Filozofski fakultet u Rijeci

Odsjek za kroatistiku

PRVI ITAI URADAK

Predmet: Uvod u znanost o knjievnosti

Studentica: Ivana Koi
U Rijeci, 31.10.2013.

Sonetna krialjka Luke Paljetka sastoji se od 14 vodoravnih te 14 okomitih

soneta sastavljenih u obliku krialjke, dakle sastoji se od 28 soneta. Takoer, tu
je i dvadeset i deveti sonet kojega moemo iitati dijagonalno od 1. do 27.
soneta. Dijagonalni sonet tvori akrostih koji glasi Najljepoj tajni. Na poetku
moemo zakljuiti da je pjesnik svoju krialjku posvetio nekoj eni koja nam je
iz akrostiha nepoznata i za nas ostaje nepoznanica kroz cijelu sonetnu krialjku:
Ona je tajna koja sebe skriva.
Akrostih je pjesma koja itajui se odozgo prema dolje ini neki pojam ili ime
posveene nekoj osobi te ime autora koji je pjesmu napisao. Najpoznatiji
akrostih je onaj posveen Juliji Primicovoj Franca Preerena iz njegovog
Sonetnog vijenca.
Osnovni obliki soneta je talijanski ili Petrarkin sonet1 koji je sastavljen
od 2 katrena i 2 terceta, ili od jedne strofe od osam i druge od est stihova.
Raspored rima je abba abba u katrenima, dok za tercete postoji vie uobiajenih
kombinacija. Pjesnik se posluio petrarkistikim motivima kod opisa voljene
ene, ona je tu, ali je nedostina. Pjesnik je samo promatra i trai.
Osim talijanskog soneta postoji i elizabetanski ili Shakespearov sonet2
sastavljen od tri katrena i jednog dvostiha, s najeim rasporedom rima abab
cdcd efef gg.
Sonetni vijenac je ciklus od petnaest soneta kamo bi ja i smjestila Sonetnu
krialjku koja je sastavljena od 14 soneta plus petnaesti sonet. Sonete moemo
razdijeliti u dvije skupine kako bismo mogli zakljuiti da petnaesti sonet tvori
majstorski sonet ili magistralu. Pjesnik se takoer slui i slobodnim stilom jer
interpunkcijske znakove ne stavlja na odreena mjesta i ne potuje osnovni oblik
soneta.

1 Milivoj Solar: Teorija knjievnosti, str. 118, Zagreb 1997.

2 Milivoj Solar: Teorija knjievnosti, str. 118, Zagreb 1997.

Iitavajui sonet po sonet zakljuujemo da je cijela sonetna krialjka posveena

nekoj nedostupnoj i nama nepoznatoj eni za kojom pjesnik ezne i koju
neprestano trai. Pjesniku je ena daleko i blizu, prolazi kroz sve nedae u
ivotu kako bi je pronaao i bio s njom, ali nikako je ne moe nai. Daleko za
njom treba, preko leda ali sve blie svakog sam joj trena.
Pjesnik govori o njoj uzvienim tonom i usporeuje ju sa zvijezdama, iako ni
sam nije sigurna je li ona dobra ili zla i dobra je i zla.
Pjesnik istie da je ona ena nad svim enama i samo nju pjesnik uje: Ona je
glas u kojem svi su glasi. Ona je pjesniku nedostina, daleka i kad mu se ini
da je ima, nema je, nada se da e je susresti barem u svome snu. Jesmo li barem
sreli se u snima
Kako bi svaka lirska pjesma uope i bila pjesma mora u sebi sadravati
ukraeni govor tj. obilovati raznim figurama. U skladu s tim, pjesma je proeta
epitetima, usporedbama, metaforom, simbolima, hiperbolom, personifikacijom.
Pjesnik upotrebom figura naglaava sam ton pjesme, ali i svoje osjeaje i misli.
Pjesnik sam sebi postavlja i retorika pitanja poput: Jesmo li ikad nali rijei
prave?
Takoer, kako bi istaknuo svoje osjeaje pjesnik se slui i poredbom: Kao
konj, njiti, njene zjene sjajne. Pjesnik upotrebljavajui poredbu izraava svoje
fiziko stanje zbog nedostatka njemu voljene ene: Unaprijed ve blijed sam
kao kreda. Oksimoronom pjesnik istie vanjske podraaje koji utjeu na njega:
Sunce se hladi zato da me grije.
Pjesnik kako bi izrazio svoje osjeaje koristi se motivima iz prirode
upotrebljavajui pri tome personifikaciju: U umi plae vjetar kao beba,
aludirajui na njega samoga, vanjske motive povezuje s onim unutarnjima.
Pjesnik ezne za voljenom enom. U poetku on je samo promatra, ali s
vremenom ona je nestala, nema je na ovome svijetu. Ona se poigravala
pjesnikovim osjeajima i on govori: Ja samo smatram da lovina sam njena.

Takoer, pjesnik za enu smilja rijei koje e trajno ostati: Zbog nje smiljam i
rijei trajne, vrijene

ba poput Petrarke koji pie tako o Lauri. Iz toga

moemo zakljuiti da je ona njemu veoma bitna u ivotu. Njegova enja

pretvara se u e, dakle, ona je njemu potrebna poput vode bez koje ovjek ne
moe opstati: Ugasit eu ispod istog svoda// Darovat treba sebe kao ednom.
Unato svim jadima on je smatra vrijednom svake patnje i boli: Neto to
svaku patnju ini vrijednom.
Pjesnik ene to je enu samo promatrao, a nikad s njom nije ostvario
neki dublji odnos i sad kad je vie nema i kad je on ostario: Kosa mi je
odjednom posve sijeda, on shvaa koliko je zapravo izgubio. Pjesnik ezne za
enom koja vie nije ovozemaljska i preselila se na drugi svijet: I ruke htjele bi
k njoj istog trena. Na razne naine pokuava joj se pridruiti, ali ne moe dobiti
snagu: Treba li posluit revolverom?
Gradacijom kroz sonete pjesnik ostvaruje ritam, tako od ljubavi i ushita dolazi
do sree, jada i enje te potrage za voljenom enom. Pjesnikov put je dug, kroz
taj put vie ni sam ne zna je li ljudsko bie, jer njegova enja i bol ga davode
do toga da se pretvara u gladnu zvijer, ednu ljubavi i pronalaska: Koliko jo u
biti ljudskog roda?//Zvijer koja jesam, idem avanscenom.
Kroz pjesmu proet je motiv smrti: Plivaju mi u krvi sante leda.
Pri samome kraju vidljiv je motiv smrti kao jedine utjehe i jedinog naina da
pjesnik bude s voljenom enom i da joj se pridrui u drugome svijetu. Prestaje
vrijeme: nai svi su asi/zakoni novi za nas sad se piu/ne traim smrt od takve
smrti viu. Ljubavna lirska pjesma pjesniku slui da izrazi svoje osjeaje prema
eni koja mu je u ivotu vana, stoga njoj na spomenim i pie sonete kako bi
mogli trajno opstati ba kao i njegova ljubav prema njoj.
Pjesnik nam daje mogunost da pjesmu analiziramo i shvatimo na svoj nain,
interpretacija je slobodna. Sama sonetna krialjka prikazuje zapravo pjesnikov
put da pronae voljenu enu kroz sam izgled krialjke (pjesnikov put) i pri
samome kraj on je odluuje pronai: Ima li smisla ta potraga ima.