OBITELJ KARMELSKIH ZAJEDNICA

Potovane i drage sestre!

I trea u nizu Okrunica Savjeta nae Udruge nastaje iz ivota za ivot. Nie iz nae
konkretne svakidanjice, iz naeg ivota i razliitih iskustava koja obogauju. Aktualna Godina
obitelji poticaj nam je da nae zajednice promiljamo i kao nae obitelji, okupljene u jednu iru
obitelj samostana nae Udruge Bl. Alojzije Stepinac. Dokument Vrhovne uprave naega Reda
Karmelske federacije u namisli sv. Terezije od Isusa ve na samom poetku istie da je stil
odnosa koje je Svetica zamislila i poticala meu Karmelima u poetku imao za svoj konani cilj:
obitelj karmelskih zajednica. Dokument Terezijinu intenciju predstavlja izriito kao obiteljsko
zajednitvo meu zajednicama (br. 3).
Doista, u ovo boino vrijeme, upravo u naim samostanskim obiteljima i po njima
susreemo se s Novoroenim i jedni s drugima. ivimo njegovu zbilju i poniremo u njegovu tajnu.
Rije se uatorila pod srcem Djevice kao utjelovljena ljubav kojoj je Marija kazala ljudski: Fiat!
Tako se ostvarilo zajednitvo Boanskoga i ljudskoga, ostvarila se obitelj. Nije uzalud Boi
prepoznat i doivljavan kao blagdan obitelji. Obitelj je mjesto Boje objave, Bojeg roenja i
susreta s Njime. Obitelj je Boji put do ovjeka i ovjekov put do Boga. U naim obiteljima,
naravnim i duhovnim, trajno se dogaa Boi, Bogoobjavljenje, Roenje Djeteta koje se za nas
rodilo, odraslo i prolo zemljom inei dobro (usp. Dj 10, 38), da bi se u nama i po nama raalo
za mnoge.
Svima nam je zasigurno zajednika elja da nae karmelske obitelji budu u to je mogue
veoj mjeri Betlehem, mjesta Boje prisutnosti, blizine i topline, da svatko od nas bude to vie
Marija: sluateljica, njegovateljica i nositeljica Rijei.
Nae kontemplativne zajednice postaju obitelji u kojima se raa Bog stvarne i djelatne
ljubavi meu ostalim i na slijedea tri uinkovita naina: 1. po sluanju i motrenju Rijei; 2. po
ivljenju Rijei; 3. po otajstvu Euharistijskog zajednitva. Osvrnimo se kratko na te sastavnice
nae stvarnosti.
1. Sluati i motriti Rije Boju na je svakidanji ivot. Uloiti sebe, sabirati se, razvijati
unutarnju otvorenost za uti Rije i biti u Njoj. U tome nam pomae lectio Divina, itanje
Svetog pisma, upoznavanje spisa i duhovnih iskustava naih karmelskih crkvenih nauitelja i
svetaca, te aktualnih smjernica i dokumenata naega Reda i Crkve, koji imaju u vidu sadanje
okolnosti globalnog drutva. Pri svemu tome nastojimo oko slobode i istoe srca i savjesti, da
bismo uli Oevu Rije u Duhu. Kad je naslutimo i razaberemo, pribliavamo joj se, druimo se s
njome, primamo poticaje u dubinama nutrine i pokuavamo ih presaditi u nau svakidanjicu.
2. ivjeti Rije Boju. O kvaliteti naeg odnosa s Bogom, o vertikali, ne moemo izravno
suditi ve i stoga to ju je zbog njene duhovne i skrovite naravi teko mjeriti. No o njoj
posredno svjedoi horizontala: na odnos prema blinjima oko nas, prema lanovima naih
samostanskih obitelji, s kojima se Krist nedvosmisleno poistovjetio: Zaista, kaem vam, to god
(ne) uiniste jednomu od ovih najmanjih, (ni) meni (ne) uiniste (Mt 25, 40.45). Zapostavljanje
blinjih bilo bi protivno duhu evanelja, a pogotovo im se ne bi mogla nanositi nikakva bol
pozivajui se na Boga. Svatko sam dragovoljno preuzima i nosi kri, a onaj koji bi ga drugome
pripravljao i nametao iz bilo kojih razloga, makar i (pseudo)pobonih, bio bi u sukobu s
evaneljem. U opasnosti smo da u susretu s blinjim obino vidimo i ujemo samo ono to elimo.
Evaneljem, dosljednim ivljenjem Rijei Boje, pozvani smo suosjeati, ui u nutrinu drugoga i
odnosnu stvar(nost) doivjeti iz njegove situacije i perspektive, pozvani smo (s)uivjeti se,
upoznati njegov ivot, njegovu situaciju, njegove uvjetovanosti, realne (ne)mogunosti,
optereenosti i ogranienja. Pomo blinjemu, iskazana skrb i panja, ili je na njegov nain ili
mu nije pomo, skrb i panja. Bogorodica je ula Rije Boju po Anelu Gabrijelu. Ni njoj nije
odmah bilo sve jasno: pitala je, ula u Boju misao, i potom odgovorila: Neka mi bude po tvojoj
rijei! (Lk 1, 38). I ivot je niknuo u njezinom srcu i duhu, a potom i u njezinom krilu. Koliko
ujemo Rije Boju, toliko moemo ivjeti i raati ivotom u ivotima blinjih, nerijetko naetim
vremenom, umorom, nevoljama, bolestima, (od)umiranjima... U osobama roena Rije Boja u
samostanskoj obitelji raa ivotom i na razini zajednice, Onaj koji jest ini da i oni koji su u
Njemu, budu, da jesu, da postoje, da ive - i po naoj skrbi, panji, dobroti, ljubavi.
3. Krist se raa u naim srcima po Euharistijskom zajednitvu. Euharistija, znak
jedinstva i povezanosti u Kristu, izvor je i vrhunac zajednikog ivota (Konst. V, 89). Euharistija
konstituira, ustanovljuje zajednicu. Svaka Euharistija je Boi, za nas u samostanskim obiteljima
svakodnevni dolazak Boji u Kristu posredstvom oltara u srca lanova nae obitelji. Kao to se
Krist nama darovao do kraja, ljubio nas do kraja, kao to nam u Euharistiji dnevno potvruje svoje
darivanje i ljubav, tako i nas poziva na sebedarje i ljubav za nae blinje, do kraja: Ovo je tijelo
moje koje se za vas predaje. Ovo inite meni na spomen. (Lk 22, 19) te Primjer sam vam dao da
i vi inite kao to ja vama uinih (Iv 13, 15). Takvo sebedarje i ljubav raa meusobno
prihvaanje, potivanje, uvaavanje, pratanje, pomaganje, molitve jednih za druge. Na taj nain
kao kontemplativne moliteljice postajemo sve vie ostvarenje i vidljivo svjedoenje Boia,
Emanuela, Boga s nama. Na taj nain u naoj samostanskoj obitelji ozdravljaju odnosi i iri se
Boje kraljevstvo dobrote, ljubavi i radosti.
Na takav ivot nas poziva i naa sv. Majka Terezija u svojim Konstitucijama kad nam
poruuje da si uzajamno pomaemo na putu svetosti, da autentinost molitve oitujemo zajedniki
dijelei radosti i trpljenja, da budemo sve meusobne prijateljice, da se meusobno volimo i
ivimo u ozraju radosti i oputenosti (usp. Konst. V, 87 i 88). Za redovnice je ovo jako vano;
to su svetije, to su razgovorljivije sa svojim sestrama (Put 42, 7). Neemo previdjeti: po naoj
Svetoj Majci i meuosobna komunikacija i radost pokazatelj su nae svetosti.
Obitelj je mjesto radosti jer u njoj se Bog rodio i darovao joj radost neba, Sebe. Bog je
doao k nama u malenosti i radosti Djeteta. elio je biti blizak i najmanjima i velikima, i
jednostavnima i mudrima, svakom ovjeku. Dijete Isus govor je blizine koja usreuje, a takoer i
poveznica razliitosti. Povezao je u sebi nebo i zemlju; boansko i ljudsko; vjeno i vremenito;
siromane pastire i bogate mudrace...
Utjelovljena Rije moe i u naim - kako naravnim tako i duhovnim obiteljima - biti i topla
i ohrabrujua blizina i poveznica naih svakojakih razliitosti.
U godini obitelji, drage sestre, trudimo se biti jedna obitelj, nastojimo sluati utjelovljenu
Rije i jedni druge, da bi i Bog i nas uo i usliao nae molitve i vapaje, da bi po naoj
oduhovljenosti dopirao do novih narataja. Odazovimo se pozivu sv. Pavla: Zaodjenite se - kao
izabranici Boji, sveti i ljubljeni u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, te
podnosite jedni druge pratajui, ako ako tko ima protiv koga kakvu pritubu! Kao to je
Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega ljubav! To je sveza savrenstva! ... I zahvalni
budite! Rije Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! Psalmima, hvalospjevima,
pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!(usp. Kol 3, 12-19). Samo tako se naime Rije
Boja utjelovljuje u nama i u naim karmelskim obiteljima.
Pozdravljamo Vas u obiteljskoj povezanosti i zajednitvu kao sastavnici nae karmelske
terezijanske karizme.
Vae sestre Savjetnice Udruge s Duhovnim Asistentom