Slavko Mihalić poznati je romanopisac, novelist, feljtonist, putopisac i dramatičar koji djeluje u 20.

Stoljeću kao istaknuti predstavnik krugovaša. Poznat je i kao majstor slobodnog stiha, ali i kao
utemeljitelj tzv. „lirike malodušnih“. Naime radi se o egzistencijalističkom pjesništvu u kojem
prevladava ideja čovjeka u jednom apsurdnom svijetu. Ali iako donosi teške teme s crnom
perspektivom, njegova poezija ima u sebi neki vid humanizma. Također vidljiva su neka pjesnikova
usvojena stajališta iz Heideggerove filozofije i Schopenhauerovog nihilizma. Napisao je brojne zbirke
kao što su „Komorna muzika“, „Put u nepostojanje“…

Pjesma „Približavanje oluje“ napisana je u šest stihova, slobodnim stihom. Te je na oko čudne forme,
ali tu je zapravo vidljiv prepoznatljivi čimbenik Slavkovog pjesništva. Takozvani sintagmatski stihovi.
Ponekad je taj stih samo jedna riječ, fraza, cijela rečenica ili pak slog. No ti izričaji su jasni i pjesnik ne
upotrebljava mnogo stilističkih ukrasa, kao što je metafora. Stihovi, kao i strofe čine se složeni
alogičnim redoslijedom, no tek pročitana u cjelini, pjesma dobiva svoj smisao, kao i svaki njen
pojedini dio. Pjesma, na prvu bi rekli tipična ljubavna, u sebi zapravo sadrži dubinu ljubavne veze koja
nije samo med i mlijeko već i borba ljubavnika sa samima sobom, kada ljubavni sklad biva narušen.
Ostati ili nastaviti dalje, sam, svojim putem? Lirski subjekt se obraća svojoj voljenoj Veri, ljubljenoj
djevojci. No ona šuti, šuti kao i pjesnikovo drugo „ja“ koje realnije gleda na prošlost, sadašnjost i
budućnost. Pjesnik kao da je zaglibio u prošlosti, sjeća se onoga što mu je ona „darovala”, „ovo će
mjesto u mome sjećanju ostati sveto”. Oluja koja dolazi predstavlja opasnost, te se pjesnik brine za
svoju damu „Bojim se za tebe, za mene je svejedno”. Također motiv prirode daje odraz stanja ovo
dvoje ljudi. Motiv kiše, oblaka, no uvijek poslije kiše dolazi sunce, novi početak. Ova oluja nosi
prekretnicu u njihovoj vezi, a lirski subjekt želi nastaviti dalje, prebroditi oluju: „Molim te brže koračaj
i nemoj se osvrtati”, iskazuje želju za što bržim zaboravom na probleme i želju za promjenom na bolje
jer je to jedino pravi put.

Ljubav je ljubavna, stravstvena, ona ljubi, ali i želi biti ljubljena. Ponekad je teška jer jednini način da
se održi je da bude zapaljena s obe strane. Jedino će se tako razvijati i trajati. Jedino će tako plamen
ljubavi gorjeti i nikakva oluja ga neće ugasiti.