BIBLIOTEKA

KULTURNA
BATINA

Naslov originala

TARIH-1 PE<;EVl
Predgovor, prijevod i biljeke

FEHIM NAMETAK

IBRAHIM
"
ALAJBEGOVIC
v

l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l

PREDGOVOR
Ibrahim Alajbegovi

Peevija

Nema nijednog bonjakog pisca niti pjesnika na turskome jeziku

ija su djela jo za njihova ivota pobudila takvu panju kao to je
Historija Ibrahima Alajbegovia Peevije. A neposredno poslije
njegove smrti njegovo se djelo toliko prepisivanjem umnoila da
se prijepisi njegove Historije nalaze rasuti po cijelom svijetu.
Samo u Turskoj je registrirano preko etrdeset primjeraka, a jo na
desetine u rukopisnim kolekcijama irom svijeta. Takoer, meu
tampanim djelima u XIX stoljeu, kada se u Osmanskom carstvu
pokuavalo nadoknaditi zaostajanje u izdavatvu u odnosu na
Zapad, meu najznaajnijim djelima objavljenim u Istanbulu, publicirana je i Historija Ibrahima Alajbegovia Peevije. No nita
manji interes za Peevijinom Historijom, zbog njenog velikog
znaaja, nije postojao ni na Zapadu. Meu onima koji su se naroito
zanimali za Peevijino djelo spomenimo Karascona, Kraeglitiza,
Babingera, kod Turaka Ahmeda Refika i C. Baysuna, a kod nas
Baagia, Handia, abanovia i Balia.
ta je to to je konstantno dralo pozornost na djelu Ibrahima
Alajbegovia Peevije od njegova vremena do danas i to ak
danas daje posebno mjesto u naoj historiografiji ovakvom djelu.
Prije svega je to ozbiljnost i objektivnost kojima se autor sluio
piui svoje djelo tako da ono i danas predstavlja zanimljiv i
nenadmaan izvor. Koliko nam je poznato Peevija je ne samo
prvi nego i jedini historiar koji se jo u XVII stoljeu koristio
prvorazrednim turskim izvorima kao to su berati, fermani, bujuruldije, defteri. Kao narativne izvore Peevija navodi i pae kod
kojih je sluio, na prvom mjestu Ferhat-pau Sokolovia, Lala
Mehmed-pau Sokolovia, zatim navodi kazivanje svoga oca, zeta
i drugih roaka. Prilikom boravka Gazi Giraj-hana u Peuhu, na
5

pisac se svakodnevno s njim druio, od njega saznao mnoge stvari

i ak od njega uio kaligrafiju, a redovno je prisustvovao i razgovorima koje je vodio serasker sa krimskim hanom. Nekim sudbonosnim dogaajima, kao to su dogaaji vezani za smaknue sultana Osmana II, osobno je prisustvovao. Sve to dakle, vlastito
sudjelovanje u dogaajima, koritenje prvorazrednih izvora i literature daje poseban znaaj, ali i zanimljivost Peevijinu kazivanju.
Vie puta do sada je u literaturi spominjano da je Peevija vrlo
savjestan u navoenju izvora kojima se koristi. Osim toga to obilato koristi historiografska djela svojih prethodnika on takoer koristi i djela zapadne historiografije bilo izvorno sa maarskog jezika
koji mu je bio dostupan, bilo posredno, kada mu prijatelji Maari
prevede historijske tekstove sa njemakog i latinskog jezika. Koliko
je za njega vano precizno navesti izvor i autora neka nam poslui
ovaj primjer: Kada govori o osvajanjima Sulejman-pae u Jemenu
i Indiji on se koristio jednom kronikom koja obuhvata dogaaje
1539-40. godine, djelom ijeg pisca ne zna "jer mjesto gdje u knjizi
pisac stavlja svoje ime ovdje je zacmjeno tintom nekog zlikovca.
Ali kako se moe razumjeti iz onoga to je napisano, ova osoba je
bila uen ovjek, koji je posebno dobro poznavao astronomiju."
Ako je katkad i samom Peeviji bio sumnjiv neki podatak iz djela
kojim se sluio, on je pedantno naveo izvor i rekao da eventualna
proizvoljnost ili ak netanost pada na duu autora od kojeg je
preuzeo podatak.
Peevijini suvremenici su znali da on pie historiju pa su mu i
sami donosili podatke ili su mu ponekad sugerirali da neto zapie
kako se ne bi zaboravilo. Tako, naprimjer, Peevija navodi kako
mu je Ozin-efendi napomenuo da zapie kako su u pokretu iz Varada u Budim i veziri vukli topove kad bi se zaglibili u vodu.
Ozbiljnosti njegovih opservacija doprinosi i to to je, kako je
ve spomenuto, Peevija koristio pored turskih i zapadne izvore.
Tako on na vie mjesta u Historiji donosi jednu vijest u dvije varijante: onoj koju je naao kod turskih historiografa i drugoj koju je
naao u maarskim historijama. Dogodi se tako da on iznese sve
to pie u "turskoj" i "maarskoj" varijanti opisa istog dogaaja, a
da ak i ne sugerira itaocu za koju bi se varijantu opredijelio, jednostavno preputa itaocu da zakljui ta je objektivnije. Zanimljivo
6

je da se esto ustee kazati svoje miljenje. U tom kontekstu treba gledati i na injenicu da dogaaje nekih godina pie ukratko,
ak turo, jer opis itave godine saima na jednu stranu ili manje,
dok neke dogaaje opisuje potanko na desetinama stranica. Ovo
je tim zaudnije jer je dogaaje u kojima je sudjelovao ili im
bio suvremenik opisivao saetije nego one koje je prenosio iz drugih djela ili po kazivanju drugih osoba. Ovo se posebno odnosi
na dogaaje nakon smrti njegova zatitnika Lala Mehmed-pae
Sokolovia, u ijoj se pratnji nalazio 15 godina. To su godine od
1605-1620. koje u itavoj knjizi zauzimaju razmjerno najmanje
prostora. Ovaj se postupak moe objasniti jedino time to Peevija
izbjegava, koliko god to moe, iznositi vlastiti sud, jednostavno
preputa zbivanjima da sama govore, a itatelju preputa da donosi zakljuke.
Ipak, za nas itatelje je posebna dra ba u tome to on znatan
dio svoga djela pie kao oevidac. To se moe rei za itav drugi
svezak djela, pa djelomino i za kraj prvoga. I ne samo da je Pee vija
oevidac, on je aktivan sudionik u zbivanjima. Tako e 1595-96.
kao pregovara opisati detalje pregovora o miru u kojima je kao
aktivan sudionik sudjelovao: "U to vrijeme (1004./1595-96.) sam
se ja, kao slobodan od slube" - kazuje Peevija- "nalazio u opkoljenom Ostrogonu. Iako nisam imao zaduenje, ja sam bio taj koji
je izaao iz tvrave i otiao pregovarati o predaji tvrave." Dalje
Peevija kae: "Ova opsada i predaja sa svim pojedinostima, ak i
u rezimiranom obliku, zahtijeva da se napie na nekoliko punih
listova. Zbilja, mislim da je umjesno da opiem ono to mi je prelo preko glave, dogaaje koje sam osobno preivio, ak i kad bih
samo iznio saetak saetka." Tu e u opisu pregovora govoriti o
detaljima kako je zajedno sa Bojali Husejin-begom pregovarao s
Maarima oko predaje ostrogonske tvrave. Tu e, susrevi se sa
nekim ehom, konstatirati kako je "eki jezik pomalo slian bosanskom jeziku, iako se neke rijei nisu razumijevate, dobro smo
se sporazumijevali." Inae, ovo nije njegova jedina opservacija o
jezicima, na nekoliko mjesta u Historiji on spominje bosanski,
hrvatski i vlaki jezik.
Veoma su zanimljive kulturne opservacije Ibrahima Alajbegavia Peevije to daje posebnu vrijednost njegovu djelu. Do u de7

talje opisuje dvorac u Ostrogonu sa svim njegovim umjetninama,

nakon to je pao u ruke Osmanlija. Najednom mjestu posebno govori o slici koju je neki strani velika poslao Gazi Tirjaki-pai na
kojoj je prikazana scena iz rata, gdje padiah sjedi na konju zabrinut za ishod rata, dok ga Hoda Sadeddin hrabri i tjei. Na vie
mjesta e spomenuti Ali Dede Bonjaka pa i to kako je u jednom
vojnom pohodu nastojao to vie biti uz njega, jaui naporedo i
druei se s ovim velikim mutesavvifom i piscem, pomno pratei i
biljeei mudre rijei ovog sufije i uenjaka. Za jedan rukopis do
kojeg je doao kae da ga je kupio stoga to je na njemu vidio potpis ejhulislama Ebussuud-efendije, iako rukopis nije bio jeftin.
To dokazuje njegov odnos prema knjizi i pisanoj rijei uope, ali
govori i o potovanju pravih autoriteta njegova vremena. U takve
vijesti o suvremenicima spada i opis boja na Margaretinom otoku
kod Pete u kojem je poginuo na zemljak Dervi-paa Bajezidagi, poznati divanski pjesnik na turskom i perzijskom jeziku iz
Mostara i osniva znamenite zadubine u Mostaru. Peevija ak
biljei i Bajezidagieve stihove koje je ovaj recitirao no prije
svoje pogibije, predskazujui svoj tragian zavretak. Inae Pee
vija veoma cijeni pjesnike pa se i sam okuao kao stihotvorac.
Pored njegovih stihova na koje se nailazi u Historiji i stihova nekih poznatih pjesnika koje je uvrstio u svoje djelo, nailazimo i na
Peevijine pjesme i izvan Historije, u rukopisnim zbornicima nekih biblioteka. U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, u rukopisu 5574, L. 10 b-ll b., nalaze se dvije pjesme tesavvufskog
sadraja, naslovljene: Ez an ejh lbrahim-efendi Peevi rahimehullahu. Prva od dvije pjesme ima 89, a druga 22 bejta (distiha).
To to je ovdje nazvan ejhom govori o njegovoj dervikoj opredijeljenosti, o emu imamo i vie podataka u njegovoj Historiji.
Naprimjer, on dosta dugo, ak bi se moglo rei neuobiajeno za
djelo ovakve vrste i za njegov nain pisanja, pravi digresije kad
govori o udesima evlija, napose, pred kraj djela posveuje dosta
prostora kad govori o Abdulkadiru Gejlaniju, osnivau kadirijskog
dervikog reda, a s ponosom istie da je rukopis knjige o Abdulkadiru Gejlaniju koju je Sadeddin-efendi prevodio sa svojim sinovima, u njegovom posjedu. Da je bio sklon itanju i sluanju djela
pobono-tesavvufskog karaktera svjedoi i podatak u kome navodi
8

kako je prisustvovao izvoenju Muhammediyye koju je napisao

Yazici-oglu, a recitirao eyh Sivasli Abdulmecid.
Dosta podataka u svojoj Historiji Peevija daje o svojoj slubi,
o neposrednim zadacima koje je obavljao. Iz tih podataka zakljuujemo da je on esto bio u pregovarakim ulogama, vjerovatno iz
vie razloga: najprije to je znao vie jezika, zatim to je jako dobro
poznavao situaciju na granici, a potom i zato to je, ini se, imao
dara da u vrlo tekim situacijama iznae za svoju stranu najpovoljnije rjeenje. Tako je on bio pregovara i oko predaje tvrave
Ostrogona kad su je Turci izgubili, a pregovarao je i kad su je ponovo zauzeli o uvjetima preuzimanja.
ini se ipak da je Peevijina sposobnost najvie dolazila do izraaja u finansijskim i poreskim poslovima. Ve 1003. (1594-95.)
pie da je bio dunavski defterdar. Potom ga, na osnovu njegova
pisanja, vidimo kako popisuje tri sandaka u Grkoj (Eubeja,
Lepanto i Karliili). Isto tako je u tek osvojenom Egru po prvi put
ustanovio evidenciju svih Egerlija, bilo spahija, bilo gonullija,
utvrdio njihove dnevnice i ono to im pripada. U skladu s tim defterom izdati su s padiahovog divana hukmovi i berati. Na istom
se poslu (finansijskom) dokazao i kad je zaduen poslovima kovnice novca (1624.) to je obavljao nakon to je bio muhafiz Mardina.
Nakon to je osmanski novac dugo gubio na vrijednosti, tada je
Peevija iskovao novac prave vrijednosti.
Finansijske poslove je obavljao i kao defterdar Tokata (1625.)
kada mu je ponuena funkcija glavnog defterdara koju je odbio i
ostao na funkciji defterdara Tokata. Poslije je obavljao dunost
dunavskog defterdara, kada je dobio anadolski defterdarluk, centralni defterdarluk na padiahovom divanu (1631.). U vrijeme pohoda na Revan (1634-35.) Peevija se nalazio na dunosti temivarskog defterdara, a 1635-36. je defterdar u Bosni. Tada je dobio
padiahovo pismo da organizira izradu 5.000 topovskih uladi teine po 25 oka. Iako su doli livci iz Istanbula sa pripremljenim
kalupima to nisu uspjeli uraditi pa je to uradio jedan domai majstor, Bonjak.
Sve ovo govori o Peeviji kao vrlo sposobnom ovjeku koji se
u raznim tekim situacijama uvijek uspio snalaziti. Tako mu je,
kao sandakbegu Stolnog Biograda, bila povjerena gradnja mosta u
9

Tati. Kada je boravio u Budimu i ostao bez novca, otiao je iz Budima

u Peuh, odakle je usred zime dovezao tristo kola hrane za Budim.
Mada pie historiju, na osnovu prvorazrednih izvora i kazivanja
pouzdanih osoba, ali i na osnovu vlastitog osvjedoenja, Peevija
nije hladnokrvni promatra zbivanja oko sebe. On vrlo otvoreno
kritizira loe postupke namjesnika, potkupljivost vezira, uvoenje
mita kao legalnog puta dolaska do poloaja pa i spletke na samom
dvoru. U analizi propusta koje ine vlasti posebno je direktan kada
prikazuje stanje na granici, osobito u Maarskoj, u kojoj je roen i
gdje je proveo dobar dio ivota pa je i najbolje upuen u stanje tog
kraja. Time e kao suvremenik Hasana Kafije Pruaka, koji je u
svome djelu Temelji mudrosti o ureenju svijeta takoer uoio
prve pojave krize i opadanja moi Osmanskog carstva i na njih
ukazao, biti drugi Bonjak koji svojim djelom kritizira uzronike
takvog stanja. Peevija e kao oevidac tekog stanja objasniti da
je kriza koja je rezultirala pljakanjem zemlje i stvaranjem hajdu
kih grupa od 500-600 osoba nastala zapravo zbog toga to raja
nije bila zatiena. Kao rezultat takvog nepodnoljivog stanja punog svakodnevne neizvjesnosti. Peevija kae: "U svojoj siromakoj kui u Peuhu, ja sam, im bi se smrklo, opasivao sablju, uzimao puku u naruje i tako lijegao."
On tu osobinu otre i potene kritike podrava i kada govori
o jednom propovjedniku (vaizu) za kojeg kae "U vazovima je
bio vrlo hrabar i kad bi spomenuo dravne velikane nije ih tedio
rijeima."
Meu

one koji stvaraju krizu u dravi Peevija, razumljivo, ubraja Turkmene alevite na istonim granicama Anadolije koje zbog
njihove karakteristine nonje (crvenih kapa) naziva kiztlbaama.
Naravno, oni su za njega krivovjerci (sapkin), pa ak ponekad i
nevjernici (kafir) i protiv njih je dozvoljeno ratovati jer ugroavaju vjeru i dravu. No ktztlbaama on redovito naziva i Irance,
ne koristei nikakav drugi izraz za njih. Ktztlbae su za Peeviju
dakle svi: Turkmeni, Iranci, ali i druge etnike skupine koje su se
poput Kurda ili Azera, na istonim granicama Carstva odmetnuli
od centralne osmanske vlasti. Ipak, ktztlbae su uglavnom iiti ili
aleviti s tim to im vrlo esto dodaje epitet "rafizi" to oznaava
jednu iitsku sektu.
10

U vezi s ovim treba rei da je Peevija ipak jedan odani pripadnik Osmanskog Carstva, ortodoksni musliman, pa u skladu s tim i
gleda na mnoge stvari i dogaaje. Otuda opravdava upade koje
gazije ine u neprijateljske zemlje (darul-dihad). Ratne scene,
krvoprolia i brojna pogubljenja opisuje onakvim kakvi su se uistinu zbivali u skladu s ratnom etikom toga vremena iako ponekad
usklikne da e silnike stii Boija kazna. Stoga, usprkos njegovoj
veoma velikoj objektivnosti u pisanju kojom se ne moe podiiti
ni mnogo zapadnih ni istonih historiara, na Peeviju nipoto ne
smijemo gledati kao na povjesniara modernog doba, iako je pitanje koliko su i historiari kasnijih stoljea osloboeni tendencije
da piu u korist svoga naroda, svoje vjere i svoje drave. Dakle,
iako je jedan od najobjektivnijih, ipak je Peevija historiar 17. stoljea i iskljuivo ga kao takvog treba itati.
Njegova Historija obuhvata period od 1520.-1640. godine i zanimljivo je rei da je kronoloki nastavak historije jednog drugog
Bonjaka, Husejina Bonjaka - Kode Muerrika, koji je napisao
Historiju Osmanskog Carstva do 1520. godine. Istina, Husejin
Bonjak koda Muerrih, koji je suvremenik Peevijin namjeravao
je opisati i dalje periode, ali ga je smrt pretekla u tome, pa posao
nije zavrio kako je namjeravao. A na Peeviju se nadovezao Bonjak Mehmed Halifa sin Husejina, koji vodi ljetopis dogaanja u
Carstvu od 7.10.1650. do 1.3.1665. godine. I ovo je djelo dvaput
izdavano na turskom, ali kod nas nije prevedeno. Tako e nai
itaoci imati priliku na bosanskom jeziku najprije itati Historiju
Ibrahima Alajbegovia Peevije. Poseban znaaj sve ove kronike,
kao narativni izvori, imaju u tome to se u XVII stoljeu prestaju
voditi popisi stanovnitva kao to je to injeno od prve polovice
XV stoljea. Pa i kada su ti popisi, tahrir defteri, voeni, kronike,
ljetopisi, vakufname, kununame, sidili i drugi izvori bili su izvanredna dopuna za cjelovitije i potpunije shvatanje situacije.
Ibrahim Alajbegovi Peevi je roen u Peuhu (Maarska) 980.
(1572.) godine. Potjee iz srednjovjekovne bosanske porodice, a
njegov pradjed Davud-beg dobio je zijamet Kakanj, na osnovu
tezkire rumelijskog beglerbega Jakub-pae Bonjaka 902. (1496.).
Berat o dodjeli toga posjeda bio je u Ibrahimovom vlasnitvu i on
ga je prepisao u svoju Historiju. Taj zijamet je bio u posjedu Davud11

-begovom i 922. (1516.) godine kada je imenovan kao Zijamet

Davud-bega Bosne. Upravo je ovaj naziv i najznaajnija potvrda
Davud-begovog porijekla. Taj naziv je koristio Davud-beg u vrijeme kada je sluio na dvoru Mehmeda Fatiha kao silahdar jer je
tek na dvoru spominjano porijeklo pojedinih dvorskih slubenika
koje inae nije isticano. Sam Peevija ne istie svoje bosansko
porijeklo kao to to ne ine ni drugi slubenici Osmanskog carstva
koji su dospjeli do visokih poloaja pogotovo ako je to porijeklo
kransko.

Ibrahimov djed Dafer-beg, koji je bio alajbeg i kao takav i

poznat kao Koda Alaj-beg, bio je jedan od najbliih suradnika
Gazi Husrev-bega. Bio je poznat junak koji se naroito isticao u
osvajanjima Maarske, kasnijeg zaviaja njegova unuka Ibrahima.
Takoer je sa Malko-begom vojevao po Bosanskoj krajini. U boju
na Mohakom polju sudjelovao je sa svojih osam sinova, od kojih
je jedan bio i Ibrahimov otac.
Jedan ogranak porodice Alajbegovia se iz Maarske vratio u
Bosnu gdje su imali posjed u nahiji Lepenici (u originalu se moe
itati Penica, to je svakako blie izvornom izgovoru mjesta, a ne
Biha kako to ita abanovi), dok Ibrahimov otac ostaje na posjedu u Maarskoj, gdje mu se rodio i sin. Zanimljivo je da Peevija
iako esto spominje oca, nigdje ne biljei njegovo ime. Po oevoj
smrti, kada je Ibrahim imao 14 godina, 994. (1596.), odlazi daidi,
Ferhat-pai Sokoloviu u Banja Luku. Kad je Ferhat-paa premjeten u Budim, s njim odlazi i Ibrahim. Majka Ibrahimova je dakle
iz porodice Sokolovi, pa on za svakog Sokolovia kojeg spominje u svojoj knjizi napominje da je to njegov roak.
Ibrahim za sebe pie da nije stekao neko temeljito obrazovanje,
ali naglaava da je volio itati i da je itav ivot proveo itajui
historijska djela.
Peevija najprije stupa u vojniku slubu, ali kad se uvidjelo da
on ima velike sposobnosti u finansijskim poslovima gotovo itav
ivot e se baviti defterdarskim poslovima popisivanja stanovnitva
i ubiranja poreza. Ipak, vidimo ga kako prilikom odbrane Ostrogona
pregovara o uvjetima predaje Ostrogona (2.9.1595.). U to vrijeme
se Peevija kao dunavski defterdar susreo sa kadijom Jerkoja
(ureva) na Dunavu koji mu je ispriao pojedinosti o ustanku
12

Mihala. Godinu kasnije je kao izaslanik Lala Mehmed-pae Sokolovia otiao u Istanbul da trai pomo pri opsadi Egre. Nakon to
je u vojsci Saturdi Mehmed-pae opsjedao Veliki Varadin (danas
Oradea u Rumunjskoj) to je nakon neuspjeha Saturdije dovelo
do njegova smjenjivanja i dolaska Ibrahim-pae Novoeherlije za
velikog vezira, jedno vrijeme Peevija ne govori o sebi kakvu
dunost obavlja. Tek 1600. godine ga opet susreemo u vojsci
koja osvaja Kaniu (danas: Nagykanisza u Maarskoj), a godinu
kasnije u vojsci Jemii Hasan-pae koja bezuspjeno pokuava
povratiti izgubljeni Stolni Biograd (danas: Szekesfehervar u
Maarskoj). U zimu 1601-02. je Peevija iz Budima dolazio pokupiti hara Poege o emu pie: "Te zime sam ja, va sluga, kupio
hara Poege i poslom sam bio odsutan iz Budima pa sam serdara
o nekim stvarima izvjeivao pismima. Snijeg je bio do prsa. Zbog
snijega vie se nije moglo ni pomisliti da se ide. Htio sam obaviti
putovanje zaleenim Dunavom, ali zbog toga to su propadali ljudi
sa konjima kroz led, jedva sam petnaesti dan ove muke i nevolje
stigao u Peuh." U vrijeme kada su Turci branili Budim pokuavajui napasti Petu koja je bila u rukama Austrijanaca, Peevija
se upoznao sa Dervi-paom Bajezidagiem koji mu je ispriao
neke dogaaje koje je ovaj unio u svoju Historiju. Peevija je poslije toga postao lini sekretar Lala Mehmed-pae Sokolovia koji
je postao veliki vezir, pisao mu pisma i nosio ih u Carigrad. Tako
je, ovlaten od serdara, pregovarao i o preuzimanju Ostrogona od
Austrijanaca, a onda je vijest o zauzimanju toga grada sam odnio u
Carigrad gdje je primljen od sultana i nagraen poasnom odorom.
Sljedea mu je dunost bila isplata plaa konjanikoj vojsci
(baltik halki ili alti boluk) to je s velikim uspjehom sam obavio
iako je taj posao obino radilo osamnaest ljudi jer je trebalo isplatiti 75,000.000 aki.
Koliko god je Ibrahimu teko pala smrt njegova zatitnika Lala
Mehmed-pae Sokolovia, ini se da ga se isto tako dojmio grub
postupak novog velikog vezira prema Mehmed-painoj djeci koju
je ovaj liio svakog nasljedstva. Nakon defterdarskih poslova u
Grkoj kad je popisivao Eubeju, Lepant i Karliili, Ibrahim se izvjesno vrijeme povukao na svoj posjed u Peuh. Tek, 1618. ga vidimo u
Moldaviji u gradovima Akkermanu i Benderu. U vrijeme p~o1fe,:,':':
/

/-:T

' "
:.'

'

sultana Osmana II nalazio se u Carigradu i bio oevidac veine

vezanih za smjenu sultana i pogubljenje Osmana II.
Godine 1033. (1623-24.) imenovan je defterdarom Dijarbekira,
a potom i beglerbegom Rakke, s rangom pae od Karamanije. Uz
to je dobio zadatak da uva grad Mardin sa 200 sejmena. Iza toga
je imenovan defterdarom Takata, a onda mu je ponueno mjesto
glavnog defterdara to on nije prihvatio. No onda je premjeten za
dunavskog defterdara (1625-26. ), pa l 040. (1631.) za anadol skog
defterdara. Najviu dunost koju Peevija obavlja u svojoj karijeri,
sandakbeg Stolnog Biograda, dobio je 10. maja 1633.
Nakon dvogodinjeg upravljanja tim sandakom opet je 1635.
dobio u zadatak popis dunavskih krajeva, a iste godine je postavljen za bosanskog defterdara. Dvije godine kasnije, 1637., vidimo
ga opet kao temivarskog defterdara. To je i posljednja dunost za
koju se zna da ju je Ibrahim Alajbegovi Peevija obavljao. Nakon
toga on se povukao u Peuh i pisao svoju Historiju. Ve 1059./1649.
spominju ga kao umrlog pa je sigurno da je umro najkasnije te
godine.
dogaaja

***
U prijevodu Peevijina djela sam se osim izdanja iz 1860-61. godine koristio i latininim izdanjima Bekira Sidki Baykala (Ankara,
1981.) i Murata Uraza (Istanbul, 1968.). Ipak pojedine nedoumice
sam istom uspio razrijeiti kad sam sporna mjesta uspio proitati u
rukopisima Siileymaniye biblioteke u Istanbulu (rukopisi: Hamdiye,
N2 613). Moj boravak u Istanbulu su pomogli gospoda Mustafa
Hafizovi, Edhem Biaki i Hasan Bali na emu im ovom prilikom toplo zahvaljujem. Takoer elim izraziti zahvalnost gospodinu Andrasu Riedlmayeru, koji mi je ustupio izdanje Peevijine
Historije iz 1860-61. godine. Recenzentima, Behiji Zlatar i Amiru
Ljuboviu, zahvalan sam na korisnim sugestijama.
Rad na ovom djelu posveujem svojoj djeci: Ferihi, Lebibi,
Zejni, Salihi i Muhamedu kome sam naroito zahvalan na pomoi
prilikom izrade Rjenika termina.
F. Nametak
14

UVOD

U ime Allaha

sveopeg dobroinitelja,

Milostivog

Neka je hvala Uzvienom Bogu od ovog bezvrijednog roba. I

selam neka je od odanog prijatelja Boijem uzvienom Prijatelju
(Poslaniku) i njegovoj obitelji koja je nala pravi put sa ljepotom
njegova duha i njegovim svjetiljkama (zvijezdama).
Nakon ovoga, neka prijateljima ista srca i odanim drugovima
ne ostane tajno i skriveno, govorit e se o dogaajima vezanim za
osvajanje moga zaviaja Maarske drave, neka je uzvieni Allah
sauva od nesretnih dumana i o osvajanjima umrlog i od Boga
oprotenog sultana Sulejman-hana, neka mu Bog ukae svoju milost. Tim povodom morne bezvrijednom urnu doe ta misao: da ja,
ije je znanje malo i nitavno, utvrdirn i opiem neke datume i osobe koje to zavreuju, o kojima sam neto saznao da bih to oivio.
Koliko god je to poput dervikih razbaruenih odora uplje sa stotinama rupa, ili areno poput softanskih ogrtaa; s obzirom na to
da je odvagan o na terazijama pametnih osoba i preneseno iz kronika koje su napisale pouzdane osobe, nadati se i oekivati da oni
pouzdani koji ovo vide prekriju zastorom oprosta i budu blagonakloni prema mojim nedostacima.
Kazat u otvoreno da sve to uradim ne vrijedi.
Pa ipak, u ovaj sam posao uao sa eljom da napiem svakom
pristupanim i svakodnevnim razumljivim jezikom oienim od
stranih rijei i srokova, ono to su u svojim djelima napisali Delalzade Niandi Mustafa-beg 1, njegov brat Delalzade Salih-efendi 2,
1

Delal-zade Niandi Mustafa-beg, poznat i pod nadimkom Koda Niandi

(Veliki niandija). Roen oko 1490. godine, zavrio Sahn-i seman medresu.
Sluio kod vezira Piri Mehmed-pae kao pisar (1516.) i kasnije kao tezkiredija. Stalno je napredovao u slubi dok nije 1566. godine postao slubeni niandija (sastavlja i pisar carskih fermana i berata, ovlaten da ispisuje carski znak tj. nian (tugru). Umro je 1567. Napisao je djelo Tabakatul-memalik
koje Peevija citira.
Delal-zade Salih-elebi, roen 900./1494-95. u Vuitrnu gdje mu je otac bio
na slubi kao kadija. Brat je Niandi Mustafa-bega. Bio muderis u Edreni.
Pisao pjesme koje su se svidjele velikom veziru Ibrahim-pai pa onda doveden
na medresu u Istanbul. Kasnije bio na poloajima muderisa i kadije. Najvia

15

Tevkii Ramazanzade 3 , rahmetli majstor pjesnik All-efendi 4 , Hasan

Beyzade-efendi 5 , Had1d16 i Katib Mehmed-efendi 7 . Uspjeh dolazi
od Allaha. O kako je lijep Allah i kako je dobar pomonik!

funkcija mu je bila- egipatski kadiluk s plaom od 80 aki dnevno, a onda mu

je data mirovina od 100 aki dnevno. Posljednje godine proveo je u Istanbulu
piui i prevodei brojne knjige. Djela koja spominje Peevija je Tarih-i Sultan Suleyman (Historija sultana Sulejmana) i Tarih-i Misir (Historija Egipta).
Ramazan-zae Mehmed-elebi (Kuuk Niandi) je osmanski dravnik i historiar. Roen je poetkom XVI stoljea. Sluio je kao pomonik Delal-zade Mustafe pa je prozvan i Kuuk Niandi (Mali niandija). Sluio ja na
dvoru kao divan katib, 1552. godine postao je defter-emin, 1554. postaje reisul kuttab (glavni pisar), a 1558. dobio je titulu niandije s tim da ide u Moreju (Peloponez) na slubu. 1563. je umirovljen sa zeametom od 50.000 aki.
Umro je 1571. gtodine. Glavno djelo mu je poznato pod naslovom Tarih-i
Ramazan-zade ili Tmih-i Niandi.
Mustafa All-efendi, poznati osmanski historiar i biograf. Roenje u Galipolju
(Gelibolu) 28. travnja 1541. godine. Zavrio je kolovanje u Rustem-painoj i
Semaniji medresi u Istanbulu. Sluio kod princa Selima, zatim bio u pratnji
Lala Mustafa-pae u Siriji gdje je sluio kao sekretar. Jedno vrijeme je sluio
u Egiptu, potom opet u pratnji, ovog puta princa Murada III. S njim se vraa
u Istanbul. Kasnije slui u Bosni. Potom je sluio kao defterdar u Bagdadu,
Sivasu da bi 1596. bio postavljen za sandakbega Kajsarija. Zatim je bio postavljen za sandakbega Dide gdje i umire 1600. godine. Napisao je vie djela
od koj ih je najpoznatije Kunhu 'l-ahbar (Historija osmanskog carstva) u pet tomova. Ima i 2 divana pjesama, po jedan na turskom i jedan na perzijskom jeziku.
Hasanbeyzade Ahmed-paa, osmanski dravnik i historiar. Sluio na dvoru.
U vrijeme pohoda na Eger (1596.) bio tezkiredija (biljenik) Damad Ibrahim-pae. Uestvovao i u pohodu na V arad 1598. Vratio se u Istanbul i opet sluio kao teskeredija kod Damad Ibrahim-pae u kojem svojstvu ide i na
pohod na Ujvar. Na konaku u Vukovaru (u kolovozu 1599.) imenovan je
glavnim tezkiredijom. Kasnije bio defterdar Dunavske oblasti, Karamana i
Halepa. Na koncu je bio pozvan da prati sultana M uraa IV na pohodu u Revan (9. oujak-26. prosinac 1635.), a po povratku umire u Istanbulu 1046.
(1636-37.). Glavno djelo mu je dvotomna Historija. Prvi dio je saetak ranijih historija, a drugi je pisao kao svjedok dogaaja.
Hadidi, osmanski historiar ije se roeno ime ne zna, openito je poznat samo
kao Hadidi jer mu je otac bio kova (arapski hadid= eljezo). Umro je poslije
1530. godine. Napisao je Osmansku historiju u stihovima i to je jedino njegovo poznato djelo, ako se izuzme nekoliko njegovih pjesama razasutih po rukopisnim medmuama. Njegovu historiju su od osmanskih historiara koristili
Nasuh Matraki, Hoda Sadeddin, Ibrahim Peevi i Ahmed Vasif.
Sa'duddin-efendi zae Mehmed elebi-efendi je sin ejhulislama Hoda
Sa'duddin-efendije. Roen je 975. (1567-68.) u Bursi gdje mu je otac sluio

16

KRATKO KA ZIVANJE O VLASTI IRATOVANJIMA SLAVNOG SULTANA SULEJMAN-HANA PREDVODNIKA DIHADA I POBJEDA

O pero, opii sutinu Sulejmanova vremena

Je li mu vien par u veliini i sjaju
Sve na svijetu mu se pokorava
I mlade na licu vremena je njegov ig
Njegova se naredba provodi javno i tajno
Pred njegovim zapovijedima glavu saginju ljudi i dini
Muhur plemenitosti s dostojanstvom je predat njemu
Roba koji mu se svidi uini nosiocem peata (velikim vezirom)

Sultan Sulejman je bio tako veliki vladar, koji nije imao dostojna para, jer je kao biser doao na svijet iz slavnog roda oevog i
plemenite utrobe materine.
U vrijeme stupanja na prijestol bio je jedini nasljednik pa je bez
grijeha zbog borbi za posjed i vlast i bez bilo ijeg pogubljenja
preuzeo prijestol. Stoga nije ostalo mjesta nikakvoj sumnji da se
moe tvrditi da mu je i onaj svijet ukraen kao to mu je bio i ovaj.
to se tie njegova blagoslovljenog izgleda bio je ovakav: lice
okruglo, oi svijetle, razmaknute obrve, orlovski nos to po miljenju umnih ljudi simbolizira dalekovidnost i otroumnost,
ljudska rije, uske grudi, zubi poput bisera, rast umjeren i pogodan, vrat dug i uzak poput srebrene surahije, odjea, turban, nain i stil odijevanja lijepi, dopadljivog govora i ponaanja, protinjen, na mjestu gdje se razgovara bio je uene rijei, savrene
pameti, prijatelj uenjaka, vjetih osoba, filozofa i pjesnika, osoba
u kojoj su se nale sve fizike i duhovne vrijednosti. Bio je veseo
vladar, da vie od etrdeset godina na svijet nije doao njemu
slian.

kao mederris. Nakon temeljitog obrazovanja bio mulla od Mekke 1000. (1591-92.), 1004. (1595-96.) kadija Istanbula, anadolski kazasker, rumelijski kazasker, da bi po smrti ejhulislama Sun'ullah-efendije postao ejhulislam 1010.
(1601-02.). Godine 1024. (1615.) umro je od kuge.
Pisao je pjesme, a otpoeo je i nadopunjavati oevo djelo Tadu 't-tevarih,
ali taj posao nije uspio okonati. Taj njegov nedovreni rad je koristio i
Peevi.

17

POJAVA CRVENOG KAUKA

U njegovo sretno vrijeme bilo je primjerno nositi crveni poasni

turban. Do kraja njegova vladanja pojavili su se ak duani sarukija. Do tog vremena svako je svoj saruk savijao kako je znao i
umio. Vojne jedinice su se openito izdvajale iz skupine po sarucima. U ovom vremenu nije se stavljao saruk samo na carskom
dvoru kao to je bio obiaj, vojska je svugdje stavljala kauke. Po
prvi put u uzvienoj Osmanskoj Carevini janjiarima su stavljane
posebne kape na mjesto ulaha i tadova, a spahijama samci koji
su lijepo izgledali. U svojim neuporedivim rijeima i lijepim stilom
Hoda-efendi 8 jedan od najveih uenjaka Rumelije i najboljih njenih pisaca, neka je rahmet njegovoj dui, napisao je, a mi to iz njegova djela Tacu 't-tevarih na isti nain prenosimo:
"U franakim i rumskim zemljama oblai se odijelo i kapa od
vunene tkanine "suf' i "skerlet" podesno uvjetima njihove klime
i zraka, tamo se oblae kape ute, crvene i crne boje. Povinovavi
se izreci da je "najpodesnija bijela odjea", u Osmanskom carstvu crne boje su zamijenili bijelim i tako itavu zemlju uinili
bijelom. Sve do vremena sultana Jildirim-hana (Bajezida I) odrao se ovaj stil. Zbog mogunosti greke u raspoznavanju jedinica vojske kojih je bilo mnogo u vrijeme Jildirim Bajezida-hana napravljeno je vie vrsta odjee. Na nagovor beglerbega
Timurta-bega padiah je naredio da se spahijama i dvorjanima
obuku posebne bijele kape. Istaknutijim pripadnicima dvora i
vlasti i njihovim slubenicima zapovjeeno je da nose crvene
kape. Gazi Sultan Mehmed-han, Osvaja, sedmi sultan osmanske dinastije i osvaja Istanbula, s obzirom na to da mu je za cilj
bio smjestiti se u zemlji Pejgamberovog asnog suneta, objavio
je da je sunet omotati bijeli saruk i naredio da janjiari kao posebno obiljeje nose ovaj saruk ukraen vezom sa srmom. Crvene kape koje su koristili ljudi na visokim poloajima, u povodu
unapreenja zbog proirenja drave, trebale su se ukrasiti raznim
ukrasima. A kapa uskuj, koja se koristila meu janjiarskim ko8

Sa'dettin, Tacu't-tewarih yay. I Parmaksizoglu. Istanbul, 1974., sv. I, str. 67-68.

18

mandantima pronalazak je Gazi Sulejman-pae, osvajaa B alaj ira.

On je odabrao ovaj dio odjee iz duboke ljubavi koju je gajio
prema Mcvlana Delaluddinu Rumiju 9 , neka mu je posveena
tajna. U vrijeme Gazi sultan Murada, ije je mjesto Dennet,
bila je rairena pojava da odjea sultana i velikodostojnika bude
ukraena finim zlatnim vezom. Na nekim pohodima i skupovima
osmanski su sultani ovaj uskuf (kapu) imali kao sultansku krunu.
Samci vezani na Jusufi nain, ovijeni na zlatnim krunama koji
se sada vide povrh istih mezara Osmanovih potomaka- koji
izgledaju neuporedivo i iji su ukrasi zamotani na jedan takav
nain da ni oni koji ih gledaju s povealom ne mogu vidjeti
gdje se nalazi kraj - su vrlo vjeto napravljeni, lijepo izgledaju
i njihovo gledanje raduje, a oblaeni su na prijemima, u damijama i mjestima gdje se dolazilo odavati pokornost."
NEKOLIKO PRIMJERA NJEGOVA PRAVEDNOG
I ISPRAVNOG POSTUPANJA

Visoko cijenjeni, rahmetli i od Boga oproteni njegov otac sultan

Selim-han- neka mu je zemlja lahka i neka mu je mjesto u Dennetu - nakon to je osvojio Egipat otuda je protjerao i preselio u
Istanbul esto kua naroda. Kad je sultan Sulejman spoznao njihovo stanje dozvolio je onima koji hoe da se vrate u svoju zemlju
neka idu, a oni koji hoe da ostanu neka budu slobodni u naem
glavnom gradu.
Rahmetli sultan Selim, neka mu je boravite u Dennetu, htio
je dravu dovesti u stanje da joj nita ne moe nakoditi. Zabranivi stoga da neki trgovci stalno putuju u Iran, oduzet im je imetak, jedan dio toga imetka stavljen je u dravnu blagajnu, a jedan
dio je potroen. Sultan Sulejman je naredio svojim slubenicima
da se svima vrati ono to je oduzeto i stekao je veliki sevab time
to je u potpunosti vraen imetak njihovim vlasnicima.
9

Mevlana Delaluddin Rumi (1213.-1273.), veliki mistiki filozof i pjesnik,

roen u Belhu (Afganistan), a najvei dio ivota proveo i umro u Konji (Turska), gdje mu se nalazi turbe. Napisao vie djela na perzijskom jeziku od kojih su najpoznatija Mesnevi-i manevi, Divani-i Kebir i Fihi ma fihi. Na osnovu njegova uenja iznesenog u Mesnevi-i manevi njegovi sljedbenici su osnovali tarikat (derviki red) mevlevi.

19

Vezano za zulume koje je poinio Kanli Dafer-beg (Krvavi) 10

koji je bio sandakbeg Galipolja i komandant mornarice, na pritubu od strane njegovog ehaje, nareeno je da se izvri kontrola.
Kao posljedica istrage ustanovljeno je da je Kanli Dafer-beg
uinio bezbrojna zlodjela pa je objeen da bi posluio kao primjer
drugim upraviteljima.
Prizrenski beg je prodavao djecu raje kao roblje, a neke je poslao kao poklon velikaima u Istanbul. Kako se ova pria prenosila
i o njoj se ulo poslan na sve strane, je jedan au sa pomonikom
i izvrena je smrtna kazna.
Neki od silahdara su se okupili pa su se osmjelili da uznemiruju
vezire i dravne dunosnike, a kada je to dospjelo do padiaha, njihov zapovjednik je izbaen s posla, a pet osoba je pogubljeno.
Ove su se stvari zbile u vrijeme kad je padiah stupio na prijestol.
Zbog toga injene su molitve, a oni kojima je nanesena nepravda
ponitena, prolijevali su suze radosnice, za svakoga ko bi za ovo
saznao nije bilo sumnje da e padiah biti nagraen na oba svijeta,
da e biti sretan i dugovjean.
U njegovu sretnom vremenu niko od njegovih upravitelja, kadija
i slubenika nije bezgrean i bez razloga bio udaljen s posla. Uope,
bilo je malo otputanja s posla, a oni koji su zbog velikih grijeha
otputeni s posla nisu lahko mogli dobiti novo zaposlenje. Zbog
toga su se svi zaposleni drali pravde i potenja i govorili bi: "Ako
budem otputen s posla zbog greke neu vie vidjeti slube". Zbog
toga nikom nisu padale na pamet ak ni loe primisli.
Na primjer, kadija Sereza bio je jedan od bliskih ljudi rahmetli
Delalzade Koda Niandi Mustafa-bega. Prema miljenju ovog
siromaha, to se vidi iz njegovih pisarna, ovaj je obavljao dunost
kadije Sereza petnaest godina. Klima Sereza je loa pa je ovaj zbog
toga to nije podnosio takvu klimu dugo vremena uzimao lijekove,
a zamolio je Delal-zadea u pismu da mu isposluje mjesto u nekom
drugom gradu. Ali ako mu Delal-zade ne moe promijeniti mjesto,
10

Dafer-aga (ili Dafer-beg) bio je kapudan-i derya (komandant mornarice,

etiri godine u vrijeme sultana Selima I i najvanija mu je zadaa u to vrijeme bila osigurati put sultana Selima u Egipat. Zbog okrutnosti bio je poznat
kao Kanli Dafer (Krvavi Dafer). Na mnogobrojne albe na njegovo ponaanje sultan Sulejman je dao da se pogubi.

20

s obzirom da se ne moe priviknuti na klimu, neka ga se razrijei s

dunosti.
U to vrijeme je bilo malo upravitelja koji su otputani s posla.
Rahmetli Husrev-beg 11 je punih 33 godine upravljao Bosnom. U
ovom periodu je samo jednom zbog nekih potekoa ova dunost
dana Ulama-pai 12 , a kratko nakon toga je ponovo njemu predana i
onje kao sandakbeg Bosne preselio u Boiju milost.
Mislim da je Dundi Hamza-beg 13 , dok je bio sandakbeg ule
ili Solnoka, skrivio poraz. Zbog toga je dola padiahova naredba
da se ukloni sa dunosti i uhapsi u budimskoj tvravi. Ali kad je
padiah saznao da je on ranije osvojio tvravu Tata, da je uinio
brojna slavna djela, da je esto zarobljenika koje je zarobio u tim
krajevima kod sebe odkolovao, iako se ovaj jo nalazio zatoen u
tvravi postavio ga je ne novo mjesto kao sandakbega. Ali kad
je izaao iz kule pao je na zemlju i toga dana nije mogao nikoga
vidjeti. uo sam od ljudi koji su bili uvari tvrave da je proveo
dugo vremena u kuli i da mu je vid zbog toga oslabio.
Onima koji su razrijeeni s dunosti, u vrijeme dok su bili bez
posla davani su posjedi s konjima, mazgama i sitnom stokom dovoljni za njihovo preivljavanje. Svojim oima sam vidio da je sadanji vladar oduzeo posjede upravitelja Solnoka i Segedina i dao ih
da bi utolio glad bosanske blagajne. I sada u zbirnom defteru Smederevskog sandaka nailazi se na biljeke o ovakvim posjedima (arpalucima). Vidio sam stare berate rahmetli Husrev-bega, Kasum-pae 14
Husrev-beg (Gazi), (Serez, 1480.- Sarajevo, 1541.). Po ocu Ferhad-begu potomak bosanske vlastele, a po majci Selduki potomak (unuk) sultana Selima
I. Namjesnik Bosne u tri navrata 1521.-1525., 1526.-1534., 1536.-1541. Pod
njegovom upravom Sarajevo postaje vaan ekonomski i kulturni centar Bosne.
Osnovao je brojne zadubine kojima je dao peat razvoju Sarajeva. .
12 Ulama-paa, sandakbeg Bosne, sin je jednog spahije iz sandaka Teke.
Upravljao je Bosnom izmeu 1534. i 1536. godine kad je Gazi Husrev-beg
bio razrijeen s dunosti bosanskog sandakbega, a nalazio se na dunosti
smederevskog sandakbega.
13 O ovom sandakbegu nemamo bliih podataka. Vjerovatno se radi o kasnijem bosanskom namjesniku koji je bio na toj dunosti nakon Malko-bega i
Osman Dan-bega.
14 O ovom Kas um-pai znamo na osnovu Peevijevog djela da je bio defterdar,
potom dvorski uitelj (lala), kasnije kubbe-vezir.
11

21

i Tur Ali-bega 15 Ovo su posjedi koji donose po tovar ili dva aki
prihoda, nailazio sam i na biljeke o posjedima (hasovima) koji
daju prihode od petnaest, dvadeset hiljada aki prihoda.
U nae vrijeme koje dopire do granica hidretske 1050. (1640-41.)
godine, bezvrijedno i unieno stanje begova je, ne budi primijenjeno, hiljadu puta gore od jevrejskih radnika. Njihovi izdaci za mito
i ono to daju kao dug da se ne bi prenio u novu godinu, toliki su
da se samo mogu poeljeti.
Ali prije nego to ovi siromani upravitelji sandaka dou do
prihoda, kroz njihove ruke proe dva puta toliko u obliku mita.
Nije to da se uzima prihod kad doe vrijeme za to. Moda ak i ne
doavi u mjesto slubovanja, umrijevi, idui ili prodavi sandak drugom bijedniku ne provodei u njemu ni dva mjeseca,
uzimano ime je mito. Dobiti nazad novac od onih koji su razrijeeni nema ni govora, ni imena im se ne spominju, niti se ovim siromasima moglo prigovoriti. Kome se poaliti na ove nepravde i
od koga se nadati lijeku. Naa jedina nada je da Uzvieni Allah
oisti ove zulumare i nepravednike izmeu svojih robova. Ali
ako se paljivo osmotri, vidjet e se da oni koji neto ine to i nalaze i svakom ko ini zla suprotstavlja se.
Nakon Mustafa-pae 16 kod kojeg smo rasli u danima naeg djetinjstva, u Budim je doao i pedeseti beglerbeg. Od ovih su samo
etvorica ivi, pa i njihovi valiluci su blizu. Ako ne uzmu ono to
im pripada, siromani begovi nikada ne i:nogu ostvariti svoje elje.
Ali mi jo vie molimo pomo od Uzvienog Allaha i nadamo se
pomoi i zatiti od strane duha rahmetli Gazi Sultan Sulejman-hana,
tako da stanje ovih siromaha popravi sto puta i da sadanji sretni i
ugledni na padiah ove siromane begove i druge ugroene jednom nagradi. Neka se smiluje vrelim uzdasima, natopljenim krvavim suzama koje se slijevaju do dna, onih koji su bili nosioci zna15

16

Turalibeg sin Ejnehana, vojskovoa u osmanskoj vojsci. Posljednjih godina

ivota bio smederevski sandakbeg. Umro prije 15.2.1572. godine. Ostavio
vie zadubina u Tuzli, Iloku, aku, Foi i jedan most na rijeci Prai. Vid.
K.reevljakovi, Sabrana djela, knj. III, Sarajevo, 1991., str. 71.
Ne znamo na kojeg se ovo Mustafa-pau odnosi, ali se pouzdano zna da je
Peevija nakon oeve smrti otiao kod daide, Ferhad-pae Sokolovia, u
Budim uz kojeg je i odrastao.

22

ko vlja (bubnja i zastave), a sada su doivjeli najvea ponienja,

otputeni s posla i ponieni, neka im da dobrote i milosti koliko
im je potrebno da preive, neka se njihova djela upiu u biljenicu
dobrih djela kod Uzvienog Allaha. Dok teku ove rijei, kao samo
jedno zrno nakupljenih bolova u srcu, napisana je samo jedna
kap iz mora nepravdi i zala nanesenih jadnim begovima. A sada
da se vratimo temi i nastavimo o lijepim osobinama rahmetli
padiaha.
U njegovo sretno vrijeme nije se moglo ni govoriti o mitu. Dok
je bio veliki vezir rahmetli Rustem-paa 17 on je optuen za ovaj
grijeh. A beglerbegluci su bili veliki poput Anadolije, Sirije, Egipta
i donosili su prihode po 4-5 hiljada dukata. Pa kad neko ima beglerbegluk u svojoj ruci po petnaest godina, a od njega se nita ne
trai, ne boji se ni razrjeenja. Jer ono to je dobivao nije bilo mito
nego samo poklon. ak rahmetli All -efendi u svojoj Povijesti
(Kunhu 'l-Ahbar) spominje da mu je jednom prilikom "erzurumski
beglerbeg poslao kao poklon pet hiljada zlatnika, a on je od ovih
novaca vratio 3 hiljade jer erzurumski prihodi nisu tako veliki".
Za vrijeme rahmetli Uzun Mehmed-pae 18 o ovakvom grijehu
nije se moglo ni govoriti. ak je optuivao svoje ljude da su toliko
puta ugroavali posjede vlasnika.
Eto ja siromah nisam uo daje prije hiljadite godine (1591-92.)
neko od visokih dostojanstvenika u rangu beglerbega uzeo mito
kao kompenzaciju za timar ili zeamet koji je dodijelio izuzev Sofu
Sinan-pae 19 , poznatog kao Potur Sofu. ak sam svjedok potpuno
17

18

19

Rustem-paa je po Baagiu (Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u

Turskoj carevini, Zagreb, 1931., str. 65) rodom iz Skradina u Dalmaciji.
Odgojen na dvoru, napredovao je do rikab-age. Slui kao namjesnik Dijarbekira, odakle dolazi u Istanbul za vezira 950. (1543.). Iste godine se eni Sulejmanovom kerkom Mihrimah, a slijedee godine postaje veliki vezir. Umro
je 26. evala 968. (1561.) godine. Napisao je kratku kroniku Turske carevine
do njegove dobi.
Uzun Mehmed-paa ili Mehmed-paa Tavi! (Dugi) je Mehmed-paa Sokolovi, veliki vezir koji je kao dijete odveden iz Sokolovia kod Rudog na kolovanje u Carski saraj gdje je vremenom dospio do najviih poloaja. Veliki
vezir je bio za vrijeme etiri sultana, o emu se govori i u ovoj Peevijinoj
Historiji.
Sofu Sinan-paa, budimski namjesnik nakon Ferhad-pae Sokolovia.

23

suprotnog: bio sam jedan od najbliih ljudi rahmetli Ferhad-pae 20 ,

moga daide koji je poginuo u Budimu. Imao je ljude koji su mu
svakog dana javljali da su spremni izvriti naredbu i dolazili su
mu na pozdrav. Ako je jednom poturu zapala dunost na granici
on bi pod zastavom mulazimbae trao sa vie od tristo slugu i
300-400 snanih momaka, boraca. Jednog dana se ovi skupe i izau pred pau pa mu kau: "Ti daje upranjene timare svojim ljudima, a mi se bez nadoknade borimo za sreu padiaha zemlje,
hranimo konje i sluge i svaki dan dolazimo na divan da te pozdravimo." Rahmetli Paa odgovori: "Moji su ljudi zajedno sa mnom
upueni na front u Perziju, sluili su u mnogim slubama i sudjelovali u vojnama, bili su vezani za mene iz istih razloga iz kojih
ste vi sada vezani." Onda je od tri timara odluio dati jedan ljudima koji su ga ranije sluili, a dva mulazimima koji su pod beratom
(koji su u aktivnoj slubi) i sve je tako provedeno u vrijeme dok je
rahmetlija bio iv. Poslije Ferhad-pae na njegovo mjesto je doao
Sofu Sinan-paa i on je za ve predane timare uzeo neto novca.
Dola je i hiljadita godina (1591-92.), otvorenje maarski front, a
u povratku s vojne ostala su upranjena mjesta emina. Poelo se
uzimati za hiljade ljudi koji nisu uestvovali u ratu po dvije ili tri
ake. Upranjeni timari prodavali su se na otvorenoj drabi. Zbog
toga niko nije htio biti mulazim (nii oficir), ali zbog ovolike
pohlepe potpuno je oslabila snaga beglerbegluka. Nije bilo ljudi i
sluga koji bi se pobrinuli za konje, stoku, deve, mazge, koji bi vrijedili za bilo kakav posao niti onih koji bi odgovarali njihovu dostojanstvu i asti. Na primjer, u vrijeme begova kod kojih smo mi
odgojeni, kod jednoga od njih se nalazilo dovoljno moi, oruja,
oklopa, prostirke i posluge, a sada nema toliko opreme i ljudstva
ni kod trojice beglerbegova. Kod sadanjih nema nita osim neuredne

Ferhad-paa Sokolovi jedan iz porodice Sokolovia iz Bosne. Obavljao

dunost klikog sandakbega 974.-982. (1566.-1574.), osvojio Zemunik,

Ozren, Bradinu. Zarobio je kod Ivani-grada zagrebakog kanonika Franju
Filipovia, koji je kasnije preao na islam. U vrijeme njegove uprave Bosnom, Bosna je podignuta na rang vilajeta i sjedite je prenio u Banjaluku.
Izgradio damiju u Banjaluci. Pomicao granicu osmanske Carevine u zapadnoj Bosni. Poslije 1588. postavljen je za beglerbega Budima, gdje je na njega
izvren atentat.

24

skupine ljudi koji se samo postrojavaju u slubi. Kad nisu u slubi, na kapiji ne ostaje nijedna osoba.
Snaga i mo velikih vezira od davnina se vidi po njihovim djelima. Veliki vezir Mehmed-paa Dugi (Sokolovi) u svojoj slubi
je podigao jednog dvorjanina ehaju Kajtaza koji je bio povjerljiv
i u slubenim i privatnim stvarima, a takoer je imao i jednog rizniara po imenu Radim Hasan-aga. Molio je Boga ovako: "Uzvieni Allahu, uini ovom robu kraj sretnim, razrijei moje tegobe i
nedoumice i svojom postojanou otkloni moju zbunjenost". Pitao
sam jednog dana Kajtaza ehaju i Hasan-agu: "Rekli ste mi da
rahmetli veliki vezir nije uzimao mito, a da njegovi redovni prihodi nisu bili vei od 150-160.000 aki. A odakle je namirivao trokove za ova dva saraja to iznosi hiljadu tovara aki, imaret u
Burgazu trista tovara, imaret u Hafsi stopedeset tovara, pa trokovi za imarete u Istanbulu na Kasimpai, Maltepi, Siriji, Mekki,
Medini i druge?"
Odgovorili su mi: "Pokloni koji su dolazili naem rahmetliji su
bili tri puta vei od mita koji primaju dananji velikodostojnici.
Trokovi, osim za gradnju zgrada, uglavnom su se osiguravali iz
poklona. U ovim imaretima sluilo je hiljadu zarobljenika (bin nefer farsa kulu). Rahmetli sultan Selim je za gradnju Novog dvora
koji je podignut kod Sultana Ahmedove damije poklonio svojoj
kerki 21 koja je odigrala prvorazrednu ulogu u gradnji dvora, l 00.000
zlatnika, ali veliki vezir nije ovaj novac uzeo za sebe nego ga je
poklonio sultaniji. Ovakvih primjera je bilo bezbroj. Ostavimo
ove po strani, rahmetlija je esnaest godina obnaao dunost velikog vezira. Njegovi godinji prihodi od hasova su sto ezdeset
tovara22 . Prema tome raunu koliki je u esnaest godina mogao
biti ukupan prihod? A pored toga je bio devet godina vezir s niim
rangom. Uzmite olovku i sraunajte: ako je tu najmanje po sto hiljada kurua godinje, postavite pitanje odakle su pristigli novci za
gradnju tolikih zgrada. Sraunali smo zajedno s njima, i ti su se trokovi popeli na sedamdeset do osamdeset puta po sto hiljada kurua.
Naalili su se: "Daba ti zarada kad se doe do ovog poloaja".
21
22

Ova sultan Selimova ki je bila ena Mehmed-paa Sokolovia.

Tovar (yuk) je u to vrijeme iznosio 500.000 aki.

25

Nije bilo drukije ni sa drugim upraviteljima visokog ranga.

Sluao sam vie puta iz usta jednog od posljednjih meu njima,
Tirjaki Gazi Hasan-pae23 : "Dok sam bio beg Sigetvara imao sam
snagu i mo i mnogo junaka i posluge. Kad sam postao beglerbeg,
postao sam vezir, ali nisam imao ni treinu toga." Ja sam drsko
upitao a ta je uzrok tomu? On je odgovorio: "Nema blagoslova,
nema postojanosti i trajnosti kao na poetku slube (misli i na najviim vrhovima). Upravljao sam vie od dvadeset godina Sigetvarskim sandakom. Godinji prihod je bio pedeset, ezdeset hiljada
kurua (dukata). Ako neke godine zarobim vie zarobljenika prihod se penjao na vie od sedamdeset hiljada dukata."
Sluao sam i od rahmetli Kara Ali-bega24 : "Upravljao sam Stolnim Biogradom (Sekefehervar) petnaest godina. Jedne godine mi
je brat pao u zarobljenitvo i da bih ga spasio vratio sam zarobljenika u vrijednosti trideset hiljada kurua (dukata), inae bi mi prihodi te godine preli sto hiljada kurua."
Inae godinji prihodi ovih sandaka su bili petnaest do dvadeset hiljada kurua (dukata). Ali upravitelji su postajali bogati jer su
od plijena i zarobljenika ostvarivali tri puta vee prihode. Nisu
imali elju da tri puta vei prihod ostvaruju od mita. ak su od nevjernikih ratnika koje su uzeli u ropstvo, osim onih od dvadeset
do trideset koliko je njima pripadalo, sve ostale slali padiahu za
njegovo zadovoljstvo.
Koliko god bi glava uzeli, napravili bi toliko ukrasa koje bi naticali na kop lj a. Velikim vezirima se slalo po tri, etiri, pet, deset
zarobljenika. Vie puta sam vidio kako je rahmetli Hasan-paa poklonio po jednog zarobljenika abdalima i derviima koji su nosili
tap to su ga drali kao ukras. Nije mu bilo nimalo teko poklo23

24

Titjaki Gazi Hasan-paa ili Hasan-paa Tiro. Porijeklom je iz Bosne. Na dvor

je doao u vrijeme Selima II. Zatim postaje sandakbeg Sigetvara. God. 1003.
(1594.) postavljen je za namjesnika Bosne. Ukupno je bio etiri puta valija
Bosne, tri puta valija Budima i dva puta valija Kanie. 1610. umirovljen je
kao vezir, ali opet se aktivira kao budimski beglerbeg gdje u dubokoj starosti
umire 1612. godine.
Kara Ali-beg Sokolovi glasoviti krajiki beg koji je itav svoj vijek proveo
ratujui po Ugarskoj. Bio je namjesnik u Stolnom Biogradu (Sekefehervaru)
i Ostrogonu gdje je poginuo l 004. (1595.).

26

niti po jednog zarobljenika i drugim prijateljima koji su mu dolazili u posjetu.

Na krajinama su se neprestano vrili upadi, nije uope manjkalo ove vrste plijena. Svaki put bi zarobili po pet, l O, 40, 50 pa ak
i vie od stotinu zarobljenika. Trgovci robljem koji su ekali u hanovima odmah su preuzimali pristigle zarobljenike. Begovi su u to
vrijeme odabirali zarobljenike i polovicu uzimali za sebe, od ostalih su spahije uzimali svakog treeg. Nevjernike ratnike, bilo da
su pripadali katanama, hajducima, tvravskoj posadi ili drugim jedinicama begovi bi otkupljivali za 25 kurua (dukata). Po ovoj
cijeni se uzimalo i davalo (prodavalo) bilo da se zarobi stotinu,
dvjesto ili koliko god nevjernika. Bilo je zabranjeno da u graninim
podrujima zarobljava bilo ko osim begova. Sada je malo ljudi koji
bi mogli shvatiti ovo stanje. Ponekad sam ovo objanjavao novopristiglim janjiarima. Koliko god su se alili da je ovo nepravedno, ovi su se trudili ako je mogue da nazad uzmu mladie tanke
poput pruta.
Do hiljadite godine (1591-92.) ovako je bilo sa zarobljavanjem
u graninim krajevima. Kasnije, nakon pohoda na Ugarsku, poto
begovi vie nisu imali rang vezira, ugled im je pao ne samo u graninim oblastima nego i meu nevjernicima i rajom. Sada, kada su
nae gazije i raspoloene daju po jednog zarobljenika od deset begovima, i to izabiru ili oravog ili sakatog. Ovaj poredak, ovaj zakon je uspostavio veliki vezir Koda Sinan-paa25 .
Boijom mudrou bilo je tri vrste ljudi koji su bili eljni rata i
prije nego se krene u pohod. Nadali su se da e sve biti kao u vrijeme rahmetli sultana Sulejmana, neka Allahova milost bude nad
njim. Ali tako nije bilo, drava je s kraja na kraj postala ruevina,
narod je skapao, jeli su uginule ivotinje. I ovome je uzrok bio
rahmetli Sinan-paa. Jer on je bio ratnik i mnogo je posla svrio.
Bio je vojskovoa u Jemenu i Halkulvadu, ozbiljan i iskusan starac.
Ali njegov nastup, k tomu jo oholost njegova sina, bili su prepreka
25

Koda Sinan-paa, pet puta veliki vezir u vrijeme sultana Murada III i Mehmeda III. Porijeklom je Albanac. Valija u Malatiji, Kastamomu, Tripoliju,
beglerbeg u Erzurumu i Halepu. G. 977. (1569.-1570.) valija u Egiptu. Poslije
toga bio serdar-i ekrem (vojskovoa) i veliki vezir u pet navrata. Umro 1004.
(1595.-96.) u devedesetoj godini ivota.

27

da napravi korisne poslove za vjeru i dravu. Najvea njegova greka koju je poinio bila je u tome to nije poklanjao panju disciplini vojske. Zbog toga je onim bliskim odgovarao "Dok se jedna
drava ne uniti ona se ne moe uzeti." Dozvolio je Tatarima da se
koliko god hoe umijeaju pa su ovi pljakali maarsku zemlju i
odvodili njeno stanovnitvo u ropstvo. Obespravljeni maarski
kralj sa svojom vojskom je doao i ono to ne bi uspio godinama
uspio je za jedan mjesec. Sve u svemu, raja su pljakana drava je
osiromaila, Erdelj, Moldavija i Vlaka su se pobunile. Ima tu i drugih stvari, ali duga je pria o ovome.
Neka uzvieni Allah obaspe svojom milou sultana Sulejman-hana, on se za svaki postupak, za svaku akciju oslanjao na jake
povode i dobro je promiljao. Poslije njega niko nije iao njegovim
putem da bi naredbodavcima posluio kao primjer. Kad je po prvi
put poao u pohod na Budim naklonio se Erdelju, lijepim postupcima je osvojio srce Vlake i Moldavije. Tako oni nisu priskoili u
pomo budimskom kralju i zbog toga je uz Boiju pomo postigao
uspjeh i pobjedu, osvojio maarsku zemlju, ispunio cilj i postao
sretan. I svi padiasi koji su dolazili prije njega drali su se istog
puta i tako otpoinjali osvajanja. Rahmetli Jildirim Bajezit-han se
oenio kerkom Vuka Brankovia, ostavljajui po strani probrane
i lijepe keri vladara sa svih strana i tako se na velikoj svadbi vjenao sa kerkom jednog nepoznatog nevjernika.
Nema sumnje da je taj postupak bio od dalekosenog znaaja.
Kasnije se sultan Murad II oenio kerkom Voje (Vukia Stjepana) s ime je elio ostvariti pobjedu nad bosanskim kraljem i
drugim nevjernicima u Rumeliji. Na kraju je Smederevo uzeo iz
njegovih ruku. Naredio je ehabeddin-pai da u Beogradu sagradi
avalsku tvravu i da odatle vri upade u maarske zemlje. Gradnja
tvrave Jergogu (Jerkoj ili urevo) preko puta Ruuka otpoeta
je iz Smedereva.
Sve na stranu, ali u ovim dananjim pohodima nije ostala nijedna
nevjemika tvrava koja nije opljakana i spaljena, ni jedan jedini
grad. Spalili su Zemun koji se nalazi naspram Beograda i uzeli su
hara od beogradskih mlinova. Pljake i pohare nainjene u gradovima, kasabama i selima zbog toga to su se pobunile Vlaka i
Moldavija rairile su se sve do Edrene. Svi su ostali zbunjeni i
28

izgubljeni. Na drugim obalama pojavilo se mnogo delalijskih pobunjenika (bandi ta) pa je u dravi zavladala anarhija. Slijedei put
rahmetli padiaha, veliki vezir Mehmed-paa uzeo je Ostrogon,
najprije je lijepo postupao prema erdeljskim nevjernicima, a onda
je izmeu njih odredio jednog nevjernika po imenu Bokaja za
kralja. Na taj nain je u toj sretnoj godini osvojen Ostrogon, a svi
nevjerniki zapovjednici i komandanti tvrava koji su bili u blizini
povili su iju. Njihovi vojnici pod komandom voe pod imenom
Nemet preli su na stranu Bea. Uz njega je bilo mnogo islamske
vojske koja je dola blizu Bea, poharala i popalila njegovu okolinu, austrijsku vojsku koja ih je napala tri etiri puta estoko su
porazili i mnoge njihove zapovjednike i plemie zarobili. Zbog
toga je Austrija bila prisiljena traiti mir i slijedee je godine mir
zakljuen.
Rije povlai rije,

dovi

sviaju

puno rijei prelazi granicu. Kome se ovi reneka ita, kome se ne sviaju neka baci ove papire.

LIJEPI POSTUPCI S RAJOM I OSVAJANJE NJIHOVA SRCA

Prema kazivanju osoba u ije se rijei moe vjerovati, u vrijeme

osvajanja beogradske tvrave koja je postavljena na vrstim temeljima, islamskoj vojsci je zapovjeeno da esto upada u Srijem pa
je to podruje temeljito popaljene i porueno. Onda se padiah
okrenuo ratu na Mohau. Na srijemskim prostorima nije ostalo
nita uzgor. Upravo u vrijeme kad se nakon pobjede vraao sultan
ija je osobina da pobjeuje, vlaka raja Slavonije se pobunila protiv svoga bana koji je bio prevarant i koji je prema njima inio koliko je god mogao vie zla i na kraju su ubili ovog neasnog bana.
Kasnije su, govorei da im tu vie nema opstanka, sa svom krupnom i sitnom stokom uli u osmanske zemlje i traili za sebe sigurno utoite. Smederevski valij a je upoznao sultana sa ovim stanjem i skrenuo mu panju na srijemsku ravnicu. Potom se sultan,
kad je ponovo krenuo u ratni pohod, kad je namjeravao poastiti
Beograd, uvratio ovdje i ezdeset knezova ovih prebjega izali su
pred padiaha i u Zemunskom polju poljubili su noge konja na
kome je sultan jahao. Svaki od njih je bio odjeven u kaftan. Sultan
Sulejman ih je pitao mogu li biti vodii. Pokazano im je mjesto
29

pred tugovima gdje e dati odgovor, a njih ezdeset su radosno

otili kao da im se odaje poast. I kasnije u pohodu na Sigetvar,
isto kao i ovaj put, ezdeset knezova je u svojstvu vodia bilo u
sultanovoj sviti i doli su sve do Sigetvara.
Padiah sretni i visokovrijedni, kad je prolazio kroz srijemsku
ravnicu, davao je akama zlatnike raji i njihovim enama koji su
iznosili vojsci kokoi i pogae, i tako ih uvaavao. A postupci sadanjeg velikog vezira su potpuno razliiti u pomoi sretnom i pobjedonosnom sultanu. Na primjer, u vrijeme kad je veliki vezir bio
rahmetli Lala Mehmed-paa26 , gore spomenuti osvaja Ostrogona,
skupljao je svu zalihu hrane u beogradsku tvravu. U to vrijeme
brat segedinskog alajbega Kara Ali-bega, Malko-beg, ovjek koji
se brinuo o gazijama, brina i paljiva osoba, pitao je tadanjeg
defterdara Ekmekizadea27 :
"Koliko moe biti prihoda iz Rumelije od ovog velikog vaeg
truda"? Ekmekizade odgovori: "Samo sedamdeset-osamdeset hiljada kila28 se moda moe nai, a moda i ne moe." Na to e rahmetli alajbeg: "Kad se rahmetli sultan Mehmed-han uputio u pohod
na Egru, hrana za pohod, jelo za odlazak i dolazak i za vrijeme opsade Egre, osim onoga u beogradskim hambarima i onoga to je
ostavljeno budimskom muhafizu koji je bio vezir i osim hrane razdijeljene beglerbegovima i komandantima vojarni, bilo je vie od
etristo hiljada kila. S obzirom da sam alajbeg, ovo mi je dobro
26

27

28

Mehmed-paa Sokolovi (Lala) je brat Mustafa-pae Sokolovia, a amidi

Mehmed-pae Sokolovia (Dugog), glasovitog velikog vezira. Obrazovan je
na dvoru odakle izlazi s titulom mirahor. Bio bosanski namjesnik 974. (1566.),
a 982. (1574.) dolazi u Carigrad za odgojitelja (lala) nekog carevia. God.
990. (1582.) postaje janjiar-aga, onda beglerbeg Anadolije pa Rumelije. G.
1009. (1600.) postao je vezir, a 1013. (1604.) veliki vezir. Umro je 15. safera
1015. (14.5.1606.).
Ekmekizade Ahmed-paa, porijeklom Albanac, roen u Edreni. Dugo vremena sluio kao vojni defterdar, a glavni defterdar (badefterdar) postaje
1015. (u lipnju 1606.). Ovu dunost obavljao sedam i pol godina (razrijeen
u prosincu 1613.). Postavljen za vrioca dunosti velikog vezira (1616.), ali
nije stupio na dunost jer se razbolio. Umro je 1618.
Kila (ili Kejl) je zapreminska mjera za ito kaja je u razliitim krajevima imala
razliitu teinu pa se zato nazivala prema mjestima u kojima je koritena (npr.
edrenska kila, solunska kila, smederevska kila itd.)

30

poznato. A ako se uzme raunati kila onako kako je bila u upotrebi

u narodu, nema sumnje da je to prelazi lo i petsto hiljada kila. Tako
niste mogli ni sauvati koliko je to mogue, vae hambare niti ste
ih mogli pustiti vojsci da ih pljaka.
Nekako ste ih spasili od pohare, a onda su se Tatari ovdje rairili. Trudili ste se da se u pet-est godina pred pohod nita ne pohara i da se ne ubiru veliki porezi, sirota raja je sve ovo podnosila
i nije se rasipala, na kraju u povratku pohoda prema Varad u, kada
je Ekmeki-zade bio defterdar Satirdi Mehmed-pae i upravnik
svih njegovih poslova, sve Tatare ste tamo pustili a ovi su sve to
su mogli zgrabiti uzeli, ene i djecu su zarobljavali. Mogli ste sa
hiljadu muka poharati, ali nije li bilo bolje sauvati segedinski
sandak koji daje 100.000 kila zaliha hrane za Rumeliju, vrijedne
300-400.000 tovara aki?" A rahmetli veliki vezir (Lala Mehmed-paa) dao mu je za pravo.
Uistinu, stanje je bilo ovakvo. Segedinski sandak je imao
12.000 kua. Dizjedan je jo vie nalazio i skupljao. Uzvieni
Allah zna, kao to je rekao rahmetli alajbeg Malko-beg, moda
su namjerno harali. Nijedan vezir nije ove uvao i njihova srca milujui gledao. U to vrijeme jadna raja uzdizala je glave "Hej, Gazi
Sultan Sulejmane, podigni svoju blagoslovenu glavu, i pogledaj
ono to si ti napravio, to si uvao i titio sirotinju kakvog je sada
stanja!" To zapomaganje raje vidio sam vie puta. Te rijei sam
sluao iz usta rahmetli Malko-bega koji je svojim oima gledao
kako su knezovima koji su sluili kao vodii u pohodu na Sigetvar
ogrtani poasni kaftani.
0 PRINEVIMA

Rahmetli ehid sultan Mustafa-han. Roen je 921. h (1515.).

Ovaj princ u stvari bio je ista srca, astan, izmeu brae se isticao
dareljivou i milosrem. Uvijek eljan znanja i umjetnosti.
Kako je bio visoko slavan ovjek bio je omiljen i od prvih ljudi
domovine i od obinog svijeta. Kad mu se primakla etrdeseta
odselio je u milost Boiju 960. (1552/53.) u Eregliju-Karaman,
a pokopan je u Bursi. Na drugom mjestu e ovo biti detaljnije
objanjeno.
31

Sultan Selim-han. Roen je 930. (1523-24.). Slijedio je svoga

slavnog oca ne usteui se od truda i problema, popeo se na sretni
prijestol Osmana29 .
Rahmetli sultan Mehmed-han. Po oevom i majinom miljenju bio je princ vredniji od njihovih oiju kojima gledaju svijet i
od njihova ivota, i zato su jo za ivota odluili da ga uine prestolonasljednikom. Ali zbog njegove iznenadne smrti, dok je bio u
Manisi, iz ovog turog svijeta odselio je u dvorac radosti. I kako je
ukraen milou, dovezen je u Istanbul, pokopan uz damiju koju
je poeo graditi i ova damija je stekla slavu po njegovom istom
imenu.
Rahmetli ehid sultan Bajezid. Roenje 928. (1521-22.). Izabrao
je put prevare starijeg brata30 sultana Selima-hana. Kasnije je sa
loom namjerom svoje prijatelje okrenuo protiv brata, podigao
vojsku, pretrpio poraz i pobjegao iranskom ahu. Nekoliko puta
je poslano sultanovo pismo da se vrati. Na kraju je usmren za~
jedno sa svojih pet sinova, tijelo mu je preneseno u Sivas i tu je
pokopan.
O njemu e biti rijei posebno. Dogaaj se zbio 15. muharema
969. (26. rujna 1561.).
Rahmetli sultan Dihangir. Roen je 933. (1526-27.) Padiah i
osvaja zemalja, drao ga je stalno uza se, ni u ratu ni u miru se od
njega nije odvajao. Bio je izvor svjetlosti padiahovih oiju i radost
njegova srca i na izletima i u lovu, a umro je u vojarni u Halepu.
Tijelo mu je doneseno u Istanbul i sahranjeno u turbe princa sultanaMehmeda.
Sultan Murad, sultan Mahmud, sultan Abdullah. Roeni 927.
(1520-21.). Ova tri princa jo kao mladi i potpuno isti, ne dospjevi
ni do mladikih godina umrli su i sahranjeni uz svoga visokog oca
sultana Sulejman-hana (pie Selma) svaki od njih poput skrivene
nzmce.
29

30

Po Islamskoj enciklopediji, v. islam Ansiklopedisi, 10., Istanbul, 1966., str.

434, sultan Selim je roen 1524. godine.
Tako ovdje pie, iako po Peevijinim podacima i po literaturi ispada daje on
bio stariji od princa (sultana) Selima. Meutim, prema Islamskoj enciklopediji
(v. Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi, sv. 5, Istanbul, 1992., str. 230,
princ Bajezid je roen 1526. godine.

32

0 ZNAMENITIM VEZIRIMA KOJI SU U OVOM SRETNOM

VREMENU POSTALI VELIKI VEZIRI

Karaman/i Piri Mehmed-paa. 31 Potjee iz roda Aksaraji ejh

Demaleddina. Bio je veliki vezir u vrijeme rahmetli sultana Selima-hana i nakon smrti padiaha ostavljen je na istom poloaju. Bio je
vrlo pametan i uen, izuzetno sposoban i otrouman, razborit i iskusan, ozbiljan i star. Kad je ulazio u raspravu s njim, padiah se
povlaio, pokazivao je mnogo panje i potovanja prema njemu.
Kad je odvojen od slube velikog vezira dobio je zasluenu mirovinu. Do smrti je ivio u Istanbulu, gdje je uivao potovanje i poasti, a kad je padiah izlazio u pohod njemu je ostavljao Istanbul
u emanet kao muhafizu.
Maktul Ibrahim-paa? 2 Bio je jako blizak sa sretnim padiahom
jo od njegovih prinevskih dana. I kad je sultan sjeo na prijestol,
nastavljena je ista bliskost. Padiahova se ljubav prema njemu toliko poveala da se govorilo da ga hoe postaviti za velikog vezira.
Pria je dola i do Mehmed-pae. Jednog dana je padiah pitao
Mehmed-pau: "elim dati vanu funkciju jednom mome slugi
kome sam jako zahvalan zbog njegova sluenja, ne znam na kakav
poloaj da ga postavim?" Mehmed-paa je odgovorio: Tako bliskom i cijenjenom slugi treba dati poloaj vaeg roba (tj. mene). Na
to je padiah Ibrahima unaprijedio na poloaj velikog vezira sa poloaja odabae.
Ajas-paa. 33 S obzirom da je bio u rangu drugog vezira u vrijeme kad je pogubljen Ibrahim-paa, unaprijeen je redovnim putem
31

32

33

Piri Mehmed-paaje imenovan velikim vezirom 924. (1518.), a umirovljenje

929. (1523.) nakon to je na poloaju velikog vezira proveo 5 godina, 5 mjeseci i etiri dana (v. Ismail Hami Danimend, /zahti Osmanli Tarihi Kronolojisi, V, Istanbul, 1971, str. 15-16).
Frenk Ibrahim-paa (Maktul), porijeklom je Talijan ili Hrvat. Imenovan je
velikim vezirom 1523. i na tornje poloaju ostao do pogubljenja 1536. Dunost velikog vezira obavljao 12 godina, osam mjeseci i 18 dana. (v. Danimend,
V, str. 16.)
Aj as Mehmed-paa je porijeklom Albanac. Dunost velikog vezira obavljao
od 15. 3. 1536. do 13. srpnja 1539., ukupno 3 godine, 3 mjeseca i 29 dana
(Danimend, V, str. 16-17).

33

u velikog vezira. Bio je amautskog porijekla, ali je bio osoba krajnje

pametna, razumna i razborita. Izaao je iz harema, postao janjiar
ski aga, rumelijski beglerbeg i na koncu vezir. Meutim, nije bio
umjeren. Zbog sklonosti enama imao je poseban tretman. U njegovom saraju se u isto vrijeme ljuljalo po etrdeset beika. Kad je
umro ostaloje iza njega vie od dvadesetero djece.

Lutfi-paa. 34 I on je bio amautskog porijekla. Kad je izaao iz

saraja sluio je u nekim sandacima, tako je u Janji dugo bio sandakbeg. Poslije je bio beglerbeg, zatim se popeo do stupnja vezira pa se oenio padiahovom sestrom. Ali je iz nekog razloga od
nje razveden. itao je poneto gramatiku i sintaksu pa je smatran
velikim uenjakom svoga vremena. Prave uenjake koji su dolazili
u njegov medlis je uvijek zaustavljao pitajui i na taj nain je pred
ljudima svih nivoa pokazivao svoju ispraznost. Na kraju je otputen s posla i dobio je mirovinu.
Radim Sulejman-paa. 35 Dok je ovaj rahmetlija bio jedan od
haremskih aga poslan je u Damask u rangu vezira, a onda u Egipat.
Po njegovoj elji i njegovim trudom u Sueckoj luci su brodovi ukrcavani i otvoren je put iz Crvenog moru prema Indijskom oceanu.
Osvojio je adensku tvravu u Jemenu.
Poslije je stigao do trgovake luke (Diu) i vratio se u zemlju
sretno i sa mnogo plijena. Jo kasnije je doao u Istanbul i postao
veliki vezir. Od njega se nikad nije odvajalo hiljadu krupnih i snanih slugu, opasanih srebrnim pasovima. Stekao je velik ugled i
meu vezirima po mnotvu slugu i ljudi koji su mu bili podinjeni.
On sam je bio na njih jako ponosan. Pazio ih je i cijenio. Godine
947. (1540-41.) smijenjen je s poloaja i u takvom stanju (bez dunosti) je umro.
Rustem-paa. Doao je iz reda slugu, po porijeklu je Hrvat. Po
izgledu nije bio ba naoit, ali pamet, misao i njegova sluba, nje34

35

Lutfi-paa, veliki vezir od 13. srpnja 1539. do 1541. godine je takoer porijeklom Albanac. Dunost velikog vezira je ukupno obavljao oko godinu i devet i pol mjeseci. (Danimend, V, str. 17).
Hadum Suleyman-paa, regrutiranje kao ademi ogian, ali mu se ne zna porijeklo. Dunost velikog vezira obavljao od 1541. do 28. studenog 1544., (Danimend, V, str. 17).

34

gova zrelost, prefinjen odgoj, pobonost, izbjegavanje harama ui

nili su ga uglednim i kod sultana pa je i sultan prema njemu gajio
potovanje i ljubav. Padiah je razmiljao da ga unaprijedi za velikog vezira i da ga uini carskim zetom. Ali neki njegovi neprijatelji
su se umijeali govorei da on boluje od lepre. Da bi saznao pravu
istinu o ovome, padiah je poruio po glavnog lijenika. Glavnom
lijeniku koji je dao odgovor "ako se na njegovoj koulji nae buha
nema bolesti" povjerovalo se pa je poruio po jednom slubeniku
da dovedu Rustem-pau na pregled. Rustem-paa je zbilja imao
sreu. Svaki dan u vrijeme mijenjanja koulje naena je na njoj
buha. Tako je otklonjena sumnja o bolesti i padiah ga je uinio
zetom36 Ovaj dogaaj je opisao historiar Ali-efendi koji ga je
uo od istog lijenika koji se kasnije nalazio u Damasku sa zeametom od etrdeset hiljada aki. Rustem-paa je 947. (1540-41.) postao veliki vezir. Uistinu vrlo pametan i razborit, Rustem-paa je
zahvaljujui upornosti koju je pokazivao skupljajui dravne prihode, za kratko vrijeme napunio i unutarnju i vanjsku riznicu, pa
je ak do vrha napunio riznicu Jedikule. Period njegovog vladanja
kao velikog vezira bili su sretni dani za narod jer je vladala sigurnost i stabilnost, a niiji rad nije ostao nenagraen. U pograninim
krajevima nije opljakano nijedno selo, pa ak nijedna kua. On je
bio taj za ijeg vremena je u ovoj dravi otpoeta davanje mita,
nije dozvoljavao da se otpuste oni od kojih je jednom uzeto mito
koje je uvedeno u tefter. On sam je bio najpravedniji od onih koji
su uzimali mito. Kako se pripovijeda, jednog dana je od erzurumskog beglerbega dobio poklon od pet hiljada dukata na ime odravanja ergele konja. Od ovih para Rustem-paa je uzeo tri hiljade, a
vratio je dvije hiljade odgovorivi: "Za taj poloaj dovoljno je potroiti ovoliko."
Nakon to je proveo dvanaest godina na poloaju velikog vezira, zbog sluaja sa Sultan-Mustafom smijenjen je s dunosti, pa
ipak je dvije godine kasnije ponovo vraen na istu dunost da bi
nakon to je proveo est godina u ovoj slubi umro. Neizmjerno je
mnogo blaga Rustem-paa potroio u dobrotvorne i koristonosne
36

Zbog ovog dogaaja Rustem-paa je prozvan "Kehle-i ikbal" (onaj koji je

postigao cilj, koji je dospio do zrelosti).

35

zadubine, na trokove rata i mira u njegovo vrijeme, na sultaniju

Mihri Mah. I pored toga je nakon smrti ostavio bogatstvo koje
nikako nije malo, tako da je historiar All-efendi u svojoj knjizi
zabiljeio spisak njegove imovine navodei da je to: "iz notesa
rahmetli Sinan-pae koji je umro na Cipru, a ovaj je to prepisao iz
biljenice Uzun Mehmed-pae (Sokolovia)."
OSTAVINA RAHMETLI RUSTEM-PAE

Kaligrafski pisani Mushafi- broj: 8000

Draguljima ukraeni ukorieni Mushafi- broj: 130
Razne knjige- broj: 5000
Robova- mukih: 170
Konja- glava: 2900
Deva - glava: 1160
Pamunih pokrivaa za glavu (tulbent)- broj: 80.000
Gotovog novca- broj: 780.000
Raznih svilom vezenih ogrtaa- broj: 5000
Zlatnih kapa (uskufe), broj: 1100
ebadi, broj: 290
Oklopa i titova- broj: 2000
Srebrenih sedala- broj: 600
Zlatom ukraenih sedala - broj: 500
Srebrenih uzengija- parova: 130
Korice maeva intarziranih zlatom - 860
Zlatom intarziranih kaciga - broj: 1500
Zlatnih topuza- broj: 100
Vrijednih dragulja- komada: 30
Runih pokrivaa- broj: 476
Novci od lijevanog i sirovog zlata
Priblino tovara: l 000
ifluci u Anadoliji i Rumeliji, broj: 1000
Priblino vrijednost: 11,300.000 (dukata)
Rustem-paa je imao raznih tepiha, ilima, sitnih stvari i drugih
poklonjenih stvari da ih nije mogue nabrojati. Neka mu Uzvieni
Allah udijeli milost.
36

Veliki vezir rahmetli Ahmed-paa. 37 Porijeklom Arnaut, poznat

po lijepoj naravi, hrabrosti i junatvu. U pobonosti i pravdi nije
imao slinog. Iz harema je izaao kao kapidibaa, a kasnije je bio
janjiarski aga, rumelijski beglerbeg i najzad je postao vezir. U
pohodu na Iran jednom je po noi opsjeo vojsku aha Tahmaspa.
Do toga vremena takva opsada nije se dogodila. Onda je postao
vojskovoa u pohodu na Temivar (serdar). Osvojivi ga kao i
mnoge druge krajeve, vratio se nazad. Potom, kad je veliki vezir
Rustem-paa smijenjen, on, koji je tada bio drugi vezir, postavljen
je, po redu, za velikog vezira. U gaajui u potpunosti eljama i
zadovoljstvu naroda, pravedno i pravino je upravljao, ukazivao je
potovanje ljudskoj vrijednosti. Na dunosti velikog vezira je ostao
blizu dvije godine. Na kraju kao rtva enske spletke, u situaciji
kad nije bilo razloga ni da bude otputen s posla, a kamoli da bude
pogubljen, postigao je stupanj ehida. Neka mu se smiluje uzvieni Allah.
Veliki vezir Kalin Ali-paa. 38 Porijeklom je iz Hercegovine iz
kasabe Bora (Biraca) (?). Kako je bio roak ehaje velikog vezira
Ibrahim-pae, Dete Balija, stekao je dobro obrazovanje i pod
njegovom zatitom je uao na padiahov dvor. Kasnije je izaao
kao kapidibaa i postao janjiarski aga i rumelijski beglerbeg.
Nije prolo dugo, poslan je za beglerbega Egipta sa titulom vezira,
zatim je kao vezir bio na slubi u Istanbulu i u vrijeme pogubljenja Ahmed-pae promaknut je s poloaja drugog vezira, na kome
se nalazio, na poloaj velikog vezira. Bio je toliko krupan, visok i
debeo da nije mogao nai za sebe konja koji bi ga drao. Istovremeno je bio vrlo duhovit. Njegove ale i neke izreke ule su u knjige.
Zbog toga to u ovoj naoj specifinoj knjizi nema dovoljno mjesta, nismo uvrstili njegove mudre izreke.
37

38

Kara Ahmed-paa, postao veliki vezir 6. studenog 1553., pogubljen 29. rujna
1555. godine. Dunost velikog vezira obnaao l godinu, ll mjeseci i 23 dana.
(V. Danimend, V, str. 18).
Ovoga Kalin Ali-pau Danimend biljei kao Semiz (Debeli). Kalin i semiz
su sinonimi pa je mogue da je Ali-paa imao oba nadimka. Po Danimandu,
on je Slaven iz Dalmacije, a veliki vezir je bio od l O. srpnja 1561. do 28. lipnja 1565. dakle, ukupno 3 godine, ll mjeseci i 19 dana. (V. Danimend, V,
str. 18). Po Baagiu je Semiz Ali-paa porijeklom iz Prae.

37

Veliki vezir Sokolovi Dugi Mehmed-paa. 39 Iz porodice je

Sokolovia u Bosni, to jest bio je vezir od Sokolovih potomaka,
visoke vrijednosti, uspravno se drei. Iz padiahovog harema izaao je s titulom kapidibae, zatim je uz plau sandakbega obavljao dunost komandanta mornarice, a onda je stekao slavu kao
rurnelijski beglerbeg. Bio je beglerbeg ak i u vrijeme osvajanja
Temivara. Bio je vojskovoa u vrijeme rata izmeu sultana Selima
i sultana Bajezida. Kasnije, kao trei vezir, oenio se sretnom djevojkom po imenu sultanija Esme-han, jednom od sretnih keri slavnog sultana Selima. Najzad, s obzirom da je bio na poloaju drugog vezira u vrijeme smrti Ali-pae, postavljen je za velikog vezira.
Bio je veliki vezir dvije godine u vrijeme rahmetli sultana Sulejmana, vie od osam godina u vrijeme sultana Selima i oko est godina u vrijeme sultana Murad-hana. U vrijeme sultana Selima bio
je istinski zapovjednik drave i postigao je neovisnost i samostalnost kakvu nije do njega postigao nijedan vezir. Na kraju je preselio s ovog svijeta dostigavi sreu da postane ehid.
Prema prianju Hadirn Hasan-age njegova haznadara, jedne noi
je prema navici ustao, obnovio abdest i nakon to je klanjao nafilu
namaz (neobaveznu molitvu) traio je da mu spomenuti Hasan aga
proita nekoliko odlomaka iz Osmanske povijesti. Kad je ovaj
upitao koji odlomak eli da mu se proita, traio je da mu proita
mjesto gdje se govori o torne kako je sultan Murad pao kao ehid
na Kosovu polju. Dok su se itali redovi o torne kako je jedan neprijatelj vjere iznenada potegao handar i usmrtio sultana koji se
nalazio na putu vjere, rahrnetli paa digao je ruke i sa suzama u
oima izgovorio: "Uzvieni Gospodaru, i meni dodijeli takav ehidski stupanj". Zatim je prouio Fatihu sultanu Muradu i rukama se
potrao po licu. Po Boijoj mudrosti, molitva mu je brzo usliena:
na slijedeem zasjedanju Divana probo ga je jedan rnalournnik, a
nakon manje od jednog sata stigao je do stupnja ehida. Sahranjen
je u moru milosti Uzvienog Gospodara.
Mehmed-paa je bio zastupnik trojice velikih padiaha i njihov
visokovrijedni glavni vezir. Od ulaska u padiahov harem do smrti
niti jedan jedini dan nije okusio gorinu otputanja s posla, stalno
39

Ukupno je obavljao dunost velikog vezira 14 godina, 3 mjeseca i 15 dana.

38

je postizao vie i vie poasti i poloaje. Iako rahmetlija nije iskusio gorinu otputanja s posla, u vrijeme Murad-hana, susretao se
sa napadima na svoju ast i bivao je duboko ogoren. Prvi put ga
je pogodilo to to su otpustili s posla Niandi Feridun-bega40 i
pogubili njegovog ehaju. Onda je sultan Murad naredio pai da
svoga ehaju Husrev-ehaju i svoga kapidibau Sinan-agu otpusti
s dvora velikog vezira. Poslao je velikog mirahora Ferhad-agu u
Budim da pogubi Mehmed-painog amidia, budimskog beglerbega Mustafa-pau41 . Oduzeo je devetnaest zeameta od njihovih
aga pod izgovorom da pripadaju padiahovim hasovima, a onda je
naredio defterdaru Uvejs-pai 42 da ih da kao timare sa veim prihodima. Na prijedlog rumelijskog kazaskera Kadizadea43 napravljene su izmjene u postavljanju beglerbegova i visokih kadija (taht
kadiliklari), neki su smijenjeni, a drugi dovedeni na njihova mjesta.
Tako se ugroavalo njegovo pravo da upravlja poslovima koji pripadaju njemu.
Rahmetli sultan Murad je bio pravedan vladar, koji je vjerovao
u Boga, sve do vremena kada e paa bezrazlono poginuti smatrao je sebe manje vrijednim. Ali prema njemu je gajio duboku
mrnju. Kako sam sluao od rahmetli Tirjakija Gazi Hasan-pae,
razlog ovoj mrnji je slijedei: "Kad smo stigli u pristanite Mudaniju dovodei Sultana Murada da bi ga postavili na prijestol, nismo
naili na brodicu koja je poslana za sretnog padiaha, ona je ekala

Feridun Ahmed-begje postavljen na poloaj niandije 27. prosinca 1573., a

41

42

43

razrijeen u travnju 1576. godine. Dunost niandije je obnaao 2 godine i

etiri mjeseca. (Danimend, V, 323.)
Roak Mehmed-pae Sokolovia, a brat Deli Husrev-pae. Bio je odgojitelj
(lala) careviu Selimu. Beglerbeg Temivara, Erzuruma, Halepa, Damaska i
Budima. Po Baagiu, umro je 1580. V. Baagi, Znameniti ... str. 57.
Kara Uveys elebi (Paa), glavni defterdar (badefterdar) od oujka 1575. do
kraja listopada 1578. odakle je premjeten za budimskog beglerbega.
Kadizade Ahmed emsuddin-efendija. Otac mu je sluio kod velikog vezira
Had im Ali-pae, za kojeg je T. Oki utvrdio da je Bonjak iz Drozgometve
kod Sarajeva (v. Tayyib Oki, Radim (Atik) Ali Paa Kimdir?, Necati Luga!
Armagani, Ankara, 1968., str. 50 1-515). Ahmed emsuddin-efendija je roen 918. (1512-13.), bio muderris, kadija, kazasker i najzad ejhulislam (od
1577. do 1580.). Umro je 25. svibnja 1580. Napisao je nekoliko djela vjerske
tematike.

39

na drugom mjestu. Nali smo samo brodi Niandi Feridun-bega

i krenuli prema mjestu gdje emo njega ukrcati. Ali zapali smo u
estoku oluju. S nama su se nalazili rahmetli Ibrahim-paa, silahdar, Devad Mehmed-paa, okadar i merhum Hasan-paa kao
rikabdar. Sve nas je more uhvatilo. Jedino je ovaj siromah, budui
sam bio dijete s mora, ostao zdrav. Sretni padiah se naslonio na
moje koljeno i zaspao. Stalno sam milovao njegovu blagoslovljenu glavu i brisao njegovo lice. Kad se bura stiala, prije ponoi
smo stigli do Ahirkapije i povikali da se kapija otvori. Odgovorili
su da su naredili da nas odvedu do Bahekapije dok ne stigne galija.
Na to smo doli do Bahekapije. Nakon kratkog vremena pristala
je jahta velikog vezira i on je izaao na obalu, prostro je seddadu i
pozvao padiaha da izae napolje. Ali, sretni padiah nije bio mirna srca. Sumnjao je da je njegov brat ve postavljen na prijestol.
Nakon to je izaao iz brodice nageo se toliko kao da e poljubiti
vezirovu ruku, a rahmetli veliki vezir, ne dajui mu priliku za to,
sam se sageo i poljubio padiahovu ruku. Otvorila se Bahekapija
i dok nisu stigli konji sjeli su na seddade i ekali, on sam je podvivi koljena sjeo preko puta padiaha. Padiahu su ponudili jednu
au erbeta. Ibrahim-paa uze i u trenutku kada je pruao padiahu, veliki vezir uze au, popi malo i poslije toga je prui padiahu.
U to su stigli i konji. Uzjahali su ih i zajedno uli u dvor. Ustoliili
su sretnog padiaha na sretni prijestol koji se nalazi u Hasodi. Oko
njega su poeli aputati ljudi koji su kleali na koljenima. A mi,
odazivajui se naredbi sretnog sultana, nismo se mijeali u poslove
starih aga. Nakon razgovora sa velikim vezirom, uao je da se vidi
sa caricom majkom, a i mi smo ili iza njega. Age nas nisu pustile.
Rahmetli padiah je rekao da doemo. Nismo se odatle odvojili
dok nismo uli glas carice majke. Eto, to poniavajue stanje u
kome se naao kad se sageo da poljubi ruku velikog vezira, onako
kako ne dolii padiahovoj asti nalo je mjesto u blagoslovljenom
padiahovom srcu i to je bio razlog za njegovu mrnju prema velikom veziru. Veliki vezir Mehmed-paa je proboden handarom nakon ikindije namaza, u nedjelu 8. abana 987. godine (30.09.1579.),
a umro je nakon akam-namaza. Neka ga Uzvieni Allah obaspe
svojom neizmjernom milou!
40

VISOKI VEZIRI KOJI SE NISU USPELI

DO POLOAJA VELIKOG VEZIRA

Vezir Mustafa-paa. Sagradio je imaret i damiju u Gebzi. Bonjak, istog srca, ljubitelj pravde i potenja bio je znamenit vezir. 44
Vezir Ferhad-paa. 45 Arnautskog je porijekla. Bio je jedan sebian i pohlepan ovjek. Kad je otputen s posla poslan je za smederevskog sandakbega pa ni tu nije mogao sputati svoju pohlepu
i obuzdati svoj jezik. Kako su zbog toga doli tuitelji, doveden je
na carski dvor u Edreni gdje mu je odsjeena glava. Ovaj dogaaj
se zbio 931. h. (1524-25.) godine.
Vezir Koda Kasim-paa. 46 Od vremena kad je rahmetli sultan
Sulejman-han bio prestolonasljednik bio je defterdar, kasnije lala
(dvorski uitelj), pa kad je ovaj stupio na prijestol dao mu je mjesto
vezira. Broj kubbe vezira je tada prvi put izaao na etiri. Kasnije
je zbog starosti odvojen s posla i s mirovinom poslan u solunski
sandak i kao tamonji valija umro.
Ahmed-paa, izdajnik. 47 Porijeklom je Arnaut. Po izlasku iz harema postao je janjiarski aga, kasnije u vrijeme osvajanja Beograda
rumelijski beglerbeg i iz pozadine se uspeo do ranga drugog vezira.
Kad je Ibrahim-paa bio veliki vezir, po vlastitoj elji je poslan u
Misir i tamo je zbog pobune pogubljen.
Mustafa-paa oban je bio kapidibaa, beglerbeg Rumelije, vezir na divanu,
namjesnik u Egiptu pa opet vezir. Kao drugi vezir je i umro 935. (1528.). (V.
Baagi, Znameniti ... , str. 55.)
45 Po Danimendu je ovaj Ferhad-paa, inae carski zet (Damad) bio hrvatskog porijekla. Jednom mu je sultan Sulejman, ijom je sestrom bio oenjen, oprostio prijestupe i poslao ga u Rumeliju, ali poto je on i dalje nepravedno optuivao ljude da bi se dograbio njihove imovine, pogubljen
je. Po Danimendu, Ferhad-paa je pogubljen u Istanbulu. V. Danimend, II,
str. I 06.
46 Kasim-paa je bio u prinevoj sviti jo u Manisi gdje je prijestolonasljednik
Sulejman kao sandakbeg upravljao tom pokrajinom. emsuddin Sami, Kamusu'l-a'lem, V, 3534.
47 Hain (izdajnik) Ahmed-paa je postavljen egipatskim namjesnikom 15. srpnja
1523. godine. Meutim on se tamo osilio, proglasio se za sultana i dao da mu
se kuje novac u njegovo ime. Zato je pogubljen, a odsjeena glava mu je poslana u Istanbul. Pogubljen je u kolovozu 1524. godine.
44

41

Ljepukasti Kasim-paa. 48 Po izlasku iz harema, nakon to je

postao vezir, povukao se s posla. Nakon nedugo vremena dana mu
je mukata Moreje (Peloponeza). Nakon to je opsjedao tvravu
Inebolu tri godine, osvojio ju je na predaju. U blizini Istanbula
jedna damija i jedna kasaba (danas kvart) nose rahmetlijino ime.
Hadi Mehmed-paa je Sofu Mehmed-paa. Prolazei unaprepopeo se do stupnja vezira, a onda je smijenjen i poslan u
Budim gdje se skrasio u Boijoj milosti. Kako se pria, uzrok njegove smrti je otrovni napitak koji mu je dao jedan idovski lijenik.
Kad je ovaj lijenik uhvaen i podvrgnut istrazi, priznao je: "S ovim
sam prouzrokovao smrti etrdeset osoba koje nose ime Mehmed".
enja,

Vezir Divane Husrev-paa. 49 Mlai je brat serdar Lala-pae.

Najprije je bio enigirbaa. Zatim ehaja kapidija, rumelijski beglerbeg, a odavde u rangu vezira stigao je u Misir. Po povratku u
Istanbul doao je do stupnja drugog vezira. U to vrijeme Sulejman-paa je bio veliki vezir, a Rustem-paa je bio trei vezir. Kako se
vjerovalo kao sigurno da e ako jedan od njih bude ili smijenjen ili
umre on postati veliki vezir, do ovoga su zakljuka dola oba ova
vezira. Na Divanu Husrev-paaje sa handarompoao na Sulejman-pau, a ovaj se sam isprijeio. Kad je za ovo uo padiah, oba su
razrijeena i Rustem-paa je postao veliki vezir.
Jahjali Mehmed-paa. 50 Sin je Jahja-pae koji je u vrijeme sultana Bajezida bio velik vezir, a onda je kao umirovljenik poslan u
48

49

Guzelde (ljepukasti) Kasim-paa, imenovan je namjesnikom Egipta 929.

(1522.), ali je na njegovo mjesto otiao Hain Ahmed-paa. Potom postaje
drugi vezir i kajmekan na pohodu u Maarsku. Kao namjesnik Peloponeza
proveo je dosta vremena u Napulju i Veneciji.
Divane (ili Deli) Husrev-paa Sokolovi doao je kao adeni oglan iz Bosne
u dvor odakle je izaao kao ehaja kapidija. G. 1516. imenovan je namjesnikom u Konji, potom u Dijarbekiru, Damasku, Halepu i Rumeliji, a 1534. u
Egiptu. Odatle je doveden za vezira u Visoku portu, no zbog jednog incidenta on je smijenjen zbog ega je izvrio samoubojstvo gladovanjem 1544.
godine. Husrev-paa je bio brat Lala Mustafa-pae, a amidi Mehmed-pae
Sokolovia.

50

Mehmed-paa Jahjapai (Gazi), namjesnik Vidina, Smedereva, Moreje

(936./1529.), pa opet Smedereva. Kao namjesnik Smedereva (1536.) osvojio
Poegu. Kasnije beglerbeg Budima s titulom vezir. Umro je kao budimski vezir 958 (1551.) godine.

42

Bosnu gdje mu je dat sandak na upravu. Brat je Kuuk Bali-bega

koji je u vrijeme Mohake bitke bio beg Smedereva. Nakon to je
rahmetli Bali-beg 933. h. (1526-27.) preselio u Milost Boiju, smederevski sandak je dat Mehmed-pai koji je bio vi dinski sandakbeg. Imao je velikih uspjeha u ratovima na maarskoj krajini.
Potukao je vojsku nesretnog Kocijana i veinu njegove vojske od
24.000 je pobio. ak, kako je zapisano u nevjemikim kronikama,
kao nemilosrdni i snani neprijatelj krana Mehmed-beg je tom
prilikom toliko zagazio u krv krana da ih je jo hiljadu zarobio
i poslao po svome sinu Arslan-pai. Tom prilikom je osvojena
Poega i na insistiranje da se da na upravu njegovu sinu Arslan-pai, to je i prihvaeno. Nakon toga to je u ruke nevjernika pala
tvrava Koron u Moreji, Smederevo je predano Dukain oglu
Mehmed-begu, on sam je poslan na Moreju i nakon to je osvojio
tvravu dobio ju je na upravu. Uz pomo Uzvienog Allaha osvojio je i pokrajinu. Nije prolo dugo i po smrti Bali-pae predat mu
je na upravu budimski ejalet. U proljee je osvojio Viegrad (u
Maarskoj), Novigrad, Hatvan, amoturna i neke palanke, neke je
zauzeo, a neke popalio. Imaret i medresa koji se nalaze u Beogradu
su zadubine koje je on napravio.
Hadim Ibrahim-paa. Spadao je u haremske age i bio je osoba
odgojena, uljudna i ozbiljna. Dospio je do stupnja vezira i na toj
dunosti ostao je dugo i na kraju je umirovljen. Njegova je zadubina damija na ulazu u Sili vri i sada je jedna od najcjenjenijih.
Hadim Hajdar-paa. I on je bio kapuaga, a na sceni se pojavio
s titulom vezira. Kasnije, u vrijeme kad je sultan Mustafa uklonjen
s prijestolja, povukao se s posla, okrivljen da mu je bio blizak dok
je bio princ, dobio je prihode hercegovakog sandaka kao mirovinu. Kulturan, lijepog razgovora, ugodan subesjednik i u svakom
pogledu jedna ispravna osoba.
Pilak Mustafa-paa. 51 Porijeklom je iz Bosne. U padiahovom
haremu poznat je po nadimku Pilak. Razlog ovome jo nije objanjen.
51

Mustafa-paa Pljako (kod Danimenda Palak), sluio kao beg od Janjine

920. (1514.), potom postao kapudan (komandant mornarice) i ovu
dunost obavljao od 1520. do 1522. G. 938. (1531.) bio namjesnik u Siriji,
zatim u Egiptu. Umro u Istanbulu 940. (1533.). Iako je bio komandant mor(Grka)

43

Nakon to se uspeo do stupnja beglerbega, s obzirom da je bio blizak dvoru oenjen je enom po imenu ahhuban i zbog toga je postavljen za vezira.
Ferhad-paa. 52 Bio je usreen enidbom sa kerkom princa
Mustafe. Njegov dvor, koji gleda u harem damije sultana Bajezida,
napravljen je na bai koja je izdvojena iz starog saraja. N akon to
je bio janjiarski aga, dat mu je na upravu kostamonski ejalet, poslije je odatle doveden pa je unaprijeen u vezira i oenjen je sultanijom. Imao je krasan rukopis i mnogo puta je prepisao asni
Kur'an pa ih onda prodavao po sto dukata. Oporuio je da mu se
trokovi denaze i pokopa podmire iz tih halal para. Jedan njegov
prijepis Mushafa nalazi se danas u turbetu rahmetli sultana Bajezida.
Vezir Mustafa-paa. Govorilo se da potjee iz loze Halid ibni
Veli da. Brat je emsi-pae. Kad je izaao iz harema imao je titulu
akirdibai, onda je postao miriahor, zatim rumelijski beglerbeg
pa je stigao do poloaja petog vezira. Kasnije je odreen za serdara
(vojskovou) sa zadatkom da osvoji Maltu, ali poto nije mogao
obaviti taj posao, umirovljenje. Otiao je na hadi tamo umro.
Behram-paa. Jedan od beglerbega koji nije uspio dosei stupanj
vezira bio je i Behram-paa. Iz padiahovog harema je izaao kao
aga i kad je bio rume lijski beglerbeg u jednom od pohoda na Ugarsku,
ioglani u dogovoru sa nekim agama udarali su ga kamenom u glavu dok je spavao i tako ga uinili ehidom. Na ovo su dvojica aga
i osamnaest ioglana proglaeni krivim i pogubljeni.
Davud-paa. 53 Slavu je stekao po pravednim i mudrim postupcima dok je bio beglerbeg u vilajetu Misir. Kako su ovi njegovi
lijepi postupci bili pohvaljeni pred sultanom, dana mu je titula vezira, ali smrt koja je presjekla put sprijeila je da se ova elja ispuni.

52

53

nmice u vrijeme osvajanja Rodosa (1522.) u to vrijeme on nije zapovijedao

mornaricom nego je to inio Muslihuddin Reis, ovjek Hajreddina Barbarose.
V. Baagi, Znameniti ... , 56; Danimend, V, 179.
Bio je peti vezir, kad mu je data ki sultana Sulejmana Humay. Umro je 982.
(1574.). . Sami, K A., V, 3401.
Davud-paa je odgojen na dvoru, a kasnije je bio namjesnik Egipta ll godina
u vrijeme sultana Sulejmana. Tamo je i umro 956. (1549.) . Sami, K A., III,
2111.

44

Uvejs-paa. Bio je ovjek na putu znanosti i kao muderis s plaom od pedeset aki dnevno, poto su mu preci bili iz vojnog
stalea i on se opredijelio za taj put i kao valija ama dospio je u
Boiju milost.
Dukaingolu Mehmed-paa. Duka u amaudskom jeziku znai
beg. Sultan Bajezid, sin sultana Mehmeda, je uo da spomenuti
Duka-beg ima dva prekrasna sina. Razmiljajui kako ovu djecu
izvui iz mraka, nevjerstva i stranputice, visoka panja padiahova,
drei svjetlo, pokazala je put toj djeci. Jednim izvanrednim nastojanjem oba su uzjahala prekrasne konje i doli u osmansku prijestolnicu. Padiah ih je uzeo u harem i doli su pod brigu i odgoj
rahmetli sultana. Oba su uzeli imena preasnog Pejgambera, to
jest jedan je Ahmed, a drugi Muhammed. Ahmed je kasnije umro,
a Muhamed je dugo ivio i stekao slavu kao beglerbeg Halepa i
Misira. Imao je dva sina. Jedan se posvetio pravu, a drugi proveo
ivot u osami.

Uvejs-paa. Dok je bio valija Jemena, jedan hajduk od tamonjih razbojnika po imenu Pehlivan Hasan, zajedno sa jo nekim
nevaljalcima, upao je iznenada jednu veer u njegov saraj i njega
pridruio drutvu ehida. Sve to je imao razgrabili su.
Ozdemir-paa. U vrijeme osvajanja Misira bio je jedan od zaostalih erkeza. Kad je Hadim Sulejman-paa kao serdar pri osvojenju Jemena htio poi zajedno sa Ozdemirom, ovaj se nije htio
odvojiti od svoga konja i nastojao je ukrcati konja na lau. Ovome
njegovom postupku su se smijali vojnici nazivajui ga ludim er
kezom, ali Sulejman-pai se svidio njegov postupak i iako je rekao
"on je ludi erkez" naredio je da se na lai nae mjesta i za njegova konja. Ozdemer konja natjera da pliva, zajedno s njim izae na
kopno i neoekivanom hrabrou jurnu na neprijatelja. On je odsjekao glavu razbojniku Pehlivanu Hasanu koji je usmrtio Uvejs-pau.
Slava mu je naglo poskoila i za kratko vrijeme unaprijeen je za
beglerbega Jemena. Osvojio je i Abesiniju. Bio je nekoliko puta
beglerbeg Jemena i Abesinije. Tako je prispio u Boiju milost.
Kako se pria u est mjeseci je jednom mijenjao gae i koulju.
Ljeti-zimi, i na najveoj vruini kraja u kome je boravio oblaio je
ohu sa krznom.
45

Oenio se Salihom koja potjee iz loze hazreti Abbasa u Egiptu.

Kad je razrijeen s dunosti doao je ivjeti u eninoj kui u Kairu.
Njihova su djeca veliki vezir Osman-paa i njegova sestra, asna
gospoa po imenu Huma. Imetak koji su posjedovali u Jemenu i
Abesiniji poslali su u Misir i tako je rahmetli Osman-paa skupio
mnogo imetka.
Gazi Kasum-paa, neka mu se uzvieni Allah smiluje. Idui u
pohod na Moha, osvojio je tvravu Osijek. U povratku s pohoda
na Be, kad je sretni padiah zasjeo na prijestol, izdao je naredbu
da se popravi osjeka tvrava radi uvanja srijemskog vilajeta i
drugih pograninih krajeva. Da bi se tvrava iznova sagradila
odreeno je tri hiljade ljudi, a Gazi Kasum-paa, istinski junak,
dodao je petsto azapa sa agom. Kasum-paa se nije ustruavao
odatle vriti upade u Seksar i Tolnu koje je pljakao. U takvoj situaciji je s osmijehom na licu odravao veze i s nevjemikim kraljem. ak je kralj poklonio Kasim-pai tri sela koja se nalaze u
blizini Osijeka. Kasnije mu je padiah priznao vlasnitvo nad tim
selima. Potvrda da su ova sela mulk je slijedea: na svako selo i
svaku mezru spahije imaju potvrdu od nevjernika i kad se ukae
prilika uzima se porez. Meutim, spomenuta tri sela je kralj izbrisao iz deftera svoje zemlje. Zbog toga kod nevjernika nema spahija
u ovim selima. Kasnije, kad se vojska smjestila u tvravu Sekuj,
Kasim-paa je tamo postavljen za sandakbega. Jo uvijek u tapudefterima ne pie Mohaki sandak nego Sekujski sandak. Kasnije su njegovom sandaku dodati Peuh i Seksar. Jo kasnije je
postavljen za beglerbega Budima na mjesto Mehmed-pae Jahjapaia. Najzad mu je pridodat i Temivar. Kasum-paa je bio ov
jek, borac i junak. Neka ga Uzvieni Allah uzme u svoju milost.
Guzelde Rustem-paa. Postao je poznat u sultanskom haremu
po prijaznosti. Najzad je kao aga izaao na scenu i postepeno se
penjui stigao do budimskog beglerbega. Djed je poznatog Mula
Hasbi-efendije koji je umirovljen kao egipatski kadija.
Sulejman-paa. I on je izaao iz harema i nakon to se nalazio
na nekim agalucima, kao karamanski beglerbeg umro je uvajui prilaz jezeru prema Stolnom Biogradu u vrijeme osvajanja Sigetvara.
Sahranjen je pred kapijama Stolnog Biograda.

46

Osman-paa. I ovaj je odgojen na carskom saraju. Bio je na agalucima, a onda je unaprijeen za halepskog beglerbega. erkeskog
je porijekla. Bio je veoma hrabra osoba. Za nonu opsadu u ratu
kod Nahevana stavio je na konje kalaisane bakrene posude pa
su ovi upavi po noi u ahovu vojsku napravili paniku. Sa tri
hiljade veoma hrabrih boraca napao je ahovu vojsku s jedne strane, mnoge je njegove borce zarobio, a mnoge je pobio. Zbog
uspjeha koji je postigao u tom okraju stekao je naklonost i zatitu
sultana.
Gazi Husein-paa. Potjee iz hercegovakog sandaka. Odlazio
je u Arabiju, Misir, Jemen i nauio mnoge ratnike vjetine. Na
kraju je postao beglerbeg Temivara i stekao slavu kao gazija.
Solak Ferhad-paa. Najprije je bio beglerbeg Jemena, a nakon
rata u polju kod Konje bio je karamanski beglerbeg.
U tom ratu je ranjen. Onda je postao beglerbeg Bagdada i tamo je
umro. Bio je ovjek privren vjeri, daleko od poroka, portvovan,
vrijedan i slavan.
prinevskog

Baltadi Mehmed-paa. 54 Bonjak. Poznat u padiahovom haremu kao ovjek jake rijei i potpuno ispravan ovjek. Svaka rije
mu je bila kao sjekira (balta) pa mu je zato dano ime Baltadi. Poto
je razrijeen s dunosti bagdadskog beglerbega, umro je u Istanbulu.
Hurrem-paa. 55 Bio je Bonjak. Napustivi padiahov saraj,
sluio je kao valija u mnogim krajevima i najzad dobio mjesto beglerbega Damaska. Zarativi estoko protiv Druza dao je zasluenu
kaznu toj hravoj druini.
Piri-paa. Iz porodice je Ramazanogullari. Otac mu je pao kao
ehid u osvajanju Halepa i Mi sira. Rahmetli sultan Selim je posjede
njegova oca dao njemu uz prihode od 40 puta po sto hiljada aki.
Njegova kapija ukraena je obilnim blagodatima, on je bio vrlo
ponosan i slavan, savren i uen ovjek.
54

55

Nakon slube na dvoru unaprijeen je u sandakbega Anadolije. Potom bio

sandakbeg u Silistri, potom u Skadru pa u Sivasu. Beglerbeg Bagdada 956.
(1549.), potom opet slui u Sivasu, pa ponovo u Bagdadu. Povukao se u mirovinu 968. (1560.) i umro u Istanbulu pod konac Sulejmanove vladavine.
Baagi, Znameniti ... , str. 44.
Umro je oko 970. (1562.). V. Baagi, Znameniti ... , str. 28.

47

Kubad-paa. Brat je po ocu gore spomenutog Piri-pae. I pored

toga to je upravljao svojom pokrajinom, u poslovnom ivotu nije
bio obljubljen i nije mu ukazivano potovanje. Slavni pjesnik Baki-efendi svoju kaside-i iamiju je napisao o njemu. Ali Kubat-paa
nije bio ovjek koji bi neto ovako mogao razumjeti. Stoga, uzaludan je bio trud Baki-efendije. On je bio jedan neustraiv ovjek
koji je prolijevao krv.
Musa-paa. Bio je od roda Isfendijarogullari ili Kizilahmetli,
jedan probrani beg. Bio je beglerbeg Erzuruma i ratujui sa Grozinima pao je kao ehid. Sve vrijeme je provodio u lovu, a neprijatelji
ga nisu jako cijenili.
Radim Ali-paa. Sa poloaja rumelijskog ehaje izaao je na
poloaj sandakbega, odatle u Temivar, a onda za valiju Misira.
Bio je osoba draga, milosrdna, okretna i znana u postupcima, otvorene ruke. Kad je umro u Kairu u njegovoj riznici je naeno samo
dvije hiljade dukata. Iz toga se vidi koliko je bio cijenjen.
Arslan-paa. 56 Sin je Mehmed-pae Jahjapaia. Bio je bezbrian i neceremonijalan. inio je postupke koje ne bi inile ni njegove delije. I pored toga uinio je mnoga dobra djela. On je popisao budimsku riznicu i uspostavio red. On je uinio da se poalje u
Budim kompletna egipatska riznica koja je tada iznosila trista
hiljada. Posebno je ustanovio baruthanu u Budimu. Kad se ilo u
pohod na Sigetvar u mjestu zvanom Maran odsjeena mu je glava
pred padiahovim atorom. Kanjen je poto je optuen da je skrivio to je tvrava Tata pala u ruke neprijatelja.
Jularkisti-paa. Iziao je iz reda padiahovih slugu najprije na
poloaj sandakbega, a onda je izgleda bio i beglerbeg. Istina je da
je u ovim poslovima bio ispravan i uman.
Ajas-paa. Stariji je brat rahmetli velikog vezira Koda Sinan-pae. Optuen je da je podravao rahmetli princa Bajezida pa je
pogubljen. Govorilo se meutim da se kasnije uvidjelo da je nevino
osuen. Odgojen je na padiahovom dvoru, bio je kulturan i uen,
na poslu bez pogovora.
56

Poeki sandakbeg bio 938. (1531.), a poslije budimski vezir, na kojoj je dunosti i pogubljen 974. (1566.). Baagi, Znameniti ... , 12-13.

48

Eski Behram-paa. U mladosti padiah ga je veoma volio. Obavljao je dunost valije u Bagdadu, Dijarbekiru i Rumeliji. Meutim
bio je previe sklon mitu i uivanjima.
UZama-paa. Sin je jednog spahije iz sandaka Teke. Kad se
pojavio ah Ismail pokorio se njegovoj komandi i postao je "ahov
ovjek". U nekim se ratovima pokazao vrlo uspjenim pa je stekao
slavu kao "estoki momak". Kad je imao oko etrdeset godina ponovo se vratio u Rum. Kad je veliki vezir Ibrahim-paa stigao na
iransku granicu 938. h. (1531-32.), ostavi svoj poloaj i stupanj
kojim je zastupao sultana, izae pred njega i njemu ukaza poast.
Kasnije je poslan za bosanskog sandakbega. Bio je veoma hrabar
i razborit ovjek pa je imao i mnogo uspjeha. Kasnije, kad je opsjeo
tvravu Lipova, nevjernici su izaavi iz tvrave na rije, prekrili
danu rije i njega su uinili ehidom.
Denabi Ahmed-paa. Izaao je iz padiahova harema i naprepostepeno stigao je do ranga valije anadolskog ejaleta.
Ovdje je neprekidno pravedno upravljao dvadeset godina. Bio je
uljudan i jako estit ovjek. Ponekad je i stihove recitirao. ak je
bio sklon i piu, i to mu je bila najvea mahana. to je vrijeme vie
odmicalo sve je vie sjedio i nisu mu se mogli vidjeti ni zubi pri
osmjehu (znai nije se nikad smijao).
dujui

ems Ahmed-paa. Potjee od Kizilahmedlija i brat je petog vezira Mustafa-pae. Iz padiahovog dvora je izaao kao muteferika
(ovjek koji obavlja razne poslove za vladara ili druge velikodostojnike), a onda je postao buljukaga (komandant buljuka - vee
vojne jedinice), zatim rumelijski, pa anadolski beglerbeg. Bio je
malih sposobnosti da obavi neki posao, ali je mnogo govorio pa je
poput padiahovih nedima, kako je znao priati, odlazio sa padiahima u lov. Bio je nedim uz rahmetli sultana Sulejmana, sultana
Selima i sultana Murada.
Hadi Ahmed-paa. I on je od Kizilahmedlija. Prvo je bio padiahov miriahor, a onda je slavu stekao kao rumelijski, amski i
karamanski beglerbeg. Bio je veliki majstor u sokolarstvu. Poto
je znao rasplakati svojom veselom ili tunom priom, i on je zajedno sa padiahom iao u lov.

49

Damad Hasan-paa. Dok je bio rumelijski beglerbeg postao je

zet sultan Selima. Inae je bio dobar poznavalac oruja. Kako je
bio dareljiv, pametan i ovjek koji zna ta govori, poslan je u Iran
da rijei problem princa Bajezida.
/skender-paa. Kad je napustio poloaj bostandibae postao je
anadolski beglerbeg. Bio je pohlepan ovjek. On je bio prvi ovjek
koji je uredio da se timari daju uz mito.
erkez /skender-paa. Nakon to je bio kapidibaa Husrev-paa

postao je au, a onda ortadefterdar. Pri osvajanju Vana niko nije

elio primiti slubu da ostane u tvravi zbog toga to je to bilo
opasno. Meutim, !skender-paa prihvati dobrovoljno ovu slubu.
Irancima koji su napadali nanio je teke gubitke. Odatle je premjeten u Erzurum. Zbog uspjeha koji je postigao porazivi sina iranskog aha postavljen je za valiju Dijarbekira gdje se nalazio vie
od petnaest godina upravljajui tim krajem. Kasnije je smijenjen
pa je umro u Istanbulu. Neka je nad njim milost Uzvienog Allaha.
Temerrud Ali-paa. 57 Bonjak je. Izaao je s dvora. Bio je osoba
vrlo slavna zbog svoga odgoja i ozbiljnosti. Iako je bio pohlepan,
volio je dobroinstva i bio je vezan za vjeru.
Kara Mustafa-paa. Izaao je iz padiahovog harema i dat mu
je nadimak Kara ahin (Crni soko). Njegov je otac Rizvan-paa
koji je stekao slavu u pohodu na Iran. Slava koju je stekao otac bila
je putokaz da je stekne i sin.
Hizir-paa. On je izaao iz harema i bio valij a ama i Bagdada.
Bio je skroman ovjek.
Kara Murad-paa. Kao jedan od dvorskih saraa, najprije je
dobio titulu aua, a kasnije se popeo do ranga beglerbega. Ako je
bio neznalica, bio je dovoljno sposoban da sauva fotelju.
Sofu Ali-paa. Izaao je iz harema, nalazio se na nekim valilucima, a onda je postao lala sultana Selima. Kasnije je stekao slavu
kao beglerbeg Egipta i ama.
57

Za vlade Sulejmana bio je namjesnik u vie provincija. Umro je 971. (1563.).

V. Baagi, Znameniti ... , str. 12.

50

Kapudan Sinan-paa. 58 Izaao je iz carskog odgajalita i postao

valija hercegovakog sandaka. Kasnije je postao kapudan (komandant mornarice). Bio je osoba koja na svakog gleda s visine, ohol,
ovjek koji poniava druge, hladnokrvan i siledija.
Husrev-paa. Izaao je iz harema s titulom enegira i dospio
do stupnja valije. Oko trideset godina se nalazio na poloaju beglerbega. Jedno od njegovih nevaljalstava koje je poinio je prodaja
diri ika.
Muzaffer-paa, Gulabi-paa, Gazanfer-paa i ejtan Murad-paa. Sva etvorica ovih su bili beglerbezi srednjih sposobnosti
bez posebnih karakteristika.
Mehmed-han. Kao pripadnik porodice Zulkadir otiao je ahu Ismailu i stavio se pod njegovu komandu. Kasnije je naao priliku i lice
poloio na noge sultana Sulejman-hana. Dati su mu visoki poloaji
u Rumeliji i Anadoliji. U dopisivanju oslovljavali su ga sa Denab.
Gazi Kapudan Hajreddin-paa. Otac i ostali njegovi preci su iz
Vardar Jenidesi (Veles), ali on se rodio na otoku Mitileni (Midilli).
Najprije je postao beglerbeg arapskog Alira, onda kapudan (komandant mornarice) pa beglerbeg alirske drave. Njegovu biografiju je All-efendi (u djelu Kunhu 'l-ahbar) ukratko ovako opisao:
940. h. (1533-34.) je stigao u Istanbul, odatle je otiao u Halep
kod velikog vezira Ibrahim-pae koji se tamo nalazio, zajedno sa
drugim poklonima uruio je padiahu Alir i druge krajeve koji su uz
njega povezani, koje je maem osvojio. Iste pokrajine su njemu povjerene kao beglerbegluk i one su dobile njegovo ime- Hajreddin-paa.
A pjesnik poznat po imenu Jetim Ali-efendi ovako je rekao o
Hajreddinu:
Nekad je padao u neprijateljsko zarobljenitvo
nekad je zarobivi tolike neprijateljske lae velike pobjede
izvojevao.
58

Koda Sina-paa je brat Rustem-pae. Nakon izobrazbe na dvoru postavljen

je za hercegovakog sandakbega, a 955. (1548.) postavljen za komandanta
mornarice. Umro je 961. (1553.). V. Baagi, Znameniti ... , 68-69; Danimend,
V, 181; . Sami, K. A., IV.
51

Onda kad je neprijatelj uzeo pokrajinu Anda/uziju

iz muslimanskih ruku, on je muslimane
s njihovih obala svojim laama prevozio u
Alir, tamo ih je okrijepio i naavi u njima
snagu u krajevima kojim je vladao pobjeivao
je nevjernike, vladao krajevima koje je osvojio, pokoravao
se padiahu.
Tarih smrti Hajreddin-pae je sadran
u stihu: "Zaplovi u more oprosta kapudan ". Pokopan
je na beiktakoj obali u Istanbulu. Neka ga
Uzvieni Allah obaspe svojim neizmjernim oprostom.
G. 97l.h. (1563-1564). 59
Salih-paa. Dok je bio jedan od leventa Kazdaga jednom je galijom mnoge bitke dobio. Na kraju se vezao uz Hajreddin-pau, pa
mu je dano mjesto sandakbega. Kasnije je kao beglerbeg Alira
uinio mnoge slavne stvari.
Jahja-paa. I on je kao kapetan leventa stigao do poloaja sandakbega, a onda je postao beglerbeg Alira.
Turgut-paa. Kao kapetan leventa stigao je do poloaja sandakbega pokrajine Karli. Kasnije je postao belgerbeg Tripolisa i Alira.
U vrijeme opsade otoka Malte, dok je ureivao zaklone pukao je
top i on je, pogoen jednim gelerom, postao ehid. Ono to je uradio bie objanjeno na odgovarajuem mjestu ove knjige.
Mehmed-paa. Sin je Hajreddin-pae. Kao beglerbeg Alira bio
je jedan od najslavnijih pomoraca i njihov ponos.
0 SLAVNIM DEFTERDARIMA I BILJENICIMA (NIANDIJAMA) U SLAVNOM VREMENU RAHMETLI PADIAHA

Defterdar Iskender-elebi. Od svih koji su se nalazili na tom poloaju on je bio prvi, bilo po izgledu bilo po ugledu koji je stekao.
59

Barbaros Hajruddin-paa je bio kapudan od 6. travnja 1534. do 4. srpnja

1546. godine kada je umro. Prema tome datum smrti sadran u ovom tarihu
koji prenosi Peevija nije vjerodostojan. Nakon Barbarosine smrti kapudan je
postao Mehmed-paa Sokolovi koji je tu dunost obnaao od 1546. do 1550.
V. Danimend, V, str. 180.

52

Jedan je od onih koje je podigao Rain Ahmed-paa. Zbog sposobnosti koje je posjedovao, uao je u dvorsku kancelariju (defterhane)
kao sluga i postepeno je napredovao do stupnja glavnog defterdara.
Kad je velikom veziru Ibrahim-pai povjereno mjesto seraskera,
!skender-elebiji je dano mjesto asker-ehaje (povjerenik za vojsku)
pa su svi poslovi vezani za carsku vojsku povjereni njemu. Tako
je za kratko vrijeme postao toliko slavan defterdar da u ovoj dravi
nije niko stekao toliki ugled, ne samo na poloaju defterdara i beglerbega, nego i na poloaju velikog vezira.
Kako se pria, rahmetli Ahmed-pau, koji je doao na mjesto velikog vezira Mehmed-pae Dugog (Sokolovia), odgojio je Iskender-elebi. Ahmed-paa je govorio: "Sposobnost i spremnost rahmetli
!skender-elebije bila je vea od svih nas sedam vezira koji sada
sjedimo na divanu. U ovo je bio uraunat i rahmetli veliki vezir.
Uistinu, njegova vrijednost je bila vea od deset vezira u drugom
vremenu. U vrijeme kad se spremalo u pohod na Iran rekao je svome ehaji: "Pogledaj nae ljude koji e ii u pohod s nama, koliko
ima vrijednih i sposobnih za posao majstora za oruje i ljudi koji
su se dokazali?"
Kad je ehaja donio defter vidjelo se da je ubiljeeno 1200 ljudi
bez karakulukija (ljudi koji se brinu za istou i sline stvari).
Rahmetli Iskender-elebi objeen je u vrijeme pohoda na Bagdad na potvoru Ibrahim-pae. Kasnije je i padiah shvatio da je bio
nevin, ali stvar je bila zavrena. Nakon njegove smrti naeno je
samo sto ioglana. Ibrahim-paa je od ovih poslao deset za carsku
blagajnu. Od ostalih je neke preuzeo sam, a neke je dao dravnim
velikodostojnicima. Gledajui na ponaanje jednog od slugu koji
su njemu poslani, sretnom padiahu se svidio pa ih je slijedeeg
dana uzeo sve sebi u harem. Meu slugama koji su ostali nakon
smrti rahmetli !skender-elebije su i sam spomenuti vezir Ahmed-paa, Behram-paa i Urus Hasan-paa. Tada je u njegovom defteru bilo upisano est hiljada dvjesto slugu. A u ovom raunu nisu
ubrojane robinje. Za njegove sluge svake godine je jedna laa iz
Trabzona dovozila platno, ali poto to nije bilo dovoljno njima za
gae i koulje, kupovalo se na pazaru da bi se to nadopunilo.
Kako se pria, u vrijeme kad je objeen Iskender-elebi padiahu je dola misao da je ovaj sa rupcem oko vrata rekao: "Zato me
53

nedunog vjeate?" i htjede padiaha udaviti. Sultan Sulejman se

u strahu probudi iz sna i ree: "elim, Ibrahime, da i tebe ovakva
smrt snae prije nego to proe godina!" Tako je uistinu i bilo.
Neka ga Uzvieni Allah obaspe svojom milou. 8. ramazana 940. h.
(23.03.1534.). 60
Hajdar-elebi:

Govori se da je iz Galipolja. Snanog pera, bio

je ovjek koji je znao destane. Dobio je mirovinu kao "biljenik
rashoda" kod !skender-elebije.
Lutfi-bej. Izaao je iz padiahovog harema i jedno se vrijeme
izdravao od zeameta. Ali kasnije, sa Rustem-painom podukom
uspeo se do poloaja defterdara i dugo vremena se nalazio na tom
poloaju. 61
Ebulfazl-efendi. Sin je Molla Idrisa Bitlisija. Bio je estit poput
oca. Kao kadija izvrio je popis vilajeta Karaman, kasnije je uznapredovao do glavnog defterdara ortadefterhane (centralna biljenika kancelarija). 62
Abdi-elebi. Bio je brat rahmetli ivizadea (ovdje Cevvizade).
Poniznog duha, slabe grae, sklon uivanju i poroku. 63
Mustafa-e/ehi.

Bio je vrlo vjet na peru i u raunu. Otpoeo je

kao pomonik mukataadije (onoga koji se brine o izdavanju pod
zakup) da bi se ispeo do ranga defterdara pa je na tom poloaju
ostao dugo godina. Kad je lagiran, traio je da bude smijenjen s
mjesta defterdara, rahmetli padiah nije dozvolio pod izlikom
"njegovo postojanje je sama srea i blagostanje" pa je na nosiljci
donoen na zasjedanje divana. Ulazio je na nosiljci ak i da bi podnosio predstavke.
60

61

62

63

Po Danimendu, !skender elebije pogubljen 8. ramazana 941. godine to

odgovara 13. oujku 1535. godine. V. Danimend, V, str. 449.
Sutfi-bey-elebi je bio defterdar od 1553. do 1556., a onda je postavljen za
sandakbega u provinciju.
Vrio je dunost defterdara od 974. do 977. (1566/67.- 1569/70.). Pored bavljenja poslovima defterdara, bavio se i pisanjem, a najznaajnije mu je djelo
Dodatak (Zeyl) djelu Het bihit (Historija Osmanskog carstva) koje je sastavio njegov otac. V. Danimend, V, str. 252-253.
ivi-zade Abdullah-Abdi elebi, bio je defterdar od 1548. do 1553. Poznat
kao veliki strunjak za finansije. V. Danimend, V, str. 251.

54

Mehmed-e/ehi.

Poznat je i kao Egri Abdioglu. Bio je uen

ovjek. Nalazio se nekad na poloaju defterdara, a nekad na poloaju niandije. Umro je na dunosti niandije u vrijeme pohoda
na Sigetvar. Pokopan je uz damiju Kasim-pae u Peuhu.
Ibrahim-e/ehi. Otpoevi kao pisar uzdigao se do glavnog defterdara. Slavu je stekao po pravednosti i lijepoj naravi. 64

Hasan-e/ehi. Meu

onima ija je ruka drala pero bio je ovjek

istaknute individualnosti, kad je smijenjen s poloaja defterdara
postao je muteferrika.
Murad-elebi. On je iz tvrave Kilidulbaher. Bio je pomonik
defterdara pod imenom Nakka Ali-beja i nakon to je 12 godina
vodio defter za Arape i Perzijance, doao je u Istanbul i postao glavni defterdar. Volio je uivanje i provod, bio je ovjek otvorene ruke
i sklon raji. 65

Delalzade Mustafa-elebi. 66 Koristio je nadimak Niani. Ustihu i prozi je imao malo ravnih pa je bio vrlo vrijedna osoba. Sin je
jedne ene po imenu Delal iz Tosje. Imao je tri brata i svaki od
njih je bio vredniji od vrednijeg. U vrijeme kad je Ibrahim-paa
bio veliki vezir, on je bio pain tajni pisar. Nekad je bio tezkiredija, nekad glavni biljenik (reisulkuttab ), a u vrijeme pohoda na
dva Iraka (lrakayn) postao je niandija. Nakon to je dvadeset tri
godine ostao na toj slubi, na vlastitu elju je razrijeen. Rustem-paa ga nije volio. Pod izlikom da e na njegovo mjesto dovesti
njegova sina, smijenio ga je, ali nije odrao rije nego je doveo
drugu osobu. Htio je ak i da mu uskrati mirovinu, ali padiah,
koji zna vrijednost i kome je on sluio dok je ovaj bio mlad, rekao
je: "Zar da ga uinimo ovisnim u starosti?" pa je naredio da mu se
u mirovini daju potpuni prihodi hasa koji pripadaju niandiji. U
pohodu na Sigetvar bio je u funkciji glavnog muteferrike. U vrijeme kad je umro Mehmed-elebi, sultan je opet smatrao umjesnim
da mu da slubu niandije. Nakon toga je napisao mnoge slube64

Ibrahim elebije obavljao dunost defterdara od 1542. do 1544. V. Danimend, V, str. 251.

65

Bio je defterdar od 969./1561-62. do 974./1566-67.

Vid. Biljeku I.

66

55

ne spise. I sada su mnogi spisi ispisani na divanu njegovo djelo.

Pisao je i kanunname koje se i sada uvaju u glavnoj kancelariji.
Vrlo malo mjesta u njima je promijenjeno. Jedno od njegovih djela
na polju historijske znanosti je Tabakatul-memalik - (Slojevi robova
ili stupnjevanje onih koji su u slubi sultanovoj). Napisao je ahnamu u prozi i stihu. Uistinu je mnogo truda uloio u stil, prozu i poeziju. Jedna od mahana njegova djela je to to pravi mnoge digresije.

Ramazanzade Mehmed-elebi. 67 Dok je bio meu uenjacima,

ulazei na put pisarstva bio je sekretar pisarnice, zatim je postao
glavni pisar, onda je odreen da popisuje stanovnitvo Moreje
(Peloponeza) i na kraju je stigao do zvanja niandije. Kasnije je
ponovo bio tajnik pisarnice, onda je vodio pisarnicu za arapske i
perzijske krajeve. Kad je razrijeen te dunosti dat mu je Egipat u
svojstvu muhafiza sandaka, pa kad je ponovo upranjeno mjesto
niandije, sultan je izdao naredbu: "Dajem mjesto niandije Mehmedu koji je popisao Moreju." Ali poto je veliki vezir to mjesto
htio dati drugom, Ramazanzade je odgovorio da odustaje od toga
mjesta i ostao je i dalje u Egiptu. Na ovo njegova uzvienost, sposobni sultan, nije pridavao vanost miljenju velikog vezira pa je
naredio da "nije umjesno da one koji su sposobni s moga dvora aljemo u Misir, nego da iz Egipta i drugih mjesta njih dovodimo u
prijestolnicu." Kad je doao iz Egipta jo je dugo radio na dunosti
niandije, a onda je umirovljen. Obavljao je pet dnevnih molitvi
u damiji sultana Mehmeda. Tako je dospio do Boje milosti (umro).
Napisao je jednu kratku povijest. Uistinu, ova je knjiga vrlo lijepa i
s njom je stekao veliku slavu.
UPRAVITELJI I KOMANDANTI VISOKOG RANGA U SRETNO
PADIAH OVO VRIJEME

Broj ovih je toliki da se ne bi mogli ni popisati. Ipak,

nim da se spomene nekoliko slavnih izmeu njih.

ini

se umjes-

Husrev-beg, beg Bosne. Sin je keri rahmetli sultana Bajezida.

Najprije je bio beg Skadra pa Smedereva i onda Bosne. Vodio je
67

Vid. Biljeku 3.

56

uspjene ratove i mnoge lijepe krajeve je osvojio. Vie od trideset

godina bio je sandakbeg Bosne i mnogo je puta zaratovao. Svaka
vojna i osvojenje bie, ako Bog da, opisani na slijedeim stranicama kad za to doe vrijeme. U Sarajevu je sagradio jednu asnu
damiju, imaret, lijepu tekiju, medresu i turbe za sebe. U vrijeme
borbi u Crnoj Gori sa neprijateljima iz plemena Kua dostigao je
stupanj ehida, tijelo mu je preneseno do kasabe Podgorice, a
odatle je prevezeno u Sarajevo gdje je pokopan u turbe koje je bio
pripremio. Neka obilna milost Uzvienog Allaha bude nad njim. 68
Kara-Osman-beg. Sin je Kara Mustafa-pae. Na svijet ga je donijela sestra rahmetli padiaha. Dosegao je samo stupanj sandakbega, a bio je slavniji i od beglerbegova pa moda i od vezira. Bio
je sandakbeg Moreje i Inebahta (Lepanta) u isto vrijeme, a bio je
i valij a Bosne. Ono to je elio padiah mu je odobravao.
Kako se pria, u Inebahtu je susreo slubenika koji nosi novac
od dizje pokrajine Karli ili u Istanbul i rekavi mu "nemam novca
ni za dnevne trokove, jedva sam uzeo pozajmicu" dao mu je
priznanicu. Kad je stigao u Istanbul slubenik je onu priznanicu
ubrajao u njegov dug. I sada se u nekim ljetnikovcima Moreje nalaze njegovi hamami i druga djela. Bio je ovjek sklon uicima. U
ljetovalitima i mjestima gdje je ugodna klima zajedno sa prisnim
prijateljima se provodio, pravio je sjedjeljke za uivanje i razgovore.
Nije iao na padiahove pohode. ivio je po vlastitom ukusu. Ponekad bi pobjedonosni padiah kad bi mu bilo dosadno, govorio
prinevima "dovedite mi Kara-Osmana, stavit u ga na vae mjesto."
O njemu i njegovim postupcima se i danas govori u narodu Moreje.
Kufuk Bali-beg. Sin je Jahja-pae. Stariji je brat budimskog
beglerbega Mehmed-pae o kome je bilo rijei meu beglerbegovima. Prvi put kad je osvojen Beograd, Husrev-beg je premjeten
iz Smedereva u Bosnu, a Kiiiik Bali-beg iz Bosne u Smederevo.
Obojica su se spremno odazvala u pohod na Moha. Umro je kao
sandakbeg Smedereva, 933 h. (1526-27.). Neka milost Uzvienog
Gospodara bude nad njim. 69
68
69

Vid. Biljeku ll.

Bali-beg Jahjapai, bio bosanski zairu (sa zeametom u Kaknju). Kasnije je
sandakbeg Smedereva, a 926. (1519.) je namjesnik Bosne. Idue godine se

57

Ali-beg sin Malko-bega. Bio je hrabar krajinik, mudahid i

gazija. All-efendi ovako objanjava, prenosei iz pouzdanog izvora:
"Dok je Ali-beg bio beg Poege dolo je nekoliko loih ljudi u
Istanbul i poalili su se na nasrtljivost Ali-begovih ljudi. Rustem-paa koji je upravo tih dana postao veliki vezir, da bi uveo odree
ni postupak prema svim begovima poslao je jednog bega i dvojicu
kadija da bi napravili uviaj kod Ali-bega. Kao posljedicu ovog
uviaj a napravili su neke izvjetaje.
Ali-beg se nije znao snai i na ove optube slabo je odgovarao.
Onda je svojim ljudima naredio "Ja oblaim tigrovu krunu, a vi istjerajte raju sabljama, kako bilo, uz Boiju dozvolu nastojat u dovesti drugu raju." To to je rekao i uinio je. Slijedei dan je dao
da se pogubi preko trista nevjernike raje. Prepali su se ak i beg i
kadije koji su doli u kontrolu, ali ih je Ali-beg brzo smirio, dao
im je nekoliko robova i podosta novca. Slijedei dan zasvirao je
rog da se ide u akin (da se izvri upad). !sljednici su o ovom stanju izvijestili velikog vezira. Veliki vezir nije imao kad ni razmisliti o tome ta je to bilo, Ali-beg se petnaestog dana vraa iz akina dotjeravi sa sobom oko 600 to odrasle to malodobne raje i
nastani ih na mjesto onih koje je dao pogubiti. Obavijestio je velikog vezira o pravom stanju, izrazio je aljenje to je morao upotrijebiti sablju i traio oprotenje.
Nevbahar-zade. Sin je jedne dadilje s dvora i po tome je bio i
poznat. Dugo vremena je radio u pisarnici niandije Delal-zadea.
Onda mu je dodijeljena sluba defterdara. Tih dana je vaio zakon
da je defterdarsko mjesto po rangu iznad niandije. Predlagao
je da ga se razrijei te dunosti "jer nije pravo da proem ispred
dravnika koga sam toliko cijenio i u ijoj sam slubi bio", i taj
njegov prijedlog je doao i do sultana. Padiah je ovo pohvalio,
blagoslovio ga i naredio da se on postavi na to mjesto bez obzira
to je u viem rangu. I sada se vodi rauna o ovoj naredbi o kojoj
je rije.
zamijenio sa Gazi Husrev-begom i opet postaje sandakbeg Smedereva.
Zajedno sa Gazi Husrev-begom odluio je Mohaku bitku. U Sarajevu je sagradio damiju u mahali koja se po njemu zove Balibegovica. V. Baagi,
Znameniti ... , 13-14.

58

erkez Kasim-beg. Kao drugi defterdar poslat je za sandakbega

Kefe (Teodosija na Krimu). Kasnije, kad je to mjesto podignuto

na rang ej al eta, njemu je dano mjesto valije. Kefa je do danas ostala kao beglerbegluk. Kako je bio jedan od ljudi velikog vezira
Mehmed-pae Dugog, do kraja ivota nije znao ta je to otputanje s
posla. Odigrao je veliku ulogu u pohodu sultana Selima na Ederhan
(Astrahan) i time doprinio velikom troku novca i opreme, spaljivanju i ruenju toga kraja i na taj nain nepotrebnom nanoenju
tete dravnoj blagajni.
Hadi-beg. Izaao je iz padiahovog harema. Bio je vrijedan i
plemenit ovjek. Upravljao je istovremeno sa tri sandaka amskog
vilajeta: Safed, Adlun i Leddun. Upravljao je sa petsto do esto
ljudi koje je imao u slubi s kojima je stalno bio. U njegovo vrijeme nikakvog znaaja nisu imali arapski odmetnici.
Kudur-beg. Sin je Deli Husrev-pae, biveg drugog vezira. Imao
je mnogo posluge i ljudi, sklon paradi, ovjek potpuno odan uivanjima. Kako mu je amida Kara Mustafa-paa bio lala (odgojitelj prineva) i Kudur-beg je bio ovjek koji se druio s prinevima.
Imao je oko hiljadu ljudi u slubi, a u sandacima kojima je upravljao provodio je pravdu. Jedno vrijeme je pravio drutvo princu u
Halepu, ali to je bilo tako da je on bio u centru panje cijelog
drutva. Stoga je sultan Selim jako oaloen njegovom smru govorio: "Niko na nau kapiju nije dolazio tako odjeven, toliko ukraenih konja i daje tako jahao kao on. Neka mu Uzvieni Allah podari svoju milost."
Danpolat-beg. Sin je Kasim-begov. Jo dok je bio dijete, rabmetli padiah, kad ga je vidio pomilovao mu je uho u kojem je
bila menuha i uzeo ga u svoj harem. Kad su kurdski hajduci popalili i poruili halepski kraj Denpolat-begu je dano mjesto sandakbega Klisa. 70 Obavljajui svoj posao unitio je tamo i tragove
hajduka.
Kako se pria, kad je rahmetli padiah iao u Halep, vidio je uz
put vie od etrdeset objeenih hajduka, zgadio se na ovo i rekao
da se pogubi onaj ko je to uinio. Rustem-paa se u ovo umijea i
70

Grad koji se nalazi 50 km sjeverno od Halepa u Suriji.

59

ree

da je ovdje valij a Danpolat i da je dovoljno samo to ime da

ga spasi od smrti (Dan-pulad =elini ivot, dua od elika). Nije
prolo dugo a razbojnici su pokrali mnoge stvari iz padiahovog
harema pa se shvatilo da je potrebno da se Danpolat ostavi na poloaju sandakbega. Onda su pokradene stvari brzo pronaene i
predate jer je Danpolat-beg brzo krenuo sa sedamsto do osamsto
ljudi. Poto nije otputen s posla kako je ve spomenuto, nastavio
je ne oklijevajui obavljati posao, davati sadaku (milostinju), hraniti i pojiti siromane.
Husejin-beg, zapovjednik Dizre. On je jedan od cijenjenih
emira koji je u dopisivanju oslovljavan kao "emaret-meab". Iao
je u pohod sa pet do est hiljada za posao sposobnih Kurda. Njegovi darovi, hrana i pie bili su obilni. Do koga je dolo njegovo
more dobroinstva, ako je bio siromah toga asa, odjednom je dolazio do bogatstva koje nije mogao potroiti itav ivot.
Na granicama Vana, u Hakkariju, bilo je dosta slavnih emira
poput Zeynel-bega, Mehmed-bega, Hasan-bega i drugih. Ali u
ovako kratkom djelu nije ba umjesno govoriti podrobno o njima.
0 SLAVNIM UENJACIMA, VRIJEDNIM OSOBAMA I VELIKIM
EJHOVIMA U SRETNO VRIJEME

Ovih ima nebrojeno mnogo, ali nam se

samo neke sreom obasjane.

inilo

umjesnim opisati

Molla Hajruddin. Bio je padiahov uitelj u vrijeme dok je on

bio princ. Ta asna osoba ukraena raznim vrlinama posebno se isticala u poznavanju prava.
Abdulkadir-elebi.
uenjacima. Nalazio

Sadi-elebi.

Imao je probrano mjesto meu suvremenim

se na poloaju kazaskera i muftije (ejhulislama).

Iz Kostamonua je. Bio je osoba za koju se

meu uenjacima. Bio je i ejhulislam.

ulo

Molla ej h Mehmed. Poznat je kao ivizade. Dok je on bio ejhulislam, rahmetli Ebussuud-efendi je bio rumelijski kazasker.
Poto su neke njegove fetve bile izvan erijata, on ih je odbio primijeniti. O tome stanju je Rustem-paa upoznao sultana pa iako je
rahmetli Ebussuud-efendija bio kazasker, sluba izdavanja fetvi je
60

data ivizadeu. Svima je bilo poznato da on ne priznaje neke slavne

ejhove. Ali o ovoj temi nije potrebno vie duljiti.
Kutbeddin Molla ejh Mehmed. Veoma ugledan, ozbiljan, pun
vrlina i molla koji je izvrsno poznavao pravo. Postepeno se penjui dosegao je mjesto anadol skog kazaskera.
Molla, sin Ahmedov, unuk Adil-pain. Bio je osoba dubokog
poznavanja mnogih znanosti, u historijskim i civilizacijskim temama teko ga je kritizirati, spjevao je mnogo pjesama na turskom i
perzijskom jeziku, a u pojedinim njegovim raspravama teko mu
je nai premca. Bavio se kaligrafijom. Bio je ugodan subesjednik
jer je jako lijepo priao. Roen je u Iranu u gradu Berdaa.
Molla ejh Mehmed Tunusi. Doao je u Rum (Anadoliju) u vrijeme sultana Sulejman-hana i istakao se u mnogim naunim granama. Posebno je bio veliki majstor u uenju Kur' ana na sedam pa
ak i na deset vedhova.
Erdebili Molla Zahiruddin. Bio je ozbiljan, lijepog izgleda, lijepog govora, lijepo je pisao, cijenjen i ovjek koji voli raditi. Stekavi naklonost sultana Yavuz Selim-hana, doao je iz Tebriza.
Na kraju je pogubljen u Egiptu zajedno sa Hain Ahmed-paom.
I~fahanli Molla Alaeddin. Nakon to je stekao dobro obrazovanje, doao je u Anadoliju. Bio je istaknuti kaligraf svoga vremena,
a stekao je slavu i u nekim znanstvenim granama.

Molla ah Kasim bin ejh Mahdumi. Dok je bio nastanjen u

Tebrizu, rahmetli sultan Selim doveo ga je u Anadoliju.
Molla Karabagli Muhittin. Vrijedan uenjak, poznavalac hadisa
i tefsira i osoba puna vrlina.
Molla ejh uteri. Doao je sa sultanom Selimom u Anadoliju.
Bio je molla, veliki majstor u poeziji.
Molla erif Ademi. Preao je iz afiijskog u hanefijski mezheb.
Imao je velike sposobnosti u tefsirskoj znanosti.
Molla Mehmed sin Karamanli Mehmed-pae. Pohaao je predavanja kod rahmetli Kemalpaa-zadea, zatim je postao muid muftije Alaeddina Kemala, onda je postao mu derris.
61

Molla Jakub poznat kao Ede Halifa. Potjee iz pokrajine

Hamid (lsparta). Umro je kao muderris Manise 922. (1522-23.).
Istaknut u mnogim znanstvenim disciplinama, imao je sposobnost
pjesnikog izraavanja na perzijskom i turskom jeziku. Molla
Damije u knjizi poznatoj kao Baharestan, napisanoj na perzijskom
jeziku, citirao navodni hadis "Roen sam u vrijeme jednog pravednog vladara." Zbog ovog objanjenja Ede-efendi se ovako obratio
Molla Damiju:
"Ej prijazni ovjee! Je li mogue da obilje Pejgamberove pravednosti dolazi zbog jednog vatropoklonika? Kloni se takvog
govora. Ako hoe pravo govoriti kai ovo: Iranski ah Nuirevan
je odbacio zulume zato to se u njegovo vrijeme rodio Mustafa
(poslanik Muhamed). Nije vrijedno govoriti o ovjeku tih vrlina koji nema kao ni ja takvu vrijednost. Zbog toga ne moe se
govoriti- ne prolazim se ni od damije ni od Dema (simbol
pijenja vina)."
Meu uenjacima sultan Selim-banovog vremena bio je ovjek
po imenu Yakuboglu Molla, koji je takoer bio poznat kao Ede-zade. Ako je ova osoba ranije spomenuti pjesnik on je Yakub-i
Hamidi poznat kao Ede-efendi. Nije sasvim sigurno kome od ove
dvojice pripadaju gore spomenuti lijepi stihovi. A kako je ovih stihova malo, zbog njihove ljepote ovdje su ispisani, a umjesno je da
slavu dijele obojica.

Muftija Ali-elebi Demali. Bio je uen, istaknut u svojoj sredini, pun vrlina, potpun, skroman. Plau koju je dobivao u Istanbulu
kao muftija sultan muje poveao za pedeset aki dnevno.
Muftija Kemal-paa-zade. 11 Neka je Boja milost nad njim.
Najvredniji od svih uenjaka, najvei od svih profesora koji su se
stoljeima javljali, najvei uenjak na svijetu, ovjek koji je skupio
najljepa saznanja i najvee vrline putanja sunca istina, sredite
svih prefinjenih misli, sunce erijata, izvor estitosti i ukratko on je
bio takav molla bio da odavno ni kod Arapa ni Perzijanaca nije
71

Kemal-paa-zae emsuddin Ahmed-elebi, poznat i kao Ibn Kemal, obavljao je dunost ejhulislama od 932./1525-26. do 940./16.4.1534. Na ovoj
dunosti se nalazio priblino osam godina. V. Danimend, V, 112.

62

vieno

da se pojavio neko njemu ravan. Do smrti je bio muftija

(ejhulislarn).

ejhulislarn Ebussuud-efendi. Bio je asni efendija poznat i kao

Hoda elebi (ueni profesor). Najueniji od svih uenjaka Istoka
i Zapada, sposoban razrijeiti probleme svih rnezheba, veliko more
svoga vremena u retorikoj znanosti, moda drugi Nurnan (Nurnan
b. Sabit Ebu Hanifa Imam-i Azarn). U pravedno vrijeme uzvienog sultana koji je Boija sjena na zemlji, napisao je tefsir Kur'ana i
to takav da se ni u vrijeme ijednog sultana nije pojavio takav. Kad
je Ebussuud-efendi napisao tefsir do sure "Sad", padiah svijeta
mu je poslao pismo po ehaji kapidija traei tefsir. Ebussuud-efendi je uz ehaju poslao Malulzade-efendiju i, uz jedno pismo,
poslao je sultanu Sulejmanu-hanu tefsir. Padiah je bogato nagradio
rnollu koji je bio posrednik i mladia koji je donio tefsir. Posebno
je nagradio ejhulislarna na taj nain da mu je plau koja je bila
trista aki poveao za jo dvjesto aki dnevno, a kad zavri preostali dio jo za sto aki dnevno.
Otac Ebussuud-efendije, ejh Yavsi-efendi, bio je halifa ejha
Ibrahima Tebrizija. Rahrnetli Ebussuud-efendi uio je kod svoga
oca Muhtasarat, Haiye-i tedrid, a kasnije i erh-i Miftah i erh-i
Mevakif. Onda je postao pripravnik kod Sadi-elebija, zatim je
postavljen u rnedresu u Inegol uz plau od trideset aki, odatle je
otputen, ali je brzo postavljen u Davud-painu rnedresu uz plau
od 40 aki dnevno, poslije toga do kraja slubovanja nije otputan.
Odatle je dobio posao na Sernaniye rnedresi, a onda je postavljen
za kadiju Burse, pa Istanbula, zatim je osam godina bio rurnelijski
kazasker i na kraju je postao ejhulislarn. Godine 952. h. (1545.)
postao je muftija (ejhulislarn), a 982. (1574-75.) prispio je u milost Boju (umro). Denazu namaz mu je klanjao Muhai Sinan-efendi.
Ebussud-efendi je napisao jednu knjiicu o torne kako je ispravno uvakufiti novac, tako je u toj temi otklonio razlike koje su se
pojavljivale kod uenjaka, takoer je izdao znaajne fetve o zemljinim pitanjima i razrijeio tekoe s kojima se svi susreu.
Ebussud-efendi je bio visok, mrava lica, nije pridavao panje
srnotavanju saruka, stanje i dranje bilo mu je potpuno hodijsko.
Do danas ga niko nije nadomjestio. Jedino je All-efendi za njega
63

rekao da mu je nedostatak to nije uao ni u jedan tarikat. Meutim,

njegov rahmetli otac je bio murid i ejh tarikata i poto je Ebusuud
pohaao nastavu kod svoga oca, ove Ali-efendijine rijei nemaju
uporita.
Arapzade Molla Muhiddin. To je osoba koju je rahmetli Ebussud-efendi osudio. Njegovo dranje i postupci se rijetko susreu pa
zbog toga smatram da ga je ovdje potrebno opisati.
Molla Muhiddin je bio pripravnik Mevlana Hajreddina, uitelja
od Boga nagraenog padiaha. Onda je postao profesor jedne od
medresa Semaniye. Nakon to je ejhulislam imenovao izmeu
uenih ljudi Menteeli Muhidina za muzakerediju (korepetitora),
Arapzade se uspostavio, izaao izvan uljudnosti i uputio velikom
veziru Rustem-pai jedan gorljivi spis pod naslovom "Innema eku
bessi ve huzni ila'llahi" 72 u kojem je izlio svoju netrpeljivost i otpor prema Ebussuud-efendiji. ak je poslao i jednu fetvu u kojoj
je reeno: Men istehaffe bi.ejhilislami fe-ma dezauhu inde'l-eimmeti'l-izami el azlu'l-ebed veid-darbu'l-eedd ve'n-nefyia
ani-1-beled" (ejhulislamova poniavajua kazna kod velikih imama znai trajni progon, najjae batinanje i trajni izgon). Jedan od
znaajnih uenjaka toga vremena, ovjek koji je iz dubine osjeao
mrnju prema Ebussuud-efendiji i koji nije iz straha smio otvoreno
kazati to je mislio, Mula Mehmed sin Abdulevvela, poznat kao
Sali Emir, na ove tri stavke je dodao etvrtu u rimi. Ova fetva i
spis pun vatre proslijeen je padiahu. Arapzade je doveden na divan, kanjen batinama, otputen s posla i prognan u Bursu.
Meutim, Arapzade je bio zet rumelijskog kazaskera Bostan-efendije. U noi prije divana su Ebussuud-efendiji dva puta dolazili Bostan-efendi i anadolski kazasker Muhsi Sinan-efendi. Oba
su ponizno molila oprost za Arapzadea. Bili su ustrajni u tome da
je unitena ast Arapzadea, a da je povrijeen ponos i njegova punca.
Ali se ejhulislam na sve to nije dao smekati. Kako je Ebussuud-efendi bio kurdskog porijekla i estoke naravi, Arapzadeu nije
moglo pomoi ni to to je sin velikog ovjeka, jednog ejha. Ebussuudova odbojnost i mrnja poveavala se iz dana u dan.
72

Ja svoju tugu i brigu samo Allahu povjeravam.

64

Kako se pria, rahmetli Molla, poznat kao Koda ivizade podcjenjivao je neke vrlo vane izreke rahmetli Kemalpaazadea, govorei o njima tu i tamo da su nevane prazne rijei. O ovome su
Ebussuud-efendiju obavijestili neki bliski ljudi govorei mu da su
i njegova ast i ugled unieni zbog njegova uitelja. On je uinio
da i do padiaha doe ova vijest, a rahmetli sultan Sulejman, neka
Allahova milost i mir budu nad njim, na ovo je rekao da je na
Ebussuud-efendiji da odredi kaznu za mollu - ako kae da mu se
jezik odsijee, ili da se izbatina ili da se baci u more tako e se presuditi: Kad je ivizade uo za ovu padiahovu naredbu strano se
prepao kazne i odmah se sakrio u kui jednog aua kojeg je poznavao. Kanio je otii odatle prvom prilikom i tako zametnuti trag.
Ovaj au je poznavao Ebussuud-efendiju i imao je sigurnost u
njegovu dobrohotnost i dareljivost, ponizno je kleknuo pred as
nog efendiju i zamolio oprost za ivizadea. Na ovo se Ebussuud-efendija osmjehnuo, rekao da e mu oprostiti zbog njegova hatera
i prouio ajet "Vel-kazimine'l-gajza vel'abine ani-nasi ... " (Dennet
je dat onim koji obuzdavaju svoju srdbu i oprataju ljudske pogreke) i rekao jo toliko lijepih istina i vrijednih rijei poput zrna
bisera.
Ustvari, vrijedno panje je slijedee: iako postoji velika razlika
izmeu ivizadeove krivice i Arapzadeovog neposluha, prvi je
oproten samo zbog molbe jednog aua, drugi je kanjen iako su
za njegov oprost molila dva kazaskera od kojih mu je jedan bio
punac, a to govori koliko je rahmetli Ebussuud-efendi bio estoke
naravi. Arapzade se tokom dvije godine povukao u osamu i u velikoj stisci provodio ivot. Sultan se saalio na njegovo stanje, oprostio mu grijehe, ponovo ga imenovao u Semaniye medresu, odatle je premjeten u Sulejmaniju medresu i na prijedlog velikog
vezira Ali-pae poslan je za kairskog kadiju.
Ali-efendi, koji je to uo od Jakub-age, tadanjeg odabae, pripovijeda u svojoj Historiji: Nakon divana padiah je uao u svoju
privatnu rezidenciju (Hasoda). Vidjelo se da mu je teko. J akub-aga ga je upitao: "ta Vas mui, dumanin se rastuio, da Bog
da?" Na ovo je njegova ekselencija sultan odgovorio: "Mui me
to je neznalica kojeg smo uinili vezirom predloio za misirskog
kadiju jednog nemarnika koji je kanjen na divanu. Prvo bi trebalo
65

njemu dati ezdeset batina po tabanima da mu nismo ve dali ast

vezira, a mi smo sami postigli cilj da nas optuuje ulema Misira.
ta je bilo da bilo, daj Boe da ne stigne do Misira."
Kako se dalje pripovijeda, spomenuti Arapzade, kad se u Rodosu
ukrcao na lau, otvori asni Kur'an da bi predvidio kakvo e biti
putovanje i prvi red u Kur'anu na mjestu gdje mu se otvorio otpoinjao je "Ve'n-nazi'ati garkan ... " 73 Na ovo je sve prisutne obuzeo
strah, ali sam Arapzade je objasnio da poetni glas "v" znai dolazak (vusul) i radovao se tome to je gatanje ispalo dobro. Drugi
ueni ljudi koji su se nalazili na lai smatrali su da nije doputeno
rije "gark" (potopljenje, utapanje) mijenjati i drugaije je shvaati.
Ali Arapzade nije prihvatio njihovo objanjenje, ak je izbacio napolje jednog od onih koji su se snudili. Ostali nisu pregovarali.
Onaj to je izaao napolje na palubu, tuan i neraspoloen, nasloni
se na dno jarbola. Po Allahovoj volji, kad je laa isplovila nastala
je takva oluja, spustila se tako gusta pomrina, svi su se strano
prepali i izgubili nadu u ivot. Do zore oluja se smirila, ali ta se to
vidi: niti ima kapetana broda niti ljudi koji su se uz njega nalazili.
ini se daje od estine oluje kapetanova kabina odletjela!
Siroti Arapzade je bio ovjek koji je negirao evlije, ali kada je
poela oluja rekao je: "U toku ivota nisam nikad poinio veliki
grijeh, ako se stanje popravi, ja sam, dakle, evlija." ejhu Ibrahimu
Guleniju je rekao "Tvoje kosti u spaliti na vatri." A sad je dobio
takav amar od evlije, ak je uz njega izgorjelo i nekoliko nedunih osoba.
U vrijeme kad je rahmetli Ali-efendi pisao svoju Povijest, doao mu je sin Muid Muhyiddina Menteevija i ispriao mu priu
koju je uo od svoga oca, koju je ovaj zapisao:
"Kad smo doli na Rodos, tamonji sandakbeg Husam-beg doao je kod Arapzadea i rekao mu:
"Nemoj poi odavde dok ne uini dovu dobrom Borazan Ali
Dedi, ija su udesa ovdje mnogo puta viena i ija je dova bila
primljena kod Boga."
Ovaj savjet je bio protiv Arapzadeovih uvjerenja, i samo je
zbog sandakbegovog hatera spomenutom muidu dao jedan dukat
73

Kur'an LXXIX. l.

66

za kurban i poslao tome dobrom starcu uz rijei "neka ne zaboravi

moliti za mene." Muid Muhjiddin-efendi je stigao, spustio dukat
pred Ali Dedu i zamolio od njega dovu. U to vrijeme starac je podigao obje ruke i prouio "Fatihu za njegovu duu." Muid, ne razumjevi ovo, mislei da je dobri veoma ostario, malo postaja i
ponovi molbu. Ali opet je dobri "proui o Fatihu za njegovu duu".
I trei put isto. Mujhidin-efendiju zbuni ovo stanje i ode govorei
sam za sebe "Vidjet emo ta e izai od ovog starevog puhanja."
Te veeri kad se laa otisnula na puinu, Arapzade je kao i svaku veer poeo itati tefsir. Bojom mudrou naie na temu o potopu za vrijeme Nuh-alejhisselama. U vrijeme itanja preko puta
je ugledao jedan oblak veliine maramice. Nastavljajui tefsir, s
jedne strane se stalno poveavao oblak, i kad izaoe iz njegovih
usta rijei "koji je najprije bio mali komadi, a onda je postao zaklon za itav svijet", odjednom se njegove rijei pretvorie u stvarnost, sam kijamet se pomoli i Arapzade se suoi sa nestankom.
Muid Muhjidin, s obzirom da se nije nalazio na mjestu kapetanove
kabine i da mu smrtni as jo nije doao, spasio se sa jo nekoliko
putnika. Oni koji su se spasili tek to su stigli na Rodos, pohitali
su dobrom i pali mu pred noge. Starac evlija ispria ta je bilo i
kako se svrilo, a tajnu svoje istine ovako objasni:
"Kad ste mi donijeli novac za kurban ja sam u svom "osvjedoenju" vidio da smo na lai bili zajedno. Hizir alejhisselam je u
rukama imao sjekiru i stalno je udarao i sjekao lau sa sve etiri
strane. Ja sam zapitao Hizir alejhisselama "Zato to radi?" On mi
je, pokazujui Arapzadea, rekao da eli uguiti toga zulumara. Ja
ponovo zapitah: "A je li to teta za muslimane? Ako se eli samo
njega unititi, nije li dovoljno unititi kapetanovu kabinu? Hizir-alejhiselam mi dade za pravo, i sjekirom koju je drao pokida veze
na brodu i takvo stanje ostavi. Tako sam saznao kako e se zavriti.
Zato je iz mojih usta izlazila Fatiha." Tako je All-efendi opisao ovaj
dogaaj.

Spomenuti Borazan Ali Dede uputio je Abdi halifu, jednog od

halifa ejh Ibrahima Gulenija, koji je bio dobri. A rahmetli Arapzae je odbio evlijaluk. Ali u egzaktnim znanostima (ilm-i zahir)
bio je bez premca. ak je imao i neka znanstvena djela koja, meutim, nisu poznata iako su sauvana u pisanoj formi.
67

Salihoglu Molla Ali. Autor je djela Humayun-name (knjiga o

vladarima). Sam prijevod ovog djela ima visoku mo i zato je ovdje
spomenuto. Kako je stasao uz vjerskog uenjaka Abdulvasija,
postao je poznat kao Abdulvasi Alisi (Abdul-vasijev Alija). Predavao je na jednoj od Semanije medresa, zatim je bio muderris
sultan-Bajezidove medrese u Edreni, potom kadija u Bursi, gdje je
i umro. Ali-efendi, prenosei od carskog tugradije, historiara
rahmetli Ramazanzade Mehmed-bega, pie ovako:
Nakon to je zavrio djelo Kelila i Dimna (u turskom prijevodu
Humajunname - knjiga o vladarima), Molla Ali je naruio dva prijepisa od kojih je jedan poklonio padiahu, a drugi velikom veziru.
Ovu je donio na divan i izloio da je to knjiga u koju je uloio dvadeset godina truda, da je ona puna pouka i savjeta koji e biti korisni padiahu. U to vrijeme veliki vezir je bio Lutfi-paa. udno
je da Lutfi-paa, ovjek koji pie knjige, koji zna koliko znanja i
truda treba za ovakvo djelo nije uope pokazao zanimanje za knjigu, nije ga ni u ruke uzeo rekavi: "teta da ste toliki trud uzalud
uloili, da ste umjesto ovom dvotomnom djelu posvetili panju erijatskim pitanjima bilo bi korisnije." Tako ga je ovim poniavajuim rijeima unizio. Molla Ali se na ove Lutfi-paine rijei jako
raalostio i dok je zbunjen stajao ne znajui ta bi uradio, veliki
vezir se smilova i naredi jednom slugi govorei "Uzmi ove knjige" i
uputi ga kapuagi da urui sultanu, a drugi primjerak ostavi kod
sebe to se trebalo protumaiti da ga je prihvatio. Ali kad je Molla
Ali otiao dao je knjigu svome prijatelju sekbanbai koji se zvao
Ali au. Spomenuti Ramazanzade, u to vrijeme se kao defteremin nalazio na divanu. Kad je Ali au izaao vani prodao je knjigu
za pedeset zlatnika. Drugi primjerak je kapuaga predao padiahu.
Tu veer je padiah itao knjigu pa mu se puno svidjela, a sutradan
je Molla Alija poslao za kadiju Burse.
Kad je Lutfi-paa saznao za ovo htio je to pokvariti pa ree:
"Ima toliko mladih kandidata kojima treba pomo, takoer vrijednih muderisa koji su u zapeku, dajte jednom od njih Bursu, za
Molla Alija emo nai neku drugu slubu." Ali uzvieni padiah
se nije dao smesti sa svoje nakane rekavi: "Ako ti ne zna vrijednost toga molle, ja znam."
68

U knjizi Mevzuatul ulum koju je napisao otac Takopruluzade

Kemal-efendije, a koju je ovaj preveo na turski stoji ovo:
Indijski filozof Beydeba napisao je Kelilu i Dimnu u ime indijskog vladara po imenu Dabalom. Dabalom koji je vladao 120
godina, okrunio je Bejdeba zlatnom krunom i uinio ga vezirom.
U Bejdebinovu djelu razgovaraju etveronone ivotinje i ptice.
Trudio se usrdno da bi oistio filozofiju i znanosti od ljudi.
Kako se govori, kad je Nuirevan uo za Kelilu i Dimnu, u srcu
mu je zasjalo svjetlo elje, poslao je u Indiju filozofa po imenu
Berzevejh i dao mu mnogo novca da nabavi knjigu, pedeset torbi,
a u svakoj je bilo 50.000 dukata. Posebno mu je za put osigurao
sve to mu je bilo potrebno. Berzevejh je naao knjigu kod jednog
filozofa iz Indije, kupio je, preveo sa indijskog na perzijski jezik i
tekom mukom otklonio nerazumijevanja proistekla iz razliitosti
jezika. Kasnije, u vrijeme halife Mehdija, preveo ju je sa perzijskog
na arapski Abdullah bin Hilal el-Emrazi za Jahja bin Halida el-Bermekija. Jo kasnije filozof po imenu Sehl bin Nevbaht ju je
prepjevao u stihovima za plemenitog i dareljivog vezira halife
Mehdija i Haruna, Jahja el-Bermekija. Za ovo ga je nagradio sa hiljadu dukata.
Dok je Kelili i Dimni, kao to se vidi, stoljeima pridavana takva vrijednost, veliki vezir Lutfi-paa, pokazujui pretjeranu krtost,
podcijenio je Molla Alija, a njegovoj knjizi nije pridavao nikakav
znaaj. Ali ovakav njegov postupak samo je njega pokazao malim.
Vladar sposoban ocijeniti prave vrijednosti, kao to se i oeki
valo nagradio je prevoenje knjige i time svoje ime ovjekovjeio
do sudnjeg dana.

Molla emseddin Ahmed sin Ebussuud-efendije kao dijete sazrijevao je u zadovoljstvu da oca zapitkuje i saznaje. Bio je nadmoan nad svim suvremenim ljudima od nauke. Vrlinu govorenja
crpio je iz nauke o retorici. Uz oevo obilno znanje je rastao, a
onda je predavao u Rustem-painoj medresi, zatim Haseki sultan
medresi i na kraju je postao nastavnik u jednoj od Semaniye medresa. Rahmetli Ali-efendi kae: U toku etiri godine u spomenutim medresama sam od njega imao koristi upoznavi se sa visokim
znanostima. Znao je napamet neizmjerno mnogo arapskih kasida.
Bio je nadmoan svim uenjacima svoga perioda u govorenju i
69

pisanju. Ali imao je pretjerano mnogo estokih i neurnjesnih istupa, a po karakteru je bio sitniar i egoista. Dosta je vrlo vrijednih
studenata napustilo njegova predavanja. Kolikim je znanstvenicima
poput Bostanzade Mahrnud-efendije i lbrahirn-efendije, poznatog
kao MolJa Arap, koji su bili njegovi profesori znao u toku nastave
dati duz, a oni ni glasa ne bi putali na ove njegove neumjesne
postupke prema njima kao da su njegovi aci. Velike uenjake
njegova vremena poput ah-elebija i Denabi-zade Ali-elebija
na skupovima je javno optuivao za nevjerstvo. Tadanji istanbulski kadija, rahrnetli Kara-elebi se alio: "Nalazei se pored nekoga kao to sam ja vodio je spor i nije se stidio rnoje uenosti, mene
je drao kao zamjenika ne govorei- Vi ste tu, vi vodite spor!"
Jo udniji njegov postupak je bio prema rurnelijskorn kazaskeru Sinan-efendiji koji je bio ravan njegovu ocu, kada je u sultan
Mehrnedovoj damiji digao njegovu sedadu i na to mjesto stavio
svoju. ak je zbog ovog postupka proklet i poslije toga nije dugo
ivio. Povrh svega druio se s nevrijednim ljudima i mnoga neumjesna djela poinio. Stoga mu je rastueni otac, savjetujui ga,
napisao pismo koje ovdje bez izmjena prenosimo:
"Moj gospodine! Znate da meni vie ne prilii da se trudim da
steknem imetak, novac i poloaje. Moja srea i radost vezana je za
vau sreu i radost. Na dugo i iroko sam objanjavao lukavstva
ovako loih osoba. Sada u ovim starakim godinama, nakon to
sam iskusio gorke dogaaje i izaao na istac vama irim svoje ruke
i krila da vi ne biste bili izloeni mrlj arna. Ve trideset godina
postojano molim pomo od Uzvienog Gospodara. Poniznog srca,
nisam dizao elo sa sedde molei uzvienim rijeima koje su dostojne svakog dravnog stupnja da me sauva od loih rijei i da
mi se smiluje. Vjerujem da u svojoj oinskoj dunosti nisam napravio neki propust. I vae poinjene greke prihvatili srno dobronamjerno. Pored toga, ni sada ne odstupamo molei uzvienog Allaha
da vam ne uskrati pomo, dok sam iv sve u uiniti da vi dobro
postupate. Imat u koristi i poslije smrti od vaih dobrih i Bogu ugodnih djela. Hvala Velikom Allahu da mi se smilovao i nagradio me
vie nego to sam zasluio, u ovim mojim poznirn godinama darovao mi je tolike blagodati i znanja. Uinio je da vas ljudi iskreno
zavole, da stalno o vama govore i da vam daju visoko mjesto kojeg
70

ste vi dostojni. Tako ovu misao potvruje svestrano divljenje naroda emu bi moglo pozavidjeti sve veliko i malo. Ja nikad ne zaboravljam zahvaliti Allahu na ovim velikim blagodatima. Ali vi
ne zahvaljujete ni na jednoj ovoj blagodati osim na obrazovanju.
Posebno, ne drite se u skladu sa visokim pravom Ebu Ejjuba Ensarija, neka je Uzvieni Allah njime zadovoljan, i ne ukazujete mu
dostojno potovanje.
Danju nou sam u strahu da vam Uzvieni Allah ne uskrati nagradu i ne sauva vau dobrotu. Vae obrazovanje je doseglo najviu razinu. Dato vam je tako visoko mjesto da bi u vae ruke danas
sutra mogli biti predati erijatski dizgini nasljednika Poslanikovog,
neka je na Njemu blagoslov i mir Boji. elja mi je, Uzvienom
Allahu neka je hvala, da vaa postojana i vrsta misao bude mjesto
oslonca pametnih ljudi.
Sluajte i gledajte: Prilii li vama koji ste na tako visokom poloaju, da uzimate sebi za drutvo grjenike, prijestupnike, neas
ne i osramoene ljude ne plaei se pritom Uzvienog Allaha i ne
stidei se ovog siromaha i drugih velikih i malih ljudi, izbjegavate
se druiti sa osobama koje e iriti i uiniti da se prouju vaa dobra
djela i vae vrline. Ne postupajui lijepo sa ovakvim, druei se neprestano sa nemoralnim osobama, sramotite se stalno pred Bogom i
ljudima. Sav svijet je uo za vae nepodoptine prema ljudima. Ne
obraate panju kako u se ja pojaviti pred Boga i meu svijet.
Ovako, dok su mi dumani za petama, i dok se govori na sve strane
o vaim nepodoptinama to sreom ne dolazi i do najvieg mjesta,
uz Boju pomo to je otklonjeno.
Sada kada ste na takvom poloaja, ako u vaem poslu date priliku i za najmanju potvoru, vama e biti pripisane kao da ste napravili veliki grijeh. Kad je tako kako je, kad e se otkloniti posljedice
vaih postupaka koje inite sada na tako visokom poloaju? Smilujte se pobogu, udaljite te prokletnike od sebe. Izbacite nevjernike iz vae medrese. Od srca zatraite oprost od Uzvienog Allaha,
lijepo postupajte i izaite na put koji e vas sauvati od grijeha.
Trebate provoditi takav ivot u kome osim apsolutne dobrote i uljudnog odijevanja vai postupci i vai prijatelji moraju biti na putu
Bojeg zadovoljstva, da itav svijet shvati vau ispravnost i esti
tost. Na taj nain vaom dobrotom ispunjavate svoja sinovske prava
71

i za stotinu godina. Neka Uzvieni Allah va ivot i vau sreu

uini trajnim. Amin, Stvoritelju svjetova! Inae, ako nastavite ii
kamo vas vaa glava vodi, moj Gospodine, neka vam je znano, a
svjedoci su mi Uzvieni Stvoritelj i meleci koji piu dobra i hrava
djela, Bogu vas preporuujem i sve veze s vama prekidam. Strpljenje mi se istroilo, nemam vie snage. Nemojte misliti da su ove
rijei izgovorene u ljutnji ili da su plod pogrenih informacija. Ili
da su izgovorene zbog nedobronamjernosti prema vama. Istina je
slijedea:

To su misli koje su se iskristilizirale i uvrstile nakon dubokog

razmiljanja i istihare, nakon to ste potpuno zastranili u loim postupcima na koje ste nagovoreni, nakon to ste posluali osobe
koje su vas zavele u smutnju. Do petka ujutro razmislite i odluite.
Kako bi bilo uzvieno ako prihvatite. Ako ne izmijenite vae dranje, nek se zna da niste prihvatili. Fesetegkun1ne ma ekulu lekunm
ve ufevvigu emri ila'llahi, innellahe basirun bil-ibad. 74
Sa ovom podukom koju je Ebussuud-efendija izrekao svome
sinu potanko je upoznat i njegova ekselencija sretni padiah ija je
sjena nad cijelom svijetom. ak se u jednoj tezkiri i asni molla
emseddin Ahmed dotakao ove teme i za uzvrat potvrdio svoju
privrenost i odanost.
Po pisanju historiara AII-efendije, molla Ahmed bio je sklon
uivanju opijuma i opijumskog napitka, na kraju je upropastio stomak i crijeva i, ne doivjevi ni tridesetu, umro je 970. (1562-63.) g.

Molla Mehmed, drugi sin ejhulislama Ebussuud-efendije, neka

je milost Uzvienog Allaha nad njim. Nakon to je stekao slavu po
svojoj otroumnosti kojom se isticao meu uenjacima i po svojim
bezbrojnim vrlinama dobio je diplomu Muhjiddina Fenarija, zatim
je otiao na medresu sultan Selima-hana, a onda za kadiju ama
(Damaska). Sa emsi Ahmed-paom koji je tada bio beglerbeg najprije je bio u dobrim odnosima, a onda su se meusobno udaljili. Nakon
toga obojica su smijenjena s dunosti pa je Molia Mehmedu dat halepski kadiluk. Tek to je preao etrdesetu, u godinama koje se smatraju mladim, preselio se s ovoga u vjeni svijet, 971. (1563). godine.
74

"Sjetit ete se onoga to sam vam rekao, ja svoje stvari preputam Allahu.
Allah vidi svoje robove", Kur'an, XL, 44.

72

SAETAK O RATOVIMA I OSVAJANJIMA

U VRIJEME PADIAHA

Zbog podizanja bune protiv drave od strane podlog erkeza po

imenu Danberdi Gazali, koji je bio glava amskih emira, veziru
Ferhad-pai je dana vojska i poslat je na ovog koji je ubrzo uhvaen
i posjeen. Njegovi vojnici su potpuno postali meta sablji, kopalja
i strijela. Ovaj uspjeh koji je mnogo obradovao sretnog padiaha
obznanjenje kao sretan dogaaj. Datum: 7. safer 927. (17.1.1521.).
Jedan smutljivac po imenu !skender prigrabio je vlast u pokrajini Jemen. Ali ljudi koji su bili uz njega usmrtili su ga i njegovu
nesretnu glavu poslali u Istanbul. Neka je hvala Allahu, plodni jemenski vilajet doao je pod vlast osmanskih zemalja i u padiahovo
ime se kovao novac i uila hutba. Datum: 927. (1520-21.).
0SVAJANJE BEOGRADA I OKOLINE. ODLAZAK ISLAMSKOG
PADIAHA ONAMO (11. DEMAZIJELAHIR 927. -19.5.1521.).
SAETAK DOGAAJA.
OSVOJENJE TVRAVE ABAC

I. abana 927. C7-7-I52I.). Jo ranije je Gazi Sultan Mehmed-han

opsjedao Beograd pa poto ga nije osvojio u povratku je smederevski sandak dao Isa-begu, sinu lshak-pae, ili aban-begu.
Da bi se Beograd drao u stupici, izgraena je tvrava abac. Nakon
to je ova tvrava bila pet godina u muslimanskim rukama, nevjerniki kralj poalje na nju vojsku i osvoji je. Sada je Ahmed-painim
nastojanjima ponovo pripojena islamskim tvravama. Na jeziku
srijemskih i zvomikih nevjernika ova se tvrava zove abac (na
turskom Bogurdelen). Vidio sam u nevjemikim historijama da je
napisano da je ovo ime dobila zato to ju je sagradila osoba po imenu aban.
OSVOJENJE TVRAVE ZEMUN

Godina 927. (1521.). Neprijateljski kralj je, da bi zatvorio beograd-

sku tvravu, poslao trista vojnika naoruanih pukama u Zemun. Kad

73

su ovi doli, vidjeli su da smederevski beg Mir Husrev-beg75 , po

padiahovom nareenju, opsjeda Beograd pa su uli u zemunsku
tvravu. Stigao je i rahmetli veliki vezir, vidio opsadu Beograda i
izgubio nadu da se moe ui u Beograd. Jedan od onih za koje se
mislilo da je otiao iz Zemuna i pobjegao na kraljevu stranu doe i
donese vijest. Veliki vezir odmah posla Husrev-begu petsto vojnika.
Kad je komandant pobunjenika gledao Husrev-bega i stanje tvra
ve, pue jedan top. Bojom pomou srui jedan zid tvrave i komandant pade napolje. Gazije ga odmah opkole i zarobe. Drugi njegovi
pristalice i zapovjednik tvrave, kad su vidjeli stanje, predadoe
tvravu. Tada ih je mnogo pogubljeno. Tristo nevjernika je izalo
na viru. Stanje je izloeno padiahu, a on ree da je njihova predaja
bezvrijedna, naredio je da se dovedu na adu preko puta Beograda
gdje su pogubljeni.
OSVOJENJE TVRAVE SLANKAMEN

Godina 927. (1527.). Ove godine osvojene su

tvrave

Kornik,
Irora, In i dmge. Kuuk Bali-beg, sin bosanskog beglerbega Jahja-pae, krenuo je na Slankamen. Nevjernici su ostavili tvravu i nakon to su pobjegli vojnici su u nju uli. Onda je akindijska druina krenula u haranje Srijema i Poege. Na ovom pohodu su se
akindije razdvojile u dva rukavca. Jedan odred pod komandom
Mihaloglu Mehmed-bega odreen je da hara od Vlake do Erdelj a
i u okolini Temivara. Dmgi odred pod komandom Hasan-bega, sina
Omer-begovog, primivi naredbu da se pridrui padiahovoj ordiji,
harao je po kasabama koje se nalaze okolo. Tada su dovedene kao
robinje djevojke poput hurija koje su izgledale kao vile lica sjajnog
kao Jupiter, a bilo ih je tako mnogo da im se ni broja nije znalo.
OSVOJENJE BEOGRADSKE TVRAVE IJI SU
TEMELJI OD K/\MENA

26. ramazana 927. (30.8.1521.). Jo ranije je sretni padiah poslao

jednog aua kao izaslanika nevjernikom kralju. Ali kako je
75

Ovaj Mir Husrev-beg je Gazi Husrev-beg koji je u to vrijeme bio smederevski sandakbeg.

74

ovaj au namuen, kao odgovor na ovakvo neuvaavanje, carskoj

vojsci je doputeno da pljaka sve do Budima, kraljeve prijestolnice.
Tako je na prvi beglerbegov plan osvojen Bogurdelen (abac) i
nakon to se prelo preko mosta koji je tamo napravljen, padiahu
je predloena ideja da se ide do Budima. I drugi veziri su ovaj plan
smatrali prihvatljivim i donesen je plan o akinu (upadu). Ali rabmetli veliki vezir Piri Mehmed-paa76 je rekao da nije ispravno
meu nama ostaviti jednu tako vrstu tvravu poput Beograda,
meutim, koliko god se on protivio, nije bio posluan. Velikom
veziru je donesena naredba da doe u abac i da odmah napusti
opsadu iako je ve opkolio Beograd. Piri Mehmed-paa je pravio
neke izlike i dva-tri dana je oklijevao. Vezir Mustafa-paa je krenuo u akin, postavio se preko puta Beograda pa je veliki vezir odustao od zauzimanja beogradske tvrave nakon to je dobio jo jednu
padiahovu naredbu. Povukao je topove i utovario ih u lae, Vezir
Mustafa-paa koji je vidio stanje shvatio je da e biti teko bilo ta
uraditi dok se ne osvoji beogradska tvrava. Rekao je Piri-pai da
saeka kod tvrave da. on jo jednom ode kod sretnog sultana i izloi mu stanje. Nakon to je njegovo velianstvo padiah sasluao
Mustafa-pau rekao je da je Piri Mehmed-paa u pravu i proavi
abac postavili su se kod Zemuna. Tako je i Mustafa-paa uao u
rovove u kojima se nalazio veliki vezir. A veliki vezir je s gornje
strane poeo bombardirati tvravu. Beglerbeg Ahmed-paa je formirao zaklone na adi i svom silom poeo tui tvravu. Bojom
pomou, tvrava je uzeta na predaju. Data je dozvola da odu oni
koji to ele. A oni koji ele davati dizju mogu ostati slobodno u
tvravi i padiahovim zemljama.
Meutim, nevjernici u svojim historijama piu ovako: "Meu
nama je bilo dvije hiljade nevjernika iz franake vojske. Ovi su
pobjegli iz tvrave i prili muslimanima i rekli kako treba bombardirati i tui tvravu. Nae snage u tvravi nisu prelazile sedamsto
ljudi. Zbog stalne opsade postojala je nevolja s glau i slabom opskrbom. Silom prilika tvrava je predana na viru. Ali, nije se dralo
76

Piri Mehmed-paa je bio veliki vezir za vrijeme sultana Selima I i Sulejmana

I i to od 25. sijenja 1518. do 27. lipnja 1523. godine. Bio je jedan od velikih
vezira Turaka, koji je uspio, kako kae Danimend, usprkos "partiji pripadnika devirme" doi do toga visokog poloaja.

75

do rijei, branitelji su zarobljeni." Ovakve i sline albe izjavljuju.

Nakon osvojenja, Kuuk Bali-begu je dato Smederevo, a Husrev-begu je data Bosna na upravu. Iz dravne blagajne je za popravak
beogradske tvrave dato dvadeset hiljada dukata i u kratkom vremenu napravljenu su utvrde koje su lijepo i ukraene. Povratak sa ovog
pohoda i prispijevanje u Istanbul je 17. zilkade 927. (19 .l 0.1521. ).
SAETAK POHODA NA RODOS

Datum padiahovog polaska u pohod: 20. redep 928. (15.5.1522.),

a zauzimanje tvrave Rodos 5. safera 929. (24.12.1522.). Drugi
vezir i vojskovoa carske mornarice Mustafa-paa je odreen da
pripremi pohod na Rodos, i on je deset dana prije rahmetli padiaha, 10. redepa iste godine, uao u bojni brod. Nakon oprotaja sa
vezirima, begovima i komandantima koji su mu doli zaeljeti sreu krenuo je na put. U to vrijeme komandant Gali polja je bio Pi lak
Mustafa-paa. Kad je mornarica stigla u Galipolje, i Pil ak Mustafa-paa joj se prikljuio sa brodovima koje je pripremio. Prelazei
konake stigli su do otoka Sakiz (Hios). I ovaj je jo bio u rukama
nevjernika. Pred otokom su se usidrili. Nakon to su nekoliko dana
tu popunili svoje potrebe, krenuli su odatle i desno i lijevo i formirali borbene poloaje. Pogodan vjetar otvarao je jedra govorei
"Rodose, prui mi ruku".
Rahmetli padiah je kopnenim putem, konak po konak, stigao
do Kutahije gdje ga je doekao anadolski beglerbeg Kasim-paa,
sa begovima ejaleta i sa vojskom. Slijedeeg dana su doli uiniti
poklonjenje i poljubiti padiahove skute. I rumelijska vojska, proavi galipoljski tjesnac na ovu stranu, devetog dana mjeseca abana (4.7.1522.) sa rumelijskim beglerbegom Ajas-paom na elu
prikljuila se carskoj vojsci. Slijedeeg dana i oni su poljubili skute.
Prelazei odatle brojna polja i planine smjestili su se u blizini kasabe po imenu Jeniehir.
ZAUZIMANJE TVRAVE HELKE

Datum: 23. aban 928. (18.5.1522.). Dok je Mustafa-paa, otvorivi

jedra, hitio prema cilju s morske strane, Mahmud Reis, junak

76

snaan kao lav, dobio je zadatak da osvoji Helke, jedan od dvanaest otoka (Duodekanezi) koji je bio prepreka koja presijeca put
osmanskoj vojsci, a oslonac nevjernicima. Razvio je jedra i sa laa
ma koje su stavljene pod njegovu komandu stigao je do otoka, i
nakon boja i okraja koji je trajao itav dan, uz Boju pomo,
uspio je osvojiti otok. Tako je i ova tvrava pridodana islamskim
tvravama.

Poslije je Mustafa-paa, ovjek ispravnih pogleda, postrojio

lae u borbene redove i prispio u blizinu otoka Rodos. Ovdje je
dao otru naredbu kormilarima da nastave put ne izlaui se puanoj i topovskoj vatri nevjernika. Nije prolo dugo upali su pod
topniku vatru. Ispaljena kamena ulad prelijetala su jarbole i jedra
brodova islamske vojske ne nanosei im nikakvu tetu. Vidjevi
da orujem ne moe nanijeti nikakvu tetu, neprijatelj je obustavio
vatru, skupio se u tvravskoj kuli i zaklonima i poeo promatrati
osmansku mornaricu. Kako je u jednom asu bio veoma povoljan
vjetar, proli su mimo tvrave kao ptice koje dolijeu iz visina i
uli u luku. Tu veer su se ovdje odmarali. Svi su proveli no spominjui u dovama Boje ime izgovarajui: "Ya Fettah" (0 Ti koji
sve otvara). Sljedeeg jutra rano su sputeni s brodova kajaci, am
ci i unovi i sa ovima su gazije stigle na kopno. Brzo su napravili
skele koje e im trebati za iskrcavanje topova s laa i pripremili
druge potreptine. Rahmetli paa je dan-no radio. Otpoela je
paljba na tvravu iz topova koji su iskrcani na kopno. Ali poto
oni koji su branili tvravu nisu imali mnogo tete od ove vatre, islamski borci su htjeli ne htjeli poeli kopati rovove i topove jo vie
primicati tvravi.
S druge strane njegovo velianstvo padiah, ija je dobrota i
dobrohotnost obilna poput beskrajnog mora, kreui se sa ogromnom vojskom, stigao je na konak poznat kao Bozdogan suyu. Tu
su mu stigli ljudi koji su se alili na osobu poznatu kao Kara Kadi
pa je on osuen na smrt. Ahmed-paa, jedan od Kub be vezira, povukao je Mustafa-pau kao ovjeka za koga je rekao da je egoistina
osoba koja je stekla slavu titulom vezira, ali da se ne razumije u
poslove oko tvrava i sam sebe je proglasio serdarom koji e
upravljati svim stvarima. U tom smislu je dao da se poalje i odgovarajua naredba vojsci. Kasnije, s ovoga konaka stiglo se u
77

Marmaris i poelo se prelaziti na otok. etvrtog ramazana iste

godine (28.7.1522.) i sretni padiah je kroio nogom na otok. Slijedeeg dana prilo se bombardiranju tvrave iz zaklona u koje su
smjeteni. Ovdje ne treba ulaziti u detalje. Ravno pet mjeseci tue
na je tvrava. Muslimani su se potpuno liili odmora, pa i sna, i to
u tolikoj mjeri da do sada toliko truda nije uloeno ni za jednu tvravu, kao to e se vidjeti u daljem izlaganju. U svakom od preko
stotinu juria na tvravu prolivena je toliko ehidske krvi da je
svaki toranj i zid tvrave bio obojen poput lale. Na koncu postavljene su mine u temelje. Islamski gazije su kopali hendeke krampama i lopatama. I kad su vidjeli da je dolo vrlo povoljno vrijeme za
napad, nevjernici su se predali, 5. safera 929. godine (29.9.1522.).
U tvravu se ulo sa krila koje je drao veliki vezir i sa krila treeg
vezira Ahmed-pae. I janjiarski aga je isti dan uao u tvravu. Ovako
veliko osvojenje nije bilo sueno nijednom od ranijih vladara. Hvala
Uzvienom Allahu koji je pomogao njegovom velianstvu islamskom vladaru. Po nosiocima radosnih vijesti na sve etiri strane
svijeta su otpremljene poslanice o osvojenju (fetihname) koje su
saopavale ovu veliku vijest.
OSVOJENJE TVRAVE ILIKE
IL eva/928. (3-9.1522.). Bojom pomou osvojena je tvrava Ilike
i u njene kule su pobodene islamske zastave. Otok je sa svim mjestima koja mu pripadaju pripojen osmanskim zemljama. Ranije
spomenuti Mahmud Reis pogoen je puanim zrnom u vrijeme
juria na spomenutu tvravu i zajedno sa drugim ehidima odselio
je na prvi kat Denneta. Neka mu se Uzvieni Allah smiluje!

OSVOJENJE TVRAVE INDIRLI

14. eva/928. (6.9.1522.). Indirli je jedan prostran otok od otoka

Radasa (dvanaest otoka) koji ima mnogo sela i za zemljoradnju

plodna tla, mnogo raje i panjaka, vrstu i dobro utvrenu tvravu
sa tornjevima do neba. Nakon to su vidjeli ta se dogodilo na
Rodosu, kako se tamo okonao rat, traili su milost od padiaha,
osvajaa svijeta i donijeli mu i predali kljueve tvrave.
78

TvRAVA TAHTALI

To je vrsta tvrava koja se nalazi na otoku Rodosu. Zbog pouke o

tome ta je snalo Rodos, njeno stanovnitvo je donijelo i predalo
kljueve tvrave i prihvatilo davanje haraa.
TvRAVA ISTANKOJ

I njeni stanovnici su donijeli i predali

njegova sela i zemlje su zauzeti.

kljueve tvrave.

Otok, sva

TvRA VA BODRUM

I ovi su sa itavim otokom i onim to se na njemu nalazi pogeli iju.

Raji i narodu je obznanjen hara.
Nakon ovih osvajanja i gaza, padiahov se ator preselio u luku
Marmaris. Slijedeeg dana je nevjernik, poznat kao Megal Mastori,
koji je bio komandant tvrave Rodos, doao na carski divan, poljubio ruku, ponizno dao neto zlatnika i zamolio dozvolu da se
vrati u svoju zemlju. 77 Te noi je zajedno sa nevjernicima Dehennemlijama, kojima je data dozvola, otiao na put prema Francuskoj
na brodu koji je za njih izdvojen. Sutradan je bio petak, blagdan
muslimana, etrnaesti safer, dvadeset drugi dan erbeina (zime/ 8 .
Preuzvieni padiah, osvaja otoka, zajedno sa ulemom, vezirima,
begovima i vojnim komandantima uao je u Jeni damiju, klanjao
dumu namaz, a zatim je dat odmor vojsci koja je donijela pobjedu.
Padiah se vratio u dvor u Istanbulu krajem rebialahira 929. godine (16.3.1523.).
OSVOJENJE TVRAVE SKRADIN

Godina 928. 79 Poznati junak Bekta vojvoda, jedan od ljudi hercegovakog

77

78

79

sandakbega-Mahmud-bega, dok je namjeravao sa ne-

To je bio komandant rodoskih vitezova reda Sent an. U to vrijeme je to bio

Pierre d' Aubusson.
Po Bekir Sitki Bajkalu, prireivau Peevijine Historije to je 13.1.1523, ali
14. safer 929. godine je 2.1.1523. Bajkalje raunao daje dvadeset drugi dan
erbeina 13.1.1523, ali se taj dan ne poklapa sa 14. saferom 929. godine.
928. Hidretska godina traje od 1.12.1521. od 19.11.1522.

79

koliko vrijednih krajikih gazija zauzeti tvravu Skradin, saznavi

da jedan buljuk dolazi u pomo prokletim nevjernicima u tvravi,
postavi zasjedu, iskoristi priliku i napade ih. Bila je to takva bitka
da su se i meleci na nebu zadivili. Uz Boju pomo, muslimani su
pobijedili. Tako su neprijatelje rasprili, a kasnije su bili sretni
osvojenjem tvrave. Ja siromah, iji se grijesi ni izbrojiti ne mogu,
vidio sam ovu tvravu. Sagraena je na obali jednog zaljeva, na
suroj stijeni, na toliko uskom prostoru da ni tri kue u nju ne bi
mogle stati. U vrijeme nevjernika, u njoj se krilo stotinu do dvjesto
odmetnika koji su odavde neprekidno napadali muslimane. Sada u
njoj nema nikog osim straara.
Dok je sultan bio u pohodu na Rodos, doli su ljudi Mahmud-bega, sandakbega Hercegovine, koja se nalazi na granici Bosne i
donijeli sretnu vijest da je osvojena tvrava Skradin koja se nalazi
blizu ove granice.
POGUBLJENJE ALI-BEGA EHSUVAROGLUA
I NJEGOVIH SINOVA

Godina 928. (1522.). Kad je sultan bio u Jeniehiru, jedna radosna

vijest je bila i pogubljenje Ali-bega ehsuvaroglua. Kad je padiah
svijeta izaao u pohod, Ferhad-paa je zaduen da uva granice na
drugoj strani Anadolije. Ali pravi cilj je bio likvidirati ehsuvaroglua.
ehsuvaroglu je samostalno vladao zemljom Zulkadriye i bio je
podravan od padiaha. Stoga se poeo smatrati velikim. Mnogo
puta su stizale pritube. Veinom nije sluao naredbe koje mu je
padiah slao nakon ovih pritubi, ak je na ove naredbe poveao
neke podlosti. Eto stoga je Ferhad-paa stigao u blizinu Sivasa i
pod izlikom upoznavanja pozvao ga sebi i u atoru zavrio posao s
njim i njegovim sinovima.
SLANJE DRUGOG VEZIRA MUSTAFA-PAE
ZA MUHAFIZA EGIPTA

Drugi vezir Mustafa-paa poslat je za muhafiza Egipta 7. zulhidde 928. (28.10.1522.). Za vrijeme opsade Rodosa, 2. zulhiddeta
(23.10.1522.) iz Egipta je dola jedna laa i donijela vijest da je
80

valija Kaira Hajir-beg, po Bojoj zapovijedi, umro. Na ovo je

poslan drugi vezir Mustafa-paa kome je dodijeljeno deset galija.
Prelazei konake dospio je u Misir gdje su ga doekali prvaci grada i priredili izvanredno slavlje. Ali neki lukavi erkezi, u ijim je
srcima mrnja i koji su puni neprijateljstva i surevnjivosti, s obzirom da je Hajir-beg bio njihov ovjek i da su u njegovo vrijeme
mirno ivjeli, pobojali su se to sada dolazi na elo Egipta slavni
vezir, ovjek iz Anadolije. Zapali su u sumnju da e od bogatstava
Egipta sada pasti u potpunu oskudicu. Zbog toga su neki nitkovi
poput Hajir-begovog velikog mirahora, Kansu, haznadara Mokrebabija i tufekdibae Budaka, sklopili savez i po svaku cijenu nastojali da Kansua proglase sultanom. Mnogo su smutljivaca pridobili i pobunili se. Jednog dana su odluili da napadnu na divan,
ubiju pau, skupe na jedno mjesto Osmanlije koje se nalaze u kairskoj ariji i da ih sve posijeku. Ali jedan od njihovih je o ovome
planu obavijestio vlasti. Na to je jedan dio organizatora uhvaen i
javno pogubljen, rasijecanjem na dva dijela. Meu voama organizatora je bio jedan smutljivac po imenu Danum Kaif. Ovaj
ovjek je imao mnogo pristalica, a potovanje je stekao svojim
imetkom, pa je nekoliko puta bio voa hadija (emir-i hadd).
Vidjevi da je sada plan izaao na vidjelo, odmah je podigao svoj
bajrak lukavstva. Stavio se na elo grupe od pet do deset erkeskih
buntovnika i arapskih besposliara. Objelodanjujui svoju iskonsku prevrtljivost, mnoge je smutljivce doveo Danim Kaifu.
S druge strane i Inal koji je bio kaif Zapada (kaif je titula namjesnika u vrijeme Memluka), podigao je za sobom pet-est hiljada
smutljivaca iz kasabe koja se sada zove Mehalletul-kubra. Poela
su ubojstva ljudi i pljaka imovine. Arapski ejhovi su obznanili
voama u pismima koja su razaslali da je raja osloboena jednogodinjeg haraa. Sve su digli na noge obeanjima da e ubudue hara
biti upola manji, i kakve su jo smutnje i podvale izrekli. Reakcija
je bila takva da su svi putovi bili zatvoreni, a sve veze sa Egiptom
presjeene. Ubijani su Osmanlije koji su u kasabama bili trgovci ili
spahije pa i hadije koje su ili da posjete Ka'bu. Osim Kaira, i sve
ostalo je bilo uskomeano, mir i sigurnost su u potpunosti nestali.
Mustafa-paa, ovjek ista srca, shvatio je da nee moi savladati ovoliko neprijatelja sa onoliko vojske koja je stavljena pod
81

njegovu komandu. Da bi izolirao kolovoe i njihove pomagae,

izabrao je put da ugledne Arape i njihove begove s osmjehom miluje i s njima blago postupa. Napisao im je pisma u kojima im je
obeao neke povlastice i olakice od optereenja. Dobavio ih je u
Kairo i svakog je odjenuo kaftanom i uz sva dobroinstva i milovanja smanjio im je malo i hara. Tako su arapski prvaci osjetili
sigurnost pa su se zakleli na Kur'an da e ostati vjerni dravi i da
se nee buniti.
Svaki od ovih je po povratku u svoj kraj okupio oko sebe svoje
ljude i tako sprijeio skupljanje pobunjenika. Shvativi ovo stanje,
uzvieni paa doveo je Hizir-agu, kapuagu za komandanta. Hizir-aga je poslan na pobunjenike sa tri do etiri hiljade janjiara i ostalih vojnika. Nakon mnogo okraja i borbi, uz pomo Uzvienog
Allaha, odmetnici su razbijeni i rastjerani. Tako su voe drave
postigle uspjeh. Nesretne glave odmetnika koji su imali sultanske
ambicije krasile su koplja i eljezne kuke. Dogaaj je okonan u
poetku mjeseca abana 929. godine (15.6.1523).
POSTAVLJANJE ZA VELIKOG VEZIRA "PRIHVAENOG" I
"POGUBLJENOG" lBRAHIM-PAE80

Rahmetli veliki vezir Karamanli Mehmed-paa81 , iji su napori i

trud bili veliki u vrijeme pohoda na Rodos i koji je 3. abana
929. (17.6.1523.) sebi pridodao i funkciju rumelijskog beglerbega,
zbog smutnji i spletki njegovih neprijatelja, nije bio jako omiljen.
Tim povodom postavljen je za vezira Ahmed-paa koji je pri osvojenju Egipta protjeran iz Istanbula i kome je oproteno i data mu
dozvola za povratak za vrijeme padiahovog ustolienja. Veliki
vezir je optuen da je od sirotinje uzeo nebrojeno mnogo imetka
pa je odreen kazasker Fenari Muhjiddin-elebi 82 da istrai stvar.
Maqbul tj. prihvaeni i maqtul-pogubljeni su nadimci po kojima je veliki
vezir Ibrahim-paa poznat za ivota i poslije njegova pogubljenja. Vid. biljeku 32.
81 Karamanli Mehmed-paa je ranije spominjani Piri Mehmed-paa. Obzirom da
je porijeklom iz Karamana, nazivan je i Karamanli.
82 Fenari-zade Muhjeddin-efendi: potomak je emsuddina Fenarija, ejhulislama iz vremena Murada II. Ovaj Fenari-zade Muhjuddin-efendi je bio kadija
80

82

Muhjiddin-elebi

povjeruje lanim tvrdnjama Ahmed-pae, a poto

je vezirski red bio na Ahmed-pai, ukoliko bi on postao veliki vezir njegovo uvaavanje i ugled bi jo porasli. Zato se Muhjiddin-elebi drao nezakonito i mnoge krivice je prebacio na Piri Mehmed-pau. Tako je Muhjidin-elebi sebe sruio i na ovom i na onom
svijetu, a Ahmed-paa nije postavljen na mjesto velikog vezira, to
je bila kazna za ovaj njegov cilj. Ovaj najvii poloaj na carskom
dvoru dat je Ibrahim-pai uz dodatak titula carskog odobae i age
dvorskih sokolara.
Glas o ovome se kao radosna vijest proiri na sve strane, radost
i veselje su obuzeli svakog. Prijestolju sree i divanu pravde je doao sjaj i svjeina.
DAVANJE NA UPRAVU EGIPTA
HAIN (IZDAJICI) AHMED-PAI

2. ramazana 929. (I57I523-), u vrijeme kad je Ibrahim-paa oblaio

na svoje pristalo tijelo vezirski kaftan, ranije spomenuti

Ahmed-paa bio je u sasvim suprotnim razmiljanjima, poklopila
ga je do krajnjih granica tuga i nevolja. U to vrijeme drugi vezir
Mustafa-paa, koji je bio doao u Egipat zbog odmetnika, pozvan
je u Istanbul, a njegovo mjesto je dato Guzelde Kasim-pai. A
Ahmed-pai, ne ostvarivi nadu za vezirstvom, ostalo je "ili strpljenje, ili pohod u rat", pa poto nije imao snage za strpljenje, zatraio je mjesto egipatskog valije za sebe. Niko od lanova divana nije
se usprotivio ovom prijedlogu. I sam padiah je saznao da svi ele
Ahmed-paino udaljavanje pa je tako on poaen mjestom valije
Egipta.
Nakon dolaska u Egipat, Ahmed-paino dranje i postupci nisu
bili ni slini kao u drugim beglerbeglucima. Blagonaklonost prema
tamonjim erkeskim odmetnicima i zanemarivanje i izrugivanje
padiahovim naredbama nisu izostali. Digao se da izmijeni neke
propise i trgovake ugovore. Kad je stigao ovaj uznemirujui glas
u Istanbul, za egipatskog valiju je postavljen emir-i kebir po imenu
Edrene i Istanbula, anadolski i rumelijski kazasker i najzad ejhulislam. Dunost ejhulislama je obavljao dvije godine i l O mjeseci od sijenja 1543. do
listopada 1545. godine.

83

Kara Musa, jedan od uglednih egipatskih begova, a istom carskom

naredbom izreeno je ta treba uraditi s izdajnikom.
Ali Ahmed-paa je u sva pristanita postavio ljude u koje je siguran, koji su motrili ko ulazi u zemlju, a ko izlazi. Uhvaen je
au sa padiahovom naredbom i njemu je podmetnuto da je doao
da razvije bajrak Kara Musine pobune. U Ahmed-paino ime se
poeo kovati novac i njegovo se ime poelo spominjati na hutbama.
Za vezira je postavio jednog hrabrog komandanta po imenu Mehmed-beg koga je sa sobom doveo iz Istanbula. Ali ovaj Mehmed-beg,
koji je bio pametan i razuman ovjek, nije bio pristalica pobune,
ostavi vjeran padiahu, uz ostale dunosti koje je obavljao, iskoristio je jednu priliku kad je Ahmed-paa bio u hamamu i odluio
je da ga uhvati. Meutim, bezvjemi izdajnik je naao prolaz, uspio
pobjei i skloniti se kod arapskih ejhova u pustinji. Na ovo je
Mehmed-beg krenuo na njega s vojskom i s Bojom pomou kaznio ga odsijecanjem glave. 83
VESELA SVAD BENA CEREMONIJA VELIKOG VEZIRA
IBRAHIM-PAE

18. redeba 930. (22.5.1524.). Kako je vjenanje jedan od elemenata

islama, Ibrahim-paa zamoli od padiaha dozvolu da se oeni njegovom kerkom. Na ovo je padiah dao traenu dozvolu i uz to
obeao da e i sam svojim prisustvom uveliati in vjenanja.
Odreene su osobe sa svih strana koje se razumiju u posao i koje
imaju sposobnosti da otponu pripreme sveanosti. Nakon toga su
postavljeni ukraeni atori na Atmejdanu, koji je tako prostran trg
kao deveti kat nebesa. Pred pozornicom za vojnu muziku postavljen
je sretni prijestol za pobjedonosnog padiaha. Drugi vezir Ajas-paa,
sa janjiarskim agom i svim dvorjanima, uao je u dvor i pozvao
sretnog sultana da uini poast svadbi. Svi dvorjani i esnaflije
bili su poaeni po jedan dan ceremonijom i poklonima. Nikad
do sada na svadbama nijedne princeze nije se pred oima svijeta
pojavilo toliko obilje i radost. Sretni padiah je, da bi to sveani83

Hvatanje i pogubljenje Ahmed-pae zbilo se u kolovozu 1524. godine. V.

Danimend, II, str. 105.

84

jom uinio svadbu, pod nogama imao zlato, desna i lijeva strana
su mu ukraene zlatnim vezom, a sve je bilo zastrto tkaninama poput dibe, atlasa i kadife. I ulice su bile pune ukrasa kao da su ureene za izlobu. Veziri i svi drugi prvaci su kleknuli pred konja
kojeg je jahao padiah i sluili su kao i seiz na ija ramena su padali njegovi pokrivai.
Sjednuvi na prijesto koji je za njega postavljen, padiah pored
sebe s desne strane postavi ejhulislama i muftiju Kemal-paa-zadea,
a sa lijeve strane svoga hodu Molla Hajruddina. Drugi uenjaci
visokog ranga, ajani, muderrisi semanije medresa sjeli su preko
puta padiaha zavisno od svoga ranga i otpoeli izmeu sebe znanstvene diskusije. Onda su carski enedije postavili posebnu trpezu
s jelom pred sretnog padiaha, uenjacima su postavljene druge
trpeze. Glavni defterdar Mustafa-elebije ponudio erbet sretnom
padiahu iz ase od firuza koja je poznata kao uspomena iz vremena slavnog Nuirevana, a koja se zajedno sa tabacima i ancima
uva u dvorskoj riznici, potom se ponovo vrati na svoje mjesto.
Nakon jela su na sofru postavljeni razni slatkii i napici. Svaki od
znanstvenika je osim eker-halve poaen i raznim vrstama slatka,
a slatkii su poslati i njihovim kuama.
POGUBLJENJE VEZIRA FERHAD-P AE
4. MUHARREM 932. (21.10.1525.)

Dok je bio rumelijski beglerbeg, u vrijeme rahmetli sultana Selima, Ferhad-paa je unaprijeen u vezira, postavljen za serdara i
poslat sa neto vojske da vidi ta je s pobunom koju u Anadoliji
vode delalijski pobunjenici i neki Turkmeni. Bojom voljom ovi
pobunjenici su raspreni od strane ehsurvaroglu Ali-bega, i prije
nego je tamo stigao, Ferhad-pai je nareeno da ostane kao muhafiz na mjestu koje se zove Ekedek. Ali u narodu su poele kruiti
prie da e se princ Murad, sin rahmetli sultana Ahmeda koji se
upravo vraao iz Irana, a koji se nalazi zajedno sa prvacima Amasije, pobuniti. Ferhad-paa odmah o ovome obavijesti padiaha,
uze opremu, navali na princa i pobi esto nedunih ljudi. Pod ovom
izlikom je doao i do mnogo imetka. Na mnoge pritube koje su
stizale protiv njega otpremljen je za sandakbega Smedereva. Ali
85

otuda su stizale brojne albe protiv njega pa je ponovo smijenjen s

poloaja, pozvan u Edrenu i kad je tamo stigao, pogubljen je. Tako
ga je stigla zasluena kazna zbog anarhije koju je provodio.
ODLAZAK VELIKOG VEZIRA IBRAHIM-PAE U EGIPAT

U zulhiddetu 930. (sijeanj 1524.). Nakon dogaaja sa hain (izdajnikom) Ahmed-paom egipatski ejalet je dat na upravu Guzelde
Kasim-pai. Ali padiah je bio miljenja da samo Ibrahim-paa
moe srediti stanje u egipatskoj pokrajini. Tom prilikom su odree
ni da idu u Egipat zajedno sa Ibrahim-paom badefterdar Iskender-elebi, aga ulufedija Hajreddin-aga, aubaa Sofuzade Mehmed-aga, trideset aua i Delalzade Mustafa-elebi koji je dat pai
kao tajnik. Ibrahim-paa sa ovim, sa petsto janjiara i nekoliko pisara, sa nekoliko ljudi iz drugih struka, ukrca se na deset laa i spomenutog datuma krenu na put prema Egiptu.
Kad su prispjeli do otoka Hiosa (Sakiz), kranska gospoda doekaju pau, daruju ga i prirede veselje. Odatle je prispio na Rodos
i tu ostao nekoliko dana. U meuvremenu se ulo u muharrem
932. godine84 . Desetog dana toga mjeseca lae koje su isplovile
putovale su pod povoljnim vjetrom. Nadajui se da e slijedeeg
dana ugledati tvravu Aleksandriju, po Boijoj odredbi, zapuhao
je vjetar poznat kao keileme Gugoistoni vjetar), prisilio je brodove da se vraaju natrag i uz Boju pomo ponovo su se vratili
na Rodos. ekajui nekoliko dana povoljan vjetar, ponovo su isplovili i, iako se ilo do mjesta odakle e se ugledati aleksandrijska
tvrava, ponovo je zapuhao vjetar keileme i s mnogo muke i truda ponovo su se vratili na Rodos. Na ovo su se okanili plovidbe
morem i odluili krenuti kopnenim putom u Egipat. Rodoski beg
je imao est konja i oni su uzeti za pau. Njegovi slubenici i vojnici su pjeke, nakon mnogo truda, muke i opasnosti prispjeli do
kasabe po imenu Mugla. Ovdje su ljudi razaslani na sve etiri strane pa su dovedene ivotinje za jahanje i klanje pa se tako stiglo u
grad Latakiju. Ali kako je pritisla estoka zima, tek u rebiulevvelu
su stigli do Haleba. Ovdje su vraena dobra nebrojenoj sirotinji
84

Poinje 18.10.1525. godine.

86

koja su im oduzeli zulumari i smutljivci. Tako se uvidjelo koliko

je bilo korisno to je morski put bio onemoguen i to se moralo
putovati kopnom. Konano 8. demazijelahira (2.4.1524.) stiglo se
u Egipat i napravljene su sjajne proslave.
Ibrahim-paa i oni koji su s njim, pravednom i umjerenom upravom, donijeli su u egipatski vilajet potpunu sigurnost. Sirotinja raja
koja se u buljucima naselila iz susjednih zemalja u Egipat alila se
na hara koji je uziman od njih i na nasilja koja su im injena prilikom mjerenja i uzimanja novca. Na ovo je pravedni paa koji voli
pravdu i vjeruje u pravo traio da mu se donesu defteri propisa koji
su izdati proteklih godina. Propisi izdati u vrijeme Kansu Gavrija85
zatim u periodu Hajir-bega, te u vremenima zulumara i izdajnika
su poniteni pa je izdat novi kan un u skladu s pravdom. Raji i narodu se svidio kan un pa je poslat sultanu na uvid. Svi su se molili da
padiah, ija sjena pada na svjetove izda naredbu o ovom zakonu i
da se pone postupati po novom zakonu. Poslije je sa dvadeset laa
iz sueske luke poslat put Jemena i Adena Sulejman Reis, ovjek u
koga se upiralo prstom, kao na gusara koji je proao sva mora. Sulejman Reis je doao tamo zbog nekih neposlunih ljudi koje je prisilio
da pognu iju padiahovoj naredbi. Stiglo se i do godine 932. (1526.).
SAETAK O MOHAKOJ BICI I DRUGIM OSVAJANJIMA
PADIAH OV POLAZAK U POHOD

n. redepa 932. (23-4.1526.) sastao se u Edreni veliki vezir Ibrahim-paa, kome je pridodana i uprava nad rumelijskim belgerbeglukom, sa rumelijskim begovima i njihovom vojskom. I anadolski
beglerbeg Behram-paa se, poavi preko Galipolja, prikljuio
carskoj vojsci. U Edreni je izvrena mobilizacija vojske koja je
pripadala "Altiboli.ik halki" 86 . Nakon to su se obavile sve potrebne
85

86

Kansu Gavri je dvadeset drugi vladar iz dinastije erkeskih memluka u Egiptu.

Doao na vlast nakon pobune 906. (1500-01.), upravljao Egiptom 16 godina.
Ubijen u bici sa sultanom Seli mom u Siriji 922. (1516-17 .). Naslijedio ga je
Tomanbaj. . Sami, K. A., V, 3581.
Alti Boluk halki ili samo boluk halki su konjanike jedinice janjiarske
vojske, nazivane jo i ebna-yi sipahiyan (sinovi spahija). Ovih est buljuka su

87

pripreme i krenulo na put, esnaestog dana blagoslovenog mjeseca

abana (28.5.1526.), padiah je zakonaio u polju kod Sofije. U
vrijeme kad e se krenuti odavde padiah je izdao naredbu da se
mobilizira sva rumelijska vojska pa su na leima konja postrojeni
svi oni koji su stigli do konaita. Nareeno je da veliki vezir koji
je na elu rumelijske vojske ide jedan konak naprijed. Pod komandu
velikog vezira je stavljeno mnogo junaka iz jedinica bol uk halki 87 ,
dvije hiljade strijelaca s pukama - janjiara i stopedeset topova
za opsadu tvrava. 24. dana istog mjeseca (4.6.1526.) napravljena
je smotra anadolske vojske. Drugi vezir Mustafa-paa, trei vezir
Ajas-paa, anadolski beglerbeg Behram-paa sa vojskom boluk
haJki i janjiarskom vojskom stigli su kod padiaha i sa ostalim
vojnim jedinicama i njihovim komandantima krenuli naprijed. 19.
dana ramazana (29.6.1526.) padiahov ator je postavljen u Beogradskom polju. etvrtog dana mjeseca evvala (14.7.1526.) prelo
se na srijemsku stranu. Bojni poredak je bio slijedei: spahije, silaldari, desne ulufedije, lijeve ulufedije, desni gari bi, lijevi gari bi. 88
OSVOJENJE VARAD INSKE TVRAVE

Dok je 17. evvala 932. (28. 7 .1526.) sretni padiah boravio u

blizini tvrave po imenu Slankamen, veliki vezir i serdar Ibrahim-paa je dobio zadatak da osvoji spomenutu tvravu. Ibrahim-paa
je stigao sa rumelijskim junacima i nakon sedmodnevne opsade
ruinirao ju je i uspio je zauzeti. Glavni komandant vojske zemlje
kralja hravih postupaka s druge strane Dunava bio je nevjernik
po imenu Tomori Bali. Poto je tvravu drao navedeni komandant,
on je pripremio mnogo laa, na njih postavio dosta strijelaca s pukama koji su tukli tursku mornaricu ispred tvrave. Ali oni nisu
mogli odoljeti napadima Sulejmana Reisa, koji je bio zapovjednik
osamsto laa dopremljenih iz Istanbula, i kranski zapovjednik
je, htio ne htio, sam pobjegao u Segedinsko polje, a njegove lae
su pobjegle Dunavom prema tvravi Ilok. Kad su stigli u Ilok

87

88

se sastojali od spahija, silahdara, desnih i lijevih ulufedija i desnih i lijevih

gari ba.
Isto.
Garibi su vojska formirana od stranaca i onih koji su tek preli na islam.

88

smjestili su u tvravu neto strijelaca i sto do dvjesto konjanika i

vie nisu imali mogunost odatle bjeati.
OSVOJENJE 1VRA VE ILOK

28. evala 932. (8.8.1526.) nakon osvojenja varadinske tvrave,

islamska vojska i veliki vezir upueni su u osvojenje iloke tvra
ve. Bojom pomoi i to mjesto je uzeto na viru, a Dehennemskim
prokletnicima je dano spasenje. Osvojeni su: Kortik, Dimi trica, Irig,
Gogorovce, Lukaj, Satin, Dalakva, Erdut, Crvenik, Raa i Osijek
sa tvravama. Ovdanje stanovnitvo strano se prepalo islamske
vojske pa su se neki potpuno izgubljeni razbjeali po brdima i ravnicama, a neki su traili milost padnuvi niice pred padiahom. I
osjeka tvrava je bila jedno od ovih mjesta. Da bi se prelo ovdje
na suprotnu obalu, postavljena je iroka uprija i 12. zilkadeta
(20.8.1526.) prela je na maarske zemlje cjelokupna vojska kojoj
je obiaj da pobjeuje. Nakon to su svi preli po naredbi neumornog sultana, uprija je poruena i presjeene su veze s islamskim
pokrajinama.
KRAH NA MOHAKOM POlJU KRALJA
KOME JE KRENULO NAOPAKO

20. zilkade 932. (29.8.1526.). Kao to je poznato ljudima koji razmiljaju i razumiju: Koliko god je sramotna stvar kritizirati pretke,
nema nikakve sumnje da u ja postati cilj strijelama tekih rijei
mojih suvremenika kao ovjek koji to ovdje ini. Ali vidio sam u
est sedam historija koje sam proitao da jedna od druge razliito
prikazuju bitku na Mohakom polju. ak se ne slau meusobno to
su ule i objasnile osobe koje ovo piu i u ije se rijei moe pouzdati. Eto to su razlozi to sam nastojao utvrditi pravu istinu koliko
god je to bilo mogue, prenijeti je u moju knjigu i dati informaciju.
Moj djed alajbeg Bosne i moj rahmetli otac sa sedmoricom brae
koji su krenuli u ovaj sjajni rat bili su uistinu pravi junaci. I danas
u nahiji Penica? 89 blizu Sarajeva gdje god ivi koji od Alajbegovia
89

Kod abanovia, koji ita ovaj toponim kao Biha, stoji da se radi o Lepenici,
kako se to vidi iz turskih katastarskih popisa iz 1528. i 1540. V. H. abanovi,

89

meu

narodom su dobro poznati. Kad je to tako treba neto kazati

o njima i njihovom stanju. Ako ovo proita neko od rodbine, neka
ovo bude povod da ih se po dobru sjete, a one koji imaju druga saznanja molim da prihvate moju ispriku.
Meu islamskim sultanima izabrani hrabri padiah, rahmetli i
od Boga nagraeni Ebulfeth sultan Mehmed-han gazi - neka je
milost Uzvienog Allaha nad njim - godine 877. (1472.) osvojio
je mnoga mjesta bosanske drave, i kad je dolo vrijeme da postavi
jednog sandakbega, najprije je sandak predao Minnet-bej-oglu
Mehmed-begu 90 . Moj pradjed Kara Davud-aga u to vrijeme je bio
padiahov silahdar pa je ili zbog bliskosti sa spomenutim komandantom ili iz nekog drugog razloga dobio zeamet od pedeset tisua
aki kao alajbeg Bosne i tako napustio dvorsku slubu. Ali u vrijeme rahmetli sultana Bajezida, Kliiik Bali-beg Jahjapai, prvi komandant u jednom ratu, izdao mu je berat na ovaj zeamet. Ovaj
asni berat je jo uvijek u mom posjedu. Htio sam ga unijeti u ovu
knjigu, ali poto nije tako lijep kao slini, ako Bog da, poslije ovoga u donijeti jedan drugi uzorak. Pa ak i da se ne pomisli kako
su u tim danima kao i prema dananjim prilikama silahdari koji su
dobivali zeamete nailazili na bilo kakva ponienja. Uistinu poloaj
zaima sa pedeset tisua aki u tom dobu bio je po prihodima vei
od poloaja dananjeg vezira. To sam mnogo puta sluao od svoga
rahmetli oca:
"U vrijeme Kara Malko-bega, u Bosni smo vidjeli stvari koje
lica razvedravaju. Muslimanske gazije su dolazile do toliko plijena
da sam samo ja, zajedno sa svojim hizmearom, doao do plijena
od ezdeset tisua aki.
Spomenuti komandant je poslao mnogo zarobljenika i glava u
Istanbul, i kako je alajbeg bio glavni inilac u odnoenju pobjede,

90

Knjievnost bosansko-hercegovakih muslimana na orijentalnim jezicima.

Sarajevo, 1973., str. 294.
Meutim, u rukopisu Peevijine Historije kojim sam se sluio (Suleymaniye kutuphanesi, Esat-ef. .N!! 2094) ovaj se toponim moe itati i Penica, pa
se moe pretpostaviti da je prilikom prijepisa, grekom prepisivaa izostavljeno slovo l na poetku rijei s kojim bi se moglo proitati Lepenica.
Minnet-bey oglu Mehmed-beg je prvi bosanski sandakbeg postavljen 877.
(1472.) godine.

90

predloio je da se povisi plaanje mome ocu, a da se i meni da

jedna sluba za poetak. Kako je moj otac bio alajbeg, dodano mu
je jo petsto aki na njegovu plau, a davanje poetnike slube
meni odgoeno je do neke nove gaze (okraja, bitke). Po ovoj odgodi ukljuen sam u pohod na dva Iraka (Irakajn) 91 i sluio sam u
klancu Karakan. U to vrijeme je izdana padiahova naredba da mi
se da poetni timar 'jer je kao sin alajbega Bosne krenuo u pohod."
Ja siromah sam, sam Uzvieni Allah zna, bio toliko ushien da sam
rekao "Dolazim kui toliko radostan kao da sam dobio mjesto sandakbega Bosne", pokazujui se kao uzor onima koji su u to vrijeme podcjenjivali "poetnu naredbu".
ULAZAK OVE BITKE U PJESMU

Kad su preli rijeku Dravu zakonaili su odmah tamo na jednom

povoljnom mjestu. Najprije su islamski vojnici napravili rasvjetu.
Kao da su se zvijezde devet nebesa okupile na jedno mjesto, sve
se slilo u jednu sliku na kojoj bi mogao pozavidjeti i praznik proljea.92 Kao to je to bilo i na prethodnom konaitu, Kuuk Bali-beg Jahjapai, bogat i razborit ovjek, koji se uputio u ratni pohod sa hiljadu ljudi to su bili u slubi njegovog oca i njega samog,
a pod njegovom komandom je bilo i etiri hiljade opremljenih konjanika, doveden je pred islamsku vojsku, da uzme rije pred vojskom i da izvri pregled. I Husrev-beg, sandakbeg Bosne, sin keri
sultana Bajezida koji je predvodio bosansku vojsku sastavljenu od
oevih slugu, vlastitih ljudi i jo mnogo junaka, izveden je naprijed.
Tako se napredovalo jo jedan konak, sagradila se uprija blizu
Bermevara i proavi jezero Krajii, veliki vezir je sa rumelijskom
vojskom i dvije hiljade strijelaca s pukama koji su bili pod njegovom komandom i sto pedeset topova za gaanje tvrava formirao
jedan kompletan poredak. Iza njega su ili anadolski junaci i njihov beglerbeg Behram-paa sa vojskom svoga sandaka koji su se
jedni za drugim kretali u potpunom vojnom poretku. Padiah, sluga
91

92

Ova dva Iraka su arapski Irak i perzijski Irak, koji je u stvari jugozapadni dio
Irana sa Isfahanom kao najznaajnijim gradom.
Praznik prvog dana proljea (21.3.)- nevruz gunu- koji se u Osmanskoj carevini tradicionalno obiljeava.

91

svijeta, napredovao je sa islamskom vojskom koja je ila otraga,

i konjanicima iji su odredi bili poredani poput crnih
brda. Dok se kretao, na blagoslovljenoj su mu glavi bila tri prekrasna pera, blagoslovljeno tijelo mu je bilo u oklopu, izgledao je kao
omotan eljeznom tvravom, tako da je svako ko ga je vidio molio
Boga i hvalio ga rijeima "Neka ti Uzvieni Allah pomogne!" U to
je mrski neprijatelj poeo traiti izlaz. Rahmetli Bali-beg je u blizini crkve Busu (Busu kilisesi), koja se nalazi na putu Bernevar,
skrenuo na desno i napredovao preicom u podnoju brda prema
mjestu koje se zove Jakalope. A sretni islamski padiah, kad je
stigao na breuljak koji se zove Carski breuljak, a nalazi se na
Mohakom polju siao je s konja, izaao na breuljak i sjeo na prijestolje. Ja siromah sam u mladalakom poletu tamo odlazio u lov
sa sokolovima prije hiljadite godine (1591-92.) i, Uzvieni Allah
zna, izlazio dva-tri puta na breuljak koji donosi sreu, mjesto gdje
se pobjedniki sultan molio Bogu. To je vrlo visoko mjesto i teko
se popeti na njega. Sada je pak na tom breuljku rahmetli Mir-i
alem Hasan-paa, dok je bio budimski beglerbeg, napravio jednu
malu vilu od drveta, a u blizini iskopao bunar. Ovaj breuljak je
neto vii od polja u okolici. Kako vrijeme prolazi i svijet se mijenja, ovdje to lahko opaamo!
Sluao sam iz usta rahmetli Ali-Dede, ejha sigetvarskog turbeta, koji je bez ikakve sumnje evlija i keramet sahibija (ovjek koji
ima nadnaravne osobine i mo) da je u to vrijeme rahmetli Ibrahim-paa smjestio odrede svoje rumelijske vojske na njihova mjesta,
sam u pripravnosti doao kod sretnog padiaha koji je izdao naredbu da se pozovu krajiki begovi i da se formira obavjetajni centar.
Poslani su aui komandantima da bi se odazvali na poziv. Prije
svih je stigao bosanski beglerbeg Husrev-beg pa mu je nareeno
da se popne na breuljak. Ibrahim-paa je, zajedno sa ostalim vezirima, u prisustvu sretnog padiaha stajao na nogama i ovako se
oglasio Husrev-begu:"Vi ste krajiki begovi, na sretni padiah
vas eli upoznati. Eto ovo je Mohako polje, a od neprijatelja jo
nema ni traga. ta bi se moglo zakljuiti?"
Husrev-beg ovako odgovori:
"Sretni padiahu, mi emo se posavjetovati sa iskusnim starcima
koji poznaju krajine, po naem miljenju, mi ovdje nemamo ta ra-

janjiarima

92

diti. Ako izdate nareenje mi emo razgovarati i donijeti sretnom

padiahu odgovor."
Na to sretni padiah naredi:
"Dovedite ljude koje vi poznajete!" Rahmetli Husrev-beg sa
mjesta gdje se nalazio povika:
"Brzo dolazite Koda Alajbeg, Kara Osman, Mehmed Subaa,
Adil Tavica i Balaban ceri baa, sretni padiah je naredio."
Za tren oka ukaza se junak po imenu Adil Tavica93 .
Bio je to starac s orujem na leima, kacigom na glavi, posivjelim vunenim ogrtaem, ali brkovi koji su mu izvirivali ispod kacige
bili su kao strijela uperena na neprijatelja. Kad je Husrev-beg rekao "Doi, Adile Tavica, sretni padiah je naredio da se upoznate",
on e na to: "Zar ovdje ima ikakva drugog upoznavanja, osim bitke?
Mene je Koda Elmas-bej poslao vama, vieni su neprijateljski
odredi, nai arkadije (prethodnica) poeli su raditi. Doite, vaa
zastava je u dubini, spasite vae odrede iz tekoa". To odgovori
podbode konja i krenu put svoga odreda. Odmah za njim dojuri
glasnik Kuuk Bali-bega: "Neprijatelji se pribliavaju, njihovi odredi napreduju iz klanca prema polju. Na brdima i breuljcima vide
se neprijateljski bajraci. Izgleda da su oni koji se vide na vrhovima
breuljaka raja pjeaci, poredali su se u grupama, s nadom da pohvataju i poveu islamske borce uetima, bukagijama i lancima
koji su im u rukama."
Rahmetli padiah nakon odlaska Adila Tavice (Tuce) i usplahirenog Bali-begovog glasnika, odmah sie s brda, uzjaha konja, odredi
aue da ga uvaju od opasnosti i naredi im da dre jednu pristojnu
razdaljinu od opasnosti njihovih jedinica. Rahmetli Ibrahim-paa
sa pet do deset vodeih ljudi iao je iza sretnog padiaha stiui na
mjesto gdje se zaustavila vojska. Ba u to vrijeme komandanti su
razvili svoje bajrake i vodili svoje vojnike u boj. Padiah, vodei
gazija i mudahid podigavi ruke ispod svakog bajraka ree: "Ej
Allahu, snaga i mo samo Tebi pripadaju, o Allahu, Ti si gospodar
i pobjednik, Ti si zatitnik, nemoj pokolebati jednu slabu skupinu
Muhammedovih sljedbenika, nemoj obradovati toliko snanog i
93

Prema prvom izdanju, (1861.) tampanom arapskim slovima ovo se ime moe
proitati i Tuce (tue).

93

monog

neprijatelja". Na ovo mu suze potekoe i glasno zaplaka,

a islamska vojska kad ovo vidje, sjaha s konja kao da je lie koje
pada u jesen, s licima i oima na zemlji, iz dubine due su plakali
da onima koji su to vidjeli nije ostajalo nikakve sumnje da su oni
spremni dobrovoljno dati svoje ivote. Na ustima svakoga se ponavljao stih "Kakva je vrijednost ivota ako ga na putu uvamo".
Veliki vezir Ibrahim-paa je mnogo govorio vojsci, svojim drugovima je nadugo i iroko govorio o raznim poklonima i blagodatima sretnog sultana. Dajui bezbrojna obeanja toliko je uvjerljivo
govorio da su svi prestali mrmljati i bili spremni to prije dati ivot bez ikakvog kolebanja. Eto nakon tolikih bodrenja, milovanja,
vjerskih sugestija i dova (molitvi) Ibrahim-paa, uinivi svojim
putokazom bajir-dovu (blagoslov) sretnog padiaha, krenu sa svojim osobnim odredom naprijed. Doao je pod bajrake monog padiaha i sultana i stao na mjestu kao stoer svijeta. Jasna naredba
koja je izdana i vojne postrojbe od kojih nebo podrhtava sruili su
se na neprijatelja kao vremenska nepogoda s neba i iznenadna bujica. Sve je uzavrelo od buke talambasa i bubnjeva, zurni i svirala,
od glasa naja, ljudske vike, konjskog brzanja, lepranja bajraka.
Sve se zbilo, konj uz konja, ovjek uz ovjeka, sve se zalijepilo
jedno uz drugo da nije bilo mogue da se odvoji.
Napredujui polahko na ovaj nain ugledali su i nevjernike
odrede. Dolazili su brzo kao crni oblak koga goni strani vjetar.
Na elu im je bio nevjernik koga su zvali Tomori Bali. Neki historiari su ga zabiljeili kao popa, a neki kao viteza. Po znaku koji
je imao na glavi inilo se ipak da je bio pop. Meu svojim je nazivan komandantom. Prema njihovim nevjernikim vjerovanjima,
digao je ruke od ovoga svijeta i bio zanesenjak, to jest redovnik.
Nevjerniku skupinu pod njegovom komandom nazivali su barat.
Eto na tisue ovih bezvjernih prokletnika formiralo je jedan odred.
Svaki od njih je dolazio kao jedan iz stada krmaka koji idu na hranu.
Pred njima nije bilo nikakve prepreke. Odred velikog vezira, ne
obazirui se na zrna ispaljena iz puaka i topova, na ljudske i
konjske leeve ispred sebe, napredovao je urei ispred topova.
Najzad su upali u prazan prostor gdje se nalazio odred pjeadije.
To je koristilo svoj islamskoj vojsci, jer su, u vrijeme kad su se
jedni od drugih odvajali, odredi pod zastavom Bali-bega i bosanskog
94

sandakbega Husrev-bega slijedili jedni druge. Kako pie Denabi-efendi, tamo je poginulo pedeset tisua pobijeenih nevjernika i
trinaest tisua je zarobljeno, zarobljeno je i sto tisua atora, sto tisua jahae i teglee stoke.
Kad su prokletnici pogledali ispred sebe odrede sretnog padiaha, stajali su na mjestu ne pomjerajui svoje redove. Iza njih je
bilo nepregledno mnogo pozadinaca da ih ljudsko oko nije moglo
sagledati. Nevjernici su shvatili ta ih je snalo, htjeli su se vratiti
nazad i boriti se za svoju pozadinu koju su im ve uzeli islamski
borci. Rumelijski odredi su ih sa dvije strane opkolili da u jednom
asu nije ostalo ni traga od nevjernikih odreda. U to vrijeme je
odsjeena glava nevjernika Tomori Bala i donesena pred sretnog
padiaha kao kraljeva glava. Odmah je nataknuta na koplje i pronesena je kroz vojsku sa telal om ispred sebe. S druge strane je sam
kralj, iji su postupci bili loi, preao sa svojim odredom u napad
na anadolsku vojsku i naiao je na janjiare. Janjiarske gazije su
odjednom zapucale iz puaka i nevjernikog komandanta i izabrane vojnike odmah s duom rastavile. Kad su odredi iza njih vidjeli
ta ih je snalo, odmah su se dali u bijeg. S Bojom pomou neprijatelj je doivio potpun poraz. Kad je sunce zalazilo, na bojnom
polju nije ostao ni jedan prokletnik na nogama. Prokleti kralj, povlaei se u bijegu s bojnog polja, stigao je do movare na kraju
polja koja se zove Kraljev most. Tu su se nevjernici koji su bjeali
jedan preko drugog toliko gurali da nije ostalo meu njima mjesta
kuda bi proao pas, a kamoli ovjek. Oni koji su pristizali iz pazadine toliko su se zbili i zgusnuli da je nebrojeno mnogo nevjernika
stradalo u blatu. I kralj se s njima uguio i predao svoju duu Dehennemskim zebanijama. Kad se sretni padiah vratio u Istanbul,
nevjernici su kraljevo truplo izvadili iz blata, odnijeli u Stolni Biograd (Sekefehervar) i tamo ga pokopali pored drugih kraljeva.
Ba kad se bojno polje istilo od nevjernika, stigao je akam pa
se trebalo povui na odmor. Glasnik je oglaavao da svako ostane
na mjestu na kome se nalazio. Bojom mudrou tako je estoka
kia pala da niko nije imao snage ni mogunosti da trai ator.
Tako se ekalo na leima konja do jutra. Kad je svanulo vidjelo se
kako se nekoliko konja udaljava s bojnog polja, s kraja na kraj punog neprijateljskih leeva. Tu su postavljeni atori za padiaha i za
95

vojsku. Onda je pred sultanovim atorom postavljen ukraen prijestol gdje su dolazili veziri, beglerbezi, komandanti i islamski
vojnici i estitali pobjedu. Veliki vezir Ibrahim-paa je imao ast
poljubiti padiahove skute. Na glavu su mu postavili perjanicu i na
taj nain je oznaeno da se razlikuje od drugih. Drugi veziri i komandanti su prema rangu dobivali kaftan i druge darove. Bubnjevi
su zabubnjali pa su na sve etiri strane napisane fetihname (povelje o pobjedi). Za carsku riznicu preuzeto je tristo komada veih i
manjih topova i drugih ratnih sredstava i opreme. Izala je i padiahova naredba da se dovedu zarobljeni nevjernici. Odmah je dovedeno etiri hiljade, ruku vezanih, a srca slomljenih nevjernika,
izmeu njih su etiri uzeta za obavjetajce, a ostali su pogubljeni.
Ovaj konak je ispunjen hrabrou, i, zbog smrada leeva nesretnih
nevjernika, odreeno je da se slijedei dan ide dalje.
Istog dana sretni padiah sa uglednim ljudima pored sebe otiao
je da obie bojno polje. Kako sam sluao od rahmetli oca u vrijeme
moga rahmetli pradjeda Koda Alajbega u veini vojnih pohoda
upotrebljavali su se atori od crvene ohe. Ovaj znak je bio meu
vojskom tako uoljiv da se razlikovao od sve vojske po ovom simbolu. Kad je sretni sultan uzjahao konja sa zlatnim dizginima i
obiao bojno polje, vidio mrtve nevjernike ije je mjesto Dehennem,
vraajui se u svoj ator, proao je ispred crvenih atora koji su se
nalazili etrdeset-pedeset koraka ispred, vien je kako se zaustavlja
da pozdravi crvene atore Koda Alaj-bega. Naredio je Ibrahim-pai koji je bio pored njega: "Zovni Alaj-bega i pitaj ga ta e biti?"
Nakon Ibrahim-painog oglaavanja, Koda Alaj-beg brzo doe
i pokaza ponizno odanost prema sretnom padiahu. Ibrahim-paa
zapita:
"Koda Alaj-bee, neka je hvala Uzvienom Allahu, na sretni
padiah je ovu borbu sretno i uspjeno okonao, ta bi sada trebao
initi sretni padiah?"
Ovaj u jednom neceremonijalnom stanju i na jedan oguski nain ovako odgovori:
"Moj care, neka u krmkovom domu ne ostane ni dijete."
Sretni, pobjedonosni padiah lagahno se osmjehnu, njegovo blagoslovljeno lice pokaza radost i raspoloenje, spusti pregrt zlatnika meu Koda Alaj-begove bisage i nastavi put.
96

Istog dana izdana je dozvola akindijama i ostaloj vojsci da vre

upade pa se vojska razila na sve strane. Svaki dan je odlazilo po
pet-deset buljuka i isto toliko ih se vraalo u padiahovu vojsku.
Nije ostao nijedan grad, kasaba, selo ili posjed koji nije opljakan.
Sam Uzvieni Allah zna broj koliko je islamska vojska zarobila plijena i to: plavokosih ljepotica bez premca, lijepih i privlanih mladia
i djece, srebrenih surahija i bardaka, srebrenih tepsija i svijenjaka.
Ovaj rat je jedna od najveih bitaka koje je imala islamska vojska. Ne zna se da je i jednom padiahu do sada bilo sueno neto
ovako. Iako ovom siromanom robu malih sposobnosti koji je rtvovao itav ivot istraivanju povijesti nije sueno da stekne velika
znanja, sve nae prirodne sposobnosti upuene su prema polju historije. Iz historijskih knjiga koje sam istraivao saznao sam o veini
vojni i pobjeda islamskih padiaha. Savladati ovako brojne nevjernike, unititi njihove vladare, to je osobenost samo osmanskih sultana.
Uzvieni Allah, Gospodar svega stvorenog i onaj koji svime vlada
uinio je osmanske sultane od drugih vladara odabranim i nadmo
nim. Kod tolikih vladara nikome nije bilo sueno kao Gazi sultanu
Murad-hanu, poznatom kao Gazi Hudavendigar koji je ratovao na
Kosovu polju, sultanu Muradu ll koji je takoer ratovao na Kosovu
i u Varni, Jildirim Bajezid-hanu Nikopoljska bitka, Ebulfethu sultanu Mehmed-hanu rat protiv bosanskog kralja i Uzun Hasana94 , rabmetli sultanu Selimu ratovi protiv ah Ismaila95 , Kansu Gavrija i
Tomanbaja96 , rahmetli sultanu Sulejmanu Mohaki rat o kome govorimo, rahmetli sultanu Mehmedu, sinu sultana Murada rat za Egru,
nijedan od ovih ratova nije bio suen drugim vladarima. Veliki ratovi koje vidimo u historiji kao to su ratovi Melikaha Seldukog 97 ,
Uzun Hasan, Emiri Kebir Ebu'n-nasr Hasan bey je najvei vladar iz dinastije
Bijelog ovna (Akkoyunlu). Formirao je veliku dravu koja je obuhvaala Istonu Anadoliju, Zapadni Iran i Sjeverni Irak. Umro je 882. (1477-78.).
95 Ismail ah b. ejh Hajdar b. ejh Dunejd b. ejh Ibrahim b. Hade Ali b.
ejh Musa b. ejh Safiyu'd-din Alevi, iranski je vladar iz safevidske dinastije.
U bici sa sultan Selimom i kod aldirana 920. (1514.) onje ranjen nakon ega
je iste godine i umro.
96 Vidi biljeku 85.
97 Melikah, Ebu'l-feth Delaluddin, trei i najvei selduki vladar koji je
vladao u Iranu. Naslijedio je oca Alp Arslana. Sa osamnaest godina je doao
94

97

vladara iz dinastije Danimendoglu Melika Mehmeda Gazija98 ,

egipatskog sultana Salahattina Jusufa99 i jo toliko ratova koje su
vodili i pobijedili neprijatelje svakako su injenica. Ali ni oni ni
njihovi neprijatelji nisu imali vojske koliko je bilo na Mohakom
polju. Samo je u vrijeme kad je sultan Jakub 100 , sin muvehhidinskog vladara Magreba Jusufa, preao Gibraltarski moreuz, panski
kralj Filip u ratu u Andaluziji imao 300.000 nevjernika to pjeaka,
to konjanika.
Kako pie Denabi-efendi 101 tamo je poginulo pedeset tisua
nevjernika i trinaest tisua je zarobljeno, zarobljeno je i sto tisua
atora, sto tisua jahae i teglee stoke, etrdeset est tisua konja.
Halifa Mu'tasim 102 je u bici kod Ma'muriye (Amorium) pobio ezdeset hiljada nevjernika. Eto ako se ova bitka mjeri sa Mohakom
bitkom, sam Uzvieni Allah zna, u Mohakoj bici je pobijeno i
zarobljeno dvjesto hiljada nevjernika, pa ako je i malo manje u
svakom sluaju ovo nije pretjeran broj. Na kraju, meu bitkama
koje su vodili muslimani, je ona u kojoj su u vrijeme hazreti Ebu
Bekira pobijedili Bizantiju. U vrijeme hazreti Omera pobijeen je
Rustem ibn Ferahzad 103 , a kao plijen je bio sandak Gave 104 . Kada
je Sa'd b. Ebi Vekkas pobijedio Jezdiderda sa ezdeset hiljada
na vlast 465. (1072-73.), a umro je u Bagdadu 485. (1092-93.) u 38. godini
ivota, a pokopan je u Isfahanu, uz medresu koju je podigao.
98 Gazi Mehmed b. Ahmed Danimendli, drugi (od est) vladara iz dinastije Danimendida. Prijestolnica im je bila u Sivasu. Ovaj Mehmed Danimendli je
poznat to je odnio veliku pobjedu nad krstaima koji su 518. (1124.) napali
Damask.
99 Salahuddin Jusuf Ej ubi, vladar Egipta, Sirije, Hidaza i Jemena, osniva ejjubijske drave. Umro je u Damasku 589. (1193.) u 57. godini ivota.
100 J akub b. Jusuf b. 'Abdu'l-mumin, trei vladar iz muvehidinske dinastije koja
je vladala Marokom u dvanaestom stoljeu. Umro je 595. (l I 98-99.).
101 Emir Ebu Mehmed Mustafa b. el-Emir Hasan el-Kati, poznati uenjak, pjesnik
i historiar, umro 999 (1590-91 ).
102 Mu'tasim bi'llah, Abu Ishak Muhammed b. Harun ar-Raid. Osmi halifa iz
dinastije Abbasija. Stupio na ha!ifat 218 (833), pobijedio bizantijskog imperatora Teofila kod Amoriuma.
103 Brat i vojskovoa perzijskog vladara Jezdegirda iz dinastije Sasanida, poraen od arapskog vojskovoe Sa' d b. Vekkasa i pogubljen 15 (636) godine u
Kadisiji.
104 Mjesto gdje se nalazio dvorac ivanskih vladara.

98

vojnika, opljakan je dvorac Ejvan-i kisra 105 i kako tamo nije ostalo vie neprijatelja, nakon to je jedna petina plijena odvojena za
dravnu blagajnu i poslana hazreti Omeru koji se nalazio u Medini, svakome je ostalo, osim dragocjenih stvari i nakita, po deset hiljada srebrnjaka. Meu vrijednim stvarima koje su poslane
u Meinu bila je jedna halija tkana od svile, duga i iroka po
ezdeset arina, kad ju je halifa vidio, isjekao ju je i podijelio ashabima. Hazreti Aliji je zapao jedan komad veliine pedlja.
Ovo su prodavali po dvadeset hiljada aki. O ratovima koje je poduzeo Amr ibn As za osvojenje Kaira i Aleksandrije, u vrijeme
hazreti Osmana te o onim blagoslovljenim ratovima u Perziji i
Africi nije potrebno govoriti. Nadati se da Uzvieni Allah nee
uskratiti svoju pomo i nee liiti muslimanske sablje neprijateljskih nesretnih glava, u ast znoja hazreti Pejgamberovog i njegove
porodice.
OSVOJENJE MAARSKE PRIJESTOLNICE
TVRAVE BUDIJ\1A I PETE

3- Zilhidde 932. (10.9.1526.) Nakon trodnevnog odmora na

i obavljanja neophodnih poslova, etvrtog dana istog mjeseca veliki vezir sa vojskom koju je za sebe odvojio, krenu i zakonai jedan konak dalje. Slijedeeg dana sretni padiah sa brojnom
poput mrava islamskom vojskom zaputi se prema prijestolnici nevjernike zemlje. Kad su stigli na konak- Kordar, dvije-tri vienije
osobe nevjernika toga vremena dole su ponuditi kljueve Budima
i Pete traei milost. Smatrajui umjesnim rijei "Oprost je zekat
pobjede", poklonio im je milost i dao uz njih ljude da ih odvedu u
Budim. 13. dana mjeseca zulhiddeta (20.9.1526.) Budimsko polje je dolaskom islamske vojske izgledalo tako lijepo da bi mu i
nebo pozavidjelo, iz tvrave su izali mukarci i ene sa objeenim
o vrat sabljama i mrtvakim pokrivaima, pali su niice na zemlju
i zamolili milost. U to vrijeme je pridavana velika panja disciplini i nije se dogaalo da iko nanese tetu nevjernikom imetku niti
da ko uznemirava stanovnitvo. Slijedeeg dana padiah svijeta je
Mohau

105

Dvorac iranskih vladara koji se nalazi u dananjem Iraku.

99

otiao u razgledanje tvrave. Zaplijenio je kraljevu bogatu riznicu

i stvari visoke vrijednosti. Dvorovi i vile ukraene drvetom i abonosovinom na udesan nain bili su poaeni da ljube padiahove
noge. Tano deset dana su ostali ovdje i priredili sjajne skupove i
proslave, pjevake i zabavne druine, zabavljai i svirai na saz
obilno su aeni i nagraeni jo brojnim drugim nagradama. Onda
se ilo u lovita nevjernog kralja. To je bilo jedno prostrano polje
koje je uvano tako to je ograeno kamenim zidom u kome su se
nalazila polja, breuljci, doline i planine. Ovdje se zabavljalo lovei
nebrojeno mnogo ivotinja. Meu nevjernikom rajom i idovima
kojima je poklonjena sigurnost neki su na vlastitu elju sa itavim
porodicama ukrcani na brodove i odselili u islamske zemlje. Mnogi
od ovih su se nastanili u blizini Jedikule. idovi su opet neki poslani u Solun a drugi u druge krajeve. Meu stvarima koje su se
tamo nalazile, pobodene izvan vrata budimske tvrave, nalazila su
se tri kipa od bronce kao tri udnovata umjetnika djela. Po mom
miljenju je onaj najvei bio spomenik jednom kralju koji je nekada bio vladar svim nevjernicima. Dva manja kipa napravljena na
isti nain bili su kipovi sinova koji su poslije ovog vladara doli
na kraljevski prijestol. Poto su ovi kipovi bili vrlo udni natovareni
su na lae i odvezeni u Istanbul da ih narod gleda. Svaki od njih je
postavljen na po jedan kameni pijedastal na Atmejdanu i narod je
bio zauen gledajui ih.
O ovim kipovima izreeni su Figanijevi stihovi na perzijskom
koji poinju:
"U hram svijeta dola su dva Ibrahima
jedan koji rui idole, drugi koji ih podie".

Ovi stihovi su bili povod za pogubljenje pjesnika. Osim statua

u Istanbul su donesena dva vrlo velika i lijepa svijenjaka izraena
od zlata. Sada su postavljeni s desne i lijeve strane mihraba damije
Ajasofije i na njima su napisani kronogrami.
Desetog dana zavrena je izgradnja mosta preko rijeke pa se
prelo na petansku obalu. Poljane oko grada potpuno su ugaene
stokom pobjednike vojske. U Budimu su osim kraljevog dvora
sve ostale zgrade spaljene. Sav grad je bio jedno zgarite.
100

OSVOJENJE SEGEDINSKE TVRAVE

Muharrem 933- (ro.II.1526.). S ovoga konaka je veliki vezir sa vojskom koja je data pod njegovu komandu krenuo prema Segedinu.
Organizirani janjiari pod njegovom komandom, u nadi da e opljakati plijen ove tvrave nastojali su, koliko god su to mogli, da
ne zaostaju. Ali smederevske gazije pod komandom Kuuk Bali-bega stigle su ranije u Segedin i pokupile su veinu plijena. I kad
su stigli vojnici Ibrahim-pae ta god su mogli nai opljakali su.
Onda su neke gazije prele rijeku Tisu i opljakale i porobile taj
kraj.
OSVOJENJE TVRAVE TITEL

24. ZULHIDZDZE 932. (1.10.1526).

Nakon osvojenja i pljake Segedina, vojska pod komandom velikog vezira krenula je prema tvravi Titel. Ali nevjernici koji su
bili u njoj prepali su se padiahovog ugleda i slave i pobjegli preko rijeke Tise, stoga je okolina spomenute tvrave, sela i ifluci,
opljakana i poharana. Nakon to se tamonjim nevjernicima
nanesene razne tete, stiglo se prije sretnog padiaha preko puta
Varadina, tu se prilo poslovima oko podizanja mosta.
OSVOJENJE GRADA I CRKVE BA

Nakon to je veliki vezir krenuo u osvojenje Segedina, pobjedpadiah se uputio dunavskim obalama. Kad je stigao u grad
Ba, veina tamonjeg stanovnitva se razbjeala, neki su se sa blagom i porodicama sklonili u veliku gradsku crkvu. Islamski borci su
s dosta truda zauzeli crkvu i doli do veoma mnogo plijena. Meu
tim, u ovom sukobu je bilo mnogo muslimana ehida.
niki

RAT BOSANSKOG SANDZAKBEGA HUSREV-BEGA

Godina 932. (1526.). Jedan bezbonik po imenu Deloradi i narojedan izdajnik po imenu Nator Ipan napali su komoru i
pozadinu islamske bosanske vojske Husrev-bega, uhvatili i poguito

101

bili mnogo ljudi i time izazvali smutnju. Na ovo je Husrev-beg postavio zasjedu i uhvatio ih kad su bili nepaljivi. Kao posljedica njegove klopke nije se mogao spasiti nijedan ovjek, svi su posjeeni,
a on je dobio blagoslov padiaha svijeta i kao nagradu teki kaftan.
OSVOJENJE TVRAVE MADALINA I PLIJEN TAMO UZET

U blizini Baa i Varadina, oko Dunava, na tisue nevjernika presjekli su hendeke na movarnom i barovitom mjestu, utvrdili se
drei bezbrojne zarobljenike i mnogo imetka. Kad se ovo saznalo, islamska vojska je udarila na njih. To je bila tako estoka borba
prsa u prsa da nije takva viena ni prilikom osvajanja dobro utvrene tvrave. ak su padiahov jenjiarski aga i lav na bojnom
polju uda-aga, samsundibaa, baau i mnogo pjeadijskih
komandanata-gazija u ovom ratu - popili ehitski erbet. Ni nakon
osvojenja, pakleni nevjernici se nisu povukli iz borbe do smrti za
porodice i imetak, ne obazirui se na vlastite ivote. Ipak, uzeto je
toliko blaga da nema broja ni rauna. Plijen koji je islamska vojska
uzela u ovom ratu, do sada je bio najvei u ovom pohodu. Svi su
bacali odjeu i opremu osim one koja je bila neophodna i natovarili se zlatom, srebrom i skupocjenim tkaninama. Nema nikakve
sumnje da je broj zarobljenika koje su gonili ispred sebe kao stado
ovaca bio dvostruko vei od broja islamske vojske.
POVRATAK PADIAHA U PRIJESTOLNICU
Slijedei

ovaj put krajem zulhiddeta (7.10.1526.) dolo se do mjesta preko puta Varadina i poelo se prelaziti preko
mosta na drugu obalu. Ovaj konak je uzvieni sretni padiah preao
preko mosta treeg muharrema (10.10.1526.) i petog dana stigao u
Beograd, a dvadesetdrugog dana prispio u Edrenu. Osmog dana
mjeseca safera (24.11.1526.) sretno i uspjeno je prispio u IstanbuL
Ista godina.

Kron ogram
Car vremena i asni vladar Ruma, Sulejman
Mnogu vojsku povede i uniti nevjernike
Prijestolnicu Unurovine uze, pisar sudbine je Bog
Njegov datum napisa: "Pobijedi kralja i osvoji Budim".
102

uzorak padiahovog berata

Ovaj blagoslovljeni berat izdat mom pradjedu rahmetli Davud-begu, preko mojih predaka predavan iz ruke u ruku, stigao je
meni, ovom siromahu. S ciljem da se shvati ustrojstvo i zakoni
toga vremena, ispisujem ga u ovu knjigu. Molim da bude povod
da se po dobru spominje:
"Odredba uzvienog padiahovog berata koja s Bojom pomou
poinje sjajnom tugrom je slijedea: Sada je padiahova naredba i
potpuno jasna odredba da se Davudu, koji zauzima istaknuto mjesto
meu sebi ravnim, zamijeni timar koji uiva u bosanskom sandaku
sa Balijom Jahjapaiem, a neki sa Ahmedom i Jusufom ove, devetsto druge godine (30.4.1497.) i da se ovi njegovi posjedi ujedine
i time zeamet naraste na pedeset tisua aki. Slaem se i smatram
umjesnom preporuku beglerbega i velikog pomonika, rumelijskog
beglerbega J akub-pae. Na osnovu toga odreujem slijedee:

Selo Reek
kua
aki

na svaku kuu
udovica
djece
neoenjenih
porez na prihod (bennak)
Ukupno
Selo Berletkane
kua

neoenjenih
batina
udovica
siroe

neoenjenih
benn ak
Ukupno
Selo Gornja Vidanica
kua

neoenjenih

77
4
2
ll
14
lO
6538
87
13
2
4
l
6
2
15814
61
ll
103

batine
udovice
djece
benn ak
fi
Ukupno
Selo Goloh
kua

batina
udovica
benn ak
Ukupno
mezra
njiva
aj ir

2
9
8

6
4
855
2
2
2
4
8732
2
l
45

Osim zamjene onoga to je dodano Jusufu i Ahmedu neka se

ovaj timar uzme i da spomenutom Davud-begu. Spomenutim su
data sela i timar koji je preostao to je svojom voljom ostavio
Davud-beg. Neka Davud-beg koristi zeamet ovog sela.
27. dana mjeseca abana.
Selo Kostan Makagri
Selo Barak vezano za spomenuto
Ukupno
50000
prihod
2214
prihod koji ostaje izvan deftera 2225
Pet dijelova prihoda ova dva sela bilo je upisano na mene. Nareda od ovoga vremena, u skladu sa timar-defterom, bude vlasnik ovih mjesta kao nadoknada za razne slube i trud vrijedan pohvale. Od sada ni od koga i ni iz kojih razloga neka se ne spreava
da ostvari svoja prava i neka ga svako, veliko i malo, uvaava kao
subau i ukazuje mu potovanje. Neka ga se slua u njegovim poslovima subae i neka se ne udaljava od njegove rijei. Neka se
ovo zna. Devetsto pedeset druge godine, dvanaestog demazijelahira, napisano u Istanbulu."
ujem

104

Sin spomenutog, a moj djed, bosanski alajbeg Dafer-beg dobio

je poetni berat iji je poetak isti. Taj berat izdat u vrijeme Dellak
Mustafa-pae nalazi se u mom posjedu. Razlog pisanja ovog berata je taj to su ova sela u okolini Trgovita ostala prazna nakon to
je odavde premjeten na drugo mjesto Ali-beg sin Vejsilov pa je
padiahovom naredbom, iz visokog carskog boravita, dato asnom
Dafer-elebiji sinu Davud-bega kao timar od 4986 aki. To je
odredba cara, koji pravi hlad na zemlji, da ovako ue u timar-defter
i da to niko i ni pod kakvim okolnostima ne ometa. Napisano u
Edreni.
Selo !ranik koje pripada kadiluku Bergoste
kua
10
neoenjenih
4
udovica
3
Ukupno
3159
Selo Dibes koje pripada istom kadiluku
kua
19
neoenjenih
2
udovica
l
Ukupno
1823
Zbir

4982

Na ovom asnom beratu ima beglerbegov znak, a nema iga. I

ovo je prijepis berata rahmetli Dafer-bega:
"Odredba sa carskom tugrom kojom se provodi nareenje
uzvienog i asnog sultana je slijedea: Dafer koji je sada u
posjedu padiahovog asnog fermana, na svom zeametu kojim
upravlja u okolini Belia, u bosanskom sandaku, poto je traio da se upie u novi defter, berat je obnovljen i, u skladu s cijenjenom preporukom mog vezira Sinan-pae, smatrao sam
umjesnim da se ubiljei. Naredio sam da se na taj nain upie
osam sela to ukupno iznosi 14315 aki. Onome ko je u posjedu ovakvog timara glavna je dunost biti vojnik. Neka se vlada
u skladu s odredbama timar deftera. Neka sve stanovnitvo toga
105

mjesta, malo i veliko, zna da je on subaa i neka mu ukazuju

potrebno potovanje, a on neka obavlja poslove slube i neka
mu se niko ne mijea u posao i da ga ne spreava. Neka se ovo
zna i neka se osloni na asni znak. Napisano u Edreni."
Prema tome ovo je primjer jednog berata od deset hiljada aki.

0 IZUMIMA TAMPE I CRNOG BARUTA

Oni koji budu gledali ovu nau knjigu neka znaju i to da sam
proitao veinu turskih historija naeg vremena koje su mi dole
do ruku. Bio sam, meutim, znatieljan da saznam kako su nevjernici u svojim povijestima opisali uspjene ratove rahmetli padiaha.
Kako u naem zaviaju ima mnogo obrazovanih Maara, itao sam
o nekim vojnama rahmetli padiaha i veinu sam ih preveo na turski.
Dolje u navesti prijevod o Mohakom ratu od ovih. Meutim, kako
o ovim dogaajima postoje razlike u opisima nevjernika i pretjerivanja zbog kojih ih ne mogu koristiti za na posao, nisu sve ovdje
prihvaene. ak neodgojeni nevjernici kau da u njihovim djelima
nema pretjerivanja i da nee pisati o dogaajima koji se nisu zbili.
Ali ja sam uoio i neka pretjerivanja i smatram da su nainjena tendenciozno ili iz nepoznavanja. Za ovo navode dokaz to pisac koji
ima namjeru da pie knjigu moraju dati na potpis uenim ljudima
ali i mladiima, (neznalicama) a poslije toga je daje u tampu.
tampa onoliko primjeraka koliko misli da se moe prodati. Ako
je pisac pohlepan i kasnije eli vei prihod tiskar ga u tome ne spreava. Na taj nain pisac koji tiska knjigu sa najmanjim trokom,
prema interesu koji se ukae u svakom gradu ili pokrajini ide tamonjim trgovcima i prodaje onoliko koliko oni trae. Na taj nain
zarauje onoliko koliko uloi truda i pokae znanja.
Nevjernici su izdali zakon za unapreenje pisanja i tiskanja
knjiga. Naprimjer, ako jedan tampar tampa knjigu bez dozvole,
pravo je da bude pogubljen. Oni koji potpisuju knjigu, ako vide da
u knjizi ima lai, pretjerivanja ili stvari suprotnih njihovoj vjeri,
uskrauju potpis. Kau da knjiga koja nije potpisana ne vrijedi i da
se ne moe prodavati. Njihove tvrdnje su na mjestu, samo kad bi
bile istinite.
106

0 TOME KAKO SU NEVJERNICI IZUMILI TAMPU

Nevjemika

proizvodnja knjiga tampanjem udno je umijee,

zapravo to je poseban izum. Piu da je tisak izumio jedan vrlo
pametan ovjek po imenu Ivan Gutenberg u gradu Majncu, 1440.
godine po roenju Isa pejgambera. Od tada je do naeg vremena
prolo dvjesto godina. Nevjernici sve svoje knjige tiskaju. Ako se
eli jedna knjiga tiskati najprije se sva njezina slova poredaju to
je teko isto kao i rukom pisati knjigu. Ali poslije, postoji mogu
nost, ako se eli, na primjer hiljadu knjiga u kratkom vremenu tampati. Ovih hiljadu primjeraka je lake tampati nego jedan primjerak rukom ispisati.

PRVA UPOTREBA CRNOG BARUTA

Zapisano je da je i barut izumio takoer jedan od njemakih majstora, vrlo pametan ovjek po imenu Bertolo, 1370. godine. Od
tada do danas prolo je tano dvjesto sedamdeset godina. Spomenuti izumitelj bio je "Barat", to jest kao to kod nas muslimana
postoje "drutvo svjetlosti" nurdije koje predstavlja ljude koji su
se zbog svojih neprimjerenih vjerovanja izvan morala i zakona
proglasili "drutvom svjetlosti", tako isto i kod nevjernika postoje
inkriminirani "barati". Eto, spomenuti Berto lo bio je jedan od
ovakvih, ali on je digao i ruke i noge od ovoga svijeta i kao vrlo
inteligentan ovjek bio je suverena osoba u mnogim vjetinama starih znanja. Kralj toga vremena, na sve ovo mu se obrati: "Ti ima
sposobnost vrijednu potovanja, a izumio si takvo neto to e liiti
sigurnosti i mira itav svijet", na ovo se naljuti i u bijesu ga usmrti.
Tako je o njemu zapisano.
PRIJEVOD IZ NEVJERNIKIH POVIJESTI
O MOHAKOJ BICI

Godine 1503. po roenju Isa pejgambera na svijet je doao kralj

Lajo. On je sin kralja Lasla.
Majka mu Ana Gason, kerka kralja Galske zemlje, umrla je
pri poroaju. Maarski kralj je postao kraljem sa nepune dvije
107

godine, a sa etiri godine postao je i kralj eke. Kao i otac mu

bio je junak umilne i njene prirode. Ali zbog toga to je imao loe
odgajatelje bio je nemaran u upravljanju dravom. Bio je sklon
piu, zabavi, igri i lovu. Stoga ga maarski narod nije volio kao ni
oca mu. Erdeljski vojvoda Sapolaj Jano u svemu je vladao. ak je
jednom u narodu skupio vojsku i pokuao kralja skinuti s prijestolja. Ali bio je pobijeen i zbog toga se njegovo neprijateljstvo i
povealo.

Dok je bilo ovakvo stanje, godine 1526. kad je kralj uao u

dvadesetetvrtu godinu, turski car sultan Sulejman je krenuo sa
velikom vojskom na Maarsku zemlju. Tada je dunost "Batora
Epana" bila na erdeljskom vojvodi. Bator Epan ili Batari Itvan
se kae za ovjeka koji obnaa dunost glavnog upravitelja zemlje.
A spomenuti Sapolaj Jano je bio temivarski epan (upravitelj).
U ruci Sapolaja Janoa bio je i Ferenc I i maarska kruna.
Komari-beg (ban) je bio irek (biskup) grada Kalae preko puta
Pake. Irek je pop koji se nalazi na jedan ili dva stupnja niem rangu od pape. Sve granine zemlje su bile pod njegovom upravom.
On sam je bio vrlo hrabar junak i vie puta je ratovao protiv muslimana. Najzad, iz nekog razloga se povukao sa biskupskog mjesta, digao ruke od ovog svijeta i zaredio se kao "barat'' (redovnik).
Ali kad su Turci uzeli Donji Beograd, na insistiranje kralja i naroda
koji su govorili da jedan takav ovjek ne treba da sjedi u zapeku,
ponovo je postavljen za biskupa Kalae i glavnog komandanta svih
graninih oblasti. Vie puta je pisao kralju Lajou obavjetavajui
ga da dolazi turski car. Kako nije bilo rezultata sam je doao u
Budim i sve je objasnio kralju govorei s njim licem u lice. Na
ovo se kralj veoma zbunio i nije znao kako bi postupio. Najzad,
sazvano je savjetovanje na Jurjevdan i poelo se planirati ta treba
uraditi u to vrijeme. Prema odluci donesenoj na zboru, svi maar
ski velikai sa potpuno opremljenom vojskom, svi nemei, tj. naoruane skupine kneeva sa beratima, sve skupine formirane od
kmetova, okupit e se u tvravi Talga drugog dana mjeseca srpnja
i suprotstavit e se Turcima. Poslana su pisma papi, Austrijancima
i esima, u lesku i Moravsku, caru, francuskom kralju i vodeim
ljudima svih drava molei ih za pomo. Kralj je pozivao da se priskoi u pomo za spas vjere i da se ne ostave sami on i maarski
108

narod u ovom bolu i

nesrei.

Ali niti je ko elio niti je doao u

pomo.

Velikai iz kraljeve okolice koji nisu vrijedili za posao oslabili

su dravnu blagajnu. Ne naavi druge mogunosti da doe do
novca, kralj Lajo je bio prisiljen posegnuti za crkvenom imovinom.
Dvojica ljudi: Mahadi Laslo i Gorandi Miklo bili su zadueni za
kovanje novca. Reeno je da e oni isplatiti one koji idu u rat. Zadueni su ljudi da skupljaju novac iz raznih izvora: od Cigana, od
erdeljskih posjednika, od idova. Dok su se pregledali ovi prispjeli
prihodi dola su pisma erdeljskog vojvode i Tomori Balija. U pismima su izvjetavali da se turski sultan pribliio Beogradu. Na
ovo je kralj u pismu koje je poslao erdeljskom vojvodi naredio da
skupi svu erdeljsku vojsku, krene iz Temivara i udari Turcima s
lea. Vlaki vojvoda je pak zaduen da sa svojom vojskom ide u
Trakiju u Bugarskoj i da sve redom rui, pali i pljaka. Tako Turci
e biti prisiljeni da tamo ostanu, a ako pak dou neka je barem njihova zemlja poharana i popljakana. Ali dok su se pripreme obavile vrijeme je odmicalo i u svemu se zakasnilo. Sva planiranja
koja su napravljena na savjetovanju nisu dala nikakav efikasan rezultat. Turci su opet, u to vrijeme, pobjedom za pobjedom napredovali. Dola je vijest da su preli rijeku Savu i tukli Varadin.
Uvidjevi da iz drugih zemalja nee stii pomo i da e maarski
velikai izbjegavati da se odazovu pozivu na rat, kralj je uvidio da
e morati skupiti sve raspoloive snage i suprotstaviti se neprijatelju.
Tako je dvadeset etvrtog dana mjeseca lipnja krenuo iz Budima i
korak po korak napredovao uz obalu Dunava. Sa sobom je imao
snage koje su brojale svega tri hiljade ljudi. Slao je glasnika za glasnikom da doe Sapolaj Jano sa erdeljskom vojskom i da im se prikljui. Kralju se najprije prikljuio Batori Andra sa neto vojske.
U to vrijeme stie opet jedna loa vijest. Saznade se da Turci
opsjedaju varadinsku i iloku tvravu. U to vrijeme Tomori Bali je
preao Dunav sa dvije tisue konjanika i pjeaka, tisuu pjeaka i
neto konjanika je postavio u iloku tvravu i sa jednom flotom na
Dunavu je krenuo na Turke. Ali njih je tamo u odnosu na Turke
bilo vrlo malo. Dok je kralj jo bio na Dunavu prikljuila mu se
gradska, tj. mjesna vojska. Zatim je doao i Spolaji Korok sa trista
konjanika a sa sobom je doveo i hiljadu dvjesta pjeaka. Druine
109

koje je poslao papa od etiri hiljade pjeaka i tisuu i petsto vojnika

iz Poljske bile su izvrsna vojska, a komandant Egera i komandant
Varada su doli sa svojim vojskama. Njihov komandant je bio pop
na nioj razini od biskupa. Tada se saznalo da su Turci sruili Ilok.
Kralj se svaki dan savjetovao sa komandantima pitajui ih da li da
se ide naprijed i dokle. to god je bilo tvrava na Dunavu sve su
bile u turskim rukama. Svi su se komandanti sloili da se dri rijeka Drava i da se Turcima ne dozvoli da idu naprijed. Na to je kralj
zaduio Natora !pana za ovaj posao. A ovaj, usprkos tomu to je
bio malo bolestan, odmah prihvati dunost i krene, ali vojska koja
je stavljena pod njegovu komandu nije ga slijedila, jer prema zakonima oni se nisu smjeli odvajati od kraljeve zastave.
Dok su se bavili ovim poslovima i Drava je izgubljena. Kralj se
veoma oalostio i zabrinuo nad ovim stanjem. Na sve ovo ree:
"Vi hoete da moja glava ode, a da vae ostanu u ivotu, jer ne elite da idete na neprijatelja. Ali, ja idem i s Bojom pomoi ja sam
nosim svoju glavu. Gospode, samo Ti zna moje stanje i kako e
se ovo sve zavriti."
Slijedeeg dana kralj je krenuo iz Tolne i doao do Seksara, a
odavde je okrenuo na zapad i tamo je postavio dva komandanta
Tomori Balija i Spolaji Koroka. Oni su otili na Mohako polje.
Cilj im je bio drati to polje. Tada je doao budimski kapetan
Mihalj i obavijestio da je turski sultan s vojskom preao rijeku
Dravu. Kralj, svi velikai i vojska zapali su u veliku brigu. Odmah
je formirana savjetodavna skuptina. Ustvari, jo nije doao erdeljski vojvoda niti je prispjela hrvatska vojska. Nisu dole ni oeki
vane snage za pomo iz Austrije i eke. U razgovorima je Tomori
Bali rekao: "Borimo se s Turcima, ako je turske vojske mnogo,
malo je meu njima onih koji su vjeti mau." Svi komandanti i
vojska su ovo miljenje smatrali ispravnim i donesena je u tom
pravcu odluka. Meutim, varadski komandant Perenj Ferenc mislio
je drukije. On je govorio: "Vidim, elite se tui s Turcima, ali do
sada je od turskog maa poginulo samo deset tisua Maara, a sada
e ih biti dvadeset tisua. Odmah poalji Bodari Itvana papi neka
upie u spisak poginulih ovih dvadeset tisua ljudi". Uistinu, kralj
tada nije ni imao vie od dvadeset tisua vojnika. Istog dana iz Budima su dopremili prije ve nekoliko godina pripremljeni top, barut
110

i druge ratne potrebe, tada je dolo i dvjesto pjeaka, a stigli su i

Tomori Bali na elu tano pet hiljada vojnika, hrvatski ban na elu
postrojbe od tri tisue ljudi i mnogo vodeih dravnih velikaa.
Kraljevoj vojsci se prikljuilo sedamsto konjanika i Dil Itvan sa
trista konjanika. Doao je s vojskom i ostrogonski biskup, a sa sobom je donio i nekoliko tisua dukata. Prispjeli su i Serei Jano
sa dvije tisue vojnika i komandant Peuha na elu svoje vojske.
Svi su bili naoruani strijelama i pjeakim naoruanjem. Doli su
u jednom danu. Dvadeset devetog kolovoza izbili su na Mohako
polje i poeli formirati borbene poloaje. Viena je i turska vojska.
Nator Ipan je zajedno s kraljem obiao tabore i odrede. Nator
Ipan je prstom pokazivao vojsci kralja govorei: "On se pripremio za rat za sreu drave i on e ustrajati na tom putu do smrti."
Kralj je takoer ohrabrivao vojsku i davao joj nadu animirajui ih
za bitku. Dok su se oni time bavili, turska vojska se pribliila. Sa
dvije strane su se uli bubnjevi i zvona. U njihovoj pozadini pristizali su odredi jedan za drugim. U prvom naletu turska vojska je izdrala, a naa vojska je dola njima za lea, poela ih tui i toliko
je napredovala da su se Turci, doavi svojim topovima, oslonili
na njih. Upravo tada su svi topovi odjednom zagrmjeli, a bilo ih je
vie od tristo. Od topovske vatre je mnogo nae vojske izginulo.
Zbog toga je nae desno krilo stradalo i vojska je poela bjeati.
Nae jedinice u sredini su se hrabro nastavile boriti. ak su napredovale do janjiarskih jedinica. Ali janjiari su kao jedan otvorili
puanu vatru i pobili bezbroj naih vojnika. Na ovo se maarska
vojska razbila i pruajui otpor se povlaila. Kad je ovo vidjela
turska konjica navalila je na njih. Na jedan estoki napad turskih
odreda koji su doli s krila mnogi su nai vojnici stradali. Turci su
sve do Crne rijeke gonili i tukli Maare. Bjeei su se pomijeali
sa etrizima i svi su zajedno doli do obale rijeke. etrizi su skoili naprijed u rijeku i preplivavi vodu izali na drugu obalu. Iz
pozadine je i kralj preao rijeku, ali kad se penjao uz obalu konju
se poklizne noga, on sam pade i otkotrlja se u vodu i zajedno sa
konjem i orujem potonu u vodu i ugui se. Kasnije su mu tu pronali truplo. Tomori Bali je junaki poginuo u borbi. Glavu su mu
odnijeli turskom caru, kasnije su je natakli na koplje i s njom prolazili izmeu vojske.
lli

Slijedei

dan sve zarobljene su doveli pred sultana i odsjekli im

glave. Hiljadu petsto konjanika i pjeaka samo je tamo posjeeno.
Od onih koji su pali u ropstvo samo je serdar Ibrahim-paa ostavio
u ivotu Herceg Nikolu Poljaka, Baleki Janoa, Kara-Mihala, kraljevog rizniara, i Martina Barletanija da bi bili obavjetajci i da bi
od njih saznao pravo stanje u njihovim zemljama. Pred padiahovim oima je pogubljeno mnogo maarskih velikaa koji su bjeali
iz boja. Od ovih se osamdesetorici znaju imena i ko su bili. Ukupan broj onih koji su se spasili je etiri hiljade, ukljuujui petsto
nemea, tj. konjanika i pjeaka. Od pjeadijskih zapovjednika i kapetana mogle su se spasiti samo dvije osobe. Svi topovi su ostali
na bojnom polju, sav nebrojeni imetak i hrana vojnika dospjeli su
Turcima u ruke. Nakon boja Turci su tri dana upadali u maarske
zemlje. Rezultat tamonjih teta, broj mrtvih i zarobljenih zna
samo Uzvieni Bog. Turci su potpuno opljakali, razruili i spalili
okolicu Balatona i varo Peuh.
Dok je bilo ovakvo stanje erdeljski vojvoda Sapolaj Jano je sa
svom svojom vojskom bio spreman u Segedinu. Izgleda da je oeki
vao da e nestati kralja Janoa i da e on prijei na njegovo mjesto.
On je tada doao padiahu i s njim razgovarao, napravio sporazum
i objesio sebi psei kai na vrat. "iji je poetak lo i zavretak mu
je lo." Ova reenica treba biti poslovica za njega.
Kad je ula za ovu katastrofu ena mrtvog kralja Marija Itvan
izgubila se, pala u oaj i pobjegla iz Budima u Poun (Bratislava).
Takav je strah i nemir zavladao cijelom zemljom da je narod bjeao dokle se god vidjelo, sve tvrave su ostale prazne. Napustili
su i Ostrogon i otili. Tvrava je dopala u ruke jednog bijednog
hajduka Nak Banija i nekoliko razbojnika. Viegrad je bio u rukama
popova i redovnika. Kad je sultan doao u Budim, naao je tvravu
praznu i potpuno je spalio. Preao je na petansku stranu i poharao
obale Dunava s petanskog kraja na kraj i onda krenuo prema prijestolnici. U maarskoj zemlji je ostao samo dim i vatra.
MUSLIMANI E OSVOJITI DO CRVENE JABUKE (KIZILELMA)

Neka se zna razlog ove izreke: Meu narodom je kruila rije:

Ako muslimani osvoje do Crvene jabuke (K1zllelma) tako i treba.
112

Meutim

nije se znao izvor i povod ove izreke. Slijedei nevjernike povijesti o ratovanjima rahrnetli sultana Sulejman-hana
Gazije, pretoili srno na turski informaciju koju srno nali o ovoj
temi. Odbacili srno suvine rijei koje o ovome govore i ovdje srno
donijeli samo saetak:
Kralj Matija 106 je bio meu svim kraljevima izvanredno jak i ozbiljan i on osobno je bio sin komandanta koji je utvrdio tvravu kad je
sultan Fatih Mehmed-han opsjedao Beograd. Eto ovaj kralj Matija
je otjerao Polj ake iz svoje zemlje i kad je doao u Budim traio je
da preu u njegove ruke oni koji su protiv njega u okolini Budima.
Pozvao je gospodara Ostro gona, biskupa Janoa pod izlikom da pregovaraju, a poto ovaj nije imao sigurnosti, poslao mu je garantno
pismo. Biskup je znao da je ovaj vrlo lukava osoba i da ni za kralja
Janoa nema sigurnosti, ali se bez ikakva razloga odazvao i doao.
Kralj nije imao hrabrosti da pogubi biskupa, ali ga je uzeo pod prismotru, navodno da ne izazove neku smutnju. Biskup je umro od
tuge zbog postupka provedenog prema njemu. Njegovu smrt je oalio
itav maarski narod jer je on bio dobar ovjek. On je sagradio ostrogonske dvore, napravio je od razliitih mermera vrlo lijepo umjetni
ki izraene koridore, sofe, prozore, vrlo udnovate svodove, krovove
i vile. Na jednom zidu u unutranjosti dvora dao je da se naslikaju
slike kraljeva zemlje Sitije koja je prihvaena kao umjesto gdje je
stigao maarski narod. Na istom mjestu je dao da se naslikaju zadivljujui ukrasi u raznim crteima i bojama koji e sluiti kao pouka.
Na nekoliko vitraa dao je da se naslikaju slike budimskih kraljeva, a
ovdje su stavljeni simbolini znakovi nebeskih zvijezda i stvari koje
slue kao simboli u knjigama starih filozofa. Cilj mu je bio da se
pokae kao znalac na ovom polju i da objasni onima koji ele stvari
koje e biti u tim krajevima. Na jednoj slici nainjenoj na prvom
prozoru bio je ovjek na prijestolju koji je spavao sa oba zatvorena
oka. Smisao ovoga je da se kralj koji e doi poslije kralja Matijaa
nee uope zanimati za dravne poslove i da e biti ovjek koji je
106

Matija Korvin (Cluy, 1440.- Be, 1490.), ugarsko-hrvatski kralj od 1458.

godine, sin je Janoa (Janko) Hunjadija. Najprije se borio protiv Turaka,
a onda se okrenuo Zapadu, osvojio Be i tamo prenio svoju prijestolnicu
(1485.).

bezbrian i koji se ne budi iz sna. Uistinu je kralj Laslo bio ovjek

takvog karaktera. On je bio potpuno neznalica o svakodnevnim svjetskim stvarima. Naprimjer, ako bi mu doao glas da je neprijatelj
uzeo neko mjesto on bi rekao: "udno, kako se to tako dogodilo".
Nije bilo ni govora o tome kako neprijatelja istjerati, kako poslati
vojsku da se sprijei neto takvo.
I na drugom vitrau je bila slika jednog kralja. Pod nogama ovog
gorjela je vatra a na ovoj vatri su se na ranjevima pekli ljudi. S
ovim se htjelo simbolizirati bolno stanje jadnog kralja Lajoa. On je
bio kralj blage naravi, sklon piu i zabavi. U ustima naroda je kruila
rije da e u njegovo vrijeme biti mohaka bitka.
Na treem vitrau nalazila se slika dva gola ovjeka koji pod nogama kotrljaju kraljevu krunu. Ova je slika simbolizirala da e dva
kralja biti neprijatelji i meusobno e dugo ratovati i potroiti sav
imetak i posjede i na kraju e ostati goli. Zbilja je ovako isto bilo.
Kralj Jano, koji se borio protiv rahmetli sultana Sulejman-hana Gazije i austrijski kralj Ferdinand toliko su se borili oko maarske krune da su oba ostala gola.
Na etvrtom vitrau bila je slika lova. Lav lei na mjestu i rei.
Meu kandama prednjih nogu dri krunu omotanu sarukom. Ovo bi
trebalo znaiti da e turski sultan uzeti zemlje maarskog kralja i prisvojiti njegovu krunu, jer ovaj prozor je posljednji oslikani i na drugim prozorima nema ni slika ni teksta. Svima je znano da je ovako
bilo ili e biti. Jer ve je nekoliko godina kako su iz njegovih ruku
otili kraljevska prijestolnica Budim i Stolni Biograd gdje je kralj
krunisan. Sin kralja Janoa, vladar pokrajine Erdelj je stoga izabrao
Poun (Bratislavu) kao mjesto gdje e biti okrunjen. Ali to je sada
sjena maarske krune.
Neka se zna i to da u velikoj kaponskoj tvravi, svake godine u
odreeni dan, tvravsko i okolno stanovnitvo, veliko i malo, staro i
mlado izau napolje na poljanu i tamo na Crvenoj Kaponi djeaci i
popovi pjevaju jednu staru pjesmu. Kizi! Kapona (Crvena Kapona)
znai Kizilelma (Crvena jabuka). Postavljena je da bi bila znak kao
granini kamen. Sadraj pjesme koja se tamo pjevala je slijedei: Turski
sultan sa svom svojom silom e doi do ovog mjesta i tu treba da
umre po Bojoj naredbi. Treba se osloniti na Boga i neka turski car
114

ide prema gore i neka stigne do Kelna. Ni u jednoj njemakoj pokrajini nije ostalo veselja jer je Kein tako dalek grad, toliko dalek da je
pao ispod povrine zemlje, on je u blizini mjesta na kome Rajna utjee u more.
USTANAK KODA SDGLONOGLUA I ZDNNUNOGLUA

Godina 932. (1525-26.). Dok se sretni padiah, uvar vjere, zajedno

sa svojom muslimanskom pobjednikom vojskom bavio haranjem,
paljenjem i ruenjem nevjemikih zemalja, razbojnici od Turkmena
Bozoka, ija su imena u naslovu spomenuta, najprije su ubili kadiju Muslihuddina koji je bio tamo na slubi, zatim njegova tajnika Mustafa-bega i sandakbega Mustafa-bega sina Ahmed-pae
Hercegovia 107 . Upali su u vilajet Sivas i tamo harali imetak i hranu
raje i poeli ruiti i paliti.
Uzrok njihova ustanka ovako je opisan u Historiji rahmetli All-efendije:
"Za mezru u posjedu spomenutog Sugluna zapisali su porez od
dvjesta aki. On je na sve naine pokuavao da mu se oprosti sto
aki i molio da plaa samo sto aki, ali to nisu htjeli uti. Sulunoglu
je pak insistirao na svom traenju. Na kraju su razljueni slubenici uhvatili jednog Sulunogluovog ovjeka, posjekli mu dugu bradu
i muili ga. Kako nije prihvaena molba i obraanje buntovnicu su
se okrenuli prevari. Eto zbog toga su se pobunili, meusobno se
povezali, one koji im se nisu pridruili pobili i opljakali njihovu
imovinu.
Bojom mudrou je u isti dan kad je lovac na neprijatelje padiah krenuo u rat na nevjemikog kralja, karamanski beglerbeg
Hurrem-paa je krenuo na odmetnike. Hurrem-paa sin !skender-pae, bio je vrlo marljiv i veseo, ovjek koji je vjerovao u snagu
drave, ponosan i uen. Samo je urio u ovom napadu. Obavijestio
je okolne begove i traio da mu se pridrue. Ali nije imao strpljenja koliko treba da saeka njihov dolazak i prije vremena je krenuo
u napad. Zbog toga je on sam, sandakbeg Iela Bostandi Ali107

Ovo se dogodilo 12. zulkade 932. (20.8.1526.). V. Danimend, II, 122-123.

115

beg, kajserijski kadija Behram-beg i mnogo posjednika timara i

zeameta ili poginulo ili palo u neprijateljske ruke.
Na sve ovo iznova je ustrojena sila protiv pobunjenika. Rumelij ski beglerbeg Husejin-paa sa svom vojskom Zulkadira, maraki
kadija Mahmud-beg, sin sandakbega Malatje Jularkisti !skender-bega koji je bio na dogovoru u Sivasu sa hiljadu ljudi poslan je da
motri pobunjenike. !skender-beg je napravio jedan plan po svojoj
volji. Najprije e spahije postaviti zasjedu, a on e se sa svojim
ljudima pribliiti pobunjenicima i pokuat e ih namamiti u zasjedu.
ini se da su se njegovi ljudi odreeni za postavljanje zasjede bez
razloga prepali i pobjegli. !skender-beg o ovome nije bio obavijeten, pribliio se neprijatelju i napravio manevar da ih namami u
zasjedu. Ali u zasjedi nije niko ostao. U tom stanju vie od etiri
stotine izabranih ljudi je tamo stradalo. Nakon ovog dogaaja rumelijski beglerbeg Husejin-paa, ne posluavi savjet gospodara
Adane Piri-bega, krenu na spomenute odmetnike. S jedne strane
on, s druge Piri-paa tako su estoko navalili da se straniji napad
nije mogao ni zamisliti. Preko hiljadu neprijateljskih konjanika i
pjeaka je stradalo. Poglavar buntovnika, nesretnik po imenu Zunun
je tom prilikom podlegao. Zarobljene su sve njihove stvari, vrijednost, veliki i mali atori. I pored toga oni nevjernici koji su mogli
utei skupili su se, estoko napali oko ponoi Husejin-pau i Piri-bega, razbili ili i rastjerali. Husejin-paa je ranjen doao u S ivas i
tamo umro. U to vrijeme beglerbeg Dijarbekira Husrev-paa razvio
je svoja pobjednika krila kao soko i doao, i sa kurdskim junacima,
snanim poput Rustema, je tako navalio da su to odobravali i meleci na nebu. Tako se nijedan pobunjenik nije spasio, svi su bili
plijen muslimanske sablje. Kad je o svemu izvijeteno u Istanbul,
nareeno je da se svi vrate u svoja mjesta.
USTANAK I HVATANJE DOMUZOGLANA I BEJDEA

Demazyelevve/932. (13.2. - 14.3-1526.). Domuzoglan u oblasti Derendi

u sandaku Adana i Bejde u nahiji Ula u sandaku Tarsus, uklaodgovorne ljude, podigli su se sa petsto-esto odmetnika i
razvili zastavu otimaine i pljake. Valija Adane, ranije spomenuti
Piri-beg, sa svojim junacima zbrisao je s lica zemlje tijela ovih
hravih ljudi.
njajui

116

USTANAK MUSTAFA-OGLU VELI-HALIFE

I NJEGOVO POGUBLJENJE

Godina 932. (1525-26.). Veli Halifa iz demata Karaisali, koji je

pripadao sandaku Adani, bio je poznat kao pripadnik rafiziluka108 i
negiranja Bojeg jedinstva, predstavljao se kao "halifa" iranskog
aha i okupio oko sebe dosta loih osoba. On je na elu ovih krenuo na grad Tarsus i napao tamonjeg sandakbega. Dolo je najzad i do ulinih borbi u kasabi. Upravo u to vrijeme je stigao ranije
spomenuti sandakbeg, Piri-beg, ali nije uspio otvoriti oi neprijatelju, jer je na obje strane bilo mnogo stradalih ljudi. Na kraju buntovnici su stradali i svi su posjeeni.
POBUNA NESRETNOG KALENDEROGLUA
I NJEGOVO LIKVIDIRANJE

Godina 932. (1525-26.). Kalender je potomak Hadi Bekta Velija 109

tj. on je potomak Habib-efendije koji je pravi sin Hadi Bektaa
Velija kojeg mu je rodila Kadindik Ana. Po njihovim vjerovanjima, Kalenderov otac je !skender, Iskenderov otac je Balim sultan,
od ovoga je otac Resul-elebi, a od ovog Habib-efendi. Balim sultan
je bio osoba koja je postigla visoki kerametll 0 . Rahmetli Allefendi, oslanjajui se na pouzdane izvore, u svojoj Povijesti ovako
pie:
"Kad se pojavio ah Ismail, u vrijeme sultana Bajezida sina
Mehmed-banova, doao je u Anadoliju i zakonaio u blizini blagoslovljenog mezara Hadi Bekta Velija. U to vrijeme mu u san
doe Hadi Bekta i ree mu:
108

Jedna ekstremna iijska sekta koja je uzdizala hazreti Aliju iznad svih ostalih, a gajila mrnju prema Ebu Bekiru, Omeru, Osmanu, Ajii, M ua vij i i drugim ashabima. Njihovo uvjerenje ide dotle da smatraju da je melek Debrail
pogreno umjesto Aliji, objavio Kur'an Muhamrnedu a. s.
109 Hadi Bekta Veli, jedan od evlija porijeklom iz Horasana. Poetkom osmog
stoljea po hidri doselio u Anadoliju osnovao je tarikat bektailik i umro u
vrijeme sultana Murada I.
11 Keramet je nadarenost za nadnaravne stvari kojom su bili obdareni evlije i
neki derviki proelnici zbog velike bliskosti s Bogom koju postiu iskrenom
molitvom.

117

'Sinko, vrati se natrag ili u ti nauditi.'

Na ovu opomenu ah Ismail se vrati natrag i ode u Azerbejdan."
Spomenuti Kalender ah toliko je stekao vanosti i potovanja
i stajao je na elu tako brojne skupine da tako neto do tada nije
polo za rukom nijednom pobunjeniku. Ove osobe iskrivljenog
vjerovanja i djelovanja koje su se inae nazivale "svjetlosnim"
(nurdu) ili "ludim" (abdal) uspjele su okupiti i izvesti na bojno
polje dvadeset do trideset tisua odmetnika. Da bi se ovi na svaki
nain pohvatali, odreen je veliki vezir, serdar Ibrahim-paa.
Ibrahim-paa pree na uskudarsku stranu sa tri hiljade jenjiara i
dvije hiljade spahija i krenu na neprijatelja. Kad je stigao u aksarajski sandak poslani su na odmetnike anadolski beglerbeg Behram-paa i karamanski beglerbeg Mahmud-paa sa timarnicima i zaimima i njihovim komandantima. Ovi su se sukobili sa odmetnicima u mjestu zvanom Dindilfe. Ali u sukobu odmetnici su bili
nadmoniji i savladali muslimansku vojsku. ak su meu ehidima bili ranije spomenuti karamanski beglerbeg Mahmud-paa, beg
Alaije, Sinan-beg, beg Amasije, Koi-beg, beg Biredika, Mustafa-beg, anadolski timar-defterdar Nuh i karamanski defter-ehaja
ejh Mehmed. Kad je uo ovu zastraujuu vijest glavni komandant, ne asei ni asa, pretvarajui no u dan, hitao je na neprijatelja. Kad je stigao u okolinu Elbistana dobio je potpune informacije. Tada je za karamanskog beglerbega postavljen Isa-beg sin
Koda Ibrahim-pae a i ostala upranjena mjesta data su onim koji
ih zasluuju. Posebno je glavni komandant donio jednu umjesnu
odluku koja nije pala na pamet nijednom dosadanjem serdaru.
Zabranio je da se njegovoj vojsci prikljui i jedan jedini ovjek
koji je uestvovao u prethodnoj bici kada su poraeni. Ako bude
takvih neka se dovedu na njegov divan i nagrade. A oni koji budu
uhvaeni imaju se pogubiti kako ne bi meu vojskom priali i irili paniku. Ostavio je po strani veliku vojsku beglerbegova koju
je pripremio i krenuo je samo sa dvorskom gardom. Pored toga, na
mnogim mjestima je pravio plan. Mjesni begovi Zulkadira, kao
slavne osobe, osvojili su njegovo srce i nastojao je da ih izdvoji od
drugih jer su njihova soja bili i turkmenski odmetnici. U tom smislu
nije se ustezao od portvovanja i obeao im je uiniti sve to trae.
118

Uistinu je meu Turkmenima bilo mnogo nepouzdanih osoba. Jer

kad je osmanski padiah osvojio turkmenski vilajet oduzeti su
im mnogi timari i pripojeni su padiahovom hasu. Stoga su se
mnogi prikljuili nevjernikim kalenderskim pobunjenicima. Paa,
koji se razumije u posao, obasuo je kaftanima i drugim poklonima
mjesne begove da ih oraspoloi, a ovi su nastojali odvojiti Turkmene Zulkadira od Kalenderovih snaga. Zbilja su osigurali da
mnogi iz Zulkadira odreknu poslunost Kalenderu. Tako se nesretna druina poela osipati. Mnogi buljuci su se nou povukli i
uz Kalendera je ostalo samo nekoliko nevaljalih odmetnika.
N akon to je o svemu dobro obavijeten, paa je odabrao izmeu
dvorskih enegira dvojicu boraca na odmetnike, Bilal Mehmed-agu i Deli Pervanea i sa petsto odabranih junaka poslao ih na
odmetnike. Boijom pomou, ova snaga je dvadesetdrugog dana
ramazana 111 , u petak, opkolila neprijatelja na poljani zvanoj Basaz i razbila odmetnike. Odsjeena je Kalenderova glava, objeen
je Veli Dundar jedan od sinova bega Zulkadira. Uzeto je sve naoruanje i sprema. Kad su se vratili poslane su njihove zastave u
Istanbul. Kao naknadu za ovaj uspjeh serdar je nagraen sabljom
ukraenom zlatom, poasnim kaftanom, draguljima i jo mnogim
darovima.
POZIVANJE NA ODGOVORNOST
RATNIH BJEGUNACA NEMARNIKA I ONIH KOJI SVOJIM
POSTUPCIMA !ZAZIVAJU LJUTNJU

Nakon pobjede, Ibrahim-paa je poeo pozivati na istragu komandante koji su uestvovali u savladavanju pobunjenika i anadolskog beglerbega Behram-pau: "Zato ste pobjegli ispred jednog
buljuka bosonoge bande?" pitao je. Najprije se ovako otro obratio
Behram-pai, a Behram-paa je utio i nije odgovarao jer je ostao
bez daha. Onda je i druge komandante ispitivao na isti nain, poniavajui ih, govorei nekima da su napustili svoju dunost, a
drugima da su svojim bijegom omoguili pobjedu neprijatelja i tako
im tovario krivnje na vrat. Neki su se tako estoko opirali govorei
Ill

2.7.1526.

119

da e se tui gdje god zatreba. Ali nijedan od njih nije mogao odgovorili na paina pitanja. U asu kad e se dati znak delatima
koji su ekali spremni ustade i pred vezira doe sandakbeg Iela
Mehmed-beg sin Karamanli Piri Mehmed-pae koji je ranije bio
veliki vezir pa je u toj funkciji umirovljen. Najprije je poeo hvaliti
molitvama i blagoslovima islamskog padiaha. Onda je nakon pohvale slavnog pae ovako nastavio:
"Kako smo sluali od naih starijih, u ovako velikim poslovima, nakon oslona na Uzvienog Allaha i nakon obraanja na mudize islamskog Pejgambera, bilo je potrebno posavjetovati se sa
iskusnim ljudima. Meutim, nai komandanti niti spominju Allaha,
niti se savjetuju s pametnim ljudima. ak se osramouju i poniavaju oni koji ele da uju o emu se radi. Nesrea koja nas je snala
je zbog ove okolnosti. Eto, to je osnova svega".
Pae su se toliko dojmile ove lijepe rijei da je oiju punih suza
pohvalio painog sina. Na ove ispravne rijei komandantima je
oproteno. Vojsci je dat odmor, a on je uzeo uza se Piri-bega i sredinom zilkadeta stigao u Istanbul i u prisustvu padiaha ga nagradio.
TvRDNJA NEZNALICE KABIZA I SUSTIZANJE PRAVDE
Dogaaj

se zbio 8. safera 934. (4.11.1527.). Spomenuti Kabiz

provodio je vrijeme u glupostima i postupcima suprotnim moralu i
zakonima, mnogim prevarantskim tvrdnjama smatrao je i uzvisivao hazreti Isaa iznad naeg Pejgambera, obilazio je mejhane i
nastojao narod usmjeriti u krivovjerstvo. Neki savjesni uenjaci
koji ovakvim njegovim tvrdnjama nisu bili zadovoljni doveli su ga
na padiahov divan. Veliki vezir Ibrahim-paa je ovaj sluaj prepustio tadanjem rumelijskom kazarskeru Fenari-zade Muhiddin-efendiji i anadolskom kazaskeru Molla Kadiri-efendiji 112. Ali obojica njih su bili jako ponosni zato to su se nalazili na visokim poloajima i kako se nisu mnogo zanimali za erijatske probleme nisu
mogli dati odgovor koji bi uutio Kabiza. Nisu znali drugi odgovor
112

Hamidi Abdulkadir-elebi-efendi, kadija Burse i Istanbula, kazasker Anadolije i najzad ejhulislam 949./1542. Meutim zbog bolesti se ve nakon tri
mjeseca povlai s ove dunosti, odlazi u Bursu gdje je 955. (1548.) umro. V.
Danimend, V, 113-114.

120

osim "Neka ga pogube!" Nevjernik je pak bio uporan, koristei

mnoge ajete i hadise potkrepljivao je svoje ideje. Na ovo veliki
vezir Ibrahim-paa otrim glasom povika: "Pronaite krivicu ovog
ovjeka i recite je, razrijeite sumnje u njegovoj glavi i nakon to
utvrdite njegovu krivicu proglasite ga krivim i osudite na smrt."
Ali nisu nikako mogli krivovjemika pokolebati u njegovim uvjerenjima i on je izaao s divana i otiao. Na ovo je veliki vezir raspustio skup.
Ali sretni padiah je sluao razgovor iza prozora. Obrati se vezirima koji su uestvovali u raspravi: "Na moj divan je doao jedan
krivovjemik i bacio sjenu na visoku slavu naeg Uzvienog pejgambera, osmjelio se da ovdje lupeta, da te svoje gluposti i potkrijepi,
i poto ga nisu mogli uutiti izaao je i otiao, kakav je razlog tome?"
Veliki vezir e na to:
"ta da radimo, kazaskeri nam nisu znalci u erijatskim pitanjima da toga prokletnika dokazima dovedu u stanje da nema ta kazati i da ga uute."
Na ovo dalekovidi padiah upozori:
"Znanje nije samo vlasnitvo kazaskera, sutra neka budu spremni
ejhulislam i gospoda kadije i neka se povede rasprava o erijatu."
Kad je paa uo ove rijei, posla aue i naredi da uhvate i dovedu krivovjemika, a izda i padiahovo nareenje da na padiahov
divan dou ejhulislam i istambulski kadija. U to vrijeme je ejhulislam bio rahmetli Kemal-pae-zae emsuddin Ahmed. Istanbulski kadija je pak bio Sadi-elebi 113 Sutradan, kad su ovi doli
na padiahov divan, rumelijski kazasker, pod izlikom da je njegovo
mjesto po protokolu da sjedi u vrhu, ustade i ode. Na kazaskerovo
mjesto je za ejhulislama i za kadiju preko puta njih postavljeno
po jedno postolje. Onda je muftija muslimana jednim vrlo blagim
glasom pitao Kabiza za njegove tvrdnje i sa strpljenjem je sluao
ono to je on govorio. Kabiz je citirao ajete i hadise kao dokaze u
korist svojih tvrdnji. Onda je ejhulislam objasnio da su oni koji
su ga sluali pogreno shvatili i naunom metodom je stvar obj as113

Sa'dullah Sa'di elebi efendi, muderris u raznim medresama, zatim kadija

Istanbula, a nakon smrti Kemal-paazadea (ibn Kemal) 1534. postaje ejhulislam. Na ovoj je dunosti ostao do smrti 21.2.1539. (4 godine, 10 mjeseci i
4 dana). V. Danimend, V, 112.

121

nio, otklonio sumnju i objasnio onako kako je pravo. Kad je ovako

istina dola na vidjelo, Kabizov jezik se blokirao, uutio je i postao
predmet podsmijeha. ejhulislam mu se iznova obrati:
"Eto, istina je objanjena, ima li jo to rei? Odustaje li od
tvog pogrenog uvjerenja i prihvaa li istinu?"
Ali nevjernik je ustrajao u svom krivovjerstvu i nije se dao pokolebati u svom znanju.
ejhulislam se obrati kadiji:
"Problem fetve je rijeen, dajte presudu u skladu sa erijatom."
Kadija ponovo upita:
"Jesi li uao na put vjere ehi-i sunneta i demaata?"
Ali Kabiz opet nije potvrdio sve ono to je pravo. Na ovo njegovo ustrajanje na svom putu, na osnovu erijatskih postavki osuen je na pogubljenje. Nakon divana spomenuti krivovjemik je
pogubljen.
USTANAK I LIKVIDIRANJA SEJDIJA I INDIRJEMEZA
(ONAJ KOJI NE JEDE SMOKVE)

Dzematfjelevvel 935 (sijeaf!}-ve!faa 1529.). Gore je spomenuto kako je

upravitelj Adane, Piri-beg, u drutvu velikog vezira doao u prijestolnicu. Bojom mudrou, kako je Piri-beg u to vrijeme bio
ophrvan raznim bolestima, boravio je u Istanbulu i stoga je pokrajina Adana ostala jedno vrijeme bez glavara. Saznavi za ovo
stanje beg sandaka Uzejr, Sejdi, brati Ahmed-bega podigao je
ustanak. Stavivi crvenu krunu na glavu najprije je pogubio spomenutog Ahmed-bega. Pogubio je i dvojicu zaima toga kraja po
imenima Jusuf i Husejin i opljakao njihovu imovinu. Skupivi
uza se pet tisua bandita, najprije je opljakao i popalio nahiju
Berendi, a onda i kasabu Ajas. Iako je spomenuti Piri-beg bio bolestan i u tekom stanju i pored toga se potrudio, skupio petsto
svojih ljudi i jo raje i stanovnitva vilajeta oko etiri hiljade pjeaka i strijelaca i krenuo na njega, a ovaj je tada opljakao i Kars
iz ejaleta Zulkadir.
U to vrijeme se uz njega pojavio jedan njegov istomiljenik,
poznat kao Indirjemez (onaj koji ne jede smokve) i sa svojih
petsto razbojnika se prikljuio ovim nevaljalcima. Svi zajedno su
122

opljakali

kasabu Sis i zauzeli njenu tvravu. Upravo u to vrijeme

stigao je junak meu beglerbegovima i starjeina mladih junaka
Piri-beg i odmah navalio na njih. Kad se borba uestila, stanovnitvo, okupljeno u gradovima, nije moglo izdrati, pobjeglo je u
brda i rasulo se. Ali Piri-beg se nije nimalo dao pokolebati, potjerao je konja prema junacima koji su uz njega. Stekao je njihovo
povjerenje raznim obeanjima, potjerao konja na neprijatelje i s
Boijom pomoi rastjerao odmetnike. Najzad su se izdajnici razdvojili. Jedan buljuk je krenuo prema nahiji Azir, a drugi buljuk
prema brdima Sisa. Ali slavni komandant nije posustao od borbe,
najprije je pohvatao pobunjenike na brdu Sis, a onda u nahiji Azir
i sve ih posjekao.
NAP AD NA JEDNU KUU U BLIZINI DAMIJE RAHMETLI
SULTANA SELIMA I UBOJS1VO CIJELE PORODICE

3 dema::d}elahir 934 (24. veyae 1528.). Ovoga datuma su neki razbojnici napali jednu kuu i sve osobe koje su unutra zatekli pobili, a
stvari opljakali. Kako god, niko se od tih koji su to nedjelo poi
nili nije mogao optuiti na osnovu sigurnih podataka i nije se
mogla provesti valjana istraga. Na kraju, pretpostavilo se da su taj
posao uradili neki od Arnauta koji besposleni lutaju sokacima traei posla. Ovu pretpostavku je osnailo i nekoliko podataka pa je
na kraju pohvatano osamsto ljudi meu kojima su bili nezaposleni
pekari, svjeari, tellaci, aije, loai i svi su na javnim mjestima
pogubljeni. Ovaj dogaaj je preplaio razbojnike pa se otad ovakva
zlodjela nisu vie dogaala.
POGUBLJENJE HALEPSKOG KADIJE
POZNATOG KAO KARA KADI (CRNI KADIJA)
I NJEGOVA MUHTESIBA

5 abana 934 (25. travnja 1528.). Prije nekoliko godina, dok je bio
finansijski kontrolar u Halepu, uradio je mnoge naopake stvari i
poinio mnoge grijehe. Vie su puta dole pritube protiv njega,
ali su uvijek njegovi zatitnici uspjeli prikriti njegovu krivnju.
Najzad, jednog petka, napali su ga ljudi u Velikoj damiji u Halepu.
123

Devet ljudi su ga tukui obuom usmrtili. Zbog ovoga su mnogi

ugledni ljudi iz Halepa protjerani na Rodos, a mnogima se stanje
iz temelja promijenilo.
VJEANJE BALI-BEGA, SANDAKBEGA SKADRA

Godina 934 (1527-28.). Ovaj komandant je tamonjem narodu pravio zulume preko svake mjere, ak je uzimao djecu raje i prodavao ih kao roblje, a jednom je prilikom auu koji je doao po
nekom poslu dao dva roba to je svako, staro-mlado, znao. Zbog
ovoga su poslana dva aua pa su krivci pred narodom toga sandaka objeeni: on osobno, vojvode i ehaje- ukupno osamdeset
ljudi.
BERAT O POSTAVLJENJU VELIKOG VEZIRA
IBRAHIM-PAE ZA SERASKERA

8. redepa 935 (8.3-1529.). Rahmetli Delalzade Niandi Mustafa-beg

ovog datuma je zapisao ovako:
"Jednog dana nakon to su veziri izali s divana da bi otili
svojim kuama, njegovo velianstvo sultan je mene, ovog bijednog roba, pozvao sebi i poastio me kao biser sjajnim i sroenim
rijeima:

"Boijom voljom naa se drava brzo proirila. Zadaci muslimana i pitanja kojim emo se mi morati baviti su se umnoili. Ne
moemo se vie kako treba baviti svim naim poslovima. Postavio
sam Ibrahim-pau za seraskera da bi se bavio vjerskim i usklai
vao ih sa vanim dravnim pitanjima. Napii i donesi mi jedan
uzorak berata da bi ga svi moji robovi sluali i bili mu pokorni."
Napravio sam te veeri, kao to mi je dunost, primjerak berata
i slijedeeg dana je ponuen visokom mjestu. Nakon to ga je sasluao rekao je da se slae s njegovim sadrajem. Berat je prepisan
u istopis jednim gustim i pompeznim stilom i nakon to je ukraen tugrom, koja svijet obasjava, predana je njegovom visokom
prijestolju.
Zatim je istog dana pozvan kod padiaha janjiarski aga pa je
janjiarki puk doao pred padiahovu kapiju. Sa spomenutim slav124

nim visokim beratom poslano je Ibrahim-pai po janjiarskom agi

petsto hiljada aki, devet konja od kojih je jedan ukraen zlatom
optoenim sedlom i dizginima, jedna sablja ukraena draguljima,
etiri komada prekrasnih kaftana, devet boi vrijednih tkanina i
jedan draguljima ukraen sorgu. Nije potrebno ni nabrojati sve
poklone koje je ovim beratom dobio Ibrahim-paa. Osim prihoda
koji proizlaze iz unapreenja, na has koji mu je dat kao velikom
veziru na koritenje a koji je iznosio dvadeset puta po sto hiljada
aki, sada je dodat i jedan od deset puta po sto hiljada aki pa mu
je prihod ukupno iznosio trideset puta po sto hiljada aki. Kako
mu je na dunost velikog vezira dodana funkcija glavnog komandanta darovan mu je presvijetli tug, bubanj i zastava.
Do sada su bila etiri padiahova bajraka pa je nareeno da ih
od sada budu sedam.
Toga dana su se skupili svi dvmjani, veziri, uenjaci i velikai.
Nakon to je pred njima proitan blagoslovljeni berat, oni su esti
tali i poljubili mu ruku. I oni su svi unaprijeeni i poveane su im
plae.

Kako sam uo od ljudi kojima se moe vjerovati, Ibrahim-paa

je smatrao malim has od trideset puta po sto tisua aki. Govorio je:
"Rahmetli sultan Mehmed-han Fatih svome velikom veziru
Mahmud-pai je dao berat od etrdeset puta po sto tisua aki, ta
bi falilo vaoj carskoj milosti da je ovom vaem robu isto toliko
podarilo."
Na ovo e sretni padiah ija sjena pravi hlad svjetovima:
"Oni su uspjeli osvojiti prijestolnicu Istanbul. Ako je i dato vie,
to je bilo na mjestu."
Na to e Ibrahim-paa:
"Bagdad je prijestolnica velikih halifa, Budim je pak od starina
prijestolnica kraljeva. Bilo kako bilo, ako se ova dva grada ne mogu
smatrati veim ne mogu ni manjim od Istanbula". Padiah opet
ovako uzvrati:
"Istanbul je naa prijestolnica, kako se oni mogu uporediti s
Istanbulom? Nije nae da se mjerimo s tim velikim padiahom.
Neka je Allahova milost nad njim." 114
114

Misli se na sultana Mehmeda Fatiha.

125

OSVOJENJE TVRAVE JAJCE

Godina 934 (1527-28.). Ova tvrava je osvojena jo ranije u vrijeme oca borbi i osvajanja sultana Mehmed-hana Gazija 866. ( 1461-62.) i u nju je postavljen dizdar i muhafizi tvrave. Nakon to je
bila dvije godine u posjedu muslimana, jednog petka u vrijeme
dok su muslimani obavljali namaz, nevjernici su iznenada napali,
pobili muslimane ili ih zarobili, a mnoge su bacili u okove. Tako
je ravnih ezdeset osam godina ostala u rukama niskih nevjernika
dok nije jednom od vojvoda rahmetli Husrev-bega doao jedan
ovjek i obavijestio ga da e voditi muslimane da jednim stepenicama uu kroz jedna razvaljena vrata. Vojvode su o ovome obavijestili Husrev-bega. Ali dok je doao Husrev-beg neprijatelji su se,
uvi za plan, prepali i pobjegli i oni su istu mo uzeli tvravu.
Dok je Husrev-beg dolazio, u putu je saznao za to pa je donosi ocu vesele vijesti dao kao nagradu svoga konja i sve to je bilo na njemu.
SAETAK O OSVOJENJIMA NAINJENIM U VRIJEME
POHODA NA BE
POLAZAK PADIAHA NA POHOD

2. ramazana 935 (IO. svibf!}a 1529.). Jo ranije, u vrijeme osvojenja

Budima, tamonje kraljevstvo dano je erdeljskom banu, kralju Janou.
Ali Jano, iz straha od Austrijanaca i eha, nije smio doi u prijestolnicu i tamo se nastaniti. Tako je austrijski car Ferdinand sa
mnogo austrijskih i maarskih prokletnika doao, naao prazan
Budim i prisvojio ga. Dok je to bilo tako, spomenuti kralj Jano
otiao je iz Budima i oslonio se na pomo svoga punca, ekog
kralja, i povezao se sa erdeljskim nevjernicima. Opet sa nadom u
neki izlaz za sebe, poslao je osmanskom padiahu nevjernikog
poslanika kao erdeljskog palatinoa. Izaslanik je preavi Dunav
kroz Silistru, stigao u Istanbul i stanje je izloio padiahu. Sretni
padiah je dao rije da e doi u proljee s islamskom vojskom,
pomoi kralju Janou, i otpremi izaslanika nazad. U to vrijeme je
u Istanbul stigao i izaslanik austrijskog cara Ferdinanda. Ovaj prokletnik, koji je bio ranije kapetan Jajca, molio je za mir, ali je imao
126

osorno ponaanje pa je ak rekao da ako se padiah odrekne svih

zemalja koje je osvojio moe kao poklon dobiti jedan dio maarske
zemlje. Vidjevi koliko se prokletnik dri oholo padiah se naljuti
i naredi da se odmah obave pripreme za rat. Otpremi poslanika s
pismom:
"Dolazim uz Boiju pomo s pobjedonosnom islamskom vojskom na
vaeg kralja, ako ima imalo mukosti neka mi se suprotstavi u Beu."

Poslao je i posebno carsko pismo erdeljskom banu, kralju Janou.

U ovom pismu je traeno da Jano sa svom vojskom, koliko je
moe prikupiti, i svom opremom doe do Beograda ili do nekog
drugog mjesta gdje moe i tu se prikljui padiahovoj ordiji. Osim
zaliha hrane neka se ne brine za ostalu opremu.
Iste godine, desetog dana mjeseca abana (19.4.1529.) izalo se
na put sa zastavom rumelijskog beglerbega Kasim-pae i seraskera
Ibrahim-pae. U mjestu Davudpaa postavljeni su veliki atori boje
rue i krasni mali atori. Ovdje je njegova visost serasker priredio
veliku zabavu za vezire, zastupnike, istaknute komandante i vojsku.
Seraskerova zastava je poslana naprijed sa spomenutim rumelijskim
beglerbegom, a sam serasker se vratio u prijestolnicu.
Kako je u to vrijeme drugi vezir Mustafa-paa preselio sa ovog
praznog svijeta na drugi svijet, njegovo mjesto je dato Kasim-pai.
Rumelijski ejalet je pak kao i prije preputen velikom veziru i seraskeru Ibrahim-pai. Drugog dana mjeseca ramazana (10.5.1529)
krenulo se s vojskom. Sluajno se dogodilo da se od kia koje su
tih dana stalno padale bilo teko kretati putovima, poljima i prelaziti preko rijeka nabujalih od nadolih potoka. Dvanaesti dan istog
mjeseca stiglo se u Edrenu, a dvadeset osmog dana u Plovdiv.
Kad je stigao Bajram, u skladu s obiajima, nainjene su gozbe,
a onda su svi veziri, uglednici i velikai otili velikom veziru u
ator i estitali mu Bajram. Kia koja je neprekidno padala preplavila je mostove, a atori su izgledali kao da plove po jezeru. Zbog
ovakvog stanja, bili su prisiljeni ostati nekoliko dana u Plovdivu.
Onda su, da bi preduprijedili stisku, ili jedan konak naprijed
rumelijska i seraskerova vojska, na taj nain bilo je mogue na
putu napraviti malo komocije i jedanaestog dana mjeseca zilkadeta
127

(17.7.1529.) zakonailo se u okolici Beograda. Jo ranije je izdana

padiahova naredba da se u Osijeku postavi most. Osmog dana
asnog mjeseca zulhiddeta ovuda se prelo u maarske zemlje.
Trinaestog dana stiglo se na Mohako polje i tu se prikljuio Jano
koji je postavljen za maarskog kralja, susreo se sa padiahom i sa
vojskom koja je bila pod njegovim zapovjednitvom, tu se ulogorio.
Slijedei dan se tu odmaralo i postavljeni su atori. Svaka postrojba na svome se mjestu postrojila i nakon to se ukrasila i obukla u
sveana odijela, maarska vojska sa njihovim kraljem na konju,
poredana u dva reda, proavi kroz kao more brojnu islamsku vojsku, kretala se ka sultanovom atoru. Ali maarska vojska je pred
zastraujuom islamskom silom toliko bila zastraena da su se
njihov strah i zapanjenost vrlo lahko uoavali. Kad je kralj doao
pred padiahov ator, siao je s konja, proao izmeu solaka sa kapama "uskuf' i pozdravio se sa vodeim ljudima, a kad je stigao
pred padiaha, upravitelja svijeta, priao mu je da mu poljubi ruku.
Onda je postavljen na zlatom ukraeni prijestol pa se razgovaralo,
estital o i radovalo. U svakom pogledu mu je udovoljeno pa je nakon mnogih dogovora i obeanja, kad je izlazio, na kapiji padiahovog atora darovan sa est kaftana, zlatom izvezenih. Ponovo je
uao i poljubio ruku u znak zahvalnosti, a na izlasku su mu darovana etiri konja sa zlatom ukraenom opremom. Nakon ove ukazane mu poasti, vratio se na mjesto gdje je zanoio. Onda se krenulo sa mjesta gdje se zakonailo u pravcu Budima.
DRUGO ZAUZIMANJE TVRAVE BUDIMA
NAKON VELIKOG JURIA I BORBE

4 muharrema 936. (8.9.1529.). Dvadeset devetog dana mjeseca zulhiddeta (15.7.1529.) stiglo se u blizinu Budima i u mjestu Ba-'
glandu se zakonailo. Postavljani su topovi okolo da bi se tvrava
opsjela. Da bi se obranili, nevjernici su poeli napadati. etvrtog
dana muharrema nove godine, u srijedu, po padiahovoj naredbi
izveden je juri. Neprijatelj je mogao izdrati samo do podne sve
napade mudahida.
Poslije podne su se predali zatraivi milost. Prokletnici su izlazili grupa po grupa i idui na austrijsku stranu, jedni su se sakrili,
128

da bi potegli oruje na islamske borce, u sanduke za odjeu i na

jedan poziv su se trebali odatle izvui, ali svi su nevjernici posjeeni tako da je zemlja bila oiena od njihovih prljavih tjelesa.
Za uvanje tvrave odreen je Hasan-beg, sandakbeg Elbasana.
Pod njegovu komandu je stavljeno neto janjiara. Zatim je njegova
ekselencija padiah krenuo sretno i zadovoljno odatle i na starom
mjestu blizu Budima se zakonailo. Na ovom mjestu se okupio divan da bi se proslavila pobjeda, pa su ljubljeni padiahovi skuti.
Svim kornandantirna i vezirima darovani su carski kaftani, napravljene su gozbe i veselja.
POSTAVLJANJE KRALJA JANOA ZA BUDIMSKOG KRALJA

936. (159.1529.). Nakon osvojenja grada je kralj Jano, uzdajui se u padiahovu snagu i milost, zamolio da mu se
ponovo dadne budimska kraljevstvo pa je ovoj njegovoj elji udovoljeno. Obavezan je da plaa hara, da dri nekoliko janjiara
segbana u tvravi i postavljen je na kraljevski prijestol. Tako je on
tu zemlju kao i ranije uzeo u svoje ruke i pridruio se ostalim padiahovirn robovima.
II. muharrema

OPSJEDANJE TVRAVE BEA PRIJESTOLNICE AUSTRIJSKOG,

EKOG I NJEJ\1AKOG ESARA

23- muharrem 936. (27.9.1529.). Najzad je za preuzvienog padiaha,

koji upravlja i brine se o svemu, dolo vrijeme da maem presijee
pobjednike darnare veliine i moi bekog kralja, nevjernikog
Ferdinanda. Tako se sa spomenutog konaka krenulo i zanoilo u
blizini ostrogonske tvrave. Sa ovog konaka dana je uloga predvodnika i vodia srnederevskorn sandakbegu Mehmed-begu
J ahjapaiu 115 i njegovim gazijama. Odatle se krenulo u blizinu
tvrave Kamaran, a zatim se dolo pred tvravu Gole. Sadanji
naziv tvrave Gole je J anik. Priaju da je to ime dobila po torne
115

Mehmed-beg, kasniji Mehmed-paa Jahjapai je jedan od trojice Jahja-painih

sinova. Doao je na mjesto brata Bali-bega na poloaj smederevskog sandakbega, poslije bio beglerbeg Budima s titulom vezira. Umro je kao budimski vezir 958. (1551.).

129

to je u to vrijeme potpuno izgorjela 116 . Islamske gazije su nakon

toga, homi i raspoloeni, uli u neprijateljske zemlje i osvojili mnogo plijena, upadali su na sve strane u nevjernike zemlje i harali i
vratili se u padiahovu ordiju sa nebrojenim blagom. Dvadesetog
dana mjeseca muharrema, nakon to su proli tvravu Poun (Bratislava) zakonailo se. Istog dana je rahmetli Mehmed-beg Jahjapai stigao pred Be. Padiah je s ordijom zakonaio blizu tvrave
Poun. Tada se zametnula estoka bitka pred tvravom sa nevjernicima koji su izali iz beke tvrave. Smederevske gazije, koje su
i ranije pokazale nepobjedivost i ovoga puta su u borbi potjerali
prokletnike s bojnog polja koji su se u tvravu zatvorili. Od zarobljenih nevjernika neki su uzeti za uhode i poslani su.
Dvadeset treeg dana istog mjeseca, velianstveni serasker je
sa vrijednim rumelijskim gazijama stigao u blizinu tvrave i tu zakonaio. Sretni padiah je postavio ator na brdu koje se uzdie
blizu tvrave. Opet u istom danu je izala iz tvrave brojna neprijateljska jedinica pa se zametnula estoka bitka. U ovoj bici su pali
kao ehidi dva pjeadijska junaka u oklopima i !skender-au, jedan od carskih aua, poznat kao Farfara. Prokletnici su, dan za
danom, svakog dana ovako izlazili iz tvrave i zametali kavgu.
Spomenuta tvrava je pak bila tako dobro utvrena, a posebno je
bila okruena rijekom Dunavom koji je prepreka poput mora. S
kopna je bila uvrena tvrdo graenim tornjevima. Okolo je bila
velika voda koja je tekla iskopanim opkopima. Ukratko, ova tvrava, poznata u itavom svijetu po obilju ratnih sredstava i opreme,
po topovima i drugim artiljerijskim oruima, bila je izvan mjera
poznatih u svijetu. Nije bilo nikakve sumnje da e biti veoma teko osvojiti jednu ovakvu tvravu. Posebno jer nije bilo mogue
dovesti topove koji tuku tvrave zbog daljine puta. Svim timarnicima je dat zadatak da se ispune opkopi i otvori put minerima, carskoj gardi i anadolskoj vojsci je dat zadatak da kopaju tvravske
zidove i prave stepenice za akindije i da ispunjavaju opkope.
Treeg dana mjeseca safera je iz tvrave opet izalo mnogo
nevjernika pa se zametnula takva bitka kakva do tada nije viena.
U borbi prsa u prsa islamske gazije su se toliko izmijeale sa ne116

Yanik u turskom jeziku znai: izgorio, spaljen.

130

vjernicima da se jedni od drugih nisu mogli odvojiti. Kad su ovo

vidjeli nevjernici, zatvorili su iznutra kapije tvrave da ne bi Turci
nekako unili. Tako su se svi oni nevjernici koji su izali iz tvrave
uguili u krvi i zemlji. Do tog dana ovi nisu uope zatvarali tvrav
ske kapije kad bi izlazili. Poslije toga prokletnici nisu ni pokuavali izlaziti iz tvrave. U to vrijeme ostrogonski biskup je doao
sa okaenom halkom o vratu koja je odavala ropsku pokornost.
Biskupom zovu druga glavnog ejtana koga sluaju svi popovi.
Njegov stupanj je znatno vei od ostalih sveenika. estog dana
istog mjeseca, nakon ikindije, sa dva mjesta su eksplodirale mine i
na tim mjestima su kule i zidovi odletjeli u zrak. Gazije spremne
za juri, mislei da je otvoren prolaz, krenuli su u napad. Ali kako
prolaz nije bio dovoljan i kako su nevjernici tamo doli da brane, s
obje strane je stradalo mnogo ljudi.
Po odredbi Uzvienog Allaha nije sueno da se ta tvrava
zauzme. Odjednom je zazimilo pa su kia i snijeg sve prekrili.
Vidjevi da se ovako ne moe nastaviti uzvieni padiah je ukazao
svoju milost poput mora prema svojim podanicima. Za trud koji
su uloili janjiare je nagradio sa po hiljadu aki i naredio da se
obustavi opsada. Ali, do ovih vremena nije vieno toliko upada i
zarobljenog plijena u nevjernikim zemljama i toliko tete od paljevine i pohara, da je to sve teko opisati. Jer u tim krajevima sa
velikim brojem tvrava, tornjeva i kula, ako na svakom breuljku
nema tvrdih zidova i ako svaka crkva nije opasana tvravom, nije
ostao nijedan iv nevjernik. Austrijska je drava ostala potpuno
prazna. I pored toga u vojsci i na trgovima su se prodavale ljepotice
lica poput jasmina, obrva poput strijela, lica poput vila, mirisnih
poput rua, a nije bilo ni granice zarobljenom plijenu.
Trinaestog dana mjeseca safera (17.10.1529.) izaao je iz tvrave
jedan nevjernik i traio milost od padiaha. Vratili su muslimane
koji su bili u nevjerni kom zarobljenitvu, a i padiah je oslobodio
ezdeset nevjernika koje je drao u zarobljenitvu. U drugom
okraju zarobljen je pas koji je bio bajraktar vojske rimskog pape.
Ibrahim-paa je rekao da ga dovedu i ree: "Na padiah nije doao
da osvoji Be, cilj mu je bio spoznati mogunosti kralja Ferdinanda,
da se ne bi dogodilo da se odsad njegove granice ne znaju jer nije
beznaajno upoznati njegove mogunosti." Rekavi to, oslobodio
131

je tog prokletnika. A ovaj je, odlazei, pred hercozima i kontovima,

jednako ponavljao rijei "Pravo je rekao". To sam proitao u nevjernikim historijama.
estina zime je vojsci sve vie smetala pa je naputena opsada
tvrave, krenulo se na put i zanoilo u blizini tvrave Berdag. Istog
dana je pao takav snijeg kao u vrijeme potopa Nuh-alejhisselama117 .
Na sve strane su bile nevjernike zemlje. Nije bilo dovoljno odjee
niti hrane za ivotinje. Ukratko, sa hiljadu muka, dvadeset drugog
safera se stiglo u Budim. Poto je pred Budimom ve bila postavljena uprija, bez zastoja se prelo na petansku obalu.
Dvadeset etvrtog dana padiah je sa janjiarima i spahijama
preao vodu. Dvadeset petog dana u Peti je odran carski divan.
Doao je maarski kralj da poljubi padiahovu ruku, a darovan je
kaftanom i drugim darovima. Molio je da mu se vrati kruna kralja
Lajoa koja je pohranjena u padiahovoj riznici jo od vremena
mohake pobjede. Ova kruna je za Maare imala posebnu vanost.
Niko ne slua kralja kod koga se ne nalazi ova kruna. Prema onome kako on misli i govori, ovu su krunu imali u vlasnitvu ve tri
hiljade godina. Kruna je navodno ostala od Aleksandra Velikog
kao miraz Enuirvanu, a od njega je pripala Maarima. Na ovu kraljevu molbu, uzvieni padiah je poslao sina gospodara Venecije i
upravitelja ikloa Perin Petrea i ostrogonskog biskupa da donesu
krunu. Tako se ispunio i taj uvjet da bi stekao veliko uvaavanje
meu kranima i imao ono to kralj treba da ima.
Slijedeeg dana, u velikoj srei i raspoloenju krenulo se na put.
Ali kako je bilo jako hladno sa mnogo potekoa dolo se do varadinske uprije i tu je vojsci dat odmor. Onda se, napredujui konak
po konak, etrnaestog dana mjeseca rebiulevvela (16.11.1529.) stiglo u Istanbul.
PRIJEVOD OPISA OVE SJAJNE BITKE
IZ NEVJERNIKIH HISTORIJA

Nevjernici, ije je stanite Dehennem, pisali su o ovim sjajnim

vojnama visoko vrijednog padiaha, a mi to ovdje ukratko prevodimo na turski.
117

Nuh (Noje), Boji poslanik priznat u svim monoteistikim religijama.

132

Godine 1526. erdelj ski vojvoda Sapolaj Janoll 8 , jedan od niih maarskih plemia, priznat je za budimskog kralja i postavljen
na prijestolje. Ali vodei maarski velikai i palatinu maarskog
naroda nisu bili ovim zadovoljni, otili su u Be i traili od Ferdinanda119 da bude maarski kralj. Doveli su ga u Stolni Biograd i tu
ga okrunili. Na ovo je Ferdinand istjerao kralja Janoa iz Budima i
zauzeo prijestolnicu. Ovaj Ferdinand je bio kralj Bea i bio je brat
Karla Franciska i kralj Nijemaca, eha i drugih. Sada je postao
kralj i Bea i Budima. Erdelj ski vojvoda je pobjegao iz Budima u
Poljsku. Kako mu je ena bila Poljakinja, imao je tamo dosta prijatelja i poznanika. Sazvao je oko sebe one koji su ga podravali
od Poljaka, Maara i erdeljskih prvaka i upoznao ih sa svojim problemom. Svi ovi su se sloili da poalju izaslanika turskom padiahu, sretnom sultanu Sulejmanu, i da od njega zatrae pomo. Na
ovo su uputili padiahu palatinua erdeljskog vilajeta sa mnogo
darova. Izaslanik je, preavi Dunav, stigao u Istanbul. Naao se sa
velikim vezirom Ibrahim-paom i tri dana ga je molio da bude primljen kod sultana. Na Ibrahim-paino upoznavanje padiah je pozvao
sve vezire i age i naredio da izaslanik stanje izloi pred divanskim
vijeem. uvi nareenje, izaslanik je doao na divan i sve potanko
objasnio. I padiah je sluao kroz prozor ta izaslanik govori. Na
ovo je padiah obeao da e doi slijedee godine i pomoi, a izaslanika je nagradio kaftanom i drugim prigodnim poklonima, ui
nivi mu tako poast.
Kad je ovo uo kralj Ferdinand, poslao je kao izaslanika u Istanbul biveg jajakog kapetana Ivana. U pismu koje je donio traeno
je produenje mira izmeu dvije zemlje. Ali kao uvjet za mir je
bio da padiah vrati ranije zauzetu tvravu Beograd i druge tvrave.
Kad je uo ove izaslanikove rijei, padiah se mnogo naljutio i ovako rekao:
"Neka kralj Budima bude Sapolaj Jano, a neka Ferdinand napusti Budim. Ako pak ustraje, uz Boiju pomo slijedee godine
u ja doi i njega istjerati iz Budima. Ako ga ne naem u Budimu,
Sapolaj Jano je Ivan Zapolja, plemi koga su Turci proglasili maarskim
kraljem.
119 Ferdinand (1503.-1564.), austrijski nadvojvoda, ugarsko-hrvatski kralj i rimsko-njemaki car, brat Karla V koji mu je dao na upravu austrijske zemlje.
118

133

nai u ga u Beu. Ako ima snage da me tamo ubije, tvrave koje

eli samo poslije toga moe uzeti. Ako ne, ako ja njega ubijem
uzet u i druge tvrave koje su u njegovom posjedu. "Gotovo istog
asa padiah naredi: "Neka Sapolaj Jano skupi vojske koliko moe
i neka doe na Mohake polje, ako ne moe doi u Moha, neka
doe u Budim, to god mu nedostaje, to god treba ja u mu namiriti, neka se pazi da ne bude nemaran."
Padiah je na sve to podrobno upozorio.
Kad se izaslanik vratio u Budim, nije tamo zatekao kralja Ferdinanda, naao ga je u tvravi Avir u dravi Austriji i objasnio
mu stanje. Kad je Ferdinand shvatio o emu se radi, odmah se dao
na utvrivanje beke tvrave, neka mjesta gdje je to trebalo je uvr
stio i u nju smjestio esnaest hiljada njemakih vojnika. Ali prije
nego su stigli svi vojnici u Be, Sultan Sulejman je doao sa janjiarima i velikim vezirom Ibrahim-paom. S druge strane se Sapolaj
Jano, na sultanovu zapovijest, poeo spremati i doao do Valpova
na zborno mjesto. Uz njega je bilo u to vrijeme svega esto ljudi.
Odatle je poslao ljude u Poljsku, Erdelj i Maarsku traei pomo.
A Sultan Sulejman je doao s vojskom. Vojska mu je bila vrlo
brojna. Meu narodom se govorilo da je imao oko tristo hiljada
ljudi. U Beogradu je preao Savu, u Osijeku Dravu i stigao je na
Mohake polje. I Sapolaj Jano je stigao sa est tisua maarskih
vojnika koji su bili ukraeni raznim nakitom. Ponudio ih je padiahu, s kojim se naao i poljubio mu ruku. Sultan Sulejman ga je
vrlo lijepo primio i dao mu sve to treba za hranu i druge potrebe.
Odatle su krenuli i zajedno stigli u Budim. Raja i mnogi vojnici
koji su se zatekli u Budimu, razbjeali su se. Tek to je padiah
stigao u Budim uzeo je varo. Komandant maarske vojske je bio
Nadadi Tamai, a komandanti Austrijanaca Kasperi Feretero i
Ivan. Oni su se s vojskom zatvorili u unutranju tvravu. Turci su
traili da im se tvrava preda na "viru". Austrijanci su, vidjevi da
ima mnogo turske vojske i da se nee moi oduprijeti, predlagali
da predaju tvravu. Ali Nadadi Tomai nije bio time zadovoljan.
Austrijanci su spomenutog zarobili i postavili neke uvjete da tvravu predaju Turcima. Nakon dugih pregovora predali su tvravu.
Rekli su: "Kad Austrijanci budu izlazili, neka ostave svu odjeu,
opremu i oruje pred zid crkve, neka uzmu garantne papire i neka

134

u miru idu". Ali nije odrana rije i Austrijanci su svi posjeeni.

Janjiari su nali Nadadi Tomaija svezanog, uzeli ga i odnijeli
pred Ibrahim-pau. Ibrahim-paa mu se obrati vrlo leerno i poniavajui:

"Zato si napustio Maare i udruio se s Austrijancima, zatvorio u tvravu i suprotstavio se padiahu?" Naredio je da ga odvedu
kralju Sapolaj Janou da ga ovaj baci u Dunav ili da ga usmrti
kako eli. Ostavili su dvojicu aua da ga uvaju uz Dunav, a Tomai, vidjevi amac na obali Dunava, uskoi u njega. Uhvatie ga
za jaku od krzna, ali se on istrgnu i spasi i doe do kralja Janoa.
Nakon mnogih zakletvi, molbi i lijepih rijei, kralj ga uze sebi.
Tom prilikom je padiah uzeo Budim, predao ga kralju Janou i
poelio mu da sretno u njemu stoluje kao u svojoj prijestolnici. Uz
njega je ostavio i tri tisue turskih vojnika. Ostavio je i Kasim-pau,
Mumin-agu i pau Trabzona i naredio da uvaju tvravu od strane
Dunava i da pripreme amce i brodove na Dunavu. Mislio je da
ponovo po povratku iz Bea sve provjeri i vidi je li sve na svom
mjestu. U to vrijeme je Ibrahim-pai nareeno da pripremi vojsku
za pokret prema Beu, da odredi aue za svaki konak, da on sa
Behram-paom ne ide ispred vojske nego da se pobrinu za sve to
treba vojsci na svakom konaitu i najzad da mornarica sa laama
ide iza vojske. Mornarica se sastojala od malih laa kojih je bilo
sto ezdeset.
Dvadeset treeg rujna su stigli i opsjeli beku tvravu. Sultan je
naredio da beglerbezi opkole tvravu sa svih strana, na koga naiu
da ga ubiju i tako zastrae one koji su u tvravi. Padiah je s ostalom vojskom stigao pod Be u kome se od ranije nalo pripremljeno
i zatvoreno u tvravu osamdeset tisua konjanika i pjeaka. Odavde
je dvadeset estog dana istog mjeseca izalo petsto ljudi odjevenih
u plavo, u eljeznim oklopima i oni su se sukobili sa Turcima. Ali
nisu imali sree, mnogi su pobijeni, a mnogi i zarobljeni. Zarobljen im je ak i bajraktar. Ovoga ovjeka, koji je bio bajraktar kranske vojske i uven junak, kasnije je oslobodio sultan. Usprkos
tekim gubicima ovi krani su uspjeli sprijeiti beglerbega i islamsku vojsku koja mu je dola u pomo da uu u tvravu. Komandanti
su se zatvorili u beku tvravu. Ovaj je bio amidi palatina drave
Kalabrije i imperatorov zastupnik u Beu. Glavni komandanti su bili i
135

Milo Gorof i Rogandar. Rogandar je bio veliki junak u Mohakoj

bici. Bilo je i jo mnogo komandanata. Doli su ak i iskusni junaci iz panjolske. Dvjesto vlakih vojnika uvali su most. Ali Turci
su zapalili most. S druge strane, pounski kapetan je, dolazei iz
Aake, pritisnuo tursku lau i pobio sve koji su bili u njoj. Ali
opet se nisu mogli oduprijeti i spasili su se u tvravi.
Kapetani koji su se tukli s Turcima, a koji su u tvravi, meu
sobno se savjetujui, odluili su da se suprotstave Turcima i da ih
sprijee da se priblie tvravi na taj nain to su rijeili da zapale
varo i to su uinili. One prekrasne bae, kue i vile izgorjele su i
sa zemljom su sravnjene. Padiah je tako opsjeo tvravu da niti je
ko rnogao ui u nju niti je ko rnogao izai iz nje. Ibrahim-paa je
obilazio sa svih strana, gledao i postavio etverostruk obru. Od
Dunava do brda i do tvrave Kalenberg sve je bilo ispunjeno vojskom i samo je ostavljeno jedno mjesto za uzimanje vode. Padiah
je sa harernorn i spahijama boravio u okolini karavansaraja i Markove crkve u blizini Dunava. Beglerbeg je pak traio da mu vojska
bude ulogorena u blizini rijene obale i zauzeo je jednu poljanu do
crkvene kapije i druge strane tvrave. Trei tabor sastavljen od
janjiara pod komandom Kasim-pae i etvrti tabor koji su inili
azapi, janjiari, raja i rnineri smjestili su se na prostranu poljanu s
druge strane Trgovake kapije. Ovi su tabori bili na tolikoj udaljenosti da su bili van topovskog dometa.
Nakon ovoga Turci su estoko pritisli tvravu. Ali nisu imali
tekih topova, topovi s kojim su raspolagali nisu mogli nauditi tvravskirn zidovima. Ibrahim-paa je rekao:
"Beka tvrava nije toliko vrsta, Austrijanci e predati tvravu
kad vide koliko je brojna turska vojska."
Zbog toga Turci nisu ni dovukli teke topove, a sa malim topovima nisu mogli tui tvravu, nisu mogli postii nikakav uspjeh.
Poslije toga su odmah prili pripremama miniranja, pa su uz jednu
kulu s jedne strane i uz drugu kulu s druge strane iskopali rupe i
napunili ih barutom. Ali Austrijanci su se dobro razumjeli u rninerski posao, odmah su sa suprotne strane poeli kopati za mine i
osigurati da se zid srui prema vani i da bi sprijeili da Turci uu
unutra poduprli su zid sa vie od tristo direka. Uistinu se zid sa
zastraujuom bukom sruio vani ondje gdje su ga Turci minirali.
136

Iako su se Turci svim silama trudili da preko sruenog zida prodru

unutra, Austrijanci su se energino suprotstavili i odbili ih natrag.
Nakon toga su se dvije strane estoko sukobile jer su Turci nastojali na svaki nain da uu unutra. Ali su Austrijanci s velikim topom i pukama odbili napad. Dva, tri puta su Turci pokuavali napasti, ali osim tete za sebe nisu mogli nita drugo postii.
Na Miholj-dan, Kont Nikola je nakon savjetovanja sa drugim
kapetanima izaao izvan tvrave sa dvije hiljade pjeaka i petsto
konjanika da napadne na Turke. Ove snage su se nadale da e
Turke udaljiti od tvrave, unititi njihove topove, razbiti njihova
kola. Ali bitka se oduila i topovima nisu mogli nita nakoditi.
Jer topove je uvalo mnogo janjiara i azapa. Jedino su pobili oko
dvjesto Turaka, ali su se i sami vratili u tvravu sa prilinim gubicima. Onda je vie od stotinu panjolaca izalo iz tvrave i drugim
putem napali Turke koji su brali groe u vinogradima i pobili
mnogo ljudi, ali kad su to vidjeli Turci iz tabora napali su ih i zametnula se estoka bitka. panjolci su se junaki borili. Svi su bili
odabrani junaci s pukama. Vratili su se u tvravu, a da nisu imali
mnogo gubitaka.
Vidjevi da nee ovako imati mnogo uspjeha, Turci su poslali
unutra trojicu Austrijanaca koji su ranije primili islam s mnogim
obeanjima. Ovi su se obukli u austrijske nonje izjavljujui toboe da su bili u turskom zarobljenitvu i da su pobjegli. Imali su zadatak da izazovu poar u tvravi. Kako e to izvesti poduavao ih
je jedan visokog rasta govorei im: "Kad mi s velikom bukom krenemo u napad, vi zapalite tvravu."
U tvravi je pak bio jedan ovjek koji je ranije bio musliman,
ali se okrenuo u kranstvo. Ovaj ovjek je saznao namjeru uhoda
koji su doli i objasnio kapetanima o emu se radi. Na ovo su drugog dana mjeseca listopada uhode uhvaene, ispitane i usmrene
na tekim mukama. Isti preobraenik obavijestio je i o drugim namjerama Turaka, kao to je da e kopati rupe ispod tvravskih
vrata i napuniti ih barutom i tako jo jednom iskuati sreu i da
ulau veliki trud u taj posao. Kad su to saznali nai su borci pripremili bubnjeve u posudama punim vode. Jer ako se voda i koa na
bubnjevima zatitra sigurno je da su radovi na miniranju otpoeli.
Da bi provjerili da li se priprema miniranje, jedna austrijska jedi137

nica je izala napolje. Tada su Turci masovno sa pukama i topovima navalili. Zbog toga su krani poslali napolje osam tisua
panjolaca. Oni su trebali otjerati Turke iz varoi i opkopa i vidjeti
ima li ili nema onih koji kopaju za miniranje. Tek to su panjolci
izali, Turci su ih sa svih strana napali. Jedan od panjolaca se
proderao: "Zato izlazite na istinu, ne idite s mjesta". panjolci
su se prepali od ovog glasa i svi su se vratili u tvravu, ali su ovaj
put pobili mnogo Turaka. I sami su u ovoj izgubljenosti pretrpjeli
teke gubitke. I glavni komandant im je tom prilikom platio ivotom.
Kao rezultat svega je da nisu obavili puno posla, ali su vidjeli da
Turci zbilja na dva mjesta kopaju rupe. Tada su panjolci razvili
bajrake i ponovo izali u napad. Turci su potpalili vatru pod mine,
na dva mjesta oborili zidove i krenuli u napad. Ali su se austrijski
i panjolski kapetani zajedno s naom vojskom jedinstveno suprotstavili. Dvije su se strane toliko pribliile da su se rukama mogli
dohvaati. Bio je to straan sukob. Austrijanci i Turci su uli jedni
u druge. Ostavili su puke i tukli se maevima i noevima i odmaknuli su Turke ispod tvrave. Ali pae i aui su ponovo vodili i
ohrabrivati tursku vojsku pa su ovi ponovo krenuli u napad. Meutim,
Turci su se osvrtali natrag, nisu kao prije mogli uloiti truda i poeli su govoriti "ako ne poginemo od austrijske ruke, poginut emo
od turske sablje." Tada su Turci strijelama i kumbarama pokuali
zapaliti tvravu, a u procjepe su otvorili estoku topovsku vatru,
tako da su austrijski vojnici zapali u veliki strah jer su se mnogo
muili da oslobode zidove. Na ovo su i Austrijanci otvorili vatru
na Turke pa su se Turci u tekom stanju udaljili ispod zidova. Za
tri sata je pobijeno mnogo Turaka i spaeni su zidovi tvrave.
Poginulo je preko dvije hiljade Turaka. Po njihovim kazivanjima
nisu imali tolike ljudske gubitke ni na Rodosu ni u Beogradu.
Turci su etvrtog dana istog mjeseca preli u napad. Sada su
mladi vojnici krenuli i svi su treim korakom donijeli stepenice,
dovlaili zemlju da ispune rovove. Austrijski i panjolski vojnici
su na ovo preli u napad i zapucali iz topova i puaka. I ovaj put
su Turci imali mnogo gubitaka.
Vidjevi da ni na ovaj nain nee moi zauzeti tvravu sultan
se mnogo rasrdi, pozva sve beglerbegove, janjiarskog agu i Ibrahim-pau i dobro ih izgrdi te naredi da se vojska dobro pripremi za tri
138

dana. Treeg dana su opet svi navalili. Unutra su jedan kapetan i

odabrani vojnici svih kapetana sastavili jednu jedinicu i napali na
Ibrahim-paino krilo i pobili mu mnogo vojnika. Ibrahim-paa je
zaokrenuo vojsku u drugom pravcu, ali je naiao na ranije pripremljenu zasjedu pa mu je stradalo opet mnogo vojske, a mnogi su i
zarobljeni. Od ovih zarobljenika se saznalo da e sultan jo jednom
okuati sreu, a ako ne zauzme tvravu povui e se i otii. Dolazila je i zima, jako je zahladnjelo, a uz to je austrijski imperator
pripremao veliku vojsku, pa se ulo da je Ferdinand skupio mnogo
vojske. Zbilja, trinaestog dana istog mjeseca, sva vojska, bilo spahije ili druge oruane postrojbe, odjednom su se pokrenuli u napad.
Izali su na minama poruene zidove i preko njih pokuavali ui
unutra. Nai vojnici su pak ta mjesta popunili drveem, velikim
direcima i kamenjem i tako ih doveli u sigurno stanje, moda i sigurnije nego to je bilo prije. Vidjevi s kakvom brojnom vojskom
idu na njih, nai su se vojnici jako uskomeali. Ali kapetani su iskupili odabrane vojnike, krenuli na njih i toliko zapucali topovima
da su Turke potpuno zbunili. Odmah su Ibrahim-paa, janjiarski
aga Ferhad-aga i Behram-paa maevima ohrabrivali vojnike i vodili ih u juri. Ali turski vojnici, vidjevi da ne mogu napredovati,
okrenuli su se natrag i govorili: "Mi svi volimo da umremo od vaih sablji da ne idemo na austrijske i panjolske puke." Ni u ovom
juriu nisu se pribliili tvravi.
Vidjevi da ne moe nai mogunost da srui tvravu padiah,
etrnaestog dana istog mjeseca, u pono napusti Be, peti dan
doe u Budim i tamo oslobodi nae zarobljenike. Ibrahim-paa dovede ranije spomenutog bajraktara preda se i ree mu: "Sretni padiah nije doao ovdje da uzme Be, doao je samo da vidi kakve
su mogunosti kralja Ferdinanda, njegovog neprijatelja. Eto za sada
toliko. Da ne zna njegove granice, opet bi doao ubrzo, upoznavanje je neizbjeno i on nije nemoan;" Bajraktar koji je puten na
slobodu doao je i svim kontovima i kapetanima ponovio Ibrahim-paine rijei.
Kad je padiah doao u Budim, krunisao je kralja Janoa, dao
mu u ruke kraljevsko ezlo i podario mu neovisnost za itavu njegovu dravu. Okupio je sve vodee Turke na divan i pred svima
ovako rekao:
139

"Na tvoju glavu je dola srea jer si se na mene oslonio i od

mene si pomo traio. Kad god se susretne sa tekoama neu ti
uskratiti svoju pomo. Primajui te u svoje susjedstvo, ja stojim
nasuprot tvojim neprijateljima. Ko god ti nije posluan, obavijesti
mene, s Boijom pomoi ja u ga kazniti."
Maarskim velikaima se ovako obratio:
"Vi ovog priznajte za kralja i uvajte se da mu ne protmjeite.
Eto, njemu je data kraljevska kruna, kraljevsko ezlo i svi ostali
kraljevski znakovi i simboli".
Kruna je prela u padiah ove ruke. Od ranije, kruna je predavana
kraljevima na cerernonijarna i nakon toga je pohranjena i uvana
kod nekog uvara tvrave ili nekog velikaa. Ovog puta je kruna
data na uvanje u tvravu gospodara ikloa Perin Petra. Nakon
to je kruna bila ukradena iz ikloa u vrijeme kad je padiah prelazio Dravu, on je poslao dvjesto katana koji su spasili krunu. Tako
je kruna dola u padiahove ruke pa se stvorila mogunost da on
okruni svojom rukom Janoa.
Padiah je ovako nastavio govoriti:"Neka maarski narod zna
da ko god protiv njega ustane, ja u biti u stanju da ga u torne sprijeim." Onda je padiah stavio tri hiljade muhafiza, a sam je preavi na stranu Pete i krenuo na put.
PODATAK O TOME KAKO JE MAARSKA KRUNA
DOLA U PADIAH OVE RUKE

Jo ranije su se okupili maarski velikai i, poto je padiah uzeo

Budim, a oni nisu priznavali Janoa, otili su kralju Ferdinandu i
traili od njega da im bude kralj. Na to je doao Ferdinand, istjerao
kralja J an o a iz Budima i sam zasjeo na kraljevski prijestol. Prema
tradiciji, gospodari i velikai zemlje otili su u Stolni Biograd 120 ,
tamo su ga okrunili i proglasili ga kraljem.
Od tada je kruna data jednom plemiu i poslana je u riznicu u
Viegrad 121 i sa plemikim igom i pod katancem je tamo uvana.
120

121

Ovaj grad se u originalu pie !stolni Belgrad, ali se u naoj tradiciji uvijek
nazivao Stolni Biograd. Radi se o maarskom gradu Sekefehervaru.
Wissegrad (njem. Bolidenburg) grad u Maarskoj, sjeverno od Budimpete.

140

Ovoga puta je kruna data Perin Petru, jednom maarskom plemiu

koji je bio zapovjednik Valpova. A on je, ili zato to je imao neku
smetnju ili s milju da e je odnijeti kasnije, umjesto u Viegrad
odnio u svoju tvravu iklo. uvi da tada dolazi sretni sultan,
uzeo je krunu iz ikloa i zajedno sa svojom obitelji uputio se kralju Ferdinandu u Budim. Meutim, peuhski komandant, koji je bio
na strani kralja Janoa, uo je za prijenos krune, poalje za njima
dvjesto tekih konjanika i pedeset hajduka. Ovi su stigli Perin
Petra na obali arviza u blizini Seksara gdje je ovaj zakonaio.
Pobili su mu mnogo ljudi, a njegovu porodicu i njega samog su sa
krunom doveli u Peuh. Ali zapovjednik Peuha se ustezao da dri
krunu u svojoj tvravi i poslao ju je zapovjedniku oprona, koji je
bio povezan sa kraljem J anoem i sa gospodarom Lindove J anki
Janoem, poslao ih u opron. Kad je padiah stigao i kad je zakonaio na Mohakom polju uo je za ovo. Naredio je da se dovede
zapovjednik Peuha. Pritisnuo je Janki Janoa i ovaj je, htio ne
htio, bio prisiljen predati krunu i Perin Petra. Nakon toga je padiah poklonio krunu, a Perin Petra predao kralju Janou i upozorio
ga da ga dobro ispita jer je postupio protiv njega. Detaljne informacije o ovome date su na odgovarajuem mjestu u knjizi.
POPRAVAK TVRAVE OSIJEK

Godina 936. (1529-30.). U vrijeme osvajanja osjeka tvrava je poruena do temelja. Padiah je u vrijeme povratka iz pohoda u Istanbul
izdao naredbu graninim jedinicama i dao novac da se tvrava iznova izgradi. Do tada su uloeni veliki napori da se ouva Srijem i
okolina. Od sada je u osjeku tvravu postavljeno tri hiljade vojnika.
A na elo petsto azapa postavljen je rahmetli Kasim-paa koji je sagradio u Peuhu jednu damiju.
CEREMONIJA OBREZIVANJA VISOKOSLAVNIH PRINEVA
Rije

je o prinevima sultanu Mustafa-hanu, sultanu Mehmed-hanu i sultanu Selim-hanu. Proslava je otpoela 2l.evvala 936.
(18.6.1530.). Na mehterhani koja se nalazi na trgu Atmejdan izabrano je jedno mjesto pogodno za sretnog padiaha i tu je postav141

ljena jedna vrlo lijepa pozornica. 122 Za vezire i uglednike postavljeni su visoki atori, s kraja na kraj ukraeni hladnjacima od svilene tkanine. Jo ranim jutrom na padiahovom divanu su se okupili
drugi vezir Ajas-paa, trei vezir Kasim-paa, rumelijski beglerbeg i
drugi lanovi divana. Kao i uvijek, malo kasnije je doao veliki
vezir i serasker. Poslije ovoga padiah je uzjahao konja i sa uglednom skupinom uputio se prema mjestu ceremonije. Kad je doao
preko puta lavlje kue (arslan hane) veziri su se pjeke pribliili
padiahu. Kad se odatle stiglo do sredine mejdana tu su ga doe
kali serasker Ibrahim-paa, beglerbeg, janjiarski aga i uzeni-age.
Kad je padiah pred prijestoljem sjahao s konja, aplauzi i pohvale
aua dizali su se do neba. Istom to je sjeo na prijestolje na koje
se oslanja kozmos, veziri, drugi velikai i komandanti poredali su
se u red da estitaju i ljube ruku i u tom redu su im podijeljeni
darovi. Onda su ruku ljubili ejhulislam, veliki uenjaci, muderrisi
i kadije, tu je i njima dato mjesto gdje su sjeli i jeli za padiahovom
trpezom. Drugog dana mjeseca zilkadeta (28.6.1530.) padiah je
sazvao divan pa su tu ruku ljubili stari veliki vezir Karamanli
Mehmed-paa123 , umirovljeni Zejnel-paa i neki od komandanata,
i ponudili su svoje darove. etvrti dan toga mjeseca napravljena je
proslava za ulemu. Padiahov uitelj Molla Hajruddin je uivao
veliko potovanje i postavljen je do velikog vezira pa je tako bio
ispred kazaskera. Za janjiare je drugog dana organizirana posebna
sjajna proslava. Desetog dana su na razliitim mjestima u Istanbulu
skupljeni i poaeni muderrisi ranga ispod pedeset aki dnevne
plae, kadije bez posla, ejhovi, sufije, trgovci, mutevellije i drugi.
etrnaestog dana istog mjeseca, lanovi divana su stigli do starog saraja, prinevi su s potovanjem i poau posaeni na konje
i dovedeni na Atmejdan. Veziri su ih doekali na nogama i skinuli
ih s konja na ulazu u ivanhanu. Petnaestog dana istog mjeseca je
U ast suneenja sultanovih sinova, 1530. godine; umjetnik bonjakog porijekla Nasuh Matraki je napravio dvije tvrave od papira koje su bile postavljene na Atrnejdanu: Ovo pokazuje koliko se Nasuh Matraki razumio i
u tehnike poslove: Kako navodi Matraki; ove su dvije tvrave imale pet
kula po etvera vrata: Zidovi su bili lijepo ukraeni: V. A. Adnan Adivar,
Nauka kod osmanskih Turaka, Zenica, 1999., str. 165.
123 V. biljeku 31.
122

142

opet prireena velika svetkovina. Za sretnog padiaha je pred prijestoljem, preko puta ostalih, pripremljena sofa. Ovdje su se ispeli
i sjeli na desnu stranu veliki vezir Ibrahim-paa, Ajas-paa, rumelijski beglerbeg Behram-paa, Jakub-paa, gospodin uitelj, kazaskeri i sin tatarskog hana. S lijeve strane su redom sjedili umirovljeni veliki vezir Piri-paa, Zejnel-paa, jedan od vodeih begova s
istoka Ferruhad-beg, Bajindir-oglu Murad-beg, sin egipatskog
sultana Gavrija Mehmed-beg, Abdullatif-beg jedan od sinova iz
dinastije Zulkadr. Nakon raznih jela, po obiaju su se pili isti i
mirisni napici. Padiahu je ponudio erbe sluga defterdara Iskender-elebija u onoj poznatoj posudi od piroza (plavi prirodni kamen).
Vezirima i drugim velikaima i agamaje ponueno erbe u skladu
s njihovim poloajima. Slijedeeg dana je opet prireena svetkovina za ulemu. aubaa je pozvao ejhulislama, a debedibaa
hoda-efendiju. Na desnoj strani od sultana su sjedili ejhulislam
Kemal-paa-zae, anadolski kazasker Molla Kadiri-elebi, a na lijevoj strani veliki hoda Molla Hajruddin, rumelijski kazasker
Molla Fenari-zade Muhjuddin, a preko puta drugi uenjaci i vrle
osobe takoer su sjedili na odgovarajuim mjestima. Po padiahavom odobrenju, razgovor je otpoeo ejhulislam tumaenjem sure
Fatiha. Kako su mnogi uenjaci jo ranije o ovoj temi izrekli svoja
miljenja, iznesena su njihova razliita tumaenja i napravljena su
uporeenja. Bili su tu oni koji su imali sposobnost da o ovoj temi
lijepo i ueno govore pa su iznijeli i razliita milje~a. Oni koji su
bili slabanog zna~ a od stida su se guili u moru znoja. ak je jednom od njih, muderisu Sulejman-halifi, pozlilo pa je u povratku
kui i umro.
Osamnaestog dana toga mjeseca prinevi su obrezani (osunneeni) u salonu za skupove Ibrahim-painog saraja. Dvadesetog dana
se izalo na Kag1dhane pa se prisustvovalo konjskoj trci. Tom prilikom je vieno kako je jedna vitka kobila pretekla sve pastuhe.
Posebno je napravljena jedna srebrena tikva i postavljena na direk
kao meta za gaanje strijelom. Bezbroj je bilo raznih umjetnika
koji su pokazivali svoje najrazliitije vjetine. Svakog dana su
dolazili vjeti ljudi iz svih krajeva drave, komiari, maskaradije, dambazi, glumci kazalita sjena i razni vjetaci i znalci.
Zabave koje su prireene, velikani i narod koji je pozvan na njih, svi i
143

sve bilo je tako obilno i bogato da je nemogue objasniti i opisati

sve pojedinosti. Stoga smatram da je o ovoj temi nepotrebno opirnije pisati.
OPSJEDANJE KRALJA JANOA U BUDIMU. DOLAZAK
JAHJAPAIA I NJEGOVO IZBAVLJENJE

Godina 937 (1530-1531.). Sretni padiah je poklonio maarsko kraljevstvo Janou (Ivanu Zapolji), dao mu je i krunu, a to je pobudilo zavist maarskih velikaa prema Janou i na kraju otvorilo put
suprotstavljanju njemu. Nakon to se sretni padiah vratio u prijestolnicu, kralj je pozvao maarske velikae da ga upoznaju. Ovom
pozivu su se neki odazvali, a neki se nisu odazvali. Na elo onih
koji su otkazali poslunost stavio se sigetvarski ban Terek Balent i
on je posijao sjeme razdora u maarskom narodu. U tom sluaju,
da bi se osiguralo da drugi uzmu pouku iz njegova sluaja, bilo je
potrebno da se Terek Balentu zavrne uho.
Tako je kralj odredio da janjiarske age, Kasim-paa i tri hiljade vojnika koje je padiah ostavio da uvaju Budim, zajedno sa hiljadu maarskih vojnika krenu na Sigetvar. Ovi su, uzevi iz Peuha
nekoliko topova za tuenje tvrava, barut i druge potreptine, krenuli na Sigetvar. Austrijski kralj, nevjernik Ferdinand, uvidjevi
da mu je to prilika za plijen, uputi na Budim veliku silu skupljenu
od Nijemaca, panjolaca i drugih naroda. Saznavi od pijuna ta
se sprema, kralj Jano posla vijest da dou hitno u Budim muslimanski i maarski vojnici koji su otili opsjedati Sigetvar i dovede
u Budim jo deset hiljada vojnika od drugih nevjernika. Istovremeno uputi ljude Mahmud-begu Jahjapaiu, begu Smedereva i u
Istanbul. I austrijske snage su stigle iz Bea i najprije su opsjele
Ostrogon. Gospodar Ostrogona je, dok je sretni padiah bio pred
Beom, doao iskazati poslunost i prikljuio se kralju Janou. Sada
su austrijske snage uzele tvravu, njenom gospodaru zavrnuli iju
i vezali ga za sebe, a u tvravi su ostavili tri hiljade vojnika da je
uvaju. Nije prolo dugo uzeli su i Viegrad i Vac 124 . Krenuvi
odavde okrenuli su se Budimu i opsjeli tvravu.
124

Tvrave na sjeveru Maarske.

144

Tada su stigli i islamska vojska sa Kasim-paom i maarska

vojska koja je otila opsjedati Sigetvar. Ali kako je neprijateljska
vojska Budim drala u obruu, nisu mogli ui u tvravu, vratili su
se, doli do Stolnog Biograda, uzeli otuda vodia odanog kralju
Janou i s njegovom pomou jedne noi tajno uli u budimsku tvravu i ve sutradan izali i napali austrijske rovove. Na obje strane
je stradalo mnogo ljudi. I pored toga se kralj Jano pobjedniki
vratio u tvravu sa islamskom vojskom. Ali Austrijanci su nekoliko dana stalno tukli tvravu i zidove na nekoliko mjesta potpuno
poruili. Uzdajui se u to svim silama su navalili. Ali Boijom pomou vratili su se natrag sa stotinu muka. U to vrijeme su obavijestili
kralja Janoa da su do Mohaa stigli Mehmed-beg, beg Smedereva,
Husrev-beg, beg Bosne, Ahmed-beg 125 , beg Kruevca i posebno
vojska krajinika. Obavijestili su ga da je stigla sva lbrahim-paina
vojska, znai i rumelijska i anadolska vojska. Mehmed-beg je osim
toga smislio neke stvari. Od zarobljenih neprijatelja je saznao da
neki bjee. Ovi su prenijeli i vijest o lbrahim-painom dolasku.
Posebno se proirio glas da kreu muslimanske snage u napad
odozdo a vojska iz tvrava odozgo, to je izazvalo strah kod Austrijanaca i panjolaca. Preplaeni ovim vijestima nevjernici su obustavili opsadu, povukli topove i bez oklijevanja se povukli i otili.
Pristalice Janoa su bile pod opsadom pedeset i dva dana. Usprkos tekoama i stisci izdrali su sigurno i hrabro. Tri-etiri dana
kasnije stigao je i Mehmed-beg i islamska vojska, i ne gubei vremena odmah se poelo prelaziti na petansku stranu. Nije ostalo
vie nita da se radi. Razmiljalo se: barem da se ne vratimo potpuno praznih ruku. Uzeli su iz Budima i Pete vodie i proavi
preko kvarta Novigrada, na obali rijeke Tatre, a u okolini Raga,
uprilieni su upadi u zemlje koje pripadaju kralju Ferdinandu. S
Boijom pomou islamska vojska je zarobila nebrojeni plijen.
Djevojaka kojima nema ravnih po ljepoti, pristalih mladia i drugih zarobljenika bilo je preko petnaest tisua. Broj zarobljene stoke
i vrijednih stvari nije mogue dati jer su neizbrojivi. To podruje
je s kraja na kraj poharano i popaljeno tako da niti je ostalo traga
125

Ahmed-beg Jahjapai, sin je Jahja-pae i isto kao i braa mu Bali-beg i

Mehmed-beg bio jedan od uvenih krajikih begova.

145

ljudi ni ivota. ak je i kralj Jano gledajui ovo plakao i rekao da

e za ovo pred Bogom odgovarati kralj Ferdinand. Njegova je rije
da je najvei zulumar onaj koji bude povod zulumu.
POGIBIJA RUMELIJSKOG BEGLERBEGA BEHRAM-PAE

14. no mjeseca abana 938. (23-3.1532.). Rahmetli paa je bio ispravna

osoba, ovjek koji je bio vjernik i upoznat s vjerom, koji je blagou znao obradovati one kojima je potrebna milost, titio je siromane i nemone. Od Allaha je uvijek molio da umre kao ehid.
Dogodilo se da jedan nesretnik izmeu ioglana (dvorjanina), u naprijed spomenutoj mubare-noi potegne no i da u tom asu on
ispije ehidski erbet i nae put za Dennet. Sutradan su povezane
sve sluge i dovedene na padiahov divan. Nakon ispitivanja pogubljeni su jedan kapidibaa, jedan mirahor i osamnaest dvorjanina, i tako je svima data pouna lekcija.
SAETAK O POHODU NA NJEMAKU ZEMLJU
P ADIAHOV POKRET

12. Ramazana 938. (18-4.1532.). Ono to je bilo povod ovom pobjedonosnom pohodu je slijedee: austrijski, eki i njemaki kraljevi
i oholi psi koji nose titule bana, grofa, generala i hercega nisu
priznali da kraljevstvo pripada kralju Janou kojeg je na to mjesto
postavio sretni padiah pa su radili na tome da opsjednu Budim,
da ga savladaju ili da ga na neki drugi nain skinu s prijestolja. S
druge strane, pogranini gospodari koji su bili pokorni budimskom kralju i zapovjednici tvrava, ovoga puta su otkazali poslunost i vezavi se za austrijskog kralja iskazali su neprijateljstvo
kralju Janou. Jano je o svemu izvijestio padiaha. Na to je padiah,
koji je svojevremeno J an o u, kada ga je postavio za kralja, obeao
pomo, krenuo i devetog dana zilkadeta stigao u Ni (13.6.1532.).
Ovamo su doli izaslanici preko Bosne od toga nikogovia koji
se zove imperator. Kako je imperator 126 bio brat austrijskog kralja
126

Karlo V Habsburki (1500.-1558.), vladao od 1516.-1556., sin austrijskog

nadvojvode Filipa Burgundijskog, unuk cara Maksimilijana I, krunisan za

146

Ferdinanda, po izaslaniku je poslao pismo u kome je molio za mir.

Mislio je na taj nain zavarati padiaha. Saznavi za sadraj pisma,
padiah je odgovorio. Poslanici su, saznavi za veliinu padiahove
vojske, vidjevi snagu i uzvienost islamskog padiaha, zapali u
strah i zbunjenost.
Krenuvi iz Nia, dvadesetog dana istog mjeseca stiglo se do
Beograda. Ovdje je stigao jedan francuski izaslanik i tim povodom
prireeno je veliko veselje. Podignuti su veliki i mali atori i tako
je velianstvena priredba prikazana da takva nikada nije bila. Nakon
to se na srijemskoj ravnici iskupilo etrdeset-pedeset hiljada vojnika akindija i vie od deset tisua ljudi tatarskog i mongolskog
porijekla pod.komandom Sahip Giraj-hana127 , izaslanici imperatora,
kojima je ranije data dozvola da dou, sada su dovedeni kroz
mnotvo vojske. Istog dana anadolski i rumelijski begovi su poljubili padiahove skute. I izaslanicima je dozvoljeno da prislone lice
na padiahove skute. Tim povodom su zabubnjali bubnjevi, a zasvirale zurne. Bila je to lijepa predstava pa bi bilo dobro da se opet
nekad priredi.
Odatle se otilo u Osijek. Slavni komandant, rahmetli beg Bosne
Husrev-beg, je sa deset hiljada svojih ljudi i sa bosanskom vojskom
doao i prikljuio se padiahovoj vojsci. Gospodar tvrave ikloa,
Perin Peter, jedan od poznatih gospodara maarskih nevjernika,
doao je ovdje ponovo sa tristo-etiristo maarskih vojnika. Ali
kako je padiah saznao da je on bio u savezu sa Austrijancima,
o emu ga je obavijestio kralj Jano, odmah je uhvaen zajedno
sa svojim ljudima i otpremljen u beogradsku tamnicu. Kasnije je
Perin Peter, ponovo posredstvom kralja Janoa osloboen, a kao
talac je uzet njegov sin. Na kraju je poaen time to je postao
musliman.
..
Nije prolo dugo, a prela se rijeka Drava i stiglo se do svakom
poznate tvrave Arak nedaleko od Vukovara, ija je tvrava sagrarimsko-njemakog

127

cara u Bolonji 1530. Austriju je dao na upravu mlaem

bratu Ferdinandu.
Sahib Giraj-han je vladar Krima. Giraji su potomci Dingiz-hana i vladali
su Krimom od XIV st. do 1783. g., ali su bili ovisni o osmanskim sultanima.
Sahib Giraj je naslijedio Sa' adet Giraja (1524.-1532.) i vladao je od 1532.-1551.

147

ena

na visokom brdu. Nije bilo potrebno uzimati ovu tvravu iji

se narod pokorio. Samo je zapovjednik tvrave poslat u Beograd.
Ovo mjesto ostavljeno je u istom poretku kao i prije pod uvjetom
da se vee uz kralja Janoa. Nakon toga je pobjedonosni padiah
proao putem izmeu tvrava i palanki koje su se nalazile na obje
strane: Kapoline, ablija, Bobovac, Belvar, Brezanci i Vato ije
se stanovnitvo predalo i obealo poslunost kralju Janou. Peklonjen im je mir u blizini tvrave io. U nae vrijeme od spomenutih palanki postoje jo samo Brezanci i Bobovce i u obje se nalazi
vie od po petsto islamskih gazija. Nakon toga se predalo stanovnitvo Zakana i Kanie. U to vrijeme je Kania bila mala utvrda, a
sada je u vrhu meu islamskim krajikim utvrdama po vrstoi i
sigurnosti. I ovuda se sretno i sigurno prolo pa kad se dolo pravo
idui do Kapurnuka, Bake i ovara i od ovih tvrava su predati
kljuevi i pod jasnim uvjetima njima je garantiran ivot. Prvog
dana muharrema kojim je otpoinjala devetsto trideset deveta godina (3.8.1532.), dolo se u okolinu jake tvrave Kermendvar, prokletnici koji su se nali u njoj, nemogavi odoljeti navali islamske
vojske, rasuli su se i razbjeali. Kako su pobjegli ostavivi stanovnitvo rimske tvrave i njihove domove, kue i posjedi su im zapaljeni a imanja opljakana i razruena. Kasnije su osvojene i tvrave Rekervar i Meter. Nije dugo prolo uzeta je i tvrava Hedvik, a za njom i Sunbatli i Meti ije je stanovnitvo pomrlo ili ranjeno, a neki su se spasili predajom.
Padiah i njegova vojska su nastavili napredovati. Za predvodnicu islamskoj vojsci je odreen smederevski sandakbeg Mehmed-beg Jahjapai. On je s vojskom proao blizu uvene tvrave
Kosek koja je pripadala nevjernicima, ovi prokletnici su se povukli
u rovove koje su pripremili. Tu je dolo do takve bitke da se tea
ne moe zamisliti. Kasnije su: prokletnici zatvorili kapije. Islamski vojnici su postavili topove i darbzen 128 i jednom neobinom
hrabrou su udarili. Ovaj put padiahov cilj nije bio osvojiti tvrave nego opljakati i razoriti zemlje kralja Ferdinanda i natjerati
ih na pokornost kralju Janou. Zbog toga i nisu doneseni najvei
topovi za ruenje tvrava.
128

Darbzen je posebna vrsta tekog topa namijenjenog za napade na tvrave.

148

I pored toga, kako su oni iz tvrave zapucali iz topova po islamskoj vojsci i zatvorili put nakon dugotrajnog pohoda, ne obazirui
se na to to nema tekog naoruanja, padiah je naredio da se uloe
maksimalni napori kako bi se tvrava osvojila i stalo u kraj niskim
nevjernicima. Tako je paa koji je planirao napad postavio darbzene
na jedno uzdignuto mjesto, a minere je pripremio i osmog dana
istog mjeseca poeo je pritiskati tvravu. Janiarski pukari su napravili rovove i opsjeli tvravske zidove. Samo dok su mineri postavljali mine, prokletnici su vidjeli o emu se radi, shvatili pouku
i uinili ih neefikasnim. U nekim minskim kopovima je izbila voda
pa su zato postali beskorisni. Samo je jedan rov bio dobar i tu je
devetog dana istog mjeseca zapaljena vatra. Islamski vojnici su,
onako kako su to ve navikli, razvili bajrake, krenuli u napad i
uloili veliki trud. Ali sprijeeni u napredovanju estokom kiom,
toga dana nisu uzeli tvravu. Dvadeset etvrtog dana istog mjeseca
mine su zapaljene na dva mjesta. Islamska vojska je opet navalila
svom estinom. Ali ni taj dan se tvrava nije mogla zauzeti jer su
prokletnici sprijeili ulazak u tvravu dubokim rovovima koje su
iskopali.
Tako je, izgubivi nadu da e uzeti tvravu, vidoviti paa smislio da se rovovi ispune drveem i da se preko njih juria pa je naredio da svaki vojnik donese po tovar drva i istrese na rub jarka.
Drvea je bilo mnogo u blizini tvrave. Vojnici su odvedeni na
teren da skupljaju drva i da odsjeene grane stavljaju na rub rova.
Onda je izdana naredba svakom spahiji sandaka da skupljenim
drvima naizmjenino pune jarak. Za dan-dva ovaj duboki jarak je
ispunjen na tri etiri mjesta i napravljene su kule koje su bile vie
od tvravskih kula. Kad su ovo vidjeli nevjernici, premazali su
penine i jemene snopove sumporom i katranom i zapalivi ih
poeli su ih bacati na drva. Tako su htjeli sva drva spaliti. Zbilja je
izgorjelo mnogo drva pa se islamska vojska stoga raalostila. Na
ovo su neki iskusni starci napravili oluke, skupili sve vodonoe i
poeli gasiti vatru. Tako ova nakana prokletnika nije dala rezultata.
Od skupljenih drva i grana napravljena je jedna kula. Zamiljalo
se da se sa ove kule puca iz puaka, ali su i prokletnici sagradili
istu kulu, smjestili svoje pukare i na taj nain uinili da su mnogi
islamski vojnici popili ehidsko erbe. Islamski vojnici su iznova
149

preko merdevina poeli napadati. Veliki vezir i serasker je obea

vao razne nagrade kao dirlik, timar i zeamet, a svi su u sebi govorili "ili u osvojiti ili u dati glavu". Prestraeni nevjernici, izloeni
velikim. gubicima, uvidjeli su da e tvrava biti uzeta iz njihovih
ruku. Komandant tvrave iklo, jedan pas bez pameti, zatraio je
milost. Izaavi iz tvrave, pao je po nogama milostivog padiaha.
Kako je zamoljena milost od padiaha koji je utoite svijeta, on
je u skladu s izrekom "oprost je zekat na pobjedu", poklonio ivote
tvravskim ljudima.
Mjesto odluke uzvienog padiaha nalazilo se na mjestu blizu
tvrave. Nakon to je ovome znaajnom uspjehu prisustvovao i
paa, izaao je na put da se postavi blizu tvrave. Susreo se sa
beglerbezima koji su bili zadueni za opsadu tvrave i svom vojskom i onda je dozvoljeno da mu svi poljube skute nakon to su
doli u sretno i uspjeno do njegovog atora. Nakon toga je svaki
nagraen poasnim kaftanom, poveane su im plae i dobili su jo
niz nagrada. Posebno je slavnom serdaru i velikom veziru dato
nekoliko ogrtaa od krzna, kapa s perjem, izrezbarena sablja, dosta
kasa novca i drugih darova pa se on guio u padiahovim blagodatima. Osvojenje tvrave se dogodilo dvadeset estog dana istog
mjeseca.
Nakon tolike muke i umora, tvrava Kose, osim toga to je
predana psu koji je njen gospodar pod uvjetom pokornosti budimskom kralju, poklonjena mu je i zastava i ostavljen je na svom
mjestu. Ova zastava se jo uvijek uva u istoj tvravi: ak 1012.
(1603-04.) godine, kad su neke gazije ile u pomo erdeljskom
kralju Betlenu Gaboru, vidjeli su da je ova zastava izvuena na
tvravski toranj i da se s njom ponose. Ista zastava je na nekim
skupovima i prazninim danima iznoena napolje jer je smatrana
sretnom. Rahmetli sultan Sulejman-han Gazi je pobo zastavu u
ovu tvravu.
Srce je radosno to u ovim vremenima uzvieni padiah koji
vlada u sedam klimata, koji je na slubi halife koji poklanja krune
vladarima, tj. Gazi sultan Murad-han, neka mu Allah uini vjenim
vladanje, tek to je postavio jednog sandakbega dao mu u zadatak
da ovu tvravu pripoji islamskim zemljama, u ime Allaha i Njegova
istinskog poslanika.
150

"Dua svijeta, povod mira i sigurnosti

Boija sjena, Mehdi za drugi svijet" 129
Proavi to mjesto zakonailo se u opronu, velikom gradu okruenom visokim zidovima, slijedeeg dana u vrstoj tvravi Zelenvaru, a nakon dva dana u jednom lijepom gradu Bufondruku. Narod
ovog mjesta je, predavi se, traio milost. Odavde su slavni ratnici
Mihaloglu Mehmed-bega vie puta upadali u neprijateljske gradove
koje su palili i ruili. Opet, junak po imenu Kasim vojvoda, koji je
bio vojskovoa akindija, priao je da je u ovim upadima uestvo
vala pet hiljada akindija, a po drugim priama je upadalo oko
dvadeset hiljada, to akindija to gazija - dobrovoljaca. S istog
mjesta su upadali na istone strane njemakog gorja. Sretni padiah je sa islamskom vojskom iao zapadnim krajevima pa su zemlje
s kraja na kraj izgaene pod nogama konja njegove pobjedonosne
vojske. Put su pronalazili nou po svjetlosti vatre, a danju po dirnu
koji se penjao do neba. Kasim vojvoda je preao preko strmih austrijskih planina na drugu stranu gdje su mu neprijatelji zatvorili
prolaz, tako je mnogo gazija, ne naavi spasonosni put, ispilo ehidski napitak i nalo put prema Dennetu. Nakon to je sretni padiah stigao u Osijek, nekoliko od onih koji su se spasili ispriali
su ta ih je sve snalo, a kroniari su to zabiljeili.
Na istom mjestu, prevrtljivo srce nevjernog kralja i imperatora
obuzeo je strah od islamske sablje, razaslao je vojsku koju je skupio da se svako od njih skloni u planine i tako nije bilo mogue da
se pojave, to se saznalo od zarobljenika. Njemako gmje se vidjelo
iz daljine i nije se smatralo uputnim uputiti se onamo nego se krenulo prema zapadu. Proavi kroz klanac Leineberg, koji se nalazi
podno jedne visoke planine, spustili su se nanie. Sela, gradovi i
sva mjesta ovdje su bili prekrasni, livade, vinogradi, bae rua i
lala bi izazvale zavist eddadovih 130 viseih vrtova.
Stih je posveen sultanu Muradu u ije vrijeme je Ibrahim Peevija pisao svoju Povijest.
130 Jemenski vladar, koji je vladao narodom Ad u vrijeme Bojeg poslanika Huda.
eddad je izgradio visee vrtove nalik raju. Inae nije priznao poslanstvo
Hud alejhisselama, pa je stradao zajedno sa svojim narodom.
129

151

Sedmog dana spomenutog mjeseca padiah je krenuo odatle i

ulogorio se blizu tvrave koja se zove Kirchberg. Unutra su bili nevjernici za pakao koji su se uzoholili i kako nisu htjeli pogeti iju,
nekoliko junaka je za kratko vrijeme zapucalo sa svih strana i tvra
vu pretvorilo u gomilu pepela. Slijedeeg dana se povuklo odatle i
smjestilo u blizini tvrave Ratenad, a odavde se krenulo na grad
Kordekondaz. Ali prokletnici, oslonivi se na svoje mnotvo, ustrajali su u inadu, povukli su se u crkvu iji su zidovi i tornjevi bili kao
u kakve jake tvrave i na islamsku vojsku zapucali iz topova darbzena i akaloza pa se tako poeli braniti. Gazije su podmetnule vatru
pod crkvenu kapiju pa su tako svi u crkvi - malo i veliko - stradali.
Nakon toga, mjesto Klais je bilo padiahovo konaite. ini se
da je u to vrijeme mnogo ljudi uvaenog pae otilo na stranu. Tu
veer su trebali krenuti nakon to nahrane konje na livadi gdje su
zanoili. Ali ban tvrave Beture, prokletnik po imenu Andrija, u
ranu zoru je iznenada napao. Nekoliko ljudi je poginulo. Uzeo je
konje i opremu i otiao, a paa, koji je znao napraviti dobar plan,
poslao je podosta ljudi da ih slijedi. Pratili su ih do vremena izmeu
jutra i podne, a onda su sa prokletnicima zametnuli takav uspjean
boj koji je vrijedan svake pohvale i estitanja. S pomou Uzvienog Allaha islamska vojska je odnijela pobjedu i nevjernici su doivjeli potpunu propast. Ni ban nije poteen, uhvaen je, ruke su
mu vezane, a osim njega je jo mnogo nevjernika svezano u sindire. Paa je, proavi ovaj dogaaj sretno i uspjeno, sve ovo vidio i sve ih kao ukrase natakao na vrhove kopalja i kuka. Kad je
padiah svijeta-neka Uzvieni Allah ovjekovjei njegovu vlast do
sudnjeg dana - proao kroz to mjesto i kad mu je izloeno stanje,
bogatim darovima usreio je gazije. Istog dana otvorena je vatra
na poznati grad Beslov, a stanovnitva mu je mnogo pobijeno.
Kasnije su uniteni i prkosni buntovnici koji su se oslonili na sigurnost crkve pa su se u nju zatvorili.
Jedanaestog dana istog mjeseca dolo se u blizinu jednog grada
koji nema slinog a zove se Grac. I ako ima danas u nevjernikim
zemljama grad poput ovog on je prijestolnica nevjernog kralja.
Namjesnik ovoga grada je svakako ili imperatorov sin ili brat. Kad
umre kralj i imperator, namjesnik ovoga grada e postati beki kralj.
Tako je to po njihovim zakonima od prije.
152

Krenuvi odatle, ulogorilo se pred tvravom Alome. U velikoj kasabi koja se zove Leibnitz bila je visoka i vrsta crkva. Kao
i druge crkve, i ova je zapaljena, a mnogo ljudi koji su se u njoj
nalazili je zarobljeno, dok su oni ugledniji poubijani. Odatle se zanoilo u blizini tvrave Setmani. U njoj je bilo nekoliko nevjernih
nikogovia koji su izali i potukli se sa vojskom lovaca neprijatelja.
Mnogi su bili rtve sjajnih sablji, a oni koji su se mogli spasiti pobjegli su u tvravu.
esnaesti dan istog mjeseca dolo se do rijeke Drave blizu
Osijeka kuda se neto ranije prolo. Ostavi ovdje etiri dana, za
islamsku vojsku je napravljena uprija. Kako piu nevjernici, kad
se saznalo da se padiah uputio onamo, sve su zapalili uz rijeno
korito. Ne naavi lae, islamski vojnici su poeli praviti upriju.
Na kraju su nali takav izlaz: pet-est hiljada deva, mazgi i konjanika su, istovremeno uavi u rijeku zaprijeili donekle vodu pa je
neto nie sretni padiah sa vezirima i drugim velikodostojnicima
lahko preao na drugu obalu. Odatle su kroili u Slavoniju. Gospodar tvrava Tabuh, Slanica i Rodoek, Rafide, pokorio se padiahu.
Odatle i iz tvrava Bogovac i Zagreb, iji je komandant J anki
Jan o, doli su ljudi koji su iskazali pokornost. Visoki padiah se
du obale rijeke Drave uputio prema Osijeku. Prevrtljivi nevjernici
su se pobunili u podruju poznatom kao Poega, koja se nalazi u
blizini islamskih granica. Paa koji osvaja zemlje odmah krenu sa
rumelijskim junacima i lavovima koji su pod njegovom komandom.
Pod tvravom zvanom Harbonija zametnu estok boj s neprijateljima koje je opsjeo. Na kraju, ne obazirui se na njihove topove i
darbzene, poeli su ulaziti kroz kapije u tvravu. Bitka je trajala
do zalaska sunca, a ta mrkla no bila je no plijena. Do jutra je u
padiahovu ordiju dovedeno djevica lica poput vila, mladia poput
mjeseine, zlata, srebra i drugih stvari. Bilo je toliko toga da nije
mogue izbrojiti i izraunati.
Krajem mjeseca odatle se dolo u tvravu Zaete. Tamonji
stanovnici su se predali i tako se spasili. I odavde se krenulo, i peti
dan mjeseca, u vrijeme kad se spustilo u polje Poege, neki prokletnici u blizini tvrave azamur, koja podsjea na planinu Kaf,
postavili su zasjedu i iekivali islamsku vojsku. Poto je islamska
vojska bila jako brojna, pritisla je na sve strane da ih se ne moe
153

slijediti, jedna je grupa idui u tom pravcu nabasala na postavljenu

zasjedu buntovnika. Prokletnici su zapucali iz puaka, i upravo
kad su nanijeli neke tete, okruili su ih vojnici, napali ih i potpuno unitili nevjernike. One koji su bjeali stigli su kod tvravske
kapije i pobili. Nakon takvog okraja spustilo se u blizinu Poege.
Ovdanji ban i drugi velikai su doli iskazati pokornost. Onda su
se pokorile tvrave Podgorac i Nijemci. Ove dvije tvrave je uzvieni padiah poklonio kao mulk uzvienom seraskeru.
Jedanaestog dana mjeseca rebiulevvela (11.10.1532.) stigli su
do pred Beograd i prikljuili se carskoj ordiji. Nakon prijelaza
Beogradu anadolski beglerbeg i begovi pod njegovom komandom
te rumelijski komandanti su ogrnuti kaftanom pa im je dat odmor.
Dvadeset treeg dana rebiulahira devetsto trideset devete godine
(22.10.1532.) dolo se u Istanbul. Prijestolnica, koja u svojim njedrima uva sve ljepote, proslavila je dolazak padiaha lijepe naravi
i savrenog. Sa ovom radosnom i veselom vijeu Istanbul i Galata
su pet dana i pet noi bili osvijetljeni vatrometom, a prireena su
razna veselja.
Kako pie u nevjernikim kronikama, sretni padiah je poslao
natrag nakon osvajanja Kosega austrijskog izaslanika i po njemu
uputio pismo slijedeeg sadraja:
"Ve

toliko vremena prikazuje se kao mukarac i govori da e izana mejdan. Koliko puta sam dolazio i radio ta sam htio u tvojoj
zemlji. Ni glasa ni znaka ni od tebe niti od tvoga brata. Za vas nije
poteno rei ni da ste vladari niti da ste mukarci. Ne stidi se svoje
vojske pa ni svoje ene. I kod ena ima neke ozbiljnosti, a kod tebe
nema. Ako si mukarac, trebao bi izai na mejdan. Ono to Uzvieni
Bog trai treba postaviti na svoje mjesto. Hajde da podijelimo mejdan za vlast na Bekom polju. Neka jadna raja odahne. Nemoj smatrati mukim loviti lahko poput lisice koja nae poslije lava prazan
mejdan. Ako i ovaj put ne izae na mejdan, uzmi iglu i konac, skini
s glave krunu i ne spominji da ima muko ime."
i

Izaslanik je s ovim pismom doao imperatoru. Proitano je ta

pie u pismu. Na ovo je imperator odmah iskupio vojsku. Ova vojska se sastojala od osamdeset hiljada pjeaka i etrdeset hiljada
154

konjanika. Ali nije krenula na padiaha nego na neku drugu stranu.

Jer u njegovoj vojsci je vladala glad, bolest i nemo.
POSTAVLJENJE SAHIP GIRAJA ZA HANA

ro. rebiu!ahir 939 (n.IO.I532.). Krimski han Saadetgiraj-han nije se

slagao sa tatarskom vojskom. Njegov brat Islamgiraj Mirza izdvojio je veinu Tatara i okrenuo ih s pravog puta. S vojskom je krenuo na brata, a u pomo hanu je priskoio sandakbeg Kefe koji je
sam u vrijeme borbi poginuo. Na kraju je od strane padiaha poloaj hana dodijeljen Sahip Giraju koji je doao u Istanbul, poljubio
skute pa su mu dodijeljeni hasovi od pedeset tisua i jo tristo tisua saljane 131 a time je poaen jo viim poloajem nego to je
do tada bilo mjesto hana.
SMRT MAJKE CARICE,
MAJKE PADIAHA UTOITA SVIJETA,
VELIKE ENE IJI JE POSAO POBONOST,
ENE IJE SU SVE MISLI SUTA DOBROTA,
FATIME OVOG VREMENA, AIE OVOGA VIJEKA.

etvrtog dana mjeseca ramazana, godine 940. (I9-3I534) Svi ljudi su

zgrabljeni u kande smrti. Niko nije mogao pronai lijek za tu
bolest. U tome su ravni i padiah i prosjak. I mlad i star e proi
preko te uvene uprije. Uistinu, besmrtan je samo Allah.
PONOVNO OSVAJANJE TVRAVE KORON132 U MOREJSKOM
VILAJETU (PELOPONEZU)

IS. ramazana 940. (2-4.1534.). Ova

tvrava

je pripojena osmanskim
zemljama u vrijeme rahmetli sultana Bajezida ll hana, a u vrijeme
dok je sretni padiah bio zabavljen osvajanjem nekih tvrava u toku
pohoda na Be, prokletnici su sa pedeset galija najprije doli pred
tvravu Motun i trudili se lukavstvom i zastraivanjima izvui
131

132

Salyane je slubeno ubiranje poreza nazvano jo i tekalif-i orfiye.

Koron je tvrava na Zapadnom ulazu u Korintski zaljev na Peloponezu. Nalazi se na 30 km zapadno od Kalamata, 20 km istono od Motuna.

155

islamsku vojsku napolje. Ali motunske gazije su zasule njihove galije paljbom iz topova i darbzena sa tvrave pa su ovi pobjegli.
Kad su vidjeli da za ono to su se nadali nema nade za ostvarenje
neprijatelji su se uputili odatle ka Koranu. Upotrijebili su ista
sredstva pritiska pa i neto jaa, a dizdar i jedan-dva plaljiva zapovjednika napustili su obranu, odabrali bijeg i otiavi iz tvra
ve odmaglili dokle ih noge nose. Tako je tvrava pala u ruke nevjernika.
Ja, siromah, sam iao u spomenutu tvravu hiljadu etrdesete
godine (1630-31.). Motunske gazije i sada koronskom narodu pripisuju nevjerstvo zbog tadanjeg dranja. Iako je u meuvremenu
prolo ravno stotinu godina jo se nisu oslobodili stida iz tih dana.
Tada je rahmetli sultan Sulejman-han podigao Mehmed-bega
Jahjapaia iz Smedereva i poslao ga za sandakbega Moreje (Peloponeza) i dao mu u zadatak da uzme spomenutu tvravu. Mehmed-beg je jednim vrlo pametnim postupkom problem rijeio ovako:
U tvravi su bile tri skupine nevjernika: jedna skupina Franaka,
druga grupa pobunjenih Grka iz tog kraja i najzad grupa prkosnih
Arnauta. Sandakbeg je, obeavi svakoj grupi neto drugo, uspio
meu njima stvoriti nesporazum, a imao je i nevjernike koji su
izali napolje iz tvrave da pljakaju. Kasnije su se nevjernici razdvojili na dvoje. Grci i Arnauti, koji su u svojim rukama drali
vanjsku tvravu, su se predali: i Franci koji su se nalazili u unutranjoj tvravi traili su spas uz garanciju, pa su se bez borbe predali.
Ovako je ovaj spretni i sposobni Mehmed-beg, u sjeni slavnog sultana, postigao ovaj veliki uspjeh.
SAETAK POHODA NA DVA IRAKA
PROLAZAK KROZ KARAMANSKI KLANAC, OSVAJANJE
BAGDADA I REVANA I RUENJE HEMEDANA

Nikakve sumnje nema da je Bagdad "ureen kao dennet" i da se

spominje kao "rajski vrt". Nakon abasijskih halifa koliko je vladara zbog njega izgubilo glavu, a koliki su opet postali tamo gospodari krune i prijestolja. Strani Timur je odatle maknuo mnoge
vladare i uzeo Bagdad u svoje ruke da bi u vrijeme njegove djece i
156

unuka vlast prela u ruke Kara Jusufa 133 iz dinastije Karakojunlua.

Onda je njime zavladao Bajindirli Uzun Hasan iz dinastije Akkojun/u. Kasnije, ah Ismail, ogrezao u krivovjerstvo, u proljee 913.
(1507.), nakon to je na njega napao Alauddevle iz dinastije Zulkadr, bjeei preko strmih planina vratio se u Azerbejdan jer su
njegovu zemlju harali i pljakali. Uzevi iz ruku Emir-bega, namjesnika Dijarbekira Mosul i Dijarbekir, ah Ismail je dao namjesnitva Ustadlu Mehmed-hanu. Kad je 914. 134 godine krivovjemi
ah iznova doao u arapski Irak, Bajindirli Barak-beg, namjesnik
Ulug-bega Uzunhasana u tom kraju nije mu se mogao suprotstaviti
pobjegao je sa princem Jakubom, sinom sultana Murada. Tako su
Bagdad i drugi gradovi arapskog Iraka bez borbe pali pod vlast aha
Ismaila. Upravu nad njima ah je povjerio Hadim-begu. Naredio je
fermanom da Hadim-beg koristi zvanje halifa i da ga tako aslovljavaju. Devetsto trideset devete 135 na elo uprave Bagdada doao
je Zulfikar-han, napustio je iijski mezheb i po pouzdanom ovjeku
poslao je bagdadske kljueve osmanskom padiahu pa je tako osigurao hitno slanje vojske na Bagdad.
ODLAZAK SERASKERA- VELIKOG VEZIRA IBRAHIM-PAE

3 rebiulahira 940. (22.10.1533.). Uzvieni veliki vezir sa tri hiljade

jenjiara

pod njegovom komandom i drugom dvorskom vojskom

upuenje na mjesto zadatka. Ali ovaj put, krivovjemi ah 136, sa-

znavi da je Zulfikar-han preao na stranu Osmana poalje na

njega vojsku. ekajui dan-no pomo od padiaha, Zulfikar-han
koji se zatvorio u opsjednutom Bagdadu, napadnut iznenada od
nekoliko ljudi koje je ah pridobio, bi usmren i krivovjemi ah
ponovo zagospodari Bagdadom i Irakom. Serdar Ibrahim-paa pak
133

134
135

136

Kara Jusuf, sin je Kara Mehmeda Turkmena, osniva dinastije Karakojunlua

(Crnog ovna). Vladao u Sjevernom Iraku, irvanu, Anadoliji i Azerbejdanu.
Umro je 932. (1525-26.).
Od 2.5.1508. do 20.4.1509.
3.8.1532.- 22.7.1533.
Iranski ah je tada bio Tahmasp l, sin aha Ismaila, prvog iranskog safevdskog
vladara. Na prijestolje je stupio 930. (1523-24.), a umro je 983. (1575-76.) u
65. godini ivota.

157

sa velikom vojskom pod njegovom komandom stie u Halep, provede tamo zimu i u to vrijeme zauze tamo mnoge tvrave.
POKORAVANJE ULAMA-PAE,
GOSPODARA AZERBEJDANA, PADIAHU

Ista godina. Spomenuti Ulama-paa, u vrijeme sultana Bajezida II,

neka je milost Boija na njemu, po nagovoru ejtana se digao i

priklanjajui odmetnicima poznatim kao "vraje sluge", napustio
je timar koji mu je dao padiah u provinciji Teke i odmetnuo se u
brda. Sad se i od njih odvojio i pao niice pred sultanom. U ovo
vrijeme jedan kurdski beg, eref-beg, gospodar Bitlisa, zanemari
dug i povee se s odmetnicima. Na ovo je Ulama-pai dato mjesto
sandakbega Bitlisa, a da bi se unitila smutnja, prije nego je veliki vezir krenuo iz Istanbula, poslana je njegova vojska na eref-bega. U boju koji je povela vojska na ijem je elu bio paa odsjeena je eref-begova glava, a i vojska mu je doivjela potpuno
stradanje. Odsjeena glava je poslana velikom veziru koji je boravio u Debbarliju. Kurdi su se pokajali i zakleli da se nee vie
sluiti nikakvim smutnjama. Uprava Bitlisa je na ovo povjerena
erefovom sinu emseddinu i njemu je u vezi s tim poslana padiahova povelja (menura). I Ulama-paa je zadovoljen obeanjem
da e dobiti vrijednu slubu.
ULAZAK HAJREDDIN-PAE POD PADIAHOVU VLAST I
PREDAVANJE NJEMU ALIRSKOG VILAJETA I MJESTA
VEZANIH UZ NJEGA

Ista godina. Saetak ivotne prie i onoga to je uradio Gazi Hajreddin-paa napisan je na poetku, u odjeljku o paama. Kad je spomenuti doao s mornaricom i poljubio padiahove skute, na obavjetenje da sve dravne poslove vodi glavni komandant islamske vojske, i on se uputio serasker-pai koji se nalazio u Halepu. Ibrahimpaa ga je smatrao pouzdanim i vjernim ovjekom dostojnim raznih poklona pa je u njegovu ast vie puta priredio gozbu. Pokazivao je potovanje prema njemu, a poklanjao mu skupocjene poas
ne kafuame i poastio ga time da bude beglerbeg Alira. Do tada je
158

bio poznat kao reis 137 , a sada mu je s zvanjem beglerbega slava porasla do neba.
SERASKEROVO PREUZIMANJE NEKIH TVRAVA
MIRNIM PUTEM
Osvaja

zemalja, Ibrahim-paa, s iskustvom koje je potvrdio na mnogo mjesta uzetih u toku halepske zime, traio je put
kako preuzeti iranske tvrave koje su blizu islamskih zemalja. Naao je dva-tri pouzdana ovjeka, sposobna i spremna da osvoje
srce, koji znaju lijepo govoriti, i poslao ih begovima koji dre
Adildevaz, Erdis, Ahlat i Revan koji su bliski Iranu. Svaki od
poslanih je najljepim priama pridobio srca begova i privukao ih
na stranu padiaha. Primili su rije da e ovi predati tvrave islamskoj vojsci kad ona doe i vratili se pai.
Ista godina.

OSVOJENJE TVRA VA ADILDEVAZ, ERDIS I AHLAT

proljee i kad su poljane dobile
izgled ruinjaka, i Ibrahim je pritegnuo dizgine i sa
nebrojenom vojskom okrenuo na tu stranu. Boija podrka je bila
na painoj strani jer je svaki od begova odrao rije i predao tvravu.
Paa je uo da je ah zbunjen ovim njegovim pohodom, otiao iz
Tebriza put Horasana pod izlikom da u to vrijeme lovi, pa je paa
donio odluku da ide u Dijarbekir, pa u Mosul, a odatle u Bagdad.
Ali defterdar Iskender-elebi, poznat i astan ovjek, vojni ehaja,
naao je za umjesnije da se ide u Tebriz. O ovome su ovako napisali Niandi Delalzade i rahmetli All-efendi.
"U tim vremenima razdvojili su se jedan od drugog amski i dijarbekirski defterdarluk, a halepski defterdari su nazivani "defterdarima Arapa i Perzijanaca". Halepski defterdar toga vremena,
Nakka Ali-beg, bio je poznat kao lukav ovjek, spletkar i dvoli
njak. Paa se podobro ohladio od defterdara, bilo zato to je bio
protiv Iskender-elebija, ili zbog toga to su mu punili ui bilo

Godina 940. (1533-34.). Dolo je

zadivljujui

137

Reis je prvobitno oznaavalo komandanta broda na jedra, a ovdje oznaava

pomorskog kapetana, posebno oznaava komandanta gusarskog broda.

159

stvarnim ili izmiljenim priama. Ali-beg je i pored toga to je

znao da ne moe nai mogunost da se sprijatelji s defterdarom istraivao istinu kao za Ulamu i zakljuio da je to rezultat podrke
nekih zlonamjernika. Cilj je bio njegove zasluge prikazati nitavnim
i osigurati da se od strane padiaha ponizi. Bilo da je ovo to su
uinili pravo ili krivo, odgovornost je na onima koji su ga optuili.
ZAUZIMANJE POZNATE I SLAVNE TVRAVE VAN

zulhidde 940. (23-6.1534-). Kad je paa koji osvaja tvrave na

vojske koju su sainjavali dvorska garda, anadolski, karamanski, rumski, dijarbekirski, halepski, amski i kurdski vojnici doao
do mjesta zvanog Suvarbayhan, donosioci radosnih vijesti doli su
u tabor vojske sa kljuevima tvrave Emuk. Ne troei vremena
odmah je za muhafiza tvrave postavljen Koda Husrev-paa, beglerbeg ama, pa je on odmah i stupio na slubu.
IL

elu

OSVOJENJE TVRAVE SIJAVAN

Ista godina. Zapovjednik ove tvrave Mahmud Emin-beg je bio jedan

kurdski beg, junak koji je uz mnoge darove donio kljueve tvrave i pokorio se veziru. I zapovjednici tvrava Derem,
Bidkar, Dosi, Hil i Tennur su izvijestili da su tu vezani pa su tako
stekli prednost u odnosu na druge begove.
Meutim, islamska vojska, koja je navikla uvijek ii u ratove sa
sretnim padiahom, a ovoga puta je bila prisiljena ii samo sa seraskerom, poela se uznemirivati i pokazivati zabrinutost. Serasker
je ovo shvatio i poruio padiahu da doe. Iako je rahmetli poduzetni padiah odluio poi u pohod, to vojska jo nije saznala. Zbog
toga su jo od onog dana kad su kroili nogom na neprijateljsku
zemlju meu vojskom poele kolati razne pekulacije: "Treba da
ide ah na aha, potrebno je da ima neko na koga e se vojska
osloniti u najteim prilikama. Ako doe ah ko e mu izai na
mejdan i kakvo e biti stanje islamske vojske?" Govorei ovo, spopadao ih je strah. Kad je serasker vidio ovo stanje, odmah je, po
drugi put, po ulacima podrobno padiaha o svemu pismeno izvijestio. Objasnio je da se i sam kaje to je poao kao voa na ovu
ratniki

160

stranu i zamolio od vladara,

prije doe.

iji

dolazak bi

usreio

vojsku, da to

ODLAZAK U TEBRIZ I BAGDAD PADIAHA

IJI JE OBIAJ DA POBJEUJE

28. zi/kade 940. (ro.6.I534.). Kad je uzvieni padiah saznao u

kakvoj se stisci i tjeskobi nalazi islamska vojska, bez odugovlaenja
je, uzevi u obzir razne pretpostavke, krenuo da joj se prikljui.
ulo se da je tada i ah krenuo iz Horasana i stigao do Tebriza.
Moda su ovi glasovi bili razlog velikoj uznemirenosti meu vojskom, ali s druge strane predvodnici komeanja i prkosnici nisu se
ustezali da pai kau rijei ohrabrenja. Cilj im je bio pribliiti se
ahu jo nekoliko konaka ime e se komeanje u vojsci jo poveati i veliki vezir dovesti u teku poziciju. Govorilo se "Strah od
bitke na polju aldiran jo nije izaao iz ahove glave, zato sada
obraati panju na rijei da e ah krenuti na nas i zastraivati nas
da e se naa vojska razbiti?" I paa je na ovo uloio veliki trud i,
pokrenuvi se s toga konaka, postavio vojsku na polje zvano Sadabad i proirio glas da e krenuti na aha. Toga dana sejjidi, ue
njaci i uglednici Tebriza su s potovanjem susretali vojsku i slavili
pain dolazak.
STRADANJE NEKIH JEDINICA NA KJ:ZILDADAGU

Ovdje je Ulama-beg uzeo defterdara Iskender-elebija i doveo ga

pred pau. Govorili su obojica istim rijeima. Glavno leglo buntovnika ovog kraja je visoravan Kizildadaga. "Bio bi lahak posao
sa jednim brojem vojnika unititi i brdo i to leglo" uspjeli su zainteresirati pau. Na ovo je on dao Ulami deset hiljada probranih
vojnika i ta je jedinica poslana na Kizildadag. Taj veliki smutljivac, Ulama, doveo je jedan buljuk da podnoja Kizildadaga i
rekao im: "Odavde zapoinje bogat kraj, vi idite u pljaku, a ja u
vam izvana uvati strau." Naveo ih je na tijesne i uske klance i
derbente poput Dehennema. Tako su mnogi vojnici stradali, a
konji i sitna stoka bez hrane postali su lahak plijen neprijateljskim
strijelama.
161

DOLAZAK MUZAFFER-HANA, AHA G ILANA

Ista godina. Toga tjedna se Muzafer-han, ah Gilana, sa vie od deset tisua vojnika strijelaca, prikljuio padiahovoj vojsci. U skladu
sa njegovom sultanskom au i ponosom, postavljeni su ogromni
otag-atori, visoki atori i hladnjaci i u njegovu ast je prireena
velika svetkovina na kojoj su mu urueni raznovrsni darovi.
IZGRADNJA TVRAVE GAZAN

Loi ljudi, ija su kolebljiva srca puna smutljivih namjera, predlagali su da se napravi jedna vrsta tvrava na tebriskoj strani.
Njegova visost paa, razborit i budan ovjek, nije bio voljan to
prihvatiti govorei "u ovom poslu skrivena je neka pokvarena zamisao i to nee dati rezultata". Najzad su i ugledni ljudi, povodei
za sobom veliku skupinu tebriskog naroda, stalno ponavljali svoje
gledite i ustrajavali u svojim namjerama govorei: "Ova lijepa
zemlja, kao posljedica ~rajnih nastojanja, otvorena je islamu, ovdje
se sunnijski mezheb moe ukorijeniti samo ako se sagradi jedna
jaka tvrava." Na ovo je blagosloveno turbe Gazan-hana koji je iz
Dengizove porodice prvi primio islam i time bio poaen, a koje
je sada poznato kao enb-i Gazan, proireno i preureena u jednu
vrstu tvravu u koju je postavljeno neto vojske i begova pod komandom Mirze Muhameda iz porodice Turan-aha.
NEKOLIKO TETNIH POSTUPAKA DEFTERDARA
lSKENDER-ELEBIJA I ULAMA-PAE

Krivovjemi ah, saznavi stanje na ovoj strani, bez ekanja je

uputio vojsku i stigao u vilajet Solakbulak. Ulama-beg, koji je za
ovo uo od prijatelja iz toga kraja, ponovo je s defterdarom Iskender-elebijem neto isplanirao. Doli su pai i rekli mu: "Nije potrebno povlaiti se ispred ahovih jedinica, dajte nam odmah neto
vojske da idemo u Erdebil da tamo sve to je ahovo, ne gledajui je
li mnogo ili malo, poharamo i poruimo." Pomo Uzvienog Allaha
je uvijek prijatelj i pomaga muslimana-vrstih vjernika. Tako je
bilo i ovog puta.
162

Kao straa koja e uvati horasanske putove poslan je Murad-beg, jedan od prineva iz dinastije Akkojunlu. S Boijom pomou
on bi, ako bude sueno da zauzme tu zemlju, bio postavljen za namjesnika jedne oblasti jer je bio prijatelj i pomaga Osmanlija, a
ogoreni neprijatelj Iranaca. Ovaj Murad-beg je uz pomo Uzvienog Allaha, zarobio jednog kiridiju koji je uvao strau i njega
poslao natrag kao glasnika. Iz obavjetenja ovoga straara saznalo
se da je ah doao s konjicom da napadne pa se odustalo od slanja
vojske na Erdebil.
Ali kako je ah doao u blizinu, u vojsci se pojavila neka vrsta
beznaa i zbunjenosti. Jer iako je prispio glas da e panje vrijednom pai doi u pomo padiah, vojsci jo uvijek nije stigao neki
pouzdan znak da bi u to povjerovali. Dok je paa bio u stanju velike
zabrinutosti i ne znajui ta raditi kad ah sprema napad na nas i
hoe li padiah prispjeti, otvorio je Divan Hafiza 138 , neka je Allahova
milost na njemu i na sluajno otvorenoj stranici bila je pjesma
koja poinje:
"Nou doe donosilac vesele vijesti od Asafa
I od Sule;mana stzze zna k veselog sk upa. " 139
0

oV

Na ovo se jako obradova, poe se Bogu zahvaljivati i dijeliti

milostinju. Iza toga podie se sa tog konaita i smjesti se na
mjesto koje je poznato kao visoravan Odan. Nakon ovoga kod ahovih pristalica vie nije ostalo nikakve sumnje da e doi padiah.
Tri dana kasnije, devetnaestog dana mjeseca rebiulevvela devetsto
etrdeset prve 140 , svijetli padiah je stigao u Tebriz. Tebriski narod
je sterao pod noge njegovog prekrasnog konja najljepe prostirke
i tako su ga doekali. Dolazak padiaha je stigao do vojske na
Hoda emsuddin Muhammed Hafiz irazi jedan je od najveih klasinih
iranskih pjesnika. Bio je uveni majstor gazela (kratke lirske pjesnike vrste).
ivio je u irazu gdje je i umro 791 (1389). Poslije njegove smrti njegovi
potovaoci su sabrali njegove pjesme u Divan (Zbornik poezije).
139 Asaf je vezir hazreti Sulejmana ili Solomona mudrog. I sam je bio poznat po
otroumnosti, hrabrosti i sposobnosti voenja drave pa je njegovo ime esto
sluilo pjesnicima kao simbol tih osobina koje je on posjedovao.
140 To je 29.9.1534.
138

163

poljani Odan bez glasa kao to dua ulazi u tijelo. Atmosfera je

bila takva kao da su se dva ogromna mora iji se krajevi ne vide
poeli mijeati jedno s drugim. Nakon mnogih valova, te doline i
polja zbog obilja raznih atora poinjale su se priinjati poput bai
lala. Slijedeeg dana prireen je divan na kome su serasker, beglerbegovi, visoki komandanti i ostali uglednici ljubili ruku sultanu
i bili nagraeni poasnim kaftanima i jo mnogim darovima. Slijedeeg dana opet je bio skup; bili su prisutni: Muzaffer sultan-padiah Gilana i velikai vezani uz njega, ranije spomenuti Murad-beg,
jedan od prineva Akkojunlua, te neki prinevi Timurovog porijekla.
Svi su oni podnosili trud i muku s nadom da e u ovom ratu ostvariti neka osvajanja za sebe. Stigli su do asti da poljube noge padiahovog prijestolja i doivjeli su vrlo blisku panju. Kratko reeno:
toga dana je vojska, koja je inae bezosjeajna, dolaskom padiaha
stigla do novog ivota i bezgranine radosti.
Krivovjemi ah je bio stigao blizu, ali je bilo shvaeno da islamska vojska nee krenuti na njega. Zbog toga se s izrekom "Gdje
god ah bio neka se ide na njega, i s Boijom odredbom neka se ide
na mejdan", dvadeset estog dana istog mjeseca krenulo se s toga
konaka i smjestilo se u mjestu poznatom kao Puser-i Dem-han. U
to vrijeme su neki seraskerovi junaci naili naprijed na nekoliko
Iranaca, i nakon podobrog okraja, pobjedonosni vjetar je puhnuo
na stranu islamske vojske, nekoliko glava je nataknuto na koplja, a
nekoliko je zarobljeno i dovedeno da slue kao vodii. Odatle se
dolo u grad Sultanije. Mehmed-beg, sin ahruh-bega iz dinastije
Zulkadir, koji je ranije iz nekih razloga preao na stranu perzijskog
aha i postao han Tarim-i Halhola, sada je iskoristio priliku i na
ovom konaku priao islamskoj vojsci. Isti Mehmed-beg bio je ugledan i potovan i kasnije mu je dato mjesto erzurumskog beglerbega
i sandakbega Nigbolua.
Dok se boravilo u ovom konaitu pogoralo se vrijeme. Hladnoa se toliko uveala da su snijeg i kia koji su padali prelazili u
mraz, sela, boravita i putovi se gotovo nisu ni vidjeli. Nema puta,
nema vodia, nema ita, nema hrane. Na horizontu siva brda, uske
staze koje vode uzbrdo, nema nita osim snijega koji sve prekriva
i mui duu. Sva vojska je sa hiljadu muka i tegoba stigla do klanca
Karabag i sa velikim naporom ga prola. Onda se dolo do Derguzuna
164

u granicama Isfahana, odavde nasuprot Hemedanu i nakon nekoliko

konaka do Kasr-i irina. Kad se stiglo na obale velike rijeke ije je
ime Dokuz ulum, nadole su vode i rijeka se izlila. Zbog toga su
deve i mazge u karavanu, sa teretom i atorima upadale u bujicu i
poput slame nestajale u njoj. Ukratko, oni koji su se alili na teki
teret, zahvaljivali su Bogu to su spasili ivot. A onima koji su se
uduili u vodi nije bilo broja.
OSVOJENJE BAGDADA

24. demaifjelevvel 941. (I.I2.I535). Tekeli Mehmed-han, koji je

upravljao Bagdadom u ime krivovjernog aha kao jedan kolebljiv
valij a, traio je spas od padiaha, i ta njegova molba je dola prije
nekoliko dana u pismu poslanom po glasniku. Ali zbog velikog
straha koji im se uvukao u srce, jo prije nego je islamska vojska
dola da napadne, sve malo i veliko sa svim stvarima i imovinom je
pobjeglo na perzijsku stranu. Nakon prelaska rijeke o kojoj je ranije
bilo govora, poduzetni paa je na elu predvodnice, kao i uvijek,
otiao konak-dva naprijed. Tako je on bio prvi koji je uao u Bagdad.
Ukrasio je zidove i tornjeve islamskim pobjednikim bajracima,
to je ispunjavalo muslimane radou i veseljem, pa je istog dana
izaao pred padiaha donosei mu kljueve grada.
Nakon dva dana, dvadeset devetog dana spomenutog mjeseca, i
preuzvieni padiah je doao pred Bagdad. Prije nego se smjestio
u svoj carski ator, sretan i veseo sa svom pobjednikom vojskom,
posjetio je svijetli mezar Imam-i Azama141 , neka je milost Allahova
nad njim. Cilj ovoga je bio odati poast presvjetlom imamu i u isto
vrijeme oistiti okolinu od neprijatelja islama. Neka je hvala i zahvala Uzvienom Allahu koji je ostvario ovu elju asnom padiahu.
Onda je svojom posjetom poastio mezar imama Muse Kazima 142
Ebu Hanifa Nu'man b. Sabit, poznat kao Imam-i azam je jedan od etvorice
sunijskih imama. On je u ovom redosljedu sunijskih imama prvi. Osniva
je najrairenije islamske sunijske kole-hanefijstva. Umro je 150. (767.) u
Bagdadu.
142 Imam Musa b. Dafer Kazim (128./744.- 183./799.) sin je estog iitskog
imama Dafera Kazima. Kako je njegov stariji brat Ismail umro jo za oeva
ivota to je imamet (voenje muslimana) pripalo Musi b. Dafer Kazimu.
141

165

- neka je uzvieni Allah njime zadovoljan - pa je zatim i sirotinji

podijelio neizmjernu milostinju.
Nakon toga, dvadeset sedmog dana istog mjeseca uao je i zasjeo
u dvor koji otvara unutranjost, a koji je bio stanite i boravite
starih halifa, a nalazi se unutar grada. Posjetio je blagoslovene mezarove svih evlija koji lee u Bagdadu i izdao nareenja da se poprave njihova poruena turbeta. Izdao je naredbu da se na mezaru
ejh Abdulkadira Gilanija143 - neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim - podigne visoko turbe i sagradi imaret. Ovaj posao je
brzo zavren. Onda je ispunio elju posjetom mezara hazreti Alije,
predvodnika ehida Kerbele- neka je Allah njima zadovoljan. Neka
je velika hvala Uzvienom Allahu, na pobjede naviknuti padiah
povratio je izgled Bagdada u stanje da bi mu pozavidio iremski
(rajski) vrt, a padiahovi ljudi su ovaj kraj i sve njegove gradove s
kraja na kraj obili. Svoj kurdskoj vojsci i vojsci skupljenoj iz bliih pokrajina dat je dopust. Planirano je da samo carska garda i rumelijska vojska provedu zimu u Bagdadu i okolini.
PRONALAENJE BLAGOSLOVENOG MEZARA IMAM-I AZAMA
IZ KUFE KOJI JE SJAJNO SVJETLO ISLAMSKOG UMMETA

Delalzade, autor djela Tabakat-i memfilik i rahmetli Ali-efendi u

svojim historijama su ovako pisali: Dok sretni padiah jo nije doao do granice Hemedana doao je jedan dobri i dao vijest jednom
auu koji je bio iz reda sufija da se asni mezar Imam-i Azama ne
vidi jasno i objasnio mu je slijedee:
"Kad su Iranci napredovali prema Bagdadu, u turbetu Imam-i
Azama bio je jedan uvar sunnija. Jednom kad je pala no njegova
preuzvienost Imam ovako mu se obrati: "ah i krivovjemi vojnici
pod njegovom komandom imaju namjeru ui ovdje i unititi sunnije.
No jedan ogranak iija se odvojio od ove matice smatrajui da je Ismail, iako
je umro za oeva ivota, ustvari nestao i da e se pojaviti pred smak svijeta.
Taj ogranak iija se zove ismailije.
143 Abdulkadir Gilani ili Gejlani (470./1077.- 561./1165-66.). Roen u Iranu u
gradu Gejlanu (ili Gilanu). Osniva tarikata koji je po njegovom imenu prozvan Kadiriye ili Kadiri terikati. Takoer bio veliki uenjak u oblasti hadisa,
fikha i tefsira.

166

arko ele spaliti moje kosti. Podignite sanduk iznad mene i stavite ga na drugo mjesto. Tamo je toboe zakopan nevjernik i dozvoljeno je ruiti. Jer zbog njihovog bezvjerstva i ja sam u tjeskobi
to sam ovdje naputen u mrklom mraku."
Onda je uvar turbeta posluao kao dragulj ukraene rijei as
nog imama i postupio po njegovoj elji.
au, sufija, je to prenio slavnom seraskeru. A Ibrahim-paa ga
je upozorio: "Napomeni mi to ako s Boijom pomou uspijemo
uzeti Bagdad." Kad se ulo u Bagdad rekao je: "Neka se svakako
nae svijetli Imamov mezar. Bie da postoje ostaci turbeta koje su
izgradili islamski sultani". Za ovu dunost je zaduena jedna sposobna osoba po imenu Takun Halife, jedan od njemu bliskih profesora, i tako je on zamolio da mu pomonik bude neko ko je stekao slavu meu muderrisima. Serasker je uistinu ovako postupio i
spomenutom muderrisu sa nekoliko pomagaa prepustio posao.
Nakon kratkog vremena muderris se vrati potpuno iscrpljen,
doe do seraskera i obavijesti ga: "Dok je jedan od radnika radio s
lopatom, ukaza se ostatak jedne zgrade. Moe biti da je to zgrada
koja se trai-rekli smo - i nastavili raditi. Kad se pomakao jedan
kamen odjednom se pojavio iznutra tako lijep miris da nas je sve
obuhvatio i ja sam napola onesvijeten pao, a radnik koji je kopao
predao je svoju duu (umro)". Paa odmah otra tamo i nae radnika mrtva. I on sam se napuni tim ugodnim mirisom kao i oni oko
njega i vie nije ostala nikakva sumnja da svi osjeaju isti miris.
Paa taj kamen postavi svojom rukom na njegovo mjesto. Doveli
su i sretnog padiaha i spustili do tog blagoslovenog mjesta gdje
se osjeti ugodan miris. Padiah je naredio da se na ovom mjestu
podigne turbe, a okolo njega da se sagradi vrsta tvrava. U tvravu
su postavljeni topovi i derbzeni i vojska koja e je uvati. Osnovani
su imaret i vakufi da bi se nahranili i napojili oni koji dolaze u obilazak pa su postavljene i mutevelije.
U to vrijeme Gazan-han, gospodar Horasana, na izgled je primio sunijski mezheb i vezao se za Carstvo. Nadajui se da e mu
njegova drava biti darovana kao beglerbegluk doivio je mnoga
uvaanja. Ali, kako mu je od roenja u duu utisnuta nesrea, on
se ponovo vratio starom vjerovanju, pokorio se ahu to je bio povod da ue u njegovu slubu. Kasnije je naao svoju kaznu.
167

A defterdar Iskender-elebi je objeen osmog dana

mazana. Neka mu se Uzvieni Allah smiluje.

asnog

ra-

PADIAHOV ODLAZAK IZ BAGDADA U ISTANBUL

Utoite

svijeta, sretni padiah, dok je bio u bagdadskom zimovalitu, iranski ah je iz sakrivenog kuta izaao na vidjelo, krenuo je
prema Tebrizu, a islamska vojska koja je ekala u tvravi enb-i
Gazan, nije mogla izdrati u toj tvravi pa se rasula. I Ulama-beg
je pobjegao i sklonio se u tvravi Van. Doao je ah i opsjeo Van.
inilo se da se Ulama bori sa ahovim snagama.
U vrijeme kad je padiah saznao za ovo stanje, prola je zimska
estina i znaci proljea su se smijeili na zemljinoj povrini. Sretni
padiah odlui da se smjesta ide na Tebriz. Poslao je po ulacima
naredbe vojsci koja je u zimovalitu i dvadeset osmog dana blagoslovenog ramazana krenulo se iz Bagdada prema Tebrizu. Kad se
stiglo na konak u mjesto zvano Goktepe, iranska vojska, koja je
bila pred Vanom, ula je za ovo, odatle se povukla i pobjegla. Na
to se krenulo iz Goktepe pa su se prola krevita brda. Prenoivi
tada na prostranim mjestima, islamska vojska je dola i prikljuila
se padiahovoj ordiji.
U meuvremenu se ulo u devetsto etrdeset drugu godinu.
etvrtog dana mjeseca muharrema (5.7.1535.) asni padiah i serasker stigli su u Tebriz. Obili su ahove dvore. U tom nemilosrdnom
vremenu prouen je ezan na munari sultan Hasanove damije u
kojoj se ni duma nije klanjala i u kojoj je potpuno uniten erijat
Muhammeda alajhisselama. Kad su vjernici pozivali na Bajram,
muslimanski demat i padiah svijeta ovdje su klanjali dumu
namaz. Na istom mjestu svima dvorjanima su u skladu s tradicijom podijeljeni pokloni. Svim timamicima su poveane plae.
Pobjednika vojska je obradovana padiahovim ceremonijama i
poklonima.
Neprijatelj vie nije imao mogunost da se suprotstavi. Cilj mu
je bio sakriti se iza zavjese, islamsku vojsku privui u pustinje i
ostavili ga u opasnosti da nema ta jesti. Poduzetni paa je pak,
prevarivi se sjajnim prijemom na koji je naiao kod tamonjeg
svijeta, ne upoznavi pravo stanje stvari, izaao iz Tebriza i s ciljem
168

da slijedi aha, treeg dana mjeseca safera (3.8.1535.) ulogorio se

u blizini grada Derguzina. Tamo su doli ahovi ljudi i ponovno
molili mir. Nakon toga uputio se prema Anadoliji, a dvadeset
prvog dana istog mjeseca (21.8.1535.) ponovo se vratio u Tebriz.
Nakon to je est dana ostao u Tebrizu krenuo je na put i etvrtog
dana mjeseca rebiulevvela (2.9.1535.) posjetio je svijetli grob
ems-i Tebrizija 144 u Hoju. Odatle se dolo u Erdis, potom u
Amid 145 pa se prela rijeka Eufrat i dvadeset osmog dana toga mjeseca spustila se na Halep. A odavde se sretno i uspjeno dolo u
Istanbul, etrnaestog dana mjeseca redeba (8.1.1536.). Kako je
sretni padiah dugo vremena ostao u daljini, narod ga je mnogo
poelio. Kad su Stambolije vidjele njegovo lice doivjele su sretan
praznik. Sve ulice, arija i pazari prijestolnice su ukraeni i napravljeno je veselje.
KAKO JE SERASKER I VELIKI VEZIR IBRAHIM-PAA
NALJUTIO PADIAHA

22. ramazan 942. (22.2.1536.). Ibrahim-paa je mnogim svojim po-

stupcima povrijedio srce preuzvienog padiaha, ali se inilo da to

nema nikakav uinak. Jedan od postupaka koji su rasrdili padiaha je to to je za vrijeme pohoda vojska bila izloena stradanju
zbog zime. Druga njegova krivica je to je dao objesiti defterdara
Iskender-elebija. Izgleda da je padiah upozorio seraskera u vrijeme kad je poao u pohod "Iskender-elebi je iskusan i sposoban
ovjek, nemoj se suprotstavljati njegovom miljenju". A posebno
jo to je Ibrahim-paa svalio odgovornost zbog stradanja vojske u
zimskim uvjetima na Iskender-elebija, ali se kasnije ispostavilo
da on nema krivice za to. Jedna od stvari koje se padiahu nisu
svidjele je i to to je stradalo mnogo vojske, a nije postignut adekvatan uspjeh: osvojen je samo Adildevaz i jo nekoliko nevanih
tvrava. Kad su opet Ulama i jo neke osobe iijski preobraenici,
144

145

emsuddin Muhammed b. Melik iz Tebriza, uveni sufija (mistik) i voa (inspirator) Mevlana Delaluddina Rumija. Zbog prevelike bliskosti koju je
Mevlana Delaluddin Rumi gajio prema njemu, protjeran je od strane zavidnika iz Konje i otiao u nepoznatom pravcu.
Ami d je staro ime za grad Dijarbekir na jugoistoku Anadolije.

169

obraajui

mu se ulizivaki govorili: "Koliko ima vladara koji kao

i ah koriste titulu sultan, a trebalo bi da su od sretnog padiaha na
nekoliko stupnjeva nioj razini, ak se za vrijeme halifa titula sultana davala i velikim vezirima pa zato ne biste traili tu titulu",
veliki vezir se poeo sasvim neumjereno ponaati. Meutim, kad
je padiah doao u Tebriz, prije nego se prikljuio vojsci, serasker
je dao da se po telalima obznane naredbe koje je navodno dao padiah. Iskender-elebi se ovome usprotivio i to je bio poetak iskazivanja seraskerove mrnje prema defterdaru. I kad je sretni padiah ponovo doao u Tebriz, Ibrahim-paa je ponovo izdao naredbe
u ime sultana i dao da se obznane po telalima. Jo nekim postupcima poput ovih izazvao je srdbu sretnog padiaha, iako on nije
naizgled uskraivao panju i uvaavanje prema njemu. Ali da je i
po Boijoj pravdi kazna bila ispravna, rahmetli Delalzade objanjava slijedeim rijeima.
SLUAJ IBRAHIM-PAE

Od poetka svoga zaposlenja i od poetaka najslavnijeg perioda

do pohoda na Bagdad, ovaj siromah (Delalzade) je bio pisar padiahovog divana. Ibrahim-paa nije nikad pokazivao u sluenju padiahu nikakav nedostatak niti je zanemarivao slubu. Namjera
mu je uvijek bila dobra i uvijek se nalazio na strani pravde. Na divanu, u skladu sa tradicijom iz perioda osmanskih sultana, ni veliki
vezir ni iskusni veziri nisu se udaljavali od naredbe, ni do jedne
odluke u svim dravnim i zajednikim poslovima se nije dolazilo
bez dogovaranja. Svako pitanje se podrobno razmatralo, uvaavalo
se miljenje strunjaka. O svakoj temi je pitao i zakljuivao na
osnovu Boije naredbe erijatskih postulata i odredbi padiahavih zakona i u skladu s njima je vladao. Posebno je do najvie
mjere uvaavao Kur'an, ako bi mu ko poklonio mushaf, uzimao
ga je rukama, stavljao na glavu i prsa i na nie mjesto ga nije
sputao.
Nakon osvojenja Bagdada uspostavio je bliske veze sa nekim
niim ljudima i s nekim neznalicama se stalno druio. Razgovarajui stalno s njima promijenio je moral, osjeaj prema pravdi i pravici je sasvim zbrisao, njegov razum je izbjegavao i da slua istinu.
170

Sauvaj Boe, zbog stalnog druenja s loim osobama, zbog blizine

s glupostima, zbog tijesnih veza sa neznalicama, zapao je na kraju
u muku i nevolju. Paa je potpuno pao pod utjecaj osramoenih
ljudi, nije bio ravnoduan na njihove savjete. ak kad bi vidio da
mu neko eli pokloniti asni mushaf, otjerao bi ga odatle i ni na
kakav nain ga nije htio primiti. Ovo paino zastranjivanje bez
sumnje je padiah vidio i znao. Zato je serasker izazvao padiahovu
srdbu. Dok je mimo spavao u sobi odvojenoj za njega u padiahom haremu, rukom delata Alije okonan je njegov ivot. Neka
mu se Allah smiluje!

UPAD U VILAJET GRUZIJU

15. muharrem 943- (5.8.1536.). Gospodar Bajburta, slavni komandant

Mehmed-han, skupljao je i pozivao vojsku pokrajine za akin (upad)
i onda uao u gruzijski vilajet. Kad je poelo haranje gruzijski nevjernici su se suprotstavili islamskoj vojsci pa se zametnula estoka bitka. Vjetar pobjede zapuhao je na stranu islamske vojske pa
su bezbrojni nevjernici uniteni. Preostali su se rasuli i razbjeali,
a islamski vojnici su se dali u pljaku i toliko su plijena zadobili
da je nemogue objasniti. Nakon ovog efikasnog pokreta jo trietiri sandaka su iskazala pokornost pa su od strane padiaha odreeni njihovi upravitelji.

OSVOJENJE TVRAVE KASTILIJE U POKRAJINI APULIJI OD

STRANE GAZI HAJREDDIN-PAE

2.

rebiulahir943- (18.9.1536.). Gazi Hajreddin-paa, pomorski ratnik,

doao je sa sultanovom mornaricom do zemlje Apulije, okolinu

poharao, razruio gradove i sela. Kako se jedan broj nevjemikih
vojnika sklonio u jaku tvravu Kastiliju i kako se tamo branio,
krenuo je na njih i opsjeo je tvravu. Izvukao je mornarike topove,
jedno vrijeme tukao i nakon otvaranja nekoliko rupa, zahvaljujui
Boijoj pomoi, napao je i uzeo. Islamski vojnici su doli do bogatog plijena.
171

VELIKI BOJ U BLIZINI SOLINSKE TVRAVE, POBJEDA GAZIJA I

OSVOJENJE TVRAVE KLIS U BOSANSKOM VILAJETU

PoslJednji dan ramazana 943 godine (12.3-1537.). Tvrava Klis u grani

nom podruju Bosne bila je zborno mjesto odmetnika i mjesto
druenja nevjernika koji su izigravali junatvo. Veina ovih su
muslimanima povremeno nanosili tetu, ali kako im je tvrava
bila na takvom mjestu da joj je teko prii i kako su na nju postavili topove, bilo ju je teko zauzeti i s drugih putova. Zbog toga je
beg svijetla lica i dravni komandant lijepe naravi, tadanji bosanski valija, rahmetli Husrev-beg, planirao da se popravi solinska
tvrava koja se nalazi u blizini klike tvrave a odavno je u ruevnom stanju i dola je u stanje da u njoj obitavaju sove i slijepi mievi.
Izvijestio je padiaha o svom planu da u nju smjesti gazije koji bi
napadali nevjernike i opsjeli kliku tvravu i nadati se da bi se ta
vrsta tvrava mogla prikljuiti islamskim tvravama, a padiah je
ovaj njegov plan prihvatio. Tako je Husrev-beg nakon popravke
tvrave onako kako treba stavio u nju potreban broj gazija. Na ovo
se opet okrenuo bombardiranju nevjernika, ije je mjesto pakao, a kapije tvrave su stalno bile zatvorene. Nevjernici su obavijestili kralja
da u ovom stanju nee moi izdrati i poruili da "ako vam je potrebna klika tvrava, izbacite muslimane iz solinske tvrave."
Na ovaj prijedlog nevjerni kralj poalje tano deset hiljada vojnika. Saznavi ovo, Husrev-beg uputi tamo Gazi Murad-bega 146 ,
izuzetnog borca koji se na mnogim slinim mjestima istakao i koji
nema u tome premcu i dade pod njegovu komandu pet tisua odabranih ljudi. Kad su se muslimani suoili s nevjernicima pred solinskom tvravom zametnuo se takav krvavi boj, takvo komeanje
da takvo to dosad nije vieno, a istina je da se od prokletnika nije
spasila ni jedna jedina osoba. U strahu i panici nevjernici su napustili kliku tvravu i traili su put da spasu gole ivote. Iz tvrave i
od pogubljenih nevjernika uzeto je toliko plijena da je do sada to
rijetko vieno. Kad je rahmetli Husrev-beg o ovom boju i pobjedi
146

Gazi Murad-beg Tardi ehaja Gazi Husrev-bega i kasnije prvi sandakbeg

Klisa (944./1 537-38.) je roen u blizini Zadra. Preao je na islam i bio jedan
od najsposobnijih osmanskih graninih komandanata. Pokopan je u turbetu
uz Gazi Husrev-begovo, u Sarajevu.

172

izvijestio padiaha, njemu su poveani prihodi, a Gazi Muradu je

dat jedan zeamet.
Kako je ova bitka opisana u nevjemikim povijestima vidjet e
se u dijelu iza ovoga.
OSVOJENJE TVRAVE IVARNA (VRANA) I NAD IN

Godina 944 (1537-38.). Gazi Husrev-beg je na ove tvrave poslao

vojsku i uzeo ih sabljom. Borci koji su uestvovali u bici zadobili
su veliki plijen. O ovoj sjajnoj bici padiaha je obavijestio Husrev-beg sa spomenutim Muradom vojvodom. Zamolio je u isto vrijeme
da se neki krajevi bosanskog sandaka od strane klike tvrave
sastave sa dvije spomenute tvrave, da se formira novi sandak i
da se na njegovo elo postavi Murad Gazi to bi mu bila nagrada.
Preuzvieni padiah je ovaj prijedlog prihvatio i napravljeno je
kako treba.
OSVOJENJE TVRA VA KNINA I OBROVCA

Godina 944 (1537-38.). I ove tvrave su kao plod napora Husrev-bega

i Gazi Murad-bega pripojene padiahovim zemljama. Spomenute
tvrave sam vidio ja, siromah. irina im je samo koliko u velike
kule, sada su izdvojene iz Klisa i vezane su za Krki sandak.
Razdvojeni su prvi put dok su sandakbezi bili rahmetli Amaut-oglu Yahyali Mahmud-beg i kliki sandakbeg Solak Mehmed-beg. Pria se da je zbog toga Veli-beg zamrzio Mahmud-bega.
Dok je jo bio vezan sa Klisom, Arnaut-Memi-beg, otac Sarho
Gazi Ibrahim-pae, ga je razdvojio i kako je granica ovom novom
sandaku rijeka Krka nazvan je Krkim sandakom.
SAETAK O POHODU NA OTOK KRF

PADIAHOV ODLAZAK
7 zulhidde 943- (J7.5.1537) Venecija je velik grad podignut na
morskoj obali. A pored toga, to je drava koja ima mnogo otoka,
tvrava i sela. Njeno stanovnitvo je postalo poznato po tome ~to

ima mnogo bogatih i sposobnih ljudi. Sa velikim brojem laa i ljudima sposobnim za mornaricu, poznati su i po lukavstvu i avo
ljim rabotama. Tu je domovina i izvor ohe, kadife i drugih lijepih
roba. Kako su im veina krajeva u susjedstvu sa padiahovim zemljama i kako su u zavisnosti prema muslimanima zbog prehrambenih artikala i trgovine, oni su se silom prilika iskazivali kao prijatelji, a ustvari su bili ljuti dumani. Bili su ei dumani islama
od drugih nevjernika. Prema obavjetenjima osoba kojima se moe
vjerovati, neki izmeu njih su takvi. da ako sretnu muslimana licem
u lice, zatvore se u mrano i tijesno mjesto i ne gledaju u dnevnu
svjetlost. Kao da bi okajali grijeh koji su poinili gledajui muslimana time su kanjavali svoje oi. Svi su se samo na silu prikazivali prijateljima muslimana. Meutim, nisu proputali da na svaki
nain, iza zavjese, pomau muslimanskim neprijateljima.
Poznajui sve ovo stanje, sretni padiah je odredio vezira Lutfi-pau za serdara i sa komandantom mornarice Hajreddin-paom
poslao ga u Apuliju, da im, uz Boiju pomo, odre lekciju. U vrijeme rahmetli Fatih sultan-Mehmeda, jedan od njegovih slavnih
vezira, Gedik Ahmed-paa 147 je s mornaricom doao u tu zemlju,
pljakao i harao pa se inilo kao i da e neke tvrave osvojiti. Ali
kako je padiah odselio s ovog svijeta i Gedik Ahmed-paa se, zajedno s mornaricom, vratio u Istanbul.
Da bi sada tu isputenu priliku nadoknadio, padiah je izdao naredbu da e i sam krenuti u pohod, a pozvao je da mu se pridrue i
prinevi Mehmed i Selim koji su pretendenti na prijestol.
Nakon to se proslavio blagoslovljeni Bajram u mjestu zvanom
Indugez, petog dana mjeseca muharrema devetsto etrdeset etvrte
(14.6.1537.), ulogorile se u polju Samakova. Odatle, preavi Skopje, dolo se kod elbasanske tvrave, dvadesetdevetog dana toga
mjeseca. To je kraj bogat divljai za lov. Organiziran je lov s potjerom. Lov koji je trajao dva-tri dana, u kojem se lovilo po poljima,
147

Veliki vezir u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha, od 1474-1477. godine, a

onda komandant mornarice 1478.-1480. Nakon Fatihove smrti, za vrijeme
sultana Bqjezida II dolo je do pobune janjiara. Kako se znalo da janj are
podravaju ljudi koji su regrutirani devirmom, a meu njima je najistaknutiji bio Gedik Ahmed-paa, koji je inae bio porijeklom Albanac ili Grk, on je
pogubljen 1481. godine.

174

brdima, dolinama i kru ne moe se u svako doba vidjeti. Zadovoljstvo i uitak padiaha i prineva nije mogue opisati niti ikakvom mjerom obuhvatiti. Lovne ivotinje su se zamorile da stupnja
nemoi. U tako izmorenom stanju, htjele ne htjele, kao domae ivotinje su se primakle ljudima i pokazujui blagost i milost traile
su da im se smiluje. Pri ovakvom prizoru kod svakog su izbili osjeaji blagosti i milosra. Na kraju je sretni padiah oslobodio bezbrojne skupljene ivotinje i izdao naredbu da ih niko ne smije muiti.
Petog dana mjeseca safera (19.7.1537.) ulogorilo se u polju
Avlonja 148 . Avlonja je jedna tvrava na krajini okruena s jedne
strane morem, a s drugih strana planinama Arnautluka. Arnautski
narod je kao bajrak predvodnik u ispravnosti i odanosti, a uz to,
uzdajui se u svoju hrabrost, nikome ne poginje iju. A s druge
strane ne proputaju praviti smutnje i hrava djela. Stalno pljaka
ju i haraju okolne muslimanske zemlje, bile one dalje ili blie, i
toliko su se osilili i ako se na ovo jo neko vrijeme zatvore oi jasno je da e nanijeti veliku tetu islamskim zemljama. Zbog toga je
veliki vezir toga vremena Ajas-paa, i sam arnautskog porijekla,
podigao sretnog padiaha na ovaj pohod. U osnovi, glavni motiv
Ajas-paina odlaska u ovu zemlju je osigurati prihode i rashode za
ovaj kraj. Ova zemlja je bila uporite i sklonite nevjernika koji su
dolazili spolja. Uz pomo Arnauta nevjernici esto postiu uspjeh,
nikad se ne usteui da prave smutnje. A sada, posredstvom velikog vezira, doli su buntovnici koji su se skrivali po krevitim i
nepristupanim mjestima, pokorili se i proli se tog munog posla.
ak su zemlji priskrbili poloaj sandaka. Novom sandaku, kome
je dato ime Delvine 149 , postavljen je sandakbeg, kadija i dizdar i
pripojenje padiahovim zemljama.
POJEDINOSTI O RATU KOJI SU PODUZELI LUTFI-PAA I
KAPUDAN HAJREDDIN-PAA

Ove pae su na naredbu padiaha sedam drava (klimata) doli u

dravu Apuliju i nanijeli su niskim nevjernicima velike gubitke.
148
149

Pokrajina na jugu Albanije.

Del vine, sredite pokrajine A vl onije.

175

Idui sa dvanaest galija da se prikljui padiahovoj mornarici, tadanji mornariki ehaja - Ali Kethuda, u vrijeme dok je prolazio
ispred krfske tvrave, doivio je napad uvenog nevjernikog komandanta Andrea Dorije 150 koji se tada nalazio u zaljevu. Bila je
estoka borba, ali kako su nevjernici bili mnogo brojniji, nije se
moglo oduprijeti. Svi muslimani su ili zarobljeni ili pali kao ehidi
ili se utopili u nemirnom moru.
Kasnije je vezirov izaslanik bostan-ehaja, opet kao mornariki
ehaja, idui prema otoku Krfu naiao na etiri mletake galije.
Rekao im je da ide u svojstvu izaslanika, ali ga oni nisu uope sluali i sve su ih zarobili. Ali iz straha da e se za ovo saznati potopili su im brod, a njih su jednog po jednog ubijali.
Tada se jedan mladi, ne mirei se da ovako umre guenjem u
moru, baci u more iako su mu ruke bile svezane. Uz Boiju pomo
naiao je na jednu dasku, nekako se na nju ispeo i na nemirnim valovima, potpuno iscrpljen, naie na brod Karamursel 151 koji je prevozio ratne materijal i opremu za osmansku vojsku. Mornari su se
zapitali "Da ovo nije kakav morski ovjek?", podigli ga na brod, i
saznavi ta se s njim zbilo odveli su ga serdaru Lutfi-pai. Lutfi-paa ga odvede padiahu i odmah ga obavijesti ta se zbilo. im
je preuzvieni padiah saznao za ova dva sluaja, odmah je izdao
naredbu da se ide na otok Krf, a i sam se postavio nasprama otoku
Krfu. im je naredba izdana opsjednuti je Krf. Mnoge jedinice
vojske odvojile su se iz padiahove pratnje i prele na otok. Okruena s mora mornaricom, a sa kopna vojskom, tvrava je tuena
dan-no pa su se na zidovima ukazale podesne upljine za juri.
Na sve strane svoga prostranog otoka razile su se akindije, palili
sela i zadobili bezbrojno mnogo zarobljenika i plijena. U toku mjesec dana, koliko je trajala opsada, nije ostao poteen nijedan ugao
otoka koji nije poruen.
U meuvremenu je prola morska sezona. Zazimilo je i zbog velike studeni nije ostalo vremena ni da se tu boravi niti da se ratuje.
150

151

Andrea Doria (1466.-1560.), enoveki kondotjer. Borio se na Mediteranu

protiv Francuza i Turaka i uz pomo Karla V oslobodio enovu od Francuza.
Uz pomo istog kralja 1535. osvojio Tunis. Uspio uvrstiti vlast u enovi.
Karamursel je tip lahkih, brzih borbenih brodica koje su imale Osmanlije, a
prozvane su po jednom komandantu koji je nosio to ime.

176

ak kad se vojska postavljala prema Krfu toliko je obilna kia

pljutala da nije ostao nijedan neoteen ator pa ak ni konj ni
ovjek. Sretni padiah je vidjevi stanje ocijenio da treba ovo odgoditi i poslao je velikog vezira Ajas-pau na otok, izdavi naredbu
da je za sada bolje da se odustane od tvrave. Padiah nije prihvatio preporuku Lutfi-pae i kapudana Hajreddin-pae, koji su rekli
da je teta da toliki uloeni trud propadne sada kada je osvojen je
izvjesno i kada su na zidu tvrave tolike rupe, pa da bi se vrijedilo
potruditi jo koji dan.
Ali rahmetli Ali-efendi, oslanjajui se na izvore kojima se moe
vjerovati objasnio je u svojoj historiji razlog naputanja opsade
tvrave time to su od jednog topovskog hica poginula etvorica
gazija. Kad je to uo padiah, rekao je ')ednog svoga borca ne dam
za tisuu ovakvih tvrava" i odmah je zapovjedio da se obustavi
opsada.
Meutim, islamske gazije u opsadi tvrave i u juriima dobile
su toliko krvavih rana od neprijatelja kao da su se borile u frontalnim borbama. Oni su zbilja i nagraivani od sultana i drugih velikodostojnika nagradama i pohvalama, ali istinske nagrade osim
nagrade Dennetom koji je Gospodar svjetova obeao, nema. Mi
samo vidimo svojim oima rane gazija i pogibije ehida koji idu u
rat.
Ja, siromah, bio sam svjedok jednom takvom dogaaju. Hiljadu
sedme (1598-99.) godine, u vrijeme opsade tvrave Varad 152 , bio
je serdar (vojskovoa) Satirdi Mehmed-paa i naao se sa brojnom
tatarskom vojskom krimskog hana Gazi Giraj-hana. Osvaja Ostrogona rahmetli Mehmed-paa, tadanji rumelijski beglerbeg, bio je
zaduen da tue veliku kulu s desne strane varadske tvrave. Tvrava je dva puta minirana. Prva mina je samo odlomi la dio tvrav
skog zida s lica, ali nije nanijela nikakvu tetu bedemima. Od druge
mine je tvravski bedem odletio u zrak i pojavila se dovoljno velika
upljina za napad. Gazije su se ispele na tvravske zidove, pobole
bajrake i proueni su ezani. Ali nevjernici su uzeli pouku iz napada,
na unutranjoj strani tvrave su postavili prepreke i iskopali rovove
ime su formirali jaku obrambenu liniju. Stoga se nije moglo ui u
152

V arad (danas Oradea) grad u Zapadnoj Rumuniji.

177

unutranjost tvrave. Za vrijeme borbi izlazilo se iz zaklona i opet

se vraalo, a da bi se sprijeila teta od topovske i puane paljbe,
poredani su sepeti a iza njih je postavljen veliki direk. Dok su et
vorica gazija sjedila na direku pukao je top i odsjekao osmorici
ljudi zdrave noge. Nekima je otkinuo koljena i bedra, drugima
pete, tako da su petorica postali ehidi, a trojica gazije. Sluajnim
ishodom, osam ljudi je samo jednim topovskim uletom, odjednom
ostalo bez nogu i to je bio vrlo udnovat dogaaj.
Ova uspomena je ovdje zapisana zbog slinosti sa sluajem e
tiri ehida koji su pali u borbi za Krf.
Padiah je zajedno s vojskom koncem mjeseca rebiulahira
( 1537. - druga sedmica mjeseca listopada) odmakao od Krfa i
dvadesetog dana mjeseca demazijelevvela (25. 0.1537.) doao u
Edrenu. Jedno vrijeme se ostalo ovdje boravei u lovu i etnjama,
a provodilo se vrijeme i u razgovorima u edrenskom saraju. S druge strane, vezir Lutfi-paa i kapudan Hajreddin-paa u povratku s
Krfa iskrcali su vojsku na otoku Kefaloniji koji pripada Veneciji,
uzeli mnogo robova i plijena i nevjernicima priinili velike tete.
Pobjednike gazije su se vratile zadovoljivi se ovim bogatim plijenom tako da su na primjer prekrasne djevice prodavane za tristo
zlatnika, a lijepi mladii za tristo aki.
OSVOJENJE POEKE TVRAVE

Godina 943- (1536-37.). Mehmed-beg Jahjapai, sandakbeg Smedereva, padiahovim fermanom je odreen za serdara i komandanta
krajikim islamskim gazijama i komandantima. Mehmed-beg je sa
islamskom vojskom dojurio do Poege i s Boijom pomoi uspio
je uzeti tvravu. U nju stavio brojnu vojsku i dizdara i dodao ovo
mjesto zemljama svoga sandaka.
STRAD/1.NJE NEVJERNI KOG KOMANDANTA K\NA IV:\.K\
KOCI};\NA KOD OSIJEKA. I GORJANA

Godina 944 (1537-38.). Govorili smo kako je nevjerniki kralj

Ferdinand uzimanjem Poege od strane Mahmud-bega i osvajanjem
tri-etiri tvrave u Bosni od strane Murad-bega bio mnogo oalo178

en,

kako je skupio vojsku i poslao na Klis i Solin i kako se od

dvanaest tisua osoba nije spasila nijedna. Sada je nestalo Ferdinando vog mira s jedne strane zbog Mehmed-bega, a s druge zbog
uspjeha Husrev-bega i Murad-bega u Bosni. Tvrave osvojene u
Hrvatskoj: Obrovac, Budak i Dreslak, ijeg sam kraljevog namjesnika vidio kad sam bio tamo, koliko god su bile male, bile su bolan
gubitak za nevjemika srca. Jer ocijenilo se da e odavde biti ugroena ne samo Hrvatska koja je pod njegovom vlau, nego e u
velikoj mjeri i Venecija pretrpjeti tetu. One su predstavljale veliku opasnost za susjedne tvrave na Bosanskoj krajini koje jo nisu
prele u muslimanske ruke. A Poega je bila na istinskom braniku
hrvatske i slavonske zemlje i gubitkom Poege smatralo se da e
biti izgubljena ova zemlja.
Tada je Ferdinand, kad je vidio da je sretni padiah bio na vojni
za Krf s islamskom vojskom i da su pogranini krajevi prazni te
da se njegovoj vojsci nee imati ko suprotstaviti, poslao vojsku s
banom Kocijanom na elu da porui islamske tvrave Vukovar,
Osijek, Erdut i druge. Vojska koja je stavljena pod komandu bana
Kocijana sastojala se od osam hiljada konjanika i esnaest hiljada
pjeaka, i to eha, Nijemaca, Madara, Franaka i Hrvata. Kad je
Mehmed-beg Jahjapai uo da su se skupili u blizini tvrave
Koprivnice, poslao je ljude bosanskom begu Husrev-begu, zvorni
kom begu Dafer-begu, svome bratu Ahmed-begu, kruevakom
begu, klikom begu Murad-begu da to prije dou. Doli su svi i
okupili se u blizini Vukovara. U to vrijeme je prokletnik ban
Kocijan postavio blizu tvrave Valpovo osam komada baljemez
topova za tuenje tvrava i trideset do etrdeset darbzena, zatim je
premostio rijeku Kozaicu i krenuo na Osijek. U vrijeme kad je
zakonaio na jednom mjestu iznad Osijeka udaljenom oko jedne
milje, Mehmed-beg je sa odabranim junacima-konjanicima jurnuo
na njih pa se zametnula estoka borba prsa u prsa. Ako je i bilo ehida meu islamskim borcima poslano je dvostruko vie prljavih
dua nevjernika Dehennemskim zebanijama. Slijedeeg dana neprijatelji su se ulogorili blizu Osijeka, iskopali rovove i poeli tui
tvravu. Mehmed-beg, drugi komandanti i gazije koje su dole iz
Vukovara u nevrijeme nisu uope neprijatelju otvorili oi i ostavili
su mu mogunost da tue tvravu.
179

Mehmed-beg je imao jednu vrlo umjesnu zamisao: skupio je

sve, koliko god je bilo hrabrih i sranih ljudi od vlaha, cigana, odmetnika i lopova iz drugih skupina i sa hiljadu i jednim obeanjem
pridobio je njihova srca, uputio ih na neprijatelja i traio od njih
da ukradu njihove volove koji vuku topove, konje i sitnu stoku
tako da su neprijatelji potpuno ostali bespomoni. Odsjeena im je
i pozadina za opskrbu s hranom. Oni su se nadali da e od strane
Valpova biti povezani, ali su i ti putovi bili brzo presjeeni od strane leventa. Iza toga poslali su tamo nekoliko buljuka nevjernika s
nadom da za vojsku nau hranu. lako su ovi imali nekog uspjeha u
Erdutu, nisu nali ni mrve hrane pa su se vratili u svoje tabore. Tako
su se nevjernici nakon bezuspjenog boravka bili prisiljeni vratiti
u svoje krajeve. Dok su prevozili topove preko mosta koji su postavili na rijeci Vadina, most se sruio pa se veliki top potopio u
vodu. U to vrijeme su na njih nahrupile gazije koje su ih slijedile,
a ovi su proavi se topa nastojali spasiti ive glave. Onda su formirali dva reda od kola i topova darbzena, a vojska je ila izmeu
tih redova i pucala. Kad su izali u jedno iroko polje utaborili su
vojsku. Ali islamska vojska je prela u napad ne davi im da otvore
oi. Bio je to tako estok i junaki boj da je veina nevjernikih
komandanata i onih koji su se upustili u odvanu bitku stradala.
Preivjeli nevjernici su opet formirali dva reda kola i trudili se da
idu u tom poretku. Ali kako u ovakvom poretku nisu imali pogodne putove za juri, prestrojili su se u jednu kolonu, meutim nisu
mnogo napredovali, stali su. Od zarobljenih uhoda se saznalo da je
zagrebaki komandant, zajedno sa predvodnikom vojskom, pobjegao i da e zauzeti put prema Valpovu. Sutradan su nevjernici
uzeti na metu, zapucalo se iz topova pa je uhvaeno toliko zarobljenika da im ni broja nema.
U kronikama nevjernika ovakvi su podaci dati o ovoj temi:
Mehmed-beg je bio najnemilosrdniji neprijatelj krana. Toliko je
prolio kranske krvi da se i samom njemu smuilo kad je pobio
grupu nemonih i nesposobnih ljudi. On je tako odsjekao noseve i
ui hiljadama neprijatelja, stotine ih je vezao jednim kanapom,
mnoge okovane slao je po sinu Arslan-pai padiahu. Kako je padiah bio u Edreni, ovi su dovedeni na divan. Arslan-pai je kao
nagrada za njegove zasluge dat poeki sandak. Ovim uspjenim
180

ishodom postiglo se to da Poega postane sandak, a da se za sandakbega postavi Arslan-paa.

Kocijanovi sljedbenici su ovako opisali njegov kraj u svojim
nevjernikim kronikama: "Kocijan je u ovoj bici tekom mukom
spasio ivot, doao do Krbalija i uz neka izvinjavanja traio je da
ga daruje. Ali kralj ga zatvori u tamnicu. Kasnije je naao neki nain pa se izbavio iz zatvora i doao u tvravu po imenu Kostajnica.
Odavde je napisao Mehmed-begu pismo u kome je molio da postane musliman i usput je padiahu nudio razne usluge. A kralj
je, kad je on pobjegao iz zatvora dao velika obeanja onome ko
ga uhvati. Tadanji zapovjednik Kostajnice, Zrinski, odsjekao je
Kocijanovu glavu i poslao je kralju.
SAETAK O POHODU NA MOLDAVIJU
PADIAHOV POLAZAK U POHOD

ro. safir 945 (8.6.1538.). Kad je rahmetli sultan Bajezid Veli, neka
milost Uzvienog Allaha bude nad njim, osvojio tvrave Kili i
Akkirman, prihvaeno je da je oblast Moldavija ula u granice
islamskih zemalja. Moldavski velikai su donijeli zakljuak da odsada nee prelaziti granicu, da e prve godine poslati hara po jednom povjerljivom ovjeku, a da e od druge godine sobom donositi hara i predavati ga u carsku blagajnu. U blagoslovljenim vremenima rahmetlije pridravalo se ovih uvjeta.
Kad je rahmetli sultan Selim postao padiah Arapa, Perzijanaca
i Grka i kad se pozabavio ozbiljnije poslovima osvojenja Irana i
Egipta, nije se mnogo zanimao za Moldaviju. Kasnije je i rahmetli
sultan Sulejman dao prednost osvajanju budimskih krajeva, a onda
i zauzimanju Bagdada i Iraka. Meutim, iz naredbi koje je slao vidi
se da je imao na umu da moldavski nevjernici nisu u potpunoj pokornosti niti su pokazali hrabrost da se otvoreno pobune. Ovako,
ne obznanjujui stanje i ne dozvoljavajui da iko osjeti ta se to
sprema, poeli su pripreme za rat. Kao prvo, nareeno je da se posebna panja posveti mornarici i nakon obavljenih priprema uputio
je lae u pravcu neprijatelja.
181

Prije nekoliko godina nareeno je da lae i galije napravljene u

Sueskom zaljevu pod komandom egipatskog beglerbega Had1m
Sulejman-pae idu u pomo Jemenu, Adenu i Bahadir-ahu, padiahu Guderata, jedne od islamskih zemalja.
Nareeno je komandantu mornarice da iz dravne mornarice
opremi dvadeset laa sa potrebnom opremom. Za muhafiza je na
tu stranu odreen erzurumski beglerbeg Mehmed-han iz porodice
Zulkadir. Kada se jo ranije padiah spustio do mjesta Sultanije 153 ,
ovaj Mehmed-han se odvojio od Iranaca, poljubio padiahove skute
i zbog toga je upravo njemu, meu slinim, pridat znaaj. Davanjem spomenutom na upravu Sultanije i okoline, na tu stranu su
upueni beglerbezi Ruma i Dijarbekira sa zadatkom da ih uvaju.
Sandakbezi Karamana, ama, Adane i Iela odreeni su da uvaju
svoje krajeve, a Ramazanogullarima154 je nareeno da uvaju svoje.
Veli-beg, sandakbeg Sisa 155 , zaduenje da ostane u gradu Ankari
i da uva anadolski ejalet. Padiah je poslao pismo princu Mustafi-hanu da pripazi na svoj sandak- Saruhan 156 . Bivi veliki vezir
Kasim-paa, kome je morejski vilajet dat kao mukata (zakup), zaduen je da osvoji tvravu Anapoli (Napulj) koja pripada Veneciji i on
se ima ve godinu-dvije nalazi pred tom tvravom. Kako jo nije uzeo
tvravu, odvojeno je neto janjiara i vojske da mu se pridrue. Za
uvanje Istanbula odreen je Ferhad-beg, sandakbeg Ajdina 157 .
Mehmed-pai rumelijskom belgerbegu 158 je poslana naredba daskuGrad u Iranu, 150 km sjeverozapadno od Kazvina.
Ramazanogullari su dinastija koja je vladala jednom malom dravom na
jugu Anadolije, oko Adane, Tarsusa i Sisa. Osniva joj je jedan turkmenski
beg, Ramazan. Drava Ramazanogullari je trajala od 780./1378.- 970./1562.,
u posljednje vrijeme kao ovisna kneevina dok najzad Osmanlije nisu dovele
valiju koji ne pripada njihovoj dinastiji da upravlja tim pokrajinom.
155 Grad na jugu Anadolije, sjedite istoimenog sandaka, 65 km sjeveroistono
od Adane. Krajem prolog stoljea imao je 3500 stanovnika, 2 damije, tri
kole, tri crkve, jedan ermenski manastir sa velikom bibliotekom. Najprije su
njim ovladali egipatski Memluci, potom Ramazanogullari pa Osmanlije.
156 Saruhan, sandak na zapadu Anadolije, sa Mani som kao centrom. Nekada je
Saruhan bio samostalna kneevina, nazvana po svome osnivau Saruhan-begu,
a kasnije je bila kao jedan sandak kojim su upravljali osmanski prinevi.
157 Sandak na jugozapadu Anadolije, nekad bio nezavisna kneevina koja je
dobila ime po svome osnivau Ajdin-begu.
158 Radi se o Mehmed-pai Sokoloviu, kasnijem velikom veziru.
153

154

182

pi vojsku u okolini Plovdiva. Stariji brat rahmetli Lala Mustafa-pae159, Husrev-paa, bio je beglerbeg Anadolije. I njemu su poslani aui da odmah sa vojskom ejaleta pree Galipolje i pridrui
se padiahovoj ordiji. Sluaj je htio da upravo kad su sve pripreme
izvrene onako kako treba prema sultanskoj asti i vrijednosti,
umre vezir Mustafa-paa i zbog toga je izbio problem koga izmeu
vezira postaviti na njegovo mjesto. Nareeno je da se upranjeno
vezirsko mjesto iza Mustafa-pae da rumelijskom beglerbegu
Mehmed-pai, rumelijski ejalet anadolskom beglerbegu Husrev-pai, anadolski ejalet beglerbegu Dijarbekira Rustem-pai, ejalet
Dijarbekira erzurumskom beglerbegu Bali-pai, a njegovo mjesto
halepskom beglerbegu Husejin-pai. Nakon ovoga, preuzvieni padiah sretno krenu na put i u drutvu sa dva princa, sultan-Selimom
i sultan-Mehmed-hanom. dvadesetog dana spomenutog mJeseca
poasti svojom posjetom Edrenu.
ZUZII'vfANJE BASRE I POKORA VANJE ZAPOVJEDNIKA
OVOG VILAJETA

Godina 945 (I538-39.). Kad je preuzvieni padiah, koji je navikao na osvajanja, jo ranije osvojio Bagdad, zapovjednik basranske zemlje je bio Emir Reid sin Megamisa. Dugo godina ovdje je
novac kovan i uene hutbe u ime njegovih predaka, a sada u njegovo ime, paje on kao nezavisan vladar iskazivao padiahu veliku
bliskost, izmeu dvije strane su se razmjenjivala pisma i meu
sobno su slani pokloni. Kasnije je imao ispravan stav prema bagdadskom beglerbegu i s njim se dobro pazio. Na kraju je po sinu
Maniju, veziru Mir Muhamedu i kazaskeru poslao padiahu mnoge
darove. Ovim darovima, koji su se sastojali od konja, raznobojnih
tkanina, sedefa, jako vrijednih bisera i merdana, saruka od kandehara i mermera, indijskih pekira, raznih slatkih jela, velikog broja
boca mirisa, pridodao je i kljueve grada Basre.
One koji su doli, dvadesetsedmog dana istog mjeseca 160 na padiahovom divanu nagradili su jednom sjajnom sveanosti, onako
kako to dolikuje sultanskoj slavi, a oni su poaeni time to su
159

160

Lala Mustafa-paa i Husrev-paa Sokolovi su roaci Mehmed-pae Sokolovia.

To je 25.7.1538.

183

poljubili padiahove skute. Basranski vilajet je ostavljen na upravu

Emiru Reidu, a nakon to su poaeni beratom, zastavom i mnogim darovima, dozvoljen je povratak izaslanicima u Basru.
VIJEST O PADIAHOVOM ODLASKU U KARA MOLDAVIJU

Do ovog vremena svijetli padiah se drao one poslovice "Sakrij

svoj odlazak" pa je drano u tajnosti na koju e stranu krenuti i nije
obznanjivano da bi narod o tome govorio. Od danas je izalo na
vidjelo da e se ii na Kara Moldaviju, poslani su aui begovima
Silistre, Nikopolja i Vidina da postave most u Isakiju 161 Obznanjeno je kao znaajno po ulacima i naredbama koje su poslane na
sve strane da vojska bude spremna. Dvadesetosmog dana, spomenutog mjeseca izalo se iz Edrene na put i kad se ulogorilo u konaitu Sultanski air doli su nevjernik, kapidibaa Petra vojvode,
gospodara Moldavije, i njegov tuma-prokletnik i, s obzirom da su
saznali da se sprema napad na njih, zamolili da se oproste grijesi
koje je poinio njihov zapovjednik i da se smiluje jer odsad e se
strogo drati padiahove naredbe. Njihova molba je usliena i uz
njih je poslan emin Kefe (Teodosija na Krimu) Sinan-elebi, iskusan i otrouman ovjek koji dobro poznaje stanje te zemlje. Odgovor koji su nosili bio je umjeren i zadovoljavajui: treba da doe
vladar, da padne niice pred padiahom i na taj nain se zakune da
e od sada biti pokoran. Ako se povinuje ovim traenjima, prolost
e biti zaboravljena, grijesi oproteni. Poslije toga se padiah nije
dan-dva odmarao ni na jednom konaku. Dvadeset drugog dana mjeseca rebiulevvela (18.8.1538.) siao je na pristanite u Isakiju.
Sandakbeg Silistre je zavrio upriju, i to tako to je postavio na
tvrde temelje i utvrdio je da nije liila ni na jednu upriju do sada
napravljenu. Vojska skupljena na ovom pohodu bila je toliko brojna da ovakva nije viena ni na jednom pohodu. Za dan-dva prelo
se preko uprije. Na tom konaku se vratio i doao spomenuti Sinan-elebi. Rekao je da se sa spomenutim vladarom vidio u gradu Ja
Pazaru 162, obavijestio ga o padiahovoj naredbi, ali on je izbjegavao
161
162

M"Jesto na D unavu u Bugars k.

OJ.
Danas grad Jai u istonoj Rumuniji.

184

da pogne iju i s premiljanjem da e se raznim lukavstvima i srnutnjama suprotstaviti naoj vojsci brojnoj poput sazvijea Plejada,
nije dao odreit odgovor. Odatle se otilo u blizinu rijeke Prut i
tamo se ulogorile. Vezir Lutfi-paa je zaduen da tamo postavi most.
Za kratko vrijeme ovaj posao je zavren i vojska je, ne gledajui
na no i dan, poela prelaziti na drugu obalu.
STRADANJE NEKIH FRANAKIH NEVJERNIKA
U OPSADI PREVEZE

Dok su bili u spomenutom mjestu, doli su ulaci Husejin ah-bega, sandakbega Karli llija163 i obavijestili daje jedan nevjernik,
mletaki general, doao sa osamdeset tri to vea to manja broda
i napao tvravu Preveze koja se nalazi u spomenutom sandaku
(Karli lli), da je vie puta preko stepenica napadao i najzad otvorio
vatru iz topova sa brodova, napravio na nekoliko mjesta rovove.
Na to je beg skupio vojsku iz toga kraja i preao u napad na neprijatelja, prokletnici iz rovova su stradali i htjeli ne htjeli ukrcali se na
brodove i pobjegli. Husejin-beg je odsjeene glave i bajrake poslao i izvijestio o tome ta se zbilo. Smatrajui ovaj dogaaj jednim novim poetkom, sretni sultan i islamska vojska su se mnogo
obradovali.
DOLAZAK U PADIAH OVU O RD IJU KAO MRAVA BROJNE
VOJSKE TA TARSKOG HANA SAHIP GIRAJ-HANA

Ista godina. Jo ranije je njegovom velianstvu Sahip Giraj-hanu

poslana padiahova naredba kojom se trai da se nae na usluzi u

ovom pohodu. Han doe do gore spomenutog konaka i ulogori se
na jednom mjestu u blizini. Sutradan je preao rijeku Prut. Izdano
je nareenje da sa prinevima i uglednicima formira grupu koja e
doi pokloniti se sultanu. Od ranog jutra vojska je pravila poredak
desno i lijevo. Padiah zemlje i vremena, irei bljetavu svjetlost
poput sunca, zauzeo je svoje mjesto. Pred njim su stajali svi na za
njih odreenim mjestima: prinevi, veziri i drugi visokodostojnici.
163

Karli-Ili je sandak u Grkoj.

185

Komandanti koji su temelj bitke sa velikaima na razini beglerbegova, sandakbegovi sa vojskom u jednom poretku, i na osnovama
osmanskih zakona napravljena je ceremonija. Naprijed su ila kola
s topovima, potpuno odjevene i naoruane tobdije i arabadije, a
iza njih janjiarske jedinice. Izdana je naredba da janjiarski bajrak,
bubanj i nakkare 164 , jo od vremena kad se prela uprija na Dunavu
idu iza janjiarskog age Ahmed-age.
Dok se prolazile u ovako savrenom poretku, kad se dolo na
mjesto gdje je slavni han stao da pozdravi, ispaljena su tri puana
plotuna, a potom i tri topovske salve. Takva je buka nastala da je
svako od divljenja stiskao usne. Tatarski puk, koji na ovakav nain
nije nikad vidio osmanska pokoljenja, padao je iz uzbuenja u uzbuenje, izgubio je glavu i potpuno se zbunio. Onda u poodmakle
prijepodnevno doba pojavili su se tatarski odredi. Stajali su na
desnoj strani ispred prineva i hanovih sinova i ekali da se pojavi
padiah. Kad se pojavio na vidiku padiah, stali su u znak pozdrava.
Nakon toga su pozvani da zajedno dou u konak i tu su poaeni
da s njima razgovara padiah. Iza toga su se oprostili i udaljili se
prema mjestima gdje e noiti. Toga dana u vrijeme ikindije padiah je sazvao divan. Sa rumelijskim beglerbegom stigli su i neki
sandakbegovi, a han je doao na skup sa begovima i mirzama.
Ovdje su poaeni ljubljenjem padiahove ruke, ponudili su svoje
darove i kao to treba dobili razna padiahova milodarja, a paa
eni su i carskom gozbom.
OBILJEAVANJE GRANICA ZEMALJA KILIJA 16 5 I AKKERNIANA l66, POSTAVLJENJE NOVOG VOJVODE I OBAVEZIV.'\NJE
MO LDA VSKIH NEVJERNIK.A NA PLAANJE DZIZ.JE

U ovo je vrijeme prokletnik nazvan moldavskim vojvodom sa

tisuama nevjernika zatvorio put za Potani, krevita brda je uinio
sklonitem. Okolinu brda je utvrdio, putove i korita potoka zidovima preprijeio i potpuno zatvorio, i odluio da se tu suprotstavi.
Ali sretni padiah svijeta je naredio sjekaima iz vlake vojske koja
164
165
166

Nakkare je bubanj u koji se udara sa dvije ipke.

Danas grad Kilija na Dunavu u Ukrajini.
Akkirman, grad u pokrajini Odessa, na Dnjestru u Ukrajini.

186

je bila uz njega da otvore irok prolaz i tako nije ostala nikakva

prepreka za prolaz islamske vojske. Kad vidje kakvo je stanje, prokletnik se izvue i pobjee ne obazirui se na vojsku. A njegova
vojska, koja se brinula da spasi porodice, razbjeala se na sve strane.
Tada je otvorena vatra na grad Ja Pazar i onje sravnjen sa zemljom.
Smederevske gazije i jedna grupa tatarske vojske odreeni su da
slijede prokletnike.
Nakon toga padiah ode u Sindav, glavni grad Moldavije 167 .
Sav narod se u strahu od islamske vojske posakrivao. Padiah svijeta je pomilovao narod Moldavije i naredio da mu za etiri dana
dou svi zapovjednici, sinovi plemia, ugledni krani, redovnici i
popovi. Saznavi da se u dvoru u ovom gradu nalazi sav imetak i
bogatstvo pobjeglog vojvode Petra, zaduio je velikog miriahora
Hasan-agu da to potrai i da nae. Prekopavi mjesta za koja je pretpostavljao da se u njima nalazi zakopano blago, Hasan-aga izvadi:
razne zlatne posude, ukraene krstove umjetnike izrade, gravirane
maeve i sablje, bisere optoene zlatom, razne stvari, dragulje i
tkanine. Sve ove stvari kojih je bilo tako mnogo da se nisu mogle
ni izbrojiti postale su vlasnitvo dravne blagajne. Posluni bojari
moldavske zemlje, plemii i drugi uglednici dooe svi zajedno
pred padiaha da mu iskau svoju odanost. Svi se zaklee na krstove
da e posluati sve to im se naredi. Zamolili su da im se za vojvodu
postavi etne, sin vojvode Stefana. Pod uvjetom da plaaju hara,
njihova molba je usvojena.
U vezi sa granicama zemalja koje pripadaju tvravama Kiliju i
Akkermanu vie puta su se dogodili nesporazumi. Da bi se problem
razrijeio, utvrena je slijedea granica: da se uzme malo zemlje iz
srednje Moldavije i da ide preko rijeke Pruta od strane Akkermana
do rijeke Turle 168 (Torlu) preko puta grada koji se zove Kth.
Sklopljen je sporazum nakon to su prihvaeni uvjeti da se s obje
strane ove granice podignu tvrave, da se povinuje svakoj naredbi
koja doe od padiaha i da svake dvije godine vojvoda, pokupivi
hara zemlje, doe osobno u Istanbul. Vojvodi su u ruke predani:
jedan blagoslovljeni berat, crvena kapa u skladu sa osmanskim
167
168

Danas je to grad Kiinjev u Moldaviji.

Turlaje turski naziv za rijeku Dnjestar.

187

tradicijama, zlatni uskuf i poasni kaftan. Istovremeno je vojvoda

u skladu s tradicijama doekan u prijestolnici Moldavije, Sindavu
sa bubnjevima, nakkarama i bajracima. Toga dana je Moldavija
kao pokrajina ula pod vlast Osmanlija. Ovdje je dat dopust tatarskoj vojsci. Doao je han sa svim prvacima, darovani su poasnim
kaftanima, ukazano im je potovanje i krenuli su na put kui.
Jo ranije je doao izaslanik poljskog nevjernikog kralja i naao se u carskoj vojsci. I njemu je predano padiahovo pismo upueno njegovom kralju. Padiah je napisao i jedno pismo budimskom
kralju Janou da uhvati odbjeglog vojvodu Petra, ukoliko bi pokuao da se skloni na budimskoj strani. I najzad, dvadeset osmog dana
rebiulevvela (22.9.1538.) zapoeo je povratak. Krenuvi iz Sindava dolo se do velikog mosta u blizini Isakija. Tamo su ekali
ulaci koji su doli iz dravne mornarice i sa drugih mjesta. Ovi su
donijeli mnogo veselih vijesti. Nastavio se put i dvadesetdevetog
dana mjeseca demazijelevvela (24.10.1538.) stiglo se u Edrenu.
UKRATKO O POSLOVIMA KOJE JE OBAVILA
OSMANSKA MORNARICA

Kad se utvrdilo da e sretni padiah ii na pohod pripremljena

je jedna izvrsna mornarica za kapudana Gazi Hajreddin-pau. U
mornaricu su odreeni: najprije tri hiljade strijelaca s pukama, a
onda od komandanata Ali-beg, sandakbeg Kodaelija 169 , Hurrem-beg, sandak-beg Teke, drugi Ali-beg, sandakbeg Sayde 170 ,
Mustafa-beg, sandakbeg Alaije 171 , svi sa zastavama i svojom
vojskom. Oni su devetog dana mjeseca safera devetsto etrdeset
pete 172 krenuli u rat sa tristo izvrsnih brodova. eljeli su se uzeti
mletaki otoci pa se stiglo do tvrava Andre i Siriko, koje su bile
gnijezda nevjernika. Otok Istendil se pokorio i preuzeo obavezu da
svake godine u dravnu blagajnu plaa tri hiljade i tristo kesa fra169

Kodaeli je provincija na sjeverozapadu Anadolije sa Izmitom kao glavnim

gradom.
170 Sayd a je grad u Libanu 39 km jugozapadno od Bejruta.
171 Alaije, nekadanji naziv Alanije, grada u oblasti Antalije na jugu Turske.
Ime je dobila po Alauddinu Keykubadu I, anadolskom seldukom sultanu.
172 7.7.1538. godine.

188

nakih zlatnika. Druga dva otoka su opljakana i poruena jer im

je narod pobjegao. Odatle se uputilo prema otoku Kreti. Zarobili
su dva velika broda ravnih podova koji su dolazili iz kandijske
tvrave. Dok se jurialo prema vrstoj tvravi po imenu Milosomo, poto je narod pobjegao, tvrava i dvadeset sela je opljakano
i poharano. Odatle se dolo do tvrave Ajaro Kato. Kako je i
odavde narod pobjegao, opljakano je tristo sela na toj strani.
Onda su opljakane tvrava Istebid te visoke utvrde Iskalaja i
!stilo i sela koja su im pripadala. Nije prolo mnogo vremena, a
stiglo se do Krete. Stanovnici tri tvrave na Kreti su pobjegli i potraili spas u brdima. Pet dana su harali otokom i pohvatali odbjeglo
stanovnitvo.
Nakon toga, kad se stiglo u rodoski zaljev, i poslije toga i na otok
Istankoj, dobili su vijest da susjednim vodama krui jedna velika
nevjernika mornarica. Saznali su da je to mornarica od preko tristo brodova koje su poslali papa, Mleani, Francuska i panjolska.
Kapudan Gazi Hajreddin-paa, razmiljajui o jednom dobrom
planu, postavio je zasjedu na nekoliko mjesta blizu tvrave Preveze,
izabrao je vrste i brze brodove i pretpostavljajui da e neprijatelj
izvesti vojsku na kopno, mjestimino su se smjestili iza kamenja.
U to vrijeme je dolo i nekoliko neprijateljskih brzih laa, ali neprijatelj je shvatio pouku i proao se iskrcavanja vojske na kopno
povukao se prema puini deset milja od Preveze i tu se usidrio. I
kapudan-paa je, pouzdajui se u Uzvienog Allaha i oslanjajui
se na duh Poslanika, razvio zastave, zabubnjao u bubnjeve i usidrio se na sedam milja od Preveze nasuprot neprijatelju i iekivao
da se iskupe sve njegove lae. Ali poto je zalo sunce i pao mrak,
bilo je potrebno ekati slijedei dan.
Te noi dok su sa dvije strane u amcima i kajacima drali strau, neprijatelji su, iskoristivi mrak, u pola noi, digli sidra i dali
se u bijeg. amci koji su bili na strai dojave ovo kapudan-pai, a
on naredi gazijama da slijede neprijatelja. Meutim, od neprijatelja
nije bilo ni traga ni glasa. Slijedeeg jutra u petak zorom osmatrai
su javili da su ih vidjeli na stranama Kefalonije. Odmah su prema
njima otvorena jedra. im su vidjeli da dolaze gazije, neprijatelji su
poredali brodove u nizu i iskoristivi povoljan vjetar povukli se i
otili. Oazije ih nisu prestale slijediti i nastavile su ii na njih.

189

Boijom mudrou je stao vjetar, jahte su prisiljene da koriste vesla.

Gazije su stigle nevjernike i osule topovsku paljbu. Nevjerniki
komandant po imenu Andrea Dorija sa izabranim galijama je iao
pozadi. Suoivi se sa topovskom paljbom gazija, bjeao je. Iza
toga je, shvativi da se ne moe oduprijeti, ostavio pozadinske brodove i sa svojom laom se dao u bijeg. I drugi zapovjednici brodova
su ga slijedili u povlaenju i odlasku. ak su mali ratni brodovi,
ne naavi izlaz, pucali u svoje brodovlje i mnoge brodove su otetili, a nae gazije su ove male ratne brodove uzele na nian, neke
otetili, a neke potopili zarobivi sve to su nali na njima.
Neka je hvala Allahu, ovako velika nevjernika vojska koja je
dola samouvjereno, poraena je i pobjeda je bila na strani islamske vojske.
Sretna osvajanja u moldavskom vilajetu blagoslovljenog padiaha ija se zrelost oslanja na nebesa, onda i ovaj uspjeh Gazi
kapudan-pae, cijeli islamski svijet su beskrajno radovali.
PAD, PLJAKA I RUENJE TVRAVE TROGIRA (fiRE)173
U BOSANSKOM EJALETU

Najodabraniji od islamskih gazija, bosanski sandakbeg Gazi

Husrev-beg, iao je na Trogir koji se nalazi na morskoj obali i koji
pripada mletakim nevjernicima, ali prokletnici koji su se nalazili
u tvravi pobjegli su. Zarobljeni su topovi i mnogo vrijednih stvari,
a grad i tvrava su preputeni vatri. Okolina je sravnjena sa zemljom i na sve etiri strane se pljakalo.
Komandant Zadra, najvee tvrave u tim krajevima koja pripada
Veneciji, skupio je iz Splita, Atre i drugih tvrava mnogo mornarike vojske i doao ovamo s namjerom da uzme Klis, na nekoliko
mjesta postavio zasjedu i poeo ekati priliku. Saznavi za ovo ranije, kliki beg Murad-beg je traio pomo od Husrev-bega. Kad je
Husrev-beg doao s brojnom vojskom u pomo sami nevjernici su
pali u zasjedu islamske vojske i s pomou Uzvienog Allaha mnogi
su posjeeni na elu sa nevjernikom komandantom konjice zadarske tvrave, a gazije su zarobile bogat plijen.
173

Pretpostavljam da se ovdje radi o Trogiru.

190

Nakon toga, kad je Husrev-beg poao prema Gradikoj, nevjernici su pomislili da je prava prilika, skupili su pet-deset hiljada
prokletnika, izali iz Zadra s topovima i opsjeli tvravu Nadin.
Nadajui se uspjehu, Husrev-beg se vrati iz Gradike i usput sazove vijee u pokretu, te odlui da sa krajikom vojskom napadnu na
neprijatelje. Kad su za ovo uli neprijatelji, traili su spas u tome
to su se zatvorili u tvravu. Doe i Husrev-beg i ulogori se pred
kapijama Zadra, a posla klikog sandakbega Murad-bega s neto
vojske da postavi neprijatelju zasjedu. S pomou Uzvienog Allaha
mnogi prokletnici su posjeeni i postigao se veliki uspjeh. Zarobljeno je mnogo uglednih nevjernika na elu sa zapovjednikom konjice, a odsjeene glave su kao dokaz pobjede poslane u Istanbul.
Na taj nain su gazije stekle padiahov blagoslov i nagraeni su
poasnim kaftanima.
OSLOBAANJE TVRAVE NOVI
U HERCEGOVAKOM SKANDAKU

9 rebiulahir 946. (24.8.1539). Nevjernici ija je mornarica stradala u

ratu koji su vodili sa Gazi Hajreddin-paom, poraeni i preplaeni
su u bijegu otili, krenuli su prema tvravi Novi koja se nalazi na
moru i opsjeli je. Hercegovaki sandakbeg, Bali-beg, stigao je s
vojskom sandaka, tukao neprijatelja i, iako je uinio sve to je
mogao, nije uspio uvesti vojsku u tvravu. Bio je to rezultat Boije
kazne jer su ljudi iz tvrave napadali i prodavali raju iz okoline.
Trei dan neprijatelj je uao u tvravu i pobio sve muslimane koji
su se unutra nalazili.
Mudrou Uzvienog Allaha, je li to pod utjecajem toga podneblja ili im je Allah to tako dosudio, sada hidretske tisuu i pedesete godine (1640.), stanje je jo gore nego prije. Jedni druge
ubijaju bez ikakva razloga i ine jo gora zla, umiru i bivaju ubijeni
bez povoda. Niti se kanjavaju niti bivaju ubijeni za to. Kad dou
komandanti u tvravu, tu ne mogu opstati, ako uu unutra i hoe
provesti vlast biraju tueni.
Eto kad je padiah uo za pad ove tvrave u dumanske ruke
odmah je poslao rumelijskog beglerbega Husrev-pau sa mornaricom. Ovi su, ne davi neprijatelju otvoriti oi, osvojili tvravu.
191

CEREMONIJA PROSLAVE SUNEENJA PRINCA BAJEZID A

15. redeb 946. (26.9.1539). Na Atmejdanu, mjestu gdje su se otprije

priredivale ovakve svetkovine, i ova je prireena lijepo i sveano.
Pozvani su u Istanbul beglerbezi Anadolije i Karamana da bi sluili na ceremoniji. Pripremljena je sveana ceremonija za tadanjeg
velikog vezira Lutfi-pau, drugog vezira Sulejman-pau, Mehmed-pau, Rustem-pau, za drugog Sulejman-pau, anadolskog beglerbega, Ferhad-pau, karamanskog beglerbega i druge velikane i
prvake. Kao i na sunnetima drugih prineva, i ovaj put su nastupali
klovnovi i razni umjetnici. Sve ovo je trajalo trinaest dana. U ranijim sluajevima ovakve ceremonije su trajale po etrdeset dana,
ovaj put velikim trudom velikog vezira zavrilo se u kraem vremenu. Ovo skraenje se pripisuje velikom nastojanju Lutfi-pae,
ali nema nikakve sumnje da je to dolo s Boije strane jer je princ
podiui glavu prema ocu oznaio da ovoliko smatra dovoljnim.
RATOVANJA SULEJMAN-PAE OSVAJAA JEMENA U INDIJI

.Sredina mjeseca muharrema 945. (sredina lipnja 1538.). Ja, va sluga

(Ibrahim Peevi) sam proitao u nekim historijama o ovim osvajanjima ukratko te stoga nisam mogao sasvim pouzdano o ovome
sve saznati. Ali sam saznao iz jedne kronike koja je obuhvatila
kasnije vojne sretnog padiaha do devetsto etrdeset este godine
(1539-40.). Ime pisca ove kronike nije poznato. Jer mjesto gdje
u knjizi pisac stavlja svoje ime ovdje je zacrnjeno tintom nekog
zlikovca. Ali kako se moe razumjeti iz onoga to je napisano
ova osoba je bio ovjek uen, posebno dobro je poznavao astrologiju.
Podaci o ovoj temi u spomenutoj historijskoj knjizi su slijedei:
Sulejman-paa je bio veliki dravnik, vrijedan i marljiv, bez primjera ispravnog miljenja i ljubitelj dobra. Tako da je imao hiljadu sluga sa zlatnim pojasevima i sabljama u rukama i svi kao da
su iz plemena Ad 174, krupni, krni, probrani junaci, snani borci.
On sam se vrlo esto hvalio i ponosio svojim slugama.
174

Narod koji je bio nastanjen u Jemenu u vrijeme poslanika Huda.

192

Kad je veliki vezir Maktul (Ubijeni) Ibrahim-paa doao u Egipat, njega je iz ama premjestio za beglerbega Egipta. Na tom je
mjestu ostao tano deset godina. Stalno je radio na osvojenju
Jemena i Adena. Rahmetli padiah je 937. (1530-31.) dao dozvolu
i sam poslao grau da se napravi i opremi u Suezu ezdeset brodova. Tako je u Suezu napravljeno, to veih to manjih, osamdeset brodova i onda, u vrijeme pohoda na Bagdad mjesto egipatskog
beglerbega je dato Deli Husrev-pai i nareeno mu je da se sa egipatskom blagajnom pridrui padiahu u pohodu na Bagdad. Nakon
pohoda bio je na dunosti vezira u Istanbulu, ali ne navrivi ni
dvije godine posla koji je zapoeo ponovo je postavljen egipatskim
beglerbegom. Sretni padiah je u to vrijeme krenuo na pohod u
Moldaviju. Kapudan Hajreddin-paa, koji je bio na Sredozemlju
sa flotom, poslao je Sulejman-pai dvadeset laa i opremu i tako
je mornarica u Suezu bila opremljena kako treba.
Sluaj je htio da je ba u to vrijeme padiah drave Guderat 175
koji je bio gospodar sedam-osam trgovakih luka u Indijskom oceanu
koje su mu ostale u nasljee od predaka, doivio napad indijskog
padiaha, Humajuna sina sultana Babula. Na ovo je vladar Guderata
traio pomo od osmanskog padiaha, protiv Humajuna. Humajun
padiah, otac Sahrabai Delaleddina Ekbera, kad je doao na prijestolje, mnogo se namuio, oslobodio je od buntovnika Kandahar,
veliki grad koji se zove Agra i prijestolnicu indijske drave Delhi.
Onda je krenuo na Bahadir aha, vladara drave Guderat. Na ovo
se Bahadir ah sa haremom i riznicom uputio ka Mekki. U isto
vrijeme je poslao izaslanika sa bogatim darovima osmanskom padiahu, traei od njega pomo. Izaslanik je 943. (1536-37.) doao
u Edrenu i bio poaen time da poljubi padiahove skute. Jedan
od predanih darova bio je pojas koji je zasljepljivao oi, vrijedan
ezdeset kurura-indijskog novca. Svaki kurur je bio sto tisua zlatnika. Ovo kae ueni neimenovani pisac navodei "to je prema
njihovim rijeima, a je li istina ili nije, neka ide na duu onima koji
su to rekli."
Dok je Bahadir-ah sa Humajun-padiahom nekad bio u dobrim
odnosima, a nekad u ratu, najbogatiju trgovaku luku Diju preuzeli
175

Guderat je pokrajina na zapadu Indije, sada jedna od 21 savezne drave.

193

su portugalski nevjernici sa hiljadu lukavstava i na silu. Kad se

Bahadir-ah povratio u svoju prijestolnicu, naao je luku Diju u
neprijateljskim rukama.
Nadao se istinski da e stii pomo od osmanskog padiaha, ali
nije zanemario traiti put mira sa nevjernicima u ije je ruke pala
luka Diju jer je mislio da pod izgovorom mira moe unititi neprijatelja. U to vrijeme je u luku Diju uplovila velika neprijateljska
flota. Bahadir-ah je planirao usmrtiti zapovjednika flote pod izgovorom da ga zove na gozbu. Ali i nevjernici su pozvali njega, ili
na njihove brodove ili na tvravu koju su izgradili. Bahadir-ah se
ukrca sa vezirima na amce i idui prema mjestu gdje je pozvan
posumnja neto zbog dranja i postupaka nevjernika pa se odmah
vrati. U historiji rahmetli Niandi Delalzadea stoji da je najprije
Bahadir-ah ubio nevjernikog kapetana a poslije toga se i sam
uvrstio u ehide. Kad je o ovome uo vezir Sulejman-paa u Egiptu,
znajui da Bahadir-ah nema nikakvog nasljednika, donese njegovu
riznicu koja se nalazila u Mekki i uputi je u Istanbul. Delal-zade,
piui o ovoj temi, daje pretjerane podatke: "Osim drugih dragocjenosti i skupocjenih stvari, u tristo olovom zalivenih i katancima
zakljuanih sanduka, livene zlatne poluge, srebro i novac dolo je
u Istanbul, izbrojano na padiahovom divanu, a onda predano u
riznicu."
Sada je vezir Sulejman-paa velikim trudom skupio oko dvadeset hiljada Arapa u Egiptu i Siriji i pripremio ih. Iz Egipta i drugih
zemalja sa hiljadu obeanja i poklona uspio je upotpuniti mornaricu
i sa osamdeset odlino opremljenih laa, petnaestog muharrema
devetsto etrdeset pete 176 , krenuo je iz Sueskog zaljeva i razvio jedra
prema Jemenu, Adenu, Guderatu i Diju. U luci Tur se zadrao
deset dana, a nakon toga je stigao u luku Diddu i tu proveo sedam
dana. Krenuvi odatle proao je ispred grada Zebida i svratio na
otok Gamrah (Kamaran). I tu je ostao nekoliko dana i koncem mjeseca safera (27. srpnja 1538.) prispio u luku Aden.
Aden je grad sagraen na hridima od crvenog mramora. To je
bila tako vrsta tvrava koja se priinjala kao da se ne moe izai
na tvravske zidove, na njene tornjeve koji su u nebu, ne moe se
176

13.6.1538.

194

ni zamisliti kako se izlazi na njene kule kao da bi se popelo na neke

nebeske tornjeve. Sueno je bilo da se tvrava preuzme bez rata i
prolijevanja krvi, lijepim postupkom sa arapskim emirom Amirom
sinom Dauda koji je bio gospodar Adena. Sva mjesta koja pripadaju tvravi su se pokorila i na mjesto sandakbega doveden je
Behram-beg, jedan od komandanata.
Odatle su se pod povoljnim vjetrovima razvila jedra i prvog
dana mjeseca rebiulevvela (28.7.1538.) usidrila se pred vrstom
tvravom koja se zove Gogola, a ponekad i Garsija koja se nalazi
u rukama nevjernih Portugalaca, blizu luke Diju u dravi Guderat.
Iskrcani su vojnici i topovi na kopno i udareno je na tvravu, i s
Boijom pomoi, lahko je osvojena. Nakon to je pobijeno oko
hiljadu nevjernika koji su bili unutra krenulo se prema zaljevu Diju.
Tada su upueni ljudi s pismom Meliku Mahmudu, koji je doao
na mjesto padiaha umjesto Bahadir-aha i od njega je traeno da
poalje namimica za hranu i da sam doe da se vidi i razgovara sa
islamskom vojskom.
U isto vrijeme je otpoela opsada tvrave koju su nevjernici
podigli u luci Diju. Prokletnici su podigli tako jaku tvravu, okruenu s tri strane morem, a kopnena strana je visokim zidovima,
tornjevima i tvrdim kulama bila tako vrsto napravljena, da se
bolje ne moe ni zamisliti. Paa je iskrcao dvadeset hiljada ljudi iz
mornarice i topove i napravio rovove. Nakon ovakve opsade koja
je trajala mjesec dana neprijatelji unutra su poklekli i gazije su ule
u vanjsku tvravu.
Rahmetli Delalzade pak pie da je Sulejman-paa tukao tvra
vu tano dva i pol mjeseca. Melik Mahmud nije dao hranu niti se
pokorio Osmanlijama iz straha da mu se ne dogodi isto kao Emir
Amiru, vladaru Adena koji je nakon to je predao Aden likvidiran,
zbog toga je sretni padiah ukorio Sulejman-pau.
Kad su se gazije smjestile u vanjsku tvravu pritisle su unutranju tvravu. A od Melika Mahmuda nisu stigle oekivane prehrambene namirnice. Na mjestu gdje je trebala stii pomo, napravljena
je neka vrsta primirja sa franakim razbojnicima, ali nevjernici,
svikli na smutnje i prijevare nikako nisu dozvoljavali da doe hrana, a uz to su poduzeli jo neke radnje. Oekivali su da e, i ako
doe do predaje tvrave, ona biti predana njima.
195

Zbog toga se osjetila ozbiljna potreba da se razmilja o povratku. Tako su Osmanlije povukli topove iz rovova bez njihovog
djelovanja, ukrcali ih na brodove i, uzevi mnogo plijena, vratili se.
Nakon ovog rata koji je trajao tano tri mjeseca u kome su na
razne naine pritisnuli nevjernike koji zasluuju pakao, dvadeseti
dan su stigli u luku grada po imenu ehr koji pripada adenskoj
tvravi. Zapovjednik grada doe pokorno, izjavi odanost i ovaj je
kraj pridodat zemljama pod osmanskom vlau. Odatle se otilo u
luku adenske tvrave i tu se usidrila. Nakon to su popunili rezerve
hrane i vode, digli su sidra, proli kroz moreuz Bab-i sedd (Babul-mandeb) i prispjeli u luku grada po imenu Derbend (Moka). Neke
osramoene osobe iz Ruma 177 koji su se uvukli u ovu dravu, preko svake mjere su zlostavljali ljude ove zemlje. Sada je dalekovidi
vezir poslao ovjeka Nahuda Emiru Ahmedu, gospodaru Zebida 178
koji je bio voa ovih buntovnika trudei se uz razna obeanja da
ga pridobije za padiaha. Ali bolest odmetnitva zatvorila je njegove oi tako da nije znao nai put, suprotstavio se painom zahtjevu i sklonio se u brda. Paa je zatim poslao ljude za njim koji
su ga umilnim jezikom prevarili, okovali u lance i kaznili. Onda je
paa poslao za jemenskog beglerbega Mustafa-bega, sina rahmetli
Bijikli (Brkatog) Mehmed-pae, biveg beglerbega Dijarbekira.
Nakon to je ostao tri mjeseca u ovoj lijepoj zemlji i stavio na svoje mjesto stvari koje je trebalo uraditi za dravu, digao je sidra i
dvadeset drugog dana mjeseca abana (13.1.1539.) stigao u luku
Didda i po ulaku poslao vijesti o svojim osvajanjima u Istanbul.
On je radi obavljanja hada otiao u Mekku, a mornaricu je uputio
u luku Suez. Nakon to je obavio dunost hada, s ostalim hadijama je otiao u Egipat, a odatle se vratio u Istanbul. Ispunila mu
se elja da bude usreen da padne niice pred padiahom i da
zasjedne na mjestu vezira. Jo kasnije postao je i veliki vezir na
mjesto Lutfi-pae.
177

178

Rum je ispoetka bio simbol za Anadoliju, a kasnije je anadolski i evropski

dio Turske nazivan Rum.
Zeb id je obalski dio Jemena juno od Hudeyde. Tu je bio formiran prvi osmanski vilajet.

196

PROCJENA VRIJEDNOSTI POHODA NA INDIJU

Osobe irokog znanja i oni koji su sposobni da shvaaju, znaju da

je ovaj pohod ostvaren beskrajnim trudom ovog junakog vezira i
da je to Boanski dar koji se mogao pojaviti vrlo paljivim radom
poznavalaca geografskih karata, velikim nastojanjem islamskog
padiaha i izdanom pomou Uzvienog Stvoritelja. Jer gdje je
Suez, gdje su luke Diju i Demen! Prikazan je odlazak iz Sueza, prolazak kroz Diddu izlazak iz Bab el-Mandeba, onda preko Indijskog
oceana uz adenske obale pa kraj obala Sider i Zufer koje pripadaju
Jemenu, potom kraj Hurmuskog tjesnaca koji pripada Basri, onda
na istok do Diju i Demena, na ovako dalekom putu osvojene tvrave, toliko nevjernika pobijeno, pljaka i jagma koja je trajala u
tim krajevima dva-tri mjeseca i sjaj i ugled koji je priskrbljen islamskom padiahu. Kako sretan ishod, kako sretan Allahov poklon!
Neka hrabrog padiaha i odvane vezire Allah preplavi morem
milosti, neka ih nagradi Dennetskim vrtovima u ime Allaha i njegovog istinskog poslanika!
SAETAK O PADIAHOVOM POHODU NA MAARSKU
POSTAVLJENJE BUDIMSKOG BEGLERBEGA,
POLAZAK NA PUT

25. safir 948. (20.6.1541.). Kad je s Boijom pomou uzeta budimska tvrava, kraljevstvo je predano erdeljskom banu Janou. Kako
je sada ovaj kralj umro, beki kralj Ferdinand, uz pomo Karla
koji je bio imperator Nijemaca i Poljaka, poslao je jednu veliku
vojsku. Kako se Budim nalazio u rukama ene umrlog kralja i
kako se na njegovom elu nije nalazio kralj, on je mogao biti
lahko osvojen ukoliko ne doe padiahova pomo. Mislilo se da
ako se uzme u ruke Budim i sve druge maarske tvrave e se
pokoriti. A ako opet doe padiah da to oslobodi proi e dosta
vremena dok ih sve osvoji. S tom nadom i ciljem Ferdinand je
skupio veliku vojsku i doao u Budim. Pod breuljkom Gerz lljasa
(erzelezovo brdo) formirao je tabore i tukao tvravu etiri dana i
etiri noi.

197

Kad je ova vijest saopena padiahu, ovome je poklonio veliku

vanost i naredio da odmah idu u pomo rumelijski beglerbeg sa
rumelijskom vojskom, i trei vezir Mehmed-paa sa dva buljuka
vojske janjiara i dvorske vojske (kapikulu). Nakon to su ovi hitno
otili i sam sretni padiah se osobno na nain kako je to uobiajio
pripremio i na elu sve vojske, sretno i zadovoljno krenuo na put
gore spomenutog datuma.
Samo je vezir Mehmed-paa stigao do Budima prije padiaha i
zauzeo poloaje naspram neprijatelja. Tako su nevjernici ostali izmeu tvrave i ordije i stalno su se morali boriti. Kako su bili vrlo
brojni, jedan dio ih se borio sa muslimanima u tvravi, a jedan dio
sa snagama koje su dole u pomo i nisu nikako uzmicali. Jedan
dio njihovih tabora bio je oslonjen na podnoje brda. Konjanici
koji su se pojavili na bojitu i pjeaci koji se nisu odvajali od topova
borili su se s islamskom vojskom, esto su bjeali u tabor i povlaili se na mjesta za topove. Ovako je to trajalo vie od jednog mjeseca. Narod u tvravi doao je u teko stanje, pao je u depresiju. U
to vrijeme je njegovo velianstvo padiah, kao sunce koje obasjava
svijet, ne odmarajui se ni na jednom konaku u brzom juriu preao rijeke Savu i Dravu i kad je doao na razdaljinu od tri etiri
konaka i kad je njegova, poput mrava brojna vojska, pritisla taj kraj
neprijatelja je zahvatio strah i briga. Na ovo stanje, dvadesetdevetog dana mjeseca rebiulevela devetsto etrdeset osme godine
(24.7.1541.) islamska vojska je frontalno napala neprijateljske tabore, upravo u vrijeme kad su imali namjeru da nakon akama
amcima preu Dunav s namjerom da pobjegnu. Zbog straha je na
laama bila tolika stiska da neki nevjernici nisu ni stigli do laa, a
bili su ve posjeeni, a neki su se iz straha za goli ivot toliko tiskali jedan preko drugog da su se, pretrpavi amce, guili u vodama
Dunava. Bilo je malo onih koji su se spasili. I njihov komandant je
ranjen pa je svoju duu predao Dehennemskim zebanijama u blizini Komarnog.
Ranom zorom junaki vezir je obilazio neprijateljske poloaje.
On je u padiahovu riznicu donio topove kojima nema ravnih, topove za tuenje tvrava, oruje i municiju, bezbrojna sredstva za rat.
I sam padiah je osobno etvrtog dana mjeseca demazijelevvela
(26.8 .1541.) doao na isto mjesto. Izaao je ferman da se svi za198

robljeni nevjernici pogube to je i uinjeno. Visokom pomou Uzvienog Allaha i mudizom Pejgamberovom postignuta je ovakva
pobjeda koja moe biti uvodnik za historijske i biografske knjige.
Neka budu pobijeeni svi neprijatelji vjere i neka ne zakasni ni za
jedan as pobjeda islamske vojske, amin!
POSTi\ VLJENJE BEGLERBEGA U BUDIM,
GLi\ VNI GRAD ]'VL-\i\RSKE

8. dema~ijelevve/948. (30.7.I541.). Bitka je uz pomo Uzvienog

Allaha tako okonana, da je nakon zahvala Stvoritelju svjetova
dolo na red da se maarski poslovi postave na svoje mjesto. ena
umrlog budimskog kralja bila je ki poljskog kralja, ime joj je bilo
Asun, a zvali su je kraljica. Kraljica na bosanskom i hrvatskom jeziku znai kraljeva ena. Sretni padiah ju je htio utjeiti. Najvea
elja kraljice bila je doi na vlast u Erdelju, a njegovo velianstvo
padiah je nije htio slomiti pa je kao dar dao namjesnitva Erdelj a
malom sirotom sinu koji se zvao Simon Jano, koji je tada doao
na svijet. Izdana je zapovijest da se do djeakovog punoljetstva o
njemu brinu iskusni velikai i da upravljaju poslovima drave. Na
ovo je kraljeva porodica sa svim ljudima i stvarima napustila
Budim i otila u Erdelj. Na budimskoj tvravi i kuli na koje je nevjerniki kralj Ferdinand bacio oko, a prieljkivali je i svi kran
ski vladari istaknuti su padiahovi bajraci. Velika crkva je oiena
od kipova, slika i idola, a na njihovo mjesto je postavljen lijep urs,
min b er i elegantan mihrab pa je preureena u damiju tako da su u
njoj muslimani klanjali namaz i uili dovu. U sveti dan petak preuzvieni padiah je sa velikaima i vezirima zajedno otiao tamo i
svojim dolaskom poastio damiju.
JEDNA PRIA

ulo se od nekih pouzdanih ljudi: U vrijeme ovog vojnog pohoda

iji je ishod bio pobjedonosan, rahmetli Ebussuud-efendija je bio
kazasker. Imao je dva uenika koji su lijepo govorili i imali lijepe
glasove i obojicu je poznavao hrabri padiah, utoite svijeta.
Kazasker je pitao padiaha jednog dana da izda naredbu koji e od

199

njih dvojice uiti hutbu. Rahmetli gazi padiah je rekao da nema

razlike izmeu njih dvojice pa neka obojica pripreme po jednu
hutbu s temom osvojenja pa koga kazasker preporui neka on ui.
Zbilja, vie se svidjela hutba onoga koji je sastavio na pjesniki
nain i on je prouio hutbu. Kao nagradu je dobio mjesto mulazima (kadijskog pripravnika) i pregrt zlatnika. Na povratku s pohoda,
kad su doli u Beograd, Ebussuud-efendi predloi padiahu da
istom ueniku da mjesto kadije. Ali padiah ne prihvati prijedlog
govorei "Ne molla, jo je rano". Kad se vratilo u Istanbul, nakon
to je prolo dosta vremena, rahmetli kazasker nije vie ponavljao
svoj prijedlog. Jednog dana uavi u raspravu padiah ree: "Zaboravio si novog mulazima, poslije svega ovoga zavreno je s njegovim pripravnitvom". Neka Uzvieni Allah obaspe morem milosra
toga hrabrog i pravednog padiaha, tako je dobro znao ko je mulazirn, ko kadija, toliko je sve motrio.
Kad je u budimskoj damiji majstor govornitva sa sabljom izaao na mimber, nakon to je zahvalio Stvoritelju svjetova i najprobranijeg poslanika spomenuo molitvom i kad je potom spomenuo
ime pobjednikog padiaha, svi muslimanski vojnici i veliki broj
vjernika su toliko bili oduevljeni, da su im suze tekle kao potoci.
Glavni rezultat ove vojne je bilo to da je Uzvienom Allahu upueno toliko molitvi za pomo islamskom padiahu da to nije mogue objasniti ni opisati. Nadati se da e od Boga biti usliane.
U knjizi naslovljenoj kao Tabakatul-memalik rahmetli Niandi
Delalzade lijepim stilom ovako pie: "Utoite hilafeta, njegovo
velianstvo padiah ve se sretno i blagorodno nalazio u damiji
na mjestu za namaz punom blagoslovljenih plodova. U skladu sa
tradicijom sve age su tamo bile spremne. Kako je ova blagoslovljena damija ranije bila crkva te bila u susjedstvu sa gradskim
etvrtima, i kako su tu bile nevjernike kue koje su sa visine gledale na crkvenu kapiju to su pred vrata izale ene i djevojke da
vide preuzvienog padiaha, koji je utoite hilafeta, dok je obavljao namaz. Bilo ih je itavo mnotvo. Izgovarale su neke rijei u
zbunjenosti. Posredstvom jednog tumaa pitao sam ta to one
govore. Shvatilo se da su one ranije sluale te glasove i melodije nou
i ponekad jutrom i petkom da dolaze iznutra, ak su neki njihovi
popovi zbog toga ostavljali tu crkvu i odlazili u druge crkve.
200

U nevjemikim historijama ovako je napisano: "Padiah je sretno stigao i ulogorio se u starom Budimskom polju, a kraljici i malom kraljeviu poslao bogate darove. Na prvom mjestu koija sa
prekrasna tri konja sa zlatnim lancima, pokrivena sa vrlo vrijednim
kaftanom izraenim srmom, uz to zlatna sablja i topuzi jo mnogo
stvari, a za kraljicu vrijedni prstenovi, enski nakit od zlata, bisera
i razne ogrlice i prstenovi. Sve ovo je poslano u pratnji prineva
Selima i Bajezida koji su se s njim nalazili zajedno na pohodu. A
to je odnio aubaa Ali-aga. Ali-aga je odrjeito traio "Sretni padiah eli svakako vidjeti kraljevia". Kraljica se nekako kolebala,
ali su joj dravnici oko nje otklonili sumnju govorei da je nemogue da ga ne poalje, bilo kakva da je cijena toga. Tako su svi budimski kapetani, plemii, zastupnici kraljevia, krenuli ispred djeaka u padiahov ator. Bili su sjajno doekani od padiaha, aga i
dvorjana. Kad su stigli u ator, kraljevi, dadilja i nekoliko najvanijih odgajatelja uvedeni su u odjel harema. Ostali nevjernici su odvedeni u vezirske atore na poaenje gdje su sa najveom panjom poaeni i nagraeni.
U to vrijeme grupice po pet, deset janjiara i uglednika, pod
izgovorom da idu etati i razgledati, napunili su tvravu i zauzeli
tvravske kapije. Nakon toga su obilazili telali koji su vikali:
"Nevjernici koji se nalaze u Budimu, neka ostave svoje bajrake, i
nek mirno i sigurno sjede kod kua." Janjiari koji su uli unutra
udruivi se po pet ili deset uzimali su kue sebi za konaenje. Na
taj je nain padiah svijeta stekao budimsku vlast. Uistinu, ovo je
bio jedan postupak toliko vrijedan panje da je umjesno ako se
ovo spomene na istaknutim mjestima u historijama osvajanja. Jer
padiah je zbilja na razne naine mogao obavili ovaj posao i unititi neprijatelja koji bi mu se suprotstavio. Ali koliko bi se potroilo da bi se pobili toliki neprijatelji i koliko bi se krvi prolilo. Oni
koji su bili u gradu i koji su se trebali suprotstavili u beznau su
govorili "bolje je umrijeti nego ovako ivjeti". Kad se na ovaj
nain moe dovesti u stupicu makar jednog nevjernika, svaki
drukiji postupak navodio bi na zakljuak da "Sretni padiah nije
odrao rije, pogazio je svoje obeanje". Ovo nije potrebno podrobnije objanjavati, oni koji poznaju stanje na granici znaju dobro
ove stvari.
201

U to vrijeme doao je jedan visoki izaslanik bekog kralja Ferdinanda i donio mnogo darova. Kralj je molio da se njemu preda
Budim pod istim uvjetima kojima se pokoravao Jano, tj. da plaa
hara. Njegovo velianstvo padiah je izaslaniku ovako odgovorio:
"Neka Ferdinand povue ruke od Maarske i neka prihvati da daje
hara svake godine za Austrijance koji se nalaze u njegovoj ruci.
Ako bude mir, samo moe biti ovako, na drugi nain nikako." Izaslanik se s ovim tunim odgovorom vrati u svoju zemlju.
Defterdar i niandi paa su donijeli kraljici ugovor ukraen
zlatnom i plavom bojom. U sporazumu sretni padiah daje rije da
dok njen sin ne prispije do vremena da moe obavljati svoju kraljevsku dunost da e ona voditi poslove. Mislim da je u to vrijeme
Delalzade bio na dunosti niandije, ali udno je da u njegovoj
historiji nema ovakve zabiljeke. A moda jo nije bio na dunosti
niandije nego je to postao kasnije. Njegova biografija je donesena
na drugom mjestu i oni koji ele tamo e je vidjeti.
Upravljanje Budimom i njegovo uvanje bilo je vrlo znaajan
posao i zbog toga je bio potreban snaan i iskusan ovjek. Na elo
budimskog ejaleta postavljen je s titulom vezira za ovu dunost
dostojan ovjek, bivi bagdadski beglerbeg Sulejman-paa, ovjek
koji se isticao po karakteristikama i lijepom ponaanju meu sli
nim. U isto vrijeme za kadiju je postavljen Hajruddin, osoba puna
vrlina i pravde. Postavljeno je dovoljno muhafiza, upotpunjeno je
koliko treba oruja i opreme. Za komandanta Pete koja se nalazi
preko puta Budima odreen je sekbanbaa sa tri hiljade janjiara a
tvrava je opskrbljena sa svim to je potrebno.
Nakon ovih poslova njegova preuzvienost padiah poeo se
vraati etvrtog dana toga mjeseca, ostavljao je za sobom konake i
osmog dana mjeseca abana (8.1 I .1541 .) stigao je u Istanbul. Njegovim dolaskom je prijestolnica ponovo dobila izgled na kome bi
joj i raj pozavidio.
OPSJEDA NJE TVRAVE PETA, UBOJSTVO l<:ARr\ HERCEGA
I STRr\DANJE NEVJERNIKE VOJSKE

Godina 949 (1542-43-). I pored toga to je ova vojna bila jedna od

najveih koje je vodila islamska vojska, veina historiara je nije

202

opisala. U djelu pod naslovom Tabakatul-memalik, Delalzade se

zadovoljava da kae da je pohodom na Ostrogon i Stolni Biograd
(Sekefehervar) otvoren put za opsjedanje Pete. Ramazanzade,
Ali-efendi i drugi historiari prelaze ne dotiui se ove teme. Samo
katip Mehmed-efendi vrlo kratko govori o ratu. U to vrijeme jedan
od komandanata u opsjedanoj tvravi bio je rahmetli Hizir-paa,
sandakbeg ustendila. Neke opise dogaaja sam preuzeo od njega,
ali na djed, alajbeg Bosne bio je zatvoren u tvravi sa zastavom i
vojskom. Ovo sam uo od svoga oca i svoga amide, a onda sam
kasnije saznao istinu iz nevjemikih historija. Dogaaji su, ukratko,
tekli ovako:
Njegova ekselencija sretni padiah je istakao islamske zastave
na tvravu, u vrijeme kad je Budim uinio beglerbeglukom i kad
je beki kralj Ferdinand poslao izaslanika u Budim, molei da mu
se da maarska drava na upravu, pod istim uvjetima kao to je
data kralju Janou, tj. da plaa svake godine hara. Sretni padiah
je kraljevog izaslanika doekao s panjom i uvaavanjem kako to
dolikuje i na poklone koje je dobio uzvratio je bogatim darovima
koje je po njemu poslao u njegovu zemlju. Meutim, rekao je u
pismu koje je poslao, ako sa nama hoete mir napravimo takav
mirovni sporazum da Austrija alje hara kako biste u vaoj zemlji
bili mimi, a to se tie Budima on je na, maarski narod je vezan
za Budim i austrijski kralj nema s njim nikakve veze. Ova rije i
vijest da je rije vladara - rije koja se prihvata i uvaava - tako
se smjestila u srca nevjernika, da je za njih miran san bio nepoznat
i da im je nestalo spokojnosti.
Danju-nou su traili izlaz za ovakvo stanje. Imperator je razmjenjivao vijesti sa rimskim papom, Poljacima, panjolcima,
Dancima, veanima, Holandezima, Mleanima, Flamancima, kraljevima Ankone i Napulja sa hercezima i plemiima u vlastitoj
zemlji. Oni lino ili njihovi izaslanici su se nali u Torinu i odredili da mjesto zbora bude jedan od najveih austrijskih gradova
Ispirne. Ali francuski kralj, koji je ivio u nadi da e zauzeti panjolsko kraljevstvo uz pomo islamskog padiaha i koji je sa sretnim padiahom uspostavio prijateljske veze, kad je saznao za ovo
stanje poslao je izaslanike sretnom padiahu i obavijestio ga o dogovoru. Iako je u razgovoru sa nekim uglednim njemakim velika203

ima rekao da e i sam uestvovati na skupu. Svi su se iskupili na

dogovorenom mjestu nakon puta od dva-tri mjeseca. Nisu nali
drugi izlaz nego da skupe sve mogue snage, vie nego ikad do
sada. Dogovorili su se da e spremiti toliku vojsku koja nee samo
Budim, nego sve poruene tvrave do Beograda ponovo zauzeti,
da se niko od njih nee ustezati od napora, jedino ako doe sretni
padiah, ne treba se suoiti s njim. Svi su se sloili s kraljem. Svi
hercezi, plemii i kraljevi dali su prema svojim mogunostima vojsku, hranu, odjeu, novac i ratna sredstva. Tako je skupljeno vie
od sto tisua vojnika.
Boijom voljom i nareenjem "kome hoe daje, a od koga hoe
uzima", tadanji budimski beglerbeg, vezir Sulejman-paa, umro
je od kuge. Novi beglerbeg koji je doao na njegovo mjesto, Bali-beg stigao je u Budim. Nakon to se od francuskog izaslanika
saznalo za nevjernike pripreme, bosanski valija Ulama-paa zaduen je da donese pomo u Budim. Nareeno je i rumelijskom
beglerbegu da bude spreman u Sofiji. Naredbe su dobili da idu u
pomo Budimu sa Ulama-paom, svojim zastavama i vojskom i
smederevski beg Dukain-oglu Mehmed-beg, poeki beg, Arslan-beg, sin Mehmed-bega Jahjapaia, ustendilski beg Hizir-beg,
kliki beg Murad-beg i kruevaki beg Mehmed-beg. Kad se neprijatelj ulogorio u polju Pete, svi ovi komandanti su uli u petansku tvravu.
Isti dan se zametnula estoka bitka sa neprijateljskom prethodnicom i straom i mnogo je nevjernika pobijeno. Dan-dva su nevjernici kopali rovove i poeli tui tvravu. Ali poto su se nalazili
na velikoj razdaljini, nisu mogli tvravi nanijeti nikakvu tetu.
Postavili su se blie pa su poeli i ee tui. Iz etrdeset tekih
topova su tukli tvravu. Za dva-tri dana su ispalili hiljadu i esto
uladi i u duini od sto arina su potpuno poruili zid. Sekbenbaa,
koji se nalazio na elu janjiara koji su preuzeli Budim, sa veinom
janjiara je ve bio uao u Petu. Ul ama-paa je u poetku smatrao
da je suprotno sultanskoj asti zatvoriti se u tvravu ispoetka je
bio pomalo bezvoljan. Ali kasnije je i on sam uloio izvanredne
napore. Na mjestu gdje su neprijatelji sruili zid, iskopan je irok i
dubok rov. Na taj je nain tvrava nakon sruenog zida bila jo
vra, dovedena je u jo sigurnije stanje. Onoga dana kad je
204

neprijatelj krenuo u napad, skupivi sve raspoloive snage, koliko

god je nevjernika ulo u tvravu ni jedan se nije spasio, svi su posjeeni. ak su nevjernici u svojim historijama otvoreno napisali
"Da su Turci toga dana preli u napad, svu bi nau vojsku pobili ili
odveli u ropstvo."
Kako je Katib Mehmed-efendi zapisao u svojoj Historiji i kako
smo sluali od naih prea, kad se slijedei dan njihov glavni komandant, sin Crnog Hercega, ponovo spremao u napad i pripasavao ma, pogotkom topa sa budimske tvrave presjeen je na dvoje
i njegova loa dua je predana Dehennemskim zebanijama. Zbog
toga su se nevjernici okanili napada, nasumice opalili nekoliko topovskih hitaca na budimsku tvravu i neka druga mjesta i pod krinkom noi pokrenuli se i pobjegli. Na ovo su nai vojnici, odred po
odred, izlazili iz tvrave i poeli tui neprijatelja. Do treeg, etvr
tog konaka su pobili toliko nevjernika i uzeli toliko plijena da
nema kraja nabrajanju.
Ali nevjernici su ovaj dogaaj drukije opisali:
Oni kau da smo mi za vrijeme napada imali mnogo gubitaka i
da bi presjekli nadu da emo zadrati tvravu, tu veer voe nevjernika Austrijanaca, Franaka, Maara i drugih doli su kod gospodara
drave Brandenburg i meusobno se savjetovali. Franci i Maari
su iz svoga neznanja nastojali da se tvrava zauzme i nipoto da se
ne napusti, a austrijski velikai i njihov komandant su smatrali
umjesnijim da se sretno vrate u Be. Topove i druge teke stvari
su natovarili na lae. Turci su ih slijedili i napadali pa je bilo estokih sukoba. ak je konj austrijskog glavnog kapetana, koji dolazi
poslije glavnog komandanta, pogoen jednim topovskim hicem.
Turci su ga napali, odsjekli mu glavu i odnijeli je Ulama-pai.
Tijelo su oni spasili, odnijeli u Ostrogon i tamo sahranili. Tada su
svi Austrijanci ostavili svu odjeu i stvari i htjeli su bjeati, ali su
nastojanjima franakog kapetana i maarskog kapetana zaustavljeni.
Nakon ovog sukoba, preivjeli su otili u Be.
Istina je najvjerovatnije ovakva. Jer austrijski tabor, naroito
ator glavnog komandanta, sigurno nije mogao biti postavljen na
dometu topova iz Budima i Pete. Tako da je tvrdnja da je glavni
komandant pao pogoen topovskim zrnom pogrena. Neka je hvala
Allahu da su toliko brojni nevjernici, kojima se ni sam padiah ne
205

bi mogao suprotstaviti, otili i pobjegli ispred ake tvravske posade. Ovo je Allahova velianstvena blagodat, Pejgamberova sretna
mudiza, padiahova velika srea!
KAKO JE DOLO DO IMENA BREULJKA GURZ ILJAS.

Postoji rairena pria meu muslimanima da je Gurz Iljas bio

jedan ovjek- junak u kasabi J aniji. Beograd je jo bio u nevjernikim rukama kad je on neprestano trao ispod tvrave, nekad
hvatao nevjernike, a nekad im sjekao glave tako da tvravska vrata
nikome nije dao otvoriti. Kasnije su nevjernici iskoristili priliku,
njega uinili ehidom pa je otiao u Dennet. Njegova slava se jo
uvijek opjevava u pjesmi na nevjernikom jeziku. Jedna duga pria
na nain bajke pripovijeda neke udne stvari ovako:
"Kad su ubili Gurz Ilijasa (erzelez), odsjekli su mu glavu i
odnijeli budimskom kralju, kralj navodno ree da je to glava uve
nog junaka i dade da se sahrani u Gurz Ilijasovom turbetu i zbog
toga je ovo brdo dobilo takvo ime." Ali u nevjemikim historijama
pie drukije:
"Maarski narod je, prije nego je postao kranski, bio u krivovjerstvu klanjajui se vatri, vodi ili ivotinjama. Kad je na vlasti
bio kralj Itvan koji je bio sveta osoba, ali je i sam krivo vjerovao,
prvi put je tamo doao jedan franaki pop iz plemena Batadama.
Na njemakom jeziku su ga zvali Kirazdus. Kralj, koji je uo da je
on sveta osoba, dovede popa sebi i postavi ga za uitelja svome
sinu. Ovaj je poduavao kraljevog sina tako da je i sin kao i njegov
otac i uitelj postao sveta osoba i dali su mu ime Sende Impre.
Nakon toga pop Kirazduz je skrenuo s uma, otisnuo se u poljane
i pustare i u polju zvanom Bel ivio je sedam godina u pobonosti
i isposnitvu. Onda su ga maarski velikai, alei to pop ovako
besciljno tumara, uzeli sa sobom i postavili ga za svoga vou. U
pokrajini Kanadin u Erdelju, kao voa je uinio toliko dobra i korisna djela i u takvom je stanju ivio da bolje nije mogue zamisliti.
Potom je umro kralj Itvan, a njegov sin nije prihvatio kraljevstvo.
Zbog toga u maarskom narodu izbi smutnja i pokvarenost, proli
se toliko mnogo krvi za vjeru i domovinu, zemlja doe u potpuno
nesreeno stanje. Zbog toga se veina naroda okrenu od kranstva.
206

Poto se kranstvo jo nije u potpunosti ukorijenila meu njima,

bili su u kolebanju. Ubili su mnoge krane, a veliki broj ubijenih
su bili popovi tako da je izgledalo da tu nee ostati nijedan pop.
Spomenuti Kirazdus krenuo je na put, doao do crkve u Stolnom
Biogradu i ostao dugo vremena tamo u pobonosti. Jednog dana je
rekao svojim sljedbenicima da eli biti ubijen za sreu kranstva.
Svi su izrazili elju da smatraju sreom da zajedno s njim poginu
pa su krenuli iz Stolnog Biograda u Budim. Oni koji su se okrenuli
od kranstva imali su kapetana pod imenom J an o. Ovi su napali
Kirazdusa i njegove pristalice i zasuli ih kamenjem. Uzeli su Kirazdusa sa njegovih kola, iznijeli ga na brdo i odatle ga zakotrljali
prema Dunavu. Kad su sili dolje da vide njegovo mrtvo truplo,
zatekli su ga iva pa su mu zabili koplje u srce, a glavu na jednom
kamenu smrskah. Njegova krv se zalijepila za kamen i ostala godinama u vodi Dunava ne odvajajui se od njega. Nakon sedam
godina doli su popovi vidjeti ovaj pouni dokaz, izvadili taj kamen i postavili ga na poasno mjesto u crkvi u kanadinu tako da
noga na njega ne moe stati. Kasnije, kad je veina maarskog
naroda ula u kransku vjeru, napravili su crkvu na tom brijegu u
spomen na njega. Eto, taj breuljak poslije toga kod Maara je
poznat po imenu popa Kirazdusa.
OV:\KO SU NEVJERNICI U SVOJIM HISTORIJAMA OPISALI
DOGAAJ UL\SKA ISL\MSKE VOJSKE U BUDIM I OVU SJAJNU

VOJNU SRETNOG PADIAHA

Pametnim i razumnima se obznanjuje da se ovdje daje saetak prijevoda .. Iako je bilo odlueno da se prijevod ovakav kakav je uvrsti u ovu knjigu, i ovakav kakav je ne bi bio bez koristi, mi tako
nismo postupili i pojedinosti smo ostavili u konceptu, samo smo
vane dijelove ispisali u istopis. Tako slijedi opis.
Kad je budimski kralj Sapolaj Jano (Ivan Zapolja), koji je doao na vlast uz pomo padiaha, pao na smrtnu postelju, maarski
velikai i voe su se okupili oko njega i on im je svima sa suzama
u oima dao ovakvu oporuku: "Pazite, nemojte izvlaiti glavu ispod
skuta islamskog padiaha. Ako izvuete, sigurno ete se pokajati.
Ovo sam vie puta iskusio i nemojte to zanemariti." Kralj je padiahu

207

napisao neku vrstu oprotajnog pisma. "Dok ja nisam imao uvaa~

vanja u vlastitom narodu, sretni padiah me napravio kraljem budimske zemlje. Uinio me je pobjednikom nad snanim i monim
kraljevima i nije dozvolio da me dumani gaze. Kada se u ovom
asu nalazim po Boijoj volji pred odlaskom s ovog svijeta, molim
od sretnog padiaha da ne dozvoli dumanima da moje tek roeno
siroto dijete i moju sirotu udovicu mue i oduzmu im imetak."
Zavrivi pismo vrlo tunim i bolnim rijeima i krvavim suzama poslao ga je padiahu po peuhskom komandantu.
Kad je uo za smrt kralja Janoa, beki kralj Ferdinand pripremio je dva izaslanika, jednoga je poslao sretnom padiahu, a drugog budimskoj kraljici i umilnim jezikom traio je da se njemu
preda Budim. Kraljica je prispjelo g izaslanika pustila da dugo eka.
Izbjegavala je da ga primi pod izlikom da je bolesna ili to to jo
ne moe uiniti zbog alosti za muem. Najzad, poto je to bio jedan vrlo pametan diplomata, u vrijeme kad ga je primila kraljica,
poto je imao veliko iskustvo u susretima sa kraljevima, pokazao
je veliko potovanje prema kraljici i ponudio joj razne usluge.
Nakon toga joj je predao pismo kralja Ferdinanda i objasnio rije
po rije ta je to elio rei njegov gospodar. Ali kraljiin odgovor
je bio ovakav:
"Ovo je jedna velika stvar i nisam u mogunosti dati decidan
odgovor. U ovako krupnom pitanju vana je uloga i maarskog
plemstva. Imam jo jednog vieg od sebe, to je poljski kralj, moj
otac. Moj otac je prijatelj kralja Ferdinanda. Poslat u mu ovjeka
da se posavjetujem. Moj otac je ovjek koji eli dobro objema
stranama, da vidimo ta on misli i ta e rei o ovome. Ako Ferdinand poalje vojsku da silom uzme Budim, nee li se zastidjeti da
ide na jednu udovicu i jedno tek roeno siroe. Vjerojatno mu to
niko nee ubrojiti u zasluge. To je moj odgovor koji mu za sada
mogu dati. Ako skupi vojsku i krene na mene, ta ja mogu uiniti?
Neka ne zanemari ono to mu je poznato."
Kad je izaslanik s ovim odgovorom doao Ferdinandu, rekao je
"Ako eli Budim, odmah poalji vojsku, prije nego to stigne padiahova pomo, inae namjera te ene je da te zavlai i sprijei."
Kralj odmah prikupi vojsku i posla na Budim. Ove snage su najprije zauzele Viegrad, Vac i Petu i u ove tvrave postavili mnogo
208

austrijske vojske. Onda su otili do Budima i opsjeli ga. Ali ovaj

put je austrijska vojska pretjerala u postupcima prema maarskoj
raji. Zbog toga su maarski vojnici u Budimu pobili mnogo Austrijanaca. Eto stoga je nastao razdor i meu maarskom vojskom koja
je opsjedala Budim i Austrijancima i na kraju su Austrijanci, preplaivi se maarske vojske, pobjegli u Be.
U tim danima se vratio i peuhski zapovjednik koga je kralj
Jano poslao kao izaslanika u Istanbul u vrijeme kad je leao na
smrtnoj postelji, i donio je padiahove vijesti sa mnogo obeanja i
milosti. Padiah je malom kraljevom sinu sa beratom poslao i topuz.
Obavijestio je bosanskog sandakbega Husrev-bega, smederevskog
sandak-bega Mehmed-bega i klikog sandakbega Murad-bega
da prije zime stignu u pomo Budimu. Prema izaslanikovim rijei
ma, kad god je preuzvieni padiah dao obeanje da e osigurati
pomo, uvijek je obeavao da e u proljee i sam doi. Dan kad je
izaslanik trebao izai iz Istanbula susreo je izaslanika koga je kralj
Ferdinand poslao padiahu pa gaje padiah dao uhapsiti u Jedikuli.
To stoga to je ovaj ovjek ranije bio maarski plemi, a onda se
okrenuo i poeo sluiti kralju Ferdinandu.
Vojska i begovi poslani u pomo stigli su do Tulisa. Ali pritisla
je teka zima i Dunav se zaledio. Kad je vijest stigla do kraljice
poslala je dvije hiljade konjanika pod vodstvom Baljoa Tereka u
susret Turcima. Baljo Terek je obavijestio plemie o kraljiinoj
elji. Na ovo su se snage za pomo povukle u svoje vojarne i preuzele na sebe obavezu da e doi u proljee prije nego stigne neprijatelj. I zaista odravi rije, na Jurjev su stigli u pomo, uzeli tvrave Vac i Viegrad, ali Petu nisu mogli uzeti jer se u njoj bilo
zatvorilo mnogo Austrijanaca. Tamo je izginulo mnogo ljudi i na
kraju poto nije bilo pjeadije za napad, okanili su se zauzimanja
Pete.
Na ovo kralj Ferdinand i njegov brat nevjerni imperator uloili
su napor i iznova poslali na Budim vojsku. S velikim snagama su
opsjeli tvravu i umilnim rijeima i s tisuu obeanja traili su
Budim. Ali Maari se nisu na ovo obazirali, ak nisu ni odgovarali.
Na ovo su Austrijanci iskopali na dva mjesta rovove i poeli tui
tvravu. Sretni padiah prije svoga dolaska je poslao vezira Mehmed-pau, smederevskog bega Mehmed-bega, Ulama-pau koji je doao

209

na mjesto Husrev-bega i Murad-bega. Ovi su doli i postavili se

nasuprot brda. Imali su mnogo vojske. I Austrijanci su bili u velikom broju, nastavili su tui tvravu, a suprotstavili su se i muslimanskim napadima. Ali kako se pribliavao padiahov dolazak,
Austrijanci su poeli prebacivati svoju vojsku na stranu Pete.
Vidjevi ovo, turski vojnici su ih napali, potopili im mnogo brodova, pobili im mnogo vojske, a mnogo ih i zarobili. Tako se sva
vojska rasula, Turci se dali u pljaku i mnogo plijena zadobili.
Glavni komandant austrijske vojske, herceg, bio je ranjen i kad je
stigao do Komamog tog dana je umro. Preivjeli, osramoeni da
im se ime samo po loem spominjalo, napustili su Petu i otili.
Kad je sretni padiah stigao do Budima, ulogorio se u Starom
budimskom polju. Tamo je onima koji su se istakli podijelio titule
i poloaje i nagradio ih bogatim darovima. Svi zarobljeni Austrijanci i Maari dovedeni su pred njega i pogubljeni. Pomilovao je
samo dva komandanta. Dvadeset etiri hiljade tatarskih vojnika
koje je sa sobom doveo poslao je odatle u akin, pa su ovi opljakali
i odveli stanovnitvo u roblje iz okoline Stolnog Biograda, iz oblasti
preko puta Ostrogona i obale Nitre. Samo je Svevinji Bog znao
broj zarobljenih ljudi i ivotinja.
Odatle je kraljevom sinu, malom djeaku, poslao vrijedne darove:
zlatom ukraena koija sa tri konja, izgravirane sablje, topuzi, s
kraja na kraj zlatom izvezeni kaftani i jo mnogi darovi kojima ni
broja nema. I kraljici je poslao mnogo vrijednih prstenova, lanaca
i haljina koje se ne nalaze nigdje izvan padiahove riznice. Posebni
su darovi poslani i od prineva Selima i Bajezida. Sve ovo je odnio
i predao aubaa Ali-aga koji je prenio sultanove izraze potovanja i ljubavi i posebne pozdrave.
Sultan je traio da vidi kraljevog sina "Neka doe zajedno sa
maarskim velikaima koji su od Austrijanaca odbranili grad,
neka se ne boje, s njima u postupiti bolje nego to se nadaju, znate
sretnog padiaha, po veliini i moi vei je od svih vladara svijeta,
prijateljima je prijatelj, neprijateljima neprijatelj, kraljicu smatra
svojom robinjom, a njenog sina priznaje kao svog"- poruio je.
Kraljica je mnogo razmiljala, ne znajui ta bi odgovorila. Nije
htjela poslati sina, ali njeni ministri i plemii su joj govorili da nije
mogue da drukije postupi. Najzad je poslala sina sa dadiljom,
210

nekoliko ena i sa hiljadama misli i briga u jednoj pokrivenoj koiji, a sama je ostala u kui neutjeno plaui. Svi maarski velikai, strijelci s pukama i sva vojska, ukraeni su i ili naprijed
zajedno sa kraljevim sinom. Turski vojnici su ih tako sveano i
sjajno doekali da su zaslijepili oi onima koji su to gledali. I oni
su doli pred koiju s kraljevim sinom i njega unijeli u padiahov
ator. Onda su njegovu koiju, dadilju i nekoliko odgojitelja uzeli
u padiahov harem. Plemii i vojnici su uvedeni u vezirske, begovske i aginske atore gdje im je ukazano gostoprimstvo i prijateljstvo.
Izgleda da je sretni padiah dao naredbu da manje grupe janjiara, njih po pet do deset kriomice uu u tvravu pod izgovorom
da je razgledaju. Tako su janjiari ovo uradili na takav nain da
niko nita nije ni osjetio. Prvo je jedna grupa prola kroz vrata za
lovce i unutra se smjestila. Odatle je na svaku kapiju tvrave stigla
po jedna grupa janjiara i u kratkom vremenu svi sokaci i arije
bili su puni janjiara. Odmah su telali poeli vikati: "Neka svi
ostave svoje oruje i predaju ga Turcima i neka pred svojom kapijom u sigurnosti sjede, ko drugaije postupi, ode glava". Budimlije
tek sad uvidjee ta ih je snalo. U kue su ulazili po pet, deset janjiara i zauzimali ih za noivanje.
Kad je padiah saznao da je Budim pun janjiara, kraljevog
sina, dadilju i koiju poslao je nazad njegovoj materi. Ali kraljica.
se mnogo prepala i rastuila to joj plemii i komandanti nisu doli
pa posla Rustem-pai pismo u kome ga moli da ih oslobodi. Zadran
je samo Baljo Terek, a Fratali Kurajn koji je bio na mjestu prvog
ministra ostao je kao gost kod Rustem-pae.
Nakon toga je padiah traio savjetovanje, ali ga nisu pravilno
shvatili, zapravo nisu shvatili ta j e padiah htio s time rei. Vezir
Mehmed-paa i Ulama-paa su rekli: "Neka se kraljica i njen sin
odvedu u Istanbul, pa kad dijete naraste i bude mladi treba ga
uputiti prema tome za ta bude sposoban." Mehmed-paa Jahjapai, poznat kao nemilosrdni neprijatelj krana i svih Maara, je
predloio: "Kraljicu, njenog sina i sve maarske velikae treba pogubiti, stanovnitvo odvesti u roblje, tvrave do temelja poruiti,
inae kakvog je imao smisla ovoliki trud sretnog padiaha i islamske vojske? Ako se eli sauvati kraljica u ivotu neka ju se poalje
njenom ocu, poljskom kralju, a Budim neka se preda ovom robu."
211

Na sve ovo Rustem-paa iznese padiahovo miljenje: "Padiah ne

odustaje od svoje rijei, kraljevstvo se opet daje njenom sinu i kad
god zaeli moe doi i vidjeti ga."
Nakon ovoga padiah po aubai obavijesti kraljicu: "Dok moj
posinak ne odraste, u Budimu e boraviti turski vojnici, jer edo
nije u stanju uvati Budim. Neprijatelja je mnogo. Mi se nekad nalazimo na udaljenosti od dva-tri mjeseca i nismo u stanju stii na
vrijeme. Dok ne postane junak, dosta mu je erdeljska pokrajina, u
Erdelju ima soli, a proizvodi se dosta i zlata i srebra. Blizu je i
zemlji tvoga oca (Poljske). Neka tu boravi i nikome se ne suprotstavlja. U Budimu neka ostane kapetan po imenu Zendijus i on e
biti komandant svom maarskom stanovnitvu, na beglerbeg se
nee mijeati u poslove maarske vojske, njemu izdvajamo od
budimskih prihoda petsto aki dnevno. Svi zapovjednici tvrava
neka ostanu na svojim mjestima, bie sigurni. Kraljici e biti dato
dovoljno koija, da je odvezu u Lipovu 179 gdje e joj biti dom. Neka
mirno i udobno, bez incidenta i neprijateljstava poe i putuje."
Saznavi od aubae ovu vijest, kraljica je od tuge i boli zaplakala. Sutradan su kod kraljice doli glavni defterdar i niandi-paa i
donijeli joj garantne papire od padiaha.
U to vrijeme su doli izaslanici kralja Ferdinanda sa bogatim
darovima, traei Budim pod uvjetom da plaaju hara za Maarsku
i da otkupe austrijske zarobljenike koliko god ih ima. Padiah je
na to odgovorio: "Ako hoe sa mnom mir neka poalju hara za
Austriju, a neka ruke povuku od Maarske, a ako ih ne da svojom
voljom, s Allahovom pomou uzeu sablju i sve u mu zemlje
poruiti i popaliti, to se tie zarobljenika, ako prihvati ove moje
uvjete, sve u ih osloboditi bez ikakve nadoknade." Na ovo je
izaslaniku dao pismo u ovom smislu i sa darovima ga otpremio
nazad.
Eto tako je veliki i ugledni sultan Sulejman na tako lahak nain
uzeo grad Budim, viestoljetno mjesto vladara, koji nema na svijetu
slinog sebi i koji je trajno bio predmet enje vladara. Ovaj grad
je pripojio svojim posjedima, a drugi kraljevi i imperatori koji e
doi poslije neka do sudnjeg dana liju suze.
179

Lipova, grad u Rumuniji, na rijeci Mure, 54 km sjeveroistono od Temivara.

212

SAETAK O PADIAHOVOM POHODU

P ADIAHOV ODLAZAK, OSVOJENJE PEUHA, OSTROGONA I

STOLNOG BIOGRADA

18. muharrem 950. (23-4.1543-). Pokret nevjernika koji su napali na

Petu i doivjeli poraz, do te mjere su razljutili padiaha da je on
izdao naredbu islamskoj vojsci da se sprema za rat.
U to vrijeme je doao i izaslanik francuskog kralja i objasnio da
nitkov imperator koji gaji neprijateljstvo protiv francuskog kralja
moe sprijeiti efikasnu pomo koju daje padiah i zbog toga moli
da poalje mornaricu. Na ovo je padiah naredio da se osim laa
koje su se nalazile u ratnoj luci napravi jo mnogo laa. Izaslaniku je obeano da e poslati Gazi Hajreddin-pau sa izvrsnom
mornaricom.
Ovaj put je dvadeset osmog dana mjeseca abana devetsto etr
deset devete (8.12.1542.) sjajno i pompozno krenuo iz Istanbula
put stare prijestolnice osmanskih vladara Edrene. Tu zimu je ostao
u Edreni provodei je u etnji i lovu ili u prijaznim razgovorima sa
svojim najbliim.
U isto vrijeme, usred otre zime, uputio je u rumelijske strane
Ahmed-pau, rumelijskog belgerbega, najistaknutijeg od svih gazija, da skuplja vojsku.
Stigao je prvi dan proljea i nakon to se slomila estina neprijatelja koji se zove zima, komandant mornarice je iz istanbulskog
pristanita razvio jedra u pravcu neprijatelja. Zatim je i sretni padiah, osamnaestog dana spomenutog mjeseca krenuo iz Edrene na
tradicionalan nain sa vojskom i princom Bajezidom, a prvi konak
im je bio u irmenu. Odatle su konak po konak ostavljali put za
sobom i prvog dana mjeseca rebiulevvela (4.6.1543.) stigli su u
Beograd. Tu im se pridruio anadolski beglerbeg Ibrahim-paa s
vojskom, a onda se padiahovoj ordiji prikljuila i rumelijska vojska iji je predvodnik bio rumelijski beglerbeg Ahmed-paa. Odatle
su napredovali ka mostu koji slii Mlijenoj stazi, a koji je postavljen za vojsku u blizini apca. Za tri-etiri dana su sva vojska i
sretni padiah preli preko mosta.

213

ZAUZIMANJE 1VRAVE VALPOVO

19. rebittlevvel 950. (22.6.1543.). Kako je izdat ferman da se ova

tvrava opsjedne i prije nego to stigne velika ordija, Hizir-bej
koji je doveden na mjesto ustendilskog sandakbega sa poloaja
malog mirahora, Muhsin-beg, beg Avlonije i Ahmed-beg Jahjapai,
sandakbeg Inebahta180, izvadili su topove iz osjeke tvrave i poeli ugroavati valpovsku tvravu. Meutim, kako je ovo mjesto,
iako malo, utvreno na nain kako se utvruju dvorci, bilo je dovedeno u stanje jednog sklonita i doma za odmetnike. Oni to su
se nalazili unutra, svom silom su se trudili, pa su nekoliko puta
odbili nae vojnike, pa ak i kad je padiah osobno doao i kad su
ga vidjeli svojim oima, odupirali su se i nisu pogeli iju. Osamnaestog dana su islamski borci poduzeli estok napad. Ali opet nije
bilo rezultata, a mnogo gazija je popilo ehitski napitak. Ali je i
mnogo nevjernika otilo u Dehennem.
Meutim, nije se stiglo do pobjede kojom bi se osvojila tvrava.
Dolaskom padiaha kad je okolina tvrave izgledala tako da bi joj
pozavidio najgornji kat Denneta, kad su se poredali odredi kojima
su upravljali veziri, odredi remelijskih i anadolskih beglerbegova
te zastraujui odredi \frugih komandanta, pa kad su to sve vidjeli
nevjerni neprijatelji, izgubili su snagu i traili da se predaju.
Rahmetli Katib Mehmed-efendi, autor djela pod naslovom
Damiu-tevarih kae: "Ovo je moj prvi pohod. Moj brat, kapidibaa Ahmed-bega Jahjapaia, bio je junak i heroj prema kome se
ukazivala poast i potovanje. Pred ovom tvravom, i kasnije u
juriu na Ostrogon, je ranjen, ali je odsjekao glavu jednom poznatom nevjerniku i donio je. Rumelijski beglerbeg Ahmed-paa predstavio je padiahu njegovo junatvo pa su mu prihodi uveani za
etiri stotine aki."
U naim danima ni etiri hiljade pa ni deset hiljada nikom se ne
svia pa i ne prihvata. Poto je mogue lakim putem doi do zeameta niko se ne eli pomuiti i stoga se niko ne pita meu korisnicima timara je li vrijedan ili nije vrijedan.
180

Inebahti je grad i tvrava Lepanto koji se nalazi na Korintskom moreuzu u

Grkoj.

214

OSVOJENJE TVRAVE IKLO I ZAUZIMANJE

TVRAVE PEUH NA PREDAJU

Godina 950. (1543-44.). Ove su se tvrave ranije pokorile budimskom kralju Janou, a nakon njegove smrti vezale su se za kralja
Ferdinanda. Stoga je padiah odluio da se ide na njih. Dvadeset
estog dana mjeseca rebiulevvela (29.6.1543.) padiah je s vojskom,
brojnom poput mrava preao preko velikog mosta koji je u blizini
Valpova postavljen na rijeci Dravi. Peuh ija su okolina sami ruinjaci i vrtovi i iji je svaki ugao dennetska baa, koja podsjea
na iremske vrtove, bio je stari grad i vrsta tvrava. Kad su ili na
Peuh osjeki sandakbeg Murad-beg i mohaki beg Kasim-beg,
oni koji su se nalazili unutra nisu smogli snage da ratuju pa su se
pokorili. Donosioci radosnih vijesti na tom su konaitu obavijestili padiaha o njegovu osvojenju.
Slijedeeg dana je poput mora polje ikloa ukraeno atorima
uzavrelih gazija, i tek to su se smjestili otpoela je opsada tvrave.
Na nekim mjestima se ulo u zaklone. U srijedu, koja se dogodila
prvog dana rebiulahira (4.7.1453.), odrano je zasjedanje divana.
Sa mjesta gdje su sjedili u padiahovom atoru, visoki veziri su
mogli promatrati borbu izmeu gazija i branilaca tvrave. Anadolske gazije su se ispele na tvravske tornjeve. Tamo je vrilo kao na
sudnjem danu, i kao rezultat te borbe prsa u prsa, osvojena je vanjska tvrava. Pogani koji su se spasili maa pobjegli su u unutranju tvravu. Nakon toga, borba se produila dan no i etvrtog
dana toga mjeseca 181 predajom na viru privedeno je kraju osvojenje tvrave. esnaestog dana istog mjeseca (19.7.1543.) ovu jaku
tvravu su obili padiah, veziri i komandanti. A slijedeeg dana,
oni koji su bili zadueni za osvojenje tvrave, nagraeni su u padiahovu divanu poasnim kaftanima i poaeni da poljube noge
prijestolja kome se svijet klanja. Spomenute tvrave, zajedno sa
selima koja im pripadaju, dodali su sandaku Murad-bega, moha
kog sandakbega.
Slijedeeg dana poeo je put povratka. Kad se stiglo do Budima,
u susret su izali budimski beglerbeg sa sekbanbaom i janjiarima
181

7.7.1543.

215

koji su bili u slubi uvanja Budima. Okolina Budima sa vojnikim

atorima bila je prava domovina muslimana.
OSVOJENJE TVRAVE OSTROGON
KAO PRIMJER ZA POUKU
2. dema:dfelevvel 950. (3.8.1543). Ostrogon je besprimjerna i tako
teka za graenje tvrava postavljena na jednom visokom brdu
na obali Dunava, da ju je nemogue opisati i okarakterizirati. Posebno
je bila jedna crkva vrlo udnovatoga oblika tako da su joj zidovi
uz vrata bili prekriveni mramorom u bojama, unutra je bila ukraena slikama i kipovima, a kao posljedica sluaja, mjesto gdje je
mihrab za muslimane pokriveno je bakrom sjajnim poput zlata, u
obliku udnovatog kubbeta. Ova crkva je bila takva graevina da
slinu do danas niko nigdje na svijetu nije vidio.
U podruju visokog brda na kome se nalazi tvrava, na etrdeset
-pedeset arina duine jedne rijeke sline moru, poput Dunava 182 ,
okree se mlinsko kolo, a okolo je kupalite s toplom vodom. Njegov majstor je takvom velikom vjetinom vodu kupalita usmjerio
u bazene i kanale, ali se ne zna kako, kada i ko je ovo napravio.
Tano je sto godina u rukama muslimana i do danas se uope nije
osjeala potreba da se popravlja. tavie, nema nikoga ko bi znao
gdje je izvor tople vode i gdje su podzemni vodeni kanali. Majstor
koji je to pravio je doveo vodu ispod zemlje do podnoja brda na
kojem je napravljena tvrava i tu je napravio rezervoar vode visine
dva ljudska stasa. Na dnu rezervoara je smjestio jedno veliko kolo
i ovim kolom nabijajui vodu u uske mjedene cijevi izveo je do na
tvravu. Iz jedne esme napravljene na vrhu dan-no tee voda.
Put koji vodi od dna kola do esme je prav i dug je tano etiri
stotine ezdeset arina.
U dvoru su se nalazile slike nevjernog kralja u velikom broju,
neobini koridori obloeni crvenim i bijelim mramorom, ukraeni
prolazi i saloni da to sve nije mogue ni upoznati.
Mi smo ovo vidjeli etiri-pet puta prije opsade, prije nego je
porueno topovima i minama. Pored male varoi uz tvravu, izvan
182

Ovdje se u Dunav ulijevaju dvije rijeke: Gran i Eipel.

216

tvrave je bila velika varo puna raznih graevina i udnovatih

crkava. Nijednu od ovih nije mogue, ak ni ukratko, opisati.
Ranije, kad je padiah zemlje pritijesnio nevjernike prilikom
opsade Bea, upravitelj ove tvrave bio je biskup, a to se ime daje
sveeniku za dva tri stupnja niem od rimskog pape, ako Bog da o
ovome e biti podrobnija informacija na drugom mjestu. Doao je
pred Be, pokorio se sretnom padiahu i preao na stranu kralja
Janoa. Kad je beki kralj Ferdinand opsjedao kralja Janoa u
Budimu, uzeo je Ostrogon iz ruku ovog biskupa i u njega postavio
dovoljan broj strijelaca s pukama iz redova panjolaca i Austrijanaca. Od toga vremena je beki kralj bio gospodar Ostrogona.
Dvadeset drugog dana spomenutog mjeseca ulogorilo se u Ostrogonskom polju. Bregovi i doline su bili puni islamske vojske, a
izabrani prokletnici panjolskih i austrijskih nevjernika ispunili su
tvravu glumei hrabrost. Uzdajui se u svoju sranost, brojnost i
izdrljivost tvrave, i s nadom da se nee iupati nijedan kamen,
da se nee postaviti zakloni, pa ak i da ih se ni prijekim pogledom
nee pogledati, toliko su uloili truda da poredaju topove i puke,
da su stvorili privid da u okolini tvrave nee ostaviti niiju glavu
pa ni prst. Ali muslimani su to tumaili tako da su Dehennemski
nevjernici ovako postupali iz straha. Svaki od vezira je s jedne
strane napravio zaklone i iste veeri topovi su postavljeni, a gazije
su iskopale rovove da bi lake odlazile i dolazile. Do jutra su se
bavili ovim poslom, i zajedno sa zorom, uz pomo Uzvienog Allaha
poeli su tui tvravu. etvrtog dana demazijelevvela telali su
pozvali na juri. Gazije su se digle u napad prema otvorenim rupama.
Kao da je nastao kijamet, sve je bilo kao na sudnjem danu. S glasovima "Allah, Allah" druina okamenjenih ejtana je pod sabljama gazija presijecana na dva dijela. S obje strane je bilo mnogo
mrtvih. Meu onima koji su u ovoj borbi prsa u prsa pali kao ehidi
bio je sandakbeg Bolua 183 Duhdi Sinan-beg i komandant momarice Zehr-i Mar (Zmijski otrov) Mehmed-beg. Ali ovaj put je napad
bio takav da su srca nevjernika koja su odavala junatvo poklekla i
esti dan istog mjeseca su ponudili predaju. Zbog padiahove sa183

Bolu-grad u sjeverozapadnoj Anadoliji, stari su mu nazivi: Clandiopolis i

Bithynium.

217

milosti poklonjen im je mir, na tvrave su pobodene zastave i hajraci i od toga dana je Ostro go n postao dom muslimana.
U nevjernikim historijama su zapisali da je, nakon ienja
tvrave od ljudskih trupala i svih drugih neistoa, njima data dozvola za odlazak. Ustvari i ovaj postupak, koji je inae prirodan, je
junatvo, to je naroita sposobnost vladara visokih karakternih vrijednosti, to do tada nije vieno kod drugih vladara.
Velika crkva koja se nalazi u sredini tvrave, kojoj slina nije
viena, pretvorena je u damiju. Slijedeeg petka, utoite svijetapadiah, uzjahao je konja i obiao najprije dvorac na ulazu i velianstvenu tvravu. Nakon toga je u novoj damiji klanjao namaz i
radosna srca iskazao svoju zahvalnost Stvoritelju. Odredio je jednog kadiju da primjenjuje erijatske odredbe, a dizdara i posadu
vojnika da uvaju tvravu. I sve ostalo to treba postavio je na
svoje mjesto. Budimski beglerbeg Bali-paa je preselio u Boiju
milost pa je pokopan na Bali-painom polju. Budimski beglerbegluk je predat na upravu dotadanjem smederevskom sandakbegu
Mehmed-begu Jahjapaiu. Ostrogonska tvrava je vezana za budimski sandak pa je iz dravne blagajne dato novca koliko je potrebno da se popravi, i za to je zaduen Mehmed-beg.
RUENJE TVRAVA TATA IVILAN

Ista godina. etrnaestog dana, gore spomenutog mjeseca, njegovo

velianstvo padiah sretno i raspoloeno odatle krenu i ulogori se u
blizini uvene tvrave Tata 184 . Nevjernici koji su bili unutra, prepavi se imena i ugleda vojske padiaha sedam klimata, ostavie praznu tvravu i pobjegoe. Po naredbi pobjednikog padiaha,
nakon pljenidbe vrijednih stvari, tvrava je poruena i sa zemljom
poravnata. Poto nije ostalo mjesta za boravak nije bilo ni potrebe
da se u njoj ostavlja vojska za uvanje.
I u tvravi Vilan, hajdukom gnijezdu i vjeitom stanitu odmetnika, a koja se nalazi na visokom brdu koje se zove Brdo J akon,
nakon jagme porueni su neki tornjevi i zidovi. Ova tvrava nakon
toga nije vie oivljavana i do skorog vremena je ostala u ruevnom
184

Tata je utvreni grad na sjeverozapadu Maarske, 19 km od Komarona.

218

stanju. Meutim, kasnije su nevjernici uredili tvravu i unutra se

smjestilo mnogo odmetnika, koji se nisu ustezah da napadaju na
islamske pogranine krajeve. Opet u blagoslovljenom vremenu
sretnog padiaha, dok je Dundi Harnza-beg bio sandakbeg u
Stolnom Biogradu, zarobljenici koji su bili zatoeni u Tati poalju
jednog izmeu sebe Harnza-begu i obavijeste ga kako je na nekom
mjestu mogue nou ui u tvravu i izai iz nje. Harnza-beg je samo
sa gazijarna iz Stolnog Biograda pod vodstvom spomenutog zarobljenika uspio ui u tvravu i uzeti ogroman plijen. Ali kasnije, u
vrijeme kad je Gazi Sulejman-han- neka je nad njim milost Uzvienog Allaha - poao u pohod na Sigetvar, nevjernici su doli s
vojskom i spomenutu tvravu ponovo uzeli.
Slavni Arslan-paa, sin Mehmed-bega Jahjapaia, budimski
beglerbeg, bio je ovjek na svoju ruku i udnih postupaka. tavie,
kako se pria, ono to bi on napravio ni lud ne bi rnogao napraviti.
Takav je blento bio. Zbog toga, u vrijeme kad je sretni padiah
iao na Sigetvar i kad se ulogorilo u blizini visokog brda po imenu
Haran, on je pogubljen pred padiahovim atorom. Neka mu se
Allah smiluje.
JEDNA SMIJENA ZGODA

O nekim smijenim postupcima spomenutog Arlsan-pae slualo se

od njegovih suvremenika. Kad bi se o njima due prialo ne bi odgovaralo obimu ove knjige. Meutim, zadovoljit emo se da ovdje
opiemo samo jednu zgodu da bi se upoznali karakter i postupci
Arslan-pae.
Jednog dana je padiah naredio da se provede slavlje. Kao i uvijek, ukrasio se trg i svako je prema svome rangu formirao drutvo
za sjedjeljku. U to vrijeme udnovati paa, dok je etao tvravom,
vidio je kako jedan siromah pee digericu na smetljitu u blizini
Orta damije na sred trga. Uputi se tamo, a ovjek, kad vidje da
paa ide prema njemu, ostavi svoj posao i ode. Paa doe na to
mjesto i ree: "Kako je lijepo ovo mjesto za sjediti i okupiti drutvo
za sijelo". Sjede uz ognjite gdje se pekla digerica i naredi da se
pronae ovjek ije je to i da se dovede. ovjek je bio jedan radnik-kranin, nali su ga i doveli. Upravo kad se poveo ozbiljan raz219

govor, paa ustade na noge i uspravi se prema njemu. To je jedan

specifian poloaj za levente, kad neto mole, leventi se i sada dre
te tradicije. Arslan-paa u ovom stavu, i s velikom poniznou,
zapomaga: "Od svih vas molim, prekinuli smo priu jednog ovakvog ovjeka, bili smo nepristojni, neka oprosti nae grijehe!" Siromah kranin, ta da radi! Odmah je oprostio. Prolo je opet neto
vremena, opet su se ponovile iste geste i paa se opet okrenu prema
njemu i obrati mu se "Molim te, primi me za brata!" ta e jadni
kranin, pristade. Obojica su zarezali prste, jedan s drugim pomijeati krv i postali braa. Arslan-paa jo jednom ustade na noge i
ree: "Imam jo jednu molbu, ja sam musliman, a moj brat je kranin, to nije u redu", i nevjernika uini muslimanom. Nae se
neto poklona, dovede se jedan sunetija i na mjestu gdje su sjedili
osunetie ga. Zasvirae bubnji i napravi se veliko veselje. Ne proe
mnogo vremena, paa ponovo ustade i ree: "Imam jo jednu molbu, elim da moj brat za moju ljubav sa mnom zaigra" i podie jadnog novog muslimana, bez gaa, s kratkom kouljom, otkrivenim
stidnim mjestima. uvajui se rukom, ovaj ustade i zaigra.
Mnogo je painih ovakvih neumjesnih postupaka. Pa kad su neke
njegove zgode dole i do padiahovih uiju, rekao je da su svi nai
velikai pametni, a da se meu njima nalazi jedna ovakva budala. I
pored toga izgradnja baruthane i proizvodnja rude za barut 185 u
Budimu spada u njegova lijepa djela. Opet njemu svojstveno, egipatska hazna je ila u Budim u sanducima koji nisu raspakivani u
Istanbulu, a paa je ovaj postupak izmijenio. Osim toga on je, veui se za prihode deftera mukate i dizje, mobilizirao dvanaest
hiljada vojnika kao "dodatak". Kako su se u pohodu smanjivale
plae ovima naknadno dodanim, napravio je zakon da se odredima
belija daje dnevno po osam, mustahfizu - po est, a azapima i
martolosima po etiri ake dnevno. Kad je rahmetli Sinan-paa bio
serdar u pohodu na J anik, u maarskim pograninim krajevima je
bili ovako.
U Bosni je pak do toga vremena bilo kako je odredio rahmetli
sultan Fatih Mehmed-han - neka je Allahova milost nad njim - a
to je da se belijama davalo po pet, mustahjizima po etiri, a azapima
185

Tur. guhercilb (lat. potasium nitrat).

220

po tri ake dnevne plae. I u nekim tvravama koje su osvojene u

to vrijeme bilo je ovakvo stanje. S jednim povodom prelo se s
rijei na rije i udaljili smo se od teme. Da se sada ponovo vratimo
na temu.
OSVOJENJE TVRAVE STOLNI BIOGRAD

3 demazyelahir 950. (39.1543-). Devetnaestog dana demazijelevvela (20. 8. 1543) veliki ator njegova velianstva hakana postavljen je na jednom visokom mjestu preko puta tvrave Stolnog
Biograda koji je darul-dihad 186 i sretno i uspjeno se tu ulogorie.
Brojna vojska poput zvijezda na nebu, postavi svoje atore u okolici tvrave i poee je opsjedati sa sve etiri strane.
Spomenuta tvrava se nalazi na sredini irokog polja. Sa sve
etiri strane okruena je jezerom. Bare i a ne omoguavaju da se
pree jezero bilo na ivotinjama bilo plivajui. Stolni Biograd,
koji je postavljen na jednom takvom tekom terenu, bio je stara i
vrsta tvrava. U njenoj sredini se uzdie crkva pod kubetom, bez
primjera na svijetu, kao da je oslonjena na deveti kat nebesa. Na
junoj strani crkve, kao zavretak je napravljena jedna kupola ispod
koje se nalaze grobovi kraljeva. Moda se ovdje nalazi sahranjeno
i deset prijavih kraljevskih leeva. I nakon osvojenja, ova je crkva
ostavljena nevjernicima. Ovdje su se kraljevi krunisali i ovdje im
je prireivana ceremonija sahrane. Jer, Stolni na hrvatskom jeziku
znai stolica, to jest dolazi u znaenju prijestolja. Kako je ovo bilo
mjesto sahranjivanja i stupanja na prijestol, Stolni Biograd je imao
veliki znaaj.
Kad je padiah odluio da se ide na Stolni Biograd, nareeno je
da se anadolski beglerbeg Ibrahim-paa uputi zajedno sa junacima
u Budim i da se donesu topovi. Kad su stigli topovi, poeli su se
kopati zakloni, a pod krinkom noi su, s jedne strane trei vezir
Mehmed-paa sa janjiarskim agom, s druge strane etvrti vezir
Husrev-paa i s bone strane rumelijski beglerbeg Ahmed-paa,
kopali blizu tvrave rovove koji su u stvari bili skriveni putovi.
Istovremeno je pripremljena i druga ratna oprema.
186

DaruJ-dihad (kua borbe) je podruje koje muslimani jo nisu osvojili, a nalazi se u neprijateljstvu s njima.

221

Ovaj put bio je to takav okraj da ni oko kozmosa nije neto

vidjelo. Kako je osvojenje tvrave bilo mogue samo s topovima, gazije su sa etvere oi oekivali njihov dolazak. A kad je
stigao glas da su se topovi pribliili, sve gazije su uzjahale konje i
pole im u susret. Toga dana su odmah topovi rasporeeni na unaprijed pripremljena mjesta i postavljeni na vatrene take. Slijedeeg jutra s dovom je otpoela topovska paljba i okolinu je prekrio
dim, a Dehennemske nevjernike je progutala vatra na mjestu gdje
su se nalazili. Nakon nekoliko dana ovakvog stalnog tuenja utvravi su se pojavile pukotine. ovjek otvorenog srca i na svoju ruku,
kakav je bio Husrev-paa, razgovarao je sa gazijama i pitao svakog
za njegovo miljenje. Zbog toga se na njegovom krilu iskupilo vie
vojske nego kod drugih vezira.
Dvadeset sedmog dana spomenutog mjeseca, mislei da se otvorilo dovoljno rupa, potaknuo je gazije na napad. S ostalim vezirima
nije odravao vezu niti ih je oekivao. Kad su gazije dole do pukotina u tvravi, stanje nije bilo uope onakvo kakvo se zamiljalo.
Vidjeli su da pukotine koje su otvorene nisu iroke koliko je trebalo.
Brojni nevjernici su im se suprotstavili i pred zidom su napojili
mnogo gazija ehitskim napitkom. Toga dana nije bilo mogue
osvojiti tvravu. Jo su pet-est dana danju-nou tukli tvravu.
Gazije su napunile prostor pod tvravskim zidinama i naavi tu
zaklon poeli su traiti priliku. Druge nedjelje mjeseca demazijelahira 187 od sretnog padiaha je izdana naredba za napad i po telalima
obznanjeno da e plijen biti razgrabljen. Islamske gazije su tu no
provele u ibadetu, bez odmora kao da je ta no Lejletul-kadr 188
"Ako Allah neto hoe, on stvori za to povod" bila je prava rije
za ovo, i kako je odlueno da se ide toga dana u osvajanje tvrave,
po Boijoj naredbi spustila se magla. Magla je bila toliko gusta da
se nije vidjelo ni pet koraka naprijed. Iskoristivi to, dok nevjernici
nisu vidjeli nijednog ovjeka, gazije su krenule. Zapucali su gromoglasno topovi, a glasovi "Allah, Allah, dellaanuhu" ispunili
su okolinu kao da se to iroko polje treslo. Jedan za drugim su ulazili
slino

187
188

Demazijelahir 950. poinje 1.9.1543.

Lejletul-kadr znai "No sudbine". To je dvadeset sedma no mjeseca ramazana, kada je, po islamskom vjerovanju, otpoela objava Kur'ana.

222

u procjepe. Nevjernici su na kraju shvatili ta se zbiva, izali su na

mejdan, ali su tako potueni da su jedan preko drugog padali mrtvi.
Veliki je broj i muslimana poginuo. Bitka je dugo trajala. U to vrijeme je padiah molio Uzvienog Allaha i dok su se blagoslovljene
suze kotrljale niz njegovo svijetlo lice, pao je na seddu i sve do
osvojenja tvrave nije dizao svoju blagoslovljenu glavu. Sigurno
zbog te iskrene dove Allah nije uskratio svoju pomo, pa su islamske
gazije samljele nevjernike i ule u tvravu. Veziri i begovi su iza
vojske uli u tvravu. Nevjernici, preivjeli od sablje, potrali su u
unutranju tvravu s nadom da se spasu, ali prokletnici koji su bili
unutra zatvorili su kapiju. Gazije su tada sve one koji su se okupili
oko kapije i ispunili rovove pobili strijelama, pukama i sabljama.
Rahmetli Delalzade ovako pie:
"Tako su padali jedan po drugom i slagali se da se formirale
brdo leeva da je jedan ranjeni mladi koji je ostao ispod njih pronaen tek tri dana kasnije kad se istila tvrava i iv izvaen napolje. Taj dan je tako osvojena tvrava koja je kasnije nazvana
Varo belija".
Sutradan, a to je padalo na treeg demazijelahira 189 , nevjernici
u unutranjoj tvravi nudili su predaju. Sretni padiah je oprostio
austrijskim i franakim nevjernicima "ali domaim Maarima nema
oprosta, kad su se pokorili budimskom kralju Janou, zato su sada
pristali uz Ferdinanda bez ikakvog pritiska i bez slanja neprijateljske vojske na njih?"
Kad su vidjeli o emu se radi, maarski nevjernici su bili spremni na smrt, ali poslije je i njima dat oprost kad su zapomagali da e
biti raja sretnog padiaha i da prihvaaju plaati dizju. Njima je
ostavljena crkva u kojoj se nalaze grobnice kraljeva. Svaki od njih
se smjestio u svoju kuu i tu stanovao. Poloaj sandakbega je dat
Ahmed-begu bratu budimskog beglerbega Jahjapaia, uz hasove
od esto hiljada aki. Ovaj Ahmed-beg je bio sandakbeg Inebahta
(Lepanta) i postavljen je za seraskera mornarice na mjesto Zehr-i
Mar 190 Mehmed-bega. U tvravu je postavljeno tisuu janjiara
mustahfiza i tri tisue domaih slugu (jerli kulu).
189
190

3.9.1543.
Zehr-i mar znai "Zmijski otrov".

223

Meutim, maarski

nevjernici koji su prihvatili da budu raja i

da plaaju dizju, pod prividom da prenose vino, sakrili su u burad
ratnu opremu i mnogo odmetnika, prenijeli u tvravu i ove sakrili
u svojim kuama ili u svojoj crkvi, uz to su pokazali put prema
tvravi hiljadama nevjernika. Saznavi ovo, sandakbeg i gazije
su iznenada upali u kue i crkvu i izvrili pretres. Na to su gazije
pobile sve ove nevjernike, gdje je bilo plijena uzeli su i izmeu
sebe podijelili. Onda je sandakbeg prodao njihove kue i s tim
novcem dao napraviti veliku kulu na kapiji gdje se izlazi u varo,
oistiti sve crkve i pretvoriti ih u damije. Na dvije strane kapije
ove bogomolje bila su dva tornja do neba. Prostor ispod tornjeva
bio je koriten kao podzemni depo za barut, na jednom je uen
ezan, a drugi je bio sahatkula.
Tisuu desete godine (1601-02.), u vrijeme kad je Jemii
Hasan-paa bio serdar, kule su pale u ruke neprijatelja, na barut u
depou je pala vatra pa je sruena juna strana damije i oba tornja
od ega je bila gomila kamena kao brdo. Kasnije s tim kamenom
je podignuto pet visokih kula od kojih je svaka bila via od sto
arina.
Ovaj bezvrijedni pisac (Ibrahim Peevi) je od tisuu etrdeset
druge do tisuu etrdeset pete (1632.-1636.), kako je to trebalo u
to vrijeme, obavljao dunost tamonjeg valije. Tvrava nije imala
zatvor gdje bi se stavljali zarobljenici, tj. nije imala zindan. Zbog
toga su nam mnogi zarobljenici pobjegli, a mnogi su i izgubljeni.
Jedan zid kule na sjevernoj strani stajao je uspravno. Ispod njega
je bilo jedno mjesto koje se nalazilo na visini drugog kata i tu se
moglo sa malim trokom dograditi jedan prostor za zatvor. Sugerirali su mi da se jo malo unutra zakopa i pripremi da bi moglo sluiti kao tamnica. Zbilja je to bilo vrlo povoljno. Samo je trebalo
jako paziti da se ne porui onaj zid koji je stajao uspravno. Graditelj koga sam doveo i njegovi pomonici imali su svi razliita miljenja. Na kraju je odlueno da se donesu tri velika borova direka
da bi se napravila skela do uzvienja. Ali ovo je zahtijevalo velike
trokove i mnogo vremena. Onda sam se sjetio jedne prie sline
bas nama.
Uzeo sam jedan kanap, za njega zavezao komad olova koliki je
pregrt i rekao nekim snanim momcima da ga prebace preko zida.
224

Mnogo su truda uloili, ali nisu odmah uspjeli. Ipak je jednom od

njih to uspjelo. Onda sam sastavio nekoliko konopaca, povezao ih
i povukao ih onim konopom na drugu stranu. Kasnije sam na isti
nain povukao i vrsto privezao za drugu stranu. Popeo sam dvojicu
kalfi na zid, davi im za to baki. etiri-pet ljudi su s klinovima i
uskijarna za jednu sedmicu sruili zid do potrebne visine. Onda
sam dao da se kopa unutra. Kad su se spustili na dubinu visine
ovjeka pojavio se jedan sanduk prernazan kreom i rnalterorn.
Poklopac mu je bio od crvenog mramora u jednom komadu i u
njemu je bio uklesan lik ene. Bilo je i drugih natpisa, ali nismo
nali nikoga ko bi ih umio proitati. Dok se poklopac dizao, sluajno je pukao na tri dijela. Izvaena je jedna lubanja, znai taj
sanduk je bio grob.
Opet sam oduljio s priorn pa da se vratimo naoj temi. Preuzvieni padiah je nakon ovih osvajanja, uz Boiju pomo,
otiao prema Budimu, dvadeset sedmog dana 191 spomenutog mjeseca prelo se preko Dunava i ulogorilo u Petansko polje. Odatle
je etvrtog dana mjeseca redepa stigao u Varadin, a desetog
dana u Beograd, a zatim konak po konak napredujui stigao je u
Istanbul.
SMRT PRINCA MEHMEDA

8. abana 950. (6.10.1543.). Nijednom padiahu prije nije polo

za rukom da, kao to je to bilo u ovom pohodu, zauzme toliku teritoriju, ali je istina, u ovom svijetu koji nema kraja, da uvijek ostane
neka elja koja se ne moe ostvariti i da na kraju svake slasti irna
neka gorina. Kad je sretni padiah svijeta u srei i veselju stigao
u blizinu Edrene, uvi bolnu vijest o smrti sina, pao je u veliku
tugu i naredio da se mrtvo prinevo tijelo donese iz Manise u
Istanbul. Osamnaesti dan spomenutog mjeseca u Istanbulu je, pred
darnijorn sultana Bajezida, klanjana denaza, u velikom mnotvu
dernata bio je i padiah, a onda je princ pokopan na jedno lijepo
mjesto odvojeno za njega. Neka mu Uzvieni Allah podari obilnu
milost.
191

27.9.1543.

225

Sluao sam od jednog iskusnog starca: Princ je otpoeo gradnju

asne damije i iz zemlje su se pojavili temelji. Kad je njegovo
tijelo tu doneseno i pokopano, zapoeta graevina je dovrena u
njegovo ime." 192
A Niandi Delalzade i All-efendi su bili znameniti ljudi toga
vremena. Prema onome kako su oni pisali u svojim historijama,
padiah je naredio da se sagradi asna damija i prekrasan imaret
tek poto je princ tamo pokopan. All -efendi govori da je u gradnju spomenute damije potroio sto pedeset tovara aki 193 . Allah
najbolje zna, a trebalo bi da je ovo ispravnije.
OSVOJENJE TVRAVE VIEGRAD (U MAARSKOJ)

Godina 951. (1544.). Zajedno sa proljeem, kad je dola sezona

rata, na Jurjev dan, budimski beglerbeg Mehmed-paa Jahjapai
doveo je u Budimu komandante koji su vezani za njegov ejalet,
zajedno sa vojskom iz njihovih sandaka. Kad su doli Ahmedbeg, brat sandakbega Stolnog Biograda, njegov brat rahmetli
Dervi-beg Bali-paa-zade, segedinski beg, mohaki sandakbeg
Kasim-beg i poeki sandakbeg Murad-beg, ehaja rahrnetli Husrev-bega, razdvojeni su na dva dijela janjiari u tvravama Budim,
Ostrogon i Stolni Biograd. Polovicu je ostavio u tvravama, a drugu
polovicu je stavio pod komandu spomenutih komandanata. Uzeli
su sa sobom baljemez topove koje su izvukli iz tvrave Budima i
otili da opsjedaju tvravu Viegrad. Nakon to su potpuno poruili juni dio donje tvrave, branitelji su je predali na viru. Nakon
toga poeli su se privlaiti topovi gornjoj tvravi, ali poto je ova
bila jako visoko bilo je teko izvui topove. Kad se ispelo gore,
uli su u zaklone, postavili topove i nadnaravnim naporima tuena
je tvrava. Nakon deset dana tvrava je predana na viru. Ali janjiari su prekrili rije i pobili oko dvjesta nevjernika. Njihov komandant bio je jedan uveni nevjernik. Mehmed-paa ga izvue iz
janjiarskih ruku. Dajui sve to je potrebno za tvravu, otilo se
odatle.
192
193

To je ehzade (prinevska) damija u Istanbulu.

Tovar (yuk) odgovara iznosu od 500.000 groa.

226

OSVOJENJE NOVIGRADSKE TVRAVE

IO. zulhidde 95I. (22.2.1545). Kad se preao Dunav i ulogorilo
se u blizini Vaca, nevjernici u Novigradu dobili su vijest da na
njih dolazi islamska vojska. Na to su svi pobjegli i ostavili praznu tvravu. Mehmed-paa je sa islamskom vojskom stigao u spomenutu tvravu. Nakon to su popunili svoje oruje i opremu, ostavio je junaka, slavnog vojvodu, kao sandakbega u tvravi i
odatle, zajedno s islamskom vojskom, uputio se prema tvravi
Hatvanu.

OSVOJENJE TVRAVE

HATVAN

Godina 951. (1544-45.). Ova tvrava se nalazila u rukama Pavla i

Gabroa, dvojice nevjernika, sinova izaslanikovih. Kad su primili
vijest o dolasku islamske vojske, tvravu su prepustili vatri, a sami
se povukli u tvravu Egru. Rahmetli Mehmed-paa doe sa islamskom vojskom i spasi koliko se moglo od vatre. Tvravska varo,
druge varoi i sela preuzeli su obavezu pokornosti prema muslimanima i davanja haraa. Paa je poklonio veliku panju obnovi
tvrave i predavi je u ruke vojvode po imenu Veli Kurt, uz dovoljan broj vojnika, napusti tvravu. Odatle se vrati u Budim. Kasnije
je u Budimu odredio Veli-bega, jednu poznatu osobu, za sandak-.
bega i nakon to je njegova predstavka prihvaena, uinjeno je
postavljenje.
OSVOJENJE TVRAVE EMENTURNA

Godina 951. (1544-45.). Gospodar ove

tvrave

bio je jedan nemoralan ovjek po imenu Markoi Toma. Taj ovjek je neprestano
slao odmetnike koji su odlazili do Budima i vraali se, presijecali
put i nanosili tetu. Na insistiranje mohakoga bega Kasim-bega
krenulo se na njih. Ispred muslimana i snaga koje su ih ugrozile
prepali su se, tvravu ostavili praznom i pobjegli. Na ovo je rahmetli Mehmed-paa uzeo tvravu, sve to je potrebno dao je za
njenu opremu i pripojio je posjedu zemalja njegove ekselencije
padiaha.
227

OSVOJENJE TVRAVE VELIKA U BOSANSKOM SANDAKU

Ista godina. Bosanski sandakbeg Ulama-paa i Hercegovaki sandakbeg Malko-beg su sa bosanskim junacima opsjeli ovu tvravu. Meutim, kako nisu imali vojske koliko im je bilo potrebno, traili su pomo od drave. U vrijeme osvojenja tvrave
ementurna dola je padiahova naredba, pa je odvojeno neto
vojske za Ulama-pau. Tamo su poslani i vojnici iz Poege, Srijema
i Smedereva. S Boijom pomoi, kad su ovi stigli uspjeli su osvojiti tvravu.

U nevjernikim historijama pie da je Mehmed-paa, umjesto

to je izdvojio vojsku i poslao je u Bosnu, da ju je usmjerio na maarske tvrave, sve bi ih sigurno osvojio.
OSVOJENJE 1VRAVE OKA I AND ERIK

Godina 951. (1544-45.). Ahmed-beg, brat ekselencije Mehmed-bega,

sandakbega Stolnog Biograda, nije poputao u stalnim pritiscima
na nevjernike u spomenutim tvravama. Najzad su nevjernici otuda pobjegli i on je uzeo tvrave onako kako je to i elio. Neka je
velika hvala Allahu to komandanti pograninih oblasti nisu uope
posustajali od ovako lijepih osvajanja. Neka nikad ne uzmanjka
ovakvih borbi i ovakvih pobjeda!
SKLANJANJE ELKASA MIRZE, MLAEG BRATA TAHMASPAHA, IRANSKOG VLADARA, U ISTANBUL

Godina 954 (1547-48.). Dok je preuzvieni sretni padiah provodio

vrijeme u svome stanitu, Edreni, ponekad u lovu ili etnjama, a
ponekad u sjedeljkama u dvorcu poput Denneta, mlai brat aha
Tahmaspa, Elkas Mirza, ostavio je svoju zemlju i doao u Istanbul.
Elkas Mirza je bio valij a oblasti irvan. Ali poto se nije slagao s
nekim postupcima krivovjernog aha, ovaj je na njega poslao vojsku. Kad je Elkas Mirza uo za ovo, ostavio je mjesto irvanskog
valij e, jedno vrijeme se potucao sa nekoliko svojih istomiljenika i
ne znajui ta bi bilo najbolje da uradi zaputi se preko kipakih
stepa do Krima, a odavde s laom preko Crnog mora doe do
228

Bospora. Kad je padiah bio upoznat s njegovim stanjem, smjesti

ga u jedan lijep dvorac i naredi da se opskrbi jelom i piem, da mu
nita ne fali. On sam se zaputi sretno i veselo iz Edrene i uputi se
prema prijestolnici.
Kad je padiah uao u Istanbul, Elkas Mirza se nalazio u etnju.
Kad bi vidio kako ispred prineva prolaze age uzengija ili ljudi
topijskih aga, koji su ukraeni prema osmanskim obiajima, ustajao bi na noge i pitao "Je li ovo padiah?" i pozdravljao bi. Kad bi
poslije toga vidio janjiarskog agu, zapovjednika konjunice i iza
njih visoke vezire uzbuenje i divljenje bi mu jo poraslo. A tek
kad je sretni padiah sa svom svojom svitom prolazio on je potpuno siao s uma od izgubljenosti. Nakon nekoliko dana, u skladu s
obiajem doli su u njegov konak aubaa i debedibaa i Elkasa
s potovanjem doveli na padiahov divan. Veziri su sjedili na svojim mjestima, prireena je gozba da se bolja nije mogla zamisliti.
Nakon jela vezir Elkasa Mirze i njegov zastupnik, poznati uenjak
Sejjid Azizullah irvani, nekoliko prineva i uglednih ljudi, svi
zajedno su poaeni ljubljenjem padiahovih skuta, onda su nagraeni poasnim kaftanima pa su se zadovoljni i veseli vratili u
svoje konake.
Toga dana padiah se naao u bogatim poklonima. Poklonjeno
je nekoliko kesa zlata i novca, mnogo nevienih stvari, razne vrste
zlatnog i srebrenog posua, vie boi srmali kaftana, krzna od
kune i lisice, razne vrste kadife, tkanina, razne vrste ohe i lijepih
haljina, puni sanduci raznih tofova i ohe, nekoliko pari arapskih
atova, konjska oprema izraena s dragim kamenjem, zlatne i srebrene uzengije, sablje izraene sa zlatom, zlatni pojasevi i jo mnogo
vrijednih stvari da im nema broja. Njegovom veziru, znamenitom
uenjaku i drugim svim njegovim ljudima poslani su pokloni prema njihovom rangu.
Sutradan je Elkas Mirza doao ponovo da se zahvali i poljubio
je padiahovu ruku. Na ovu ukazanu panju i blagonaklonost, nestalo je njegova straha, smogao je snage da progovori, pa je alei
se na svoga starijeg brata, aha Tahmaspa, predloio sretnom padiahu da poduzme pohod na Perziju.
Nakon toga padiah je ponovo priredio sveanosti i naredio
vezirima i vekilima da darivaju goste. U prvom redu poklone i
229

aenja velikog vezira Rustem-pae nije mogue pobrojati. Tada

je i padiahova ena, majka princa prijestolonasljednika, darivala
goste sa mnogo beznih haljina, haljinama vezenim srmom, duecima i jastucima, jorganima i arafima vezenim posebnom vrstom
srme, specijalno za ene, sve to u vrijednosti od preko deset tisua
zlatnika. O svemu ovome pie rahmetli All-efendi, oslanjajui se
na pouzdane izvore. Drugi veziri i vekili, defterdar, niandija pa
sve do aga buljuka, svaki od tih velikaa da bi upotpunili ast i
slavu vladara pokazali su izuzetnu dareljivost i dobroinstvo.
Tako je Elkas Mirza postao vlasnik velikog blaga, ak tako bogate
riznice kakve u ivotu nije vidio ni uo.
Nakon toga, kad se spremao za put dato mu je velikih i malih
atora, hladnjaka, kuhinja i spremita, izvrsnih i dobro opremljenih
leaja, svim njegovim ljudima prema njihovom rangu impregniranih atora velikih i malih i to u tolikoj mjeri da je bilo vie nego
to bi moglo zatrebati nekom velikom padiahu. ak se u to vrijeme
moglo uti meu narodom: "Odakle se namiu ovoliki uzaludni
trokovi, ovaj ovjek nije doao da ukae potovanje sunijama nego
je doao da spasi glavu, povrh svega u njemu je klica nevjerstva i
rafizilika, teta je da se neko ovako beskoristan nalazi meu muslimanima. Ogovaranja su stigla i do padiahovih uiju, na ta je
on rekao: "Mi smo uinili ono to je u skladu s vladarskom au,
ako napravi izdaju preputamo Uzvienom Allahu da ga kazni."

SLANJE ELKASA KOJI JE PUN EJTANA

Ista godina. Sretni padiah je ranije vie puta zavrnuo uho krivo-

vjernog aha, pregazio je kopitima konja estokih i okretnih vojnika njegovu prijestolnicu Tebriz, a osvajanjem Revana, Erdisa i
Adildevaza postigao je potpunu pobjedu. Glavu zmije je zgnjeio
uzimanjem Bagdada, prijestolnice halifa, iz njegovih ruku. Ali on
se nije time zadovoljio. Nikako nije mogao biti miran dok sa lica
zemlje ne ukloni tjelesa nevjernika i rafizija, puna nevaljalstva.
Tako je s nadom da e Elkasov dolazak ovu stvar osigurati, odmah
izdao naredbu za pokret, a uz to je smatrao umjesnim da Elkasa
poalje put Irana nekoliko dana ranije. Posebno je uzeo bosanskog
sandakbega Ulama-pau koji je godinama boravio u iranskim
230

krajevima i koji nema premca u poznavanju raznih vrsta njihovih

zamisli i lukavstava, odredio ga je za pratioca Elkasu, unaprijedio
ga u isto vrijeme u erzurumskog beglerbega, dao mu agu buljuka,
buljuk vojske, bubanj, zastavu i svu opremu i ovaj je krenuo na
put.
SAETAK O DOGAAJIMA PADIAHOVA POHODA NA IRAN
DRUGI PUT OSVOJENJE TVRAVE VAN,
ODLAZAK PADIAHA

18. scifer 955 (29.3-1548.). Njegova preuzvienost padiah sa princem

Dihangirom napredovao je konak po konak i ulogorio se u blizini
Sejjidgazija. Ovdje je stigao u ordiju valija vilajeta Saruhan, njegova ekselencija sretni i prijestolja dostojni princ Selim, koji je,
nakon to je poljubio oevu ruku, poslan u Edrenu da se brine o
rumelijskim poslovima. Odatle se sretno stiglo u Akehir i tu je iz
Konje stigao princ Bajezid da poljubi oevu ruku. Kad su se nalazili u Polju Sivasa doao je najstariji od prineva, Mustafa koji je
upravljao Amasjom i on je poaen susretom sa padiahom.
Odatle se dolo do Erzuruma, a potom se ulogorilo kod Adildevaza. Tvrava Van je bila ranije zauzeta od strane padiaha. Ali
zbog nemara i nezainteresiranosti nekih komandanata loeg vladanja i pokvarenih namjera, ponovo je pala u ruke Iranaca. Sada su
sa spomenutog logorita odreeni i poslani Ulama-paa i karamanski begler-beg Piri-paa da opsjednu tvravu Van.
OSVOJENJE POKRAJINE IRVAN, BURHAN ALI SULTAN
SIN HALILA PADIAHA

Ista godina. Dok su boravili u Adildevazu, primljena je jedna vesela

vijest. Elkas Mirza je otiao u pokrajinu irvan samo sa jednim

padiahovim pismom, pa se ova pokrajina pokorila i uzeta je vlast
onako kako je bila i prije. Pojedinosti ovog dogaaja su tekle
ovako:
Halil padiah, otac Burhan Ali-sultana, bio je jedan od starih
vladara dinastije irvanahi, oenjen kerkom aha Ismaila. Lahko
231

je zadobio vlast u pokrajini irvan, a da mu se niko nije isprijeio.

Kasnije, kad je on umro, poto je Burhan Ali bio jo dijete, vlast je
uzeo u svoje ruke njegov amidi ahruh Mirza. Ali, on se suoio
s napadom aha Tahmaspa koji je sedam mjeseci opsjedao tvravu
amah i kad je ahruh na rije predao tvravu, rije nije odrana,
pogubljen je i od strane aha Tahmaspa uprava je predana njegovu
bratu Elkasu Mirzi. U to vrijeme Burhan Ali-sultan je vie puta
skupljao vojsku, ratovao sa Elkasom i svaki put je bio pobijeen i
na kraju je naao utoite kod osmanskog padiaha. U Istanbulu je
naiao na predusretljivost padiaha prema sebi i svojim ljudima i
provodio je lijep ivot u sjeni padiaha. Ba u to vrijeme i Elkas
Mirza je stigao u Istanbul traiti padiahovu podrku protiv starijeg brata. Tako je Elkas Mirza, kojem je dato padiah ovo pismo u
ruke poslan preko Crnog mora u irvan. Kad je stigao u irvan,
ah Tahmasp je ve odredio da poslije njega irvan pree u ruke
njegova sina. Meutim, pobijedivi kizilbae, Burhan je uzeo upravu
zemlje u svoje ruke. Nakon to je vladao dvije godine, umro je. Sin
koji je trebao zauzeti njegovo mjesto bio je mali i nedorastao pa ga
je njegov odgajatelj uzeo i odnio na Krim. Poslije je bio sa Lala
Mustafa-paom pri osvajanju irvana pa mu je povjeren jedan sandak u irvanu na upravu. Ne zna se ko je ostao kasnije od te porodice.
ODLAZAK SULTANA SVIJETA U TEBRIZ I ENB-I GAZAN

Ista godina. Kad se razmiljalo da se sa spomenutog konaka ide na

Van, padiah se uputio prema Tebrizu, kako je elio Elkas ija je
unutranjost puna vragolija, i dvadeset drugog dana mjeseca demazijelahira iste godine (29.7.1548.) atori osmanskih gazija prekrili su okolinu enb-i Gazana. Odatle su poslani aui janjiara,
buljuk aga i aua u Tebriz i on je osvojen na takav nain, da se
ak nije razbilo niije jaje niti se ulo da se neko poalio da mu je
koko ukradena.
Namjera u svijetlom padiahovom srcu bila je postaviti Elkas
Mirzu u Tebriz za aha i opskrbiti ga sa dovoljnim brojem vojske,
blagajnom, municijom, topovima i svom ostalom ratnom spremom.
Tako se mislilo da e ga on s jedne strane podrati vojskom, a s
druge strane da e Elkas moi uzeti pod svoju vlast raju, neke ha-

232

nove i begove. Ali Elkas nije bio tako sazdan da bi bio dostojan
ovakve dobrote i naklonosti. Povrh toga, kad je ranije bio valija u
irvanu, zbog raznih ugnjetavanja, bio je dosadio i sirotinji i bogatim.
A sada je u Tebrizu tekim nametima pritisnuo i muio sirotinju.
Druei se stalno sa osramoenim ljudima i okupljajui ih rado,
bio je nemoan da se suprotstavi njihovim prijestupima. Kad je
padiah sve ovo saznao odustao je od toga da Elkasu da upravu
nad Tebrizom.
Padiah nije bio zadovoljan to su neke iznutra pokvarene i
smutljive osobe namjeravale pobiti sve stanovnitvo Tebriza da bi
mogli pljakati. Zato je naredio da se neki zanatlije i trgovci
protjeraju, a da se od ostalih bez prisile uzme novac. I u ovom
pogledu je padiah bio milosrdan i kategoriki nije dozvolio da se
iko ugnjetava. Samo su ahovi saraji opljakani i sravnjeni sa
zemljom.
Ispitivale se u kakvom je poloaju tih dana bio ah pa se zakljuilo da on nije u stanju da se odupre, pa je uzaludno da ga se trai
po brdima i pustinjama gdje se sakrio, zato se smatralo pametnim
krenuti peti dan iz Tebriza prema V anu.
OSVOJENJE TVRAVE V AN

ro. redep 955 (15.8.1548.). Tako je po povratku iz Tebriza, deseti

dan mjeseca redepa, postavljen padiahov ator u polju Van, a
velikom veziru Rustem-pai nareeno je da otpone sa osvajanjem
tvrave Van. Odmah, istog dana su postavljeni zakloni i uinjeno
je sve to je potrebno da se tvrava obori. Nakon danononog
tuenja po tvravi sedam dana, kizilbai su se zabrinuli kako e
spasiti glavu pa je deveti dan Ali-han, koji se nalazio u tvravi,
spustio uetima nekoliko ljudi i posredstvom Elkasa Mirze traio je milost. Deseti dan tvrava je uzeta i za njenog beglerbega
postavljen je erkez !skender-paa koji se nalazio u Istanbulu na
dunosti anadolskog defterdara, a potom je opremljena potrebnim
sredstvima.
Budui je dola zimska sezona, otpoeo je put povratka. Ostavljajui konake za leima, dvadesetpetog dana mjeseca abana
(29.9.1548.) postavljeni su atori u polju Amit (Dijarbekir).
233

POSTAVLJANJE DRUGOG VEZIRA AHMED-PAE,

ZA SERDARA NA ERZINDAN, ADILDEVAZ I ERDIS

Ista godina. 194 Kad je krivovjemi ah saznao da je uzeta tvrava Van

i, nakon to mu je bilo znano da nema snage da se suprotstavi

islamskoj vojsci, napao je na raju u okolini tvrave Adildevaza i
polja Mua te oko Ahlata. Pobio je tamo sirotinju, nemoni svijet,
siroad i udovice na koje je naiao a jahae i teglee konje, ovce,
koze, krave i bivole, sve to je naao, potjerao je ispred sebe kao
oban.

Sretni padiah je odredio pasinskog 195 sandakbega Zulkadiroglu

Ali-bega da popravi tvravu Kars 196 , koja je odavno ruevna i postala je stanite sova i vrana, pa mu je dao neto graditelja i radnika za taj posao. Iranci su ove iznenada napali, pobili i opljakali.
Ovu vijest je uo sretni padiah u vrijeme popravke tvrave Van i
odmah krenu s brojnom vojskom u pravcu Adildevaza 197 . Ali
nije naiao ni na trag ahov koji se kao lisica skrivao iz jame u
jamu. Osim to je na mjestima gdje je boravila njegova vojska
pobijena stoka da ne bi ostala islamskoj vojsci, drugih njegovih
junatava se nije moglo vidjeti.
Najzad, kao to je gore reeno, zbog dolaska zime povratilo se
ka Dijarbekiru. Kako se oduljio njihov boravak u Dijarbekiru,
Iranci su ponovo napali na Erzindan i Terdan i tu su ponovili
zloine koje su poinili prema sirotinji Erdisa, Mua i Ahlata.
Kad je padiah uo ovu groznu vijest, poslao je na njih drugog vezira Ahmed-pau, sa dovoljno vojske.
0SMAN-PAIN NONI NAPAD

Kad je vezir Ahmed-paa s vojskom koja je stavljena pod njegovu

komandu, danju-nou, ne odmarajui se preao brda Kurdistana i
prispio u blizinu tvrave Kemah, jedan iskusan ratnik erkeskog
194
195

196
197

955. (poinje 11.2.1548.).

Sandak u okviru erzurumskog vilajeta. Nalazi se oko rijeke Pasin, sa Hasankaleom kao sreditem.
Grad na krajnjem sjeveroistoku Turske.
Sredite kadiluka u vilajetu Bitlis.

234

porijekla po imenu Osman-paa odreen je za predvodnika vojsci.

U tom pokretu je Osman-paa, koji je poslat naprijed s gazijama,
nakon izvjesnog napredovanja opazio kako se mnogo Iranaca izdvojilo iz svoje vojske i ulogorilo se u svojim atorima. Na ovo su
Osman-paa i njegovi ljudi na livadama pohvatali etrdeset-pede
set brava koji su kao poludivlji lutali po panjacima. Iz sela su donijeli kazane i drugo bakreno posude ta god su nali i pripremili
su to do veeri. Kad je padala no povezali su ovo posue za repove ivotinja i udarivi ih natjerali ih na atore Iranaca. Mislei da
su ih napale Osmanlije, u nonoj tmini su kizilbai izgubljeni,
udarali jedni druge sabljama. U ovom mraku islamska vojska je
veinu pobila kao pjeake. ak se i Osman-paa borio kao pjeak
pa je i ranjen. Na kraju je uzjahao konja i otiao sa bojita. Kako
se iranska vojska nalazila blizu, mislei da treba biti oprezan
Osman-paa je smatrao da je dobro da se udalji, povukao se i otiao.
A Iranci, mislei da su Osmanlije napale bjeali su glavom bez
obzira i do jutra se rasuli. Veina ih je tjerala konje do Karabaga,
uope ne priteui uzde.
Mudrou Uzvienog Allaha bilo je ovako, a da je Osman-paa
bio i sa drugim dijelom vojske udario bi Irancima takav amar da
bi se i sada o tome pjevale junake pjesme. U povodu ovoga uspjeha spomenutog Osman-pae, nagraen je poloajem halepskog
beglerbega i izdignut meu drugovima.
ODLAZAK ELKAS MIRZE U HARANJE ISFAHANA,
KOMA I KAANA

Godina 955 (1548.). Neznalica Elkas, koji je znao koliko se krivo-

vjerni ah prepao, molio je da mu se da neto vojske da ide s njim

govorei: "Poznato vam je da su u Isfahanu, Komu i Kaanu njegovi dvori, vinogradi i bae, njegova braa Sam i Behram Mirza
takoer imaju velianstvene dvorce, znate da toliko hanova i begova
tamo imaju konake i vile, u svakom od njih je mnotvo raznih stvari
visoke vrijednosti, samo Stvoritelj svijeta zna broj zlatnog i srebrenog posua, sada je pravo vrijeme i prilika da se to plijeni."
Zbilja je Elkas nekada uivao uvaavanje i podrku od strane
padiaha, ali kako je padiah saznao za neke njegove neumjesne
235

postupke, iako je ranije bio u njega siguran, sada se u njegovo isto

srce uvukla zebnja.
Ni islamska vojska ga nikad nije shvatala i prihvatala, malo-veliko prema njemu je osjealo odbojnost. Na primjer, islamska vojska je smatrala nesreom da se nalazi uz njega. Sada su smatrali
blagodati to e se ovakvim povodom kizilbai udaljiti i to ih nee
morati gledati. Tako je molbi Elkasa Mirze udovoljeno od strane
padiaha, ali se nije smatralo uputnim da mu se da bilo ko od vojske iz reda dvorske garde (kapikulu), timarnika i komandanata.
Samo mu je dato neto kurdske pjeadije i raje koja zna jahati i
drati sablju, dovoljno ljudi i za putne trokove nekoliko tovara
aki. Tako je Elkas otiao prema Bagdadu sa nekoliko hiljada ljudi.
U putu se njegova vojska poveavala iz dana u dan i sa velikom
vojskom je stigao u Bagdad.
POVLAENJE PADIAHA, OSVAJAA ZEMALJA

U ZIMOVALITE HALEPA

23- evva/955 (25.II.1548.). Sretni padiah je proveo blagoslovljeni

ramazan u polju Dulek. Na Bajram, prvog dana mjeseca evvala
(3.11.1548.) prema osmanskim traicijama postavljeni su visoki atori i hladnjaci. Dok su u rano jutro udarali bubnjevi i svirali rogovi,
padiah je sjedao na zlatni prijestol. Visoki veziri, svi dravni velikani, uglednici drave i naroda, visoki znanstvenici i age su u skladu sa svojim poloajem ljubili skute i estitali Bajram. Kasnije je
prireena jedna velianstvena svetkovina. Veliko, malo, bogato i
siromano jelo je i pilo u izobilju. Nakon Bajrama vrijeme se izmijenilo pa je zbog pretpostavke da bi mogao pasti snijeg, smatrano
umjesnim da vojska vie ne boravi na otvorenom prostoru. Zbog
toga su beglerbezima, sandakbegovima i ostaloj vojsci ponuena
odgovarajua zimovalita. Sam padiah, veziri, dvmjani i lanovi
divana otili su prema Halepu. Grad Halep, biser meu arapskim
gradovima, poaen dolaskom sretnog padiaha dvadeset trei
dan mjeseca evvala (25.11.1538.) bio je u takvom stanju da bi mu
pozavidjeli i iremski vrtovi.
Nakon odmora od nekoliko dana u Halepu, otiao je petog dana
zilkadeta (6.12.1548.) u okolinu Hame u lov da bi odmorio glavu,
236

kao more punu misli. Pozvao je tamo i princa Bajezida da bi sudbini

ukrao nekoliko dana, a nakon predaha, ponovo se vratio u Halep.
DOLAZAK SEJJIDA AZIZULLAHA IRVANIJA, VEZIRA ELKASA
MIRZE SA PLIJENOM IZ KOMA, lSFAHANA I KAANA

Godina 955 (1548-49.). U to vrijeme je Elkas Mirza preao granicu

Hamedana sa osobama vezanim za njega. Kao nesrea sila s neba
i kao iznenadna nepogoda, opljakao je dvorce krivovjemog aha i
njegova brata, Behrama Mirze u Isfahanu, Komu i Kaanu i pretvorio ih u stanita i gnijezda sova. Koliko je jo uz to konaka znamenitih ljudi, kua i dvoraca vladara i namjesnika poruio i popalio,
a stvari unitio. Elkas Mirza je ovime navukao mrnju sirotinje u
Muu, Erzindanu i Ahlatu. Jedan dio plijena je poslao po veziru
Sejjid Azizullahu irvaniju. Meu ostalim tu se nalazilo:
Mushafi napisani od uvenih hattata u koricama i kutijama
ukraenim dragim kamenjem, nekoliko svezaka lijepo uvezanih
tefsira i hadisa, erijatske i historijske knjige, izrezbarene i zlatom
optoene ahname i druge vrijedne pjesnike knjige, vrijedne posvete vladarima, draguljima optoene sablje, handari, titovi, kacige, prstenje sa almasima, jakutima i biserom, mnogo zdjela miska
i ambera, tovari mirisnog drveta, mnotvo kesa piroza, ohe iz
Bedehana, zavjese od srme i stakla, ukrasi sa srmom i pozlatom,
svilene halije, tkanine od kozje vune, veoma luksuzna odjea i pokrivai. Sve ove stvari su natovarene na itav karavan deva i mazgi i
po Azizullahu irvaniju poklonjene padiahu. Vezir koji je ovo
donio nagraen je poasnim kaftanom. I Elkasu je poslana u njegov sveani ator ukraena sablja, kaftan i krzno.
Nakon toga je sretni padiah uzeo uza se velikog vezira i s njim
otiao u lov u okolinu Gunduzlua.
UBOJSTVO DUNBULLU HADI-HANA
I STRADANJE SNAGA HOJA

U godini o kojoj je rije, u vrijeme kad je osvojena tvrava Van

od strane islamskih gazija, tamo je meu domaim plemenima
izmeu uglednih ljudi strao jedan neodgojen ovjek po imenu
237

Dunbullu Hadi-han. Nekad je bio odan padiahovoj kapiji pa mu

je zbog toga dat i poloaj sandakbega. Ali poslije, kad se udaljio
od padiaha, krivovjerni ah je smislio da ga upotrijebi protiv islamske vojske u Vanu, dao muje mjesto hana Hoja i tako se Dunbullu
nastanio u Hoj 198 .
!skender-paa, beglerbeg Vana stalno se i beskrajno trudio da
spozna kakve to loe namjere gaji Dunbullu Hadi. Tako je sasvim
pouzdano saznao da on ima u svojoj glavi smutnje. Ismail-paa je
zato ne asei asa krenuo na njega. Napravio je potpunu blokadu
Hoja. Nakon estokog okraja strijelama, i borbe iz blizine, DunbuHu Hadi je sa svojim ljudima pobjegao u tvravu i unutra se
zatvorio. Ali ni ovdje se nije mogao oduprijeti, Boijom pomou
posjeene su kako njegova glava tako i mnogih njegovih ljudi, a
plijen i stoka su uzeti.
Odsjeene glave koje su krasile vrhove kopalja donesene su pred
padiahov divan u Halepu, a ova uspjena vojna je meu vojskom
i kod padiaha, poput lava, probudila veliku radost. !skender-paa
je uzdignut poklonima koji su se sastojali od kaftana i vrlo vrijedne sablje ukraenih korica.
NEKE BITKE I OSVAJANJA ERZURUMSKOG
BEGLERBEGA MEHMED-PAE

Ista godina. 199 Kad je ranije njegova ekselencija padiah otiao da

upokori prkosne Arnaute, na tisue gruzijskih nevjernika je iznenada napalo erzurumskog beglerbega Musa-pau i uinilo ga ehidom zajedno sa mnogim njegovim gazijama. Od toga vremena u
glavi islamskog padiaha stalno je bila misao da se u nekoj prilici
osveti ovim prokletnicima.
Tako je 955. (1548.) godine odreen Mehmed-paa da obavi
ovaj posao. Ovo su tvrave koje je rahmetlija osvojio uz padiahovu podrku: Berkan, Gomeke, Benak, Bernal<, Koek, Samagar
i Aha.
Hoj-grad u sjeverozapadnom Iranu, 110 km na sjeverozapadu od Tebriza,
nalazi se u polju aldiran gdje je dolo do okraja izmeu Selima I i safevedskog vladara Ismaila.
199 955. h. g. koja poinje 11.2.1548.

198

238

Neke od spomenutih vrstih tvrava osvojene su borbom, a neke

predajom, i kad je o tome javljeno kapiji koja je kolijevka sree200 ,
srca svih muslimana su se ispunila veseljem.
DOLAZAK SRETNOG PRINCA BAJEZIDA
U HALEPSKO ZIMOVALI1E

Ista godina. 201 Sretni padiah je jako volio lov. Zbog toga su, nakon to je padiahu stigao princ iste prirode, pripremljena lovita u okolini Halepa, pa je ak dotjerana iz polja i dolina mnogo
lovnih ivotinja koje su tamo skupljene. Dovedeno je tamo mnogo iskusnih lovaca. Ulovljena je bezbroj raznih ivotinja. Padiah
i princ su uivali gledajui kako mnoge divlje ptice upadaju u
zamke. Nakon to su tako proveli mnoge ugodne sate vratili su se
u Halep.
estina zime je ve popustila pa je padiah koji je namjeravao
krenuti u vojni pohod naredio da se vojska priprema za put.
POLAZAK SRETNOG PADIAHA U VOJNI POHOD IZ
HALEPSKOG ZIMOVALITA
10. demazyelevve/956. (6.6.1549.). Stigla je sezona ratova, osvajanja i pobjeda pa je njegova ekselencija padiah, kao to je to i
ranije inio, u skladu sa svojim vladarskim obiajima krenuo iz
Halepa i petnaesti dan istog mjeseca stigao na konak u Dereseken.
Njegova ekselencija, princ Bajezid, dobio je dozvolu da se vrati u
svoj sandak pa je nakon organiziranja skupa na kojem se pozdravio sa velikim vezirom i svim komandantima, i nakon jednog zajednikog konaka, poljubio oevu ruku i vratio se u mjesto svoje
slube.
Dvadesetog dana istog mjeseca, nakon to se prela rijeka Eufrat,
sedmog dana mjeseca demazijelahira (3.7.1549.) stiglo se na konak u mjesto Elmali.
200
201

Misli se na Portu.
Kao biljeka I 99.

239

POZIV UDNOVATOM ELKASU, NJEGOVA NEPOKORNOST I

KONAC KOJI JE ZAVRIO NJEGOVE GLUPOSTI

Godina 956. (1549.) Sa konaka Elmali poslano je padiahovo pismo

Elkasu Mirzi i traeno je da on doe. Ali u njegovo srce se uvukao crv sumnje i kako je osjeao izvjesni strah od padiaha poslao
je neke isprike. Posebno je zazirao od treeg vezira Sofu Mehmed-pae koji je jo ranije postavljen za muhafiza Bagdada kad je njegova ekselencija ila u Halep, pa zbog toga nije mogao ostati u
Bagdadu. te je stoga zamolio neke ugledne kurdske begove da se
kod njih skloni i da ga uvaju. Kad je zakonaio u atorima sajednom grupicom krivovjernika u mjestu Kesikinar uhvatila ga je
groznica. Jedan dan se potpuno izgubio, i dok je leao u tekom
stanju na postelji, izvjesni Suhrab, brat spomenutog kurdskog bega,
opkoli Elkasovo boravite, pobije mu vojsku i uhvativi njega odnese ga starijem bratu ahu Tahmaspu. Za uzvrat je dobio dosta
zlata i novca to mu je bilo obeano. ah ne odra ranije datu rije,
zatvori brata u tvravu Kahkaha i ne proe mnogo vremena a on
otputova na drugi svijet.

0 BOLESTI SRETNOG PADIAHA- UTOITA SVIJETA

Ista godina. 202 Po Boijem odreenju od iskona, kad njegovi robovi

spoznaju da su nemoni, iscrpljeni, da imaju neke manjkavosti i

nedostatke, neko se rastui, neko zabrine, neko padne u oaj. Meu
tim, za ona stvorenja koja su oslonjena na Stvoritelja, ije je vjerovanje vrsto i koji se dre Allahove upute sve ovo je asna opomena
koja otvara put sticanja na onom svijetu i osvajanja na ovom svijetu, to je poklon i blagodat.
Tako se i sretni padiah na spomenutom konaku razbolio. Zbog
toga je, kad je saznao da zrak i voda visoravni Karadadag koja je
blizu tog konaka daje ivot a da behar i cvijee duu razgaljuju i
daju raspoloenje, sa najbliim osobama iz svoje okoline otiao
tamo i u nekoliko dana popravio zdravlje, tako da je bilo mogue
da iz Boije kue lijeenja stekne zdravlje i krijepost.
202

956. h. g. koja poinje 30. l. 1549.

240

ODLAZAK DRUGOG VEZIRA AHMED-PAE U GRUZIJU,

OSVAJANJA I PLIJEN KOJI JE STEKAO TAMO

Godina 956. (1549.). Kad je sretni padiah saznao da su se gruzijski nevjernici pobunili i da su uradili neke nedoputene stvari, odredio je da njegova ekselencija drugi vezir Ahmed-paa, erzurummski, zulkadrijski i sivaski beglerbegovi i njihovi sandakbegovi,
nekoliko hiljada janjiara, janjiarski ehaja i age i buljuk stranaca
(gureba) pou u vojni pohod na Gruziju. Oni su prvog dana mjeseca abana (25.8.1549.) poaeni ljubljenjem padiahove ruke i
otili su na put. Najprije je osvojena tvrava Tortum nakon estoke bitke. Onda su predate tvrave Nedah i Emirahor, Akakale je
zauzeta borbom, Tepekred, Ered, druga Akakale i jo petnaest
tvrava pokorile su se i pripale Carstvu. Organizirao se akin u pokrajinu po imenu Divan gdje je zarobljeno mnotvo mladia poput
sokolova i prekrasnih djevica. Onda je osvojena tvrava Pertekrek
i njoj pripadajue jo dvije tvrave i nekoliko mjesta, potom pokrajina Dad, koja je sa prekrasnim selima pripojena osmanskim
zemljama. U ovoj pokrajini je sravnjena sa zemljom sve osim petnaest tvrava. Potom su Tortum, Tilhis, Akakale i Divane deresi
ujedinjeni i napravljen je jedan sandak pa mu je za sandakbega
odreen jedan od begova. Nakon toga se sa dosta plijena vratilo
natrag i drugog dana mjeseca evvala (24.10.1549.) su stigli u padiahovu ordiju u mjestu ulek. Gazije koje su se vratile dobile su
razna unapreenja, a poaene su i padiahovom blagonaklonou
i nagraene poasnim kaftanima. Tako su bili odabrani meu svojim drutvom.
POVRATAK SRETNOG PADIAHA U PRIJESTOLNICU

14. fevva/956. (5.II.1549.). Upotpunjena je sigurnost i poredak u pograninim krajevima, a dravni prihodi osigurani na odgovarajui
nain. Svi su eljeli da se vrate kui u ovo hladno vrijeme. Tako
se trinaestog dana spomenutog mjeseca, u jednom sjajnom poretku,
izalo iz Dijarbekira i uzeo se pravac prema kui i blagoslovljenog
prvog dana mjeseca zulhiddeta (21.12.1549.) stiglo se u Istanbul.
Njegovo velianstvo padiah u srei i raspoloenju poastio je
prijestolnicu.
241

OSVOJENJE TVRAVA BEEJ, BEKEREK, V ARAD, ANADI

LIPVE I OPSJEDANJE TEMIVARA

Godina 958. (1551.). Ove su se

tvrave

nalazile preko puta Beograda, na desnoj strani od Budima i ubrajale su se u tvrave bekog
kralja Ferdinanda. Kako su bile u granicama islamskih zemalja,
odmetnici se nisu ustruavali iz njih napadati, posebno su bile prepreka brodovima koji su trebali dovlaiti hranu u Beograd i Smederevo. Stoga je njegovo velianstvo padiah bio primoran da na
njih poalje vojsku i da ih uz Boiju pomo prikljui osmanskim
zemljama. Tako je najvei komandant i predvodnik pobjednike
vojske, rumelijski beglerbeg Mehmed-paa Sokolovi, odreen uz
Boiju pomo za ovaj posao.
estog dana mjeseca redepa iste godine (l O. 7.1551.) Mehmed-paa je doao u Beograd i preao rijeku Savu na srijemsku stranu.
U to vrijeme su iz Istanbula stigle dvije tisue janjiara i sto pedeset topova za tuenje tvrava. Kasnije, estog dana mjeseca ramazana (7.9.1551.), prelo se preko Dunava i nakon to se ostavilo
Segedinsko polje za sobom i prela se velika uprija postavljena
na rijeci Tisi, poela je opsada vrste tvrave Beaj na taj nain
to je sa deset topova tuena dan-no. Za nekoliko dana otvoreno
je na njoj dovoljno rupa pa su islamske gazije nakon opeg napada
ule, uz Boiju pomo, u tvravu. Ubijali su nevjernike u tvrav
skim sokacima, sokak po sokak. Nalazili su i one skrivene i vodili
ih. Nakon to je postavio u tvravu vojske koliko je potrebno,
Mehmed-paa je krenuo na Bekerek i postavio je zaklone za
opsadu. Prije nego to je otvorio vatru, nevjernici koji su bili u
tvravi su se predali i tako su se spasili da ne postanu plijen sablji
islamskih boraca. Nakon to je i tu uspostavljen red, krenulo se na
tvravu Varad, Boijom pomou i oni koji su bili tamo predali su
kljueve tvrave i spasili svoje ivote.
Odatle su stigli u malu tvravicu Kanalak. I tamonji uvari
su predali tvravu i izabrali da idu u svoju domovinu, gnijezdo
smutnji. Onda se polo na tvravu anad koja je bila utoite nevjernike vojske. Kad su nevjernici vidjeli da se pripremanju topovi za opsjedanje tvrava, od straha su zatraili milost. I njima
su poklonjeni ivoti i njihove tvrave su predate osmanskim zem242

ljama. Tvrava je opremljena svim to joj je potrebno od opreme i

naoruanja.
Zatim je red doao na tvravu Lipova. Ali ovdje je nasuprot
islamske vojske bio spreman jedan vojskovoa po imenu Batori
Andra, koji se stavio na elo nevjernike vojske koja ne zna ta je
i ija je, a broji dvadeset tisua ljudi. Stoga je odabrano nekoliko
naih vojnika i oni su poslani kao uhode. Boijom mudrou i nevjernici su poslali mnogo konjanika da prikupe podatke o islamskoj
vojsci. Nai su se s ovima susreli u putu i zametnuli boj. Nakon
estokog okraja, s Boijom pomoi, muslimani su izali kao pobjednici. Veinu nevjernika su posjekli, a mnoge su i ive i zdrave
povezali lancima i doveli. Nekoliko krmaka koji su izmakli sablji i
stigli u svoju vojsku, opisali su ta se zbilo, onako kako je i bilo.
Na ovo su nevjernici, bilo u vojsci bilo u tvravi, spominjui poslovicu "Na dobitku su oni koji su glavu spasili", jedan za drugim,
glavom bez obzira, bjeali u svoju zemlju, gnijezdo smutnje. Ono
to je ostalo u tvravi pristalo je da kao raja plaaju hara i dizju
i postanu podanici sretnog padiaha. Za sandakbega u ovoj tvravi
odreen je Ulama-paa i dato je sve to je potrebno od opreme i
naoruanja.
Odatle se stiglo do Temivara, gazije su ule u zaklone i poele
raditi na obaranju tvrave. Ali naglo je zahladnilo i stanje je postalo
teko. Zbog stalnih kia dolo se u neizdrivo stanje, rovovi i iskopani putovi bili su puni vode. Jasno se vidjelo da e osvajanje tvrave biti ostavljeno za neko pogodnije vrijeme. Stanje je prikazano padiahu pa je pobjednikoj vojsci dat odmor. Izdat je ferman
da beglerbeg prezimi u Beogradu i da se upotpune vojna sredstva i
oprema.
BOJ HADIM ALI-PAE NA SEGEDINSKOM POLJU

Godina 958. (1551.). Raja segedinske varoi koja je digla glavu, sporazumjela se s odmetnikim nevjernicima u graninim krajevima i
dali su jedni drugima rije da e kada jedni krenu na tvravu ovi
drugi e ih pustiti unutra. Stari gospodar ove tvrave nevjernika Tot
Mihal dao je rije da e iznenada napasti tvravu, uhvatiti nemarne islamske vojnike i zauzeti tvravu.
243

Segedinski sandakbeg Mihaloglu Hizir-beg je bio ovjek koji

je dobro poznavao neprijateljsko lukavstvo i junak koji zna svoj
posao. Posumnjavi u neke postupke raje, uveo je komandante koji
su bili u varoi u tvravu, poduzeo je obrambene nakane i uvrstio
neka mjesta koja je smatrao vanim. Tada su nevjernici doli sa
vie od deset tisua konjanika i pjeaka, uli u varo i iz dana u
dan okruivi tvravu, napadali je.
Saznavi za ovu uznemirujuu vijest beglerbeg koji je bio u
Beogradu, s obzirom da mu je veina vojske bila na odsustvu kod
svojih kua, htio ne htio, okupi oko sebe granine jedinice i smederevskog sandakbega Rustem-bega sa vojskom sandaka i krenu
na neprijatelja. Izgleda da je istu vijest u isto vrijeme primio i budimski beglerbeg. I on je ne oklijevajui uzeo neto vojske iz pograninih tvrava i neto iz Budima i krenuo na neprijatelja. Na
ovo su neprijatelji izali iz varoi, zauzeli borbeni poredak i suprotstavili se islamskoj vojsci.
Rahmetli Ali-paa je imao jednog aubau po imenu Hamza-aga. Ova osoba je kasnije bila zaim u Peuhu, znala je napamet
Kur'an asni i na najljepi nain po svim pravilima uila je Kur'an,
a u isto vrijeme jako je lijepo govorila. Iz njegovih usta sam sluao
slijedee o ovom ratu.
Kad su se nevjernici povezali preko puta nas i postavili se za
borbu, i Ali-paa je postavio po est topova za tuenje tvrava sa
desne strane i est sa lijeve strane i upozorio da topovi ne otvaraju
vatru prije nego to on da jedan tih znak. Nakon toga paa je sjahao s konja, pao niice na zemlju i u suzama se molio. Tako je
molio Boga, da nije ostao nijedan vojnik koji nije zaplakao.
Nakon toga je ponovo uzjahao konja sa isukanom sabljom u ruci,
a ljudi iz njegova odreda svi su u borbenom poretku krenuli naprijed, nijedan borac se nije izdvajao. Kad su se odredi pribliili topovima sa obje strane, topovi su zapucali. Pod ovom topovskom
vatrom nevjernike jedinice su se potpuno razbile. Ba u to vrijeme mi krenusmo na neprijatelja s povicima "Allah, Allah delleanuhu". S Boijom pomoi, nevjernici nisu mogli izdrati nijednog asa, odmah su se rasprili i poeli bjeati. Neki su pali na
bojnom polju, neki pod konjskim kopitama, ali je veina posjee
na maem.
244

Ova se bitka smatra jednom od slavnih bitaka islamske vojske.

Tada je poslana vesela vijest rumelijskom beglerbegu. Rumelijski
beglerbeg, koji je upravo s vojskom prelazio Dunav, vratio se
nazad, sa svojim je ljudima otiao padiahu i izloio mu stvar.
Padiah ga je nagradio zlatnom sabljom i poasnim kaftanom.
ZAUZIMANJE TVRAVE LIPVE203 OD STRANE NEPRIJATELJA
I POGIBIJA ULAMA-PAE

Godina 958. (1551.). Pustolov po imenu Batori Andra, koji je po-

raen ranije kad je osvojena tvrava Lipve, ponovo je sakupio

vojsku i spomenutu tvravu iznova opsjeo. Mjesto na kojem je
bila nainjena ova tvrava je bilo tako tijesno ne da se nije mogla
opsjesti, ona nije bila pogodna da se u nju smjesti ovjek i koko.
Gdje je to bilo da se tvrava u ovom stanju mogla sauvati. Ulama-paa je uinio sve to je bilo u njegovoj moi da se tvrava sau
va, pa ipak nije naao drugi izlaz nego da tvravu preda na rije.
Zbilja, Batori Itvan je odrao rije i omoguio da paa izae iz
tvrave sigurno, ali se posao nije na tome zavrio. Kad je svojevremeno sretni padiah doveo, u prisustvu kraljevog sina, u Budimu
maarske velikae i kad je s njima doao i Torok Balend kao kraljiin ministar, zbog pretpostavke da bi mogao uiniti neku nepromiljenost, uzeo ga je uza se i kasnije poslao u Istanbul. Sin tog
nevjernika koji je umro u Jedikuli, hajduk po imenu Torok Ferenc
sa petsto-esto hajduka je presjekao Ulama-pain put i u prvom
sukobu Ulama-paa se uzdigao do stupnja ehida. I drugi muslimani koji su izali iz tvrave tu su postali ehidi. Vrlo malo ih se
uspjelo spasiti.
BITKA U BLIZINI TVRAVE BEEJ I P AD
KA.JTAZ-AGE U ZAROBLJENITVO

Ista godina. Bezvjernik po imenu Loanci, zapovjednik Temivara,

doao je s mnogo nevjernika pred tvravu Beaj, zarobio neke ljude

i odsjekao im glave. Aga konjanika iz tvrave, Kajtaz-aga, izaao
203

Lipva je Lipova u Rumuniji, v. biljeku 179.

245

je napolje i poeo se tui sa prokletnicima. Meutim, pao je u

zasjedu spomenutog Loancija. Ovi su napali na gazije, oborili
Kajtaz-aginog konja i njega uhvatili. Kako je Kajtaz-aga bio jedan
od uvenih krajinika i poznatih junaka, ovaj dogaaj je padiaha
mnogo rastuio.
OSVOJENJE TVRAVE SREM KAO POSLJEDICA NAPORA
RAHMETLI HADIM ALI-PAE

Godina 958. (1551.). Hamza-beg je bio ovjek odreen od njegove ekselencije padiaha za sandakbega Stolnog Biograda, stari
krajinik i pobjednik, pa kad je s neto janjiara koji su stavljeni
pod njegovu komandu iao na mjesto svoje slube u blizini mjesta
Kadrar bio je napadnut od nevjernika Sirema i jednog broja hajduka.
Hamza-beg i Iljas-aga, zapovjednik janjiara pali su kao ehidi, a
imovina koja je bila uz njih je opljakana. Kad se o ovom dogaa
ju ulo u Budimu, hrabri Ali-paa uzeo je to mu je bilo potrebno i
opsjeo je spomenutu tvravu. Tukao je tvravu deset dana sa deset
topova baljemeza. Nevjernici nisu mogli izdrati ovu opsadu i
molili su milost.
Tvrava Sirem je prvi put ovako osvojena i sve do osvojenja
Sigetvara bila je u rukama muslimana. Kad je sretni padiah iao
na Sigetvar, nevjerniki kralj je poslao vojsku i spomenutu tvravu,
zajedno sa tvravom Tata, uzeo je nazad. Rahmetli Arslan-paa je
smatran krivim za ovaj poraz i zato je pogubljen.
IMENOVANJE DRUGOG VEZIRA AHMED-PAE ZA SERDARA
POHODA NA TEMIVAR I OSVOJENJE TVRAVE TEMIVAR

Godina 959 (1552.). Prisiljenost da se odgodi osvojenje temivarske tvrave i ponovni pad tvrave Lipove u neprijateljske ruke
bilo je uzrokom padiahove ljutnje. Zbog toga je drugi vezir Ahmed-paa postavljen za serdara i sa nekoliko hiljada janjiara na ijem
je elu stajao sekbanbaa i etiri buljuka sa agama, tobdijama,
komorom i pripadnicima drugih vojnih jedinica koje su mu stavljene pod komandu, dvadeset sedmog dana mjeseca rebiulahira204
204

22.4.1552.

246

spomenute godine krenuo je iz Edrene u pohod. U Beogradu su se

prikljuili njegovoj vojsci rumelijska vojska i beglerbegovi sa gazijama zaduenim za taj pohod i postavili su jedan vrsti most preko
Dunava. Kad je vezir Ahmed-paa stigao tamo sa vojskom koja je
bila pod njegovom komandom, svi su zajedno preli most i petog
dana blagoslovljenog ramazana (22.8.1552.) doli pod Temivar i
opsjeli tvravu. Postavili su esnaest baljemez topova i poeli tui.
Tvravu je branio bezvjernik Loanci koji je tu ostao od lanjske
opsade. Pod njegovom komandom su bili Maari, Hrvati, a od
drugih nitkova tristo-do etiristo panjolskih strijelaca s pukama i
sto-dvjesto austrijskih boraca. Nevjernike povijesti piu da su
islamski vojnici onoga dana kad su se postavili pred tvravu toga
dana i uli u tvravu. Bezvjerniki kralj je bio u Turinu. Loanci se
alio: "Ja sam od prole godine bio duan braniti tvravu, islamska vojska je pred juriom, pravi se most, a od vas ni spomena o
pomoi. Oni koji su se zatvorili u tvravu, zatvorili su se da umru".
Ali svi kranski velikai, hercezi, pa ak i nevjerniki kralj
hrabriti su ga s mnogo obeanja. Nakon ovoga se izljubio sa obitelji, oprostio se od njih i onda su se razdvojili uvjereni da se vie
nikada nee vidjeti. Kad je s ovim zavjetom Loanci doao u tvra
vu izbrojio je vojnike u njoj i vidio je da ima dvije hiljade i petsto
vojnika.
Uistinu je prokleti Loanci pokazao veliko junatvo u ovoj
opsadi, nije propustio uraditi bilo ta to je u njegovoj moi. Ali
islamski begovi i gazije bili su toliki junaci, takvi pobjedniki borci
da se bolji od njih ne mogu zamisliti. U napadu su bili tako jedinstveni da bi jedan za drugog dali ivot, nikad nisu okretali lea i
trali su u borbu kao ovca na sol. U jednom asu je puano zrno
pogodilo serdarevog konja, on je odmah uzjahao na drugog konja i
nije izostajao iz borbe. Ukratko, trideset pet dana se ovako neprestano ratovalo. Na kraju su nevjernici ponudili predaju i tvrava je
uzeta na viru. Ali rije nije odrana, svi su zarobljeni i pogubljeni.
Razlog krenja date rijei je igra koja je odigrana u tvravi Lipve
sa Ulama-paom. Ulama-paa je izaao na viru, a Torok Ferenc je
pogubio i njega i sve gazije, pa su zato Turci prekrili dogovor u
Temivaru. Kad su nevjernici izlazili i odlazili iz Temivara jedan
janjiar se nije odvajao od jednog Loancijevog inoe (inoa na
247

njihovom jeziku znai dvorjanin) to Loanci nije mogao izdrati i

spustio je sablju na janjiara ime je vira iznevjerena.
Loancija, teko ranjenog na dva mjesta doveli su pred Ahmed-pau. On se obrati pai: "ta da radim, mene narod nije prepustio
samog sebi, zakleli smo se da emo zajedno umrijeti, a koliko je
vaih ljudi stradalo dok ste uzeli Temivar." Loanci je skupio u
tvravi sedam hiljada uladi za topove. Bilo ih je toliko da su prelazili zidove tvrave i obruavali se unutra i podupirali zidove. Po
Loancijevoj zamisli, nakon oslobaanja Temivara planirao ih je
predati kralju kao poklon.
U knjigama pie da je Ahmed-paa, vidjevi da nema izgleda
da se oporavi dao da mu se odsijee glava i poslao je padiahu.
Temivarska tvrava je bila najvanije mjesto pokrajine iz svakog motrita. Stoga se smatralo vrlo vanim ko e biti beglerbeg
pa je za prvog beglerbega postavljen Gazi Kasim-paa. Kasim-paa
je u vrijeme kralja ostao u opsjednutom Budimu, a bio je osoba
koja je uestvovala u veini osvajanja u Maarskoj. ak su tri sela
u blizini Osijeka koja su vakuf rahmetlije njegov poklon koji je
dobio od kralja. Kasnije je i padiah to priznao kao njegovo vlasnitvo. Ta sela su i sada njegovi vakufi.
RAT TuRHAN-BEGA SANDAKBEGA DELVINA205

Ista godina. Kad je Turban-beg sa vojskom svoga sandaka krenuo

iz Beograda da se prikljui padiahovoj ordiji, susreo se sa nevjernikom vojskom koja je upravo krenula da se sukobi sa muslimanima. Zametnula se takva borba izmeu dvije strane da to nije mogue ni objasniti ni opisati. Na kraju, uz pomo Uzvienog Allaha,
neprijatelj je potpuno stradao, svi su posjeeni sabljom. Oazije su
sablje pretvorile u plugove i presjekli su ivotne ile neprijatelja u
temivarskom polju.
STRADANJE TOT MIHALA

Ovaj prokletnik nije uzeo pouku od amara koji je dobio ranije

pod Segedinom, skupio je mnogo katana i hajduke kopiladi i pri205

Sjedite sandaka na jugu Albanije.

248

premao se da nanese tetu islamskoj vojsci. Saznavi da dolazi s

ovim ciljem, gazije su odvojile nekoliko ljudi i uputile ih na njega.
Pri susretu se zametnula estoka bitka i Boijom pomou prokletnici su poraeni, veina ih je i pobijena. Zarobili su njegova sina i
doveli ga sutradan u ordiju. Ovaj dogaaj je proizveo veliku radost
meu islamskom vojskom i bio je razlogom jo veeg zahvaljivanjaBogu.
OSVAJANJE TVRAVE LIPVE PO DRUGI PUT I ZAUZIMANJE
SOLMUA, BERNAKA, EBREA, lUNE, JANKOTE,
MOREVARA, MARENE, FAEDA, VELIKOG SUA,
MALOG SUA, ALJE, NABLAKA, KANLAKA, SAKOVE,
SAMALOA I DRUGIH TVRAVA

Ista godina. Nakon osvojenja najvanije tvrave te zemlje, Temivara, krenulo se na tvravu Sonluk. Tvrave spomenute u naslovu
nalazile su se ili na putu prema Sonluku ili su bile desno i lijevo
od toga puta. Njihovo stanovnitvo je, impresionirano ugledom islamske vojske u strahu zaboravilo na svoje kue i svoju domovinu
i bjealo kud ih oi vode. Ali u okolici, na brdima, u umama i
movarama raja se sakrivala. Ovi su posredstvom krajinika koji
su meu njima odabrali ljude dali prisegu na pokornost i dobili su
papire o oprotenju.
OSVOJENJE TVRAVE SONLUK

Sedam dana nakon to se islamska vojska vratila iz Temivara,

ulogorila se pred Sonlukom. Izgleda da je budimski beglerbeg
Hadim Ali-paa jo ranije doao, opsjeo sonluku tvravu, postavio zaklone i tukao tvravu. Prokletnici pod opsadom su bili izgubljeni ve od pritiska budimske vojske, a sada vidjevi da u napad
dolazi jo vojske, pali su u oaj pa su im je pao mrak komandanti
i konjanici pobjegli na jednu stranu, a pjeaci na drugu stranu.
Islamski vojnici su vidjeli o emu se radi, napali su ih s lea i unitili veinu njihovih poganih tijela. Uhvatili su im ak i komandanta i s bubnjem i zumom ga doveli serdaru. Svi su dobili nagrade kojima su se nadali i tako im je elja ispunjena.
249

OPSADA TVRAVE EGRE I POVRATAK

NAKON TO NIJE OSVOJENA

Ista godina. 206 Osvojenje tvrave Egre je po Allahovoj odredbi sueno sultanu Mehmedu ill, neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim. Na koju je god tvravu iao rahmetli Gazi sultan Sulejman-han, sve ih je osvojio osim Bea, Egre i Malte. Ali osvojenje tvra
ve Egre je ekalo svoje vrijeme, a to vrijeme je bilo upisano u sudbinu rahmetli sultana Mehmeda. Iskrena molba upuena je Uzvienom Allahu da doe i vrijeme osvojenja Bea i Malte i da to bude
sueno i odreeno njegovom velianstvu naem padiahu. U ime
Allaha, u ast Pejgambera, njegove rodbine i drugova, u ime potovanja gazija koji su rtvovali duu i glavu.
Nakon osvojenja Sonluka, slavni serdar, beglerbegovi, begovi,
age i sve gazije stigli su do tvrave Egre i opsjeli je. Tano etrde
set pet dana su se bavili ovim poslom na kakav nisu naili ni kod
jedne opsade. U ovom okraju su mnoge gazije postale ehidi otiavi u vjeni ivot. Ali kako jo nije dolo vrijeme, svi ovi napori
nisu dali pravi rezultat. Meutim, na koju god stranu su izvrili
upad zadobili su nebrojen plijen tako da nije bilo atora u kojem
nije bilo po jedan do dva mladia i djevojke, neizmjerno mnogo
srebrenog posua i vrijednih stvari. Kako izgleda, jedina prepreka
da se osvoji tvrava bila je promjena vremena to jest dolazak zime.
Snijeg i kia nisu omoguavali da se boravi u atorima. Na sve tekoe i nedae pri opsadi tvrave tokom itave godine, pritisla je i
zima pa se trebalo vratiti nazad. Tako je sedamnaestog dana mjeseca evvala (8.10.1552.) obustavljena opsada.
NAPAD IRANSKOG AHA NA TVRAVE ADILDEVAZ,
ERDi207 I AHLA T208 TO JE UVJETOVALO
PADIAH OV POHOD NA NAHEVAN

Godina 959 (1552.). Kad je krivovjerni ah saznao da je sretni

padiah, koji stvara hlad svjetovima, u Edreni, a da je vojsku po206
207

208

959. h. g. poinje 29.12.1551. g.

Erdi (ardi) je mjesto u vilajetu Van, na sjevernoj strani jezera Van, naselje iz starog vijeka. U vrijeme Grke zvao se Arsisa.
Ahlat grad u vilajetu Bitlis, na sjeverozapadnoj strani jezera Van.

250

slao na tvrave na maarskim granicama, smatrao je to zgodnom

prilikom i sa svojom nesretnom vojskom doao je do oblasti V ana.
Okolinu Adildevaza, Erdia i Ahlata je spalio i poruio, sirotinju
opljakao. Iako je opsjeo tvravu Erdi, jedan kurdski beg, Ibrahim-beg, koji po hrabrosti nimalo ne zaostaje za Rustemom 209 toliko
je zasuo Irance vatrom iz topova, puaka i drugog oruja iz tvrave
da im je presjekao nadu u osvojenje tvrave.
Poslije toga su doli na Adildevaz. Valija ovog kraja Mustafa-paa, sin Jularkisti Sinan-pae, po slavi koju je stekao junatvom
bio je poznat kao mladi lav, pravije reeno dostojno je nazvati ga
pravim herojem. Ne zatvorivi ak ni kapije tvrave, sa nekoliko
iskusnih gazija sukobio se sa neprijateljskim jedinicama, to je bila
takva bitka da su je meleci na nebu pratili sa odobravanjem. Na
ovo su se prokletnici sa velikim gubicima povukli od ove tvrave i
krenuli na tvravu Ahlat. Ali i ovdje se njihovim nadanjima isprijeio jedan prkosnik. Na ovo su oni pribjegli lukavstvu i poslali
neka lana pisma u kojima je pisalo: "Va padiah je u Iraku, a vi
u ovako tekoj situaciji. Odmah izaite u miru i idite, inae koliko
moete izdrati?" Ovime su neke zastraili, a neke zasmijali. Ali
kad su izali iz tvrave na rije, sve veliko i malo, sve muslimane
su pobili i tvravu sravnili sa zemljom.
Kao posljedica ovakvog razvoja situacije povela se rasprava u
Erdiu meu Ibrahim-begom i nekim osobama koje su se tamo
nalazile. U raspravi su ubili Ibrahim-bega, ostavili tvravu i pobjegli. Kizilbai su doli i ovu tvravu poruili.
Nakon toga, ahov sin Ismail Mirza je sa hiljadama vojnika doao
u okolinu Erzuruma i, pokazavi jedan ili dva odreda, ostalu vojsku postavio u zasjedu. Cilj mu je bio iskoristiti priliku i uhvatiti u
stupicu !skender-pau. Meutim, Ismail-paa je bio junak i iskusan
ratnik, ali kad je vidio neprijatelja uznemirio se i nije se mogao obuzdati. Ostavio je tvravu, dao se u borbu i pobio mnoge kizilbae.
Kad je jo ranije njegovo velianstvo padiah uo ta se zbilo
sa sirotinjom Ahlata i Erdia, odmah je poslao neto janjiara i
209

Rustem je najslavniji perzijski junak, sin Zala, Samovog sina. Za! je bio vladar Sistana i Zabilistana. Po svojoj nevjerovatnoj hrabrosti i udesima koja
je izvodio preao je u legendu pa su o njemu pjevani epovi.

251

neke begove sa zadatkom da uvaju Erzurum. Kako je stigla zima

i zbog toga se nije moglo mnogo vojske skloniti u tvravu, !skender-paa je jednom dijelu vojske dao dopust i otpremio ih. U tvravi
su ostali samo komandanti, a vojske je bilo vrlo malo. Sa ovako
malim snagama nije se moglo oduprijeti neprijatelju. Kao posljedica toga muslimani su poraeni. ehidi su postali begovi Trabzona,
Malatje, Bozoka i arki Karahisara. Sandakbeg Bige, Mahmud-beg, je zarobljen sa agama Erzuruma.
I pored toga istina je u slijedeem: i da je na mjestu !skender-pae bio neki drugi serdar, nijedan se ovjek ne bi mogao spasiti.
Ipak, da nije bilo njegova junatva, njegove pomoi gazijama koji
su ma bojnom polju padali s konja i na ije su glave kidisali neprijatelji, stanje bi bilo jo mnogo gore. Svako je mislio da e se padiah naljutiti kad sazna za ovo stanje. Meutim, on je poslao kaftan, zlatom optoenu sablju i ukraen topuz ime je u potpunosti
osvojio paino srce. Napisao je i jedno pismo u kome je saopio:
Neka si svijetla obraza na oba svijeta, ti nisi u mogunosti voditi rat
sa ahovim sinom, pokazao si meutim ko si i u tvom junatvu nema
mahane. Pobijediti ili biti pobijeen- to ovisi o Allahovoj volji. Neka
se On lijepo spominje!

Njegovo velianstvo padiah je upozorio i vezire da napiu

!skender-pai pisma utjehe da bi ga oraspoloili. Kakva srea! Padiah koji ovako procjenjuje stvari, pravedan i pravian, pa zato
njegove sluge da ne daju svoje ivote i da ne tre da to prije budu
rtve na tom putu?
Kako se pria paa je jedne noi sanjao da je uhvatio zmiju.
Kad je ispriao ljudima oko sebe jedan e: "Usni ti zmiju znai popiti otrov, to je znak brige i tuge". Drugi e na to: "To je znak da
e ahov sin udariti na vas i vi ete ga ako Bog da uhvatiti", objasnio je. Molio je danju-nou Uzvienog Allaha da se dogodi ovo
drugo, to je bila njegova vea elja od elje za oba svijeta i to je
bio razlog njegovog tako hrabrog ponaanja u borbi.
Svi ovi dogaaji su uinili potrebnim padiahov polazak u ratni
pohod. Tako je osvajaa Temivara, vezira Ahmed-pau, poslao sa
neto vojske da uva Budim, a rumelijskom beglerbegu Mehmed-

252

-pai Dugom (Sokoloviu) naredio je da sa rumelijskom vojskom

preko Galipolja i zimuje u Tokatu, prinevima i svim beglerbegovima u Anadoliji, begovima i vojsci upuene su carske
naredbe da budu spremni. Onda, kako je potreban na drugoj obali
jedan serdar vojske, visokih sposobnosti i slavan to se ve ulo i
u govorkanjima meu narodom, poslan je Rustem-paa, jedna slavna osoba sa ovim janjiarskim gazijama, agama buljuka i ljudstvom.
Kad se, ostavljajui konake za sobom, stiglo do Aksaraja, nekoliko niskih i sramotnih ljudi su podgovorili princa Mustafu. U
to vrijeme bio je to etrdesetogodinjak, poznat i slavan, koji je izazivao ljubomoru meu prinevima zbog toga to je bio iznad njih
u znanju, dareljivosti i omiljenosti, omiljen u vojsci i voljen od
svih. Ovi smutljivci su govorili princu Mustafi: "Va slavni otac je
ve ostario, izostao je od pohoda i pokreta i silom prilika je velikog vezira postavio za serdara i poslao u ratni pohod. Kad bi bilo
po njegovoj elji, on bi svoje mjesto sigurno prepustio vama, u to
nema sumnje, ali tome je prepreka Rustem-paa, kad biste ga ubili
i proli na elo vojske, sva vojska bi eljela vas i podrala bi vas,
otac bi u svom dvoru u Dimotiki 210 preostale dane proveo u pobonosti i radovao bi se da od vas stekne sigurnost".
Princ, ista srca, povjerova ovim ispraznim rijeima, pokrenu
se i pobode tu g i baj rak. Kad je veliki vezir saznao za ovo, ne dangubei objasnio je stvar ems-pai, tadanjem agi spahija. A au
bau Ali-agu poalje padiahu i objasni mu stanje. ems-paa u
svojoj knjizi ovu scenu ovako objanjava: Kad je padiah proitao
pismo velikog vezira, strogo je poruio: "Boe sauvaj, Mustafa-han ne moe napraviti takvu glupost, neki smutljivci koji su vezani za vlast potvorili su da je to prinevo, uvaj se, nemoj takvu
stvar vie ni u usta uzimati i ne vjeruj takvim budalatinama". U
kratkom pismu velikog vezira izloeno je "Vojska eli da padiah
osobno krene u pohod."
Sretni padiah je svojom rukom napisao: "Ako Uzvieni Allah
htjedne, odluio sam krenuti u pohod u proljee, odmah daj dopust
janjiarima i drugoj dvorskoj vojsci, a ti doi u prijestolnicu". Na
ovo je dat dopust vojsci, a veliki vezir se vratio u Istanbul.
prijee

210

Dimotika, grad u Grkoj u blizini rijeke Marice, 40 km juno od Edrene.

253

Krivovjemi ah je, saznavi da se padiah sprema u ratni pohod, poeo traiti naine za mir. Ranije je u sluaju sa !skender-paom beg Bige211 , Mahmud-beg zarobljen od nevjernika. Nevjernici koji su ga doveli pred aha govorili su kako je taj ovjek veliki junak pa je tako Mahmud-beg naiao i na ahovu panju i potovanje. Zbilja, on je osim junatva bio osoba koja se oglaava
ljudskim srcima, koja u umijeu lijepa govora nema premca i koja
se zbog ovih svojih osobina vrlo esto nalazila u ahovom drutvu.
Kasnije se ah u povodu poslova oko mira s njim upoznao i poslao
Mahmud-bega u Istanbul s pismom da bi mu bilo dozvoljeno da
poalje jednog izaslanika. Kad je padiahu izloena ahova elja,
on, koji je utoite svijeta, odgovorio je: "Nae mjesto je otvoreno
prijatelju i neprijatelju, prijateljstvu i neprijateljstvu". Na ovo je
ah, ne gubei ni asa, poslao u Istanbul jednog izaslanika, sejjida212
visokog ugleda, iz roda Pejgamberovog. Ali padiah sedam klimata
ocijenio je da je najefikasniji lijek da se ne prisustvuje ovom susretu
jer je ahov cilj u ovom da skrene panju s glavnog problema.
SAETAK O POHODU NA NAHEVAN
ODLAZAK PADIAHA

18. ramazana 960. (28.3.1553.). Po dolasku pogodne sezone za pohod i pokret vojske, padiah, utoite svijeta, po starom obiaju,
sa svojom dvorskom gardom, preavi more, stigao je u Uskudar.
Princ Dihangir bio je jo neolistali izdanak i neotvoreni pupoljak
rue u bai sretnog padiaha. Uzjahavi prekrasnog ata, pred padiahom, kad gaje pozdravljalo mnotvo, uzviknuo je: "Neka Vam
Uzvieni Allah bude pomonik" da je njegova molitva doprla do
neba. Kao mjesec koji obasjava svijet, svakog dana kad se krene s
jednog konaka i prispije na drugi, svako polje, svaka dolina poprimala je izgled jednog dijela iremskog vrta. Princ Bajezid, koji je
doekao sretnog padiaha u blizini Jeniehira, odreen je da uva
Rumeliju i upuen u pravcu Edrene.
211
212

Sandak Biga je na sjeverozapadu Anadolije, a samo sjedite sandaka, grad

Biga, udaljen je od Mramornog mora 20 km.

Sejjid znai potomak Muhammeda a. s. preko njegova unuka Husejina.

254

Dvanaestog dana mjeseca evvala (21.9.1553.), kad se prispjelo

na konak u Bolvadin213 , padiahov nasljednik, sretni i velikoduni
princ Selim, neka mu je uvijek visoko potovanje i znaaj, doe
kao je oca sa vojskom saruhanskog sandaka. Slijedeeg dana svi
veziri i velikai su stigli u prinev ator i poljubili mu ruku. Obukli
su kaftane koje su dobili na poklon i odveli princa na prijem kod
padiaha. Princ je poljubio oeve skute i dobio naredbu u vezi sa
pokretom u vojni pohod.
Dvadeset estog dana istog mjeseca prolo se kroz Eregli i utogorilo se u konaitu po imenu Akoyuk koje se nalazi u blizini. Tu
je i princ Mustafa postavio svoj ator. Slijedeeg dana, po starom
obiaju, dravni velikani su mu doli, poljubiti ruku i svi bili nagraeni poasnim kaftanima. Nakon toga princ je uzjahao konja i
doao do padiahovog atora. U blizini mjesta za divan sjahao je s
konja i iao ispred vezira. Kad je doao pred padiahov ator, nazvao selam, u vrijeme kad je ulazio unutra, po odredbi Uzvienog
Allaha, tu je zavrio ivot. Od njegovih zapovjednika u istom asu
posjeeni su mirahur i jedan aga. U to vrijeme veziri su sjedili na
svojim mjestima na divanu. Doao je ehaja kapidija, uzeo od
Rustem-pae muhur velikog vezira i veziru Hajdar-pai je dao vijest da ide u njegov ator i da je posao zavren. Kasnije, ponovo je
donesen muhur velikog vezira, dat je veziru Ahmed-pai i estitao
mu je postavljenje za velikog vezira. U isto vrijeme je nareeno
ulemi koja je zamjenjivala kazaskere da idu u Eregli da klanjaju
denazu, a prinevo tijelo je odatle odneseno u Bursu. Visoko potovanje i uvaavanje prije jednog sata, u jednom asu su se okrenuli u takvu tugu i alost koja nije bila samo meu njegovim ljudima nego je svoj islamskoj vojsci bila kao sudnji dan. Kako je
Uzvien Visoki Gospodar vjenog i neizmjernog Carstva!
Nakon to je otiao princ kao rtva padiahove ljutnje, padiah
dobavi u ordiju defterdara hazne i zaplijeni za dravnu blagajnu
sve to je bilo u njegovoj blagajni, atore, stoku i sluge. Padiah se
smilovao njegovim ljudima pa se veini ispunila elja da zadre
timare i zeamete. Svi su znali da je ovo Rustem-paino maslo.
Pjesnici toga vremena spjevali su mnogo alopojki i tugovanki sa
213

Bolvadin, kadiluk u vilajetu Hudavendigar, 42 km istono od Karahisara.

255

tarihom214 Sve su bile uperene sasvim jasno na Rustem-pau. Jedan

od tariba o prinevoj smrti zavrava se rijeima "mekr-i Rustem"
(Rustemovo lukavstvo). Jedan drugi se zavravao rijeima "wa qad
qutila ahida"215 Tubalica pisca djela pod naslovom ah ve geda
(Car i prosjak) 216 , nala je mjesta u veini starih zbornika poezije.
Ovdje nije uvrtena da ne bi previe oduljili.
Rahmetli AJI-efendi u svojoj Povijesti ovako je pisao: "Pitao
sam jednog dana rahmetli Jahja-bega, zar se ne boji padiahove
ljutnje kad pie ovakvu pjesmu. Na ovo mi je on slijedee objasnio:
Izuzetna bol za princem me svela s pameti i na ovo me natjerala.
Napisao sam odmah ono to mi je dolo na um, ali odluio sam da
to ne objelodanjujem do smrti. Sasvim sluajno mi je doao jedan
stari prijatelj u ator i naao me da spavam. Kako izmeu nas nije
bilo ceremonijalnih prepreka prevrnuo je moj notes, vidio napisanu pjesmu, odmah je prepisao i otiao. Slijedeeg dana sam otiao
meu vojsku da proetam. Tamo sam vidio da se moja pjesma recitira na svakom oku, neko plae, a neko uzdie i pita kakav je
bio njegov grijeh. Kako god, nije bilo koristi da nijeem. Razmiljao sam ta bi mi uradio Rustem-paa koji me otprije mrzio samo
zato to sam pjesnik, a ta sad da radi kad vie nije veliki vezir.
Ali, kako je Rustem-paa nakon dvije godine ponovo postao veliki
vezir, spremio se da me pogubi pa je predloio padiahu: "Za opi
poredak treba unititi ovakve kao to je ovaj". Padiah koji je
imao lijepu narav, koji je vjerovao ljudima i cijenio pjesnike, koji
je bio poznat kao pjesnik i sam pjevao pod pseudonimom Muhibbi 217
nije dao odobrenje da me se pogubi rekavi "Ne sluaj ovakve kao
to je ovaj i ne razmiljaj o tome da od njih uzima dug".
Jednog dana je Rustem-paa poslao aua i pozvao me na divan
i nakon mnogih ponienja u vezi sa problemom vakufa rahmetli
sultana Bajezida, iji sam bio mutevelija, ljutito mi je rekao: "Gdje
ti je granica, uzvieni padiah se ponaa u skladu sa erijatom u
214

215
216

217

Tarih je datum nekog dogaaja o kome se pjeva u pjesmi, pa se i sama pjesma zove tarih.
Ar. "ubijenje kao ehid".
To je Dukagin-oglu Yahya-bey, autor vie pjesnikih djela, umro 990./1582-83.
Muhibbi znai "onaj koji voli" i pod tim pseudonimom je sultan Sulejman
spjevao itavu zbirku (divan) pjesama.

256

vezi sa opim poretkom, a ti sretnog padiaha i vezire ocmjuje i

okrivljuje i rijei koje ti padnu na pamet sklepa u stihove, daje
ih narodu i pravi smutnju." Aja sam mu odmah odgovorio rijei
ma koje su mi bile na srcu:
"Mi smo rahmetliju pokopali zajedno sa ostalim koji su ubijeni,
zajedno smo plakali sa onima koji su ga oplakivali. Ali umjesto da
se kae da je na padiah uradio pogrenu stvar, u skladu s odgojem,
smatram daje bolje rei da su zli ljudi napravili smutnju." Paa se
smjesta rasrdi, namrgodi lice i okona raspravu. Nakon nekoliko
dana otpustio me s mjesta mutevelije."
Jahja-begu je poslije dat zeamet pa je bio prisiljen zadovoljiti
se prihodima ovoga zeameta do smrti.
Kratko reeno, nakon to se sa rahmetli princem Mustafom stvar
ovako okonala na tom nesretnom konaku, njegovo velianstvo
padiah uputio se prema Halepu. ahovom izaslaniku je darovan
poasni kaftan i dozvoljeno mu je da se vrati. Poslaniku je dato u
ruke pismo u kojem je pisalo: "Ovu zimu e se prezimiti u Halepu,
a ako Uzvieni Allah dozvoli, u proljee doi e se do perzijskih
granica i ono to se posijalo na ovoj strani, ponjet e se na drugoj
strani." Izdat je ferman da princ Selim prezimi u Marau, a rumeUjski beglerbeg sa vojskom u Tokatu, pa se prvog dana mjeseca
zulhiddeta (8.11.1553.) stiglo sretno u Halep, mjezime arapskih zemalja.
SMRT PRINCA (DiHANGIRA) SINA PADIAHA KOJI DRI
PRIJESTOLJE SVIJETA, SVJEE RUE SA GRANE SULTANSKE

Godina 960. (1553.). Prema ovom princu, koji je bio bezbrian i

daleko od svakodnevnih poslova, preuzvieni padiah je pokazivao
izvanrednu naklonost zbog njegove unutranje istote i zbog toga
to je bio najmlai od prineva. Druili su se u ratu i miru, danjunou su bili drugovi u dobru i nevolji, a onda se princ jednog dana
razboli. Lijekovi lijenika nisu mu pomagali i na kraju se nije mo-'
gao izbaviti iz kandi neumitne sudbine, njegova blagoslovljena
dua kao ptica odletje u Dennet i ode u drutvo meleka na najgornjem katu nebesa. Denaza-namaz mu je klanjana u Halepu, a tijelo
mu je preneseno u Istanbul.
257

DOKIDANJE NEKIH STRANPUTICA KOJE SU SE

DOGODILE U HALEPU

Godina 961. (1554.). Neki erkezi avolje due i neki nasilnici i

odmetnici pruili su ruku na neke vakufe koji su u Halepu ostali
od bivih padiaha. Koliko su novotarija izumili da bi pod krinkom
erijatske desetine veinu prihoda uzimali sebi, a ostavljali su vakufu moda jednu desetinu prihoda. Za neke nove graevine, koje
su se prema njihovim rijeima nalazile na dravnoj zemlji postavili
su posebne poreze. Zbog mnogih ovakvih nepravdi, ulema, ugledne
osobe i narod uputili su predstavke padiahu. Na ovo je odreen
tadanji rumelijski kazasker Mueyyed-zade Abdurrahman-efendi218
da postavi stvari prema erijatskim odredbama. Tako su uklonjene
odredbe koje su se kosiJe sa erijatom i tako je uspostavljen poredak koji e se po dobru spominjati do kraja svijeta. Ako Bog da
ovako e se stvari odvijati do kraja svijeta.
DOLAZAK PRINCA SELIMA U HALEPSKO ZIMOVALITE

Da bi se oraspoloila padiahova dua, oaloena smru rahmetli

princa Dihangira, pozvan je iz Maraa njegova ekselencija princ
Selim. Po prinevom dolasku su svi zajedno otili na nekoliko dana
u lov u okolinu Hame, Sireza, Maarretu 'u-Nu'mana i Silmije 219
Nakon raznovrsnog lova i predstava, malo su se oraspoloili i vratili se u Halep. I njegovoj ekselenciji princu je dozvoljeno da se vrati u svoje zimovalite.
ODLAZAK ISLAMSKOG PADIAHA NA IRAN

6. demazyelahir 961. (7.5.1554.). Doao je praznik proljea, i kad su

polja i doline cvijeem posute i kad je okolina postala kao smaragd zeleni ilim da bi joj na tom izgledu pozavidio i Dennet,
218

219

Mueyyed-zade Abdurrahman (Abdulkadir) eyhi-efendi, sin velikog mutesavvifa eyh Kerim Haci-efendije, pa je potom i sam prozvan eyhi. Mueyyed-zade je obavljao dunosti kadije, kazaskera i na kraju ejhulislama (1587.-1589.). Umro je u osamdesetoj godini ivota 1002. (1594.).
Mjesta u Siriji izmeu Halepa i Damaska.

258

padiah svijeta krenuo je u vojni pohod, i naprijed spomenutog daturna ulogorio se u mjestu zvanom Gokrnejdan. U to vrijeme je iz
vojne slube otputen drugi vezir Ibrahim-paa koji je bio odreen
da uva Istanbul. Gazi padiah je svaki dan, prenoivi u nekoj dolini, napredovao pa nakon to se prelo rijeku preko mosta koji je
postavljen, u treem konaku se prolo kroz grad Ruha (Urfa) 220 i
devetog dana mjeseca dernazijelahira, noenjem u mjestu ulek
u blizini Dijarbekira, ovo mjesto je poprirnalo izgled denneta.
PADIAH OVA DOZVOLA DA MU SVAKO MOE UI NA DIVAN
I OSVAJANJE SRCA PODANIKA NA TAJ NAIN

Dolaskom njegove ekselencije padiaha i poaenjern dijarbekirskog polja, trei dan padiah je naredio zasjedanje divana. S tim
ciljem postavljen je carski ator i hladnjak, a ispod njega je postavljen prijestol. Padiah je, vidno raspoloen sjeo na prijestol, dao
da se uklone zastori i dozvolio da svako ue unutra. U skladu sa
visokim divanskirn pravilima skupili su se i unutra unili zajedno
naprijed janjiarski aga, ehaja janjiara i pisari, onda age odaka,
komandanti pjeadije, buljukbae, odabae, vekilhari, solaci i
veterani buljuka, sve skupa na hiljade ljudi. Poredali su se preko
puta padiaha i od poetka do kraja sluali njegove poput bisera
rijei. Sretni padiah, utoite svijeta, blagoslovljenim jezikom je
najprije pitao za njihovo stanje, i elio je da sazna s kakvim se
problemima susreu na ovom pohodu. Onda je govorio o torne kako
je krivo vjerni ah izvrio napad na islamske zemlje, da je prisiljen
poduzeti ovaj pohod kao obavezu asti i ponosa Carevine. Do sada
su janjiarske gazije za sreu vjere i slijeenje puta naih predaka
troile mnogo truda, sada se oekuje jo vie. Obeao je da e biti
ukazana panja onima koji su u slubi i koji se iskau, a hiljadama
obeanja i ohrabrujuih rijei je toliko osvojio njihova srca da su
oni svi, stari i mladi, veliki i mali, sa suzama u oima jednoglasno
uzvikivali: "Idi na Indiju ili Sind, poduzrni pohod na planinu Kaf,
neemo ti okrenuti lea, smatramo sreom na ovom i buduem
svijetu dati ivot za padiahovu sreu. to god naredi, slijedit emo
220

Ruha je stari naziv za Urfu, danas anliurfa, grad na jugoistoku Anadolije.

259

te." Iz due i srca molili su Boga za islamskog padiaha. Nakon to

ih je padiah blagoslovio, stali su mimo u znak pozdrava i otili.
Nakon njih, uli su kazaskeri, izloili ono to su trebali rei i
vratili se. Iza njih su zajedno uli visoki veziri, visoki dostojanstvenici, buljuk-age, ehaje i ostali asnici, veterani pripadnika buljuka
stali su preko puta padiaha i ekali njegovo obraanje i naredbe. I
ovima se oglasio kao i janjiarskim postrojbama, iskazao panju i
dao razna obeanja koja se iskau drugarski. Tako su svi pripadnici
vojske toga dana bili sretni kao na Bajram. Padiahovo je obraa
nje stvarno ostavilo dubok dojam, svi su ga u dovama spomenuli,
a zatim izali i otili.
PADIAHOV POKRET IZ DIJARBEKIRA

17. dema:djelahir 961. (2I.5.I554) Kad je trebalo krenuti iz Dijar-

bekira prema Erzurumu, poto je put vrlo tijesan, nareeno je da

krenu jedan dan ranije. Utoite svijeta, padiah, krenuo
je na put sutradan i etvrti konak je bio u apakuru. Odatle se
prolo preko velike uprije postavljene na rijeci Murad221 i dvadesetdevetog dana spomenutog mjeseca stiglo se na konak u Kargapazar. Tu je vojsci podijeljena municija. Dvmjanima, janjiarima,
desnim i lijevim222 jedinicama podijeljeni su pokloni. Njegova
ekselencija padiah je kesama zlata okitio grudi svojih podanika,
oruja i ratna sredstva. Treeg dana mjeseca redepa (4.6.1554.)
dolo se do rijeke Tavla. Ovdje su ljudi lukavog kurdskog bega,
Zeynel-bega, doveli uhodu. etvrtog dana stiglo se do jednog mjesta po imenu Suehri, u kome je bilo trave i vode u izobilju.
Ovdje su veziri priredili smotru. Na desnom krilu veliki vezir
Ahmed-paa, a na lijevom krilu drugi vezir Ali-paa, tako su prekrasno uredili svoje jedinice da su svi koji su gledali bili oduevljeni.
Istog dana rumelijski beglerbeg Mehmed-paa stigao je u padiahovu ordiju sa rumelijskim alajima pokrivenim tigrovim koama,
vujim kapama na glavama, elitnim i oklopljenim jedinicama ukra-

janjiari

221
222

Murad rijeka u istonoj Turskoj, pritoka Eufrata.

Janjiarski konjanici se dijele na desne i lijeve ulufedije, desne i lijeve
gari bane.

260

enim bijelim i crvenim zastavama. estog dana, gospodar krune i

prijestolja, to jest princ Selim, sa svojim uiteljem i dvorjanima,
sa raznovrsno ukraenim postrojbama i sa alajbegom saruhanske
vojske pod njihovom zastavom, anadolski beglerbeg Ahmed-paa
sa anadolskom vojskom, a preko puta njih karamanski vojnici i
junaci sa njihovim beglerbegom Hadum Ali-paom, za ovima junaci
Si vasa i Amasje sa njihovim beglebegom Temerrud Ali-paom223 , a
iza ovih vojska Zulkadira, junaci Bozoka, turkmenski heroji sa
beglerbegom Hajdar-paom, stajali su i pokazali svoje postrojbe u
takvoj vjetini da je to nadilazilo predvianja.
Na ovom je mjestu prema padiahovoj naredbi odreeno da
vojska Zulkadira i Sivasa ide na zaelju, oni e popunjavati jedinice, poslije svih e se ulogoriti, a prije svih e se pokretati, pratit e
svu vojsku i bie im na usluzi. Princ dostojan krune i prijestolja,
visoke sree, sa anadolskim i karamanskim beglerbezima na desnom krilu, a rumelijski beglerbeg sa vojskom e ii lijevim krilom.
Erzurumski beglerbeg, Ajas-paa, vrlo hrabar ovjek, ii e sasvim
naprijed, a za njim e u prvim redovima ii beglerbeg Dijarbekira
!skender-paa sa begovima Kurdistana, amski beglerbeg Mehmed-paa kao predvodnik arapske vojske.
U ovom poretku, etvrtog dana mjeseca abana (5.7.1554.) dolo
se u polje Karsa i poslano je slijedee pismo krivovjemom ahu.
PADIAHOVO PISMO AHU
Junae

Tahmaspe, neka te Allah uputi na pravi put!

Trebalo bi da postupi prema ovome pismu i kad doe pismo do

tebe, treba da zna ti i oni koji su uza te da se pokore ti krivovjerci i
nevjernici, loi i smutljivi ljudi, koji su izmijenili vjerska pravila, da
se prihvatite erijata jer zanemarujete dva visoka ejha224 Ovo to
223

224

Kod Baagia, Znameniti ... , str. 12, Ali-paa Temerot (nespretni). Rodom je
Bonjak. Uzgojen na dvoru. Za Sulejmanove vladavine bio je namjesnik u
vie provincija. Umro je 971. (1563.). Ostavio je glas kao uljudan, ponosan i
visoko cijenjen upravnik.
U tradiciji su dva visoka ejha, Ebu Bekir i Omer, u praktinoj primjeni islama, imami Ebu Hanife i Ebu Jusuf.

261

ste vi napravili je po sva etiri mezheba pouzdano utvreno kao nevjerstvo i krivovjerstvo. Poto se nalazite na krivom putu islamski
znalci i vjerski ejhovi - neka ih Allah poivi do kijametskog dana izdali su fetve da je vaa krv doputena i va imetak nama halal.
Sada se dolo do vas, molei pomo od iste due Muhameda Mustafe,
neka je nad njim spas, i od odabranih dua etvorice halifa. Dok se
drite toga krivovjernog pravca i pogrenog vjerovanja, s pomou
Uzvienog Allaha, krenulo se u pokret da bi vae postojanje bilo likvidirano. Svakako, sunnet je da vas se pozove da se pokajete i vratite u islam prije nego to se upotrijebi sablja. Eto stoga poslan je ovaj
ferman da uskladi te svoje ponaanje i upozoreni ste da je vae stanje
konfuzno i nesreeno.
Sada, ako si muko, nemoj se plaiti i bjeati s bojnog polja kao
ena i sakrivati se. Nije lijepo, nakon to se povuku s poloaja lavovi
edni krvi i junaci poput lavova da jedna grupa krivovjernika pljaka
imovinu nemonih, raje i naroda koje je Stvoritelj svijeta ostavio kao
emanet, da se nastoji da im se zatre trag, to ne valja onim muslimanima koji vjeruju do sudnjeg dana. Ako u tvom srcu ima trunka
svjetlosti vjere i ako u tvojoj bai ima makar jedan zelen list vjerovanja, pristupi muslimanima i pokaj se za krivovjerstvo, bezvjerstvo
i niskost koje si do sada poinio. U suprotnom, nemoj bjeati i skrivati se, napusti svoje bezline i bezbrojne nevjernike postupke, prepusti vodstvo te gamadi bez pameti koja je kraj tebe, izai pred islamsku vojsku i ekaj od Boije odredbe, jo nevien, sakriven glas
ta e se zbiti. Ako su uzrok tvoga straha i bijega topovi i puke koje
imamo, nema razloga za to, jer ovakva ratna oprema nije pripremljena za krivovjerce i nevjernike i mi je ne kanimo upotrijebiti. Za
vae jadno stanje i da vas se dovede u red dovoljne su sjajne sablje
u rukama borbenih lavova. Ipak, u skladu s ajetom Uzvienog
Kur'ana: "Wa anzalna 'l-hadida fihi ba'sun adidun" 225 sasvim e
biti dovoljno upotrijebiti sablje, noeve i eljezna koplja da vas se
potpuno uniti.
Zavren je savjet koji se daje da bismo bili pokorni islamskoj
vojsci. Ves-selam.
225

"A gvoe smo stvorili u kome je velika snaga i koje ljudima koristi", Kur'an,
Hadid, 57/25.

262

PLJAKA REVANA, KARABAGA I NAHEVANA

Godina 961. (1554.). Ukratko, nakon toga ulogorilo se u mjestu

orogul. Lijepa mjesta ove ureene zemlje u kojoj su na sve strane
sela, livade i brda, pretvorena su u ruevine od strane islamske
vojske. Nakon toga, nakon to se stiglo do mjesta araphane i do
konaka Nilfrak, sedamnaestog dana mjeseca abana (18.7.1554.),
stiglo se u grad Revan 226 koji je u pravom smislu jedan vaan grad
perzijske drave. Ovdje su porueni lijepi dvorci aha, njegova sina
i nekih poznatih hanova i sultana, bae i vinogradi, a posebno jedan prekrasan vrt poznat kao "Sultanski vrt". Dvadeset treeg dana
toga mjeseca, zanoivi u jednom privlanom mjestu poznatom
kao Arpaaj, opljakana je i poruena sva njegova okolina. Na
ovom konaku je beglerbeg Dijarbekira naiao na jedan broj kizilbaa, zametnuo bitku i zarobio nekoliko vodia i glava.
Dvadeset etvrtog dana toga mjeseca227 , dok se logorovalo u
konaku Karahisar na obali rijeke Aros, zaimi Karamana i druga
vojska vidjeli su u daljini neka sela pa su se polahkomili. Meutim,
Iranci su ovdje pripremili zasjedu. Nakon njihovog napada, muslimani su imali mnogo gubitaka. Dvadeset petog dana istog mjeseca
ulo se u Karabag, jedan od najpoznatijih krajeva iranske drave,
jedan kraj ureen i izgraen na sve strane. Ovdje se digla tolika
praina da ovjek ovjeka nije mogao vidjeti i svijetli dan se pretvorio u tamnu no. Narod se toliko rasprio da se nije moglo naii
ni na kakav trag. Meutim, nalo se raznih stvari visoke vrijednosti
zakopanih na neka mjesta i mnogo riznica sakrivenih u peine pa
se uzeo bogat plijen. Stvari koje se nisu mogle nositi spaljene su.
Dvadeset sedmog dana toga mjeseca228 Nahevansko polje postalo je mjesto logorovanja za velianstveni padiahov ator. Narod
gradova, sela, ifluka prepavi se buke pobjednike vojske, tako
se izgubio, takvu je pusto ostavio da je sve li ilo na boravite sova
i gavranova, za one koji su to vidjeli izgledalo je stravino, a kod
onih koji su ulazili izazivalo je strah. Odmah su se drijepci i drugi
vojnici eljni plijena bacili na dvorce i konake aha, njegova sina i
226
227
228

Erevan, glavm. gradAnnemJe.

..
25.7.1554.
28.7.1554.

263

drugih velikaa, opljakali ih, nali zakopano blago i razgrabili ga.

Sve su spalili i poruili da nije ostao kamen na kamenu. Na etiri
pet dana hoda udaljenosti od ovog kraja nije ostalo ni traga gradu,
selu ili posjedu, sve je pretvorena u ruevinu.
Sam Uzvieni Allah zna broj mrtvih i ranjenih nevjernika koje
su pobili islamski vojnici. Razna zaplijenjena bogatstva ne mogu
se ni izmjeriti ni izbrojiti. Kako je rekao jedan ovjek koji je procjenjivao stvari, broj vojnika koji su ovoga puta krenuli u pohod
nije vien ni najednom pohodu.
Iranci koji su posijali sjeme pokvarenosti u okolini Mua i Ahlata
ponjeli su njegov plod, umoili u otrovnu vodu i obilno se napili.
POVRATAK PADIAHA VISOKE SLAVE NAKON HARANJA
POKRAJINA REVAN I NAHEVAN

Ista godina. 229 Kad se ulo u sveti mjesec posta, islamski padiah
je u svojoj blagoslovljenoj dui porive za uzimanje duga i unitavanje zamijenio osjeajima tuge i zabrinutosti. Kako se saznalo od
zarobljenih Kazilbaa, krivovjerni ah sklonio se u pokrajinu Lor,
uzdajui se u nepristupanost krevitih planina. Meutim, ta njegova procjena, uz pomo Uzvienog Allaha, ne bi mogla biti prepreka napredovanju islamskih gazija koji se ne bi mnogo ni namuili da dumana raspre. Uz to, i jo vie, bilo je oito da bi to bio
postupak koji nije u skladu s junatvom. Stoga se smatralo odgovarajuim da se odustane od takvog daljeg napredovanja i da se
zadovolji s ovom lekcijom koja je do sada data. Ostavljajui konake
za sobom, sedmog dana blagoslovljenog mjeseca ramazana230 ulagorilo se pored jedne poruene tvrave po imenu Bajezid. Kad je
krivovjerni ah uo za padiahov povratak, izgubio se, u nastupu
divljenja zahvaljivao je Bogu to je poteen. U to vrijeme, dok je
vojska bila na jednom konaitu, jedan ranije zarobljeni spahija
donio je pismo od jednog ahovog velikodostojnika namijenjeno
velikom veziru. Iz ovog se pisma razumije da dok su se ovi bezli:
njaci kao lisice sakrili u krevita brda opet su se uporno drali svoga
229
230

961. h. g. poinje 7.12.1553.

6.7.1554.

264

bezvjerstva. U pismu je pisalo: "Gledajte ta e na ah nakon

ovoga uiniti kad ue u vau zemlju, to to ste se svetili na raji
dobit ete od nas dvostruko, vaa vjetina nije u koritenju sablje,
ona je u lukavstvu koritenja topa, puke i vatre. Vatri se ne moe
suprotstaviti, to junatvo nije vae, to pripada vatri." Pored ovoga,
bilo je jo dosta nerazumljivih rijei poput: "I kad bi vas deset puta
vie dolo u perzijske zemlje, ah ne bi kao vrabac pao u vau stupicu, ipak, u miru je spas i za obje strane je korisnije da se dre toga".
UPAD SULTAN HUSEJIN-BEGA, BEGA lMADIJE I UNITENJE
JEDNE IRANSKE VOJNE JEDINICE

Ista godina. 231 Jo ranije je sultan Husejin-beg dobio nareenje da

vri upade u okolinu Tebriza. On sam, koji je ratovanje uinio
svojim zanatom, krenuo je na put sa Kurdima, proao kroz Tebriz,
stigao u krajeve Meraga i Sehand i tamo nije ostavio traga od bilo
kakve graevine, sva sela i kasabe je opljakao, zapalio i poruio.
Kad je odatle otiao u Imadiju s ciljem da napadne Bagdad, uo je
da su plemenske voe i begovi tih zajednica: Hamisoglu Hamza-sultan, Sejfi-beg koji je pripadao begovima Betata, Ali-sultan,
Afarli Ebu'l-feth-sultan, Gozubujuk Hizir-sultan, Ibrahim kulusultan i jo neki ugledni voe se dogovorili i skupili nekoliko hiljada odmetnika u mjestu koje se zove Taht-i Sulejman. Na ovo je
sultan Husejin-beg, treeg dana blagoslovljenog mjeseca ramazana232 ,
krenuo na njih i estoko su se sukobili. S obje strane je bilo mnogo
mrtvih i ranjenih. Na kraju, srea se osmjehnula sultanu Husejinu,
odmetnici su stradali, a tom prilikom je stradao i Hamza-sultan,
glava iija. Iz ruku su im uzeti bajraci, ukraena kruna, bubnjevi,
tugovi i nekkare. Uz pomo Uzvienog Allaha islamski vojnici su
ovom uspjenom bitkom obradovali islamskog padiaha.
ODGOVOR VELIKOG VEZIRA NA DOBIJENO PISMO

Vae pismo je stiglo ovamo ovih dana. Kao rezultat takvog stanja
to je vae kukaviko srce zatvoreno da bi razumjelo pouno pismo
231
232

961. h. g. poinje 7.12.1553.

2.8.1554.

265

poslano od strane naeg padiaha, osvajaa svijeta, koji uz pomo

Uzvienog Allaha zauzima mjesto hazreti Sulejmana, ono to ste vi
napisali nije nita drugo nego bezobzrazluk i bestidnost. Kad vam je
erzurumski valija Ajas-paa govorio o miru i sporazumu, shvatili ste
to da vam je padiah, kome Uzvieni Allah nije stvorio premca, nagovijestio rat i neprijateljstvo i razumjeli ste to kao znak odbojnosti.
Jedno je pravilo koga se oduvijek dre veliki vladari: drati se jednog
puta izmeu padiaha. to se tie shvaanja rijei mira "Dobro je iz
mira" za mir raje i dobrobit naroda, nema sumnje da je on u skladu
sa obiajem meu vladarima koji su slavu stekli junatvom. Pored
toga, koliko je puta poslano pismo da je sretna kapija njegove ekselencije naeg padiaha- neka mu Allah uvea ugled - uvijek i za svakoga otvorena i ne moe biti predmet razgovora da se on ustegao i pobjegao od neijeg prijateljstva. Govorio je "Ne bjei se od mira i dobra".
S te strane uope se nije odustalo od toga da se postigne narodno blagostanje, uvijek se trudilo da se ne iri poar smutnje. U godini o kojoj je rije od vas je stiglo uznemirivanje i napad na raju u osmanskim
krajevima. Ponavljanje neprijateljstva i nasilja na isti nain u vaim
zemljama koje ste vi ve poinili naem narodu kao to je reeno rezultat je "najnemilosrdnijih nasilnikih dogaaja", na to se bilo prisiljeno da bi se zatitila i spasila vjera. Iz toga razloga naa vojska
ve nekoliko mjeseci hara po krajevima Azerbejdana. to se vas tie,
nigdje se ne nailazi na va trag, nekada se kao lisica sklanjate u vrhove brda, a nekada od nae strane vojske preplaeni bjeite u strme i
krevite planine. Je li to obiaj koji odgovara sultanu i ahu, onome
koji uva vlast i dravu? Ako ste ah, izaite na mejdan pa ete dobiti zasluenu kaznu za nepravde koje ste poinili raji. Pa neka se dogodi ta god je zapisano u vjenoj odredbi Uzvienog Allaha. Ali
mnogo je mahana u vaoj dunosti aha i zapovjednika, uvijek ste
nemoni i ne usuujete se izai licem u lice naoj vojsci koja hrli u
pobjede. Ako je tako, ako idete putem podanitva i traenja isprike,
bilo bi bolje da se povuete sa vaeg vladarskog mjesta.
Vie puta su istone zemlje bile pregaene i unitene nogama konja naih pobjednikih vojnika, nikada niste vieni, izabrali ste mogunost da steknete loe ime i da bjeite. Ako je uzrok ovakvog vaeg
sakrivanja strah od topova i puaka, to je nerazumno, ako je tako,
padiah vam je u pismu naznaio da e ovu prepreku ukloniti. Reeno

266

je s vae strane da su te rijei izgovorene u prazno. Ako ima praznih

i besposlenih rijei zna se na kojoj su strani. Njegova ekselencija padiah odrava uspravnim prave obiaje naeg Pejgambera i da bi sauvao ast erijata, doao je u ove krajeve dugim putovima sa vojskom
irokom poput mora. Ovoga puta, put i poredak kojeg emo se drati
je jasan. Ako uete i u rupe u zemlji kao mravi, mi smo u nakani da
zimujemo u blizini granica da bismo se pripremili da, ako Bog da,
htjeli ne htjeli, izaete na mejdan. Od kako smo se vratili sretno i uspjeno iz krajeva Nahevana233 , u skladu s poslovicom "pred junake
je samo akal izaao" sada ste se tek oglasili da postojite. Neka je
znano da su spomenute zemlje jo pod sjenom naih bajraka! Ako
izaete na mejdan, onako kako je naznaeno, ostavit emo topove i
puke po strani, zasjat e se pobjednika sablja koja unitava neprijatelja i osvaja svijet, zasjat e i uzdignue se kao sunce koje osvjetljava svijet.

Ovo pismo je poslano po jednom lrancu. Nakon to je pismo

stiglo, velikom veziru je ponovo upueno pismo sa nekim uznemiravajuim rijeima i nekoliko, zbrda-zdola sklepanih fraza o vjerskim stvarima, a govoreno je i o miru. I na ovo je napisan odgovor
i upuen njemu.
DRUGO PISMO VELIKOG VEZIRA

Dolo je va~e pismo. U njemu je napisano da su ranije s nae strane

poslana miroljubiva pisma, ali da se kasnije ulo u postupke suprotne miru. Da razjasnimo to u pogledu ovog pitanja da veziri koji su u
slubi njegove ekselencije naeg padiaha nisu vama uope poslali
neko pismo koje se odnosi na mir. Jer s nae strane traiti mir znailo
bi da smo u tekom stanju. Neka je Bogu hvala, visoka pomo Uzvienog Allaha, mudize hazreti Pejgambera koje pokazuju pravi put, s
podrkom svetih dua njegove rodbine i drugova, do sada nijednom
vladaru nije bilo sueno toliko snage, moi i veliine kao to je to
naem padiahu. U kakvim smo to mi bili tekoama da bismo poslali pismo da s vama traimo mir, to nema veze s istinom. U pismima
233

Grad i oblast u Armeniji.

267

koje smo vie puta slali vama, objanjeno je: njegova preuzvienost
halifa, ija je osoba puna dobrote i milosra ne bi odbio elje onih
koji s njim ele mir. Kad se to shvati, mogue je postii mir. Ali to
ne znai da su vam sada upuena pisma o naoj elji da se napravi
mir s vama. Jo ranije je u pismu predanom izaslaniku u Istanbulu
ovo sve detaljno napisano.
Drugo, sve spahije i raja koji ive u perzijskoj dravi su nevjernici, nae muftije su dale fetvu da su njihova krv i ivot halal. Kako se
na osnovu ovih fetvi moe rei da su nevjernici oni koji vjeruju u
Boije jedinstvo i koji prihvaaju poslanstvo Pejgamberovo? U Uzvienom Kur'anu stoji: "Onome ko hotimino ubije vjernika kazna e
biti - Dehennem, u kome e vjeno ostati"234, a reeno je da se u
skladu s ovim ajetom ne osjea zabrinutost od kazne i odmazde. Zbilja, nema nikakve sumnje da je kazna za onoga ko ubije muslimana
Dehennem, ali naa ulema koja je izdala fetve u vezi s tim smatra
da nije utvreno ko su ti to vjeruju. Vi pozivate na iman i islam, aljete u vaim pismima ajete iz Kur'ana. Ali u dravama u kojima vladaju vjernici muslimani, nalaze se damije i mesdidi, klanja se pet
vakata namaza i ui se ezan, klanja se duma namaz i hutbe se ue s
minbera, upuuju se dove za Pejgambera, njegovu cijenjenu obitelj i
asne drugove. Pravo recite, kakvog traga ima u vaem ivotu i ponaanju od islama i vjerovanja? Dok je va obiaj krivovjerstvo i bezvjerstvo, vi tvrdite da ste sejjidi235 Vrijedne pomonike Muhammed a. s.
iz vremena njegova poslanstva, njegove asne drugove - daleko bilo
-vi kleveete i proklinjete. Onima koji su Pejgamberovim drugovima okrenuli lea, oito se s vae strane doputa ta njihova smutnja i
zloa. Zar nisu svi nevjernici koji su gospodari svake zemlje u kojoj
se ne primjenjuje erijat i oni koji sjede u toj zemlji i odobravaju
bezvjerstvo? Pa ko je onda nevjernik? Ako se to kae onima koji
imaju crkve, pa vi nemate ni crkava. Vi ne znate ta je vjerovanje i
ta je islam. Moe li ovjek biti vjernik samo time to kae da je musliman? Ako ima vaih uenjaka koji vam daju fetvu da ste vi vjernici i
muslimani, poaljite ih ovamo neka se ogledaju s naim uenjacima.
Pogreno vjerovanje izlazi na vidjelo. Ako ste pravini, shvatit ete
234
235

Kur'an, SuraAn-nisa, 4, 93.

Potomci Muhammeda a. s. preko njegova unuka Husejina.

268

na ijoj je strani pravo. Vjera islam se pojavila prije devetsto ezdeset

i jednu godinu, obiaji koje ste vi uveli jo nisu prisutni ni pedeset
godina. Gdje je do sada bila ta vjera koju vi vjerujete? Ona je suprotna
Pejgamberovom istom erijatu. Zar nisu nevjernici oni koji su vezani za jednu ovako, kasnije nastalu, i bez temelja vjeru? Nije li vas
strah i stid Uzvienog Allaha? ta ete odgovoriti na sudnjem danu?
Pretjerujete sa svojim praznim rijeima o uenjacima koji prosuuju
o vaem bezvjerstvu na osnovu erijata.
Tree, stalo se na temama kao to su smak svijeta, sudnji dan,
sirat-uprija236 i mizan-terezija237 pa je reeno da je vlast od etiri
-pet dana prolazna i da se na svijetu ne nalazi nita to nije prolazno.
Neka je velika hvala Stvoritelju svjetova to ekselencija na padiah,
koji je utoite hilafeta, uvijek ima u vidu da se na ovaj svijet dolazi
i sa njega odlazi brzo. U tom pogledu nemamo potrebe za propovijedima i savjetima, jo da nas vi u tom pitanju savjetujete i da nam
propovijedate, pa to ni u kom sluaju ne dolazi u obzir.
Govori se da je anadolski narod sklon krivotvorenju i smutnji i da
je po tome poznat. Ovi krajevi su izvor gazija, u pravednim danima
njegove ekselencije padiaha, Boije sjene, oni su ukraeni Pejgamberovim erijatom i vjerskim zakonima. Smutnje su karakteristine
perzijskom narodu. Od vremena kad je tamo uspostavljena islamska
vlast do danas stalno traju njihove smutnje i pokvarenost pa se nisu
mogli osloboditi Boijeg prokletstva. Tvrdnje protiv naeg Uzvienog Pejgambera, ponosa svijeta i sri svega postojeeg, su rairene i
poznate i kolaju od usta do usta.
Na kraju vaeg pisma govori se o miru. Puna sree, kapija naeg
padiaha, uvijek je otvorena. Niko nije vraen s nje ni zbog prijateljstva ni zbog neprijateljstva. Da ste eljeli mir, sjedili biste u vaoj
dravi, ne biste otpoinjali sa smutnjom i pokvarenou. Ako zbilja
elite mir, poaljite nekog estitog, a ne osramoenog ovjeka, neka
donese odgovor. U suprotnom, prezimit emo u pograninim krajevima pa e grijeh raje ii na va raun. S ove strane nee se uskratiti
dobrohotnost i milosre padiahovo onima s kojima se surauje. to
god uradite, znat ete. Neka je selam onima koji su na pravom putu.
236

237

Sirat uprija- po islamskom vjerovanju most tanji od dlake, a otriji od sablje preko koga e ljudi morati prelaziti na onom svijetu.
Mizan-terezija- vaga na kojoj e se na sudnjem danu mjeriti djela ljudi.

269

I ovo je pismo poslano po jednom zarobljenom lrancu. U posljednjem pismu su se naroito preplaili rijei koje su kazivale da
ne izlaze pred islamsku vojsku i da bjee i skrivaju se po uglovima i da zato postoji namjera da se uz dozvolu Uzvienog Allaha u
proljee porui Erdebil, glavni izvor i tok bezvjemike rijeke. Stoga
su uputili pismo erzurumskom beglerbegu Ajas-pai. Ako se proita Ajas-pain odgovor, shvatit e se ta su oni pisali.
PISMO ERZURUMSKOG BEGLERBEGA AJAS-PAE
AHOVIM VEZIRIMA

Dolo je vae pismo. U ovom vaem pismu koje je odgovor na ranije

poslano pismo, ukratko se govori da ste dobili vijest da e Tebriz i
Erdebil biti opljakani pa aljete neke rijei u obliku propovijedi i
savjeta da bi se vatra ugasila i smirila. U tom pogledu krajnje je teko gaenje vatre pregnua koja plamti na ognjitu srca. Jer kad na
padiah-sultan dva svijeta, vladar dva oceana, utoite svijeta i Boija
sjena na zemlji- neka Uzvieni Allah uini svetim njegove pobjede i
povea mu vrijednost - ue bez vae dozvole u istone zemlje sa
vojskom uzburkanom kao rijeke, vas e nestati, ili ete pobjei uplanine ili u pustinje ili ete se kao aglji zavui u doline i sakriti. Kad
se padiah sa sreom i blagostanjem bude vraao, vi ete izai iz
mjesta gdje ste se sklonili i glumit ete junatvo i siledijstvo. Vai
postupci koji nisu za pohvalu i vae nedosljedne rijei tek sada izlaze na vidjelo. Gdje ste bili dosad? Nije mogue zatvoriti gradove
Tebriz i Erdebil, a pobjei u njihove varoi i planinske tjesnace. Ako
Bog da, sad e se vidjeti ko ima snagu i mo. Dobrotom Uzvienog
Allaha, ti dani su blizu, nee puno proi pa ete vidjeti. Junatvo je
ako se ne okrenete od vaih sadanjih rijei.
U isto vrijeme, to se tie greblja u Erdebilu, u vaem pismu su
spomenute poput bisera sjajne rijei koje su izale iz usta njegove
ekselencije, nepobjedivog Allahovog lava, elje svih elja, glavnog
komandanta vjernika, vjere vjera, sultana muslimana, imama Alije nek je Allahova milost na njegovoj strani i neka je Allah s njim zadovoljan. Te rijei su ispravne, ali kakve veze one imaju s vama i s
tim svetim mjestom? Vae skrivanje na to uzvieno mjesto je samo
vaa prevrtljivost i neodgojenost, to je oiglednije od svijetlog dana.
270

Due etvorice velikih halifa se vama zgraaju. Oni koji su blizu Uzvienom Allahu ne uzimaju lani novac koji nema prou.
J o se u vaem pismu govori o tome kako se prostor pod vaom
vlau iri, da ete u neke krajeve oko padiahovih zemalja i u neke
pokrajine u blizini njih, s obzirom da se u njima nalaze narodi koji
su na krivom putu, poslati u svaku od njih, kadije, mirze, hanove i
halife da biste ih spasili, to su vrlo udni planovi. Kako udna i bez
temelja zamisao, kako udna i prazna matarija. Planovi slini ovima
pojavljuju se mnogo puta zbog iskvarenog miljenja i ludih matanja
ili su plod uivanja koje daje jedna omamljujua materija, opijum,
onima koji ne znaju ta je to stid. Ako se pod utjecajem jednog od
dva navedena razloga budete drali, to nama svakako odgovara, nama e svanuti. Kad izaete iz iranskih planina, spustite se u osmanske zemlje i padnete u stanje da neete biti u stanju bjeati, odakle
takva kolosalna prilika i blagodati? Bie to blagdan proljea za sluge
moga pobjednikog padiaha. Kamo sree da nas obaspe takva srea.
Piete u vaem pismu da e stoka u padiahovoj vojsci ostati bez
sijena i ita, da e oslabiti i razbjeati se pa e pobjednika vojska
ostati kao pjeaci. Ne moe biti udno to je jednoj grupi nerazumnih ljudi nepoznato znaenje hadisa "Bog nije nita ivo stvorio da
mu nije dao opskrbu za ivot". Pobjednika vojska koja je u stanju
osvojiti svijet, na leima tovarnih ivotinja ima hrane za ljude i stoku
za vie mjeseci. Junaci koji se brzo kreu i kad bi ili do Horasana238
ili Samarkanda239 brzo prelaze svijet i ovim konjanicima ne dolazi
umor i zasienost. Zbog nedostatka razuma i shvaanja neprijateljske
vojnike je zahvatio umor oekujui da e islamski vojnici neki pasti
iscrpljeni, a neki stradati zbog oslabljenih ivotinja, to je sve stoga
to se oslanjate na tako pogrene procjene.
U vaem pismu je reeno: "Oekujemo vijesti o miru na visoravni
u okolici tvrave Gok". ta znai ovo iekivanje? Ako elite da se
od strane padiahovih slugu neko nae s vama da trae mir, ta kapija
je zatvorena i zakljuana. Traiti mir bez ikakva nastojanja, beskoristan je posao. Neka je hvala Allahu to je izdana naredba da sva halifina vojska prezimi na mjestima blizu osmanskih granica. Ako Bog
238
239

Horasanje pokrajina u sjeveroistonom Iranu.

Samarkand je grad u Turkestanu.

271

da u proljee, kad se pripremi vojska poput lavova i na stotine hiljada graditelja i majstora, kad svi napadnu kao lavovi, u perzijskoj dravi e se pomijeati prah i dim, a Erdebil i Tebriz e u skladu s uzvienim rijeima: "Mi sve prevrnusmo, ono to je bilo gore - bi dolje"240,
dobiti jedan sasvim novi izgled.
Ali ako predviate na kraj da biste promaknuti nesreu i zlo i
ako biste s tim doli padiahu da molite mir, nema nikakvog razloga
da bi vaa elja bila usliena. Milosre i samilost naeg padiaha je
uvijek obilna 'a one koji mole. Neka je selam onima koji su na pravom putu.

*
Poslije ovog i veliki vezir se sa vojskom koja je pod njegovom
komandom vratio u padiahovu ordiju.

PADIAHOVA DOZVOLA NEKIM VOJNIM JEDINICAMA DA SE

VRATE I SLANJE VELIKOG VEZIRA PREMA GRUZIJI

Kad se prela obanska uprija i ulogorilo u blizini Hasankale darovani su kaftanima beglerbeg Dijarbekira, kurdski begovi, beglerbeg Revana Ferhad-paa i sandakbegovi i nakon to su poaeni
ljubljenjem padiahove ruke data im je dozvola da se vrate. Beg
Imadije241 , sultan Husejin-beg, koji je posjekao glave u mjestu Taht-i
Sulejman 242 i natakao ih na koplja i kuke kao ukrase, vratio se natrag sa bubnjevima i nekkarama pa su u vojsku doneseni bajraci i
ukraene kape. Njegova ekselencija padiah bogato je nagradio
one koji su to donijeli.
Na istom konaitu stigao je i blagoslovljeni Bajram pa je, u
skladu sa starim obiajima, proslavljen na odgovarajui nain na
padiahovim ceremonijama. Krenulo se odatle i ulogorilo se u
mjestu zvanom Sazlik i na ovom mjestu osvaja svijeta, padiah,

Kur'an, Hud, XI, 82.

24

241

242

Imadiye-grad u Istonoj Anadoliji, 150 km juno od Vana, a 80 km sjeverno

od Mosula.
Suleymaniye ili That-i Suleyman, grad u Iraku, 230 km jugoistono od Mosula, a 270 km sjeveroistono od Bagdada.

272

obavijeten je da su neke tvrave u Gruziji dopale aka krivovjernog aha. Na ovo je odreen slavni veliki vezir za komandanta pod
iju su komandu stavljeni etiri hiljade janjiara i sve age sa huljucima vojske iz Rumelije, Anadolije i Karamana pa su poslani na
krivovjemog aha. Stigavi do tvrave Oltu, shvatili su da se neprijatelj nada da e neke tvrave koje pripadaju padiahu preuzeti
stoga to su neke pokrajine opljakane, a u nekim je bila oigledna
oskudica pa su se nadali da e se islamska vojska vratiti. Ali kad
su saznali da je veliki vezir stigao na elu vojske u Gruziju, odmah
su se vratili i bjeali su tako brzo da su svakog dana prelazili razdaljinu od dva konaka. Neki od lokalnih begova, kao Uguri u beg i
Mir Jasak-beg sa zajednicama od dvije hiljade ljudi, su se pokorili.
Beg mjesta Bane, Mir Mehmed Sejf-beg, beg Sitare Jusuf-beg,
beg Burude Budak-beg i beg Orhana Dihanah-beg, predali su
kljueve tvrava i izjavili da se pokoravaju islamskom padiahu.
itava pokrajina ehrizol 243 i oblast Bulkas u pismu su obavijestili
o svojim eljama da se pripoje mjestima koja se nalaze pod padiahovom zatitom i da im se od strane padiaha poalje jedan beg.
Ova vijest je pobudila veliku radost u islamskoj vojsci pa im je
postavljen i poslan beg, Murad-beg, jedan od komandanata.
DOLAZAK POSLANIKA KRIVOVJERNOG AHA DA TRAI MIR

U to vrijeme je u padiahovu ordiju doao jedan povjerljiv o

vjek aha koji je skrenuo na krivi put, jedan od prvih ah ovih ljudi
po imenu ahkulu Aga, i donio je pismo u kome se moli za mir.
Kad je padiah obavijeten o tome prema obiaju koji se primjenjivao od ranije, izaslanik je doveden na divan, poaen time da
poljubi padiahove skute i predao je ahovo pismo. Nakon toga je
data dozvola da se formira grupa koja e se baviti osiguranjem
mira i uestvovati u povlaenju granice izmeu dvije zemlje. A
poslije je dozvoljeno izaslaniku da se vrati ahu s padiahovim
pismom.
243

Pokrajina na sjeveru Iraka, jedan od tri sandaka, koji su formirali mosulski

vilajet. Iako Peevi konstantno pie ehrizol, ova se pokrajina u stvari zove
ehrizor.

273

OSVOJENJE ZEMLJE EHRIZOL I TVRAVE ZALIM

I MJESTA VEZANIH ZA NJU

Jo ranije, kad je njegova ekselencija padiah polazio u pohod,

odredio je Osman-pau i bagdadskog beglerbega Baltadi Mehmed-pau da zauzmu tvravu poznatu pod imenom Zalim kao poetak
osvajanja pokrajine ehrizol. Tvrava Zalim, jedno od mjesta koja
su pripadala Bagdadu, bila je tvrava vrlo vrsta, okruena brdima,
bilo joj je nemogue prii i osvojiti je, nalazila se u sred pokrajine
Lori u njoj su se smjestili Kurdi. Osman-paa i Baltadi Mehmed-paa skupili su vojsku iz Bagdada, Loristana244 i nekih brdskih
krajeva i dugo drali tvravu Zalim u opsadi. ak je Osman-paa
u vrijeme opsade umro. Na kraju, uz Boiju pomo, slomila se odvanost Kurda koji su bili u tvravi i njihov komandant, beg po
imenu Suhrab, zabrinuvi se za svoju glavu, jednu veer je ostavio
tvravu i pobjegao.
U isto vrijeme su osvojene tvrave Horara, Nakot, Paseke,
emihan i Faranda koje su spadale u utvrena mjesta, a pripadale
su tvravi Zalim.
U vrijeme kad se prolazilo kroz okolicu Erzuruma, s one strane
rijeke Aras, neki su Iranci lukavstvom i avoljim poslom iskoristili
priliku i napali islamsku vojsku. Ferhad-beg, beglerbeg Kirkkilise,
navukao je ove razbojnike u zasjedu, napao ih i sa glavama mnogih razbojnika se vratio u ordiju. Kad su u to vrijeme boravili u
mjestu Kutluda, Turhan-oglu Omer-beg je pobio mnogo krivo vjernika i donio njihove glave i doveo zarobljenike. Njegova ekselencija padiah je obojicu bogato nagradio.
POVEANJE PLAA TIMARNICIMA I IZMJENA MJESTA
MEU NEKIM VELIKAIMA

Godina 961. (1554). Onda je padiah dao jednu generalnu nagradu.

Poveanjem prihoda zaimima za dvjesto aki na svaku hiljadu
aki i timarnicima za sto aki na svaku hiljadu aki pridobio je srca
pobjednike vojske. Rumelijskom beglerbegu Mehmed-pai dao je
244

Lor ili Loristan je pokrajina na zapadu Irana.

274

poloaj vezira, njegovo mjesto pripalo je janjiarskom agi Pertev-pai, mjesto janjiarskog age dato je jednom od kapidibaa
!skender-agi. Nakon ovih radnji, padiah je treeg dana mjeseca
zulhiddeta (30.10.1554.) otiao u Amasju 245 , smjestio se u tamonji dvorac i odmarao se provodei vrijeme do proljea u lovu i
etnjama.
DOLAZAK IZASLANIKA PERZIJSKOG AHA S MOLBOM
DA SE USPOSTAVI PUT OPEG PORETKA

6. dema?jelahir 962. (1.5.1555) inilo se da njegova ekselencija

padiah, koji ima nebrojeno mnogo vojske kao to je zvijezda na
nebu, zimuje u blizini granica da bi u proljee ponovo krenuo u
pohod na Iran. Stoga je ah, htio ne htio, nakon to je obavijeten
da e Erdebil biti opljakan razmiljao o miru kao lijeku od smrtne bolesti i s tim ciljem je poslao izaslanika sa raznim poklonima.
Izaslanik je doao u Erzurum i upoznao tamonjeg valiju koji mu
je ukazao odgovarajuu panju pa je dola padiahova naredba da
se nagradi i da se poalje njemu. Kad je prema naredbi izaslanik
stigao u Amasju, prema starom obiaju, doveden je na divan. Nakon
ceremonije, predao je padiahu poklone koje je donio, poaen
time da poljubi padiahove skute, a onda, drei se jasnih propisa,
izloio ahovo pismo.
Koliko god e navoenje ovog pisma oduljiti moju knjigu, da
bi se objasnilo sklapanje mira sa krivovjernim ahom, htjeli ne
htjeli, ovdje je'stavljeno.
PISMO AHA TAHMASPA

U ime Uzvienog Allaha koji je iznad svega na nebu i zemlji, Milosrdnog, Samilosnog, Velianstvenog i Mudrog!
Poeti

treba najprije s hvalom Njegovim sjajnim i plemenitim

osobinama
ta god se govorilo, pisalo, Njemu zahvaliti treba

245

Grad u istonoj Anadoliji.

275

Treba jasno staviti to na poetku starog ili novog pisma

Kao kianku od perja na krunu.

Pero koje kao kruna ukraava pismo, umjesno je da se kae da je

ono biser krune. Bez kraja i konca, hvale i pohvale pripadaju tome
padiahu, njegova sjena milosti je toliko prostrana, a stupanj dobrote, blagosti i blagonaklonosti je toliko visok. Iznad prijestolja, koje
podupire nebesa, rairena je pravda vladara. Eto zbog toga stoji u
jednom od Pejgamberovih hadisa "pravedan vladar je Boija sjena
na zemlji". Poto je njegov cilj osigurati ivot i poredak, svak se povinuje njegovim naredbama i mora se povinovati. Zbog toga je nareeno: "Meusobno se potpomaite u dobrim poslovima, budite pokorni Allahovim naredbama, sporazumite se i lijepo se ophodite na
putu pobonosti".
Allah je jedan, istina je to. Blagodati daje on, njemu zahvala
pripada.
Usta i jezik stvoreni su za to
Usta hvale trebaju biti puna ove blagodati
A rije i zahvale ne smiju sii s usana.
Zahvalili Njemu, zbilja je to blagodat
Razlog je to, zbilja, da se hvali i uzdie On.
Pa treba redati jednu za drugom hvalu i zahvalu.
Dok je due u tijelu
Makar kao vrh dlake ona bila
Kad god se usta otvore da se neto kae
Za svaku dlaku sto puta treba zahvaliti
Ako se hvala ini dok god svijet traje
Nikad dovoljno biti ne moe
Ne moe biti dosta hvale Boija} milosti
Koliko si uzvien Ti, nije Ti mogue zahvaliti
Kao da Ti sam sebe hvali.

Svima pametnima razum ne dopire do bezbrojnih, bezgraninih

selama i salavata upuenih onome ko je dostojan i astan pejgamberskog mjesta, na koga se odnosi rije "Ja sam poslanik poslat od Gospodara svjetova". U Kur'anu, u kome su skupljene najljepe rijei,
276

kae se da je Adem stvoren od zemlje, a hazreti Muhammed od vode

kao i ostali ljudi. Allah ovako kae: "Muhammed nije nita drugo do
poslanik." Meutim u pohvalu njemu Uzvieni Allah izrie: "Da nije
tebe ne bih stvorio nebesa." Svoga roba koji je uzvieni primjer pejgamberima i istim osobama Allah je svojim nadahnuem vodio i
uzdigao u nonom putovanju, o kako je Uzvien Allah! Svi dobri
ljudi, bilo Arapi bilo drugog roda, bie obradovani da se na sudnjem
danu nau u Pejgamberovoj blizini. Na gospodin Pejgamber koji
je dobio sretnu vijest "Mi smo te stvorili u najljepem obliku",
blagom i uzvienom duom svima je pokazivao ispravan put. Allah
ga je uzdigao na najvii stupanj poslanstva da bi tvorio mir meu
narodima.
Padiah prijestolja li maa 'llah246
Na devetom katu nebesa postavio je svoj ator
Prijestolje mu je od Levla241, a kruna Le-umruk
Uze nebesku kupolu i bi kapa na njegovoj glavi.
Kako je lijepo imati efaat, to je prsten na njegovoj ruci
To je milost svemu stvorenom, reeno je
Allah ga je uinio voom svim poslanicima
U ruku muje dao muhurpejgamberski.

Zauzimanje za druge (efaat) samo je svojstveno njemu. Allah ga

je toliko uzdigao da moe traiti milost za svjetove. Neka je mir njegovoj obitelji i djeci koji su upueni Boanskim putem i posebno
onim koji su prispjeli do Boije milosti i samilosti, onome radi kojeg
je objavljen ajet "Hel eta...", koji je stekao slavu otkrivanjem pokrivaa tajni, vlasnik bajraka na kojem su napisane rijei hazreti Muhameda "Ja sam grad znanja, a Alija je njegova kapija."
Slavni Ali, predvodnik sultana,
Onje onaj koji je na lea stavio noge Allahovog poslanika
Jer je Allahov poslanik uzjahao njemu na lea
Idole u Ka 'bi on je nogama prevrtao
246
247

Skup najodabranijih, bogu najbliih ljudi.

Poetne rijei hadisa "Levlake levlake, le-ma halaqtu'l-eflak". Da nije tebe
ne bih stvorio svijet.

277

Niko njegov stupanj dostii ne moe

Iako se uz Boiju pomo uzdigne ipak bie nii.

Drugi isti imami i sretne odabrane osobe, to jest Pejgamberovi

su unuci i sljedbenici hazreti Alije. Svaki od njih je zvijezda tornja
upute i voenja i planeta na nebu plemenitosti i vjerovanja. Treba ih
slijediti i ii njihovim stopama.
To su pouzdane osobe koje treba slijediti u vjerskim i erijatskim
stvarima
To su predvodnici koji pokazuju pravi put
Njihova boravita su na nebeskim visovima
Zemlja i nebo su u njihovoj sjeni.
Horizont je s kraja na kraj ustalasana more
Valovi u ovom moru pjene se od njihove visine
Povrina zemlje se zabijelila u ast praine s njihovih nogu
Kako zabijeljila! ubori kao izvori elja.

O sultan-Sulejmane, sretni izvore, ija je istoa vidljiva i jasna,

visoki poput neba, rairen kao svjetlost sunca, Demidove slave, stupnja hazreti Sulejmanova, poloaja i mjesta Alekskandra Velikog!
Ti si car careva prijestolja sree
1 sl. Fen'dun 248 ovog vremena, d rug1. Sl. Dzemszai249
Ti si osvaja svijeta, poput planina si visok
Ti si onaj koji Demove obiaje provodi, olienje si pravde.
Sigurnost tvoje zemlje je u tebi. Za svakoga ti si utoite
Ti si tako pravedan jedan Sulejman
Hazreti Sulejman naeg vremena si ti.
T'
1

v.

Ti si sultan svijeta. Najvei od svih sultana, veliki imperator, i

najsjajniji od svih Cezara. Ponos i ast vladara i najuzvieniji od
248

Ferid un je prema iranskim predajama peti vladar iz iranske dinastije Pidadijana i unuk Demidov, a prema nekim miljenjima je linost koja se spominje u indijskoj mitologiji.
249 Demid ili Dem je legendarni iranski car iz dinastije Pidadijana koji je vladao, prema legendi, 300, 700, a po nekima ak i hiljadu godina. On je izumitelj vina i okupljanja uz au.

278

svih Husreva. Ti si pobo vjerske bajrake i ti njima mae, ti si

islamskih granica i muslimana.

uvar

Ti si takav padiah da je za tebe male han dio neba

Pod tvojom zastavom zemlja je nala hlad.
Ti uva i imperiju i dvor
Jer ti si poput Darija250 i Aleksandra
Sudbina je uz tebe, nebo je sa tobom
Demov prsten je kod tebe, ti ima sreu Kejhusreva 251
Takav si osvaja svijeta, da si sjajniji od sunca
Tvoja predvianja sigurnija su od majstora-sudbine
More si u kojem je svijet kao mala lopta
Sunce tvoje vrijednosti svjetlije je od sunca
Zemlju i vrijeme ljubi ono to je kao i oni
Bog je tvoj vodi, srea tije drugar.
Popeo si se do stupnja savrenstva, sijee glave nevjernika, osoba si koja je uzdigla bajrak pravde i dobroinstva. Ti neprijatelja, neprijateljstvo, nasilje iz korijena kopa i unitava, ti si osoba koja
uva islamske zemlje od nevjernikih zala i lukavstava. Die zla sa
zemlje. uva ast erijata. Rui neprijateljske napore, razbojnike,
silnike, zulumare dovodi u red ili razbija. Osigurava red i poredak. Dobrotu, dobroinstvo i blagodarnost iri.
Svijet je pod njegovom sjenom u miru.
Narodi zemalja pod njegovom sjenom su stigli do mira. Pod prijetnjom njegove sablje svako mirno spava. Do smaka svijeta smutnja
i podvala se ne mogu vie pojaviti. Koliko god se Rustem nije sluio
lukavstvom, iako je njegov luk daleko dobacivao, lukovi svih strijelaca bili su radosni zbog sree to ive u njegovom periodu. Ova
zemlja zbog toga to je on gazi pohvaljena je, a kad on izdigne glavu
prema nebu, njeno mjesto je iznad horizonta. Hvaljenje zvijezde Saturna treba zahvaliti njemu i no eka svoj red u njegovom drutvu.
U njegovo vrijeme su krvoedni tigar i domae ivotinje postali dru250

251

Darije je poznati iranski car, deveti i posljednji iz dinastije kejanida (vladao

od 342.-330. p. n. e.).
Kejhusrev je trei vladar perzijske dinastije kejanida, sin Sijavua, a unuk
Kejkavusa.

279

gari, ugodno provode zajedno vrijeme volei i bivajui voljeni. Lav

koji lovi u umi gazelu, sada joj se obraa kao zaljubljenik. A kouta
koju mi zovemo gaza/ ako zgazi travku povlai nogu s nje. Zahvaljujui pravdi toga padiaha osvajaa svijeta porueni i naputeni svijet
ureen je i izgraen. Kakvo e divljenje zavladati kad se srce onih
koji su tuni i nestrpljivi, koji se mue u stisci, naie na dobro i ako
se lijepo ukrasi!
Moni sultanu, vladaru ovoga svijeta, razine Demove, moi Sulejmanove, brojne vojske kao zvijezda kao to ju je Darije imao, slavan
i Boijoj beskrajnoj pomoi i blagodatima izloeni,

Ej vladaru, koji si na najviim visinama poput sunca

Tvoja nareenja i upute koje se na nebu iz mjeseca u mjesec
usklauju treba provesti u djelo!
Ti si vladar zemalja, Aleksandar, Ti si Sulejman svoga vremena,
drugi si Darije
Zamisli poput tvojih nikad i niko nije vidio
Ogledalo koje svijet pokazuje to kae.
Da u tvom vremenu vladaju drugi
Demovi obiaji i Aleksandrova djela.
Ej vladaru oceana!
Ti si najiskreniji sluga Mekke i M edine
Ti si onaj koji podupire direke visokog sultanata
I ti si onaj koji uvruje zgradu hilafeta!

*
Podsjea na kuu

od dragog kamenja
Padiah si koji u rukama dri mora
Sedef si u nutrini svemira.
Po tvojoj je elji Demidov bajrak poboden
Tvoj suncobran pravi hlad od sunca.
Da bi te se hvalilo rijei su ture
Kakav god se put uzme do tebe se ne dospijeva.
Pune riznice postaju posude rijei samo da se tebe hvali
ta je more znanosti nego jedan okvir za rijei,
a izvor pohvale je voda bez snage i moi.
280

S otvorenom podrkom Uzvienog Allaha kome pripadaju

najvee zahvale
Stigao je do uspjeha s njegovom plemenitou
Ti si osoba sretna, mona, velika, velianstvena i vladalaka
Domovina tvoja velika je zemlja.
Ti si vlasnik veliine kojoj se divi.
Ej sultane Sulejman-ahu! Neka se ne gasi zvijezda koja sjaji u
tvojoj sredini. Sjajna tvoja vlast neka ne zalazi, neka bude trajna i
beskrajna. Na putu uvrivanja vjere islama neka se tvoja mo stalno uzdie, djela tvoja neka se umnoavaju i ivot neka ti to due
traje. Na vrhu ovoga moga spisa, kao to knjiga treba da ima pohvalu,
kao to Mlijeni put u visinama ukraava nebeski svod i kao zvijezde
koje sijaju, kaem: "Od Sulejmana je i glasi - U ime Allaha Milostivog, Samilosnog! 252 To osvjetljava Sulejmanovu velianstvenost.
U vrijeme kad se rodilo sunce njegove veliine i sree, ahkulu-beg iz plemena Koar, koji se nalazio ispred prvaka, doao je u pogodnom asu i sretnom satu nama. Njegova vesela vijest koju je donio
bila je da e to bez ikakve sumnje biti osloboenje za sve muslimane
i svjetlost za poredak. U tom smislu i na taj nain u srcu vjernika se
useli smiraj i ukazae se velike Allahove rijei koje je poslao. artovi
koji su obeani, kao miris vjetra Dennetske bae obavie itav svijet. Molitve su izreene, na horizontima cvijee je procvalo. Podijeljeni su darovi. Glavni dar su eto ovi Boanski zavjeti i artovi. Na
visokom skupu i na visokom poloaju jako je dobro primljen.
S Boijom dozvolom i po pravdi, ako Bog da, njegova svijetla
pravda i dobroinstva osvijetlit e posvuda. Ovim njegovim djelima
ljubavi koliko god da se zahvali ljubavlju malo je. Ono to je u naim
srcima je da se pod vaom visokom zatitom ivi u miru. Ljubav i
uvaavanje meu nama e se poveati i bez sumnje obje e strane od
toga imati koristi. Jer prihodi naih zemalja i izgraenost naih domovina ovisi o tome.
Nadahnuti ovim, dravni velikani e s najboljom namjerom potpisati sporazum. Kao to se time ostvaruje srea za vjeru i svijet, i Allah
je ovima zadovoljan, a stie se zadovoljstvo dvanaest imama koji potjeu iz loze hazreti Pejgambera.
252

Kur'an, Nem[, 27129.

281

Ej uveni i visoko slavni sultane Sulejmane! Pismo koje stie vaoj eminenciji, s nadahnuem od Uzvienog Allaha, nas do krajnje
granice ini sretnim, daje nam sigurnost i uvjerava nas da se vae
misli koje su na mjestu nee izmijeniti. Stoga vam aljemo naeg
izaslanika, kapuagu Kemaleddina Ferruhzade-bega, nama bliskog i
povjerljivog ovjeka. On e raditi na naem zbliavanju i iskrenosti
da bi uvrstio dobre odnose meu dvije zemlje i nae prijateljstvo
vrsto uvezao. Pojedinosti e vam on izloiti. S Allahovom dozvolom i
vaom dobrom odlukom, siguran sam da ete dobro primiti i njega i
nae iskrene elje.
Mi od vas molimo da date panju i podrite ovu ideju o prijateljstvu, toliko vanu i ozbiljnu, da svi muslimani, bilo vojnici ili graani, ive sretno u miru i sigurnosti, da obje nae drave uspravno
stoje i neka se ine dove da njihov ivot traje. U sjenci pravednih
sultana ove dove bivaju primljene. Jer kad dove izgovaraju svi od
velikih do malih, zbog toga to to ine Allahovi robovi, s Allahove
strane bivaju primljene.
Moja druga molba je ovo: Nadam se i oekujem da produimo
nae dopisivanje na dobrobit obje strane i na korist muslimana. Tada
e biti narod na obje strane zadovoljan, bavit e se poslom i radom i
osiguravat e napredak. Posjeivat e Boije hramove u svetoj Mekki i
Medini i druga mjesta i grobove, te blagoslovljene zemlje, i ta sveta
mjesta postii e uvaanje i sreu i molit e za trajanje naih drava.
Uvijek i uvijek, molim Uzvienog Allaha,
o sultan Sulej mane!
Da vlada svijetom poput hazreti Sulejmana, da ti traje mo i slava
i da se vladari Demidovog mjesta, poput Sulejmana i Aleksandra,
oslone na taj prijestol.
Ej Boe! Neka njegova kruna i njegov prijestol budu potovani.
Neka mu se srea uvijek smijei. Dok je on na prijestolju, neka je
svijet pod nogama njegovog carskog trona. A on, iako Boija sjena,
neka mu perjanica i kruna budu u Boijem hladu!

Kao to je slanje izaslanika od strane aha uinjeno u skladu sa

zahtjevom vremena i tradicije, tako je i od padiaha nareeno da
282

se izaslaniku ukae odgovarajua panja. Tako je naloeno visokirn vezirima da se prirede ceremonije u izaslanikovu ast pa je
prireena izvanredna gozba. Svaki od vezira je na dobivene darove
uzvratio dvostruko pa su izaslaniku iskazali veliko uvaavanje.
Onda je nareeno da se napie jedno kratko padiahovo pismo pa
je to pismo predano izaslaniku na divanu. Samom izaslaniku i ljudima koji su bili u njegovoj pratnji, svakom od njih pojedinano,
obueni su poasni kaftani u skladu sa stupnjem na kojem se koji
nalazio, dato je jo mnogo darova, a iz padiahove konjunice darovan je jedan konj ukraen zlatnom opremom. Spomenuto padiahovo pismo glasi ovako:
PADIAHOVO PISMO IRANSKOM AHU

Uzviena ekselencijo, iji se poloaj uzdie do nebesa, blagotvoran

kao sunce, sretan kao planeta Jupiter, uzdignut kao planeta Saturn,
razuma Darijevog, stvaralatva Demidova, sree Demove, prijestolja Husrevova, utoite sree, nebesko kube dobrote i plemenitosti,
gospodar mnogih stupnjeva, stupnja i poloaja koji se samo perom
moe opisati, sjajan kao zvijezda Danica, brojnih vrlina iji se bajraci sree i veliine uzdiu visoko, lijepe udi, mjesto roenja zvijezda
sree i plemenitosti, korijena roda sultanskog Kisra, sr nesebinih
vladara kao Hatem, graditelj graevine sree, utvriva temelja veliine, nebesko sunce vlasti i sree, biser dvorca veliine i sree, mo
nik uzvienog sultanata, oslonac cijenjene drave, ah Tahmasp, neka ne prestane Allahova uputa za sve njegove najblie. ovjek se u
tvojoj blizini osjea mimo i ugodno. isti vjetar koji pue u tvoj
okolini, donosi miris anbera.
Neka ne ostane skriveno tvome svjetlom srcu koje obasjava sunce
da dok sam se jo ranije nalazio u Erzurumu, doneseno mi je jedno
vae pismo rukom Korii Kaara. U pismu se nalazila vaa elja da
ivite sa mnom u prijateljstvu i miru. Prihvaajui vau molbu, po
spomenutom izaslaniku poslan vam je odgovor. U isto vrijeme graninim komandantima je s nae strane nareeno da se ne mijeaju u
stvari izvan granica, o emu su strogo upozoreni.
Sada ste ponovo napisali pismo naem visokom poloaju da biste
idui pravim putem osigurali prijateljstvo, s nadom da uvrstite zgradu
283

ljubavi i jedinstva i poslali ste vaeg izaslanika kapuagu Ferruh-zade-bega. Ovaj izaslanik je doao i, nakon to je poaen time da poljubi moje skute, objasnio je u mome prisustvu ono to mu je nareeno.
Upoznati smo s onim to je reeno u vaem pismu. Sve ono to je reeno o uvrivanju zgrade ljubavi i ureivanju prijateljskog poretka
smo razumjeli.
Svakom je poznato da je stvarni gospodar vlasti Uzvieni Allah i
u skladu sa znaenjem ajeta: "Inna dealnake halifeten fi'l-erdi" 253 ,
vlast je dola u na posjed. Svi poslovi gradova i robova predati su
mome miljenju koje svijet ukraava. Neka je velika hvala Allahu,
mudizama naeg Uzvienog Poslanika koje pokazuju pravi put, oslanjajui se na blagorodna nadahnua svetih dua, Njegova asnog roda,
njegovih drugova i etvorice halifa, naa namjera je uvijek okrenuta
dobru, postizanju blagostanja muslimana i dranju naih srca uspravnim u opem poretku.
U vaem pismu nanizanih bisera u kome ste traili da trajno ivi
mir, traili ste s nama mir i pokazali iskrenost prema nama, to je pismo koje se pie meu prijateljima izmeu kojih postoji razumijevanje
i jedinstvo i koje je napisano u skladu sa carskim obiajima. Neka je
znano vaem svijetlom srcu koje sunce obasjava, da je naa elja i
naa nada da se uva ast bliskih drugova i odabranih prijatelja naega Pejgambera. Ovo smo objasnili vaem izaslaniku koji je doao.
On nam je saopio vijest da se od vas moe oekivati da zabranite i
ukinete u vaoj zemlji to to se ashabi i halife tretiraju kao nevjernici.
Zbilja, ovo je krajnji cilj naih namjera.
Na mjestu gdje se u vaem pismu govori o radu naeg Poslanika
reene su neke stvari koje se odnose na slavu imama hazreti Alije.
Nema nikakve sumnje da se ni njegova veliina ni slava ne moe ni
opisati niti nabrojati. Ali to ne smije biti uvredljivo i neprijateljski za
ostale ashabe. Na Uzvieni Poslanik, radost svijeta i sr bitka je rekao: "Moji drugovi su kao zvijezde. Za kojim god krenete bit ete na
pravom putu" Gajenje vellke ljubavi prema svim tim velikanima ui
nit e ovjeka sretnim i na ovom i buduem svijetu, u to nema sumnje.
Vae elje za prijateljstvom s nama smatraju se vrijednim da
budu prihvaene, va izaslanik je svoju dunost obavio kako treba i s
253

Kur'an, Sad, 38/25. "Mi smo te namjesnikom na zemlji uinili."

284

naim doputanjem poslan je natrag vama. Ako Uzvieni Allah hoe,

od sada e meu nama biti vrsta veza i jedinstvo, prijateljske veze
e tei i biti e osnaene. Meutim, da ne biste uope postupili suprotno prijateljstvu, neka vrata vaih napada budu zatvorena prema
naim oficirima i vojnicima koji e biti postavljeni na granici i neka
se nijednog asa ne udalje od ostvarenog prijateljstva. Provoenje
mira, blagostanja i slobode o kojima govorite u vaem pismu i vaoj
elji u vezi sa hodoaem, s nae strane je prihvaeno. Nijednom
muslimanu koji eli tavaf uiniti i posjetiti ta sveta mjesta ne smije
niko smetati, neka svoje elje i namjere provedu veselog srca i u sigurnosti. Ves-selam.
PADIAHOV POVRATAK U ISTANBUL

Godina 962. (1555.). S ovakvim okonanjem izaslanikovog posla,

poslovi oko vojnog pohoda pri vodili su se kraju. Data je dozvola
rumelijskom beglerbegu, spahijama, zaimima i svoj vojsci koja je
bila u zimovitu da se vrate u svoje krajeve. Svi su krenuli kuama
jedni za drugim, putovima koje su odabrali kao pogodne. Njegova
ekselencija padiah je prvog dana mjeseca abana, iste godine
(21.6.1555.) sa vezirima i lanovima divana krenuo na put i, ostavljajui konake iza sebe, stigli su dvanaestog dana blagoslovljenog
mjeseca ramazana (31.7.1555.) u dvor sagraen u Uskudaru. Tako
je svijetu donesen novi ivot i beskrajna radost.
IZBIJANJE DELALIJEVOG PROBLEMA U RUMELIJI KAO
POSLJEDICA NJEGOVE TVRDNJE DAJE ON PRINC MUSTAFA I
UBOJS1VO DELAIJE

Godina 962. (1555.). Njegova ekselencija padiah, iji poredak

donosi sreu, zbog pohoda na Nahevan bio je daleko od prijestolnice dvije godine. U to vrijeme se pojavio jedan ovjek nepoznata
porijekla u okolini Soluna i Jeniehira254 Neki pustolovi - niske
osobe, poistovjetili su ga sa rahmetli princem Mustafom i u njegovu
glavu, punu smutnje, ulili su ljubav za vlau. On je tako produlji.'ZS4

Jeniehir je grad Larisa u Grkoj.

285

vao smutnju govorei ljudima: "Zaboga, ne irite moju tajnu, za

ime Uzvienog Allaha, nemojte me izlagati opasnosti kad sam se
spasio iz delatovih kandi." Ova stvar se tako razvijala da su
mnogi pustolovi, pa ak i neki ozbiljni ljudi, poeli vjerovati da je
on princ Mustafa. Toboe se na mjestu gdje je rahmetli princ
Mustafa trebao biti pogubljen naao u delatovim rukama jedan
drugi okrivljeni, slian princu Mustafi, on je pogubljen, a princ
Mustafa je ostavljen u ivotu. Ovo je objasnio osobama u koje je
imao povjerenja i koje su druge u to uvjeravali. Tako je ovaj ovjek
okupio oko Jeniehira i Soluna oko deset tisua leventa na ije je
elo stao, jednog od akindija, Uveji Togda, postavio je na poloaj velikog vezira, a dvojicu so fti je postavio na poloaje kazaskera.
Odatle je sa svojim logorom i ergom izbio meu softe Simavne u
Dobrudi i nekim bogataima, posebno zakupnicima, eminima,
skupljaima dizje i drugim poreskim slubenicima nametnuo poreze te poeo uspostavljati vojnu muziku, bajrake i druga obiljeja
i svitu.
O ovom stanju upoznat je princ Selim koji se nalazio u Edteni.
Na ovo je princ odredio za komandanta dvorskoj vojsci jednog od
aga uzengija, poznatog po junatvu, skupio sve junake koji mogu
nositi oruje iz Edrene i okoline i stavio ih pod komandu komandanta. Tada je naredio i sandakbegu Nikopolja Zulkadirli Mehmed-hanu, koji je imao zadatak da tjera tamonje razbojnike, da sa
svojim ljudima doe i likvidira ovu smutnju.
U to vrijeme je sretni padiah polazio iz Amasje. U vrijeme
puta padiahu je dolo mnogo pisama od kadija iz Rumelije, od
upravitelja i valija, te od princa koji se nalazio u Edreni. Na ovo je
njegova ekselencija padiah odmah uputio treeg vezira Mehmed-pau na elu vojske od tri hiljade janjiara i etiri buljuka aga.
Preavi more, Mehmed-paa je postavio atore u Edreni. Meutim,
u to vrijeme beg Nikopolja Mehmed-han, posredstvom age krunskog princa Selima, domamio je sa mnogo obeanja Uveji Togdu,
vezira spomenutog buntovnika koji je uhapsio lanog princa. A on
je posredstvom spomenutog age proslijedio vezanog njemu poslanog prevrtljivca princu koji se nalazio u Edreni. Poslije je odmetnik doveden u Istanbul, izveden pred divanu i nakon batinanja
objeen. Uveji Togda je pak nagraen dobrim zeametom. Drugi

286

pomonici

lanog princa i njegovi ljudi hvatani su jedan po jedan i

zatim kanjavani.
POGUBLJENJE VELIKOG VEZIRA AHMED-PAE

13. ;dlhade 962. (29.9.1555). Rahmetli Ahmed-paa je kao drugi vezir nekoliko puta postavljan za serdara i osvojio je mnogo mjesta, ime su se njegov rad i sluenje svidjeli islamskom padiahu i
narodu. On sam, po prirodi pravedan, sklon pravdi i povjerljiv
prema istinitoj rijei, bio je osoba koja se nije uope odvajala od
uvaavanja prava onih ija je pravica. Boijom mudrou, u vrijeme dogaaja vezanih za rahmetli princa Mustafu, postavljen je na
mjesto velikog vezira, pa su svi mislili da je taj nesretni dogaaj
njegovo maslo. Kod skupljanja vojske za pohod na istok, suprotno
od uobiajene prakse, uoeni su neki nedostaci u oekivanom sluenju sretnog padiaha. Da se u spomenutom pohodu dobro postupalo s vojskom, i uz Boiju volju, ne samo da bi bio osvojen
Revan i Nahevan, nego bi Isfahan i jo mnogi ureeni gradovi
bili porueni.
Da je Ahmed-paa pogubljen ba u to vrijeme, pravi uzrok njegova pogubljenja ne bi se mogao shvatiti. Jer i mnogim ranijim
svojim postupcima povrijedio je padiahovo srce i rastuio ga do
krajnjih granica. Na ovaj datum, nakon zasjedanja divana smotao
se svitak njegova ivota i on je posjeen pred sobom za predstavke.
Neka mu se smiluje Uzvieni Allah. Poloaj velikog vezira je ponovo dat Rustem-pai.
POMO TURGUTA-BEGA KOMANDANTU FRANCUSKE

MORNARICE, TRI-ETIRI PUTA NANOENJE PORAZA

PANJOLSKOJ VOJSCI I ZAUZIMANJE EST-SEDAM TVRAVA

Odlazak Turguta-bega 3 redepa 960. (15.6.1553.). Ranije je govo-

reno ukratko o tome kako je gospodar francuske drave, kralj Francuske, imperator Karlo V, zbog spora sa panjolskim kraljevstvom,
uvijek traio pomo od osmanskog padiaha. I ovog puta francuski
kralj je poslao padiahu izaslanike sa bogatim darovima traei kao pomo nekoliko brodova iz osmanske mornarice. Na ovo je slavni
287

morski vuk, tadanji valija sandaka Karli ili, uveni Turguta-beg

poslan na tu stranu sa vie od dvadeset odabranih jahti.
Sada su poznati izaslanici francuskog kralja sa darovima doli
u zimovalite u Amasju i izjavili da je pobijeen neprijatelj njihovog gospodara, samo u jednom okraju ubijeno je dvanaest tisua
panjolskih nevjernika, otete su im iz ruku dvadeset dvije zastave,
islamskim gazijama je dopao kruku bogat plijen, vane panjolske
tvrave: Narlo, Deme, Anja, Mojka, Marmos, Leps i Marianor
su osvojene i pripojene francuskim zemljama, neke su opljakane
i poharane, a zatim poruene. O svemu su ovome podrobno izvijestili sretnog padiaha, estitajui mu i izraavajui svoju
privrenost.
Koliko god su Delalzade Niandi-beg i Ali-efendi ovu vojnu
Turguta-bega podrobno opisali, poto se to odnosi na dogaaje
izvan osmanskih zemalja, nismo smatrali umjesnim da o ovoj temi
ovdje opirnije govorimo. Samo smo se na njoj kratko zadrali
stoga to govori o vezama osmanskog vladara i francuskog kralja i
o Turguta-begu, jednom od najpoznatijih morskih gusara.

0 UZROKU POHVALE VEZA IZMEU FRANCUSKIH KRALJEVA

I OSMANSKIH VLADARA

U vrijeme sultana Murada ll, neka mu Allah pokloni milost, oca

rahmetli Fatih sultana Mehmed-hana, dva leventska kapetana koji
su se bavili gusarstvom i leventstvom, pod pogodnim pobjednikim
vjetrom, sreli su jednu veliku galiju i ne pruajui joj nikakvu mogunost, odmah su je zarobili. Izgleda da je francuski kralj dao ker
nekom sebi ravnom kralju pa je u galiju stavio eiz, stvari, svitu i
poslugu i poslao ih. Muslimani, koji su s Boijom pomou zarobili
lau, saznali su istinu i ne gubei ni asa dovezli su je njegovoj
ekselenciji padiahu i poklonili mu je. Sretni padiah vidje da je
ova djevojka takva da umjetniko pero jo nije takvu naslikalo,
da je to ljepotica kakvu slikar kozmosa jo nije prikazao na
zemlji, da je to samo jedan dar Uzvienog Allaha. Izgovorivi kao
to glasi jedna oguska255 poslovica "ko je zaplitao, ko rasplitao,
255

Oguzi su jedan stari turski narod.

288

kome govor koristi", uze je u harem, uvede u erdek i ispuni

svoju elju. Kako se pria, ova ena nije dugo bila muslimanka,
primila je islam samo dok je u utrobi nosila rahmetli sultana Fatiha
Mehmeda.
Ja, va ubogi sluga, sjedio sam jednog dana u sobi za predstavke
u vrijeme kad je vezir bio Hafiz-paa. Tamo je doao francuski
izaslanik. Veliki vezir izae napolje pa sam ja itav sat razgovarao
o ovoj temi sa izaslanikom, licem u lice. On se ovim hvalio i rekao:
"Svi padiasi koji su doli poslije Fatih sultana Mehmeda su roa
ci francuskih kraljeva. Kad su se nae zemlje ranije graniile sa
osmanskim zemljama, s nae strane se prema njihovim tvravama
i zapovjednicima nije osjealo nita drugo osim prijateljstva. Eto,
francuski kraljevi ovako osjeaju potovanje prema rodbini: ona
nije bila muslimanka, djevojka iste sree, danas joj je turbe zatvoreno i zakljuano, mnogo puta prolazei Galatom svratim u harem damije i gledam njeno turbe".
Ali nekoliko dana ranije, Allahovom voljom, kao posljedica
jednog sluaja, kao da sam htio pripremiti izaslaniku odgovor,
razgovarao sam sa nekim prijateljima o ovoj temi i nismo stvar izveli na istac. Onda sam otiao osobno jednog dana i pitao uvara
turbeta. On mi ree: "Svako jutro na sabah pokloni se u njenom
turbetu po jedna hatma Kur'ana, samo ne eka se kao u sultanskim
turbetima po itav dan i ne dri se kapija stalno otvorena. Na sabah,
nakon to se proui Kur'an, kapija se zatvara". Iako sam to izaslaniku objasnio nije nikako prihvatio objanjenje i ustrajavajui u
svojoj tvrdnji nije se pokolebao u svom uvjerenju.
POJAVA TuRGUTA-BEGA I NEKE NJEGOVE VOJNE

Turguta-beg je iz Mentee256 . Pridruio se mornarici, stekao glas

po junatvima, u mornarikoj nauci stekao je potpuno majstorstvo.

Najprije je plovio na maloj lai, a kasnije je, napredujui sve vie,
postao zapovjednik forse. Vremenom se poveao broj njegovih
laa, od jedne je doao do pet, a na koncu je postao komandant
mornarice od dvadeset brodova forsa.
256

Mentee je stari naziv za vilajet Mugla.

289

U to vrijeme je brat velikog vezira Rustem-pae, Sinan-beg257 ,

bio beg Galipolja i komandant mornarice. Kad su ga napali nevjernici, on je poslao glas Turguta-begu, a ovaj se sa svojim laama
pridruio dravnoj mornarici, zajedno su ili u borbu i mnoge pobjede izvojevali. Jednog dana se prikljuio Sinan-begu pa su dvije
strane napravile vatromet. U vatrometu i paradi pokazala se vea
sposobnost Turguta-bega to je rastuilo komandanta mornarice,
a Turguta-bega osokolilo. On je zatim zbog svoje popularnosti
doveden u Istanbul, pa mu je dat na upravu sandak Karli ili.
Poznatim pomorcima Hasanu Gullu, Sandaktaru, Kara kadiju,
Ulu Aliju je dato po deset do petnaest ulufedija sa plaama od
sedamdeset-osamdeset aki, a svi oni su dati pod komandu Turguta
-bega koji je postavljen za komandanta brodogradnje. U to vrijeme
padiah upotpuni Turguta-begovu mornaricu sa etrdeset brodova
i uputi ga da osvoji tvravu Solanta. Nakon to je tvrava tuena
etrdeset dana, s velikim naporom je zauzeta. Oslobodio je sedam
hiljada muslimana koji su bili zarobljeni u tvravi. Vratio se s velikim plijenom, pred padiahom pao niice pa mu je dat beglerbegluk Alira i komanda nad mornaricom, ali nije to prihvatio jer
se bojao da mu Rustem-paa ne uini neto naao. Kad je kasnije
sretni padiah otiao u Edrenu opet mu je pao niice, zamolio da
mu se da beglerbegluk Tripolisa (Trablusgarb) 258 , pa mu je udovoljeno elji.
Turguta-beg je tano jedanaest godina pravedno upravljao ovim
krajem, toliko je izgradio tu zemlju da je bila slina Dennetu.
Ako Turguta-beg nije imao neku svetost, onda je njegova nadmonost nad neprijateljem dolazila od Boga. Meu pomorcima se
pria jedan njegov doivljaj po kome je stekao slavu:
U prvim danima je sa osam brodova pristao u luku Katra na
otoku Derbe, a poto su ulaz u zaljev drali admiral igala imletaki admiral te enoveki i panjolski komandanti, oni su ga ostavili mislei da e mu nestati hrane i pia i da e njegove brodove
257

258

Sinan-beg (Sinan-paa), brat velikog vezira Rustem-pae najprije je bio sandakbeg Hercegovine, onda je 1548. postavljen za kapudana (komandanta
mornarice). Na tom poloaju je umro 1558. i zakopan u haremu damije sultanije Mihrimah, supruge njegovog brata Rustem-pae.
Trablusgarb znai Zapadni Tripolis to jest Tripolis u Libiji.

290

dobiti bez borbe. Meutim, ako Allah nee, nikakve koristi nema
od uvanja ulaza u zaljev. Turguta-beg je vidio da iza brda koje
je na kraju zaljeva ne moe provesti brodove, ali je tamo postojala
movara i podvodan teren pa je naredio posadama tri-etiri broda
da kopaju. Oslanjajui se na ajet "Ako Allah neto hoe, on e dati
povod za to", otvori se u eljenom obliku moreuz, pa ostavljajui
nekoliko atora pod prividom da se nalaze tu na istom mjestu, po
noi prebaci lae kroz taj kanal i pobjegne.
Bie da je spomenuti admiral igala poslao radosnu vijest u
enovu da je uhvatio u stupicu Turgut-bega. Na ovo su neka e
noveka gospoda uzeli brod i krenuli na put s nadom da e vidjeti
propast Turguta-bega. Na putu su sreli flotu Turguta-bega i svi
su zajedno sa laama zarobljeni. Nakon ovog dogaaja Turguta
-beg je smatran arobnjakom pa su izgubili svaku nadu da ga
mogu pobijediti.
Rahmetli Turguta-beg je, kad je imao osamdeset godina, pao
kao ehid opsjedajui Maltu. Neka je nad njim Allahova milost,
imao je bezbroj bitki i pobjeda.
Mogla bi se napisati posebna knjiga kad bi se pisalo o ovoj temi
sa nekim detaljima.
NEKI RATOVI I OSVAJANJA ALZIRSKOG
BEGLERBEGA SALIH-PAE

Godina 961. (1554.). Jedan prosti Arap po imenu Muhammed u pokrajini Maroko, uzdajui se u svoju pokvarenu glavu, brojne
rodove i plemena a i mnoge Arape koji su za njega bili vezani, s
tvrdnjom da je sejjid pao je u enju za sultanskom vlau. U isto
vrijeme se nalazio u vezi i sporazumijevao sa panjolskim nevjernicima pa je procijenivi da e uzeti neke tvrave, preuzeo na sebe
da ih preda panjolskom kralju. Nakon sporazuma i zakljuivanja
veza, krenuo je s nekim Arapima kopnom, a on sam je sa brojnom
nevjemikom panjolskom flotom opsjeo tvravu Paros, jednu od
muslimanskih tvrava. U to vrijeme je jedan iskusan, uen, razborit, ozbiljan i snaan junak, i to heroj koji je mnogo puta uestvovao
u ratu, alirski beglerbeg Salih-paa, sa mnogo laa s mora i konjicom i pjeadijom s kopna, napao na njih i toga nikogovia koji je
291

sebe nazivao erifom 259 , uhvatio na snu, pritisnuo ga i unitio na

tom mjestu. U isto vrijeme je pogubio mnoge njegove ljude. Kad
su ovo vidjeli nevjerniki pomorci, dali su se odmah u bijeg bez
oklijevanja.
Poslije su gazije krenule odatle i napale na tvravu Beaje koja
spada u panjolske tvrave. S lea su napali na jednu jaku tvravu
koju je kralj iznova obnovio i, s Boijom milou, esti dan su je
uspjeli osvojiti. Unutra su zarobili bogat plijen koji se sastojao od
mnogo vrijednih zarobljenika i stvari. Njihovu crkvu su pretvorili
u damiju, u njoj prouili hutbu u ime islamskog padiaha, u tvra
vu postavili muhafiza, dizdara i potrebnu opremu i o svemu tome
poslali veselu vijest. Neka se uvijek muslimani ovako vesele osvajanjima, a nevjernici neka nikada ne prestanu plakati i aliti.
BOJ KOJI JE VODIO U BASRI SANDAKBEG
GALIPOLJA I KOMANDANT MORNARICE PIJALE-BEG260ODLAZAK MORNARICE

6. aban 961. (5.8.1554). Kao posljedica poduzetnosti koju je sa

svojim sposobnostima pokazao Pijale-paa dok je bio galipoljski
sandakbeg i komandant mornarice stekao je i titulu beglerbega. U
toj sretnoj godini, francuski kralj je poslao izaslanika u Istanbul s
bogatim darovima, molei opet od padiaha da mu njegova mornarica pomogne jer se panjolski kralj pribliio.
Na ovo je odreen Pij ale-beg i on je upuen prema otoku Siciliji
onako kako je smatrao francuski kralj kao podesno. Ovdje je opsjeo
tvravu Perene koja se nalazi preko puta velike tvrave Mesine, i
s Boijom pomou uspio ju je osvojiti. Odatle se uputio prema
tvravama Zadaldika, Pavelje i Haro l. Meutim, u vrijeme kad je
opsjedao tvravu Perene, stanovnitvo spomenute tvrave je napustilo svoje mjesto i pobjegli su pa su se sklonili u strmim kame259
260

erif je potomak Muhammeda a. s. preko njegova unuka Hasana.

Pijale Mehmed-paa, sin Abdurrahmana je, po Baagiu, rodom iz Hrvatske,
dok Danimend pie da je Maar. kolovan je na dvoru. Najprije je bio kapidi-paa, a 1553. postaje kapudan-komandant mornarice. G. 1566. postaje
vezir, a umro je kao drugi vezir, 1577.godine. V. Baagi, Znameniti ... ,62;
Danimend, V, 181.

292

njarima. Herojski komandant mornarice, im je dobio obavijest o

ovome, izdvojio je na hiljade sposobnih leventa iz mornarice i dajui im za vodie ljude koji znaju njihov jezik poslao je na njih.
Allahovom pomou, gazije su veinu bjegunaca pohvatale. Tadanji komandant panjolske mornarice Andrea Dorija je sa ezdeset
brodova bio usidren pred napuljskom tvravom i kad se za to ulo,
Pijale-paa je podigao sidra i krenuo na njega. ini se da je neprijatelj saznao da je osmanska mornarica krenula na tu stranu pa je
odatle pobjegao u drugo podruje. Na to je Pijale-paa, ne naavi
neprijatelja, digao sidra prema panjolskim tvravama Gazata,
Kajta, Eline, Kastilija i Kalja. Neke od ovih tvrava su osvojene
napadom gazija, a neke predajom pa je u njima zarobljeno jako
mnogo blaga. Tvravu Kalja je elio imati francuski kralj. Njegova
mornarica je promatrala preuzimanje te tvrave. Ova tvrava je,
nakon to su je osvojili islamski gazije, poklonjena francuskom
kralju. Ovaj poklon je jo vie otvorio put povezivanju francuskog
kralja sa slavnim osmanskim vladarom.
POVOD POGUBLJENJA PIRI-BEGA,
KOMANDANTA MORNARICE EGIPTA

Godina 961. (1554.). Sretni padiah, utoite svijeta, pobijedivi

neprijatelja i unitivi ga, nastojei nai putove da se stigne do
onoga emu se nadao razmiljao je da nakon pripajanja Jemena i
Adena osmanskim zemljama, s Allahovom pomou, osvoji Basru
i Lahsu i zemlje u pozadini ovih krajeva, a zatim da zauzme otok
Hurmuz261 Otok Hurmuz se nalazio na mjestu koje moe biti od
velike koristi Basri, a imao je veliku vanost za uvanje granica na
toj strani.
Jo ranije kad je vezir Sulejman-paa prolazio kroz Jemen i
Aden, proao je iransko more uz obale iraza i Barlara, odavde je
otiao u Ahmedabad, glavni grad drave Gudurat, a odatle je otiao do Dijua, a onda se nakon bogatih osvajanja s plijenom vratio
natrag. U vrijeme ovog pohoda po Iranskom moru i na vrhu jemen261

Hurmuz (ili perz. Hormoz) otok na ulazu u Perzijski zaljev, od velike je strateke vanosti za to podruje.

293

skog kopna, Hurmuz je ostao u pozadini vie od petsto milja. Kako

je to bilo tako, Boijom podrkom, nije bilo nemogue osvojenje
otoka. Smatrajui da e se ovaj posao moi lahko ostvariti, padiah
je izdao ferman da se izvre potrebne pripreme u Sueskom zaljevu.
S tim ciljem napravljeno je trideset kvalitetnih brodova i nakon
to su dobro opremljeni i naoruani, Piri-beg je izvrio smotru junaka i opreme pa je s velikim obeanjima i nadama postavljen za
komandanta i poslan ka iranskim obalama. Piri-kapudan je doao
do obala Hurmuza, neka mjesta opljakao, i nakon to je uzeo
bogat plijen, opsjeo je Hurmuz i tvravu je dugo tukao. Kad se s_
Boijom pomou primaklo osvojenje, prkosni nevjernici pod opsadom, koliko god je njihovo stanje bilo bezizgledno, s neto novca
zadovoljili su Piri-pau da prekine opsadu. A on, ostavivi posao,
povukao se i otiao u Basru da se odmara. Nakon izvjesnog
vremena odabrao je tri jahte i ostavivi ostale u Basri istim putem
kojim je i doao razvio je jedra. U oluji koja ga je zadesila uz
obale Jemena jedna jahta je razbijena, a sa ostale dvije je pristao u
Suez.
Kad je padiah saznao da su nevjernici dali novac da preokrenu
bezizglednu situaciju i kad se uvjerio da je to zaista tano, izdao je
smrtnu presudu za Piri-kapudana i na egipatskom divanu mu je
sabljom odsjeena glava.
SJAJNA VOJNA KLIKOG SANDAKBEGA MALKO-BEGA

Godina 9(51. (1554.). Komandant hrvatske i slavonske zemlje, Zrinski,

poslao je jednog bestidnika po imenu Holsen koji je bio njegov
glavni komandant, sa nekoliko hiljada konjanika i pjeaka, na kliku krajinu. Ovi su mnogo sela toga kraja opljakali, nanijeli tetu
raji i beraji, preostalu stoku koja je preivjela su otjerali, napravili
mnoga nedjela i niskosti.
Saznavi ovo, Malko-beg je ne oklijevajui odmah sa islamskom vojskom poeo slijediti nevjernike pa je za njima poslao agu
belija blagajske tvrave Hasan-agu i ehaju kljuke tvrave,
Mehmed-ehaju, upozorivi ih da ih gone dok ih ne stignu. Hasan-aga i Mehmed-ehaja su u brzom juriu napredovali i do pola noi
stigli nevjernike, ne oklijevajui upustili se u okraj i spasili ime294

tak koji su oni uzeli. Meutim, Zrinski je sa dosta vojske bio u

zasjedi. Kad se zapodjenula bitka on je izaao iz zasjede i doao
svojim vojnicima u pomo, ali je tada pristigao i Malko-beg. S
Boijom pomoi toliko su neprijatelja pobili da je Zrinski jedva bijegom uspio spasiti glavu. Kasnije je Malko-beg poslao dio zarobljenika i glava kao ukras padiahovorn divanu pa je pridonio
velikoj radosti muslimanskih srdaca. Neka se neprijatelji runih
misli nikad ne oslobode ovakvih dogaaja.
JEDNA SJAJNA VOJNA DEVLETGIRAJ-HANA
U KRIMSKOM VILAJETU

Ista godina.Neka je hvala i odanost Allahu to je u ovoj blagoslovljenoj godini omoguio toliko pobjeda koliko nije vieno irna
nekoliko godina. Jedna od ovih je jedna tako velika vojna i tako
ogromno osvajanje koje je uspjelo krirnskorn hanu Devletgiraju.
Devletgiraj-han je u ovo vrijeme poslao predstavku u Istanbul
kojom je izvijestio da je ruski ban Ivan pripremio ezdeset tisua
vojnika s kojim planira u proljee harati po islamskim zemljama.
Kad se za ovo saznalo, odmah je odreen jedan iskusan komandant
po imenu Mehmed za serdara tisuama Tatara. Saznavi da Tatari
dolaze, nevjernici su im izali u susret. U podne se rasplamsala
vatra bitke i smrti pa su se dvije strane tukle do jutra bez predaha. Kad se razdanilo borba se jo rasplamsala i u vrijeme pred
podne vjetar pobjede je zapuhao na stranu muslimana, a nevjernici su spas potraili u bijegu. Oazije su ih slijedile i tukle. Allah
zna da se u ovoj vojni od ezdeset tisua nevjernika spasilo vrlo
malo.
OSVOJENJE TVRAVA KAPOVARA, BOBOVCA I KORTINE

Godina 961. (1554.). U vrijeme dok je njegova ekselencija padiah

bio u ratu sa krivovjernim ahom sklopio je mir s kraljem Ferdinandom, kako je to zahtijevala situacija. Ali prokleti hajduci i razbojnici nisu se ustezaH od napada na narod i raznih pokvarenosti.
Sklonite i utoite svih, jedino mjesto gdje su se sklanjali kad bi
ih napali gazije bila je tvrava Kapovar.

295

Zbog toga je budimski beglerbeg Tajgun-beg, lav u ratnom zanatu sa begovima vezanim u njegov ejalet: begom Stolnog Biograda
Arslan-begom, sinom Mehmed-pae Jahjapaia, begom Ostrogona
Ahmed-begom, begom Novigrada Sulejman-begom, begom Seksara
Sinan-begom, begom Giriigala Ahmed-begom, begom Hatvana
Mehmed-begom, begom Sementume Nasuh-begom, a svaki od
njih je bio lav na bojnom polju i tigar ili panter na brdu junatva,
poslao na spomenutu tvravu iz spomenutih sandaka timamike,
azape i junake muhafize. Da bi ovi napali tvravu poslano je neto
vojske prije njih. Nevjernici su izali, pa iako su zapoeli bitku sa
pridolim, kad su poraeni zatvorili su se u tvravu i zazidali tvravska vrata. I stanovnitvo susjedne tvrave Sendikap, uvi da
su doli muslimani, napustili su svoje mjesto i smjestili se u tvravu
Kapovar.
Kad je islamska vojska stigla blizu tvrave, beglerbeg lavljeg
srca je postavio baljemez topove donesene iz ikloa u zaklone i
tukao tvravu dan-no. Zapalivi drva kojima su napunili potok
Kapo koji tee kroz jarke oko tvrave, ti podli nitkovi su grajom
stvorili dehennem od mjesta gdje su se zatvorili dok se dim dizao
do neba. Proao je i deveti dan od poetka opsade. Prvog dana
mjeseca zilkadeta (28.10.1554.) islamski borci su ponovo preli u
napad. Nakon dugog sukoba i borbe, vjetar pobjede je zapuhao na
islamsku stranu, poboli su se bajraci na toranj i zidove tvrave,
prouen je ezan, a sablje su se zadovoljile nevjernikim digericama.
Na koncu su se Dehennemlije zatvorile u unutranju tvravu. U
to vrijeme je osloboeno mnogo muslimana koji su bili zarobljeni.
Na koncu su oni koji su bili u unutranjoj tvravi objesili maeve i
mrtvake pokrove o vrat i molili predaju.
Nakon to se vidjelo ta treba ovoj tvravi otilo se na tvravu
po imenu Kortina. Ali oni koji su bili unutra, nisu imali hrabrosti
da saekaju islamsku vojsku, shvatili su da nemaju snage da se odbrane, ostavili su tvravu praznu i pobjegli. Odatle se otilo do
tvrave Bobovac u Maarskoj. I tamo su njeni stanovnici ostavili
tvravu praznu i pobjegli. U namjeri da se odatle krene na tvravu
Sigetvar, spustilo se u sigetvarsko polje i nekoliko dana se bavilo
pripremama za opsadu. Meutim, zbog toga to se pribliavala
zima, smatralo se pametnim odustati od opsade.

296

NAD NARAVNIM SPOSOBNOSTIMA GAZIJA

U tim danima kadija u palanki Giriigal napisao je prema svojim

mogunostima epsku pjesmu u kojoj je objasnio svoja predvianja.
Ustvari, da nema ovakvih osoba kako bi bilo mogue drati se na
jednom ovakvom mjestu, okruenom sa svih strana nevjernikim
tvravama blizu Sigetvaru i kako bi bilo mogue uope ui u jedan ovakav rat.
Kadija Giriigala kae ovako: Ahmed-beg, koji je beg u spomenutoj palanki, otiao je sa najboljim mudahedima u tvravi u osvajanje Kopovara, a onda se poslije toga spustio u blizinu Sigetvara.
Da bi pripremio osvojenje i ovog grada, beglerbeg se savjetovao
sa begovima i drugim gazijama. Ali kako je vrijeme bilo kasno i
kako se pribliila zima, smatralo se pametnim da se za sada odustane od osvojenja, taj posao je odgoen za iduu godinu i poeljevi sreu beglerbegu on se udaljio u pravcu Budima. Kad su se
tako Ahmed-beg i njegove gazije udaljili est konaka od Giriigala,
nevjerni zapovjednik Sigetvara, smatrajui da je sada prava prilika,
navalio je na Giriigal.
Kadijini stihovi, onakvi kakvi su, ovdje se prenose:
Nevjernikom

zapovjedniku koji je glavni unutra

Tom prokletniku ime je Karadin
Pojavi se jednog dana na tvravi
Namjera mu je bila uzeti Giriigal
Ako pita za decembar, znaj blizu je
A do Sigetvara je samo pola milje
!spaZismo mnoge topove glasnike
Da bismo muslimane obavijestili
Ali vrlo malo bijae gazija
Zato zamolismo od Allaha pomo
Bilo nas je sto etrnaest ljudi
Spremnih muslimana u tom trenutku
A nevjernika je dolo vie od tisue
Neki pjeaci, a neki konjanici
Nije bilo koristi zapodjenuti boj
Kapiju zatvorismo i u tvravu uosmo

297

Nevjernici poslae jednog zimmiju

Trae da im na rije predamo Giriigal
Zakle se tamo na vatru i svjetlost
Na krst, Indil i Zebur
Na taj nain se zavjetova:
"Od nas nee stradati muslimani".
Mi smo smislili na kraju izai i ljuti boj zametnuti
A ni neprijatelji nisu ustuknuli
Svi su odjedanput bili spremni.
Spremni su bili i muslimani
Otvorili su kapiju i stupili naprijed.
Ja sam bio kadija muslimana
Grupi mudahida spomenuh vjeru
Rekli su lijepo "Otvori kapiju
Ostavi strah koji ti je u srcu
Izaimo i obznanimo da smo spremni
Pourimo i stupimo u boj. "
Rekoh im "O junaci bojnog polja,
Za ljubav aha Gazi Sulejman-hana
Otvorite ui i sluajte ta vam se kae
Objasnio sam vam ta trebate znati
I elja mi je da pitate o tome.
A ne da vas sprijeim od bitke
Danas nek se rtvuje ili glava ili ivot
A sutra nek bude blagdan rtava
elim samo da ujete ovo
Danas je petak i dan arefe 262

I svima sam rekao: "Danas su islamski hodoasnici na Arefatu,

a ostali muslimani u damijama, mole Allaha i trae pomo. Nema
nikakve sumnje da mole za gazije i uvare granice kao to smo mi.
Potrebno je da i mi sada klanjamo, zamolimo Boga i prolijemo
suze, jedan sa drugim se halalimo i da poslije toga idemo. Neka
oni koji ostanu budu gazije, a koji umru ehidi. Neka se na ovom
262

Dan arefe (yawmu'l-arafat), dan okupljanja hodoasnika na visoravni Arafat

kod Mekke, uoi kurban-bajrama.

298

svijetu spominjemo po dobru, a na drugom svijetu da se iskupimo

pod bajrakom Boijeg miljenika naeg uzvienog Pejgambera.
Zbilja su svi gazije posluali moju rije i stali da klanjaju podne.
ak su i nevjernici pomislili da se mi zavjetujemo da bismo se
predali. Ali kad se zavrio namaz i kad je bila sredina dana, otvorila se kapija svi su odjednom izali i krenuli u napad.
Svi ovi u pravom boju
u pobonosti, odanosti i molitvi
Ali meu njima dva su znalca
Rijei obojice su uene
Ti visoki ljudi su vjernici u jednog Boga i njemu se klanjaju
Poznati su najzad kao delije
Jedan je Deli Mehmed, junak pravi
A drugoga zovu Deli Husrev.
Obojica njih su voe dvije druine
A konji pod njima prekrasni
Muslimani koji su bili oko nas
Od strane muslimanskih tvrava
Primivi znak od njihovih topova ti dobri
Odmah su primili vijesti od ulaka
Tako brzo dooe ovi
Pojavi se odjednom petsto gazija
Praina se digla putem kojim su doli
Zdesna s lijeva su se pojavili
Pomislio bi koliko je hiljada konjanika i vojnika
Dolo u pomo, ej brate!
Kad ovo pogledae i vidjee nevjernici
Propast im se ukaza, htjeli ne htjeli
Okrenue lica natrag i svi pobjegoe
A gazije su ih gonile i bile.
A prije nego to su ovi doli, sluaj ta je bilo:
S dvije strane dvojica gazija su juriali
Obojica su izgledali kao izvan sebe
Uli su u vojsku kao da su pijani
Dok su se borili u toj bici
Tamo pade Deli Mehmed kao ehid

299

Tvom robu se neto udno dogodi

To to se dogodilo nije nikakva pustolovina
Bog zna da ovo to govorim ne laem
U ime Mustafe, njegove porodice i ashaba
Vidio sam zatim Deliju koji je pao kao ehid
Odsjeena glava odvojena od tijela
Nevjernik koji ju je odsjekao uze glavu u ruku
Da je odnese u svoju zemlju
Vidje to Deli Husrev pa zavika
to spava, uze ti glavu i ode
U redu to si dao ivot i rtvovao glavu
Ali to je udno i drukija predstava.
Sluaj ovu mudrost i ovu tajnu
Taj gazijaje bio ehid odsjeene glave
Odmah, smjesta ustade i doe
Rukom onog prokletnika udari i uze
Srui se, pade s konja, glava iz njegove ruke
Taj gazija uze glavu pade i nestade
Niti ga je ko vidio niti uo.
Ovo vidje Husrev pa mu se svidje
Uzviknu "Neka tije svijetlo lice, junae!"
Dade znak meni nemonom:
"Gledaj ta se zbilo ovome mladiu"
Stao je kao okamenjen ovaj nemonik
Gledavi u ovo udo nevieno i zadivljujue
Naljuti se na mene i ree "ta tije?
to stoji, bori se, muslimanu!"
S njegovim rijeima doe mi snaga
U to vrijeme neprijatelja snae propast
Dok se tako borilo stie i vrijeme akama
Svi se mi vratismo i doosmo u tvravu
Neki u skupinama neki pojedinano
lzbrojismo i ehide u taj as
ehida je bilo devetnaest taj dan
Izbrojeni su i ubijeni nevjernici
ezdeset etiri njihova lea leahu
Nita nismo vie inili

300

Donesosmo ehide na sredinu

Posebno onoga mladia, prijatelju
Sasluaj zbog ega je umro
Glavu mu naosmo odmah kraj tijela
Odsjeena je bila, kraj njegove ruke
Donesosmo ih i pokopasmo taj as
Klanjao se namaz i uio Kur'an.
Tada uoh u tvravu kao omamljen
as smiren bijah, as potresen
Kad ovaj bijednik poe u tvravu
Na putu prema sobi sretnu ga Husrev
Zovnuo sam ga jer je znao sve tog asa
Ree "Evo me, sultanu svijeta"
Ja vie nisam govorio o stanju onoga
A on mi ree: "Vidje li kako onaj delija uiva?"
Rekoh "Vidio sam uistinu onoga, mladiu,
Jeste li vi odavde vidjeli njega?"
"Takvih je bilo ovdje mnogo"- ree
PRVO POJAVLJIVANJE KAHVE U TuRSKOJ

Godina 962. (I554.). Do devetsto ezdeset druge godine (1554.) u

prijestolnici Istanbulu, kao ni u itavoj Anadoliji i Rumeliji, nije
bilo kahve ni kafana. Poetkom spomenute godine doao je iz
Halepa jedan ovjek zanatlija, po imenu Rakem, zajedno sa jednim
uglednim ovjekom iz Damaska, po imenu ems, i oni su u Tahtakaleu otvorili po jedan veliki duan i poeli prodavati kahvu. Neke
osobe sklone uivanju, posebno ljudi skloni itanju i pisanju,
poeli su se okupljati po dvadeset-trideset osoba i tako formirati
drutva. Neki su itali knjigu ili lijepe spise, drugi su opet igrali
tavle ili aha. Ponekad bi donosili novonapisane gazele pa bi se
govorilo o poeziji i knjievnosti. Osobe koje su troile velike novce prireujui gozbe da bi skupili prijatelje, sada su se oslobodili
tih trokova i sa novcem od jedne-dvije ake za kahvu, poeli su
prireivati sjedjeljke.
Posao je tako krenuo da su kafane punili oni slubenici koji su
otputeni s posla pa su morali ekati neki novi posao, kadije, mu301

derrisi, skupine besposlenih i nezaposlenih ljudi, tako da se u kafanama nije moglo nai mjesto ni za stajanje, a kamoli za sjedenje.
Kafane su bile na tako dobrom glasu, da su njihovi vlasnici bili
ugledni ljudi, a imali su i stalne prihode u rukama.
Imami, mujezini i tobonji sufije u narodnim kafanama su uivali u kahvi, govorilo se da niko ne ide u damije. Vjerski uenjaci
su govorili:
"To je gnijezdo nevaljalstva, bolje je ii u mejhanu nego u
kafanu". Posebno su vaizi utroili mnogo truda da bi je zabranili.
Muftije su izdav ale fetve da je potpuni haram sve to se ugljenie i
gori kao ugalj. Rahmetli sultan Murad III- neka je nad njim Allahova milost - mnogo se trudio da u svome vremenu zabrani kahvu.
Ali opet nije to uspio provesti. Neki prijatelji su u zatvorenim ulicama i pozadi nekih duana sa stranjih vrata poeli raditi, nazivajui ove kafane - kafana iza ugla". Kasnije su posredstvom nekog
subae ili asesbai63 dobivali dozvolu pa se nisu prolazili kahve.
ak bi rahmetli Manav Ivaz, kao istanbulski kadija, govorio: "Kad
se potpale kazani, poredajte sudove" pokazujui pri tome na findane. Ali od toga vremena je to toliko prelo u praksu, da se prestalo i sa zabranom. ak su i vaizi i muftije govorili da nema opasnosti da se pije ukoliko kahva nije crna kao ugalj. Dolazili su ulema,
ejhovi, veziri, visoki veziri kao na izvor, otvarali kafane pa vie
niko nije ostao ko nije pio kahvu. Bilo ih je ak koji su i zlatom
plaali zakupninu za kafane.
POJAVA DUHANA RUNOG MIRISA
I TETNOG PO ZDRAVLJE

Duhan su l 009. (1600.) donijeli engleski nevjernici i prodavali

ga kao tobonji lijek protiv bolesti koje dolaze zbog vlage. Neki
prijatelji skloni uivanju postali su ovisnici o njemu govorei da
on donosi uitak. Postepeno su ga poeli upotrebljavati i oni koji
nisu imali uitka u njemu. ak su mu se odali i mnogi pripadnici
uleme i dravnih velikana. Kafane su bile pune dima od pretjera263

Asesbaa je naziv za orbadiju dvadesetosme orte janjiarskog odaka. Imao

je odreene policijske kompetencije.

302

nog puenja besposlenjaka i danguba pa se u njima ljudi nisu mogli

meusobno ni vidjeli. U ariji i u bazarima nisu isputati lule iz
ruku, puui jedan drugom u lice. Zaudarala je arija i mahale, a o
tome su tolike pjesme napisane da su ih itali i upueni i neupueni.
U nekim prijateljskim krugovima vie je puta bilo rasprave o
ovome. Ruan miris duhana uvlaio se u bradu i kapu, u odjeu, a
posebno, ako se pui unutra, u kui. Osim toga stvari poput prostirke i mebla, postelje u kui na mjestima su proprene, a pepelom je
svaki kutak kue zaprljan. Poslije sna, pod utjecajem neugodnog
zadaha i od pretjerane upotrebe duhana, ovjek dolazi u stanje da ne
moe raditi, rukama ne prihvaa za posao, a trpei i druge brojne
tete poeli su se ljudi pitati ta je u tome uivanje, a koliko je teta,
a oni koji su puili nisu mogli nita drugo odgovoriti osim "Prvo,
duhan je zabava, a osim toga prua uitak". Meutim nema nikakve
duhovne ili bilo kakve pretpostavke za uivanje. Taj odgovor ne
moe biti nikakav odgovor i nije nita drugo do neslanog i bezukusnog praznog laprdanja, a moe se ubrojiti i u velike grijehe. Sve na
stranu, a koliko je puta duhan izazvao poar u Istanbulu. Koliko je
stotina i hiljada ljudi u tim poarima izgorjelo. Ali zbilja, ne moe
se nijekati da moe biti koristan ako ga koriste uvari galija gdje
rade galioti zbog toga to ovaj posao izaziva pospanost. A pomalo
i sui zrak gdje je previe vlano. Ali zbog ovako male koristi, izlagati se mnogim tetama niti je korisno niti je u skladu s tradicijom.
Do etrdeset pete godine (1635-36.) duhan se toliko rairio, toliko je postao poznat da je nemogue to opisati i objasniti. Neka
Uzvieni Allah naem padiahu povea ivot, pravdu i pravednosti,
koji je u svim osmanskim pokrajinama ukinuo kafane, a na njihova
mjesta dao da se postave odgovarajui duani, a kategorino zabranio da se pui smrdljivi duhan. Na taj nain je tolike siromahe i bogate iz ovog milosra i dobrote nagradio i dobroinstvo uinio, da mu
ovi do smaka svijeta zahvaljuju, ne mogu se koliko treba oduiti.
0 STANJU OSMANSKE MORNARICE KOJA JE OSTALA U BASRI

Gore je pisano o tome kako je Piri-paa poslat da osvaja Hurmuz

i kako je ostavio mornaricu koja je bila s njim u Basri. Ku bad-paa,
tadanji beglerbeg Basre odredio je Murad-bega koji je bio ranije
303

beg Katifa da dovede ponovo ovu mornaricu u Suez i predloio

padiahu da e on ovaj posao, uz Boiju pomo, uspjeno obaviti.
Kad je prijedlog prihvaen poslana je naredba da Murad-beg obavi
ovaj posao. Poto je stigla padiahova naredba, Murad-beg je obavio pripreme i krenuo na put. Kad je doao preko puta Hurmuza
naiao je na mornaricu prokletih Portugalaca i dvije strane su zametle estoku bitku. Boijom mudrou najprije je pao kao ehid
Reis Sulejman, a onda i Reis Redeb. Jo nekoliko poznatih junaka meu gazijama su popili ehidsko erbe. Mnogo im je brodova
oteeno neprijateljskim topovima. Nakon ovako velikog poraza
stigla je i veer pa su dvije strane obustavile borbe. Ali zbog velikih oteenja inilo se da e jedna laa potonuti, pa su gazije na
njoj pokuale spasiti ivote pristajui na obalu Barlara. Nevjernici
koji su ih slijedili, neke su pobili, a neke lancima okovali. U ovoj
situaciji Murad-beg, ne nalazei mogunost da ide naprijed, bio je
prisiljen da se vrati i opet ode u Basru. O onome ta se zbilo poslan
je izvjetaj u Istanbul.
0 NEKIM DOGAAJIMA KOJI SU SNALI U BRDIMA I PUSTINJI
SEJDI ALI-KAPUDANA264 KOJI JE DOBIO ZADATAK DA FLOTU
IZ BASRE DOVEDE U SUEZ

Tih dana je beglerbeg Basre izvjetajem upoznao padiaha sa

ovim zbivanjima pa je za komandanta egipatske mornarice odreen
jedan od mornarikih komandanata i znalac pomorstva, ehaja brodogradnje Hizir Kethuda-bej-oglu Sejdi Ali-kapudan. Sejdi Ali-kapudan se vie puta s mornaricom nalazio na vojnim pohodima i
uestvovao u mnogim bitkama sa rahmetli Gazi Hajreddin-paom,
a bio je po prirodi junak, a na polju znanosti malo mu je bilo ravnih,
ak je napisao neka djela iz astronomije i astrologije, bio je iskusan i odvaan ovjek.
264

Sejdi Ali b. Husejin (umro 1562.), admiral koji se bavio geografijom, a naIndijskim oceanom, ostavio je iza sebe geografska djela. Ratovao u
Indiji, a onda se vratio kopnenim putem u Tursku. S ovog putovanja (1557.)
donio je dvije knjige Miratu'l-memalik (Ogledalo zemalja) i Muhit (Ocean).
Prvo djelo je posvetio sultanu Sulejmanu Zakonodavcu. V. A Adnan Adivar,
Nauka kod osmanskih Turaka, Zenica, 1999., str. 112-113.
roito

304

Postavi komandant egipatske mornarice, prvog dana mjeseca

muharema devetsto ezdeset prve godine (7 .12.1553. ), krenuo je
iz vojarne u Halepu i uputio se u pravcu Basre. Nakon to je upotpunio ono to mu treba u Basri, sa petnaest galija, jahti i drugih
brodova, prvog dana mjeseca abana (2.7.1554.), krenuo je iz Basre,
pa krajem uz obale Lahse doao je do Katifa, odatle do Bahrejna i
poslije do otoka Hareka, nasuprot grada Reja. Od jednog zarobljenika koga je uhvatio na nevjerni kom brodu koji je susreo, saznao
je da se portugalski komandant nalazi u opsjedanju tvrave po imenu Dobai na indijskim obalama i da je, saznavi da se osmanska
flota nalazi u Basri, poslao dvanaest brodova da je prate. Da bi preduhi trio neprijateljsku flotu, Sejdi Ali-kapudan je zaplovio prema
puini i deseti dan ramazana iste godine (9.8.1554.), nakon jedne
estoke bitke, Boijom dobrotom vjetar pobjede je zapuhao na
islamsku stranu. Idui odatle, etrdeseti dan, u blizini Hortegana
naiao je na dvadeset neprijateljskih ratnih i trgovakih brodova.
Bitka je trajala od kasnog jutra do veeri pa je neprijateljska mornarica pretrpjela straan poraz Nastavljajui put, sedamnaesti dan
bio je napadnut od neprijateljskog glavnog komandanta Gozna do
Rako koji je bio sa trideset etiri broda. Iako je jedan brod Sejdi
Ali-kapudana pogoen iz topa izgorio i nevjerniki je jedan brod
izgorio, a pet velikih i malih galija je potpuno uniteno. Na kraju
veslai su se umorili pa nisu imali snage ni da veslaju ni da ratuju.
Onda su se usidrili pa su se tako nastavili boriti pa je na taj nain
dvjesto gazija palo kao ehidi. Veina veslaa koji su bili Arapi
izali su na kopno.
Kako su tamo bile obale Nedda, doli su Arapi Nedda i mnogo
pomogli. Oni su uputili kakav put treba da slijede pa se na kraju
dolo do obala Kirmana, odatle do Berdaa, a odatle do zaljeva
ehbar. Voeni jednom levantskom jahtom na koju su ovdje naili,
doli su do zaljeva nazvanog Kevadar i tu su se jedno vrijeme odmarali. Narod ovog kraja je bio pleme Belud, a vladar im se zvao
Melik Delaluddin b. Dinar. Glavni grad im je bio Bender-i Kevader.
Beludijci su izjavili da su vezani za naeg sretnog padiaha, dali
su jelo i pie, a dajui vodia koga su poslali, uinili su veliku
stvar. Osmanska mornarica se odatle otisnula na Indijski ocean. U
to vrijeme je po Allahovoj naredbi izbila estoka oluja koja se zove
305

slonovski uragan: tano deset dana i deset noi nisu se razlikovali

dan od noi i no od dana tako da su bili prisiljeni veinu tereta i
stvari baciti u more. Na kraju, opet, Allahovom dobrotom, puhnula je bura pa se ulo u zaljev Gudend. Ali idui tamo more se
uzburkalo. Vodi je obavijestio znakom na izlaz iz ovog kovitlaca.
Tako su se nakon velikog pretrpljenog straha uspjeli spasiti. Tamo
su pristali na obalu Guderat preko puta tvrave Diju. Ali nakon
ovakvih dana i noi provedenih na valovima, svi su pali umorni,
veina brodova je natopljena vodom pa su bili u stanju da se ne
mogu popraviti.
Odatle su stigli u zaljev Demon 265 . Veina naroda je smatrala
blagodati to je mornarica izala na kopno. Naroito stoga to se
saznalo da se tih dana portugalska mornarica nalazi u tim vodama,
veina leventa je ula u slubu vladara Demena Emira Eseda. U to
vrijeme je Imadulmulk, vezir padiaha Guderata sultana Ahmeda,
poslao jednog ovjeka po imenu Aga Hamza koji je bio dizdar tvrave Seret i kad je dobivena obavijest o neprijateljskoj floti, zakljueno je da je vrlo opasno zadravati se u zaljevu Demen i da
to nee biti ispravno pa je obavijestio da se odmah radi na tome da
se doe do zaljeva tvrave Seret.
Od polaska iz Basre bilo je tano tri mjeseca. Leventi i laari
koji su bili zajedno istinski su bili preplaeni. Gotovo sve preostale Osmanlije su ule u slubu Imadulmulka i gospodara Serata
Hudavend-hana. Uz Sejdi Ali-kapudana ostalo je njemu odanih
samo pedeset ljudi. Serdar egipatskih pukara Ali-aga i ehaja
egipatskih janjiara Mustafa-aga ostali su kapudanu vjerni pomagai. Sajdi Ali-kapudan na kraju posla svoje lae, topove i drugu
opremu vladaru Sereta Hudavend-hanu, a ovaj mu posla potvrdu
da e mu protuvrijednost biti isplaena i tako Sejdi Ali poetkom
muharema devetsto ezdeset druge (26.11.1554.) ode u glavni grad
Guderata Ahmedabad. Odatle je krenuo i pune tri i po godine
obilazio Indiju, Sind, Kabul, Samarkand, Bedehan, Horasan, Delhi,
Multan, Iran i Turan i nakon to je proao hiljadu i jednu muku i
tegobu, u mjesecu redepu devetsto ezdeset tree (svibanj-lipanj
1556.) doao je u Istanbul. Ne zadravi se ni ovdje, ode u Edrenu
265

Luka u Beludistanu, u Zapadnoj Indiji.

306

gdje se nalazio sretni padiah. Predade pisma koja je nosio od

vladara, ispripovijeda ta mu se sve dogodilo, a onda je dobio
mjesto muteferrike s plaom od osamdeset aki, a takoer su nagraeni ljudi iz njegove egipatske pratnje, dati su im darovi i odjeveni su im kaftani. N akon to je izdana naredba da dobiju zaostale plae i sve to treba da im se isplati, uputili su se u Egipat.
Njemu je pak mjesec dana kasnije data sluba timar defterdara
Dijarbekira.

POSJETI ASNIM EVLIJAMA I VELIKIM EJHOVIMA KOJE JE

UINIO RAHMETLI SEJDI ALI-KAPUDAN ZA VRIJEME SVOGA

POHODA PUNOG OP ASNOSTI, O GRADOVIMA I KASABAMA I

UDESNIM STVARIMA KOJE JE VIDIO

Odlazak na vojni pohod i povratak s puta rahmetlije, gore je u

saetom obliku opisano i objanjeno, onoliko koliko je to potrebno
u ovoj historijskoj knjizi. Ali, kako smo mi planirali dati mjesta u
naoj knjizi nekim stvarima koje se rijetko susreu, smatrali smo
umjesnim da iz djela pod naslovom Ogledalo carevina kojemu je
autor Sejdi Ali-kapudan ovdje preneseno imena velikih ejhova i
evlija koje je posjetio i opise gradova i kasaba gdje se odmarao.
elim od Stvoritelja svijeta da zbog ljubavi koju gajim u sebi prema njima, dobijem nadahnue iz njihove duhovnosti i da dospijem
do svoje elje na oba svijeta. U isto vrijeme, s Boijom pomou,
prenio sam u tekst opise gradova i kasaba koje je obiao tokom
svoga putovanja i udnovatih i neobinih stvari koje je vidio.
Prva posjeta koju je obavio po izlasku iz Istanbula bila je Sejid
Gaziju 266 , onda je u Konji posjetio hazreti Mevlanu, sultan Veleda267, emsa Tebrizija268 , ejha Sadruddina Konjevija269 , u Kaj266

267

268

Mjesto u blizini Eskiehira (35 km jugoistono). Naziv dobio po legendarnom

turskom junaku Sejj id Batal Gaziju, nad ijim je grobom podigla turbe majka seldukog vladara Alauddina Seldukija. Kasnije su tu osmanski vladari
sagradili tekiju, damiju, medresu i imaret.
Sultan Veled je sin Mevlana Delaludina Rumija, pjesnik na perzijskom i
turskom jeziku. Pokopan je uz oca, u istom turbetu.
Tebrizi, emsuddin Muhammed b. Ali b. Melik, duhovni ems voa Mevlanin, ovjek koj i ga je inspirirao na putu tesavvufa.

307

seriju ejha Evhaduddina Kirmanija270 , Burhaneddina Muhakkak

Tirmizija, ejha Bahaeddinzadea, ejha Ibrahima Aksarajija, ejha
Davuda Kajserija, u Halepu Davud pejgambera, Zekerijja pejgambera, Belkija pejgambera i od ashaba ensarija Sa'id Ensarija, u
Urfi-grobnici dobrih ljudi posjetio je mjesto hazreti Ibrahima, u
Mosulu Junus pejgambera, Derdis pejgambera, ejh Muhammed Garabilija, Kadibul-han Mevsilija, u Samarri imama Aliju'l-Hadija271, imama Hasana Askerija272 , u Bagdadu Jua pejgambera, Imami Azama Ebu Hanifu 273 , imama Ahmed ibni Hanbela274, imama Jusufa 275 , imama Muhammeda276 , imama Gazalija277, :lj as ibni Ishaka, imama Musa Kazima278 , imama Muharnmeda
269

Sadruddin Konjevi, Ebu'l-me'ali Muhammed b. Ishak, veliki poznavalac i

komentator djela Ibu Arebija, koji mu je bio ouh. Umro je 671./1272-73. u
Konji.
270 Evhaduddin Kirmani, poznati iranski pjesnik i jedan od velikih tesavvufskih
ejhova.
271 Deseti imam 'Ali b. Muhammed Nakijj (ponekad se navodi pod imenom
Hadi), sin je devetog imama, Mehammeda b. 'Ali Tekijj-a, roen u Medini
212./827., a umro (otrovan) u Samarri, 254./868. godine. V. Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai, i' a u islamu, Zagreb, 1996., str. 204-205.
272 Imam Hasan b. 'Ali Askeri, jedanaesti je imam, a sin je desetog imama Ali
b. Muhammeda Nakijja. Roenje 232./845., a umro (otrovan) 260./872. godine. Tabatabai, i' a u islamu, str. 205.
273 Nu'man b. Sabit Ebu Hanifa- Imam A'zam je prvi od etvorice sunitskih
imama. Umro je u Bagdadu 150./767. godine.
274 Ebu Abdullah b. Muhammed ejbani, jedan od etvorice osnivaa mezheba.
Roen u Bagdadu 164./780-81., a umro takoer u Bagdadu 241./855-56.
275 Imam Jusuf je jedan od dvojice najpoznatijih uenika i sljedbenika Imam
A' zama Ebu Hanife.
276 Imam Muhammed je drugi od dvojice najpoznatijih uenika i sljedbenika
Imam A'zama Ebu Hanife.
277 Huddetu'l-islam Zejnuddin Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed b. Muhammed b. Ahmed et-Tusi. Jedan od najveih islamskih uenjaka i afijskih
fakiha. Roen 450./1058. u gradu Tusu, u Horasanu. Napisao veliki broj djela iz oblasti islamskog prava, filozofije, tesavvufa. Umro 505./1111. godine.
278 Imam Musa b. Dafer Kazim je sedmi imam u sistemu 12 imama, sin je estog imama Dafer b. Muhammeda, a brat Ismaila, koga druga iitska frakcija
(ismailiti) priznaje za sedmog imama iako je umro za oeva ivota. Ismaili ti
vjeruju da se on sklonio i da e se pojaviti kao Mehdi. Musa b. Dafer je roen J 28./744., a umro (otrovan) 183./799. godine. V. Tabatabai, i' a u islamu, str. 201.

308

Nakija279 , Kanber Alija280 , ejha Abdulkadir Gejlanija281 , ejha

Dunejda Bagdadija282 , Maruf Kerhija, ejha iblija, Serijja Sakatija, Hallad al-Mansura283 , Bira Hafija, Dumerda Kassaba, Behlula Dana284 , Fuzlej ibn Ijasa, ejha ehabeddina Suhraverdija285 ,
ejha Davuda Tajia, u Kerbeli imama Husejina286 i mezarove onih
koji su s njim u tom dogaaju pali kao ehidi, u Nedefu je posjetio hazreti Adema, Nuh pejgambera, em'un pejgambera, kufanski mesdid hazreti Alije el-Murteda i pejgamberov mihrab te
hazreti Alijinu kuu, Kanberovo i Duldulovo mjesto, na putu za
Hasankale posjetio je Zulkifl pejgambera sina hazreti Harunovog.
U Halepu je posjetio mjesto imama Mehdija, hazreti Alijinog brata, imama Ukajija i Mesdid Ums. Na putu za Basru vidio je grob
Selmana Farisija287 , a preko puta Regge mezar Uzejr pejgambera.
U Basri je vidio grobove Talhe, Zubejra, Enesa ibni l-Malika, Abdurrahman ibni Avfa i ashaba ehida, zatim mesdid imama Alija.
Na putu od atelaraba prema Mehrizi-ju i Abadanu vidio je mekam
279

V. biljeku o desetom imamu Ali b. Muhammedu Nakijj-u. Ovdje je kod Peevije, odnosno kod njegova izvora Sejdi Ali-Kapudana radi o nekoj zabuni
jer mezar desetog imama, pod dva razliita imena, "posjeuje" i u Samarri i
u Bagdadu.
28 Kanber je osloboeni rob etvrtog halife, odnosno prvog imama hazreti Alije.
281 Abdulkadir Gejlani, Gavsu'l-a'zam Muhjiddin Ehu Muhammed b. Ebi Salih
b. Denki Dost, jedan od najveih evlija i pirova tarikata. Roen u Iranu u
kasabi Gejlan 470./1077-78., a umro 561./1165-66.
282 Dunejd Bagdadi je roen u Bagdadu 207./822-23., uio kod uenika ejha
afiija. Vremenom je priznat kao "stoer vremena" (najvei autoritet u svome vremenu). Trideset puta pjeke otiao na had. Spada u velike evlije.
Umro je 298./910-11. godine.
283 Mansur Hallad, uveni mutesavvif, porijeklom iz Bejse u Iranu. U vrijeme
halife Muktedir Billaha uinio je neke protuerijatske radnje i 306./918-19.
pogubljen u Bagdadu.
284 Behlul Dana je brat Harun ar-Raida, koji je izigravao ludu, ali je uistinu bio
mudrac.
285 ihabuddin Suhraverdi Ebu Hafs 'Umar b. Muhammed ai-Bukri. Veliki mistik i afiijski fakih, roen u Suhraverdu 539./1144-45. umro u Bagdadu 632./
1234-35.
286 Husejin b. 'Ali je unuk Muhammed a. s., sin hazreti Alije i trei imam u iijskoj hijerarhiji.
287 Selman Farisi, spada u ashabe, roen u blizini Isfahana. U mladosti bio zoroastrovac, kasnije primio islam i bio jedan od najprivrenijih vjernika.

309

(mjesto) hazreti Alije i mekam Hizir Alejhiselama, u Dezairi

Muhteremu tj. Hareku, imama Muhammed Hanefi ibn imam-Alija
i njegove drugove ehide. U vilajetu Guderat, u mjestu zvanom
erkez vidio je grob ejh Ahmeda Magribija. U gradu Pen ejha
Nizameddina Pirpenija, a sa ejhom Abdulvehbabom koji pripada sejjidima je razgovarao. Poaen je i posjetama ejha Mireka i ejha Demalija. U nekim mjestima oko tvrave Mar naao
se sa ejhom Ibrahimom, posjetio je ejh Demalija i ejh Delalija
u gradu Belbanu bio je poaen posjetama ejhu Behauddina
Zekerijjau, ejhu Ruknuddinu, ejhu Sadruddinu i ejhu Muhammedu Edvibe.
U glavnom gradu Indije, Dehliju posjetio je ejh Kutbuddina
Pir Velija, ejh Nizamuddina Veli Ferid ekergene, Mir Husrev
Dihlevija, Mir Hasan Dihlevija, u Delliju, u vilajetu Gejlan, Sejjid
Ali Hemedanija, u kasabi Dihani ehter u pokrajini Turan, hazreti Hade Jakub Derhija, u blizini Kuhi egerda Hade Bak-a
i Hade Nema-a. U Semerkandu Danijal alejhisselama i mjesto
Hizir alejhisselama i hrku Hazreti pejgambera i njegovu obuu te
rukopis Kur'ana koji je svojom rukom prepisao hazreti Ali, od ejhova: pisca Hidaje ejh Ebu Mansura Maturidija288 , ejha Zindea i
Hade Abdullaha ejhul-ahrara, Hade Abdija Birunija289 iRade Abdija Enderuna, Hade upana, Kadi-zae Rumija290 . U
Buhari: ar Bekra i grobove uenjaka Maveraunnehra i grob
pisca fetvi "etrdeset hiljada etiri sto fetvi". Onda je u Guddevanu posjetio grobove Hade Abdulhalik Guddevanija, a u
Buhari hazreti Hade Behauddina Nakibendija Kadi Hana, Rade Ebu Hafsa Kebira, Hade Sadrueria, Pir Hade Behauddin
Ehu Mensur Maturidi roen je u selu Maturid u blizini Semerkanda. ivio
od 280.-332./893.-943. Spada u najznaajnije hanefijske uenjake.
289 Muhammed b. Ahmad Harizmi Ehu Rejhan Biruni, veliki islamski mislilac,
sluio kod Sebuktegina. Boravio u Indiji, uio indijski jezik i filozofiju. Oko
450./1058. je jo bio u ivotu. Autor je brojnih djela iz islamske teologije i
filozofije.
290 Musa-paa b. Mahmud b. Mehmed Salahuddin (1337.-1412.) koji je slavu
stekao pod imenom Kadi-zae Rumi, po mjestu slubovanja njegova oca. Bio
je poznati turski matematiar i astronom. Poslije ivio u Horasanu i Turkestanu. Upravnik opservatorije u Samarkandu.
288

310

Nakibenda291 , sultan Ismail Samanija, potom sina Ejub pejgambera, Kabul-Ahbar ve emsul Emmeti as-Sarahsija.
U Horasanu u gradu arduj imama sina Musa Riza, brata mu
Aliju Hade-i Mehed; u gradu Hoj Pehlivan Mahmud Pir Jari Veli.
U gradu Harezmu ejha Nedmuddina Kubra, ejha Ali Ramtinija,
ejha halvetija, imama Muhammeda Rubaija i pisca djela Kuduri i
Derrah Darullaha Zamaherija i pisca Tefsira Molla Husejina
Harzemija Sejjid Ata, Hakim Ata i njegovog starijeg sina Abdullatifa. U gradu Tusu Muhammed Hanefija i Firdevsija Tusija292 .
U gradu Mehedu, u Horasanu. imama Ali Riza, u Niaburu imam-zae Muhammeda Mahruka i ejha Attara, u Bistamu imama
Muhammeda Eknaha, ejha Bajezida Bistamija, Ebul-Hasan
Harakanija.
U Dehanu imam-zae Dafera, u Simmanu ejha Alauddevle
Simmanija, u gradu Rej imama Abdulazima i enu imama Husejina
ehrbanu. U Kazvinu imama ehzade Husejina. Pored grada koji
se zove Ebher posjetio je grob Ibn Husejina ibn Ahi Evrena. Prolazei kroz Kurman vidio je ejh Muhammeda Demtiz ibn Hade
Ahmed Jesevi. U Hemedanu Ajnul Kudat hazreti Hemedanija i
bajraktara naeg pejgambera Pir Ebu'l-la-jia, muhadira iz Mekke.
U brdu Bl-sutun imama Kasima. U selu Vejselkaran Uvejsa el-Karanija, u Ergani-ju hazreti Zulkifl pejgambera. U Sivasu Abdulvehhaba Gazija i Ali Babu. U pokrajini Rum Hadi Bektai Velija
i Balim Sultana.
U Kirehiru Ahi Evrena, Aik-pau. U Ankari Hadi Bajrama
Velija i njegovu djecu i mekam Hizir Alejhiselama. U Gojnuku
ejha Akemseddina. U Izmitu ejha Nebi Hodu, neka Uzvieni
Allah utopi u mirisne vjetrove njihove due i neka uzvisi njihove
uspjehe bogatim nagradama.
291

292

Behauddin Muharnmed b. Muharnmed Nakbend, osniva nakibendijskog

tarikata (1318.-1389.). Roen u Kasri Arifan (Kasri Hinduvan) blizu Buhare
u Uzbekistanu.
Najvei iranski pjesnik i jedan od najveih svjetskih pjesnika Abu'l-Kasim
Hasan b. Ishak b. erefah Tusi.
Roen je u blizini grada Tusa u Horasanu 320./932., a umro 422./
ll 020. ili 416./1025. godine. Autor je najveeg iranskog epa ahname- knjige
o carevima.

311

0 OTOCIMA I OBALAMA NA KOJE JE SVRAAO SEJDI ALIKAPUDAN KAD JE OTIAO IZ BASRE I O GRADOVIMA I
KASABAMA KAD JE.IAO KOPNOM

Izaavi iz Basre stigao je na otok Kajs, to jest Stari Hurmuz i

Bireht. Prema Birehtu na obalama Dijavi naiao je na kasabe
Kimraz i Lime. Odatle, u blizini grada Hozengaha, susreo se s nevjernikom mornaricom, tu je bio estok okraj i pobijeen je
neprijatelj. Tu je bila jedna muslimanska drava. Na brodove je
natovarena voda i napravljen je odmor.
Onda kasaba Oman u Omanskom vilajetu, tj. u gradu Sindaru,
odatle su doli u tvravu Maskat i Kalehat. I ovdje su doivjeli neprijateljski napad i vodili veliku borbu. Ovdje se otvara put prema
Neddu i tu su doli Arapi Nedda i pomogli. Poslije se iz vilajeta
Mokran stiglo u Mali Mokran. Odatle idui za Bender ehbar, naili
su na jednog laara koji je bio od tamonjih muslimana. Ovaj ih je
ovjek vodio pa su pristali u luci Guadar. Tamonji narod se zove
Bulud. Ime njihova vladara je Melik Dinar ibni Delaluddin. Tu
je doao vladar Guadara, s njim su se vidjeli i on im je objasnio da
je srcem vezan za osmanskog padiaha. Kad god je osmanska mornarica dolazila do Hurmuza, uvijek im je pomagao. ak, kad su
posljednji put bili, dopremio je hranu za pedeset-ezdeset osmanskih brodova, ali poto su ti brodovi ranije isplovili nisu se susreli.
Ovaj put je i Sejdi Ali-kapudanu data opskrba i vodi, a sretnom
osmanskom padiahu poslao je jedno pismo.
Iz Bender Guadara isplovili su prema Indijskom moru, to jest
oceanu i napredujui du jemenskih obala, vratili su se. Kad su,
manje-vie, proli Granini rt i pribliili se Zafare i Seeru zahvatila ih je strana oluja koju ovdje zovu Slonovski orkan.
Tano deset dana i deset noi nisu se razlikovali dan od noi.
Onda, kad se vrijeme malo smirilo, ljudi su izali na palubu. Na
susjednoj obali u gradu Damher mogli su se razabrati idolopokloniki hramovi. Nastavljajui put, prolo se ispred Kormijana i
Menkeluda pa se dolo do pred Sanare, a odatle do luke Diju. Plaei se toga to se klanac Dijua nalazi u nevjernikim rukama, u
vajui se proli su tuda, pa su na kraju stigli u vilajet Guderat,
jednu od indijskih zemalja. Ovdje se preko puta nalazio tjesnac po
312

imenu Demen293 . Tu se nalazio jedan upravitelj padiaha Guderata,

pod imenom Melik Esed. Sejdi Ali-kapudan je sa tri broda koja su
oteena u gore spomenutoj oluji topove, municiju i opremu predao na uvanje Meliku Esedu. U to vrijeme se padiah Kalkute
apur nalazio pod tekim pritiskom portugalskih nevjernika.
Rekavi da e doi velika osmanska mornarica iz Egipta i da e
uskoro pomoi ovome vladaru, Sejdi Ali-kapudan je ohrabrio padiaha apura. S druge strane, Melik Esed je dao vijest da se u tim
krajevima nalazi nevjemika flota, pa osmanska flota, da bi se
udaljila od te opasnosti, nije imala drugog izlaza nego da ide u zaljev Sura. Suoeni s ovom situacijom, Osmanlije su razvile jedra
prema Suretu. Ali veina osmanskih moreplovaca su preli u slubu Melika Eseda. Preostali leventi i veslai su, nakon to se dolo
u Surat, napustili mornaricu. I Sejdi Ali-kapudan je, sa preostalih
pedeset ljudi, odluio da se kopnom vrati u Tursku.
Luke drave Guderat su gradovi po imenu: Demen, Surat,
Bunf, Kijabe, Somnat, Mengalor, Formijan. Ali upravni centar je
grad Ahmedabad. Kad je izaao na kopno, Sejdi Ali-kapudan je
doao u Ahmedabad. Odatle je otiao u Patan, a onda redom Radmebur, Sind, iz Sinda u granino mjesto Vanek, zatim grad Dune,
Bagi feth i grad Tute koji je glavni grad Sinda. U to vrijeme padiah Sinda je bio ah Hasan Mirza. Jedna prijestolnica je bila i tvrava Nusretabad. Nakon dueg vremena otiao je u Saboran, tvra
vu Bekr, odatle u tvravu Mar, onda u grad Multan, odatle u Sadkerab, odatle u Lahor i grad Sahrend pa u tvravu Menkut. Indijski
padiah Humajun dobio je o ovome vijest pa je u znak panje koju
gaji prema osmanskom padiahu, poslao etiri stotine slonova i na
tisue vojnika da ih doekaju, pa im je prireeno velianstveno
slavlje i aenje.
Petnaestog dana mjeseca zilkadea iste godine doli su u grad
Dehli, glavni grad drave Sind. Humajun padiah je svima dao
obilnu nagradu i mnogo se trudio da osigura da oni ostanu u Indiji.
Ali Osmanlije to ne prihvaaju i vrsto su odluili da se vrate u
svoju domovinu. Molio je, ako nita drugo, da ostanu barem jednu
godinu kao uitelji znanosti kojom se pomou astrolaba prouava
293

Daman, grad i luka u Indiji, sjeverno od Bombaja.

313

kretanje sunca i mjeseca. Pri tome nee manjkati nijednog trenutka uvaavanje i nagraivanje. Ova se nauka naui za tri mjeseca, a
Sejdi Ali-kapudan je bio veliki znalac na ovom polju. Zbilja, nije
se znalo da u to vrijeme postoje ljudi u Rumu, pa ak u Damasku,
Kairu i Halepu koji su u stanju pomou astrolaba odrediti kretanje
sunca i mjeseca. Oni koji su ovo pravili nisu to izradili iz karata
zvijezda.
Na koncu, Osmanlijama je dozvoljeno da idu. Po tamonjim
zakonima padiah je izlazio na balkon jednog dvorca svakog petka
naveer i pokazivao se vojnicima i cijelom narodu. Toga dana se u
okolinu toga dvorca okupilo na hiljade ljudi na tu ceremoniju koja
se zove vienje. Meutim, padiah se, sputajui se stepenicama,
oklizne i padne i trei dan umre. Na njegovo mjesto je doao njegov sin Delaluddin Ekber padiah. ak je i Sejdi Ali-kapudan u
povodu toga dogaaja sastavio jedan kronogram:
uvi ovaj bolan glas, plaui

Kronogram smrti Humajun padiaha recite. "

Jo ranije, povodom osvojenja prijestolnice grada Agre

je kronogram i tim povodom nagraen.

sroio

"Neka je blagoslovena Agra padiahu".

U mjesecu rebiulevvelu sve Osmanlije su krenule. Doli su do

Lahora, odatle u Pakipet294 , odatle u Krtal, pa u grad Semanije u
Saniseru, pa u Madar, pa u Badvar, pa ponovo u Lahor, onda u
Bekr, pa u Hoab odakle su neki preli rijeku Nilab laama, a neki
splavovima pa su stigli u Kabul. Tada je Kabul bio prijestolnica
vilajeta Zabulistan, bio je vrlo izgraen i lijep grad. Opisao je njegove bae, vonjake i obilje voda. Kreui se odatle proli su vilajete Kalan, Bedehan, Anderan i Talikan. Glavni grad Bedehana
bio je Ke. Odatle su doli u grad Retat. Odatle u Bender preavi
rijeku Arnu Derja tj. Dejhun pa su stigli u Delli, onda u Kulabi,
zatim Bazari nevu pokrajini Turan, pa u Kasaba Sember, a odatle
294

Danas grad Pakpatan.

314

u Dagabatan to jest Hisar adman i Dehnur, a odatle u kasabu

Misir i Samarkand.
Meutim, sretni padiah je kao pomo Barak-hanu poslao po
hanovom izaslaniku, ejhu Abdullatifu neto janjiara-pukara i
nekoliko topova za tuenje tvrava. U to vrijeme je ejh Abdullatif
umro, i Barak-hanu se inilo da od posla nee biti nita. Komandant
Osmanlija uinro je u borbama. Osoba koja je dola na njegovo
mjesto, nakon mnogih borbi, vratila se putem Takenta i Turkistana
u Rum. I Ahmed au koji se s njima nalazio, vratio se preko Buhare i Harezma u Rum, dio janjiara koji su bili s njim prikljuili
su se Sejid Burhanu a dio Barak-hanu. Uz njega je ostalo samo
sto pedeset ljudi.
Sejdi Ali-kapudan pria: "Kad sam za ovo stanje upitao Barak-hana, on mi je odgovorio: "ta da radim, postali smo laljivci
prema sretnom sultanu, nismo nikakav posao zavrili, ali ako mi
ti pomogne, nadati se da e se posao obaviti". Ja sam na to rekao: "Ja se ne mogu upustiti u proces dok ne dobijem naredbu od
padiaha".
On e na to: "Sad u ti poslati izaslanika da se obavijesti o stanju" i uz izaslanika je poslao Haj dar Alem-ejha, jednog od potomaka Ahmeda Jesevija295 .
Neka se Uzvieni Allah smiluje rahmetli Gazi sultan Sulejman-hanu. Eto to je padiahovo pregnue. Gdje je Takent, gdje je
Samarkand da tamonjem vladaru za dobrobit vjere poalje vojnike,
lahke i teke topove. Kakvo sretno padiahovo pregnue, kakva
pomo, kakvo islamsko nastojanje!
Onda se dolo do grada koji se zove Kale u Buhari, odatle u Samarkand, pa u Puli-i ribat, pa Hararos, odatle u grad Hajum, a onda
u vilajet Harezm. Vie od jednog mjeseca se lutalo besposleno po
pustarama Kipaka, i poto je bila jesen, a nije se mogla nai ni
kap vode ni rukovet trave, preli su preko ovog kraja, doli su do
mjesta koje se zove am, odatle u arapug, odatle u vilajetu Horasan u grad Derun, onda u grad Bagova, odatle u Lesa, odatle u
grad Tus, u Iraki Adem, kasnije u Mazenderan i Bistam, odatle u
295

Ahmed Jesevi, pjesnik, osniva jesevijskog tarikata, jednog od rijetkih tarikata koje su osnovali Turci.

315

Damgan, odatle u Sima'n, a kasnije u grad Rej, pa u Kazvin, Derguzin, Hemedan, pa u kasabu Sadabad, Kuli Elvend i putem Nihavenda u Kurdistan, Kuhi Bisutun, tvravu Zendir, grad Ban, zatim
u Bagdad i na koncu u mjesecu redebu devetsto ezdeset tree
stigao je u Istanbul.

0 NEKIM UDNIM I RIJETKIM S1VARIMA KOJE JE VIDIO

RAHMETIJ SEJDI ALI-KAPUDAN ZA VRIJEME PUTOVANJA

Jedna od udnih stvari je ovo: na perzijskom kopnu, tj. luka iraskog kraja, je grad Rej. Kad se proe ovuda i doe do Bahrejna
sazna se da je tamot1ii gospodar ovjek po imenu Murad Reis.
Ovdje na dubini od osam kulaa296 , ronioci su kruei napunili
mjehove ovom vodom i izvadili je van pa su donijeli ovu vodu
svojim vladarima i uglednim osobama. Ova voda je u ljetnoj sezoni
hladnija od svih voda, a imala je i lijep ukus. Gospodar je uvijek
pio ovu vod_u. Ovom vodom su poastili i Sejdi Ali Reisa, a kapudan je rekao: "I mi smo je takvom nali, a s obzirom da smo tamo
bili i mi smo te vode pili". Zbog ovoga je objavljen ajet "Merede
'1-bahrejni jeltekijani"297 i to je bio razlog to je ovom gradu dato
ime Bahrejn (Dva mora).
Jedna od stvari koje se rijetko susreu: u vrijeme kad je puhao
orkanski vjetar zvani "Slonovska oluja", vidjeli su ribe i morskog
konja duine jahte. Napisao je da su vidjeli ogromne zmije i kornjae veliine guvna. Vodii su im dali upozorenje da se dre blizu
kopna.
Jedna od udnih stvari: u okolini tvrave Seret u dravi Guderat uzgaja se jedno drvo koje zovu nari. Slino je stablu hurme.
Odsijeku vrhove grana i provedu ih u testije. Kad se testija napuni
ovom vodom koja kapa iz drveta i kad uzavre na suncu, pretvori
se u vino. Oni koji su skloni piu u ovoj zemlji, piju ovo umjesto
vina. Ispod drvea ima uvijek onih koji se bave tim poslom. Napisao je i to da su neki leventi s laa, zbog toga to su se opili ovim
piem i zametnuli kavgu, jednog izmeu sebe ubili.
296
297

Kula je mjera za duinu, koliko se moe dohvatiti rairenim rukama.

"Pustio je dva mora da se dodiruju". Kur'an, Rahman, 55/19.

316

U udnovate stvari spada i ovo: kad se ide putem Danjameza

prema Ahmedabadu gledali su drvee iji su vrhovi dodirivali
nebo. Na njima su bili imii ogromnih tijela. ak su izmjerili
raspon krila kod jednog od njih pa je izalo etrnaest pedalja. Na
svakom drvetu bilo je bezbroj ovakvih imia. Grane istog drveta
koje se penju uvis savijaju se i prema dolje pa dodiruju zemlju.
Grane koje se oputaju do zemlje sputaju korijen, rastu i iz njih
nastaje drugo stablo. Tako iz svakog izae po dvadeset-trideset
stabala. U hladu svakog od ovih moe sjediti na hiljade ljudi. Ovo
drvo zovu tuba. Du istog puta uspijeva i drvo zakkum, nikakvo
drugo drvo ovdje ne moe uspijevati.
U rijetko viene stvari spada ovo: u toj dravi ima mnogo papagaja, isto kao u naoj dravi golubova. Ima i mnogo majmuna.
Gdje god su boravili dolazilo je na hiljade majmuna koji su punili
okolinu, u veine su bili mladi u rukama, pod pazuhom i na ramenima, igrali su i stajali prema njima. Kad padne no, svaki se povlaio na svoje mjesto. Tako je zapisao.
U neviene stvari spada: u istom vilajetu, kad putnici i trgovci
putuju u neko mjesto, mnogo se plae i u stalnoj su opasnosti od
nevjernika raputa, tj. razbojnika na konjima koji pripadaju indijskim nevjernicima. Ali postoji jedna grupa koja spada u bat-ove
nevjernika Bajnan, a bat je onaj koji spada u najdublje uenjake
ovog krivog vjerovanja. Ovi jame da e trgovce i druge putnike
sigurno odvesti od jednog do drugog mjesta uz izvjesnu nadoknadu
za njihovu uslugu. A putnici idu na put i obavljaju svoje poslove.
Ako se jedan bat nae pored trgovaca i putnika, iskazujui potovanje prema njima, ne dodiruju prolaznike. Kratko reeno, ako nekoga dohvate, bat njega svojim handarom ubije. Kasnije su pronali proklete voe tih raputa i raznim postupcima su ih sa njihovim porodicama pobili i iskorijenili ih.
Meu rijetkim stvarima napisao je da je vidio na putu prema
tvravi Mar u vilajetu Sind mrave vee od vrabaca.
Meu udnovatim stvarima: Guderatlije kau indijskim nevjernicima Tabjan, a Indijci im kau Hindu. Oni nemaju svete knjige.
Vjeruju da kozmos nema ni poetka ni kraja. Kad neko umre neko
natovari njegovo tijelo i donese na obalu mora i tu ga spali. Ako
umre mukarac, a ostane njegova ena, ako je ena ostarjela niko
317

je ne dira, ali ako je u dobu u kojem je bio mu, htjela ne htjela zapale je. Ako ena vlastitom voljom doe do vatre i zapali se svi
njoj bliski je hvale i naprave slavlje. Ako se udovica opire spale je
silom. Ako je pak spasu neki muslimanski vojnici, ena postaje
njihov imetak, iz njihovih ruku je ne uzimaju, ak ne pokazuju ni
takvu namjeru. Zbog toga, u to vrijeme, ona uzima uvara od svojih gospodara i da mu da eka sve dok ne izgori tijelo.
Meu udnim stvarima: u Indiji postoje dresirane gazele.
Ovima se na rogove zavee konopac pa se puste. Kad sretnu divlju
gazelu jedna se sa drugom njue pa kad se dodirnu rogovima, ue
se omota divljoj ivotinji oko rogova ili vrata, a kad se pokrene
jo je vie omota. Na to doe lovac i uhvati divlju ivotinju. Ui
tavoj Indiji se gazele love na ovaj nain.
Meu rijetkim pojavama: u pustinjama se nalazi govee zvano
bivo. Mnogi su vrlo divlji. Da bi se sauvao, lovac napravi sklonite i vrsto ga vee na slona. Tako vodi slona na mjesto lova.
Kad sretne bivola slon ga tjera sa dva zuba i kad ga pritijesni, lovac skoi iz svoga sklonita, baci se na njega i vee ga. Na isti se
nain lovi i nilski konj. Ali oni imaju posebnu snagu koju nema
nijedna ivotinja. Ako konjanika udari jezikom, slomi ga. ak je
Sejdi Ali-kapudan ovako opisao ono to je uo od indijskog vladara
Humajun-padiaha: jednom je dananilski konj tjerao jednog ovje
ka, i taj ovjek, htio ne htio, prui se na zemlju i legne, dakle na
taj se nain htio sauvati od ivotinjske napasti. Na ovo je ivotinja ovjeka jezikom oblizala od vrha do dna i unitila ga. Sejdi
Ali-kapudan je zapisao u svojoj knjiici da se Humajun padiah
zakleo govorei ove svoje rijei. Najbolji nilski konji ive u morima.
U udnovate stvari spada: u brdima oko grada Duaji vidjeli
su mlade nosoroge. Svaki od njih je bio u tijelu kao omanji slon, a
na elu su imali po dva roga duine pedlja. Meutim, pria se i
zna da su nosorozi u Abesiniji vei od ovih.
U rijetke stvari spada: jedan od udnih dogaaja koji su vieni
u planini Songordek, u gradu Dehnev, u vilajetu Turan. Na toj visoravni bez prestanka padaju kapi iz neba kao kia, skupljaju se i
odatle tee velika rijeka.
Meu neviene stvari spada: du harezmanskog puta, uz rijeku
Arnu Derja (Dejhun) u dravi Horasan, bilo je mnogo lavova.
318

Stoga nije bilo mogue da jedan ili dva ovjeka odu i uzmu vodu.
Vodu smo uzimali samo borei se s lavovima, zapisao je.
RAT RAHMETLI SULTANA SELIMA-HANA DOK JE BIO
PRINC SA NJEGOVIM BRATOM PRINCOM BAJEZIDOM. BIJEG
PRINCA BAJEZIDA PERZIJSKOM AHU. 0 TOME TA MU SE
TAMO DOGODILO I O NJEGOVOM KRAJU.

Dok je princ Selim pravno upravljao sandakom Manisom, a princ

Bajezid isto tako sandakom Kutahijom, sretni padiah im je promijenio sandake pa je princa Selima poslao u Konju, a princa
Bajezida u Amasju. Princ Selim se pokorio padiahovoj naredbi,
ali princ Bajezid je bio jako neraspoloen da napusti Kutahiju koja
je blizu Istanbula i ode u jedan tako dalek sandak pa je izrazio
negodovanje i poslao ocu pisma u kojima ga moli da ga ostavi u
Kutahiji Princ Selim je krenuo, doao do Burse i ekao tri dana da
se tu susretne sa princem Bajezidom, a kako ovaj nije doao uputio
je predstavku sultanu. Na to je padiah ija je dobrota beskrajna
kao more, poslao po jedno pismo-savjet i to princu Selimu po treem veziru Mehmed-pai, a princu Bajezidu po etvrtom veziru
Pertev-pai. U pismima im je savjetovao i upozoravao ih da ne postupe suprotno uputstvu. Ovaj put princ Bajezid nije imao snage
da se opire, okrenuo se prema Amasji i otiao. Ali otuda je pisao
vrlo otra pisma princu Selimu. ak nije mogao toliko otrpjeti
poslao mu je enske stvari poput pee i arafa izazivajui time
smutnju. Princ Selim je ocu poslao i pisma i stvari koje mu je
poslao brat. Kad je sretni padiah saznao za ove neumjesne postupke
i znakove pobune princa Bajezida, zakljuio je da ovo neuobiajeno
ponaanje ukazuje na to da je skrenuo s uma i nije vie ostalo nikakve sumnje da nije dostojan krune i prijestolja i da bude oslonac
naroda.
Ali rahmetli Ali-efendi o ovoj stvari daje neto drugaije podatke. Ali-efendi je ranije bio divan katib Lala Mustafa-pae u
Damasku, a onda kad je ovaj postavljen za serdara u pohodu na
Iran, Ali-efendija mu je bio slavni bakatib u njegovoj kancelariji.
Osim pisama poslanih iranskom ahu u to vrijeme, iz njegova prefinjenog pera su izale obavijesti o osvojenju, druga pisma i oba319

vijesti. Dakle, Ali-efendija je godinama radio u slubi spomenutog

pae, nekada je biljeio ono to bi uo od pae, a nekada ono to
su govorili pouzdani ljudi. Naroito Mustafa-pau mnogo hvali pa ga
ponekad poistovjeuje s Aleksandrom, a nekad sa Sahip-kiranom298
pa ga u opisima uzdie do neba. S toga stanovita ne moe se pretpostaviti da bi postupio suprotno istini u onome to je napisao i
treba bez sumnje biti sigurno ono to je on govorio. Ali-efendi u
svojoj povijesti kae: "Izvor i uzrok rata prineva je smutnja i
lukavstvo Bajezida i uzrok to je njegovo ime obeaena" pa nastavlja ovako objanjavati ovu tajnu:
"Bilo je poznato da je Mustafa-paa u poetku bio tijesno vezan
za princa Bajezida. Ali veliki vezir Rustem-paa gajio je mrnju
prema Mustafa-pai govorei da je on jedan od ljudi pogubljenog
Ahmed-pae. Stoga je njega koji je bio mali miriahor, preko preporuke padiahu uinio enidibaom. Onda ga je poslao za sandakbega Safeda. Kako je bilo poznato da je vezan za princa Bajezida, kojeg je princ Selim namjeravao ubiti, 963. (1555-56.) postavi
Mustafa-pau na poloaj lale i poalje ga u slubu princa Selima.
Princ Bajezid poalje za njim ovjeka, htijui Mustafa-pau koji je
doao iz Safeda u Manisu postaviti kod sebe. Namjera mu je bila
da poslije poalje predstavku sretnom padiahu da ga postavi njemu
za lalu. Mustafa-paa, saznavi ovo, odmah posla pismo u kojem
izraava da je njihova veza prekinuta i da je treba uvrstiti. U pismu je reeno: "Za ovog vaeg slugu je lake osigurati vau sreu u
slubi princa Selima, nego to bi to mogao uiniti u vaoj slubi,
ako ovog vaeg slugu ovaj put uzmete kod sebe i pored toga mjesta
u vaem srcu, to nee biti u redu, jer e se shvatiti da ste istupili
protiv padiaha." Rahmetli princ Bajezid je bio daleko od lukavstva
i prevare, iste due i ovjek koji je vjerovao svaku rije koju je
uo.

Uistinu, veina padiaha koja dolazi iz ovoga visokog soja je

istog karaktera. Daemo jedan primjer na tu temu.
Sluao sam od rahmetli Korkut-bega, sina jednog drugog Mustafa-pae koji je bio lala njegova velianstva osvajaa Egre sultana
298

Sahip-kiran je sretna osoba koja se rodila u vrijeme kad se Jupiter i Mars nau
sjedinjeni u jednom znaku, ovo ime je simbol za osvajaa svijeta.

320.

Mehmeda III- neka je nad njim velika milost Uzvienog Allaha:

"Jednog dana je sultan Mehmed, dok je jo bio dijete, sjedio pokraj
bazena dvorca u Manisi i razgovarao sa bliskim i privrenim ljudima.
Kao posljedica nekog sluaja otpoe pria i u njegovom prisustvu
neko ree: "Neki laljivci lau i izmiljaju stvari koje uope ne
postoje." Na to e princ: "Kako je to mogue, kako se moe govoriti o neemu to ne postoji, to uope ne moe biti". Jedan od aga
navede jedan primjer "Na primjer, ako neko za ono to vidi u bazenu kae daje ulsija ili vino, ta osoba lae". Ovaj put princ uope
nije vjerovao: "Ovo je voda, i ako neko kae da je ulsija ili vino,
pa zar to moe rei pametna osoba?"
Svi nerazumni postupci princa Bajezida bili su rezultat spletki i
postupaka na koje ga je nagovorio njegov lala. ovjek pametan
kao Rustem-paa, razborit, sposoban da smisli razna lukavstva i
spletke, nije mogao shvatiti ovu pokvarenost njegova lale (odgojitelja). Naroito stoga to je lala padiahu pisao da mu je princ Selim
rekao: "Sve je ovo djelo Rustem-pae koji princa Bajezida skree
s pravog puta" i "On je taj koji potpaljuje princa Bajezida". Sretni
padiah je vjerovao da je Rustem-paa sklon princu Bajezidu pa je
mislio da veliki vezir sve ovo ini s nekim predumiljajem. Kratko
reeno, slavni lala je uao u slubu princa Selima i upoznao krunskog princa do najsitnijih pojedinosti. Kako je veinu vremena provodio u zabavi i piu, budui se nalazio u drutvu velikih ljudi, u
skladu sa znaenjem izreke "ovjek je na putu svoga gospodara"
on je, poto su se nalazili na istom kolosijeku, uvidio da su potpuno ostali po strani od strasti i udnje za vlau. Na ovo, stavljajui
na lice masku lale koji eli dobro princu, govorio je: "Veliki vezir
Rustem-paa, veina njemu bliskih ljudi i aga, kao dravni visoki
dunosnici dre princa Bajezida, vi ste po naravi skloni piu, teite
zabavi i stalnom druenju s vaim uljudnim intimnim prijateljima.
U ovakvom kretanju stvari, ako ispadne prilika, oni e raditi da
sretnog padiaha udalje od vas i onda postoji mogunost da princ
Bajezid bude prestolonasljednik. Ako se prema ovome ne razmisli
na vrijeme, kada Allahovom odredbom sretni padiah s ovog svijeta preseli na drugi, stanje e izai na zlo. Ako ni od koga ne bude
pomoi, kako se moe doi na vlast u ovoj ulj ulj anosti?"
Princ je odgovarao obeavajui:
321

"Sada da vidimo tebe, kako zna i kako misli da je najbolje

onako postupi, zamisao je tvoja, ako Bog da, ako mi bude suen
prijestol, ti e biti prvi veliki vezir."
Na ovo je lala rekao:
"Za ovo je prvi plan oboriti princa Bajezida u padiahovim oima.
Put za ovo je svesti ga s puta pokornosti i osigurati da se pobuni
protiv padiaha. Za ovo uimo u ovaj posao i neka kao posljedica
bude pobuna."
im je dobio dozvolu princa Selima, Lala Mustafa-paa se
odmah dao na posao i napisao princu Bajezidu pismo puno rijei
koje odaju ljubav i privrenost. U pismu je napisao da se princ
Selim danju-nou opija i zabavlja, da se nalazi u stanju nemara jer
je zbog toga to trai zabavu u piu, digao ruke i od ovog i onog
svijeta pa ako se eli zavriti posao sada za to postoji mogunost
dok je on u ovako obamrlom stanju. Pismo je najprije proitao
princu Selimu, a onda poslao.
Daleko od mrnje i smicalica taj princ ista srca, primivi
pismo povjerovao je lalinim laima jer je to odgovaralo njegovim
eljama. Napisao je odmah odgovor u kome je molio: "Pazite, ne
propustite priliku da uradite na vrijeme ono to je neophodno." Jo
zapeaeno pismo lala odnese princu Selimu i proita mu ga.
Onda napisa princu Bajezidu jo jedno pismo u kojem je pisalo:
"Napasti nekoga na mjestu gdje on spava hajduki je posao, padiahu se nee svidjeti. Ali pisma puna nevjerstva i grdnje javno
proitajte, ako to neete, poaljite peu i araf (valu i feredu) i
druge enske stvari, skupite svoju vojsku i odmah kao padiah podignite svoje zastave i doite, sve to moete izvesti na mejdan
upotrijebite, tada e se vidjeti u kojoj u se slubi nai".
I zbilja, rahmetli princ Bajezid je u potpunosti postupio prema
onome to je reeno u ovom pismu. S druge strane, pod lalinim
utjecajem se pokrenuo i princ Selim. Poslao je sretnom padiahu
ensku odjeu koja je dola od princa Bajezida kao jamak, peu i
ostalo. Sretni padiah je poslao pismo princu Bajezidu u kojem je
stajalo: "Bajezid-hane, stidi se svojih neumjesnih postupaka, dobro
se uvaj, ako eli moju hajir-dovu s bratom lijepo postupaj". Meutim pismo uope nije stiglo Bajezidu u ruke. Jer, opet lalinim
lukavstvom i ujdurmom na putove su postavljeni razbojnici i haj322

duci pa su sva pisma izmeu princa Bajezida i njegova oca odnosili lali. A lala ih je bacao u vatru, a one koji su ih donosili ubijao. S
druge strane je i princa Selima izvjeivao da je kapidije koje je
uputio princu Bajezidu ovaj ubio, a njegova pisma spalio.
ak i tadanji rumelijski kazasker, rahmetli Hamid-efendi ovako
pie: "Jednog dana sretni padiah u velikoj tuzi alio se na princa
Bajezida govorei: "Tolika sam pisma poslao, u njima sam izloio
prava oinstva i sinovstva, savjetovao sam da se lijepo ophodi
prema starijem bratu, nekad sam prijetio, nekad preklinjao, moja
pisma su zavrila u vatri, nuno je da na njega idemo s vojskom."
Nakon to je lukavi lala ovako pripremio svoje smutnje i potvore, izvijestio je sretnog padiaha: "Princ Bajezid je skupio mnogo
odmetnika pod imenom "sretni". U njegovu su se vojsku upisali
anadolski, karamanski, kurdski i arapski odmetnici kao lina straa,
sekbani i tufekije, dananji im je broj petnaest hiljada, a moda
se nae i dvadeset hiljada." Na ovo je njegova ekselencija padiah
naredio anadolskom beglerbegu Denabi Ahmed-pai, karamanskom
beglerbegu Solak Ferhad-pai, ranijem lali princa Selima beglerbegu
Zulkadra, Kejlun Ali-pai i valiji Adane Piri-pai da se sa svojom
vojskom okupe u polju kod Konje i ako bude kakvog pokreta od
strane princa Bajezida neka se trude da pomognu princu Selimu i
suprotstave se odmetnicima. Posebno je odmah poslao zeta princa
Selima, treeg vezira Mehmed-pau Dugog (Sokolovia) sa tri
hiljade janjiara, buljukom silahdara i jo etiri buljuka, etrdeset
topova za tuenje tvrava sa buljukom tobdija, odabranim junacima izmeu dvorskih aua i enigira muteferrika.
UKRATKO O PADIAHOVOM PRELASKU U USKUDAR

966. (s.6.I559) Saznavi za

nedolino

dranje princa
Bajezida, njegova ekselencija padiah, to je vie bio blag u postupcima, to se smutnja poveavala, pa je mislei da e se poslije toga
mnogo muke povui, naredio rumelijskom beglerbegu i sandakbezima ovog ejaleta da uzmu svoje insignije i oruje i da dou i
iskupe se u Istanbulu. Veliki vezir sa janjiarima i ostalom dvorskom gardom i svom ostalom vojskom preao je preko mora pa su
postavili logor u Uskudarskom polju.
28. aban

323

RAT PRINEVA U POLJU KOD KONJE

22.

abana 966. (30.5.1559). Dvadeset drugog dana mjeseca abana,

princ Bajezid je vien u polju kod Konje na elu vojske koju je

iskupio. S ove strane je vezir Mehmed-paa postrojio vojsku u
borbeni poloaj. Kao to je ve bila praksa, topovi za tuenje tvrava poredani su ispred vojske, janjiari su zauzeli svoje poloaje
u redovima iza tekih topova, a beglerbegovi su sa svojom vojskom,
svaki na po jednom krilu, bili nasuprot neprijatelju. Kad su se dvije
strane pribliite jedna drugoj, odmetnika vojska je tako stisla zube
i sa nekoliko alaja tako estoko udarila, da ne bi izdrao ni planinski masiv Elbursa da se nalazio pred njima. Nasuprot njima su se
nalazili karamanski i adanski vojnici. U prvom napadu mnogi iz
ova dva najodabranija alaja popili su ehidski napitak. Ali ostali
vojnici su pritekli u pomo i unitili mnoge odmetnike u borbi
prsa u prsa. Bitka je trajala bez prestanka od izlaska do zalaska
sunca. Kad se spustio mrak, svi su se vratili pod svoje zastave,
dvije strane su se povukle na odmor i odgodile bitku za sutra. Do
jutra su strae budno motrile.
Sa dnevnom svjetlou obje su strane podigle svoje bajrake, ule
opet u borbeni poredak, a tada je Lala-paa, u ime princa Selima,
obiao sve alaje beglerbegova i sandakbegova i svima prenio selame i blagoslov princa, dao im je mnogo obeanja i sa lijepim
rijeima milovao njihova srca, podizao im moral. Strogo ih je upozoravao: "Ako vam Uzvieni Allah da priliku i pobjedu, uvajte
se, nemojte biti pohlepni, koliko puta je pred sami neprijateljski
poraz to otvorilo put nesree pobjednikoj vojsci, dok su bili pred
pobjedom, zbog pretjerane pohlepe stradavali su i nestajali."
Nakon toga se rat ponovo uestio i niko se nije tedio da da sve
od sebe kako bi mogli pobijediti neprijatelja. Uz pomo Uzvienog
Allaha, vjetar pobjede je zapuhao na stranu princa Selima i odmetnici princa Bajezida poeli su bjeati. Nije bilo ni vrijeme kuluka,
poremetili su poredak i rasuli se.
Princ Bajezid, sav u bolu, zajedno sa sinom princem Orbanom,
pobjee prema Amasji. Njegova vojska, koju je tukla padiahova
vojska dok se povlaila, nije mogla pomoi ni sebi ni princu. Kad
su stigli u Amasju, jedan naopak ovjek po imenu Kuduz Ferhad i
324

jedan bezvjemik koji se zvao Aksak Sejfeddin nali su se sa o

vjekom koji se zvao alajbeg Mestare i s jo mnogo nesretnih i srnutljivih ljudi i savjetovali se ta e sada raditi kad im je propao
posao. Dok je tuni i razoarani princ Bajezid lio krvave suze i
dok su njegova etiri sina, princa, neutjeno tugovala, dao je da se
napie jedno pokajniko pismo. U pismu je govorio: "to god sam
uradio, uradio sam to provociran od Lala Mustafa-pae, on me
ponizio." Ovo pismo je poslao padiahu po jednom ili dva o
vjeka. ali ovi su pali u ruke Lala Mustafa-painih hajduka koji su
presjekli putove. O njima se vie nije ulo ni glasa niti im se na
trag nailo.
BIJEG PRINCA BAJEZIDA SA ETVORICOM PRINEVA I
NJIHOVO SKLANJANJE KOD IRANSKOG AHA

Princ Bajezid, koji je shvatio da vie nee moi ostati u Amasiji i da

nee tamo moi izdravati vojsku, silom prilika, sa etvoricom
prineva, plodova njegova ivota i blagajnom koja je lahka po teini a teka po vrijednosti, prolivi krvave suze, oprosti se od svoje
posluge, povue se i ode u perzijske krajeve.
Beglerbegu Sivasa i Ruma, Temerutu Ali-pai 299 , koji se iz straha od princa zakljuao u tvravu poslana je otra naredba: "Ako
princ doe u te krajeve ne smije ostati na miru." Sada su ovaj beglerbeg Ruma Temerut Ali-paa, beg Maletje Tajfun-paa, njegov
brat Mustafa-paa i beg Antepa Husrev-paa, krenuli za princem i
gonili ga kao divljeg medvjeda. Najzad sustigli su ga u mjestu
Saatukuru. Ali uz princa se nalazilo dvanaest hiljada boraca koji
su u svakom trenutku bili spremni poginuti za njega, pa se zametnula estoka bitka. Veina vojnika iz tri sandaka tamo su pali kao
ehidi, ostali su, vidjevi da nemaju nikakvog izgleda, pobjegli
nazad. Ajas-paa, beglerbeg Erzuruma, stariji brat Koda Sinan-pae
osvajaa Halkulveleda i Janika, nije uspio zaprijeiti put princa i
onih koji su u njegovoj pratnji. ak je, saznavi da im treba potkavica i avala poslao nekoliko tovara tih proizvoda. Zbog toga je
princ Selim poslao predstavku padiahu pa su Ajas-pau pogubili.
299

Temerut Ali-paa je bio Bonjak. Vid. biljeku 223.

325

Tu je bio i poetak neprijateljstva izmeu Sinan-pae i Mehmed-pae Dugog (Sokolovia). Beglerbegluk Erzuruma, smatran od
svih u ovom ratu vrlo znaajnim, predat je Mustafa-begu, begu
Malatje. Sandakbegluk Pasina dat je na upravu Husrev-begu.
Ali, jasno se vidjelo da je veina vojske u ovaj rat krenula sa izvjesnom nezainteresiranou. Jedan od razloga ovakvog stanja je
da su na obje strane islamski vojnici i prinevi i da imaju sinove
padiahskog porijekla. U toj situaciji se stvari mogu okrenuti i
naopako, razmiljali su da moe pobijediti jedan ili drugi. Kod komandanata se nije vidio nikakav nedostatak, ali vojska je ratovala
bezvoljno. Glavni razlog da se u ovakvim ratovima ne stremi eljenom cilju je upravo ovakvo stanje. Kad su stvari na ovo izale, dat
je dopust rumelijskoj vojsci zajedno s njihovim beglerbegom, Kizil
Ahmedli Mustafa-paom i anadolskoj i karamanskoj vojsci sa njihovom beglerbegovima, pa su se vratili u svoje krajeve. Princ
Selim je dobio padiahovo nareenje da zajedno sa dvorskom straom i vezirom Mehmed-paom ide zimovati u Halep. Nakon to
su u uitku i raspoloenju proveli tamo zimu, princ se vratio u
mjesto svoga sandaka Konju, a Mehmed-paa se zajedno sa dvorskom vojskom (Kapikulu), vratio u Istanbul.
0 OTPUTANJU LALA-PAE SA MJESTA LALE

Veliki vezir Rustem-paa je znao da sva ova smutnja dolazi od

strane Lala Mustafa-pae300 , ali nije o tome sretnom padiahu mogao govoriti sa sigurnou. Ali kako god bilo, imenovao je poekog sandakbega Tutunsuz Husejin-pau za prinevog lalu, a
Mustafa-pau je imenovao poekim sandakbegom. Kad je za
ovo saznao princ Selim molio je sretnog padiaha da obustavi ove
izmjene. Ali padiah nije prihvatio da Mustafa-paa ostane na
300

Lala Mustafa-paa Sokolovi, brat Deli Husrev-pae. Na dvoru sluio kao

berberbaa, rnirakor i enegir, a onda je odreen da slui kao lala (odgojitelj)
princa Selima. U spletkama oko borbe za vlast pomogao je princu Selimu da
poslije oeve smrti zauzme prijestol, s jednim ciljem da se on domogne mjesta
velikog vezira. Ne mogavi doekati smrt roaka Mehmed-pae Sokolovia,
organizira atentat na njega, ali opet mjesto velikog vezira nije pripalo njemu.
Umro je 1580. godine.

326

mjestu lale, meutim, da bi djelomino udovoljio sinu dao mu je

temivarski ejalet. Ali paa nije htio ni ovo prihvatiti i opet je
uputio predstavku princu Selimu alei se da "problem sa princem
Bajezidom jo nije rijeen, da e se sluba lale tek poslije toga
trebati razrijeiti i da je sve ovo dao napraviti Rustem-paa zbog
izdajstva." Na ovo je Mustafa-paa upuen za beglerbega Vana da
bi bio blizu Irana.
Jedini cilj Lala Mustafa-painog organiziranja jedne ovako velike smutnje je da u vrijeme dolaska princa Selima na prijestol sa
sigurnou dobije mjesto velikog vezira. Ali Uzvieni Allah koji
upravlja svime nije mu ukazao tu sreu. U blagoslovljenom vremenu milosrdnog padiaha nije jo vien jedan dogaaj koji toliko
obara ast vladarskog mjesta. Zbog toga su stradali toliki muslimani. Uistinu, onako kako je to objasnio i A11-efendi, iako je lala
povukao stvari na jednu stranu, Allah mu nee tome udovoljiti.
Nadajui se panji i uvaavanju od rahmetli sultana Selima, i u
vrijeme njegove vlasti je poinio tolike nesree, tolike neoprostive
greke koje su do srca zaboljele. ak i u osvajanju jedne zemlje
kao to je Cipar toliko je truda i napora uloio, i sve to uzalud.
Kasnije, u vrijeme sultana Murada, usprkos tome to nisu nikom
polazila za rukom osvajanja u Iranu, nije smatran dostojnim da mu
se taj posao povjeri. Zatim, kad je umro vezir Ahmed-paa, iako je
bio drugi vezir i otvoreno pretendirao na mjesto velikog Vezira,
opet je peat velikog vezira poslat Sinan-pai koji je u to vrijeme
bio sedrar u Iranu i vezir najnieg ranga na divanu, a Lala Mustafa-paa je postavljen za njegova zamjenika. Kad je odselio sa ovog
bolnog i munog prolaznog svijeta jo se jednom potvrdila ona
poslovica "Pohlepnik ostaje praznih aka".
TEKO STANJE PRINCA BAJEZIDA
NAKON PRELASKA IRANSKE GRANICE

Nakon to je proao nesretni prijelaz zvani Saatukuru, princ

Bajezid je stupivi na podruje Revana, naiao na veliku panju
ahkulu sultana koji je bio han u Revanu. Obavijestio ga je da se
ah Tahmasp u to vrijeme bavio nekim neprijateljima na stranama
Esterabada i objasnio mu da treba ekati glas aha, a da mu on ne
327

moe dati doputenje da ide dalje. Tako je silom morao ostati dugo
vremena u Revanu.
im je saznao za ovo, ah je odmah odgodio rjeavanje problema sa neprijateljima na stranama Esterabada, vratio se, i kad je
doao u prijestolnicu Kazvin, dozvolio je da princ doe u prijestolnicu do njega. Uvijek je govorio svojim blinjim: "Ovo nam je
veliki dar od Boga kao uzvrat za Elkasa". Kad se princ pribliio
Kazvinu, ah je poslao vezire, zastupnike i druge dravne velikae
da ga doekaju. Kad su se nali sa princem, ponaali su se prema
njemu sa velikim potovanjem i uvaavanjem. Za uzvrat iskusni i
majstorski ratnici koji su doli iz Anadolije pokazali su Irancima
predstavu jedne ratne igre, pa su se u rukovanju orujem prikazali
tako vjetim i tako spretnim da su ih Iranci gledali otvorenih ustiju.
U to vrijeme Kuduz Ferhad i mnogo hrabrih junaka koji su sa
visokim oficirima inili kimu prineve vojske traili su dozvolu
rijeima: "Ne ispustimo ovu priliku da nam ime bude slavljeno do
smaka svijeta, s vaom dozvolom da pobijemo Irance". Na ovo je
princ strogo upozorio i zabranio: "Nemojte da neko to uje, da
niste te rijei vie uzimali u usta, inae ko to jo jedanput spomene
ja u ga svojom rukom ubiti." U glavama nekih od njih rodila se
takva misao da ako bi bio ubijen ah da bi princ mogao ovladati
iranskom dravom. Ali ova zamisao je bilo daleko od razuma i
logike. Jer sve seosko stanovnitvo je openito bilo neprijateljski
raspoloeno prema sunnijama i nema nikakve sumnje da bi s napadima na svakoj strani na kraju unitili anadolsku vojsku.
Tako su se dvadeset treeg dana mjeseca safera devetsto ezdeset sedme godine301 susreli sunnije i iije kao to se na nebu u jednom znaku sjedine planete Venera i Jupiter i kao otac i sin su se
milovati i njeno i prijateljski razgovarali. ak, kad su ili u ahov
saraj pod nogama su im bili prostrti cvjetni ilimi, a prineva ramena su zasuta sa trideset tabaka napunjenih zlatom, srebrom, biserom, pirozom i jakutom. Iskazali su neobinu radost i veselje. U
to vrijeme je ah, dok su sjedili na jednom zatvorenom balkonu,
stavio svojom nesretnom rukom vrijednu i skupocjenu kapu ukraenu zlatom na prinev saruk i time objelodanio svoju veliku
301

5.11.1559. godine.

328

naklonost prema njemu. Kad je princ htio ii u svoj konak, darovao mu je devet rasnih konja ukraenih s kraja na kraj zlatnom
opremom. Ovaj put u prinevoj dui se probudio osjeaj ponosa
osmanske vlasti pa je pozvao aha u goste u svoj konak pet dana
kasnije, od dvora do konaka itav put dao je zastrijeti skupocjenim
pokrivaima, onima koji su u njegovoj sviti toliko je poklonio dragulja i drugih vrijednih stvari da im nije bilo broja. Darovano je
tano pedeset konja ukraenih zlatnom opremom, nekoliko kesa
zlata i srebra, tasove pune bisera i dragulja, ukraen ma i handar,
tkanine za tisuu odijela. I Tahmasp se opet potrudio prirediti jo
jednu svetkovinu. Na toj svetkovini je darovano tristo kesa novca,
nekoliko pari konja, mnogo tkanina srmom vezeno i dvanaest pribora za jelo raenih od zlata i srebra, njegovim agama i vojnicima
obilja raznih kaftana i odjee.
Tako su s obje strane napravljene svetkovine i darivanja i nakon
takve pompe i prikazane ozbiljnosti i ljubavi, lukavi ah je uao u
jednu drugu igru. Rekao je princu:
''To to se nalazi ovoliko vaih slugu na jednom mjestu proizvodi
odreenu stisku i guvu. Svakako je i vama to teret. Ako to smatrate odgovarajuim, neka se poalju na zimovanje kod banova i
sultana svi osim vaih aga. Mnogima je putni umor sigurno dosadio, sigurno vie niko mimo i ne spava nakon toliko dugog puta.
Ukratko, neka se svako smjesti na neko mimo mjesto neka tamo
uiva gostoprimstvo i mimo boravi. U budunosti, kad se nemilosrdna sudbina bude eljela vratiti, mogue je da se svi iskupe."
Iako princ nije neto ovako elio, u brizi da ne ispadne neki nesporazum, htio ne htio, bio je prisiljen prihvatiti ovaj prijedlog i
tako je raspustio svu svoju vojsku.
SLANJE IZASLANIKA OSMANSKOG PADIAHA I
TRAENJE DA SE PRINC VRATI NAZAD

Ali kad je sretni padiah saznao kakva se bliskost razvila izmeu

aha i osmanskog princa, poslao je ahu s pismom jednog junaka
po imenu Sinan-beg koji je bio jedan od sandakbegova. I princ
Selim je sa svoje strane poslao sa lijepim pismom u Iran urak
-agu, svoga mirahora i nedima. Mnogo se truda uloilo da se preda
329

princa Bajezida ovim izaslanicima. A ah je sa pismenim odgovorom padiahu uz Sinan-bega poslao jednog senilnog starca po imenu kapetan Tabut-aga. A princu Selimu poslao je Sejfuddin Eri-agu i jednog ovjeka po imenu Zulkadirli Bahtijar kojeg je hvalio
da je "najodaniji prijatelj i moj sluga od oca i od matere"i uputio
ih zajedno sa Durak-agom. U pismu koje je ah uputio princu pisalo je ovo:
I mi smo uvidjeli da je princ Bajezid neotesan neznalica i osoba
koja se ogluuje o pravo i nareenje oca i starijeg brata i da je poinio bezbrojne nevaljaltine i pred brojnom vojskom koja ga je
napala, vidjevi u ta je upao, bio je prisiljen bjeati i vjerujui da
se moe osloniti na vrste temelje prijateljskih veza izmeu vaeg
velianstva i nas, s nadom da zamoli zauzimanje da mu se oproste
grijesi, doao je do vaeg iskrenog prijatelja. Hvala Uzvienom
Allahu da nije doao nekoj hravoj osobi koja ne eli vae dobro.
Dobio je kaznu za neumjesne stvari koje je poinio i za postupke
koje je napravio skretanjem s pravog puta, sam se, u nemoi i slomljene volje, pokajao i traio oprost. U skladu s znaenjem ajeta:
"Allah najvie cijeni pratanje onima koji su zgrijeili i blag
postupak onih koji se naljute." 302 , treba postupati, prihvatiti ispriku
i oprostiti, a cilj toga je dospjeti u Boije zadovoljstvo i stei Pejgamberov blagoslov.
Njegovo velianstvo padiah Sulejmanovog ugleda su ukazali i
zahtijevali da ga ja uhvatim i predam. Zapravo jedan takav postupak meni i mojim precima nije nikad bio u obiaju ni praksi. I u
starim su se vremenima osobe koje su neto skrivile i zgrijeile,
bjeei iz straha od sultana, sklanjale u vae visoko i sretno utoite
i spaavale se od pogubljenja i kandi odmazde. Ostvarivanje toga,
to jest vraanje princa Bajezida natrag, nije dobro ako postoji mogunost za neki bolji put. Kad je njemu proitano vae blagoslovljeno pismo izrazio je kajanje za svoja runa djela i postupke i u
suzama je tugovao. Rekao je: "Ako me poaljete tamo prije nego to
budu oproteni moji grijesi, bljesnut e padiahova ljutnja i grdnja
i sigurno je da e i mene ubiti kao i rahmetli princa Mustafu." Stoga
je s mislima na ast padiahovog vladanja napisano ovo pismo kao
302

Kur'an, Abese, 34.

330

odgovor i od njegova velianstva padiaha moli se za princa

Bajezida, koji je uronio u more grijeha, a u skladu s naim iskrenim
prijateljstvom u koje nema nikakve sumnje, da napiete jednu garanciju koja bi dola kao pouzdanje za prinevo srce i poaljete
ovom vaem iskrenom prijatelju pa da onda budemo na usluzi kako
je dostojno asti obje strane.
U vaem asnom pismu napisan je prekrasni stih Sa'dija irazija303, neka mu Allah ukae milost i bude njime zadovoljan, koji
mirie kao mous, a sroen je prekrasnim stilom:
"Da dva ovjeka ne bi napravila hravo djelo
neka se hravi ne nau u dobru
Jer dobri ljudi opet ine dobra djela
To je ono to ih grli."

Ako se ovim stihovima pridoda i slijedea strofa, to bi bila najblie, najdostojnije izreena istina o ovjenosti i dobroinstvu:
"Feridunje rekao kineskim slikarima
Da ovo napiu na njegov saraj:
-E prijatelji, tamo se lijepo drite prema dobrim
Jer dobri su dobri, gdje god bili da bili. "

ah je jednim pismom odgovorio na pismo dobroudnog padiaha i pismo princa lijepih postupaka i nadajui se da e se Bajezidove krivice oprostiti dodao je osmanskim izaslanicima svoje i
poslao ih.
Ali ja sam u mladosti poznavao dvije osobe koje su znale sutinu
ovog problema. Jedan je Sinan-aga koji je odgojen u slubi gore
spomenutog Durak-elebija i koji je bio buljuk ulufedija za vrijeme dok je princ Selim bio prestolonasljednik. Ovaj Sinan-aga je
kao nagradu za svoje sluenje u ulafedijama Srijemskog sandaka
dobio timar i bio se smjestio u kasabi Grocka. On je starac koji
303

Sa'di irazi (587./1191. - 691./1292. Perzijski pisac i pjesnik svjetskog

glasa. Svoj dugi ivot je utroio tako to je trideset godina izuavao nauke,
trideset godina je putovao, a trideset godina proveo izoliran u pobonosti.
Napisao je vie djela od kojih su najpoznatija Bostan i Gulistan.

331

razumije stvari, dobar ovjek. Izgleda da je bio u izaslanstvu zajedno sa Durak-elebijem. Prema njegovom kazivanju, ah je najprije
predloio da se princu Bajezidu da na upravu bagdadski ejalet, ako
se ne bude smatralo umjesnim dati princu, onda moli da se da njemu.
Izaslanici na ovaj prijedlog nisu dobili nikakav odgovor.
Druga od dvije osobe koje sam poznavao u svojoj mladosti je
Plr1-efendi. Ovaj ovjek je bio blizak prijatelj Sinan-paazade
Mehmed-pae, osoba uena, sposobna i dobar znalac povijesti.
tavie bio je jedan od uenika pisara ehaje na aginskoj kapiji u
vrijeme pohoda na Iran. On je rekao da je stari senilni izaslanik
Tabut aga traio od padiaha Bagdad upravo za sebe kao uzvrat za
predavanje princa Bajezida. Veliki vezir mu je rekao: "Odgovor
za ovo se nalazi kod mene, izaite van i dobit ete odgovor", pa je
ovim rijeima mnogo ponizio izaslanika i odgovorio mu slijedeim
rijeima:

"Va ah, u skladu sa vladarskim obiajima, nije u svome pismu napisao nita nelogino, a ti si tako nepristojan, ako su to i
samo prazne rijei jesi li ti toliki neznalica da neto tako uradi ili
iz straha ili iz prisile. Mi se ne bojimo ni princa Bajezida ni vaeg
aha da bismo pali na tako niske grane da za njega dajemo zemlju.
Princ Bajezid je godinu-dvije podigao bajrak pobune i zasvirao u
rog i bubnjeve da okupi pobunjenike. Osim nekoliko anadolskih
razbojnika i hiljadu-dvije gologlavih Bozok Turkmena nije vie
mogao nikoga nai. Od padiahovih slugu, uivaoca ulufe i dirlika
nije mogao izdvojiti nijednog ovjeka. ak su mu sluge koje je
padiah poslao da slue princa, kad je ovaj podigao ustanak, okrenule lea i vratile se na padiahovu stranu. Ako ah ustraje na prkosu, jedinstvo i prijateljstvo uvreno izmeu dvije strane okrenut
e se na neprijateljstvo. Jer padiah koji je vrst vjernik, kao to
znate otprije, lovac je na neprijatelje i protivnike. Dobrotom Uzvienog Allaha, on je u stanju doi, i uzeti iz vaih ruku princa, htjeli
vi to ili ne htjeli. Ali nikada se ne ustee od zamisli da se ne treba
bilo emu suprotstaviti da bi se uvrstilo prijateljstvo i produbila
iskrenost pa ak i dobila bogata nagrada."
Nakon toga poslani su u izaslanstvo: Sofu Ali-paa ranije lala
princa Selima, ovjek koji je bio poznat po tome to je na svakom
mjestu i ukraenim rijeima umio govoriti, zatim kapidibaa
332

Hasan-aga, a ispred princa njegov kapidibaa Kara Ahmed-aga,

oni su nosili vrijedne tkanine i stvari kao darove ahu kojim bi ga
pribliili padiahu.
S druge strane, krivovjerni ah je pripremio jedan izgovor da bi
prinevu vojsku odvojio jedne od drugih jer ako bi trebao uhvatiti
princa, hiljade ljudi u njegovoj pratnji se ne bi odmah predalo,
tukli bi se i mnogo bi se krvi prolilo, zato je njegovoj ekselenciji
princu ovako rekao: "Imamo jedan vaan posao u okolini Esterabaa, moramo odgoditi na susret s vama. Sada od vas molim da
mi date nekoliko hiljada vaih vojnika da me podre u tome za nas
vanom poslu." Ugledni princ se nije mogao suprotstaviti ovom
traenju, izdvojio je svoje najbolje vojnike i na elo im je kao serdara stavio svoga kapidibau Arap Mehmed-agu. Ali ah, koji je
iznutra bio sami vrag, nije se ni ovime zadovoljio, naredio je hanovima i sultanima koji idu zajedno sa prinevom vojskom da lijepo postupaju s Anadolcima da bi pridobili njihovu naklonost.
Hanovi i sultani su stalno priredivali svetkovine za Anadolce, iskazivali im uvaavanje i nisu se ustezaH da naprave bilo ta to bi
ih oraspoloilo. Kao posljedice ovoga, veina iz ove skupine lutalica bez interesa za vjeru, mezheb i naciju, a moda ih je veina i
ranije osjeala sklonost prema ahu, okrenula je leda princu i povezala se sa ahom. Kad su odnijeli pobjedu na mjestu gdje su
otili, ove veze su se jo vie uvrstite. Kad su se vratili nakon pobjede, opet sa veselom vijeu i radou, ah im je priredio prijem
u svome vrtu. Kasnije su etali vrtom, neki su se izdvajali, a neki
skupljali u grupama. Spomenuti Arap Mehmed, ovjek crna lica,
nije se odvajao od krivovjernog aha. U jednom trenutku, ne primjeujui da im se iza leda nalazi jedan prinev sin, mislei da je
izvukao aha na osamljeno mjesto, rekao je:
"Moj ahu, pazite se, nemojte biti nemarni, ovaj ovjek zle udi
i neiskusan, koji se pobunio protiv svoga oca i brata, podstrekava
sa hiljadu obeanja jednog-dvojicu pukara da vas ubiju." ah
na ovo nije ni obratio panju i zbog bolova u stomaku izvukao
se jednim sporednim izlazom prema dvoru. Ali njegovi veziri
Masum-bej i Hasan-hej nastavili su jednako astiti princa, ispriali su aha, uzeli princa i sa svjetiljkama ga ispratili do njegova
konaka.
333

Meutim,

Iranci su odmah shvatili razlog ahovog loeg stanja,

su grditi strance i ponaati se neprimjereno kako to do sada
nisu nikad inili. Nikakve sumnje nije bilo da je ah zanemario
princa, ali razlog tome nije se mogao nikako dokuiti. Vrlo tuan i
neraspoloen princ se vratio u konak. Ovdje je prinev sin koji je
uo ta je rekao Arap Mehmed ahu, doao u oevo drutvo, tresnuo kapom o pod i objasnio ono to je uo. Princ ih odmah okupi,
dade da se dovede Arap Mehmed i odsijee mu glavu. lako je bilo
potrebno o ovome povesti malo rasprave, on to nije napravio i nije
dozvolio nikakvo izmotavanje.
Bezvjemik po imenu Aksak Sejfeddin i obijesni pas, budala i
sekbanbaa Miralaj Mestan bili su jako uznemireni ovim prinevim
estokim postupkom. Mislei da e se princ i na njih naljutiti otili
su odmah ahu i rekli "Princ Bajezid je ubio jadnog Arap Mehmed-babu koji je osim toga to je sluio njemu i njegovom bratu, rekao savjetujui ga: "Ovaj plemeniti ah je tebi pomogao i uvao te
i zato si odluio da mu nanese nepravdu. Tim povodom, poto
smo i mi istog miljenja, poslije ovoga im nae priliku i nas e
ubiti, mi se preporuujemo plemenitom ahu, tagod hoe da uradi,
neka radi."
ah je prihvatio lai ovih ljudi i povjerovao da je princ osoba
koja na sve strane sije smutnju. Dao je nadu onima koji su mu
doli, podrao ih i prihvatio. Slijedeeg dana su Perzijanci koji su
prekrili rije doli u prinev konak. Kad su pretjerali sa nekim
neumjesnim postupcima, Kuduz Ferhad i nekoliko hrabrih drugova
su se potrudili da ih otjeraju kako su znali i umjeli rijeima:
"Pravo je da nas jo vie brukate, jer kad smo doli u Kazvin
nismo uinili to smo mogli uiniti nego smo pazili na prinev
bater" time su objelodanili da se sada kaju to tada nisu unitili
Perzijance. Znajui da e mu doi glave jadni princ Bajezid dovede
sebi sinove i ree im: "ta e biti s vama poslije mene, barem da
budete ubijeni svijetla obraza s moje strane." I dogovore se da ih
ubiju. Saznavi za ovu odluku princa Bajezida, ah ree: "Kakav
je razlog da ovi budu odmah ubijeni, nije dolo do nesporazuma
na relaciji otac-sinovi, kako je to udna stvar". alio je nad tim i
naredio ljudima princa Bajezida da ko bajagi njih pobiju. Ustvari,
princu i njegovim toboe ubijenim sinovima poslao je kaftan vezen
poeli

334

srmom i poslastice. Sutradan je pozvao na sveanost kao toboe

za uspomenu. Kad se ilo ahu i stizalo se do gubilita koje e se
obruiti na glavu, a idui ahu svakako se tuda mora proi, desetpetnaest delata su se bacili na princa Bajezida i potpuno ga spengali. Uhvaeni su i njegove age i sluge koje su bili u njegovoj pratnji i vie od hiljade onih koji su radili s konjima ili bili najamni
radnici u Kazvinu, one koje su podigli glavu su pogubili, a one
koji su pogeli glavu su uhapsili. Poslani su ljudi i sinovima princa
Bajezida, svakog od njih, da bi bili uhapeni, poslali su kod jednog
hana. U ahovo ime oduzet im je sav imetak, hrana, sve vrijedne
stvari i oruje, mnogo dragulja, srebra i zlata.
Ovaj nesretni dogaaj se zbio sredinom mjeseca demazijelevvela devetsto ezdeset sedme godine304 Ali ah se i poslije toga,
zbog lukavstva i smutnje, pokazivao vesela lica. Jadnom princu
ovako se obratio: "Iako je ovo neugodno stanje trebalo iznijeti na
vidjelo nakon dogovora s vama, to nije uinjeno, to je jedina greka koju smo prema vama poinili. Znajte da je na izaslanik otiao
vaem ocu i tada ga je obavijestio rijeima: 'Rasijani princ se pokajao za ono to je poinio, one koji su ovo skrivili mi smo po naem nahoenju pogubili i da bi se sprijeila mogunost pobune on
sam je uhapen.' Svakako ne elite ovog vaeg iskrenog prijatelja
napraviti lacem koji izgovara la i kad nije na to prisiljen. Da bi
ostali vezani za nau zakletvu, pogubljeno je nekoliko osoba, a
bilo je potrebno da i vi budete na neki nain zatoeni. ta se moe,
ovo je ispalo na vau tetu."
Ovim rijeima je ah rasplakao princa i igoui ga jo vie poveao njegovu ranu.
DRUGI DOLAZAK IZASLANIKA SRETNOG PADIAHA

Kad su dolazili osmanski izaslanici predali su ahu pisma od padiaha i princa Selima, a posebno su i usmeno izrazili ono to su oni
traili, na to je ah odgovorio: "Mi ne istupamo protiv padiahovog traenja, drei se puta prijateljstva i jedinstva ne odstupamo i
ne idemo drugim putem."
304

12.2.1560. godine.

335

Ali ah je, da bi bio od padiaha darovan i da bi stekao naklonost, opet smislio jedno lukavstvo. Po jednom nesretnom ovjeku
po imenu Bearet, koji je bio njegov kapuaga, poslao je jo jedno
pismo. U ovom pismu ah je napisao: "Kad je svojevremeno princ
Bajezid kroio nogom u zemlju ovog vaeg iskrenog prijatelja, u
sporazumu koji je s njim napravljen odlueno je i zakljueno da
nee biti predat ako bude zatraen od padiaha. Ali ovaj put, da ne
pokvarimo vae zadovoljstvo, odlueno je da se princ vrati nazad, meutim da ne bismo pogazili nau zakletvu, nali smo nain
da ga ne predamo vama nego da ga poaljemo princu Selimu."
Ovim je ah htio uspostaviti bolje odnose sa princem prestolonasljednikom nego sa ve ostatjelim padiahom i tako ponovo postii svoj
cilj. Ovako e i mir biti obnovljen i bit e postignuta stabilnost.
Kapu-aga Bearet, koji je izabran za izaslanika, stigao je s
ovom veselom vijeu princu Selimu poetkom mjeseca redeba
devetsto ezdeset sedme godine305 . Kako je tada princu Selimu bio
dat na upravu sandak Kutahija, a njegovom miljeniku princu
Muradu sandak od Akehira do Manise, gdje se i on tada nalazio,
Selim se silno obradovao. Sada, sa vijestima koje su dole iz Irana,
radost se jo vie poveala. Ponovo su ahu poslani izaslanici, i to
ispred padiaha Husrev-paa, beglerbeg Vana, i kapidibaa Sinan-aga poznat kao zet Lalazade, i ispred princa Selima aubaa Ali-aga koji je dobar govornik i ovjek koji zna svoj posao. Ovi izaslanici su traili da budu predati princ Bajezid i njegovi sinovi. Tako
su predati prinevi u ove nesretne dane, u sedmici tunog mjeseca,
petnaesti dan mjeseca muharrema devetsto ezdeset osme godine306
i s njima je posao zavren. Neka im se smiluje Uzvieni Allah.
Jadni i nesretni princ Bajezid tako je odselio sa ovog muitelj
skog i tjeskobnog svijeta. Njegov otac i stariji brat su, umjesto da
plau, radili na pogubljenju njega i njegovih sinova, bili su uzro
nici njihove smrti i radovali se.
Teko onoj djeci kojoj je dumanin roena mati.
ah je najprije pitao Sinan-agu: "Bi li poznao princa Bajezida
da ga vidi". Izaslanik je rekao: "Vidio sam ga u djetinjstvu, a dosta
305
306

28.3.1560. godine.
6.1 0.1560. godine.

336

mu puta i sluio, u svakom sluaju brkovi i brada koje sada ima na

licu ne mogu biti prepreka da ga prepoznam, mislim da u ga poznati
po oima i obrvama." Na to je sirotom princu odrezana kosa i brada
pa je takav predat. U vrijeme predaje imao je na glavi veliki saruk, a
na tijelu staru odjeu. Pokriva za konja mu je bio od jeftinog vunenog platna zelene boje. Slabine su mu bile omotane obinim pojasom.
Krivovjemi ah je pripremio sve ovo postupajui tako zbog duboke mrnje koju je osjeao prema osmanskom vladaru i na taj je
nain pokazao svoju neovjenost. Ali narod Kazvina je bio u velikoj tuzi. Osim alopojki i hiljada prokletstava iskazanih izaslanicima, izricali su i na tisue zastraujuih kletvi na raun aha.
Ranije spomenuti Ali-aga odnio je mrtva tijela u Sivas i tamo
su pokopani. Sada je nad njihovim mezarom napravljeno visoko
turbe. Za njihove due se svaki dan ui Kur' an. Izaslanik je odatle
doao do princa Selima i obavijestio ga o ovom stranom dogaaju
do u pojedinosti. Kako se posao ovako okonao, u skladu s naredbama, oni koji su obavili posao bogato su darovani. S druge strane,
kako je ranije ugovoreno, od strane padiaha je dato tristo tisua
zlatnika, a od strane princa jo sto tisua zlatnika kao nagrada.
Darovi pripremljeni za aha poslani su do mjesta Kazabad po et
vrtom veziru Pertev-pai, a odatle po lljas-begu, begu arki Karahisara i po prinevom starom izaslaniku Kara Mahmud-agi odneseni su
u Kazvin i predati ahu. Od strane aha je opet upueno razne robe,
zlatom ukraenih mushafa i drugih knjiga, mnogo dragocjenih stvari
i oruja pa su prijateljstvo i bliskost meu dvije strane poveani.
SLANJE VOJSKE DA SE OSVOJI MALTA
I NJEN POVRATAK BEZ USPJEHA

Godina 969. (1562.). U to vrijeme su komandant mornarice Pijale-paa i Mustafa-paa, stariji brat Kizil Ahmedli ems-pae koji je
postavljen za serdara sa tristo brodova, kadirga, kalite, bara i
batarda307 , s iskusnim junacima, janjiarima, debedijama i tobdijama sa hiljadama strijelaca-pukara razvili jedra prema Malti.
307

Ovo su razni tipovi tadanjih ratnih brodova, kojima je teko dati sadanji
adekvatan naziv jer se sada takvi brodovi ne proizvode.

337

Tadanji veliki vezir Semiz Ali-paa308 , veseo i aljiv ovjek, zajedno sa ostalim vezirima, u skladu s tradicijom, ukrcao se na komandantovu batardu i zaelio mornarici sreu.
Odlazei odatle Ali-paa je u ali rekao drugim vezirima: "Obojica su poznati kao ljudi skloni ejfu, poslali smo dvojicu jarana da
gledaju otoke, a brodovi su im svakako puni berea i kahve. Ne
znam ta e uraditi, ali e im bere i kahva podosta trajati." Rekavi
to ukazao je da obojica nemaju isto srce i spomenuo je njihova
razna nevaljalstva.
U to vrijeme Turguta-paa 309 je bio beglerbeg Tripolisa. Od
strane padiaha su upozoreni: "On najbolje poznaje stanje otoka
Malte u svakom pogledu, take tvrave koje treba tui, gdje treba
postaviti rovove i zaklone. Pazite, nemojte postupiti mimo njegova znanja." Ali kad su ovi stigli do Malte, Turguta-paa jo nije
upotpunio mornaricu Tripolisa i zbog toga nije mogao ii s njima.
Kapudan-paa i serdar ga nisu ekali ni nekoliko dana. Odluili su
slijedee: "Saekajmo ga da opsjednemo Maltu, ali potrudit emo
se da zauzmemo tvravu St. Rem koja je tvrda kula koja dominira
Maltom, do tada e doi Turguta i nakon toga idemo na Maltu".
Tako su napravili rovove i vrsto opkolili St. Rem.
Ali ni spomenuta tvrava sa stajalita tvrdoe nije uope zaostajala za Mal tom. Kad je sedam dana kasnije doao Turguta, mnogo se rastuio to su se zalijepili za St. Rem. Govorio je alei se:
"ta nam vrijedi da uzmemo St. Rem, da sagradite deset St. Rema,
dok ne zauzmete Maltu, nije mogue uzeti otok." I pored toga, uz
pomo Turgute, sedamnaesti dan je osvojen St. Rem. Ali ta vriSemiz Ali-paa je po Uzunariliju (Osmanli Tarih, II cild, Ankara, 1975.,
str. 551) i po Baagiu (Znameniti ... , str. ll) porijeklom iz Prae koja je tada
pripadala Hercegovakom sandaku. Po Danimendu (lzahli Osmanli Tarihi
Keonolojisi, V, str. 18) je Slaven iz Dalmacije. Veliki vezir je bio 3 godine,
ll mjeseci i 19 dana, od 10.7.1561-28.6.1565. kada je umro.
309 Turguta ili Turgut-reis, sin Velija, je roen u jednom selu u nahiji Seroloz,
koja pripada Mugli. Bio je ]event, a kasnije reis (kapetan) broda. Zarobljen
od enoveana, osloboen je kad je Barbaros Hajreddin bio pred eno vom.
Kasnije je vodio mnoge uspjene pomorske bitke. Bio je beglerbeg Tripolisa
(u Libiji) na kojoj je dunosti poginuo od jednog topovskog gelera, opsjedajui Maltu (18. juna 1565.). V. Uzunarili, Osmanli Tarihi, II e. Ankara,
1975., str. 389-390.
308

338

jedi, odabrani borci su ranjeni, a mnogo osoba su postali ehidi.

Ukratko, i oruje boraca koji su bili u borbi se pokvarilo. Turguta
-paa je istinski alovao. U osvojenju St. Rema ratna sredstva i
oprema, kao i hrana, su se veinom istroila.
Bez obzira to je to tako, na kraju su se opet okrenuli Malti,
iskopali rovove i poeli tui tvravu. Ali osvojenje je ekalo svoje
vrijeme, tada ono nije bilo sueno jer su poele iskrsavati neke
prepreke. Turguta-paaje ranjen od eksplozije topa. Neki kau da
je ranjen gelerom neprijateljskog topa, a neki da je od naeg topa.
Odakle god bilo da bilo, kao posljedica ranjavanja, on je popio ehidski napitak i zaboravio ovaj oholi svijet. Nek milost Uzvienog
Allaha bude nad njim.
Mislei da neto svakako treba poduzeti, serdar je vojsku poeo
bodriti obeanjima, a pored toga ih je astio i darivao, pa im i
plae poveao. Kapudan-paa nije uope pridavao toliku vanost
Turguta-pai, koji je bio borac ravan njemu, nije darivao gazije
koji su bili u njegovoj slubi i levente iz njegove mornarice.
Kapudan-paa nije mnogo do ovoga drao i nije mnogo cijenio ni
sluao ni serdara. Tako su meu njima odnosi zahladnjeti pa su se
najzad proli zauzimanja tvrave, neuspjeno i s velikim gubicima
vratili su se u Istanbul.
U Istz -1bulu su krivili jedan drugog. Navodno dok je pucao top,
kapudan-paaje upozoravao tobdije. "Neka top ne puca, serdar je
na podnevnom drijemanju." Artiljerci su krivicu svaljivali na serdara govorei: "ta da radi ovako upozoren tobdija, koliko je samo
truda uloila islamska vojska." Potroeno je uzalud toliko robe i
novca, a toliko gazija je izgubilo ivote. U tako tekom stanju, kad
su stigli u Istanbul, zbog ove krivice, serdar je smijenjen s vezirske dunosti.
SAETAK O POHODU NA SIGETVAR

PADIAHOV ODLAZAK NA POHOD

9 evva/937. (29-4.1566.). Povod pohoda iz kojeg e se crpiti pouka, a koji je padiah poduzeo u posljednjim danima svoga ivota i za vrijeme ove sjajne vojne oprostio se s ovim svijetom je
339

slijedei: budimski beglerbeg Jahjali Arslan-paa vie puta je pisao

padiahovom divanu da su se poveali napadi Maara sa granice
na osmanske pokrajine u Maarskoj, da otkako je podignuta ranije
poduzeta opsada Egre, neprijatelj se iz dana u dan sve osionije
ponaa i da se poveava razbojnitva i smutnje. Osim toga Simon
Jano, sin erdeljskog gospodara, alio se na napade bekog kralja
Ferdinanda te da je zauzimanjem erdelj skih tvrava Sakmar i Tokaj
stvorena osnova smutnji i spletki, i vie puta je traio pomo.
Ova obraanja su djelovala na padiahove osjeaje, iako je onemoao od starosti i raznih bolesti koje su ga iscrpljivale. On je u
skladu s osjeajem vladarske asti i ponosa sedmog dana mjeseca
evvala spomenute godine310 postavio drugog vezira Pertev-pau
za serdara i uputio ga ispred sebe. On sam je krenuo iz Istanbula u
etvrtak, devetog dana spomenutog mjeseca, prema od ranije ustanovljenim obiajima i zakonima. Kao i uvijek, u skladu sa osmanskim obiajima, sa padiahom su na put krenuli od vezira: veliki
vezir Mehmed-paa Dugi (Sokolovi), drugi vezir Pertev-paa, trei
vezir Ferhad-paa, etvrti vezir Ahmed-paa, peti vezir Kizil
Ahmedli Hamid-efendi, rumelijski beglerbeg ems Ahmed-paa, kazasker Hamid-efendi, niandija (nosilac carskog znaka) Egri Abdi-zae Mehmed-elebi, defterdari Murad-elebi, Mehmed-elebi i
Hasan-elebi, janjiarski aga Ali-aga i drugi velikani i prvaci. Tako
su prolazili put konak po konak. Ali padiah se loe osjeao i nestalo mu je raspoloenja zbog starosti u njegovom tijelu, nemoi i
pospanosti, i uz to zbog modane kapi. Veinom je putovao sjedei u konjskim zapregama ili nosiljkama, a samo pri prolasku kroz
gradove i kasabe prolazio je jaui na konju.
Onoga dana kad su se ulogorili u Zemunskom polju ems-paa
je sa rumelijskim alajima napravio tako sjajnu paradu da nebo nije
takvo neto vidjelo do toga dana. Nakon toga je i karamanski beglerbeg Sulejman-paa s karamanskom vojskom napravio tako sjajnu paradu da je zadobio padiahove pohvale i naklonost. Poslije
njih je sin erdeljskog vojvode koji je bio doveden za erdeljskog
vojvodu u vrijeme osvojenja Budima, na isti nain sa erdeljskom
vojskom pozdravio pa je potom osjetio radost to je stekao padia310

27 .4.1566. godine.

340

hovu pohvalu. Nakon to se ovo zavrilo, nareeno je pobjedni

koj vojsci, na prijedlog sina erdelj skog bana, da ide na Egru, pa je
izdana zapovijest da se postavi most u Varadinu. Sinu erdeljskog
bana je na njegovo traenje dato u zadatak da zajedno sa tatarskom
vojskom, na elu sa mirzama, ide na Sakmar i Tokaj. Ove dvije
tvrave je zauzeo prije godinu dana Ferdinand i pripojio ih svojoj
dravi. Sin erdelj skog bana je traio da on ponovo njima vlada. U
takvom je obliku napravljen ratni plan. Konjanicima je data dozvola da idu naprijed da prou upriju i stignu do Bake, gdje ima
vie panjaka i vode. Ali ovi planovi nisu bili u skladu sa sudbinom,
posao se odvijao sasvim drugaije nego to je planirano.
Kad se sandakbeg koji je postavljen za muhafiza Peuha ulogorio sa vojskom u blizini tvrave iklo, spomenutom sandakbegu je doao !skender-beg, alajbeg Peuha, koji se nalazio u iklou i rekao mu da ue u tvravu jer je ovdje opasno zakonaiti.
Meutim, sandakbeg nije uvaavao njegovo miljenje jer "nije
opasno jednu no provesti napolju" i postavio je jake strae da u
vaju vojsku.
Ovaj postupak je izgleda i po Boijem odreenju bio povod
da se osvoji Sigetvar. Tih dana je zapovjednik Sigetvara Zrinski
Miklo 311 poslao hiljadu hajduka i etiri stotine katana da spale i
opljakaju varo Peuha i da napadnu na tvravu. Od zarobljenika
koje e uzeti trebali su saznati na koju stranu e se uputiti njegovo
velianstvo padiah. Kad su ovi prokletnici stigli izmeu Sigetvara i
ikloa u Petu dobili su vijest od raje koliko se vojske ulogorilo
pred tvravom iklo. Na ovo su se odmah uputili prema iklou
s milju da e saznati ta je cilj islamskog padiaha, da najsigurnije
vijesti imaju upravo ovi, a od njih e se svakako zadobiti i dosta
plijena. Te noi je po Boijoj odredbi pala tako velika kia da su
se svi straari peuhskog bega sklonili naputajui strau, mislei
da nema opasnosti od neprijatelja. I sam je beg smatrao da je kia i
blato sigurna brana za njegovu sigurnost. Prokletnici su pred zoru
opkolili spomenutog sandakbega i njega i njegova sina uinili
ehidima. Stradali su i vojnici, a blago i imeci su im razgrabljeni i
uniteni.
311

Mikl o Zrinj i (Zrinski) je Nikola Zrinski, zapovjednik tvrave Sigetvar.

341

Eto, kad je taj bolni dogaaj doao padiahu do uha, odustalo

se od kretanja prema Egri i nareeno je vojsci da ponovo prijee u
Srijem. Sandakbeg sandaka Karli ili i najbolji mornariki junak,
najsposobniji u oblasti artiljerije i poznavanja tuenja tvrava,
kapudan po imenu Ali Portuk dobio je ranije zaduenje da u dvije
lae preveze ono to je potrebno vojsci za hranu, odreen je za komandanta dunavskoj floti i zaduen za postavljanje mosta. Sada je
poslano nareenje kapudanu Ali Portuku da tamo demontira most
i nareeno mu je da postavi most preko rijeke Drave. I janjiarski
aga Ali-aga je dobio zadatak da radi na postavljanju mosta i da
prije islamske vojske pree u Mohako polje. Posao oko postavljanja mosta zavren je za deset dana pa se sretni padiah spustio u
Osijeko polje i odmah su poeli prelaziti preko uprije. Pred velikim brdom Aran ulogorile se u polju i tu se konailo dva dana.
Budimski beglerbeg Arslan-paa sin Mehmed-pae u to vrijeme
je pogubljen pred padiahovim atorom. Neka mu se Allah smiluje.
Njegova krivica je bila neuspjeh doivljen pred tvravom Palata.
Kad je Arslan-paa uo da je padiah krenuo u vojni pohod, odmah
je skupio krajiku budimsku vojsku i opsjeo tvravu Palata koja se
nalazila u blizini Stolnog Biograda i koja je bila utoite odmetnika koji su preko svake mjere upadali u osmanske zemlje. Ali kako
je i prokleti austrijski kralj Ferdinand saznao da je padiah krenuo
u pohod, skupio je vojsku s kojom je raspolagao i poslao je na
Arslan-pau i tako ga prisilio da odustane od opsade tvrave.
Kako je Arslan-paa bio prisiljen povui se u Budim i braniti ga,
nevjernici su zauzeli tvravu Vesprem i iza nje tvravu Tata, pripojili ih svojim prljavim zemljama i poeli iekivati pokret islamske vojske.
Kao posljedica ovakvog razvoja, budimski ejalet je predat na
upravu dotadanjem sandakbegu Bosne Mustafa-pai, bratu velikog vezira. Mustafa-paa najsposobniji od svih vezira koji su postavljeni za valije Budima, prije godinu dana osvojio je tvravu
Krupu u Bosni i vie od hiljadu njegovih ljudi pozdravilo je padiaha u blizini Volupara. Zbog toga se smatralo odgovarajuim
da mu padiah ukae milost pa je budimski beglerbegluk predat
njemu. Kasnije je sa karamanskim beglerbegom postavljen kraj
jezera u blizini Stolnog Biograda da se uva Budim. Rumelijski

342

beglerbeg ems Ahmed-paa je na ovom konaitu odreen da ide

naprijed i da opsjedne tvravu, a poslati su Ali Portuk, jedan iskusan komandant i poznati junak Nasuh-beg, sandakbeg Poege, da
idu razgledati mjesta gdje e se kopati rovovi i zakloni. Sutradan
se pokrenuo i padiah i na drugo konaite stigao je pod Sigetvar.
Veliki padiahov ator bio je postavljen kraj jezera s gornju stranu
Sigetvara. Ali kako se ovo mjesto nalazilo na dometu topova s tvrave, nije se smatralo umjesnim da se tamo boravi i prenesen je na
mjesto gdje se danas nalazi njegovo blagoslovljeno turbe. Samo
ovdje je sa svih strana bilo tijesno i teko prolazno zbog grmlja i
ume koji su se tu nalazili. Ali sjekai miriahorovi i padiahove
osobne sluge dali su se na posao i ovo oistili i poravnali kao dlan.
Nakon toga postavljeni su drugi atori, a atori postavljeni ranije
nisu se dizali dok nije tvrava osvojena.
Njegovo velianstvo padiah se ovdje s~estio dvadesetog dana
muharrema devetsto sedamdeset etvrte ili petog kolovoza312 . Trei
vezir Ferhad-paa i anadolski beglerbeg Mahmud-paa tukli su
junu i zapadnu stranu tvrave, a peti vezir Mustafa-paa i njegov
mlai brat rumelijski beglerbeg ems Ahmed-paa sjevernu stranu.
Izmeu Ferhad-pae i rumelijskog odreda u rovove su uli janjiarski aga Ali-aga i njegovi janjiarski drugovi. Na zapadnu stranu
od Ferhad-pae odreeni su Ali Portuk-kapudan i poeki beg
Nasuh-beg. Tako se poela tui tvrava sa sve etiri strane, danno. Mehmed-han iz porodice Zulkadrije, koji je bio namjesnik
ustendilskog sandaka, odreen je za strau i nareeno mu je da
pree s drugu stranu jezera i movare koje tvori rijeka Riga. estog
dana osvojena je varo tvrave i posjeeno je vie od esto nevjernikih konjanika.
Nakon toga su sruili branu kako bi otekla voda ije jezero
okruuje unutranju tvravu i za nekoliko dana potpuno se ispraznila voda jezera. Pa ipak da bi se ulo unutra bare i lokve bile
su prepreke tolike da bi se u njima utopili i divovi. Za nekoliko
dana su popunili vreama sve lokve i bare i napravili irok put do
zidova tvrave. Nakon toga rodila se ideja da se poloi ruka na
312

Po Tabelarnom pregledu hidretskih godina preraunatih u godine nove ere,

Zejnila Fajia, dvadeseti muharrem 974. odgovara 7. augusta 1566. godine.

343

tvravsku

palanku, neki su ulili ulje u podnoje palanke i zapalili

vatru.
U tvravi je bio jo jedan buljuk bezvjernika. Ovi su uloili toliko truda, rtvovali su se jedan za drugoga. Ukratko, na sve strane
bilo je tako da je svaki direk i prut gorio, neki su presjeeni, iza
prepreke, meutim, opet se pojavljuje prepreka, u obliku zemljom
ispunjenih zidova kojima ni topovi nisu nanijeli tetu niti je postojala mogunost da se srue. Nevjernici su na to dopunjavati zemljom zidove, sa unutranje strane su ih podupiranjem uvrivali.
Nikakve prilike nije bilo da se topom ili pukom gaa neka upljina.
Kad su se, meutim, islamski borci odluivali za napad neprijatelji
su bacali bombe, a islamski borci su ranjavani okretali duga koplja na suprotnu stranu i vraali se. I gazije su zabacile duge kuke,
izvlaile nevjernike napolje i odsijecale im glave. Nije mogue
objasniti i opisati sve ratne igre koje su primjenjivane u vrijeme
ovih napada na tvravu. Konano dvadeset etvrtog dana mjeseca
safera ili sedmi dan grkog mjeseca agistosa313 izdano je nareenje
za opi napad. Svi vojnici su se, u skladu s onim to su obavezni
kao muslimani, svom estinom bacili i neprijatelju nisu dali oi
otvoriti pa se s Allahovom pomoi uspjela osvojiti tvrava. U ovom
juriu mnogi rumelijski timarnici, zaimi i junaci iz redova vojske
kao ehidi su preselili sa ovog ispraznog svijeta i prispjeli u besmrtni ivot.
Kako se pria, Zrinski Miklo, komandant tvrave, nevjernik
poznat po junatvu, shvativi da mu je krqj, stavio je kapu na glavu,
obukao lijepo odijelo, u dep stavio stotinu zlatnika kao nagradu
za onoga gaziju koji mu odsijee glavu. Ako se obrati panja na to
ta piu nevjernici, oni kau da je imao jednu sablju koja mu je
ostala od predaka, pripasao ju je i krenuo na islamske vojnike. S
druge strane, jedan ga je gazija pogodio iz puke u prsa, a zatim ga
je i strijela pogodila u glavu pa je njegova prljava dua otputovala
dehenemskim zebanijama.
Nakon to se toga dana islamska vojska odmorila veziri i velikani su otili obii tvravu i vidjeli neku opremu i sredstva koja se
tamo nalazila. Tako je u kui Zrinskog, koja podsjea na talu za
313

Dvadeset etvrti dan safera odgovara desetom rujnu 1566. godine.

344

svinje, bilo spremno skladite baruta. Ili su prokletnici postavili

fitilj ili je neko od onih koji su skupljali ratni plijen bacio vatru,
barut je planuo i nanio mnogim ljudima tetu, mnoge je ak odbacio do mjesta gdje je bilo spremite za strijele. Ipak, nikome od
dravnih velikana ova eksplozija nije naudila. Tako je sigetvarska
tvrava ula meu islamske tvrave, a mjesto sandakbega je dato
peuhskom alajbegu !skender-begu. Postavljeni su kadija, dizdar,
muhafizi i uinjeno je sve to je potrebno za opremu i opskrbu.
Dok je islamska vojska bila pred Sigetvarom, peti vezir Mustafa-paa, koji se nalazio u akinu, dvadesetdevetog dana istog mjeseca314
je sa bratom, rumelijskim beglerbegom ems Ahmed-paom, sa
dvije hiljade janjiara i dvojicom aga buljuka iz konjanike vojske,
poslat na osvajanje tvrave Bobovac~ Kad su ovi doli preko puta
tvrave, prokletnici koji su se nalazili unutra, tu veer su napustili
tvravu i pobjegli. Dobrotom Uzvienog Allaha i ova je tvrava
prela u ruke muslimana i za etiri dana, nakon to su se upotpunile
sve potrebe, pobjednika vojska se vratila i prikljuila padiahovoj
ordiji. Nakon toga data je dozvola za akin. Veliki broj akindija
krenuo je u jagmu u okolinu Kanie, Berzenca i Konora i sa bogatim plijenom ivi i zdravi se vratili u padiahovu ordiju.
OSVOJENJE TVRAVA GOLE,JANOVA I DILAGO

Godina 974 (1566.). Dva dana prije nego je sretni padiah, ije je

mjesto Dennet, krenuo iz Istanbula, odredio je za serdara drugog

vezira Pertev-pau i poslao ga na te strane. Pod serdarovo zapovjednitvo je dato dvije hiljade janjiara, buljuci lijevih ulufedija i
desnih gariba, dovoljno artiljeraca i ljudi zaduenih za municiju, a
ovima je posebno pridodata vojska beglerbega ejaleta Smederevo,
Vidin i Temivar i vojska Tatara, Vlaha i Moldavaca pa je zaduen za osvajanje tvrave Gole. Stigli su s Boijom pomoi, opsjedali tvravu dulje od trideset dana i na kraju je osvojili na viru.
Tako je rahmetli Jahja Sofu Mehmed-beg koji se u to vrijeme nalazio na mjestu sandakbega Varada, uao u tvravu i sporazumio
se o predaji. Kad su nevjernici izlazili iz tvrave, neke gazije su
314

15.9.1566.

345

iznevjerile dogovor, pobile su sabljama nevjernike i sve ih mrtve

poredali po zemlji. Na istom pohodu su osvojene tvrave Dilago
i Janova. Veseo glas o ovim osvojenjima stigao je do islamske
vojske dva-tri dana prije osvojenja Sigetvara.
ODLAZAK RAHMETLI PADIAHA S OVOG SVIJETA
I NJEGOVO PRESELJENJE U VJENI

Godina 974 (r566.). ovjek se ni u kakvom sluaju ne moe spasiti

iz kandi smrti. Ni padiasi koji vladaju s kraja na kraj ovog svijeta ne mogu nai lijeka za ovu bolest. Uenjaci su, oslanjajui se
na geometriju, nali put koji izlazi do neba uz pomo merdevina,
postigli su svoj cilj, ali nisu nali lijek od smrti i od te nevolje se
nisu mogli spasiti.
I rahmetli padiah se oprostio od ovog oholog svijeta dva dana
prije osvojenja sigetvarske tvrave, u devet sati naveer, u etvrtak,
dvadeset drugog dana, gore spomenutog mjeseca315 , a u skladu s
naredbom iz Kur' ana: "O smirena duo, vrati se Gospodaru svome
zadovoljna a i On s tobom zadovoljan." 316 Neka nad njim bude
milost Uzvienog Allaha. Na ovo je veliki vezir Mehmed-paa
Dugi (Sokolovi), padiahovu smrt krio kao veliku tajnu. Bio je u
tome toliko oprezan da to nisu saznali ni visoki veziri. Ne obavjetavajui o ovome nikoga osim glavnog tajnika (reisulkuttab) Feri dun-bega, napisao je tajno pismo u kome je izloio stanje princu Selimu-hanu i zamolio ga da se stavi na elo vojske i pismo poslao po
ulaku Hasan auu. Krajnjim naporom, ne odmarajui se ni trena,
Hasan au je rastojanje od Sigetvara do Kutahije brzo prelazio i
stigao osmi dan, predao saopenje novom padiahu i naiao naveliku naklonost. I sretni padiah je bez odmora i sna deveti dan stigao
u Istanbul i devetog dana rebiulevella (24.9.1566.) stupio na prijestol.
ejhulislam, velike kadije i drugi velikani koji su se nalazili u
Istanbulu, po obiaju su poaeni ljubljenjem postolja prijestolja.
!skender-paa, koji je izaao iz bostandibaa, postavljen je za
muhafiza Istanbula. Sutradan je obavljena duma-namaz u damiji
315
316

8.9.1566.
Kur'an, Beled, 28.

346

hazreti Ejjuba Ensarije- neka Uzvieni Allah bude s njim zadovoljan, i posjeeni su grobovi predaka. Trei dan se sretno uputio
prema Beogradu i ne svraajui ni na jedan konak brzo je stigao
do Beograda.
S druge strane, veliki vezir je pod izgovorom popravke i opreme
sigetvarske tvrave, ostao etrdeset tri dana u sigetvarskom polju i
tek treeg dana rebiulahira (18.10.1566.), blagoslovljeno tijelo padiaha koji je stigao u Boiju milost izvadio s mjesta gdje ga je
privremeno zakopao, stavio na tahteravan i vratio nazad. S vremena na vrijeme se primicao tahterevanu kao da se neto dogovara o
dravnim poslovima, malo bi se zadrao i onda se vraao natrag.
Tako je to majstorski krio da veina slugu padiahova harema
nita nije mogla zakljuiti. Tadanji silahdar Dafer-aga, koji je
kasnije postao zet toga vrijednog velikog vezira, sjedao bi na tahterevan sa mrtvim tijelom rahmetlije pa bi odgovarao velikom
veziru, tako je povremeno i tahterevan aputao. Veliki vezir je izlagao sadraje nekih problema, a silahdar, poto mu je rukopis bio slian padiahovom, na arzove je ispisivao odgovore. Sve ovo se meu
narodom prepriavalo, pa iako je veliki vezir sve isplanirao, sumnja
se provlaila. Niko nije znao sigurno je li padiah u ivotu ili nije.
Kad su se pribliili Beogradu na jedan konak, rairio se glas da
se novi padiah nalazi u Beogradu, ali niko to nije glasno i javno
izgovarao. Te veeri je uao u veliki ator padiaha. Sutra ujutro
rano sjeo je na prijestol pa su, izvravajui obiaj, veziri i drugi
dravni velikani poaeni da mu poljube skute, zamotali su saruke
i klanjali namaz pred padiahovim atorom. Nakon toga odredio je
vezira Ahmed-pau, ejha Nureddin-zade-efendiju i Ferhad-agu do
kojeg je rahmetlija mnogo drao da se pridrue tabutu s mrtvacem
i uputio ih u Istanbul te naredio da se zakopa ispred mihraba blagoslovljene damije.

0 DOBRIM DJELIMA RAHMETLI PADIAHA

Na prvo mjesto dolazi velika damija u Istanbulu, koja je poznata kao Sulejmanija za koju je daleko i od pretpostavki da se
moe upoznati i da joj se mogu nabrojati pojedinosti. Majstori-uenjaci na polju kaligrafije koji su pisali tarihe i vrijedne osobe
347

koje su uklesavale svoj peat na ovom polju priznale su svoje

manjkavosti i nesposobnosti da upoznaju tu damiju i njene pojedinosti. Kad je tako, kako e jedno piskaralo kao to sam ja to
perom opisati? Ukratko, ima etiri munare, u unutranjem dvoritu adrvan i tekuu vodu na eme postavljene sa dvije strane radi
uzimanja abdesta, etiri medrese, jedan darulhadis 317 , medicinska
kola, osim ovih zgrada jo; veliki imaret, hamami, bolnica, mjesta
za jelo i odmor, mnogo soba i bezbroj ukraenih zgrada. Njena izgradnja otpoela je devetsto pedeseteste318 , a nakon velikog truda
i zalaganja zavrena je ezdeset etvrte 319 . Prema raunima povjerenika gradnje utroeno je tadanjih osamsto devedeset est hiljada
tristo osamdesettri ake. Prema tadanjem raunanju to iznosi petsto trideset sedam tovara i osamdeset dvije hiljade devetsto aki.
Prema dananjem raunanju to je blizu dvije hiljade dvjesto etr
deset tovara aki 320
Jedan od velikih njegovih hajrataje i voda Kirkeme. Prije nego
je ova voda dovedena u Istanbul, svako je imao potrebu za gutljajem
vode i mnogo se oko toga namuio. Sevab koji je stekao izgradnjom
ovog hajrata je poetak deftera u koje se piu dobra padiahova
djela. Novac utroen za ovo nije mnogo manji nego za blagoslovljenu damiju. Iznosi petsto sedam tovara i osamdeset hiljada aki.
Jedan vaan njegov hajrat je i most u Bujuk ekmedi. Nema
potrebe da se o njemu govori i da se nabrajaju njegove pojedinosti.
Oni koji dolaze iz Rumelije u prijestolnicu svakako ga vide. Prije
nego je izgraen most, nije bilo mogunosti, naroito ako se putuje
zimi, da se ne doivi nesrea, da natovarene ivotinje ne padnu, a
da zaprena kola ne upadnu. Napisano je da je i za ovaj most utroeno sto petnaest tovara aki.
Sultan Selim-hanova damija. Nakon to mu je pokopan otac,
rahmetli sultan Selim321 , neka mu stanite bude u Dennetu, nad
317
318
319
320

321

kola za prouavanje hadisa, rijei Muhammeda a. s.

956. hidretska godina poinje 30.l.l549., a zavrava se 19.l.l550. g.

964. hidretska godina poinje 4.ll.l556., a zavrava se 23.10.1557. g.

Damiju, kao i most u Bujuk ekmedi je gradio uveni arhitekta Mimar

Sinan. Podigao je oko 400 monumentalnih objekata u Istanbulu i Edreni. ivio preko sto godina i umro 996./1587-88.
Selim l, poznat i kao Javuz Selim.

348

mezarorn mu je sagradio visoko turbe, blagoslovljenu damiju,

lijep imaret, kolu, bolnicu, medresu i hamam. Raun iz njegove
blagajne za ovo je etiristo hiljada zlatnika.
Damija princa Mehmeda322 . To je velika damija i ne zaostaje
za drugim sultanskim damijama. Uz nju su imaret, medresa, bolnica, bolnica za umobolne i drugi pratei objekti.
HAJRATI MAJKE PRINEVA- HASEK! SULTANIJE

Svakom su poznati velika damija, imaret, bolnica, medresa i drugi

njeni haj rati na Avrat pazaru. Izgranja haj rata Haseki Sultanije323
na Avrat pazaru je znak panje koju je pokazivao u tom pogledu
rahmetli padiah.
Damija princa Dihangira324 : To je blagoslovljena damija na
breuljku koji dominira nad tophanom.
U Bagdadu: Sagradila je tvravu nad mezarom Njegove ekselencije Imami Azama - neka je Allahova milost nad njim - damiju,
lijep imaret, visoko turbe, bolnicu za umobolne. Nad mezarom
ejha Abdulkadira Gejlanija, neka je Allahova milost nad njim,
obnovljeno je visoko kubbe, blagoslovljena damija je nanovo
opremljena, imaret i drugi hajrati su obnovljeni i ostavljeni su odgovarajui vakufi za to.
U Konji: U blizini svijetlog turbeta njegove ekselencije Mevlana
Delaluddina napravljena je visoka damija sa dvije munare 325
semahana, lijep mesdid, imaret, sobe za dervie i slino. 326
U Damasku: Visoka damija, medresa, imaret i drugo.
U Kefi (na Krimu) i u Izniku: Iako je po jedna crkva bila pretvorena u damije, one su zbog dugog vremena bile u ruevnom
stanju. One su obnovljene i za njihovo izdravanje je ostavljeno
koliko je potrebno vakufu.
322

323

324
325
326

Ta damija danas poznata u Istanbulu kao ehzade Cami'i (Prinevska

damija).
Haseki sultanija ili Hurem sultanija je biva robinja Rokselana kojom se Sulejman oenio i do kraja njena ivota, a ni poslije njene smrti nije uzimao
druge ene.
Ova se damija nalazi na breuljku iznad Tophane, a u blizini kvarta Beikta.
Ova je damija graena u ime prestolonasljednika Selima i zove se Selimiya.
Radi se o kompleksu uz turbe Mevlana Delaluddina Rumija.

349

U svakoj kuli, palanki ili kasabi koje su osvojene u blagoslovljeno vrijeme, ako je bila crkva pretvorena je u damiju, ako nije
postojala, damije su nanovo pravljene i upotpunjeno je sve to
treba za islam.
U blagoslovljenim Mekki i Medini napravljena su mnoga dobra
djela i podijeljena milostinja, u tim mjestima postavljeni su temelji mnogim hajratima. Iako je i ranije davana milostinja, nekada je
to injeno na odgovarajuem mjestu, a nekada ne. Sada se milostinja dijelila preko za to zaduenih pisara i svako je dobivao dio namijenjen njemu.
Jedna od ovih milostinja je i dodjela itarica. Iako je ovo prvi
put primijenio njegov rahmetli otac, osvaja arapskih i perzijskih
zemalja sultan Selim-han, u blagoslovljenim vremenima sultana
Sulejman-hana ova sveta mjesta su ukraena, u njima se poveao
broj onih koji svoj ivot provode tamo u pobonosti, stoga se osjetila potreba da se povea milostinja u itu i ona je uveana za dvostruk iznos.
Od milostinje za istu namjenu, odvajano je od haraa koji se
uzima od nemuslimana za stanovnitvo Mekke i Medine. Od ranije je ovo bila vrlo mala stavka. Davana je samo nekim vodeim
uenjacima, izvan ovih nikome nije davana. Meutim, u vrijeme
vlasti rahmetlije poela se davati mnogim stanovnicima Mekke i
Medine.
Jedna druga milostinja je u tekuoj vodi. Ova voda je izvor sa
Arefata. U stara vremena ovu je vodu provela do grada gospoa
Zubejda, ali budui je vremenom oteena, poela se osjeati
oskudica u vodi, tako da se u dane hodoaa voda prodavala za
zlatne novce. Rahmetli padiah je ovim hajratom poveao dotok
za tri-etiri puta i oslobodio sve hadije od oskudice u vodi.
Jedno od njegovih dobrih djela u svetim mjestima je gradnja
etiri medrese. Rahmetli padiah je dao sagraditi medrese u Mekki
za etiri mezheba i prema pravilima koja su se primjenjivala u Rumeliji i Anadoliji, dao je trokove u svaku od njih za po petnaest ue
nika i jednog pomonog profesora u svakoj grupi. Potpune plae
za sve njih, bez ikakvih manjkavosti, dolazile su svakom na ruke.
asne kue hazreti Fatime i druge djece koju je donijela na
svijet majka vjernika hazreti Hadida, neka Allah bude njom za350

dovoljan, nakon njihovih smrti pretvorene su u mesdide. Kako su

vremenom postale ruevne, rahmetli padiah ih je popravio i nad
njima podigao po jedno kubbe. Sada se tamo petkom do vremena
ikindije i utorkom naveer do jutra okupljaju dervii i siromasi i
ine zikir.
Osim bogatog imareta koji je nainjen u ime rahmetli Haseki sultanije, i u Medini je napravljena jedna velika zgrada - imaret tako
daje svaki dan sirotinja Mekke i Medine bivala tamo nahranjena.
U grad Edrenu je dovedena voda poput Ke vsera i napravljeno
je mnogo esama tako da je siromani svijet ponovo oivio i osjeao veliku radost.
U kasabi Mustafapaa kopriisii sagradio je asnu damiju, lijep
imaret i veliki han, a i to je ubrojano u hajrate Haseki Sultanije.
Za njegovu ker Mihrimah sultaniju sagraeni su na morskoj
obali u Uskudaru: dva karavansaraja, medresa, mekteb, damija i
imaret, i sva ova dobra djela su uinjena sa padiahovom naredbom,
a s novcem i sredstvima njegove keri. Ima jo mnogo gradnji, pa
poto ih nije mogue sve nabrojati s ovim se treba zadovoljiti.
Umjesno je da na prvo mjesto bajrata koji je rahmetlija napntvio doe hajrat u blagoslovljenom Kudusu (Jerusalimu) - Sahratullah ija je unutranja i vanjska strana od izrezbarenog drveta i
kamena, sa prekrasnim porculanom i ukraen sa raznim rezbarijama, to je savreno djelo ije porculanske izraevine zadivljuju. 327

SPORAZUMIMA O MIRU KOJE JE SA PAKLENIM

NEVJERNICIMA SKLOPIO VELIKI OTAC SULTANA SULEJMANA,
ON SAM I NJEGOV SIN ZA VRIJEME NJIHOVIH VLADAVINA

Neka je poznato pametnim osobama da se ovaj siromah ije su

znanje i sposobnost sasvim nedovoljni, iji su rasuti listovi saopenja nesreeni kao i moje vlastito stanje, usudio drsko ponuditi
Musa-pai, drugom veziru, listove pod naslovom Ratovi i osvajanja rahmetli sultana Sulejman-hana, u vrijeme njegova dolaska u
Budim ovih dana, to jest 1051. (1640-41.) godine veziru kome
327

Ovako (Sahratullah) Peevija naziva poznatu damiju Kubbetu's-sahra (Kupola na stijeni) u Jeruzalemu.

351

nema ravnog, sposobnom poput Aristotela, zamjeniku velikog vezira, u vrijeme kad je njegovo velianstvo Murad IV iao osvajati
Bagdad, najpametnijem veziru i jednom od najzrelijih velikana
svoga vremena. U vrijeme kad je drugi vezir, njegova ekselencija
Musa-paa, neka Bog uini trajnim njegove uspjehe, bio valija, narod
budimskog ejaleta bio je u miru i sigurnosti pod pravednom upravom.
Rahmetli paa je jednog dana naredio ovom siromahu da objasni
najznaajniju i najpotrebniju od svih tema u historiji kako i u kojim
su se uvjetima ostvarivali mirovni sporazumni za vrijeme svakog
padiaha. Rekao mi je: "Ni ti nisi ni dotakao ovu temu, ni rijei
nisi napisao". Na ovo sam ja, va sluga, odgovorio pokuavajui
nai opravdanje za mahanu na koju mi je ukazano: "Ovaj va sluga,
ne ograniavajui se, skupljao je i istraivao poneto od nekadanjih uenjaka, ali ni kod jednog nisam proitao niti vidio nijedne
rijei vezane za mir. Kako nije mogue pisati o temi iz glave toga
se pitanja nisam ni doticao." Ali-paa e na to odgovoriti: "Svakako je bilo potrebno to uraditi i nije nuno ostati vezan za druge".
Na ovo sam se, s obzirom da islamski historiari nisu pisali o ovoj
temi, bio prisiljen obratiti stranim historiarima i kao plod istraivanja koje sam obavio, naao sam ta su oni napisali o sklapanjima mira za vrijeme ove trojice padiaha, i kao to sam to preveo
na turski, naao sam umjesnim da dodam mojoj knjizi.
O sklapanju mira koji je napravio njegova ekselencija sultan
Selim-han napisali su slijedee: Dok je rahmetli sultan Bajezid-han bio u stanju mira, na granicama Bosne iskupilo se puno muslimanske vojske koja je upadala u hrvatsku zemlju i pljakala je.
Komandant Vesprema bio je hrvatski ban. Kad je za ovo saznao,
skupio je kransku vojsku i doveo je u granino podruje. Kad su
islamski vojnici upali u hrvatske zemlje, krani su na njih krenuli
i u bici na mjestu gdje se rijeka Una ulijeva u rijeku Savu, krani
su pobijedili. U to vrijeme mnogo je muslimana prispjelo u Boiju
milost.
U tim vremenima, naao se sa maarskim kraljem Vladisom
Lajoem, ocem kralja Lajoa, s kojim e kasnije sultan Sulejman-han ratovati na Mohau. Da bi uvrstio mir, ili da bi iznova napravio mir, poslao je kao izaslanika ovjeka po imenu B arla B aj la
koji je bio komandant tvrave Severin. Severin je jedna ruevina
352

tvrave

na obali Dunava ispod Smedereva. Meutim, majstor pjesnik rahmetli Jahja-beg u svome djelu ah u Geda (Car i siromah),
spominjui ovu tvravu s ciljem da se prikrije ljubav, izrekao je
stih:
"Porui tvravu Severin
Sakri u srcu ljubav kao duu".
Izaslanik je doao u Istanbul u vrijeme kad je rahmetli sultan
Bajezid odselio s ovog prolaznog svijeta i kad su prinevi pripasali
oruje da bi zadobili vlast. Sultan Bajezid-han je za svoga nasljednika ostavio starijeg sina sultana Ahmeda I i ovaj je princ nakon
njegove smrti trebao prijei na njegovo mjesto. Ali mlai sin, sultan Selim-han se pobuni, krene na oca i silom uze prijestolje. Oca,
sultana Bajezida je otrovao i tako ga usmrtio.
O dolasku spomenutog izaslanika obavijeten je sultan Selim
koji je rekao: "Kako pitanje vlasti jo nije sasvim rijeeno, ne mogu mu dati odgovor, neka sada ostane u Istanbulu i neka vidi kako
e se stvar okonati." Nije prolo dugo vremena, naao je naina
da uhvati starijeg brata Ahmeda i brata Korkuta, zavri s njima i
sa svom njihovom djecom i blinjim i vlast je ostala njemu samom.
Ali opet nije dao odgovor izaslaniku, i traei od njega da mu se
pridrui s velikom vojskom, krenuo je u ratni pohod. U pohodu na
Egipat unitio je dva velika vladara, jednog je pogubio za vrijeme
bitke, a drugog je uhvatio i pogubio. Potpuno je osvojio Egipat,
Damask i Halep. Memluki narod, tj. erkesku druinu, potpuno
je pobio. Osvojio je veliku tvravu koja se na latinskom jeziku
zove Memfis. Mislim da bi to mogla biti tvrava Dijarbakir328 .
Tokom itavog pohoda, vodio je sa sobom izaslanika. Drao ga je
uza se u toku ratovanja i mira, punih sedam godina, i nakon toga
je sklopio s njim mir. Ovaj mir je ugovoren na osam godina. U isti
mirovni sporazum ukljueni su i Austrijanci, Poljaci, Maari i
Venecija. Meutim, njihovi vitezovi nisu bili zadovoljni mirom i
oni su se poeli spremati za rat.
328

Ovdje Peevija grijei jer stari grad Memfis u Egiptu nema nikakve veze s
Dijarbekirom.

353

Nakon ovoga izaslanik komandant Barla se vratio kralju s darovima i milodarima koji pristaju vladarima, ali kralj je umro i na
njegovo mjesto je stupio kralj Lajo, njegov sin, koji je na Mohau
ratovao su sultanom Sulejmanom i bjeei se utopio u vodi. Izaslanik je ba u to vrijeme doao u Budim. A kasnije je i sultan
Selim, polazei na pohod neposredno po odlasku iz Istanbula, dobio
kugu i umro, a na njegovo mjesto je padiah postao sultan Sulejman.
OVAKO SU STRANI HISTORIARI OPISALI SKLAPANJE MIRA
SULTANA SULEJMANA

Godine hidretske devetsto pedeset etvrte koja odgovara 1544.

mi ladi godini 329 , austrijski kralj Ferdinand je traio mir s njegovom
ekselencijom sretnim sultanom Sulejman-hanom, neka mu se Allah
smiluje i oprosti, i spomenutog je datuma poslao uvenog izaslanika
u Istanbul s vrijednim darovima dostojnim vladara. Ovaj izaslanik
je osam godina proveo u osmanskoj prijestolnici i traio sklapanje
mira. U ovom poslu nailazio je na velike tekoe, na mnoge muke
i tek nakon osam godina mogao je padiaha pridobiti za mir. Uvjeti
mira su slijedei:
"S obzirom da kralj Ferdinand trai mir, a ni padiah se ne protivi
miru, pa neka svake godine poalje u prijestolnicu sretnog padiaha trideset tisua zlatnika. A Jano Zidmon (Sigismund), sin kralja
Janoa koji je u Budimu postavljen za erdeljskog vojvodu, neka
bude miran, s obzirom da je vezan ugovorom sa sretnim padiah om,
i neka ne postupa suprotno."
Istim mirovnim ugovorom su obuhvaeni i erdeljski plemii
Batori Miklo i Melgijor Bla. Oni se moraju pokoravati kralju
Janou i sretnom padiahu dok god je Budim pod upravom kralja
Janoa. Kasnije, kad je umro kralj Jano, a njegov sin Jano Sigismund je bio mali, ovi su prestali biti pokorni ovoj naredbi i sretnom
padiahu i vezali su se za kralja Ferdinanda. Veinu tvrava i krajeva u pokrajinama Sakmar i Tokaj u Erdelju i u okolici Egre napadali su i kraljevi vojnici i graniari sretnog padiaha, harali i
pljakali i sve ove krajeve doveli u stanje ruevina. Tako su i ovi
329

954. odgovara 1547-48., a ne 1544. godini kako to navodi Peevija.

354

obuhvaeni

mirom i osigurano je da se ne napada na njihove zemlje.

U isto vrijeme je zakljueno da se ne trai od raje, bilo muslimanske bilo austrijske, nezakoniti porez.
Reeno je da s obje strane ne krue ete i da se ne vre upadi u
kraljeve zemlje, mir treba biti na snazi osam godina i da obje strane
ive u miru i poretku. Zakljueno je da kraljev povjerljiv izaslanik
svake godine preda padiahu trideset hiljada crvenih zlatnika. Dokument o miru je s padiah ove strane napisan na arapskom. Prevodilac Ibrahim je s padiahovim pismom i kraljevim izaslanicima
poslan u Austriju da utanai mir.
U to vrijeme kralj Ferdinand se nalazio u njemakom gradu
Brankburgu 330 , imenovao je sina Maksimilijana nasljednikom prijestolja i upravo ga je trebao okruniti. Kad su svi plemii kran
skog naroda bili na skupu, stigao je tamo prevodilac Ibrahim-efendi
i predao kralju Ferdinandu padihove mirovne dokumente. Prevodilac Ibrahim, hladnokrvna i ozbiljna osoba, osim to je prenio padiahovo upozorenje, nije progovorio nijedne rijei. Samo je izloio
ono to mu je padiah zapovjedio, time je izvrio svoju zadau,
uvrstio mir kako je trebalo i vratio se u domovinu. Njemakim
plemiima i vodeim ljudima koji su bili prisutni tamo izaslanik
se jako svidio i rekli su "pravi predstavnik padiaha zemlje je njegov izaslanik."
OVAKO JE NAPISAN MIROVNI SPORAZUM SAINJEN U VRIJEME
SULTANA SELIMA POSLIJE SIGETVARSKE POBJEDE

Godine 1567. po roenju Isaovom, prola je ve godina od osvojenja Sigetvara. Turska vojska i erdeljski nevjernici su zajedniki
neprekidno harali po krajevima Eger, Koe i Tokaj koje su plja
kali i ruili. Gospodar Erdelja, Jano Sigismund, sin kralja Janoa,
koji je bio turski oslonac, osvojio je od kraljevih zemalja Kardar i
Bornak i deset tvrava sa okolicom i pripojio ih zemljama erdeljskog gospodstva, islamska i erdeljska vojska kao cjelina navjeivala
je pobjedu nad kraljevom zemljom. Zbog ovakvog stanja su se
330

Vjerojatno se radi o gradu Frankfurtu u kojem su se krunisali njemaki

kraljevi.

355

mnogo rastuili i zabrinuli kako

esar

(imperator) tako i ostali ne-

vjerniki plemii.

U to vrijeme je od turskog padiaha sultana Selim-hana, preko

jednog njegovog izaslanika, dolo pismo esaru. U pismu je reeno:
"Sretni padiah skuplja brojnu vojsku, mnogi su ve stigli u prijestolnicu, za mnoge je opet izdat ferman da se okupe na odgovarajuim mjestima, prema izvrenim analizama ovi vojnici e biti poslani
na Austriju i u Maarsku, i u nakani su da sve izokrenu naopako u
tim dravama."
Kad je esar Maksimilijan primio ovo pismo i shvatio stanje,
sazvao je sve plemie kranskih naroda, bilo Maara ili Austrijanaca, i o ovim pitanjima su se dugo savjetovali. Na kraju su odluili
da pridobiju srce padiaha svijeta sklapanjem mira kakva god bila
da bila cijena. S tim ciljem su poslali dva izaslanika u Istanbul.
Jedan od izaslanika je bio Maar, komandant Egera, a drugi je
bio jedan od vodeih austrijskih ljudi. Ovi su sa mnogo zlata, srebra
i slinih nevienih darova, milodara, novca i predmeta stigli u
Istanbul i predali padiahu, vezirima i dravnim velikanima ono
to su donijeli. Na kraju su pristali da sklope mir pod uvjetima
koje je postavio njegov otac, rahmetli sultan Sulejman-han, da mir
traje osam godina i da plaaju svake godine po trideset tisua maarskih dukata. I gospodar Erdelja Jano Sigismund je ukljuen u
sklapanje mira i obavezan je da se dri prema njemu. Ovaj mir je
sadravao i uvjet da se svaka strana zadovolji onime ime raspolae
i da ne zauzima vie prostora ako joj se prui prilika, takoer da se
zaustavi etovanje s obje strane, da se ne pokreu vojska i artiljerija,
da se moli za sigurnost i blagostanje naroda i vladara i sve je to
obuhvaeno dokumentima.
Mir sklopljen pod ovim uvjetima sa sveg srca su prihvatili i
sultan Selim-han, veziri i drugi zastupnici. U isto vrijeme pripremali
su se da poalju vojsku na Cipar. Nije prolo mnogo vremena, a
krenulo se u pohod na Cipar i taj prekrasni otok je potpuno osvojen.

0 NEKIM UDNOVATIM STVARIMA

Kad se ranije govorilo o izaslanstvima i izaslanicima, spomenuta
je tvrava Severin. U stara vremena je u blizini ove tvrave na naj356

veoj

rijeci na zemlji (Dunav) podignut veliki most, vrlo udnovat,

koji izlazi izvan ljudskih mogunosti. U vrijeme kad opadnu vode
Dunava i sada se vide slonovske noge. Neki laari su ovdje pristajali, na njima jeli, pili i teferiili. Bez obzira na sve postoje pitanja
ko je napravio most, prije koliko vremena i s kakvim ciljem je napravljen, s obzirom da slui kao uenje svijetu, kome je to palo
na pamet. Po pisanjima stranaca, odgovor e se nai u historijama
starog vijeka.
Sto prve godine po roenju Isa pejgambera, imperator Trajan,
koji je vladao Rimskom imperij om, na elu jedne velike vojske napredovao je prema Trakiji. Na nevjerni kom jeziku Trakija (Dacia)
se kae za Rumeliju, Bosnu, Unurovinu, Vlaku i Moldaviju. U
tim vremenima na elu ove drave bio je kralj po imenu Kabal.
Trajan je pobijedio i unitio ovog kralja. Na kraju, napravili su mir
pod uvjetom da mu svake godine plaa odreenu svotu novca. Ali,
kako se kralj nije drao rijei, imperator Trajan je ponovo doao
na kralja i opet ga je pobijedio. Na ovo je Kabal pao u beznae i
kidisao je sebi. Eto u to vrijeme je imperator sagradio ovaj veliki
most. Cilj mu je bio da uniti i pomisao da se protiv njega podigne
bilo kakav kralj.
Spomenuti Trajan je punih etrdeset godina prljao mjesto imperatora i ne nadivjevi dugo Kabala, uputio se u Dehennem. Na
njegovo mjesto postao je imperator jedan nevjernik po imenu Adrijan, koji je naredio da se most srui jer su Daani poeli napadati
na imperatorove zemlje. Spomenuta uprija mogla je uspravno
stajati samo dvadeset tri godine, ali njeni ostaci i danas se vide.
Ako se eli znati ko je sagradio Budim, najveu tvravu Unu
rovine, i to pie u stranim povijestima ovako:
"Iz kineske zemlje se pojavio jedan krivovjernik po imenu Atila,
zauzeo itavu Trakiju, i napredujui sve do Franake, zauzeo
mnoge tvrave i gradove. Na n-Uestu gdje se nalazi Budim bila je
jedna varo koja je nosila ime avkan Berje. Ovo mjesto mu se jako
svidjelo pa je zaduio nevjernika po imenu Budin koji je bio njegov brat da tamo sagradi veliki dvor i vrstu tvravu. On sam je
nastavio svojim putem da rui i pali zemlje i mnogo godina je kruio i napredovao. Kad se vraao, saznao je da je njegov brat dao
onoj velianstvenoj tvravi svoje ime. Na ovo je odmah svojom
357

rukom ubio brata i Budim je uinio prijestolnicom. Jedne noi mu

krv udari na nos i njegova zla dua ode u Dehennem.
Atila je ivio 124 godine i iza sebe je ostavio ezdeset sinova.
Svaki od njegovih sinova je formirao svoj klan i tako se zemlja
oistila od njihovih nesretnih tijela.
I osniva Peuha, srcu bliskog moga zaviaja, je jedan prljavi
pripadnik austrijskog naroda. Prvo su podignuti tvravski zidovi i
unutra su smjeteni njegovi stanovnici. Onda je prvi kralj maar
skog naroda Sende Itvan koga ovaj krivovjemi narod duboko potuje, otjerao Austrijance i on sam je dao sagraditi pet velikih crkava.
Peuh na njihovom jeziku znai "pet crkava". Kasnije je drugi
kralj ovog krivovjemog naroda, Pitor, sin Itvanove keri, dao sagraditi u unutranjosti tvrave crkvu ija je zgrada danas velika
damija. Nije prolo mnogo vremena, maarski narod se digao protiv ovog kralja i nanio mu veliko zlo. Tri godine kasnije on je umro
i tamo je sahranjen. Sada, hidretske hiljadu i pedesete godine331 ,
proteklo je esto godina od tih vremena.
0 VLADAVINI PLEMENITOG, DARELJIVOG I BLAGOG
PADIAHA, SULTANA SELIMA-HANA, TLO POD NJIM
NEKA JE ISTO, A MJESTO MU U DENNETU

Roen je devetsto dvadeset devete 332 , a devetsto sedamdeset et

vrte, devetog rebiulevvela333 izaao je na prijestolje. Rahmetlija je

bio tako blage naravi, pravedan i dareljiv padiah da za vrijeme
njegove vladavine nije niko bio s njegove strane zlostavljan, ni
mrava nije zgazio. Uvijek veseo, sklon drutvu, s intimnim prijateljima je provodio dan-no i zabavljao se u razgovorima. Kako je
i sam bio osjeajan ovjek vie od dvadeset poznatih i vrijednih
pjesnika bilo je kod njega, vie nego kod ijednog drugog princa.
Govorilo se da je i sam ponekad recitirao stihove. Na njegovim
skupovima uvijek su bili prisutni umjetnici lijepog glasa i dobri
pjevai, mnogi majstori rijei i muzike, znalci saza, uda i tambure.
331
332
333

1050. hidretska godina poinje 23.4.1640., a zavrava 11.4.1641. godine.

929. hidretska godina poinje 20.11.1522., a zavrava 9.11.1523. godine.
24.9.1566. godine.

358

ale i zgode poput onih Nakkaa Hajdara zasmijale bi i mrtve, tu

su bile mnoge slavne osobe, majstori prie, maskara, njegovi skupovi su se guili u veselju i smijehu. Pie, sredstva i stvari pripremljeni za ove zabave nisu se mogli nai ni kod Dema ni Demida.
Pored ovih, njegovo velianstvo padiah bio je prijatelj uenjaka i
vjerskih ljudi, zatitnik ejhova i siromaha. Onima kojima je trebao, davao je obilne i nesebine darove, tako da je bio pravi oblak
koji sipa blagodati u vrijeme kada je to trebalo. Tjelesna graa:
srednjeg rasta, irokih prsa, otvorenog ela, tankih obrva, plavih
oiju, svijetao, svijetlo crvene prema utoj boji brade, simpatino
je govorio s kusanjem. U rukama je imao takvu snagu za natezanje
luka kakvu nisu imali ni atlete. Donja polovica tijela mu je bila
duga, vrat kratak, glava visoka, krupna i udnovata. Tako je majstor
pjesnik, rahmetli Jahja-beg, opisujui sultan-Selima, ovako rekao:
"Na jedan pogled Hamzine sree
njemu po sjaju i moi
Po izgledu isti kao Alija, lav
Neobino veseo kao poslanik Hizir."
slian

Nie se nalazi stih jednog suvremenog pjesnika koji objanjava

sposobnost sultana Selima u streljatvu.
"U ovo vrijeme nema toga ko bi nategao luk kao nebeski svod
Jasno je kao dan da to mogu samo njegove ruke, to nije
potrebno ni govoriti. "

O njegovim prinevima: sultan Murad koji je poaen osmanskim prijestoljem nakon oca, princ sultan Mustafa, princ sultan
Osman, princ sultan Sulejman i jo dva princa ija imena nisu utvrena. Ovi su, kada je sultan Murad stupio na prijestolje, prema osmanskim zakonima i tradicijama, odselili sa ovog prolaznog svijeta.

0 VISOKIM VEZIRIMA U NJEGOVO VRIJEME

Preuzvieni veliki vezir Mehmed-paa Dugi. O njemu su data
podrobna obavjetenja u tekstu gdje se govori o vezirima sultana
359

Sulejman-hana i o njegovu uspjenom prikrivanju smrti rahmetli

padiaha u vrijeme osvajanja Sigetvara. Od sultan-Selimovog dolaska u padiah ovu ordiju on je opet ostao na poloaju velikog vezira i tako je majstorski upravljao dravnom, da se sretni padiah
mogao potpuno predati danononim uivanjima i sve dravne poslove prepustili svome veziru. Dok je obavljao dunost velikog
vezira, nijedan se ovjek nije usprotivio njegovim naredbama. On
sam je pak bio suta pravda i potenje. Ni neprijatelji mu nisu
mogli nai drugu mahanu osim to je na visoke poloaje dovodio
rodbinu i njemu bliske ljude. A da su se ljudi koje je dovodio na
poloaje vladali po svim zakonima i pravilima vremena, to su i
neprijatelji priznavali.
Drugi vezir Ahmed-paa334 Amautskog je porijekla, ovjek dareljiv, dobar i ozbiljan dravnik. Izaao je iz harema Sulejmanhana u svojstvu kapidibae, bio je jenjiarski aga i kasnije rumelijski beglerbeg. Kad se oenio kerkom velikog vezira Rustem-pae i Mihrimah-sultanije izbila je zavist njegovih kolega zbog
toga. Jedanput je imenovan serdarom za Rumeliju. Ali nije se nalazio ni u kakvoj slubi po kojoj bi bio spominjan nakon smrti.
Poto se neto zamjerio velikom veziru, ovaj ga je smijenio s poloaja drugog vezira i na njegovo mjesto doveo Pijale-pau. Kako
on nije elio prijei na mjesto treeg vezira, nekoliko dana je bio
bez posla. Kasnije, u vrijeme Murad-hana, postao je veliki vezir i
pravedno je upravljao. Nikada nije nevinog ovjeka otpustio s
posla pa ga pogubio, nikad nije uzimao ni davao mito. Ali nije poivio, u estom mjesecu obavljanja dunosti velikog vezira, oslobodivi se ovosvjetskih muka, prispio je do sree da odseli u vjeni
svijet. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Vezir komandant mornarice Pijale-paa335 . Porijeklom je Hrvat.
Iz harema je izaao kao kapidibaa, onda je dobio na upravu sandak
334

335

Semiz Ahmed-paa, porijeklom Arnaut. Bio jedan od protivnika vezira Mehmedpae Sokolovia. Veliki vezir bio est mjeseci i 16 dana, od 13.11.1579. do
28.4.1580.
Pij ale Mehmed-paa je po Danimendu Maar. Ukupno je bio kapudan (komandant mornarice) 14 godina, a uspeo se do ranga treeg vezira. Danimend,
V, 181; Baagi, Znameniti... , 62.

360

Galipolja i komandu nad mornaricom i ta slava i ast to se istovremeno nalazio na mjestu beglerbega i kapudana (komandanta mornarice) trajala je tano est godina. Bio je ovjek velike sree i junatva. Uestvovao je u mnogim okrajima i osvajanjima. Jedno
od mjesta koje je osvojio je otok Sakiz (Hios). Meutim, u osvajanju otoka Derbe izgubio je etrdeset-pedeset jedrenjaka, to jest
brodova. Kasnije se oenio jednom od keri sultana Selima,
Gevherhan sultanijom, i to je bio razlog da je promaknut ispred
Ahmed-pae. Pravi razlog je bio pripremiti ga za mjesto velikog
vezira. Ali sudbina je bila bra i u vremenu Murad-hana odselio je
ne dospjevi do eljenog cilja.
Historiar All-efendi je doslovno prenosei paine rijei zapisao:
"Dok sam upravljao dugi niz godina na visokim poloajima, samo
sam jednog ovjeka osudio na smrt u znak odmazde. Ali kasnije
tolike dane sam zbog toga unitio svoj san i mir."
Koliko god je mogao vie uvijek se volio druiti sa uenim ljudima, bio je dravnik za koga se govorilo da je po prirodi takav da
izbjegava zlo u svakom pogledu.

Vezir Zal Mahmud-paa. Iz harema je izaao kao kapidibaa,

onda je bio belgerbeg Budima, Halepa i Anadola, stekavi tamo
slavu, zatim se oenio jednom od sultanskih keri koja je ostala
udovica iza rumelijskog beglerbega Hasan-pae, pa je dobio rang
vezira.
U vrijeme kad je trebalo pogubiti rahmetli princa Mustafu i kad
je on, otevi se iz kandi delata trao prema padiahu, stigao je
Mahmud-paa i kako je bio snaan kao atleta, oborio je princa i
stavio ga pod sebe pa je zbog toga dobio nadimak Zal336 . Inae je
bio pravedan ovjek, poznat po dareljivosti i uenosti. Voljen je i
potovan meu sebi slinim. Kako se pria, razbolio se istog dana
kad i sultanija kojom je oenjen, jedno su se s drugim halalili,
zagrliH i u isti as ispustili duu. Ovakav mu i ena nisu vieni.
Ovaj dogaaj objanjava veliinu ljubavi meu njima.
Lala Kara Mustafa-paa. Doveden je iz Bosne, roak je Sokoa brat vezira Husrev-pae. Iz harema je izaao s buljukom,

lovia,
336

Za! je iranski vladar (vladao u Sistanu), otac Rustemov. Poznat po snazi i

junatvu.

361

kasnije je osobnim sposobnostima postao mali miriahor, zatim

enigirbaa, a nije prolo dugo i sandakbeg Safeda, uz to i lala
sretnog padiaha. U ratu prineva u Konji, trudio se da sultan Selim
doe do vlasti. On sam se zasigurno nadao da e stoga postati veliki
vezir, ali u skladu s izrekom "zavidnik ostaje prikraen" elja mu
se nije obistinila. Ovaj dogaaj je gore detaljno opisan. Ali Rustem-paa mu je priredio mnoge nevolje, s obzirom da je on sam bio
krajnje sklon spletkama. Jedanput ga je imenovao sandakbegom
Poege, jedanput ga je povukao u temivarski ejalet, a onda pod
zatitom slavnog princa imenovan je beglerbegom V ana, odatle je
preao u Erzurum, zatim je postavljen beglerbegom Damaska gdje
je ostao osam godina i na kraju je odreen za serdara prilikom
osvajanja Cipra. Bio je serdar i u pohodu na Iran. Iranci nisu nikad
dobili batine kao to su ih od njega dobili. Pojedinosti o ovome e,
ako Bog, da biti objanjenje naprijed kad za to doe vrijeme.
Lala Tutunsuz Husejin-paa. Iz harema je izaao s buljukom, a
kako je bio Pertev-pain roak, dospio je do mjesta poekog sandakbega. Odavde je postavljen na poloaj lale princa Selima na
mjesto Kara Mustafa-pae. Ali kako je bio velik krtac, u skladu s
izrekom "imena silaze s neba", i njemu je nadimak tutunsuz (bez
duhana) siao s neba. Kako se nalazio na mjestu lale u vrijeme kad je
sretni padiah stupao na prijestol postao je rumelijski beglerbeg. Onda
mu je data titula vezira, ali kako je bio ovjek malih sposobnosti
nije mogao zadovoljiti na ovom mjestu i upropastio je vezirsku ast.

UVENIM BEGLERBEGOVIMA OVOG VREMENA.

Kapudan Ali-paa. Kapudan Ali-paa, koji je pao kao ehid u

osmanskoj mornarici bio je sin jednog mujezina u Edreni. Budui
je bio kapidija Visoke porte, nakon to je uao u Saraj, zahvaljujui vlastitim sposobnostima je napredovao, najprije je postao e
nigir, onda ehaja kapidija, janjiarski aga, beglerbeg Alira i komandant mornarice. Sa tri osvijetljene galije poraene osmanske
mornarice napao je brojem nadmoniju neprijateljsku mornaricu i
dostigao stupanj ehida. Bio je ovjek vrlo hrabar, dareljiv, plemenita porijekla, prijatelj znanosti i umjetnosti, dobar govornik meu
dravnim velikanima, vjernik i lijepe naravi. Jednostavno, kako je
362

doao s ledine i kako mu se govorilo da je stranac, to mu je smatrano nedostatkom na visokom nivou u padiahovom haremu, eto
to mu je bila jedna mala mahana.
Sofu Ali-paa331 Porijeklom je iz Bosne. Iz harema je izaao
kao aga, a poslije se prikljuio begovima. Prije Lala Mustafa-pae
bio je lala princa Selima. Odatle je imenovan beglerbegom Zulkadra, Karamana, Halepa, Bagdada, Egipta i Damaska. Kako je
bio pouzdan i neceremonijalan ovjek, medu Arapima je bio poznat kao "Kilon". Uhvaenim razbojnicima i kradljivcima koji bi se
zakleli da nee vie initi razbojnitva pratao je i oslobaao ih.
Narod se smijao ovim njegovim postupcima govorei: "Zar se
uope moe vjerovati lopovskim zakletvama?" Bie da je Boija
volja da su oni koji nisu drali rije, a opet mu dopali ruku, bivali
kanjeni prema zasluzi. Ali takvih je bilo vrlo malo. Bilo je jo
neto udno kod njega. Bio je vrlo nemaran u raspoznavanju ljudi.
Naprimjer koliko puta nije poznao svoga sina pa mu je, milujui
ga, govorio: "Dobro doli, odakle dolazite".
Potur Husejin-paa 338 Iz kasabe Praa u Hercegovini. Izaao je
iz harema kao enigir, vezao se za velikog vezira Mehmed-pau i
u njegovoj sjeni postao je beglerbeg. Bio je beglerbeg Vana, Bagdada, Kaira i Damaska, a bio je ovjek umjeren i uen.
Mahmud-paa. U vrijeme sultana Sulejman-hana bio je ulufedibaa egipatskog beglerbega Davud-pae. Onda je kao egipatski
muteferrika obilazio narod i iskazivao dareljivost. Povjeriocima
koji su mu se obraali davao je priznanice na dvostruko vei iznos
i tako ih tjeio. Kasnije je podrkom velikog vezira Semiz Ali-pae
Sofu Ali-paa, porijeklom iz Bosne, doao na dvor meu ademi oglaninma.
S dvora izaao kao aga. G. 954. (1547.) postavljen za sandakbega u Bosni.
Kasnije lala princa Selima. 965. (1557.) beglerbeg Maraa, a 967. (1559.)
zajedno sa princem Selimom u pohodu na Perziju. G. 971. (1563.) namjesnik u
Egiptu, potom u Bagdadu. Umro 978. (1571.). Baagi, Znameniti ... , ll.
338 Bit e da je ovaj Potur Husejin-paa, Husejin-paa Bo ljani, za kojeg Baagi,
na osnovu Muvekita kae da ga je Sokolovi uzeo sebi i uzgojio za dravnu
slubu. G. 981. (1573.) postao je vezir i namjesnik u Egiptu, a kasnije u jo
nekim krajevima. Na kraju karijere je bio namjesnik U Bosni. Podigao je lijepu damiju u Pijevljima. Baagi, Znameniti ... , 28.
337

363

postavljen za sandakbega, a odatle je unaprijeen za beglerbega

Jemena. U Jemenu je pogubio mnogo bogatih osoba, uzeo njihov
imetak i dunicima platio njihov dug u dvostrukom iznosu. Kad je
otputen s tog posla doao u Istanbul i kad je, prema kanunu, nakon to je darovao padiaha, podosta podijelio i vezirima i dravnim velikanima, odmah u tom asu je odreen dostojnim poloaja
egipatskog beglerbega. I tamo je htio postupati isto kao u Jemenu,
navaljivao je na neke nedune osobe, pa je ubijen pukom, tako da
se narod oslobodio njegovih zala.
Mehmed-paa, sin Lala Mustafa-pae. Rahmetli Lala Mustafa-paa se oenio kerkom Kansu Gavrija i u to vrijeme na svijet je
doao Mehmed-paa koga je rodila ta ena. Ovaj vrlo hrabri mladi,
nakon to se nalazio u nekim sandacima kao sandakbeg, postao
je beglerbeg Zulkadra, a potom i Halepa i na tome visokom mjestu
je i umro. Daleko od pohlepe i zuluma, nije pokazao interes za prolaznim ovosvjetskim stvarima, bio je mio, bogata srca i gospodin
ovjek. Kad je umro, kod njega se nalo svega tisuu dukata.
Halepski narod ga je godinama alio. Davao je upranjeni timar i
zeamet svakome ko bi mu ga donio. Niko nije vidio da je davao
novac svojoj posluzi niti da je od nekoga uzimao. Ali ako se neko
poali na njegove ljude, estoko ih je kanjavao. Kad je napustio
ovaj prolazni svijet imao je tek trideset godina. Neka nad njim
bude milost Uzvienog Allaha.
Abdurrahman-paa. Potjee iz Tosje 339 . Bio je tezkiredija
Rustem-pae, zatim reis 340 , a poslije toga timar defterdar za Rumeliju. Odavde je postavljen za egipatskog defterdara, zatim za
sandakbega Burse. Bio je ovjek vrlo sran i estoke naravi, meu
dareljivim i dobrim osobama poznat kao "neprijatelj Milosrdnog".
Kasnije, kao miljenik sree, postao je beglerbeg Zulkadra, a potom
i Bagdada i na toj dunosti je odselio sa ovog prolaznog svijeta.
Davud-paa. Sa mjesta bostandibae postao je sandakbeg, a
onda je postao valija temivarskog ejaleta. Volio je dobro i bio
sran ovjek.
339
340

Grad u vilajetu Kastamonu.

Vjerojatno se misli na reisulkuttab to znai glavni tajnik.

364

Rus Hasan-paa. Nakon to je u nekoliko mjesta bio valija, postao je beglerbeg Karamana. Oenio se jednom princezom. Njegovo
ime koje dolazi u znaenju lijep i dobar nije bilo u skladu s njegovom osobom.
Murad-paa. Izaao je iznutra, tj. iz enderuna (unutranji dvor),
pa nakon to je bio sandakbeg Gaze, postao je beglerbeg Jemena.
Poto je dozvolio da u Jemenu izau na vidjelo sukobi, otputen je
s posla, nakon toga je baen u tamnicu i tamo je umro.
Hadim Dafer-paa. I ovaj je ruskog porijekla. Bio je beglerbeg
Cipra i Tunisa i na ovim se dunostima nije pokazao spreman, to
jest nije se razumio u pomorstvo.
Dervi Ali-paa. ovjek koji je ispekao zanat u pomorstvu. Bio
je pod zatitom velikog vezira i uz njegovu podrku bio je valija
Basre, Lahse i Bagdada i tamo je umro.
Arap Ahmed-paa. U dravnoj je mornarici bio zapovjednik
broda, a onda je voen sreom koja je prijatelj niim, postao beglerbeg Alira, a potom i Cipra. Ali ciparska vojska nije ga rado
vidjela na tom poloaju pa su ga usmrtili.
Mustafa-paa. Slian Arap Ahmed-pai bio je ovaj Mustafa-paa.
Bio je telal na trgu starih stvari, onda se kao levent otisnuo na brod,
obogatio se i kao beglerbeg Tripolisa umro.
Ne moe se doi do kraja nabrajanja begova i beglerbegova u
Osmanskom carstvu. Poto se ne mogu svi nabrojati smatra se
umjesnim da se ovdje ostane.

0 DEFTERDARIMA I NIANDIJAMA
Murad-elebi ed-DefterP41 Kad je sultan Selim doao na prijestolje, nalazio se na poloaju badefterdara i poslije toga je ostavljen na tom mjestu. On sam je bio sin jednog vojnika iz anakkalea.

Radio je u slubi defterdara po imenu Nakka Ali, a nakon to je

uao u pisarnicu carske blagajne dva puta je bio defterdar Halepa i
341

Murad-elebi je bio badefterdar (ministar finansija) 1561.-1566., oko pet

godina.

365

na toj je dunosti ostao osam godina. Odatle je postavljen za anadolskog defterdara i na kraju za badefterdara, koju je dunost
obavljao do smrti. Sklon uicima, danju nou je uivao u jelu, piu i
zabavi pa ipak je u slubi defterdara i u poreskim poslovima bio
iznad svojih kolega.
Dervi-elebi 342 Bio je sin ejh-baba Nakkaa i bio je pripadnik

buljuka ulufedija. Bavio se poljoprivredom. Kad je rahmetli sultan Sulejman-han doao u tu pokrajinu u lov pripremio je "baba
yemegi" (oevo jelo) i s rijeima da je to "Bog dao" poastio je
padiaha. Sretni padiah je kod Dervia-elebija uoio sposobnost,
dao ga za glavnog pisara, a poslije ga doveo za defter-emina. Meu
tim, u poslovima pisanja bio je slabaan. Kasnije je poslat za defterdara Halepa i tamo je za est godina skupio mnogo novca. Neto
kasnije uzdigao se do poloaja anadolskog defterdara. Na kraju,
postavi badefterdar, ostao je na toj dunosti do smrti. Bio je dobroudan ovjek, dervitvo mu je bilo na mjestu, ispravna i pobona osoba.
Lalezar Mehmed-elebP 43 . Njegov otac i on sam potjeu iz janjiarskog odaka. Nakon to je bio defterdar u Budimu, postao je
muteferrika sa zeametom od sto tisua aki. Kad je Rustem-paa
ponovo postao veliki vezir, oduzeo je jedan dio zeameta, pod izgovorom da je to od Ahmed-painih ljudi i dao nekoj drugoj osobi.
Nakon to je ovako proveo dosta vremena, kad je veliki vezir postao Mehmed-paa dao mu je defterdarluk Halepa koji je bio poznat kao defterdarluk Arapa i Perzijanaca. Otiavi odatle, doao je
u Istanbul i postavljen na mjesto badefterdara umjesto umrlog
Dervi-elebija. Kad je sultan Murad stupio na prijestol on je bio
badefterdar. Bio je ovjek jak na peru, vezan za rije, poboan i
skroman.
Oglan Memi-elebi. Kao teskiredija Maktul Kara Ahmed-pae
napredovao je do timara od sto tisua aki. Rustem-paa mu je
342

343

Baba Nakka-zade Dervi-elebi bio je badefterdar prije Murad-elebija

1561., a onda ponovo od 1569.-1574. godine.
Lalezar Mehmed-elebije bio badefterdar 1574.-1575., priblino jednu
godinu.

366

oborio zeamet na pola kao da se sveti Ahmed-pai. Ni Memi-elebi

nije dolazio na divan dok je Rustem-paa bio vezir niti ga je iko
vidio na kapiji velikana. Kad je na mjesto Rustem-pae postao veliki vezir Semiz Ali-paa, promaknuo ga je za reisulkuttaba govorei da mu je nanesena nepravda. Kasnije je postao defter-emin i
potom anadolski defterdar. Kako je bio ovjek koji je ispravno i
lijepo pisao, ostao je na toj dunosti do smrti.
Dok je Lalezar Mehmed-elebi bio badefterdar, Sunbul-efendi,
drugi defterdar, a Memi-elebi anadolski defterdar, jedan majstor
rijei je jednim stihom svu trojicu spomenuo:
"Sunbulje bio Lalezarov drug
A izmeu njih je piao Oglan Memi."
Abdulgafar-elebi.

Bio je sin jednog trgovca iz Burse i kao

kadija postao je muftija Tire. Nakon pogubljenja rahmetli Durak-elebija njemu je povjeren prinev defterdarluk. Kad je sultan
Selim stupio na prijestol, on je postavljen za anadolskog defterdara.
Kasnije je po vlastitoj elji poslan za sandakbega Burse. Pridodano
mu je raunovodstvo Burse, mukata svile(zakup poreza na svilu) i
jo drugi sitniji i krupniji prihodi. Ostavi na ovom mjestu do
smrti, rahmetlija je bio vrlo gostoljubiv i irokogrud ovjek.
Muharrem-elebi. Najprije je bio defterdar Temivara. Kako je
bio ovjek velikog vezira Mehmed-pae Dugog, iako to nije elio,
doveden je za drugog defterdara. Onda, kako je elio mjesto sandakbega, poto je bio po svoj prilici iz Gole, postavljen je za
valiju Gole i na toj je dunosti ostao do smrti. Bio je gostoljubiv,
voljen i potovan dravnik.

NIANDIJAMA U VRIJEME SULTAN SELIMA

Delalzade niandi Mustafa-beg344 U vrijeme padiahovog

stupanja na prijestol, rahmetlija se nalazio na dunosti niandije i
344

Koda Niandi Delal-zade Mustafa-elebi je uz Tadi-zade Dafera i

Ramazan-zae Jeilde-Mehrned-elebija jedan od najveih niandija u Osmanskoj Carevini. Stupio je na dunost jo u vrijeme vlasti sultana Sulejmana,

367

do kraja ivota ostao na tom mjestu. Njegova biografija je data

medu velikanima iz vremena sultana Sulejman-hana.
Firuz-beg el-TevfikP45 Dok se sretni padiah nalazio na dunosti sandakbega, Firuz-beg je bio dvorski uitelj njegovih sinova, a bio je poznat po roenom imenu Bali-elebi. Kasnije, kad je
umro Fazli-beg, pisac djela Rua i slavuj kako se u Istanbulu nije
naao niko dostojan u punom znaenju te slube dali su slubu niandije Firuz-begu. Kad je sultan Selim stupio na prijestol i nakon
to je Delalzade postavljen za niandiju, Firuz-beg je ostao bez
zaduenja, postao muteferrika i uzeo zeamet. Kad je neto kasnije
umro Delalzade, mjesto niandije je ponovo dato Firuz-begu.
Ali kako nije bio majstor u sastavljanju pisama, upotrijebio je nekoliko neobinih izraza. Kad su ga pitali za znaenje on bi pogledao u rjenike Ahtari i Devheri i davao bi odgovor. Kasnije je obnevidio. Uvijek je pio pa je trajno bio u pijanom i obamrlom stanju.
Ponekad je iao u zabaene mejhane govorei da su to mejhane
asnih ljudi i pod utjecajem popijenog vina u povratku bi se sruio
u neki ugao i tu ostajao. Sluge su ga odatle dizale, odnosile u berberski duan ili na neko drugo mjesto i ekali da ga proe pijanstvo.
Usprkos ovakvim pretjerivanjima nije udaljen s posla. Ali jednog
dana neki pisari, napisavi jedno pismo puno psovki, stavili su ga
meu drugim padiahovim naredbama pred njega. Ne zapaajui
nikakvu razliku stavio je tugru i na njega. Na ovo su pisari pismo
proslijedili velikom veziru. Zbog toga je otputen s posla i data
mu je mirovina.
Mehmed-elebP 46 Bio je sin sestre rahmetli Niandi Delalzadea
i Pir Ahmed-efendije, halepskog kadije. S obzirom da je bio najistaknutiji pisar, postao je niandija na mjesto gore spomenutog
1534. godine i ukupno ovu dunost obavljao 23 godine. Povukao se (ili je
otputen) s ove slube 1557. godine. Ponovo je na istoj dunosti od 1566.-1567. Danimend, V, str. 319. i 322.
345 Ovog niandiju biljei Danimend, ali nema precizne podatke o tome kad je
slubovao. V. Danimend, V, str. 318.
346 Kara Niandi Bojali Mehmed-elebi-paa, bio je niandija poslije Firuz-bega pa sve do 1573. Dakle ukupno se na ovoj dunosti u prvom mandatu
zadrao 6 godina i dva mjeseca (1567.-1573.), a onda je bio niandija ponovo od 1577.-1580. Danimend, V, str. 322 i 324.

368

Firuz-bega i na toj je dunosti ostao do smrti sultan Selima. Kako

je bio smrknuta lica, jedan od ljudi njegova vremena spjevao mu
je slijedei stih:
"Zar poput mrlje tamno lice koje se nikad ne smije,
Moe u vremenu pravde uvijek stavljati tugre."
Mehmed-elebi

uistinu nije bio uen, ali se veoma trudio da

posao koji dri stavi na svoje mjesto.

0 NEKIM POZNATIM BEGOVIMA U SRETNOM VREMENU

SULTAN SELIMA-HANA

Toliko je mnogo begova visokog ranga da ih nije mogue ni nabrojati. Pametni ljudi pak znaju da ako se upoznaju begovi ejaleta i krajiki begovi i vojne svakog od njih na krajini to moe biti
upoznavanje samo sa suvremenicima. Inae predstavljati njih sada
sve jednog po jednog bio bi nemogu posao kao prebrojiti zvijezde
osmog neba.
Koliko je, naprimjer, u skupini vojnih zapovjednika, admirala i
generala i koliko su ovi dobili bitaka. Veliki emiri koji ne postaju
tako lahko u Egiptu, komandanti i upravljai u Damasku, Halepu i
drugim arapskim zemljama, kurdski begovi koji su se uzdigli do
stupnja "Denab" u pismima koja su im upuivana, pa oni iz vilajeta Erzuruma, Vana, Bagdada, ehrizura, Jemena, Adena, Alira,
Tunisa i Tripolisa, zatim begovi iz Rumelije, pogotovo oni kojima
su jo raniji padiasi dali ahdname kao Evrenoslu, Mihalli, Turhanli
i Malkolu, to je rezultat zasluga i napora i sjajnih bitaka koje su
ovi vodili. Svaki od njih je sa petsto, hiljadu ili vie od hiljadu
sjajnih junaka ulagao napore i pokazivao junatvo za padiahovu
sreu. Kakve tete to ovakvih vie nema, u naem vremenu nije
ostala nijedna osoba ovima ravna. Nesrea koja se zove otputanje
s posla i porok zvan mito nisu bili tada poznati, njihovo postojanje
je zbrisano s lica zemlje. Zbog toga to je ovo ovako, rahmetli Ali-efendi se zadovoljio da zabiljei samo trojicu komandanata (emir)
iz vremena Selim-hana. A ja siromah u progovoriti samo nekoliko
rijei o krajikim begovima Budima gdje sam odrastao.
369

Dervi-beg. Sin je Piri-pae iz dinastije Ramazan-ogullari. Bio

bez premca u svom vremenu po lijepom dranju, velikoj
sranosti i dareljivosti. U lovu je bio bolji od svih lovaca, u trokovima mu je zapisano deset tisua zdravih aki za sokolarske trokove. I u svim drugim poslovima stanje mu se moe uporediti sa
ovim.

je

ovjek

Sari Ali-beg. Nazvan je i Tur Ali-beg. Dugo vremena je bio

sandakbeg Sigetvara. Sa sedamsto-osamsto ljudi pod njegovom
komandom imao je snagu i mo kao da ima vie od hiljadu. Bio je
veliki komandant koji se rtvovao da neprestano upada u neprijateljske zemlje. On je bio taj koji je uinio pokornim sela koja su se
nalazila na neprijateljskoj teritoriji u pograninoj oblasti. Iako je
osvojio mnogo tvrava i palanki, u miru ih je poruio i razorio.
Kao to je u nae vrijeme jedna vrsta tvrava na islamskoj granici,
u to vrijeme je tvrava Kania bila katanac nevjernike zemlje, on
ju je spalio, skupio plijen i doveo bezbroj zarobljenika. ak se i
sada sjeam kad je bio gost kod moga rahmetli oca u Peuhu, mene
koji sam bio malo dijete, uzeo je u krilo i milovao i poklonio mi
jednog zarobljenika koji je bio uz njega. Kasnije je odreen da ide
na Perziju s obrazloenjem da dobro dri vojsku, da se trudi i zadovoljava potrebama, imenovan je beglerbegom ildira i tamo je
odselio s ovoga svijeta.
Arslan-beg. Sin je Sari Ali-begzade Tur Ali-bega. Iako spada u
begove iz perioda sultana Murad-hana, na ovom je mjestu spomenut
zbog oca. Bio je i sandakbeg i beglerbeg dok se nalazio u ildiru
zajedno sa ocem. Po oevoj smrti elio se zajedno sa svojim ljudima vratiti na budimsku krajinu i u vrijeme osvojenja tvrave J anik
bio je vie od sedamdeset dana opsjednut u tvravi Hatvan. Kad je
Koda Sinan-paa bio veliki vezir i serdar dao mu je mjesto sandakbega Hatvana. Poslije toga, u vrijeme kad je sultan Murad-han
juriao na tvravu Egru ponovo je ostao opsjednut u tvravi Hatvan
i kako mu u toku dva mjeseca nije stigla pomo, pobijedili su ga.
U to vrijeme, zajedno sa svim gazijama koji su bili uz njega, prikljuio se ehidskom karavanu.
Bio je veliki majstor u rukovanju maem. U tom pogledu bio je
ak sposobniji od oca. Meutim, bio je pomalo sklon uicima.
370

Kara Ali-beg. Vie puta je bivao valija Stolnog Biograda i Ostrogona. Kao osoba bio je junak poput Alije i Hamze. U znanosti i
umjetnosti vrst i superioran nad kolegama. Meutim, poput begova
svoga vremena nije drao mnogo ljudi spremnih za rat. Iz njegovih
sam usta uo: "Bio sam valija Stolnog Biograda petnaest godina.
U to vrijeme sam jedanput ili dvaput otputen s posla i mijenjao
sam mjesto. Jedne godine sam zbrajao prihode od plijena i od poljoprivrede pa je ukupan iznos bio sedamdeset hiljada kurua. Iste
godine mi je brat pao u ropstvo kod nevjernika. Da bih ga spasio,
dao sam zarobljenika u vrijednosti trideset tisua kurua, inae bi
mi prihodi iznosili sto tisua kurua".
Bio sam sa Kara Ali-begom zajedno u Ostrogonu kad smo bili
opsjednuti. Dok je, nalazei se pored mene, gaao neprijatelja strijelom, pogodio ga je puani metak i postao je ehid. Neka milost
Uzvienog Allaha bude nad njim.
Kara Ali-beg je ranije stanovao u tvravi Bed. Prije nego to
je bio opsjednut Ostrogon, dobio je dozvolu serdara Mehmed-pae
i otiao je kui. Kad je neprijatelj opsjeo tvravu, za dva dana je
doao u Budim i odavde je, uzevi jednu-dvije lae, napao utvrdu
koju su nevjernici postavili na streljakom trgu i pobio mnogo neprijatelja. Onda je opet napao na tabiju koju su postavili u tjesnacu
pa je i tu pobio mnoge i naoigled neprijatelja uao je u ostrogonsku tvravu.
Nisu to svi uspjesi po kojima e biti rahmetlija cijenjen od svakoga. Dok je bio beg Stolnog Biograda Vespremljanin i sin Madaada, na elu hiljada nevjernika, uhvatili su ga u stupicu, ali nije
stradao, a opet kao ostrogonski beg uhvatio je u zasjedu ujvarske
nevjernike i veinu posjekao. Ima jo mnogo dogaaja vezanih za
njega koji se ne mogu ni u saetku, a kamoli detaljno opisati jer
nema za to mjesta u ovoj maloj knjizi.
Pirsiz Ali-beg. I ovo je jedan od najuglednijih begova toga
vremena. uvijek je drao pod orujem sedamsto-osamsto ljudi. U
slubi je imao vrlo slavnih i jako sposobnih ljudi. Imao je vojvode
koji su hranili po etrdeset, pedeset, sedamdeset, osamdeset konja
i ljudi. Mnogo puta je bio gospodar sandaka Fileka, Sonluka i
Gole. Poslije Sari Ali-bega njemu je predat sigetvarski sandak.
371

Meutim,

bio je sklon uivanju i zabavi. Stalno je prireivao zabave

gdje se obilno jelo i pilo. Svi njegovi vodei ljudi su zajedno s njim
sjedili pa su te zabave trajale sedmicama. Njegove vojvode su neprekidno ile u akine i nisu se ustezale od bitaka ni pljake. Neki
put bi na sjedjeljkama znao pokloniti konja, pokustvo, zarobljenike, odjeu ili tkanine u vrijednosti od pet, deset tisua kurua.
U vrijeme kad je umro u Budimu bio sam i ja tamo. Imetak mu
je naslijedio jedan sestri. Bez obzira to su stvari jeftino preko telala prodate, za kune stvari, pribore od zlata i srebra, kau da je
uzeto etrdeset-pedeset hiljada kurua.
F erhad-beg. Ovo je Ferhad-paa koji je pao kao ehi d u Budimu.
Ferhad-beg, jedan od vojnih komandanata svoga vremena u vrijeme
Murad-hana, postavljen je za beglerbega Bosne. Bio mi je daida.
Stoga znam izbliza veinu onoga to je uradio. 347
Bio je daidi velikog vezira Mehmed-pae Dugog i dok je veliki vezir bio u ivotu, on je bio ulufedibaa. Onda je postao valij a
klikog sandaka. U vrijeme kad je osmanska mornarica poraena,
kako se nalazio u tom kraju, osvojio je Zemunik, Ozren, Brodin,
Trogir i druge tvrave u blizini velike tvrave Zadar koja pripada
Veneciji, a zatim je vie puta potukao neprijateljsku vojsku. Onda,
kada je sklopljen mir s Venecijom, utvrena je granica izmeu
dvije drave i jo uvijek se dri vaeom ova granica.
U nae vrijeme begovi zbog svoje beznaajnosti izgubili su
potovanje meu muslimanima i njihove rijei se ne uvaavaju.
Poto ih ni nevjernici ne cijene, i Evropljani su zauzeli agresivan
stav, to je istina. I s tog stajalita, zbilja je veliku uslugu uinio
Ferhad-beg Osmanskom carstvu.
Opet u vrijeme kad je Mehmed-paa Dugi bio veliki vezir,
Ferhad-beg je postavljen za sandakbega Bosne. ak je pod njegov
347

Ferhad-beg (paa) Sokolovi, sin je Rustem-begov, brat Dervi-pae. Bio je

kliki sandakbeg 982./1566.-1574., vodio uspjene ratove sa Mleanima u
Dalmaciji. Zbog zasluga je promaknut u beg1erbega Bosne, a on je sjedite
prenio iz Travnika u Banjaluku. Vrio upade u Hrvatsku, i doao do Bihaa i
tu se sukobio s austrijskim generalom Herbertom Auerspergom (koga Pee
vija biljei kao Aupergar). 1577. osvojio Mutnik, Ostroac, Veliku Kladuu, turli, Peigrad i Podzvizd. Od 1588. premjeten je u Budim gdje ga iz
potaje ubije njegov rob. V. Baagi, Znameniti ... , 20.

372

sandak ulo sedamsto punih bajraka, dvjesto leventa koji su nosili ime delija u vuijim koama i s vuijim kapama i dvjesto-tristo
ljudi. Imao je mnogo uspjeha u osvajanjima u Bosni, vie puta je
unitio nevjernika, tolike zemlje je poharao, ak u vrijeme kad je
Murad-han stupio na prijestolje, odsjekao je glavu prokletniku po
imenu Aupergar, koji je bio hrvatski komandant, a sina mu zarobio. U vrijeme vlasti Murad-hana, bio je to prvi zarobljenik i prve
glave koji su stigli u Istanbul. Sretni padiah je generalovog sina
poklonio njemu. On ga je oslobodio uz cijenu trideset hiljada zlatnika i sto muslimanskih zarobljenika. S ovim novcem je dao da se
napravi damija u Banjaluci.
U vrijeme kad je serdar bio Osman-paa, Ferhad-beg je uzet iz
Bosne i odreen za komandanta u pohodu na Kefu 348 zbog pobune
tatarskog hana Mehmeda Giraja. U to vrijeme mu se neto pokvarilo zdravlje pa je oslobodio osam osoba posluge koje je zarobio od
nevjernika u svojim ratovanjima. Svi su ovi dobili isprave o osloboenju od kadije Kefe. Svako od ovih slugu su bili rob ili robinja,
hadum i pratilac. U to vrijeme je jedan od njegovih ljudi, erkez
po imenu Rastem vojvoda popisao stvari Ferhad-bega, koji je pao
na samrtnu postelju. Imao je samih robova tristo, a ostale stvari i
imetak treba prema ovome zamisliti. Nema potrebe da se u ovoj
kratkoj knjizi daje mjesta drugim njegovim vojnama i uinjenim
djelima.

0 NEKIM ZNAMENITIM UENJACIMA

U VREMENU SULTANA SELIM-HANA

Beiktali Jahja-efendi. Doao je na svijet u Trabzonu. U to

vrijeme rahmetli sultan Selim349 obavljao je dunost valije u Trabzonu. Njegov plemiki sin sultan Sulejman bio je jo sasvim mali.
Majka Jahja-efendije je imala dozvolu da uvijek ue u dvor i tako
je poaena time da doji sultana Sulejmana. Kasnije, kad je Jahja-efendi narastao preao je u znanosti i obrazovanju svoje vrnjake
i unaprijeen je time to je uao u slubu muftije Ali-elebije. Nakon
348
349

Kefa je turski naziv za grad Teodosij u na Krimu.

Misli se na Selima I, oca Sulejmanovog.

373

to je stigao do vanog ilmijanskog stupnja koji je u rangu profesure na Semaniji medresi, mislei da ima pravo da obnovi staro
pravo, napisao je padiahu jednu tezkeru. Ali sultan Selim, u skladu
s izrekom "nema vjernosti kod vladara", uzeo ga je odatle, Jahja-efendi je otputen s posla i dobio je mjesenu mirovinu ezdeset
aki.

Na taj nain se Jahja-efendi oslobodio toga da obija pragove

velikana i povukao se na jedno mjesto na obali Beikta. Tu je
. dane i noi provodio u ibadetu. One koji su ga dolazili pohoditi,
astio je svime to je imao. U toj okolini zasadio je i nakalemio
mnogo drvea. Kako su dani prolazili poela su izbijati neka uda
(kerameti). Tako mu je kua uvijek bila puna svijeta, dolazilo je
malo i veliko. Dobivajui jedan za drugim poklone dao je da se
sagrade mesdid, tekija, medresa i hamam. Narod je ak, vidjevi
koliko troi novca, govorio da je vjerojatno pronaao zakopano
blago. Meutim, iako se zadovoljavao malim, to je bilo tako neiscrpno blago da oni koji su dolazili ovdje nikad nisu osjetili oskudicu.
Molla Mehmed. Otac mu je Abdulvehhab, a djed Abdulkerim.
Bio je uenjak poznat meu znanstvenicima kao Abdulkerimzade.
Njegov djed Abdulkerim bio je kazasker u vrijeme sultana Mehmed-hana, a otac Abdulvehhab bio je defterdar u vrijeme sultana Selim-hana. kolovao se kod Kemal-paazadea i nakon to je bio kadija
u Halepu, Kairu i Damasku postavljen je za kadiju Burse, a odatle
za anadolskog kazaskera. Na ovom visokom poloaju ostao je est
godina. U sutini je bio dareljiv, gostoljubiv i kad bi mogao u
jednom satu bi darovao hiljadu ljudi, a da ne bi uzimao ni kapi za
to. Umro je u noi sudbine (Lejletul-kadr), u ramazanu devetsto
ezdeset pete godine (31.10.1558.).
Molla Muslihuddin. Vrt znanja i uenosti, baovan vrta vrlina,
uveni i poznati Bustan-efendi. Diplomirao je kod padiahovog
uitelja Hajreddin-efendije, pa je irei znanje u nekoliko medresa,
u skladu sa potrebama svoga vremena, pogeo iju pred sudbinom i
otiao sluiti u nekoliko kasaba kao kadija.
Kako se saznaje od osoba kojima se moe vjerovati, jednoga
dana je rahmetli padiah pitao njegovu ekselenciju ejhulislama:
"Koliko meu vjerskim uenjacima ima osoba koje se mogu baviti
374

fetvama?", pa kad je dobio odgovor da ovakvih ima vrlo malo, naredio je: "Izaberite nekoliko ljudi koji se u mojoj dravi nalaze na
poloajima kadija, muftija i u drugim slubama koji to mogu uraditi i dovedite ih u na glavni grad." Tako je Mevlana Muslihuddin
bio jedan od sedam izabranih uenjaka koji su dovedeni u Istanbul.
On je bio nakon nekih medresa i kadiluka u Bursi, Edreni i Istanbulu gdje je bio etiri godine, anadolski kazasker. Nakon smrti
rahmetli ivizadea preao je za rumelijskog kazaskera pa je i na
toj dunosti ostao pet godina. Uvijek je prijateljima govorio povjerljivo da e umrijeti u posljednjih deset dana ramazana i biti ukopan
u "noi sudbine". Tako je zbilja i bilo, krajem ramazana, devetsto
sedamdeset sedme (26.2. - 8.3.1570.). Bio je jako lijepog ponaanja, poboan, svake sedmice je uio po itav Kur'an (hatmu), a
meu narodom se prialo da je imao i neke nadnaravne moi.
M oila Dafer-efendi. Bio je amidi rahmetli ejhulislama, ue
njaka, komentatora Kur'ana Ebussuud-efendije i otac rahmetli
Sun'ullah-efendije ejhulislama u vrijeme sultan Mehmed-hana.
Diplomirao je kod Molla uda-efendije, pa je, nakon to je predavao u nekoliko medresa postao kadija Damaska. Nakon to je
prolo est mjeseci postavljen je za anadolskog kazaskera na kojoj
je dunosti ostao est godina. Poslije se zadovoljio plaom od sto
pedeset aki da bi vrijeme provodio u danononom ibadetu, a devetsto sedamdeset sedme (1569-70.) je umro. Bio je molla u vjerovanju krajnje postojan, ispravan, poboan i skroman. Neka milost
Uzvienog Allaha bude nad njim.
Molla Ataullah. Bio je uitelj padiaha, oslonca svijeta. Iz kasabe
je po imenu Birgi u sandaku Ajdin. Nakon to je stigao do profesure Rustem-paine medrese, kako je trebalo, postavljen je za prinevog uitelja. U vrijeme kad je sretni padiah poastio svijet svojim stupanjem na prijestol, vrijednost spomenutog se pela iz dana
u dan i u toku pet godina doao je do poloaja na kojem je ravnopravno razgovarao sa najveim znalcima. Zbog toga to je uskrai
vao potovanje i uvaavanje Ebussuud-efendiji, iako je od njega
uio, vjerojatno ga je stiglo prokletstvo. Umro je u mjesecu saferu
devetsto sedamdeset osme (2.7. - 2.8.1570.). Denaze-namaz
mu je ipak obavio ejhulislam. Kau da se u vrijeme namaza vi-

375

dio jedan mali znak radosti na blagoslovljenom licu Ebussuud-efendije.

Po prianjima nekih prijatelja, Ataullah-efendi je nekoliko dana
prije smrti sanjao: "Dok je sjedio na poasnom mjestu meu najveim uenjacima uao je unutra jedan ovjek sa hrkom na leima,
tapom u ruci, evlijanskog izgleda i obratio mu se -Ustani, idi s
ovog skupa, ovjee koji si zaboravio na odgoj - i jurnu na njega.
Poto se ovaj udni postupak ponovi tri puta, die ga s mjesta.
Kad je pitao ljude koji su bili tamo ko je ovaj, odgovorili su muto je Iskilipli ejh Muhjuddin Javsi, potovani otac njegove ekselencije ejhulislama."
Ali Molla Ataullah je uistinu bio poboan, na pravom putu,
ovjek koji je ukazivao potovanje bliskim i nije tedio truda za
njihovo napredovanje.
Mo/la Alaeddin. Oevo mu ime je Mehmed. Molla Alaeddin je
rahmetli Kinalizade Ali-efendi, izvanredan erudita i znalac. U raznim znanostima se isticao izmeu sebi ravnih, a naroito je bio
jedan uen pisac koji je dospio do savrenstva u poeziji i prozi.
Nakon to je bio kadija u Trograu 350 preao je za anadolskog kazaskera i na tom je mjestu umro od iijasa u Edreni, devetsto sedamdesete godine (1569-70.). Da je jo poivio, bez sumnje bi se
uzdigao do ranga ejhulislama jer je napisao mnogo znanstvenih
djela. Kako je bio suvremenik vrlo istaknutih i najviih uenjaka,
kao to su Ebussuud-efendi, Muhai Sinan-efendi i Bostan-efendi,
meu ovima njegovo svjetlo nije jako zasjalo. Inae, nema sumnje
da im je bio ravan, a u mnogim znanostima i nadmoan.

i Ahmed-elebi. Ova dvojica su meu

uenjacima bili poznati kao dva brata. Obojica su bili po znanstvenom rangu u sredini, nisu bili prazni, ali ni duboki znanstvenici.
Mehmed-elebi je umro kad je uznapredovao do profesure na
Sulejmaniji. Ahmed-elebije u vrijeme kad je otputen iz slube u
sultan Selimovoj medresi, umro i ne saznavi za bratovu smrt. Bio
je aljivina, priljiv, slatkorjeiv, ovjek koji je unosio ivost u
drutvo.
Molla

350

Mehmed-elebi

Bilad-i selase (Trograd) su tri grada koja su danas istanbulski kvartovi:

Uskudar, Istanbul i Galata.

376

Molla Abdulkerim. Otac mu je Mehmed, a djed ejhulislam

Ebussuud-efendi. Uio je kod svoga djeda. Drao ga je kao roe
nog sina, pa je ovaj najprije postao muderris sa pedeset aki, a onda
je uznapredovao pa je sedam-osam godina bio muderris u Sulejmaniji. Vrlo odgojen, obrazovan, od roenja nadaren govorom,
vezan za istinu i ovjek sposoban da lijepo pie. Ali razroko oko
sudbine smatralo je da je previe da on ovako brzo napreduje pa je
zavilo svitak njegova ivota. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim.

LIJENICIMA U VRIJEME SULTAN SULEJMAN-HANA

I SULTAN SELIM-HANA

Mola Hekim Sinan. Kad je bio glavni lijenik u nekim bolnicama uputio se u Trabzon radi sultan Selim-hana. U vrijeme sultana
Sulejmana bio je glavni lijenik. Umro je devetsto pedeset prve
(1544-45.) kad je preao stotu.
Molla Hekim Isa. Bio je veliki

strunjak

lijenik

uspjean u

lijeenju.

Molla Hekim Osman. Doao je iz Perzije i bio meu osobnim

lijenicima Selim-hana. Postao je poznat kao ispravan, poboan i
ozbiljan lijenik.
Molla Hekim /shak. Kao kranin bio je temeljit u filozofiji, a
kod Tokatli Molla Lutfija uio je logiku i astronomiju. Kasnije se
dao na izuavanje teologije i stigavi do ideje da je islam prava
vjera, sa preokretom koji je doao iznutra digao je prst i postao
musliman. Nakon toga je ostavio medicinu, dao se na izuavanje
djela Imama Muhammeda Gazalija i oslanjajui se na Imami Azama
napisao komentar djela Fikh-i ekber. Vezao se za vjeru uz Kur'an
i sunnet, ali nije prihvatio tesavvuf.
Hakim Bedreddin Mehmed. Ocu mu je bilo ime Mehmed, a on
sam bio je poznat kao Kajsumi. Roen je u Kairu. Nakon to je
diplomirao medicinu doao je u osmansku prijestolnicu i primljen
meu dvorske lijenike. Vremenom je napredovao, postao glavni
lijenik i na toj dunosti ostao trideset godina. Sretni padiah je
377

bio lagiran. Zbog velikih bolova nije rnogao spavati, s mjesta se

nije rnogao micati, a od njegova zapomaganja ni dvorjani nisu
mogli spavati. Spomenuti lijenik je napravio jedan lijek i umirio
padiahove bolove. Nakon toga, osim to je bio darovan lijepim
darovima i vrijednim kaftanima, davano mu je da podijeli svojim
ljudima nekad po pedeset, ezdeset, a nekad i po stotinu darova
dnevno. A on je, dajui to svojim i mladim i starim uenicima,
mnoge ljude vezao za sebe. ak kad je rahrnetlija ostario doivio
je veliko potovanje na razini padiaha pa su i visoki veziri morali
kao pred carskom kapijom ostavljati konje i dolaziti mu pjeke.
Ali kad mu je na elu zapisano da doe sudbina, ni lijeenje, ni
trud koji je ulagao za izljeenje bolesnih ni uvaavanje tadanjeg
padiaha nije nita pomoglo. Dvije godine nakon to je Selim-han
stupio na prijestol oprostio se od ovog prolaznog svijeta. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.

Hekim Ahmed-elebi. Sin je gore spomenutog Hekirna Ise. Vrlo

estit znanstvenik koji je u medicini postigao zrelost u pravom
znaenju te rijei. Postavljen je za profesora medicinske kole koja
je otvorena uz damiju Sulejrnaniju, uz plau od ezdeset aki
dnevno. Ali nije mnogo ivio, nije rnogao nai lijeka od bolesti
sudbine i iste je godine otiao sa prolaznog svijeta. Neka milost
Uzvienog Allaha bude nad njim.

0 NEK.IM VELIKIM EJHOVIMA U SRETNOM

VREMENU SULTANA SULEJMAN-HANA
I U PERIODU SULTANA SELIM-HANA

ejh Alaeddin, Neka mu je tajna posveena, potjee iz kasabe

Aksaraj u Kararnanu. Bio je evlija kod kojeg su se oitovali duhovnost i nadnaravne sposobnosti. Komentirajui malu knjigu Anka-yi
Magribi njegove ekselencije ejha Ekbera (Muhiddin Arabi), ovdje
je nekim simbolima sadranim u slovima nagovijestio da e se u
Konji susresti sa sultanom Sulejrnanorn, to se i obistinilo kad je
sultan Sulejman, devetsto etrdesete (1533-34.) poao na Bagdad.
On je padiahu poklonio tu knjiicu zajedno sa svojim komentarom.
Vieno je jo mnogo njegovih nadnaravnih ina, ali u ovoj knjizi
nema mogunosti da im damo mjesta.
378

ej h Abdulkarim. Uio je kod velikog profesora po imenu ImamKako je bio dubok uenjak koji se istakao svojim vazovima
u damiji Kuuk Aja Sofija, od strane padiaha je ocijenjeno da je
sposoban da izdaje fetve. Ulazei u pobonjaku izolaciju koja
traje etrdeset dana, dao je iskopati rupu slinu grobu, tu je uao,
obavljao molitvu i postio.
zae.

ejh Arif-billah Mahmud-elebi. kolovao se na Krimu i vezao

se za njegovu ekselenciju Sejjid Ahmeda Buharija, neka milost
Uzvienog Allaha bude nad njim. Jedno vrijeme je u njihovo drutvo
navraao i ejh Abdullah-i llahi-i Simavi pa je koristei se i njegovim blagoslovljenim nadahnuem napredovao. Bio je duhovnjak
ozbiljan, odgojen, uzdran od prohtjeva.
ejh Ebu Said. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim,
doao je iz Perzije. Veliki vezir Semiz Ali-paa imao je veliko povjerenje u njega. Plaao ga je sa sto aki dnevno. Ali bio je pretjerano sumnjiav.
Kako se pria, jednog dana mu Ali-paa poalje ogrta od samurovine. Ali ovaj se krajnje ustezao da ga primi. Na kraju, na
jadvite jade je to prihvatio, ali pod uvjetom da se nekoliko puta
opere sapunom i objesi na jedno mjesto pokraj kue. Tri mjeseca
ogrta je visio tamo, kisnuo na kii i suio se na suncu. Onda je,
pretpostavivi da se vie oistio, rekao jednom derviu da nekoliko puta opere ruke, obrie ih pamunim bezom i obue mu krzno.
Ali na krznu nije ostala nijedna dlaka pa je izgledao kao mjeina.
Dlake velikog krzna rasule su se po svim uglovima kue. Stao je
po hiljadu puta proklinjati Ali-pau i sebe. U tuzi i boli plakao je
do akama i duboko uzdisao. Sutradan je poslao jednog-dvojicu
svojih murida na pazar radne snage da dovedu pedeset dobrih
radnika da dobro oiste itavu kuu i skupe sve dlake. Narod se
smijao i njegovoj zamisli da sve oisti i tome to je toliko rastuen
ovim.
Jednog dana je Ali-paa priao sretnom padiahu o ejh Ehu
Saidu, o njegovim duhovnim vrijednostima i pretjeranoj sumnjiavosti i stavio mu u uho da je to veliki ovjek dostojan poziva i
da uzme od njega blagoslov. Sretni padiah ree: "Tu je neka tvoja
smicalica", nasmija se i dozvoli da ejh doe. Slijedei dan kad
379

ovaj doe, priblii se padiahu, pazei da ga ne dotakne stade dalje

i u tom poloaju nazva selam. Haremske age, u skladu s padiahovim upozorenjem, ustegli su se da ljube padiahovu ruku i skute,
na dvije strane su se pogeli i tako su upotpunili scenu potovanja i
susreta. Ali nasmijani vezir, priao je da poljubi skute dobroud
nog padiaha, koji upita: "Kolika je mjesena plaa ovog tvog potovanog prijatelja?", a onda ree. "U ivotu nisam vidio ovako
sazdanu osobu." Vezir odgovori: "Plaa mu je sto aki mjeseno",
a padiah e na to: "To je malo, neka mu se povea samo sto aki
za sapun, moda e oistiti i prljavtinu sumnjiavosti." Time
je izrekao i rijei uvaavanja veziru a i to to e pomoi ovom
duhovnjaku.
ejh Hakim-elebi. Njegovo blagoslovljeno ime je Muhjidin, i
kako je bio imenjak sa Muhammedom, to jest hazreti Pejgamberom, i istaknut meu nakibendijskim ejhovima, te kako je bio
vrlo vrst u znanosti i kako se nalazio blizu stupnja starih filozofa
u filozofskim znanostima, stekao je slavu pod imenom Hakim-elebi351. Stekao je obrazovanje kod ejh Muhammeda Buharija
- neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim, i zauzeo poslije
njega njegovo mjesto. Za njega se vezao veliki vezir Rustem-paa
i vie od dvadeset godina nije protUijeio nijednoj njegovoj rijei. A
rahmetli ejh nije od pae nikad molio za ovosvjetske stvari. Bio je
vrlo postojan, vrst i dobar vjernik, neka milost Uzvienog Allaha
bude nad njim.
ejh ]akub Germijani. Kao timar sahibija uao je u slubu halvetijskog ejha Sumbul Sinan-efendije. Trajno je bio u pobonosti
i isposnitvu, jeo je svaki trei dan, a navikao se da svaki esti
mjesec popije vode. Kad je ejh Sumbul-efendi umro, na njegovo
mjesto je preao Merkez Muslihuddin-efendi. Kad je Jakub Germijani odluio da se ne vee uz njega, usnio je da hazreti Pejgamber, njegovi ashabi i velikani prisustvuju vazu koji dri Merkez-efendi. A turban na njegovoj glavi mu se inio as zelen, as cm.
Upita one pored sebe kakav je razlog to se mijenja boja, a oni mu
351

Hakim znai mudrac, filozof, a elebi oznaava uenu osobu prije svega u
teolokim, ali i u drugim znanostima.

380

rekoe da je zelena boja znak erijata, a crna znak savrenstva u

tarikatu. Kad je Merkez-efendi umro, on je proao na njegovo
mjesto u Mustafa-painoj damiji.
ejh Sarho Bali-efendi. Bio je sin uitelja rahmetli princa sultan
Ahmeda. Kao profesor u medresi Kepeneki usnio je kako muridi
sa jednim velikim ejhom ine zikir pa mu se ejh obratio: "Zato
se i ti ne pridrui halki u kojoj se ini zikir?". Nakon izvjesnog
vremena, sasvim sluajno, doao je u medlis ejha Ramazan-efendije i vidio potpuno isti medlis i ejha kao to je ranije sanjao.
U tome asu se za njega iskreno vezao i poeo sa isposnitvom i
ibadetom.
Poslije toga nikad vie nije iao vezirima i velikanima. Izbjegavao
je narod i sasvim se povukao. Ponekad bi tek umrlim uio telkin.
Njegov suvremenik rahmetli ejh Nuruddinzade nije vjerovao u
telkin i nije elio mrtvim uiti telkin. A rahmetlija je odgovarao:
"Nakon smrti vidi On,

uje

li se ili se ne uje?"

Na skupovima je kao tema citiran njegov stih:

"Puk svijeta na taj nain negira duhovnost
emu to negiranje djela ako sugerira mrtvom.''

Sahranjen je pored Kurumli-turbeta, a na prozoru turbeta je

napisan tarih Bali-efendijine smrti.
ejh Ramazan Bihiti. Iz kasabe je Vize. Nakon to se obrazovao u slubi Safa-efendije i muftije Sadi-efendije, privuen boanskom privlanou uao je na put sufijstva. Zadovoljio se slubom
hatiba u Ahmed-painoj damiji u orluu. Slavu je stekao nadimkom Bihiti, lijepo i uljudno je govorio, po prirodi je bio aik i jednostavan ovjek.
ejh Muhjiddin Birgivi. Bio je sin jednog murida352 u Balikesiru. Kreui se stazom ilmije, upotpunio je svoje obrazovanje kod
kazaskera Abdurrahman-efendije, zatim je krenuo putem tarikata
pa se prikljuio Karamanli Abdullahu, jednom od ejhova Hadi
Bajramova tarikata (bajramijski tarikat). Strogo se uzdravao od
352

ovjek koji upuuje u tajne tesavvufa- islamskog misticizma.

381

barama. Narodu je stvorio sumnju propovijedanjem da nema sevaba od toga to se za neiju duu ui "ajetelkursija" i "duz" od
vakufskih sredstava, da uope nema sevaba ako se za novac obavlja
imamska dunost i ui Kur'an. Na kraju gaje ejhulislam Ebussuud-efendi, neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim, doveo sebi i
rekao mu otro ga upozoravajui: "Ne govori rijei koje e biti uzrok kolebanja u vjeri." Ali padiahov uitelj Ataulah-efendi mu je
mnogo vjerovao i kad je napravio jednu veliku medresu postavio
je uvjet da se on dovede za mutevelliju. Znanje i uenost su mu bili
iznad ibadeta i pobonosti. Kasnije je doao u Istanbul. Vremenom
je stigao do medlisa velikog vezira Mehmed-pae Dugog i izgovorio mnogo rijei o tome da se dokine nepravda. Bio je kao
otra sablja u iznoenju istine na vidjelo. Devetsto osamdeset
prve (1573-74.) je umro. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad
njim.
VOJNE I OSVAJANJA U VRIJEME SULTANA SELIM-HANA

POBUNA AGANOGLUA U BASRANSKOM KRAJU

I NJEGOVO UPOKORENJE

Godina 97 (1567-68.). Spomenuti Aganoglu bio je roak arapskih

ejhova koji ive u pustinjama Basre. Pod svojom vlau je imao
neka naselja, sela i kasabe. Nije mogao prihvatiti teke angamane
koje su beglerbegovi Basre i Bagdada traili od njega, podigao je
glavu, oko sebe je okupio zlonamjerne pustinjske Arape i nanio
je velike tete na mnogim mjestima osmanskih zemalja. Kad je
za ovo stanje saznao njegova ekselencija padiah poslano je iz
Istanbula na njega dvije hiljade janjiara, mnogo tobdija, borna
kola. Bagdadski beglerbeg Skender-paa, koji je ranije kao erzurumski beglerbeg vodio rat sa Ismailom Mirzom kako smo to ve opisali, s obzirom da je bio vrlo sposoban i uspjean ovjek, postavljen je za serdara. Pridodati su mu beglerbegovi ehrizora i Basre
sa odabranim ljudima kurdskih begova. Ovi su stigli, porobili i opljakali mnoga sela i krajeve koje je drao Aganoglu i prisilili ga
da htio ne htio pogne iju.
382

POHOD NA E::DERHAN (ASTRAHAN) I GAZAN

Godina 976. (1568-69.). Uzvieni veliki vezir Mehmed-paa Dugi

nije nikad naputao misli kako bi lake osvojio perzijske zemlje.
Na samom poetku priprema postavilo se pitanje kako da se to
lake osigura hrana za islamsku vojsku. Neki poznavaoci stvari su
na ovo stavili velikom veziru u uho da izmeu rijeka Don, koja se
ulijeva u Crno more, i Volge koja se ulijeva u Kaspijsko more, nije
velika razdaljina i da bi bio vrlo lahak posao, uz padiahovo pregnue, njih dvije povezati. Tako je drugi defterdar erkez Kasim-beg postavljen za sandakbega Kefe. Osim to je bio sposoban, on je
tavie dobro poznavao tu oblast, a naroito je bio blizak velikom
veziru. Tako je Kasim-beg zaduen da skuplja potrebne informacije.
Kasim-beg je stupio na dunost i osim to je skupljao informacije od onih koji su ih znali, poslao je na odgovarajua mjesta druge pouzdane osobe da vre istraivanja i mjerenja. Obavijestio je u
Istanbul da je rastojanje izmeu dvije rijeke est morskih milja.
Ako se realizira ovaj teki posao uz Boiju pomo, islamska vojska nee imati problema sa ishranom u pohodu na Perziju, a pokrajine irvan, Karabag i itava Gruzija nee moi opstati a da se ne
pokore padiahu.
Na ovaj izvjetaj veliki vezir pripremi mnogo tekih topova za
tuenje tvrava, topova-darbzena, alata za kopanje - lopata, krampi i drugog - i sve ostalo to bi moglo zatrebati, i velikom flotom
posla na obale Kefe. Uputio je janjiara i drugih rodova vojske u
velikom broju. A krimskom hanu je poslao mnogo stoke i naredio
mu da se sa svom tatarskom vojskom ukljui u vojni pohod. Kefu
je dao kao ejalet spomenutom Kasim-begu. Iz okoline Kefe, iz
pokrajine Tat, uzeo je mnogo stoke od raje Balklora, Menkup i
Taman pa su i oni ispunili svoju zadau. Preli su Kipatsku pustinju poznatu u svijetu i ispasita naroda nogajskih Tatara u dolinama i stepama, stigli do rijeke Volge i prispjeli pred jedan stari grad
koji se zove Ederhan (Astrahan).
U ovom su se gradu u kojemu su u stara vremena ivjeli, muslimani jo uvijek vidjeli ostaci zgrada damija, hamama i medresa,
ali u njemu nije bilo ni ive due. Na obali rijeke su odabrali
pogodno mjesto i poeli kopati kanal pa su radili tri mjeseca, ulo383

ili su maksimalan trud i nisu napravili nikakav propust. Ali mogli

su obaviti tek treinu posla. Ovdje je dolo trideset hiljada nogajskih Tatara, i oni su ukljueni u radove. Boijom mudrou nije
bilo nikakvog razloga da se boje neprijatelja i dok su imali dovoljno hrane i sredstava za rad, u vojsci su se poela iriti nagaanja.
Govorilo se: "Ovdje zima nastupa tri mjeseca ranije, tada e svi
morati prestati raditi". U ovo se povjerovalo i niko nikog nije e
kao nego su se svi razili. Neki su ljudi vjerovali da je krimski han
lansirao ovakvu vijest da zaplai vojsku. Han se opet nalazio u
jednoj drugoj stisci: ako osmanska vojska uspije kopnom i morem
doi do Kipake stepe i irvanskih krajeva, opast e ugled Tatara,
a pomiljalo se da bi ak i Krim mogao otii iz njihovih ruku. Tako
se ta pria irila kao pouzdana vijest. Ukratko, ovaj ratni pohod
pokrenut je uzalud. Toliki je novac potroen, toliko se tete pretrpjelo. Municija i druge stvari koje je teko prenositi zakopane su
tamo u jedan rov. Svi su se utrkivali da se vrate natrag. Kad su o
svemu izvijestili sretnog padiaha, mnogo se naljutio i, ponizivi
velikog vezira pred visokim vezirima, izree: "Trebalo bi sve trokove i gubitke sraunati i od tebe namiriti."
KRATKE INFORMACIJE O STANJU STEPSKOG NARODA
KlPAKIH I EZDERHANSKIH STEPA

Za onu brau koja bace oko na ovu nau knjigu, ukoliko ele znati
makar i ukratko kakva su to mjesta Kipaka pustinja i Ederhan
(Astrahan), kakav narod tamo ivi napisat u ovdje o ovoj opirnoj
temi onoliko koliko znam. Ueni i razumni ljudi neka znaju da su
Altiparmak-efendi, Senabi-efendi i pisac djela Timurname ovako
opisali Kipaku stepu.
Na junoj strani Kipake stepe se nalaze Kaspijsko i Crno more.
Podruje koje se nalazi izmeu ova dva velika mora je brdovit
kraj i nastanjuju ga Gruzini i erkezi. Izmeu ova dva naroda je
od davnina bio povuen zid iji se ostaci mogu jo uvijek vidjeti.
Ovaj zid zovu i Aleksandrov zid. Meu mnogim piscima i sultan
komentatora Kur'ana, njegova ekselencija Kadi 353 , neka milost
353

Misli se na mufessira-komentatora Kur'ana, Ebu'l-hajr Nasiru'd-din Abdullah

b. Omer Kadi el-Bejdavi, roen u Bejdi u irazu, umro u Tebrizu 685./1286.

384

Uzvienog Allaha bude nad njim, spomenuo ga je u svom dragocjenom Tefsiru. I Ibn Abbas, neka je Allah njime zadovoljan, u
jednom blagoslovljenom hadisu koji prenosi, objanjava da je ovu
veliku branu voen Debrail alejhisselamom podigao !skender
Zulkarnejn (Aleksandar Veliki), a s druge strane Nuirevan pravedni. Vrata svih vrata, poznata i pod imenom Gvozdena vrata,
glavna su kapija brane. Ona su okrenuta na istonu stranu Kipake
stepe prema Harezmu, Sogunaku, Turkistanu, Hitaju, Hotenu sve
do Kine. Na sjevernoj strani su mora pustinje i pijeska bez kraja i
konca. Kad je Timurleng ovuda prolazio, osjeao je veliku stisku i
tjeskobu to Hatifi opisuje na slijedei nain:
"Vojska bezbrojna, a put bjee beskrajan
Velika vojska se s tekoama suoila
Suhoa je toliko stiala bat nogu
Da uz hranu nije mogue bilo nai vodu za ivot.
Od gladi je i slama bila bolja
Jer nekad je na sebi imala zrno
Sav strah je dolazio na usta
Do mravijih rupa iz padiahovih hambara . ..,

Zapadna strana je bila okrenuta Rusima, Po ljacima, Bugarima,

Vlasima, Moldaviji i Osmanskoj dravi. Prema raunanju astronomskih znalaca, duina joj je utvrena hiljadu fersaha 354 , a irina
est stotina fersaha. Nai izvori su napisali da kad je silni Timur
jurio na Tokatmia, ovuda je mogao proi za est mjeseci. Na sred
stepe nalazi se visoko brdo, pa je Timur, izaavi na tu uzvisinu,
dao da se tu podigne munara. Zabiljeili su da je datum ovog pohoda na njegovom kovanom novcu i mermernoj ploi uklesanoj u
ovoj munari. Do vremena kada je Timurleng napravio ovaj pohod,
jedan karavan koji bi otiao iz Harezma sa natovarenim kolima za
tri mjeseca mogao bi doi do Krima. I pored toga nisu osjeali potrebu da usput uzimaju hranu, prelazili su iz jednog karavana u
drugi i konaili. Svi ovi karavani, kojih je bilo mnogo, bili su

354

ili 691./1292. Pored poznatog komentara Kur' ana napisao jo mnogo djela iz
kelama i drugih teolokih disciplina. . Sami, K. A, II, 1440.
Fersah je duina od priblino pet kilometara.

385

tatarski. Gradski ivot kod ovih je bio vrlo ogranien, od gradova i

kasaba u njihovim rukama su bili samo naseljena mjesta Saray,
Azak, Asvahan, Hadi Torhan, Sarauk i Karasu. Ostali narod je
ivio nomadski pod atorima. Kao mesdide i mjesta za molitvu
imali su razne vrste atora koje su sa sobom prenosili na zaprenim
kolima. Kad je doao silni Timur, neke od ovih je uhvatio i uinio
ih robovima, a neke je sabljom posjekao. Mnogi od njih su pobjegli
u zemlje poljskih i ruskih nevjernika i tamo se nastanili. Danas
ima ezdeset njihovih sela u Poljskoj. U svakom selu ima po jedna
damija, hutbe se ue u ime poljskog kralja i sva su sela vrlo lijepo izgraena. Oni bi eljeli da u svakom selu naprave po nekoliko
damija, ali nevjernici to ne dozvoljavaju.
ehaja rahmetli !skender-pae, Musa-ehaja, dobra i pouzdana
osoba, bio je u Poljskoj u zatvoru tano deset godina. U to vrijeme
se susreo sa mnogim tatarskim seljacima, jedanput su za rjeenje
jednog vjerskog problema poslali svoga ovjeka akkermanskom
muftiji, on se sa ovim ovjekom vidio i on mu je objasnio stanje
Tatara. ak su i Uzvieni Kur'an pisali arapskim pismom, samo
kad su ga tumaili, to su inili jezikom poljskih nevjernika. Kralju
nisu davali nikakav porez, samo su mu slali godinje tristo ljudi da
ga slue, oni su prenosili pisma i druge stvari. Kralj se vie pouzdavao u ove Tatare nego u svoje istorodne nevjernike.
I veliki broj spomenutih tatarskih plemena nastanio se u moldavske i vlake zemlje, pa se, ivei zajedno sa mjesnim nevjernicima, pomijeao s njima i na kraju su postali krani. Veina moldavskih nevjernika potjee iz ovog naroda.
Kada je Timur tri dana i tri noi vodio borbu sa Tokatmi-hanom
na rijeci Volgi, mnoga tatarska plemena je pozvao u pokornost
aljui im tajne glasove. A oni, vjerujui u Timurova lana obea
nja, pristupili su njegovoj vojsci. Zbog toga je Tokatmi-han pobijeen. Onima koji su prili Timuru govorili su "posrnuli". Oni su s
Timurom preli u Rumeliju pa su se neki nastanili u okolinu Edrene,
a neki u kadiluk Baba355 . Danas u kadiluku Baba ima nekoliko njihovih sela. Kada begovi Silistre pou u vojni pohod, s njima ide i
stotinu njihovih ljudi. Njihova je dunost pobrinuti se za konje i
355

To je grad Babaeski izmeu Istanbula i Edrene.

386

nai hranu za konje. Na ovom pohodu je silnom Timuru palo u

ruke, tj. u dravni posjed osim ovoga to su razgrabili njegovi vojnici, sedamsto dvadeset hiljada robova, sto osamdeset hiljada
jahaih i tegleih ivotinja, to je sve objanjeno u knjizi Altiparrnak-efendije Futuhat356 . Je li ovo tano ili nije- odgovornost pada na
one koji su to saopili.

0 NEKIM BANOVIMA !<RIMA I KIPAKE STEPE

Nije sasvim sigurno ko je zbilja ustanovio hanluk Kipake stepe i Krima. Samo se zna nekoliko pojedinosti onoliko koliko je
napisano u historijskim i slinim knjigama, izvan toga ne zna se
nita. Ali kao sigurno se zna da je Dengiz dao hanluk Kipake
stepe, Bulgara (na Volgi), Usuna, Rusije i Nenekrija najstarijem
sinu Dudiju. Dudi-han je doao na Krim i uzeo vlast ove
drave u svoje ruke. Dudi je umro est mjeseci prije Dengiza.
Nakon mnogo ratova koji su izbili izmeu njegovih sinova, hanluk
je ostao na njegovom sinu po imenu Berke-han. Do njega je stigla
uputa Uzvienog Allaha i on je postao musliman pa je naredio i
tavom tatarskom narodu da ue u islam. On je izgradio grad Saraj
na Krimu. Zbog razlike u vjeri sa nevjernikom Hulaguom, izbila
je razmirica pa su zaratili esto ezdeset prve godine (1262-63.).
Hulagu je izgubio i jedva je spasio glavu i nekoliko ljudi. Onda je
Berke-han juriao na Istanbul, pa je nakon haranja i pljake sklopio mir s bizantijskim imperatorom. Kad su zebanije uzele Hulaguovu nesretnu duu i odnijele je u Dehennem, on je ratovao sa
Abaka-hanom koji je naslijedio Hulagua pa je i njega pobijedio.
Nakon toga je Berke-han nastavio podravati i pomagati muslimane.
Ali vladari na drugim mjestima, koji su takoer Dengizovi potomci, pobili su mnogo ljudi u Iranu i Turanu, upadali su i ugroavali muslimane. Zbog toga su se mnogi sejjidi, uenjaci i ejhovi
priklonili Berke-hanovoj pravdi. Meu ovima: Allame Kutbuddin
356

Mehmed-efendi Altiparmak, turski mutesavvif i alim, roen u Skoplju gdje

se i kolovao. Sluio kao muderris u Fatihovoj medresi u Istanbulu, a kasnije
otiao u Kairo gdje je ivio do kraja ivota 1033. (1623-24.). Ukopan je uz
svoju damiju koju je podigao u Kairu. Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi, 2, Istanbul, 1989 ., str. 542.

387

Razi 357 , Ahmed Hudendi, Muhtar Mahmud Zahidi, Sadettin Taftazani358, komentator djela Hadibije Sejjid Delal, Hafizuddin
Bezzazi i druge znamenite osobe, posebno kadije, muderrisi i odabrani ejhovi afiijskog i hanefijskog mezheba. Oko njega se okupilo toliko mnogo znanstvenika i velikana da je ta prekrasna zemlja postala izvor visokih i uenih ljudi pa je i u narodu bila poznata
uzreica "tatarski uenjaci".
Kasnije, naredbom Uzvienog Allaha, Berke-han, je stigao do
Dennetskih hurija, a na njegovo mjesto doao je Mengu Temurhan sin Togan-hana, potomak Tulija, etvrtog sina i prestolonasljednika Dengiza. Mengu Temur je, ne odvajajui se od Berke-hanovog puta, vodio dravu putem reda i pravde. Nakon njegove
smrti, han je postao njegov brat Nidan, Toganov sin. Nakon to se
u meuvremenu na mjestu hana smijenilo nekoliko osoba, esto
devedesete (1291.) za hana je doao Tagtogay, sin Mengu Temura
koji se vratio pradjedovskoj vjeri i poeo oboavati kumire i zvijezde. Ali mudizom hazreti Muhammeda nije pravio nikakve
smetnje muslimanima, a visoku ulemu je i dalje potovao i uvaavao. Poslije je na prijestol stupio Ozbek-han. Ovo je bio vrlo poboan han, odvaan ratnik i borac. Poslije njega je bio Sabin-han,
iza njega Insanoglan-han pa Dani-beg-han. Najzad, kad je vlast
dola do Urus-hana protiv njega se pobuni Tokatmi-han, pobijedi
ga i prikloni se Timurlengu te tako otvori put Timuru da doe u
Kipaku stepu.
Timurleng je dva-tri puta na elu brojne vojske doao do Kipake stepe i Krima i kao posljedica toga ovi izgraeni krajevi sravnjeni su sa zemljom pod kopitima konja grabeljive tatarske vojske.
I sada se na poljima Oakova (Ozije) vide mnogi mezari. Na mnogim
kamenim nianima ispisani su ajeti iz Kur'ana, Kelime-i tevhid359 ,
na nekim je pisalo "ovo je me zar ejhulislama", na nekim da je tu
357

358

359

Kutbuddin Razi, autor djela "Muhakemat bejne'l-enam" je uenik Nasiruddin

Tusija ije je neke knjige komentirao.
Sa'duddin b. Mes'ud b. Omer Taftazani, jedan od najveih islamskih uenja
ka, roen u Horasanu 722./1322, a umro u Samarkandu 792./1390. Autor je
brojnih teolokih djela.
Ke lime-i tevhid je izraz kojim se tvrdi da nema drugog boga osim Allaha. To
su rijei: "La ilahe illa'llah".

388

pokopan ejh, muftija, vezir, mirza. ak sam ja siromah, l 027.

(1618.) kad sam iao u Akkirman i Bender, prolazei sluajno tuda,
to vidio. Od zgrade jednog velikog turbeta preko puta Bendera, na
mjestu je bio samo dio zida iznad vrata. Na njemu je deli pismom360 ,
arapskim jezikom, pisalo: "Ovo je mezar irin .. .'', ostali dio natpisa je poruen. Svojim smo oima vidjeli da je u toj zemlji od svih
sela i gradova, nakon oholog Timura, ostalo samo toliko tragova.
Danas su opet ta polja i doline pune stotinama tvrava i palanki
nesretnih Rusa i prkosnih kozaka.
Rije povlai rije pa smo se udaljili od nae osnovne teme.
Vraajui se sada ponovo naoj temi, da preemo na opisivanje
ratova i osvajanja padiaha koji je stigao do Boije nagrade.

0 NEREDIMA KOJI SU IZBILI U JEMENU I NJIHOVOM

LIKVID IRANJU UZ POMO ALLAHA UZVIENOG

Godina 976. (1568-69.). Jasno je kao dan da su se svi neredi i smutnje koji su izbili u osmanskim zemljama mogli pojaviti zbog nepotrebnih i u nevrijeme napravljenih izmjena i novih propisa. Bilo
bi dovoljno da dravnici uzmu samo jedan primjer, a ovako niko i
ne ukazuje ni na jedan od dogaaja niti ih uzima kao primjer.
Kad je stupio na dunost Ridvan-paa, sin Mustafa-pae koji je
doveden na elo ejaleta Jemen i Aden poeo je vriti pritisak preko svake mjere na ljude koji su ostali tamo od ranijeg beglerbega
Mahmud-pae. Kad je za to stanje saznao Mahmud-paa, razmiljao
je: "Da i ja njemu neto tako napravim, da povue ruke iz Jemena
i da se sam o svom jadu zabavi." Onda je doao u Istanbul i potroivi mnogo novca, domogao se valiluka u Egiptu. U isto vrijeme
je slijedeim rijeima utjecao na odgovarajuim mjestima; "Jemen
je prostrana zemlja kao prostor od Istanbula do Sirije, moe se podijeliti u dvije oblasti i ako budu dva beglerbega jedan drugog e
podupirati i tako e olakati uvanje mira." Tako je Jemen podijeljen na dva ejaleta pa je od Sane i Taeza sa okolinom to ini brdski dio Jemena napravljen jedan sandak i na njegovo elo je do360

Deli pismo je vrsta ukraenog arapskog pisma kojim se ispisuju natpisi, naslovi i neki krai tekstovi.

389

veden Murad-paa. Zahid sa okolnim kasabama i selima su ui

njeni drugim sandakom koji je dat na upravu Hasan-pai ... to se
tie musellima ovih paa, Ridvan-paa nije ni ekao da oni dou,
nije mogao izdrati od tuge, ostavio je slubu i otiao. Ovu priliku
je iskoristio Mutahhar Leng i, namjeravajui da se domogne plijena,
opsjeo je Sanu. I Murad-paa je doao u Taez, ali se nije usudio da
krene na Mutahhar Lenga, mislio je da je dovoljno da poalje neto
hrane onima koji su opsjednuti u Sani. Ali i hrana koju je poslao
dola je u ruke Mutahhar Langa. Povrh toga, Mutahhar Lang je
pobio sve vojnike koji su ranije doli u Sanu. Na ovo je Murad-paa
uloio krajnji napor i krenuo u pomo Sani. Kad je s vojskom uao
u dehennemsku dolinu koja se zove Vadi Huban, Zebidlije su ih
sa svih strana zasuli kamenjem, tako su ih potukli da nije ostala
nijedna zdrava i sposobna osoba. Tjerali su Anadolce kao stado
ovaca, a Murad-pau su ubili. Tako Molla ahabi sin ukrua, autor
djela Futuhat-i Yemen (Osvajanja Jemena) koji je posebno spjevao i
poemu Selimname (Poema o Selimu) u svojoj pjesmi ovako kazuje:
"Skinuli su odjeu i ostali goli
Uetima ih povezali i vodili ko slijepce
U ovim ponienjima su postali ehidi
Neka Uzvieni Gospodar osvijetli njihove grobove. "

Ukratko, odsjeenu painu glavu poslali su opsjednutim vojnicima koji su se nalazili u Sani. A vojnici, padnuvi u beznae, predali su tvravu na rije. Onda su pobunjenici uzeli Taez i napali
Aden. Odavde su doli u Burgu i Moku gdje su im se vrlo hrabro
suprotstavili Mahmud-beg i sandakbeg po imenu ehla, ali poto
je Zebidlija bilo vrlo mnogo, svi su prispjeli do ehidskog stupnja.
Pokrajina je potpuno prela u ruke Ibn u vaja, koji je bio serasker
Mutahhar Lenga. Onda su doli do Zebida. Urus Hasan-paa je
izveo odabrane vojnike pred tvravu i suprotstavio im ih, i uz
Allahovu pomo neprijatelji su izgubili i okrenuli natrag. Tako je
samo Zebid ostao u rukama Osmanlija.
Kad su se pojedinosti o ovome saznale u prijestolnici, Kara
Mustafa-pai, koji je bio beglerbeg Damaska, data je vezirska titula i postavljen je za serdara. Jemenski ejalet je dat Ozdemiroglu
390

Osman-pai i nareeno mu je da stupi na dunost prije serdara i

krene na put. Znalo se da je jo ranije veinu jemenskih pokrajina
i cijelu Abesiniju osvojio Ozdemir-paa sa Osman-paom. Valiluk
Egipta je dat Koda Sinan-pai. Ali sa Mustafa-paom se nisu sporazumjeli u pogledu priprema ratne opreme i sredstava i oba su
stanje i vlastita miljenja izloili prijestolnici. Smatralo se da je
Sinan-paa vie u pravu i njemu je odreen serdarluk, a Osman-pai, ako jo ne bude otiao, stiglo je est aua sa padiahovim
nareenjem da ga se u tome sprijei. Ali Osman-paa se ve prije
mjesec dana zaputio sa hiljadu jemenskih vojnika i hiljadu odabranih egipatskih dobrovoljaca.
Ostavljajui konake iza sebe Osman-paa je stigao do grada
Zebida, odavde se povukao do grada Taeza i otiao. Poslije je stigao do tvrave Taeza, a onda do visoke tvrave zvane Kahira koja
je jo vea od Taeza, gdje je postavio topove i uao u rovove. Sa
nekoliko topovskih hitaca poruio je jednu jaku kulu tvrave i poslao u Dehennem duu jednog visokog emira od Zebidlija koji se
nalazio tamo. Na ovo su i ostali vojnici bez ekanja pobjegli i sklonili se na breuljke i brda u blizini Taeza. Od Taeza su digli ruke.
Islamska vojska odmah osvoji Taez i prisvoji toliko plijena da se
nije mogao izbrojiti. U to vrijeme se dogodilo da je stigao sretan
glas: u mjesecu redepu iste godine Sinan-paa je krenuo iz Egipta,
doao do Kabe i sada je uniao u grad Zebid. Zbilja, u dan-dva,
jemenske doline su bile pune islamske vojske. I Osman-paa je
izaao u susret serdaru. U tom susretu je naiao na veliku naklonost
i uvaavanje serdara, ali zbog bliskosti koju je gajio prema Mustafa-pai, htio-ne htio ovog uvaavanja je nestalo. A Osman-paa nije
smatrao da je siguran. Kasnije, Sinan-paa je poslao Osman-pau
na veliku vojsku Ibn uvaja, Mutahhar Lengovog serdara, to jest
na narod Mahat koji je tada doao u pomo Taezu. S pomou
Uzvienog Allaha on je stigao i neprijatelja rasprio. Serdar je
opet na tom kraju, dajui rije posadnicima tvrave Kahira, uspio
osvojiti tu tvravu. Mevlana ehabi je o ovom osvojenju ovako
spjevao tarih:
"Mnogo borbe je voeno i Kahira bi uzeta
mirnim putem. "
391

Onda serdar Sinan-paa, Memi-beg i kapudan Hizir-beg, sve

slavni komandanti, bijahu poslani da osvoje Aden, pa je i on osvojen.
Islamski borci su doli do nebrojenog plijena.
Ali zbog Osman-painog prigovora na Kara Mustafa-pau, niti
je on osobno imao iskrenog povjerenja u Sinan-pau niti Sinan-paa
u njega. Osman-paa je veinu Sinan-painih ljudi pridobio obilnim
darovima i osigurao da ga oni tajno obavjetavaju.
U ta vremena je serdarima dato nekoliko praznih listova na kojima je od tobonjeg niandije na poetku stavljena tugra, a kasnije je od njih traeno da polau raun za ta su ih upotrijebili. Sa
tugrom koju je on ispisao kao da je sada napravljena nije mogao
izdavati naredbe. Jednog dana je Osman-pau obavijestio jedan
vrlo blizak Sinan-pain ovjek da je serdar na bijelom papiru sa
tugrom dao da se napie padiahova naredba da se Osman-paa
razrijei dunosti. Jo ranije su aui doli u Egipat s naredbom da
ga pogube ako ga nau, pa je povjerovao u ovu vijest i s oko tisuu
ljudi nepoznatim putom uputio se prema Mekki. Susreo je beduinske ejhove koje je bogatim darovima pridobio da ih u putu niko
ne uznemiruje pa je napredovao prema svome cilju. Vezir Sinanpaa, obavijeten da se Osman-paa krije, bio je veoma ogoren.
Ali ta da radi kad mu nita ne moe osim to je poslao izvjetaj u
Istanbul. Da bi Osman-pau prikazao krivim, koliko god ga je mogao pametno optuiti, on je toliko i napisao. Odatle se pokrenuo s
vojskom, osvojio tvravu po imenu Teasker i otiao u tvravu Ibb.
Muhafizi koji su se nalazili unutra ostavili su tvravu i pobjegli pa
su tvrava i grad preli u ruke islamske vojske. Nakon to je ovo
gnijezdo gavranova sravnjeno sa zemljom, krenulo se na Sanu. Do
tog vremena je Mutahhar Leng Sanu uinio svojim centrom i tu je
boravio sa svojom vojskom. Sada je pobjegao, otiao prema Tuli i
ostavio na svome mjestu jednog crnca po imenu Katran. Ali junak
po imenu Memi-beg krenu na njega, pa i on pobjegne, tako bi osvojena i grad Sana. A Hasan-paa pritijesni s islamskom vojskom
i nabiju Eser i Hisn-i Mermer pa ih raspri.
Odatle su krenuli na tvravu Kevkeban. Nakon velikih i krvavih
bitki uzee je i sravnie sa zemljom. Meutim, vidjeli su da unutranju tvravu ne mogu uzeti napadom. Poslavi i neto vojske s lea,
nisu ostvarili nikakav rezultat. U ponovljenim napadima mnogo je
392

uvenih begova i slavnih serdarevih aga prispjelo do stupnja ehida.

U to vrijeme je doao Mutahhar Leng s namjerom da opkoli vojsku
i slomi snagu islamskih boraca. I serdar je izaao s islamskom vojskom i suprotstavio mu se, uz pomo Uzvienog Allaha savladao
ga i natjerao u bijeg.
Arap crne koe Katran-i Ali ir, osoba koja se isticala meu
emirima Zebida po iskustvu i junatvu, ponovo su napali Sanu.
Serdar je pak na njih poslao Karaoz-bega i Ali Subau, dva poznata junaka. Ovi su uz pomo Uzvienog Allaha odsjekli glave toj
dvojici prokletnika, razbili i unitili njihovu vojsku i natjerali je na
povlaenje. Najzad, Ibn emseddin, koji se naao opsjednut u
Kevkebanu, zamolio je predaju. Udovoljeno mu je molbi pa mu je
predat sandakbegluk Kevkebana sa basovima od esto hiljada aki.
A on je dvije uvene tvrave, Arus i Mesar sa okolinom koje su mu
ostale od predaka prepustio padiahu i predao brata kao taoca. ukru-oglu Molla ehbani je o ovom dogaaju spjevao poseban tarih:

"Uzet je Kevkeban sedamdeset sedme. "

Odatle se vratio i vezir i doao u Sanu. Mutahhar Leng je pak
poslao ljude u Sanu i obavijestio da eli da se pokori u skladu s
rijeima "U miru je dobro" te zamolio da mu se daju prihodi polja
Vejn i vilajeta Umran. Sinan-paa je ovo prihvatio pa je izmeu
dvije strane sklopljen mir. Serdar je nakon toga ostao jo dva mjeseca u Sani. Kad je odatle otiao u Di mar, jemenski ej al et je dat na
upravu Behram-pai, sinu Mustafa-pae koji je bio sandakbeg
Gazze, pa je stigla vijest da je Behram-paa stigao do grada Zebid.
Hidretske godine sedamdeset osme (1570.) uao je u grad. Krvoloni Behram-paa, preavi Nukajli ahmer, brdo kuda je teko
prijei, imao je nakanu demonstrirati pred Arapima silu. Na to je
Mutahhar Leng naredio da se na Nukajli ahmeru okupi trideset
arapskih beduinskih plemena. Bilo je tu pedeset hiljada ljudi. Ali
junak poput Behram-pae nije bio ovjek koji bi se prepao njihovog iskupljanja i bez ikakvog kolebanja nastavio je napredovati
prema svome cilju. Ali od umora i vatre, njegova poput stakla
njena priroda, teko je stradala. I pored toga, kako nije bilo nita
izvjesno, obruio se na okupljene Arape kao sokol na vrane. S desne
i s lijeve strane proao je i otiao kuda je elio.
393

U to vrijeme je vezir, osvaja zemalja pozvao sebi toga junaka,

lovca neprijatelja, i rekao mu: "Svaki put pobune u Jemenu dolaze
sa strane tvrave Hab, snaga ovih e se slomiti ako se uzme tvrava
Hab." I pjesnik ehabi je ovako rekao u svojoj pjesmi:
"Jer Jemen pripada tvravi Hah
Ko je osvoji uzeo je vlast
Ko iupa smutnju iz Haba i lbba
Opet e se prikloniti tvravi Hah"

U tom smislu je napisao odgovor i opsjeo tvravu Hab. Tvrdepo baruta bio je na trgu. Nali su jednu maku, svezali
joj za rep fitilj, zakaili za jedan komad trske i ubacili je kroz prozor u depo. Malo poslije barutna kula odletjela je u zrak tako da je
i gotovo itava tvrava sravnjena sa zemljom.
Kako se pria, Behram-paa je imao jednog tobdibau. Ovaj
ovjek, vrlo vjet svome zanatu, jednog dana osjetivi da ga se ne
cijeni i ne uvaava dovoljno ponosno ree: "Da neprijatelji imaju
ovakvog artiljerca-majstora kao to sam ja, da li biste vi mogli
mirno sjediti i da li biste mogli tui tvravu". Iako je paa uo ove
rijei nije se na njih obazirao. Ali nesretnik je ostvario svoju nakanu i jednog dana pobjegao i otiao neprijatelju u tvravu. Paa se
jako rastuio i zbunio. Kod Behram-pae je bio ovjek, ranije blizak Ibn Irnamu, preko kojeg je paa poslao Imamu pismo. U pismu
je pisalo da je tobdija uao s odreenim ciljem u tvravu. Ibn
Imam proita pismo i zovnu tobdiju pa ga upita: "Zato si ti doao
ovamo?". Tobdibaa vidje da se Ibn Imam naljutio pa se zbuni i
neto promrmlja. Odmah su mu tu odsjekli glavu i bacili je s
tvravskog zida. Tako su oslobodili brige pau koji je inae bio
postojan u svojim odlukama.
Nakon to je tvrava tuena ravno sedamdeset pet dana, na
sreu slavnog pae Ibn Imam je umro. Oni koji su bili u tvravi
predali su se na rije. Behram-paa je u tvravi sredio stvari kako
treba i upravu nad njom povjerio je visoko uglednom serdaru. Dvije
strane su se sjajno susrele, zagrlih su se kao otac i sin, meusobno
su se darivali kaftanima sa krznom i konjima opremljenim zlatnom
i srebrenom opremom, a u uvaavanju nije bilo nikakvih manjkaavski

394

vosti. Poslije toga sjajni vezir je otiao u Egipat. Probleme jemenskog vilajeta je razrijeio, a Behram-pai je povjerio posao uspostavljanja poretka. Slavni paa je naredio da svi arapski beduinski
ejhovi trajno budu prisutni na jemenskom divanu, a ako nekoliko
dana budu odsutni s dozvolom, na njihovom mjestu e ostati njihovi sinovi ili braa, uz to sredite beglerbegluka se premjeta iz
Sane u grad Kahiru. U Kahiri je sagradio dvorac beglerbega, damiju i imaret, za sve ljude je dao da se naprave zgrade za boravak
i na kraju je ime grada promijenio u Behramije.
U redepu mjesecu iste godine361 , Mutahhar Leng je preselio na
drugi svijet u vrijeme kad je imao preko devedeset godina. On je
bio jedan magarac na krivom putu, rune naravi, strano krt, koga
je Uzvieni Allah stvorio u ljudskom obliku. A u tvravi Hab je
jedan njegov brat otiao u Dehennem. Jedan drugi njegov brat po
imenu Abdurrahman sklonio se kod Behram-pae.
U vrijeme dok je Behram-paa bio beglerbeg Jemena, osvojene
su tvrave Din i Hisni Aver, pokrajine Meldan i Haffa i jo neki
drugi gradovi. Ipak, u skladu sa stihom:
"Zemlja Jemen nije liena smutnje
Sluaj o jednom njenom dogaaju"

sada, to jest l 050. (1640.) godine, Jemen i Aden su opet pali u

ruke drskih neprijatelja. A uzrok su bezrazlone promjene koje su
uinjene. Ako Bog da u skorom vremenu, s Allahovom pomoi,
opet e se prikljuiti osmanskim zemljama i mi emo ovu nau
knjigu zavriti opisom dogaaja ponovnog osvajanja Jemena.

0 STANJU SINAN-PAE SERDARA JEMENA

I NEKIM DOGAAJIMA

Kad se vrlo samopouzdani Serdar Sinan-paa vratio iz jemenskih

zemalja, stigao je u Mekku. U to vrijeme je erif Mekke 362 bio
Ebu Yunin ibn Berekat. Paa mu posla ovjeka i zamoli da poalje
361
362

Redep 978. traje od 29.11.1570-28.12.1570.

erif Mekke je ovjek koji vodi porijeklo iz porodice Muhammeda a. s. koga
je i osmanska vlast priznavala kao upravitelja grada.

395

odgovarajua pisma arapskim plemenima koja se odnose na osvajanja koja je on izvrio. J o ranije, kad se na putu za Jemen svratio
u Mekku, isti erif je priredio prekrasan ruak i slatka i sve to zajedno sa preko hiljadu inija, keramikih lonaca i drugih stvari poslao pai kao dar i izraz dobrodolice po svome vekilu i povjerljivorn ovjeku Kadi Husejinu. Ali paa je zbog toga to erif nije
osobno doao iskazao ljutnju na taj nain to je dao da konji izgaze
sva jela i vrijedne kineske inije. Zbog toga se erif, sada osjeajui
neprijateljstvo prema pai, kolebao da poalje traena pisma odgovarajui: "Budui da srno mu mi bili potrebni i da bi naa pisma
koristila njegovom poslu, zato se ranije onako nerazumno ponaao", i sa potvrdom o mirotvorstvu dao je da se napie onako kako
je paa elio i stavio rnuhur na njega. Do tog vremena erifi se nisu
mijeali u prihode carine iz Dide. Sada je paa kao protuuslugu
za ovu uslugu erifa odredio da se pola prihoda carine daje erifirna.
Ali odreeno je da hadije i trgovci plaaju dvostruko vee carinske pristojbe.
Kad se Sinan-paa odatle vratio u Istanbul, postavljen je na
mjesto sedmog vezira. U to vrijeme veliki vezir je bio Mehmed-paa Dugi, drugi vezir Pertev-paa, trei vezir Pijale-paa, etvrti
vezir Ahmed-paa, peti vezir Zal Mahmud-paa, esti vezir Lala
Mustafa-paa.
U tim danima u idovskoj mahali izbio je poar, prijestolnica je
gorjela sedam dana i sedam noi pa je zavladao strah da e grad
sav izgorjeti. Zet velikog vezira Dafer-aga bio je janjiarski aga.
Poto je bio neto bolestan nije rnogao doi da radi na gaenju vatre.
Na to je doveden na mjesto janjiarskog age Sijavu-aga koji je bio
kapidibaa i istovremeno veliki rniriahor i ovjek koji je zapeo za
oko padiahu, osvajau zemalja. im je Sijavu-aga poduzeo napore da ugasi poar, odmah je vatra stavljena pod kontrolu i ugaena.
Ovaj Sijavu-aga je Sijavu-paa, veliki vezir u vrijeme Murad-hana.
Jedan udan dogaaj: Jedan siromaan ovjek od anadolskih
Turaka doveo je malog sina u Istanbul. Pola lica djeteta, jedno oko
i pola nosa bilo je potpuno crno i sjajno, a isti dijelovi na drugoj
strani lica potpuno bijeli. Svi su trali da vide ono udo Boije i s
novcem koji su davali taj siromani ovjek se obogatio i vratio u
svoj kraj.

396

ZAUZIMANJE GRADA GRANADE OD STRANE MUSLIMANA U

PANJOLSKOJ I NJIHOVO TRAENJE POMOI

Godina 978. (1570.) Na slanje vojske panjolskih nevjernika na

luteranske protestante, muslimani su iskoristili priliku, zauzeli

grad Granadu pa nakon to se pojavila osoba pod imenom Melik
Muhammed Mansur od vladarske kue Benu Ahmer, on je postao
padiah toj pokrajini. Ali kad su nevjernici spoznali o emu se
radi, odmah su se vratili i udarili na muslimane. Izbio je veliki rat
u kojem su muslimani izvojevali pobjedu. Tada se pojavio jedan
nedorastao ovjek koji je izjavio da Mansur ne moe biti vladar
nego to treba biti on, koji potjee iz stare vladarske porodice, naao je put do Mansura, ubio ga i zasjeo na njegovo mjesto. Zbog
toga se meu muslimanima pojavila nesloga, a nevjernici su ponovo
napali pa su se muslimani morali povui u brda. Ponekad su u okrajima pobjeivali, ponekad gubili, i nakon to su tako odolijevali
dvije godine poslali su ljude u Istanbul traei pomo. Ali kako su
upravo tada vrene pripreme za vojni pohod na Cipar, dobili su
obeanje da e nakon uspjenog okonanja ovoga vanog posla,
ako Bog da, poslati svu mornaricu njima u pomo i tako su se izaslanici koji su traili pomo vratili s nadom i obeanjem. Ali nakon osvojenja Cipra niti je dola njihova molba niti je mornarica
poslana. Narod Mudedera363 , koji je iskazivao hrabrost te godine,
poslije toga protjeran je iz panjolske.
OSVOJENJE OTOKA CIPRA I MJESTA KOJA MU PRIPADAJU

Godina 977 (1569-70.). Kako god su mletaki nevjernici s nama

sklopili mir, lae, ljudi, trgovci i hadije koji su ili u Egipat nisu
se mogli spasiti napada ciparskih odmetnika. Kao reakcija na ovo
stanje bilo je nuno da se pokrene padiahov vojni pohod na
Veneciju. Pitanje je podneseno njegovoj ekselenciji ejhulislamu
Ebussuud-efendiji. Ovdje dajemo prijepis njegove sretne i blagoslovljene fetve koju je tim povodom izdao:
"Ako se uje da je jedan vilajet od ranije spadao u islamske
zemlje, a kasnije pao u neprijateljske ruke, da su njegove medrese
363

Ime andaluzijskih muslimana koji su pod prisilom primili kranstvo.

397

i mesdidi doli u ruevno stanje, da su njegovi minberi i mahfili

puni nevjerstva i krivovjelja da se sve ini da se zanemari i ponizi
islam, pa ako njegovo velianstvo padiah, u skladu s pregalatvom
za vjeru, spomenuti vilajet uzme iz ruku nevjernika i pripoji ga islamskim zemljama, te ako se u skladu sa ranije sklopljenim mirom
spomenuti vilajet ostavi u posjedu neprijateljskim zemljama, je li
dozvoljeno po islamskom erijatu ponititi mirovni ugovor? Neka
se ovo razjasni!
Odgovor: Allah zna da uope ne moe biti pretpostavke da bi
bilo zapreke. Pravljenje mira s nevjernicima islamskog padiaha,
neka Uzvieni Allah uini svetim njegove pobjede, samo pod pretpostavkom da su korisni svim muslimanima u skladu je sa erijatom. Ako nije korisno, kategoriki, nije u skladu sa erijatom. Ako
se smatra korisnim, trajno ili privremeno, da se taj mir poniti,
njegovo ponitenje je nuno i obavezno. Tako je hazreti Pejgamber,
selam neka je na njega, u estoj godini po hidri (627.-628.) sklopio
mir na deset godina. Mirovni ugovor je sastavio i napisano hazreti
Alija i posao je zakljuen. Ali slijedee godine, smatrajui da je
vrlo pogodno vrijeme da se mir poniti, u osmoj godini po hidri
naredio je da se ide na Mekku i da se ona osvoji. Preasni halifa
Allaha, Gospodara svjetova, neka Uzvieni Allah sjenu njegove
vlasti nikad ne uklanja iznad glava muslimana i neka je uvrsti as
nim pobjedama i sretnim osvajanjima, neka se prilagodi u svojim
postupcima blagoslovljenom sunnetu naeg hazreti Pejgambera.
Ovo pie: Siromah Ebussuud."
Poslije ovoga je za serdara postavljen esti vezir Lala Mustafa-paa. Anadolski beglerbeg Dafer-paa i njegov sin Mustafa-paa,
halepski beglerbeg Dervi-paa sa begovima ejaleta i timarnicima
i zaimima, Muzaffer-paa koji je povuen sa valiluka ehrizor,
beglerbeg Karamana Hasan-paa, beglerbeg Sivasa !skender-paa,
vojska rumelijskih sandaka Tirhale, Janje, Elbasana i Prizrena sa
njihovim begovima, janjiarski ehaja - Jahja Kethuda sa pet
hiljada janjiara i dovoljno tobdija, kolara i sjajnih junaka narodne
vojske, svi su oni stavljeni pod komandu visoko vrijednog serdara.
Svi spomenuti su se poetkom mjeseca rebiulevvela spomenute
godine (3.8.1570.) sa osmanskom flotom otisnuli na more i zaplovili prema svome cilju.
398

Vezir Pijale-paa i kapudan Ali-paa su napravili borbeni poredak od blizu etiri stotine brodova tipa: kadirga, mevna, bara i
kalite i dobili su zadatak da, dok se islamski borci budu bavili osvajanjem tvrava na otoku, oni paze na prilaze s morske strane. Kad
se bacilo sidro u zaljev otoka, po nareenju serdara, Pijale-paa,
koji je po rangu tri stupnja vii od serdara i jo k tomu padiahov
zet, kao i drugi visoki komandanti, pokorio se serdarevom nareenju, iskrcao serdarov ator na otok i postavio ga na mjesto. Slijedeeg dana, sa svom vojskom, pokazujui potovanje i uvaavanje, otiao je do serdara i smjestio ga u ator. Nakon toga, najprije
je opkoljena rovovima u polukrunom obliku sa sedam mjesta tvrava Nikozija (Lefkoe) i poeli su je tui. Pomou Uzvienog
Allaha, pedesetprvog dana tvrava je osvojena i sva islamska vojska u radosti je dola do eljenog cilja. Nakon toga su odsjeene
glave u borbi ubijenih nevjernikih komandanata poslane nevjernicima u Kireniju (Gime) koji e biti napadnuti. A oni su, pod uvjetom da im se pokloni ivot, poslali kljueve tvrave.
Nakon osvojenja Nikozije i Kirenije Pijale-paa je odredio da
polovica mornarice uva okolicu otoka. A kapetan-paa se usidrio
u nikozijsku luku da bi sa drugom polovicom mornarice uao u
tvravu. Kasnije je kapetan Ali-paa, s obzirom na to da je bio
mlad i snaan junak, uao u rov, a vremeni !skender-paa, beglerbeg Si vasa, odreen je za komandanta mornarice u luci. Nakon to
su sve potrebe dvije novoosvojene tvrave podmirene, s obzirom
da su se pribliili zimski dani i da je sezona mora prola, osmanska mornarica se vratila u Istanbul.
Razboriti i ozbiljni serdar je, sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom, u pola mjeseca opkolio tvravu Magosa i poeo
je tui danonono. Oko nje je iskopao tako dubok rov da, osim ptice
brzih krila, niti je ko mogao izai iz tvrave niti u nju ui. Pronaao je jedno mjesto za napad na tvravu i tamo je nasuo zemlju.
Meutim, prokleti nevjernici su ispod toga mjesta iskopali jedan
straan rov za eksploziv i unutra stavili barut. U vrijeme napada,
zajedno sa tom nasutom zemljom u zrak je odletjelo tri-etiri hiljade ljudi, veina ih je ostala pod zemljom da im se ni za trag ne
zna. Tu je stradao beg Malatje Ferhad-beg koji je stekao slavu kao
ugledni kapidibaa Ferhad-aga koji je u posljednje vrijeme bio u
399

drutvu sultan Selim-hana, a s njim su postali ehidi trojica sandakbegova, timarnika i zaima sa bezbrojnim ljudstvom.
Nakon toga je tvrava Mogosa tuena etrdeset-pedeset dana.
Do tada su stigli sa mornaricom Pertev-paa i Kapudan-paa. Ovaj
put nevjernici su pali u beznae i traili predaju. Jo ranije je razboriti serdar jednom-dvaput pisao nevjernicima Dehennemlijama
i traio da oslobode pedeset muslimana koji su zarobljeni kad je i
tvrava pala. U dobivenom odgovoru je pisalo: "Jednog dana e
doi naa mornarica pa e potpuno razbiti vau vojsku i vau mornaricu. Tada e ii pjeke pred mojim konjem i zemlju kojom si
napunio jarak na leima e iznijeti."
Sada pak, kad se trai predaja tvrave, pisali su da e vratiti
zarobljenike. Ali kasnije, u vrijeme kad su se potpisivali ugovori
s obje strane, napisali su o ovome "Odgovorit emo vam kad se
vidimo". U to vrijeme nevjernici su postavili svoje atore, iznijeli
ih izvan tvrave i uzevi od serdara dvadeset brodova natovarili su
ih na njih. U vrijeme opsade, prema biljekama iz deftera, broj nevjernika je bio deset hiljada. Sada je broj onih koji su izali iz tvrave jedva prelazio etiri hiljade. Jedan od pomorskih oficira Arap
Ahmed-beg je odreen da ide s ovim i da vrati lae natrag i u tu
svrhu mu je dato dvadeset laa.
Kad je sve bilo spremno za pokret, doli su serdaru da se pozdrave. Jedan od jedanaest zapovjednika koji su doli i koji je govorio u njihovo ime bio je pravi pas. Data im je po jedna stolica i
oni su sjeli preko puta serdara. Na ovo je vidoviti serdar rekao:
"Dato vam je toliko brodova, vi imate svoju flotu na moru, neka
ostane jedan va zapovjednik kao talac dok se moje lae ne vrate
nazad". Njihov prokleti govornik pocrveni i odgovori: "Ni zapovjednik, ni psa neete dobiti." Serdar se na ove rijei jako rasrdi i
ree: "A gdje su islamski zarobljenici?" Prokletnik ovako odgovori:
"Oni nisu svi moji, neki pripadaju drugim zapovjednicima i vojnicima, u vrijeme kad smo dogovorili predaju svi su pobijeni." "A
ta si ti uradio sa svojim?" "Kad ste vi ubili nae zarobljenike, i ja
sam vae". Serdar e na to: "U tom sluaju ti si prekrio dogovor"
i naredi da ih sve poveu i pred atorom posijeku. I nevjernici s
laa su iskrcani napolje, vrsto su vezani halkama za noge, a mornarica se vratila na brodove. Prokletom govorniku odsjeena su
400

oba uha, odveden je do broda i nekoliko puta zaronjen u more i izvaen jer su ovako isto mueni muslimanski zarobljenici. Onda su
ga donijeli pred serdara. Pri ulasku u tvravu, njegov oklop mu je
natovaren na lea, voen je ispred konja i sve dok se obavljao
durna-narnaz drao je u rovu zemlju na leima. Kad je paa zavrio namaz i kad su begovi doli u njegov saraj, vidio je na trgu poboden jedan direk, a pored njega su se nalazile dvije halke. Na pitanje emu ovo slui, prokletnik je priznao da se time mue muslimani. Na ovo je on sam privezan za isti direk, a halke su mu stavljene na ruke i noge. Poslije toga mu je oderana koa, napunjena
slamom i objeena na direk. Njegovo prljavo truplo rasjeeno je
na etvero i poslano na kapije.
Ovako je ovo opisao u svojoj historiji rahrnetli Ali-efendi koji
je uestvovao na ovom pohodu, a kome je to ispriao Mustafa-paa.
OSVAJANJE TUNISA I ZEMALJA SJEVERNE AFRIKE
OD STRANE KILI ALI-PAE

Godina4)77 (1569-70.). U spomenutim zemljama od eststote

godine (1203-04.) trajala je vlast vladara Beni Hafsa. Ova plemika
porodica je tvrdila da potjee od roda halife Omera bin el-Hattaba
- neka je Allah s njim zadovoljan -koji je bio jedan od prvih drugova i oslonaca Pejgarnberovih. Neto ranije njihova vlast je oslabila i poto nisu pokazivali snagu kojom bi se suprotstavili neprijatelju, franaki nevjernici su zauzeli Tripolis i ovaj kraj je ostao
ravnih etrdeset dvije godine u rukama franakih nevjernika iji je
glavni posao razbojnitva. Nakon toga je kapudan Sinan-paa, brat
velikog vezira Rustem-pae, osvojio ovu zemlju u vrijeme sultana
Sulejman-hana i uspostavljajui poredak kakav treba doveo je u
civilizirano stanje.
U to vrijeme je umro Mehmed bin Hasan koji je bio sultan
Tunisa i iza njega je ostalo etrdeset pet sinova. Meu njima je
sultan Hasan stavio ruku na vlast i pobio gotovo svu brau. Samo
su se dvojica njegove brae spasili, sklonili kod arapskih plemena
i kod njih se krili. Sultan Hasan se pak prepustio piu, uicima i
zabavi. Veoma sklon seksualnim uivanjima i prekrasnim mladim
enama, silom je oduzimao lijepu djecu gdje god bi uo da ih irna.
401

Tako je na dvoru skupio preko etiri stotine lijepih djeaka. Zbog

toga svijetu se na njega zgadilo, pa su poslali ovjeka njegovu
bratu Reidu i pozvali ga da pree na oev prijestol. Kad je sultan
Hasan saznao za ovo stanje, pobi nekoliko ljudi umijeanih u ovo,
posla nekoliko ljudi u ono pleme gdje je bio sakriven njegov brat
Reid i zatrai da njemu predaju brata. Meutim, voe toga plemena se dosjetie lukavstva i, da bi malo odugovlaili stvar, rekoe:
"Mi se bojimo da ga javno predamo, kad padne mrak uzmite ga i
vodite da niko ne vidi." Reidu su pak dali konja breg od jutarnjeg
vjetra. A on je uzjahao konja i pobjegao. Saznavi da je on pobjegao, sva su plemena krenula za njim, ali mu ni traga nisu nali.
Tako je Reid stigao u Alir i sklonio se kod Hajreddin-pae.
Kad je sultan Hasan vidio o emu se radi, poslao je ljude sultan
Sulejman-hanu s darovima, molio je da se njemu preda Reid, alei se pritom na Hajreddin-pau. Sretni padiah je ovako odgovorio: "Mi emo uskoro Hajreddin-pau i Reida dovesti u Istanbul
i zbog toga ne dozvoljavamo da idu tamo."
Uistinu, nije mnogo prolo Reid i Hajreddin-paa su doli u
Istanbul pa je Reidu osigurana plaa od petsto aki dnevno i sve
druge potrebe iz dvorske riznice. Hajreddin-paa je ovako izvijestio
padiaha: "Ta zemlja je vrlo daleko od Istanbula, stanje islamske
vojske tamo vrlo je teko. Ako se Tunis da Reidu, a zaljev Halkulvad preuzme od strane padiaha, i ako osmanska mornarica ostane
due vremena u tom zaljevu, bit e ih lahko mogue odatle osvojiti."
Ovaj prijedlog je osvaja zemalja smatrao pametnim pa je Hajreddin-pau s mornaricom poslao na tu stranu.
Hajreddin-paa je doao u Tunis, i kad je rekao da je doveo
Reida, narod je priredio sjajan doek, uzeli su pau i doveli ga u
grad. Sultan Hasan se sklonio kod arapskih plemenskih ejhova.
Ali gradski narod kad je saznao da Reid nije doao zajedno s njim
zapoe borbu protiv Hajreddin-pae. Hajreddin-paa im je pobio
trideset hiljada ljudi. Na kraju sklopie mir i prestadoe ratovati.
Meutim, jedne noi sultan Hasan nou napade grad i pobi oko
hiljadu tristo ljudi. Ali ne mogavi se zadrati u gradu ode u panjolsku da trai pomo. Prema prianju, panjolski kralj je sedamosam dana drao sultana Hasana kod sebe i za svakodnevne njegove potrebe davao po etiri hiljade zlatnika. Nije prolo ni mjesec

402

dana sultan Hasan je doao u Tunis sa etiri stotine to velikih to

malih laa. Hajreddin-paa je jo bio u Tunisu i ravno trideset dana
je bio opsjedan. Na kraju odlui napasti nevjernike i jednog dana
izae iz tvrave. Grad prepusti ehaji Frenk Dafer-agi. Meutim,
ovaj prokletnik jo nije postao musliman, bio je estoki franaki
nevjernik. Odmah je oslobodio etrdeset hiljada zarobljenika u
tvravi, uzeo tvravu i osuo topovsku paljbu po muslimanima.
Hajreddin~paa, silom, odustade od plana i povue se. Islamska
vojska se rasu, pretrpjevi velike gubitke. Sultan Hasan doe i zasjede na prijestolje. Po nareenju sultana Hasana, panjolci su odveli u roblje sedamdeset hiljada muslimana. etiri tisue Franaka
ostade tamo i u luci Halkulveled sagradie vrstu tvravu.
Neto kasnije, kad je sultan Hasan ratovao s neprijateljem, gradski svijet se pobuni i postavi sultan-Hasanova sina Hamida za sultana. Rekli su mu: "Zna li kakav smo zulum pretrpjeli od tvog oca.
Ako ti ne prihvaa prijestol, dovest emo tvoga amidu Abdulmumina i postavit emo ga na prijestol." Hamid silom prihvati vlast.
Sultan Hasan na ovo opet ode traiti pomo u panjolskoj, i ne
proe dugo, sa ezdeset hiljada nevjernika doe na sina. Meutim,
svi arapski ejhovi i njihova plemena, gradski svijet i srcem i rijeju
se ujedinie i suprotstavie. Nevjernici pobjegoe, a sultana Hasana
iva uhvatie. Njegov sin dade da ga oslijepe i otpoe samostalno
vladati.
Meutim i on se drao oeva puta i poe ii po stranputici. Gdje
god je uo da ima lijepa ena, htjela ne htjela, dovodio je u dvor i
prisvajao. Tako je skupio tristo ena u dvoru. Sa ovakvim bahanalijama vladao je dvadeset pet godina. Na kraju, narod mu je okrenuo lea, povezali su se i sprijateljili s alirskim beglerbegom Ali-paom. Jednog dana kad je sultan Hamid iao na jedno arapsko
pleme, doe Ali-paa, ue u Tunis, i doe do riznica Beni Hafsa
koje su se punile tristo-etiristo godina. U zemljama sjeverne Afrike
uila se hutba u ime vladara vremena sultan Selim-hana sina sultan
Sulejmana.
Kara Mustafa-pai, veziru bez premca, dok se bavio osvajanjem
Cipra, donesena je vesela vijest o osvojenju Tunisa. On osobno
sa dvadeset brodova ode u Istanbul. Objasnio je padiahu ta se
dogodilo, poklonio je padiahu mnogo blaga i stvari koje su za403

plijenjene a naiao je na naklonost i dareljivost vie nego to je

oekivao.

PORAZ OSMANSKE MORNARICE

17 demazyelevve/979 (7.IO.I571.). Kad se osmanska mornarica

vratila s Cipra i popunjavala svoje ratne potrebe u dravnom brodogradilitu, i Ulu Ali-paa je sa svojih dvadeset brodova uplovio
u brodogradilite. Kako se vezir bez premca Mustafa-paa, na elu
islamske vojske, jo uvijek bavio osvajanjem tvrave Magosa, to
je on (Ali-paa) nastojao da to prije poalje na Cipar osmansku
mornaricu s milju da se ne bi nevjernika mornarica prije nas
oporavila i udarila na nau vojsku. Drugi vezir Pertev-paa je postavljen za serdara, a kapudan Ali-paa364 , poznat kao Muezzin-zade, pridodat je Ulu Ali-pai 365 .
Te godine poetak safera dogodio se prvog dana proljea (nevruz)
u petak, i toga dana je vie od tristo brodova ispl ovilo iz istanbulske luke. Sa zapovjednikim brodovima i leventskim lahkim brodovima koji su ve bili van luke bilo je ukupno preko etiri stotine
brodova. Meutim, poto je ove godine flota isplovila ranije nego
to je to inila bilo kada, oskudijevala je u veslaima i borcima. I
pored toga svi su doli do Cipra i pomogli tamonjoj vojsci. Onda
su se uputili prema neprijateljskim otocima da bi nadzirali i uvali
more. Vojsku su iskrcali na otok Kefaloniju da bi tamo pljakali i
harali. I na neke druge otoke su poslali levente gdje su ovi doli do
izvjesnog plijena. Odatle se stiglo do Krfa i zaljeva Preveze. Najzad,
usidrili su se u zaljev Inebahti (Lepant).
Ovdje je stigao glas da je neprijateljska flota spremna i da dolazi
da udari na islamsku flotu. Na ovo su se komandanti iskupili i dogovarali se ta da urade. Pertev-paa, koji je imao organizacione
sposobnosti, uzevi sve pretpostavke u razmatranje, izbjegavao je
paljivo da ne kae najgore pa je ovako govorio: "Uvijek se alite
364

Muezzin-zade Ali-paa bio je komandant mornarice od 1568. do pogibije

1571. godine.
365 Ulu Ali-paa, kasnije zbog neustraivosti prozvan Kili (ma). Ali-paa bio
je komandant mornarice oko 15 godina od 1572. do smrti 1587. godine. Danimend, V, 182.

404

da je boraca i veslaa malo, a ovdje se razumije da su vojnici

timara sandaka na ovim obalama dobili dopust pod nekim izgovorom. Istina je da je naa mornarica oskudna u svakom pogledu.
Stoga je na mjestu da u ovom naem stanju ostanemo i, ako nevjernici dou na nas, da se borimo." Meutim, kapudan-paa je
uzvratio: "Na taj nain se nikako ne iskazuje muslimansko pregnue i ast i ponos padiaha svijeta. Ako kaemo da na svakom
brodu nedostaje po pet-deset ljudi, to je istina, ali nadati se, ako
Uzvieni Allah hoe, zbog toga neemo imati tete" i predloio da
je pametnije izai u susret neprijatelju. I Ulu Ali-paa nije smatrao pametnim da se krene u bitku i da se ide na nevjernika. Ali
kapudan-paa je insistirao: "U naredbama koje su mi jasno dole
iz Istanbula, ja sam se suoio sa mnogo prijetnji. Ja se ne bojim za
sebe osobno, nego je to odgovornost moga poloaja." Na ovo insistiranje ostali komandanti se nisu protivili. Na kraju, donesena je
odluka da se ide na neprijatelja.
Nakon odluke, Ulu Ali-paa je predloio da je potrebno da
osmanska mornarica dri stranu od mora. Kapudan-paaje istrajao
na svom miljenju da e biti bolje da pazi na stranu od kopna. Na
ovom pitanju bile su vrlo une polemike. Na kraju Ulu se uhvatio
za bradu i otiao govorei: "Gdje ste Hajreddin-paa i Turgut Reis,
zato ne govore iskusni borci, zbog pretpostavke da e se potopiti
brod oteen topovskim metkom treba ii prema kopnu, ovo drugo
otvara put propasti." Ove njegove pritube nisu sluane. Tako su
naa mornarica s kopna, a neprijateljska s mora dolazile jedna drugoj u susref.
Pokazujui svoju sirovu i primitivnu hrabrost, kapudan-paa se
u prvom naletu bacio na neprijateljske brodove. A nevjernik je
meu dolazeim brodovima odmah prepoznao kapudanovu lau
zato to je imala tri svjetiljke i veinu svoje flote su usmjerili na
njega. U tom asu kapudan-paa je postao ehid, a sinovi su mu
zarobljeni zajedno sa brodom. Vojska i mornari s drugih brodova
usmjerili su se prema kopnu. Pertev-paa je izaao na kopno i kao
pjeak dohvatio se brda i nakon svih muka i problema uspio je
spasiti ivot.
Ja, siromah, vidio sam mjesto na kome se odvijala bitka. To se
nalazi na jednom mjestu u sandaku Karli ili gdje je more plitko, s

405

donju stranu jednog velikog sela po imenu Anatoikoz koje spada u

padiahove hasove, preko puta male kasabe koja se zove Ergili
Kasri koja takoer pripada sandaku Karli ili i pod jednim strmim
i krevitim brdom. Spasili su se oni koji su se mogli ispeti na to
brdo.
Ulu Ali-paa je pak, skupivi dvadeset brodova koji mu pripadaju, napravio jedan poredak i udario na lijevo krilo neprijatelja,
borio se s nevjernikim laama koje su dolazile na njega iz pravca
desnog krila osmanske flote, nekoliko ih je otetio, a mnoge nevjernike pobio. I njegove brodove su neprijatelji pogodili sa jednim
ili dva hica. Na kraju je vjetar zapuhao od strane gdje je bio neprijatelj, to je za njega bilo vrlo povoljno pa se potpuno iv i zdrav
spasio. Zarobio je jednu ili dvije neprijateljske galije, a on je bez
ikakvih gubitaka doao u Istanbul. Postavljen je za komandanta
mornarice, a izdan je ferman da se on ubudue umjesto Ulu zove
Kili (Sablja). Tako se u naredbama koje su mu pisane on oslovljava rijeju Kili.
Ovako nesretan rat nije vien ne samo u islamskoj dravi, on
nije vien na svjetskim morima otkako je Nuh pejgamber izumio
lau. Sto devedeset brodova prelo je u neprijateljske ruke. Topovi,
puke, druga ratna sredstva i oprema, veslai na galijama, islamski
borci kao i ostali pobijeni su rezultat ovih gubitaka. Na svakom
brodu je bilo najmanje po tristo ljudi. Ako se to zbroji samo ljud:skih gubitaka je bilo dvadeset hiljada.
U to se vrijeme njegova ekselencija padiah - neka ga Allah
uzvisi i bude mu na pomoi - nalazio u Edreni. im je uo za dogaaj vratio se u Istanbul i ubrzavao je napore da se naprave novi
ratni brodovi. Odvojio je dio dvorske bae koja se nalazila ublizini brodogradilita i tako je brodogradilite dobilo prostor da se
moe odjednom graditi osam brodova. Kako se pripovijeda, Kili
Ali-paa je uvijek govorio velikom veziru: "Moe se napraviti
brod, ali za dvjesto brodova o kojima je rije nema mogunosti
kompletirati esto sidara, drugih alata za brodove, uadi, jedara i
svega ostalog to ini opremu broda." Rahmetli Mehmed-paa je
ovako odgovarao: "Ekselencijo paa, ti jo nisi upoznao ovu osmansku dravu! U ime Boga vjeruj: Ova drava je takva da ako eli
sva sidra moe napraviti od srebra, debelu uad od svile, a jedra
406

od atlasa, i to bez ikakvih problema. Svu opremu koju ti ne priskrbim uzmi od mene u ovom obliku kao to sam ti rekao." Na ovo je
Ali-paa ustao, poljubio velikog vezira u ruku i rekao: "Sada sigurno vjerujem da e ti kompletirati ovu flotu." Zbilja, preko
dvjesto brodova tipa kadirga i batarde bilo je pripremljeno prije
proljea, i nakon to se popunilo sve od alata i sredstava, veslaa i
boraca, topova i puaka, ratnog oruja i opreme i to bez nedostataka, tano na vrijeme pojavila se jedna odlina flota koja je isplovila u Sredozemlje. Ni od koga nije uzeta pomo ni za jedan brod
nijedne ake.
Nevjernici su pak mislili da ne postoji mogunost da se ovo sve
proizvede za pet mjeseci, pa i ako se naprave brodovi nee se moi
nai ljudi, u to su bili sigurni. Ali kad su vidjeli da je isplovila jedna
izvrsna osmanska flota, bili su zapanjeni i izgubljeni. Govorili su:
"Jo uvijek su oni taj narod koji je u jednom asu toliko brodova
izgubio, a nije prolo ni est mjeseci imaju flotu kao prije, a moda i jo bolju."
DOGAAJI KOJI SU IZBILI ZA VRIJEME POHODA

OSMANSKE MORNARICE

Godina 980. (1572-73.). Osmanska mornarica se najzad kompletirala kako treba. Bilo je pripremljeno dvjesto pedeset brodova
tipa kadirga i batarda pa su pod komandom kapudana Kili Alipae krenuli prema neprijatelju i uplovili u zaljev Avarin u Moreji
(Peloponez). I nevjernika flota je dola na isto mjesto. Bilo je
blizu zalaska sunca. Pribliavajui se jedna drugoj, dvije strane su
otvorile vatru jedna na drugu. Ali kako je stigla no i pritisnuo
mrak to je bila prepreka da se bitka nastavi. Nevjernici su to iskoristili i te noi pobjegli. Nije se moglo razumjeti na koju su stranu
pobjegli. Kapudan-paa krenu odatle i ukotvi se u zaljev Koran.
Nevjernici, iji su postupci i napori hravi, skupili su veliku flotu i
opet doli do Korana. Jedno vrijeme se vodila bitka. Ali muslimani su se plaili da se ne ponovi ono s poetka prole godine pa
su bili mnogo oprezniji. I neprijatelj se oholei se zbog uspjeha od
prole godine, vratio i otiao. Ali-paa je pak sa flotom zdravo i
veselo prispio u Istanbul.

407

NEKOLIKO POPRAVAKA S VANJSKE STRANE

KABEUMEKKI

Godina 979 (1571-72.). Neka mjesta na vanjskom dijelu svete Kabe

dola su u stanje da ih je trebalo popraviti. Zbog toga je erifu Meke
napisana naredba i poslani mubairi te je fermanom nareeno da se
ponovo izgrade visoka kubbeta. Na ovo su napravljene lijepe i
vrste graevine i vanjsko ukraavanje pa je 982. (1575.) u Istanbul
stigla predstavka kojom erif izvjetava da su popravci zavreni.
UPAD TA TARSKOG HANA U RUSKU ZEMLJU

Godina 979 (1571-72.). Ove godine je stigla tatarskom hanu padiahova naredba da izvri upad u rusku zemlju. Na ovo je han sa
mnogobrojnom i poput vjetra brzom tatarskom vojskom krenuo,
preao rijeku Volgu, uao u moskovske zemlje, poharao i popija
kao njihovu prijestolnicu i vratio se s bogatim plijenom. Smatra se
da je ovo jedna od najveih tatarskih vojni.
POJAVA ZVIJEZDE REPATICE

Godina 980. (1572-73.). Ove godine viena je na sjeveru vrlo velika

i svijetla zvijezda. Astronomi su smatrali da je ovo znak da e na
mnogo mjesta padati estoke kie, pojaviti se bujice, i to su zabiljeili u kalendare. Tako je zbilja i bilo. Bilo je kia i bujica, a
mnogo je kua porueno i u Rumeliji i u Anadoliji. Samo je u Istanbulu srueno vie od etiri stotine kua, putovi su zatvoreni, dugo
vremena putnici i karavani nisu ni odlazili ni dolazili. ak se rairila pria da su hadije i posjetioci u Kabi obilazili Bejtullah u vodi
od dva arina.
STRADANJE NEVJERNIKA KOD TVRAVE NOVA

Godina 980. (1572-73-). Ove godine je tvrava Nova dola u posjed

nekih nevjernika. Na ovo su kliki sandakbeg Ferhad-beg i hercegovaki beg stigli tamo i unitili nevjernike, a tristo nevjernika su
kao zarobljenike odveli u Istanbul.

408

OJAAVANJE BLAGOSLOVLJENE DAMIJE AJA SOFYA I

IZGRADNJA DVIJE NOVE MUNARE UZ NJU

Godina 981. (1573-74.). Naredbom sultana Selim-hana - neka

Allahova milost bude nad njim- nareeno je da se naprave ojaa
nja kao osiguranje velikog kubeta, dvije munare bez premca i dvije
medrese, a takoer i turbe za padiaha i sve je to za kratko vrijeme
izgraeno. Samo je turbe zavreno nakon to je padiah ovdje
pokopan.
MORNARIKI POHOD VEZIRA PIJALE-PAE

I KlLI ALI-PAE

Godina 981. (1573-74.). U ovoj blagoslovljenoj godini vezir Pijale-paa i kapudan-paa otili su na otok Panarka koji pripada Veneciji. Ali kako je sklopljen mir sa Mleanima nisu izvrili napad.
Onda su nekoliko puta isplovili prema Mesini, ali kako im je nepovoljan vjetar bio prepreka nisu mogli doi do cilja. Nakon ovog su
se bili prisiljeni vratiti pa su stigli u Istanbul zdravi i bez gubitaka.
ZAUZIMANJE TUNISA OD STRANE NEVJERNIKA

Godina 981. (1573-74.). Sultan Hamid, ranije spomenuti vladar iz

dinastije Beni Hafs, sa sto pedeset nevjemikih laa doao je na
Tunis. Tuniki beglerbeg Hajdar-paa sa muslimanima u tvravi
nije se mogao oduprijeti i povukao se u Keman. Kasnije je Harnidov
brat Mevlana Muhammed, koji se odavno nalazio u zarobljenitvu
u Mesini, opet zajedno sa Francima doao na sultana Hamida pa je
sultan Hamid uhvaen i odveden u Franaku. Nevjernici koji su
spomenutog Mevlana Muhammeda uinili sultanom, ostavili su uz
njega osam hiljada franakih vojnika i otili su.
ZAUZIMANJE TuNISA OD STRANE SERDARA SINAN-PAE I
RUENJE TVRAVE HALKULVELED

Godina 982. (1574.) Kad su o ovom stanju obavijestili padiaha, ija

je dobrota i dareljivost beskrajna poput mora, on postavi vezira
409

Sinan-pau za serdara osmanske mornarice i uputi ga u Tunis zajedno sa Kili Ali-paom. Nakon njihovog pokreta najprije su otili
u Kalavritu. Odatle su stigli na Mesinu, udarili na neka njena
mjesta, harali i pljakali. Na puini Mesine zarobili su jednu veliku
galiju i poto su ispraznili plijen koji su u njoj nali, lau su zapalili. Nakon toga su krenuli na Tunis i tu su popravili jednu ruevnu
tvravu po imenu Kalibe i u nju smjestili vojsku. Kad su nevjernici
vidjeli da je islamska vojska vrlo brojna, ostavili su tvravu Ben
Garad i sklonili se u tvravu Halkul vad.
Kasnije, marljivi serdar je poslao beglerbega Tripolija Mustafa-pau i Hajdar-pau koji je izaao iz Tunisa sa dovoljno vojske da
opsjednu tvravu Halkulvad. Mevlana Muhammed, koji je bio sultan u Tunisu zatvorio se u tvravu zvanu Medine sa sedam hiljada
ratnika. I on se nou odavde izvukao i uao u Halkulvad. Halkulvad je bio jaka i dobro utvrena tvrava, s dvije strane okruena
morem, a izmeu njih duboki rovovi, tornjevi i kule uzdignute do
neba. U tom kraju slina i njoj ravna nije postojala. Tvrava je tuena preko jednog mjeseca. Na koncu, uz pomo Uzvienog Allaha,
estog dana mjeseca demazijelevvela (24.8.1574.) osvojena je na
juri. Pet tisua nevjernika koje su zatekli unutra su posjekli, a njihovog vou koga su zvali Mevlaj Muhammed iva su uhvatili.
Nakon toga je Halkulvad na mnogo mjesta miniran, sve je porueno, tako da se nikad ne moe popraviti. Poruene su obje tvrave
od kojih se jedna zvala Buhajre-i Halkulvad a druga Ma'kal-i Halkulvad. Odatle je uzeto dvjesto pet tekih topova i preneseni su na
osmanske brodove. Nakon toga tuniska tvrava je kako treba popravljena, a Ramazan-paa je postavljen za valiju. Serdar i kapudan su se s flotom vratili i u pobjednikom slavlju u mjesecu
abanu iste godine (16.6.1574.) doli u Istanbul i predali flotu u
brodogradili te.
SMRT RAHMETLI SULTANA SELIMA-HANA

I8. abana 982. (3I.II.I574) Ovaj niski i nemilosrdni svijet ni ahu

ni siromahu nije mjesto gdje e trajno ostati. Sluaj je htio da su
neka kubbeta posebnog padiahovog hamama u dvoru ukraena, a
neka iznova napravljena. U to vrijeme njegovo velianstvo padi410

ah, sklon uitku, htio se osamiti u kupatilu i radosno i veselo je

uao unutra. Ali, u to nesretno vrijeme padiah je bio i previe preputen uitku. Hodajui po hamamu okliznu se na mramoru i pade
na stranu pa kako je kamen bio otar i tvrd, strana na koju je pao
potpuno je pomodrila. Sluge i age ga podigoe i prenesoe u njegovu osobnu odaju. Doe i glavni lijenik i nae da je podesno da
mu stavi obloge. Ali ba tada ga zahvati vruica i na kraju od ove
boli i muke dobi proljev. Ukratko, stigao je sudbinom propisani
smrtni as, ta god se radilo nije pomoglo. Kao to ljudsko bie do
sada nije pronalo lijek od smrti ni oni ga nisu mogli nai. Sa pedeset sedam godina, u ponedjeljak, drugog dana zemherija u podne
stigao je na najvii kat nebesa u drutvo hurija. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Sretni i krune i prijestolja dostojni princ sultan Murad, osmog
dana ramazana (22.12.1574.) doe u dvor, a slijedeeg dana telali
su obznanili njegov dolazak. Na ovo je poslije podne namaza ejhulislam, rahmetli Hamid-efendi, kao imam predvodio denazenamaz sultanu Selimu. Sultan Selim je bio prvi osmanski vladar
koji je umro u Istanbulu. Nakon ikindije je klanjana denaza petorici bezgrenih prineva. Neka im se svima smiluje Uzvieni Allah.

Kraj prve knjige

411

KAZALO IMENA

Abdi-elebi, 54
Abdi, halifa, 67
Abdulgafar-elebi,

Abdulkadir-elebi,

367
60

Abdulkerim, 374
Abdullah bin Hilal ei-Emrazi, 69
Abdullah, sultan, 32
Abdullatif-beg, 143
Abdulmumin, 403
Abdulvasi, 68
Abdulvehhab, 374
Abdurrahman-paa, 364
Abu'I-Kasim Hasan b. Ishak b.
erefah Tusi, 311
Adem alejhisselam, 277
Adil-paa, 61
Adivar, Adnan, 142, 304
Adrijan, 357
Afarli Ebu'l-feth-sultan, 265
Aganoglu, 382
Ahmed l, 353
Ahmed emsuddin-efendija, 39
Ahmed, 103-104
Ahmed, princ, 353
Ahmed, sultan, 85, 306, 381
Ahmed-aga, 186
Ahmed-beg, 179, 223, 226, 228,
296,297
Ahmed-elebi, 376
Ahmed-paa, 37, 53, 73, 75, 77-78,
82-84,213-214,221,234,241,
246,248,252,255,260-261,287,
320,327,340,347,361,366,396
Ahmed-paa, Hain (izdajnik) 41-42,
53,61,83,86
Ajas-paa, 33, 48, 76, 84, 88, 142,
143,175,177,261,270,325
Ajdin-beg, 182
Aksak Sejfeddin, 325, 334

412

Aksaraji ejh Demaleddin, 33

Alaeddin Kemal, 61
Alauddevle, 157
Aleksandar Veliki, 132, 385
Ali au, 68
Ali Portuk, 342, 343
Ali Subaa, 393
Ali, sultan, 265
Ali-aga, 201, 210, 306, 340
Ali-beg sin Malko-bega, 58
Ali-beg sin Vejsilov, 105
Ali-beg, 188
Ali-Dede, 92
Ali-efendi, 16, 23, 35, 36, 51, 63,
65-69,72,115,117,159,166,
177,203,226,230,256,288,
319,327,361,369,401
Alija, hazreti, 99, 166, 309, 398
Ali-paa, 244, 260, 352, 399, 403
Alp Arslan, 97
Amir sin Dauda, 195
Amr ibn As, 99
Andrija, ban, 152
Arap Ahmed-beg (paa), 365,400
Arap Mehmed, 333, 334
Arapzade Molla Muhiddin, 64,
66-67
Arnaut-Memi-beg, 173
Arnaut-oglu Yahyali Mahmud-beg,
173
Arslan-beg sin Sari Ali-begzade Tur
Ali-bega, 370
Arslan-paa, sin Mehmed-bega
Jahjapaia, 43 , 48, 180, 204,
219-220,246, 342
Askeri, Hasan b. 'Ali, 308
Ataullah-efendi, 376, 382
Aupergar, 373
Azizullah irvanija, 237

Baba Nakka-zade Dervi-elebi, 366

Bagdadi, Dunejd, 309
Bahadir-ah, 182, 193, 194, 195
Bajezid II, 155, 158, 174
Bajezid sin Mehmed-hanov, sultan,
117
Bajezid, Veli, 181
Bajezid, princ 32, 50, 192,201, 210,
213,231,237,239,254,319-325,327,330-332,334-336
Bajezid, sultan, 32, 44-45, 90-91,
225,256,352,353
Bajindirli Barak-beg, 157
Bajindir-oglu Murad-beg, 143
Bajka!, Bekir Sitki, 79
Baki-efendi, 48
Balaban, ceribaa, 93
Baleki, Jano, 112
Bali-beg, 43, 92, 94, 124, 129,
191, 204
Bali-efendija, 381
Balim sultan, 117
Bali-paa, 43, 218
Baljo, Terek, 209, 211
Baltadi Mehmed-paa, 47,274
Barak-han, 315
Barbarosa, Hajreddin-paa, 44,
52, 338
Bari Bajla, 352, 354
Barletan, Martin, 112
Baagi, Safvet-beg, 23, 37, 39, 44,
47,48,50,51,58,261,292,
338,360,363,372
Batori, Andra, 109, 243, 245
Batori, Itvan, 245
Batori, Miklo, 354
Behauddin Muhammed b.
Muhammed Nakbend, 311
Behlul, Dana, 309
Behram, Mirza, 235, 237
Behram-beg, 195
Behram-beg, kadija, 116
Behram-paa, 44, 53, 87, 91, 118,
119, 135, 139, 143, 146, 393,
394,395

Bejde, 116
Bekta, vojvoda, 79
Berke-han,387,388
el-Bermekija, Jahja bin Halid, 69
Bertolo, l 07
Berzevejh, 69
Beiktali, Jahja-efendi, 373
Betlen Gabor, 150
Beydeba,69
Bezzazi, Hafizuddin, 388
Bijikli, Mehmed-paa, 196
Bilal, Mehmed-aga, 119
Bodari, Itvan, ll O
Borazan, Ali Dede, 67
Bostandi, Ali-beg, 116
Bostan-efendi, 64, 376
Bostanzade, Mahmud-efendije, 70
Bokaj, 29
Brankovi, Vuk, 28
Budak-beg, 81, 273
Burhan Ali, sultan, 231-232

erkez !skender-paa, 50, 233

erkez Kasim-beg, 59, 383

etne, sin vojvode Stefana, 187
igala, 290
ivizade, 54, 65, 375

Damad, Hasan-paa, 50
Damad, Ibrahim-paa, 16
Danimend, Ismail Hami, 33, 37,
41,54, 75,292,338,360,368
Danimendoglu, Melik Mehmed
Gazi, 98
Darije, 279
Davud-beg, l 03-104
Davud-paa, 44, 364
Defterdar lskender-elebi, 52
Deli Pervan, 119
De Ilak Mustafa-paa, l 05
Deloradi, l Ol
Dervi Ali-paa, 365
Dervi-beg Bali-paa-zae, 226
Dervi-beg sin Piri-pae, 370
Dervi-paa, 398

413

Devletgiraj-han, 295
Domuzoglan, 116
Dorij, Andre, 176
Dukaingolu Mehmed-paa, 45, 204
Dukagin-oglu Yahya-bey, 256
Dunbullu, Hadi-han, 238
Durak-aga, 329
Durak-elebi, 331, 367
Dafer-aga, 347, 396
Dafer-beg, l 05, 179
Dafer-elebi sin Davud-bega, l 05
Dafer-paa, 398
Dani-beg-han, 388
Danpolat-beg, 59, 60
Danum Kaif, 81
Delaluddin Ekber padiah, 314
Delalzade, Salih-elebi, 15
Denabi Ahmed-paa, 49, 323
Denabi-efendi, 95, 98
Denabi-zade Ali-elebija, 70
Dengiz-han, 387
Dete Bali, 37
Devad Mehmed-paa, 40
Dihangir, princ, 231, 254, 257-258, 349
Dihangir, sultan, 32
Dihanah-beg, 273
Dil Itvan, Ill
Dudi-han, 387
Duhdi, Sinan-beg, 217
Dundi, Hamza-beg, 21, 219
Ebu Bekir, 98, 261
Ebu Ejjub Ensarija, 71
Ebu Hanifa Nu'man b. Sabit,
v. Ebu Hanife,
Ebu Hanife, 63, 165-166,261, 308
Ebu Jusuf, 261
Ebu Mens ur Maturidi, 31 O
Ebu Said, 379
Ebu Yunin ibn Berekat, 395
Ebu'l-hajr Nasiru'd-din Abdullah b.
Omer Kadi el-Bejdavi, 384
Ebulfazl-efendi, 54
414

Ebulfeth sultan Mehmed-han gazi,

v. Mehmed el-Fatih
Ebussuud-efendi Hoda elebi, 60,
63-65,72,199-200,375-377,
382, 397-398
Egri Abdioglu, 55
Egri Abdi-zade Mehmed-elebi, 340
Ekmekizade, Ahmed-paa, 30-31
Elkas Mirza, 228-233, 235-237, 240
Emir Amir, 195
Emir Esed, 306
Emir Reid sin Megamisa, 183-184
Emir-beg, 157
Erdebili Molla Zahiruddin, 61
Eski Behram-paa, 49
Evhaduddin Kirmani, 308
Faji, Zejni!, 343
Fazli-beg, 368
Fenari, Muhjiddin-elebi, 82
Fenari, emsuddin, 82
Fenari-zade, Molla Muhjuddin, 72,
120, 143
Ferdinand, 114, 126, 129, 131, 133-134, 139-141, 144-148, 178-179,197,199,202-203,208-209,212,215,217,223,242,
295, 340-342, 354-355
Ferhad-aga,39, 139,347
Ferhad-beg (paa) Sokolovi, 22,
24,372-373
Ferhad-beg, 182, 399
Ferhad-paa, 41, 44, 73, 80, 85,
192,272,340,343
Feridun-beg, 346
Ferruhad-beg, 143
Ferruh-zade-beg, 284
Firuz-beg el-Tevfiki, 368-369
Frenk Dafer-aga, 403

Gabro, 227
Gaso, Ana, 107
Gazali, Danberdi, 73
Gazanfer-paa, 51
Gazan-han, 162, 167

Gazi Sulejman (han)

v. Sulejman Zakonodovac,
Gedik, Ahmed-paa, 174
Gevherhan, sultanija, 361
Gilani (Gejlani), Abdulkadir, 166,
309
Giraj-han, Gazi, 177
Giraj, Mehmed, 373
Gorandi Mikl o, l 09
Gorof, Milo, 136
Gozubujuk Hizir-sultan, 265
Guli, Hasan, 290
Gurz Iljas (erzelez), 206
Gutenberg, Ivan, 107
Guzelde (Ljepukasti) Kasim-paa,
42,83,86
Guzelde Rustem-paa, 46
Habib-efendije, 117
Hadid!, 16
Radim Ali-paa, 39, 48, 243,
246,249
Radim, Dafer-paa, 365
Radim, Hajdar-paa, 43
Radim, Hasan-aga, 25,38
Radim, Ibrahim-paa, 43
Radim, Sulejman-paa, 34,
45, 182
Radim-beg, 157
Hadi Ahmed-paa, 49
Hadi Bekta Veli, 117
Hadi Mehmed-paa, 42
Hadi-beg, 59
Hafiz, irazi, 163
Hafiz-paa, 289
Hajdar Alem-ejh, 315
Hajdar-elebi, 54
Hajdar-paa, 255, 261,410
Hajir-beg, 81
Hajreddin-aga, 86
Hajreddin-efendija, 374
Hajreddin-paa, 52, 158, 171, 175,
177-178, 188-189, 191, 193,
213,304,402-403,405
Rakem, 301

Rakim Bedreddin Mehmed

(Kajsumi), 377
Halid ibni Velid, 44
Hali!, padiah, 231
Hallad, Mansur, 309
Hamid, sultan, 403, 409
Hamid-efendi, 323
Hamisoglu Hamza-sultan, 265
Hamit-efendi, 340
Hamza-aga, 244
Hamza-beg, 246
Hasan Beyzade-efendi
Ahmed-paa, 16
Hasan au, 346
Hasan Mirza, ah, 313
Hasan, sultan, 401-403
Hasan-aga, 25, 187, 294, 333
Hasan-beg, 60, 129
Hasan-beg, sin Omer-begov, 74
Hasan-bej, 333
Hasan-elebi, 55, 340
Hasan-paa, 26, 361, 390, 392, 398
Haseki, sultanija, 349, 351
Hekim Ahmed-elebi, 378
Herceg Nikola Poljak, 112
Hizir alejhisselam, 67
Hizir-aga, 82
Hizir-beg, 204, 214, 392
Hizir-paa, 50, 203
Hoda Sadeddin, 16
Hoda-efendi, 18
Hud alejhisselam, 151
Hudavend-han, 306
Huddetu'l-islam Zejnuddin Ebu
Hamid Muhammed b.
Muhammed b. Muhammed b.
Ahmed et-Tusi, 308
Hudendi, Ahmed, 388
Hulagu, 387
Humajun, padiah, 193,318
Humay, sultanija, 44
Hurrem-beg, 188
Hurrem-paa sin !skender-pae, 115
Hurrem-paa, 47
Husam-beg, 66

415

Husein-paa, Gazi, 47
Husejin b. 'Ali, 309
Husejin ah-beg, 185
Husejin-beg, 60, 185,
Husejin-beg, sultan, 265, 272
Husejin-paa, 116, 183
Husrev-beg, Gazi, 21, 56-57,74,
76,91-93,95,101,126,145,
147, 172-173, 179, 190-191,
209-210, 226, 326
Husrev-ehaja, 39
Ibn Abbas, 385
Ibn Imam, 394
Ibn emseddin, 393
Ibn uvaj, 390, 391
Ibrahim kulu-sultan, 265
Ibrahim, prevodilac, 355
Ibrahim-beg, 251
Ibrahim-elebi, 55
lbrahim-efendi, 355
Ibrahim-efendija v. Molla Arap,
Ibrahim-paa, 33, 37, 40, 41, 49, 51,
53, 55, 83-84, 86-88, 92-94, 96,
101, 112, 118-120, 124-125,
127, 133-136, 139, 142-143,
145, 157-159, 167, 169-170,
193,221,259
Iljas-beg, 337
Imadulmulk, 306
Imam Jusuf, 308
Imam Muhammed, 308
Imam Musa b. Dafer Kazim, 308
Imam-i Azam, v. Ebu Hanife,
Isa-beg sin Koda Ibrahim-pae,
118
Isa-beg, sin Ishak-pae, 73
Isfahanli, Molla Alaeddin, 61, 376
!skender-aga, 275
!skender-au, 130
lskender-elebi, 53, 54, 86, 143,
159, 132, 168-170
!skender-paa, 50, 252, 254, 346,
386,398,399
Iskilipli ejh Muhjuddin Javsi, 376

416

lslamgiraj, Mirza, 155

Ismail, Mirza, 251, 382
Ismail, ah, 49, 97, 117, 118,
157,231
Itvan, kralj, 206
Itvan, Marija, 112
Ivan, kapetan, 133
Jahja Kethuda, 398
Jahja Sofu Mehmed-beg, 345
Jahja-beg, 256, 257, 353, 359
Jahja-efendi, 374
Jahjali Arslan-paa, 340
Jahja-paa, 52, 74
Jahjapai, 144
Jahjapai, Ahmed-beg, 145, 214
Jahjapai, Bali-beg, 57, 103, 145
Jahjapai, Kuuk Bali-beg, 57, 74,
90-91, 93, 101
Jahjapai, Mahmud-beg, 144
Jahjapai, Mehmed-beg (paa),
(Gazi)- Jahjali Mehmed-paa,
42,46,48,57, 129,130,145,
148, 156, 178-179,211, 218,
226-228,296
Jakub b. Jusuf b. 'Abdu'l-mumin,
98
Jakub-aga, 65
Jakub-paa, 103, 143
Janki Jano, 153
Jano (Ivan Zapolja), v. Sapolaj,
Jano
Jano (Janko) Hunjadi, 113
Jano Zidmon (Sigismund),
354-356
Jano, kepetan, 207
Jano, kralj113-114, 126,
128-129, 133, 139-141,
144-146, 147-148, 197,203,
208,215,217,354-355
Jano, Simon, 199, 340
Jemii, Hasan-paa, 224
Jesevi, Ahmed, 315
Jetim, Ali-efendi, 51
Jezdegird, 98

l!

Jildirim Bajezid-han, 18, 28, 97

Jularkisti-paa, 48
J us uf, l 03-1 04
Jusuf-beg, 273
Kabiz, 120, 121, 122
Kadi Husejin, 396
Kadindik Ana, 117
Kadizade Ahmed emsuddinefendija, 39
Kajtaz, ehaja, 25
Kajtaz-aga, 245
Kalender, ah, 117-119
Kalin Ali-paa (Semiz), 37
Kanber, 309
Kanli Dafer-beg (Krvavi), 20
Kansu Gavri, 87, 97, 364
Kapu-aga Bearet, 336
Kapudan Ali-paa, 362
Kapudan Hajreddin-paa, Gazi, 51
Kapudan Sinan-paa, 51
Kapudan-paa, 339, 400
Kara Ahmed-aga, 333
Kara Davud-aga, 90
Kara Jusuf, 157
Kara kadi, 77, 123,290
Kara Mahmud-aga, 337
Kara Malko-beg, 90
Kara Mehmed Turkmen, 157
Kara Murad-paa, 50
Kara Musa, 84
Kara Mustafa-paa, 50, 57, 59,362,
390,392,403
Kara Niandi Bojali
Mehmed-elebi-paa, 368
Kara Osman, 57, 93
Kara-elebi, 70
Karaoz-beg, 393
Karamanli Abdullah, 381
Karamanli Mehmed-paa,
v. Piri Mehmed-paa,
Kara-Mihal, 112
Karlo Francisko, 133
Karlo V, Habsburki, 133, 146, 176
Karlo, 197

Kasim, vojvoda, 151

Kasim-beg, 59, 215, 226,227
Kasim-paa, 76, 127, 135-136,
141-142, 144-145, 182
Kasim-paa, Gazi, 248
Kasperi Feretero, 134
Kasum-paa, Gazi, 21, 46
Katib Mehmed-efendi, 16
Katib Mehmed-efendi, 205,214
Katran-i Ali ir, 393
Kejhusrev, 279
Kejlun Ali-paa, 323
Kemal-efendija, 69
Kemal-paa-zae emsuddin
Ahmed-elebi (Ibn Kemal),
61-62,65,85, 121, 143,374
Kethuda, 176
Keykubad, Alauddin, 188
Kili Ali-paa, 40 l
Kinalizade Ali-efendi, 376
Kirazdus, 206, 207
Kizi! Ahmedli Hamid-efendi, 340
Kizi! Ahmedli Mustafa-paa, 326
Kizi! Ahmedli ems-paa, 337
Kocijan, Ivan, 178,179,181
Koi-beg, 118
Koda Alajbeg, 93, 96
Koda ivizade, 65
Koda Elmas-bej, 93
Koda Husrev-paa, 160
Koda Kasim-paa, 41
Koda Niandi Delal-zade
Mustafa-elebi, 367
Koda Sinan-paa, 27, 48, 325,
370,391
Kon t Nikola, 137
Korii Kaar, 283
Korkut, princ, 353
Korkut-beg, 320
Korvin, Matija, kralj, 113
Kreevljakovi, Hamdija, 22
Kubad-paa, 48, 303
Kuuk Bali-beg Jahjapai,
v. Jahjapai, Kuuk Bali-beg
Kudur-beg, 59

417

Kuduz Ferhad, 324, 328, 334

Kurajn, Fratali, 211
Kutbeddin Molla ejh Mehmed, 61
Lajo, kralj, 107, 114, 132, 352, 354
Lala Tutunsuz Husejin-paa, 362
Lalezar Mehmed-elebi, 366-367
Laslo, kralj, 107
Laslo, Mahadi, l 09
Loanci, 247, 248
Lutfi-paa, 34, 54, 68, 69, 174, 175,
176, 177, 178, 185, 192, 196
Mahmud Emin-beg, 160
Mahmud Reis, 76, 78
Mahmud, sultan, 32
Mahmud-beg sin Jularkisti
!skender-bega, 116
Mahmud-beg, 80, 173, 178, 252,
254,390
Mahmud-paa, 118, 343, 363, 389
Maksimilijan, 355, 356
Maktul, Ibrahim-paa,
v. Ibrahim-paa
Maktul, Kara Ahmed-paa, 366
Malko-beg, 21, 30, 31, 228,
294,295
Malulzade-efendi, 63
Manav l vaz, 302
Mani, 183
Markoi, Toma, 227
Mastori, Mega!, 79
Masum-bej, 333
Mehdija, halifa, 69
Mehmed bin Hasan, 401
Mehmed el-Fatih, 18, 30, 32, 51,
73, 90, 97, 113, 125-126, 141,
171,174,182-183,220,288-289
Mehmed III, 250, 321
Mehmed, princ, 174,225
Mehmed, subaa, 93
Mehmed-beg sin egipatskog sultana
Gavrija, 143
Mehmed-beg sin Karamanli Piri
Mehmed-pae, 120
418

Mehmed-beg sin ahruh-bega, 164

Mehmed-beg, 60, 84, 145, 156, 179,
180-181,204,209,228,296
Mehmed-elebi, 55, 340, 369
Mehmed-ehaja, 294
Mehmed-efendi Altiparmak, 387
Mehmed-efendi, 203
Mehmed-han (Zulkadrija), 343
Mehmed-han, v. Mehmed el-Fatih,
Mehmed-paa sin Hajreddin-pae,
52
Mehmed-paa, 238, 261
Mehmed-paa, Dugi,
v. Sokolovi, Mehmed-paa
Melgijor Bla, 354
Melik Delaluddin b. Dinar,
305,312
Me lik Esed, 313
Melik Mahmud, 195
Melik Muhammed Mansur, 397
Melikah, Ebu'l-feth Delaluddin, 97
Memi-beg, 392
Memi-elebi, 367
Mengu Temur-han, 388
Menteeli Muhidin, 64
Merkez-efendi, 381
Me vlaj Muhammed, 41 O
Mevlana Delaluddin Rumi, 19, 169
Mevlana Hajreddin, 64
Mevlana Muhammed, 409, 410
Mevlana Muslihuddin, 375
Mevlana ehabi, 391
Mihalj, kapetan, 110
Mihaloglu, Hizir-beg, 244
Mihaloglu, Mehmed-beg, 74, 151
Mihrimah, sultanija, 23, 36, 290,
351,360
Mimar Sinan, 348
Minnet-bej-oglu Mehmed-beg, 90
Mir Husrev-beg,
v. Husrev-beg, Gazi
Mir Jasak-beg, 273
Mir Mehmed Sejf-beg, 273
Mir Muhamed, 183
Miralaj Mestan, 334

Mir-i alem Hasan-paa, 92

Mirza Muhamed, 162
Mokrebabi, 81
Mola Hekim Sinan, 377
Molla Abdulkerim, 377
Molla Ahmed, 72
Molla Ali, 68-69
Molla Arap, 70
Molla Ataullah, 375, 376
Molla Dafer-efendi, 375
Molla Dami, 62
Molla Hajruddin, 60, 85, 142-143
Molla Hekim Isa, 377, 378
Molla Hekim Osman, 377
Molla Idris Bitlisi, 54
Molla Jakub Ede Halifa, 62
Molla Kadiri-elebi, 120, 143
Molla Karabagli Muhittin, 61
Molla Mehmed (Abdulkerimzade),
374,376
Molla Mehmed, 61, 72
Molla Muhiddin, 64
Molla Muslihuddin, 374
Molla ah Kasim bin ejh
Mahdumi, 61
Molla ahabi sin ukrua, 390
Molla ejh Mehmed (ivizade), 60
Molla ejh Mehmed Tunusi, 61
Molla ejh uteri, 61
Molla emseddin Ahmed, 69, 72
Molla erif Ademi, 61
Molla uda-efendija, 375
Mu'tasim bi'llah, Abu Ishak Muhammed b. Harun ar-Raid, 98
Mueyyed-zade Abdurrahmanefendi, 258
Muezzin-zade Ali-paa, 404
Muftija Ali-elebi Demali, 62
Muhammed alejhisselam., 268,
277,398
Muhammed b. Ahmad Harizmi Ebu
Rejhan Biruni, 310
Muharrem-elebi, 367
Muhai Sinan-efendi, 63, 376
Muhsi Sinan-efendi, 64

Muhsin-beg, 214
Muhtar Mahmud Zahidi, 388
Muid Muhjiddin-efendi, 67
Muid Muhyiddin Menteevi, 66
Muktedir Billah, 309
Mula Hashi-efendija, 46
Mula Mehmed sin Abdulevvela
Sali Emir, 64
Mumin-aga, 135
Murad II, 28, 82, 97, 288
Murad III, 16, 302
Murad N, 16,352
Murad Reis, 316
Murad, Gazi, 173
Murad, sultan, 32, 38-39, 49, 97,
151,327,359,366,370,411
Murad-beg (Akkojunlu), 163, 164
Murad-beg Tardi, Gazi, 172-173
Murad-beg, 178-179, 190-191,204,
209-210,215,226,273,303-304
Murad-elebi (ed-Defteri), 55, 340,
365-366
Murad-han, 19, 38-39, 97, 150,
360-361, 372-373, 396
Murad-paa, 365, 390
Murad, princ, 85, 336
Musa b. Dafer Kazim, 165
Musa-ehaja, 386
Musa-paa b. Mahmud b. Mehmed
Salahuddin, 310
Musa-paa, 48, 238, 351-352
Muslihuddin, Reis, 44
Mustafa, princ, 44, 182, 231, 253,
255,285,287,330,361
Mustafa, sultan, 35, 43, 141, 359
Mustafa-aga, 306
Mustafa-beg sin Ahmed-pae
Hercegovia, 115
Mustafa-beg, 118, 188, 196, 326
Mustafa-elebi, 54, 85
Mustafa-han, 253
Mustafa-paa 22, 44,75-77, 80-81,
83,88, 127,183,325,337,
342-343,365,391,393,398,
401,404,410

419

Mustafa-paa oban, 41
Mustafa-paa Pljako (Pilak), 43, 76
Mustafa-paa, sin Jularkisti
Sinan-pae, 251
Mutahhar Leng, 390, 391, 392,
393,395
Muvekit, 363
Muzafer-han, 162, 164
Muzaffer-paa, 398
Muzaffer-paa, Gulabi-paa, 51
Nadadi Tamai, 134
Nahuda Emir Ahmed, 196
Nak Bani, 112
Nakijj, 'Ali b. Muhammed,
308-309
Nakka Ali (beg), 55, 159, 365
Nakka Hajdar, 359
Nasuh Matraki, 16, 142
Nasuh-beg, 296, 343
Nator, Ebah, 101
Nator, Ipan, 101, 110, Ill
Nevbahar-zade, 58
Niandi Delalzade, (elebi)
Mustafa-beg, 15-16, 55, 58, 86,
124, 159, 170, 194-195,200,
202-203,223,226,288,368
Niandi Feridun Ahmed-beg, 39-40
Niandi Mustafa-beg, 15
Nuh-alejhisselam, 67, 132
Nuirevan, ah, 62, 69, 385
Oglan Memi-elebi, 366
Oki, Taib, 39
Omer bin el-Hattab, 401
Omer, hazreti, 98-99, 261
Orhan, princ, 324
Osman Dan-beg, 21
Osman, hazreti, 99
Osman, sultan, 359
Osman-paa, 46, 47, 235, 274, 373,
391,392
Ozbek-han, 388
Ozdemiroglu Osman-paa, 391
Ozdemir-paa, 45

420

Pavao,227
Peevija, Ibrahim, 16, 151,309,
351, 353-354
Pehlivan Hasan, 45
Pejgamber, v. Muhammed a. s.
Perin Peter, 132, 140-141, 147
Pertev-paa 275, 337, 340, 362,
396,400,404,405
Petar, vojvoda, 184, 187-188
Pierre d' Aubusson, 79
Pij ale-paa, 292, 337, 360, 396,
399,409
Pir Ahmed-efendija, 368
Piri Mehmed-paa, 15, 33, 61, 75,
82, 142
Piri-beg, 116, 117, 120, 122, 123,
293,294
Plri'-efendi, 332
Piri-paa, 47-48, 143, 231, 294,
303,323
Pirsiz Ali-beg, 371
Potur Husejin-paa (Husejin-paa
Boljani), 363
Ramazan-zae

Jeilde-Mehmed367
Ramazanzade Mehmed-beg, 68
-elebi,

Ramazan-zae Mehmed-elebi
(Kuuk Niandi), 16, 56
Ramazanzade, 68,203
Rastem, vojvoda, 373
Razi, Allame Kutbuddin, 388
Redeb, Reis, 304
Resul-elebi, 117
Reid, 402
Ridvan-paa sin Mustafa-pae,
389-390
Rizvan-paa, 50
Rogandar, 136
Rus Hasan-paa, 365
Rustem ibn Ferahzad, 98
Rustem-beg, 244
Rustem-paa, 23-34, 35, 37, 55, 58,
183, 192, 211-212,230, 233,
255-256,287,290,320-321,326,
360,362,364,366,367,380

Sa' adet Giraj, 147, 155

Sa'd b. Ebi Vekkas, 98
Sa'di irazi, 331
Sa'duddin b. Mes'ud b. Omer
Taftazani, 388
Sa' duddin-efendija,
v. Hoda Sadeddin
Sa'dullah Sadi-elebi, 60, 121
Sabin-han, 388
Sadi-efendija, 381
Sadruddin Konjevi, 308
Safa-efendija, 381
Sahip Giraj-han, 147, 155, 185
Salahuddin Jusuf Ejubi, 98
Salihoglu Molla Ali Abdulvasi
Alisi, 68
Salih-paa, 52, 291
Sami, emsuddin, 41, 51, 87, 385
Sandaktar, 290
Sapolaj, Jano, 108-109, 112,
133-135, 144,207
Sarho Gazi Ibrahim-paa, 173
Sari Ali-beg (Tur Ali-beg), 370, 371
Satirdi, Mehmed-paa. 31, 177
Sehl bin Nevbaht, 69
Sejdi Ali-kapudan Hizir Kethudabej-oglu, 122, 304-307,
309,312-316, 318
Sejfi-beg, 265
Sejfuddin Eri-aga, 330
Sejid Burhan, 315
Sejjid Ahmed Buhari, 379
Sejjid Azizullah irvani, 229, 237
Selduk, Alauddin, 307
Selim l, Javuz, 19, 20-21, 61, 75,
348,373
Selim, princ, v. Selim II
Selim Il, 16,25-26, 32-33,38-39,47,
49-50, 59, 62, 85, 87, 97, 141,
174, 181, 183,201,210,231,
255,257-258,261,319-325,327,
329-331, 335-337, 346, 348, 350,
352-354, 356, 358-360, 362-363,
365,367,369,373,377-378,
382,400,403,409-411,

Selman Farisi, 309

Semiz Ahmed-paa, 360
Semiz Ali-paa, 338, 363,
367,379
Senabi-efendi, 384
Sende Itvan, 358
Sijavu-paa, 396
Sinan-aga, 39, 331, 336
Sinan-beg, 118,290,296,329-330
Sinan-elebi, 184
Sinan-paa, 27, 36, 105, 220, 326,
327,391,392,393,395,396,
401,409
Sinan-paazade Mehmed-paa, 332
Skender-paa, 382
Sofu Ali-paa, 50, 332, 363
Sofu Mehmed-paa, 240
Sofu Sinan-paa (Potur Sofu), 23, 24
Sofuzade Mehmed-aga, 86
Sokolovi, Husrev-paa, 39,42,
50-51, 59, 183, 191, 193, 221,
222, 325-336
Sokolovi, Kara Ali-beg, 26, 30, 371
Sokolovi, Lala Mehmed-paa,
30-31,42
Sokolovi, (Lala) Mustafa-paa, 16,
30,39,42, 183,232,319,320,
322, 323-327, 361, 363-364,
396,398
Sokolovi, Mehmed-paa, 23, 25,
29-30, 36, 38~40, 42, 52-53, 59,
182-183,192,198,209,211,
221,242,253,260,274,286,
323-324,326,340,346,360,
363,367,372,382-383,396,
406
Sokolovi, Mehmed-paa, sin Lala
Mustafa-pae, 364
Solak, Ferhad-paa, 47, 323
Solak, Mehmed-beg, 173
Spolaji, Korok, l 09-110
Suhrab, 274
Suglun, 115
Suhrab, 240
Sulejman Reis, 87-88, 304

421

Sulejman, Zakonodavac, 15, 17, 19,

22, 27-29, 31-32, 41, 44, 47,
49-51,61,75,97, 113-114,
133-134, 150, 156, 181, 212,
219,250,256,304,315,350,
352,354,360,366,368,373,
377-378, 401, 403
Sulejman-beg, 296
Sulejman-halifa, muderis, 143
Sulejman-paa (Gazi), 19, 46, 192,
193,194,195,293,340
Sulunoglu, 115
Sumbul-efendi, 367, 380
Sun'ullah-efendija, 17, 375
Sutfi-bey-elebi, 54
aban-beg, 73
abanovi, Hazim, 89
ah-elebija, 70
ahhuban,44
ahkulu Aga, 273
ahkulu, sultan, 327
ahruh Mirza, 232
apur, ah, 313
ehabeddin-paa,28
ehabi, 394
ehla-beg, 390
ehsurvaroglu Ali-beg, 85
ehsuvaroglu, Ali-beg, 80
ejbani, Ebu Abdullah b.
Muhammed, 308
ejh Abdulkarim, 379
ejh Abdullah-i Ilahi-i Simavi, 379
ej h Abdullatif, 315
ejh Alaeddin, 378
ejh Arif-billah Mahmud-elebi, 379
ejh Ebu Said, 379
ejh Ekber (Muhiddin Arabi), 378
ejh Hakim-elebi, 380
ejh Ibrahim Guleni, 66-67
ejh J akub Germijani, 380
ejh Mehmed, 118
ejh Muhammed Buhari, 380
ejh Muhjiddin Birgivi, 381
ejh Nuruddinzade, 347, 381

422

ejh Ramazan Bihiti, 381

ejh Sarho Bali-efendi, 381
ejtan Murad-paa, 51
ems Ahmed-paa, 49, 340, 343
ems, 301
emseddin, 158
emsi Ahmed-paa, 72
ems-i Tebrizi, 169
emsi-paa, 44
ems-paa, 253,340
eref-beg, 158
ihabuddin Suhraverdi Ebu Hafs
'Umar b. Muhammed
al-Bukri, 309
uda-aga, l 02
ukru-oglu Molla ehbani, 393
Tabatabai, 308
Tabut-aga, 330
Tadi-zade Dafer, 367
Tagtogay, 388
Tahmasp, ah, 37, 157, 228-229,
232,240,261,275,327,329
Tajfun-paa, 325
Tajgun-beg, 296
Takun Halife, 167
Tavica (Tuce), Adil, 93
Tebrizi, emsuddin Muhammed b.
Ali b. Melik, 307
Tekeli Mehmed-han, 165
Temerrud (Temerut) Ali-paa, 50,
261,325
Terek Balent, 144
Timurleng, 156, 385-389
Timurta-beg, 18
Tirjaki Gazi Hasan-paa
(Hasan-paa Tiro), 26, 39
Togan-han, 388
Tokatmi-han, 386, 388
Tomanbaj, 87, 97
Tomori Bali, 88, 94-95, 109-111
Torok, Balend, 245
Torok, Ferenc, 245,247
Tot Mihal, 243, 248
Trajan, 357

Tur Ali-beg sin Ejnehana, 22

Turgut, Reis, 405
Turguta-beg (paa), 288-291,
338-339
Turgut-paa, 52
Turban-beg, 248
Tutunsuz Husejin-paa, 326
U gurlu beg, 273
Ulama-beg, 161-162, 168-169
Ulama-paa, 21, 49, 158, 204, 211,
228,231,245,247
Ulu (Kili) Ali-paa, 290,
404-407' 41 o
Ulug-beg Uzunhasan, 157
Urus Hasan-paa, 53, 390
Urus-han, 388
Ustadlu Mehmed-han, 157
Uveji Togda, 286
Uvejs-paa, 39, 45
Uzu n Hasan, 97
Uzun Mehmed-paa,
v. Mehmed-paa Sokolovi,
Uzunarili, 338

V asif, Ahmed 16
Veled sin Mevlana Delaludina
Rumija, 307
Veli Dundar, 119
Veli Halifa, 117
Veli Kurt, 227
Veli-beg, 173, 182, 227
Vuki, Stjepan, 28
Y akub-i Hamidi, 62
Yakuboglu Molla, 62
Yavsi-efendi, 63
Zal Mahmud-paa, 361, 396
Zehr-i Mar Mehmed-beg, 217, 223
Zejnel-paa, 142-143
Zeynel-beg, 60, 260
Zrinski, 181,294-295
Zrinski, Miklo v. Zrinski, Nikola,
Zrinski, Nikola, 341, 344
Zubejd, 350
Zulfikar-han, 157
Zulkadirli Mehmed-han, 286
Zulkadiroglu Ali-beg, 234

423

SADRAJ

Predgovor ............................................................................................................ 5
Uvod .................................................................................................................. lS
Kratko kazivanje o vlasti i ratovanjima slavnog sultana Sulejman-hana
predvodnika dihada i pobjeda .................................................................... 17
Pojava crvenog kauka ........................................................................................ 18
Nekoliko primjera njegova pravednog i ispravnog postupanja ......................... 19
Lijepi postupci s rajom i osvajanje njihova srca ............................................... 29
O prinevima ..................................................................................................... 31
O znamenitim vezirima koji su u ovom sretnom vremenu
postali veliki veziri ...................................................................................... 33
Ostavina rahmetli Rustem-pae ......................................................................... 36
Visoki veziri koji se nisu uspeli do poloaja velikog vezira............................. .41
O slavnim defterdarima i biljenicima (niandijama)
u slavnom vremenu rahmetli padiaha ......................................................... 52
Upravitelji i komandanti visokog ranga u sretno padiahovo vrijeme ............... 56
O slavnim uenjacima, vrijednim osobama i velikim ejhovima
u sretno vrijeme ........................................................................................... 60
Saetak o ratovima i osvajanjima u vrijeme padiaha ....................................... 73
Osvajanje Beograda i okoline. Odlazak islamskog padiaha onamo
(ll. demazijelahir 927.- 19.5.1521.). Saetak dogaaja ......................... 73
Osvojenje tvrave abac ................................................................................... 73
Osvojenje tvrave Zemun ................................................................................. 73
Osvojenje tvrave Slankamen ........................................................................... 74
Osvojenje beogradske tvrave iji su temelji od kamena .................................. 74
Saetak pohoda na Rodos .................................................................................. 76
Zauzimanje tvrave Helke ................................................................................. 76
Osvojenje tvrave Ilike ..................................................................................... 78
Osvojenje tvrave Indirli ................................................................................. 78
Tvrava T ahtali ................................................................................................. 79
Tvrava Istankoj ............................................................................................... 79
Tvrava Bodrum ............................................................................................... 79
Osvojenje tvrave Skradin ................................................................................ 79
Pogubljenje Ali-bega ehsuvaroglua i njegovih sinova .................................... 80
Slanje drugog vezira Mustafa-pae za muhafiza Egipta .................................... 80
Postavljanje za velikog vezira "prihvaenog" i "pogub ljenog" Ibrahim-pae ...... 82
Davanje na upravu Egipta Hain (izdajici) Ahmed-pai ..................................... 83
Vesela svadbena ceremonija velikog vezira Ibrahim-pae ................................ 84

424

Pogubljenje vezira Ferhad-pae 4. muharrem 932. (21.10.1525.) ..................... 85

Odlazak velikog vezira Ibrahim-pae u Egipat... ............................................... 86
Saetak o Mohakoj bici i drugim osvajanjima ................................................ 87
Padiahov polazak u pohod ............................................................................... 87
Osvojenje varadinske tvrave ........................................................................... 88
Osvojenje tvrave Ilok ...................................................................................... 89
Krah na Mohakom polju kralja kome je krenulo naopako ............................... 89
Ulazak ove bitke u pjesmu ................................................................................ 91
Osvojenje maarske prijestolnice tvrave Budima i Pete ................................ 99
Osvojenje segedinske tvrave ......................................................................... l Ol
Osvojenje tvrave Titel24. zulhidde 932. (1.10.1526) ............................... 101
Osvojenje grada i crkve Ba ............................................................................ l Ol
Rat bosanskog sandakbega Husrev-bega ...................................................... 101
Osvojenje tvrave Madalina i plijen tamo uzet ............................................. 102
Povratak padiaha u prijestolnicu .................................................................... l 02
O izumima tampe i crnog baruta .................................................................... l06
O tome kako su nevjernici izumili tampu ...................................................... l 07
Prva upotreba crnog baruta ............................................................................. l 07
Prijevod iz nevjernikih povijesti o Mohakoj bici.. ....................................... 107
Muslimani e osvojiti do Crvene jabuke (Kizilelma) ...................................... ll2
Ustanak Koda Siiglunoglua i Ziinnunoglua ................................................... 115
Ustanak i hvatanje Domuzoglana i Bejdea ................................................... 116
Ustanak Mustafa-oglu Veli-halife i njegovo pogubljenje ................................ ll7
Pobuna nesretnog Kalenderoglua i njegovo likvidiranje ................................. 117
Pozivanje na odgovornost ratnih bjegunaca nemarnika
i onih koji svojim postupcima izazivaju ljutnju ......................................... 119
Tvrdnja neznalice Kabiza i sustizanje pravde ................................................. 120
Ustanak i likvidiranja Sejdija i Indirjemeza (onaj koji ne jede smokve) ....... 122
Napad na jednu kuu u blizini damije rahmetli sultana Selima
i ubojstvo cijele porodice ........................................................................... l23
Pogubljenje halepskog kadije poznatog kao Kara kadi (Crni kadija)
i njegova muhtesiba ................................................................................... 123
Vjeanje Bali-bega, sandakbega Skadra ........................................................ l24
Berat o postavljenju velikog vezira Ibrahim-pae za seraskera ....................... l24
Osvojenje tvrave Jajce ................................................................................... l26
Saetak o osvojenjima nainjenim u vrijeme pohoda na Be .......................... l26
Polazak padiaha na pohod ............................................................................. 126
Drugo zauzimanje tvrave Budima nakon velikog juria i borbe .................... l28
Postavljanje kralja Janoa za budimskog kralja ............................................. 129
Opsjedanje tvrave Bea
prijestolnice austrijskog, ekog i njemakog esara ................................. 129
Prijevod opisa ove sjajne bitke iz nevjernikih historija ................................. 132
Podatak o tome kako je maarska kruna dola u padiahove ruke .................. 140

425

Popravak tvrave Osijek ................................................................................. 141

Ceremonija obrezivanja visokoslavnih prineva ............................................. 141
Opsjedanje kralja Janoa u Budimu. Dolazak Jahjapaia i
njegovo izbavljenje .................................................................................... 144
Pogibija rumelijskog beglerbega Behram-pae ............................................... 146
Saetak o pohodu na njemaku zemlju ............................................................ l46
Padiahov pokret ............................................................................................. 146
Postavljenje Sahipgiraja za hana ..................................................................... 155
Smrt majke carice, majke padiaha utoita svijeta, velike ene iji je
posao pobonost, ene ije su sve misli suta dobrota,
Fatime ovog vremena, Aie ovoga vijeka .................................................. 155
Ponovno osvajanje tvrave Koron u morejskom vilajetu (Peloponezu) .......... 155
Saetak pohoda na dva lraka ........................................................................... l56
Prolazak kroz Karamanski klanac, osvajanje Bagdada i Revana
i ruenje Hemedana ................................................................................... 156
Odlazak seraskera- velikog vezira Ibrahim-pae ........................................... 157
Pokoravanje Ulama-pae, gospodara Azerbejdana, padiahu ........................ 158
Ulazak Hajreddin-pae pod padiahovu vlast
i predavanje njemu alirskog vilajeta i mjesta vezanih uz njega ............... 158
Seraskerovo preuzimanje nekih tvrava mirnim putem ................................... 159
Osvojenje tvrava Adildevaz, Erdis i Ahlat... .............................................. 159
Zauzimanje poznate i slavne tvrave Van ....................................................... 160
Osvojenje tvrave Sijavan ............................................................................... 160
Odlazak u Tebriz i Bagdad padiaha iji je obiaj da pobjeuje ..................... 161
Stradanje nekih jedinica na Kizildadagu ....................................................... 161
Dolazak Muzaffer-hana, aha GiJana .............................................................. 162
Izgradnja tvrave Gazan .................................................................................. 162
Nekoliko tetnih postupaka defterdara lskender-elebija i Ulama-pae .......... 162
Osvojenje Bagdada ......................................................................................... 165
Pronalaenje blagoslovenog mezara Imam-i Azama iz Kufe
koji je sjajno svjetlo islamskog ummeta .................................................... 166
Padiahov odlazak iz Bagdada u lstanbul ....................................................... l68
Kako je serasker i veliki vezir Ibrahim-paa naljutio padiaha ....................... 169
Sluaj lbrahim-pae ......................................................................................... 170
Upad u vilajet Gruziju ..................................................................................... 171
Osvojenje tvrave Kastilije u pokrajini Apuliji
od strane Gazi Hajreddin-pae ................................................................... 171
Veliki boj u blizini solinske tvrave, pobjeda gazija
i osvojenje tvrave Klis u bosanskom vilajetu ........................................... 172
Osvojenje tvrave Ivama (Vrana) i N adin ...................................................... 173
Osvojenje tvrava Knina i Obrovca ................................................................ 173
Saetak o pohodu na otok Krf ......................................................................... 173
Padiahov odlazak ........................................................................................... 173

426

Pojedinosti o ratu koji su poduzeli Lutfi-paa i kapudan Hajreddin-paa ....... 175

Osvojenje poeke tvrave .............................................................................. 178
Stradanje nevjernikog komandanta bana Ivana Kocijana
kod Osijeka i Gorjana ................................................................................ 178
Saetak o pohodu na Moldaviju ...................................................................... 181
Padiahov polazak u pohod ............................................................................. 181
Zuzimanje Basre i pokoravanje zapovjednika ovog vilajeta ........................... 183
Vijest o padiahovom odlasku u Kara Moldaviju ........................................... 184
Stradanje nekih franakih nevjernika u opsadi Preveze .................................. 185
Dolazak u padiahovu ordiju kao mrava brojne vojske
tatarsko g hana Sahipgiraj-hana ................................................................. 185
Obiljeavanje granica zemalja Kilija i Akkermana, postavljenje novog
vojvode i obavezivanje moldavskih nevjernika na plaanje dizje ............ 186
Ukratko o poslovima koje je obavila osmanska mornarica ............................. 188
Pad, pljaka i ruenje tvrave Trogira (Tire) u bosanskom ejaletu ................. 190
Oslobaanje tvrave Novi u Hercegovakom skandaku ............................... 191
Ceremonija proslave suneenja princa Bajezida ............................................. 192
Ratovanja Sulejman-pae osvajaa Jemena u Indiji ........................................ 192
Procjena vrijednosti pohoda na Indiju ............................................................. 197
Saetak o padiahovom pohodu na Maarsku ................................................. 197
Postavljenje budimskog beglerbega, polazak na put ....................................... 197
Postavljenje beglerbega u Budim, glavni grad Maarske ................................ 199
Jedna pria ...................................................................................................... 199
Opsjedanje tvrave Peta, ubojstvo Kara Hercega
i stradanje nevjernike vojske .................................................................... 202
Kako je dolo do imena Breuljka Gurz Iljas ................................................. 206
Ovako su nevjernici u svojim historijama opisali dogaaj ulaska
islamske vojske u Budim i ovu sjajnu vojnu sretnog padiaha .................. 207
Saetak o padiahovom pohodu ..................................................................... 213
Padiahov odlazak, osvojenje Peuha, Ostrogona i Stolnog Biograda ............ 213
Zauzimanje tvrave Valpovo .......................................................................... 214
Osvojenje tvrave iklo i zauzimanje tvrave Peuh na predaju .................. 215
Osvojenje tvrave Ostrogon kao primjer za pouku ......................................... 216
Ruenje tvrava Tata i Vilan ........................................................................... 218
Jedna smijena zgoda ...................................................................................... 219
Osvojenje tvrave Stolni Biograd ................................................................... 221
Smrt princa Mehmeda ..................................................................................... 225
Osvojenje tvrave Viegrad (u Maarskoj) ..................................................... 226
Osvojenje novigradske tvrave ....................................................................... 227
Osvojenje tvrave Hatvan ............................................................................... 227
Osvojenje tvrave ementurna ........................................................................ 227
Osvojenje tvrave Velika u Bosanskom sandaku .......................................... 228
Osvojenje tvrave oka i Anderik .................................................................. 228

427

Sklanjanje Elkasa Mirze, mlaeg brata Tahmasp-aha,

iranskog vladara, u Istanbul ....................................................................... 228
Slanje Elkasa koji je pun ejtana ..................................................................... 230
Saetak o dogaaj ima padiahova pohoda na Iran .......................................... 231
Drugi put osvojenje tvrave Van, odlazak padiaha ....................................... 231
Osvojenje pokrajine irvan, Burhan Ali sultan sin Halila padiaha ................ 231
Odlazak sultana svijeta u Tebriz i enb-i Gazan ............................................. 232
Osvojenje tvrave Van .................................................................................... 233
Postavljanje drugog vezira Ahmed-pae,
za serdara na Erzindan, Adildevaz i Erdis ............................................ 234
Osman-pain noni napad ................................................................................ 234
Odlazak Elkas Mirze u haranje Isfahana, Koma i Kaana ............................... 235
Povlaenje padiaha, osvajaa zemalja u zimovalite Halepa ......................... 236
Dolazak Sejjida Azizullaha irvanija, vezira Elkasa Mirze
sa plijenom iz Koma, Isfahana i Kaana .................................................... 237
Ubojstvo Dunbullu Hadi-hana i stradanje snaga Hoja ................................... 237
Neke bitke i osvajanja erzurumskog begl erbe ga Mehmed-pae ...................... 238
Dolazak sretnog princa Bajezida u halepsko zimovalite ................................ 239
Polazak sretnog padiaha u vojni pohod iz halepskog zimovalita ................. 239
Poziv udnovatom Elkasu, njegova nepokornost
i konac koji je zavrio njegove gluposti ..................................................... 240
O bolesti sretnog padiaha- utoita svijeta ................................................... 240
Odlazak drugog vezira Ahmed-pae u Gruziju,
osvajanja i plijen koji je stekao tamo ......................................................... 241
Povratak sretnog padiaha u prijestolnicu ....................................................... 241
Osvojenje tvrava Beej, Bekerek, Varad, anadi Lipve
i opsjedanje Temivara .............................................................................. 242
Boj Hadim Ali-pae na Segedinskom polju ..................................................... 243
Zauzimanje tvrave Lipve od strane neprijatelja i pogibija Ulama-pae ......... 245
Bitka u blizini tvrave Beej i pad Kajtaz-age u zarobljenitvo ..................... 245
Osvojenje tvrave Srem kao posljedica napora rahmetli Hadim Ali-pae ...... 246
Imenovanje drugog vezira Ahmed-pae za serdara pohoda na Temivar
i osvojenje tvrave Temivar ..................................................................... 246
Rat Turban-bega sandakbega Delvina ........................................................... 248
Stradanje Tot Mihala ....................................................................................... 248
Osvajanje tvrave Lipve po drugi put i zauzimanje Solmua, Bemaka,
Ebrea, Iline, Jankote, Morevara, Marene, Faeda, Velikog Sua,
Malog Sua, alje, Nablaka, Kanlaka, Sakove,
Samaloa i drugih tvrava .......................................................................... 249
Osvojenje tvrave Sonluk ............................................................................... 249
Opsada tvrave Egre i povratak nakon to nije osvojena ................................ 250
Napad iranskog aha na tvrave Adildevaz, Erdi i Ahlat
to je uvjetovalo padiahov pohod na Nahevan ....................................... 250

428

Saetak o pohodu na Nahevan ....................................................................... 254

Odlazak padiaha ............................................................................................ 254
Smrt Princa (Dihangira) sina padiaha koji dri prijestolje svijeta,
svjee rue sa grane sultanske ................................................................... 257
Dokidanje nekih stranputica koje su se dogodile u Halepu ............................. 258
Dolazak princa Selima u halepsko zimovalite ............................................... 258
Odlazak islamskog padiaha na Iran ............................................................... 258
Padiahova dozvola da mu svako moe ui na divan
i osvajanje srca podanika na taj nain ........................................................ 259
Padiah ov pokret iz Dijarbekira ...................................................................... 260
Padiahovo pismo ahu ................................................................................... 261
Pljaka Revana, Karabaga i Nahevana .......................................................... 263
Povratak padiaha visoke slave nakon baranja pokrajina Revan i Nahevan .......... 264
Upad Sultan Husejin-bega, bega Imadije
i unitenje jedne iranske vojne jedinice .................................................... 265
Odgovor velikog vezira na dobijeno pismo ..................................................... 265
Drugo pismo velikog vezira ............................................................................ 267
Pismo erzurumskog beglerbega Ajas-pae ahovim vezirima ......................... 270
Padiahova dozvola nekim vojnim jedinicama da se vrate
i slanje velikog vezira prema Gruziji ......................................................... 272
Dolazak poslanika krivovjernog aha da trai mir .......................................... 273
Osvojenje zemlje ehrizol i tvrave Zalim i mjesta vezanih za nju ................ 274
Poveanje plaa timamicima i izmjena mjesta meu nekim velikaima ......... 274
Dolazak izaslanika perzijskog aha
s molbom da se uspostavi put opeg poretka ............................................. 275
Pismo aha Tahmaspa ..................................................................................... 275
Padiahovo pismo iranskom ahu .................................................................... 283
Padiahov povratak u Istanbul ......................................................................... 285
Izbijanje Delalijevog problema u Rumeliji kao posljedica njegove
tvrdnje da je on princ Mustafa i ubojstvo Delaije .................................... 285
Pogubljenje velikog vezira Ahmed-pae ......................................................... 287
Pomo Turguta-bega komandantu francuske mornarice, tri-etiri puta
nanoenje poraza panjolskoj vojsci i zauzimanje est-sedam tvrava ...... 287
O uzroku pohvale veza izmeu francuskih kraljeva i osmanskih vladara ....... 288
Pojava Turguta-bega i neke njegove vojne .................................................... 289
Neki ratovi i osvajanja alirsko g beglerbega Salih-pae ................................. 291
Boj koji je vodio u Basri sandakbeg Galipolja i komandant mornarice
Pij ale-beg- odlazak mornarice ................................................................. 292
Povod pogubljenja Piri-bega, komandanta mornarice Egipta ......................... 293
Sjajna vojna klikog sandakbega Malko-bega ............................................. 294
Jedna sjajna vojna Devletgiraj-hana u Krimskom vilajetu .............................. 295
Osvojenje tvrava Kapovara, Bobovca i Kortine .......................................... 295
O nadnaravnim sposobnostima gazija ............................................................. 297

429

Prvo pojavljivanje kahve u Turskoj ................................................................ 301

Pojava duhana runog mirisa i tetnog po zdravlje ......................................... 302
O stanju osmanske mornarice koja je ostala u Basri ....................................... 303
O nekim dogaajima koji su snali u brdima i pustinji Sejdi Ali-kapudana
koji je dobio zadatak da flotu iz Basre dovede u Suez .............................. 304
O posjeti asnim evlijama i velikim ejhovima koje je uinio rahmetli
Sejdi Ali-Kapudan za vrijeme svoga pohoda punog opasnosti,
o gradovima i kasabama i udesnim stvarima koje je vidio ....................... 307
O otocima i obalama na koje je svraao Sejdi Ali-Kapudan kad je
otiao iz Basre i o gradovima i kasabama kad je iao kopnom .................. 312
O nekim udnim i rijetkim stvarima koje je vidio rahmetli
Sejdi Ali-kapudan za vrijeme putovanja .................................................... 316
Rat rahmetli sultana Selima-hana dok je bio princ sa njegovim bratom
princom Bajezidom. Bijeg princa Bajezida perzijskom ahu.
O tome ta mu se tamo dogodilo i o njegovom kraju ................................. 319
Ukratko o padiahovom prelasku u Uskudar ................................................... 323
Rat prineva u polju kod Konje ....................................................................... 324
Bijeg princa Bajezida sa etvoricom prineva
i njihovo sklanjanje kod iranskog aha ..................................................... 325
O otputanju Lala-pae sa mjesta lale .............................................................. 326
Teko stanje princa Bajezida nakon prelaska iranske granice ......................... 327
Slanje izaslanika osmanskog padiaha i traenje da se princ vrati nazad ........ 329
Drugi dolazak izaslanika sretnog padiaha ...................................................... 335
Slanje vojske da se osvoji Malta i njen povratak bez uspjeha ......................... 337
Saetak o pohodu na Sigetvar ........................................................................ 339
Padiahov odlazak na pohod ........................................................................... 339
Osvojenje tvrava Gole, J anova i Dilago ...................................................... 345
Odlazak rahmetli padiaha s ovog svijeta i njegovo preseljenje u vjeni... ..... 346
O dobrim djelima rahmetli padiaha ............................................................... 347
Hajrati majke prineva- Haseki sultanije ....................................................... 349
O sporazumima o miru koje je sa paklenim nevjernicima sklopio veliki otac
sultana Sulejmana, on sam i njegov sin za vrijeme njihovih vladavina ......... 351
Ovako su strani historiari opisali sklapanje mira sultana Sulejmana ............. 354
Ovako je napisan mirovni sporazum sainjen
u vrijeme sultana Selima poslije sigetvarske pobjede ................................ 355
O nekim udnovatim stvarima ......................................................................... 356
O vladavini plemenitog, dareljivog i blagog padiaha, sultana Selima-hana,
tlo pod njim neka je isto, a mjesto mu u Dennetu .................................. 358
O visokim vezirima u njegovo vrijeme ........................................................... 359
O uvenim beglerbegovima ovog vremena..................................................... 362
O defterdarima i niandijama......................................................................... 365
O niandijama u vrijeme sultan Selima.......................................................... 367
O nekim poznatim begovima u sretnom vremenu sultan Selim-hana .............. 369

430

O nekim znamenitim uenjacima u vremenu sultana Selim-hana .................... 373

O lijenicima u vrijeme sultan Sulejman-hana i sultan Selim-hana ................. 377
O nekim velikim ejhovima u sretnom vremenu sultana Sulejman-hana
i u periodu sultana Selim-hana .................................................................. 378
Vojne i osvajanja u vrijeme sultana Selim-hana ............................................. 382
Pobuna Aganoglua u basranskom kraju i njegovo upokorenje ........................ 382
Pohod na Ederhan (Astrahan) i Gazan ................. ,......................................... 383
Kratke informacije o stanju stepskog naroda
Kipakih i Ederhanskih stepa ................................................................. 384
O nekim banovima Krima i Kipake stepe ................................................... .387
O neredima koji su izbili u Jemenu i njihovom likvidiranju
uz pomo Allaha uzvienog ....................................................................... 389
O stanju Sinan-pae serdara Jemena i nekim dogaajima ............................... 395
Zauzimanje grada Granade od strane muslimana u panjolskoj
i njihovo traenje pomoi .......................................................................... 397
Osvojenje otoka Cipra i mjesta koja mu pripadaju .......................................... 397
Osvajanje Tunisa i zemalja sjeverne Afrike od strane Kili Ali-pae ............ .401
Poraz osmanske mornarice .............................................................................. 404
Dogaaji koji su izbili za vrijeme pohoda osmanske mornarice .................... .407
Nekoliko popravaka s vanjske strane Kabe u Mekki... ................................... .408
Upad tatarskog hana u rusku zemlju ............................................................... .408
Pojava zvijezde repatice .................................................................................. 408
Stradanje nevjernika kod tvrave Nova ......................................................... .408
Ojaavanje blagoslovljene damije Aja Sofya
i izgradnja dvije nove munare uz nju ........................................................ .409
Mornariki pohod vezira Pijale-pae i Kili Ali-pae .................................... .409
Zauzimanje Tunisa od strane nevjernika ........................................................ .409
Zauzimanje Tunisa od strane serdara Sinan-pae
i ruenje tvrave Halkulveled .................................................................... 409
Smrt rahmetli sultana Selima-hana ................................................................. .41 O
Kazalo imena ................................................................................................... 412

431

Izdava:

El-Kalem
Orijentalni institut

Za izdavaa:
Muhamed Mrahorovi
Behija Zlatar
Glavni urednik: Selim Jarko
Urednik: Mustafa

Prljaa

Recenzenti:
Amir Ljubovi
Behija Zlatar
Lektor: Sead Trhulj
Korektor: Mahir Sokolija
Tehniki

urednik: Mahir Sokolija

Likovna oprema: Mehmed

Zaimovi

Tira: 1000 primjeraka

tampa: BEMUST Sarajevo
Za tampariju: Mustafa

Beirovi

CIP- Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
94 (496.02) "1po/164o"
PE<::EVI, Ibrahim
Historija l Ibrahim Alajbegovi Peevija;
predgovor, prijevod i biljeke Fehim Nametak. Sarajevo: El-Kalem [etc], 2000. - 2 knj.; 24 cm
Prijevod djela: Tarih-i Pe~evi.- Bibliografske i
druge biljeke uz tekst. -Sadri: Knj. 1:
1520-1576.-432 str.
ISBN 9958-23-051-8 (cjelina)
ISBN 9958-23-052-6 (knj. 1)
I. Peevija Alajbegovi, Ibrahim vidi Pe~evl,
Ibrahim. - Il. Alajbegovi Peevija, Ibrahim vidi
Pe~ev1, Ibrahim. - III. Peevi, Ibrahim vidi
Pe~ev1, Ibrahim
COBISS/BiH- ID 7376134