I

SADRAJ:
1 UVOD ...................................................................................................... 1
2 ISTRANI RADOVI ................................................................................ 7
2.1 OPENITO ........................................................................................... 7
2.2 PROGRAM ISTRANIH RADOVA.............................................................. 9
3 TERENSKI ISTRANI RADOVI .......................................................... 11
3.1 GEOLOKI RADOVI ............................................................................. 11
3.1.1 Prethodni geoloki istrani radovi ................................................. 11
3.1.2 Detaljni geoloki istrani radovi .................................................... 11
3.2 GEOFIZIKI ISTRANI RADOVI............................................................. 14
3.2.1 Geoelektrina mjerenja.................................................................. 15
3.2.2 Seizmika mjerenja........................................................................ 18
3.3 GEOMEHANIKA TERENSKA ISTRAIVANJA (RAZARAJUE METODE) ....... 22
3.3.1 Jame i raskopi ............................................................................... 22
3.3.2 Buenje s jezgrovanjem.................................................................. 23
3.3.3 Uzorkovanje .................................................................................. 26
3.3.4 Terenski pokusi tijekom buenja i pokusi neovisni o buenju ........... 28
3.3.5 Ispitivanje vodopropusnosti tla ...................................................... 40
3.3.6 Probna ploa................................................................................. 44
3.3.7 Pozajmite..................................................................................... 52
4 LABORATORIJSKA ISPITIVANJA..................................................... 55
4.1 GRANULOMETRIJSKI SASTAV .............................................................. 56
4.1.1 Svojstva granulometrijske krivulje ................................................. 57
4.2 VLANOST ........................................................................................ 58
4.3 GRANICE PLASTINOSTI ..................................................................... 59
4.3.1 Indeksni pokazatelji ....................................................................... 63
4.4 RELATIVNA GUSTOA ........................................................................ 64
4.5 PROCTOROV POKUS............................................................................ 65
4.5.1 Zbijenost ....................................................................................... 66
4.5.2 Gustoa tla.................................................................................... 67
4.5.3 Izvoenje pokusa ........................................................................... 68
4.5.4 Komentar uz Proctorov pokus ........................................................ 70
4.5.5 Proctorova igla ili Proctorov penetrometar .................................... 73
II
4.5.6 CBR pokus..................................................................................... 74
5 GEOTEHNIKO IZVJEE................................................................. 77
6 RAZREDBA TLA................................................................................... 81
6.1 OSNOVNA PODJELA ............................................................................ 81
6.2 RAZREDBA NA OSNOVU OTPORA PRI ISKOPU......................................... 83
6.3 POVIJESNA RAZREDBA PREMA NAINU ISKOPA ..................................... 83
6.3.1 Razredba temeljem moguih naina iskopa ..................................... 83
6.3.2 Razredba za kategorije od IV do VII (iz tabele 6.1) temeljem
mogunosti strojnog iskopa ............................................................................ 84
6.4 RAZREDBA ZA ZEMLJANE RADOVE PREMA OTU.................................... 84
6.5 RAZREDBA U TUNELOGRADNJI PREMA OTU ......................................... 85
6.6 GEOTEHNIKE RAZREDBE TLA ............................................................ 86
6.6.1 Terenska identifikacija tla.............................................................. 87
6.7 RAZREDBA TLA PREMA HRN EN ISO 14688-1:2008............................. 93
6.7.1 Granulometrijski sastav ................................................................. 94
6.7.2 Plastinost .................................................................................... 96
6.7.3 Sadraj organskih tvari .................................................................. 96
6.8 AC RAZREDBA................................................................................... 98
6.9 UC JEDINSTVENA RAZREDBA (UNIFIED CLASSIFICATION) .................... 101
6.10 RAZREDBA PREMA UPRAVI JAVNIH PUTOVA U SAD-U; A RAZREDBA 102
7 UTJECAJ MRAZA NA POVRINSKE SLOJEVE TLA ...................... 109
7.1 OPENITO O UTJECAJU MRAZA NA TLO............................................... 109
7.2 TEORETSKO OBJANJENJE ................................................................. 112
7.3 CASSAGRANDEOVA RJEENJA ........................................................... 113
7.4 JO NEKE RAZREDBE VEZANE ZA POJAVU LEDA .................................. 116
7.5 MJERE ZATITE KOLNIKIH KONSTRUKCIJA OD TETNOG UINKA MRAZA
119
8 ISKOPI ................................................................................................ 121
8.1 PROMJENA ZAPREMINE ILI RAZRAHLJENJE (RASTRESITOST) ................. 123
8.2 PRETHODNI I PRIPREMNI RADOVI ....................................................... 125
8.3 ALATI ZA ISKOP ............................................................................... 129
8.3.1 Runi iskop.................................................................................. 129
8.3.2 Strojni iskop ................................................................................ 129
8.4 IROKI ISKOPI .................................................................................. 144
III
8.4.1 Iskop u punom profilu s ela ......................................................... 144
8.4.2 Iskop u terasama .......................................................................... 145
8.4.3 Iskop u uzdunim slojevima u punoj duini .................................... 146
8.4.4 Iskop u vodoravnim slojevima u punoj irini .................................. 146
8.4.5 Iskop usjeka i zasjeka sa strane..................................................... 147
8.4.6 Upute pri izradi usjeka ................................................................. 147
9 ISKOP U STJENSKOJ MASI (MINIRANJE) ....................................... 149
9.1 EKSPLOZIVI I EKSPLOZIJE .................................................................. 150
9.1.1 Otpucavanje minskih buotina....................................................... 152
9.2 PODJELA MINIRANJA ......................................................................... 152
9.2.1 Postupak miniranja ...................................................................... 153
9.2.2 Buenje ........................................................................................ 156
9.2.3 Kotlovsko miniranje...................................................................... 156
9.2.4 Komorno miniranje....................................................................... 157
9.2.5 Sekundarna miniranja................................................................... 158
9.3 FRAGMENTACIJA ODMINIRANE MASE.................................................. 158
9.4 MINIRANJE U GRAEVINARSTVU ........................................................ 164
9.4.1 Konturno miniranje ...................................................................... 164
9.5 MINIRANJE ZA POTREBE IZGRADNJE PROMETNICA ............................... 166
9.5.1 Naini miniranja usjeka i zasjeka.................................................. 167
10 PRIJEVOZ, ODLAGANJE I RAZASTIRANJE.................................... 169
10.1 PRIJEVOZ ......................................................................................... 169
10.2 ODLAGANJE ..................................................................................... 174
10.3 RAZASTIRANJE ................................................................................. 175
11 NASIPI.................................................................................................. 177
11.1 OPENITO......................................................................................... 177
11.1.1 Kriteriji kakvoe ....................................................................... 178
11.1.2 Pripremni radovi....................................................................... 180
11.2 PRIPREMA PODTLA............................................................................ 180
11.2.1 Ureenje i priprema plitkih slojeva temeljnog tla ....................... 182
11.2.2 Poboljanje dubokih slojeva tla ispod nasipa ............................. 194
11.2.3 Osiguranje odvodnje ................................................................. 213
11.3 OTVARANJE POZAJMITA................................................................... 214
11.4 IZVEDBA NASIPA............................................................................... 215
IV
11.4.1 Openito .................................................................................. 215
11.4.2 Nasipavanje bez zbijanja .......................................................... 216
11.4.3 Nasipavanje sa zbijanjem ......................................................... 217
11.4.4 Izvedba pokusnih dionica.......................................................... 222
11.4.5 Ugradnja sitnozrnog tla u nasipe .............................................. 226
11.4.6 Izrada nasipa od mijeanih vrsta tla ......................................... 229
11.4.7 Izrada nasipa od usitnjenog kamena ......................................... 230
11.4.8 Ugradnja razlomljene meke stijene u nasipe .............................. 232
11.4.9 Nasipavanje uz objekte ............................................................. 235
11.5 PROIRENJE POSTOJEIH NASIPA ....................................................... 236
11.5.1 Princip i elementi proirenja nasipa ......................................... 236
11.6 NASIPI U HIDROTEHNICI .................................................................... 237
11.6.1 Osiguranje vododrivosti .......................................................... 238
11.6.2 Prorauni hidrotehnikih nasipa............................................... 240
11.6.3 Osiguranje hidrotehnikih nasipa od unutranje erozije............. 241
11.7 GEOSINTETICI U NASIPIMA ................................................................ 243
11.8 PROVJERA KAKVOE PRI IZGRADNJI NASIPA ....................................... 246
11.8.1 Tekua ispitivanja .................................................................... 246
11.8.2 Kontrolna ispitivanja................................................................ 250
12 STABILNOST POKOSA USJEKA I NASIPA...................................... 252
12.1 STABILNOSTI HOMOGENIH POKOSA (DO 15 M VISINE) .......................... 252
12.2 NAGIBI POKOSA USJEKA I NASIPA KOD HIDROTEHNIKIH GRAEVINA .. 260
13 ZATITA OD OBORINSKE I PODZEMNE VODE............................. 263
13.1 OPENITO........................................................................................ 263
13.1.1 Zatita od oborinske vode ......................................................... 264
13.1.2 Zatita od podzemne vode ......................................................... 267
13.2 ODVODNJA PROMETNICA .................................................................. 281
13.2.1 Posebnosti povrinske odvodnje kod prometnica........................ 282
13.2.2 Posebnosti odvodnje podzemnih voda kod prometnica................ 284
13.2.3 Propusti ................................................................................... 285
14 ZATITA POKOSA OD EROZIJE...................................................... 289
14.1 PODJELA TIENIH POVRINA ........................................................... 289
14.1.1 Zatita pokosa u stijeni ............................................................. 291
14.1.2 Zatita pokosa u mijeanim i zemljanim tlima............................ 295
V
15 OBRAUN RADOVA ........................................................................... 303
15.1 POPRENI PRESJECI (PROFILI) ............................................................ 303
15.2 IZRAUN KOLIINA ........................................................................... 303
15.2.1 Rastresitost ............................................................................... 305
15.3 IZJEDNAENJE MASA ......................................................................... 305
15.3.1 Linija masa............................................................................... 306
15.3.2 Linija izjednaenja.................................................................... 309





















VI











1
1 UVOD
Svaki graevinski zahvat iziskuje zahvaanje u prirodno tlo u veem ili manjem
obimu. Iskopano tlo potrebno je premjestiti i odloiti. U tom postupku moe se uoiti
nekoliko radnji: iskop, utovar, prijevoz, istovar kao odlaganje ili istovar s
razastiranjem i zbijanjem (nasipanje u nasutu graevinu).
Iskopi su radnje koje se danas gotovo redovito vre strojno. Nevezana tla se mogu
istovremeno iskapati i tovariti u prijevozno sredstvo. Stijensku masu je prije iskopa
potrebno usitniti. Ovisno o vrsti odnosno vrstoi stijenske mase, usitnjavanje se vri
snanim pneumatskom alatom, glodalicama (krtice), a najvre se stijene usitnjavaju
i pripremaju za iskop, utovar i prijevoz, miniranjem.
Masovni runi iskop danas je gotovo zaboravljena tehnologija u Europi. Runi
iskop koristi se samo za detaljne i precizne iskope na malim povrinama. Na masovni
runi iskop se moe naii u nekim mnogoljudnim zemljama kao to su Kina i Indija.
gdje treba zaposliti mnogo ljudi. Na slici 1.1 prikazan je pribor za runi iskop koji se
koristio u podruju dinarskog kra. Pomou ovih alata izgraen je, sredinom prolog
stoljea, vei dio Jadranske magistrale od Rijeke do granice s Crnom Gorom.

Slika 1.1 Alat za runi iskop i prijenos u kru Dalmacije A-maur; B-motike; C-
uskija ili pajser; D-pijuk, maklin, kramp, trnokop
2
Iskopano tlo mora se negdje odloiti. Pri izgradnji prometnica, plovnih i drugih
kanala i slinih graevina, kod kojih je iskop izraen u znaajnim koliinama, mogue
je dio iskopanog tla ugraditi u nasipe.
Pri izvoenju podzemnih graevina nastaju velike koliine iskopanog tla, koje
najee nije mogue u potpunosti ugraditi u trup prometnice. Najei primjer je iz
tunela. Pri izgradnji podzemnih prostora raznih namjena, tlo iz iskopa je preteno
viak. Ovo nije sluaj samo kod graevinskih radova. Isto se tako velike koliine tla,
koje treba odloiti, javljaju u rudarstvu kao jalovina tj. onaj dio iskopanog tla koji
nije upotrebljiv za daljnju preradu. Kada je iskopano tlo viak, tada se odlae na
odlagalita ili deponije. Tako nastaju nekontrolirani ili samo djelomino kontrolirani
nasipi koji su sve vie ekoloki neprihvatljivi.
Tehnoloki razvoj doveo je do potrebe odlaganja otpada pa tako nastaju
odlagalita komunalnog i industrijskog otpada, koja postaju podruje od posebnog
zanimanja graevinske, ali i drugih struka. Masovna pojava takvih odlagalita u
razvijenom svijetu, uvjetovala je razvoj novih tehnologija za upravljanje s ovim
odlagalitima. S vremenom se pojavila mogunost koritenja dijela otpadnih tvari u
nepreraenom ili djelomino preraenom obliku u industriji i graevinarstvu.
Postoje dvije skupine graevina na povrini tla, kojima je tlo gradivo. Graevine
koje su izvedene u samom tlu usjeci i zasjeci i graevine kojima je tlo gradivo od
kojeg su izgraene nasipi.
Iskopi se mogu vriti i s namjerom ugradnje iskopanog tla u nasipe. Pri masovnoj
izgradnji nasipa, potrebno je za dobavu gradiva namjenski otvoriti pozajmite.
Pozajmite je dio terena na kojem je dozvoljeno iskapanje tla, a tlo je takve kakvoe
da moe ugradnjom postii svojstva koja se trae od graevine u koju e biti
ugraeno. Nasipi su graevine koje mogu biti samostalne, mogu biti podloga
graevinama ili njihov sastavni dio. Tada su to graevine koje podlijeu zahtjevima u
pogledu vrstoe, stabilnosti i trajnosti. U tom je sluaju tlo gradivo i podlijee svim
zakonskim propisima i pravilima struke.
Pozajmite kamena je kamenolom. Kamenolomi spadaju u podruje iskoritavanja
mineralnih sirovina.
Tlo je, uz drvo, sluilo ovjeku kao prvo gradivo. Graenje u tlu i od tla je staro
koliko i povijest ovjeanstva (slika1.2), ali se do poetka 19. stoljea temeljilo
uglavnom na iskustvu. U gradu Splitu postoji tunel izgraen u doba cara Dioklecijana
(oko 300. godine) za potrebe vodovoda, koji je do nedavna bio u funkciji.
3
Postoji niz nasutih graevina koje su izgraene prije vie stoljea i jo su u
funkciji, ali su sve graene iskustveno.

Slika 1.2 Brana Sadd-el-Kafara, oko 2600 god prije n.e., Egipat, visina 14 m, duina
113 m u kruni, najstarija poznata brana na svijetu
Bri industrijski razvoj poetkom 19. stoljea postavio je velike zahtjeve na
prijevoz industrijskih proizvoda kopnenim putem. Kako se do tada prijevoz roba
odvijao morem i velikim rijekama, slijedom toga zapoeli su opseni radovi u
izgradnji plovnih putova u Europi i na britanskom otoju. U vrijeme kada je Britanija
sagradila funkcionalni sustav plovnih kanala, izumljen je parni stroj i prva parna
lokomotiva. To je dalo novi polet u izgradnji eljeznikih pruga. Poinje gradnja
Sueskog i Panamskog kanala.
Istovremeno se grade i kolni putovi za potrebe novih industrija. Ti su putovi
morali zadovoljiti zahtjevima prijevoza proizvoda masovne, industrijske proizvodnje
koja je do tada bila nepoznata. Javlja se bitno poveanje osovinskog pritiska pri
prijevozu proizvoda teke industrije kao i potreba relativno mirne vonje pri
prijevozu proizvoda industrije stakla, porculana i opekarske industrije. To je
postavilo potpuno nove zahtjeve na putove u pogledu potrebe za zbijanjem podloge.
To je uoio oko 1800. godine kot John L. McAdam (makadamski kolnici). On je
preko loeg, mekog tla pustio stada ovaca koja su svojim papcima zbila povrinu tla,
slino dananjem zbijanju pomou jeeva. (U engleskoj terminologiji sheep ovca;
sheepsfoot roller driver valjak s ovjim papcima; je.). Ovo se moe smatrati
poetkom koritenja tehnologije u mehanikom poboljanju podloge i izgradnji
nasipa.
4

Slika 1.3 John McAdam, lijevo i njegov popreni presjek kolnika bijelog puta, desno
McAdam je razvio tehnologiju izgradnje vrlo dobrog bijelog puta koji je prikazan
na gornjem crteu. Iako su se i do tada gradili putovi, gradili su se iskljuivo
iskustveno. Neki od njih su jo u upotrebi kao na primjer Via Appia, u Rimu koja je i
danas u dobrom stanju.

Slika 1.4 Via Appia popreni presjek

Slika 1.5 Via Appia danas
5
Tehnologija gradnje bijelog puta koristila se sve do poetka izgradnje cesta za
brzi automobilski promet vozilima velikih osovinskih pritisaka.
McAdamovi prvi pokuaji utrli su put daljnjem razvoju saznanja o zbijanju tla pri
ugradnji.
Poboljanje loeg tla pri izgradnji putova izvodilo se i prije Mc Adama, ali ne u
smislu mehanikog djelovanja na povrinu loeg tla. Za poboljanje se koristilo
granje i prue koje se polagalo na lou podlogu i tako omogueavalo prijelaze preko
loeg tla. Ti zahvati su pretea dananjih tehnika armiranja tla geosinteticima.
Istovremeno je izgradnja plovnih putova u 19. stoljeu, postavljala sve vee
zahtjeve na stabilnost kosina nasipa i usjeka kao i na njihovu vododrivost. Izgradnja
plovnih putova pretpostavljala je i regulaciju velikih europskih rijeka, to je takoer
iziskivalo velike zemljane radove. Pokazalo se da se takvi zahvati vie ne mogu
obavljati samo na temelju iskustva, ve su potrebna i fizikalno teoretska objanjenja.
Pojava velikih klizanja pri izgradnji novih luka u skandinavskim zemljama potakla je
poetak istraivanja tla kao gradiva. Poetkom 20. stoljea K. Terzaghi, koji je na
Visokoj tehnikoj koli u Beu predavao predmet Vodogradnje, dao je mnoga
teoretska obljanjenja potrebna za proraune i dimenzioniranja zemljanih graevina.
U tom smislu je njegov najvei doprinos u objanjenju principa efektivnih naprezanja
u tlu.
Iskustveno je uoeno da se krupnozrnata tla i lomljeni kamen mogu ugraditi bez
potekoa, to je McAdam iskoristio u konstrukciji svog kolnika. Sitnozrna,
koherentntna tla su predstavljala izazov, a upravo su ona predstavljala vododrive
dijelove nasutih graevina. To je uoio R. Proctor, potaknut Skemptonovim radovima
o utjecaju vode u porama glina na njihova svojstva. Godina 1933. Proctor je obznanio
svoja saznanja o utjecaju vlanosti sitnozrnih tala na njihovu gustou (zbijenost)
izazvanu mehanikim uincima. Rezultate je dobio temeljem pokusa izvedenih
pomou vlastitog ureaja. Taj je rad omoguio kontroliranu ugradnju sitnozrnih tala u
nasipe. Optimalna vlanost, kao kriterij za ugradnju, omoguila je daljnja saznanja o
tako ugraenom tlu. Naime tlo ugraeno s optimalnom vlanou predstavlja, ne
stihijsko, ve propisano gradivo, koje se moe ispitivati po svim pravilima i
standardima geotehnike struke. Na taj je nain pomou uzoraka zbijenih s
optimalnom vlanou bilo standardnog bilo modificiranog Proctora, mogue ispitati
stiljivost tla u edometru, parametre vrstoe na smicanje i vodopropusnost, a to su
podaci potrebni za projektiranje nasutih graevina od sitnozrnog, koherentnog tla.
6
Posebno poglavlje u zemljanim radovima zauzimaju velike brane. Iz povijesnih
podataka zna se da je perzijski vladar Nabukodonosor (negdje oko 600. godine prije
Krista) gradio brane juno od Bagdada (Emami i dr.???). Povijesno gledano, graene
su za potrebe navodnjavanja (Egipad, Mezopotamija) i izgradnje putova za potrebe
vojske (Perzija). Neke od njih su usput sluile za zadravanje veih koliina vode
koja je kasnije sluila za razne namjene, na pr. za punjenje obrambenih jaraka oko
gradova i slino, dok su neke graene upravo s namjerom obrane od poplava.
Velike brane su procvat doivile u prvoj polovici 20. stoljea, nakon to je
Westinghouse pomou Teslinih patenata izgradio prvu hidroelektranu (ujedno prvu
elektranu za proizvodnju izmjenine struje) na slapovima Niagare. Velike nasute
brane gradile su se diljem Svijeta pa tako i na podruju Hrvatske. Najpoznatija je
brana Perua, koja je ujedno prva nasuta, luna brana izgraena na krkom terenu.
Teorija, da su ove brane vrlo izdrljive na namjerna oteenja, pokazala je brana
Perua 1993. godine kada je izdrala pokuaj ruenja miniranjem kontrolne galerije
na tri mjesta.
Po prirodi sadraja koji se ovdje izlae, jasno je da je potrebno prije bilo kakove
odluke o graenju izvriti ekonomsko-tehnike pripreme. Da bi se takve radnje mogle
izvriti nuno je raspolagati s potrebnim podlogama. Velike koliine zemljanih radova
izvode se pri gradnji prometnica (cesta, autocesta, eljeznica, plovnih kanala,
aerodromskih pista), hidrotehnikih sustava (plovnih puteva, kanala za odvodnju i
navodnjavanje, regulaciju vodotoka i bujica, komunalnih sustava opskrbe vodom,
kanalizacije i slino) i velikih brana. Sve ove graevine pored toga to zauzimaju
velike povrine i imaju izduene oblike, lee izravno na tlu ili se nalaze u njemu, pa
se na to tlo stoga postavljaju posebni zahtjevi. Stoga se prilikom njihovog planiranja,
projektiranja i izvoenja mora pristupiti razliito nego u podruju visokogradnje.
7
2 ISTRANI RADOVI
2.1 OPENITO
Istrani radovi slue za utvrivanje rasporeda, debljine i svojstava slojeva
pojedinih vrsta najmlaih, kvartarnih naslaga, ispod povrine tla, na kojem je
predvieno izgraditi graevinu. Istraivanje relativno plitkih, povrinskih slojeva tla
je naroito vano za onaj dio lokacije na kojem e se izvoditi nasipi jer oni nemaju
temelje, ve lee izravno na prirodnom tlu.
Kod velikih graevinskih zahvata kao to su elektrane, autoceste, hidrotehniki
sustavi i slino, izvode se sve tri razine istranih radova, prikazane u tabeli 2.1.
Tabela 2.1 Razine istranih radova
razina
istranih
radova
namjena
prethodni
istrani
radovi
osnovni podaci o tlu koji slue za:
odabir odgovarajue vrste graenja;
odabir najpovoljnije lokacije ili trase;
idejna rjeenja temeljena;
kao podloga za program detaljnih istranih radova.
detaljni
istrani
radovi
detaljni podaci o tlu potrebni za projektiranje, proraun i
dimenzioniranje svih potrebnih sastavnica graevine na
razini glavnog projekta.
dopunski
istrani
radovi
izvode se prema potrebi za pojedinane graevine, ako
postojei podaci nisu iz bilo kojeg razloga zadovoljavajui.
Istranim radovima se utvruje stanje povrinskih dijelova stijenske mase i
anomalija u njoj, kada povrinu tla izgrauju matine stijene s vrlo tankim kvartarnim
pokrivaem ili bez njega. Ovi su rezultati vani, naroito na potezima na kojima e se
izvoditi zasijecanja u tlo jer o kakvoi povrinskog dijela stijenske mase ovise nagibi
pokosa i potrebne mjere njihove zatite.
Istrani radovi zapoinju na terenu, a nastavljaju se u laboratoriju. Stoga ih se
moe podijeliti na terenske istrane radove i laboratorijske istrane radove. Rezultati
istranih radova prikazuju se u geotehnikom izvjeu ili izvjeu o geotehnikim
istranim radovima.
8
Za potrebe studija i idejnih projekata izvode se prethodni istrani radovi. Prvi
je korak prikupljanje podloga u vidu raznih vrsta postojeih karata. To su osnovna
geoloka karta, inenjersko-geoloka karta, hidrogeoloka karta, seizmoloka karta.
Tu spadaju i aerofotogrametrijske i satelitske snimke, kao i sve postojee podloge
koje mogu posluiti za geotehnika saznanja o iroj lokaciji budue graevine.
Koristei GIS (geoprostorni informacijski sustav) mogu se za potrebe prethodnih
istranih radova dobiti dragocjeni podaci. Ova je metoda postala upotrebljiva tek
razvitkom snanih raunala i elektronikih ureaja openito.
Slijedi obrada postojeih podataka iz kojih proizlazi daljnja potreba geolokih i
geofizikih (nerazarajuih) istranih radova za dobivanje preciznijih podloga. Kod
opsenih zahvata, nerazarajua istraivanja kao to su geoloka i geofizika, sastavni
su dio prethodnih istranih radova i detaljnih istranih radova.
Slijedea razina istraivanja su detaljni istrani radovi. Oni ne mogu biti samo
nerazarajui, ve se sastoje od istranog buenja, iskopa sondanih jama i potkopa.
Tom se prilikom uzimaju poremeeni i neporemeeni uzorci za laboratorijska
ispitivanja i izvode ostali terenski pokusi (penetracje, presiometar, krilna sonda i sl.).
Detaljni istrani radovi se izvode namjenski, na nain da je svaka pojedinana
graevina (most, tunel, potporni zid, potencijalno klizite i slino) obuhvaena
potrebnim opsegom tj. brojem i dubinom buotina, potkopa i istranih jama. Za trasu
se odreuje koliina i vrsta istranih radova ovisno o konfiguraciji terena (usjeci,
vodotoci) i prethodnom saznanju o povrinskim naslagama. Geotehnika izvjea se
mogu raditi za pojedine graevine ili za pojedine dionice ovisno o odredbama iz
ugovora tj. zahtjevima investitora.
Dopunski istrani radovi se izvode na ve ispitanim lokacijama s posebnom
namjenom (na pr. na mjestima stupova s velikim optereenjima) ili zbog promjene
mjesta najveih optereenja, izvedbe podzemnih prostora, potrebe dubokog
temeljenja, pojave klizita bilo potencijalnih bilo aktiviranih izvoenjem radova, u
sluaju izmjene trase i slino.
Detaljni i dopunski istrani radovi uvijek sadre terenska i laboratorijska
ispitivanja.
Zemljani radovi imaju jo neke posebnosti koje su kod njihovog izvoenja naroito
izraene. To su istrani radovi za potrebe pozajmita, tekua i kontrolna terenska
i laboratorijska ispitivanja podloge na koju se nasipa i kontrola kakvoe ugraenih
slojeva nasipa.
9
Ispitivanja tla iz pozajmita kao i tekua i kontrolna ispitivanja, naglaena su kod
onih radova kod kojih je tlo gradivo. Tada je potrebno osigurati dovoljne koliine
gradiva, to znai pronalaenje odgovarajueg pozajmita i njegova stalna tekua
provjera vrste i kakvoe tla prije ugradnje, kao i provjera kakvoe ugraenog tla, da
bi se osigurale pretpostavke o kakvoi gradiva iz projekta. Kako je tlo prirodno
gradivo, podlijee promjenama u prostoru. Stoga je osim tekuih ispitivanja tla iz
pozajmita potrebno, prema odreenom programu, provoditi i kontrolna ispitivanja
kojima se potvruju fiziko-mehanike osobine tla pretpostavljene projektom.
2.2 PROGRAM ISTRANIH RADOVA
Istrani radovi izvode se temeljem prethodno sainjenog programa koji je sastavni
dio ponude. Investitor prihvaa ponudu s detaljno nabrojenim vrstama i koliinama
radova te se zatim sklapa ugovor. Ugovorom se utvruju meusobne obaveze
Investitora i Izvoaa.

Slika 2.1 Uzduni profil trase s naznaenim mjestima istranih radova
Da bi se izradio program istranih radova potrebno je raspolagati s odgovarajuim
podlogama kao to je situacija terena (karta u mjerilu koje odgovara veliini tlocrta
graevine). Kod velikih graevinskih zahvata moe se raspolagati s preglednom
situacijom u manjem i detaljnom situacijom u veem mjerilu. Ako graevina sadri
10
objekte koji zahtijevaju posebnu pozornost (mostovi, potporni zidovi, klizita), oni se
mogu obraivati ili u sklopu dionice ili posebno.
Za izradu programa istranih radova koriste se sve postojee prikupljene geoloke,
inenjerskogeoloke, hidrogeoloke i sline podloge ovisno o razini istranih radova.
Program istranih radova sadri priblino broj i vrstu geolokih, geofizikih,
geotehnikih i drugih terenskih i laboratorijskih istranih radova.

Slika 2.2 Situacija s poloajem pojedinih istranih radova predvienih programom

11
3 TERENSKI ISTRANI RADOVI
Terenski istrani radovi sastoje se od nerazarajuih i razarajuih postupaka.
Nerazarajui postupci sastoje se od detaljnog inenjersko-geolokog i hidrogeolokog
kartiranja, geofizikih i drugih istranih radova uz koritenje GIS-a. Razarajui
postupci su istrana buenja, raskopi, jame i podkopi.
3.1 GEOLOKI RADOVI
3.1.1 Prethodni geoloki istrani radovi
Geoloki istrani radovi javljaju se redovito kao prethodni istrani radovi i kao
detaljni istrani radovi. Prethodni geoloki istrani radovi sastoje se od izuavanja
postojeih geolokih podloga temeljem kojih je sainjen Program istranih radova.
Ovi podaci slue za odabir mjesta na kojima e se izvoditi detaljni istrani radovi.
Postojee inenjersko-geoloke i hidrogeoloke karte stoga su vrlo znaajne kao
osnova za daljnji rad.
Prethodni geoloki istrani radovi mogu se izvoditi i istovremeno s geofizikim
istranim radovima. I u tom sluaju svi postojei geoloki podaci slue kao podloga,
za odreivanje mjesta na kojima e se vriti geofizika ispitivanja.
U prethodne geoloke istrane radova spada i geoloka interpretacija najrazliitijih
snimaka iz zraka i podataka iz GIS-a. Temeljito izvedeni prethodni istrani radovi
mogu smanjiti potrebnu koliinu detaljnih istranih radova.
3.1.2 Detaljni geoloki istrani radovi
Detaljni geoloki istrani radovi izvode se usporedo s geofizikim i geotehnikim
terenskim istranim radovima.
Ovi radovi obuhvaaju vie podruja ispitivanja. Jedan se dio sastoji od detaljnog
terenskog inenjersko-geolokog i hidro-geolokog snimanja i kartiranja povrine
budueg zahvata. Snimaju se i biljee rasjedi i rasjedne zone i drugi geoloki
fenomeni koji se mogu uoiti s povrine i utvrditi terenskim istranim radovima.
Snimaju se smjerovi pruanja i pad slojeva. Biljee se podaci o pukotinama, zijev,
hrapavost stjenki, meusobni razmak i slino. Svi ovi podaci slue za inenjersko-
geoloku klasifikaciju stijenske mase potrebnu za geotehnike proraune i
dimenzioniranje. Kartiraju se izvori, izvorine zone, ponori i sve pojave vezane za
vodu (razine vode u bunarima). Tako nastaju precizne inenjersko-geoloke i
hidrogeoloke karte, koje su neobino vane za daljnji rad.
12
Druga grupa ovih radova obuhvaa geoloku reinterpretaciju jezgre izvaene iz
buotina, kartiranje potkopa (tolni) i stijenki jama, raskopa i bunara. Pri tom se
dobivaju podaci bitni za modeliranje ponaanja stijenske mase pri izgradnji budue
graevine uslijed promjene stanja naprezanja. Tu spadaju podaci o stijenskoj masi,
potrebni za analize stabilnosti pokosa usjeka i zasjeka, dimenzioniranje primarne
podgrade u tunelima i proraune nosivosti temelja koji lee na stijenskoj masi.
Geolokom determinacijom izvaene jezgre tijekom buenja, utvruje se debljina
kvartarnog pokrivaa, odreuje postotak izvaene jezgre iz stijenske mase (RQD) i
ostali parametri vezani za stijensku masu. Pomou repernih geotehnikih buotina,
geoloka kao i geomehanika determinacija jezgre pomae u interpretaciji geofizikih
istraivanja.
Na veim lokacijama nastoji se izdvojiti inenjersko-geoloke blokove sa priblino
slinim svojstvima. Nastavno su dani podaci koji su potrebni da bi se mogao izdvojiti
inenjersko-geoloki blok.
jednoosna tlana vrstoa uzorka stijene UCS [MPa]*;
point load test Is50 [kPa] *;
RQD indeks [%];

>
=
jezgre izvazva duina ukupna
10cm jezgre zdrave komada duina ukupna
RQD
razmak diskontinuiteta [cm];
duina (postojanost) diskontinuiteta [m];
zijev diskontinuiteta [mm];
ispuna diskontinuiteta (opisno);
hrapavost stjenki diskontinuiteta (opisno);
hrapavost stjenki prema JRC10;
rastroenost stjenki diskontinuiteta;
vrstoa stjenki diskontinuiteta JCS [MPa];
smjer i nagib diskontinuiteta;
strukturni dijagram.
*(ovi se podaci mogu dobiti jedino ispitivanjem uzoraka stijene u laboratoriju)
Temeljem izvedenih istranih radova izrauju se geoloke karte dionica ili
pojedine graevine i inenjersko-geoloki profili.
Za projektiranje prometnica i tunela su naroito vani strukturni dijagrami. Oni
nastaju snimanjem smjera i pruanja slojeva, koji se mogu odrediti s povrine. U njih
se moe ucrtati i smjer osi trase na pojedinoj dionici i uoiti odnos osi trase i smjera
13
pruanja meuslojnih i ostalih pukotina, a to je bitno kod projektiranja nagiba
pokosa usjeka i zasjeka. Na slici je prikazan strukturni dijagram za odreenu dionicu
ili izdvojeni blok.

Slika 3.1 Primjer strukturnog dijagrama (SS smjer nagiba meuslojnih pukotina, OR i
OB,smjer nagiba pukotina)
Blokovi se izdvajaju prema slinostima odnosno slinom redu veliina svojstava
koja su prethodno nabrojena.

Slika 3.2 Model inenjersko-geolokog bloka
14
Nastavno je prikazana inenjersko-geoloka karta s blokovima. Blokovi slue za
jednostavnije modeliranje tla, potrebno za geotehnike proraune i dimenzioniranje
stabilnosti pokosa, nosivosti temelje i sl. na pojedinim dionicama slinih svojstava.

Slika 3.3 Inenjersko geoloka karta na topografskoj podlozi s oznaenim
poloajima geofizikih istranih radova i strukturnim dijagramima za pojedini
izdvojeni blok (konani rezultat geotehnikih istranih radova)
3.2 GEOFIZIKI ISTRANI RADOVI
Osnovne vrste geofizikih ispitivanja su geoelektrina ispitivanja, seizmika
ispitivanja, geomagnetska ispitivanja i mjerenja pomou zraenja.
Ovi su radovi bitno uznapredovali u posljednje vrijeme, razvojem sloenih ureaja
za ispitivanje s povrine kao i u buotinama. Digitalno oitavanje rezultata dodatno je
utjecalo na preciznost mjerenja. Obrada raunalom osigurala je poveanu brzinu rada.
Stoga se ova ispitivanja danas obilato koriste. Naroito su korisna za prethodne
istrane radove. Iz rezultata se dobiju podaci o mjestima na koja posebno treba
obratiti panju prilikom izvedbe detaljnih istranih radova iz najrazliitijih razloga.
Cijena ovih radova neusporedivo je manja od cijene bilo koje razarajue tehnike
istraivanja. Brzina izvoenja ovisi o pristupanosti lokacije, ali se radovi mogu
15
izvoditi na gotovo svim terenima. Za interpretaciju rezultata potrebna je struno
osposobljena osoba iz podruja geofizike.
Rezultati ovih mjerenja su odgovarajue fizikalne veliine svojstvene slojevima tla
do istraivane dubine. Ovo daje sliku o razlici u tim svojstvima tla, ali ne i izravne
podatke o vrsti tla i stijene po dubini ili u prostoru. Promjena vlanosti u tlu moe
bitno izmijeniti dobivene rezultate. Raspucalost i ispunjenost odnosno neispunjenost
pukotina bitno mijenja rezultate ovih mjerenja. Geometrija podloge moe navesti na
krive zakljuke. Stoga za pouzdanu interpretaciju geofizikih mjerenja nuno treba
imati na raspolaganju geotehniku istranu buotinu. Tada se moe izvriti pravilna
interpretacija rezultata geofizikih ispitivanja.
3.2.1 Geoelektrina mjerenja
Geoelektrinih mjerenja ima vie vrsta. Osnovna je podjela na one koje mjere
prirodna polja u zemlji i one koje mjere ponaanje umjetno izazvanog elektrinog
polja kroz tlo. Pri umjetno izazvanom elektrinom polju u tlu, mogu se vriti mjerenja
elektrine otpornosti, utvrivanje elektrinih ekvipotencijala, elektromagnetska
mjerenja i mjerenja inducirane polarizacije. Najee se koristi metoda mjerenja
otpornosti. Ovom se tehnikom mjeri otpor prolazu jednosmjerne struje kroz tlo. Izraz
za otpor glasi:

I
* L * k

= (3.1)
pri emu je;
,otpor prolazu struje kroz neku sredinu (tlo); k, konstanta ovisna o svojstvima tla;
L, razmak izmeu mjernih toaka; razlika potencijala, a I, jakost struje.

Slika 3.4 Osnovni model geoelektrinih mjerenja
16
Provodljivost tla osim o vrsti tla, ovisi o vodi u porama i o njezinom kemijskom
sastavu. Provodljivost se poveava porastom temperature. Suho tlo prua znatno vei
otpor od istog tla zasienog vodom. Osnovna shema geoelektrinih mjerenja
prikazana je na slici 3.4.
Ovim se mjernim sklopom vri geoelektrino sondiranje, geoelektrino profiliranje
i geoelektrina tomografija.
3.2.1.1 Geoelektrino sondiranje
Mjerenja se vre na nain da se odabere mjesto naponskih elektroda, a mijenja se
razmak mjernih (jakosnih) elektroda. Time se postepeno zahvaa sve vea dubina tla
u podzemlju, a sredinja se toka ne pomie. Na taj se nain dobiju promjene otpora
po dubini za sredinju toku elektrodnog rasporeda. Najee se koristi za mjerenja u
vodoravno uslojenim tlima i kod hidrogeolokih istraivanja.

Slika 3.5 Primjer poloaja elektroda i dubine dohvata pri geoelektrinom sondiranju
Udaljenost (A-B)/2 odreuje dubinu istraivanja kao na slici 3.5.
Rezultat je utvrivanje pojave sloja razliitog geoelektrinog otpora na odreenoj
dubini kako je to prikazano na slici 3.6.

Slika 3.6 Promjena otpora uslijed pojave drugog sloja na nekoj dubini.
17
3.2.1.2 Geoeloktrino profiliranje
Geoelektrino profiliranje vri se s istim priborom kao i geoelektrino sondiranje,
ali tako da se mjerni sklop pomie po profilu s neizmijenjenim rasporedom i
razmakom elektroda. Rezultat je podatak o promjeni otpora za odabranu dubinu, du
odabranog pravca. Koristi se za istraivanje bonih promjena (nagnutih uslojenosti) u
tlu, raspucalih podruja i stupnja rastroenosti povrinskog dijela tla.

Slika 3.7 Poloaj mjernog sustava pri geoelektrinom profiliranju
3.2.1.3 Geoelektrina tomografija
To je metoda koja daje bolju sliku tla po dubini. Moe se izvoditi
dvodimenzionalno ili trodimenzionalno, to ovisi o rasporedu naponskih mjernih
elektroda.
..
Slika 3.8 Raspored elektroda za 2D model
18
Vie elektrodno 2D i 3D profiliranje ili geoelektrina tomografija se zasniva na
uvoenju strujnog toka u podzemlje pomou veeg broja elektroda uzemljenih na
povrini sa stalnim meusobnim razmakom elektroda. Pri tome se struja uvodi u
podzemlje pomou dvije strujne elektrode na povrini terena, a mjerenje razlike
potencijala se obavlja na druge dvije (potencijalne) elektrode. Iz poznatih vrijednosti
jakosti struje i geometrijskog faktora koji ovisi o primijenjenom rasporedu elektroda,
te izmjerene razlike potencijala, izrauna se prividna otpornost za svaku toku
mjerenja na postavljenom presjeku. Mjerenje se du postavljenog presjeka obavlja za
sve uzemljene elektrode pri emu se mijenja razmak izmeu elektroda, a time i
dubinski zahvat. Princip mjerenja, raspored elektroda i rezultat za 2D profiliranje
prikazani su na slici 3.8, a rezultat mjerenja na slici 3.9.

Slika 3.9 Rezultat 2D geoelektrine tomografije s repernim buotinama (oznaka SO)
Rad i interpretaciju treba prepustiti za to obuenim geofiziarima.
3.2.2 Seizmika mjerenja
Ova se mjerenja osnivaju na mjerenju brzine rasprostiranja seizmikih valova kroz
tlo. Prilikom pobude tla bitne su dvije vrste valova, primarni (P) i sekundarni (S).
Primarni, uzduni valovi P koji se kreu od izvora u radijalnom smjeru i sekundarni
S valovi koji se kreu okomito na smjer irenja P valova. Na slici 3.10 prikazano
je irenje P valova.
19

Slika 3.10 Uinak irenja uzdunih valova
Sustavom geofona biljei se brzina rasprostiranja seizmikih valova. Elastini
valovi pobueni na povrini poinju se iriti brzinom svojstvenom za prvu sredine.
Prati se val koji na granicu sredina dolazi brzinom V1, pod kritinim kutom ili kutom
totalne refrakcije. On se dalje iri du granice brzinom donje sredine V2 i vraa na
povrinu, gdje ga biljee postavljeni geofoni. Iz geometrije rasporeda geofona i
toaka pobude na povrini terena, te zabiljeenih vremena prvih nailazaka elastinog
vala oblikuju se s-t dijagrami (s- udaljenost, t-vrijeme), tzv. hodokrone. Primjenom
izravnih metoda i metoda inverznog modeliranja iz hodokrona se odreuju dubine i
prostorni rasporedi sredina razliitih elastinih svojstava.

Slika 3.11 Shema seizmike refrakcije
Na slici 3.11 je prikazan jednostavni sluaj usporedne uslojenosti, kada je debljina
gornjeg sloja na irem potezu nepromjenjiva. Ovo je u prirodi vrlo rijetko. Mnogo
ee povrina osnovne stijene nije usporedna s povrinom terena ve je nagnuta u
odnosu na nju. Tu rezultat ovih istraivanja moe zavarati kako je to prikazano na
slici 3.12.
20

Slika 3.12 Mjerenja na kosoj podlozi
Prilikom ovakvog mjerenja geofoni e registrirati odaziv s najmanje udaljenosti, a
ona moe biti bitno razliita od udaljenosti u uspravnom smjeru.
Iz prethodno prikazane greke kao i iz kvantitativnih rezultata geoelektrike
proizlazi da je za ispravno tumaenje rasporeda slojeva u prostoru, potrebno
raspolagati s jo nekim podacima. Taj bitni podatak je reperna geotehnika buotina
iz koje je izvaena jezgra do potrebne dubine.

Slika 3.13 Geoseizmiki profil tla s repernim buotinama
21
Povezujui vrstu tla i vlanost iz buotine i dobivene geofizike podatke, dobiva
se vrlo dobar uvid u sastav i svojstva tla u istraivanom podruju.
Tabela 3.1 Brzine irenja uzdunih seizmikih valova prema podacima iz literature
gradivo
brzina irenja uzdunih valova
v
L (
min maks) [km/sek]
zrak ovisno o temperaturi 0,31 - 0,36
povrinski rastroeni slojevi tla 0,10 - 0,60
ljunak i pijesak (suh) 0,10 - 1,00
ljunak i pijesak (vlaan) 1,50 - 1,60
pijesak (vlaan) 0,20 - 1,80
prainasta glina 0,30 - 0,90
glina 1,20 - 2,50
les 0,38 - 0,40
voda ovisno o temperaturi 1,45 - 1,59
led 3,10 - 4,20
morska voda 1,46 - 1,53
pjeenjaci, troni 1,50 - 2,50
pjeenjaci, vrsti 1,80 - 4,00
pjeenjaci, (Stoji, 1997.) 2,60 - 5,30
vapnenci, troni 1,60 - 3,50
vapnenci, okreni 2,50 - 6,00
vapnenci, jedri 5,20 - 7,00
dolomiti 5,90 - 6,40
gips 4,50 - 6,50
anhidrit 5,00 - 5,60
kriljci 2,80 - 4,20
serpentin 4,70
granit 4,00 - 6,80
metamorfne stijene 4,50 - 6,80
22
3.3 GEOMEHANIKA TERENSKA ISTRAIVANJA (RAZARAJUE
METODE)
Ovi se radovi sastoje od izvedbe istranih jama, buotina, bunara i potkopa. Svi
oni slue da se dobije raspored slojeva tla po dubini ispod ili du budue trase ili
tlocrta neke graevine. Tijekom izvoenja ovih radova biljei se svaka promjena vrste
tla i opisuju njegova svojstva, za koja nisu potrebna sloena laboratorijska ispitivanja.
Koriste se identifikacijski pokusi i poblii opis onoga to se moe uoiti tokom
iskopa ili buenja. Biljei se pojava podzemne vode.
Najee se izvodi buenje s jezgrovanjem. Raskopi, potkopi i bunari izvode se
samo u posebnim sluajevima kao to su temeljenja velikih brana, istraivanja za
potrebe nekih tunela i slino. Kod svih ovih radova je potrebno prisustvo inenjera
geologa, koji na terenu, iz tako dobivenih podataka, prikuplja podatke potrebne za
detaljne inenjersko-geoloke radove.
Za odreivanje nekih svojstava tla izravno na terenu, postoji i depni pribor koji se
naroito koristi u jamama i raskopima. To su depni penetrometar i depna krilna
sonda. Njima se utvruje vrstoa neporemeenog tla odmah po otvaranju iskopa.
Postoje i terenski ureaji za odreivanje vlanosti i sadraja karbonata.
3.3.1 Jame i raskopi
Jame i raskopi rade se do dubine koja se moe izvesti ili runo ili pomou jaruala.
Samo u posebnim sluajevima izvode se bunari veih dubina ili podkopi s
podgraivanjem. Jame se ne podgrauju ako se izvode u koherentnom tlu. U
nekoherentnom se tlu jame izvode rjee i obavezno ih je potrebno podgraivati kada
su veih dubina. Na slobodnom prostoru, u nekoherentnim tlima iznad razine
podzemne vode, izvode se jame s pokosima, koji za predvienu dubinu moraju biti
stabilni. Nije preporuljivo, a i sloeno je, izvoditi istrane jame u nekoherentnim
tlima i muljevima pri visokim razinama podzemne vode. Redovito e se javiti
hidrauliki slom koji e zatrpati iskop.
Pomou istranih jama izvode se ispitivanja u pozajmitima. Slue prvenstveno
za ocjenu koliina raspoloivog tla, a ujedno se uzimaju i poremeeni uzorci potrebni
za laboratorijska ispitivanja, kojima se odreuje kakvoa i razredba tla u pozajmitu.
Pomou istranih jama se ispituje tlo na plitkim klizitima kako bi se, ako je
mogue, utvrdila dubina klizne plohe.

23
3.3.2 Buenje s jezgrovanjem
Buenje s jezgrovanjem je postupak prodiranja upljeg buaeg pribora u tlo do
odreene dubine i zatim vaenja tog pribora zajedno s dijelom tla koje je ulo u
upljinu jezgrene cijevi, a koje e biti podvrgnuto strunom, geotehnikom pregledu.
Svrha geotehnikog buenja je vaenje jezgre za daljnju obradu, za razliku od
rudarskog buenja gdje je svrha pravljenja rupe. Iz tih razloga je geotehniko buenje
sloeno, dugotrajno i skupo.
Izvaena se jezgra slae u sanduke. Nakon svakog manevra se naznai dubina do
koje se doseglo.
Da bi se dobio uvid u jezgru koja se vadi iz tla, buenje se mora izvoditi postupno.
Nakon to pribor prodre u tlo za vlastitu duinu, potrebno ga je izvaditi na povrinu i
izvaditi jezgru koja je s priborom donesena na povrinu. Pribor se vraa u buotinu, a
buenje se nastavlja opet za duinu pribora. Takav se ciklus naziva manevar. Duljina
manevra se kree od 0,5m u stijeni do 2,0m u glinama. Prilikom ovakvog buenja se
napreduje vrlo sporo. Jo ako se vade neporemeeni uzorci i/ili vre penetracije,
buenje se dodatno usporava.
Jezgra se podvrgava terenskoj klasifikaciji pompou identifikacijskih pokusa
koji su opisani u nastavku. Prilikom buenja vodi se zapisnik u koji buai stavljaju
primjedbe na pojave uoene tijekom buenja. Biljei se broj udaraca standardnog
penetracijskog pokusa, ako se izvodi u buotini i razina pojave podzemne vode.

Slika 3.14 Jezgra sloena u sanduke s oznakama dubine (Zelenika, 1995.)
24
U koherentnom tlu, ako se eli dobiti dobra jezgra, bui se na suho tj. bez upotrebe
vode. U stijeni je nuno buiti s vodom. U vrstim glinama je koji put potrebno makar
naliti vodu u buotinu da se olaka prodiranje pribora u izrazito tvrda tla. Ukoliko se
koristi voda, potrebno je to naznaiti u zapisniku (dnevniku) buenja. U okrenoj i
razlomljenoj stijenskoj masi se moe dogoditi da se ne primijete proslojci sitnozrnog tla
u ispuni pukotina, jer ih voda ispere. Da postoji ispuna moe se primijetiti jedino po
boji vode koja se tokom buenja vraa iz buotine. Ovakav detalj moe biti vrlo bitan u
procjeni mogunosti pojave potencijalnih kliznih ploha unutar raspucale stijenske mase
Neporemeeni se uzorci moraju vaditi nakon to je izvaen dio tla bez upotrebe
vode jer inae nisu neporemeeni, upit e dodatnu vlagu.
U nekoherentnim, nevezanim tlima buotine se obavezno zacjevljuju. Manevri su
vrlo kratki. Bui se s namjenskim priborom (bukalica ili cijev s klapnom ili
hvataem). U cijev ulazi odreena koliina tla koja se izvlai na povrinu, a zatitna
se kolona utiskuje u tlo. Cijev za uzorak je duga priblino 0,5m to uvjetuje vrlo
sporo napredovanje. Prilikom ovakvog buenja vadi se vrlo mala koliina jezgre.
Nema mogunosti vaenja neporemeenih uzoraka. Jedini podatak o kakvoi tla moe
se dobiti pomou penetracija. Za vaenje uzoraka iz sitnih pijesaka ispod razine
podzemne vode koriste se posebne tehnike, na pr. zamrzavanje.
3.3.2.1 Buai strojevi
Buai strojevi mogu biti runi i motorni. Danas se gotovo vie uope ne
upotrebljavaju runi buai strojevi osim u pedoloke svrhe, kada se ispituje
povrinski sloj tla za potrebe poljoprivrede.
U upotrebi su motorni buai strojevi koji mogu izvoditi rotacijsko buenje s ili
bez upotrebe vode. Ovi strojevi mogu biti samohodni, na gusjenicama, kamionu,
sanjkama ili na brodu. U nekim je sluajevima za izvoenje istranog buenja ovim
strojevima potrebno prethodno izraditi pristupni put to poskupljuje radove. Runim
strojevima to nije potrebno ali su njihove mogunosti buenja znatno skromnije.
Temeljni pribor je onaj koji slui za vaenje jezgre. Kod runog buenja to su
razna pedoloka svrdla, ape i slino.
Kod motornog rotacijskog buenja u tlo prvo prodire buaa kruna. Kruna je na
jednom kraju nazubljena (vidija elik) ili ima ugraene industrijske dijamante. Na
kraju suprotnom od zubi nalazi se navoj, kojim se kruna spaja s srnom ili jezgrenom
25
cijevi. Kada se bui u nevezanim pijescima i ljuncima ispod razine podzemne vode
ne moe se koristiti srna cijev. Za takva buenja postoji poseban pribor.

Slika 3.15 Buai stroj na kamionu
Na srnu cijev nastavljaju se buae ipke. Buae su ipke uobiajeno duge 4,0m.
Nastavljaju se tako da se naviju jedna na drugu. To u stvari nisu ipke nego cijevi s
upljim prijelaznim spojem sa srnom cijevi. Ovo slui da bi se isti pribor mogao
koristiti za buenje kada je krunu nuno hladiti vodom (na pr. u stijeni).
Temeljno je, kod buenja strojevima, okretanje buaeg pribora uz pritisak koji
izvodi buaa glava. Pritisak i okretanje se priborom prenosi na krunu koja grebe tlo u
buotini i na taj nain napreduje. Istovremeno kroz krunu tlo ulazi u srnu cijev
pomou koje se vadi na povrinu.
Pri buenju kroz nevezana ili slabo vezana tla, prilikom vaenja pribora buotina
se zaruava. U tu svrhu potrebno je izvedeni dio buotine zatititi oblonom kolonom.
(Zelenika, 1995.)
26
3.3.2.2 Mjerenjen razine podzemne vode
Svaka zacjevljena buotina moe, u sluaju da joj dno see u vodonosni sloj,
posluiti za opaanja promjena razine podzemne vode.
Kada se u tlu pojavljuju vodonosni slojevi, u njih se mogu ugraditi piezometri.
Piezometri su ureaji koji omoguuju dugotrajno mjerenje razine podzemne vode
odnosno pritiske u vodonosnim slojevima i njihove promjene u vremenu.
U buotine se, na mjestu na kojem se u sloju vri mjerenje pritiska vode, ugrauje
perforirani dio cijevi ili elija za mjerenje pritiska. Iznad i ispod mjerne etae zabrtvi
se cijev ekspandiranom glinom. Danas postoje mjerni ureaji koji podatke mogu
elektronski dostavljati u kontrolni centar pa se opaanja mogu vriti i biljeiti bez
vremenskih prekida.

Slika 3.16 elije za elektronsko mjerenje pornih tlakova u buotini
3.3.3 Uzorkovanje
Uzimanje uzoraka tla i stijene opisano je detaljno u Eurocode 7, dio 2. koji
openito sadri opise uzimanja uzoraka, terenskih i laboratorijskih ispitivanja tla.
Tijekom terenskih istranih radova, uzimaju se uzorci tla za laboratorijska
ispitivanja. Uzorci mogu biti poremeeni i neporemeeni, a uzimaju se prema
unaprijed utvrenom programu.
Bitno je imati precizan podatak o mjestu s kojeg je uzorak uzet odnosno o dubini,
ako se radi o buotini. Svaki uzorak sadri oznaku gradilita, buotine ili istrane
jame i dubine s koje je uzet. U zapisnik iskopa ili buenja biljee se uoena
27
identifikacijska svojstva, mjesta uzimanja uzoraka i ostale primjedbe vane za kasnije
prikazivanje istranih radova kako opisno tako i grafiki.
Iz iskopanog tla ili izvaene jezgre prilikom buenja, uzimaju se poremeeni
uzorci. Poremeeni se uzorci moraju uzeti odmah nakon vaenja ako je potrebno
utvrditi podatak o prirodnoj vlanosti. Najbolje je uzorke odmah prenijeti u
laboratorij gdje se uvaju u vlanoj komori. Poremeeni se uzorci spremaju u
plastine, dobro zatvorene omote da zadre prirodnu vlanost,
Za dio pokusa u laboratoriju potrebno je uzeti neporemeene uzorke. Za
neporemeene uzorke iz jama, bunara i potkopa se uzimaju kvadri (kocke) paljivo
iskopanog tla, na nain da se gotovo uope ne poremeti njihova prirodna struktura. Ti
uzorci se paljivo oblau nepropusnim slojem votane tkanine ili plastine folije,
tako da zadre strukturu i prirodnu vlagu. Zatim se polau u vrstu ambalau da se ne
otete. Potrebno ih je to prije otpremiti u laboratorij i uvati u vlanoj komori.
Iz buotina se neporemeeni uzorci vade posebnim priborom. Pribor se sastoji od
noa koji prodire u tlo, dvodijelne cijevi duine 0,5m u koji ulazi tlo uzorak i
spojnog dijela izmeu buaih ipaka i cijevi za uzorak. Ovaj spojni dio posebno je
izraen da bi kroz njega mogla iz cijevi izai voda i zrak, a da se eventualno moe
stvoriti vakuum da bi se osiguralo da uzorak ne ispadne prilikom vaenja.

Slika 3.17 Cilindar za vaenje neporemeenih uzoraka
Bitno je da se uzorak uzima iskljuivo utiskivanjem noa i cijevi u tlo bez vrtnje.
Pritom pribor mora biti takav da se tlo, iz kojeg se vadi uzorak, to manje poremeti.
Unutar cijevi moe biti smjetena plastina kouljica koja odmah titi uzorak po
platu. Nakon vaenja iz tla uzorak se parafinom titi od isuivanja, ovija ljepljivom
trakom, oznai i odmah alje u laboratorij na uvanje u vlanu komoru. Uzorke je
potrebno vrlo paljivo prevoziti, naroito ako nisu u cilindrima ili drvenim
sanducima. Nuno je da do ugraivanja u laboratorijske ureaje stignu zaista
neporemeeni.
28
3.3.4 Terenski pokusi tijekom buenja i pokusi neovisni o buenju
Terenski pokusi rade se tijekom buenja ili neovisno o njima. Detaljno su opisani
u Eurocode 7 dio 2. Istraivanja i ispitivanja tla. Za njih se unaprijed utvruje
program ispitivanja. Slue kao osnovna i dopunska ispitivanja. U tlima loih
svojstava, gdje nije mogue vaditi uzorke, slue kao jedino mogua. Ova ispitivanja
slue i kao kontrolna ispitivanja uinka poboljanja temeljnog tla. Pojedinim
terenskim pokusima mogu se odrediti parametri tla ovisno o vrsti tla i vrsti pokusa.
Neki se parametri dobiju izravno dok su neki iskljuivo iskustveni, temeljeni na nizu
pokusa i statistikoj obradi rezultata. Terenski pokusi u sitnozrnim tlima moraju se
izvoditi dovoljno brzo da bi se osigurali nedrenirani uvjeti. Pri nekim je pokusima
mogue mjeriti porni pritisak.
Primjena rezultata, naizgled jednostavnih pokusa, mora se paljivo koristiti uz niz
popravaka ovisno o vrsti tla, razini podzemne vode, dubini na kojoj se vri pokus i
drugim stvarnim uvjetima na terenu. (Clayton i sur. 2005.)
Najuestaliji terenski pokusi su:
dinamika penetracija;
statika penetracija;
krilna sonda;
presiometar;
dilatometar.
Ispitivanje zbijenosti nekoherentnih tala vri se na terenu penetracijskim
pokusima. Oni se mogu izvoditi u buotinama tijekom buenja, ali se mogu izvoditi i
neovisno o buenju. Ima vie vrsti penetracijskih pokusa, a rezultati veine se mogu
meusobno usporeivati. Penetracije se vre u onim tlima iz kojih se ne mogu izvaditi
neporemeeni uzorci ili su rezultati penetracija takvi da se mogu izravno koristiti za
geotehnike proraune. Izvode se ee u nekoherentnim tlima (ljunci i pijesci). U
njima je teko izvaditi dobar uzorak.
3.3.4.1 Dinamika penetracija
Tijekom buenja izvodi se dinamiki (standardni) penetracijski pokus (SPT ili
SPP) u buotini, u nekoherentnim ili mijeanim tlima iz kojih se ne mogu izvaditi
neporemeeni uzorci. Postoje razne vrste dinamikih penetracija i svaka ima svoju
proceduru i tumaenje rezultata (Sanglerat, 1972.). Najnoviji ureaji tokom izvedbe
ovog pokusa daju podatke i o pornim pritiscima.
29
Penetracije se u sitnnozrnim, nekoherentnim i/ili slabo vezanim tlima izvode
pomou noa, u kolji ulazi tlo te se na povrinu vadi uzorak tla u kojem je vrena
penetracija. Na ovom se uzorku moe ispitati vlanost i dobiti podaci potrebni za
razredbu. U ljuncima (kada je promjer zrna veliine promjera noa) se penetracija
vri pomou iljka. Postoje popravci rezultata kada se radi sa iljkom. Prilikom
dinamike penetracije valja voditi rauna o pojavi veih komada stijena ili samaca.
Njihova pojava moe bitno utjecati na interpretaciju rezultata penetracija.

Slika 3.18 Ureaj za SPT desno, detalj noa lijevo (Clayton 2005.)
Valja utvrditi da li se zaista radi o samcima i blokovima ili je to vrsta stijenska
podloga. Ovo se jedino moe utvrditi nastavkom buenja s jezgrovanjem. Krivi
zakljuci mogu biti pogubni po nastavak radova kao i po projekt geotehnike
graevine kojoj su namijenjeni.
30
Rezultat dinamike penetracije je broj udaraca N koji je potreban da se pribor
zabije na propisanu dubinu. Ima vie varijanti naina brojenja udaraca pa treba
primijeniti vaei standard. Najee koriteni standard je 3 broj udaraca potreban
da pribor, pod udarcem utega tekog 63,5kg, koji pada s visine od 762 mm, prodre u
tlo za 315 cm (ukupno 45 cm), a kao broj udaraca N uzima se zbroj udaraca druge i
tree grupe, tj. broj udaraca potreban da pribor prodre za posljednjih 30cm. Time se
izbjegava utjecaj poremeaja tla nastalog buenjem u prvih 15cm. Broj udaraca se
upisuje u obrasce za sondane profile.
Iz podatka o broju udaraca (nakon primijenjenih potrebnih popravaka za iljak,
mali nadsloj i utjecaj vode) postoji korelacija iz kojih se moe dobiti odgovarajua
vrijednost kuta trenja . Drugi podatak koji se moe dobiti je vrijednost otpora
prodiranja iljka q
c
, koji je inae rezultat statike penetracije na nain da je :
q
c
= N*n (3.2)
Dobivena vrijednost koristi se dalje za proraun deformacijskog svojstva pri
proraunu slijeganja u nekoherentnim tlima. Vrijednost n ovisi o vrsti tla (Roje-
Bonacci, 2007).
Dinamiki penetracijski pokus koristi se za provjeru uinka poboljanja
podtemeljnog tla. Pretpostavka je da je prije izvedbe mjera za poboljanje svojstava
tla, izvedeno ispitivanje dinamikom penetracijom, tako da postoje podaci za
usporedbu.
3.3.4.2 Statika penetracija
Neovisno o buenju izvode se pokusi statike penetracije (CPT), bez i (CPTU)
sa mjerenjem pornog tlaka. Za ova ispitivanja postoji neovisna oprema.
Pokus Duch Cone ureajem se sastoji od utiskivanja stoca s nagibom plata pod
kutom od 60, poprenog presjeka baze od 10cm
2
, stalnom brzinom od 20,5 cm/s, za
8cm Pri tom se mjeri sila P, potrebna za takvo utiskivanje i dobije otpor vrha
(q
c
=P/A
v
; A
v
=10cm
2
). U slijedeem koraku mjeri se otpor trenjem po platu valjka
povrine 150cm
2
, promjera 35,7mm, jednakog kao i baze stoca, a koji se nalazi
neposredno iznad stoca. Valjak se utiskuje za 12 cm a mjeri se otpor posljednjih 10
cm. Dobiva se vrijednost f, (f=P/A
p
; A
p
=150cm
2
). Zatim se zajedno utiskuju stoac i
valjak za slijedeih 10cm i mjeri se ukupna sila F, potrebna za to utiskivanje
Na slici 3.19 prikazan je prvi tip statikog penetrometra izraen u Delftu,
Nizozemska i kasnije poboljana verzija.
31

Slika 3.19 Statiki penetrometar (Dutch Cone, Delft), lijevo izvorni oblik, desno
poboljana verzija, (Clayton 2005.) Razvojem ovih ureaja
Danas postoje mehaniki i elektroniki ureaji. U meuvremenu je izraen i ureaj
s mogunou mjerena pornog pritiska (piezocone), a to je vrlo vano za dobivanje
podataka u efektivnom stanju naprezanja. Na slici 3.20 prikazano je nekoliko vrhova
piezocone ureaja s razliitim mjestima za mjerenje pornih pritisaka

Slika 3.20 Poloaj filtra za mjerenje pornog pritiska: a) u vrhu, b)u pola visine iljka,
c) neposredno iznad iljka
Rezultati se prikazuju grafiki na za to oblikovanim obrascima. U obrasce se
ucrtavaju obraeni podaci.
Iz tih se podataka moe dobiti veza s nizom fiziko mehanikih svojstava tla
(Lunne 2002.).
32

Slika 3.21 Grafiki prikaz rezultata statike penetracije s mjerenjem pornog tlaka
Pokazatelj trenja, f
s
/q
c
=R
f
[%], koristi se u analizi pojave likvefakcije u pijescima.
Postoji veza rezultata otpora iljka q
c
i deformacijskog svojstva M
k
(modula
stiljivosti), potrebnog za proraun slijeganja:

c k
q M =

(3.3)
s tim da vrijednosti

ovise o vrsti tla, vlanosti tla i veliini otpora vrha q

c
.
Vrijednosti za

prikazane su u tabeli 3.2.

Schmertmann i dr. (1978), koristi rezultat q
c
izravno za proraun slijeganja u
pijescima kao:
E=2,5*q
c
(3.4)
Gdje je E modul elastinosti za pijeske, a q
c
otpor vrha penetrometra na dubini za
koju se rauna slijeganje.
33
Tabela 3.2 Vrijednosti parametra

, potrebnih za proraun modula stiljivosti M

k
iz
podataka o otporu iljka q
c
(Lunne i dr., 2002.)
vrsta tla otpor iljka q
c
[MPa] parametar

<0,7 3-8
0,7-2,0 2-5
glina niske plastinosti (Cl)
>2 1-2,5
>2 3-6 niskoplastini prah (Ml)
<2 1-3
visokoplastini prah i glina (MH,CH) 2-6 <2
organski prah (Ol) <2 2-8
treset i organske gline (P, OH) <0,7
50-100 1,5-4
100-200 1-1,5
za vlanosti od [%]
>200 0,4-1
Rezultati statike penetracije mogu se koristiti i za razredbu tla (Duglas i Olsen 1981.)

Slika 3.22 Razredba temeljem podataka iz CPT pokusa (Duglas i Olsen 1981.)
34
Jedna od bitnih veza otpora vrha statikog penetrometra je ona s relativnim
gustoom D
r
,

za koju se u Eurocode 7 i pripadnim propisima koristi naziv indeks
gustoe, I
D
. Dijagram veze otpora vrha statikog penetrometra q
c
i relativne gustoe
D
r
dan je u nastavku.
.
Slika 3.23 Veza relativne gustoe D
r
(indeksa gustoe I
D
) i otpora vrha statikog
penetrometra q
c
35
Upravo ova veza je vrlo korisna za provjeru uinka mjera koje su primjenjene za
poboljanje temeljnog tla izrazito loih svojatava. Mjerenjem otpora vrha q
c
prije i
nakon primjene mjera za poboljanje dubljih slojeva tla, moe se utvrditi stupanj
poboljanja temeljem usporedbe relativnih gustoa.
Statike penetracije se izvode kao osnovna i dopunska ispitivanja. Koristi se
uglavnom u pijescima i mjeavinama s osnovom pijeska. Osnova su za proraune
nosivosti pilota, ali se mogu koristiti i u druge svrhe. Veina ovih ureaja mjeri i
porni pritisak. Na taj se nain dobivaju podaci u efektivnim naprezanjima.
3.3.4.3 Krilna sonda
Pokusi krilne sonde izvode se u vrlo itkim tlima iz kojih se teko mogu vaditi
neporemeeni uzorci. Pokusi se mogu raditi samostalno, s povrine, najee u
muljevima na dnu mora ili jezera. Ispitivanja se mogu raditi i u buotinama. Rezultat
je nedrenirana vrstoa na smicanje (c
u
). Postoji procedura ispitivanja, a rezultati se
prikazuju u obliku krivulja na posebnim obrascima.
Postoje standardno tri veliine krilaca; za izrazito itka tla, najdua s najveim
promjerom krilaca, d. Za srednje itka tla, malo kraa i manjeg promjera i za
lakognjeiva tla, krilca jo manje duine i promjera. U pribor spada moment klju za
mjerenje zaokretnog momenta i pripadajue ipke. Postoje elektrini ureaji za
zakretanje ipki i izravno mjerenje podataka na raunalu. Pokus se izvodi tako da se
ipka, s krilcima na kraju, zabije u tlo ili dno buotine, zakree odreenom brzinom,
sukcesivno mjeri sila za odreenu veliinu zaokreta, tordira do sloma, i zarim zakree
nakon sloma da bi se utvrdila i rezidualn vrstoa na smicanje u nedrenitanim
ubjetima. Podatak je koristan za dimenzioniranje podloge nasipa na slabo nosivom
tlu, pri projektiranju ojaanja geosinteticima.
Krilca se zabiju tako da potpuno uu u tlo. Mjeri se otpor trenja po platu i dvije
baze. Tada je izraz za proroaun otpora izraen preko nedrenirane vrstoe c
u
, iz
izmjerenog zakretnog momenta :

+
=
6
d
2
h
d
M
c
2
u
(3.5)
Gdje je M zakretni moment izmjeren moment kljuam u [Nm]; h visina krilaca, a d
promjernjer krilaca u metrima. Za veliine h i d postoji standard. One su promjenjivi
ovisno o vrsti tla kako je prethodno navedeno.
36

Slika 3.24 Shema krilne sonde (Clayton i dr. 2005.)
3.3.4.4 Presiometar
Presiometar je naprava kojom se ispituje deformabilnost stijenske mase ili tla u
buotini. Sastoji se od valjka kojem je mogue, pod pritiskom, poveavati zapreminu i
mjeriti promjenu promjera ili promjenu ukupne zapremine valjka u zavisnosti o
pritisku. Valjak se ulae namjenski pripremljenu buotinu. Moe se mjeriti s
kontroliranim porastom pritiska ili s kontroliranim porastom zapremine. Kao rezultat
se dobije vrijednost tlaka mirovanja, presiometarski modul elastinosti, modul pri
ponovljenom optereenju, presiometarsko granino optereenje (plastini slom) i
podatke o smicanju. Podaci nisu izravno upotrebljivi za projektiranje ve zahtijevaju
statistiku obradu (korelacije) da bi se dobili klasini geotehniki parametri kao to je
Youngov modul i posmina vrstoa.
37

Slika 3.25 Princip rada presiometra (Clayton i dr. 2005.)
Prije pokusa potrebno je spravu badariti, a dobivene podatke popraviti temeljam
podataka badarenja.

Slika 3.26 Shema rezultata ispitivanja presiometrom (Clayton i dr. 2005.)
Geotehniki laboratorij u Cambridge-u izradio je samobuai presiometar.
Upotrebljava se za ispitivanje u prekonsolidiranim tlima. Postoji i inaica za stijene.
3.3.4.5 Plosnati dilatometar
Plosnati dilatometar je ureaj debljine 15mm, s membranom promjera 60mm
ugraenom u plou, koja na dnu ima oblik noa. Moe se koristiti u svim tlima u koja
se moe zabit. Jedina smetnja su mu krupni komadi ljunka. Ugrauje se u tlo
utiskivanjem te je poremeaj tla oko njega vrlo mali. Rezultati ispitivanja
38
dilatometrom moraju se usporediti i statistiki obraditi da bi se mogli koristiti u
geotehnikim proraunima za koje trebaju podaci o vrstoi na smicanje i/ili
deformaciona svojstva. Pokus je jednostavan, jeftin i brz, a daje vrlo korisne podatke.
Sve vie ulazi u upotrebu, iako jo nije dostigo uestalost PP-a.

Slika 3.27 Princip rada plosnatog dilatometra (Clayton i dr. 2005.)
39
Postoje raunalni programi koji temeljem rezultata ovih ispitivanja mogu dati
podatke o:
tangentnom modulu stiljivost (M);
nedreniranoj vrstoi na smicanje (c
u
);
kutu trenja u dreniranim uvjetima za pijeske ();
totalnu jedininu teinu tla (
t
);
koeficijent tlaka mirovanja (k
0
);
pritisak pretkonsolidacije (p
c
) i
koeficijent predkonsolidacije (OCR).
Rezultati ispitivanja dilatometrom koriste se za provjeru uinka poboljanje
temeljnog tla.

Slika 3.28 Oprema za ispitivanje dilatometrom s pripadnim sustavom za praenje
pokusa i biljeenjem rezultata.
Ovi se pokusi ne rade standardno ve prema potrebi ovisno o sloenosti graevine
i uvjeta u tlu.
40
3.3.5 Ispitivanje vodopropusnosti tla
Kod velikog broja geotehnikih zahvata potrebno je poznavati koeficijent
vodopropusnosti. Kod hidrotehnikih nasipa potrebno je poznavati vodopropusnost
nasipa, ali i temeljnog tla, kako bi se moglo provesti potrebne proraune vezane za
procjeivanje kroz nasip i kroz temeljno tlo. Koeficijent vodopropusnosti nasipa
odreuje se pokusima u laboratoriju uz ispitivanje stiljivosti u edometru ili se moe
procijeniti iz granulometrijske krivulje (po Hazenu 1911.).
Za ocjenu procjeivanja u temeljnom tlu postoji vie mogunosti, ovisno o
vanosti ovog podatka. Najbolje podatke daje probno crpljenje pomou bunara. Za
jednostavnije sluajeve koristi se metoda Le Franc, mjerenja u jednoj buotini.
3.3.5.1 Pokusno crpljenje pomou bunara
Pokusno crpljenje pomou bunara zahtjeva izvedbu est piezometara koji lee na
tri pravca oko bunara pod kutom od 120. Osim toga zahtjeva niz ureaja za precizna
mjerenja protoka i razine vode u piezometrima, koju je potrebno dovesti u stacionarno
stanje. Ovisno o propusnosti tla ovo moe trajati dugo vremena i zahtjeva rad bez
prekida. To je skupa metoda i primjenjuje se samo za potrebe velikih geotehnikih
zahvata.
Podzemna voda u prirodi moe imati slobodno vodno lice i moe se nalaziti u
vodonosnom sloju pod pritiskom.
Na slici 3.29 prikazan je tlocrtni poloaj bunara i piezometara neophodnih za
ovakva mjerenja na terenu.

bunar
P
11
P
12
P
21
P
22
P
32
P
31

Slika 3.29 Tlocrtni poloaj bunara i piezometara za mjerenje vodopropusnosti
Na slikama 3.30 i 3.31 prikazani su poloaj bunara i pijezomatara za razliite
uvjete pojave vode u tlu, u poprenom presjeku.

41












r
2
h
2
h
1
r
1
h
r
q
stalna koliina
vode koja se crpi
pijezometri
r = polumjer bunara
vodno lice je identino
piezometarskoj povrini
nepropusna podloga
bunar

Slika 3.30 Mjerenje vodopropusnosti pomou bunara u sloju sa slobodnim vodnim
licem
Za proraun koeficijenta vodopropusnosti "k" u sluaju podzemne vode sa
slobodnim vodnim licem slui jednadba 3.7, a za sluaj vodonosnog sloja pod
pritiskom slui jednadba 3.9.
S oznakama na slici 3.30 izlazi

dr
dh
k h r 2 = i k A = q ; dh h
q
k 2
=
r
dr
(3.6)
integracijom nastaje: ( )
2
1
2
2
1
2
h h
q
k
r
r
ln

= ,
pa je odatle:

( )

=
2
1
2
2
1
2
h h
r
r
ln
q
k (3.7)
D vodonosnik
r
nepropusni sloj
stalna koliina
koja se crpi
q
r
r
2
r
1
h
1
h
2
piezometri
r = polumjer bunara
piezometarska povrina
bunar

Slika 3.31 Mjerenje vodopropusnosti pomou bunara u sloju s vodom pod pritiskom
42
S oznakama na slici 3.31 izlazi:

dr
dh
k D r 2 i= k q=A dh k
q
D 2
=
r
dr
(3.8)
integracijom nastaje: ( )
1 2
1
2
h h k
q
D 2
r
r
ln

= , pa je odatle:

( )

=
1 2
1
2
h h
r
r
ln
D 2
q
k (3.9)
Na ovaj se nain dobiva prosjeni koeficijent procjeivanja za odreeni prostor tla
u podruju kojeg se vre pokusna crpljenja.
Za jednostavnije sluajeve mogu se koristiti podaci dobiveni na terenu pomou
metode "Le Franc". Radi se o ispitivanju vodopropusnosti pomou jedne buotine.
Jednadbe, pomou kojih se odreuje koeficijent procjeivanja su empirijske. Za tla
vee propusnosti koristi se metoda sa stacionarnim dotokom u buotinu, a za manje
propusna tla vri se mjerenje s opadanjem razine vode u buotini. Moe se vriti
ispitivanje s procjeivanjem samo kroz dno buotine ili kroz dno i dio plata. U
nekoherentnim tlima, gdje je nuno zacijeviti buotinu, moe se mjerenje vriti samo
na dnu buotine ili se mora na dno buotine ugraditi dio cijevi s perforacijama.
Slijede varijante mjerena vodopropusnosti u buotini s pripadnim empirijskim
jednadbama.
a) bez zacjevljenja b) sa zacjevljenjem

[ ] 10
r
L
za cm/s
r
L
log
H L
q 37 , 0
k

= (3.10) [ ]
t
Q
q cm/s
H r 5 , 5
q
k =

= (3.11)
Slika 3.32 Mjerenje vodopropusnosti metodom Le Franc sa stalnim padom bez (u
koherentnom tlu) i sa zacjevljenjem (u nekoherentnom tlu)
43
a) bez zacjevljenja b) sa zacjevljenjem

[ ] cm
r
L
log
L
r 64 , 2
C
cm/s
H
H
log
t
C
k
2
t
0

=
] [

=
(3.12) [ ] cm/s
H
H
log
t
r 31 , 1
k
t
0

= (3.13)
Slika 3.33 Mjerenje vodopropusnosti metodom LeFranc s promjenjivim padom bez
(u koherentnom tlu) i sa zacjevljenjem (u nekoherentnom tlu)
Red veliina vrijednosti koeficijenata procjeivanja k za neke vrste tla dane su u
tabeli 3.3.
Tabela 3.3 Red veliina koeficijenata vodopropusnosti, k, u [cm/s] za neke vrste tala
vrsta tla koeficijent vodoptopusnosti
k [cm/s]
ljunak (G) 1,0 i vei
pijesak (S) 1,0 - 10
-3

prah (M) 210
-3
-10
-5

glina (C) < 10
-6

U stjenskoj masi vri se odreivanje koeficijenta vodopropusnosti metodom po
Lugeonu.
Pri tom se protok od 1litre u minuti na 1m buotine, pri tlaku od 1,0 MPa naziva
se 1Lugeon (LU).
44
Odnos koeficijenta procjeivanja po Darcy-u prema onom po Lugeon-u moe se
izraziti kao:
k [cm/sek] 1,5 10
-5
[LU] (3.14)

voda pod pritiskom
p=1,0 MPa
cijev
voda pod pritiskom
3-5 m
brtva ili paker
buotina

Slika 3.34 Mjerenje vodopropusnosti u stjenskoj masi
Vodopropusnost se na terenu moe mjeriti i metodama bojanja vode u jednoj
buotini i hvatanja boje u drugoj buotini. Ova se metoda najee upotrebljava za
odreivanje veza u kru, a rjee za odreivanje koeficijenta procjeivanja.
3.3.6 Probna ploa
Probna ploa slui za ispitivanje zbijenosti povrinskih slojeva tla. Posveeno joj
je posebno poglavlje s razloga to je kod graevina kod kojih je tlo gradivo, ovo
izrazito vano ispitivanje.
Koristi se dvojako:
za ispitivanje povrinskih slojeva tla kada su oni podloga buduem nasipu,
kolnikoj konstrukciji i/ili konstrukciji poda koji lei na tlu;
za ispitivanje zbijenosti slojeva tla izvedenih nasipavanjem i zbijanjem nekim od
sredstava za zbijanje.
Procedura ispitivanja propisana je normom EN ISO 22476-13. i u Eurocode7, dio
2. toka 4.11.
Rezultati prve grupe ispitivanja probnom ploom slue za dimenzioniranje
zbijenosti slijedeeg sloja koji se na tlo nasipava i zbija. Tada tlo predstavlja temelj
buduem nasipu. Tu postoji odreena zakonitost koja e biti opisana naknadno.
45
Druga grupa ispitivanja probnom ploom slui za provjeru kakvoe ugraenog
nasipa, zamjenskih slojeva, stabiliziranih slojeva i svih ostalih slojeva tla od
nekoherentnih gradiva koji su nasuti i zbijani, a tvore novo stvorenu graevinu.

3.35 Probna ploa, ureaj i dijagrami (Clayton i dr. 2005.)
Na slici3.35 prikazana je shema ureaja i rezultati ispitivanja u obliku dijagrama.
Postupak ispitivanja je isti u oba sluaja.
46
Rezultati ispitivanja probnom ploom su deformacijska svojstava povrine tla. To
su modul stiljivosti (M
v
), modul deformacije (E
v1
) i koeficijent reakcije podloge (k
s
).
Treba obratiti panju da prilikom ispitivanja treba optereenje djelovati odreeno
vrijeme dok ne prestane slijeganje. U tom smislu trajanje jednog intenziteta
optereenja treba prilagoditi svojstvima tla koje se ispituje. U provjeri kakvoe
ugraenog tla, ovaj se pokus uglavnom koristi za provjeru sitnog nekoherentnog tla.

Slika 3.36 Oprema za ispitivanje probnom poloom
Prema EUROCODE 7, dio 2., pokus se koristi u svim vrstama tla, ali se ne
preporuuje za vrlo meka sitnozrna tla. EUROCODE 7 daje mogunost koritenje
rezultata ispitivanja probnom ploom za odreivanje modula slijeganja odreenog
ploom E
plt
, koeficijenta reakcije podloge k
s
, odreivanja nedrenirane posmine
vrstoe (c
u
) i izravni proraun slijeganja plitkih temelja na pjeskovitom tlu.
Rezultati ispitivanja probnom ploom prilau se geotehnikom elaboratu, kada se
izvode tijekom geotehnikih istranih radova. Kada se izvode namjenski, kao tekua
ili kontrolna ispitivanja daju se kao posebni elaborati.
Ova se ispitivanja mogu izvoditi i u buotini velikog promjera.
47
3.3.6.1 Odreivanje modula stiljivosti i elastinosti iz rezultata ispitivanja
probnom ploom
Prema DIN18134, potrebno je izvesti dva ciklusa optereenja ploom i postii
slijeganje od 5-7 mm. Rezultati, prema ovom standardu, prikazani su na slici 3.37 kao
i nain odreivanja deformacijskih svojstava.

Slika 3.37 Rezultat ispitivanja probnom ploom prema DIN18134
Najvei pritisak , ovisi o vrsti i stanju tla koje se ispituje, a prema kojem se moe
dobiti traeno slijeganje od 5-7 mm.
U jednadbama koje slijede je:
odabrana razina dodirnog pritiska,
s odgovarajue slijeganje,
B promjer ploe,
Traena deformaciona svojstva tla odreuju se prema jednadbama (DIN):
B
s
18 , 1 M
k

= (3.15)

2
B
s
5 , 1 E
1
1 v

= (3.16)

2
B
s
5 , 1 E
2
2 v

= (3.17)
EUROCODE 7, dio 2. Istraivanje i ispitivanje tla, predvia odreivanje modula
stiljivosti iz podataka probne ploe (sekantnog modula) za pokus izveden na povrini
i za pokus izveden u buorini. Za ispitivanje ploom na povrini predvia da se pokus
izvodi na ravnoj neporemeenoj plohi tla.
48
Modul stiljivosti (E
PLT
) dobije se iz izraza:

( )
2
PLT
1
4
B
s
E

=
(3.18)
gdje je Poissonov koeficijent.
Ako nema mogunosti odrediti vrijednost Poissonovog koeficijeta na drugi nain,
uzima se njegova vrijednost za nedrenirane uvjete u sitnozrnim tlima 0,5, a u
krupnozrnim tlima 0,3.
Na povrini tla ispitivanja se izvode velikom ploom ( 600mm) na loijem i
ploom promjera 300mm na boljem tlu.
Kod ispitivanja kakvoe ugraenog tla u nasipe ili pri ispitivanju u tamponskim,
filtarskim, drenanim, kao i u zamjenskim slojevima kolnikih i podnih konstrukcija,
ispitivanja se vre srednjom, standardnom ploom ( 300mm).
Kada je potrebno ispitati zbijenost slojeva vrlo visoke krutosti (na pr. za
aerodromske piste), koristi se mala ploa ( 160mm).
Za kontrateret najee se koristi kamion s punim koem. Ispod stranje osovine
umetne se tijesak s kojim se nanosi optereenje.
Razliiti promjeri ploe koriste se iz praktinih razloga. Kada nije potreban veliki
dodirni pritisak moe se koristiti ploa velikog promjera jer nije potrebno pretjerano
veliko optereenje.

Slika 3.38 Raspodjela dodatnih naprezanja ispod ploa razliitog promjera
Iz poznatog izraza,
F
P
= ; jasno je da se za isto optereenje P, smanjenjem
povrine ploe F, dobije vee dodirno naprezanje . S druge strane, to je vea
dodirna povrina F, to je, za isto optereenje, manji dodirni pritisak , ali i dublji
utjecaj dodatnog pritiska u tlu .
Pomou probne ploe odreuje se modul stiljivosti tla do dubine cca 2 promjera ploe.
49
Kako je za temeljno tlo potrebno imati podatak o stiljivosti za to je mogue
veu dubinu, prikladno je koristiti plou veeg promjera.
Kod ispitivanja ugraenih slojeva bilo nasipa, tampona ili zamjenskih slojeva tla,
ija je debljina izmeu 30-50 cm, podatak dobiven probnom ploom promjera 300 mm
je zadovoljavajui, tj. dubina utjecaja je dovoljna da obuhvati cijeli sloj. Kod
tampona aerodromskih pista i slinih slojeva velike krutosti, zadovoljavajue
rezultate e dati i ploa od 160 mm s obzirom na dubinu utjecaja, a nee zahtijevati
pre veliki kontra teret.
Za tekua i kontrolna ispitivanja slue gotovi obrasci u kojima su unaprijed ucrtani
pravci vrijednosti modula stiljivosti. To olakava rad osoblju na terenu na nain da
se odmah nakon ucrtavanja podataka mjerenja u dijagram, vidi da li rezultat
zadovoljava ili ne.

Slika 3.39 Obrazac za odreivanje modula stiljivosti na terenu
50
3.3.6.2 Odreivanje (Winklerovog) koeficijenta reakcije podloge K
Koeficijent reakcije podloge K je deformacijsko svojstvo tla kojim se opisuje
ponaanje tla pod optereenjem tako, kao da je zmijenjeno nizom elastinih opruga.
To svojstvo tla prvotno se koristilo (20-tih godina 20 stoljea) pri dimenzioniranju
podova (u skladitima i industrijskim pogonima) optereenim tekim vozilima. To su
oni podovi koji lee izravno na tlu i nemaju nikakve konstruktivne veze s graevinom
koje su sastavni dio. Koeficijent reakcije podloge je deformacijsko svojstvo koje
odraava ponaanje tla pri kratkotrajnom koncentriranom optereenju kao to je
optereenje kotaima vozila.
Ovo svojstvo nema nikakve veze s modulom stiljivosti, M
k
, koji predstavlja
deformacijono svojstvo pri trajnoj deformaciji u tlu, nastaloj dodatnim, stalnim
optereenjem na povrini.
Westergard je 1920. godine dao svoje rjeenje za odreivanje koeficijenta reakcije
podloge. Veza nije linearna. Ve je i Westergard utvrdio da je veliina ovog svojstva
ovisna o veliini optereene povrine. Westergardovo rjeenje je prikazano na crteu
3.40. (Izvorno Westergard i Eurocod 7 koriste za ovaj parametar oznaku k
s
).

Slika 3.40 Odreivanje modula reakcije tla po Westergardu
Kriteriji za odreivanje vrijednosti (s oznakama na slici 3.40) iz rezultata
ispitivanja je dvojak:

[ ]
[ ] m s
MPa 07 , 0
K
s

= (3.19)
ili

[ ]
[ ] m ,0012 0
MPa q
K
s
= (3.20)
Pri emu je q dodirni pritisak ploa-tlo, a s slijeganje.
51
Razvojem autocesta s intenzivnim tekim prometom za koje je trebalo
dimenzionirati kolnike konstrukcije i numerikih metoda za proraun nosaa na
elastinoj podlozi, pokazala se potreba za ponovnim izuavanjem vrijednosti
koeficijenta reakcije podloge. Tu je veliki doprinos dao Vesi (1961.a) svojim
istraivanjima i prijedlogom za standardizirani pokus iz kojeg se dobije Winklerov
koeficijent reakcija podloge K
0
.

3.41 Postupak odreivanja koeficijenta reakcije podloge prema Vesiu
Kriterij za odreivanja K
0
(prema EUROCODE 7 k
s
) je predloio Vesi (1963.) na
slijedei nain:

1
1
0
s
K

= (3.21)
Prema Vesiu (1961.b) K
0
se odreuje za slijeganje s
1
=2,5cm i pripadno
naprezanje
1
.
Da bi se moglo koristiti podatke iz literature, potrebno je objasniti pojmove o
kojima govori Vesi. On razlikuje koeficijent reakcija tla K
0
, dobiven ispitivanjem
krutom probnom ploom 11 stopa (s gornjeg crtea) i modul reakcije tla K
V
, koji se
koristi za simulaciju krutosti opruge u proraunima, a koji je izmeu ostalog ovisi o
irini i krutosti nosaa.
Iz gore reenog je vidljivo da modul reakcije podloge nije konstanta tla, jer
njegova vrijednost ovisi o veliini optereene povrine, obliku optereene povrine i
intenzitetu optereenja. Primjena brojanih vrijednosti mora se uzeti s velikim
oprezom.
U svom radu iz 1943. Terzaghi razmatra primjenu teorije elastinosti u mehanici
tla. U tom poglavlju govori o koeficijentu reakcije podloge potrebnom za proraun i
52
dimenzioniranje pilota. On doslovno kae Vrijednost koeficijenta reakcije tla K, ne
zavisi samo o prirodi tla, ve i o veliini i obliku optereene povrine. Ako se ostali
uvjeti ne mijenjaju, reakcija tla se smanjuje poveanjem intenziteta optereenja.
Prema tome, vrijednost K
0
nije konstanta odreenog tla, a odnos izraen jednadbom:

[ ]
3
N/m K
s
=

(3.22)
samo je gruba zamjena za stvarni odnos.
U kasnijem radu Terzaghi, (1955.) predlae odreivanje koeficijenta (prema
Vesiu modula) reakcija tla K
v
pomou jedininog koeficijenta K
0
i irine stvarnog
temelja B prema jednadbi:
[ ]
3
2
0 v
N/m
B 2
30 , 0 B
K K

+
= (3.23)
Pri tom je:
K
v
modul reakcije tla;
K
0
jedinini koeficijent reakcije tla;
B irina temelja u metrima.
Jedinini koeficijent reakcije podloge K
0
, odreuje se probnom ploom stranice
3030 cm (u stvari je to jedna stopa ili 0,305 m) kako je prethodno reeno.
EUROCODE 7 za odreivanje koeficijenta reakcije podloge daje izraz :

s
p
k
s

= (3.24)
Gdje je p odabrana razina dodirnog naprezana, a s odgovarajue slijeganje za
odabrani odsjeak naprezanja p.
3.3.7 Pozajmite
Pozajmite je prostor unutar kojeg se uzima tlo za izgradnju nasipa. Radovi na
pozajmitu spadaju u terenske istrane radove, svojstvene onim graevinskim
radovima kod kojih je tlo gradivo. To je razlog zbog kojeg je potrebno pozajmitu
posvetiti posebnu panju.
Na pozajmitu je potrebno utvrditi vrstu, kakvou i koliinu raspoloivog tla.
53
Koliina tla, koja zadovoljava uvjete za ugradnju u nasipe se ispituje nizom
sondanih jama i plitkih buotina, kojima se utvruje rasprostiranje i debljina
raspoloivih koliina tla za iskoritavanje.
Iz sondanih jama uzimaju se poremeeni uzorci tla za laboratorijska ispitivanja.
Pri uzimanju uzoraka potrebno je tlo odmah po iskopu dobro zamotati u plastine
vreice, da ne izgubi prirodnu vlagu. Uzorke je potrebno detaljno obiljeiti po mjestu
i vremenu uzimanja.
U toku koritenja pozajmita, uzimaju se stalno uzorci za tekua ispitivanja
prirodne vlanosti i sadraja organskih tvari. Koliina organskih tvari ne smije prijei
propisanu granicu.
Kod krupnozrnih tala potrebno je tekue provjeravati granulometrijski sastav.
Povremeno se uzimaju uzorci za kontrolna ispitivanja u koja spadaju:
granulometrijski sastav,
Atterbergove granice plastinosti,
sadraja organskih tvari i
rezultati Proctorovog pokus (optimalna vlanosti najvea, suha gustoa.
Ako se uoe promjene, potrebno je provjeriti i svojstva tla koja su sluila za
dobivanje projektnih parametara. Pri tekuim ispitivanjima osim vlage stalno je
potrebno provjeravati sadraj organskih sastojaka,
Valja imati na umu da je tlo prirodna tvorevina podlona promjenama svojstava u
prostoru i vremenu.



54










Karl Terzaghi otac Mehanike tla
55
4 LABORATORIJSKA ISPITIVANJA
Laboratorijska se ispitivanja izvode prema unaprijed utvrenom programu koji je
sastavni dio programa istranih radova, a dopunjuje se prilikom preuzimanja uzoraka
u laboratoriju.
Laboratorijska ispitivanja mogu se podijeliti na nekoliko skupina. Prvu skupinu
ine ispitivanja na poremeenim uzorcima. Tu spadaju sva ispitivanja za potrebe
ugradnje zemljanih gradiva kao to su: razredbena ispitivanja, ispitivanja prirodne
vlanosti, organskih sastojaka i Proctorov pokus. Koliinu organskih tvari nuno je
odrediti jer su one tetne, ako se ugrade u nasipe. Prilikom iskoritavanja pozajmita
za nasipavanje, redovito se ispituje prirodna vlanost. Prirodna vlanost u pozajmitu
se usporeuje s optimalnom vlanou, dobivenom Proctorovim pokusom. Doputeno
odstupanje zadano je u projektu nasipa.
Rezultati razredbenih pokusa slue za svrstavanje tla u razredbene skupine.
Zbijenost se odreuje pomou standardiziranog standardnog i modificiranog
Proctorovog pokusa. To je kljuan pokus za utvrivanje svojstava tla koja e biti
ugraena u nasute graevine. Temeljem ovog pokusa izrauju se umjetni uzorci da bi
se dobili parametri potrebni za projektiranje nasutih graevina.
Drugu skupinu ine ispitivanja neporemeenih uzoraka. Rezultati ispitivanja
neporemeenih uzoraka su fiziko-mehanika svojstva tla. Koriste se za procjenu
nosivost, slijeganja i vrstoe na smicanje podtemeljnog tla. To su ispitivanja kod
kojih je bitno da uzorak, osim vlanosti, ima onaj porozitet koji je imao u prirodi.
Ispituju se deformacijska svojstva u edometru, vrstoa na smicanje i
vodopropusnost. Ova se ispitivanja mogu vriti samo u namjenski dobro opremljenim
geotehnikim laboratorijima.
Odreivanje prirodne vlanosti, vrlo vanog svojstva tla, moe se ispitivati na
svim uzorcima koji nakon trenutka vaenja nisu izgubili vlagu tj. nisu se osuili. Nije
vano da li su poremeeni ili neporemeeni.
Treu skupinu ine ispitivanja umjetnih uzoraka. Oni slue za projektiranja
nasipa. Umjetni se uzorci dobiju tako da se tlu od kojeg e se izvoditi nasip, odredi
optimalna vlanost. Zatim se s tom optimalnom vlanou zbiju u Proctorovom
ureaju valjci tla iz kojih se uzimaju uzorci za ispitivanja na smicanje, stiljivost u
edometru i vodopropusnost na isti nain kako se to radi s neporemeenim uzorcima.
Ova ispitivanja vre se uglavnom kod projektiranja visokih nasipa i velikih brana.
56
Mogu se izvoditi kao i ispitivanja neporemeenih uzoraka u namjenskim
laboratroijima. Nasipi manjih visina projektiraju se iskustveno, pomou dijagrama i
podataka iz literature, jer za takve graevine postoje u velikom broju provjerene,
izvedene graevine.
etvrtu skupinu ine ispitivanja uzoraka stijene. Rezultati ovih ispitivanja
koriste se u klasifikaciji stjenske mase, za analize nagiba pokosa usjeka i zasjeka kao
i nosivosti temelja graevina koje lee na stijenskoj podlozi. Ispitivanja se mogu
vriti samo u onim laboratorijima koja imaju vrlo sloenu laboratorijsku opremu.
U nastavku e se opisati ona laboratorijska ispitivanja koja slue za razredbu i
odreivanje zbijenosti tla koja se koriste kao gradivo za nasipe.
4.1 GRANULOMETRIJSKI SASTAV
Granulometrijski sastav tla prikazuje sadraj estica odreene krupnoe u ukupnoj
masi uzorka. Prikazuje se granulometrijskom krivuljom u polulogaritamskom mjerilu,
kod kojeg je na osi apscisa promjer zrna D [mm] u logaritamskom mjerilu, a na osi
ordinata prolaz kroz sito odreenog otvora u postocima.
Ukoliko je tlo sastavljeno iskljuivo od krupnozrnatog tla (ljunka i pijeska),
provodi se analiza sijanjem. ista krupnozrna tla mogu se podvrgnuti suhom sijanju.
Sitnozrno tlo nije mogue sijati da bi se odredila krupnoa estica, ve se ona
odreuje temeljem odreivanja promjene gustoe suspenzije uslijed taloenja estica
razliitih promjera u vremenu, u poznatoj tekuini. Postupak se naziva hidrometrijska
analiza ili areometriranje. U literaturi se ovaj postupak naziva i pokus taloenja
(sedimentacije).
PROMJERZRNAD[mm]
0
6
0
6
0
,
6
0
,
0
6
0
,
0
0
6
2
0
2
0
,
2
0
,
0
2
0
,
0
0
2
2
0
0

10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
KAMEN LJUNAK
PIJESAK PRAH GLINA
D60%
D30%
D10%
(ulogmjerilu)
P
R
O
L
A
Z

K
R
O
Z

S
I
T
O

Slika 4.1 Granulometrijski dijagram sa svojstvenim tokama
57
Mjeavine krupnozrnih i sitnozrnih estica se moraju podvrgnuti mokrom sijanju
da bi se isprale sitne estice. Ako sitnih estica ima u znaajnoj koliini, s njima se
provodi hidrometrijska analiza. U tom sluaju se govori o kombiniranoj analizi u
kojoj se u granulometrijskom dijagramu rezultat prikazuje jednom zajednikom
krivuljom na nain da se krivulja sitnih estica svede na dio (postotak) koji joj
pripada u ukupnoj masi ispitanog uzorka i docrta u pripadni dijagram.
4.1.1 Svojstva granulometrijske krivulje
Pomou svojstvenih toaka tj. promjera sita kroz kojeg prolazi odreeni postotak
zrna, odreuju se svojstva granulometrijske krivulje. Ona se mogu izraziti pomou
efektivnog promjera zrna (D
10
), koeficijenta jednolikosti (C
u
) i koeficijenta
zakrivljenosti (C
c
), koji se raunaju iz promjera zrna:
D
10
, efektivni promjer zrna, promjer sita kroz kojeg prolazi posljednjih 10%
(teinski) ispitanog uzorka.
D
30
, D
60
, promjer sita kroz koje prolazi 30% odnosno 60% ukupne koliine uzorka.
Pomou gornjih vrijednosti moe se za svaku granulometrijsku krivulju odrediti:
C
u
= D
60
/D
10
, koeficijent nejednolikosti (jednolikosti);
C
c
=
( )
10 60
2
30
D * D
D
, koeficijent zakrivljenosti (opisuje oblik krivulje).
Iz podataka granulometrijske krivulje moe se priblino odrediti koeficijent
vodopropusnosti (Darcy-ev koeficijent prcjeivanja). Za isti pijesak s manje od 5%
estica od 0,06 mm poznat je izraz od A. Hazena (1911.) za priblino odreivanje
koeficijenta procjeivanja kada nema boljih podataka:
k [cm/sek] = C [D
10
[mm]]
2
(4.1)
uz vrijednost parametra C iz jed. 4.1, izmeu 0,4 i 1,2 ili prosjeno 1,0.
Ovaj izraz vrijedi za granulometrijske krivulje koje imaju svojstvo da im je
nominalni promjer zrna D
10
izmeu 0,1mm do 3,0mm i k10
-3
cm/s. Nije
preporuljivo osloniti se iskljuivo na ovakve podatke ako je procjeivanje vano za
predmetnu graevinu.

58
4.2 VLANOST
Tlo je sloeni sustav, koji se sastoji od vrstih estica i pora. Pore u tlu mogu biti
djelomino ili potpuno ispunjene vodom. U prirodi su vrlo rijetka tla koja su potpuno
suha tj. imaju samo zrak u porama. Stoga se govori o trodijelnom sustavu tla
prikazanom na slici 4.2.
1 1
vrste estice - voda - zrak
pore
vrste
estice
vrste
estice
zrak
voda

Slika 4.2 Tlo kao trodijelni sustav
Vlanost tla w, je omjer mase vode u odnosu na masu vrstih estica, u promatranoj
zapremini.
w=(m
w
/m

) *100[%] (4.2)
Izraava se u postotcima [%]. Promjenjiva je i pri stalnoj zapremini, a to ovisi o
stupnju zasienja S
r
. U sluaju potpuno zasienog tla, vlanost se moe mijenjati
samo kada doe do promjene zapremine, a da tlo pri tom ostane potpuno zasieno.
Prirodna vlanost w
0
, je ona vlanost, koju tlo ima u prirodnom stanju. Odreuje
se u laboratoriju na uzorcima koji su tako pakovani da se nisu nimalo osuili u toku
dopreme u laboratorij, ali ne moraju biti neporemeeni. Prirodna vlanost odreuje
konzistentno stanje tla.

1
vrste
estice
zrak
voda
Sr
e
1


[ ] %
V
V
pora zapremina
vode zapremina
= S
pora
vode
r
=
[ ] % 100
G
G

a c i t s e h i t s r v a n i e t
e d o v a n i e t
= w

vode
=

Slika 4.3 Pojam vlanosti i stupnja zasienja
Vlanost se u laboratoriju odreuje vaganjem vlanog uzorka, suenjem kroz 24
sata u laboratorijskom suioniku na 105C i vaganjem nakon suenja. Razlika u teini
prije i poslije suenja je teina vode.
59
4.3 GRANICE PLASTINOSTI
Granice plastinosti ili Atterbergove granice su vlanosti koje sitnozrno,
koherentno tlo ima u trenutku kada se ponaa na dogovoreni (standardizirani) nain.
Pomou njih se izvode indeksni pokazatelji. Za geotehniku praksu bitne su granica
stezanja, plastinosti i teenja.
Granice plastinosti mogu se prikazati na dijagramu koji na osi apscisa ima
vlanost, a na osi ordinata zapreminu uzorka:

Slika 4.4 Promjena zapremine uslijed promjene vlanosti tla
Granica stezanja (w
S
) je ona vlanost, sa smanjenjem koje, uzorak vie ne gubi na
zapremini. Zapremina V, odreuje se uranjanjem u ivu, uzorka osuenog do mjere
kada ne smanjuje zapreminu, kako je prikazano na slici. Rijetko se ispituje.

prozirna ploa
mjedene
iglice
detalji staklene ili plastine
prozirne ploe
vlano tlo
prije stezanja
suho tlo
nakon stezanja
iva
iva izbaena
suhim tlom
ploa sa suhim uzorkom
staklena posuda

Slika 4.5 Pribor za ispitivanje granice stezanja
60
Granica plastinosti w
P
, je ona najnia vrijednost vlanosti kod koje se valji
uzorka tla promjera 3mm jo moe preoblikovati tako, da na povrini ne nastanu
pukotine. Standardno se ispituje za potrebe razredbe sitnozrnog tla.

Slika 4.6 Postupak odreivanja granice plastinosti (Earth manual, 1974.)
Nakon to se izradi nekoliko gore opisanih valjia, odredi se vlanost.
Granica teenja w
L
, je ona najnia vrijednost vlanosti kod koje se pri malom
poremeaju tlo pone ponaati kao itka masa ili vrlo gusta tekuina. Ispituje se u
standardiziranom ureaju, Cassagrandeovoj treskalici, koja je prikazana na slici 4.8 i
4.9. U posudicu se stavi u nekoliko (etiri) navrata uzorak tla razliite vlanosti.
Kroz uzorak se napravi zarez standardiziranim noem. Broji se broj udaraca potreban
da se zarez spoji na duini od 1cm. Poveanjem vlanosti potrebni broj udaraca se
smanjuje. Prema standardu, vlanost na granici teenja je ona koju uzorak ima kada se
zarez spoji nakon 25 udaraca. Rezultat se oitava grafiki s pripadnog dijagrama.

Slika 4.7 Pribor za ispitivanje granice teenja
61

Slika 4.8 Shema Cassagrandeove treskalice i noa za izradu lijeba u uzorku

Slika 4.9 Treskalica s uzorkom prije i nakon potresanja
Rezultati su podloni slobodnoj procjeni osoblja u laboratoriju, te ih valja pomno
analizirati. Nastavno (slika 4.10) su prikazani dijagrami s pripadnim rezultatima i
nain odreivanja vlanosti na granici teenja.

Slika 4.10 Odreivanje vlanosti pri 25 udaraca Cassagrandeove treskalice
62

Slika 4.10 Odreivanje vlanosti pri 25 udaraca u treskalici (nastavak)
Da bi se skratio postupak moe se provesti ispitivanje pomou jedne toke. Pri tom
je poeljno da vlanost bude to blie granici teenja. Ovo izlazi iz spoznaje da je
prikaz granice teenja u polu logaritamskom mjerilu pravac koji se moe izraziti
jednadbom:
w=a*N
-tg
(4.3)
Pri tom je a, parametar ovisan o plastinosti gline, a tg, konstanta ovisna o razini
granice teenja.
Odreivanje granice teenja metodom jedne toke prema Head-u (1984.) priznato
je u njemakim, britanskim i francuskim standardima, a izraava se jednadbom:

=
tg
N 1
25
N
w w (4.4)
gdje je N, broj udaraca treskalice pri vlanosti w
N
; w
N
vlanost pri N udaraca; tg ,
eksponent, konstanta.
Prosjena vrijednost eksponenta je tg=0,121 uz preporuku da se za tlo s w
L
>60%
koristi tg=0,1, a za tla s w
L
<40%, tg=0,14.

Prema analizama hrvatskih glina,
vrijednost parametra tg iznosi izmeu 0,065 i 0,09 (Roje-Bonacci, 1993.)

Unutar dviju granica plastinosti tlo se ponaa na odreeni nain, tj. ima odreeno
konzistentno stanje. Pod konzistentnim stanjem podrazumijeva se gnjeivost tla u
prirodnom stanju tj. s prirodnom vlanosti w
0
. Odnosi prirodne vlage u tlu i granica
plastinosti slue za kvalitativan opis konzistentnog stanja tla.

63
Konzistentno stanje moe biti:
vrsto od potpuno suhog do granice stezanja, ako se prilikom gnjeenja raspada
u sitnije grudice ili se uope ne da zdrobiti;
poluvrsto vlanost od granice stezanja do granice plastinosti, tlo se dade
pregnjeiti, ali se na njemu stvaraju pukotine koje se ne mogu ponovo slijepiti;
teko gnjeivo vlanost iznad granice plastinosti ali blie njoj, tlo se dade
pregnjeiti i ponovo oblikovati;
lako gnjeivo vlanost ispod granice teenja ali blie njoj, tlo se vrlo lako moe
oblikovati ali jo uvijek zadrava oblik;
itko vlanost iznad granice teenja, tlo se ponaa kao gusta tekuina.
4.3.1 Indeksni pokazatelji
Temeljem granica plastinosti mogu se odrediti indeksni pokazatelji. Moe se
odrediti:
- indeks plastinosti, I
P
= w
L
-w
p
;
To je raspon vlanosti unutar koje se tlo ponaa kao plastina tvar. Pomou njega
se mogu usporeivati tla koji imaju istu granicu teenja. Vei indeks plastinosti
ukazuje na veu ilavost i veu suhu vrstou materijala. Ovo su osobine tala s veim
kohezijama.
- indeks konzistencije,
P
0 L
c
I
w w
I

=

To je odnos razlike granice teenja i prirodne vlanosti prema indeksu plastinosti.
Kada je jednak nuli, tlo je u prirodnom stanju na granici teenja, kada je jednak 1, tlo
je u prirodnom stanju na granici plastinosti.
- indeks teenja,
P
p 0
t
I
w w
I

=

gdje je w
0
, sadraj vlage tla u prirodnom stanju.
Indeks teenja ima vrijednost od 0 za tlo sa vlanou na granici plastinosti, do 1
za tlo sa vlanou na granici teenja. Za izrazito suho tlo on moe biti I
t
<0
(negativan), a za tlo sa prirodnom vlanou w>w
L
, moe biti I
t
>1. Tla s prirodnom
vlanou w
0
>w
L
su rijetka.
Za odreivanje ovih granica postoje standardizirani postupci koji su obavezni za
primjenu u laboratorijima.
64
4.4 RELATIVNA GUSTOA
Relativna gustoa je mjera za ocjenu kakvoe krupnozrnog tla. O njoj ovise
mehanika svojstva krupnozrnih tala mnogo vie nego o vlanosti. Pri tom se
podrazumijeva da se radi o tlima koja imaju manje od 15% estica promjera manjeg
od 0,06mm. Relativna gustoa je odreena izrazom:

min maks
maks
r
e e
e e
D

= (4.5)
Odnosno preko gustoa,

min
maks
min maks
d
d
d d
d
d
r
D

= (4.6)
Vrijednosti koeficijenata pora e
max
i e
mi n
se odreuju standardiziranim postupcima
u laboratoriju. To su dogovorene vrijednosti. Pri tom najvea i najmanja suha gustoa

dmax
i
dmi n
, odgovaraju najmanjem odnosno najveem porozitetu, e
min
i

e
maks
.
Koeficijent pore e, i suha gustoa
d
, su vrijednosti za tlo u prirodnom ili ugraenom
stanju. Kako je suhu gustou
d
,

mogue provjeravati, to se relativna gustoa moe
koristi u provjeri kakvoe ugraenog krupnozrnatog tla.
Najmanji porozitet e
mi n
odreuje se vibriranje osuenog pijeska u valjkastom
kalupu na vibro-stolu 10 min pri frekvenciji od 50 do 60 Hz, pod optereenjem utega
od 12,5 N, koje se prenosi preko krute ploe na povrinu; pokus se ponavlja dok
gustoe ne variraju unutar 2% (ASTM D4254).
Najvei porozitet e
maks
, odreuje se u laboratoriju sipanjem osuenog pijeska u
posudu poznate zapremine, kroz lijevak donjeg otvora promjera 1,3cm s visinom pada
pijeska od oko 1,3cm; pokus ponoviti 3 puta (ASTM D4253).
Relativna gustoa D
r
(indeks gustoe I
D
) na terenu, moe se odrediti ispitivanje
statikim penetrometrom. Za to postoji niz empirijskih jednadbi koje se uobiajeno
koriste. Daljnjim istraivanjem pokazalo se da ovi odnosi nisu tako jednostavni i da
osim o efektivnim naprezanjima na dubini mjerenja, ovise i o nizu drugih imbenika.
(Lunne i dr. 2002.)
Ispitivanja su pokazala da je najvea suha gustoa dobivena modificiranim
Proctorovim pokusom priblino jednaka najveoj suhoj gustoi dobivenoj u
laboratoriju standardiziranim postupkom. Modificirani Proctorov pokus je i nastao iz
potrebe zbijanja krupnozrnog tla za koje standardni Proctorov pokus nije imao
dovoljnu energiju.
65
4.5 PROCTOROV POKUS
Ovo je pokus kljuan za odreivanje svojstava tla koje e biti ugraeno u nasutu
graevinu. Temelji se na odreivanju zbijenosti u odreenim uvjetima. Prije 1920.
godine, ugradnja sitnozrnog tla temeljila se na iskustvu. Proctor (1933.) je utvrdio da
zbijenost tla ovisi o energiji zbijanja i vlanosti tla. Uoio je da postoji vlanost koja,
za odreenu energiju zbijanja, daje najveu moguu suhu gustou tla, najveu moguu
zbijenost. Tu je vlanost nazvao optimalna vlanost. Predloio je ureaj kojim se
ispituje utjecaj tih dvaju parametara. Kao standardnu energiju zbijanja u laboratoriju
izabrao je onu koja je bila usporediva energiji koju su graevinski valjci poetka
dvadesetog stoljea mogli unijeti u tlo. Tako je nastao standardni Proctorov pokus.
Kasnijim poveanjem strojeva za ugradnju i zbijanje tla na terenu, ameriko
udruenje za ceste (AASHTO) oko 1950, uvelo je modificirani Proctorov pokus kao
pogodniji za tada modernu tehnologiju ugradnje tla pri izgradnji autocesta. U tom
pokusu energija zbijanja poveana je priblino 4,5 puta u odnosu na onu iz
standardnog pokusa. Za ovaj pokus nisu potrebni neporemeeni uzorci tla.
Pri razmatranju rezultata Proctorovog pokusa uoene su dvije injenice:
poveanjem energije zbijanja opada vrijednosti optimalne vlanosti;

Slika 4.11 Promjena optimalne vlanosti pri razliitim energijama zbijanja za istu
vrstu tla (Schroeder, 1975.)
nekoherentna tla pokazuju sasvim razliito ponaanje od koherentnih, mnogo
manje njihova zbijenost ovisi o vlanosti.
Shematski su rezultati prikazani na crteu, slika 4.12:

Slika 4.12 Ponaanje krupnozrnog tla pri promjeni vlanosti i zbijanju s razliitim
energijama (Schroeder, 1975.)
66
4.5.1 Zbijenost
Zbijenost je pojam usko povezan s gustoom tla. Opisno oznaava relativni odnos
zapremine vrstih estica u zapremini tla. Zbijenije tlo je ono koje ima vei postotak
vrstih estica u jedininoj zapremini tla. Jasnije je zbijenost tla opisati u relativnom
odnosu prema nekoj referentnoj gustoi tog tla. Kao referentnu gustou treba izabrati
onu koja se jednostavno moe postii radom nekih uobiajenih strojeva i
jednostavnim postupcima na terenu. Krutost, vrstoa, a u manjoj mjeri i
vododrivost, rastu s porastom zbijenosti tla.

Slika 4.13 Rahlo, slabo nosivo tlo , lijevo i zbijeno, dobro nosivo tlo, desno
Uinak zbijanja tla ovisi o koliini energije koja je uloena u to zbijanje. Energija
se moe uloiti nabijanjem, gnjeenjem, pritiskom ili vibriranjem. Dok je
nabijanje, gnjeenje i pritisak uinkovit postupak za sitnozrna tla, gnjeenje i pritisak
gotovo nema uinka za krupnozrna tla.
Za krupnozrna tla najuinkovitiji postupak zbijanja je vibriranje, a manje
nabijanje. U sluaju da se zbijanje postie slobodnim padom nekog malja-utega,
uloena energija zbijanja jednaka je umnoku visine pada i teine malja. Za ostale
vidove zbijanja, energiju koja je utroena na zbijanje nije jednostavno odrediti.
Pojmovi vezani za zbijenost objanjeni su na jedininom modelu trodijelnog
sustava tla.

Slika 4.14 Model trodjelnog sustava tla
S oznakama na slici 4.14 mogu se izraziti odnosi pora i vrstih estica kao:
67
[ ] % 100
zapremina ukupna
pora zapremina
n = (4.7)
[ ] % 100
estica vrstih zapremina
pora zapremina
e = (4.8)
[ ] %
V
V
pora zapremina
vode zapremina
Sr
pora
vode
= = (4.9)
Pri emu se n naziva apsolutni porozitet ili samo porozitet, a e relativni
porozitet ili koeficijent pora.
4.5.2 Gustoa tla
Gustoa tla, osim o postotku vrstih estica ovisi i o vlanosti tla. Vlanost tla
mijenja se ovisno o ispunjenosti pora vodom. Ova ispunjenost pora vodom odreuju
se kao stupanj zasienja Sr.
Pomou poroziteta n i stupnja zasienja Sr mogu se odrediti gustoe tla:
- gustoa vlanog tla (0<Sr<1):
=(1-n)
s
+nSr
w
;
- gustoa suhog tla (Sr=0):

d
=(1-n)
s

- gustoa potpuno zasienog tla (Sr=1):

sat
=(1-n)
s
+n
w

s
Ygustoa vrstih estica,
w
Ygustoa vode
Za odreivanje zbijenosti tla bitna je suha gustoa
d
, jer ona uope ne ovisi o
vlanosti. Odreena je kao masa vrstih estica u jedininoj zapremini. Zbijenost je to
vea to je suha gustoa vea. Suha gustoa tla je ovisna iskljuivo o porozitetu. Sve
druge gustoe ovise o vlanosti.
Suha gustoa tla moe se izraziti pomou parametara odnosa zapremina,
vlanosti, zasienosti i td. na razne naine, na primjer kao:

w 1
1
V
m
s
d
+

+ = = (4.10)
gdje su: m
s
masa vrstih estica; V, zapremina uzorka tla; =m/V, gustoa uzorka;
w=m
w
/m
s
, vlanost uzorka tla (kao omjer, a ne postotak), m=m
s
+m
w
, m, masa uzorka; m
w
,
masa vode u uzorku.
68

w
s r
r s
d
wG S
S G

+
= (4.11)
G
s
=
s
/
w
je relativna gustoa vrstih estica (specifina teina); Sr=V
w
/V
P
je
stupanj zasienosti (kao omjer, a ne postotak); V
w
, zapremine vode; V
P
zapremina
pora u uzorku.
Za brzo odreivanje suhe gustoe pogodan je izraz (4.10) zbog jednostavno
mjerljive gustoe i vlanosti tla.
4.5.3 Izvoenje pokusa
U standardnom kao i u modificiranom Proctorovom pokusu, tlo odreene vlanosti
ugrauje se zbijanjem u slojevima u cilindrini kalup unutranjeg promjera 10,2cm,
visine 11,75cm i zapremine 944 cm
3
. Zbija se pomou odreenog broja udaraca
slobodno padajueg bata promjera 5,1cm, zadane mase, sa zadane visine. Zbijanje se
ponavlja za svaki sloj.


Slika 4.15 Proctorov pokus, lijevo standardni, desno modificirani
Tako zbijenom uzorku tla se odredi suha gustoa
d
. Pokus se ponavlja nekoliko
puta pri razliitim vlanostima tla w, da bi se dobio utjecaj vlanosti na veliinu suhe
gustoe zbijenog tla, kao mjere zbijenosti. Vrijedi za tlo s najveim promjerom zrna
d 8mm.
Postoji jo nekoliko varijanti pokusa zbijanjem prema AASHO standardu, koji
vezuje zapreminu posude i promjer najveeg zrna. Slue za zbijanje tla s bitno veim
promjerom najveeg zrna.
Osnovna svojstva standardnog i modificiranog Proctorovog pokusa prikazana su u
tabeli 4.1.
69
Tabela 4.1 Usporedba veliina standardnog i modificiranog Proctorovog pokusa
pokus
broj
slojeva
masa bata
[kg]
visina
pada bata
[m]
broj
udaraca po
sloju
ukupna
energija
[kNm/m
3
]
standard
standardni 3 2,49 0,305 25 592,7
ASTM
D698
(1980)
modificirani 5 4,54 0,457 25 2693
ASTM
D1557
(1980)
Pokus se u laboratoriju izvodi strojno.

Slika 4.16 Proctorov runi nabija i oprema, pogodna za rad na terenu (Head, 1984.)

Slika 4.17 Proctorov mehaniki nabija (Earth Manual, 1998.)
70
Pri provedbi oba Proctorova pokusa, standardnog ili modificiranog, izvodi se pet
pokusa zbijanja pri razliitim vlanostima, priblino pri vlanostima w
opt
-4%, w
opt
-2%,
w
opt
+2%, i w
opt
+4% .
Rezultati pokusa prikazuju se grafiki.

Slika 4.18 Rezultat Proctorovog pokusa s odreenom optimalnom vlanosti i
najveom suhom gustoom
Optimalna vlanost i suha gustoa su bitna svojstva tla kada ono slui kao gradivo.
Optimalna vlanost je veliina koja se stalno provjerava u razastrtom sloju
prije zbijanja, jer ona osigurava postizanje maksimalno mogue zbijenosti za
upotrijebljenu energiju zbijanja.
Suha gustoa stalno se provjerava nakon zbijanja, jer ona pokazuje zbijenost
ugraenog tla. To je mjera kakvoe, koja mora zadovoljiti zahtjeve iz tehnikih
uvjeta ugradnje tla u nasip.
4.5.4 Komentar uz Proctorov pokus
Razliite vrste tla, oekivano, pokazuju razliite rezultate Proctororovog pokusa,
Slika 4.19 shematski prikazuje rezultate standardnog i modificiranog pokusa za tla s
istom gustoom vrstih estica.
Za sluaj sa slike se moe uoiti, da optimalna vlanost slijedi stupanj zasienosti
S
r
, od priblino 80%. Razlika u suhoj prostornoj teini za ovaj primjer je oko
0,11 Mg/m
3
, a vlanosti oko 1,4 %.
71
Oblik krivulja pokazuje da se s poveanjem vlanosti preko optimalne, krivulja
zbijenosti asimptotski pribliava krivulji za S
r
=100%, ali je nikada ne dotie. Znai
da zbijanjem nije mogue istisnuti sav zrak iz uzorka.

Slika 4.19 Rezultati standardnog i modificiranog proctorovog pokusa za isto tlo s
G
s
= 2,65 g/cm
3
Za poznatu vrijednosti G
s
mogue je iz jednadbe ovisnosti suhe gustoe
d
, o
stupnju zasienja S
r
i vlanosti w, odrediti krivulju ovisnosti odreenog postotka
zasienja S
r
i suhe gustoe, kao i krivulju potpunog zasienja, kako je to prikazano na
slici 4.20.

Slika 4.20 Rezultati Proctorovog pokusa za razne vrste sitnozrnih tala s istom
gustoom vrstih estica G
s
= 2,65 Mg/m
3
(
d
=(1-n) G
s
)
72
U literaturi (Schroeder i sur. 2004.) postoje podaci koji omoguuju priblino
odrediti poetnu vrijednost vlanosti pri Proctorovom pokusu, to smanjuje poetna
lutanja. U nastavku je dan dijagram razlika izmeu granice plastinosti i optimalne
vlanosti (w
p
-w
opt
).

Slika 4.21 Razlika izmeu vlanosti na granici plastinosti i optimalne vlanosti za
Proctorov pokus u sitnozrnim tlima (Schroeder i sur. 2004.)

Slika 4.22 Odnos najvee suhe gustoe i optimalne vlanosti, pri standardnom
Proctorovom pokusu za razne vrste sitnozrnih tala (Schroeder i sur. 2004.)
73
4.5.5 Proctorova igla ili Proctorov penetrometar
To je ureaj kojim se odreuje vrstoa uzorka sitnozrnog tla zbijanog po
Proctorovoj proceduri. vrstoa se odreuje zabijanjem ureaja u uzorak odreene
vlanosti nakon zbijanja. Na taj se nain dobije veza vlanosti i otpora (vrstoe) pri
utiskivanju Proctorove igle
Ureaj se sastoji od niza igala povrine izraene u cm
2
ksko slijedi: 6,45; 4,84;
3,22; 2,15; 1,29; 0,65; 0,32;0,22 i 0,16, koje se postavljaju na vrh ipke. ipka sadri
ureaj (kalibriranu oprugu) pomou kojeg se oitava sila potrebna da se igla utisne u
dubinu od najmanje 8 cm brzinom od 1,7cm (0,5 ina) u sekundi.
Postupak se mora ponoviti najmanje tri purta. Za vrijednost sile uzima se prosjek
iz tri mjerenja. Otpor prodiranja, vrstoa, se rauna tako da se izraunata prosjena
sila podijeli s poznatom povrinom upotrebljene igle. Rezultati se mogu prikazati
krivuljom veze vlanosti i vrstoe. Za krivulju je potrebno imati najmanje tri
mjerenja s razliitim vlanostima.

Slika 4.23 Poloaj ispitivaa i posude pri pokusu Proctorovm iglom (Earth Manual
1974.)
Nakon kalibracije na oglednom uzorku (s optimalnom vlanou) ispitanom u
laboratoriju, koristi se za brzu provjetu zbijenosti ugraenog sloja na terenu. Rezultat
se dobiva odmah. Nije potrebno ekati laboratorijske rezultate da bi se dozvolio
nastavak rada.
74
4.5.6 CBR pokus
CBR pokus (kalifornijski indeks nosivosti), odreen je detaljno normom HRN
U.B1.042. EUROCODE 7, (EN 1997-2:2007 (E), dio 2. u toki 5.10.3 spominje CBR
pokus kao jedan od pokusa za provjeru zbijenosti tla. Navodi da se rezultati prikazuju
zajedno s granulometrijskom kruvuljom. Prema EUROCODE 7 to moe biti temeljni
parametar za projektiranje savitljivih kolnika. (Nema detaljnog opisa postupka).
Slui za ocjenu nosivosti (krutosti) krupnozrnog tla (do 16mm promjera) i tla
stabiliziranog vezivima. Predstavlja odnos izmeu pritiska p, potrebnog da klip
krunog poprenog presjeka povrine 19,4cm
2
utisne u tlo do dubine od 2,45mm
(1 in), brzinom od 1,27 mm/min, i standardnog pritiska p
n
, koji je potreban da se isti
klip, istom brzinom utisne do iste dubine u standardno zbijeno krupnozrno tlo ili
zbijeno stabilizirano tlo. Prvenstveno je namijenjen ispitivanju posteljice (podloge u
kolnikoj konstrukciji) kod dimenzioniranja savitljivih (asfaltnih) zastora, a koristi se
i za ispitivanje stabiliziranog tla openito.
Kalup je zapremine 2305 cm
3
. Sijanjem uzorka ograniava se najvee zrno na
promjer d20 mm. Uzorak se zbija uz optimalnu vlanost. Pokus se radi s dvije
energije zbijanja,
.
530 kNm/m
3
za 5 slojeva i padom bata s visine od 7cm i 25 udaraca
po sloju i 2430 kNm/m
3
za 55 udaraca po sloju. Nakon zbijanja uzorak se zasiti
vodom i ostavi da se vlaga jednoliko rasporedi.
U tako pripremljen uzorak utiskuje se klip kako je gore navedeno.
Rezultati se prikazuju u dijagramu optereenje p [MPa], prodiranje klipa[mm].

Slika 4.24 Dijagram za CBR pokus
75
Na pravcu se odreuju vrijednosti pritiska
1, 2
za prodiranje klipa od 2,5 mm i
5mm.
Iz tako dobivenih podataka se odreuje CBR:
(%); 100
p
CBR (%); 100
p
CBR
2 n
2
2
1
n
1
1

=
Gdje su p
1n
i p
2n
vrijednosti pritiska sa standardne krivulje za traena utiskivanja
klipa od 2,5 mm i 5 mm, a iznose: p
1n
= 7MPa; p
2n
=10,5MPa.
Na terenu se provjerava vrijednost CBR [%], na slijedei nain:
100
p
p
CBR
s
= (4.12)
Gdje je p vrijednost otpora mjerena na terenu (u jedinicama naprezanja) a p
s

pritisak koji prua standatdno tlo za istu dubinu utiskivanja standardiziranog klipa.
Rezultati se mogu prikazivati grafiki tako to je na apscisi dubina utiskivanja a na
ordinati odgovarajui pritisak
Tabela 4.2 Orjentacione vrijednosti CBR a prema vrstama tla
vrsta tla min CBR [%]
sitnozrno tlo 5-7
pijesak 8-12
ljunak 15

Izvodi se u laboratoriju i na terenu.

Slika 4.25 Oprema za CBR pokus u laboratoriju
76

Slika 4.26 Oprema za CBR pokus na terenu
Detalji ispitivanja dani su u pripadnoj normi.









77
5 GEOTEHNIKO IZVJEE
U geotehnikom izvjeu prikazuju se rezultati svih istranih radova. Eurocode 7 u
poglavlju 3 govori o geotehnikim podacima koji se dobiju geotehnikim
istraivanjima. Stavak 3.4 nosi naziv Izvjetaj o istraivanju temeljnog tla. Prema
toki 3.4.1 Zahtjevi, u stavku (3) stoji:
Izvjetaj o istraivanju temeljnoga tla obino treba sadravati:
- prikaz svih raspoloivih geotehnikih podataka, ukljuujui geoloka obiljeja i
vane podatke;
- geotehniko ocjenjivanje podataka, uz navoenje pretpostavki za tumaenje
rezultata ispitivanja.
Podatke se smije prikazati u jednom izvjetaju ili u odvojenim dijelovima.
U toki 3.4.2 Prikaz geotehnikih podataka, detaljno je opisano to sve mora
sadravati takvo izvjee.
Gotovo istovjetan tekst nalazi se u Eurocode 7 dio2., koji opisuje istrane radove,
u poglavlju 6. koje takoer nosi naziv Izvjetaj o istraivanju temeljnog tla.
Trenutkom stupanja Eurocode 7 na snagu kao vaeeg propisa u Hrvatskoj, morati
e se svi navedeni zahtjevi uvaavati.
Geotehniko izvjee se sastoji od tekstualnog dijela, u kojem se opisuju svi
izvreni istrani radovi, grafikog dijela, u kojem su svi potrebni grafiki prilozi i
laboratorijskog dijela, u kojem su prikazani i obraeni rezultati svih laboratorijskih
ispitivanja. Kod sloenih i obimnih istranih radova s mnogobrojnim laboratorijskim
pokusima, u poglavlju o laboratorijskim razultatima daje se tabelarni prikaz tih
rezultata po buotinama i po dubinama u svakoj buotini. To znatno olakava
snalaenje u podacima i njihovu obradu. Projektni parametri, koji e se koristiti u
proraunima, dobivaju se statistikom obradom podataka. Ova se obrada moe
priloiti geotehnikom izvjeuu ili e biti sastavni dio geotehnikog projekta
graevine za koju su istrani radovi raeni.
Odreeni izvedeni terenski istrani radovi kao na pr. statike penetracije, probna
ploa, krilna sonda i sl., prilau se kao zasebna poglavlja.
Opseg izvjea ovisi o razini projekta za koji je raen. U izvjeu na razini studije
odnosno idejnog projekta najvjerojatnije e izostati laboratorijski dio.
78
U tekstualnom dijelu opsenijih elaborata mora se dati i poglavlje o geolokim,
inenjersko-geolokim i hidrogeolokim znaajkama lokacije.
Pijezometri koji se opaaju due vrijeme zahtijevaju izradu izvjea u odreenim
vremenskim razmacima. Razina podzemne vode obavezno se biljei na kraju izvedbe
buotine i po zavretku svih radova na lokaciji. Ovi se podaci s datumom opaanja
unose u sondani profil.
U tekstualnom dijelu osim opisa istranih radova mogu se dati globalne analize
stabilnosti po inenjersko-geolokim blokovima, ako su izdvojeni i po visinama
zasjeka za koje je analizu potrebno provesti, prijedlozi temeljenja za pojedine
graevine, ali samo u jednostavnim sluajevima i slini jednostavni geotehniki
prorauni.
Ako se na pojedinim lokacijama pojave sloeniji geotehniki uvjeti potrebno je
predloiti dopunske istrane radove.
Geotehniko izvjee nije geotehniki projekt.
Temeljem izvedenih istranih radova i saznanja o tlu i graevini za koju su raeni
izrauje se Geotehniki projekt. To je projekt potrebnih geotehnikih mjera i
zahvata s detaljnim proraunima kao to su na pr. analize stabilnosti kosina, projekt
sanacije klizita, dimenzioniranje graevnih jama i potpornih zidova i sl. Ovi projekti
trebaju biti predmet posebnog ugovora, a mogu se ugovarati tek po izvrenim
istranim radovima jer prije izvedbe istranih radova esto nije mogue sagledati
potreban opseg geotehnikog projekta.
U grafikom dijelu geotehnikog izvjea nalaze se situacija, s geodetski
odreenim poloajem izvedenih buotina, jama i raskopa. Zatim slijedi za svaku
buotinu profili buotine (sondani profil) i presjeci jama i raskopa ako postoje.
Uz jame i raskope daje se i prikaz slojeva tla, a profili buotina daju se na
posebnim obrascima. U tim se obrascima nogu upisati i rezultati nekih terenskih
(krilna sonda, SPT) i laboratorijskih (granice plastinosti, prirodna vlanost) pokusa
koji su bitni za brzi uvid u stanje u tlu na mjestu pojedine buotine. Odnosom
prirodne vlanosti i granica plastinosti moe se odrediti konzistentno stanje
sitnozrnog tla, a brojem udaraca SPT-a zbijenost krupnozrnog tla. Na taj je nain
olakano itanje geotehnikog stanja u tlu i meusobno sporazumijevanje
geotehniara.
79
Na kraju se prilau geotehniki profili redoslijedom oznaka na situaciji. Kod
sloenijih graevina moe biti i blok-dijagram kroz nekoliko istranih buotina.

Slika 5.1 Profil buotine s geolokom i geotehnikom razredbom, oznakom razine
podzemne vode i podacima SPP-a.
80

Slika 5.2 Geotehniki profil
Rezultati opaanja razine podzemne vode daju se tabelarno uz datume i mjesta
opaanja.
Kada su izvedena terenska ispitivanja neovisna o buotinama, prilau se kao
posebni dio geotehnikog elaborata. Kao primjer je prikazan rezultat ispitivanja
statikim penetrometrom.

Slika 5.3 Rezultati statika penetracije
81
6 RAZREDBA TLA
Razredba tla u zemljanim radovima bitna je iz vie razloga.
Na osnovu razredbe procjenjuje se koji e se alati i strojevi koristiti za iskop. Taj
izbor izravno utjee na cijenu kotanja i trajanje izvoenja ovih radova.
Vrsta i kakvoa tla iz iskopa izravno utjee na mogunost, kakvou i nain
ugradnje iskopanog tla u nasipe.
Prethodnim istranim radovima utvrene vrste tla, izravno utjeu na vrstu i
koliinu istranih radova, koje je na pojedinom mjestu graenja potrebno izvriti.
O vrsti tla izravno ovisi koliina iskopa prilikom izvedbe pokosa koji ostaju trajno
nepodgraeni; nagibi ovise o moguoj stabilnosti pokosa koji ovise o vrsti tla.
O vrsti tla ovisi cijena iskopa, prijevoza i ugradnje, koju izvoa nudi odnosno
naplauje.
Ne postoji jedinstvena razredba tla. Postojee i uvaene geotehnike AC i UC
razredbe ne odgovaraju u potpunosti zahtjevima u zemljanim radovima. One su u
neku ruku za tu svrhu suvie detaljne. Koriste se za odreivanje svojstava tla za
ugradnju u nasipe. U nastavku e biti prikazane najrazliitije vrste razredbi koje se
koriste danas.
6.1 OSNOVNA PODJELA
Osnovna podjela je vrlo jednostavna. Dijeli tlo u tri vrste, prema mogunosti
iskopa, upotrebljivosti za nasipavanje i podobnosti tla da bude podloga buduoj
graevini u pogledu nosivosti i stiljivosti odnosno slijeganja. To su slijedee vrste
tla (Luki i Anagnosti, 2010.) .
Rastresita tla
Tu spadaju sva tla koja se mogu kopati bez prethodnog razaranja. To ne znai da
su sva jednako podobna kao tla za izvedbu nasipa i/ili kao podtemeljna tla. Tu
spadaju:
Humus, sitnozrno, uglavnom koherentno tlo, s prekomjerno organskih tvari,
korijenja biljaka, stanita organizama koji ive u tom povrinskom sloju, kao i
njihovih ostataka. Sloj je podloan truljenju, kemijskim i fizikalnim promjenama i
promjeni konzistencije ovisno o vlanosti. Vrlo je stiljiv i kao takav neprikladan za
daljnju ugradnju. Mora se odstraniti. Kopa se vrlo lagano.
82
Sitnozrna koherentna tla predstavljena glinama i prainama kao i njihovim
mjeavinama te mjeavinama sa sitnim pijescima. Svojstvo ovih tala je plastinost.
Plastinost je svojstvo mogunosti promjene konzistentnog stanja ovisno o sadraju
vlage. Upravo ovisno o konzistentnom stanju ovisi nain iskopa ovog tla, Miniranje
nije potrebno. Moe se kopati strojno, lakim strojevima.
Krupnozrna, nekoherentna tla predstavljaju pijesci i ljunci i sve njihove
mjeavine koje ne pokazuju ni najmanje svojstvo plastinosti. Vlanost moe jedino u
sitnim pijescima izazvati prividnu koheziju koja uope ne utjee na nain iskopa
ovog tla. Ono uvijek ostaje rastresito. Kopa se strojno, dozerima i rovokopaima.
Mjeavine sitnozrnih i krupnozrnih tala neovisno o meusobnim odnosima
pojedinih frakcija. Poveani udio koherentnog tla moe utjecati na pojavu plastinosti
i uvjetovati odreenu konzistenciju ove vrste tla, a to moe utjecati na nain iskopa.
Kopa se strojno jarualima, rovokopaima i dozerima.
Stjenovita tla
Poluvrsta stjenovita tla u koja spadaju meke stijene (lapori, pjeari, raspucali
kriljci, slabo vezani konglomerati) i rastroene odnosno okrene povrine vrstih i
vrlo vrstih stijena. Mogu se kopati bez upotrebe eksploziva ali uz primjenu neke od
tehnika razrahljenja.
vrsta stjenovita tla za koja je prilikom iskopa ekonomino koristiti eksploziv i
pored toga to postoji mogunost strojnog iskopa tekim strojevima. Ovdje spadaju
sve sedimentne i metamorfne stijene (vapnenci i dolomiti) kao i eruptivne stijene
srednje vrstoe i znaajne vidljive uslojenosti i raspucalosti.
Vrlo vrsta stjenovita tla, vrlo monolitna i velike vrstoe. Teko se mogu kopati
bez upotrebe znatne koliine eksploziva.
Posebna tla
Tla opasna i neupotrebljiva u graevinarstvu. Podrazumijeva tresetita, morski
mulj, svjee jezerske taloine i slina tla velike stiljivosti i male nosivosti. Tu
spadaju sva tla koja, ako se moraju koristiti kao temeljno tlo, moraju prethodno biti
poboljana.



83
6.2 RAZREDBA NA OSNOVU OTPORA PRI ISKOPU
Ova se razredba koristi kod izvedbe podzemnih radova. Osniva se na sredstvima
koja je potrebno primijeniti da bi se savladao otpor pri iskopu. Dijeli se na:
iskop uz upotrebu eksploziva ili tekih pneumatskih ekia;
iskop u vezanom tlu uz prethodno rastresanje rijaem;
strojni iskop bez prethodne pripreme.
Ovo je jednostavna i vrlo praktina razredba, bez nebitnih pojedinosti.

6.3 POVIJESNA RAZREDBA PREMA NAINU ISKOPA
6.3.1 Razredba temeljem moguih naina iskopa
Ovo je razredba (GN 200 (1978.)), koja je vremenom postala neupotrebljiva, jer je
dolo do naglog razvoja strojeve za iskop, utovar i prijevoz. U takvim okolnostima je
nestao runi rad kao i alati za iskop (prikazani u uvodu). Razredba je prikazana kao
povijesna injenica koja je sluila za obraun izvedenih radova vie od stoljea.
Tabela 6.1 Razredba tla prema nainu iskopa (GN 200 (1978.))
k
a
t
e
g
o
r
i
j
a

vrsta tla nain iskopa
brzina irenja
uzdunih
valova*
V
p
[km/s]
gustoa tla

[t/m
3
]
I
humus, povrinski sloj,
(uklanja se)
lopata, grejder <0,2 12-13
II
sitnozrno, koherentno
tlo, zdravica
kopaa (tihaa),
utovariva, bager
0,2-0,5 14-16
III
krupnozrno tlo s
koherentnim vezivom
pijesak i ljunak s
glinovitim vezaem

pijuk (maklin),
kopaa, buldozer
0,5-1 16-20
IV
mjeovito tlo, sipina,
trona stijena
pijuk, pajser (uskija),
buldoer s rijaem
1-2 20-25
V
meke stijene (lapor,
glinac, tuf, siltit i slino)
buldoer s rijaem,
povremeno eksploziv
2-3 22-27
VI
vrsta stijena (vapnenci i
dolomiti)
eksploziv do
300 g/m
3

2,05-5 24-28
VII
vrsta, ilava stijena
(eruptivi, kvarciti i
slino)
eksploziv do
500 g/m
3

5-7 25-30
84
*Podatak se dobije geofizikim (seizmikim) mjerenjima
To koritenje za obraun joj je ujedno bila i najvea mana. Naime ova razredba
nije omoguavala detaljnije razvrstavanje tla. Ovakva metoda razredbe tla daje samo
opisne podatke i pokazatelje za ocjenu kakvoe, koji su podloni subjektivnoj
procjeni. Kako se temeljem ove razredbe vrilo plaanje radova, to je njena primjena
redovito izazivala sukobe izmeu izvoaa radova i investitora. Razredba se temelji
na nainu iskopa, a prikazana je u tabeli 6.1.
Iz tabele 6.1 je vidljivo da je vrlo teko odrediti granice izmeu dviju kategorija.
Stoga se ova razredba vie ne koristi za obraun trokova radova kod iskopa.
6.3.2 Razredba za kategorije od IV do VII (iz tabele 6.1) temeljem
mogunosti strojnog iskopa
Tabela 6.2 Razredba za kategorije od IV do VII temeljem mogunosti strojnog iskopa
bez eksploziva (Luki i Anagnosti, 2010.)
ocjena pogodnosti za strojni iskop stijene
temeljem kakvoe ocijenjene brzinom
irenja uzdunih valova V
p
[km/s]
kategorija
tla prema
GN 200
vrsta tla
V
p
=1 V
p
=1,5 V
p
=2 V
p
=3
IV
meke sedimentne stijene,
(pjeenjaci i glinci)
pogodno za rad mogue nepogodno
V kriljci, argiloisti pogodno za rad mogue nepogodno
VI vapnenci, konglomerati pogodno za rad mogue nepogodno
VII kvarcit, granit, bazalt pogodno za rad mogue nepogodno

6.4 RAZREDBA ZA ZEMLJANE RADOVE PREMA OTU
Opi tehniki uvjeti (OTU) za zemljane radove na cestama (grupa autora, 2001.),
razlikuju tri kategorije tla: A, B i C. Podjela se uglavnom svodi na sredstva s
kojima se vri iskop.
a) Tlo kategorije "A"
Pod tlom kategorije A podrazumijevaju se sva vrsta tla - stijene, kod kojih je
potrebno miniranje kod cijelog iskopa.
Toj skupini pripadaju sve vrste vrstih i veoma vrstih, kompaktnih stijena
(eruptivnih, metamorfnih i sedimentnih) u zdravom stanju, ukljuujui i mogue tanje
85
slojeve rastresitog materijala na povrini ili takve stijene s mjestiminim gnijezdima
ilovae i lokalnim tronim ili zdrobljenim zonama.
U ovu se kategoriju ubrajaju i tla koja sadre vie od 50% samaca veih od 0,5m
3
,
za iji je iskop takoer potrebno miniranje.
b) Tlo kategorije "B"
Pod tlom kategorije B razumijevaju se poluvrsta kamenita tla, gdje je potrebno
djelomino miniranje, a ostali se dio iskopa obavlja izravnim strojnim radom.
Toj skupini tala pripadaju: fline naslage, ukljuujui i rastresita tla, homogeni
lapori, troni pjeenjaci i mjeavine lapora i pjeenjaka, veina dolomita (osim vrlo
kompaktnih), raspadnute stijene na povrini u debljim slojevima s mijeanim
raspadnutim zonama, jako zdrobljeni vapnenac, sve vrste kriljaca, neki konglomerati
i slina tla.
c) Tlo kategorije "C"
Pod tlom kategorije C podrazumijevaju se sva tla koje nije potrebno minirati,
nego se mogu kopati izravno, upotrebom pogodnih strojeva - dozerom, jarualom, ili
skreperom. U ovu kategoriju spadaju:
sitnozrna vezana (koherentna) tla kao to su gline, praine, prainaste gline
(ilovae), pjeskovite praine i les,
krupnozrna nevezana (nekoherentna) tla kao to su pijesak, ljunak odnosno
njihove mjeavine, prirodne kamene drobine - siparina ili slina tla,
mjeovita tla koja su mjeavina krupnozrnih nevezanih i sitnozrnih vezanih tala.

6.5 RAZREDBA U TUNELOGRADNJI PREMA OTU
Prema Opim tehnikim uvjetima za radove na cestama (grupa autora, 2001), za
kategorizaciju iskopa kod cestovnih tunela slubeno se koristi geomehanika
kategorizacija prema Bieniawskom (1979.). Ista se kategorizacija koristi pri
proraunu stabilnosti pokosa u stijenskim masama kod usjeka i zasjeka i kod
prorauna nosivosti temelja na stijeni. Donosi se izvod iz OTU.
Osnovu za kategoriziranje stijenskih masa ine rezultati inenjersko geolokog
kartiranja (tunela). U sklopu inenjersko geolokog kartiranja potrebno je snimiti sve
relevantne parametre potrebne za kategoriziranje stijenskih masa. Rezultati
inenjersko geolokog kartiranja (tunela) prikazuju se na razvijenom profilu
(tunela).
86
Rezultati inenjerskogeolokog snimanja i rezultati kategoriziranja prikazuju se
na posebno pripremljenim obrascima..
Geomehanika kategorizacija se temelji na bodovanju slijedeih est (od dvanaest
nabrojenih u geolokim istranim radovima) parametara stijenske mase:
jednoosna tlana vrstoa uzorka stijene (monolita),
R.Q.D. - indeks kakvoe jezgre,
razmak pukotina (diskontinuiteta),
stanje diskontinuiteta,
stanje podzemne vode,
pruanje i nagib diskontinuiteta.
Podjela parametara stijenske mase po vrijednostima se boduje. Zbroj bodova
prema tabeli 6.3 odreuje kategoriju stijenske mase.
Pri odreivanju parametara postupa se prema naputcima ISRM, (1978). Detalje je
mogue nai u OTU, (grupa autora, 2001.)
Tabela 6.3 Kategorizacija stijenske mase prema RMR metodi (Bieniawski 1989)
zbroj bodova RMR 100-81 80-61 60-41 40-21 <21
kategorija I II III IV V
opis stijenske mase vrlo dobra dobra povoljna slaba vrlo slaba
Osim navedenih tabela za preciznije odreivanje bodova mogu se koristiti i
dijagrami koji se nalaze u literaturi (ISRM).
Dobiveni se podaci koriste za projektiranje primarne podgrade tunela, analize
stabilnosti kosina u stijenskoj masi i proraun nosivosti temelja.

6.6 GEOTEHNIKE RAZREDBE TLA
Geotehnike razredbe tla se, kod zemljanih radova, koriste kod odreivanja
svojstava tla koje e biti ugraeno u kontrolirane nasipe, tj. onda kada je tlo gradivo.
Koristi se za tla koja nije potrebno minirati ve se mogu kopati dozetom, jarualom ili
skreperom (prema OTU tla kategorije C).
Svaka geotehnika razredba zapoinje terenskom identifikacijom tla, kojom je
mogue grubo razvrstati tlo temeljem vizualnog pregleda i nekih jednostavnih
87
identifikacijskih pokusa. Kako je ovaj postupak vrlo bitan za opis tla iz pozajmita
ovdje e biti detaljno opisan.
Da bi se mogla izvriti potpuna razredba, tla potrebno je izvesti nekoliko
jednostavnih laboratorijskih pokusa za koje se koriste poremeeni uzorci tla.
U upotrebi je vie razredbi:
prema HRN EN ISO 14688-1:2008;
AC, starija, prema autoru A. Casagrande-u (Airfield Classification);
UC, novija, slina AC razredbi, jedinstvena razredba (Unified Soil Classification
System), koja bolje opisuje tlo, ali je neto sloenija za upotrebu;
A prema Upravi za javne putove u SAD.
6.6.1 Terenska identifikacija tla
Terenska se identifikacija tla sastoji od niza jednostavnih radnji kojima se tlo
moe dosta precizno svrstati u razredbene skupine bez koritenja laboratorijskih
pokusa. Sve radnje je mogue izvesti na terenu prilikom praenja radova na buenju,
preuzimanja izvaene jezgre ili iskopu sondanih jama. Ti postupci su vrlo vani pri
ispitivanju tla u pozajmitu. Na slici 6.1 prikazan je dijagram toka kojim se vri
identifikacija tla na terenu, kao prvi korak u razredbi.
6.6.1.1 Poetne radnje
Prvo razvrstavanje prirodnog tla je prema krupnoi zrna. Odreuje se da li se radi
o krupnozrnom (nekoherentno) ili sitnozrnom (koherentnom) tlu. Izrazito krupnozrno
tlo i ljepljivo, sitnozrno tlo je lako razluiti. Ako se radi o istim krupnozrnim ili
istim sitnozrnim tlima mogue je njihovo relativno jednostavno opisivanje.
Kada nema mogunosti pogledom i opipom odrediti pripadnost tla odreenoj
skupini, najjednostavniji je pokus moenje u vodi. Krupna zrna se tada mogu izdvojiti
i opisati znaajkama za krupnozrna tla. Sitne frakcije moraju se za detaljan opis
ispitati u laboratoriju. Nekoherentno se tlo odvaja u vodi na osnovne estice. U
koherentnom tlu udio sitnog pijeska moe se osjetiti grickanjem pod zubima. Prah se
nakon suenja lako otpue s ruke. Glinovite estice lijepe se za prste i pribor (no) i
teko se skidaju s ruku.
Kod sitnozrnih tala moe se priblino odrediti plastinost kao niska ili visoka.
Detaljno se moe odrediti jedino u laboratoriju odreivanjem vlanosti na granici
teenja, w
l
.
88

Slika 6.1 Dijagram toka za razredbu tla (HRN EN ISO 14688-1:2002)
89
Svjee izvaena jezgra neugodnog mirisa ukazuje na sadraj organskih tvari. Na
povrini se moe oekivati humus. U njemu ima korijenja biljaka i ivih organizama.
Moe se nalaziti ispod nasipa na divljim odlagalitima.
Treset je tamne do crne boje, male gustoe i vlaknaste strukture. Amorfni treset je
kaaste strukture. Temeljem ovih prvih saznanja vre se daljnje radnje potrebne za
terensku identifikaciju tla.
6.6.1.2 Krupnoa zrna
Krupnozrno tlo se rasprostre na ravnu povrinu i odredi promjer najveeg zrna,
priblian postotak krupnih, srednje krupnih i sitnih estica i oblik zrna. Pokua se
procijeniti radi li se o jednoliko, dobro ili loe graduiranom tlu. Svojstva krupnozrnog
tla uglavnom ovise o njegovom granulometrijskom sastavu koji se precizno utvruje u
laboratoriju.
Svojstva sitnozrnog tla takoer ovise o krupnoi estica, ali i o njihovom obliku i
nekim drugim svojstvima o kojima ovise jakosti elektrokemijskih sila koje djeluju
meu esticama i odreuju koherentna svojstva odnosno plastinost sitnozrnog tla.
Krupnou sitnozrnog tla je mogue odrediti tek u laboratoriju.
Prema krupnoi estica moe se odrediti prvi korak u AC i UC razredbi, kako je
prikazano u tabeli 6.4:
Tabela 6.4 Identifikacija tla prema krupnoi estica
opis nominalni promjer
zrna [mm]
tlo prema
razredbi
kamen vie od 60
krupan 60-20
srednji 20-6

ljunak

sitan 6-2
krupan 2-0,6
srednji 0,6-0,2
krupna

pijesak

sitan 0,2-0,06
krupnozrno,
nekoherentno
tlo
krupan 0,06-0,02
srednji 0,02-0,006

prah

sitan 0,006-0,002
zrna
sitna
glina manje od 0,002
sitnozrno,
koherentno
tlo
Nominalni promjer je vrijednost otvora na situ kada se granulometrijski sastav
odreuje sijanjem. To vrijedi do promjera zrna veeg od 0,06mm. Jedino zrna
pravilnih oblika (okrugla, kockasta) odgovaraju otvorima po promjeru. Izduena i
90
ploasta zrna mogu imati samo nominalni promjer. Promjeri zrna manji od 0,06mm ne
mogu se vie odrediti sijanjem. Ti se nominalni promjeri odreuju hidrometrijskom
analizom koristei Stokesov zakon brzine tonjenja kugli u tekuini. Nominalni
promjer je tada promjer idealne kugle.
6.6.1.3 Izgled zrna
Kod krupnozrnog tla izgled zrna pokazuje nain njegovog nastanka. Bez obzira na
krupnou, izgled zrna moe biti razliit. Obla zrna prela su dug put, kotrljajui se
noena vodom, vjetrom ili gravitacijom. To ukazuje na aluvijalno ili eolsko porijeklo
naslaga. Uglata zrna ukazuju na sipare i sline naslage kratkog puta od izvornog
bloka do mjesta odlaganja. Mogui izgled zrna opiusan je u tabeli 6.5.
Tabela 6.5 Mogui izgled zrna kod krupnozrnog tla (HRN EN ISO 14688-1:2002)
znaajka izgled zrna
zaobljenost zrna izrazito uglata, uglata poluuglata, poluzaobljena
zaobljena, izrazito zaobljena
geometrija zrna kuglasta, kockasta, plosnata, izduena
izgled povrine hrapav, gladak
6.6.1.4 Boja
Boja tla ovisi o nizu imbenika. Najee je odreena mineralokim sastavom
sitnih estice odnosno bojom matine stijene od koje su nastala krupnozrna tla. Boju
treba odrediti na svjee presjeenoj jezgri dok se jo nije poela suiti ili oksidirati.
Najee boje nabrojene su u tabeli 6.6.
Tabela 6.6 Mogue boje tla
osnovna boja nijanse i druga obiljeja
bijela prljavo i slino
siva
zelena
uta
smea
naranasta
crvena
plava
nijanse:
svijetla
tamna
mjeavina:
mramorna
zrnasta
preljeva se
crna
91
6.6.1.5 Suha vrstoa
Odreuje vrstu sitnozrnog tla. Ispituje se na osuenom komadiu tla koji se pokua
zdrobiti prstima. Za ovaj se pokus grudica (cca 1cm
3
) tla mora osuiti. to je tlo
sitnijih estica ima jae koherentne veze i tee se drobi, tj. ima veu suhu vrstou.
Moe biti:
mala, niska, kada se osueni komadi lagano zdrobi meu prstima u prah;
srednja, kada se osueno komad zdrobi neto veim pritiskom meu prstima u
manje grudice;
visoka, osueni se komad ne moe zdrobiti, moe se razbiti kamenom ili ekiem.
6.6.1.6 Reakcija na potresanje
Grumen tla smeka se s malo vode. Zatim se poloi na dlan koji se potresa drugim
dlanom. Prati se isputanje vode iz vlanog grumena.
Reakcija moe biti brza (ukazuje na praine i vrlo sitne pijeske), spora (ukazuje na
prahove i niskoplastine gline) i nikakva (visokoplastina tla)
6.6.1.7 Plastinost
Provjerava se pomou valjanja valjia do debljine od 3mm na glatkoj podlozi.
Nakon to se valji uvalja preoblikuje se prstima u grudicu i ponovo valja. Postupak
se ponavlja dok se dade uvaljati valji od 3mm bez pukotine. Kada ponestane vlage
moi e se prignjeiti ali ne i uvaljati. To je vlaga blizu granice plastinosti. Praine
se nee dati valjati vie od jednom, brzo gube vlagu, a veze su slabe, dok e se
visokoplastine gline moi valjati u vie navrata. Razlikuje se niska i visoka
plastinost.
6.6.1.8 Konzistentno stanje
Konzistentno stanje se odreuje kod koherentnih tala da bi se poblie opisalo
njegovo stanje vlanosti u prirodi. O toj vlanosti ovise mnoga svojstva tla koja su
vana kod ugradnje tla u nasipe. Konzistentno stanje se detaljno moe odrediti u
laboratoriju pomou granica plastinosti i prirodne vlanosti. Odreuje se indeks
konzistencije I
c
kao omjer razlike vlanosti na granici teenja umanjene za prirodnu
vlanost (w
L
-w
0
) i indeksa plastinosti I
P
. Stoga je vrlo vano u uzorku, za
laboratorijsko ispitivanje, zadrati prirodnu vlanost (vidi poglavlje 4.3 o
laboratorijskim pokusima).
Konzistenciju se priblino moe odrediti ovisno o broju udaraca prilikom
izvoenja standardnog penetracijskog pokusa (SPP).
92
Veza konzistentnog stanja, indeksa konzistencije i broja udaraca SPP-a dana je u
tabeli 6.7.
Tabela 6.7 Mogua konzistentna stanja tla
konzistenetno stanje ponaanje uzorka tla Ic SPP
vrsto tlo se mrvi, gotovo se ne moe prignjeiti >1 32
poluvrsto tlo se moe prignjeiti ali se mrvi i raspada 0,75-1 16-32
teko gnjeivo
mogu se uvaljati valjii do 3mm debljine,
ali ne tanji jer se raspadaju.
0,5-0,75 8-16
lako gnjeivo moe se uvaljati valji tanji od 3mm 0,25-0,5 2-8
itko
tlo se ne moe oblikovati u valjie. stisne li
se grumen u aci prolazi kroz prste kao gusta
tekuina
<0,25 <2
Kod tla niske plastinosti ovo su samo priblini opisi. Kod njih je indeks
plastinosti mali pa iz vrstog uz vrlo mali dodatak vode prelaze gotovo odmah u
itko konzistentno stanje.
6.6.1.9 Relativna gustoa
Ovo je svojstvo nekoherentnog tla. Teko ju je odrediti identifikacijskim pokusima
ali ju se moe dobro uoiti iz rezultata SPP-a, CPT-a i nekih drugih terenskih pokosa.
Za precizno odreivanje potrebni su laboratorijski pokusi iz kojih se odrede poroziteti
pomou kojih se izrauna relativna gustoa D
r
(indeks gustpe I
D
). Vrlo je vana kako
pri iskopu nekoherentnog tla, jer o njoj ovisi odabit strojeva za iskop, tako i pri
ugradnji nekoherentnog tla u nasipe, gdje se ona moe propisati i slui kao mjera
postignute zbijenosti. Razlikuju se gustoe prikazane u tabeli 6.8.
Tabela 6.8 Opis zbijenosti ovisno o vrijednosti broja udaraca SPP-a i odgovarajue
laboratorijski dobivene relativne gustoe D
r
(I
D
)
zbijenost terenski pokus D
r
[%] (I
D
) SPP (N)
vrlo mala (vrlo rahlo) moe se kopati rukom bez otpora 0-15 <4
mala (rahlo) lako se kopa lopaticom 15-35 4-10
srednja teko se kopa lopaticom 35-65 10-30
zbijeno vrlo teko se kopa lopaticom 65-85 30-50
vrlo zbijeno gotovo je nemogue u tlo
ugurati no
>85 >50
93
6.6.1.10 Konzistencija temeljem pokusa krilnom sondom
Iz rezultata krilne sonde moe se odrediti konzistencija sitnozrnog tla. Za ovaj
pokus postoji ureaj prikazan u poglavlju 3.3.4.3, ali se pri terenskoj identifikaciji i
klasifikaciji koristi depni ureaj. Njega je mogue koristiti na povrini terena, na
dnu i stijenkama jama i raskopa.
Veza nedrenirane posmine vrstoe i konzistentnog stanja dana je u tabeli 6.9.
(Clayton i dr. 2005.)
Tabela 6.9 Veza konzistentnog stanja i nedrenirane posmine vrstoe koherentnog tla
konzistentno stanje nedrenirana posmina vrstoa [kN/m
2
]
itko <20
lako gnjeivo 20-40
teko gnjeivo 40-75
poluvrsto 75-150
vrsto 150-300
tvrdo >300

6.7 RAZREDBA TLA PREMA HRN EN ISO 14688-1:2008
Da bi se provela potpuna razredba tla po bilo kojem od dalje opisanih sustava
potrebno je izvriti laboratorijske klasifikacijske pokuse. Oni se sastoje od
odreivanja granulometrijskog sastava sijanjem (suhim i mokrim), odreivanja
atterbergovih granica plastinosti za sitnozrna tla, prirodne vlanosti i relativne
gustoe za krupnozrna tla, odreivanja sadraja organskih tvari i porijekla.
Koliina najkrupnijih estica u ukupnoj masi tla moe se procijeniti prema tabeli
6.10:
Tabela 6.10 Razredba komada krupnijih od promjera buotine
krupnoa estica postotak u ukupnoj masi odreenje
blokovi
(samci)
<5
5-20
>20
mala koliina blokova
srednja koliina blokova
velika koliina blokova
komadi <10
10-20
>20
mala koliina komada
srednja koliina komada
velika koliina komada
94
Ovakva se razredba moe provesti u jamama i raskopima gdje je te krupne komade
mogue vidjeti u punoj veliini. Sondanim buenjem se to ne moe detaljno utvrditi.
Prilikom buenja valja voditi rauna da krupni samci mogu zavarati i dati dojam da se
radi o osnovnoj stijeni.
6.7.1 Granulometrijski sastav
Granulometrijski sastav slui za razredbu krupnozrnog tla. Temeljem krupnoe
estica i oblika granulometrijske kruvulje krupnozrna se tla mogu svrstati u osnovne
skupine i podskupine. Oblik granulometrijske krivulje moe se izraziti pomou
efektivnog promjera zrna (D
10
), koeficijenta jednolikosti (C
U
) i koeficijenta
zakrivljenosti (C
C
).

6.2 Granulometrijske krivulje razliitih oblika
Temeljem vrijednosti ovih koeficijenata moe se opisati granulometrijska krivulja
kao u tabeli 6.11.
Tabela 6.11 Koeficijenti oblika granulometrijske krivulje
oblik krivulje
koeficijent
jednolikosti
C
U
=D
60
/D
10

koeficijent
zakrivljenosti
C
C
=(D
30
)
2
/(D
60
*D
10
)
iroko granulometrijsko podruje >15 1<C
C
<3
ravnomjerno granulirano 6-15 <1
jednoliko granulirano <6 <1
s prekidom obino visok bilo koji (obino <0,5)
95
Male vrijednosti koeficijenta jednolikosti javljaju se kod tala uskog granulome-
trijskog podruja. Kod idealnih krivulja koeficijent zakrivljenosti bi trebao biti oko 2.
Nakon to je odreen osnovni granulometrijski sastav slijedi odreivanje vrste
estica koje su u ukupnoj koliini zastupljene u manjoj koliini. Na taj nain nastaju
sloeni simboli za opis tla, kao na primjer: pjeskovit ljunak (saGr) preteito je
ljunak te je stoga njegova oznaka pisana velikim slovom. Jo nekoliko primjera po
istom principu bi izgledalo ovako: krupno pjeskoviti sitni ljunak (csaFGr); prah s
srednje krupnim pijeskom (msaSi); krupni pijesak sa sitnim ljunkom (fgrSCa) i t.d.
Tabela 6.12 Osnovna podjela tla prema veliini estica s pripadnim razredbenim
oznakama (prema HRN EN ISO 14688-1:2008)
krupnoa estica fina podjela podgrupa simbol veliina zrna [mm]
veliki blokovi LBo >630
blokovi Bo >200-630 krupni komadi
komadi Co >36-200
Gr >2,0-63
krupni CGr >20-63
srednji MGr >6,3-20
ljunak
sitni FGr >2,0-6,3
Sa >0,063-2,0
krupni CSa >0,63-2,0
srednji MSa >0,2-0,63
krupnozrno tlo
pijesak
sitni FSa >0,063-0,2
Si >0,002-0,063
krupni CSi >0,02-0,063
srednji MSi >0,0063-0,02
prah
sitni FSi >0,002-0,0063
Sitnozrno tlo
glina glina Cl 0,002
Ovo je oblikovanje simbola prema nainu opisa vrsta tla u engleskom jeziku.
Dosad koriteni simboli u AC i UC razredbi su mnogo jednostavniji i koriste se u BS
(britanski standardi) i ASTM (ameriki standardi) te ih nije preporuljivo potpuno
napustiti.
96
Odabir simbola mora biti takav da opie one estice koje ini preteiti dio ukupne
koliine. Tlo je esto mjeavina estica svih moguih veliina.
6.7.2 Plastinost
Sitnozrna tla imaju svojstvo plastinosti. Ovo se svojstvo odreuje u laboratoriju
utvrivanjem granice teenja w
L
i granice plastinosti w
P
. Tako se moe utvrditi da
sitnozrno tlo nema plastinosti, da je niske plastinosti, srednje plastinosti i visoke
plastinosti. U AC u UC razredbi su granice izmeu grupa odreene dijagramom
plastinosti (slika 6.5). Prilikom odreivanja granica plastinosti odreuje se i indeks
konzistencije. On ovisi o prirodnoj vlanosti tla. Prema njegovoj vrijednosti moe se
tlo opisati prema tabeli 6.13.
Tabela 6.13 Konzistentna stanja prema indeksu konzistencije HRN EN ISO 14688-
1:2008
konzistentno stanje praha ili gline indeks konzistencije
I
C
itko <0,25
meko 0,25-0,5
vrsto 0,5-0,75
kruto 0,75-100
vrlo kruto >100
6.7.3 Sadraj organskih tvari
Postoji razlika izmeu organskog tla i tla preteito mineralnog sastava s
odreenom koliinom organskih primjesa. U tom se sluaju moe primijeniti opis iz
tabele 6.14. Odreuje se standardiziranim pokusom u laboratoriju.
Tabela 6.14 Udio organskih primjesa u tlu preteito mineralnog sastava.
tlo
sadraj organske tvari u odnosu
na suhu masu estica<2mm u [%]
s malo organskih primjesa 2-6
sa srednjom koliinom organskih primjesa 6-20
s mnogo organskih primjesa >20
Temeljem svega prethodnog mogue je oblikovati tabelu za razredbu tla prema
HRN EN ISO 14688-1:2008.
97
Tabela 6.15 Razredba tla prema trenutnim normama HRN EN ISO 14688-1:2008
kriterij vrsta tla vrednovanje
svrstavanje u grupe slinih
svojstava
daljnja finije
podjela prema:
vrlo
krupno
veina
estica
>200mm

veina
estica >
63mm
Bo xBo
boCo
coBo
Co saCo, grCo
sagrCo
zahtijeva posebno
razmatranje
vlano tlo, ne
lijepi se
krupno
veina
estica >
2mm
veina
estica >
0,063mm
Gr
cosaGr
coGr
saGr, grSa
sasiGr, grsiSa
Sa siGr, clGr
siSa, clSa, saclGr
orSa
granulacija, oblik
granulometrijske
krivulje,
zbijenost,
vodopropusnost

vlano tlo,
lijepi se
sitno
niska
plastinost,
otputa
vodu
plastino,
ne otputa
vodu
Si saSi sagrSi

saclSi
slSi, siCl
Cl
sagrCl
orSi, orCl
plastinost,
vlanost,
vrstoa,
osjetljivost,
stiljivost,
krutost, minerali
glina
tamno,
lagano
organsko
Or saOr, siOr
clOr
zahtijeva posebno
razmatranje
umjetno
gradivo
zahtijeva posebno
razmatranje
neprirodno
umjetno
napravlje
no
nasip
Mg xMg
prirodno tlo,
odlagalite ili
nasip
postupak kao da
je prirodno tlo
klju za
oznake
tlo
blokovi
komadi
ljumak
pijesak
prah
glina
organsko tlo
neprirodno
tlo
osnovno


Bo
Co
Gr
Sa
Si
Cl
Or
Mg
Druga ili trea sastavnica

Bo
Co
Gr Gr(gr) i Sa(sa) ima pod podjelu na
sitno F (f)
Sa srednje M(m) i krupno C(c)
Si
Cl
Or
-
X bilo koja kombinacija sastavnica
one koji
zahtijevaju
posebno
razmatranje treba
razvrstati u skladu
sa zahtjevima
projekta ili
uobiajenim
opisima
98
6.8 AC RAZREDBA
To je razredba koja se i danas koristi (FHWA 2002, BS, ASTM) iako je nastala
tijekom II svjetskog rata za potrebe amerike avijacije. Osniva se na podjeli tla
prikazanoj na slici 6.3.
Tlo se dijeli na krupnozrna i sitnozrna. Ona se dijele ponovo po krupnoi. Iz
daljnje je podjele iskljueno visokoorgansko tlo treset, kod kojeg jo nije potpuno
dovren proces raspadanja.
tlo
krupno zrnato sitno zrnato treset
ljunak
G
pijesak
S
prah
M
anorganska
glina
C
organski prah
i glina
O
W - dobro graduirano
P - slabo graduirano
U - jednoliko graduirano
C - dobro graduirano s glinom
F - dobro graduirano s dosta sitnog
L - niske plastinosti
I - srednje plastinosti
H - visoke plastinosti

Slika 6.3 Osnova AC razredbe tla
Prema engleskim nazivima osnovnih grupa (zrna koja dominiraju u
granulometrijskoj krivulji) odabrano je prvo slovo za razredbenu oznaku, pa je:
G - ljunak (gravel) C - glina (clay) anorganska
S - pijesak (sand) O - organsko tlo (organic), glina i prah
M - prah (mud) Pt - treset (peat)
Slijedea, finija podjela je razliita za krupnozrna i za sitnozrna tla. Za
nekoherentna tla, razredba se temelji na osobinama (obliku) granulometrijske
krivulje. Dobro graduirano tlo (W) ima krivulju u kojoj su jednakomjerno
zast uplj ene sve frakci j e i zmeu naj krupnij e i naj si t ni j e. Ukol i ko j e raspon od
naj krupni j e do naj si t ni j e frakci j e uzak, t l o j e j ednol i ko graduirano (U). Kada
nedostaje neka frakcija (krivulja postaje pravac paralelan s osi apscisa) radi se o slabo
graduiranom tlu (P). Kada uz oznaku za krupnozrno tlo stoji oznaka (C) znai da tlo
sadri veu koliinu gline. Oznaka (F) uz oznaku za krupnozrno tlo znai da ima
dosta sitne frakcije, ali da nije dominantna glina ve pijesak i prah uz ljunak,
99
odnosno prah i glina uz pijesak. Za ljunke i pijeske razredbene oznake podgrupa
dane su u tabeli 6.16, a granulometrijske krivulje na slici 6.4.
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
0
,
0
0
0
1
1
0
0
0
2
0
0
6
0
2
0
62
0
,
6
0
,
2
0
,
0
6
0
,
0
2
0
,
0
0
6
0
,
0
0
2
P
r
o
l
a
z

k
r
o
z

s
i
t
a

[
%
]
kamen ljunak pijesak prah glina
Promjer zrna D [mm]
slabo
graduirano (GP)
jednoliko
graduirano (SU)
dobro graduirano
s neto gline (SC)

Slika 6.4 Nekoliko razliitih granulometrijskih dijagrama
Za koherentna tla se grupe i podgrupe odreuju Atterbergovim granicama i
indeksnim pokazateljima. A. Casagrande je utvrdio da, povezujui indeks plastinosti
Ip i granicu teenja w
L
, za pojedine vrste koherentnih tala u jedinstvenom dijagramu
nastaje grupiranje tla u pojedinim podrujima. Na taj je nain dobio dijagram sa slike
6.5 koji je nazvao dijagram plastinosti.
10
20
30
40
50 60 70 80 90 100 10 20 30 40
50

ML OL
SF
SC
CL
CI
CH
MI
OI
MH
OH
granica teenja w %
L
35 %
50 %

i
n
d
e
k
s

p
l
a
s
t
i

n
o
s
t
i

I
p
[
%
]
"
A
"

-
l
i
n
i
j
a
Slika 6.5 Dijagram plastinosti
Casagrande je uoio da se anorganske gline grupiraju iznad organskih glina i
prainastih tala za iste vrijednosti granice teenja. To znai da organske gline i
100
prainasta tla imanju manji raspon vlanosti izmeu granice plastinosti i granice
teenja. Granina "A" linija ima jednadbu :
I
P
=0.73 * (w
L
- 20) (6.1)
Za prah i gline razredbene oznake podgrupa se temelje na vrijednosti vlanosti na
granici teenja:
L = nisko plastine (w
L
<35%);
I = srednje plastine (35%<w
L
<50%);
H = visoko plastine (w
L
>50%)
Kombinacijom oznaka dobivaju se slijedee razredbene grupe za krupnozrna tla:
Tabela 6.16 Razredbene oznake prema AC razredbi krupnozrnog tla
podgrupa ljunak pijesak
dobro graduiran GW SW
s glinovito prainastim vezaem GC SC
slabo graduiran GP SP
jednoliko graduiran GU SU
s prekomjerno praha GFs SFs
s prekomjerno gline GFc SFc
odnosno za sitnozrna tla:
Tabela 6.17 Razredbene oznake prema AC razredbi sitnozrnog tla
plastinost prah glina organska glina
niska ML CL OL
srednja MI CI OI
visoka MH CH OH
i treset Pt.
Ukupno po ovoj razredbi ima 21 vrsta tla. One su dostatne za dobar geotehniki
opis tla.

101
6.9 UC JEDINSTVENA RAZREDBA (UNIFIED CLASSIFICATION)
Ova se razredba osniva na Casagrandeovoj razredbi s izvjesnim preinakama.
Dobila je naziv prema Unified Classification (jedinstvena razredba), a koristi se
standardno u SAD-u. Prva je razredbena oznaka ista kao kod AC razredbe pa ostaju
osnovne grupe:
za krupnozrna tla:
G ljunak, vie od 50 % u ukupnoj masi ima ljunka
S pijesak, manje od 50 % u ukupnoj masi ima ljunka
za sitnozrna tla:
M prah, Ip ispod "A" linije ili Ip<4
C glina, Ip iznad "A" linije i Ip>7
O organska glina, Ip ispod "A" linije ili Ip<4
Na slici 6.6 prikazan je dijagram plastinosti prilagoen UC razredbi.
10
20
30
40
50 60 70 80 90 100 10 20 30 40
50

ML
OL
CL
CH
MH
OH
granica teenja w
L
[%]

i
n
d
e
k
s

p
l
a
s
t
i

n
o
s
t
i

I
p
[
%
]
"
A
"

-
l
i
n
i
j
a
CL-ML
CL
ML

Slika 6.6 Dijagram plastinosti za UC razredbu
Za podgrupe postoje slijedee razredbene oznake;
za krupnozrna tla s manje od 5% estica koje prolaze kroz sito br. 200 (ASTM,
promjera otvora 0,075mm) odnosno sito promjera otvora 0,06mm prema britanskim
standardima BS 1377:75:
W dobro graduirano ako je C
u
>4 za ljunke; C
u
>6 za pijeske, gdje je C
u
-
koeficijent jednolikosti (Cu=D
60
/D
10
).
102
P siromano graduirano; nedostaje poneka frakcija.
Za krupnozrna tla koja u granulometrijskoj krivulji sadre vie od 12 % estica
koje prolaze kroz sito br. 200 (ASTM, promjera otvora 0,075mm) odnosno sito
promjera otvora 0,06mm prema britanskim standardima BS 1377:75:
C s glinom
M s prahom
Za sitnozrna tla:
H visoko plastina (w
L
>50%)
L nisko plastina (w
L
<50%)
Tlo, koje u granulometrijskoj krivulji ima izmeu 5% i 12% estica sitnijih od
0,06mm, ima dvojnu razredbu (SW-SC). Tlo kojem je Ip iznad "A" linije i 4%<I
P
<7%
ima dvojnu razredbu (ML-CL).

6.10 RAZREDBA PREMA UPRAVI JAVNIH PUTOVA U SAD-U; A
RAZREDBA
Razredba je prikazana u tabeli 6.18. Slui za odreivanje relativne kakvoe tala
koja se koriste kao gradiva u zemljanim radovima, posebno nasipima, posteljici
(podlozi) i slojevima temlejnog i podtemeljnog tla (FHWA, 2002).
Sustav se temelji na kriteriju granulometrijske analize:
ljunak, prolazi kroz sito otvora 75 mm i ostaje na situ otvora 2 mm;
pijesak, prolazi kroz sito otvora 2 mm i ostaje na situ otvora 0,075mm;
prah i glina, prolaze kroz sito otvora 0,075 mm,
i plastinosti:
prainasto tlo, podrazumijeva se sitnozrno tlo s indeksom plastinosti I
p
10;
glinovito tlo, podrazumijeva se sitnozrno tlo s indeksom plastinosti I
p
11.
Ako tlo sadri komade bee od 75 mm, ti se komadi iskljuuju iz postupka
razredbe.
103

Slika 6.7 Dijagram plastinosti za grupe A-2, A-4, A-5, A-6 i A-7 (AASHTO
Standard M 145, 1995).
Za ocjenu kakvoe tla kao gradiva za posteljicu autoceste slui grupni indeks.
Grupni indeks zavisi o koliini tla koja proe kroz sito promjera 0,074 mm (N

200),
granici teenja i indeksu plastinosti, a odreuje se pomou izraza:
G
I
=(F-35)[0,2+0,005(w
L
-40)]+0,01(F-15)(I
P
-10) (6.2)
gdje je:
F - postotak prolaza kroz sito promjera 0,075 mm;
w
L
granica teenja
I
P
indeks plastinosti.
Prvi dio jednadbe 6.2 odreen je granicom teenja, dok je drugi dio odreen
indeksom plastinosti.
Ako jednadba 6.2 ima negativnu vrijednosti G
I
se uzima da je jednak nuli (G
I
=0).
Dobivena vrijednost se zaokruuje na bliu (G
I
=3,4 zaokrui se na 3, a G
I
=3,5
zaokrui se na 4)
Grupni indeks nema gornju granicu.
Grupni indeks za grupe A
1-a,
, A
1-b
, A
2-4
, A
2-5
i A
3
je uvijek jednak nuli (G
I
=0).
Kada se rauna grupni indeks za grupe A
2-6
i A
2-7
koristi se drugi dio jednadbe
6.2 ili se rauna kao:
G
I
= 0,01(F-15)(I
P
-10) (6.3)
104
Tabela 6.18 Tabela vrijednosti grupnog indeksa G
I
i odgovarajue kakvoe tla kao
gradiva za posteljicu odnosno podlogu nasipu
G
I
0-1 1 -2 2-4 5-9 10-20
kakvoa gradiva vrlo dobra dobra osrednja loa vrlo loa
Po ovoj razredbi tla su razvrstana u 7 grupa, od kojih su neke podijeljene na
podgrupe. Ukupan broj grupa i podgrupa je 12. Sustav je pogodan za razredbu
zemljanih tala podloge (posteljice) i nasipa.
Tabela 6.19 A razredba Uprave javnih putova SAD-a (FHWA, 2002)
opi opis
zrnata tla; 35% ili manje od ukupne ko1iine
prolazi kroz sito otvora 0,074mm
koherentna tla; vie od
35% od ukupne koliine
prolazi kroz sito 0,074mm
A
1
A
2
A
7

razredba grupa
A
la
A
lb
A
3
A
2-4
A
2-5
A
2-6
A
2-7
A
4
A
5
A
6

A
7-5

A
7-6

granulometrijski
sastav








prolaz kroz sito:
otvora 2 mm
otvora 0,42 mm
otvora 0,074 mm
[%]
50max
30max 50max
15max 25max
[%]

51min
10max

35 max [%] 36 min [%]
svojstvo frakcije
koja prolazi
kroz

sito 0,42 mm
granica teenja
%
6 max 40max 41min 40 max 41 min 40 max 41 min 40 max 41 min
indeks
plastinosti %

n
i
j
e

p
l
a
s
t
i

n
o

10max 10max 11 min 11 min 10 max 10 max 11 min 11 min
grupni indeks 0 0 0 4 max 8 max 12 max 16 max 20max
najee vrste
bitnih frakcija
drobina,
1junak i
pijesak
sitni
pijesak
prainasti ili zaglinjeni
ljunak i pijesak
prainasta
tla
glinovita
tla
vrednovanje tla
za posteljicu
odlina do dobra osrednja do slaba
105
Za svaku od navedenih grupa postoji odgovarajui opis svojstava, opis ponaanja u
odreenim situacijama kao na primjer u dodiru s vodom, pri smrzavanju, pri promjeni
zapremine, drenanim svojstvima i sl. Grupe su opisane u nastavku.
Zrnasta tla (grupe A
1
do A
3
)
Grupa A
1

obuhvaa dobro granulirane mjeavine drobine ili ljunka, krupnog pijeska, finog
pijeska i krupnog, izrazito niskoplastinog ili slabo plastinog koherentnog tla (SFs i
SFc). Obuhvaa i drobinu, ljunak, krupan pijesak, vulkanski pepeo i slino. Tlo ima
mali koeficijent pora (e) i velike je nosivosti. Vrlo je stabilno pod kotaima vozila.
Tlo je visoke krutosti, ima veliki kut unutarnjeg trenja, nije podlono tetnim
skupljanjima, sirenjima i kapilarnom dizanju.
Grupa A
1a

tla ove grupe preteno se sastoje od drobine (ljunka) sa ili bez dobro granuliranog
veziva sitnozrnog tla.
Grupa A
l b

obuhvaa tla koja se preteno sastoje od krupnog pijeska sa ili bez dobro
granuliranog vezivnog tla.
Grupa A
3

tipian predstavnik ove grupe je sitnozrni obalni pijesak ili fini eolski pustinjski
pijesak, bez prainastih i glinovitih estica ili s vrlo malom koliinom nisko
plastinog praha. Obuhvaa i mjeavine ispranih naslaga slabo granuliranog finog
pijeska i ljunka. Veliko unutarnje trenje, bez kohezije, bez tetnih pojava
kapilarnosti ili elastinosti. Ne bubri i ne skuplja se. Nestabilan je pod optereenjem
kotaa, odlian je kao podloga za jednoliko raspodijeljeno optereenje. Pogodan je za
posteljicu ako je potpuno zatvoren. Zbijanje je mogue vibracionim strojevima.
Grupa A
2

obuhvaa vrlo raznolika zrnata tla koja se nalaze u granicama izmedu grupa A
1
i
A
3
i prainasto glinovitih tala grupa A
4
i A
7
. Obuhvaa sva tla, koja sadre do 35%
frakcija koje prolaze kroz sito promjera 0,074mm (N 200), a koji se ne mogu svrstati
u grupu A
1
ili A
3
zbog veceg sadraja sitnih estica ili vee plastinosti ili iz oba
razloga. T1o je loije, ima vei porozitet nego tlo grupe A
1
. Slabo je vezano.

106
Podgrupe A
2-4
i A
2-5

obuhvaaju razliita zrnata tla koja sadre najvie 35% frakcija koje prolaze kroz
sito promjera 0,074mm (N 200) i dio frakcija koje prolaze kroz sito promjera
0,042 mm (N

40), koje imaju svojstva grupe A

4
i A
5
(prahovi). Obuhvaaju tla kao
to su ljunak i krupni pijesak s prahom s indeksom plastinosti veim od onog za
grupu A
l
, zatim sitni pijesak s veim postotcima nisko plastinog praha nego u grupi
A
3
.
Podgrupe A
2- 6
i A
2 - 7

obuhvaaju slina tla opisana pod A
2-4
i A
2-5
, samo to su sitne frakcije od
plastine gline, koja ima svojstva grupe A
6
i A
7
. Priblino ukupni utjecaj indeksa
plastinosti veeg od 10% i postotka frakcija, koje prolazi kroz sito promjera
0,074mm (N 200), veeg od 15%, odraava se u grupnom indeksu od 0 do 4.
Prainasto glinovita tla (grupe A
4
do A
7
)
Grupa A
4

tipian predstavnik ove grupe je nisko ili srednje plastino prainasto tlo, koje ima
35% ili vie frakcija koje prolazi kroz sito 0,074mm (N

200). Obuhvaa i mjeavine

sitnog, prainastog tla s 64% pijeska ili ljunka, koji ostaju na situ N

200. Grupni
indeks G
I
je od 1 do 8. Ovaj indeks opada s veim postotkom krupnijih frakcija.
Podlono je bubrenju pod djelovanjem mraza. Gubi stabilnost pri odmrzavanju, tj. gubi
vrstou pri poveanju vlanosti. Tlo je stiljivo, u vlanom stanju je vrlo male
nosivosti, a ako je suho ima vrstu gornju povrinu. Unutarnje trenje je promjenljivo,
kohezija mala do srednja. Tlo je neelastino i ima svojstvo visokog kapilarnog dizanja.
Grupa A
5

tlo je slino onom iz grupe A
4
, samo to obino ima svojstva diatomejske zemlje ili
mikaista i moe biti vrlo elastino, ak i kad je suho, to pokazuje visoka granica teenja.
Grupni indeks se kree od 1 do 12 i raste sa poveanjem granice teenja i smanjenjem
postotka krupnijih frakcija. Osjetljivo je na mraz i slabe nosivosti. Nepogodno je za tanke
elastine kolnike, jer se brzo deformira pod optereenjem. Teko se zbija zbog elastinosti.
Grupa A
6

tipian predstavnik ove grupe je plastino glinovito tlo, koje obino ima 35% ili
vie posto udjela koji prolaze kroz sito promjera 0,074 mm (N 200). Ova grupa
obuhvaa i mjeavine glinovitog tla i do 64% pijeska ili ljunka, koji ostaju na situ
107
promjera 0,074 mm (N

200). Gradiva ove grupe obino imaju veliku promjenu

zapremine izmeu mokrog i suhog stanja. Grupni indeks se kree od 1 do 16. Na
porast vrijednosti grupnog indeksa zajedno utjeu porast indeksa plastinosti i
opadanje postotka frakcija krupnozrnog tla. U zbijenom stanju tlo je dobro nosivo. S
upijanjem vode gubi vrstou, upotrebljivo je kad se ugrauje pri relativno maloj
vlanosti. Nije pogodno za tanke i elastine kolnike. Malo unutarnje trenje, velika
kohezija pri niskoj vlanosti. Nije elastino. Pri optereenju nastaju deformacije koje se
pri rastereenju neznatno elastino vraaju. Izmjene suenje vlaenje, na terenu,
uzrokuju promjenu zapremine.
Grupa A
7

tipino tlo slino je onom opisanom pod grupom A
6
, samo to ima visoku granicu
teenja, svojstvenu za grupu A
5
i moe biti elastino pri nekim vlanostima, teko se
zbija i podlono
.
je velikoj promjeni zapremine. Grupni indeks se kree od 1 do 20.
Porast granice teenja i indeksa plastinosti i opadanje postotka krupnih frakcija
izazivaju poveanje grupnog indeksa. Sadri liskune i diatomejsku zemlju. Deformira
se i elastino brzo reagira pri optereenju i rastereenju. Promjena zapremine je
tetnija nego kod grupe A
6
, Nije poeljan za posteljicu.
Podgrupa A
7-5

obuhvaa ona tla srednjih indeksa plastinosti u odnosu na njihove granice teenja.
Moe biti jako elastino i podlono znatnoj promjeni zapremine.
Podgrupa A
7-6

obuhvaa ona tla koja imaju velike indekse plastinosti u odnosu na njihove
granice teenja. Podlona su izrazito velikim promjenama zapremine.

108



NIKOLA TESLA
Izumitelj izmjenine struje
Posljedica: masovna izgradnja velikih brana izmeu kojih i nasutih




109
7 UTJECAJ MRAZA NA POVRINSKE
SLOJEVE TLA
Usjeci i nasipi su graevine kojima je povrina izravno podlona utjecaju
atmosferilija. U podrujima s dugotrajnim djelovanjem mraza, valja kod ovih
graevina o tome voditi rauna. Nasipe je mogue dijelom tititi od ovog utjecaja
pravilnim odabirom gradiva, pravilnom zatitom pokosa i pravilnom izvedbom
nosive, bilo kolnike bilo podne konstrukcije.
Povrine usjeka nastaju iskopom prirodnog tla i na obranu njihovih pokosa od
utjecaja mraza, teko je utjecati. Potrebno je izvesti dobru zatitu od erozije.
Utjecaj mraza na temelje, sprjeava se pravilnim odabirom dubine temeljenja ispod
dubine zamrzavanja, ovisno o klimatskom podruju. Za podruje permafrosta
(podruja s izrazito dugotrajno niskim temperaturama) postoje zasebna rjeenja
(Phukan, 1991.).
7.1 OPENITO O UTJECAJU MRAZA NA TLO
Utjecaj mraza na tlo sastoji se od dva dijela. Prvi je zamrzavanje, pri kojem se
stvaraju nakupine, lee leda. Pri tome led, koji ima 11% veu zapreminu od vode,
stvara u tlu odreeni omeeni prostor u kojem su lee leda smjetene. Drugi dio
utjecaja mraza na tlo nastaje pri porastu temperature. Tada se javlja odmrzavanje, pri
kojem se lee otapaju i u tlu ostavljaju upljine u kojima su bile lee leda. Ova pojava
openito uvjetuje eroziju, ali je pogubna kod kolnikih povrina. U anglosaksonskoj
literaturi ova se pojava doslovno naziva izdizanje zamrzavanjem (frost heave). Kad
u proljee, nakon otapanja leda, vozila prolaze kolnicima ispod kojih su bile lee
leda, nastaju velika oteenja.

Slika 7.1 Oteenja kolnika nakon otapanja lea leda
Stoga je nastanak lea leda vrlo neugodna pojava kod kolnikih konstrukcija.
110
Bijela cesta, bez kolnikog zastora (Mc Adamov kolnik), nije bila osjetljiva na ovu
pojavu. Bijela se cesta i onako morala stalno odravati na nain da su se rupe i
kolotrazi, koji su u njoj nastajali, morali popunjavati tucanikom. S druge strane i
vozila onog doba su bila laka i manje zahtjevna.
Na utjecaj leda nisu sva tla jednako osjetljiva. Mnogi su autori uoili ovu pojavu u
prvoj polovini 20. stoljea, kada su se poele graditi moderne prometnice za teka
vozila visokih osovinskih pritisaka s ravnim kolnikim zastorima. Uoena su bila
izdizanja kolnika i do 30cm. Ova izdizanja javila su se u prainastim tlima kod kojih
je znaajno kapilarno dizanje.
Zamrzavanje se odvija u svim vrstama tala, ali su neka na tu pojavu osjetljiva vie,
a neka manje. U krupnozrnim tlima stvaraju se kristali leda u porama, tzv. led in situ.
Ovo se dogaa kada granica smrzavanja putuje dovoljno brzo u dubinu. Kod brzog
pomicanja granice smrzavanja isto se dogaa i u sitnozrnim tlima. Meutim kada
granica smrzavanja u dubinu putuje sporo, kapilarno vezana voda iz vee dubine ima
vremena u ne smrznutom obliku dosei granicu smrzavanja i prikljuiti se stvaranju
lea leda.
Pokazalo se naime da, im zapone stvaranje leda ispod povrine tla, nastaje
migracija estica vode ka leama leda tako da se one poveavaju sve dok je omoguen
dotok kapilarne vode. Grafiki se to moe prikazati kao na slici koja slijedi.

Slika 7.2 Stvaranje lea leda (Michalowski i Zhu, 2006.)
Istraivanja su pokazala da u ledu estice migriraju s podruja nie u podruje vie
temperature (Michalowski i Zhu, 2006.) pa tako i u tlu ne samo voda ve i nastali
kristali leda u porama, migriraju ka najtoplijoj lei leda, irei pri tom prostor pora i
pretvarajui ga u vee upljine. U kolnikim konstrukcijama ovaj se fenomen moe
pokazati kao na slici 7.3.
111

Slika 7.3 Stvaranje lea leda u trupu prometnice (www.training.ce.washington.edu)
Utjecaj mraza na povrinu usjeka vidljiv je na slici 7.4. Prikazane deformacije
dobivene su na numerikom modelu (konani elementi).

Slika 7.4 Deformacija povrine usjeka uslijed djelovanja mraza u trajanju od 20 dana
(Michalowski i dr., 2006,)
112
7.2 TEORETSKO OBJANJENJE
Djelovanje mraza izraava se indeksom mraza I na nain da se pomnoi broj dana
trajanja temperature ispod nule s prosjenom temperaturom za to razdoblje. Izraava
se na godinjoj razini. Nain prorauna je prikazan grafiki na slici koja slijedi.

Slika 7.5 Grafiko objanjenje indeksa mraza

= t T I
sr
(7.1)
Kada se poznaje indeks mraza I, mogue je odrediti dubinu zamrzavanja H, za
odreeno podruje. Dubina podruja zamrzavanja, u vremenu, moe se prikazati
modelom strujanja u neprekinutoj zasienoj sredini kao funkcija vremena dz/dt. Ona
ovisi o temperaturnom gradijentu T
0
/z i konstanti K kako slijedi:

L
K
z
T
dt
dz
0
= (7.2)
Konstanta K, zavisi o temperaturnoj provodljivosti tla i koliini topline koja se
odvodi iz zamrznute zone debljine L.
Integracijom jednadbe (7.2) dobije se izraz za dubinu zamrzavanja z:

= dt T
L
K 2
z
0
2
(7.3)
gdje je integrirana veliina zapravo indeks zamrzavanja I (na godinjoj razini ili u
nekom odabranom razdoblju), pa jednadba poprima oblik:
[ ] m I A z
sr
= (7.4)
pri emu je A konstanta ovisna o klimatskom podruju, a kree se od A=3-10.
Za podruje Hrvatske se u kontinentalnom i gorskom podruju i moe uzeti
vrijednost od A= 4-5.
Model se moe prikazati skicom sa slike 7.6.
113

Slika 7.6 Dubina zamrzavanja ovisno o temperaturi na povrini tla
7.3 CASSAGRANDEOVA RJEENJA
Izmeu ostalih autora, pojavu lea leda u tlu je izuavao A. Cassagrande (Earth
manual 1998.). Uoio je da su samo neka tla izrazito osjetljiva na pojavu lea leda.
Svoja je saznanja povezao s granulometrijskim sastavom pojedinog tla po krupnoi i
po rasponu, kojeg odreuje pomoi koeficijenta jednolikosti C
u
. Rezultat tog
istraivanja je tzv. Cassagrande-ov kriterij koji odreuje utjecaj koliine sitnih estica
i nejednolikosti promjera zrna. Ova se nejednolikost prema Hazenu izraava kao:
C
u
=
10
60
D
D
koeficijent jednolikosti (vidi poglavlje 4.1);
pri emu su D
60
odnosno D
10
promjeri sita kroz koje prolazi 60% odnosno 10%
ukupne mase ispitanog uzorka tla (iz granulometrijskog dijagrama). Kod jednoliko
graduiranih tala taj je odnos C
u
<5, a nejednoliko graduirana tla imaju C
u
>15.
Cassagrande je utvrdio da su na mraz neosjetljiva ona tla koja imaju C
u
15 i
manje od 3% estica sitnijih od 0,02 mm (dobro graduirano, razredbene oznake W),
odnosno imaju C
u
15 i manje od 10% estica sitnijih od 0,02 mm (jednoliko
graduirano, klasifikacijone oznake U). Uvaavajui ovaj kriterij moe se
Cassagrandeovo rjeenje prikazati dijagramom kao na slici 7.7.
Slijedei zakljuak je da tla s manje od 1% zrna promjera manjeg od 0,02 mm nisu
podlona stvaranju lea leda stoga jer se u njima stvara tzv. homogeni led, tj led u
porama, koji s esticama tla tvori jedinstveni kostur. Otapanjem leda voda iz takvih
tala zbog relativno velike propusnosti brzo otee, a kostur estica zadrava strukturu i
ne gubi na vrstoi odnosno nosivosti.
114

Slika 7.7 Kriterij osjetljivosti na smrzavanje prema Cassagrande-u
Neki su autori popravljali Cassagrande-ov kriterij iz nekoliko razloga:
Uoeno je da se lee leda stvaraju i u tlima za koje se pretpostavilo da bi trebala
biti neosjetljiva.
Za neka se tla Cassagrande-ov kriterij pokazao kao pre strog.
Uvaavajui Cassagrande-ov kriterij, osjetljivost na mraz se moe prikazati
granulometrijskim dijagramom koji slijedi.

Slika 7.8 Cassagrande-ov kriterij osjetljivosti na mraz
Ovaj kriterij naknadno su dopunili njemaki inenjeri na nain da su utvrdili da je
za stvaranje lea leda potrebno zadovoljiti dva uvjeta:
tlo s velikom visinom kapilarnog dizanja i
dovoljna propusnost, da kapilarnim dizanjem doe dovoljna koliina vode
potrebna za stvaranje lea leda.
115
Ove uvjete moe se prikazati popravljenim granulometrijskim dijagramom kao na
slici 7.9.

Slika 7.9 Kriterij osjetljivosti na mraz prema njemakim autorima (Luki i Anagnosti, 2010.)
FHWA U.S. Department of Transportation daje slijedei dijagram osjetljivosti tala na utjecaj mraza.

Slika 7.10 Razredba osjetljivosti na mraz temeljem postotka mase uzorka koji
prolazi kroz sito otvora 0,02 mm (Cristopher, Schwartz, Boudreau, 2006.)
116
*Oznaka na prethodnoj slici pokazuje vrijednost izdizanja uslijed poveanja
zapremine pri potpunom zasienju uzorka (Sr=100%) kada je sva voda zamrznuta, uz
prodiranje mraza u dubinu brzinom od 6,35mm (0,25 ina) dnevno. Uoljivo je da tlo
veeg poroziteta (manje gustoe) ima vee izdizanje. Sva etiri uzorka imaju isti
postotak (oko15%) zrna promjera manjeg od 0,02mm.

7.4 JO NEKE RAZREDBE VEZANE ZA POJAVU LEDA
U naim se propisima koristi HRN U.E1.012 koja daje slijedeu tabelu za ocjenu
osjetljivosti tla na mraz:
Tabela 7.1 Osjetljivost tla na mraz prema HRN U.E1.012
k
a
t
e
g
o
r
i
j
a

osjetljivost
tla
opis tla
klasifikaciona oznaka
prema
HRN U.E8. 010
G1 zanemariva ljunak s < 10% estica sitnijih
od 0,02 mm
GW, GP, GM, GC
G2 malo
osjetljivo
ljunak s 10-20% estica sitnijih
od 0,02 mm i
pijesak s 3-15% estica sitnijih
od 0,02 mm
GM, GC-GL, GM-GC
SW, SP, SM, SC
G3 srednje
osjetljivo
ljunak s > 20% estica sitnijih
od 0,02 mm
pijesak s > 15% estica sitnijih
od 0,02 mm
glina s I
p
> 12%
GS-CL, GM-GC, GM-ML
SC, SM-SC, SM-ML
CL, CH
G4 vrlo
osjetljivo
prah i prainasti pijesak s > 15%
estica sitnijih od 0,02 mm
glina s I
p
>12%
ML, MH, SM-ML
CL, CL-ML, SM, CH,
Podaci se dobiju temeljem granulometrijske analize kojom se odredi koliina
estica manjih od 0,02 mm u odnosu na ukupnu koliinu manju od 60 mm u ukupnom
uzorku i odreivanja granice plastinosti za sitnozrna tla.
Podaci iz tabele mogu se grafiki prikazati pomou granulometrijskog dijagrama
sa slike 7.11.
117

Slika 7.11 Kategorije tla prema osjetljivosti na mraz iz tabele 7.1 u
granulometrijskom dijagramu.
Norma HRN U.E1.012 predvia odreivanje osjetljivosti na mraz procjenom. Za to
je prikladno koristiti tabelu 7.2, ili prethodno navedene laboratorijske pokuse.
Prema istraivanjima u zavodu za hidrogradnje na ETH u Zrich-u i na vie
njemakih autocesta, pokazalo se da se u nekim jednostavnijim sluajevima
Cassagrande-ov dijagram sa slike 7.10 moe pojednostavniti. Osim o postotku estica
manjih od 0,02 mm, osjetljivost na mraz ovisi i o koliini krupnih estica. Vea
koliina krupnih estica smanjuje visinu kapilarnog dizanja i smanjuje opasnost od
stvaranja lea leda.

Slika 7.12 Kriterij osjetljivosti na stvaranje lea leda prema vicarskoj normi
Njemaki autori (Keil 1956.) dali su prijedlog za terensko prepoznavanje tla
osjetljivog na mraz za razne vrste tala. Postupak je slian onom za terensku
identifikaciju tla. U nastavku se daje tabela autora Dcker-a i Kiel-a.
118
Tabela 7.2 Upute za terensku provjeru osjetljivosti tla na mrazu (Neumann, 1959.)
stupanj
osjetljivosti
tla neosjetljiva na
mraz
tla osjetljiva na
mraz
tla jako osjetljiva
na mraz
granulometrijski
sastav
sve estice tla
uoljive prostim
okom
dio estica tla nije raspoznatljiv
prostim okom
1
pokus padanjem grumen se raspadne u
pojedinana zrna
prilikom udara o
tvrdu podlogu
grumen se ne raspadne ili se raspadne
u nekoliko vezanih komadia
2
pokus pritiskom grumen se raspada
pri najmanjem
pritisku
grumen je teko
ili nemogue
zdrobiti
grumen se pod
pritiskom drobi
3
izrada valjia ne moe se uvaljati,
drobi se
moe se uvaljati
valjie i tanje
od 3mm
valjii se teko
mogu uvaljati,
brzo se drobe
4
reakcija na
potresanje
pri potresanju se na
povrini javlja voda
koja pri pritisku na
grumen ostaje na
povrini
pri potresanju
voda izlazi ali
dosta sporo i ne
vraa se pri
pritisku
voda lagano izlazi
iz uzorka ali se
pod pritiskom lako
vraa u pore
6
pokus paranjem grumen nije dovoljno
kompaktan da bi se
mogao zaparati
noem ili noktom
brazda na
vlanom uzorku
ima visok sjaj
moe se zaparati
ali je brazda
mutnog sjaja
7
ispitivanje
vodom
potapanjem u vodu
nema zamuenja
grumen se vrlo
teko otapa u
vodi
grumen se lako i
brzo raspada i
muti vodu
1
Vlani grumen tla veliine oraha se osui. Podigne se nekoliko centimetara iznad
tvrde podloge i pusti da padne. Opaa se raspadanje grumena
2
Grumen je isti kao u stavku
1
, tvrdoa grumena ispituje se stiskom prstiju.
3
Postupak slian identifikacijskom pokusu plastinosti.
4
Isti postupak kao kod reakcije na potresanje.
6
Postupak kao pri odreivanju sjaja kod identifikacije.
7
Grumen tla prirodne vlanosti potopi se u vodu.

119
7.5 MJERE ZATITE KOLNIKIH KONSTRUKCIJA OD TETNOG
UINKA MRAZA
Utjecaj mraza na stvaranje lea leda mogue je svesti na najmanju mjeru pravilnim
odstranjivanjem vode iz podruja do kojeg mraz djeluje. Bitni je preduvjet dobra
odvodnja podruja koje se eli tititi. Na taj se nain titi nasip i pri obilnim
oborinama i kada nema mraza. Sniavanje razine podzemne vode je samo djelomian
zahvat kojim se mogu smanjiti tete od mraza. Drenovi na padinskoj strani nemaju
velike uinke pri sniavanju razine podzemne vode u nasipu na padini, kako je to
prikazano na slici 7.13.

Slika 7.13 Uinak dubokog drena na padini na promjenu razine podzemne vode u nasipu
Najbolja zatita postie se pravilnim odabirom gradiva za nasip odnosno posteljicu
trupa ceste na prirodnoj podlozi ili u usjeku, kojim se osigurava prekid kapilarnog
dizanja vode. Posteljica spada u kolniku konstrukciju pa osim uvjeta zatite od
mraza mora imati propisanu nosivost ovisno o kategoriji ceste ili platoa odreene
namjene.

Slika 7.14 Geokompozit pogodan za odvajajui i ojaavajui sloj
Uputno je pridravati se slijedeeg:
posteljicu izraditi od gradiva sastava kao G1 ili G2 iz tabele 7.1 u minimalnoj
debljini od 0,2 m do 0,4 m, ovisno o debljini nosive kolnikem konstrukcije;
120
posteljicu izraditi od stabiliziranog gradiva s dodatkom vapna, cementa ili
emulzija;
poveati debljinu nosivog (tamponskog) sloja kolnike konstrukcije;
postavljanje drenanih slojeva (kompozitni geotekstili) koji sprjeavaju dizanje
kapilarne vode u podruje zamrzavanja;
dobra odvodnja podtla, planuma i kolnika.
Za debljinu i gradivo posteljice, mogu se priblino koristit podaci iz tabele (7.3) i
dijagrama 7.15 (A. Cassagrande). Dijagram omoguuje izbor granulometrijskog
sastava dijela tla sitnijeg od 2,00 mm, neosjetljivog na mraz.
Tabela 7.3 Debljine posteljice ovisno o vrsti tla u podlozi (Neumann, 1959.)
granulometrijski sastav podloge
najmanja visinska razlika izmeu planuma i
zavrne povrine u [cm]
mjerodavna koliina zrna u tlu male vlanosti
u izrazito
vlanom tlu
u ukupnom
uzorku
< 0,02mm
u frakciji <2 mm
nasipi
> 2,00 m
nasipi
< 2,00 m i usjeci

< 0,02 mm < 0,1 mm
0-3% - - - - -
3-6% <10% <20% - - 60
6-10% <15% <30% 50 60 60
>10% >15% >30% 60 70 70


Slika 7.15 Granulometrijski dijagram s podrujima razliitih osjetljivosti na mraz
Pri izgradnji kanala takoer valja voditi rauna o utjecaju mraza. Kako kanali
moraju biti vododrivi, to se njihovi zavrni slojevi izvode od sitnozrnih tala. Da bi se
sprijeio utjecaj mraza potrebno je izvesti zavrne vododrive slojeve barem u
debljini od 60 cm (Earth Manual, 1998).
121
8 ISKOPI
Iskop je graevinski zahvat kojim se strojno (rjee runo) odstranjuje tlo s
podruja budue graevine. Iskapati se moe i tlo s namjerom da se ugradi u nasutu
graevinu na nekoj potrebnoj lokaciji.
Svaki iskop sastoji se od tri vrste radova bez obzira o kakvim se iskopima radi i
emu oni na kraju slue. To su pripremni radovi, glavni radovi iskopi i zavrni
radovi.
Iskopi se mogu vriti na povrini terena, u podzemlju (tunelski) i pod vodom. U
nastavku e biti govora iskljuivo o iskopu na povrini terena.
Povrinski iskopi mogu se podijeliti kako slijedi:
iskopi u neogranienom prostoru;
iskopi u ogranienom prostoru.
Prema namjeni iskopi se mogu podijeliti na:
iskop humusa ili tronog povrinskog sloja, plitki iskopi pri ureenju zemljita;
iskopi, masovni iroki, za potrebe temeljenja velikih graevina, (velikih brana),
izgradnju platoa (kontejnerskih terminala, odlaganje rasutih tereta) i sl.;
iskopi usjeka, pred-usjeka kod tunela i zasjeka;
iskopi za temelje;
iskopi za rovove;
iskopi kanala;
iskopi uskih rovova za potrebe zatite graevne jame;
iskopi u pozajmitima (ljunarama, glinitima, kamenolomima).
Prema obliku prostora iskopa moe se izvriti slijedea podjela:
izduena trasa iskopa za: rovove, kanale, trakaste temelje (kod potpornih zidova),
podkope, tunele, s uglavnom stalnim poprenim presjekom iskopa;
ploni iskop za: temelje veih povrina, platoe i pozajmita, gdje je dubina bitno
manja u odnosu na povrinu iskopa;
iskop bunarskog tipa, gdje je dubina znatno vea od povrine, primjer temelji
samci, temeljne jame manjih povrina i razni tipovi okana;
iskopi sloenih oblika i dubina, gdje se popreni presjek kao i povrina iskopa
mijenjaju du trase (kod prometnica i slino).

122
Prema nagibu povrine, iskopi se mogu podijeliti na:
vodoravne,
uspravne i
iskope raznih nagiba.
Iskopano se tlo moe privremeno odloiti bez odvoza, ako ne smeta na radilitu,
ali se ee utovaruje u prijevozna sredstva i odvozi.
Iskopi u neogranienom prostoru nazivaju se jo i iroki iskopi. Javljaju se kod
graevina velikih tlocrtnih povrina prometnica, luka i slino.
Iskopi u ogranienom prostoru mogu biti iskopi sa stabilnim pokosima i iskopi s
podupiranjem bokova. Treba razlikovati one iskope koji e naknadno biti zapunjeni
(zatrpani) kao to su iskopi za temelje, iskopi za rovove i graevne jame, od onih koji
se izvode da bi se postigle nove umjetne povrine tla kao na primjer otvoreni kanali,
trase prometnica i platoi raznih namjena.
Pri veim dubinama irokog iskopa, potrebno je voditi rauna o stabilnosti nastalih
pokosa. Nagibi pokosa ovisiti e o vrsti tla u kojoj se vri iskop, visini tako nastalog
pokosa i veliini okolnog slobodnog prostora. Tu se razlikuju privremeni pokosi i
stalni pokosi, koji e postati sastavni dio graevine. Pokosi usjeka i zasjeka kod
prometnica i pokosi obala kanala, su stalni pokosi. Stalni pokosi moraju se izvoditi
prema projektnoj dokumentaciji kojom se dokazuje njihova trajna stabilnost. Za
pokose koji su takvog nagiba da ne mogu stajati samostalno, a ne mogu se ublaiti na
stabilni nagib iz bilo kojeg razloga, projektom je potrebno predvidjeti zahvate koji e
osigurati stalnu stabilnost. To su najee razne vrste potpornih graevina, ali mogu
biti i drenae, koje mijenjaju oblik strujnog polja i tako poveavaju stabilnost kosine.
Iskopi, koji e naknadno biti zapunjeni ili zatrpani, su privremeni iskopi (iskopi s
privremenim pokosima ili s privremenim podgradama). Stoga je i razliit nain
projektiranja, dimenzioniranja i izvoenja pojedine vrste iskopa.
Iskopi u ogranienom prostoru mogu se izvoditi bez zatite i sa zatitom pokosa.
Da li e se koristiti zatita ili ne ovisi o vrsti tla kao i o nizu okolnosti koje vladaju u
okolini gradilita. Koherentna tla se do neke dubine mogu kopati bez zatite, dok se
nekoherentna tla uvijek osipaju te ih je potrebno podgraivati.
Posebnu panju treba posvetiti razini podzemne vode (RPV), jer tlo ispod RPV ima
bitno razliita svojstva nego iznad RPV. Ako jo prilikom iskopa, iz tehnolokih
razloga dolazi do snienja RPV, javlja se teenje ka iskopu. Ono mijenja strujno polje
u tlu, a to moe izazvati klizanja i uruavanja pokosa.
123
Tehnike iskopa su razliite, a ovise o vrsti tla koje se iskapa i mehanizaciji koja
stoji na raspolaganju pri iskopu. Najee se koriste strojevi koji izvode:
kopanje;
ripanje;
struganje;
razbijanje;
glodanje;
rezanje.
Kod iskopa stijenske mase, kada strojevi vie nisu ekonomini, koristi se
miniranje.
8.1 PROMJENA ZAPREMINE ILI RAZRAHLJENJE (RASTRESITOST)
Prilikom iskopa i utovara mijenja se prirodna struktura tla bez obzira na
tehnologiju iskopa. Iskopom se tlo razrahljuje. Time se poveava njegova zapremina u
odnosu na zapreminu sraslog tla i mijenjaju geotehnika svojstva u odnosu na sraslo
tlo. Kada tlo slui za nasipanje tada ga je prilikom ugradnje potrebno ponovno zbiti
na poetnu ili projektom predvienu gustou. Ta je pojava prikazana na slici 8.1.

sraslo tlo iskopano tlo ugraeno tlo
Slika 8.1 Promjena zapremine i koliine vode kod zemljanih radova
Razne vrste tala imaju razliite promjene zapremine prilikom iskopa i ponaanje
pri zbijanju, prilikom ugradnje. Najvee se razrahljenje javlja pri iskopu stjenske
mase, a najmanje kod iskopa krupnog ljunka. Iskustveno su dobivene vrijednosti
poveanja zapremine rastresanjem. Kada tlo slui kao gradivo za nasipe potrebno je
provesti laboratorijske i terenske pokuse da bi se utvrdila najvea mogua zbijenost
pojedine vrste tla u odreenim uvjetima koje zahtijeva projekt. Kod ugradnje
usitnjene stijene, zapremina je uvijek vea od zaprimine iskopane stijene.
U literaturi se moe nai podatke o rastresitosti tj. poveanju zapremine prilikom
iskopa, za razliite vrste tla. Jednu takvu tabelu daju Luki i Anagnosti (2010.)
124
Tabela 8.1 Rastresitost pojedinih vrsta tala pri iskopu (prema Luk i Anagnosti 2010.)
gustoa u
prirodnom
stanju [kN/m
3
]
poveanje
zapremine
prilikom iskopa
i utovara [%]
gustoa u
rastresitom stanju
[kN/m
3
]
uslojena glina 20,2 22 16,5
zbijena glina 20,1 21 16,6
vlana glina 20,8-21,0 25-40 15,0-16,6
suha glina 16,4-18,4 23-40 11,7-14,8
suha pjeskovita glina 16,6 17 14,2
vlana pjeskovita glina 18,3 19 15,4
vlana prainasta glina 16,0-16,6 25 12,8-13,8
suha prainasta glina 13,6 25 10,9
zaglinjeni pijesak 16,6 17 14,2
sitnozrno s 25% kamena 19,6 25 15,7
suhi isti pijesak 16,0 13 14,2
vlani pijesak 20,7 12 18,5
suhi pijesak i ljunak 19,3 12 17,2
vlani pijesak i ljunak 22,3 10 20,3
suhi ljunak 16,9 12 15,1
suhi ljunak 6-50mm 19,0 12 17,0
vlani ljunak 23,4 10 21,3
vlani ljunak 6-50mm 22,6 12 20,2
suhi zaglinjeni ljunak 16,6 17 14,2
vlani zaglinjeni ljunak 18,4 19 15,4
trone stijene 19,6-22,8 24-42 15,8-19,6
75% stijena, 25% sitno 27,9 42 19,6
50% stijena, 50% sitno 22,8 33 17,1
25% stijena, 75% sitno 19,6 24 15,8
vapnenci 26,1 69 15,4
mramori 27,3 67 16,3
pjeenjaci 25,2 67 15,1
kriljci 28,8 30 22,2
granit 26,7-27,3 50-64 16,6-17,8
bazalt 26,529,7 49 17,8-19,9
O poveanju zapremine prilikom iskopa, treba voditi rauna kod obrauna koliine
prevezenog tla, koja je zaista vea od one iskopanog tla.

125
8.2 PRETHODNI I PRIPREMNI RADOVI
Da bi se zapoelo s graenjem openito, potrebno je izvriti odreene prethodne i
pripremne radove. Svi ovi radovi opisni su u Projektu organizacija graenja, kojeg
je duan izraditi izvoa. Opseg ovih radova ovisi o opsegu glavnih radova. Kod
sloenih graevinskih zahvata izrauje se projekt organizacije graenja, u sklopu
kojeg se uz ostalo nalazi i projekt pripremnih radova.
U prethodne radove spadaju (OTU, 2001., knjiga 1):
premjetanje postojeih prometnica i instalacija;
ruenje postojeih objekata;
privremeno ili trajno skretanja korita vodotoka;
podizanje privremenih mostova, izrada pristupnih tunela, tolnii sl.
zatita, a po zavretku radova i obnova vlasnitva, kulturnih spomenika i
prirodnog okolia (obala vodnih povrina, drvea).
U pripremne radove radilita spadaju
izrada gradiline infrastrukture;
izrada gradilinog naselja;
izrada pomonih graevina, skladita, trafostanica i sl.
izrada pristupnih putova gradilitu.
Nakon to su ove radnje izvrene potrebno je prije poetka zemljanih radova,
izvriti odreene predradnje na mjestu budue graevine. Ove radnje sastoje se od:
ruenje i uklanjanje umjetnih objekata;
sjea iblja, grmlja, granja, drvea i vaenje panjeva;
osiguranje gradilita od dotoka tuih voda (obodni jarci i podzemne drenae);
skidanje humusa i njegovo odlaganje;
iskolenje graevine te postavljanje i osiguranje stalnih toaka i repera;
zasijecanje terena, ako je ovaj u nagibu;
zbijanje podloge prije nanoenja prvog sloja (kada se nasipava).
Prije ustupanja radova izvoau, geodetska sluba mora iskoliti glavnu os
graevine i sve stalne toke potrebne za graevinu. Zatim treba izvriti osiguranje
stalnih toaka izvan podruja zahvata i ugraditi i iskoliti glavne visinske repere,
jedan ili vie njih, to ovisi o veliini zahvata. Ovi se podaci zapisniki stavljaju na
raspolaganje izvoau u vidu nacrta plana iskolenja. Temeljem ovih podataka i
projekta, izvoa e iskoliti sve pomone toke, kojima e se odrediti osnovna
geometrija graevine (rubovi usjeka, nasipa, temelja mostova, propusta i sl.). Prije
poetka radova treba iskoliti i snimiti poprene profile prvobitnog stanja na terenu,
126
koji su projektom predvieni kao i dodatne, ako se za tim ukae potreba. Na osnovi
ovih profila vrit e se obraun i naplata radova.
Na cjelokupnoj povrini zahvata, to podrazumijeva i povrine svih pomonih i
privremenih graevina, te svih gradilinih putova, treba nakon zavrenog iskolenja
izvriti sjeu drvea, krenje iblja te vaenje panjeva. iblje treba iskopati
zajedno sa korijenom. Panjevi se vade strojno buldoerom i sl. ili eksplozivom,
ovisno o njihovom broju, veliini i opremljenosti izvoaa. Prema OTU na
povrinama iskopanim za profil ceste treba izvaditi sve panjeve i korijenje do ovih
dubina:
na zaobljenim povrinama zasjeka - do povrine zaobljenja,
ispod nasipa - na najmanje 0,20 m ispod planuma (povrine) temeljnog tla,
ispod kolnike konstrukcije koja dolazi neposredno na temeljno tlo na najmanje
0,50 m ispod planuma (povrine) temeljnog tla (planuma posteljice).
Gradilite je u cijelosti potrebno osigurati od dotoka vlastitih i vanjskih
podzemnih i oborinskih voda.
Skidanje humusa je slijedei korak u pripremi gradilita. Humus se skida s
cjelokupne povrine gradilita. To je povrinski sloj tla bogat organskim sastojcima,
koji nije primjeren za ugradnju u nasipe, a kao podloga buduem temelju, nasipu ili
brani moe biti veoma opasan. Potrebno ga je paljivo i u potpunosti odstraniti.
Ako se ne odstrani u punoj debljini, tvori stiljivu, potencijalnu, kliznu plohu i
procjednu plohu na spoju temelja odnosno nasipa i tla. Debljina sloja humusa koji e
se odstraniti odreuje se istranim radovima i pregledom na terenu. Debljina
humusnog sloja iskustveno iznosi od 10-30 cm. Povrinsko, sraslo tlo, koje ima vie
od 10% organskih tvari, smatra se humusom. Za nasipe se smije koristiti samo tlo s
kojeg je skinut humus. Kada se iskopano tlo koristi za nasipe, koliinu organskih tvari
je potrebno utvrditi u laboratoriju.
Naroitu panju pri skidanju humusa treba posvetiti koritima vodotoka u kojima je
humus pomijean s muljem i tvori loi sloj vee debljine. Nisko raslinje moe se
odstraniti zajedno s humusom ako se ovaj nee naknadno koristiti. Na prostoru s
kojeg se skida humus treba osigurati dobru poprenu i uzdunu odvodnju. Humus se
skida strojno buldoerima, tako da se nagurava u hrpe koje se zatim utovarivaem
tovare u prijevozna sredstva i odvozi na odlagalite. Nakon skidanja humusa povrinu
je potrebno zbiti i zagladiti u blagom nagibu, da se sprijei zadravanje vode i
razmekavanje tla.
127
Humus se iskapa i odlae na trajno odlagalite, kada ga se nee naknadno koristiti
ili na privremeno odlagalite kada je predvieno njegovo naknadno koritenje pri
ozelenjavanju povrina. Odlaganje treba izvriti tako da se dobiju stabilni oblici, kako
pod utjecajem oborina ne bi dolo do klizanja i oteenja ovih odlagalita. Ne smije
se odlagati s tlom iz iskopa u kojem nema humusa i koje e se kasnije koristiti za
nasip. Kada ga se kasnije koristi, nastoji ga se odloiti to blie buduem mjestu
ugradnje. U stjenovitom tlu moe se dogoditi da nema humusa.
Ureenje povrine okrenog tla. Povrina okrenog tla moe biti pokrivena ili
gola. Kada je okreno tlo prekriveno raslinjem, postupa se kako je opisano i kod
ostalog tla. Pokriveni kr najee na povrini ima sloj humusa koji je potrebno
odstraniti.

Slika 8.2 Okrena povrina tla usjek sa saniranim dijelom kaverne u noici
Posebnost kra je da mu je povrina izrazito rastroena, puna pukotina-praznih ili
ispunjenih glinom crvenicom, prekrivena nizom nevezanih blokova i vrtaa. Ovakvu
je povrinu potrebno urediti na nain da se daljnji radovi obavljaju na vrstoj i istoj
podlozi. To znai da je potrebno odstraniti sve pojedinane nevezane blokove.
Potrebno je oistiti glinu crvenicu iz pukotina, tamo gdje je to mogue. Nastale
neravnine i pukotine potrebno je zatvoriti nasipom propisane kakvoe, uz paljivu
izvedbu i provjeru kakvoe ugradnje. Zatvaranje se moe izvesti i mjeavinama s
vezivom, ovisno o zahtjevima u projektu.
Posebnu panju treba posvetiti vrtaama, koje mogu biti mjesta prirodne,
povrinske odvovnje. Prema OTU Rad obuhvaa sve poslove koji, prema rjeenjima
128
iz projekta treba osigurati prirodnu funkciju vrtaa. Sanacije vrtaa se u projektu
prema obliku, veliini i funkciji dijele u vie tipskih tehnikih rjeenja. Ta tehnika
rjeenja osiguranja, na mjestima krakih pojava, dana su u projektima naelno pa ih
treba prilagoivati i dopunjavati prema stvarnim prilikama na terenu.
Ovisno o otvorenosti ili zatvorenosti vrtae u smislu odvoenja povrinskih voda,
tipska rjeenja sanacije vrtaa uglavnom se odnose na ugradnju kamenih blokova ili
istog kamenog gradiva u kombinaciji s geotekstilom koji ima ulogu filtra.
Projektom se mogu predvidjeti posebne podtemeljne graevine (betonske,
armirane) za sanaciju vrtaa.
Kontrola kakvoe za upotrijebljeno kameno gradivo kao i pripremu te ugraivanje
betona i drugih gradiva, obavlja se prema odgovarajuim odredbama OTU.
Zasijecanje. Kada je teren u nagibu veem od 20, a na njemu e se kasnije
izvoditi nasip, potrebno je radi vee stabilnosti nasipa, iskop izvoditi tako da se
izvede u vie stepenica. Ovim se odmah vri priprema terena za daljnji rad, pa se
kasnije nije potrebno vraati i doraivati podlogu naknadnim iskopima. Zasijecanje se
vri stepenasto na svakih 100 300 cm visinske razlike, ovisno o nagibu terena, a
ploha nalijeganja treba da je u padu 3-5% (OTU 4%) u smjeru pada terena, kao na
slici 8.3.

Slika 8.3 Stepenice u nagnutom tlu
Zasijecanje se vri nakon skidanja humusa i to pomou buldoera, ako to prilike
doputaju, odnosno runo, ako je teren u velikom nagibu ili ako je stjenovit. Ako se
na tako pripremljenom iskopu namjerava izvoditi nasip tada zasijecanje treba izvriti
neposredno prije poetka nasipavanja, kako se podloga ne bi izlagala dugotrajnijem
vlaenju i raskvaenju te eventualnom odronjavanju stepenastih zasjeka. Prije
ugradnje nasipa, zamjenskog sloja ili temelja, podlogu treba uvaljati prema
zahtjevima iz projekta.

129
8.3 ALATI ZA ISKOP
8.3.1 Runi iskop
Danas se runi iskop koristi samo na mjestima gdje je nemogue pristupiti strojem
ili se zahtjeva izvanredna preciznosti radova. Runi iskop vri se u mekim tlima
lopatom, u mijeanim tlima koja sadre krupnije komade kamena i u krutim glinama
pijukom (krampom) i motikom, a u mekim stijenama i zdrobljenim stijenama runim,
pneumatskim ekiima. Precizno ureenje pokosa u raspucalim stijenama dotjerava se
runo (kavanje), elinim ipkama (pajser, uskija). Neki od ovih alata prikazani su
na slici 1.1. Runi iskop sve vie zamjenjuju mali graevinski strojevi.
8.3.2 Strojni iskop
Prethodno su nabrojeni mogui naini strojnog iskopa kao: struganje, ripanje,
kopanje, razbijanje, glodanje, rezanje.
Danas postoji niz jakih strojeva koji omoguuju iskop u tlima raznih svojstava.
Strojevi su samohodni, najee na gusjenicama, ali i na kotaima. Gusjenice se mogu
namjenski prilagoditi terenu na kojem e stroj raditi. Za rad u stjenovitom terenu
gusjenice mogu biti uske, dok se za rad na mekom, movarnom ili openito slabo
nosivom tlu koriste iroke gusjenice. Gusjeniari mogu imati okretnu platformu, to
omoguuje stroju zaokret za 360. Mnogi su ovi strojevi vienamjenski to znai da
mogu raditi s nekoliko vrsti alata.
8.3.2.1 Dozeri
Grupa strojeva koji izvode ravninski iskop guranjem tla (struganjem) su dozeri.
Dozeri na prednjoj strani imaju no sa sjeivom na rubu.
Dozeri s nepokretnim noem nazivaju se buldozeri. Kada je no pokretan i moe
se zakretati u vodoravnoj ravnini, tada se stroj naziva angldozer (angle dozer).
Ovaj stroj ima neto vee manevarske sposobnosti i no neto iri od irine samog
vozila nego buldozer. Kada se no moe zakretati oko vodoravne osi, naziva se
tiltdozer. Postoji i kombinacija angl i tilt dozera.
Visinski se no moe regulirati. Time se regulira dubina iskopa. Dozer radi tako da
zabije sjeivo do odreene dubine, iskapa tlo i guranjem premjeta iskopano tlo prema
naprijed do odreene toke. to je udaljenost na koju dozer odlae tlo kraa, to je
uinak dozera manji. Uinak se naglo mijenja izmeu prijevoza na udaljenost od 10-
50 metara, a zatim pada postepeno. Proizvoa daje uinak do udaljenosti od 100
metara (Caterpillar, prirunik).
130

Slika 8.4 No (blade) dozera sa sjeivom na donjem rubu
Na poetni se poloaj vraa natrake s podignutim noem. Dozeri rijetko rade sa
okretom. Uglavnom se pomiu naprijed-natrag. Pri kretanju naprijed kopaju i guraju
na hrpu, a pri kretanju natrag samo se vraaju na novi poloaj za kopanje.
Noevi mogu biti raznih oblika, a veliina im je prilagoena snazi pogonskog
stroja. Na slici 8.5 prikazan je dozer sa zakrivljenim noem.

Slika 8.5 Buldozer sa zakrivljenim noem
.
131

Slika 8.6 Angldozer na gusjenicama
Na slici 8.6 prikazan je angldozer na gusjenicama u radu. Vidi se plitki iskop koji
je mogue postii ovim strojem. Tlo guraju uvijek niz padinu

Slika 8.7 Dozer na kotaima
Prvi strojevi ove vrste nastali su dodavanjem noa za guranje na obini traktor.
Zatim im je dodana hidraulika za upravljanje noem te su im se poveale radne
sposobnosti.
132

Slika 8.8 Traktor kao vozilo za dozer
Danas ih ima razliitih veliina, od onih veliine samohodne kosilice za travu do
iznimno velikih strojeva koji se koriste za povrinski iskop mineralnih sirovina.

Slika 8.9 Mini dozer nove generacije
Vozilu mogu biti dodani rijai (tip pluga), jedan ili vie njih, koji slue za
razrahljenje (ripanje) vrih, povrinskih slojeva tla. Tako razrahljenu povrinu je
lake kopati noem dozera.
133

Slika 8.10 Buldozer na gusjenicama s rijaem za ripanje sa stranje strane
Dozer se uvijek kree naprijed. Stoga su rijai postavljeni tako da ih dozer vue.
Hidraulikim se komandama odreuje dubina zabijanja noa kao i dubina zabijanja
rijaa. Time je odreena dubina razrahljenja i iskopa noem.
Buldozer na kotaima ee se koristi u neke druge svrhe na pr. skupljanja i
naguravanja gradiva na hrpe, nego za iskop.
Dozeri osim za iskop slue i za razastiranje i poravnanje razastrtog sloja. Ima ih
najrazliitijih vrsta i snage. Da bi se izabrao pravi stroj potrebno je poznavati uvjete
na terenu u kojima e stroj raditi. Pri odabiru je vano poznavati mogunosti kretanja
stroja po gradilitu. O tome e ovisiti hoe li to biti vozilo na kotaima ili gusjeniar.

Slika 8.11 Angle dozer na gusjenicama
134
8.3.2.2 Skreperi
Skreperi su strojevi koji istovremeno, u kretanju, vre vie radnji. Pogodni su za
iskop pjeskovite gline, a rabe se za masovne zemljane radove.

Slika 8.12 Skreper u radu pri iskopu i utovaru
U prvom koraku vre iskop, samoutovar i prijevoz iskopanog tla. U drugom koraku
nakon preenog potrebnog puta, vre istovar, razastiranje i grubo planiranje.
Mogu biti vueni ili samohodni. Pogonski se dio nalazi na gumenim koraima
Sastoje se od pogonskog dijela na gumenim kotaima i sanduka s noem,
uobiajene zapremine oko 40 m
3
. Sanduk je smjeten na nosa na gumenim kotaima.

Slika 8.13 Noviji model skrepera s vlastitom vuom
135
Mogu raditi u grupama ili s vie sanduka. Radna brzina im je 5-10 km/h, a brzina
premjetanja 30-40 km/sat. Preporuena radna udaljenost je 600-1500 m, a
prihvatljiva je i do 3 km.

Slika 8.14 Skrejper vuen traktorom s dva sanduka


Slika 8.15 Grupa dozera i skrepera u radu
8.3.2.3 Utovarivai
Tlo iskopano dozerom nagurano je na hrpe. Veinom je ove hrpe iskopanog tla
potrebno odstraniti s gradilita. Iskopano se tlo moe odvesti na privremeno
odlagalite s kojeg e se kasnije ponovno upotrijebiti, kao na primjer humus s kojim
e se kasnije vriti ozelenjavanje ogoljelih povrina. Moe se odvesti na trajno
odlagalite, kada ne slui vie niemu ili se moe kontrolirano ugraivati u nasipe. Za
to je potrebno tlo s hrpe, koju je nagurao dozer, utovariti u prijevozna sredstva. U tu
svrhu slue utovarivai, jaruala (bager).
136

Slika 8.16 Utovariva sa shemom rada
To su strojevi kojima manevarske sposobnosti omoguuju da zagrabe tlo s hrpe,
podignu ga i ubace u ko prijevoznog sredstva, danas najee kamiona. Utovariva
moe biti na kotaima (ee) i na gusjenicama. Ima ko zaobljenog dna i zatvorenih
stranica, u koji grabi iskopano tlo. Na donjem rubu koa moe imati no za struganje
po povrini na kojoj lei nagurano tlo koje treba utovariti ili zube za lake grabljenje
veih komada na pr. kamena nakon miniranja.

Slika 8.17 Utovariva na kotaima
Ima ih raznih veliina. Ko se uvijek kree gore-dolje, kao na slici 8.16, ali moe
biti u vodoravnom smislu nepokretan ili moe imati mogunost okretanja u
vodoravnoj ravnini. Moe imati ko koji se takoer moe zakretati u raznim
137
smjerovima. Utovar se moge vriti s ela, sa strane ili preko sebe (preko glave).
Mogu se koristiti i za prijevoz gradiva na manje, gradiline udaljenosti.

Slika 8.18 Utovariva s zaokretnim koem

Slika 8.19 Utovariva na gusjenicama
8.3.2.4 Jaruala ili bageri (gliboderi)
Rastresita tla mogu se jednostavno kopati jarualima s kaikom kojom se iskopano
tlo moe odmah utovariti u prijevozno sredstvo. Za jae zbijena i vra tla mogu se
na kaiku jaruala dodati zubi. Oni slue za lake prodiranje kaike u tlo.
138


Slika 8.20 Jaruala-kaikari; u odnosu na automobil (gore) i sa zubima na rubu
kaike (dolje)
irine i oblici kaika mogu se prilagoditi potrebi irine i oblika iskopa. Ovi se
strojevi nazivaju jo i bageri ili rovokopai. Njima se vri uspravan iskop ispod i
iznad ravnine po kojoj se kree vozilo. Pomou njih se prilagodbom irine kaike vri
iskop jaraka i kanala traene irine. U tlima koja do neke visine mogu stajati bez
139
podgrade, ovakav je iskop vrlo ekonomian. Iskopano tlo ovakav stroj moe odmah
utovariti u kamion. Najvei ovakvi strojevi koriste se u rudarstvu.

Slika 8.21 Tehnika svojstva jaruala pri iskopu
A najvea visina dohvata; B najvea visina istovara; C najvea dubina iskopa;
E najvea dubina iskopa za irinu rova od x metara; F najvei doseg; G najvei
doseg u radnoj ravnini
Pomou jaruala (bagera s kaikom i zubima) moe se vriti iskop struganjem.
Zubi pod pritiskom struu i tako usitnjavanju povrinu koju je potrebno iskopati.
Upotreba im je vrlo iroka. Posebno su pogodni za iskope rovova, jaraka i kanala
za potrebe komunalne infrastrukture.
140
Na granu ovih strojeva mogu se umjesto kaike prikljuiti i drugi alati. Na
prethodnoj slici imaju kaiku za iskop, ali mogu imati hvata za hvatanje krutih
predmeta ili pneumatski eki (montaber).

Slika 8.22 Pneumatski eki (montaber) prikljuen na granu stroja na gusjenicama

Slika 8.23 Hvata za polaganje kamena rip-rap na obalu
Mogunosti upotrebe osnovnog pogona jaruala s najrazliitijim dodacima danas
ima neogranienu primjenu u graevinarstvu, rudarstvu ali i u drugim djelatnostima.
141

Slika 8.24 Jarualo s grabilicom na zaklapanje
Za meke stijene, koje ne zahtijevaju razbijanje eksplozivom, za manje povrine i
prostore gdje bi eksploziv mogao nainiti tetu u okolini, moe se koristiti
pneumatski eki na ruci jaruala kako je prikazano na slici 8.25. Stijena se razbije i
usitni iljkom a zatim se kopa bagerom ili izravno utovarivaem tovari u kamione.
Danas postoje i dovoljno jaki strojevi za razbijanje vrlo vrstih stijena, samo se
postavlja pitanje ekonominosti i usporedbi s miniranjem.

Slika 8.25 Iskop vrste stijene montaberom
Jaruala (bageri) se mogu podijeliti na one s mehanikim prijenosom (stariji
tipovi) i s hidraulikim prijenosom za pogon alata. Mehaniki prijenos koristi se kod
142
grabilica, kojima se isti dno rijeke, luke ili jezera ili kojima se vadi ljunak i pijesak.
Za ove radove jaruala mogu biti smjetena na plovilima.

Slika 8.26 Radovi na rijeci Temzi u Londonu
Svi oni danas imaju pogon pomou diesel motora.
Mogu biti univerzalna, polu univerzalna i posebne namjene. Univerzalna jaruala
(bageri) promjenom alata na grani mogu kopati, utovarivati, udarati, podizati,
prenositi na krae udaljenosti, zabijati pilote, zabijati gotove oplate za pridranje
stijenki kanala i raditi jo mnoge druge poslove na gradilitu.
8.3.2.5 Glodai
Metode glodanja koriste se na istom principu kao pri iskopu tunela krticama.

Slika 8.27 Princip irokog iskopa glodalicom
Radi se o jakim zubima uvrenim na valjku, koji se vrti i pri tom usitnjuje tlo.
Iza bubnja slijedi sustav za odstranjivanje iskopanog tla koji isti iskopani prostor i
143
prihvaa iskopano tlo. Valjak svojom teinom i dodatnim hidraulikim pritiskom gura
zube u tlo do traene dubine. Na taj se nain glodanjem moe vriti povrinski
iskop.

Slika 8.28 Glodalica

Slika 8.29 Iskop izveden glodalicom sa slike 8.28
Za povrinske iskope rovova u vrim tlima koriste se glodai sa slike 8.30.

Slika 8.30 Gloda za iskop rova
Zubi su neto jai od onih za rahla tla. Pritisak se vri putem hidraulike. irina
valjka na kojeg su privreni zubi, odreuje itinu iskopanog rova.
144
8.4 IROKI ISKOPI
Iskope je potrebno izvoditi do projektom predviene kote samo onda kada e
odmah nakon iskopa slijediti ureenja povrine (podloge ili temeljnog tla) i izvedba
projektom predviene graevine, bilo da se radi o temeljima, nasipu ili kolnikoj
konstrukciji. U protivnom iskop se izvodi 0,2 do 0,3 m iznad predviene kote, a na
konanu kotu se iskapa netom prije nastavka izvedbe. Ovo naroito vrijedi za iskope
onih vrsta tala koja su podlona troenju pri utjecaju atmosferilija (lapori, siltiti, neke
gline i slina tla).
iroki iskopi su svi oni iskopi koji se vre unutar nekog prostora bez zahtjeva za
osiguranje rubova gradilita od odrona, klizanja, uruavanja ili ugroavanja
postojeih okolnih graevina i infrastrukture.
Prema OTU za radove na cestama tu spadaju iskopi usjeka, zasjeka, pozajmita,
ureenja vodotoka i regulacije rijeka, izmjetanja cesta i putova, iskopi pri gradnji
raznovrsnih graevina.
Iskopi se vre prema projektu koji propisuje visinske kote i nagibe kosina
sukladno geotehnikim uvjetima na terenu.
Tehnologija rada ovisi o vrsti tla, konfiguraciji terena, raspoloivoj mehanizaciji
za iskop i prijevoz i njenim mogunostima kao i o visini i duini radnog poteza,
koliini koju treba iskopati i duini prijevoza iskopanog tla. Iskop se moe vriti:
u uzdunim slojevima;
u punom profilu s ela;
u punom profilu u terasama;
iskop usjeka i/ili zasjeka sa strane;
s uzdunim prosjekom.
iroki se iskop izvodi strojno, odgovarajuom mehanizacijom. Mehanizacija za
iskop se bira ovisno o vrsti tla (kategorije A, B i C, OTU, knjiga 2).
8.4.1 Iskop u punom profilu s ela
Ovaj nain iskopa ovisi o konfiguraciji terena, a ne o vrsti tla koje se kopa. Moe
se izvoditi miniranjem u stijeni kao i dozerom ili jarualom u rastresitim tlima.
Koristi se kod kraih usjeka na strmom terenu. Visina iskopa mora biti dohvatljiva
grani stroja. Iskop se vri od vrha terena do kote nivelete predviene projektom.
Pri tom se koristi sustav strojeva koji se sastoji od jaruala, za iskop i za
povremeno dotjerivanje pokosa (obruavanje labavih komada stijene ili samaca),
145
utovarivaa, za odvoenje od mjesta iskopa do vozila i kamiona za odvoz iskopanog
tla sa radilita u nasip ili odlagalite.

Slika 8.31 iroki iskop s dvije strane s ela
Kada je podruje iskopa preteno ravno iskop se moe vriti buldozerom, koji
moe ujedno sluiti i kao utovariva.
Danas se proizvode vrlo moni strojevi za iskope kako je prethodno navedeno.
Osnovica njihovog razvoja nije u graevinarstvu ve je u rudarstvu, gdje ti moni
strojevi slue u povrinskim kopovima.
8.4.2 Iskop u terasama
Kada je visina iskopa vea od dohvata grane jaruala, moe se primijeniti iskop u
punom profilu u vie razina terasa. Ovisno o duini poteza koji treba iskopati i o
konfiguraciji terena, moe se iskapati terasa po terasa u cijeloj duini ili sukcesivno
gornja pa donja stepenica naizmjence, kako je to prikazano na crteima koji slijede.


Slika 8.32 Iskop u terasama po cijeloj duini poteza


Slika 8.33 Iskop u terasama naizmjenino
146
Pri masovnijim iskopima treba osigurati dovoljan prostor za kretanja veeg broja
strojeva i vozila. Jedan primjer je stepenasto napredovanje iskopa kao na slici 8.34.


Slika 8.34 Stepenasta izvedba ela iskopa (tlocrt)
8.4.3 Iskop u uzdunim slojevima u punoj duini
U blago nagnutim terenima, kada jo postoji i mogunost istovremenog
ugraivanja iskopanog tla u nasip, moe se vriti iskop u uzdunim slojevima.
Istovremeno se iskapa cijela povrina i prebacuje u nasip. Pogodan je za iskop u
rastresitim tlima. Tada se moe vriti dozerima na hrpe sa kojih se utovaruje u
prijevozno sredstvo i odvozi na mjesto ugradnje. Na manjim udaljenostima (do 2 km)
moe se kopati, odgurati i razastrti skerjperima, to daje vrlo dobar uinak.
Ovakav iskop omoguuje stvaranje dvostruke, iroke fronte rada. Jadna ja fronta u
iskopu a druga u nasipu. Debljina sloja koji se iskapa ovisi o mogunostima ugradnje
tog istog tla u nasip.

Slika 8.35 Redosljed rada pri iskopu u uzdunim slojevima
8.4.4 Iskop u vodoravnim slojevima u punoj irini
Primjenjuje se kod iskopa strojevima u rastresitom tlu. Moe se raditi u punoj
irini odjednom, slino kao kod iskopa u punoj duini. Pogodan je takoer kada je tlo
odmah mogue ugraditi u nasip. Debljina slojeva iskopa se tada prilagodi debljini
slojeva pri ugradnji. Druga je mogunost, kod vrlo irokih fronti, iskop u
147
vodoravnom, bonom slijedu. Koristi se za duboke usjeke. Potrebno je obratiti panju
na pravilnu odvodnju radne etae.

Slika 8.36 Iskop u vodoravnim slojevima (lijevo u punom profilu, desno u bonom
slijedu)
8.4.5 Iskop usjeka i zasjeka sa strane
Ovaj nain iskopa moe se raditi jednostrano, tako da se u iskop ulazi s nie strane
i kree prema vioj ili se moe izraditi prosjek u sredini i kopati lijevo i desno prema
rubovima. Prosjek slui i za odvoz iskopanog tla to olakava rad. Iskop se moe na
ovaj nain izvoditi i u nekoliko stepenica (etaa). Na slijedeim crteima je prikazan
ovaj nain iskopa.

Slika 8.37 Iskop sa strane i iskop s prosijecanjem
8.4.6 Upute pri izradi usjeka
Usjeci su prostori koji mogu, ali i ne moraju imati mogunost povrinske odvodnj
oborinskih voda. Kada se iskop vri s niveletom koja je u padu, sva oborinska i
procjedna voda skupljati e se na najnioj toki iskopa. Ako je mogue treba kopati s
nie kote nivelelete ka vioj, tako da iskop ve i prema projektu ima nagib koji
omoguuje prirodnu odvodnju povrinskih i procjednih voda. Ako to nije mogue
treba u toki u kojoj se voda skuplja, predvidjeti mjesto za prihvat i odvoenje ovih
voda.
Kada se rade duboki iskopi s vodoravnim zavrnim povrinama, i iskopi s
minimalnim ili nikakvim nagibom, koji onemoguuje prirodnu odvodnju u toku
izvedbe, treba osigurati minimalni pad dna iskopa i kao i kod iskopa u nagibu. Zatim
148
treba osigurati mjesto na kojem e se sakupljati, zahvaati i odvoditi oborinska i
procjedna voda.
Da bi se povrina osigurala od raskvaenja, potrebno ju je po svakodnevnom
zavretku iskopa poravnati i osigurati mali pad ka sabirnom mjestu (bunaru). Valja
napomenuti da raskvaenu povrinu, naroito kod sitnozrnih tala, uope ili gotovo
uope nije mogue dobro uvaljati.
Da ne doe do oteenja zavrne povrine na projektiranoj koti iskopa, potrebno je
generalni iskop u rastresitim tlima zavriti na cca 30 cm iznad projektirane kote, a u
mekim stijenama koje su osjetljive na utjecaj atmosferilija, najmanje 10 cm iznad
projektirane kote. Zavrni iskop treba izvesti neposredno prije ureenja podloge i
postavljanja gornjih slojeva, prema projektu.


.

149
9 ISKOP U STJENSKOJ MASI (MINIRANJE)
Iskop stijene zahtijeva prvobitno njeno razaranje. Ono se moe vriti runo, kao
to se to inilo do pronalaska eksploziva. Za to su koriteni najrazliitiji alati, ali i
trikovi. I danas se iako rijetko, u kamenolomima ukrasnog kamena, za pravilno
odvajanje blokova, koristi metoda pomou drvenih klinova natopljenih vodom,
umetnutih u pravilni niz buotina. Naravno da za zamane graevinske iskope u
stijeni ova tehnologija danas nije prihvatljiva.
Krajem prolog stoljea u Japanu je patentiran postupak razaranja stijena pomou
ekspandirajuih smjesa. Postupak je vie namijenjen razaranju betona prilikom
ruenja, tamo gdje bi eksplozije izazvale oteenja u okolini. Ova metoda moe se
koristiti i za razaranje stijena u manjim koliinama i u sluaju kada je eksploziv iz
nekog razloga nedopustiv. Ovih smjesa postoje dvije vrste. Jedne djeluju unutar
nekoliko sati, dok druge djeluju unutar jednog dana.

Slika 9.1 Rezultat neeksplozivnog razaranja stijene (Dexpan)
Za masovno razaranje stijena koristi se miniranje. To je postupak kojim se pomou
eksploziva izaziva nagli razvoj plinova u malom prostoru. Plinovi izazivaju veliki
pritisak i stijena se raspada u sitnije komade po plohama koje pruaju najmanji otpor.
Da bi miniranje bilo uspjeno, vano je da eksploziv bude zaista zatvoren u mali
prostor. Svaki mogui oduak u takvom prostoru slabi uinak miniranja.
Miniranjem se kao strukom bave rudarski inenjeri. Graevinski inenjer mora
poznavati osnove postupka jer se s njime susree u svom radu, ali je uvijek
prikladnije projektiranje i izvoenje miniranja prepustiti osobi, namjenski obuenoj
za taj vrlo odgovoran i opasan posao.

150
9.1 EKSPLOZIVI I EKSPLOZIJE
Eksplozivi su tvari koje izazivaju eksploziju. Pri tom je bitno da se razviju visoki
pritisci koji e svojim naglim irenjem osvajati novi prostor. Ako je prostor dobro
zatvoren, irenje plinova izaziva razaranje. Kod koritenja eksploziva u svrhu
izbacivanja streljiva (kod oruja), eksplozija izbacuje streljivo programirano, kroz
otvor na cijevi. U graevinarstvu i rudarstvu eksplozija treba kontrolirano razoriti
stijensku masu, stoga prostor unutar kojeg djeluje mora biti dobro zatvoren, ali
programirano oblikovan.
Eksplozije mogu biti:
kemijske, kada kemijska reakcija prelazi u toplinsku i pri tom nastaju plinovi.
fizikalne, pri kojima samo dolazi do pretvorbe jednog oblika energije u drugi (na
pr. parni kotao) bez promjene kemijskog sastava;
nuklearne, pri emu se nuklearna energija pretvara u toplinsku i druge.
U graevinarstvu se koriste iskljuivo kemijske eksplozije. One nastaju
aktiviranjem eksplozivnih smjesa. Pod tim se podrazumijevaju tehniki eksplozivi
koji moraju zadovoljiti uvjete da budu:
razorne snage;
podesne za rukovanje i upotrebu i
sigurne za rad.
Prema nainu uporabe i namjeni eksplozivi se dijele na:
inicjalne;
brizantne;
gospodarske;
barutne ili potisne i
specijalne.
U graevinarstvu i rudarstvu rabe se gospodarski eksplozivi. To su smjese vie kemijskih
spojeva. Mogu biti prakasti, uljni, poluplastini, plastini i vodoplastini (slurry).
Od ostalih eksploziva zanimljivi su jo eksplozivi iz grupe namjenskih i posebnih
eksploziva, oni koji se koriste za geofizika (seizmika) istraivanja. Koriste se za
izazivanje seizmikih valova u tlu, stoga moraju biti visokobrizantni s velikom
brzinom detonacije. Isporuuju se u plastinim tubama kako bi bili praktini za
rukovanje.
Eksplozija razara stijenu uslijed naglo nastalog visokog pritiska i odbacuje ju u
smjeru najmanjeg otpora, odnosno prema slobodnoj povrini.
151
Postoji niz teorija miniranja: Teorija refleksije, ekspanzije plinova, lomljenja
uslijed savijanja (teorija ekspanzije plina), tlanog vala (pukotina) i ekspanzije
plinova, teorija kombinirana od prethodnih, teorija jezgara ili tlanog vala, teorija na
naelu kratera. Kako je stijena manje otporna na vlak nego na tlak, tek reflektirajui
val, koji izaziva vlana naprezanja, lomi stijenu prilikom povratka sa slobodne
povrine prema ishoditu eksplozije.
Prikazati e se teorija kratera. Ona je po svojoj logici lako razumljiva, a u sebi
sadri gotovo sve elemente nabrojenih teorija. Po toj se teoriji eksplozivom puni
valjak omjera duljine punjenja prema promjeru 6:1 ili manje, koji detonira na
empirijski utvrenoj udaljenosti od povrine tako da dade najveu zapreminu trajno
razlomljene stijene izmeu naboja i slobodne povrine tj. da dade najvei krater. Ako
se naboj ukopa dublje moe se dogoditi da eksplozija izazove raspucavanje stjenske
mase unutar nje same, ali bez otvaranja kratera, odnosno ako je dubina pre mala
potroi se suvie eksploziva ua slabi uinak.

Slika 9.2 Optimalna dubina ukopavanja
Pri eksploziji prvo nastaju tlani valovi koji se ire kruno oko ishodita
eksplozije. Kada val doe na slobodnu povrinu nastaje refleksija i val se vraa u
stijenu, izazivajui vlana naprezanja. Tek tada nastaje izbacivanje stijene prema
slobodnoj povrini. Uinak je prikazan na slici 9.3.

Slika 9.3 Krater nakon eksplozije i njezin uinak na stijensku masu (Boi, 1998.)
152
9.1.1 Otpucavanje minskih buotina
Minska buotina je namjenski izvedena buotina u koju se umee eksploziv,
upalja, tapin i brtvilo.
Otpucavanje minskih buotina moe biti trenutno ili milisekundno.
Trenutno otpucavanje odvija se unutar 1-2 milisekunde. U tom vremenu aktiviraju
se sva eksplozivna punjenja u jednom minskom polju. Koristi se za jednoredno
otpucavanje i to vrlo rijetko. Granulacija razlomljene stijene je krupna, a nastali
potres velikog intenziteta.
Milisekundno otpucavanje je ono pri kojem eksplozivna punjenja u minskom polju
eksplodiraju s milisekundnim zakanjenjem jedno iza drugoga. To se postie
usporivaima koji omoguuju da svaki naboj usitni stijenu prije nego to detonira
slijedei. Tako svaki naboj djeluje kao da ima slobodnu stranu. Prednosti
milisekundnog otpucavanja su:
poveani odlom, drobljenje i usitnjavanje;
manji zrani udar i potres manjeg intenzirera;
usmjereno odbacijvanje minirane stijene;
daje vei uinak;
ekonominije je;
koristi se u nepovoljnim geolokim uvjetima.
Mogu se otpucavati jednoredne minske buotine i vieredne minske buotine.
Kod vierednih buotina postoje stroga pravila redosljeda otpucavanja, koja ovise
o eljenim uincima miniranja.

9.2 PODJELA MINIRANJA
Dananja teoretska razmatranja miniranja, nastoje proces izvesti tako da se sa to
manje koliine eksploziva dobije to povoljniji uinak miniranja u smislu da ima to
manje potrebe za naknadnim usitnjavanjem razorene stjenske mase. Nastoji se
teoretskim proraunom programirati granulometrijski sastav stjenske mase nakon
miniranja (fragmentiranje). Na taj se nain smanjuje potreba naknadnog miniranja,
naroito onda kada se usitnjena stijenska masa koristi za ugradnju u nasipe. To se
postie odabirom najpovoljnije metode miniranja.
U graevinarstvu se pojavljuje nekoliko vrsta miniranja:
povrinsko miniranje;
153
podzemno miniranje i
posebna miniranja.
Od posebnih miniranja za graevinarstvo su najzanimljivija slijedea:
podvodna miniranja;
ruena graevina miniranjem;
ruenje s poloenim eksplozivom (kada nije mogue izvesti buotinu);
konturno miniranje (pre splitting), ukljuujui glatko miniranje (smoth blasting);
miniranje pri izgradnji prometnica;
miniranje kanala;
miniranje panjeva.
Svako od ovih miniranja ima svoje posebnosti. Pri povrinskom miniranju valja
povrinu zatiti od komada stijene koji lete uokolo prilikom eksplozije. To se postie
prekrivanjem povrine koja se minira raznim pomagalima kao to su mree,
automobilske gume i slino.
Pri podzemnom miniranju potrebno je osigurati dobru ventilaciju prostora koji se
ispuni plinovima i prainom nakon eksplozije. Prostor se mora to bre dovesti u
radno sposobno stanje da zastoji traju to krae.
O sloenosti podvodnog miniranja ovdje nee biti govora.
9.2.1 Postupak miniranja
Temeljna inenjerska zadaa, pri miniranju stjenske mase, je odabir najpovoljnije
metode miniranja. Odabir metode ovisi o nizu imbenika, kao to su: strukturna
obiljeja stjenske mase, prirodna raspucalost, uvjeti stabilnosti radnih i zavrnih
kosina, traena granulacija odminirane stjenske mase i mjere sigurnosti pri minerskim
radovima (Boi, 1998.).
Prilikom miniranja na fragmentaciju (granulaciju) utjeu (Winzer, 1983.):
tektonski sklop i inenjersko-geoloke znaajke stijenske mase,
vrsta eksploziva,
promjer minskih buotina,
specifina potronja eksploziva,
raspored minskih buotina,
nain aktiviranja eksploziva u minskim buotinama,
pogreke nastale tijekom buenja minskih buotina.
154
Svi navedeni imbenici sadrani su u projektu miniranja, kojim se odreuje
geometrija buenja, vrsta i koliina eksploziva, vrste upaljaa i usporivaa i nain
otpucavanja (Strelec, Boi, 1994.). Proraunom se prognozira i granulometrijski
sastav odminirane stijenske mase uz izraun trokova miniranja.
Elementi koji imaju odluujui utjecaj na rezultate miniranja prikazani su na slici 9.4.

Slika 9.4 Etaa s osnovnim veliinama za proraun miniranja
To su: linija najmanjeg otpora (izbojnica), razmak minskih buotina, vrsta
eksploziva i eksplozivni naboj. (Boi i dr. 2006.).
Znaajan je takoer i utjecaj naina odpucavanja minskih buotina.
Postupak miniranja sastoji se od nekoliko koraka koji moraju slijediti projekt
miniranja:
oznaavanje mjesta minskih buotina;
izrada (buenje) minskih buotina;
punjenje minskih buotina eksplozivom;
spajanje minskih buotina u minsko polje;
prikljuak na ureaj za paljenje;
paljenje mina;
155
provjera uinka miniranja;
odvoz usitnjene stijene.
Ovi koraci se ponavljaju i na taj nain napreduje iskop u stjenskoj masi.
Proraunom veliina miniranja tei se postii idealnu fragmentaciju odminirane
stjenske mase koju nije potrebno naknadno usitnjavati. Programirana fragmentacija
odminirane stjenske mase u prvom redu ovisi o njenoj konanoj namjeni (Boi i
Braun 1992.).
Stijenske se mase mogu minirati:
plitkim minskim buotimana (do 6 m dubine);
dubokim minskim buotinama (preko 6 m dubine i promjera veeg od 60 mm);
kotlovskim miniranjem;
komornim miniranjem;
sekundarnim miniranjem (naknadno usitnjavanje razlomljene stijenske mase).
Na slici 9.4 prikazani su elementi miniranja dubokim minskim buotinama. Bitan
element pri takvom miniranju su linija najmanjeg otpora ili izbojnica i razmak
buotina. Probuenje je dio buotine koji se nalazi ispod eljene kote dna etae. Ono
iznosi prema vaeim teorijama 30% irine izbojnice.
Pri proraunu miniranja stjenske mase postoje podaci koji se biraju:
visina etae;
nagib etae i buotina;
promjer buotine i promjer eksploziva;
veliina epa i meuepova i njihovo gradivo;
vrsta eksploziva, nain iniciranja i vrijeme milisekundnog usporenja;
odreivanje irine izbojnice i razmaka meu buotinama.
Zatim postoje geoloka, morfoloka i inenjerskogeoloka svojstva stjenske mase
na koja se ne moe utjecati i hidrogeoloke prilike na koje se djelomino moe
utjecati.
Uinci miniranja su:
granulacija kamene mase;
oblik odminiranih komada;
potres;
zrani udar,
razbacivanje komada kamena;
zatajenje minskog polja.
156
9.2.2 Buenje
Najdulja radnja u ciklusu je izrada minskih buotina koje se mogu izraditi runo,
pomou dlijeta (tampa), i ekia ili malja. Stijena, na ovaj nain zdrobljena u prah
vadi se iz buotine za to prikladnom licom. Postupak je spor i rijetko se koristi.
Uglavnom se buotine izrauju strojno, udarnim buenjem s ispuhivanjem praine
pomou zraka. Buiti se moe pneumatski ekiima, za plitko buenje, koje radnik
dri u ruci i svojom snagom pridrava alat i strojnim, pneumatskim builicama.
Buotine do 6,0 m smatraju se plitke, dok duboke buotine mogu biti od 6 do
50 metara i vie. Na vrhu buaeg pribora nalazi se dlijeto. Njegov promjer
prilagoen je zahtjevu promjera buotine. Ovisno o tvrdoi stijene koja se bui,
dlijeta mogu biti od najrazliitijeg gradiva, od elika, vidija elika do umjetnih
dijamanata. Buae ipke kao i dlijeto su uplje. Kroz njih prolazi komprimirani zrak
i izbacuje usitnjenu kamenu prainu na povrinu. Svrha minerskog (rudarskog)
buenja je iskljuivo izrada rupe u koju e se ugraditi eksploziv za razliku od
geotehnikog buenja kod kojeg je svrha vaenje jezgre u svrhu izrade geoloko-
geotehnikog profila tla.

Slika 9.5 Mogui raspored buotina u minskom polju s vie redova
Buotine mogu biti razliitog promjera, to ovisi o proraunu miniranja. Nagib
buotine takoer se odreuje ovisno o potrebi i namjeni. Tlocrtni raspored buotina
moe biti kvadratian, pravokutan i u trokut, kako je to prikazano na slici 9.5. Kada
su buotine rasporeene u trokut, trebaju meusobno initi istokrane trokute.
Tako se izborom razmaka buotina a odabire razmak redova kao:
b=asin60 (9.1)
9.2.3 Kotlovsko miniranje
Kotlovsko miniranje se izvodi kada u buotinu ne stane proraunski potrebna
koliina eksploziva. Tada se prvo izvede miniranjem s manjom koliinom eksploziva,
ime se proiri dno buotine na potrebnu veliinu. Ovo se proirenje moe i ponoviti
sve dok se ne dobije potreban prostor za predvienu koliinu eksploziva. Nakon
svakog proirenja potrebno je buotinu oistiti komprimiranim zrakom ili posebnim
priborom. Tako oblikovani prostor se puni projektiranom koliinom eksploziva.
157

Slika 9.6 Izrada buotine za kotlovsko miniranje
9.2.4 Komorno miniranje
To je najstariji nain miniranja koji je dobio ime po minskim komorama u koje se
postavlja eksploziv. Minska se komora nalazi na kraju pristupnih hodnika (tolni) ili
okana. Na slicii 9.7 prikazani su mogui pristupi komorama pri komornom miniranju.

Slika 9.7 Shema presjeka i tlocrta poloaja komora za komorno miniranje
Na slici 9.7, udaljenost od komore do povrine, oznaena strelicom s oznakom B,
predstavlja izbojnicu, najkrau udaljenost od eksploziva do slobodne povrine.
158
Na rezultate miniranja izrazito utjee uslojenost, raspucalost i rasjedi. Ovaj je
utjecaj prikazan na slici 9.8.

Slika 9.8 Utjecaj slojevitosti na uinak komornog miniranja
Danas se ova metoda koristi uglavnom za miniranje izrazito vrstih stijena. Razvoj
tehnika strojnog buenja umanjio je koritenje komornog miniranja.
9.2.5 Sekundarna miniranja
Ova se miniranja koriste za usitnjavanje krupnih gromada stijene koji nastaju
miniranjem ili komada koji se obrue s pokosa nakon miniranja. Mogu se usitniti
miniranjem u plitkim buotinama ili naljepnim minama kako je to prikazano na slici
9.9.

Slika 9.9 Sekundarno miniranje bloka, lijevo plitkom buotinom, desno naljepnom minom

9.3 FRAGMENTACIJA ODMINIRANE MASE
Miniranjem se nastoji dobiti programirana granulometrijska krivulja odminirane
stijene. To se naziva fragmentacija. eljena fragmentacija ovisi o konanoj namjeni
usitnjene stijene. Idealna fragmentacija odminirane, usitnjene stijene je ona koju nije
potrebno sekundarno minirati. Fragmentacija se moe projektno programirati vrstom
eksploziva, promjerom i dubinom minskih buotina i nainom aktiviranja eksploziva.
Do nedavna se fragmentacija programirala empirijski, prilagoavanjem niza
elemenata pri miniranju tektonskom sklopu i inenjersko-geolokim znaajkama
stijenske mase, tj. onim elementima na koje se ne moe utjecati. Teoretsko rjeenje,
koje se danas dalje razvija dao je Kuznetsov 1973. godine u obliku jednadbe za
srednju veliinu fragmenata x .
159
Njegova izvorna jednadba glasi:

167 , 0
8 , 0
0
Q
Q
V
A x

= (9.2)
Pri emu je;
x -prosjena veliina fragmenata u odminiranoj masi;
A-koeficijent ovisan o vrsti stijene (od 1 za meke do 13 za tvrde i kompaktne);
V
0
-zapremina odlomljene stijene po minskoj buotini;
Q masa eksploziva (TNT*), a koja je jednaka energiji koliine eksplozivnog
naboja u svakoj minskoj buotini.
(*TNT trinitrotoluol, poznat i kao Trotyl, uobiajeni gospodarski eksploziv,
uzima se po snazi kao referentni za ostale eksplozive; kemijski sastav: C
7
H
5
N
3
O
6
, uti
kristali, stabilni pri prijevozu)
Kuznetsov rad je veoma vaan, budui da ukazuje na vezu izmeu srednje veliine
fragmentacije i koliine eksploziva koritene u odreenoj vrsti stijene.
Posljednjih godina poboljane su empirijske metode za prognoziranje
fragmentacije koja e se dobiti temeljem utvrenih znaajki stijenske mase,
eksploziva i rasporeda minskih buotina. Prognoza i analiza fragmentacije dobivaju
sve veu vanost, jer se shvaa da je primarno fragmentiranje jeftinije od
sekundarnog.
Jednadbu (9.2) je kasnije dopunilo vie autora, a danas se na njoj temelji
numeriko modeliranje fragmentacije.
Izvornu Kuznetsovu jednadbu dopunio je Cunningham (1983.), te se danas koristi
u obliku:

6 , 0
17 , 0
8 , 0
115
E
Q
Q
V
A x

= (9.3)
pri emu su oznake iste kao za prethodnu jednadbu a E je relativna potisna snaga
eksploziva koju daje proizvoa (za ANFO = 100, TNT = 115).
Prirodna fragmentacija stijenske mase, kao i fragmentacija minirane stijenske
mase, moe se analizirati nekim od postojeih korisnikih programa kao to je na pr.
WipFrag.
160
Program WipFrag analizira digitalne fotografije elementarnog uzorka te na temelju
prepoznatih rubova fragmenata statistiki analizira raspodjelu fragmenata, izraunava
indeks ujednaenosti i klasificira fragmente.

Slika 9.10 Prikaz programa za analizu fragmentacije stijenske mase WipFrag (Luki
2011.)
Proces analize je jednostavan i temelji se na analizi fotografije lica stijene koja e
se minirati. Odvija se u nekoliko koraka, no potrebno je iskustvo operatera tijekom
pripreme fotografije za obradu, kako bi rezultati analize bili vjerodostojni. Na
forografiji program generira mreu fragmenata prikazanu na slici 9.11.

Slika 9.11 WipFrag automatski generirana mrea fragmenata (Luki 2011.)
161
Prema tako generiranoj mrei, softver izraunava povrinu koju svaki fragment
zauzima na fotografiji te ga klasificira prema preddefiniranim vrijednostima. Izlazni
se rezultati mogu dobiti kao histogram raspodjele fragmenata; kao tabelarne
vrijednosti promjera zrna i odgovarajuih postotaka i kao granulometrijska krivulja.

Slika 9.12 Primjer izlaznog rezultata predvianja fragmentacije u obliku histograma

Slika 9.13 Primjer izlaznog rezultata predvianja fragmentacije u obliku
granulometrijskog dijagrama (Luki 2011.)
162
Odstupanje od projektom predvienih veliina uvjetuje odstupanje od eljene
fragmentacije. U graevinarstvu je ono naroito zanimljivo onda kada se usitnjena
stjenska masa koristi za ugradnju u nasipe. U dananjim uvjetima optereenja cesta i
pogotovo autoputova, pravilna granulacija vana je za postizanje projektom
predviene zbijenosti nasip a, koja kod nevezanih gradiva (ljunka i drobljenca) bitno
ovisi o granulometrijskom sastavu. Na slici 9.14 prikazano je kako se odabirom
rasporeda i dubine buotina moe postii traena fragmentacija otpucane stijenske
mase.

Slika 9.14 Kombinacija buotina raznih promjera i dubine za postizanje traene
fragmentacije
Pravilno odabrano milisekundno paljenje e izazvati obruavanje stjenske mase u
vodoravnom smjeru prema slobodnoj povrini

Slika 9.15 Rezultat pravilno odabranog usporenja meu redovima
163
U sluaju prekratkog usporenja, otpucana stjenska masa leti u vis jer nema
vremenski dovoljnog slobodnog prostora da se izbaci u prostor zasjeka.

Slika 9.16 Rezultat nepravilnog (prekratkog) usporenje eksplozije izmeu redova
Raspored fragmenata ovisi o tome da li se radi o jednorednom ili o vierednom
miniranju. Kod jednorednog su najkrupniji komadi na povrini a najsitniji u dnu
nastale hrpe, blie zasjeku.

Slika 9.17 Raspored fragmenata kao posljedica jednorednog miniranja
Kod vierednog miniranjaje na povrini se takoer nalazi najkrupnije kamenje ali
su u hrpi zrna razliite krupnoe izmijeana.

Slika 9.18 Raspored fragmenata kao posljedica vierednog miniranja
164
9.4 MINIRANJE U GRAEVINARSTVU
U graevinarstvu se miniranje izvodi pri izgradnji usjeka i zasjeka za prometnice,
tunela, podzemnih prostorija razne namjene (strojarnice hidroelektrana, skladita,
sklonita i sl.), kanala, i poboljanja temeljnog tla. Miniranje se koristi i za ruenje
graevina. Rjee ali se koristi za vaenje velikih panjeva i razbijanje leda.
Kada se miniranjem eli oblikovati prostor, kao to je to sluaj pri miniranju
usjeka, zasjeka, kanala i tunela, bitno je dobiti glatke i neraspucale zavrne povrine.
Trai se da ima to manje naknadnog dotjeravanja povrina bilo u smislu skidanja
vika labavih blokova, bilo ispunjavanja prekopa betonom. U tu svrhu slui konturno
miniranje.
9.4.1 Konturno miniranje
Konturno se miniranje izvodi na vie naina. Moe se izvoditi nizom praznih
buotina kao kod linijskog buenja, ili s malim punjenjem koje samo izvede prslinu na
ravnini budue zavrne kosine
Konturno miniranje linijskim buotinama izvodi se tako da se izvede rubni red
buotina malog i srednjeg promjera u ravnini budue zavrne kosine. One se ne pune
eksplozivom. Tako se unaprijed odredi pukotina na plohi budue zavrne kosine, koja
je bitna za oblik povrine ove plohe nakon otpucavanja glavnog minskog polja. Na
slici 9.19 prikazan je tlocrt poloaja linijskih buotina.


Slika 9.19 Konturno miniranje linijskim buotinama
Konturno miniranje glatkim miniranjem izvodi se u nizu buotina s manjim
razmakom i manjim promjerom od glavnih buotina minskog polja, kao kod linijskog
miniranja, ali se pune malom koliinom eksploziva. Otpucavaju se tako da se
programira vrijeme aktiviranja mina. One se mogu aktivirati zajedno s minskim
165
poljem (slika 9.20) ili se aktiviraju nakon to je minsko polje otpucano (redosljed na
slici 9.21).

Slika 9.20 Raspored paljenja mina pri glatkom miniranju kada se konturne mine pale
istovremeno s glavnim minskim poljem
Pokazalo se da je tada preostala stjenska masa u zaleu ili po obodu tunela, znatno
manje oteena nego kod miniranja klasinim nainom. Za glatko miniranje koristi se
poseban eksploziv.

Slika 9.21 Raspored paljenja mina pri glatkom miniranju kada se konturne mine pale
nakon mina u glavnom minskim polju
Konturno se miniranje moe izvoditi i predminiranjem. Pri toj se tehnici
konturne mine pune eksplozivom i aktiviraju na dva naina. Na slici 9.22 prikazan je
nain aktiviranja neovisno, ali prije aktiviranja glavnog minskog polja.
Druga je mogunost da se eksploziv u konturnim minama aktivira neposredno
trenutak prije nego to je aktivirano glavno minsko polje.
166

Slika 9.22 Redoslijed aktiviranja mina pri metodi predminiranja s prethodnim
aktiviranjem konturnih mina.
Kod sloenih geolokih struktura moe se dogoditi da je potrebno za vrsno
konturno miniranje kombinirati neke od prethodno opisanih metoda.
9.5 MINIRANJE ZA POTREBE IZGRADNJE PROMETNICA
Prilikom izgradnje prometnica javlja se potreba miniranja u stjenskoj masi da bi se
postigla traena kota nivelete planuma.


Slika 9.23 Popreni presjek ceste u usjeku
U stjenskoj masi ovakvi se usjeci izvode miniranjem. Meutim to nije jedina
potreba za miniranjem pri ovakvim radovima. Osim u usjek,u prometnica se moe
nai i u nasipu. Tada je potrebno imati dovoljno kamenog gradiva za nasipanje.
Osim za trup ceste kamen u raznim oblicima vrlo je vano gradivo za izgradnju
prometnica.
Miniranjem se dobiva lomljeni kamen. Taj se kamen moe dobiti miniranjem
trupa prometnice, ali i miniranjem u pozajmitu-kamenolomu, kada ga na trasi nema
dovoljno u usjecima i zasjecima.
Lomljeni se kamen moe dalje obraivati na dva naina. Ako e sluiti kao
gradivo za zidove, moe biti obraen tesanjem u polutesani ili tesani kamen. Ako e
167
meutim sluiti za ugradnju u trup prometnice ili u neki od dijelova kolnike
konstrukcije, mora se doraditi na dugi nain.
U poglavlju o fragmentaciji, bilo je govora o tome kako se nastoji dobiti takva
fragmentacija koja e po svom granulometrijskom sastavu zadovoljiti zahtjeve pri
ugradnji. To se provjerava odreivanjem granulometrijskog sastava otpucane stijenske
mase. Tehniki uvjeti ugradnje propisuju granulometrijsku krivulju kamena koji se
moe ugraditi u nasipa, a ujedno se propisuje i najvee zrno. Komadi vei od
propisanih se odstranjuju i mogu se dalje obraditi drobljenjem i usitnjavanjem.
Tako nastaje drobljenac. On se koristi za izradu betona, filtarskih slojeva,
zamjenskih slojeva i slino. Drobljenac, ovisno o namjeni, ima propisanu
granulometrijsku krivulju. U drobljenac se ubraja kamena sitne, drobljeni pijesak i
kameno brano ili punilo. Sve ove vrste usitnjenog kamena koriste se u gradnji od
nasipa do punila u asfaltnim zastorima, bukama i slino.
Svim ovim gradivima nastalim od minirane stijene je zajedniko da moraju biti to
ii, osloboeni humusa, organskih primjesa (raslinja) i sitnozrnog, koherentnog tla
u najveoj moguoj mjeri. Stoga je prije miniranja potrebno izvesti predradnje u
obliku ienja terena kako je opisano u poglavlju o prethodnim radovima, a u skaldu
s vaeim propisima.
9.5.1 Naini miniranja usjeka i zasjeka
Nii usjeci i zasjeci miniraju se u jednoj etai. Vii usjeci i zasjeci miniraju se u
vie etaa odreenim redoslijedom kako je to prikazano na slici 9.24.

Slika 9.24 Etano miniranje (prema Luki i Anagnosti 2010.)
Kada su usjeci i/ili zasjeci veih visina, nije ih mogue izvesti u jednoj etai. Tada
se primjenjuje etano miniranje u vie koraka. Pri miniranju etae izvodi se tzv.
168
noino miniranje, kojim se otpucala masa odbacuje dijelom u vis, da bi se to je
mogue vie oistila etaa koja se minira. Pri oblikovanju kosine usjeka ili zasjeka i
ovo se miniranje vri kao konturno kako bi se oblikovala ravna zavrna povrina
iskopa. Visina i irina etae je pri tom od B~H=5-15 metara.
Etano miniranje koristi se i u kamenolomu. Na slici 9.24 prikazan je redoslijed
miniranja u etaama.
Minirati se moe popreno na os trase. Pri tom su buotine kose i prate nagib na
mjestu dubljeg iskopa, osim uz sam kraj plie strane, gdje konturna buotina diktira
nagib zavrne kosine, a uspravna buotina otvara slobodan prostor za milisekundno
palenje mina. Redovi buotina su izvedeni tako da buotine u svakom drugom redu
dolaze izmeu buotina prethodnog reda.

Slika 9.25 Raspored buotina pri poprenom miniranju
Usjek se moe minirati i uzdu trase. Tada se postavljaju konturne mine u smjeru
zavrnih kosina, a ostale uspravno u redovima popreko na usjek. Pali se red po red.

Slika 9.26 Raspored buotina pri uzdunom miniranju trase
169
10 PRIJEVOZ, ODLAGANJE I RAZASTIRANJE
10.1 PRIJEVOZ
Prijevoz je radnja kojom se iskopano tlo premjeta s mjesta iskopa, koje moe biti
u usjeku, irokom iskopu, rovu ili pozajmitu, do mjesta istovara. Mjesto istovara
moe biti, mjesto privremenog odlaganja, trajno odlagalite, kada je iskopano tlo
viak ili mjesto ugradnje iskopanog tla u nasip.
Prijevoz moe biti gradilini, kada vozila ne prometuju javnim prometnicama ve
samo gradilinim putovima, a moe biti i prijevoz javnim cestama kada se iskopano
tlo odvozi van gradilita. Prijevoz se vri najrazliitijim vrstama vozila.
Vrsta vozila za prijevoz kao i naini prijevoza mogu biti razliiti s obzirom na:
kategoriju i koliinu tla koje treba prevesti, nain iskopa, utovara, te duine
prijevoza. Kapacitet prijevoza treba biti usklaen s kapacitetom iskopa. Kada se
iskopano tlo odmah ugrauje u nasipe tada kapacitet prijevoza treba uskladiti s
kapacitetom strojeva za zbijanje pri izradi nasipa.
Kod prijevoza se mora raunati sa zapreminom tla u rastresitom stanju zbog
ograniene veliine sanduka prijevoznog sredstva, pa prema tome treba planirati broj
prijevoznih sredstava.
Nain prijevoza ovisi o vie imbenika. Prvo je vrsta (kakvoa) tla, koja ujedno
uvjetuje i izbor stroja za iskop, a druga je udaljenost na koju se iskopano tlo treba
prevesti. Za priblian izbor moe posluiti francusko rjeenje sa slike 10.1 (Les
Terrassements 1979.)

Slika 10.1 Izbor prijevoznih sredstava ovisno o kakvoi tla i udaljenosti
U tabeli 10.1 navode se podaci o kakvoe tla ovisno o brzini irenja seizmikih
valova v
L
, temeljm kojih je izraen grafikon na slici10.1 (Les Terrassements 1979.)
170
Tabela 10.1 Brzine iranja seizmikih valova i veza s vrstom tla (moe se povezati s
vrijednostima iz tabele 3.1)
brzine irenja
seizmikih valova
v
L
[km/sek]
0,3 0,5 0,8 3,0 i vie
kakvoa tla prema
pogodnosti za
iskop
vrlo
meko tlo
meko ali
jae zbijeno
mora se razrahliti
rijeem
stijena
primjer humus,
razrahlje
no tlo

gline niske
do srednje
plastine,
vrlo meke
stijene
zbijena
koherentna tla,
krute gline,
zdrobljena ili
okrena stijena
jedra,
vrsta
stijena
Prijevoz treba biti brz i ekonomian. Da bi se tome udovoljilo, treba:
primjenjivati prijevozna sredstva veeg kapaciteta,
primjenjivati prijevozna sredstva koja mogu obavljati vie radnji.

Slika 10.2 Buldozer za guranje iskopanog tla na manje udaljenosti
171
Prijevozne duine, po gradilitu, prethodno izraenom putu ili cestama javnog
prometa dijele se u ove grupe (OTU):
guranje ili odlaganje do duine 10 m (obraunato u iskopu)
guranje na duinu 10-60 m
guranje na duinu 60-100 m
prijevoz na duinu 100-300 m
prijevoz na duinu 300-600 m
prijevoz na duinu 600-1500 m
prijevoz na duinu 1500-5000 m
prijevoz na duinu veu od 5000 m.

Slika 10.3 Skreper za iskop i prijevoz gradilitem na udaljenosti do 800m.
Na manjim razdaljinama se tlo, koje se moe kopati dozerom, moe njime i
odgurati na odlagalite ili mjesto ugradnje. Dozerom se moe odgurati i razrijano tlo.
Rijanje i guranje moe izvesti isti stroj.
Za malo vee udaljenosti koriste se skreperi. Oni mogu biti samohodni ili vueni.
Kada su vueni u vui moe biti vie sanduka.
Dozerima i skreperima prijevoz se vri po gradilitu. Za ovaj prijevoz nije
potreban urovariva.
Po gradilitu se mogu kretati i kamioni, damperi i kiperi vrlo velikih dimenzija i
razna, namjenski izraena vozila za prijevoz iskopanog tla.
Za prijevoz javnim cestama koriste se vozila to je mogue vee zapremine
sanduka, ali svih dimenzija unutar propisa za teretna vozila koja se kreu javnim
cestama.
172
Za prijevoz iskopanog tla dolaze uglavnom u obzir damperi, namjenska vrsta
kamiona za ovakav prijevoz. Damperi su vozila koja mogu podii sanduk tako da iz
njega istresu teret na predvieno mjesto.

Slika 10.4 Damper velikih dimenzija, za prijevoz po gradilitu
Kada za prijevoz slue damperi, potrebno ih je natovariti. U tom je sluaju nuno
raspolagati i s utovarivaima.

Slika 10.5 Utovar iskopanog tla u vozilo za prijevoz utovarivaem
173
Kada se iskop vri jarualima (bagerima kaikarima) i rovokopaima, moe se
utovar vriti izravno iz kaike.

Slika 10.6 Utovar iskopanog tla u kamion jarualom (bagerom)
Kada se vozila ne kreu javnim cestama mogu biti i takvih dimenzija, koje
prekorauju one propisane za kretanje po javnim putovima. To je sluaj kod velikih
zemljanih radova na izduenim trasama gdje treba vozilom prevesti to vee koliine
iskopanog tla.
Da bi se omoguio nesmetan prijevoz potrebno je osigurati:
a) na gradilitu
pravilnim odravanjem gradilinih prometnica;
izradom i odravanjem privremenih graevina (propusta, mostova i drugih);
opremanjem prekopa odgovarajuim oznakama, koje nou treba osvijetliti;
b) na javnim prometnicama
postavljanjem odgovarajue prometne i svjetlosne signalizacije;
primjenom vozila propisanog gabarita i doputene nosivosti (osovinskog
optereenja);
sprjeavanjem nanoenja blata na kolnik, a ako do toga doe, ienjem kolnika.
174
10.2 ODLAGANJE
Odlaganje je postupak kojim se privremeno ili trajno odlae iskopao tlo.
Privremeno se odlae svo tlo koje e kasnije biti ugraeno u nasipe, kao na pr, humus.
Privremeno se moe odlagati i kamen usitnjen miniranjem, ako je namijenjen daljnoj
obradi na pr. za agregat za beton ili asfalt.
Odlagalita mogu biti privremena i trajna. Osnovno je svojstvo odlagalita (osim
komunalnog otpada) da nastaju jednostavnim nasipavanjem bez zbijanja.
Privremena odlagalita slue za odlaganje iskopanog tla koje e se kasnije
ugraditi u nasipe ili e sluiti za daljnju preradu. Privremena odlagalita treba zatititi
od utjecaja oborinske vode, a pokose oblikovati da budu stabilni, s neto manjim
zahtjavima od onih za trajne pokose nasipa. Primjer su odlagalita humusa s kojim e
se kasnije oblagati pokosi nasipa ili usjeka.
Javljaju se u pogonima za drobljenje kamena, pri proizvodnji drobljenca koji slui
kao punilo (agregat) u mjeavini s raznim vezivima ili za razne druge namjene
(filtarski i tamponski slojevi). Tu spadaju odlagalita sirovina (rudae) u raznim
industrijskim i lukim skladitima (terminali za rasute terete).
Trajna odlagalita su ona koja ostaju trajno na mjestu odlaganja. To su prostori
na koje se trajno odlae viak gradiva iz iskopa. Trajna odlagalita potrebno je
oblikovati tako da budu stabilna, to manje podlona utjecaju atmosferilija i ekoloki
i estetski ureena.
Tu se mogu ubrojiti odlagalita jalovine iz podzemnih i povrinskih kopova,
odlagalita industrijskog i komunalnog otpada. Ova odlagalita zbog svoje posebnosti
zahtijevaju posebnu obradu.
Odlagalita koherentnih tala, osjetljivih na utjecaj vode, potrebno je zatititi od
tog utjecaja. U suprotnom, poveanjem vlanosti, moe doi do promjene
konzistentnog stanja tla u odlagalitu i pojave klizanja kosina uz vrlo tetne
posljedice po okoli. Valja napomenuti da odlagalita sadre (osim onih od humusa)
iskljuivo neplodno tlo, pa trajna odlagalita treba u tom smislu, po zavretku
nasipavanja, obraditi i zatititi. Pokosi kod odlagalita ovise o prirodnom kutu
unutarnjeg trenja odloenog gradiva.
Posebna grana geotehnike bavi se s projektiranjem odlagalita komunalnog i
industrijskog otpada i njihovim ekolokim ureenjem.

175
10.3 RAZASTIRANJE
Razastiranje je radnja kojom se tlo iz iskopa ili pozajmita, polae na trasu
budueg nasipa.
Razastiranje se moe vriti dozerima sa privremenih odlagalita hrpa na koje je
gradivo dovezeno damperima. Tada dozeri razastiru gradivo u predvienoj debljini,
ovisno o vrsti tla i nainu zbijanja,
Veina vozila koja slue za prijevoz, moe uz istresanje sadraja iz sanduka, isti i
razastrti na nain da se prilikom istresanja pomiu takvom brzinom da se istreseno tlo
odlae u sloju eljene debljine kako je to prikazano na slici 10.7.

Slika 10.7 Odlaganje s grubim razastiranjem iz dampera
Skreperi su vozila koja osim za prijevoz namjenski slue i za razastiranje tla.
Jedno takvo vozilo prikazano je na slici 10.8

Slika 10.8 Namjensko vozilo za prijevoz i grubo razastiranje
176

Slika 10.9 Skreper vuen traktorom na gusjenicama, prilikom razastiranja
Prilikom ugradnje u nasipe, svaki sloj mora biti odreene debljine, ovisno o vrsti
tla i nainu zbijanja. Visina razastrtog sloja vea je od visine gotovog sloja za onoliko
koliko e se tlo zbiti. Kako je debljina sloja bitna za pravilno zbijanje to je nakon
grubog razastiranja sloj, prije zbijanja, potrebno fino isplanirati.
Za fino planiranje nakon razastiranja slue grederi i angl i tilt dozeri.


Slika 10.10 Greder za fino planiranje razastrtog tla
177
11 NASIPI
11.1 OPENITO
Nasip je graevina izvedena od rastresitog gradiva. Rastresito gradivo moe biti
iskopano u usjecima i zasjecima na trasi graevine za koju se izvodi nasip ili moe
biti dopremljeno iz pozajmita. Nasipi se, osim od prirodnog gradiva, mogu izvoditi i
od raznih industrijskih ostataka, ljake, ljevaonikog pijesak, jalovine i slinih tvari
(Roje-Bonacci, 2006.).
Nasipi se mogu podijeliti na:
1) odlagalita odlagalita vika gradiva iz iskopa, jalovine ili industrije;
2) nasipi graevine, s prpisanom (projektiranom) ugradnjom.
Obje vrste graevina moraju imati stabilan oblik. Ne smije se dozvoliti naknadno
klizanje nastalih kosina, a naknadno slijeganje treba predvidjeti i svesti na najmanju
moguu mjeru.
Nasip je graevina koja se izvodi kontrolirano i mora zadovoljiti odreene
tehnike uvjete iz projekta, koji ovise o namjeni nasipa.
Nasipi imaju svrhu koja im odreuje svojstva.
Nasipi za trup prometnice osiguravaju kotu planuma, tako da je naknadno
slijeganje svedeno na minimum. To se osigurava propisanom zbijenou.


Slika 11.1 Nasip za prometnicu
Nasipi kod prometnica moraju biti tako izvedeni da kolnika konstrukcija bude
trajna i stabilna u smislu ravnosti i krutosti. To znai da po zavretku izvedbe nasipa,
mogua slijeganja budu to manja ili da ih uope ne bude.
Nasipi u dananjoj cestogradnji imaju velike povrine. Kada lee na stiljivom tlu,
izazivaju slijeganja temeljnog tla. Tada je potrebno izvesti posebne zahvate u tlu koji
e to slijeganje svesti na najmanju moguu mjeru.
Nasipi u hidrotehnici moraju osigurati vododrivost razliitog trajanja.
178

Slika 11.2 Hidrotehniki nasip
Hidrotehniki nasipi moraju biti vododrivi u mjeri u kojoj to zahtjeva njihova
namjena. Ovi nasipi moraju, po zavretku graenja, imati stabilnu krunu na
projektiranoj koti da ne doe do prelijevanja.
Vododrivi nasipi mogu biti trajno vododrivi, povremeno vododrivi, privremeno
vododrivi i nasipi u vodi.
Trajno vododrivi nasipi slue za izgradnju kanala slijedeih namjena: plovnih,
derivacijskih (hidroelektrane), za regulacije rijeka, navodnjavanje, odvodnjavanje,
oblikovanje bazena (ribnjaci). Ovdje spadaju i velike brane s posebnim zahtjevima.
Povremeno vododrivi nasipi slue za obranu od poplava, regulacije vodotoka i
melioracije.
Privremeno vododrivi nasipi su oni nasipi koji nisu trajne graevine, kao na
primjer, zagati ili njihovi sastavni dijelovi. Kada obave svoj zadatak ovi nasipi gube
svrhu. Mogu biti ak i propusni za vodu u mjeri koja to ne smeta njihovoj namjeni,
kada se procjedna voda moe savladati crpkama.
Nasipi u vodi su lukobrani i valobrani. Rade se od srednje krupnog i krupnog
kamena. Za osvajanje veih morskih povrina, rade se nasipi tehnikom refuliranja
pijeska (nova luka u Shanghaiu). Ovi su nasipi naroito skloni pojavi likvefakcije jer
su vrlo rahle strukture.
Stabilni pokosi su uvjet koji moraju zadovoljiti svi nasipi. Naknadno slijeganje
kod svih nasipa treba ili potpuno onemoguiti ili svesti na najmanju moguu mjeru.
11.1.1 Kriteriji kakvoe
Svi gornji zahtjevi ovise o vrsti gradiva od koje e se izvoditi nasip, nainu
ugradnje i svojstvima temeljnog tla.
Krutost, vrstoa, a u manjoj mjeri i vododrivost, rastu s porastom zbijenosti tla.
Zbijenost, pojam usko povezan s gustoom, opisno oznaava relativni odnos
zapremine vrstih estica u zapremini tla. Suha gustoa tla ovisi iskljuivo o
zapremini vrstih estica u jedininoj zapremini tla, a moe se izraziti pomou
179
parametara odnosa zapremina, vlanosti, zasienosti, kako je to prikazano u poglavlju
o laboratorijskim ispitivanjima tla.
Zbijenije tlo je ono koje ima vei postotak zapremine vrstih estica u zapremini
tla. Praktino i jasnije je zbijenost nekog tla opisati u relativnom odnosu prema nekoj
referentnoj gustoi razmatranog tla. Kao referentnu gustou je pak povoljno izabrati
onu koja se jednostavno moe postii nekim uobiajenim strojevima i postupcima na
terenu. Za sitnozrna tla to je stupanj zbijenosti, Sz. On pokazuje omjer postignute
suhe gustoe prema najveoj moguoj dobivenoj prema standardnom (modificiranom)
Proctoru.
[ ] % Sz
dmaks
d

= (11.1)
Za krupnozrna tla mjera kakvoe je omjer modula stiljivosti, Ms, izmjerenog
ploom 30 cm prema onom zadanom u projektu ili propisima.
Poveanje gustoe tla se moe postii na razne naine: optereenjem, gnjeenjem,
nabijanjem i vibriranjem. Od ovih naina najuinkovitijim su se pokazale metode
nabijanja, gnjeenja i vibriranja. Uinak postupka za poveanje gustoe tla jako ovisi
o njegovoj vlanosti i o nainu zbijanja.
Krupnozrna tla je najlake zbijati vibriranjem, a sitnozrna gnjeenjem i
nabijanjem. Zbog slabe vodopropusnosti zbijanje sitnozrnih tala predstavljati e
znatno sloeniji zahvat od zbijanja krupnozrnog tla. Slaba vodopropusnost znatno
oteava istiskivanje vode iz pora tla bez obzira na uloenu energiju u zbijanje. Zbog
toga e vlanost tla imati presudnu ulogu na mogunost zbijanja sitnozrnog tla.
Izvedbi nasipa treba posvetiti posebnu panju i stalnu provjeru, jer se ove
graevine izvode iz prirodnog gradiva koje nije standardizirani industrijski proizvod
zagarantirane kakvoe, nego je to gradivo s vrlo estim i velikim (a esto
nezamjetljivim) razlikama u svim svojstvima bitnim za buduu graevinu.
Gotovu graevinu treba dobro zatititi od svih nepovoljnih utjecaja, te na njoj
organizirati stalnu ili povremenu slubu provjere i odravanja.
Pravilnim odabirom gradiva i strogim nadzorom nad izvedbom, prema uputama iz
projekta, u nasipe se mogu ugraditi najrazliitije vrste gradiva, ne samo prirodnih ve
i umjetnih (drobljeno staklo, usitnjena guma) kao i razliite vrste graevinskog i
industrijskog otpada (topionika ljaka, ljaka iz toplana i energana, letei pepeo, i
slino).
180
11.1.2 Pripremni radovi
Izgradnja svakog nasipa zapoinje pripremnim radovima kao i kod izvedbe usjeka.
Osim toga treba izvesti odreene dodatne radnje koje prethode samoj izgradnji. To su:
priprema podtla i ako je potrebno, tj. ako nema dovoljno ili uope gradiva iz iskopa,
otvaranje pozajmita. Priprema podtla najee se odnosi na ureenje i poboljanje
plitkih slojeva tla.
Kod nasipa velike rasprostranjenosti potrebno je provjeriti i svojstva dubljih
slojeva tla jer utjecaj dodatnog naprezanja, od takvog nasipa, see u veliku dubinu.
Ako i loe tlo see u veu dubinu, nee biti dovoljno urediti samo plitke slojeve
podtla da bi se izbjeglo naknadne dugotrajne deformacije.
Tek nakon to je podtlo zadovoljavajue ureeno, moe se pristupiti izvedbi
nasipa, koja se sastoji od: dovoza i istovara, razastiranja, optimiziranja vlanosti
(vlaenje ili suenje), zbijanja, odravanja do ugradnje slijedeeg ili zavrnog sloja,
osiguranja kosina od erozije.
Sve ove radnje izvode se pod strogom provjerom kakvoe kojom se dokazuje da
graevina zaista ima svojstva predviena projektom.

11.2 PRIPREMA PODTLA
Nasipanje nije mogue izvesti bez ureenja podtla. Nakon skidanja humusa,
potrebno je izvriti radnje ovisne o vrsti i kakvoi tla (OTU). Da bi se moglo odrediti
potrebne postupke ureenja temeljnog tla potrebno je izvriti osnovna ispitivanja koja
e dati podatke o tom tlu. To su:
prirodna vlanost tla,
specifina teina vrstih estica,
zapreminska teina tla,
granulometrijski sastav,
granice konzistencije tla, Aterbergove granice,
sadraj sagorljivih i organskih tvari u tlu,
optimalna vlanost i suha gustoa po Proctoru,
modul stiljivosti metodom krune ploe,
ispitivanje dubljih slojeva podtla penetracijama (SPT, CPT),
krilna sonda (naroito za morska i jezerska dna)
181
Svi ovi postupci nalaze se u skupini propisa HRN U.B1.0**/**. Na osnovu
rezultata tih postupaka odreuje se kakvoa temeljnog tla. Da bi se moglo zapoeti s
nasipavanjem, temeljno tlo mora zadovoljiti kriterije iz tabele 11.1.
Tabela 11.1 Kriteriji za ocjenu kakvoe temeljnog tla (OTU, knjiga 2)
vrste tla
stupanj zbijenosti Sz
(u odnosu na
standardni Proctorov
postupak), najmanje
(%)
modul
stiljivosti Ms
(ploa 30cm),
najmanje
(MN/m
2
)
vezana tla:
(dio tla iskopne kategorije C sve gline
niske do visoke plastinosti i prainasta tla)

a) srasla tla sastavljena od koherentnih
zemljanih tala, a projektirani nasip nije vii
od 2,00 m
97 20
b) srasla tla sastavljena od koherentnih
zemljanih tala, a projektirani nasip je vii
od 2,00 m
95 20
nekoherentna i mijeana tla:
(tla iskopne kategorije A i B i dio tla
kategorije C, kamen, mijeani kamen i
zemlja, glinoviti ljunci, zaglinjene kamene
drobine, flini pjeenjaci, dolomiti,
kriljci, konglomerati, pijesci, pjeskoviti
ljunci

c) srasla tla sastavljena od nekoherentnih
zemljanih i mijeanih tala, a projektirani nasip
nije vii od 2,00 m
100 25
d) srasla tla sastavljena od nekoherentnih
zemljanih i mijeanih tala, a projektirani
nasip je vii od 2,00 m
95 25
Suha gustoa po Proctoru i modul stiljivosti dobiven krunom ploom su
referentne gustoe s kojima se usporeuju zahtjevi na gustou (zbijenost) iz
projekta.
Ako se sa sigurnou moe rei da dublji slojevi tla ne zahtijevaju poboljanje, ili
je veliina nasipa takva da nema utjecaja na dublje slojeve tla, moe se pristupiti
ureenju plitkih slojeva temeljnog tla
182
11.2.1 Ureenje i priprema plitkih slojeva temeljnog tla
Temeljem naprijed nabrojenih, dobivenih podataka o temeljnom tlu, odreuje se
potreba i nain njegovog ureenja. OTU predvia slijedee radnje pri ureenju plitkih
slojeva temeljnog tla:
ureenje temeljnog tla mehanikim zbijanjem,
zamjena sloja slabog temeljnog tla boljim gradivom,
sanacija vrtaa,
stabilizacijazemljanih tala vapnom i hidraulinim vezivima,
ureenje slabo nosivog temeljnog tla i posteljice geotekstilom,
ureenje slabog temeljnog tla primjenom polimernih geomrea.
11.2.1.1 Ureenje temeljnog tla mehanikim zbijanjem
Vezano (koherentno) tlo se mora osposobiti da bez tetnih posljedica preuzme
optereenje od nasipa i onih optereenja kojima e biti optereen sam nasip. Dubina,
do koje se ureuje temeljno tlo, odreena je projektom, a iznosi do 30cm, ovisno o
vrsti tla.
Tlo s kojeg je skinut humus treba dovesti u stanje vlanosti koje omoguuje
optimalni utroak energije zbijanja. To se postie vlaenjem ili rahljenjem i suenjem
tla. Tek kada tlo postigne optimalnu vlanost po standardnom Proctorovu postupku,
pristupa se zbijanju.
Ako vlanost dopusti, temeljno tlo je najbolje zbiti odmah nakon skidanja humusa.
Kod tala osjetljivih na vodu, veliku panju treba posvetiti ouvanju temeljnog tla od
prekomjernog vlaenja. Za vrijeme graenja mora biti osigurana odvodnja temeljnog
tla. Prije zbijanja, povrinu tla treba izravnati. Zbijanje temeljnog tla obavlja se
prema odabranoj tehnologiji, odgovarajuim sredstvima za zbijanje, ovisno o vrsti
vezanog tla.
Kod nevezanih tala postupak ureenja temeljnog tla isti je kao i kod vezanih tala,
samo to ono nije toliko osjetljivo na promjene vlanosti, a zbijanje se obavlja
preteno vibracijskim sredstvima za zbijanje.
Kada se uvjeti zbijenosti iz tablice 11.1 ne mogu postii mehanikim zbijanjem
podloge zbog pre velike vlanost, potrebno je poboljati povrinsku odvodnju
sustavom drenaa i jaraka. Ova je mjera esto dovoljna da se tlo prosui i dovede u
stanje optimalne vlanosti to omoguuje daljnji rad. Ponekad treba odvodnju
osigurati i za vrijeme ugradnje tla u nasip, dok se ne postigne izvjesno optereenje na
temeljno tlo.
183
U stjenovitom terenu ne zbija se tlo na kojem je predviena izrada nasipa, nego
mu se samo isti povrina i osigurava dobro nalijeganje nasipa, posebno ako je teren
nagnut i ako se izrauju stepenice. Stjenovito tlo se izravnava slojem potrebne
debljine (do 20 cm) od usitnjenog kamena ili ljunka, propisane granulacije i zbija
sredstvima za zbijanje (vibrovaljci, vibroabe).
Ako se sastav temeljnog tla esto mijenja (vrtae, krape, manji ponori itd.)
potrebno je prije gradnje nasipa temeljno tlo pripremiti, odnosno sanirati, kako (i ako)
je to dano u projektu. Pojava vrtaa i krapa vrlo je esta u podruju kra. Stoga je
sanacija vrtaa u OTU spomenuta kao posebni zahvat pri pripremi temeljnog tla. U
projektu je gotovo nemogue predvidjeti sve ove pojave te se one rjeavaju od sluaja
do sluaja i obraunavaju se posebno. U svrhu sanacije veih razmjera izvode se
podtemeljne graevine.
11.2.1.2 Zamjena tla
Loe temeljno tlo zamijenit e se prikladnijim, kada se uz odgovarajui nain
zbijanja u temeljnom tlu ne mogu postii zahtjevi kakvoe prema OTU.
Izvodi se kod niskih nasipa, gdje zbog manjih debljina sloja nasipa nije mogue
primijeniti neke druge metode poboljanja temeljnog tla. Svaki nasip mora u svom
zavrnom sloju zadovoljiti projektom traenu zbijenost. Kod visokih nasipa ta se
zbijenost moe postii, uvaavajui Voss-ov dijagram.
Vossov dijagram daje vezu izmeu zbijenosti i debljine sloja. Kada je poznata
zbijenost podloge ili ugraenog sloja, onda se pomou tog dijagrama moe za
odabranu debljinu slijedeeg sloja odrediti najvea mogua zbijenost tog slijedeeg
sloja. Uoava se da mogua zbijenost slijedeeg sloja raste vrlo brzo.
Visoki nasip ima dovoljno kontrolirano ugraenih slojeva kod kojih zbijenost
postepeno raste i u zavrnim slojevima moe dosei propisanu.
Kod niskog nasipa iskopa se sloj loeg tla potrebne debljine. Isti se zamijeni
nasipom boljih ugradbenih svojstava. Pri tom je potrebno izvesti sva potrebna
ispitivanja radi uvida u kakvou zamjenskog sloja.
Debljina sloja koji e se zamijeniti treba biti odreena projektom, a ako nije,
odreuje se na pokusnoj dionici. Na pokusnoj dionici odreuje se tehnologija rada,
vrsta strojeva za zbijanje i nain njihova rada. Duina pokusne dionice iznosi
najmanje 50 m. Na pokusnoj dionici ispituje se zbijenost tla standardiziranim
184
metodama, te vrijede i prethodno opisani kriteriji za ocjenu kakvoe. Zbijenost se
ispituje najmanje na pet mjesta.

Slika 11.3 Vossov dijagram
11.2.1.3 Stabilizacija plitkih slojeva tla
Loe temeljno tlo moe se poboljati stabilizacijom tla dodacima. Pod
stabilizacijom tla dodacima se podrazumijeva mijeanje prirodnog tla s razliitim
dodacima i/ili vezivima.
Postoje dvije mogunosti izvedbe plitke, povrinske stabilizacije tla.
1) Stabilizacija na licu mjesta kada se izvodi rijanje prirodne povrine tla s
dodavanjem sredstva za stabilizaciju. Nakon toga se ponovnim rijanjem mijea tlo s
dodatkom i konano zbija valjanjem bez ili sa vibriranjem, ovisno o vrsti tla. Na ovaj
se nain mogu stabilizirati samo relativno tanki, povrinski slojevi tla.
2) Stabilizacija ugradnjom zamjenjujueg, stabiliziranog sloja, kada se
stabilizirana podloga pripravi van prostora ugradbe i ugrauje slino kao i
zamjenjujue tlo, u slojevima uz valjanje, bez ili sa vibriranjem, ovisno o vrsti tla.
Mjeavine i uinci se provjeravaju terenskim i laboratorijskim pokusima kao i
mehaniki ureena podloga.
185
Stabilizacija promjenom granulometrijskog sastava
Krupnozrnim tlima, loeg granulometrijskog sastava (naroito zrna jednakog
promjera), mogu se dodavati zrnati dodaci tla u onom podruju u kojem nedostaje
estica i tako poboljati granulometrijski sastav. Potrebno je izvriti mijeanje
temeljnog tla s dodatnim granulacijama da bi se dobila traena granulometrijska
krivulja. Potrebni dodaci teoretski se mogu odrediti teorijama mjeavina (Bonacci,
Mladineo, 1981.).

Slika 11.4 Promjena granulometrijskog sastava prirodnog tla programiranim
dodavanjem granulacija koje nedostaju
Nakon to je postignuta pravilna mjeavina, vri se zbijanje valjanjem ili
vibriranjem ovisno o vrsti tla.
Pri ovim mijeanjima treba voditi rauna o osjetljivosti mjeavine na zamrzavanje.
Stabilizacija vezivima
Tlu se mogu dodavati veziva (prema OTU):
a) 1 Vapno, hidratizirano;
2 Vapno, mljeveno, ivo (negaeno);
b) 1 Cement, portland;
2 Cement, portland s dodacima (zgura ili pucolan);
c) Industrijski ostaci (topionika ljaka, ljaka iz termoelektrana, letei pepeo,
cementna praina troska i drugo);
d) Veziva na bazi bitumena i neka druga kemijska veziva.
186
Vapno je jedno od klasinih dodataka. Koristi se za stabilizaciju sitnozrnog,
vezanog tla. Cement se koristi za stabilizaciju nekoherentnog tla i mijeanog tla.
Nisu sva tla jednako pogodna za stabilizaciju. OTU daje slijedei dijagram s
oznakama podruja primjene sredstava za stabilizaciju:

Slika 11.5 Podruja primjene sredstava za stabilizaciju
Stabilizacija vapnom je odavno poznata metoda za poboljanje svojstava tla.
Koristi se za poboljanje svojstava koherentnog tla. U mjeavini nastaje kemijska
reakcija izmeu vapna i minerala gline. Kemijska je reakcija brza pa poboljanje
kakvoe nastaje gotovo trenutno u smislu bolje obradivosti, mogunosti zbijanja i
poetne vrstoe. Nakon toga nastaje dugotrajna pucolanska reakcija izmeu vapna,
aktivnih silikata i minerala gline. Na taj se nain poveava vrstoa tla. U tlu dolazi
do bitnih kemijskih promjena koje sljepljuju zrna tla, smanjuju vlanost i indeks
plastinosti. Time se poveava vrstoa na smicanje i nosivost.

Slika 11.6 Granulometrijsko podruje tla pogodnog za stabilizaciju vapnom
187
Stabilizacija se izvodi dodavanjem 3-5%, iznimno 10% vapna na masu suhog tla ili
10-15 kg/m
2
stabilizirane povrine (za dubinu od 15-20 cm).
Primjena vapna ekonominija je od primjene cementa. Uinci stabilizacije su
slijedei:
smanjenje vlanosti tla zbog kemijske reakcije pri kojoj nastaje toplina a voda
isparava,
stvara se vrsti kostur vezivanjem vapna za estice gline,
spora, pucolanska reakcija s glinom tvori polako vrsti silikatni kostur (kroz 2-3
godine),
kemijska reakcija uvjetuje smanjenje Ip, raste granica plastinosti w
p
.
Uinak je mjerljiv CBR pokusom prikazanim na slijedeem dijagramu.


Slika 11.7 Ovisnost vrijednosti CBR-a stabiliziranog tla o postotku dodatka vapna
CBR pokus odreen je normom HRN U.B1.042.
Stabilizacija cementom ima najvei uinak kod prainastih i pjeskovitih tala i kod
glinovito prainastih tala. Uinak cementne stabilizacije razliit je kod koherentnog i
nekoherentnog tla.
Kod koherentnog tla, dodatkom cementa uz prisutnost vode dolazi do hidratacije
cementa i sljepljivanja i povezivanja zrnaca. Zbog relativno male koliine cementa
obavijanje zrnaca je nepotpuno, tako da mjeavina ima veliku poroznost, ali je vrsta
i stabilna, sa znatno poboljanom otpornou na djelovanje vlage i mraza.
Kod koherentnog tla postoji i dodatni stabilizacijski uinak. Pri hidrataciji se iz
cementa oslobaa odreena koliina ivog vapna, koja reagira s aktivnim silikatima i
mineralima gline iz tla i u jednom daljem razdoblju dodatno poveava vrstou
stabiliziranog tla.
188
Poboljano koherentno tlo sadri 6-12% mase cementa u odnosu na masu suhog tla
odnosno 22 do 37 kg/m
2
stabiliziranog sloja.
Kod mjeavine nekoherentnog tla i cementa dolazi do hidratacije i pojave
vezivanja estica tla. Dodatkom manje koliine cementa u stabilizacijskoj mjeavini
se mogu stvoriti jezgre koje meusobno nisu povezane, ali ipak uvruju strukturu,
dok se kod veih koliina cementa razvija fini cementni kostur, koji proima tlo i
poboljava njegova mehanika svojstva.
Tlo, stabilizirano cementom, ne mijenja ili tek malo mijenja svoja svojstva sa
promjenom vlanosti, temperature ili drugih klimatskih utjecaja, tako da predstavlja
pouzdanu podlogu.
Razlikuje se nekoherentno (zrnato) tlo poboljano cementom sa 2-5% cementa i
cementirano tlo sa 5-15% cementa u odnosu na masu suhog tla.

Slika 11.8 Granulometrijski dijagram s podrujem pogodnim za cementnu
stabilizaciju
Tlo poboljano cementom koristi se za stabilizaciju temeljnog tla pri izvoenju nasipa.
U poboljanom tlu, cement samo djelomino ispunjava upljine, pa su grude tla
spojene cementom na dijelu svoje povrine tj. nije oblikovana neprekinuta cementna
reetka. Zrnato tlo poboljano cementom ima poboljana svojstva vrstoe.
Mijeanjem tla i cementa u "prainastom" stanju s vodom (vodenom prainom) i
zbijanjem mjeavine, dobiva se "cementno" tlo ili "cementirano" tlo (soilcrete). U
cementnom tlu, cementi kristali oblikuju reetku (kostur) u kojoj su smjetene
(zarobljene) male grude tla. To je homogeno tlo, visoke vrstoe (2-7 MPa), otporno
je na eroziju, mraz i udar. Koristi se kao nosivi sloj ili zavrna kolnika konstrukcija
za umske ceste, parkiralita, podove u industriji, skladitima i dr.
189
Tabela 11.2 Zahtjevi kakvoe za stabilizaciju zemljanih tala (OTU)
svojstvo sloja ugraene
stabilizacije
dio ceste
stabilizacija
vapnom
stabilizacija
cementom
temeljno tlo,
nasip
95 95
stupanj zbijenosti (Sz) u odnosu
na standardni Proctor, najmanje,
%
posteljica 100 100
7dana 0,2 0,7
28 dana
temeljno tlo
0,3 -
7dana 0,3 -
28 dana
nasip
0,4 1,0
7dana 0,4 1,4
tlana vrstoa nakon
odreenog broja dana
njege probnih tijela
najmanje, MN/m
2

28 dana
posteljica
0,5 1,75

temeljno tlo,
nasip
nije
obavezna
nije
obavezna
otpornost na
smrzavanje i vodu

posteljica
prema
projektu
prema
projektu
temeljno tlo,
nasip
5 5 CBR najmanje, %

posteljica 15 20
temeljno tlo,
nasip
- -
ravnost sloja mjerena
letvom nasip duljine
4m (odstupanje od
referentnog ruba, cm)

posteljica 3 3
11.2.1.4 Ureenje temeljnog tla geotekstilom
Geotekstil je gradivo izraeno od sintetikih vlakana. Moe biti tkani, pleteni i
netkani. U graevinskoj praksi se pod geotekstilom najee podrazumijeva netkani
geoteksil. Nastao je poetkom 70-tih godina kao podna obloga. Pokazao je izvanredna
svojstva za vienamjensku primjenu u graevinarstvu. Geotekstil djeluje razdvajajue,
ojaavajue (kao armatura), filtrirajue i drenirajue.

Slika 11.9 Tri vrste geotekstila, desno sloenac (kompozit) od tkanog i netkanog tipa
190
Geotekstil ugraen u tlo djeluje kao armatura, tj. daje tlu vlanu vrstou.
Laboratorijska ispitivanja tla u koje je ugraen geotekstil, pokazuju da su rezultati
slini onima kod ispitivanja koherentnog tla.

Slika 11.10 Rezultat laboratorijskog ispitivanje pijeska ojaanog geotekstilom
Razdvajajuom sposobnou moe zamijeniti filtarske slojeve jer sprjeava
mijeanje tla bitno razliitih krupnoa. Propustan je za vodu, ali ne i za estice tla pa
djeluje filtrirajue. Ugraen na pravi nain moe djelovati i kao drenani sloj.

Slika 11.11 Zamjena obrnutog filtra slojem geotekstila
Geotekstil omoguava jednostavnu zamjenu povrinskog, loeg sloja tla slojem
zrnatog tla (ljunka ili tucanika) koji se dade dobro uvaljati, a da pri tom ne doe do
mijeanja s temeljnim tlom. Pri visokoj razini podzemne vode, voda slobodno izlazi
kroz geotekstil, koji djeluje i kao armatura. U nasutim graevinama ima danas vrlo
znaajnu ulogu.
Za postavljanje mehanikih zahtjeva za geotekstil, namijenjen stabilizaciji
prirodnog tla, mjerodavni su sljedei parametri:
vrsta tla,
vrsta nasipa,
prometno optereenje.
Ovisno o najveem zrnu (d
max
) nasipa i obliku zrna (okruglo, etvrtasto do 63 mm
ili etvrtasto > 63 mm) primjenjuje se tablica odreene vrste geotekstila prema OTU.
191
Ovisno o modulu deformacije E
V1
tla i prometnom optereenju, moraju biti
ispunjeni zahtjevi iz tablica. Vrijednosti u tablicama zasnivaju se na jakosti (vrstoi)
prvoga sloja od 40 cm i na prethodno odreenoj vrsti gradiva za nasipanje.
Tabela 11.3 Moduli deformacije i stiljivosti (Ms) za vrste tala U1 do U3(OTU2)
Tlo E
v1
Ms
U1 5 MN/m
2
6 MN/m
2

U2 5-15 MN/m
2
6-20 MN/m
2

U3 > 15 MN/m
2
> 20 MN/m
2

Posebni zahtjevi postavljaju se na geotekstil za filtriranje. OTU daje tablice obiljeja
geotekstila posebno za razdvajanje i pojaanje, a posebno za filtriranje i dreniranje.
Vodopropusnost okomito na tok mora zadovoljiti uvjet da je: k10
-3
m/s.
Vodopropusnost, prilikom razdvajanja, odreena je efektivnom veliinom otvora,
O
90, w
, koja se mora kretati u rasponu od: 0,06 mm O
90, w
0,2 mm
Efektivna veliina otvora O
90
,
W
je onaj promjer zrna kod kojeg 90% tla ostaje na
geotekstilu. Dovoljnom permitivnou i transmisivnou kao i odgovarajuom
veliinom otvora osigurana je djelotvorna odvodnja susjednih tala (OTU) .
Prilikom ugradnje geotekstila vrijede odreena pravila.
Polae se na ravnu povrinu. Preklapa se obrnuto od smjera ugradnje nasipa kao na slici
11.12.

Slika 11.12 Smjer polaganja geotekstila na podlogu na koju se nasipava
Geotekstili se mogu spajati:
preklapanjem;
zavarivanjem i
ivanjem.
Preklapa se tako da gornji sloj bude u smjeru nasipavanja, to znai da je samo
preklapanje u obrnutom smjeru, tj. da slijedei sloj treba podvui pod prethodni.
Duljina preklapanja za netkani geotekstil iznosi 50 cm a za tkani geotekstil 80 cm.
192
Vari se vruim zrakom, plinskom plamenikom ili namjenskim ureajem za varenje.
Zagrije se poloeni sloj, a zatim se prekrije slijedeim i spoj uvrsti hodanjem po
zagrijanom traku.
iva se namjenskom opremom za to su potrebni obueni radnici. Traje due od
prethodnih naina spajanja.
Nasipanje prvog sloja iznad geotekstila vri se s ela. Ne smije se voziti
strojevima po poloenom geotekstilu. Visina prvog sloja u zbijenom stanju mora biti
trostruko vea od promjera najveeg zrna odnosno najmanje 40 cm.

Slika 11.13 Nasip na geotekstilu
11.2.1.5 Ureenje temeljnog tla geomreama
Geomree su gradiva od raznih vrsta plastinih masa, proizvedene raznim
tehnologijama razvijenim u industriji plastinih masa. Mogu biti homogene, izraene
od isprepletenih vlakana ili isprepletenih traka.
Izrauju se izvlaenjem, sjeenjem, termovarom i sl. Njihova je proizvodnja toliko
raznolika da je teko izdvojiti neke odreene vrste.
193
Geomree slue za izvedbu nasipa na slabo nosivom i vrlo vlanom temeljnom tlu.
Prije njihovog polaganja potrebno je izvriti sve predradnje kao i kod polaganja
geotekstila osim to nije predvieno valjanje povrine na koju se polae.
Kod malih visina nasipa primjenjuju se u kombinaciji s odstranjivanjem
povrinskog sloja slabo nosivog tla potrebne debljine. Ovo je potrebno stoga da bi se
na planumu zavrenog nasipa mogla postii traena zbijenost. Povrina sloja kamenog
nasipa nad geomreom, smatra se temeljnim tlom za izradu nasipa.

Slika 11.14 Geomree
One nemaju filtrirajua i drenirajua svojstva pa ih se moe primijeniti tamo gdje
takvi uinci nisu potrebni.
Osim za ojaanje slabo nosivog i vlanog temeljnog tla, mogu sluiti i za
armiranje nasipa.
Polimerne se geomree dobavljaju u svitcima, a razastiru se na pripremljeno
temeljno tlo u uzdunom smjeru. Treba ih poloiti tako da budu dobro i jednoliko
napete u uzdunom i poprenom smjeru, tj. ne smije doi do veih boranja. Zbog toga
se rubovi moraju uvrstiti eljeznim ili drvenim klinovima na razmacima od po dva
metra.
Uzdune i poprene nastavke treba spojiti i uvrstiti eljeznim spojnicama
promjera 5-8 mm u obliku slova "U" na razmacima od po dva metra. Ako se uzduni i
popreni nastavci ne spajaju, treba izvesti preklop od 20 do 30 cm.
Ne smiju se polagati na smrznuto tlo niti za vrijeme dok pada kia.
Rad treba organizirati tako da se razastire samo tolika povrina polimernih
geomrea koja e se istog dana prekriti nasipnim slojem.
194
Za izvedbu kamenog nasipa na geomrei vrijedi isto to i za izradu nasipa na
geotekstilu. Potrebnu debljinu nasipnog sloja i tehnologiju izrade treba odrediti na
pokusnoj dionici.

Slika 11.15 Ojaanje posteljice i nasipa geomreom i geotekstilom
11.2.2 Poboljanje dubokih slojeva tla ispod nasipa
Moderne tehnologije za poboljanje dubokih slojeva tla su mnogobrojne. Mogu biti
mehanike, kada se tlu ne dodaju nikakvi dodaci, ve se raznim nainima vibriranja
poveava gustoa tla. Mogu biti one pri kojima se u tlo dodaju odreena gradiva i
tako poveava njegova gustoa, a time i zbijenost. Najnovije generacije strojeva
omoguuju dodavanje veznih sredstava i njihovo mijeanje s dubljim slojevima tla. Za
nasipe velikih povrina bitne su one kojima se u tlu postie vremenski projektirano
slijeganje i ubrzani proces konsolidacije. Postupci se mogu nabrojiti nastavno.
1) Mehaniki postupci bez i sa dodavanjem gradiva bez veziva su slijedei:
dinamika stabilizacija s povrine;
dinamika stabilizacija vibriranjem ispod povrine i vibroflotacija sa i bez
dodavanja gradiva;
zbijanje i zamjena tla miniranjem;
2) Stabilizacija dodavanjem veziva .
3) Projektirano vrijeme slijeganja i ubrzani proces konsolidacije moe se postii:
predoptereenjem;
uspravnim drenovima.
195
11.2.2.1 Postupci poboljanja svojstava tla vibriranjem
Postupci poboljanja svojstava tla vibriranjem temelje se na injenici da se rahlo
sloena struktura potresanjem moe presloiti u gustu. Postupak se temelji na pobudi
estica nevezanog tla, koje se premjetaju iz rahlog u zbijeniji poloaj. Na taj se nain
postie vea relativna gustoa (D
r
) i poboljavaju fiziko-mehanika svojstva tla.
Potresanje pokree rahlo sloene estice u emu pomae i podzemna voda te nastaje
pojava pod nazivom flotacija. Proces je shematski prikazan na slici 11.16.


Slika 11.16 Postupak premjetanja estica prilikom vibroflotacije
Kada se odabere pravilan raspored izvoenja, stvara se zgusnuti prostor ispod
povrine tla. Smanjeni obujam rezultira guim rasporedom estica na raun pora.
Poveava se broj toaka dodira izmeu pojedinih estica, to bitno utjee na poveanje
trenja meu esticama i poboljanje ostalih fiziko-mehanikih svojstava tla. Uinak
zbijanja moe se objasniti slikom 11.17.


Slika 11.17 Premjetanje estica nakon vibriranja i poveanje broja dodirnih toaka
Dinamika stabilizacija tla s povrine
Dinamika stabilizacija vri se dinamikim uinkom graevinskih strojeva na tlo.
Izvodi se tako da uteg teine od 0,6 do 2,0 MN, slobodno pada s visine od 15-25m. To
je jeftini nain da se poboljaju svojstva slojeva tla u dohvatnim dubinama ispod
povrine.
Pogodna je za uinkovito zbijanje rahlih, zasienih pijesaka i praina, organskih
tala, starih nasipa, odlagalita jalovine i komunalnog otpada.
196
Prema podacima iz literature (TerraSystem, 2009.), kada postoji sumnja da u
podzemlju postoje kaverne, vrtae ili ponori, ovaj nain poboljanje tla je takoer
uinkovit.

Slika 11.18 Uinak pada utega pri dinamikoj stabilizaciji (WEB 6)
Uinak zbijanja moe se priblino proraunati pomou jednadbe 11.2 (WEB 11)
WH n D
maks
= (11.2)
pri emu je W = teina utega u tonama, H = visina padanja u metrima, a n je
iskustveno 0,3-1,0. Dubina utjecaja prikazana je na slici 11.19.

Slika 11.19 Dubina utjecaja dinamike stabilizacije.
Za iste pijeske, n, moe biti i vei od 0,9.
197
Stabilizacija se osniva na uinku irenja valova kroz tlo, pod utjecajem kojih
dolazi do zbijanja rahlog tla. U sluaju veih upljina uinak je malo drugaiji, tj
trebalo bi da zbijanje izazove slom krovine koja e se uruiti u upljine. U oba sluaja
na povrini ostaju upljine koje je naknadno potrebno popuniti i kontrolirano zbiti na
traenu mjeru, prema projektu. To se moe uiniti nasipavanjem nekoherentnog tla uz
zbijanje ili razgrtanjem okolnog tla u rupe, uz povrinsko zbijanje valjcima,
vibrovaljcima i drugim slinim strojevima.
Na slijedeoj slici dana je skica uinka dinamike stabilizacije tla u prostoru tj. po
dubini. Da bi postupak bio uspjean potrebno je paljivo razraditi razmak meu
mjestima udara.

Slika 11.20 Uinak zbijanja u dubini tla
Stupanj poboljanja tla svodi se na poveanje relativne gustoe (D
r
), pri emu se
mijenja porozitet, e. Provjera uinka zbijanja se vri nekim od penetracijskih pokusa,
presiometrom, ili nekim drugim pokusom za provjeru gustoe tla.

Slika 11.21 Veliina rupe koja nastaje pri udaru tereta o tlo
198
Pri visokoj razini podzemne vode u dohvatu utjecaja udara je potrebno voditi
rauna o disipaciji pornih pritisaka koji se pojavljuju prilikom ovog postupka. Na
slici 11.22 prikazano je polje s nizom dizalica i nabijaa u radu.

11.22 Polje s nizom strojeva s utegom za dinamiko poboljanje tla
Postoji postupak s dodavanjem i zbijanjem dodanog nasipa (WEB 16). Na slici
11.23 prikazana je shema ovakvog zbijanja.

Slika 11.23 Dinamika stabilizacija s povrine sa zbijanjem dodatnog nasipa
199
Dinamika stabilizacija vibriranjem ispod povrine i vibroflotacija
Ovaj nain poboljanja temeljnog tla je uinkovitiji od zbijanja s povrine. Vrlo je
koristan za tla sklona likvefakciji (rahli pijesci jednolikog granulometrijskog sastava),
kao i za ojaanje hidraulikih nasipa, nastalih refuliranjem pijeska. Primijenjen je
prvi put 70-tih godina 20. stoljea u Njemakoj. Relativno je jeftin i vremenski brz.
Pokazalo se da je uinkovit do dubine od oko 4,0m. Moe se izvoditi bez ili sa
dodavanjem nekoherentnog tla u temeljno tlo. Praksu prati i razvoj teorija u smislu
numerikog modeliranja zbijanja vibroflotacijom (Geise, 2003.).
Prvobitni se postupak temeljio na uputanju pribora u tlo iskljuivo vibriranjem.
Zatim je izraen pribor koji uz vibriranje pospjeuje pokretljivost estica mlazom
vode koji izlazi na vrhu pribora. Stoga se ova tehnika naziva vibroflotacija. Danas
postoji niz izvoaa koji nude vlastitu tehnologiju s uinkom vibroflotacije.

Slika 11.24 Uinak vibriranja bez dodataka (detalj)
U koherentnim tlima postupak vibriranja i vibroflotacije ima uinak razliit od
onoga u rahlim, nekoherentnim tlima. U koherentnom se tlu ne moe pobuditi
premjetanje estica, ve ureaj iskljuivo stvara prostor u tlu u koji ulazi, zbija
okolno tlo, ne bitno, ali poveava porne pritiske ako je tlo potpuno zasieno.
Novostvoreni prostor se puni nekoherentnim tlom i nastaju ljunani stupovi u tlu.
ljunani stupovi u tlu imaju uinak poveanja gustoe tla, osiguravaju ojaanje tla, a
uinkoviti su i kao ljunani drenovi koji znatno mogu ubrzati proces konsolidacije.
(WEB 6).
Na slici 11.25 uoava se hrpa tla uz vibriranu povrinu, koja tone. Na taj se nain
moe nadomjestiti dio utonulog tla oko mjesta ugradnje. Ovo treba razlikovati od
postupka s dodavanjem ljunka. Ovdje se ne djeluje na dodani materijal, ve on samo
nadomjeta nastali prostor.
Odabir razmaka mora biti takav da doe do preklapanja uinka vibracije.
Postupak se sastoji u tome da sonda vibriranjem ulazi u tlo do odreene dubine i
idui prema gore vibrira i zbija okolno tlo.
200

Slika 11.25 Vibriranje sa slijeganjem povrine na raun smanjenja poroziteta
Prilikom dodavanja ljunka, vibriranjem se zbija i ljunak, ubaen u nastalu
upljinu u koherentnom tlu. Tako nastali stupovi u tlu djeluju kao uspravni drenovi.

Slika 11.26 Sonda za vibroflotaciju sa cijevi kroz koju se dodaje ljunak u osvojeni
prostor u koherentnim tlima, vide se otvori za vodu
Razvoj graevinskih strojeva ini izvedbu dubinskog vibriranja tla sve brom.
Tako danas postoje tzv. tandemi, dizalice koje nose dva vibratora.
Najbolji podaci o postupku dubinskog vibriranja tla mogu se postii izradom
pokusnog (probnog) polja.
201

Slika 11.27 Shema pokusnog (probnog) polja za dubinsko vibriranje tla s mjestima
vibriranja i mjestima provjere uinka statikom ili dinamikom penetracijom
Provjera zbijenosti vri se, kao i kod dinamike stabilizacije s povrine, statikim
(CPT) penetracijskim pokusom ili dinamikim, standardnim (SPP) penetracijskim
pokusom, ili nekim drugim pokusom za utvrivanje poboljanja svojstava tla.
Podrazumijeva se naravno da postoje podaci o zbijenosti tla prije zahvata kako bi se
mogli usporediti s rezultatima nakon zahvata i ocijeniti uinkovitost zbijanja.

Slika 11.28 Ureaj za vibroflotaciju u radu
202
Zbijanje i zamjena tla miniranjem
Metoda je poznata dugi niz godina. Koritena je u Rusiji sredinom 20. stoljea za
zamjenu loeg, povrinskog sloja tla, naroito treseta, pri gradnji prometnica.
Postupak se sastoji u tome da se u tlu izvedu buotine u koje se ugradi eksploziv, a
zatim se prostor prekrije odreenom koliinom ljunka tako da nakon eksplozije
ljunak utone u novonastali prostor.
Tehnologija je usavrena tako da se danas izvodi na niz naina. Uinkovita je za
pobuivanje potresnih valova unutar mase tla, koji izazivaju flotaciju estica. Koristi
se za povrinsko i dubinsko zbijanje rahlih, nekoherentnih tala, najee rahlih
pijesaka sklonih likvefakciji kao i za zbijanje mekih sitnozrnih tala kao na pr. mulj i
treset.

Slika 11.29 Zamjena tla miniranjem na trasi budue prometnice
Uinak miniranja na povrini slian je dinamikoj stabilizaciji s povrine. Prema
postojeim podacima, 1kg eksploziva (TNT) odgovara energiji udarca malja od 5 tona
koji slobodno padne s visine od 100 metara.

Slika 11.30 Uinak miniranja na povrini (http://www.polbud-pomorze.pl)
203
Osim s povrine, zbijanje je mogue provoditi i u dubini, u buotini. Paljivo
odabranom koliinom eksploziva mogu se postii razliiti uinci zbijanja, koji
odgovaraju konkretnoj lokaciji, vrsti tla i zahtjevima budue graevine koja e na
lokaciji biti temeljena.
11.2.2.2 Stabilizacija dubljih slojeva tla vezivima
Dananja tehnologija omoguuje dodavanje veziva i mijeanje s podtemeljnim
tlom u dubokim slojevima. Na slici je prikazan jedan od naina izvedbe ovakvog
poboljanja tla. Pribor se vrti i razrahljuje tlo do potrebne dubine. Zatim se kroz
sredinju cijev pod pritiskom ubacuje vezno sredstvo, pribor ubrzano rotira i mijea
tlo i vezivo, a istovremeno se pribor programirano podie.

Slika 11.31 Shema mijeanja tla i veziva u dubini (WEB Keller)
Kao dodaci koriste se: cement, letei pepeo, ljaka iz visokih pei i
termoelektrana, vapno, razni drugi dodaci kao i meusobne kombinacije navedenih
tvari, (Hayward Baker, 2004.). Postoji suhi i mokri postupak. Fotografija ovog
pribora dana je na slici 11.32.

Slika 11.32 Pribor za dubinsko mijeanje sustava Keller
Mjeavinom vapna i cementa u razliitim omjerima mogue je prilagoditi vezivo
odreenoj vrsti tla. O omjeru vapna, cementa i tla ovisi vrstoa stabilizirane mase,
pa se tako moe dobiti poboljanje vrstoe podtemeljnog tla u irokom rasponu.
Uinak se moe provjeriti nekom od metoda penetracije.
204
11.2.2.3 Projektirano vrijeme slijeganja i ubrzani proces konsolidacije
Konsolidacija je pojava slijeganja tla u vremenu. Nastaje u slabo propusnim,
koherentnim tlima s malim vrijednostima koeficijenta propusnosti, k. Pojava je
naroito neugodna kada na ovakvom tlu lee nasipi velikih povrina, koje nije mogue
tokasto temeljiti u dublje, bolje slojeve tla.
Na raspolaganju stoji nekoliko mogunosti savladavanja ovakvih potekoa
Predoptereenje
Kada graditeljima na raspolaganju stoji dovoljno vremena, moe se koristiti
postupak predoptereenja. On se sastoji u tome da se na povrinubudueg nasipa
nanese teret vei od onoga koji e na tom prostoru izazvati budui nasip.
Predoptereenje q
1
izazvati e ukupno slijeganje s
1
, u nekom vremenu t. Nasip,
koji e na tlo predati teret q
2,
znatno manji od predpotereenja q
1
(q
2
<<q
1
), izazvao bi
proporcionalno manje slijeganje s
2
<s
1
. Kako je konsolidacijsko slijeganje veim
dijelom nepovratno, to se trajanje predoptereenja moe programirati tako, da izazove
odgovarajui, odabrani postotak slijeganja (konsolidacije U%), koje bi izazvao nasip,
a nakon kojeg su slijeganja dovoljno mala da ne mogu vie imati tetan utjecaj na
stabilnost i uporabivost nasipa.
Kada se predvieno slijeganje postigne, predoptereenje se zamjenjuje
projektiranim nasipom. Ovaj je postupak mogue primijeniti na povrinama, za koje
se unaprijed zna da e kroz neko vrijeme postati podloga nasipu s unaprijed priblino
odreenim optereenjem.
Postupak se esto koristi za slijeganje veih povrina stiljivog malo propusnog tla
(mulj) ispod buduih platoa koji nastaju nasipanjem (naroito refuliranjem). Tada se
moe izvesti nasipe dvostruko i vie vee visine od projektiranih. Kada se postigne
zadovoljavajui stupanj konsolidacijskog slijeganja, nasipi se skidaju na projektiranu
kotu, a slijeganje je ili zavreno ili preostaje vrlo mali postotak koji ne teti buduoj
namjeni platoa. Uobiajene visine nasipa za predoptereenje su 4-6 metara, a
uobiajeno izazovu slijeganje od 0,3 do 1,0 metra.
Ukupno slijeganje je:

=
z
0
k
dz
M
s (11.3)
Kako je vrijednost dodatnog, efektinvog naprezanja
1
, vea za vei dodirni
pritisak q
1
, to e predoptereenje izazvati odreeno konsolidacijsko slijeganje, u
205
vremenu, dovoljno veliko da bude jednako barem 80 90% ukupnog slijeganja pod
korisnim teretom. Na slici 11.33 prikazan je dijagram slijeganja s uinkom
predoptereenja.

Slika 11.33 Konsolidacijsko slijeganje ubrzano dodatnim optereenjem
(Stapelfeldt, 2006.)
Postupak se moe ubrzati izvedbom uspravnih drenova u malo propusnom tlu
ispod predoptereenja, to je prikazano na slici 11.34.

Slika 11.34 Uinak predoptereenja i uspravnih drenova s oznaenim smjerom
kretanja estica vode (Stapelfeldt, 2006.)
Uspravna drenaa radijalna konsolidacija
Prema teoriji (Terzaghi, 1943.), vrijeme, t, potrebno da se odvije odreeni postotak
konsolidacije, U%, ovisi izmeu ostalog o kvadratu puta koji je potreban da prijee
estica vode od mjesta najvieg do mjesta najnieg potencijala u promatranom sloju tla.

v
2
c
H * T
t = (11.4)
206
Bezdimenzionalni vremenski faktor T ovisi iskljuivo o prosjenom stupnju
konsolidacije (T=f(U%)), a koeficijent konsolidacije c
v
o svojstvima tla i gustoi
vode (m
v
, k,
w
). Te se dvije vrijednosti za odreenu lokaciju i tlo ne mogu mijenjati.
Ostaje jedino put vode, H, kao vrijednost pomou koje se moe regulirati vrijeme
potrebno da se odvije eljeni stupanj konsolidacije. Za postizanje takvog uinka
pokazali su se idealni uspravni drenovi. Odabirom njihovog meusobnog razmaka
(2R), odabire se najkrai put vode (H=R), te se tako regulira vrijeme potrebno da se
postigne eljeni stupanj konsolidacije.

Slika 11.35 Skraenje putanje estica vode pri procesu konsolidacija primjenom
uspravne drenae
Ugradnjom drenova unosi se u tlo atmosferski ili u najboljem sluaju hidrostatski
pritisak jednak visini stupca podzemne vode. Ovaj je pritisak manji od pornog pritiska
uzrokovanog dodatnim naprezanjem. Zato voda poinje tei prema drenovima tj.
prema najbliim tokama pritiska nieg od okolnog u porama tla. Drenovi mogu biti
ispunjeni dobro propusnim tlom, pijeskom i/ili ljunkom, koji se moe ugraditi nekim
od prethodno opisanih postupaka.
Veina tala pokazuje anizotropiju u pogledu veliine koeficijenta procjeivanja, k,
na nain da je k
h
>k
v
. Ova injenica pogoduje primjeni uspravnih drenova u skraenju
vremena primarne konsolidacije.
Na slici koja slijedi dana je familija krivulja odnosa prosjenog stupnja
konsolidacije U i vremenskog faktora T
h
za razliite vrijednosti, n= R
e
/ r
w
, pri emu
je 2R
e
osni razmak drena a 2r
w
promjer drena.
207

Slika 11.36 Krivulje odnosa vremenskog faktora T
h
i prosjenog stupnja konsolidacije
U , za razliite vrijednosti koeficijenta n pri radijalnoj konsolidaciji
Ove metode poboljanja tla nisu uinkovite za organska tla i tresete, u kojima se
slijeganje oituje kao sekundarno.
Uspravni se drenovi u pravilu postavljaju u pravokutnim ili esterokutnim
rasterima kako je pokazano na slici 11.37.

Slika 11.37 Razmak drenova
Na slici 11.38 shematski je prikazana ugradnja ljunanih (ili pjeanih) drenova
vibriranjem. Potrebno je prilagoditi granulometrijski sastav da ne doe do mijeanja
materijala potovati filtarsko pravilo.
208

Slika 11.38 Ugradnja ljunanih drenova (Hayward Baker, 2004.)
Uspravni drenovi mogu se izvoditi kao predgotovljeni drenovi. Najee se izvode
kao savitljivi, od predgotovljenih drenanih traka od plastine mase, a danas ve i od
prirodnih tvari. Trake su prikazana na slici 11.39.

Slika 11.39 Savitljivi, predgotovljeni dren: lijevo plastini, desno prirodna vlakna
Plastini se dren sastoji od ovojnice od geotekstila, koji ima ulogu filtra, i neto
vre rebraste trake koja omoguuje tok vode kroz kanale izmeu rebara. iroke su
oko 10 cm, a presjek im je oko 3 cm. Trake od prirodnih vlakana su takoer
dvodijelne, s filtrom kao ovojnicom i propusnom jezgrom. Danas postoji niz
proizvoaa ovih traka. Prednost savitljivih (mekih) drenova je u tome to se oni
slobodno guvaju u gornjem dijelu nasipa u koji su ugraeni, zajedno sa tlom koje se
slijee.
209
Najbolji uinak postie se kada se ugrade uspravni drenovi, a na povrini izvri
predoptereenje. Najee se predoptereenje postavlja na sloj geotekstila. Geotekstil
omoguava dreniranje podloge i sprjeava prodiranje i utapanje nasipa u temeljno tlo
(Stapelfeldt, 2006.).
Na slici 11.40 prikazan je presjek a na slici 11.41 shema jedne ovakve drenae.

Slika 11.40 Savitljivi (meki) drenovi, lijevo detalj, desno shema guvanja u nasipu

Slika 11.41 Shema uspravne drenae s predoptereenjem i nain rada
Izvedba ljunanih stupova
Ugradnja ljunanih stupova je odavno poznati nain poboljanja podtemeljnog tla.
Izvodili su se nekom od tehnika za izvoenje pilota, s tim da je umjesto betona u tlo
ugraen ljunak. Veinom su to tehnologije koje znatno zbijaju okolno tlo, te su
ljunani stupovi imali dvostruki uinak; zbijanja i dreniranja.
210
Nove tehnologije znatno su proirile mogunosti izvedbe ljunanih stupova kao i
njihovu uinkovitost. Danas se izvode uz vibriranje, to bitno poveava poboljanje
podtemeljnog tla u smislu dodatnog zbijanja. Ovako zbijenije tlo ima poveanu
vrstou na smicanje, ime je poveana nosivost i smanjeno slijeganje. ubrzano je
dreniranje (teenje ka drenovima), a to smanjuje opasnost od likvefakcije.
Za drenirajui uinak je potrebno razmak ljunanih stupova projektirati tako da
zadovolje traeni zahtjev skraenja vremena konsolidacijskog slijeganja u smislu
radijalne konsolidacije.
Razvoj strojeva za poboljanje svojstava rahlog i mekog tla u dubini, omoguio je
razne naine i mogunosti ugradnje ljunanih stupova. Temeljno je da se ugradnja
vri usporedo s dubinskim vibriranjem te se na taj nain zbija okolno tlo, ali se zbija i
ugraeni kameni agregat te postiu znaajni uinci.
Na slici 11.42 prikazana je izvedbe ljunanog stupa pomou vibratora (Keller)

Slika 11.42 Shema izvedbe ljunanog stupa uz vibriranje s punjenjem odozdo i
popreni presjek vibratora
211
Na slici 11.43prikazana je izvedba ljunanog stupa s punjenjem odozgo.

Slika 11.43 ljunani stup punjen odozgo
Na slici 11.46 prikazan je niz gotovih ljunanih stupova na povrini tla. Vidljiv je
niz stupova na relativno malom razmaku, u traci sa etiri reda stupova. Ovim je
poboljano tlo za izgradnju nasipa za jo jedan kolosjek brze eljeznice.

Slika 11.44 ljunani stupovi na povrini tla
Najnovija istraivanja se kreu u podruju primjene vie metoda poboljanja
podtemeljnog tla istovremeno.
Razmatra se uinkovitost vibriranih ljunanih stupova i tehnike dinamike
stabilizacije uz dodatak savitljivih drenova. Svrha zbijanja tla je i smanjenje
mogunosti pojave likvefakcije u zasienim pijescima i prahovima niske plastinosti.
212

Slika 11.45 Dinamika stabilizacija s povrine bez i sa mekim drenovima
Rezultati pokazuju bitno poveanje relativne zbijenosti, kao mjere poveanja
otpora likvefakciji, kada se koriste meki drenovi. Oni omoguuju disipaciju
poveanog pornog tlaka koji nastaje tijekom postupka vibriranja. Na taj je nain
omoguen vei porast gustoe tla. Na slici 11.46 prikazana je kombinacija ljunanih
stupova i savitljivih drenova malog promjera.

Slika 11.46 Zbijanje uvibriranim ljunanim stupovima bez i s dodatkom savitljivih
drenova
213
Na slici 11.47 prikazano je ogledno polje za ispitivanje uinkovitosti metode sa
slike 11.46.

Slika 11.47 Ogledni tlocrtni raspored ljunanih stupova i mekih drenova
Uinkovitost se provjerava mjerenjem promjene relativne gustoe tla D
r
(I
d
) nekom
od terenskih metoda penetracije ili gofizikim mjerenjima gustoe tla po dubini.
Rezultati ovih istraivanja bi trebale biti upute za projektiranje ljunanih stupova
i viestrukih tehnika dinamikog zbijanja tla u prainastim i rahlim, pjeskovitim
tlima.
11.2.3 Osiguranje odvodnje
Svako je radilite potrebno osigurati od vanjske i vlastite povrinske, oborinske i
podzemne vode. U tu svrhu potrebno je izraditi sustav obrane od vanjskih voda koji
sprjeava dotok vanjske vode na gradilite ili pozajmite.
Podloga na koju se izvodi nasip kao i slojevi nasipa moraju zadovoljiti uvjete
optimalne vlanosti prilikom zbijanja. Potrebno je da se zbijena povrina svakog
ugraenog sloja naknadno ne vlai. Stoga je povrine izloene kii, nakon zavretka
valjnja ili kada prijeti kia, potrebno zaravnati i izvesti u blagom radnom nagibu od 3-
5%, prema sustavu odvodnje ili rubnim kosinama, ako voda nee na kosini nanijeti
tetu uslijed erozije ili kada e se kosina naknadno urediti. Zagladiti je potrebno
slojeve koji se valjaju jeevima i valjcima sa stopama, koje u povrini ostavljaju
udubine.
Razina podzemne vode bitno utjee na mogunost zbijanja tla. Ispod razine
podzemne vode nemogue je izvriti zbijanje tla. Stoga je potrebno kod visoke razine
podzemne vode izvriti dreniranje poteza koji se eli zbiti. Razinu podzemne vode
potrebno je drati snienom sve dok se ne izvede nasip u punoj visini, koji tada ima
ulogu kontra tereta i ne dozvoljava poveanje poroziteta. Ovo jednako tako vrijedi pri
izradi tamponske podloge ispod buduih temelja. Snienje je potrebno odravati do
izgradnje barem jedne etae koja vri optereenje na ureenu podlogu.
214
Kada se, neposredno iznad razine podzemne vode, treba izvriti nasipanje i
zbijanje zamjenskog ili tamponskog sloja (na pr. kod zamjene tla), potrebno je
primijeniti pravilo obrnutog filtra i granulometrijsku krivulju zamjenskog sloja
prilagoditi granulometriji temeljnog tla prema filtarskom pravilu. Umjesto obrnutog
filtra moe koristiti geotekstil kao sloj za odvajanje. Ponekad je potrebno koristiti i
geotekstili i princip obrnutog filtra da bi se postigla traena kakvoa ugraenog tla.
Takoer se moe koristiiti geomrea, kada se nasipa sloj kamena kao podloga
buduem nasipu.

11.3 OTVARANJE POZAJMITA
Pozajmite je prostor s kojeg se uzima tlo za ugradnju u nasip. Prethodno se
istranim radovima utvruje kakvoa i koliina raspoloivog tla. Iskop pozajmita
spada u iroki iskop i izvodi se strojno. Kada se otvara kamenolom, iskop se vri
miniranjem uz paljivi proraun s obzirom na traenu fragmentaciju.
Pri otvaranju pozajmita najprije se skida humus do dubine za koju se moe
utvrditi da vie ne sadri tetne koliine organskih tvari.
Kako e se tlo koristiti za nasip, potrebno je kod tala kod kojih to utjee na
zbijenost pri ugradnji, stalno provjeravati vlanost i usporeivati s optimalnom.
Povrini pozajmita potrebno je osigurati dobru odvodnju. Iskop i odvoz treba
osigurati tako da se tlo to manje remeti prolazom vozila po povrini pozajmita.
Prije poetka iskoritavanja pozajmita potrebno je snimiti teren i izraditi
prijedlog tehnologije iskopa. Prijedlog tehnologije mora sadravati:
situaciju s poprenim profilima predvienog iskopa,
nain iskopa u uspravnom i vodoravnom smjeru,
vrstu strojeva i vozila,
mjesta odlaganja humusa i ostalih neupotrebljivih gradiva,
prijedlog za ureenje pozajmita nakon zavrene uporabe,
studiju utjecaja na okoli.
Kapacitet iskopa u pozajmitu mora biti usklaen s mogunostima prijevoza i
ugradnje, posebno ako je tlo osjetljivo na atmosferilije. Odvodnja pozajmita, kao i
nagibi pokosa u upotrebi, moraju biti u skladu s danim uvjetima za iskope u
zemljanim tlima (kategorije C prema OTU).
215

Slika 11.48 Iskop tla na pozajmitu za autocesti Zagreb-Karlovac (Celmi 1974.)
Zapremina iskopa u pozajmitu rauna se na osnovi koliine nasipa u zbijenom
stanju, izraenog od gradiva iz pozajmita, prema naelu da je jedan kubini metar
nabijenog nasipa jednak jednom kubinom metru iskopa u pozajmitu. Rastresitost se
uzima u obzir samo ako se posebno obraunava prijevoz.
U skladu s naelima ouvanja okolia, pozajmite bi po zavretku iskoritavanja
trebalo odgovarajue urediti.
11.4 IZVEDBA NASIPA
11.4.1 Openito
Gradiva za nasip propisuju se projektom. OTU predvia izradu nasipa od:
zemljanih materijala;
mijeanih materijala;
kamenitih materijala.
Pod izradom nasipa podrazumijeva se
dovoz gradiva;
nasipanje;
razastiranje;
osiguranje optimalne vlanosti vlaenjem ili suenjem za koherentna tla;
zbijanje prema zahtjevima iz projekta.
Izrada nasipa se moe podijeliti na dva naina:
1) ovisno o tlu i mjestu na koje se nasipa i
2) ovisno o nainu na koji se nasipa.
216
ad 1) Nasipa se na dobro nosivom tlu, na loe nosivom tlu i uz objekte.
Nasipavanje, ovisno o tlu na koje se nasipa, obraeno je u poglavlju o ureenju
podloge. Nasipavanje uz objekte e se prikazati u tekstu koji slijedi.
ad 2) Postoje razni naini nasipavanja. Na raspolaganju su dvije mogunosti
izvedbe nasipa: nasipavanje bez zbijanja i nasipanje uz kontrolirano zbijanje. Koji e
nain biti odabran ovisi o namjeni nasipa i stvarnim mogunostima na terenu.
Neke nasipe, kao pri nasipanju u vodi, nije mogue kontrolirano ugraivati, a
potrebno ih je izvesti.
11.4.2 Nasipavanje bez zbijanja
Postoji nekoliko mogunosti nasipavanja bez zbijanja. Kameni nasipi nisu
podloni naknadnom slijeganju, pa se odabirom ispravne granulometrijske krivulje
mogu dobiti traena svojstva nasipa i bez zbijanja. Ma kako ispravan bio odabrani
granulometrijski sastav ovi nasipi uvijek pokazuju izvjesna slijeganja.
11.4.2.1 Nasipavanje s ela
Prilikom ovog nasipavanja nema mogunosti provjere kakvoe izvedenog nasipa.
Zbijanje se vri iskljuivo prolazom vozila koji dovoze gradivo za nasipavanje. Pokos
nasipa zauzima kut prirodnog pokosa gradiva kojim se vri nasipavanje.
Nasipavanjem s ela izvode se nasipi kojih zbijenost nije od velikog znaaja, nasipi u
vodi, kameni nasipi za oblikovanje zagata i slino. Prilikom ovog nasipavanja uslijed
djelovanja gravitacije, krupniji komadi odlaze dalje od sitnijih te se uvijek nalaze u
podnoju nasipa. Tako nastaje segregacija koju nije mogue sprijeiti
11.4.2.2 Nasipavanje kamenometa
Nasipava se u tekuoj i/ili dubokoj vodi, gdje ne postoje druge mogunosti izvedbe
nasipa. Nasipa se s namjenski graenih plovila s dnom koje se otvara. Slui kao
podloga izradi obalnih graevina od plivajuih sanduka, za gradnju lukobrana i
valobrana.
11.4.2.3 Refuliranje
Nasipavanje pijeska usisavanjem s vodom i odlaganje na odreenu povrinu na
kojoj se voda ocijedi a pijesak stvara novo osvojenu povrinu. Ovako nastali nasipi
vrlo su slabo zbijeni. Ovisno o granulometrijskom sastavu mogu biti izrazito podloni
likvefakciji. Refuliranje se moe izvoditi tako da se pijesak i voda na jednoj strani
usisavaju a na drugoj odlau u za to predvieni prostor ili da se usisani pijesak odlae
217
u brodsko spremite, otegli na mjesto ugradnje i tamo istovari bilo otvaranjem dna
spremita, bilo ponovnim usisavanjem i izbacivanjem na mjesto odlaganja.
11.4.2.4 Nasipavanje sa skele
Nasipanje bez zbijanja, mogue je izvoditi sa skele. Ovo se moe koristiti u pri
nasipanju u vodu. Skela se moe izvesti na pilotima-stupovima, zabijenim u tlo u
vodi.

Slika 11.49 nasipavanje sa skele
11.4.3 Nasipavanje sa zbijanjem
Veinu nasipa ugrauje se kontrolirano, u slojevima, uz zbijanje. Svaki sloj se
provjerava prije i nakon ugradnje (zbijanja).
Slojevi su odreene debljine, a stvarna najvea debljina razgrnutog sloja nasipa
koja e se zbijati, odreuje se na pokusnoj dionici, ako ne postoje provjerena iskustva
o debljinama slojeva u kojima se ta tla mogu pravilno zbiti odreenim sredstvima za
zbijanje.
11.4.3.1 Opi postupci pri izvoenju nasipa
Nasipanje i razastiranje
Nakon dopreme tla na mjesto izvedbe uslojeno ugraenog nasipa, slijedi
razastiranje. Postupci razastiranja opisani su u poglavlju 10.3.
Nasipa se, razastire i zbija sloj u cijeloj irini, a po mogunosti i u cijeloj duini.
Kada se nasipa tlo za nasutu branu, potrebo je nasipavati i zbijati sloj na cijeloj
povrini.
Kada se nasipava za izrazito duge nasipe potrebno je postii neprekinutost rada.
Nasipavati se moe u vodoravnim i u nagnutim uzdunim slojevima, ali uvijek u
cijeloj irini.
218
Svaki sloj nasipnog tla mora se razastrti vodoravno u uzdunom smjeru ili nagibu
koji je najvie jednak projektiranom uzdunom nagibu nivelete. Od toga se moe
odstupiti jedino pri izradi silaznih rampi za dublje udoline, kada slojevi nasipa mogu
biti i u veem nagibu. U poprenom smjeru nasip mora uvijek imati minimalni
popreni pad u svim fazama izrade.
Nasipati se moe u vodoravnim slojevima tako da se gradivo dovozi po gotovom
zbijenom sloju;

Slika 11.50 Nasipavanje po gotovom sloju
ili gradivo treba voziti po sloju koji se ugrauje. Tada se svjee razastrti sloj prvo
zbija pod kotaima vozila a tek nakon toga strojevima za zbijanje.

Slika 11.51 Navoenje po novom sloju
Optimalno je navoziti po ve djelomino zbijenom nasipu, po mogunosti uvijek
po novom tragu, tako da se i navoenjem omogui odreeno i jednolino zbijanje
slojeva nasipa.
Prilikom nasipavanja, u poprenom presjeku nasipa, vozila se kreu tako da pri
svakom prolazu mijenjaju poloaj.

Slika 11.52 Redoslijed nasipanja i razastiranja tla u poprenom presjeku nasipa
219

Slika 11.53 Angldozer za razastiranje i guranje tla istovarenog na hrpe
Kada je potrebno nasipati teren na kojem je voda iznad povrine, kombinira se
nasipanje s ela dok se ne izae iz vode i nasipanje u vodoravnim slojevima nakon to
se izae iz vode. Ako je mogue i/ili potrebno, moe se podlogu urediti podvodnim
zahvatima slinim onima koji su prethodno opisani kao prethodni i pripremni radovi.

Slika 11.54 Nasipanje s ela u vodu do visine vodnog raza, a zatim u slojevima s
kontroliranim zbijanjem
Za lou podlogu, na maloj dubini, mogue je rjeenje kao kod ureenja podloge
geotekstilom sa ili bez zamjene sloja loeg tla u podlozi.
Na prijelazu iz usjeka u nasip potrebno je prvo izgraditi pristup vozilima. Mogue
ga je izraditi na dva naina:
1) dodatnim zasijecanjem:

Slika 11.55 Prijelaz iz usjeka u nasip dodatnim zasijecanjem
220
2) prethodnim nasipanjem

Slika 11.56 Prijelaz iz usjeka u nasip prethodnim nasipanjem
Optimaliziranje vlanosti
Pokazano je da se zbijanjem nasipa moe postii traena suha gustoa kada on ima
optimalnu vlanost. Stoga je potrebno nakon razastiranja provjeriti vlanost
razastrtog tla i usporediti sa zahtjevom glede vlanosti iz Proctorovog pokusa.
Kada je vlanost manja od optimalne odnosno dozvoljene u odnosu na optimalnu,
potrebno je izvriti dodatno vlaenje. Ovo se naroito moe dogoditi kada je zrak
izrazito suh, te se uslijed prijevoza i razastiranja tlo brzo sui. Vlaenje je potrebno
izvriti polijevanjem odreene, proraunom utvrene koliine vode (dodati potreban
postotak u odnosu na razastrtu koliinu tla), tlo razrijati da se vlaga jednoliko
rasporedi i zatim izvriti zbijanje.
Kada je razastrto tlo pre vlano, a vrijeme dozvoljava, potrebno ga je ostaviti
razastrtog neko vrijeme, moda i izmijeati i ponovo razgrnuti i suiti do optimalne
vlanosti i zatim zbijati.
Kada se oekuje kia, a ugrauju se tla osjetljiva na promjenu vlanosti, potrebno
je povrinu zagladiti glatkim valjkom, u blagom padu, tako da se sprijei zadravanje
vode na povrini nasipa. Tek kada se povrina prosuila treba ponovo provjeriti
vlanost i nastaviti s radom.
Zbijanje
Svaki nasuti sloj se mora zbijati u punoj irini odgovarajuim sredstvima za
zbijanje. Zbijati treba od niega ruba prema viemu.
S nasipanjem novog sloja moe se otpoeti tek kada je prethodni sloj dovoljno
zbijen i kada je traena zbijenost dokazana ispitivanjem.
Zbijanje, ovisno o vrsti tla koje se zbija, vri se glatkim valjcima, vibro valjcima,
jeevima, valjcima sa stopama, valjcima s vie gumenih kotaa.
Visina svakog pojedinog razgrnutog sloja mora biti u skladu s vrstom gradiva i
dubinskim uinkom strojeva za zbijanje
221
Debljina nasipnog sloja, mogunosti zbijanja pojedinih vrsta gradiva pojedinim
vrstama strojeva odreuje se na pokusnoj dionici (PROBNO POLJE) .
Tabela 11.4 Uobiajeni kriteriji zbijenosti nasipa (Szavits)
vrsta tla krupnozrna sitnozrna
granino mogue zbijanje 98% (D
r
~90%) 96%-98%
granino mogue zbijanje
bez potekoa
95% 95%
nasipanje suho bez zbijanja 88%-91%
nasipanje vlano bez
zbijanja
80%-85%
zadovoljava veinu nasipa
(osim brana koje zahtijevaju
vee vrijednosti)
90%-92% 93%
Stupanj zbijenosti
Sz [%] prema
modificiranom
Proctorovom
pokusu

za sprjeavanje likvefakcije
95% (D
r
~70%-
75%)

dopustivi raspon vlanosti oko optimalne
2%(< 1,5%
teko dostupno)
kontrola zbijenosti suha gustoa suha gustoa
utjecaj vlanosti na mogunost zbijanja mali veliki
utjecaj strukture zbijenog tla na vrstou,
krutost i vodopropusnost
mali veliki
strojno zbijanje
glatki vibro-
valjci
valjci sa
stopama i jeevi
runo zbijanje vibro-ploe nabijai
uobiajeno 15-30 cm 15-20 cm
jako zbijanje tekim
strojevima
do 60 cm,
do 150 cm za
kamen
do 30 cm
srednje jako zbijanje
runo zbijanje
tipine visine
sloja u rahlom
stanju (mora se
odrediti probnom
dionicom)

dozvoljeni najvei promjer
zrna
1/3 visine sloja i < od 40 cm
Pokusna dionica moe se izvoditi na mjestu budueg nasipa i, ako je
zadovoljavajue zbijenosti, uklopiti u njega. Moe se izvoditi i van budueg nasipa.
222

Slika 11.57 Valjak sa irokim stopana
Novi sloj se nanosi na ureeno temeljno tlo ili na ve izraeni sloj nasipa tek
nakon to su tekua ispitivanja za temeljno tlo ili sloj izraenog nasipa dala
zadovoljavajue rezultate. Po zavretku nasipa dotjeruju se i planiraju njegovi pokosi.
11.4.4 Izvedba pokusnih dionica
Tehniki uvjeti za ugradbu tla u nasipe propisuju se projektom, na temelju
rezultata laboratorijskih istraivanja i iskustva dobivenih upotrebom raznih vrsta
strojeva. U fazi projektiranja gotovo nikada nije poznat izvoa, a time ni
mehanizacija kojom e se nasip izvoditi.

Slika 11.58 Glatki valjak
223
Iznimka je jedino kad Investitor organizaciji ustupa kompletan ininjering pa
projektant poznaje vrstu i svojstva mehanizacije. No i u ovom sluaju mogu nastupiti
izmjene, jer se moe dogoditi da planirana mehanizacija bude angairana na izvedbi
drugog objekta. Kod ustupanja objekta na izgradnju licitacijom na temelju gotovog
projekta, gotovo uvijek postoji velika razlika izmeu propisane mehanizacije i
mehanizacije kojom raspolae Izvoa.

Slika 11.59 Teki vibrovaljak nove generacije (Christopheri dr.2006.)

Slika 11.60 Vibroploa, valjak s gumenim kotaima i glatki valjak
224
Pokusne dionice (probna polja) izvode se na pozajmitu ili na lokaciji samog
objekta kako bi se smanjili trokovi za njihovu izvedbu. U svakom sluaju treba
osigurati priblino iste uvjete kakvi e biti kod izvedbe samog nasipa.
Ispitivanje se obavlja na pokusnoj dionici duine 50 metara kako slijedi:
Naveze se sloj tla pogodne vlanosti i debljine za koju se pretpostavlja da se moe
u cijelosti zbiti predvienim sredstvima za zbijanje. Sloj se zbija raznim brojem
prijelaza raznih strojeva za zbijanje. Nakon odreenog broja prijelaza ispituje se
zbijenost.
Zbijenost se ispituje na najmanje etiri mjesta od kojih najmanje na dva mjesta u
donjoj polovici sloja. Na osnovi dobivenih rezultata odabire se pogodan stroj za
zbijanje i nain rada. Postignuti uinak zbijanja provjerava se praenjem promjene
postignute suhe gustoe, preko koje se provjerava stupanj zbijenosti prema
Standardnom ili Modificiranom Proctoru (Sz) ili modul stiljivosti (Ms).
Izvedbom probnog polja, prema prikazanoj shemi, mogue je detaljno utvrditi
uinke zbijanja za razne debljine sloja i za svaki tip mehanizacije.

Slika 11.61 Shema probnog polja, u presjeku , gore; tlocrt, dolje
Na probnom polju detaljno se biljee podaci o vlanosti i granicama plastinosti
koherentnog tla te granulometrijskom sastavu nekoherentnog tla.
Strojeve za zbijanje treba prilagoditi vrsti tla, kako je to prikazano na crteu
11.62.
Na isti se nain utvruju sredstvai nain zbijanja tla stabiliziranog vezivima.
225
Tabela 11.5 Svojstva zbijanja nasipa prema OTU
svojstvo
zemljana tla
(gline, praine,
glinoviti pijesci i
slina tla osjetljiva na
prisutnost vode)
mijeana tla
(glinoviti ljunci, zaglinjene
kamene drobine, trone
stijene-kriljci, lapor, flina
tla i slino manje osjetljivi
na djelovanje vode)
kameni nasipi
(gradivo dobiveno
miniranjem
stijene, kamena
drobina i ljunci)
visina sloja za zbijanje
(cm)
30-50 30-60 50-100
strojevi za zbijanje
jeevi, glatki valjci na
kotaima s gumama,
vibro ploe
valjci
vibro valjci, vibro
nabijai,
kompaktori
granulacija,
C
u
= D
60
/D
10


vei od 9 vei od 9 vei od 4
najvee zrno - -
debljine sloja,
ne vee od 40 cm
sadraj organskih tvari do 6 % - -
najvea optimalna
vlanost (po
standardnom
Proctorovom pokusu)
manja od 25 % - -
najmanja suha gustoa
naspi do 3 m: vea od
1,5 Mg/m
3

nasipi vii od 3 m:
vea od 1,55 Mg/m
3
- -
najvia granica teenja 65 % - -
najvii indeks
plastinosti
30 % - -
najvee bubrenje pod
vodom nakon 4 dana
4% - -
raspon vlanosti oko
optimalne (po
standardnom
Proctorovom pokusu)
2 % - -
najmanji stupanj
zbijenosti (Sr) u
odnosu na standardni
Proctorov pokus ili
slijedee
donji dio nasipa:95 %
gornjih 2 m nasipa:
100 %
donji dio nasipa:95 %
gornjih 2 m nasipa:100 %
donji dio
nasipa:95 %
gornjih 2 m
nasipa:100 %
ili najmanji
edometarski modul
odreen probnom
ploom promjera
30 cm
donji dio nasipa:
20 MPa
gornjih 2 m nasipa:
25 MPa
donji dio nasipa: 35 MPa

gornjih 2 m nasipa: 40 MPa
donji dio nasipa:
40 MPa
gornjih 2 m
nasipa: 40 MPa
kontrolna ispitivanja
226

Slika 11.62 Prilagodba strojeva za zbijanje vrsti tla (Coduto 2010.)
11.4.5 Ugradnja sitnozrnog tla u nasipe
Pretpostavka za ugradnju sitnozrnog tla u nasipa je, da su izvrena sva potrebna
ispitivanja tla iz iskopa i/ili pozajmita te da je utvreno:
da ima dovoljno gradiva potrebnog za ugradnju (iz iskopa na trasi i predvienih
pozajmita);
da su svojstva gradiva zadovoljavajua prema traenim tehnikim uvjetima.
Tehnikim uvjetima predviena svojstva za ugradnju u nasipe moraju se stalno
provjeravati.
Prilikom svake promjene lokacije bilo trase ili pozajmita s kojeg se uzima
gradivo za nasip, potrebno je izvriti sva osnovna ispitivanja (razredbena, vlanost,
sadraj organskih tvari i Proctor).
Pod sitnozrnim tlima razumijevaju se gline niske do visoke plastinosti, praine,
glinoviti pijesci i slina tla, osjetljiva na prisutnost vode (dio tala obuhvaenih
iskopnom kategorijom "C").
Ta se tla zbijaju jeevima, glatkim valjcima na kotaima s gumama i
vibroploama.
Nasip se radi u slojevima debljine od 30-50 cm. Da bi se postigla traena zbijenost
novog sloja, temeljno tlo, kao i/ili prethodni sloj mora zadovoljiti odreenu zbijenost.
Pri odreivanju pogodnosti zemljanih tala za izradu nasipa, treba prethodno
ispitati sva tla iz usjeka i pozajmita, kao i utvrditi svaku njihovu promjenu. Treba
ispitati najmanje dva uzorka za svaku vrstu tla.
227
Gradivo za izradu nasipa mora zadovoljavati odreene uvjete.
Granulacija tla treba biti takva da koeficijent nejednolikosti zadovoljava:
9
D
D
C
10
60
u
> = (11.5)
Gradivo za nasip ne smije sadravati vie od 6% organskih primjesa. Ako sadri
od 6% do 10% organskih tvari, njegovu pogodnost za ugradnju treba dokazati
detaljnijim laboratorijskim ispitivanjima. (Uvjet se odnosi na jednoliko rasporeene i
rastvorene organske tvari). Organske tvari u komadima ili nakupinama (drvo i slino)
treba izbaciti iz gradiva za nasip.
Optimalna vlaga mora biti manja od w
opt
25%.
Gradivo ne smije imati suhu gustou manju od
d
=1,50 g/cm
3
(po standardnom
Proctoru) za nasipe visine do 3,0m, a za nasipe vie od 3,0m
d
= 1,55 g/cm
3
.
Granica teenja ne smije biti vea od w
l
65%.
Indeks plastinosti ne smije biti vei od Ip 30.
Bubrenje tla pod vodom nakon etiri dana ne smije biti vee od 4%.
Proctorov broj mora iznositi P
b
= 0 do 0,20.

d
b
1 1
P

= (11.6)
Vlanost gradiva ne smije varirati vie od 2% od optimalne vlanosti odreene
standardnim Proctorovim postupkom.
To znai da se previe vlano tlo mora prije ugraivanja prosuiti (razastiranjem,
sitnjenjem, prebacivanjem, izlaganjem suncu, vjetru) a previe suho tlo navlaiti
(prskanjem, polijevanjem) do traene vlanosti. Prije zbijanja poprskanog, pre suhog
tla, treba stanovito vrijeme priekati da se vlaga jednolino rasporedi. Pri izradi
nasipa od zemljanog, vezanog tla, svo gradivo dopremljeno na gradilite mora se
ugraditi tj. zbiti istog dana.
Rad na nasipavanju i zbijanju treba prekinuti u svako doba kad nije mogue postii
traene rezultate (zbog kie, visokih podzemnih voda ili drugih nepogoda).
Gradivo za nasip ne smije se ugraditi na smrznutu podlogu. Isto tako u nasip se ne
smije ugraivati snijeg, led ili smrznuto zemljano tlo.
Kriteriji za ocjenu kakvoe ugraenog tla u slojeve nasipa dani su u tablici 11.6.
228

Slika 11.63 Dozer s rijaem za razastiranje i sitnjenje tla
Tabela 11.6 Kriteriji kakvoe ugradnje zemljanog tla u nasipe
poloaj nasipnih slojeva

stupanj zbijenosti Sz
(u odnosu na standardni
Proctorov postupak),
najmanje (%)
modul
stiljivosti Ms
(ploa 30 cm)
najmanje
(MN/m
2
)
a) slojevi nasipa visokih preko 2 m na
dijelu od podnoja nasipa do visine 2 m
ispod planuma posteljice
95 20
b) slojevi nasipa niih od 1 m i slojevi
nasipa viih od 2 m u zoni 2 m ispod
planuma posteljice
100 25
Ova se tla zbijaju jeevima.

Slika 11.64 Samohodni je
229
U upotrebi su i jeevi koje vuku dozeri ili vienamjenski strojevi, a mogu biti i na
daljinsko upravljanje.
11.4.6 Izrada nasipa od mijeanih vrsta tla
Pod mijeanim tlima razumijevaju se mjeavine kamenih i zemljanih tala, glinoviti
ljunci, zaglinjene kamene drobine, trone stijene - kriljci, lapor, flina tla i slino,
tj. tla koja su manje osjetljiva na djelovanje vode prilikom ugradnje zbijanjem u
slojevima u nasip (veina tla kategorije B i dio tla kategorije "C").
Lapori , sastavni dijelovi flinih serija, osjetljivi su na proces suenje-vlaenje te u
tom smislu na djelovanje vode. U tom procesu lapori se raspadaju i mijenjaju
granulometrijski sastav. Kada se to deava u zbijenom sloju nasipa, nastaju vrlo
velika slijeganja (i do 10% visine sloj) kroz dugo vremensko razdoblje. Iskustvo
pokazuje da laporovite frakcije flia mogu biti ugraene uz prethodno paljiva
ispitivanja rastrobe pod utjecajem atmosferilija. Uz odreenu obradu ova tla mogu
biti ugraena u vrlo kvalitetne nasipe.
Nasipi od mijeanih tala se rade u slojevima debljine od 30 do 60 cm. Gradivo za
izradu nasipa mora zadovoljavati ovaj uvjet:
ganulacija tla treba biti takva da je koeficijent nejednolikosti
9
D
D
C
10
60
u
> = (11.7)
Ako se radi o tlima koja su sklona pregranulaciji prilikom zbijanja, kao to su npr.
neke vrste tronih stijena, te im se koeficijent nejednolikosti ne moe odrediti ili nije
realan, njihova se pogodnost mora odrediti na praktian nain, tj. na pokusnoj dionici.
Ta se gradiva zbijaju valjcima.

Slika 11.65 Glatki valjak s noem dozera, za fino planiranje
230
Gradivo se ne smije ugraivati u nasip kad vlanost prelazi granice koje
omoguuju postizanje propisane kakvoe ugradnje.
Tlo se u nasip ne smije se ugraditi na smrznutu podlogu. Isto tako, u nasip se ne
smije ugraivati snijeg, led ili smrznuto tlo. Kriteriji za ocjenu kakvoe ugraenog
tla u slojeve nasipa dani su u tablici 11.7.
Tabela 11.7 Kriterij kakvoe ugradnje mijeanih gradiva u nasip
poloaj nasipnih slojeva
stupanj zbijenosti Sz
(u odnosu na standardni
Proctorov postupak),
najmanje (%)
modul stiljivosti
Ms
(ploa 30 cm)
najmanje (MN/m
2
)
a) slojevi nasipa visokih preko 2 m
na dijelu od podnoja nasipa do
visine 2 m ispod planuma posteljice
95 35
b) slojevi nasipa niih od 1 m i
slojevi nasipa viih od 2 m u zoni 2
m ispod planuma posteljice
100 40
11.4.7 Izrada nasipa od usitnjenog kamena
Pod usitnjenim kamenom razumijevaju se gradiva dobivena miniranjem, kamene
drobine i ljunci, tj. gradiva koja praktiki nisu osjetljiva na prisutnost vode (iskopne
kategorije A i dio iskopne kategorije C).
Ta se gradiva zbijaju vibrovaljcima (samohodnim i vuenim), vibronabijaima i
kompaktorima, ovisno o vrsti upotrijebljenog gradiva.
Takvi nasipi izrauju se u slojevima debljine od 50 do 100 cm, a stvarna debljina
razgrnutog sloja nasipa odreuje se na pokusnoj dionici, ako ne postoje provjerena
iskustva o debljinama slojeva u kojima se to gradivo moe pravilno zbiti odreenim
sredstvima za zbijanje.
Gradivo za nasip treba zadovoljavati ove uvjete:
Granulacija treba biti takva da je koeficijent nejednolikosti:
4
D
D
C
10
60
u
> = (11.8)
Najvei promjer zrna smije biti jednak najvie polovici debljine sloja, ali ne vei
od 40 cm (pri emu se doputa da 15% zrna bude veliine i do 50 cm).
231
U blizini objekata treba promijeniti nain rada na nasipanju i zbijanju, jer veliki
vibracijski strojevi na upravo zavrenim i starim objektima mogu prouzroiti
oteenja.
Radovi na izradi nasipa ne smiju se obavljati kada je tlo smrznuto, odnosno kada
na trasi ima snijega i leda. Kriteriji za ocjenu kakvoe ugraenog kamenitog tla u
slojeve nasipa dani su u tabeli 11.8.
Tabela 11.8 Kriteriji ugradnje kamena u nasip
poloaj nasipnih slojeva
stupanj zbijenosti Sz
(u odnosu na standardni
Proctorov postupak),
najmanje (%)
modul stiljivosti
Ms
(ploa 30 cm)
najmanje (MN/m
2
)
a) slojevi nasipa visokih preko 2 m
na dijelu od podnoja nasipa do
visine 2 m ispod planuma
posteljice
95 40
b) slojevi nasipa niih od 1 m i
slojevi nasipa viih od 2 m u zoni 2
m ispod planuma posteljice
100 40
Nasipi od kamenitog gradiva ugrauju se uz pomo vibrovaljaka.
Kod ugradnje kamenih dijelova nasutih brana, kamen se ugrauje u slojevima i do
2 m debljine.
Pokazalo se da je i kod kamena vaan iroki granulometrijski sastav. Kamene
nasipe je dobro vlaiti kako bi pojedini vei komadi osjetljivi na vlagu ispucali ve
prilikom ugradnje. Time se sprjeava naknadno slijeganje ovakvih nasipa. To je
naroito bitno kod visokih kamenih nasipa kod velikih brana.
Ugradnja takvog kamenog nasipa pospjeuje se polijevanjem kamena vodenim
topovima. Na slici 11.66 su prikazani uvjeti kakvoe nasipa visine do 6,0 m od lomljenog
kamena kada je: promjer najveeg zrna,D 20 cm,
d
>17,5 kN/m
3
, M>40 MPa

Slika 11.66 Uvjeti kakvoe nasipa od lomljenog kamena
232

Slika 11.67 Valjak za nabijanje kamenog nasipa
11.4.8 Ugradnja razlomljene meke stijene u nasipe
U meke stijene spadaju sve one vrste stijena koje su izrazito podlone rastrobi
bilo da ine povrine usjeka ili da su ugraene u nasipe. Rastroba je proces
raspadanja meke stijene pod utjecajem suenja i vlaenja. Tipian predstavnik mekih
stijena je laporovita komponenta flinih naslaga. Ove stijene prekrivaju velike
povrine uz sjevernu obalu Jadranskog mora, ali i drugdje. U prirodnom stanju fline
naslage ponaaju se kao stijene koje je potrebno kopati ili jakim pneumatskim
ekiima ili miniranjem. Njihovu podlonost rastrobi koristi domae stanovnitvo
prilikom iskopa na nain da povrinu poliju vodom, priekaju cca 24 sata i tada izvre
iskop s mnogo lakom mehanizacijom pa ak i runo.
OTU svrstava ova tla u grupu mijeanih materijala trone stijene-kriljci, lapori,
flini materijali i slino, zajedno s mijeavinama kamena i zemlje, glinovitim
ljuncima, zaglinjenim kamenim drobinama. To dovodi do njihove ugradnje u nasipe
na nezadovoljavajui nain. Posljedica su naknadna, dugotrajna, velika slijeganja
gotovih nasipa. Kada se ugrauju oko gotovih betonskih graevina, kao to su
potporni zidovi, vre na njih pritisak znatno vei od aktivnog, upravo zbog uinka
rastrobe i naknadnog slijeganja. Stoga prilikom ugradnje ovih mekih stijena u nasipe
treba obratiti posebnu panju na uzroke i nain njihovog raspadanja.
Lapori fline serije nisu trone stijene koje se troenjem samo usitnjavaju i
pretvaraju u sitnije frakcije kamenog agregata. Ova tla se u potpunosti mijenjaju.
Dobar primjer je odlagalite lapora iz iskopa zasjeka, pri izgradnji platoa koksare u
Bakru (oko 1971-72. godine). Nakon nekog vremena je izgledalo kao odlagalite
233
srednjeplastine gline s kutom prirodnog pokosa od 8. Nakon nasipanja velikih
koliina lapora iz iskopa u Splitu u podruje njana, uoeno je da gromade i krupni
komadi koji su ostali na suhom, zadravaju nagib pokosa niskih nasipa od 70-80, dok
dio nasipa koji je dospio u more i u podruje oscilacije plime i oseke, nakon nekog
vremena ima kut nagiba pokosa izmeu 15 i 20 (Roje-Bonacci, 1998.).
Kako se prilikom graevinskih radova uz Jadransku obalu, iskopa velika koliina
ovih stijena, to ih se nastoji iskoristiti ugradnjom u nasipa raznih namjena. Pokazalo
se da tokom vremena svi ovi nasipi doivljavanju veliku deformaciju. Na nekoliko
primjera potvreno je da ta deformacija iznosi do 10% ukupne visine nasipa.
U svom radu Mievi i dr, (2001.) pokazuju kako u laboratorijskim uvjetima, u
procesu suenja i vlaenja nakon odreenog broja ciklusa, ovo slijeganje moe
iznositi i preko 15%.

Slika 11.68 Nasip od svjee iskopanog flia i slijeganje (strelica) istog nakon
nekoliko godina (prilaz Sveuilinoj knjinici u Splitu, snimio P. Mievi)
Rezultat svega naprijed reenog je da ovakva tla nije preporuljivo ugraivati u
nasipe bez izvjesne prethodne obrade.
Istraivanjima u laboratoriju Katedre za geotehniku Fakulteta graevinarstva.
arhitekture i geodezije u Splitu, pokazano je da je ove meke stijene mogue koristiti
za izradu nasipa uz potivanje izvjesnih uvjeta.
Za vrsnu ugradnju ovih gradiva potrebno je postii slijedee (Mievi, Roje-
Bonacci 2001.):
onemoguiti uestalo vlaenje i suenje nasipa
ugraditi tlo tako da raspadanje zrna na utjee na pojavu dodatnog slijeganja.
234
Za prvi uvjet je rjeenje dobra zatita nasipa od utjecaja oborinske vode, podzemne
i procjedne vode i vode koja se moe pojaviti iz puknutih cijevi ugraenih u nasip.
Ovo je teko i skupo izvesti.
Drugi uvjet je lake zadovoljiti na nain da se smanji upljikavost nasipa tako da
se u prostore izmeu krupnih zrna ugrade sitnije frakcije. Inae u ovaj prostor ulaze
sitnije frakcije zrna lapora koje nastaju njegovim raspadanjem te nastaje slijeganje.
Ako se prostor pora smanji ugradnjom sitnijih frakcija, ne ostavlja se prostora za
naknadno slijeganje.
Za ovu mogunost postoje razna rjeenja. Jedan je da se lapor umjetno usitnjava
do odreene frakcije i ugrauje kao zrnato tlo potrebne granulometijske krivulje kao
za zemljana gradiva.
Druga je mogunost da se iskopani lapor ostavi jedno vrijeme na odlagalitu da se
sam raspadne. Tada e sadravati dovoljno sitnih estica koje e obavit zrna i stvoriti
gustu strukturu koja vie nee moi popunjavati preostale pore malih dimenzija. Cijeli
proces naravno vremenski ovisi o vrsti lapora odnosno sadraju karbonata. U ovom
sluaju postoji mogunost prorauna udjela usitnjenog tla (estice D<0,1mm) u
mjeavini, koji osigurava dovoljnu obavijenost zrna sitnim esticama, da se sprijei
naknadno slijeganje. Izraun glasi:

( )
( )
d de gr
de d gr
de
*
*
p


= (11.9)
gdje je: p
de
, udio usitnjenog tla;
d
, suha gustoa zbijene mjeavine;
gr
, suha gustoa
nerastoenog lapora;
de
, suha gustoa usitnjenog lapora ((estice D<0,1mm),
odreena kao masa usitnjenog tla rasporeenog u ukupnoj zapremini makropora
izmeu neusitnjenih zrna.

Slika 11.69 Komad svjee iskopanog lapora lijevo i isti komad nakon nekoliko ciklusa
suenja i vlaenja (geotehniki laboratori Fakulteta, Split )
235
Ugradnja ovakvih mjeavina, uz odgovarajue zbijanje, moe osigurati vrlo dobre
nasipe raznih namjena. Jedino nije preporuljivo i vrlo tetno ovu vrstu tla nasipavati
u vodu ili more. Tu se ne moe kontrolirano zbiti, a raspadne se u neplodni mulj koji
unitava ivot na dnu.
11.4.9 Nasipavanje uz objekte
Nasipavanje uz objekte (upornjake, propuste, preljeve, temeljne ispuste) izvodi se
s posebnom panjom. Potrebno je nasip izvesti zbijenosti prema projektu, a da se
pritom ne oteti izvedena graevina kao ni hidroizolacija, ako je ugraena.
Pristup strojeva za zbijanje pojedinim dijelovima nasipa uz gotove objekte esto je
nemogu iz niza razloga. Stoga se za ovu ugradnju koriste manji strojevi, a ponekad
ak i runi nabijai.
Klinovi uz objekte izvode se od istog gradiva od kojeg se izvodi i nasip.
Razlikuje se izvedba nasipa od nekoherentnog tla uz gotove graevine (upornjaci
mostova, propusti, potporni zidovi) i glineni naboji u hidrotehnikim graevinama.
Najosjetljivija su mjesta uz objekte kod vododrivih nasipa. Tu mogu nastati tete
do katastrofalnih razmjera, ako zbijanje i veza s objektom nije paljivo izvedena.
Prije ugradnje nasipa na ovakvim se mjestima mora pripremiti betonsko lice
graevine. Dobro je budui spoj premazati razmuenom glinom. Nasip se reporua
ugraivari s neto manje vlanosti od optimalne uz utroak vee energije zbijanja.
Time se moe postii vea suha gustoa ugraenog tla i bolje brtvljenje spoja.
Zbijanja ovih nasipa izvode se s malim strojevima ili runo, uz strogu provjeru
kakvoa.
Najvea dozvoljena debljina sloja uz objekt je 50 cm.


Slika 11.70 Nabijai lijevo i vibro ploa desno, za zbijanjetla oko gotovih graevina
236
11.5 PROIRENJE POSTOJEIH NASIPA
Ovi radovi zahtijevaju posebnu panju iz vie razloga.
Stari nasipi ne zadovoljavaju zahtjeve dananjih uvjeta ugradnje. Stoga je potrebno
ujednaiti zbijenost starog i novog nasipa, to esto nije jednostavno. To je bitno
stoga da oni postanu jedno tijelo s priblino istim svojstvima krutosti i deformacije.
Ovakvi se radovi esto izvode uz neprekidno odvijanje prometa na starom nasipu
to oteava organizaciju gradilita.
Na podruju proirenja valja izvesti sve one zahvate koji su potrebni i pri izgradnji
novog nasipa u smislu pripremnih i prethodnih radova.
Potrebno je prethodno, terenskim ispitivanjima, utvrditi zbijenost starog nasipa da
bi joj se mogla prilagoditi ona novog. Ti podaci slue za odreivanje vrste tla novog
nasipa, debljine slojeva i odabira sredstava za zbijanje.
Stari je nasip potrebno zasjei u stepenicama da bi se dobio bolji spoj starog i
novog nasipa. Stepenice visinski moraju odgovarati odabranoj debljini slojeva novog
nasipa.

Slika 11.71 Elementi proirenja cestovnog nasipa (Luki, Anagnosti, 2010 .)
11.5.1 Princip i elementi proirenja nasipa
Proirenje nasipa ne smije se izvoditi nasipavanjem bono s postojeeg nasipa, tj.
nasipanjem bono s ela bez zbijanja. Takav nasip ne moe sigurno zadovoljiti
traenu kakvou nakon ugradnje.
Proirenje nasipa za eljeznike pruge moe se izvoditi sa svrhom:
podizanje gornjeg ruba ine (GI-a) pruge, kada se proirenje vri simetrino
obostrano;
podizanje i promjena trase pruge, kada se proirenje vri jednostrano.
237

Slika 11.72 Nadvienje nasipa eljeznike pruge dodavanjem nasipa simetrino s obje
strane (Luki, Anagnosti, 2010.)

Slika 11.73 Nadvienje nasipa eljeznike pruge dodavanjem nasipa s jedne strane
11.6 NASIPI U HIDROTEHNICI
Ovi nasipi moraju biti tako izvedeni da budu vododrivi u uvjetima za koje su
namijenjeni.
Nasipimogu biti trajno vododrivi, kada su stalno pod utjecajem vode, razina koje
oscilira ali je uvijek prisutna. Takvi su nasipi za plovne kanale, glavne kanale za
navodnjavanje, odvodnju (kanalizacije), nasipi za regulacije rijeka, dovodni kanali za
hidroelektrane, nasipi u ribnjacima i slino.
Nasipi mogu biti privremeno vododrivi, kada slue kao zagati za zatitu
graevnih jama ili neku drugu privremenu namjenu. Tada su trajno vododrivi dok
traju, ali nisu trajne graevine. Nakon to vie nisu potrebni mogu se, ali i ne moraju
ukloniti. Uklanjaju se samo ako smetaju bilo emu. Kada slue za graevne jame
velikih brana, mogu se uklopiti u branu ako je nasuta ili uzvodni zagat ostaviti u
akumulaciji. Nizvodni zagat moe postati takoer dio nasute brane a moe se i sruiti
kada vie nije potreban.
Kod svih nasipa takve namjene bitno je da je gubitak vode kroz nasip to manji i
da je nasip siguran od proloma uslijed ispiranja estica zbog velikih izlaznih
gradijenata na virnoj plohi.
Mogu biti povremeno vododrivi. To su nasipi za obranu od poplava, za odvodne
kanale kod hidroelektrana, kanale u melioracijskim sustavima za odvodnjavanje i
238
navodnjavanje i slino. Ovi nasipi povremeno brane neko podruje od vode ili ju
povremeno zadravaju. Kod njih je bitno da budu stabilni, a nije bitno koja se
koliina vode kroz njih procjeuje jer u takvim sluajevima gubici nisu bitni sve dok
ne ine znatniju tetu erozijom noice nasipa ili koliinom procjedne vode u zaobalju.
Apsolutno nepropusni nasipi ne postoje.
11.6.1 Osiguranje vododrivosti
Osnovna namjena hidrotehnikih nasipa je da budu vododrivi. To znai da uz sve
to je o gradnji nasipa do sada reeno vrijedi i za hidrotehnike nasipe ali oni moraju
imati i tu sposobnost za koju su namijenjeni.
Trajno vododrivi nasipi moraju zadovoljiti uvjet da je gubitak procjeivanjem
kroz nasip to manji. Kod privremenih nasipa ovo nije najbitniji uvjet jer se procjedna
voda moe uvijek crpiti iz prostora koji se titi.
Nasipi se mogu izvesti od raznih nasipnih gradiva, ali se na neki nain mora
osigurati vododrivost. Jedan od naina, koji je mogu kod privremenih nasipa je
dovoljna irina nasipa da ne doe do erozije uslijed iznoenja estica vodom iz tijela
nasipa na nizvodnoj kosini. To meutim ponekad zahtijeva suvie veliku irinu
nasipa.
Kod nasipa koji su trajno vododrivi bitna je i koliina procjeivanja kroz nasip,
to predstavlja neeljene gubitke. Kada nema dovoljno slabo propusnog tla za
izgradnju nasipa, primjenjuje se izvedba zoniranih nasipa. Vododrivost se postie
ugradnjom slabo propusnog sloja dovoljne debljine i takve propusnosti da se postigne
dopustiva koliina gubitka procjeivanjem, a ostali se dijelovi nasipa - potporne zone,
izvode od najjeftinijeg gradiva koje stoji na raspolaganju, a zadovoljava ostale uvjete
za nasip. Nepropusni dio nasipa moe se smjestiti unutar nasipa ili na njegovoj
uzvodnoj strani.

Slika 11.74 Zonirani nasip s dva podruja razliite namjene
Jedno od moguih rjeenja je vodonepropusna jezgra u sredini nasipa. Izmeu
tijela nasipa i nepropusne jezgre potrebno je ugraditi tlo po filtarskom pravilu, da ne
doe do mijeanja estica i sufozije - cijevljenja, uslijed iznoenja sitnih estica u sloj
239
vee krupnoe. Izmeu nasipa, jezgre i filtarskih slojeva, moe se koristiti geotekstil
kao razdvajajui sloj. Filtarski se slojevi mogu i zamijeniti pravilnim odabirom
geotekstila koji djeluje razdvajajue i filtrirajue.



Slika 11.75 Mogui poloaji nepropusne jezgre u nasipu
U nosiva podruja mogu se ugraditi tla razne kakvoe ili industrijski ostaci.

Slika 11.76 Uzvodna i nizvodna potporna zona od otpadnog tla ili industrijskog
ostatka

Slika 11.77 Otpadno tlo u potpornom dijelu nasipa, lijevo i mjeavina gline i kamena
na nizvodnom pokosu, desno (podloga za ozelenjavanje)
Osim glinene jezgre, mogu se ugraditi povrinski uzvodne vododrive membrane
od asfalta, betona i nepropusnih folija.


Slika 11.78 Nasip s nepropusnom membranom na uzvodnoj strani
240
11.6.2 Prorauni hidrotehnikih nasipa
Za sve ove nasipe bitan je proraun procjeivanja, koji daje podatke o strujnom
polju i hidraulikim gradijentima. Bitni su izlazni gradijenti na virnoj plohi (podruju
na kojem voda izlazi iz nasipa), jer tamo moe doi do iznoenja estica vodom i do
unutarnje erozije noice. Posljedica je ruenje nasipa, to moe biti katastrofalno.
Ovoj su pojavi najvie podloni nasipi koji povremeno zadravaju vodu. Pojava
strujnog tlaka u hidrotehnikim nasipima, zahtjeva dodatne analize stabilnosti u koje
treba ukljuiti utjecaj strujnog polja.
11.6.2.1 Proraun procjeivanja
Za proraun procjeivanja potrebno je poznavati strujno polje u nasipu za
odreenu razinu vodostaja. Dimenzioniranje se vri na najvii mogui vodostaj kao
najopasnije stanje.
Strujno polje sastoji se od strujnica i ekvipotencijala. Za proraun postoji niz
analitikih i grafikih rjeenja, a danas se najvie koristi metoda konanih elemenata.
Razlikuju se nasipi na nepropusnoj i na propusnoj podlozi. Nepropusnom
podlogom u odnosu na nasip moe se smatrati tlo kojem je koeficijent hidraulike
provodljivosti (filtracije) k, 100 puta (10
2
) manji od onoga u nasipu.

Slika 11.79 Procjeivanje kroz nasip na nepropusnoj podlozi
Proraun izlaznog hidraulikog gradijenta moe se izvesti iz podataka sa slike
11.79, strujnog polja.

min
izl
L
H
i = (11.10)
Gdje je H visinska raulika izmeu gornje i doljnje vode a L
mi n
, duina procjedne
linije kao najkraeg puta estice vode kroz nasip.
Dobiveni izlazni gradijent se usporeuje s kritinim izlaznim gradijentom pri
kojem dolazi do iznoenja estica. Pri tom mora biti zadovoljena nejednakost:
241

. krit . izl
i i < (11.11),
a izraz za kritini izlazni gradijent ovisi o prostornoj teini kako slijedi:

vode
vode . zas
. krit
i

= (11.12)
to proizlazi iz uvjeta da je efektivno naprezanje, izraeno vektorski preko prostornih
teina, na promatranoj plohi jednako nuli.

vode
* i =
r
r r
; 0 =
r
(11.13)
Procjeivanje kroz nasip na propusnoj podlozi ukljuuje i procjeivanje kroz podlogu.

Slika 11.80 Potencijalno polje pri procjeivanju kroz nasip i podlogu.
11.6.2.2 Ostali prorauni
S podacima o potencijalnom polju, za hidrotehnike se nasipe provodi analiza
stabilnosti uvaavajui mogue najnepovoljnije djelovanje sile strujnog tlaka.
Ovi su nasipi ugroeni mogunou prelijevanja preko krune bilo zbog slijeganja
bilo zbog pojave valovanja.
Stoga je nuno izvriti analizu slijeganja nasipa i podloge ako je stiljiva, da bi se
nasip mogao izvesti s potrebnim nadvienjem.
Jednako tako ako postoji opasnost od pojave valovanja mora se izvriti i taj
proraun i uvaiti visinu vala te izvriti dovoljno nadvienje da do prelijevanja ne
doe.
11.6.3 Osiguranje hidrotehnikih nasipa od unutranje erozije
Pojavu unutarnje erozije mogue je sprijeiti izradom zoniranih nasipa. To znai
da se nasip izvodi od nekoliko vrsta tla razliitih propusnosti. To je potrebno izvesti i
kada postoji opasnost od nedopustivo intenzivnog procjeivanja kroz podlogu U
nastavku je prikazano nekoliko naina zatite od tetnog utjecaja procjeivanja.
242

Slika 11.81 Homogeni nasip s kosim drenom, prikladan za nasipe za obranu od
poplava
Homogeni nasip moe imati i jednostavnije postavljen dren, na pr. trokutasto na
dnu nizvodne noice, samo kao drenani tepih na nizvodnoj strani, bez uspravnog
dijela. Bitno je da virna ploha ostane u nutar drena a ne na vanjskom licu nasipa.

Slika 11.82 Zonirani nasip s nepropusnom jezgrom i drenaom nizvodne strane
Nasip s gornje slike prikladan je za trajno zadravanje vode. Rjeenja postoje i za
vodopropusne podloge.

Slika 11.83 Nasip na propusnoj podlozi s djelominim klinom propusnosti manje od
podloge, produen put vode L, ispod nasipa

Slika 11.84 Nasip s potpunim, nepropusnim klinom (za manje debljine podloge) u
propusnoj podlozi ili s glinobetonskom dijafragmom (za vee debljine podloge)
243
11.7 GEOSINTETICI U NASIPIMA
U nasipima geosintetici imaju viestruku ulogu. U poglavlju o ureenju posteljice
opisana su svojstva geosintetika i njihova primjena. Tu korisna primjena geosintetika
ne prestaje. U samim nasipima, geosintetici imaju ulogu armiranja. Uinak je mogue
prikazati na djelovanju armature u sprjeavanju podnoinog klizanja nasipa na slabo
nosivom tlu. Stabilizacija ovih nasipa se, do pronalaske geosintetika, izvodila
dodavanje bermi uz nasip, kako je to prikazano na slici 11.85.

Slika 11.85 Osiguranje posnoinog loma nasipa bermama (Babi i sur, 1995.)
Pojavom geosintetika rjeenje postaje vrlo jednostavno. Geosintetik u kritinu
kliznu plohu dodaje vlanu silu (P
arm
), pomou koje se moe izraunati potrebna
duina sidrenja armature L
a
.

Slika 11.86 Geosintetik na slabo nosivom tlu sprjeava podnoino klizanje
Iz analize stabilnosti moe se proraunati potrebna vlana sila u armaturi, P
arm

koja uvjetuje duinu sidrenja armature L
a
.

G v
arm
a
tg * * 2
P
L

= (11.14)
gdje je
v
uspravno naprezanje na razini armature, a tg
G
trenje armatura- tlo.
244
U opisanom sluaju armatura ima i razdvajajui uinak. Moe ju se ugraivati i
ispod razine vode, na tlo oieno od raslinja. Prvi sloj nasipa treba izvesti tako da se
izae iz vode.
Ugradnjom geosintetika mijenjaju se svojstva vrstoe na smicanje tla u nasipu,
kao sloencu, do te mjere da nasipi mogu imati, ovisno o visini, vrlo strme pokose (do
gotovo uspravnih). Na skicama slike 11.87 pokazan je razliiti razmjetaj armature
unutar temeljnog tla i nasipa. Vei je uinak u niim slojevima nasipa.

Slika 11.87 Razliiti smjetaj armature unutar nasipa i temeljnog tla
Uinak je najbolje vidljiv na nasipu bez lica kojem armatura sprjeava osipanje tla
i pored optereenja tekim radnim strojem (slika 11.88).

Slika 11.88 Armirani nasip bez lica
245
Kad se eli postii potpuno uspravni rub nasipa, dodaje mu se lice s kojim je
armatura od geosintetika vezana ili preklopljena. Na taj nain nastaju potporne
graevine od armiranog tla.
Odvajajua, filtritajua i drenirajua svojstva geosintetika biti e prikazana u
nekoliko primjera u nastavku.

Slika 11.89 Nain privrenja rubova geosintetika na dnu nasipa pri odvajanju
(Babi i sur, 1995.)

Slika 11.90 Odvajajua i drenirajua uloga geosintetika (Babi i sur, 1995.)
246
11.8 PROVJERA KAKVOE PRI IZGRADNJI NASIPA
Provjera kakvoe odnosi se na:
provjeru geometrije izvedene nasute graevine;
provjeru kakvoe tla prije ugradnje (u pozajmitu i nakon razastiranja);
provjeru kakvoe nakon ugradnje.
Dimenzije nasipa se tijekom rada provjeravaju tako da se usporeuju s onima iz
projekta. Detaljna provjera obavlja se pri preuzimanju zavrnog sloja nasipa
(posteljice) mjerenjem od osiguranih iskolenih toaka po vodoravnoj i uspravnoj
projekciji.
Ako se ustanovi da je nagib pokosa nasipa razliit od projektiranog, moe se
zahtijevati ispravka prema projektiranom nagibu. Popravke nagiba treba izvesti
pomou stepenica s gradivom istih svojstava kao to je ono iz nasipa, primjenom istih
strojeva za zbijanje i istim brojem prijelaza.
Propisi na osnovi kojih se obavlja provjera kakvoe gradiva za izradu i pri izradi
nasipa su HRN U.B1.0**/** i : HRN U.E*.0**/81 (prema OTU)
odreivanje vlanosti uzoraka tla;
odreivanje specifine teine tla;
odreivanje zapreminske teine tla;
odreivanje granulometrijskog sastava;
odreivanje granica konzistencije tla;
aterbergove granice;
odreivanje sadraja sagorljivih i organskih tvari u tlu;
odreivanje optimalnog sadraja vode;
zemljani radovi na izgradnji putova;
nosivost i ravnost na razini posteljice.
Propisi na osnovi kojih se obavljaju tekua i kontrolna ispitivanja HRN
U.B1.0**/** :
odreivanje vlanosti uzoraka tla;
odreivanje zapreminske teine tla;
odreivanje modula stiljivosti metodom krune ploe.
11.8.1 Tekua ispitivanja
Za ova ispitivanja kod zemljanih nasipa kljuni su rezultati Proctorovog pokusa, a
za nasipe od mijeanih i kamenih gradiva kljuna su ispitivanja probnom ploom.
247
Kod zemljanih tala ispituje se prirodna vlanost w
0
u pozajmitu ili neposredno
nakon razastiranja i usporeuje s optimalnom vlanou po Proctoru. U tabeli 11.4
dan je uvjet za odstupanje vlanosti tla koje se ugrauje, od optimalne i iznosi 2%.
Postoje ureaji za terensko, brzo odreivanje vlanosti. Ako tlo ima manju vlanost
od traene, moe se ugraditi uz vei utroak energije zbijanja. Ako je vlanije ne
moe se zbiti pa se mora prosuiti.

Slika 11.91 Elektronska zamjena za probnu plou
Drugi korak u tekuim ispitivanjima je odreivanje stupnja zbijenosti u odnosu na
standardni Proctorov postupak (Sz) ili odreivanje modula stiljivosti (Ms) krunom
ploom 30cm (ovisno o vrsti tla) najmanje na svakih 1000 m
2
svakog sloja nasipa,
te ispitivanje granulometrijskog sastava najmanje na svakih 4000 m
3
izvedenog
nasipa. Kriteriji koji moraju biti zadovoljeni dani su u prethodnom tabelama 11.5,
11.6 i 11.7.
Za nasip od kamena, dobivenog miniranjem, ispituje se granulometrijski sastav
zrna manjih od 10,00 cm, a udio veih frakcija (10-40 cm) odreuje se vizualnom
provjerom i procjenom.
U jednoj seriji, jedan od pet rezultata ispitivanja zbijenosti moe biti manji od
minimalno traenog s tim da po apsolutnoj vrijednosti ne odstupa za vie od:
5%, pri mjerenju suhe gustoe (
d
)
10%, pri mjerenju modula stiljivosti (Ms).
Ako je broj pokusa u jednoj kontrolnoj seriji manji od pet, tada sve vrijednosti
(rezultati) odreene ispitivanjem, trebaju biti vee od najmanje traene.
Ako rezultati ispitivanja zadovoljavaju, moe se razastrti i zbiti slijedei sloj
nasipa.
248
11.8.1.1 Ureaji za odreivanje gustoe tla ugraenog u nasip
Za odreivanje suhe gustoe potrebno je raspolagati s dva podatka da bi se mogli
uvrstiti u izraz (vidi poglavlje 4.5.2):

V
m
d
d
= (11.15)
gdje je m
d
masa suhog tla izvaena iz odreene zapremine nasipa V.
Masa se jednostavno odreuje suenjem u suioniku i vaganjem uzoraka iz
izvaenih povrine i sredine sloja tla.

Slika 11.92 Mjerenje gustoe tla nuklearnim densimetrom
Najnoviji ureaji, nuklearni denziometri daju, kao rezultat mjerenja, vrijednost
suhe gustoe ugraenog tla
d
. Da bi podatak bio ispravan potrebno je ureaj
prethodno kalibrirati na tlu poznate gustoe. To je najbri nain ispitivanja koji
zahtijeva posebno obueno osoblje s obzirom da se radi o ureaju koji zrai.
Za odreivanje zapremine postoji nekoliko naprava.
Za sitnozrna tla vadi se uzorak pomou valjka poznate zapremine V, s povrine i iz
sredine sloja u propisanom broju ovisno o koliini ugraenog tla. Svaki se uzorak
paljivo biljei i prolazi proceduru u laboratoriju kao svaki drugi uzorak. Uzorku se
izmjeri masa m
s
, suhog tla. Postupak traje 24 sata jer je toliko potrebno da se tlo osui
u suioniku.
249

Slika 11.93 Uzimanje uzorka cilindrom iz nasipa
Za tla vee krupnoe. kada se ne moe izvaditi dobar uzorak, moe se zapremina
tla V, izvaena iz gotovog nasipa, izmjeriti metodom kalibriranog pijeska ili pomou
balona s vodom. Izvaeno tlo se sui i vae te se tako dobije masa suhog uzorka m
s
.

Slika 11.94 Pokus s kalibriranim pijeskom, u sredini shema, desno ureaj


Slika 11.95 Pokus s balonom s vodom, desno shema
Kontrola zbijenosti provodi se za krupnozrna, nekoherentna tla pomou probne
ploe. Nain ispitivanja opisan je u poglavlju o terenskim istranim radovima. Za
brzu ocjenu zbijenosti postoje gotovi dijagrami naprezanje slijeganje s, u kojima
250
su ucrtani pravci koji oznaavaju vrijednosti modula stiljivosti (Ms), tako da se
rezultat ne mora izraunavati ve se oita grafiki. Iz mjerenih se podataka modul
stiljivosti (Ms), rauna prema izrazu:
B *
s
* 8 , 1 M
s

= (11.16)
Gdje je [kPa], naprezanje, s[m] slijeganje, a B[m] promjer ploe u metrima.
Za kamene nasipe izvodi se pokus tako da se zapremina odredi pomou koliine
vode u iskopanoj jami veih dimenzija, prekrivenoj vodonepropusnom folijom, kako
je prikazano na skici.

Slika 11.96 Pokus odreivanja zapremine u kamenom nasipu
Iskopana masa kamena se vae. Najee iskopanu masu nije potrebno suiti.
11.8.1.2 Ispitivanje zbijenosti probnom ploom
Ova se ispitivanja vre u nekoherentnim tlima. Najee se izvode za ocjenu
kakvoe podloge zavrnim slojevima cesta, filtarskim slojevima i slino.
Postupak i rezultati su prikazani u opisu terenskih istranih radova.
11.8.2 Kontrolna ispitivanja
Kontrolna ispitivanja propisana su u tehnikim uvjetima izvedbe ili onako kako je
propisano u OTU. Tijekom izvedbe nasipa mijenja se izvor gradiva, bilo da se radi o
onom iz usjeka ili onom iz pozajmita. Stoga je nuno paljivo pratiti tekua
ispitivanja da bi se uoile mogue promjene u sastavu i kakvoi gradiva za nasip. To
upuuje takoer na potrebu provedbe kontrolnih ispitivanja.
Ako se uoe promjene potrebno je osim klasifikacionih pokusa optimalne
vlanosti, provesti, odnosno ponoviti i dodatna, sloenija ispitivanja da bi se utvrdila
fiziko-mehanika svojstva tla kao to su:
251
Proctorov pokus,
ispitivanje stiljivosti u edometru,
ispitivanja vodopropusnosti,
parametru vrstoe na smicanje.
Za nekoherentna tla to je:
ispitivanje probnom ploom 30 cm,
ispitivanje granulometrijskog sastava.
Temeljem dobivenih podataka provjeravaju se prorauni temeljem kojih je nasip
projektiran i dimenzioniran.
252
12 STABILNOST POKOSA USJEKA I NASIPA
Kod usjeka i nasipa, kao trajnih graevina, nagib pokosa mora trajno biti stabilan i
siguran za okolinu. Bitna je razlika u stabilnosti pokosa usjeka u stijeni i usjeka u
kvartarnim naslagama, bez obzira da li se radi o vezanim ili nevezanim tlima.
Stabilnost pokosa nasipa, jednostavnije je osigurati, jer se radi o tlu kao gradivu.
Svojstva tog gradiva mogu se predvidjeti i propisati projektom. Osim stabilnosti
samog nasipa kao gotove graevine potrebno je u nekim sluajevima provjeriti i
stabilnost temeljnog tla zajedno s nasipom na njemu. Potrebno je provjeriti stabilnost
podnoinog loma.

Slika 12.1 Nekoliko moguih oblika kliznih ploha
Usjeci i nasipi za hidrotehnike graevine su neto zahtjevniji od onih na koje
izravno ne utjee voda. Oni moraju biti vododrivi. Razina vododrivosti ovisi o tome
jesu li stalno pod utjecajem vode ili ju samo povremeno zadravaju. Prilikom analiza
stabilnosti pokosa hidrotehnikih graevine utjecaj vode je potrebno obavezno uzeti u
obzir.
Najsloenije nasute graevine, velike brane, zahtijevaju analize stabilnosti pokosa
posebno uzvodnih, a posebno nizvodnih. Zahtijevaju analize stabilnosti za razliita
stanja razine vode u buduem jezeru. Za ove graevine pri projektiranju nagiba kosina
ne postoje gotovi obrasci i jednostavna rjeenja. Potrebno je izraditi precizne
proraune za koje danas postoje gotovi, raunarni, korisniki programi, koji u velikoj
mjeri olakavaju odabir ispravnog nagiba ovih kosina. Ovi prorauni nee biti
obuhvaeni ovim radom.
12.1 STABILNOSTI HOMOGENIH POKOSA (DO 15 M VISINE)
Za pokose homogenih nasipa do 15 metara visine postoje jednostavna rjeenja za
odreivanje njihovog nagiba. Koriste se dijagrami, pomou kojih se moe odrediti
stabilni nagib ovih pokosa. Pretpostavka je, da je tlo u noici pokosa vodoravno kao i
povrina iznad kosine. U sluaju dodatnog optereenja na vrhu kosina, potrebno je
253
izvriti dodatne analize uvaavajui taj teret. Rjeenje postoji i za sluaj kada je iznad
kosine teren u nagibu (do 10) (Maslov i dr.1969.).
Da bi se dijagrami mogli koristiti, potrebno je prethodno odrediti parametre
vrstoe na smicanje, c i , tla ugraenog u nasip. Ovi se parametri, za nasipe, dobiju
ispitivanjem umjetnih uzoraka u laboratoriju, zbijenih u Proctorovom ureaju pri
optimalnoj vlanosti. Za kosine usjeka u prirodnom tlu parametri se dobivaju iz
neporemeenih uzoraka. Koriste se uglavnom rezultati pokusa direktnog smicanja.
U usjecima u stijenskoj masi, za analize stabilnosti kosina, potrebno je poznavati
nagib i smjer pruanja slojeva i meuslojnih pukotina kao niza drugih svojstava
stijene, nabrojenih u poglavlju o detaljnim inenjersko geolokim istranim radovima.
Pri proraunu stabilnosti kosina valja uvaiti postojee propise (Eurocode7).
Za analizu stabilnosti koja se osniva na poznavanju parametara vrstoe na
smicanje (c i ), treba odabrati odgovarajui projektni pristup. Preporua se projektni
pristup 2, gdje se parametri faktoriziraju parcijalnim koeficijentima
'
i
c'
. Tada su
raunske vrijednosti parametara:

c
r r
c
c ;
tg
arctg



=

= ; (12.1)
S tako odabranim parametrima odredi se broj stabilnosti E:

( ) H g
c
E
r

= (12.2)
pri emu je E broj stabilnost; c
r
, raunska kohezija (ovisno o projektnom pristupu);
(*g) prostorna teina gradiva nasipa (vlana), a H visina kosine.
Jednostavni model homogene kosine prikazan je na slici koja 12.2.

Slika 12.2 Jednostavni model homogene kosine
Kada se na prostoru iznad kosine nalazi dodatni teret, od ruba kosine regionalno,
tako da njegov utjecaj djeluje na ukupnu visinu kosine, moe se koristiti isti dijagram
uz popravak visine kosine.
254
Treba provjeriti da dodatno optereenje ,q, nije vee od graninog, q< q
0
:

r
r r
0
sin 1
cos c 2
q


= (12.3)
Zatim treba izvriti popravak raunske visine kosine H
red
na nain da je:

g
q
H H
r
red

+ = (12.4)
Gdje je
r
raunska vrijednost gustoe tla (
r
=
r
*g).
S tako dobivenom reduciranom visinom kosine moe se ui u proraun broja
stabilnosti E, a zatim koristiti dijagram.

Slika 12.3 Kosina vodoravnog zalea s regionalnim optereenjem
Kut trenja
r
na dijagramu je predstavljen familijom krivulja.

Slika 12.4 Dijagram za odreivanje nagiba kosine pomou broja stabilnosti E
Za sluaj kosine koja ima nagnuto tlo u zaleu (ne vie od 10) moe se takoer
koristiti prethodni dijagram, ali je potrebno izvriti popravak visine kosine H i dobiti
raunsku vrijednosti H'.
255
Za taj proraun potrebno je odrediti duinu od ruba vrha kosine prema zaleu, B'
(slika 12.5), koja ima utjecaj na stabilnost kosine. Kada se odredi B' moe se odrediti
i H' na nain:

2
tg ' B
H H H

+ = + (12.5)
Na slici 12.5 su prikazane vrijednosti potrebne za proraun.

Slika 12.5 Kosina s nagibom u zaleu
Vrijednost B' moe se odrediti iz dijagrama ovisnosti visine kosine H i kuta trenja
gradiva kosine , prikazanog familijom krivuljana slici 12.6.

Slika 12.6 Dijagram za odreivanje udaljenosti B' koja ima utjecaj na stabilnosti
kosine (krivulje se odnose na kut trenja )
S tako dobivenom novom, raunskom vrijednosti kosine H, potrebno je odrediti
broj stabilnosti E i ui u dijagram za odreivanje najveeg mogueg nagiba kosine.
U literaturi je mogue nai podatke za kutove nagiba stabilnog pokosa dobivene
preteito iskustveno. Nastavno se navodi nekoliko takvih tabela.
256
Tabela 12.1 Kut nagiba pokosa graevne jame prema DIN 4124 (Weissenbach, 1975.)
vrsta tla
kut nagiba
pokosa []
pokos 1/n

nevezano i vrlo slabo vezano tlo 45 1:1
vrsto i poluvrsto koherentno tlo 60 1:0,58
meka stijena 80 1 : 0,18
vrsta stijena 90 uspravno
Tabela 12.2 Ovisnost nagiba kosine usjeka o dubini usjeka i vrsti tla (Luki,
Anagnosti, 2010. )
dubina usjeka [m]
kategorija
tla prema
GN 200
brzina
irenja
seizmikih
valova
v
p

[km/sek]
vrni
kut
trenja

<3 3-6 6-9 9-12
I <0,2 10-15 1:2 1:3 1:4 1:5
II 0,2-0,5 15-35 1:1,75 1:2 1:3 1:4
III 0,5-1,0 35-40 1:1,5 1:2 1:1,25 1:3
IV 1,0-2,0 40-50 1:1 1:1,5 1:1,75 1:2
V 2,0-3,0 50-60 1:0,5 1:0,75 1:1 1:1
VI >3 >60 1:0,2 1:0,2 1:0,2 1:0,2
Tabela 12.3 Odreivanje nagiba kosina iskopa na temelju RQD vrijednosti (Luki,
Anagnosti, 2010. )
kategorija tla
prema GN 200
RQD [%]
jednoosna vrstoa
monolita [MPa]
nagib kosine
VII 90-100 150-200
5:1-10:1
ispucala stijena 3:1
VI 70-90 80-150
5:1-10:1
ispucala stijena 3:1
V 50-75 40-80 2:1-1,5:1
IV 25-50 15-40 1,5-1:1
257
Tabela 12.4 Orijentacione veliine nagiba kosina usjeka i nasipa za odreene vrste tla
(Joksi, 1984.)
v
r
s
t
a

t
l
a

svojstvo
stanje
tla
p
r
o
s
t
o
r
n
a

t
e

i
n
a

[
k
N
/
m
3
]
visina nasipa [m] dubina usjeka [m]***

<3 3-6 6-9 9-12 <3* 3-6 6-9 9-12

Nagib kosine
vrsta
- - - - uspravan
trona - - - - 2:1-5:1
s
t
i
j
e
n
a

lomljeni kamen (krupan)
1:1 1:1 1:1 1:1 1:1 1:1 1:1 1:1
lomljeni kamen (sitan)

1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5
ljunak, krupnozrni ili
pjeskoviti ljunak
21-24 1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5 1:1,5
krupno do srednje
zrnati pijesak, bez
praha, jednolik
18-21 1:1,5 1:1,5 1:1,75 1:1,75 1:1,5 1:1,5 1:1,75 1:1,75
n
e
v
e
z
a
n
o

sitnozrni, prainasti
pijesak, jednolik
J
a
k
o

z
b
i
j
e
n
o
,

v
e
l
i
k
e

g
u
s
t
o

e

17-21 1:1,5 1:1,75 1:2 1:2 1:1,5 1:1,75 1:2 1:2
prainasti pijesak,
vezani
17-21 1:1,5 1:1,25 1:2,75 1:3 1:1,5 1:2 1:2 1:2
srednje do visoko -
plastini prah vezani
18-22
1:1,25
**
1.2 1:2,25 1:3 1:1,25 1:1,25 1:1,75 1:2
pjeskovita glina,
vezana
18-22
1:1,25
**
1:1,75 1:2 1:2,75 1:1,25 1:1,25 1:1,5 1:1,25
srednjeplastina glina,
vezana
17-23
1:1,25
**
1:1,75 1:1,25 1:3 1:1,25 1:1,5 1:1,75 1:2
v
e
z
a
n
o

visokoplastina glina
p
r
i
r
o
d
n
a

v
l
a

n
o
s
t

i
s
p
o
d

g
r
a
n
i
c
e

p
l
a
s
t
i

n
o
s
t
i

17-23
1:1,25
**
1:1,75 1:3 1:4 1:1,25 1:1,25 1:2 1:2
Napomena: *pri manjim dubinama usjeka od 2 m, ako je mogue, zbog estetskih
razloga treba primijeniti nagib kosine od 1:2,5
**ako to ne izaziva znatnije prekoraenje trokova, poeljno je da nagib
kosine bude 1:1,5
*** gornji rubovi usjeka su zaobljeni
258
Osim tabelarnih podataka, moe se u literaturi nai i grafikih prikaza nagiba
pokosa usjeka i nasipa, ovisno o vrstama tla, dobivenih na temelju iskustva.
Na crteima 12.7 i 12.8 prikazani su nagibi pokosa iskopa u nekoherentnim i slabo
vezanim tlima ovisno o njihovim svojstvima i dubini iskopa prema preporukama
Bellina (1951.)

Slika 12.7 Nagibi pokosa iskopa u istim, nevezanim tlima


Slika 12.8 Nagibi pokosa iskopa u mijeanim tlima (Bellina, 1951.)
Za jednostavne kosine iskopa u stijenskim masama postoje dijagrami za
odreivanje nagiba u ovisnosti o visini kosine H, jednoosne vrstoe uzorka monolita

ci
(izraenih preko broja stabilnosti N=
ci
/H) i GSI (Geological Strengt Indeks)
geolokog indeksa vrstoe. GSI se dobije bodovanjem iz podataka dobivenim
geolokim istranim radovima. (Hoek, Bray, 2001.).
Kada iskop po visini obuhvaa dva ili vie slojeva kvartarnih naslaga, razliitih
svojstava, potrebno je prilagoditi kosinu iskopa svojstvima tla kako je to prikazano na
slici koja12.9.
259

Slika 12.9 Iskopi promjenjivih nagiba pokosa u tlu razliitih svojstava, lijevi i u
sredini i u homogenom tlu, desno
U homogenom tlu moe se stabilnost pokosa osigurati promjenjivim nagibom
kosine po visini kako je to pokazano na slici 12.9 desno.
Kosine vee visine, u nekoherentnim tlima, mogu se izvoditi s bermom kao na slici
12.10.

Slika 12.10 Iskopina slobodnom prostoru, veih dubina, suhi s bermom
Berma slui za prekid nagiba kosine. Ona smanjuje nagib kosine ukupne visine, a
ujedno esto slui i kao put izmeu dna iskopa i okolnog terena. Pritom treba voditi
rauna da:
odloeno iskopano tlo treba odmaknuti od ruba iskopa za barem 0,6 m, kako ne bi
djelovao kao dodatni teret na vrhu kosine i kako bi se osiguralo slobodno kretanje
uz rub;
berma treba biti irine najmanje 1,5 m, da bi djelovala kao prekid pokosa; pokosi
se tada mogu odrediti za visinu od dna iskopa do berme i od berme do berme, ako
ih ima vie od jedne.
U nekoherentnim tlima kosine treba dimenzionirati tako da zadovolje uvjete
stabilnosti, uporabivosti i projektne trajnosti.
Pribline nagibe kosina usjeka moe se odabrati prema podacima sa crtea koji
slijede (Joksi, 1984.)
260

Slika 12.11 Promjena nagiba usjeka s visinom

Slika 12.12 Nagib kosina usjeka prilagoen vrsti tla
12.2 NAGIBI POKOSA USJEKA I NASIPA KOD HIDROTEHNIKIH
GRAEVINA
Prikazati e se nagibi pokosa usjeka i nasipa kod razliitih hidrotehnikih
graevina koje su izvedene i trenutno su u funkciji. (Mller, 1974.)
HE Varadin, dovodni i odvodni kanal. HE Varadin je jedna u nizu protonih
hidroelektrana na rijeci Dravi. Dovodni kanal izveden je u nasipima, a odvodni u
usjeku. Na taj je nain povean pad koji koristi hidroelektrana.

Slika 12.13 HE Varadin, dovodni kanal
Uoljiv je promjenjivi nagib zranih pokosa obaju nasipa. Vododrivost je
postignuta asfaltnim ekranom u kanalu.
261

Slika 12.14 HE Varadin, odvodni kanal ukopan u kvartarni nanos dravske terase
Odteretni kanal Odra, slui za odvoenje velikih voda Save u Lonjsko polje.

Slika 12.15 Popreni presjek kanala Odra
Odteretni kanal Odra je osno simetrian, s bermama za prekid kosine u kanalu.
Djelomino je izveden u usjeku, a djelomino u nasipu. Nasipi su izvedeni od ljunka
iz iskopa.
Nasipi na rijeci Savi
Veina ih slui za obranu od poplave i regulaciju toka rijeke Save. To su homogeni
nasipi visine do 6,00 m, izvedeni od lokalnog, sitnozrnog tla.

Slika 12.16 Savski nasip za regulaciju toka, sa zatravnjenim pokosima (19. st.)


Slika 12.17 Savski nasip za regulaciju toka i obranu od poplava, danas
262

Slika 12.18 Savski nasip s bankinom
Berma kod gornjeg nasipa slui za stabilizaciju podnoinog sloma tla kada je
podloga nasipa loa.
Nasipi na Dunavu
U nastavku su prikazani popreni presjeci nasipa na rijeci Dunav u srednjem toku
kroz Maarsku i kroz Hrvatsku.

Slika 12.19 Nasip za regulaciju rijeke Dunav kroz Maarsku
Na dunavskom nasipu kroz Maarsku uoljivi su promjenjivi nagibi pokosa na
zranoj i vodenoj strani.

Slika 12.20 Dunavski nasip kroz Hrvatsku, izrazito blagih nagiba pokosa
Pokosi nasipa uz Dunav u Hrvatskoj su izrazito blagih nagiba, to nije vezano za
potrebe stabilnosti ve iz nekih drugih razloga.


263
13 ZATITA OD OBORINSKE I PODZEMNE
VODE
13.1 OPENITO
Gradilite je prostor koji mora biti suh. Pozajmite je prostor koji mora biti
zatien od utjecaja vode, da bi se mogao nesmetano koristiti. Usjeci i zasjeci su
udubine u tlu iz kojih voda ne moe uvijek gravitaciono istei. Posteljica, na koju
dolazi kolnik kao i nasipi, se tijekom izvedbe moraju paljivo tititi od vode da ih ne
raskvasi. Vlanost mora biti u granicama propisane. Iz tog razloga potrebno je svim
ovim graevinskim zahvatima osigurati dobru odvodnju.
Kod prometnica se razlikuje zatita od vode za vrijeme graenja i trajna zatita od
vode u tijeku koritenja graevine. Zatita od vode u tijeku koritenja graevine je
sastavni dio glavnog i izvedbenog projekta prometnice.
OTU u knjizi 2, poglavlje 3, posveuje posebnu panju odvodnji prometnica, ali to
nije jedina potreba za odvodnjom u zemljanim radovima.
Ta se potreba javlja kod svih znaajnih iskopa koji tvore ono to se jednim
imenom moe nazvati graevna jama.
I samo izvoenje pojedinih sastavnica u sustavu odvodnje, zahtijeva znaajne
iskope i sve daljnje radnje koje se inae javljaju kod iskopa (odvoz, odlaganje i
slino).
Svaku odvodnju je mogue izvesti pomou SAKUPLJAA VODE koji ju odvode
do mjesta na kojem postoji prostor za prikupljanje ove vode, a koji se povremeno ili
stalno prazni. Pod tim se podrazumijeva sustav kanala i/ili cijevi, koji imaju blagi pad
dna prema lokalnom recipijentu ili najniem mjestu unutar graevne jame. Ako se
voda ne moe odvesti gravitaciono, izbacuje se povremeno ili stalno crpkama.
Kada se ne moe sprijeiti dotok vanjske vode, vee koliine kie i stalni dotok
podzemne vode na gradilite, potrebno je osigurati CRPNU STANICU. Koristi se za
trajno crpljenje vode kada nema mogunosti njenog gravitacionog odvoenja. Nuno
je imati rezervni pogon i rezervne crpke da se gradilite osigura od poplave i u
najsloenijim situacijama.
Pri odreenim geoloko geotehnikim uvjetima u tlu, moe se voda iz zatvorenog
prostora gradilita uputati u UPOJNI BUNAR. Upojni bunar je buotina na najnioj
toci gradilita, u koju se dovodi voda i uputa u dublje slojeve tla kada je podzemna
264
voda duboko, voda koja se odvodi ne sadri tvari tetne po okoli, a tlo dovoljno
propusno.
Zatita od utjecaja vode moe biti privremena, dok se ne zavre radovi i ne uredi
trajna odvodnja i moe biti povremena, najee kada je svaka druga odvodnja
rijeena nekim sustavom, a gradilite treba tititi iskljuivo od vlastite vode pri jakim
pljuskovima kada ono predstavlja zatvoreni prostor bez mogunosti gravitacionog
otjecanja kinice.
13.1.1 Zatita od oborinske vode
Svako gradilite je potrebno osigurati od vanjske i vlastite oborinske vode. Razina
osiguranja od oborinske vode ovisi o reimu kia u podruju gradilita, godinjem
dobu, razini podzemne vode, konfiguraciji okolnog terena i slino. Za velika
gradilita potrebno je kako za vanjske tako i za vlastite vode izraditi hidroloku
analizu projektiranih pljuskova. Temeljem takvih podataka dimenzioniraju se ureaji
za zahvat i odvodnju ovih voda.
13.1.1.1 Zatita od vanjske oborinske vode
Ova zatita se mora provesti tako da sprijei dotok vanjske vode na gradilite. To
se postie izradom odvodnih jaraka, kanala i/ili bazena uz rub gradilita. Zahvaena
voda odvodi se u prirodni recipijent ili u najbliu kanalizaciju. Na slici 13.1
prikazano je nekoliko primjera vanjske odvodnje oborinske vode.

odvodni jarak zatitni zeji nasip bazen za prikupljanje vode
Slika 13.1 Zatita gradilita od vanjske, oborinske vode (Weissenbach, 1975.)
OTU predvia privremenu i trajnu odvodnju izvedbom:
odvodni jarak bez obloge.
odvodni jarak obloen betonom-monolitno
odvodni jarak obloen betonom-montano
odvodni jarak obloen kamenom
odvodni jarak obloen busenom
265
Na slici 13.2 prikazan je nain odvodnje vanjskih i vlastitih voda radilita kod
irokog iskopa a na slici 13.3 sustav kanala, pad dna i poloaj bunara za odvodnju
gradilita kod kojeg nema mogunosti odvodnje vode gravitacijom.

Slika 13.2 Odvodnja vanjskih i oborinskih voda gradilita i pozajmita
Kod prometnica, gdje se smjenjuju usjeci i nasipi, potrebno je usjeke trajno tititi
od vanjske oborinske vode. Zbog toga se na vioj strani padine izvode zatitni jarci
(slika 13. 1) kao trajna zatita od vanjskih oborinskih voda.
13.1.1.2 Zatita od vlastite oborinske vode
Bitna je razlika u zatiti radilita koje se moe odvodniti gravitaciono i iz kojih se
voda mora crpiti.
Uski kanali tite se na nain da se izvode u uzdunom padu. Na najnioj toki
izvodi se privremeni bunar iz kojeg se moe iscrpiti prikupljena kinica.
Napredovanjem radova pomie se privremeni bunar te na taj nain rov uvijek ostaje
suh. Iscrpljena se voda odvodi u oblinji recipijent ili najbliu kanalizaciju.
Legenda:
bunari
kanali za prihvat vode
pad ploha dna iskopa

Slika 13.3 Shema odvodnje oborinskih voda kada nema mogunosti prirodnog otjecanja
266
Gradilite zatvorenog oboda, velikih tlocrtnih povrina, potrebno je paljivo i
kontrolirano odvodniti od vlastitih oborinskih voda. Temeljem hidrolokih podloga
potrebno je odrediti razinu zatite graevne jame (100 godinje, 200 godinje ili 500
godinje povratno razdoblje projektiranog pljuska), a temeljem toga broj bunara (i
crpki) iz kojih e se crpiti voda. U tu se svrhu dno izvodi u blagim padovima prema
odreenim mjestima na kojima se nalaze stalni bunari iz kojih se crpi nakupljena
voda. U bunare se ugrauju automatske crpke, koje rade neprekidno. Pretpostavlja se
neprekidna opskrba gradilita potrebnom energijom za rad crpki i automatike.
Odvodnja se projektira s dvostrukim osiguranjem tj. svaka crpka mora imati zamjenu
u sluaju kvara. Voda se odvodi u recipijent ili najbliu kanalizaciju.
Kod gradilita koja se mogu odvodniti gravitaciono, to je najei sluaj kod trasa
prometnica, izvode se odvodni jarci, prema OTU. Odvodni jarci mogu biti povrinski
i ukopani u tlo; ovisno o vrsti tla, mogu biti bez obloge kao na slici 13.4 ili obloeni
na razne naine (slika 13.5)

Slika 13.4 Otvoreni jarci za odvodnju
Pad im mora biti ili takav da prati pad nivelete ili od 0,5-3%. Ako im nagib mora
biti vei od 10% potrebno je izvesti stepenice za smanjenje pada.
Pri izgradnji prometnica, neki jarci za odvodnju odmah se izvode za konanu
namjenu tj. za odvodnju u tijeku koritenje graevine a ujedno slue i za odvodnju
samog radilita. To su podzemni jarci raznih oblika, izvedeni monolitno ili montano
u betonu.
Rigoli se izvode u usjecima i zasjecima uz noicu kosine. Prema njima je nagnut
pad posteljice, a oni nagibom prate niveletu.
Na slici 13.6 prikazano je nekoliko rigola bez i sa oblogom.
267

Slika 13.5 Ukopani jarci za odvodnju s oblogom

Slika 13.6 Rigoli u noici pokosa usjeka ili zasjeka
Rigoli vodu odvode do najnie toke, na kojoj se nalazi propust kroz trup
prometnice. Propustima se voda prevodi niz padinu u prirodni recipijent. Propusti su
betonske graevine, otvora manjeg od 5,0 m.
13.1.2 Zatita od podzemne vode
13.1.2.1 Odvodnja iz jame
Voda se moe prikupljati unutar gradilita, u graevnoj jami, a iz nje odvoditi na
jedno crpno mjesto padom dna, odvodnim jarcima, obodnim drenanim rovovima ili
drenanim tepihom i padom dna iskopa ispod tepiha. Iz crpnog mjesta (bunara) voda
se, ovisno o dotoku, crpi povremeno ili stalno i odvodi u recipijent. To moe biti
vodotok, kanalizacija, upojni bunar ili neto drugo prikladno za prihvat vode s
prostora gradilita. Na slici 13.7 prikazane su navedene mogunosti prikupljanja
vode.

Slika 13.7 Odvodnja procjedne podzemne vode iz graevne jame
268
Pri ovakvoj odvodnji podzemne vode, potrebno je osigurati da ne doe do
hidraulikog sloma na virnoj plohi. Na slici 13.8 prikazana su tri mogua detalja
zatite pokosa iskopa, u tlima osjetljivim na djelovanje vode, od oteenja
procjeivanjem u noici kosine, kod naina odvodnje prikazanih na slici 13.7
(Weissenbach, 1975.).


Slika 13.8 Detalji zatite pokosa pri odvodnji procjedne vode iz graevne jame
Kada se podzemna voda crpi iz graevne jame, potrebno je, sabirne jarke i
drenove, padovima prilagoditi tako da se voda prikuplja na mjestima iz kojih se crpi.
Dno jame treba izvoditi u padu slino kao na slici 13.3, tako da ima pad prema
sabirnim kanalima. U nekim se sluajevima izvode provizorne sabirne jame koje se
povremeno premjetaju, tako da ne smetaju radovima.
crpka na rubu jame crpka u jami crpljenje iz sabirnog bunara

Slika 13.9 Mogui poloaj crpki za crpljenje vode s gradilita bez prirodnog otjecanja
269
Crpljenje se moe izvoditi stalno ili povremeno ovisno o veliini dotoka, veliini
povrine koja se odvodnjava, vrsti temeljnog tla i osjetljivosti radova na pojavu vode.
Na slici 13.9 prikazani su mogui poloaji crpki pri crpljenju kada nema
gravitacionog otjecanja s radilita (slui pri odvodnji bilo koje vode, oborinske,
procjedne ).
Moe se dogoditi da ovakvo crpljenje treba odravati stalno i po zavretku
graevine, odnosno dokle god je graevina u upotrebi. Razlozi za takvu potrebu su
vrlo razliiti. Na primjer, sprjeavanje plavljenja najniih, podrumskih prostorija;
smanjenje uzgona na graevinu, trajno ili u nekoj fazi koritenja i slino.
Kod viih razina podzemne vode u odnosu na dno gradilita i kod veih dotoka,
prikladnije je sniziti razinu podzemne vode izvan prostora gradilita.
13.1.2.2 Vodoravne drenae
Kada nije mogue zatitit pokos od erozije uslijed procjeivanja, a ima dovoljno
prostora, drenaa se moe izvoditi izvan prostora gradilita. Poloaj drenanih rovova
ovisi o hidrogeolokim prilikama na gradilitu. Vodoravne drenae se izvode za
manja snienja razine podzemne vode koja se nalazi u sloju tla u kojem se nalazi i
gradilite tj. kada se drenira podzemna voda sa slobodnim vodnim licem.
U vodoravne drenae spadaju OTVORENI DRENANI KANALI, DRENANI
ROVOVI punjeni drenanim materijalom sa i bez drenane cijevi, PODZEMNE
GALERIJE TOLNE, za odvodnju oko podzemnih graevina i VODORAVNE
BUOTINE. Katkada se vodoravne buotine, na veim dubinama, izvode zrakasto iz
bunara (reni-bunari).
Drenani rovovi za potrebe vodoravne drenae, mogu biti dubine do 6 m, a najvie
do 8 m (Maslov i sur., 1975.). Vee dubine rovova se ne preporuuju, a u praksi su
obino manje od 6 m. Plii drenani kanali mogu se izvoditi kao otvoreni. Iskopi za
drenane rovove se mogu izvoditi s pokosima, ako nisu previe duboki i ako ima
dovoljno slobodnog prostora. Ako su veih dubina izvode se kao rovovi s podgradom.
Na slici 13.10 prikazani su popreni presjeci dva drena ispunjena filtarskim
gradivom s ugraenom cijevi.
Pad dna otvorenih kanala mora biti takav da teenje ne erodira kanal, ali i da u
njemu ne ostavlja talog. Minimalni uzduni pad preporua se 0,3, rjee 0,2.
Otvoreni se kanali, ako je potrebno, mogu obloiti da bi se zatitili od erozije. U tom
je sluaju bolje izvoditi drenane rovove. Drenani rovovi mogu, ali i ne moraju,
270
imati cijev za odvod vode. Kada se oekuju manji dotoci dovoljno je umjesto cijevi
ugraditi jae propusni materijal, na primjer kamen akavac.
slabije pro
20 20 60
pusni sloj

Slika 13.10 Popreni presjeci drenanih rovova
Drenani se rovovi izvode kao i svi ostali rovovi, uz sve potrebne mjere zatite. Na
dno rova polae se propusna posteljica. Vrsta gradiva, od kojeg e posteljica biti,
ovisi o krupnoi tla u kojem se izvodi drenani rov. Mora se potivati filtarsko
pravilo. Na posteljicu se polae perforirana drenana cijev.
U drenae se ugrauju plastine, savitljive, perforirane cijevi, koje se danas
proizvode i s ve navuenim filtrom od geotekstila ili kokosovog runa. Na slici 13.11
prikazane su takve drenane cijevi.

Slika 13.11 Korugirane drenane cijevi, zatiene runom od zamuljenja
Pojavom geotekstila, nema vie potrebe ugraivati paljivo odabrane granulirane
materijale prema filtarskom pravilu. Rovovi se mogu oblagati uz vanjski rub
geotekstilom, a sredina puniti krupnim vodopropusnim gradivom. Na taj se nain
rovovi mogu izvoditi mnogo bre i ekonominije. Mogu se izvoditi sa i bez drenane
cijevi kao na slici 13.12.
Za drenane je rovove bitno da u njih ne ulazi povrinska, oborinska voda. U tu se
svrhu vrhovi drenanih rovova mogu zatvoriti glinenim epom, a za hvatanje
271
oborinske vode, u glineni ep se moe ugraditi predgotovljeni betonski rigol. Drenove
je potrebno voditi prema mjestu na kojem se voda moe povrinski odvesti u
recipijent ili gdje e se skupljati i odvoditi crpljenjem.
slabije propusni sloj
jako propusni sloj
geotekstil
rigol za povrinsku
odvodnju

Slika 13.12 Geotekstil umjesto filtarskog sloja kod vodoravnih drenaa (bez cijevi)
Kada se kopaju rovovi s pokosom preporuljivo je kosine izvoditi s nagibima koji
ovise o vrsti tla u kojem se rov izvodi. i o dubini rova. U tabeli 13.1 dane su
preporuke za nagibe pokosa iskopa drenanih rovova koji se izvode s pokosom bez
podgraivanja.
Tabela 13.1 Nagibi pokosa pri iskopu drenanih rovova (Maslov i sur., 1975.)
nagib kosine za dubinu rova u m
vrsta tla
< 1,5 1,5 3,0 3,0 5,0
nasip 1:0,25 1:1 1:1,25
vlani ljunci i pijesci (Sr<1) 1:0,5 1:1 1:1
zaglinjeni pijesak 1:0,25 1:0,67 1:0,85
pjeskovita glina uspravni iskop 1:0,5 1:0,75
glina uspravni iskop 1:0,25 1:0,5
suhi les uspravni iskop 1:0,5 1:0,5
Za dubine vee od 5,0 m potrebno je izvriti analizu stabilnosti pokosa.
Na nekoliko slijedeih crtea prikazani su poloaji vodoravnih drenanih sustava
za osiguranje gradilita od dotoka podzemne vode. Nain osiguranja gradilita od
podzemne vode vodoravnim drenaama ovisi o odnosu graevine i smjeru dotoka
272
podzemne vode kao i o odnosu visina dna iskopa i razine podzemne vode (Maslov i
sur. , 1975).
Na slikama 13.13 i 13.14 prikazana je obrana gradilita koje je smjeteno uz
vodotok. Ovisno o odnosu razina vode u vodotoku i podzemne vode, moe se
vodoravna drenaa smjestiti dvojako. Zatita samo od zaobalne vode, koristi se kada
nema mogunosti velikih oscilacija razine vode u vodotoku, a podzemna je voda
visoko.


Slika 13.13 Zatita gradilita samo od zaobalne, podzemne vode kod malih promjena
razine vode u vodotoku
Kod velikih kolebanja vode u rijeci ili velikih oscilacija plime ioseke i ustaljenog
reima podzemne vode, povoljnija je priobalna drenaa.


Slika 13.14 Zatita graevne jame od priobalne podzemne vode

273
Za osiguranje gradilita u podruju visoke podzemne vode daleko od vodotoka
prikladan je nain osiguranje prikazan na slikama 13.15 i 13.16.
I
I
presjek I-I tlocrt
odvod u
recipjent
obodna
drenaa
smjer pada rova
JAMA
JAMA
sniena RPV
obodna drenaa
RPV RPV

Slika 13.15 Prstenasta drenaa za gradilita manjih povrina
JAMA JAMA
JAMA
JAMA JAMA JAMA
JAMA
JAMA
JAMA
drenovi
drenovi
I I
tlocrt
presjek I-I
sniena RPV
RPV RPV

Slika 13.16 Sustavna drenaa za gradilita velikih povrina s mogunou rada u
vie odvojenih polja
Za svaku od naznaenih mogunosti dreniranja postoje u literaturi obrasci za
proraun utjecaja drenova (Maslov i sur., 1975.). Da bi se mogli koristiti potrebno je
izvriti terenska i laboratorijska ispitivanja u svrhu odreivanja koeficijenta
propusnosti tla. Bez tog podatka prorauni nisu mogui..
13.1.2.3 Uspravne drenae
Kada nije mogue dovoljno sniziti razinu podzemne vode drenanim rovovima,
mora se primijeniti odvodnja pomou bunara. Njihovim pravilnim razmjetajem i
neprekidnim crpljenjem vode, mogu se postii zadovoljavajua snienja podzemne
vode. Postoje dvije razliite vrste uspravnih drenaa.
Jedna je, sniavanje razine podzemne vode mogue je pomou klasinih bunara
veeg promjera. Njih se moe izvoditi u nizu, pravilnim i/ili nepravilnim razmacima,
ovisno o potrebni snienja razine podzemne vode i o obliku prostora koji treba
274
zatititi. Drugi nain sniavanja razine podzemne vode je pomou cijevnih bunara.
Vakuum u sustavu cijevnih bunara pojaava uinak dreniranja. Pomou njih se razina
podzemne vode moe sniziti za 4-5 m.
Na slici 13.17 prikazan je nain djelovanja bunara i cijevnih bunara kao i detalj
jedne cijevi s opremom za cijevni bunar.
sniena RPV
prikljuak
na vakum crpku
na obinu crpku
atmosferski
pritisak
detalj cijevnog bunara
dio cijevi s
otvorima
elini
nastavak
cijevi
vezna
cijev
odvod na
vakuum
odvodno
crijevo
iljak s
mogunou
ispiranja
pri zabijanju

Slika 13.17 Nain odvodnje pomou bunara i pomou sustava cijevnih bunara s
detaljem jednog cijevnog bunara
Bunari i cijevni bunari mogu biti smjeteni razliito u odnosu na gradilite.
Koriste se kod izvoenja usjeka i zasjeka s kosinama kao i kod graevnih jama s
podgradom. Na slici 13.18 prikazani su popreni presjeci s moguim poloajem
bunara.

Slika 13.18 Poloaj bunara za snienje razine podzemne vode u zaleu gradilita
Ponekad nije mogue dovoljno sniziti razinu podzemne vode s jednim nizom
bunara. Tada se bunari mogu izvoditi u dvije visine kao na slici 13.19
275
u recipjent
JAMA
RPV
sniena RPV s
viim nizom bunara
ukupno sniena
RPV
bunari
bunari
crpka

Slika 13.19 Tlocrt graevne jame s jednim redom bunara i sustav bunara u dvije
visine

Slika 13.20 Zatita usjeka za ugradnju cjevovoda s cijevnim bunarima
Na slikama koje slijede prikazane su mogunosti rasporeda bunara u odnosu na
gradilite u tlocrtu i poprenom presjeku za uspravnu odvodnju (Maslov i sur., 1975.). Za
svaki od ovih naina odvodnje potrebno je izvriti proraun razmaka bunara i njihov
polumjer utjecaja, kako bi se osiguralo stalno snienje razine podzemne vode u podruju
gradilita na nain da ona uvijek bude suha.
276
To ne iskljuuje osiguranje gradilita od zaobalnih povrinskih dotoka i odvodnju kie
s gradilita.

Slika 13.21 Odvodnja zaobalnih voda bunarima
Na slici 13.22 prikazan je nain zatite gradilita od vode iz vodotoka. Kod vodotoka
koji naglo i znaajno mijenjaju protok, a time i razinu vodnog lica, potrebno je prethodno
izraditi hidroloku studiju vodotoka i odrediti povratno razdoblje na koje e se
dimenzionirati odvodnja graevne jame. Sto postotna sigurnost nije uvijek optimalna.

Slika 13.22 Odvodnja priobalnih voda bunarima
Na slici 13.23 prikazana je odvodnja prstenastim sustavom bunara izvan granica
gradilita.
277
sniena RPV
RPV
niz bunara
bunari
JAMA
JAMA
I
I
tlocrt presjek I-I

Slika 13.23 Prstenasta uspravna drenaa nizom bunara
Za vee tlocrtne povrine jedinstvenog gradilita, nije mogue upotrijebiti samo
jedan prsten po obodu radilita, ve je potrebno sustav bunara ugraditi unutar
graevne jame. Ovakav je nain odvodnje prikazan na slici 13.24.

RPV
sniena RPV
niz bunara niz bunara
JAMA
JAMA
JAMA
JAMA JAMA JAMA
tlocrt presjek I-I
I
I

Slika 13.24 Sustavna uspravna drenaa s nizom bunara izmeu branjenih jama
Slino nizu bunara mogua je odvodnja pomou cijevnih bunara, sustava
iglofiltera. Oni rade na principu vakuuma. To je sustav meusobno povezanih,
djelomino perforiranih cijevi zabijenih u tlo. Ugrauje se oko prostora koji treba
titit od podzemne vode. Za vee snienje razine podzemne vode mogu se i oni
ugraditi na dvije razliite visine (kao na slici 13.19) i tako postii potrebno snienje
razine podzemne vode. Cijevi cijevnih bunara su uvijek smjetene na meusobno
pravilnim, proraunom dokazanim udaljenostima. Sustavi cijevnih bunara se nakon
koritenja vade i ponovo koriste na drugom mjestu to kod pravih bunara nije
mogue.
Osim u pravilnom rasporedu, bunari mogu biti smjeteni i nepravilno kada to
zahtijevaju hidrogeoloki uvjeti na terenu, kao na slici 13.25
278

Slika 13.25 Uspravna drenaa s nepravilno rasporeenim bunarima
Ima razina podzemne vode koje nije mogue sniziti samo uspravnom drenaom.
Tada se koriste kombinacije prethodnih.
13.1.2.4 Kombinirane drenae
Ove se drenae koriste kada je potrebno zahvatiti povrinski i duboki vodonosni
sloj. Mogu se kombinirati drenani kanali i bunari, drenani rovovi i bunari, bunari i
cijevni bunari, kao i sve tri grupe zajedno. Na slici 13.26 prikazan je popreni presjek
kroz sustav bunara i odvodnih jaraka.
RPV
sniena RPV
bunar
drenani jarak
pijesak
glina
pijesak
glina

Slika 13.26 Kombinacija bunara i otvorenih drenanih jaraka
Kod znaajnih snienja razine podzemne vode i znaajnih dotoka zbog vee
propusnosti tla, nije mogue odvodnju rijeiti jednim nizom bunara. Tada se u koristi
kombinacija bunara i cijevnih bunara slino kao to je to prikazano na slici 13.27.
279
RPV
bunar
cijevni bunari
drenani jarak
pijesak
glina

Slika 13.27 Kombinacija bunara, cijevnih bunara i otvorenih drenanih jaraka
Ovi sustavi ovisni su o stabilnom napajanju energijom, te je stoga gradilitu
potrebno osigurati ili prikljuak na lokalnu elektrinu mreu ili napajanje osigurati
sustavom agregata. Na gradilitu je potrebno osigurati dovoljan broj rezervnih crpki i
pojedinanih cijevnih bunara, da bi se moglo pravovremeno izvriti potrebne zamjene,
popravke i/ili nadopune sustava za crpljenje. O njihovoj uinkovitosti esto zavisi
djelotvornost i uspjenost svih radova koji su ovisni o snienjima razine podzemne
vode i odravanju radilita suhim.
Na slijedeim crteima prikazane su kombinacije drenanih rovova i sustava
bunara za nekoliko sluajeva kombinirane odvodnje. Ovi sustavi prihvatljivi su kada
se vodonosni sloj nalazi ispod relativno slabo propusnog sloja, koji je mogue
odvodniti drenanim rovovima, dok se vodonosni sloj, koji moe imati i subarteki ili
ak arteki pritisak, odvodni pomou bunara. Sloenost sustava ovisi o sloenosti i
veliini tlocrta gradilita.
Na slici 13.28 prikazana je kombinirana odvodnja pravilnog tlocrta gradilita manje
povrine, koju svojim radijusom utjecaja mogu obuhvatiti bunari po obodu tlocrta.

Slika 13.28 Sloena drenaa jednostavnog tlocrta
280
Na slici 13.29, prikazana je odvodnja kombiniranom drenaom sloenog,
povrinski iroko rasprostranjenog tlocrta, unutar kojeg je potrebno odravati razinu
podzemne vode dugotrajno ispod dna iskopa.
Na crteima 13.28 i 13.29 prikazana je samo poloajna i visinska raspodjela
bunara i rovova dok nain crpljenja nije odreen. Crtei su preuzeti iz Maslova i sur.
(1975.).

Slika 13.29 Sloena kombinirana drenaa gradilita velike povrine
Kada je prostor gradilita bez gravitacione odvodnje,vrlo slabo propustan, moe se
odvodnja izvesti pomou drenanog tepiha. Dno iskopa treba izvesti u padu prema
odvodnim jarcima (kao na slici 13.3).
Na temeljno tlo je potrebno poloiti geotekstil da ne doe do mijeanja estica
temeljnog tla i drenanog zasipa. Geotekstil je nadomjestak za obrnuti filtar koji se
mora izvoditi ako nema geotekstila, da ne doe do mijeanja estice i stavljanja
drenanog sloja van funkcije. Voda se prikuplja u jarcima sa ili bez cijevi i odvodi na
sabirna mjesta bunare, iz kojih se crpi. Ovakva se drenaa moe koristiti kod malih
dotoka.
281
13.2 ODVODNJA PROMETNICA
Pri izgradnji prometnica odvodnja ima vrlo znaajnu ulogu kako prilikom graenja
tako i u toku koritenja. Prometnice su graevine trajno izloene utjecaju oborinske,
procjedne i podzemne vode.
Jedan vid utjecaja vode na prometnice, opisan je u poglavlju o utjecaju mraza.
Kosine usjeka i nasipa stalno su izloene povrinskoj eroziji oborinske vode. Na
slici 13.30 prikazani su najrazliitiji utjecaji vode na prometnice.

Slika 13.30 Utjecaj vode na prometnicu u tijeku izgradnje i pri koritenju
Voda je smetnja kako pri iskopu tako i pri nasipanju. Manje je smetnja u stijenskoj
masi, a vie u kvartarnim naslagama. Najvea je smetnja pri iskopu koherentnog i
mijeanog tla u pozajmitu. Tada tlo treba imati vlanost to bliu optimalnoj i svako
dodatno vlaenje je nepoeljno. Pri ugradnji tla u nasipe, opet naroito koherentnog i
mijeanog tla, voda mijenja vlanost, a time i pogodnost za ugradnju.
Veliki zemljani radovi i izgradnja izduenih trasa prometnica zahtijevaju
povremeno izmijetanje puteva na trasi i izvedbu putova za lokalni prijevoz. Ovi se
putevi izvode kao privremeni s niskim zahtjavima za kakvoom vozne povrine. Tu
282
voda ini posebno velike potekoe. Ako se zadri na takvim kolnicima stvara se
blato i kolotrazi. Zato se posebna panja mora posvetiti nagibima kako povrina pri
glavnim radovima, tako i padovima, uzdunim i poprenim, privremenih i gradilinih
puteva.
Za vrijeme koritenja prometnice voda uzrokuje:
unutranju eroziju;
povrinsku eroziju na pokosima;
smanjenje stabilnosti kosina zbog strujanja niz kosinu;
smanjenje nosivosti zbog poveanja pornih pritisaka;
oteenja uslijed zamrzavanja.
Iz svih ovih razloga potrebno je kod prometnica utjecaj povrinske i podzemne
vode svesti na najmanju moguu mjeru.
13.2.1 Posebnosti povrinske odvodnje kod prometnica
Prometnice su graevine kod kojih je odvodnja kljuni, sastavni dio. Mora se
obuhvatiti projektiranjem, izvedbom i naroito odravanjem. Na slici 13.31 prikazani
su nuni dijelovi odvodnje gotovog nasipa i usjeka.

Slika 13.31 Kljuni dijlovi povrinske odvodnje kod prometnica
Za odvodnju povrinskih voda koriste se:
odvodni jarci (kanali);
rigoli;
283
slivnici;
ispusti;
propusti;
kanalizacija i
prirodni jarci i vodotoci.
Veina ovih elemenata odvodnje prikazana je ranije. Kao trajne graevine kanali i
rigoli moraju zadovoljiti uvjet da vodu odvedu to kraim putem, da se u njima ne
taloi nanos, da se njihova povrina ne erodira i da je hrapavost to manja. Odvodni
kanali mogu biti povrinski i podzemni kao na slikama 13.4 i 13.5.
Rigoli su prikazani na slici 13.6. Oni su samo iznimno gez obloge. Duina im je
najvie 200 metara , a nakon toga treba izvesti slivnik i propust ili odvesti vodu u
kanalizaciju.

Slika 13.32 Poloaj tipskog betonskog rigola na pribrdskoj strani prometnice
Da bi se pravilno dimenzionirali jarci, kanali i rigoli, potrebno je poznavati
oekivanu koliinu oborine na pojedinoj dionici ka kojoj gravitira pojedina slivna
povrina. Za tako odreenu koliinu vode potrebno je dimenzionirati ili provjeriti
odabrani kanal za odvodnju prema izrazu:

O
A
R ; R
n
1
C ; RI C * A A * v q
6
1
sr
= = = = (13.1)
gdje je: q protok (koliina vode) koji treba propustiti kroz jarak a da ne doe do
prelijevanja, plavljenja, v
sr
prosjena brzina teenja u kanalu ili jarku, A povrina
korisnog poprenog presjeka kanala ili jarka, O omoeni obod kanala ili jarka, a n
koeficijent hrapavosti.
284
Vrijednosti koeficijenta hrapavosti n i doputenih brzina teenja u kanalima i
jarcima dane su u tabelama 13.2 i 13.3.
Tabela 13.2 Koeficijenti hrapavosti n
gradivo n
glina 0,02
neravna stijena 0,04
beton 0,014
neravni torkret 0,019
oploenje kamenom 0,025
trava, grmlje 0,03
Tabela 13.3 Doputene brzine u kanalima zavisno o vrsti tla ili obloge
gradivo v
dop
[m/s]
prah 0,12-0,17
pijesak, sitan 0,17-0,27
pijesak, krupan 0,27-0,53
ljunak, sitan 0,53-0,65
ljunak, krupan 0,8-0,95
oploenje kamenom < 3
13.2.2 Posebnosti odvodnje podzemnih voda kod prometnica
Odvodnja podzemnih voda kod prometnica je vrlo znaajna stoga to njeno
prisustvo moe uzrokovati znatne tete. Najvanije je odvesti vodu iz posteljice i
tamponskog sloja. Za to se koriste plitke drenae.
Za odvodnju podzemne vode iz okolia prometnice koriste se duboke drenae,
prikazane na slikama 13.10 i 13.12. Duboki drenovi mogu biti na povrini zabrtvljeni
glinenim epom ili mogu imati ugraeni kanal za odvod povrinske vode, ovisno o
njihovom poloaju. Danas se za njihovu izvedbu koristi geotekstil u koji se zamata
drenana cijev i drenani zasip. Na taj se nain izbjegava mukotrpna ugradnja u
slojevima prema filtarskom pravilu.
285

Slika 13.33 Plitka drenaa i povrinska odvodnja za odvodnju prometnice
(1-oborine; 2- kapilarno dizanje; 3-tok podzemne vode; 4- procjedna voda s povrine,
I-nagib kolnika; II-obodni jarak; III- propusni, tamponski sloj; IV i V-prihvat
procjedne vode s povrine i podzemlja; VI-naboj gline ili humusa male propusnosti)
13.2.3 Propusti
Propusti su graevine svojstvene izduenim trasama prometnica i njihov su
nezaobilazni sastavni dio. Izduene trase prometnica razdvajaju svojim tijelom
prostor u svakom smislu. Izmeu ostalog prelaze preko vodotoka i postojeih putova.
One razdvajaju ivotni prostor ivotinjama. To naroito vrijedi za moderne
autoputove. Slino se dogaa i kod odlagalita ako zatvore dno doline.
Velike rijeke i duboke udoline savladavaju se mostovima i vijaduktima. Manjim
vodotocima i lokalnim putovima, za prolaz kroz trup prometnice slue propusti.
Propustom se smatra otvor do 5.0 m raspona. Za vee raspone objekt se tretira kao
most, vijadukt ili slino. Propust slui i za odvoenje vode, prikupljene u pribrenim
jarcima i kanalima, na drugu stranu trase, u jarugu ili prirodni vodotok.
Propusti mogu biti:
izvedeni na licu mjesta kao: cijevni, svoeni, ploasti i okvirni;
montani cijevni i okvirni propusti.
Propuste treba dimenzionirati to znai da treba odrediti:
veliinu otvora prema koliini vode (q iz jednadbe 13.1), koja se oekuje, ili
potrebnoj irini prometnice;
poloaj propusta u odnosu na os prometnice;
kote ulaza i izlaza s obzirom na mogunost uvoenja vode iz vodotoka, kanala,
rigola i slino;
286
nain temeljenja propusta s obzirom na svojstva temeljnog tla.
Nastavno je prikazano nekolikok propusta.

Slika 13.34 Cjevni propusti za vodu, lijevo monolitni, desno montani

Slika 13.35 Cjevni montani propust za vodu vee propusne moi
287

Slika 13.36 Svoeni propust vee propusne moi, monolitni


Slika 13.37 Ploasti propust s koritom za vodu
288

Slika 13.38 Uzduni presjek cjevnog propusta s uljevnim mjestom odvodnih
pribrenih jaraka, nagib p
min
=0,5%

Slika 13.39 Uzduni presjek, gore i tloctr, dole, cjevnog propusta
Propusti za vodu su hidrotehnike graevine i koa takve ih je potrebno
dimenzionirati.
289
14 ZATITA POKOSA OD EROZIJE
Zemljanim radovima pojavljuju se nove povrine tla u nagibu izloene utjecaju
atmosferilija. Takve svjee povrine znatno su osjetljivije od onih koje su nastale
prirodnim putem ili su ve due vrijeme izloene utjecaju atmosferilija.
Na eroziju su jednako osjetljive povrine usjeka kao i nasipa, ali svaki na svoj
nain. Takoer je bitna razlika u osjetljivosti na ovaj utjecaj ovisno o vrsti stijene
odnosno gradiva od kojeg su izgraeni usjek odnosno nasip.
Za zatitu pokosa usjeka i nasipa postoje norme HRN U.S4.064 (Tipovi osiguranja
kosina nasipa i usjeka i noice usjeka) i poglavlje u OTU (2-15, Zatita pokosa i
drugih povrina izloenih eroziji)
14.1 PODJELA TIENIH POVRINA
Prva podjela moe se izvriti na zatite:
pokosa usjeka i
pokosa nasipa.
U usjecima se podjela moe izvriti na zatite:
zdravih, kompaktnih stijena;
raspucalih, okrenih i zdrobljenih stijena;
mekih stijena i
kvartarnih, rastresitih naslaga.
U nasipima se podjela moe izvriti na zatitu nasipa izgraenih od:
kamenog gradiva;
mijeanog gradiva;
zemljanog gradiva i
umjetnog gradiva.
Razliit je nain zatite nasipa (mogue i usjeka) koji su uvijek na suhom i onih
pored kojih povremeno ili stalno tee voda. Tako HRN razlikuju:
osiguranje kosina nasipa i usjeka;
osiguranje kosine i noice nasipa pored vodotoka;
osiguranje kosina visokih kamenih nasipa;
osiguranje kosine usjeka kamenim rebrima.
U istoj su normi prikazani zatitni jarci koji tite usjek i zasjek od vanjske vode.
290
Za svaki od ovih pokosa postoji itav niz mogunosti zatite, prikladan povrini
koju titi, odreene cijene kotanja i odreene trajnosti. U spomenutoj normi
prikazani su i neki povijesni naini zatite jer norma datira iz daleke 1965. godine,
koji se danas rijetko izvode. Postoje jednostavnija i bra tehnika rjeenja. Njih
norma iz razumljivih razloga ne spominje, ali su obuhvaeni u OTU.
Osim namjene zatite povrina, neke od zatita moraju imati i estetski uinak kada
se nalaze u okruenju koje takav uinak zahtijeva. Primjer takve zatite su povrine u
naseljima i zatienom okoliu.
Da bi zatita pokosa bila uspjena potrebno je pokose izvesti takvih nagiba da
budu stabilni. Sve uoene nestabilne dijelove pokosa treba prethodno urediti
(odkavati usjek ili ublaiti pokos nasipa). Potrebno je izvesti kontroliranu odvodnju
vanjske oborinske i podzemne vode.
Pokose nije mogue osloboditi vlastite vode tj. one koja kao kia padne izravno na
pokos i koja najee uzrokuje oteenja svjeih nasipa, ali i usjeka u mekim
stijenama.

Slika 14.1 Usjek u fliu ostavljen due vremena bez zatite, vidi se uinak oborinske
vode (Mievi)
291
14.1.1 Zatita pokosa u stijeni
Kod usjeka, osim to se javljaju razliite vrste stijena za koje je potrebno odabrati
odgovarajui nain zatite, javlja se i pitanje to se zapravo titi. Moe se tititi sam
usjek od rastrobe, ali se moe tititi i prostor koji se nalazi na dnu usjeka od
najrazliitijih tipova odrona s kosine, ako isti na samoj kosini nisu sprijeeni.
Kompaktna, zdrava stijena najee je takva da ju u usjeku ili zasjeku nije uope
potrebno tititi. Ovakav je pokos dovoljno samo dobro oistiti i odkavati labave
komade nakon miniranja. Svjea lica pokosa u kompaktnoj i zdravoj stijeni, vrlo su
malo osjetljiva na utjecaj atmosferilija. Bitno je provjeriti eventualni utjecaj
procjeivanja podzemne vode na stabilnost pokosa i taj imbenik uzeti u obzir
prilikom projektiranja nagiba pokosa predmetnog usjeka.

Slika 14.2 Duboki usjek (oko 80 m) u granitu, za brodsku prevodnicu na brani 3
klanca u Kini osiguran redovima sidara (snimka autorice)
292
Odroni kamena s pokosa nisu posebnost hrvatskih graevinara. Oznake na slici
14.3 jasno pokazuju da se svugdje na svijetu javlja ista pojava, bez obzira na kakvou
i ozbiljnost izvedbe i oblikovanja pokosa usjeka i zasjeka u stijenskoj masi.

Slika 14.3 Znakovi za opasnost od padajueg i kotrljajueg kamenja
Na pokosima usjeka, na kojima bi moglo doi do otkidanja manjih komada stijene,
a prostor ispod pokosa mora biti apsolutno zatien, dovoljno je pokos prekriti
mreom s opteivaima na dnu. Ovakva mrea ne sprjeava obruavanje manjih
komada ali sprjeava njihovo kotrljanje i odskakanje prilikom kotrljanja niz padinu pa
se takvi komadi lagano kliu izmeu mree i lica pokosa i ostaju na dnu kosine uz
samu noicu.

Slika 14.4 Shematski prikaz zatitne mree i mrea na pokosu
293
Na pokosima usjeka na kojima bi se mogli obruiti komadi koji olabave tijekom
vremena, mogu se izvesti zatitni jarci s ogradom ili postaviti namjenske elastine
ograde. Ove ograde sastoje se od elastinih mrea koje hvataju komade odlomljene
stijene, a ujedno su tako izvedene da razbijaju energiju koju udarom prenosi stijena
na mreu. Dodatno energiju prihvaaju elastini drai mree koji se sastoje od
stupova sa zglobnim leajem na dnu, tako da su pokretni, i uadi koja ima mogunost
istezanja jer na krajevima ima svitke koji se odmataju i oslobaaju stup da se giba.

Slika 14.5 Jarak za hvaranje komada i mree za razbijanje energije odronjenog
kamenja s pokosa usjeka (Geobrugg)
Okrene i raspucale stijene i pri najpaljivijoj izvedbi i kavanju mogu biti
nestabilne. Ovi pokosi osjetljivi su na utjecaj temperaturnih promjena i oborinske
vode u pukotinama bez ispune. Kod njih se javlja starenje, tj. postepeno odvajanje
od matine stijene du sekundarnih i tercijarnih pukotina.

Slika 14.6 Zatita pokosa usjeka u stijeni sidrima i veznim gredama (Mievi)
294
Ovaj je proces nezaustavljiv na otvorenim pokosima. Stoga kod jae raspucalih i
okrenih stijena kao to je na pr. povrinski sloj golog kra, mree nisu dovoljna
zatita (Roje-Bonacci, 1996.). Tada se mogu primijeniti neke od metoda sidrenja ili
potpornih graevina. Sidriti se mogu pojedinani blokovi ili dijelovi pokosa. Kada se
sidre dijelovi pokosa, sidra se najee meusobno povezuju veznim gredama.
U okrenim stijenama je najoteeniji povrinski sloj u kojem se izvode usjeci i
zasjeci. U tom se sloju pojavljuju i pukotine raznih irina, prazne ili ispunjene glinom
crvenicom. Kada su veih irina potrebno ih je posebno osigurati od raspadanja.
Najee rjeenje je oblaganje kamenom uz osiguranje dobre odvodnje.

Slika 14.7 Zatita pokosa u okrenoj stijeni na mjestu kaverne
.
Slika 14.8 Zatita pokosa zasjeka u lijevom boku brane Mratinje (Crna Gora) u
okrenim vapnencima, armirano-betonskim rotiljem i sidrima
295
Najosjetljiviji su na utjecaj atmosferilija pokosi u mekim stijenama podlonim
rastrobi (slika 11.69). Pokose usjeka i zasjeka u takvim stijenama je nuno tititi
odmah po zavretku iskopa. Ako ostanu nezatieni, stalno se raspadaju. U noici
njihovog pokosa skuplja se rastroeno tlo koje vie nije meka stijena ve glinovito-
prainasto tlo koje raznosi voda. Ovakve pokose je najbolje zatititi slojem prskanog
betona, to vizualno, estetski i ekoloki nije najbolje rjeenje, ali je naj uinkovitije.
Moe se kombinirati i sa sidrima ako je potrebno osigurati veu stabilnost visokih
pokosa u fliu. Ako se oekuje procjedna voda potrebno je u pokos ugraditi drenane
cijevi.

Slika 14.9 Prskani beton, vide se cijevi za drenau zalea.
Kod zatite pokosa prskanim betonom bitno je osigurati odvodnju procjedne vode
iz zalea. Ako ova odvodnja nije pravilno izvedena, pritisak vode odlijepiti e prskani
beton, a zatita pokosa e biti unitena.
Blae nagnuti pokosi u fliu mogu se zatititi ozelenjavanjem hidrosjetvom. Na
oienu podlogu razastre se sloj slame, privren ianim pletivom. Na to se prska
smjesa gnojiva, sjemena i ljepljive tvari, koja u poetku dri sjeme privreno za
slamu. Ovo je mogue izvesti u podneblju koje je dovoljno vlano da omogui
klijanje sjemena. U sunim podrujima hidrosjetva openito teko uspijeva.
Postoji jo itav niz mogunosti ozelenjavanja usjeka u flievima kada to zahtjeva
ureenje okolia. Postupci su gotovo isti kao kod ozelenjavanja nasipa.
14.1.2 Zatita pokosa u mijeanim i zemljanim tlima
Zatita se provodi jednako na pokosima usjeka i nasipa. Temeljna je ideja zatitit
svjei pokos od teta koje naine intenzivni pljuskovi. Uz to se zahvat nastoji izvesti
brzo, jeftino, sa to manje zahtjeva na odravanja i ekoloki prihvatljivo.
296
Najea i najjednostavnija zatita je prekrivanje pokosa humusom, koji je skinut
prilikom iskopa i privremeno odloen. Na tako pripremljenu podlogu sije se trava.
Ovakva zatita moe se izvesti i kod hidrotehnikih nasipa koji povremeno dolaze u
dodir s tekuom vodom (nasipi za obranu od poplava i melioracioni kanali). Jedini
zahtjev za odravanje ove zatite je redovita konja. Prekrivanjem humusa
geomreama za pridravanje dok ne naraste trava i korijenjem vee humus uz nasip,
poboljan je ovaj nain ozelenjavanja.

Slika 14.10 Oblaganje pokosa humusom (OTU)
Neto skuplji, ali uinkovitiji nain zatite je oblaganje pokosa busenom. Pri tom
se prema HRN U.S4.064 busen moe postavljati na vie naina. Busen se polae na
sloj plodne zemlje.
Moe se pokos naprosto obloiti busenom. Tada ga je potrebna najmanja koliina.

Slika 14.11 Oblaganje busenom pljotimice (OTP)
Moe ga se polagati tako da bona stranica nalijee na pokos, pa je obloga debela
oko 25 cm, kao na slici 14.12.
297

Slika 14.12 Oblaganje pokosa busenom okomito na povrinu (OTU)
Moe se polagati stepenasto busen na busen. Tada se buseni uvruju za podlogu
kolcima duine 0,7 do 1,00 m, promjera 3-5 cm.

Slika 14.13 Buseni u rolama spremni za polaganje
Buseni se prethodno trebaju uzgojiti na pogodnom prostoru. Mogu biti u rolama
kao na prethodnoj slici ili u komadima veliine 2525 cm.
Za travnate obloge jo se koristi i hidrosjetva. Prema OTU moe se primijeniti na
svim vrstama tala. To mogu biti tla bez humusa, sterilna i devastirana tla (naplavni
pijesci, rijeni nanosi, kamenolomi, nasipni materijali, odlagalita industrijskih
otpadaka, ugljen, ljaka, jalovina i drugo). Nedostatak humusnih tvari i fizioloko
aktivnih hranjiva u tlu navedenih tala nadoknauje se organskim humusno-tresetnim
sastojcima u baznoj suspenziji.
Ova konstatacija se iskustveno nije pokazala posve tona (nizvodni pokos brane
Riica). Stoga se preporua za hidrosjetvu u uvjetima ekstremno neplodnih podloga
298
(kamen, industrijski ostaci) podlogu pripremiti kako je to opisano u primjeni
hidrosjetve za ozelenjavanje usjeka u stijeni.

Slika 14.14 Hidrosjetva (Mievi)
Na tritu su se pojavili i netkani geotekstili s ve umetnutim sjemenom trave, koji
se jednostavno rasprostru i uvrste po pokosu. Nakon to sjeme proklija spoji
geotekstil s podlogom i tako trajno, uinkovito i brzo zatiti pokos.
Za ozelenjavanje strmijih pokosa na kojima se humus teko zadrava, a busen je
pre skup, danas postoji niz varijantnih rjeenja s travnim reetkama. Mogu biti
betonske, ali su sve ee od plastinih masa. U prostore u reetkama se ubaci humus
ili namjensko tlo za sadnju trave i zatim se sije trava kao i na humus, Reetka
zadrava tlo pri pljusku, dok trava dovoljno ne naraste da korijenov sustav vee travu
za podlogu.

Slika 14.15 Travna reetka od PVC-a
299
Pokos se moe tititi i sadnjom grmlja izmeu trave. Za ovaj nain ozelenjavanja
postoji mogunost prekrivanja pokosa folijom sa otvorima na mjestima na koje dolazi
sadnica. Folija moe biti razgradiva, te traje toliko dugo koliko je biljkama potrebno
da se zakorijene. Kada se folija raspadne, moe se na neki nain pristupiti
ozelenjavanju cijele povrine travom.
Slijedea je mogunost zatite pokosa pleterom od prua. Svojstvo ove zatite je
da pleter sprjeava eroziju, a prue u pleteru nakon nekog vremena pusti korijenje i
propupa. Na taj se nain dobije zatita pokosa od erozije odmah, a zelena povrina
nakon odreenog vremena.

Slika 14.16 Ozelenjavanje grmljem i pleterom (OTU)
Kameni nasipi mogu se izvesti u strmom pokosu (1:1) i obloiti slagnim kamenom,
rolirati.

Slika 14.17 Rilirani pokos kamenog nasipa (HRN)
300
Pokosi hidrotehnikih nasipa, podloni utjecaju tekue vode, mogu se oblagati
betonskim ploama.

Slika 14.18 Obloga betonskim ploama
Hidrotehniki nasipi moraju se naroito dobro osigurati u noici da ne doe do
podlokavanja.

Slika 14.19 Zatita pokosa nasipa pod stalnim utjecajem tekue vode (HRN, u dnu se
vide tonjae od prua, punjene ljunkom)

Slika 14.20 Zatita hidrotehnikih nasipa kamenim oblogama i osiguranje noice (HRN)
301
Klasini tehniki zahvati ove zatite danas su zamijenjeni oblaganjem noice
gabionima, gabionskim madracima i drugim najrazliitijim kombinacijama
geosintetika i kamena. Pri tom se naroito koriste drenirajua, filtrirajua i pogorovo
odvajajua svojstva geotsintetika.

Slika 14.21 Tonjaa (sa slike 14.19) od geosintetika, punjena ljunkom
Prva upotreba geotekstila u graevinarstvu bila je upravo oblaganje nasipa
krupnim kamenom gdje je geotekstil sluio za razdvajanje krupnog kamena od
sitnozrne prainasto-pjeskovite podloge koju je trebalo zatititi.
Gabionima se moe tititi pokos na vie naina. Oni mogu sluiti za zatitu nasipa
na suhom kao i onih u vodi. Prvi gabioni koriteni su u pravo za zatitu pokosa nasipa
kod hidrotehnikih graevina. Gabion moe zamijeniti kamenu oblogu, kojom su se
nekad titili kameni nasipi, a moe sluiti i za ozelenjavanje nasipa izgraenih od bilo
koje vrste gradiva.

Slika 14.22 Zatita pokosa gabionima punjenim kamenom (Mievi), zamjenjuju
roliranje kamenom
302

Slika 14.23 Gabionska zatita kao podloga za travu (Mievi)
Zatita pokosa nasipa moe se postii i licima kada se nasipi izvode od ojaanog
(armiranog) tla. Tada se zatita lica zajedno s armaturom postepeno pretvara u
potpornu graevinu. Tu prestaje otra granica izmeu ojaanog tla i potporne
graevine.

Slika 14.24 Nasip od ojaanog tla s zelenim licem za ureenje okolia

303
15 OBRAUN RADOVA
Obraun radova bitna je stavka za izvoaa. Obraun se vri putem izrauna
zapremina iskopanog i ugraenog tla u koliini iskopa u nerastresenom stanju i u
koliini nasipa u ugraenom stanju (OTU). Kada se prijevoz vri kamionima
(damperima) obraunava se u rastresitom stanju, jer je to stvarna zapremina koja se
prevozi.
Razliiti su obrauni za iskope temelja, graevnih jama, kanala i slino i izduenih
trasa prometnica.
Iskopi za temelje, graevne jame i kanale obraunavaju se izmjerom geometrije
iskopanog prostora.
15.1 POPRENI PRESJECI (PROFILI)
Na izduenim trasama prometnica pojavljuju se iskopi i nasipi pa se kod tih
izduenih trasa, nastoji to vie iskopanog gradiva ugraditi u nasipe. Za te proraune
koristi se postupak koji se naziva izjednaenje masa.
Za obraune koliina pri izgradnji prometnica, bitne su povrine poprenih
presjeka usjeka i nasipa du trase. One se mogu odrediti:
grafiki, podjelom trapeznih oblika na niz trapeza i trokuta i zbrajanjem povrina;
namjenskom spravom, planimetrom;
pomou grafikona ili nomograma;
pomou raunala prikladnim programom, (Auto Cad).
U pravilu se u nacrtima uz popreni presjek upisuje i njegova povrina.
15.2 IZRAUN KOLIINA
Popreni presjeci vezani su sa stacionaama. Razmak izmeu dviju stacionaa je
ujedno i razmak izmeu dva poprena profila. Ovi podaci slue za proraun kubatura
tla, iskopanog iz usjeka odnosno koliine gradiva potrebnog za ugradnju u nasipe.

15.1 Uzduni profil s oznaenim poprenim presjecima i udaljenou izmeu njih
304
Koliine iskopanog i nasutog (ugraenog) tla raunaju se pomou povrina
poprenih presjeka i meusobne udaljenosti izmeu njih. Ima nekoliko moguih
naina obrauna.
pomou Winklerove jednadbe; s podacima sa slike 15.1 , gdje su F
1
i F
2
povrine
poprenih presjeka, a d razmak izmeu njih moe se pisati:
d *
2
F F
V
2 1
+
= (15.1)
pomou jednadbe Murzova, koji uzima u obzir srednju vrijednost povrina F
s
izmeu
dva presjeka izraunatog pomou srednje visine h
s
=(h
1
+h
2
)/2 i mnoi ju s razmakom d
(sa slike 15.1):
d * F V
s
= (15.2)
pomou Simpsonove formule za tonije vrijednosti i s oznakama sa slike 15.1:
( )
2 s 1
F F 4 F
6
d
V + + = (15.3)
izraun kubature iz uzdunog profila koritenjem parovih dijagrama sa slike 15.2,

Slika 15.2 parov dijagram za obraun kubature
izraenih u mjerilu koje odgovara onom za visine u uzdunom profile.
Postupak se vri integracijom (zbrajanjem) linija koje su visinski tako rasporeene
da uvijek zatvaraju trapez jednake povrine (C), na poprenom presjeku usvojenom
kao tipski. Mnoenjem povrine C s odgovarajuom duinom l
i
s uzdunog profila,
dobije se zapremina odsjeka V
i
. Zbrajanjem pojedinih zapremina dobije se ukupna
kubatura odabranog odsjeka kako slijedi:

=
=
n
1 i
i
l D V (15.4)
Ovo vrijedi kada je teren u poprenom nagibu priblino vodoravan. Kada je u
poprenom presjeku teren u nagibu, treba izvriti popravak prorauna. Proraun nije
pretjerano precizan pa slui za razinu idejnih projekata.
Danas postoje raunalni programi kao dijelovi paketa programa za projektiranje
prometnica, koji obraunavaju koliine i vre raspored i izjednaenje masa.
305
15.2.1 Rastresitost
U tabeli 8.1 prikazane su rastresitosti pojedinih vrsta tala prilikom iskopa u
postocima promjene gustoe tla. To je poetna rastresitost. Ona je bitna za proraun
koliina tla koje se prevoze kamionima i damperima.
Pri obraunu kubatura ugraenog tla, potrebno je uzeti u obzir razlike izmeu
koliine sraslog tla u usjeku i/ili pozajmitu i koliine tla propisane zbijenosti
ugraenog u nasipe. Ta rastresitost naziva se stalna rastresitost. Nastala razlika ovisi
o vrsti tla i propisanoj zbijenosti.
Propisana zbijenost moe biti razliita po visini nasipa. Ovo se najee odnosi na
nasipe vie od 2,00 m gdje je doputeno da nii slojevi imaju manju zbijenost od
zavrnih. Za pravilan izraun potrebno je izvriti ponderiranje koliine u zbijenom
stanju svoenjem na odabranu zbijenost. Preporua se svesti koliine na zbijenost po
standardnom Proctoru (
d
/
dmaks
).
U tabeli 15.1 prikazani koeficijenti poetne i stalne rastresitosti za neka tla bitna
za zemljane radove. Jedinina mjera je sraslo tlo.
Tabela 15.1 Koeficijenti poetne i stalne rastresitosti (Dragievi i Rukavina2006.)
vrsta tla koeficijent poetne
rastresitosti K
0P

koeficijent stalne
rastresitosti K
0S

sitan pijesak i les 1,06-1,12 0,96-0,85
krupni pijesak, jako pjeskovita glina 1,12-1,22 0,98-0,90
srednje krupni ljunak 1,18-1,24 1,00-0,92
teka, masna glina 1,20-1,27 0,98-0,95
mjeavine gline i kamena 1,20-1,30 0,98-1,03
lapori i vrste gline 1,20-1,32 1,00-1,05
rastresite stijene, pjeari 1,32-1,35 1,05-1,10
vrste stijene 1,30-1,45 1,07-1,15
Koeficijenti iz tabele 15.1 nisu zanemarivi i bitni su za proraun koliina
potrebnih za ugradnju u nasipe. Kada se du trase mijenjaju vrste tla potrebno je za
svaku posebno odrediti ove vrijednosti.
15.3 IZJEDNAENJE MASA
Izjednaenje masa je postupak kojim se nastoji, prilikom izvedbe graevina koje
se sastoje od usjeka i nasipa, optimalno koristit tlo iz iskopa, tako da ostaje to manje
vika tla, a da se pri tom trokovi prijevoza svedu na najmanju moguu mjeru. Ujedno
se nastoji uzimati to je mogue manje tla iz pozajmita, ako tlo iz iskopa odgovara
propisanom kakvoom za ugradnju u nasipe.
306
Izjednaenje mase se izvodi u sekcijama, koje se odrede na uzdunom profilu.
Prisilne toke su objekti (mostovi, vijadukti, duboke udoline, vodotoci, klizita) i
dionice loeg tla, koje zahtjeva poboljanje. Tako nastaju prijevozne sekcije. One se,
ako su pre duge, mogu podijeliti na prijevozne dionice, du kojih se razvozi iskopano
tlo iz usjeka u budue nasipe.
Izjednaenje masa moe se vriti popreno, uzduno i kombinirano.

Slika 15.3 Popreno i uzduno izjednaenje masa (K
0S
=stalna rastresitost)
Popreno se izvodi u zasjecima, kada se dio tla iskopan u usjeku, prebacuje i
ugrauje u nasip.
15.3.1 Linija masa
Linija masa je grafiki prikaz koliina (zapremine) tla. Na apscisi je prikazana
stacionaa, a kubature su predstavljene ordinatama. To je sumarna krivulja kubatura
usjeka i nasipa.
Izvor ovog grafikog prikaza je uzduni profil trase. Mora biti nacrtan tako da se
dobro vide nagibi trase, poloaji objekata, usjeka i nasipa.
Postupak poinje proraunom nultih toaka na uzdunom profilu. Nulte toke su
one toke na uzdunom profilu na kojima trasa prelazi iz usjeka u nasip i obratno.
Proraun nultih toaka prikazan je crteom (slika 15.4) na kojem su h visinske kote
terena na susjednim poprenim profilima, a d njihov meusobni razmak.
Udaljenost x dobije se iz jednadbe:

2 1
1
h h
d * h
x
+
= (15.5)
Stacionai profila visine h
1
dodaje se vrijednost x [m] i dobiva stacionaa nultog
profila. Nulte toke slue za izradu uzdunog profila povrina i uzdunog profila
masa.
307

Slika 15.4 Proraun nultih toaka na uzdunom profilu
Slijedi profil povrina nacrtan na identinoj osi apscisa, kao i uzduni profil trase,
koji na ordinati ima vrijednosti povrina poprenih profila u [m
2
].
Tamo gdje se pojavljuju zasjeci, a to je najee na prijelazu iz usjeka u nasip,
pojavljuju se na istom profilu dvije ordinate, za usjek i za nasip (slika 15.5).
Tabela 15.2 Proraun linije masa pomou povrine poprenih profila (Joksi, 1984.)
s
t
a
c
i
o
n
a

a

povrine profila [m
2
] kubature [m
3
]

pojedina
ne
koef
redu.
k
c

reducirane srednje reducirane za razvoz
F
u
F
n
F
r
u
F
r
n
F
u
F
n

r
a
z
m
a
k

p
r
o
f
i
l
a

[
m
]

V
u
V
n
V
u
V
n

L
i
n
i
j
a

m
a
s
a

0 10 10
20 34 34 20 20 440 -440
40 46 46 40 20 800 -800 -440
60 22 22 34 20 680 -680 -1240
80 10 10 1,05 10,5 10 5,25 16 20 105 320 -215 -1920
1 36 1,05 37,8 24,15 5 20 483 100 +383 -2135
20 52 1,05 54,6 46,20 20 924 +924 -1752
40 78 1,05 81,9 68,25 20 1365 +1365 -828
60 28 6 1,05 29,4 6 55,65 3 20 1113 60 +1053 +537
80 10 12 1,05 10,5 12 19,95 9 20 399 180 +219 +1590
2 18 18 5,25 15 20 105 300 -195 +1809
20 38 38 28 20 560 -560 +1614
40 6 46 0,95 5,7 46 2,85 42 20 57 840 -783 +1054
60 12 38 0,95 11,4 38 8,55 42 20 171 840 -669 +271
80 20 10 0,95 19,0 10 15,2 24 20 304 480 -176 -398
3 34 0,95 32,3 25,65 5 20 513 100 +413 -161
20 48 0,95 45,6 38,95 20 779 +779 +618
40 48 0,95 45,6 45,60 20 912 +912 +1530
60 26 0,95 24,7 35,15 20 703 +703 +2233
+6751 -4518
kontrola +6751 -4518 = +2233
308
Za proraun koliina tla iskopanog iz usjeka, koje e biti ugraene u nasip,
potrebno je izvriti redukciju koliina iz iskopa pomou koeficijenata stalne
rastresitosti (K
0S
) . To se moe uiniti ve redukcijom povrina poprenih profila, a
zatim s takvim podacima nastaviti proraun koliina. Tako nastaje reducirani profil
povrina. Ve na reduciranom profilu povrina vidi se to se od iskopanog tla moe
iskoristiti za ugradnju u susjedni nasip, a koje koliine moraju biti odvezana na
odlagalite.

Slika 15.5 Uzduni profil, profil nereduciranih i reduciranih povrina i profil masa
Integracijom povrina profila nastaje profil masa. Profil masa crta se tako da se
odabere vodoravni pravac po volji od nekog odabranog profila (najee nulte toke)
tako da se na ordinati crta vrijednost kubatura. Vrhovi ordinata spojeni su linijom
309
masa. to su popreni profili za izraun kubatura blii, to linija masa od izlomljene
linije sve vie prelazi u krivulju.
Na profilu masa ekstremi se nalaze u nultim tokama s ordinatom veliine
upotrebljivih koliina ili koliina koje se odvoze na odlagalite.
Ideja je da se du trase pojavi to manje bilo vika bilo manjka, to bi dalo
najjeftiniju gradnju. Ovo je naravno mogue ostvariti samo tamo gdje trasa prolazi
kroz morfoloki razvijen krajolik koji e uvjetovati oblikovanje trupa prometnice u
usjecima i nasipima. U tabeli 15.2 je prikazan proraun linije masa za grafiki prikaz
sa slike 15.5. Na slici 15.5 prikazan je postupak izrade profila masa i izjednaenja
temeljem reduciranih povrina profila.
15.3.2 Linija izjednaenja
Da bi se moglo izjednaiti mase potrebno je odrediti liniju izjednaenja, koja
odreuje granicu prijevoza iskopanog tla iz usjeka u susjedne nasipe (I-I) na slici
15.5.
Linija izjednaenja odreuje se grafiki, kao je to pokazano na slici 15.6.
Vodoravna crta povuena izmeu dvije toke linije masa, naziva se linija izjednaenja
ili ravnalica. Na valu profila masa vri se njihovo izjednaenje tako da se maksimalna
zapremina na liniji masa podijeli na pola (V/2). Na toj se visini povue vodoravna
crta s kojom se presijee linija masa. Duina tako dobivene crte ja srednja duina
razvoza masa iz iskopa u nasip (L
sr
).

Slika 15.6 Konstrukcija linije izjednaenja
Kod trase na kojoj se smjenjuju usjeci i nasipi, linija masa je izrazito valovita. Na
dugim trasama moe se pojaviti vie linija izjednaenja, kao na slijedeem primjeru:
310

Slika 15.7 Primjer s vie linija izjednaenja (Luki i Anagnosti 2010.)
Proraun je neto sloeniji kada se radi o zasjecima gdje se pojavljuje i iskop i
nasip, ali je sam princip prorauna isti.
Na mjestima vijadukata javlja se nedostatak mase pa se to u liniji masa odraava
kao pravac usporedan s osi apscisa, ako linija masa na mjestu vijadukta (mosta) nije
prekinuta. Na mjestima tunela javlja se viak koji se takoer vidi na linija masa kada
ona prolazi i tim dijelom trase.
Danas se ovi prorauni izrauju pomou gotovih korisnikih raunalnih programa.
1

Literatura:
Babi, B., Jaarevi, I., Kvasnika, P., Prager, A., Schwabe,
., imetin, V. (1995.), Geosintetici u
graditeljstvu.Hrvatsko drutvo graevinskih inenjera,
Zagreb
Bellina, W. (1951.), Einfhrung in den Grundbau,
Flachgrndungen. G. Beaun, Karlsruhe
Bonacci, O., Mladineo, N. (1981.), Primjena linearnog
programiranja za odreivanje optimalnih smjesa u
graevinarstvu. Graevinar 33 (4): 173-179
Boi, B. (1998.), Miniranje u rudarstvu, graditeljstvu i
geotehnici, Sveuilite u Zagrebu, Geotehniki
fakultet, Varadin
Boi, B., Braun, K. (1992), Optimalizacija miniranja u kamenolomu vapnenca Lakovii
u Istri, Rudarsko-geoloko-naftni zbornik, Zagreb, 4, 81-85
Boi, B., etko, T., Luki, I. (2006), Importance of defining Engineering-geology Rock
Parameters for Blasting on the Highway Rijeka-Rupa, Proceedings of the
International Conference on Process Engineering in Mining Technology 2006,
Sarajevo, 481-493
Celmi, I. (1974.), Autocesta Zagreb-Karlovac i uloga IGH u njenoj izgradnji. Zbornik
radova 1, IGH Zagreb
Clayton, C.R.I., Matthews, M.C., Simons, N.E. (2005.), Site investigation, Second
edition, University of Surrey (www.geotechnique.info)
Christopher, B.R., Schwartz, C., Boudreau, R.,(2006.) Geotechnical Aspects of
Pavements, FHWA NHI-05-037, National Highway Institute Federal Highway
administration U.S. Department of Transportation Washington, D.C.
Coduto, D.P., Man-chu, R.Y., Kitch, W. A., (2010.), Geotechnical Engineering: Principles &
Prectis (2nd ed.).,. Pearson College Div
Dexpan www.dexpan.com
DMRB Design Manual for Road and Bridges, Department of Transport, Higways Agency, UK
Duglas, B.J., Olsen, R.S., (1981.), Soil classification using electric cone penetrometer.
Cone Penetration Testing and Experience. Proceedings of the ASCE National
convention, St. Louis, 209-27, American Society of Engineering (ASCE)
Earth Manual, Second Edition, (1974.), A guide to the use of soils as foundations and
construction materials for hydraulic structures, U.S. Department of the interior,
Bureau of Reclamation, Washington
Earth Manual, Third Edition, (1998), U.S. Department of the interior, Bureau of
Reclamation, Eatrh Sciences and Research Laboratory, Geotechnical Research,
Technical Service Center, Denver, Colorado
2
Emami, K., Saarang, A., Abedi, F., Hemtian,S. ( ??? ), A review of systematic approach
of storage and transfer for water resources management in Tabris, Iran in 13
th

century,
EUROCODE 7 (2007.) -Geotechnical design-Part 2: ground investigation and testing
FHWA, (2002.) Subsurface investigations-Geotechnical site characterization. NHI
Course No. 132031, Publication No. FHWA NHI-01-031, may 2002, US
Department of transportation
Geobrugg. A. G. (www.geobrugg.com)
GN 200 (1978.) Prosjene norme u graevinarstvu II dio, niskogradnja. Graevinska
knjiga, Beograd.
Grupa autora, (2001.), Opi tehniki uvjeti za radove na cestama (knjiga 1 i 2). Institut
graevinarstva Hrvatske, Zagreb
Hayward Baker Inc. (2004.), http://www.haywardbaker.com/ .
Hazen, A. (1911.) Journal New England Water Works Association v. 25
Head, K.H.(1984.), Manual of Soil Laboratori Testing, Volume 1, Soil classification and
compaction tests, ELE International Ltd. England, 1984.
Hoek, D., Bray, J. (2001.), Rock Slope Engineering, (for Institution of minimg and
Metallurgy), Spon Press, London, New York.
HRN EN ISO 14688-1:2002
HRN EN ISO 14688-1:2008
IGH (2010.), Sustav upravljanja kvalitetom institut IGH d.d. (Interne upute zavoda za
geotehniku, Zagreb (www.igh.hr)
ISRM, (1978), Suggested Methods for the Quantitativ Description of Discontinuities in
Rock Masses. ISRM, 1978. (Meunarodno drutvo za mehaniku stijena)
Joksi, Z. (1984.) Donji stroj saobraajnica.Graevinski fakultet i Nauna knjiga,
Beograd
Keil, K., (1959. ) Vorschlag fr die Richtlinien zur Verhtung for Frostschaden an
Strassen. Wissenschaftl. Ztch der Hochschule fr ver Verkehrswesen, Dresdrn,
band 1.
Keller, www.keller-ge.co.uk
Kuznetsov, V.M. (1973): The mean diameter of fragments formed by blasting rock,
Soviet Mining Science, Moskva, 9(2), 144-8
Les Terrassements-II partie (1979.) Guide pratique da construction routire. Paris
Luki, D.., Anagnosti P.V., (2010.), Geotehnika saobraajnica. Graevinski fakultet
Subotica
Lunne, T., Robertson, P.K. , Powell, J.J.M., (2002.), Cone Penetration Testing in
geotechnical practice. Spon Press, Taylor & Francis group, London
3
Maslov, N.N. ur.(1969. ), Sloeno fundiranje, stabilnost kosina i drenae, prirunik za
projektante iizvoae. (izvornik na ruskom). Prijevod (1975.) Graevinska
knjiga, Beograd
Michalowski, R., Zhu, M., (2006.), Frost heave modelling using porosity rate function.
Int. J. Numer. Anal. Meth. Geomech, 2006; 30; 703-722
(www.interscience.wieley.com)
Mievi, P., Interni tekstovi za predavanja (www.gradst.hr)
Mievi, P., Roje-Bonacci, T. (2001.): Uvjeti uporabe lapora za izradu nasipa.
Graevinar, 53 (2001) 1, 9-16
Mller, B. (1974.) Geotehniki radovi i objekti. Via
geotehnika kola Varadin i RGN fakultet Sveuilita
u Zagrebu
Neumann, E. & suradnici, (1959.) Savremeno graenje puteva (Der neuzeitliche
Straenbau, Aufgaben und Technik, Springer-Verlaf, Berlin, Heidelberg)
Graevinska knjiga, Beograd, 1963.
OTU; Grupa autora, (2001.), Opi tehniki uvjeti za radove na cestama (knjiga 1 i 2).
Institut graevinarstva Hrvatske, Zagreb
Phukan, A., (1991), Foundations in cold regions (in Fang, H-Y. ur., Foundation
engineering handbook), Chapman &Holl, London
Roje-Bonacci, T., (1993.), Mogunost optimalizacije kontrole kvalitete ugraenih
zemljanih materijala kod velikih zemljanih radova, disertacija, Sveuilite u
Zagrebu, Graevinski fakultet, Zagreb
Roje-Bonacci, T., (1996.), The landslides on old high cut-offs in the Mediterranean karst.
Landslides, Glissements de terrain, (K.Senneset, ed.). 7th International Symposium
on Landslides ,Trondheim, Norveka, 17-21. 06. 1996. 1163-1168, A.A.Balkema ,
Rotterdam
Roje-Bonacci, T., (1998.), Parameter changes after weathering of soft rock in flysch. In:
The Geotechnics of Hard Soils-Soft Rocks, (A. Evangelista and L. Picarelli,
eds.), Proc. Of the second international symposium on hard soils-soft
rocks/Naples, itali/12-14- Oct. 1998. 799-804, A.A.Balkema Rotterdam
Roje-Bonacci, T., (2005.), Potporne graevine i graevne jame, Graevinsko-
arhitektonski fakultet Sveuilita u Splitu, Split
Roje-Bonacci, T., (2007.), Mehanika tla. Sveuilite u Splitu, Graevinsko-arhitektonski
fakultet, Split
Sanglerat, G., (1972.), The penetrometer and soil exploration,, Elsevier, Amsterdam,
London
Stoji, P., (1997.) Hidrotehnike graevine, knjiga I. Graevinski fakultet Sveuilita u
Splitu, Split,
Szavits-g7_nasipi_i_brane-radno[1] (e-udbenik)
Schroeder, W. L. (1975). Soils in Construction. John Wilwy&sons, Inc. New York
4
Schroeder, W. L., Dickenson, S. E., Warrington, Don C. (2004). Soils in Construction. 5th
Edition. Pearson Prentice Hall, NJ.
Strelec, S., Boi, B. (1994): Determination of the drilling geometry for Blasting,
Croatian Geotechnical Journal, Varadin, 1, 19-29
Terzaghi, K. (1943.), Theoretical Soil Mechanics, John Wiely & Sons, Inc., New York,
London
Terzaghi, K. (1955), Evaluaation of Coefficient of Subgrade Reactions. Geotechnique,
Vol 4, 297-326
Veri, F., (1980.), Projektiranje, izvedba i odravanje nasutih graevina, interna
publikacija Instituta Geoexpert, Zagreb
Vesi, A.B., (1961.a) Bending of beams resting on isotropic elastic solid. ASCE Jnl
Engineering Mech. Div. 87, EM2: 35-53.
Vesi A.B. (1963.), Beam on Elastic Subgrade and The Wincklers Hypothesis. Proc. 5th
Int. Conf. On Soil Mechanics and Foundation Engineering, Vol.1, p. 845-850.
Winzer, S.R., Anderson, D.A., Ritter, A.P. (1983), Rock Fragmentation by Explosives,
Proceedings of the First International Symposium on Rock Fragmentation by
Blasting, Lulea, Sweden, 225-249
Westergaard, H.M., (1923.) Om Beregning Af Plader Paa Elastisk Underlag Med Sligt
Henblik Pass Pprgsmaalet Om Spndinger I Betonveje (na danskom).
Ingeniren, pp 513-524.
Weissenbach, A. (1975.) Baugruben. Wilhelm Ernst & Sohn, Berlin
www.dexpan.com
www.training.ce.washington.edu
Zelenika, M., (1995.), Tehnologija izrade buotina. Geotehniki fakultet Varadin,
Sveuilita u Zagrebu, Varadin
A
Kazalo:
A
AASHO
standard, 77
analiza
statistika, 175
WipFrag, 175
analiza stabilnosti, 269
analize stabilnosti, 14, 87, 97, 268, 272,
281
u stijenskoj masi, 282
angldozer, 143
areometriranje, 63
armatura, 210
razmjetaj, 272
armirano tlo, 336
armiranje
geosintetikom, 271
atmosferilije, 321
atterbergove granice, 104
Atterbergove granice, 60, 66, 111
B
bager, 191
balon s vodom, 278
berma, 271, 289, 290
bijeli put, 4
blato, 313
blok
inenjersko-geoloki, 15, 87
pojedinani, usidreni, 327
blok-dijagram, 88
blokovi
nevezani, 141
bodovanje, 96
brana, 3, 63, 120, 134, 246, 258, 265
nasuta, 243, 265
brana Perua, 6
Brana Sadd-el-Kafara, 3
broj prijelaza
stroja za zbijanje, 250
broj stabilnosti, 282, 283, 285
broj udaraca, 35
bubrenje
djelovanjem mraza, 118
bubrenje tla, 253
bukalica, 28
buldozer, 94, 143
bunar, 298
cijevni, 305, 308
nepravilan razmjetaj, 308
odvodnja pomou, 304
polumjer utjecaja, 306
privremeni, 295
razmak, 306
stalni, 296
busen
oblaganje pokosa, 330
polaganje, 331
buae ipke, 171
buaa kruna, 29
buae ipke, 30
buenje
na suho, 28
u vrstim glinama, 28
u nevezanom tlu, 28
u okrenoj stijeni, 28
buenje s jezgrovanjem, 26
buotina
duboka, 171

B
konturna, 184
minska, 166, 171
nagib, 171
plitka, 171
poloaj, 87
profil, 87
razmak, 169
tlocrtni raspored, 171
C
Casagrande, 97
Cassagrandeova treskalica, 68
CBR pokus, 207
na terenu, 83
cement, 226
hidratacija, 208
portland, 206
portland s dodacima, 206
cijev
drenana, 301
cijevi
pucanje, 261
crpka
poloaj, 299
rezervna, 310
crpljenje
iz jame, 299
crpna stanica, 293

ep
veliina, 170
estice
sloene rahlo, 216
vrsta stijena, 92
vrstoa na smicanje, 272
parametri, 282
poboljana, 233
poveanje, 207

elija
za mjerenje pritiska, 31
D
damper, 189
debljina
orjentacijska, 257
detaljni istrani radovi, 8, 9, 13
determinacija jezgre, 14
detonacija
velikom brzinom, 165
dijagram
za proraun nagiba kosine, 281
dijagram plastinosti, 111, 113
dijagram toka
za identifikaciju, 98
dimenzije
vozila, 191
Dioklecijan, 2
djelomini klin, 270
dlijeto, 171
dodirni pritisak, 228
dodirno naprezanje, 55
dopunski istrani radovi, 8, 10
dozer, 92, 189, 193
na kotaima, 145
uinak, 143
drenaa, 135, 202
priobalna, 303
prstenasta, 304
uspravna, 229, 304
C
drenani
bunari, 309
kanali, 309
drenani rov, 299, 300
nagib pokosa, 302
drenani tepih, 270, 311
dreniranje
podloge, 232
ubrzano, 233
drenovi
ispuna, 230
meki, 232, 236
ogledni raspored, 237
plastini, 232
predgotovljeni, 231
savitljivi, 231, 232
skraenje vremena konsolidacije, 230
teenje vode ka, 229
uinkovitost, 235
uspravni, 228, 229
uspravni, tlocrtni raspored, 230
uspravni, uinak, 232
drobljenac, 183
drobljenje, 183
dubina utjecaj, 217
dubina utjecaja, 56
dubina zamrzavanja, 121, 124
Duch Cone ureaj, 35
duina razvoza
srednja, 345
duina sidrenja
armature, 271
D
depna
krilna sonda, 26
depni
penetrometar, 26
depni pribor, 26
E
efektivni promjer zrna, 64
efektivno naprezanje, 269
eksplozija
fizikalna, 164
kemijska, 164
nuklearna, 164
eksploziv, 92, 94
posebni, 165
potisna snaga, 175
visokobrizantni, 165
vrsta, 170
za geofizika istraivanja, 165
eksplozivi
gospodarski, 164
plastini, 164
podjela, 164
prakasti, 164
uljni, 164
vodoplastini, 164
elastina ograda, 326
elastini val, 23
elektrina pornostot, 18
elektrino polje, 18
elektroda
mjerna, 19
naponska, 19
energija
razbijanje, 326
vei utroak, 263
energija zbijanja, 73
erenski ureaji, 26

D
erozija
kosine, 199, 238
nasipa, 266
noice, 267
povrinska, 312
etaa, 169, 183
Eurocode 7, 31, 33, 39, 86
EUROCODE 7, 58, 82
probna ploa, 53
Eurocode7
stabilnost kosina, 282
F
faktor
vremenski, 229
filtar
obrnuti, 238
filtarsko pravilo, 231, 266, 301
fli, 255, 259
pokosi u, 329
flotacija, 216
folija
razgradiva, 333
s otvorima za sadnju, 333
fragmentacija, 170
analiza minirane, 175
analiza prirodne, 175
programiranje, 174
frakcija
sitna, 261
G
g minsko polje
glavno, 181
gabioni, 335
geoelektrina ispitivanja, 17
geoelektrina tomografija, 21
geofon, 22, 23
geoloka karta, 9, 15
Geometrija podloge, 18
geomrea, 238, 330
homogena, 213
izrada, 214
od isprepletenih traka, 213
od isprepletenih vlakana, 213
postavljanje, 214
geosintetik, 335
svojstva, 273
geotehnika buotina
reperna, 24
geotehniki projekt, 87
opseg, 87
geotehniki proraun, 87
geotehniko izvjee, 9
opseg, 86
geotekstil, 201, 232, 245, 301, 311
filtritajui, 266
razdvajajui, 266
sa sjemenom, 332
stabilizacija podtla, 211
ugradnja, 212
za filtritanje, 212
za odvajanje, 238
za razdvajanje, 335
geotekstili
spajanje, 212
glatki valjak, 246
glina
anorganska, 112
organska, 112
glineni ep, 301
gnjeenje, 198
E
gornji rub ine, 264
gradijent
izlazni, 267
gradilini put, 313
gradivo
kameno, 321
mijeano, 321
nasipa, 199
prirodno, 199
rastresito, 196
umjetno, 199, 321
zemljano, 321
graevina
oteenje, 262
graevine
podtemeljne, 142
graevna jama, 293, 299
dimenzioniranje, 87
odvodnja, 296
graevnia jama
s kosinama, 305
s podgradom, 305
granica
plastinosti, 107, 112
teenja, 112
granica plastinosti, 67, 88, 102
granica smrzavanja, 122
granica stezanja, 67
granica teenja, 68, 98, 253
pomou jedne toke, 70
granice plastinosti, 250
granulometrijska
analiza, 129
granulometrijska krivulja, 63, 177
odminirane stijene, 174
traena, 205
granulometrijska kruvulja
oblik, 105
granulometrijski
sijagram, 129
granulometrijski sastav, 106, 250, 276
poboljanje, 205
iroki, 258
greder, 195
grmlje
sadnja na pokosu, 333
grumen
ispitivanje, 131
tvrdoa, 131
GSI, 287
guranje, 189
gusjenice, 143
gustoa
poveanje, 198
projektom predviena, 136
referentna, 74, 198, 201
suha, 198
ugraenog tla, 277
gustoa vrstih estica, 76
H
Hazen, 126
hidrauliki gradijent
izlazni, 268
hidrauliki slom, 27, 298
hidroelektrana, 6, 265
hidroizolacija
oteenje, 262
hidrometrijska analiza, 63
hidrosjetva, 329, 331
hidrotehnike graevine, 262
histogram

F
raspodjele fragmenata, 177
hodokrona, 23
hrapavost stjenki, 13
Hrvatska
gorska, 125
kontinenetalna, 125
humus, 91, 100, 140, 183, 202, 239
I
identifikacijski pokusi, 26
iglofilter
sustav, 308
indeks
grupni, 115
konzistencija, 108
plastinosti, 115
indeks gustoe, 39, 72
indeks konzistencije, 71, 102
indeks mraza, 124
indeks plastinosti, 71, 103, 253
indeks teenja, 71
indeksni pokazatelji, 66
industrijski ostatak
nasip od, 196
inenjersko-geoloka karta, 16
inenjersko-geoloki blok, 14
inenjersko-geoloki profil, 15
iskop, 239
alati, 91
buldozerom, 159
bunarskog tipa, 134
debljina sloja, 161
dozerom, 158
dozetima, 160
dubokih usjeka, 161
jarualom, 158
kapacitet u pozajmitu, 239
koliina, 91
lakim strojevima, 92
miniranjem, 158
nain, 92
nagib, 162
pad dna, 162
raun koliine, 240
strojevi, 91
strojni, 92
struganjem, 143
iroki, 186
tekim strojem, 92
u rastresitom tlu, 158
zavrni, 162
iskopi
bez zatite, 136
humusa, 134
kanala, 134
s pokosima, 135
sa zatitom, 136
sloeni, 135
iroki, 134, 135
tehnike, 136
u pozajmitu, 134
usjeka, 134
za rovore, 134
za temelje, 134
Iskopi, 1, 2, 134
iskustvo
provjereno, 242
ispitivanje
na oglednom polju, 237
temeljnog tla, 200
istrane
buotine, 26
G
jame, 26
istrani
bunari, 26
potkopi, 26
istrani radovi, 86
dopunski, 87
prethodni, 91
izbojnica, 169, 173
irina, 170
izdizanje kolnika, 122
izdizanje zamrzavanjem, 121
izjednaenje masa, 338
kombinirano, 341
popreno, 341
uzduno, 341
izlazni gradijenat, 265
izlazni gradijent
kritini, 268
izvori, 14
J
jalovina, 2
jama
poloaj, 87
presjek, 87
jame
s pokosima, 26
u nekoherentnom tlu, 26
jarualo, 92, 191
jedinini koeficijent reakcije tla, 59
jednoosna tlana vrstoa, 96
jezgra, 27, 28
neugodna mirisa, 100
u nasipu, 266
jezgrena cijev, 27, 29
je, 255
K
K. Terzaghi, 5
kakvoa
propisana, 341
kalibrirani pilesak, 278
kamen
lomljeni, 183
polutesani, 183
tesani, 183
usitnjeni, 183
za nasipanje, 182
kameni agregat, 234
kamenolom, 184
kanal
derivacioni, 197
otvoreni, 300
plovni, 197
uski, odvodnja, 295
utjecaj mraza na, 133
za navodnjavanje, 197
za regulaciju, 197
kapilarno dizanje, 122, 127
prekid, 132
kartiranje, 13
kategorija
iskopa, 94
stijenske mase, 96
kavanje, 143, 326
kaverna, 217
klimatsko podruje, 125
klinovi
uz objekte, 262
klizanje
podnoino, 271
klizna ploha
kritina, 271

H
koeficijent
jednolikosti, 105, 125
konsolidacije, 229
oblika, 106
procjeivanja, 230
propusnosti, 227
stalne rastresitosti, 343
zakrivljenosti, 105
koeficijent filtracije, 268
koeficijent jednolikosti, 64
koeficijent nejednolikosti, 253, 255, 257
koeficijent pora, 72
koeficijent propusnosti, 304
koeficijent reakcije podloge, 52
koeficijent vodopropusnosti, 46, 65
koeficijent vodoptopusnosti, 50
koeficijent zakrivljenosti, 64
kohezija
raunska, 282
kolnika konstrukcija, 196
podloga, 83
zavrna, 209
kolnik
elastini, 119
savitljivi, 82
kolona
oblona, 30
zatitna, 30
kolotrazi, 313
kombinirana analiza, 64
komora
pristup, 172
kompaktori, 257
komunalni otpad, 217
konsolidacija, 215, 227
radijalna, 233
kontrolna ispitivanja, 10, 33, 53, 60, 275,
280
konzistencija
promjena, 92
konzistentno stanje, 66, 70, 88, 92, 104
kosina
dijagram za odreivanje nagiba, 285
dodatni teret na, 283
priblini nagibi usjeka, 289
promjenjivog nagiba, 288
raunska visina, 283
reducirana visina, 283
teren iza u nagibu, 282
u vieslojnom tlu, 288
zavrna, 180
kosina homogena
model, 283
konja
trave na pokosu, 330
kota
nivelete, 182
kotrljanje, 325
krater, 166
krilna sonda, 104
krilca, 41
krivulja potpunog zasienja, 80
kr, 203
pokriveni, 141
kruna nasipa
prelijevanje, 197
krupnoa zrna, 98
kruna ploa, 201
kubatura
obraun, 340
I
L
laboratorijska ispitivanja, 9, 10, 31, 60
laboratorijski pokusi
za razredbu, 97
lapor, 255, 259, 261
suha gustoa usitnjenog, 261
lanost
prirodna, 105
lea leda, 127, 131
led, 256, 257
homogeni, 126
kristali u porama, 122
lee, 121
letei pepeo, 206, 226
lice
armiranog nasipa, 273
likvefakcija, 221, 236
pojava, 198
linija masa
proraun, 343
valovita, 345
linijsko buenje, 180
M
makropore, 261
manevar, 27
masa
suhog tla, 278
masa suhog tla, 277
McAdam, 3
mehanizacija
planirana, 248
za iskop, 158
meka stijena, 92
oteenje, 322
podlona rastrobi, 328
melioracijski sustav, 265
membrana
vododriva, 267
mijeanje
temeljnog tla, 205
mijeanje u dubini
s vezivima, 226
milisekundno
paljenje, 178
milisekundno otpucavanje
prednosti, 166
mina
konturna, 181, 185
naljepna, 174
miniranje, 92
etano, 184
glatko, 181
jednoredno, 179
podzemno, 167
popreno, 184
povrinsko, 167
uinci, 170
vieredno, 179
vrste, 167
minske buotine
jednoredne, 166
vieredne, 166
minsko polje
zatajenje, 170
mjerenja pomou zraenja, 17
mjerenje vodoproppusnoati
metoda Le Franc, 48
mjerenje vodopropusnost
pomou bunara, 46
mjerenje vodopropusnosti
metodom po Lugeonu, 50

J
mjeavina
izraun, 261
moenje
u vodi, 98
modeliranje
stijenske mase, 14
modul
deformacije, 211
stiljivosti, 198, 211
modul deformacije, 52
modul elastinosti, 38, 42
modul reakcije podloge, 58
modul stiljivost, 250
modul stiljivosti, 37, 52, 55, 200, 254,
256, 257, 276
dijagram, 279
proraun, 279
mokro sijanje, 64
more
ivot na dnu, 262
morski mulj, 93
mraz
utjecaj na povrinu usjeka, 123
utjecaj na temelje, 121
mrea
elastina, 326
elastini drai, 326
na pokosu, 325
mrea fragmenata
generirana, 176
mulj
neplodni, 262
Murzov, jednadba, 339
N
nabijanje, 198
nadvienje
nasipa, 269
nagib
buotine, 170
etae, 170
nasip, 186
armirani, bez lica, 273
armiranje, 214
djelomino zbijen, 244
dravski, 291
dugi, 243
erozija noice, 265
gradiva, 240
hidrauliki, 221
hidrotehniki, 197, 265, 329
homogeni, 270
izrada, 240
kakvoa, 264
kakvoa kamenog, 258
kameni, 215, 258
kameni, ispitivanje, 279
male visine, 214
manje vlanosti, 262
na slabo nosivom tlu, 214
na stiljivom tlu, 197
nepropusni dio, 266
niski, 203
noica pored vodotoka, 321
oblaganje krupnim kamenom, 335
od ljunka, 290
otpadno tlo, 267
podjela, 196
pokos, 321
potporna zona, 266
potporni dio, 267
povremeno vododriv, 197
K
povremenza obranu od poplava, 197
povremenza obrza melioracije, 197
povrina, zadravanje vode, 246
privremeno vododriv, 197
privrempropustan za vodu, 197
ruenje, 267
savski, 291
slijedei sloj, 276
sloenac, 272
stabilnost pokosa, 281
stari, 263, 264
tijelo, 266
trajno vododriv, 197
trajno vodovrivi, 266
u vodi, 197
ugradnja u, 178
velika deformacija, 260
velike povrine, 227
visoki, 203
visoki kameni, 321
vododriv povremeno, 265
vododriv trajno, 265
vododrivi, 197, 262, 265
za prometnice, 196
zavrni sloj, 203
zbijenost, 178
zonirani, 266, 269
eljeznike pruge, 264
nasip svjei
oteenje, 322
nasipanje
kombinirano, 244
s ela, 244, 264
s ela, na geotekstil, 213
u vodoravnim slojevima, 244
nasipavanje
bez zbijanja, 241
naini, 241
nekoherentnog tla, 218
prekid rada, 254
s plovila, 241
sa zbijanjem, 241
u dubokoj vodi, 241
u slojevima, 242
u tekuoj vodi, 241
u vodi, 241
uz objekte, 241
uz zbijanje, 242
nasipi
vododriv povremeno, 265
Nasipi, 2, 63, 242
nedrenirana vrstoa, 41
nedrenirani uvjeti, 33
nekoherentno tlo
cementirano, 208
poboljano cementom, 208
nep hidrosjetva
neplodna podloga, 331
nerazarajua istraivanja, 9
nosivost
krupnozrnog tla, 82
poveanje, 207, 233
no
dozera, 144
noica
osiguranje od podlokavanja, 334
nuklearni denziometar, 277
nulte toke
proraun, 342
nulti profil
stacionaa, 342

L
O
objekt
gorovi, 262
obloga
betonskim ploama, 334
obraun koliina, 138
obraun trokova, 94
obrana od poplave,, 265
obrnuti filtar, 311
odlagalita
otpada, 2
odlagalite, 192, 343
humusa, 140
industrijskog otpada, 192
jalovine, 192
koherentnog tla, 192
komunalnog otpada, 192
lapora, 261
privremeno, 186, 192
trajno, 186, 192
odmrzavanje, 121
odron, 323
odron kamena, 324
odskakanje, 325
oduak
kod miniranja, 163
odvodni jarak, 294, 296
odvodnja, 327
gravitaciono, 297
poprena, 140
povrinska, 202
pozajmita, 239
prirodna, 162
prometnice, 293
prstenasti susrav bunara, 307
temeljnog tla, 202
usjeka, 162
uzduna, 140
odvoz, 239
okno, 134, 172
optereenje
dodatno, 283
granino, 283
opteiva, 325
optimalna vlaga, 253
optimalna vlanost, 6, 79, 202
organske tvari, 60, 91, 105, 253
osjetljivost na mraz
ocjena, 128
osjetljivost tla na mraz
terenska provjera, 130
osteljica
za autocestu, 115
otpor prodiranja iljka, 35
otpor iljka, 37
otpor trenja
po platu, 41
otpucavanje
milisekundno, 166
trenutno, 166
P
pad
popreni, minimalni, 243
pad slojeva, 13
panjevi
vaenje, 139
parametri
raunska vrijednost, 282
stijenske mase, 96
parametri vrstoe na smicanje, 282
parametri tla, 33
M
parcijalni koeficijenti, 282
Penetracije, 33
penetracijski pokus, 219
dinamiki, 223
statiki, 223
piezometar, 31
pijesak rahli
zbijanje, 217
pijezometri, 87
pijuk, 94
plan iskolenja, 139
planiranje
fino, 194
planum, 133, See
plastinost, 92, 98
dijagram, 108
niska, 108
srednja, 108
visoka, 108
platforma
okretna, 143
pleter, 333
plosnati dilatometar
rezultati, 45
pljusak
intenzivni, 329
Poctor
modificirani, 198
standardni, 198
podkopi s podgraivanjem, 26
podloga
loa, 245
nepropusna, 268
propusna, 268
smrznuta, 254, 256
stiljiva, 269
ureenje, podvodno, 244
podloge
tamponska, 238
podnoini lom, 281
podtemeljne graevine, 203
podtlo
ureenje, 200
podzemna voda, 26, 27, 28, 33, 87, 89, 90,
96, 131, 132, 136, 211, 219, 229, 238,
293, 302, 303
pod pritiskom, 46
slobodno lice, 46
podzemni radovi, 93
Poissonov koeficijent, 55
pokos
naasipa, grafiki prikaz, 287
nepodgraeni, 91
prekrivanje humusom, 329
rolirani, 333
stabilni, 285
stabilnost, 91
strmi, ozelenjavane, 332
svjei, 329
usjeka, grafiki prikaz, 287
pokos usjeka
zatita, 325
pokos usjeka i nasipa
hidrotehnikih graevina, 290
pokosi
privremeni, 135
stalni, 135
pokusi
klasifikacijski, 104
pokusna dionica, 203, 215, 242, 247, 249,
256
duina, 203

N
za izbor strojeva, 246
polimerne geomree, 201
ponor, 217
ponori, 14
popreni presjek
povrina, 338
pore, 65
poremeeni uzorci, 27
porni pritisak, 41, 229
disipacija, 219
porni pritisci
poveanje, 221
porni tlak
disipacija, 236
porozitet, 219
porporni zid
projektiranje, 87
posmina vrstoa
nedrenirana, 104
posteljica, 82, 132
ispitivanje, 82
postupak
s dodavanjem nasipa, 220
s dodavanjem ljunka, 221
potporna graevina
od armiranog tla, 273
potporne graevine, 327
potporni zidovi, 262
potpuni klin, 271
potresanje
reakcija na, 131
povrina
raskvaena, 162
pozajmite, 27, 97, 186, 249, 275, 312,
340, 341
orvaranje, 199
Pozajmite, 2, 293
kamena, 2
pozalmite, 10
pravokutni
raspored drenova, 230
predminiranje, 181
pregranulacija
tlo sklono, 255
prelijevanje
preko krune, 269
presiometar, 219
prethodna obrada, 260
prethodni istrani radovi, 8, 13
pribor
za dubinsko mijeanje, 226
prijedlog temeljenja, 87
prijevoz
duina, 188
gradilini, 186
javnim cestama, 186, 189
kapacitet, 186
na gradilitu, 191
na javnim prometnicama, 191
po gradilitu, 189
udaljenost, 186
vrsta, 186
prijevozna dionica, 341
prijevozna sekcij, 341
prikupljanje podloga, 9
priprema
betonskog lica, 262
prirodna vlanost, 62, 88, 275
prisilne toke, 341
pristup
vozilima, 245
vozilima, nasipanjem, 245
O
vozilima, zasijecanjem, 245
pritisak
arteki, 310
na zidove, 259
subarteki, 310
prividna kohezija, 92
probna ploa, 275, 279
probno polje, 223
probuenje, 170
proces konsolidacije, 216
ubrzanje, 221
procjedna linija, 268
procjeivanje
gubitak, 266
kroz nasip, 266
kroz podlogu, 270
proraun, 267
u noici, zatita, 298
zatita od, 270
Proctor, 6, 209, 250, 252, 282, 340
standardni, 253
Proctorov broj, 253
Proctorov pokus, 62
dijagram, 78
standardni, 73
ureaj, 76
Proctorov pokzs, 275
profil masa, 344
profil povrina, 342
reducirani, 343
program ispitivanja, 33
projekt miniranja, 168
projektirani pljusak, 296
projektni pristup, 282
prolom
uslijed ispiranja, 265
promet
neprekidno odvijanje, 263
prometnica, 338
promjer
nominalni, 101
promjer zrna
najvei, 257
propust, 297
nasipavanje uz, 262
prosjek, 161
prostorna teina, 269, 282
provjera kakvoe, 72
Provodljivost tla, 19
prskani beton, 328
prvobitno stanje, 139
pucolanska reakcija, 206
pukotina, 13, 15, 18, 28, 96
ispunjena crvenicom, 327
meuslojna, pruanje, 282
prazna, 327
sekundarna, 326
tercijarna, 326
zavrne kosine, 180
pukotine
ispunjene, 141
prazne, 141
put
privremeni, 313
R
R.Q.D., 96
radovi
glavni, 134
pripremni, 134
zavrni, 134
ragmentacija

P
idealna, 174
rasjedi, 13
raskop
poloaj, 87
rastresitos
iz literature, 137
rastresitost, 240
stalna, 340
rastroba
uinak, 259
rastroba, 259
ravnalica, 345
razaranje
betona, 163
masovno, 163
pomou eksploziva, 163
smjesa za, 163
stijene, 163
stijenske mase, kontrolirano, 164
razastiranje, 243
grubo, 194
razmak
drenova, 230
razredba
"A", 97
AC, 100, 107
dijegram toka, 100
jedinstvena, 97
uc, 100
UC, 107
razredba tla, 27
razredbena ispitivanja, 62
razvoz tla
iz usjeka u nasip, 341
redosljed
otpucavanja, 167
redukcija koliina, 343
reflektirajui val, 165
refuliranje, 221, 227
pijeska, 197
relativna gustoa, 103, 105, 216, 219
reni-bunar, 300
reperna buotina, 14
reset, 110
rigol, 297, 301
rijanje, 189
prirodne povrine, 204
RMR metoda, 97
rotacijsko buenje, 29
rovokopa, 92
RQD, 14, 286
runi iskop, 1, 143
runi nabija, 262
runo
zbijanje, 263
S
sakuplja vode, 293
sanacija klizita, 87
savitljivi, 231
segregacija
pri nasipavanju, 241
seizmik valovi
brzina, 22
seizmika ispitivanja, 17
seizmiki
valovi, 165
seizmiki valovi, 22
brzina, 25
brzina irenja, 187
uzduni, 25
serija
Q
kontrolna, 276
sidra, 328
sidrenje, 327
dijelovi pokosa, 327
sigurnost
pri miniranju, 168
silazna rampa, 243
situacija terena, 11
skela, 242
skreper, 193
samohodni, 189
vueni, 189
slijeganje
dovoljno malo, 227
izazvano predoptereenjem, 228
konsolidacijsko, 227, 228, 233
naknadno, 261
naknadno, dugotrajno, 259
nasipa, 269
nasipa, naknadno, 198
podloge, 269
postotak, odabrani, 227
predvieno, 227
sekundarno, 230
smanjeno, 233
ukupno, 227, 228
veih povrina, 227
vremenski projektirano, 215
zavreno, 227
sloj
debljina, 194, 203, 215, 242, 246, 263
kamenog nasipa, 214
nosivi, 209
novi, nanoenje, 248
slabo nosivi, debljina, 214
smjer pruanja, 282
visina, 246
vodoravni, 243
zavrni, 199, 209
slom krovine, 218
smicanje
direktno, 282
smjer pruanja, 13
snijeg, 256, 257
soilcrete, 209
sonda
za vibriranje, 222
za vibroflotaciju, 222
sondani profil, 87
spoj
starog i novog nasipa, 264
SPP
podaci, 89
sredstva za stabilizaciju
podruje primjene, 206
srna cijev, 29
stabilizacij a vapnom
uinci, 207
stabilizacija
dinamika, 235
nekoherentnog tla, 206
sitnozrnog tla, 206
stabilizacija tla
hidraulikim vezivom, 201
na licu mjesta, 204
vapnom, 201
zamjenjujuim stabiliziranim slojem,
204
stabilizirano
tlo, 82
stabilizirano tlo, 83
stabilnost

R
temeljnog tla, 281
stabilnost pokosa, 323
hidrotehnikih graevina, 281
stacionaa, 338
stalne toke
osiguranje, 139
standard
ameriki, 107
standardni penetracijski pokus, 27
standatdno tlo, 84
starenje
stijene, 326
statiki penetrometar, 36
stepenica, 264
stepenice
zasijecanje, 142
stijena
okrena, 327
podlona rastrobi, 259
stijene
vrste, monolitne, 93
eruptivne, 92
metamorfne, 92
sedimentne, 92
Stokesov zakon, 101
stroj
pogodan za zbijanje, 250
strojev
za poboljanje dubokih slojeva tla, 233
strojevi
za zbijanje, 203
strujni tlak, 268, 269
strujno polje, 135, 268
strukturni dijagram, 15
stup
sa zglobnim leajem, 326
stupanj poboljanja, 40
stupanj zasienosti, 79
stupanj zasienja, 65
stupanj zbijenost, 200, 246
stupanj zbijenosti, 250, 254, 256, 257, 276
stupov
ljunani, razmak, 233
stupovi
ljunani, 233, 238
ljunani, uinkovitost, 235
sufozija, 266
suha gustoa, 72, 73, 77, 201, 250, 253
vea, ugraenog tla, 263
suho sijanje, 63
sumarna krivulja
kubatura, 342
suenje
do optimalne vlanosti, 246
tla, 199
svojstvo
ugradbeno, 203

esterokutni
raspored drenova, 230
krape, 202
ljaka, 206, 226
ljunak
dodavanje, 222
ljunani drenovi, 221
ljunani stupovi, 221
parov dijagram, 339
tolna, 172
upljina
uruavanje, 218
S
T
tandard
britanski, 107
tandem
za vibriranje, 223
tehniki uvjeti izvedbe, 279
tehnologija rada, 203
tekua ispitivanja, 248
temeljno
tlo, dreniranje, 232
tlo, poboljanje, 233
temeljno tlo
loe, 204
temperaturna provodljivost, 125
teorija miniranja, 165
teorija mjeavine, 205
terenska
identifikacija, 97
terenski pokusi, 9
tiltdozer, 143
tlak mirovanja, 42
tlo
dobro graduirano, 110
gradivo, 97
iskopano, 186
iskopano iz usjeka, 338
jednoliko graduirano, 110
kategorije "A", 95
kategorije "B", 95
kategorije "C", 95
kategorije C, 97
kkoherentno, 111
koliina ugraenog, 339
krupnozrno, 110, 112
mjeavina, 92
nekoherentno, 92
niske plastinosti, 103
okrene povrine, 141
organsko, 230
otporno na eroziju, 209
otporno na mraz, 209
plitki slojevi, 199
pogodno za stabilizaciju, 206
prainasto, 112
previe suho, 253
previe vlano, 253
proppisane zbijenosti, 340
rahljenje, 202
rastresito, 91
sitnozrno, 107, 110, 112
sitnozrno, koherentno, 92
slabo graduirano, 110
slabo nosivo, 271
sraslo, 340
stjenovito, priprema, 202
suenje, 202
u noici pokosa, 328
ugraeno u nasip, 97
usitnjeno, udio, 261
visoke vrstoe, 209
viak, 186, 341
vlaenje, 202
za nasipe, 140
TNT, 174
tonjaa, 334
traktor, 145
trasa
izduena, 134, 191
uzduni profil, 342
trase pruge
promjena, 264
travna reetka, 332

T
trenje
armatura - tlo, 272
poveanje, 216
treset, 93, 100, 113
zamjena miniranjm, 225
trodjelni sustav, 65
troska, 206
U
uinak
razdvajajui, 272
ugovor
posebni, 87
umjetni uzorci, 62
upojni bunar, 294, 298
upornjak
nasipavanje uz, 262
usjek, 186
pokos, 321
pokos u kvartaru, 281
pokos u stijeni, 281
povrina, 259
u stijenskoj masi, 182
u zdravoj stijeni, 323
usporenje
prekratko, 179
usporivai, 166
uteg, 217
utovar
iz kaike, 190
utovariva, 190
uzduni profil, 342
uzorak
iz sloja nasipa, 277
neporemeeni, 31, 32, 282
neporemeeni, pribor za vaenje, 32
neporemeeni, uzimanje, 32
poremeeni, 31
umjetni, ispitivanje, 282
uad
istezljiva na kraju, 326
V
vaenje jezgre
pribor, 29
vakuum, 305, 308
valovanje, 269
valovi
irenje kroz tlo, 218
valjak, 256
vapno, 226
hidratizirano, 205
negaeno, 205
veliina otvora
efektivna, 212
velike brane, 6, 26, 197, 281
ventilacija, 167
vezna greda, 327
Via Appia, 4
vibriranje, 74, 198, 221, 236
dubinsko, 223, 234
vibroflotacija, 221
vibronabijai, 257
vibrovaljak, 202
vibrovaljci, 257
vibroaba, 202
virna ploha, 265, 267, 270, 298
visina etae, 170
viak gradiva
iz iskopa, 192
vlaenje
dodatno, 245
U
tla, 199
vlanost, 65, 250, 253
odstupanje od optimalne, 275
ooptimalna, 239
optimalna, 238, 245, 253, 312
poetna vrijdnost, 80
prirodna, 32, 66
promjena, 202
raspon, 112
tla, 199
velika, 202
vlanost tla, 73
optimalna, 73
voda
iz vodotoka, zatita, 307
kapilarno vezana, 122
oborinska, 140, 162, 261, 301, 312
oborinska, odvodnja, 294
podzemna, 140, 238, 261, 312
pritisak na prskani beton, 329
procjedna, 162, 261, 312, 329
procjeivanje, 265
vanjska, 140, 238, 293
vlastita, 238, 294
zaobalna, zatita, 302
voda podzemna
procjeivanje, 323
voda vlastita
na pokosu, 322
vode
doljnja, 268
gornja, 268
vodeni topovi
polijevanje, 258
vodonosni sloj
duboki, 309
povrinski, 309
vodopropusnost
kod razdvajanja, 212
slaba, 199
Vossov dijagram, 203
vozila, 186
vozna povrina
kakvoa, 313
vremenski faktor, 230
vrtaa, 141, 217
vrtae, 201, 202
W
Winklerova jednadba, 339
Z
zacjevljenje, 28
zagat
nizvodni, 265
uzvodni, 265
zamjena
loeg tla, 245
temeljnog tla, 201
zamjena tla, 211
zamjenski sloj, 203
zamrzavanje, 121
osjetljivost na, 205
zapremina
krupnozrnog tla, 278
odreivanje, 277
promjena, 137
rastresita, 186
sraslog tla, 136
zastor
safaltni, 83
savitljivi, 83

V
zatita od vode
povremena, 294
privremena, 294
zatita pokosa
estetski uinak, 322
zatite pokosa
povijesna, 322
zatitna kolona, 28
zatitni jarak, 295
zatitni jarci
s ogradom, 325
zbijanje, 73, 74
dinamiko, 238
dubinsko, 225
jednolino, 244
krupnozrnog tla, 199
mehaniko, 202
miniranjem na povrini, 225
miniranjem u dubini, 226
nain, 194
povrinsko, 225
rahlog tla, 218
sitnozrnog tla, 198
sredstva za, 202
strojevi za, 246
svrha, 235
tla, 199
uinak, 216
uinak za razne debljine sloja, 250
zbijanje podloge, 3, 51, 139, 238, 250, 275
zbijenost, 6, 55, 73, 74, 79, 88, 104, 109,
137, 198, 201, 203, 239
ispitivanje, 204, 250
ispitivanje, kriteriji, 276
nasipa, 246
niih slojeva, 340
planuma, 214
podloge, 203
poveanje gustoe, 215
propisana, 340
provjera, 223
relativna, 236
starog i novog nasipa, 263
starog nasipa, 263
stupanj, 198
tla, 82, 198
ugraenog sloja, 203
zavrnog sloja, 340
zemljani radovi
veliki, 191
zijev, 13
zrna
izduena, 101
obla, 101
ploasta, 101
uglata, 101
zrno
najvee, 183

eljeznika pruga
nadvienje, 264