Postmoderna u savjetovanju

Jednako kao i u drugim podrujima rada s ljudima i svim drugim podrujima ljudske misli i
djelovanja tijekom dvadesetak godina pojavio se i u podruju savjetovanja s odreenim
zakanjenjem, novi smjer shvaanja problema i pristupanja njihovom razrjeavanju najee
nazvan postmodernom. Njegova pojava je logian nastavak razvoja ljudske misli uope i
naravno, teorije i prakse suoavanja od devetnaestog stoljea naovamo. Planovi korisnika su
vrijedni koliko i savjetovateljevi. Stav je to koji su zastupali ve puno ranije neki poznati
autori posebnih pravaca u savjetovanju i psihoterapiji kao to je to C. R. Rogers, na primjer.
Diskurs i jezik postaju glavne teme. Jezik prestaje biti produkt "transcedentne istine" i vraa
se svom pravom izvoru- drutvenoj razmjeni, interakciji. Slinim istraivanjima zaokupljene
su u zadnjih dvadesetak godina znanosti vrlo razliitih podruja, od sociologije, psihologije pa
do teorije komunikacija i semioetike koju V. Craft definira kao "analizu jezika u tri pravca: s
obzirom na upotrebu jezika, tj. s pramatikog stajalita, s obzirom na znaenje lingvistikih
znakova sa semantikog stajalita sintakse" (R. Simeon, 1969.) ali i teorije knjievnosti.
Savjetovatelj se jednako kao i terapeut, treba osloboditi potrebe za pozicijom moi,
"sveznanja" i kontrole. Pogotovo savjetovateljeva kontrola nije bitna za provrdbu procesa
savjetovanja jer u ovom kontekstu njegova uloga vie nije stvaranje strategija, interpretacija
ili davanja sugestija o moguim uinkovitim promjenama, nego stvaranje konteksta za
promjene "epistemolokog prostora za njihovo postizanje (prema Betvar & Betvar 1996.).
KRITIKA POSTMODERNE??