16 ENA List BiH Saveza ena u vedskoj 18

Iz bosanske historije: Miroslav Krlea - Bogumili

BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME
Bogumilstvo e ostati magistralom nae medijevalne prolosti, jer tek njegovim slomom
svrit e na naem podruju sa Srednjim vijekom samostalan ivot narodne supstance.
B
ogumilstvo e ostati magistralom nae
medijevalne prolosti, jer tek njego-
vim slomom svrit e na naem po-
druju sa Srednjim vijekom samostalan ivot
narodne supstance. Od Jajca do Udbine, od
pada Beograda do Mohaa poinje za nas fa-
talna atomizacija, koja e svriti sa palanakim,
provincijalnim mentalitetom malih gradova na
turskoj granici u XVIII stoljeu. Svijest o
velikim razdobljima prolosti nestat e u
sveopoj slabosti pamenja. (1950)
B
ogumili nijesu bili anarhoidna se-
kta ve dravno organizirana laika
pastva, koja je u meunarodnim omjeri-
ma izmedu Lombardije i albigenza igrala
ulogu vrhovnog arbitra. Inkvizitori sto-
ljeima optuuju ove heretike zbog se-
ksualnih ekscesa, promiskuiteta i inces-
ta. (1951)
P
oslije pada Zadra otvara se novo
poglavlje romanske kulturne i arti-
stike strategije, koja e trajati slijedeih
dvjesta pedeset godina. Pape Inocencije
III, Honorije III, Grgur IX, Inocencije IV,
Bonifacije VIII, Ivan XXII, Benedikt XII,
Urban V, Inocencije VI, sa itavom svi-
tom kardinala, dominikanaca, biskupa, kar-
tuzijanaca i male brae (dominikanac Ivan
iz westfalijskog Wildhausena, kartuzi-
janac Bartol od Trisulta, kartuzijanac bi-
skup Ponsa, kardinali Casamaris i Ge-
ntilis i Jakov, Benedikto Giucciardi, mali
brat Fabijan, inkvizitori u prvom periodu
izmeu 1202-1339.), otpoeli su svoju
dvjesta pedesetogodinju protubogu-
milsku ofenzivu za pobjedu romanike i
crkvenih veza na itavom reljefu od Zadra do
akova i od Kaloe do Jajca - contra hereticos
Patarenos. (1950)
N
ae bogumilstvo vie je simpatiziralo s
etikom novoga evanelja nego sa dogma-
ma papinstva, spram kojih se odreuje sa izrazi-
tom idiosinkrazijom, koja kasnije na temelju is-
kustva raste iz nesumnjive antipatije u svjesnu
i dosljednu, politiki organiziranu mrnju. Re-
formatorska u oba smjera, spram maloazijske
izme i papinstva podjednako, naa bogumil-
ska ideologija ostala je u svojim negacijama
dosljedna do svoje propasti. Smatrajui mono-
teizam monopolom papinstva, ovi nai laici,
krivovjerni u antiklerikalnom smislu, koji su
poricali grku i latinsku crkvenu hijerarhiju
po svom praslovjenskom duhu u ime evane-
oske socijalne ravnopravnosti, itali su eva-
nelje vlastitim jezikom i na svoj vlastiti nain.
Ne vjerujui, da je bog mogao stvoriti Papu,
koji kao destruktivna i satanska sila djeluje po
principu zla, oni su rimskoga biskupa smatrali
avolskim simbolom negacije onoga bratstva i
one ljubavi kakvu je (po njihovom miljenju)
propovijedao Novi zavjet. (1950)
rijalnim maem (gladius materialis), kada je nare-
dio Inkviziciji da uniti ovu pogansku infami-
ju svima sredstvima, poto se utvrdilo, da na
istonoj obali nema ni jedne biskupije, koja ne
bi bila heretika. Od pada Zadra 1202. (to ga je
zauzeo dud Henrik Dandolo sa francuskim i
flandrijskim kriarima) poinje na naem re-
ljefu novi ciklus ratova mletakih, koji traju
daljnjih dvjesta godina, i nova serija pa-
pinskih inkvizicionih kaznenih ekspe-
dicija, vojni i upada soldateske raznih
baruna i kraljeva sve do pada Bosne 1463.
Prvi inkvizitor Joan de Casamaris ja-
vlja se na naem terenu 21. XI 1202., to
jest deset dana poslije pada Zadra, koji
je pao na dan sv. Martina 11. XI 1202.!
Jo se Zadar puio u ruevinama i jo se
nije usirila krv masovno poklane djece,
kada je Inkvizitor kardinal Joan de Ca-
samaris ve ispitivao zbog bogumilske
hereze dva slikara, Matiju i Aristodija,
kao dva intelektualna krivca za tu bo-
sansku kugu, koja se bila proirila iz-
meu Splita i Trogira. (1950)
S
vi nai historici (bez izuzetka), kada
govore o patarenskom krivovjer-
stvu nastoje kako bi toj poganskoj poja-
vi dali neko manje vrijedno tumaenje,
kao da je toboe, naalost, doista kao
simptom rasula nekih moralnih principa,
ali ta balkanska, slavonska ili bosanska
hereza nije tipino naa pojava, jer bilo
to, to se javlja kod nas kao krivo-
vjerstvo, zapravo je strano tijelo u okvi-
ru naeg historijskog razvoja. Da se sti-
dimo neega to se zove krivovjerstvo u
naoj historijskoj prolosti, da alimo te
nae davne heretike zablude, da ih zaobila-
zimo sordinantno kao make oko dominikan-
skih lomaa, kao da tih lomaa i te hereze uope
nije bilo, smisla mnogo nema; upravo stoga
to je besmisleno, to se ipak kultivira dalje sva-
koj historijskoj logici uprkos.
Kod tih pravovjernih, pravoslavnih, la-
tinskih ili grkih antiheretikih idiosinkra-
zija obje su nae klasine, rasne vjeroispov-
ijesti idealno podudarne. Iz jedne ili iz druge
perspektive priznati bogumilstvo kao treu
komponentu, znai odrei grkoj ili latin-
skoj misiji znaenje historijske magistrale,
a ta opet hipoteza rui sve idealistike aksio-
me nae moralne supstance na ovome svije-
tu, a takav nain gledanja jeste satanski,
dakle bogumilski, dakle - danas - materija-
listiki. (1957)
B
ogumili su jedanput davno prije Husa htje
li da diskreditiraju cezaropapizam i to je
bilo, dakako, neostvarljivo. (1947)
B
ogumilska teza, koja se pojavila na klasi-
nom tlu grko-latinske raspre, bila je po-
litika, da je papa avao sam i da je prepolovio
ivo tijelo Kristovo upravo zato, jer je sotona
sam. (1947)

itavi tehniki fakulteti smrti bili su stavlje-

ni u pogon za nau heretiku bosansku
kugu, pestilenza bosignana, koja je propovije-
dala, da su papa i patrijarh carigradski inkar-
nacija samog neastivog! (1950)
I
nocencije III ve je 1199. odluio da svoj du-
hovni ma (gladius spiritualis) zamijeni mate-
Bogumilski steak, Radimlja, Stolac