Professional Documents
Culture Documents
Bogdanovic, Milos - Prokletstvo Nacije
Bogdanovic, Milos - Prokletstvo Nacije
Recenzenti:
PROKLETSTVO NACIJE
Video prilozi na temu sadraja knjige
mogu se uitati sa adrese:
www.svetlost.org
Beograd, 2011.
Prokletstvo nacije
SADRAJ KNJIGE
10
34
Sadraj
62
74
Fenomen autoritarnosti............................................................................... 95
Razlike u stepenu autoritarnosti unutar nae populacije........................ 97
Analiza zanimanja i autoritarnosti........................................................... 97
Autoritarnost i obrazovanje........................................................................ 97
Autoritarnost i politike stranke................................................................ 97
Fenomen balkanske autoritarnosti............................................................ 97
Zato je naa autoritarnost enigma za psihologe?.................................. 97
Razlike u motivima rezultuju razlikama u vrstama autoritarnosti..... 98
Autoritarnost nacistikog tipa posledica krivice............................... 98
Autoritarnost balkanskog tipa posledica ponositosti....................... 99
Savremena zapadna autoritarnost posledica sebinog sentimenta. 103
Priroda autoritarnosti razliitog stranakog opredeljenja.................... 105
Loi pokretaki motivi rezultuju odricanjem od zdravog razuma...... 107
Zakljuak....................................................................................................... 107
Prokletstvo nacije
Sadraj
108
7
166
185
Prokletstvo nacije
210
Sadraj
Prvi deo ove knjige je proirena verzija teksta koji je promovisan na proslavi
desetogodinjice hapenja grupe 28, 1994. godine u stanu Oluji Dragomira u Knez Miletinoj 40. Deo knjige koji se bavi lingvistikom i genetikom
je zasnovan na radu koji je prezentovan prvo na Jugoslovenskom a zatim i
na Svetskom kongresu antropologa 2002. godine u Zagrebu pod nazivom
Veza izmeu genetskog porekla populacije i njenih lingvistikih posebnosti. Poglavlje Da li je nacionalizam greh? je zasnovano na sadraju tribine studentskog protesta 1996/97 na kojoj smo o tom pitanju govorili prof.
Ljuba Tadi i ja. Poglavlje Drava bez cara je takoe neto proirena tema
koju sam odrao kao gost studenata Filolokog fakulteta za vreme studentskog protesta. Poglavlje Zato je naa autoritarnost enigma za psihologe?
je deo rada iznetog na kongresu antropologa Jugoslavije 2004. godine. Poglavlje Iskuenja suivota pravoslavnih i muslimana i njihovo prevazilaenje je u celini sadraj mog izlaganja na seminaru Slinosti pravoslavlja i
islama koje je u junu 2003. godine organizovao Iranski kulturni centar u
saradnji sa Meureligijskim centrom iz Beograda. Tekst poglavlja Poziv na
duhovnu zrelost kao odgovor na agresiju na nau zemlju je napisan poetkom bombardovanja, krajem marta 1999. godine, i tada ga je objavio ruski
dravni radio. Poglavlje Prokletstvo nacije je malo proirena verzija pamfleta koji sam napisao i odtampao u oktobru 1998. godine kada se pojavila
prva prilika da doe do poetka rata i bombardovanja. U poglavlju On je
otiao, ali smo ostali mi (povodom 5. oktobra) je saeta verzija govora koji
sam odrao kao gost Udruenja knjievnika, u Kragujevakoj gimnaziji, na
sveanosti povodom godinjice smrti Radoja Domanovia. Poglavlje pod
nazivom Zato e propasti Novi svetski poredak? je iz traktata koji sam
objavio pod istim nazivom 1993. godine, a koji je tema istoimenog predavanja koje sam te godine odrao u konaku Knjeginje Ljubice. Poglavlje
Lana reformacija je proirena verzija teksta objavljenog u Demokratiji
u leto 1997. godine. Novomilenijumska estitka i razgovor na temu budunosti oveanstva je bio prilog za Boini TV program RTS-a 2001. godine.
10
Prokletstvo nacije
PRVI DEO
Potreba za kultom linosti ima svoje korene u ovekovoj linoj neodgovornosti, u neodraslosti njegove linosti, kada on svesno ili nesvesno trai da neko drugi umesto njega samog misli i odluuje. oveka
ine odgovornim razum, savest i volja. Kada razum raskrinka odreene
motive kao iracionalne (nesvrhovite sopstvenom i tuem dobru) tada
savest tim motivima pridaje moralnu vrednost proglaava ih loim motivima (grehom) i trai od oveka da im se on svojom voljom odupre.
Ali, ako se ovek svojom voljom ne odupire svojim slabostima, tada mu
smeta upotreba razuma jer raskrinkava iracionalnost njegovih motiva
i postupaka. On tada dolazi u konflikt ne samo sa zdravim razumom,
ve i sa sopstvenom saveu, koja ga opominje zbog pokoravanja volje
iracionalnim motivima. Sukob izmeu formiranog velikog Ega (slabosti
koje tada ovekom vladaju) i njegove linosti rezultuje odbrambenim
mehanizmima kojima ovek eli za zavara atribute svoje linosti (razum
i savest) da je sve u redu. Da bi nadomestio funkciju razuma, koji je rtvovan, da ne bi kvario mir uguene savesti, ovek ima potrebu da neko
drugi misli i odluuje umesto njega samog.
Ljudska zajednica, koju odlikuje kolektivna neodgovornost, pokuava da nadomesti problem razuma i savesti kroz potrebu za ideolokim
autoritetom koji e da misli i odluuje umesto nje same. Razumno preispitivanje sopstvenih postupaka i susret sa sopstvenom neispunjenom
odgovornou bi izazvali neeljeni stres, pa se obavijaju ideolokim ili
religioznim velom i tako uvaju od prozivanja zbog neodgovornosti.
Kako takav princip opte neodgovornosti vrlo brzo donosi loe posledice, javlja se potreba i za deurnim krivcima na koje se prebacuje odgovornost za postojee probleme, a ti krivci se pronalaze u ideolokim,
nacionalnim, verskim, ili nekim drugim neprijateljima. Zatim stupa na
delo mehanizam projekcije, pa se neprijatelju projektuju sopstvene nepriznate slabosti, to izaziva psiholoku satisfakciju sopstvene neodgovorne savesti.
U vreme komunizma, ideoloki autoritet je predstavljala komunistika partija sa Titom na elu. Njegova ispravnost se slepo podrazumevala,
a dovoenje u pitanje njegove odgovornosti smatralo se hulom. Deurni
krivci za probleme u drutvu bili su disidenti. Narod se, bilo iz svesnog
interesa, bilo zbog svoje zavedenosti, plaio da nekim svojim postupkom
neslaganja sa partijskom politikom ne dobije etiketu disident, pa se na
taj nain odricao i svake dobronamerne kritike koja bi predstavljala lek
za bolesno stanje drutva i koja bi spreila produbljivanje opte krize.
U SREDITU SUKOBA
11
12
Prokletstvo nacije
13
U to vreme sam shvatio da demokratski principi jesu najprihvatljiviji, ali ne i garancija valjanosti onoga to veina izabere. Hitler je demokratskim putem doao na vlast. Poto veina ne mora biti u pravu, od nje
treba sauvati manjinu garantovanjem osnovnih ljudskih prava svakom
pojedincu. Veina je esto zavedena, uplaena ili potkupljena, jednom
reju nezrela i nevoljna da svoj odgovoran sud nosi na sebi, osloboena od pristrasnosti i predrasuda, sebinog interesa ili moda ak inata.
Neko je primetio: Samo 5% ljudi misli, 25% ljudi misli da misli, a ostalih 70% pre bi se ubilo nego da misli. S obzirom na uobiajenu netoleranciju meu naim ljudima, prethodno citirana izjava bi svakako mogla
da se prepravi i prilagodi naem podneblju: Samo 5% ljudi misli, 25%
ljudi misli da misli, a ostalih 70% pre bi ubilo onu manjinu koja misli.
Tradicija mojih predaka je bila vrlo tragina po tom pitanju. Jedan
je bio patrijarh i imao je problema zbog svojih zalaganja za nacionalnu
i versku toleranciju. Svoj ivot je zavrio u nerazjanjenim traginim
okolnostima. Najsveija uspomena je sudbina mog dede, koji je uspeo
da izvue ivu glavu iz nemakog istranog pritvora u Berlinu. Optuen
je to je oslobodio grupu amerikih pilota kao oficir granine strae u
Nedievskoj Srbiji ali je i puten na slobodu zbog nedostatka dokaza.
Oslobodio ga je Trei Rajh, a posle rata, pred mojim ocem i mojom
bakom odveden je i bez suenja streljan u dvoritu kole Vojislav Ili
u Beogradu, kada je hiljade ljudi stradalo u istkama Narodne vlasti
osloboenog Beograda. Kao to nam esto otkriva istorija, najvea zla
nam nisu uvek donosili strani okupatori. Uglavnom smo ih sami sebi inili, onda kada smo, u raznim kriznim situacijama, imali za to izgovora
i povoda.
Govore da je bolje pasti direktno Gestapou u ake, nego biti odveden u nau Glavnjau. Kod Nemaca su u zatvorima bar bolje higijenske prilike, a i sistem muenja je razliit. Nemci pribegavaju vie
psiholokim metodama, dok se kod nae populacije primenjuju fizika muenja. (Kosta Nikoli, Strah u Srbiji 1941, Ogled o fenomenu
nacistikog terora)
Na mentalitet ima nekakve slinosti sa mentalitetom kolonijalnih
naroda, koji okupatoru esto nije imao moi da se odupre zbog meuplemenske zavaenosti. A kada bi se kolonijalne vlasti zbog sasvim drugih
uzroka povukle, domorodaka populacija, uzevi vlast ponovo u svoje
ruke, esto bi sprovodila goru diktaturu od nekadanjeg okupatora. Na
kraju bi kolonijalni narodi beali od svojih roenih u zemlje svojih bivih okupatora, znajui da e im tamo biti sigurnije ispotovana njihova
graanska prava, nego kod svojih roenih.
14
Prokletstvo nacije
15
tom bolesnom duhu i njeli smo blagoslove slobode uma. No, ne bez
ikakvih posledica. Parole je na svoju linu odgovornost iscepala jedna
profesorka francuskog iz suprotne smene. Razredni stareina e mi se
kasnije u jednoj prilici izviniti to mi je dao najniu ocenu iz predmeta
koji mi je predavao, objasnivi da je tako morao da uradi zbog pritisaka.
Ako nisam mogao biti disciplinski kanjen, jer je odeljenje stalo na moju
stranu, mogao sam biti kanjen tako to sam dobio jedinicu iz fizike.
Gradski komitet SKJ poslao je svoju delegaciju u gimnaziju, pa su
profesori morali da potpisuju izjavu da se ograuju od mog postupka, a
sluba bezbednosti je meu mojim kolskim drugovima odmah poela
da vrbuje svoje budue saradnike.
I opozicionari Otvorenog univerziteta su imali svoj aljiv komentar
na taj dogaaj sa tim aforizmima: Kada budemo doli na vlast, postaviemo te za ministra za pamflete i traktate!
Moje tada najee i najdrae drutvo iz opozicije bili su Steva Milovanovi, Boris Tadi, Veselinka Zastavnikovi, Bojana Mladenovi,
Dragan Blagojevi, Milan Nikoli, Dragomir Oluji, Dragutin Spai,
Milan Markovi Markoni, Gordan Jovanovi i drugi.
Hrabrila nas je svest da sistem koji se plai drugaijeg miljenja ve
samim svojim strahom pokazuje svoju nemo, te smo bili uvereni da
emo uskoro biti svedoci njegovog pada, a da e na njegovom mestu
ubrzo procvetati zdravo i zaista demokratsko drutvo. Zapravo, Dobrica osi je tada u svom delu Stvarno i mogue napisao veliku istinu
da poredak koji moe da bude sruen umetnou i filozofijom nema
istorijskih niti legitimnih razloga da bi trebalo da postoji. Poredak koji
je zasnovan na laima (uzvienim idealima koji su izgovor za zlo), ne
moe da trpi drugaije miljenje. On nije u stanju da izdri kritiku, jer
je zabluda uvek nemona u sukobu sa istinom.
Ubrzo sam, u prolee 1983, napisao traktat pod naslovom O SVESNOSTI MILJENJA gde sam opisao iracionalne mehanizme razmiljanja, koje sam primetio kao odliku zastupnika komunistike ideologije.
Kada ne mogu da odbrane svoja shvatanja, oni sa racionalnog prelaze na
iracionalno razmiljanje, i poinju da gledaju KO zastupa odreenu ideju, ili KOLIKO ljudi je zastupa, a ne sam SMISAO odreene ideje. U svojoj nemoi da ospore drugaije miljenje, oni prelaze sa kritike miljenja
na kritiku linosti, kojoj zatim pokuavaju da po svaku cenu pripiu
neprijateljske pobude, saradnju sa domaim i stranim neprijateljima, i
sl. Oni nisu bili u stanju da razumnim argumentima odbrane ispravnost
svoje komunistike ideologije jednostavno zato to nisu hteli da na sebe
preuzmu odgovornost razumevanja i preispitivanja njene ispravnosti.
16
Prokletstvo nacije
17
18
Prokletstvo nacije
Ha! Ha! bio je moj odgovor, jer niko, pa ni ja sam nisam verovao da bi
postojao razlog da se naem u zatvoru!
Na mom ispraaju u vojsku u oktobru 1983.
skupilo se dosta ljudi sa Otvorenog univerziteta. Oko ponoi, Boris Tadi (tada student
psihologije) je predloio da napravimo diskusiju na temu Seks i politika, pa smo skoro
cele noi diskutovali o Edipovom kompleksu
sublimiranom u ljubav prema otadbini, itd. Ta
tribina je posle nekoliko meseci javno izvedena
u KST-u.
I posle est meseci vojske doao sam na
trodnevni dopust kui. Kada sam istog dana, u
petak uvee 20. aprila 1984. otiao kod Oluje,
Boris Tadi
prijatelja iz tadanje opozicije, samo to sam
uao u njegovo dvorite, bio sam uhapen. U miliciji su me ubeivali da
su svi pohapeni pola sata pre nego to sam i ja doao na skup. Nisam im
verovao, jer bi bila veoma mala verovatnoa da su ih uhapsili ba onda
kada sam ja doao na dopust kui. Oni su se sastajali gotovo desetak
godina, svakog drugog petka, i to na tri razliite adrese u gradu. Bila bi
isuvie mala verovatnoa da se sve to potrefi. Ali se, eto, potrefilo. Nisam mogao da verujem u hapenje, ne samo zbog male verovatnoe da
mi se to desi, ve i zato to bi takav poduhvat bio ist politiki promaaj
dravnog rukovodstva. Bilo je i hapenje i politiki promaaj.
Ali ja jo nisam znao da je bilo hapenje, jer nisam itao novine, pa
sam veoma hrabro odgovarao na pokuaje pripadnika Slube dravne
bezbednosti da me prisile na saradnju.
Preda mnom su se smenjivale razliite osobe koje su razliitim tehnikama pokuavale da me privole na saradnju. Na primer, par njih su
pretili da e, u suprotnom, moju prijateljicu Katarinu da obaveste da
sam ja navodno homoseksualac, te kako e jo mnoge druge probleme
da mi naprave.
Oni: Po izgledu se vidi da je homoseksualac! ... Da li Kaa zna da
si ti homoseksualac?
Ja: Ne zna! A ne znam ni ja! ... A poto vi ve sve znate znate o
meni ak i ono to ja sam ne znam, mogu li onda da idem, kada vam
ve vie nisam potreban?
Oni: uti i sedi! I pamet u glavu!
Ja: Pa zar niste rekli da sam zbog pameti i stigao ovde?
Oni: uti! Tiina!
19
20
Prokletstvo nacije
Jue smo ili na ekonomiju. Odnosno unitavali korov meu kukuruzom. Ja sam lino protiv toga da kukuruz bude privilegovana biljka. Ja sam za demokratiju, da svi imaju ista prava a ne samo kukuruz.
Ako sam za travu i ostali korov to ne znai da sam protiv kukuruza. Ne! Ne borim se za vlast, kako bih se tako mogao boriti?! Lako
je kukuruzu da se pravi vaan i da je u pravu kada ima mene koji
iskopavam i sadistiki usitnjavam, mrvim i drobim nekukuruz. Lako
je pod takvim uslovima etiketirati nekukuruz da je korov. Teko je
dokazati kukuruzu da nije moda on korov. Oh, da, ovim dovodim u
pitanje ve utvrene stvari, moda pogreno utvrene. Trava je sitna,
ali idejno jaa. Kukuruz titim od trave samo zbog svojih sebinih
interesa. Bilo je onih koji su tolerisali i travu, ali kako drutveni
odnosi odreuju drutvenu nadgradnju, tako su i ti pojedinci ostajali
bez kukuruza, bez hrane i bez (sebi slinih) potomaka. Opstajali su
sebini i imali (sebi slino) potomstvo. Moda i zato to se jo niko
nije, zbog iste predrasude, usudio da malo popase travu.
Dakle, jue vrih biljnu diskriminaciju, izvrih genocid nad korovom (odsad ga uvek piem sa navodnicima, da bih bar kroz njih
izrazio svoja revolucionarna opredeljenja) i u pola posla poe da pada
kia. I kia pada, ali ne za vojsku. Jer, ako po svetom Pe Esu (pravilu
slube), kia prestaje da pada 15. maja i onda nastupa lepo vreme, pa
vojska nosi koulje, onda je to tako. Moda e neko zbog ove kie pokrenuti postupak protiv vojnika deurnog na meteorolokoj stanici,
zbog navodne zloupotrebe svog poloaja. To je tako ovde. I to retko
kome ovde moe izgledati neobino, odnosno nelogino.
Zamisli, skoro svaki dan po par sati provedem sa kapetanom iz slube
bezbednosti ovde. Priblino na mojoj dobrovoljnoj osnovi (dosadno
mi je). Sigurno se pita ta se onda deava. Pa, on me svojim nepravilnim stavovima zavodi ili se bar trudi da to izvede. Verovatno ima
tako te ciljeve da on i ja budemo istomiljenici. To mu je posao. Treba
ga razumeti. Samo da iz toga posla on ne izae sa mojim stavovima.
Ima da ga uhapse onda, a ja lino nemam nita protiv njega, pa u
da malo porazmislim da li da ga i dalje zavodim. Ustvari, ja ga ni do
21
22
Prokletstvo nacije
slepa vera u vrhovni autoritet koji misli i odluuje umesto samog oveka. Takoe sam objanjavao kako je takvom autoritarnom nainu razmiljanja potreban i deurni krivac na koga se prebacuje odgovornost
za krizu u drutvu. Naglaavao sam principe da bi ih vojnici primenili
i na zvaninu ideologiju. Ono to nisam mogao otvoreno da govorim na
predavanju, da ne bih otiao u zatvor, govorio sam drugovima vojnicima
posle predavanja, u etiri oka, bez svedoka: Zna, kada sam govorio o
bogu, tada sam mislio na Josipa Broza. A kada sam govorio o jereticima,
tada sam mislio na disidente kao na deurne krivce!
Da ne bih otiao u zatvor, izbegavao sam da javno i otvoreno osuujem reim. Umesto toga sam javno postavljao pitanja na osnovu kojih bi
svako razuman mogao da sam zakljui stvarno stanje stvari. Tako su i
pripadnici slube bezbednosti na osnovu tih mojih pitanja doli do odreenih zakljuaka koje su utkali u naredbu za moje kanjavanje.
Ona me optuuje zato to sam u vie navrata i pred vie vojnika
istupao protiv samoupravnog socijalistikog sistema SFRJ, govorei da
u Jugoslaviji nema socijalizma i samoupravljanja, da je kod nas jedna
forma staljinistikog drutveno-politikog sistema, .... da su narod i radnika klasa zavedeni od politiara na vlasti, da je drug Tito bio staljinista i borio se za svoje line interese, da kod nas nema slobode, a da je na
Zapadu vea sloboda i demokratija.
Istinitost onoga to sam govorio su odmah potvrdili time to su me
kaznili sa mesec dana zatvora, i tako pokazali da sloboda misli i govora kod nas zaista ne postoji. Iako sam se trudio da bez drugih svedoka
kritikujem tadanji reim razgovorom u etiri oka, pojavilo se previe
svedoka sa kojima sam u etiri oka govorio iste stvari. Izabrali su est
svedoka, iz svake republike po jednog.
U zatvoru su hteli da me ucenjuju eventualnim daljim krivinim gonjenjem ukoliko ne prihvatim saradnju sa SB, ali su me pustili posle
samo est dana trajka glau (zatvor Ali-pain most u Sarajevu). Naime,
uspeo sam da preko kuvara poaljem pismo u Beograd, kojim sam obavestio opoziciju ta mi se desilo. Ovi su simulirali u prislukivanim telefonskim razgovorima kako e dati novinarima na uvid poverljive spise
o tome kako su me maltretirali pripadnici SDB-a. Usput su preneli novinarima ono malo informacija to sam uspeo da im poaljem iz zatvora.
To je pomoglo jer se JNA plaila za ugled u svetu. Na jednom sastanku povodom toga, Branko Mamula je intervenisao, i ja sam osloboen iz
zatvora sa vrlo ljubaznim reima: Ko je jo u ovako lepim belim kolima
izaao odavde?! Pripadnici SB su me odvezli do eleznike stanice i
tako ispratili na voz za Beograd. Zamolili su me da nikom nita ne priam, meutim strana tampa je ve pisala:
23
24
Prokletstvo nacije
25
26
Prokletstvo nacije
Dok sam bio u Padinskoj Skeli dolazili su i pretili mi krivinim gonjenjem i godinama robije ukoliko ne kaem ko mi je dao spomenute
spise. To im je, ustvari, najmanje bilo vano da saznaju. Ako bih popustio samo malo, nikada me ne bi ostavili na miru. (Vano je to razumeti
kao ivotni princip u upotrebi volje u odupiranju bilo kakvim iskuenjima.) U meuvremenu je izdata lana informacija u listu Komunist
i u dnevniku televizije o neuspelim provokacijama na Beogradskom
univerzitetu. Kako moe da bude neuspena akcija kada je sam budui
predsednik omladine Beograda proitao apel?! On je, na svoje veliko
ponienje, morao u znak pokajanja da ide od fakulteta do fakulteta i
da se iskupljuje za svoj in, drei govore protiv apela javnosti koji
je sam itao, naravno, krijui da je apel uopte proitan. Na jednom
fakultetu je sin slikara Mie Popovia, Jovan Popovi, ustao i rekao u
lice predsedniku omladine: Ti nas sve otvoreno lae! Znam oveka,
upravo je izaao iz zatvora zbog apela javnosti! Na partijskom sastanku
na Filozofskom fakultetu student filozofije ore Savi je u znak protesta zbog toga to sam otiao u zatvor, iscepao i bacio partijsku knjiicu.
Dirnula me je samoportvovanost i pravinost tih ljudi, koje sam
jedva poznavao, ili koje u tek upoznati. Na Graevinskom fakultetu
studenti su napravili pamflet u vezi ovog dogaaja. Na naslovnoj stranici nemakog asopisa Die Welt izaao je tekst o ovom sluaju pod
nazivom Uhapen svedok.
Reenje o mom kanjavanju, koje sam poneo sa sobom u zatvor, sadralo je ceo tekst apela javnosti, tako da ga je vei broj osoba proitao
u zatvoru nego to ga je uo na sastanku UKSSO na fakultetu.
Zatvorski milicajci su prepoznali u apelu javnosti imena svojih ranijih zatvorenika, koji su 1982. godine kanjeni zbog manifestacija podrke poljskoj Solidarnoi na mitingu solidarnosti sa narodom Palestine,
kao i onih zatvorenika koji su otili u zatvor zato to su na istom mestu
protestvovali dve sedmice kasnije, zbog ovih prvih to su bili uhapeni.
Zato su ovi milicajci bili toliko ljuti na njih?
Ti opozicionari sa Otvorenog univerziteta su tada pobunili vei
deo zatvorenika da ne rade nedeljom. Zatvorski pravilnik je garantovao
sedmini dan odmora, koji zatvorske vlasti nisu potovale.
Opozicionarima se pridruio vei deo zatvorenika, te je uprava zatvora morala da popusti.
Kada su zbog svega toga poslali opozicionare u samice, oni su stupili u trajk glau jer u samicama nije bilo dueka nego se spavalo na
daskama. To je bila jo jedna pobeda samoportvovanosti i zajednitva.
Od tada se u samicama nalaze dueci, a nedelja je i dalje neradni dan.
27
28
Prokletstvo nacije
29
30
Prokletstvo nacije
31
sam bio u vojsci i nikako nisam mogao uticati na ostalih 116 svedoka.
ora Savia sam upoznao tek posle zavretku suenja. Tada sam mu
rekao: Pa bio je red da se konano i upoznamo, kada smo po tuiocu
Nanoviu imali tako ozbiljnu i uspenu saradnju! U vreme kada su u
tampi izale optube protiv mene i estorice o naem navodnom pritisku na svedoke, ja sam se oseao potpuno nemono. Nisam znao ta da
uradim. Prvi put sam doiveo tako uasan oseaj beznaa, jer sam bio
izloen besmislenim i lanim optubama bez ikakve moi da ih osporim. Jedina nada je bila da se sam pojavim na sudu kao svedok, ali znao
sam da oni koji vode proces to ne bi dozvolili. I zaista, kada je advokat
Nikola Barovi predloio da se ja kao svedok pozovem da ispriam da li
sam zaista vrio pritisak na svedoke da lano svedoe, tuilac je toliko
pobesneo i nastala je takva rasprava da je sudija morao da je prekine
viknuvi Tiina!. Taj dogaaj je ak izaao i u Veernjim Novostima,
i naravno, u inostranoj tampi.
I posle tri dana gnjavae od strane odbrane, krunski svedok je korigovao (priznao da je slagao) neke elemente svoje izjave. Promenjena
je optunica i ublaena sada u delo neprijateljske propagande i proces je
nastavljen samo protiv Miodraga Milia, Milana Nikolia i Dragomira
Olujia, dok su Vlada Mijanovi, Gordan Jovanovi i Pavluko Imirovi osloboeni. im je uo da je osloboen optubi, Pavluko je odmah
zakazao nastavak tribina Otvorenog univerziteta u svom stanu. Prvog
zakazanog petka dolo nas je oko 40. Negde oko pola osam poeli su da
zvone telefoni. Novinari su zvali da pitaju da li je bilo hapenja.
Jedan od uvaenih pravoslavnih svetenika je, dirnut hrabrou i
samoportvovanou opozicionara sa ovoga procesa, izjavio: Siguran
sam da e na nebu biti mnogo onih koji u crkvu nikada nisu kroili!
Pravoslavna crkva se drala po strani u vezi suenja estorici, izuzev
par svetenika ija su se imena mogla nai na nekim naim peticijama,
a koji su smatrali hrianskom i na kraju svakako i ljudskom dunou
da podignu glas protiv ljudskog bezumlja i krenja osnovnih ljudskih
prava. To su bili Amfilohije Radovi i Atanasije Jevti.
Ubrzo se suenje zavrilo sa jednom kaznom od godinu i po dana, i
dve uslovne. Opozicija je pobedila, uz pomo jakog pritiska strane i domae javnosti. Protestna pisma protiv suenja estorici pisali su Noam
omski, Hajnrih Bel, Ginter Gras, Edvard Kenedi, Simon de Bovoar,
pevaica Doan Baez, i mnogi drugi.
Petra Keli je posebno dolazila u Beograd povodom toga. Kada je
prvi put dola, novinari su jako lepo pisali o njoj, zato to su uspeli da
sakriju od javnosti zato je dola. Sledei put su jako loe pisali, jer se
32
Prokletstvo nacije
Nekoliko meseci posle okonanja suenja dolo je vreme tihog razmiljanja o svemu. Iako smo formalno bili pobednici, u dubini svoje
due ni malo nisam bio zadovoljan.
Bez obzira na sve primere ljudskog junatva koje sam video za vreme
ovog dramatinog procesa, moja vera u oveka se potpuno poljuljala.
Iz vrlo razliitih pobuda mi smo se borili i rtvovali za istu pravednu
stvar. Bio sam svedok meusobnog razmimoilaenja i sukobljavanja
same estorice, primera poznate srpske nesloge na delu. Dolo je do
otvorene manifestacije onih stvarnih motiva koji su nas pokretali u naoj revolucionarnoj borbi za jedno novo, slobodno drutvo.
Moji idoli i ideali poeli su da se klate. Uvideo sam da sam i sam bio
vie pokrenut mrnjom prema nepravdi, nego ljubavlju prema pravdi.
U glavi mi je lebdela stara narodna izreka Ko se sto godina bori protiv adaje i sam postaje adaja!, i opominjala me na moje srce otrovano
mrnjom zbog raznih nepravdi. Video sam je u nekom ruskom filmu, i
od tada nikako nije htela da mi izae iz glave.
Jedno vee poeo sam da mislim. Kao da nikada do tada nisam mislio. Pitao sam se: Zato ivim? Radi koga ivim? O, kada bih naao
bar samo jednu osobu koja je normalna, dobra i pravedna, iveo bih i
umro za nju ako treba. Ali, svako je na svoju ruku. Niko nije normalan.
Niko nije stvarno dobar. Svi smo ludi. Svi smo prljavi. ... Nije vredan
truda ovakav ivot. Gde je ta srea u ivotu? Zar je ita vredno truda?
Nije vredno disati. Nije vredno ni buditi se ujutru. ... Ako bih sada izgubio ivot, nita ne bih izgubio, jer nita nisam imao. Nikakvu sreu!
Neu vie ni da je traim.
33
34
Prokletstvo nacije
z
DRUGI DEO
Krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina, ostvarena sloboda misli i govora dovodi do lanog otrenjenja ogromnog dela naroda koji je ranije bio zastupnik komunistike ideologije. Ali odbacujui
svoju iskompromitovanu ideologiju, veina ne odbacuje i same neodgovorne ivotne principe koje su tom ideologijom izgovarali. Zato su
socioloka istraivanja u Jugoslaviji jo krajem 1989. godine otkrila ne
pad autoritarne svesti, ve njen skok. Kod mnogih, autoritarna svest
vie nije imala komunistiku, ve antikomunistiku formu. I tako su
jedni idoli samo zamenjeni drugim idolima. Narodni heroji su u ljudskoj
svesti zamenjeni hrianskim svecima. Komandanta Savu je u ljudskoj
svesti zamenio Sveti Sava. Deurni krivci, optuivani za probleme u
drutvu, neprijatelji revolucije disidenti, sada su samo zamenjeni nacionalnim i verskim neprijateljima. Ljudima je i dalje vanije ko govori,
a ne smisao onoga ta se govori. Zlo se i dalje ini, samo ne vie u ime
partije i radnog naroda, ve u ime u ime vere i nacije, i u ime raznih drugih ideolokih izgovora. Kako se narod nije pokajao za zlo koje je inio
pod uticajem komunistike ideologije, nego je tu odgovornost prebacio
na komunistike voe, to zlo je ostalo u srcu nacije, i otuda je danas
stanje u drutvu postalo gore nego u vreme komunizma. Shvatanje da su
drugi krivi za nae probleme jeste zabluda kojom izgovaramo odbacivanje sopstvene odgovornosti za duboku moralnu, ekonomsku i politiku
krizu u kojoj se nalazimo.
Jedno od shvatanja lanog prosvetiteljstva jeste da je ovek po prirodi neiskvaren, te da su za njegovu iskvarenost krivi loi uslovi ivota,
nepovoljne okolnosti, i sl. Takvo shvatanje oslobaa oveka od suoavanja sa sopstvenom ivotnom odgovornou za njegovo stanje, i navodi
ga da borbu, umesto protiv svojih karakternih slabosti, vodi protiv loih
okolnosti, pa ak i protiv drugih ljudi, svesno ili podsvesno optuujui
ih da su oni uzrok njegovog nezadovoljstva, neuspeha i moralnog posrtanja. Takvo shvatanje je utkano i u komunistiku ideologiju, pa je
35
proizvelo uverenje da e u idealnim uslovima svako raditi prema svojim sposobnostima, a uzimati samo prema svojim realnim potrebama.
Meutim, neodgovoran odnos naeg oveka prema radu, lenjost svake
vrste, otkriva se kod naih ljudi svaki put kada za tako neto postoje prilike, bez obzira koju ideologiju oni zastupaju i u kom politikom
sistemu ive. Ljudi u globalu pokazuju sklonost, ne da uzimaju prema
svojim realnim egzistencijalnim potrebama, ve da grabe prema svojim neugasivim sebinim hirovima, esto na raun sopstvenog zdravlja i
na raun sopstvenih realnih egzistencijalnih interesa. Laskavo uverenje
da je ovek po prirodi neiskvaren, oslobodilo ga je svesti o potrebi za
radom na sebi i rezultovalo je zabludom da e on sam, prirodno, bez
ikakve reforme sopstvenog karaktera pokazati odgovoran odnos prema
drutvenoj svojini. Svi znamo da je neodgovoran odnos oveka prema
drutvenoj svojini eskalirao u vreme komunizma, i bio ak gori nego to
je bio prema dravnoj i tuoj svojini u vreme pre i posle komunizma.
Komunistika ideologija je svoje pristalice nalazila upravo tako to
je umesto mukotrpnog i samoodricajueg rada na reformi sopstvenog
karaktera kao puta izlaska iz krize, obeavala bolji ivot reformom
drutvenih odnosa. To je laskalo pomenutoj neodgovornosti, a u ljudskim srcima pobuivalo sebinost i zavist prema onima koji su na viim
pozicijama u drutvu, i koji raspolau sa velikim bogatstvom. Takoe,
to je pobuivalo i mrnju prema ljudima drugaijeg klasnog stalea ili
ideolokog pogleda, na koje je prebacivana odgovornost za sve nevolje
u drutvu.
Kada se komunistika ideologija iskompromitovala, narod se nije
pokajao za same zle principe koje je tom ideologijom izgovarao, ve je
samo odbacio njenu iskompromitovanu ideoloku formu.
Naime, profesorka Slobodanka Nedovi sa Pravnog fakulteta mi je
jo krajem 1989. godine predoila rezultate najnovijih sociolokih istraivanja, koja su otkrila porast autoritarne svesti u drutvu i to upravo kod novoformiranih antikomunista. To je za nas stare opozicionare
sa Otvorenog univerziteta bilo neshvatljivo, jer smo bili uvereni da e
sloboda misli i govora, kao i razumno preispitivanje, da dovedu da odbacivanja autoritarnih principa razmiljanja. Meutim, masa je samo
promenila formu, a zadrala stare principe razmiljanja.
Masa se nije pokajala za svoje prethodne slabosti, pa je tako jedno
jednoumlje samo zamenjeno drugim jednoumljem, ili, preciznije reeno, mnotvom razliitih jednoumlja.
Desila se slina stvar kao u vreme kada je posle nemilosrdnog progonstva ranog hrianstva ono konano priznato i postalo ak dravna
religija u starom Rimu, ali kada su bivi idolopoklonici samo zamenili
36
Prokletstvo nacije
37
38
Prokletstvo nacije
39
40
Prokletstvo nacije
41
42
Prokletstvo nacije
KO JE KRIV?
43
Adam je rekao kriva je ena, Eva je rekla kriva je zmija, a vi tvrdite kriv je komunizam, kriv je Zapad i krive su sekte za moralnu
i duhovnu degradaciju drutva.
Koliko je Eva opasna za Adama?
Koliku mo ima zmija nad Evom?
Koliko su opasni komunizam i verske sekte?
Samo onoliko koliko je ovek duhovno slab, koliko u njihovoj teoriji
nalazi izgovor za sopstvene grehe!
Zabluda nema sama u sebi silu zla. Ona je samo teorija, kojom ovek
umiruje svoju savest.
Sila zablude je greh ljudskog srca.
Ako smatrate da niste odgovorni za svoje postupke, ve da je neko
drugi umesto vas odgovoran, onda onaj ko je kriv za vae stanje je vie
ovek nego vi sami.
Kako je to mogue?
Samo ovek koji ima slobodu izbora moe biti kriv. A kako smatrate
da vi niste imali slobodu izbora jer ste bili zavedeni, a da je neko drugi
imao slobodu izbora pa je kriv to vas je zaveo, vi time pravite razliku
izmeu sebe i drugih na fundamentalnom nivou.
Smatrate da sami niste imali vlast nad svojim postupcima, a da je
drugi imao vlast i nad samim sobom i nad vama.
Ima rasizma u vaem razmiljanju, jer se predstavljate kao da niste
ovek, nego neko nie bie koje nema mo da se iskuenjima odupre,
koje nema odgovornost za sopstvene postupke. Vi sebe poniavate ispod
onoga koga smatrate krivim za vae stanje, jer u sebi ne prepoznajete
oveka odgovornog za svoje postupke, a u drugima prepoznajete.
Samo duevni bolesnici i mala deca nisu odgovorni za svoje postupke. Kome vi pripadate?
Iz vaih stavova sledi da je onaj ko je kriv za vau nesreu vei ovek od vas, a da vi svakako niste normalan ovek, jer normalan ovek
jeste odgovoran za svoje postupke, a vi sami tvrdite za sebe da niste
odgovorni. Pa ako je tako, onda se pomirite sa svojom sudbinom. Kako
niste odgovorni za svoje postupke, pomirite se da e vama uvek da manipuliu oni koji tu odgovornost imaju i za sebe i nad vama. Vlast koja
e i u budunosti da zloupotrebljava svoju mo nad vama, svakako e
za tako neto biti kriva, ali to vam nee pomoi. Kako ste neodgovorni za svoje postupke, niste ni dostojni da sami upravljate sobom, pa je
opravdana svaka vlast nad vama, bez obzira na njene zloupotrebe. Kako
sami priznajete da niste odgovorni za svoje postupke, time priznajete i
44
Prokletstvo nacije
45
46
Prokletstvo nacije
se kako ete ili ta ete govoriti; jer e vam se u onaj as dati ta ete
kazati. Jer vi neete govoriti, nego Duh Oca vaeg govorie iz vas.
A predae brat brata na smrt i otac sina; i ustae deca na roditelje i
pobie ih. I svi e mrzeti na vas imena mog radi; ali koji pretrpi do
kraja blago njemu. I ne bojte se onih koji ubijaju telo, a due ne mogu
ubiti; nego se bojte onog koji moe i duu i telo pogubiti u paklu. Ne
prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? Pa nijedan od njih ne moe
pasti na zemlju bez oca vaeg. A vama je i kosa na glavi sva izbrojana. Ne bojte se, dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca. A koji god
prizna mene pred ljudima, priznau i ja njega pred Ocem svojim koji
je na nebesima.
A ko se odrekne mene pred ljudima, odrei u se i ja njega pred
Ocem svojim koji je na nebesima. ... I koji ne uzme krsta svog i ne
poe za mnom, nije mene dostojan. Koji uva duu svoju, izgubie
je; a koji izgubi duu svoju mene radi, nai e je. (Matej 10,17-39)
47
Postoji tu jo jedna nuspojava kukaviluka vezana za problem savesti, posebno onih ljudi koji su veoma savesni, a ipak postupaju kukaviki. Kako se oni iz straha odriu principa pravinosti, a imaju jaku
savest, oni sada imaju potrebu da to izdajstvo pravinosti pred svojom
saveu opravdaju.
To znai da e osoba, koja je iz straha pristala na opte drutveno zlo,
pokuavati da ubedi svoju savest da je to zlo bilo opravdano, i zato e i
ona sama imati potrebu da ue u mainu i da zbog neiste savesti sada
sama fanatino podraava filozofiju opravdanja zla.
U paranoidnoj atmosferi Staljinove diktature nevin ovek je lako bivao proglaen disidentom i zatim prognan u Sibir. Po obiaju, njegova
ena bi ostala na poslu bez veih problema sa vlastima. Njene kolege na
poslu, prijatelji, roaci i komije znaju da je njen suprug nevin, i kako
su veoma savesni, imaju potrebu da ustanu u odbranu nevino osuenog.
Ali, zbog svoje plaljivosti nemaju snage da se suprotstave nepravdi.
Zbog kukaviluka dolaze u teak sukob sa svojom saveu. I zatim, da bi
reili sukob, pokuavaju da sebe uvere da nevin ipak nije nevin, da vlast
ipak zna ta radi, da oni nisu pozvani da ispituju sluaj, itd. Ali, njihovo
zavaravanje neiste savesti se na tome ne zaustavlja. Da bi uguili osvedoenje koje ih opominje da gree, oni poinju patoloki da mrze onoga
koga su do skora smatrali nevinim. Kako nemaju razumnih argumenata
mrnja i besmislice poremeenog razuma im preostaju kao jedini argumenat protiv nevino osuenog. ena disidenta uskoro biva ikanirana
na poslu, doivljava prezir od svojih prijatelja i roaka, i prolazi gore od
svojih bivih prijatelja i kolega, nego od Staljinove strahovlade.
Pomenuti primer moe da se desi i u naem preduzeu, fakultetu, u
raznim ivotnim situacijama, a ne samo u iskuenjima rata ili snanih
totalitarnih reima. Ljudi koji nisu skloni mrnji, koji su po prirodi mirni i plaljivi, mogu da postanu ispunjeni patolokom mrnjom, samo da
bi uguili glas savesti koji ih opominje da su prema nekome pogreili,
jer su iz kukaviluka odluili da rtvuju naela potenja i pravde.
Svim ovim hou da kaem da nema neutralnih. Svi smo mi morali da
zauzmemo nekakav stav prema zlu koje se deavalo za vreme rata. Svi
smo odgovorni za taj stav. Da je veina nas htela da bude odgovorna, ona
bi mogla da sprei zlo rata, ali umesto toga, mi smo pokazali kukaviki
karakter, ako i nismo svi bili ispunjeni zlom nacionalizma (samoljublja,
gordosti) i njegovim rodom ovinizma (netolerancije i mrnje). Ideolozi
nacionalizma, rata i etnikog ienja ne bi mogli da sprovedu svoje
namere da te namere nisu u oima javnosti na bilo koji nain bile odo-
48
Prokletstvo nacije
IZJANJAVAM SE KRIVOM
Kajem se i izvinjavam rtvama u Srebrenici. ... Na raspravi o duini kazne, Obrenovi je jo jednom priznao da je kriv za uee u
ubistvu oko 7.000 muslimanskih mukaraca iz Srebrenice, nakon to
su snage VRS 11. jula 1995. zauzele taj grad. Kriv sam za sve to
sam uinio... Kriv sam i za ono to nisam uinio, to nisam pokuao
zatititi zarobljenike... Hiljade nevinih rtava je stradalo, ostali su
grobovi, izbeglice, opta nesrea. Deo odgovornosti za to snosim i
ja, rekao je Obrenovi, koji je u vreme zloina u Srebrenici bio zamenik komandanta Zvornike brigade VRS. (Beta)
Izjanjavam se krivom za zloine protiv ovenosti. Biljana Plavi
Komentar na tu vest na B92:
Svaka ast Biljani Plavi na priznanju krivice. To je podvig koji
mnogi nisu nikada bili voljni da uine niti e ga uiniti. Zato nemojmo
biti licemeri pa kao fariseji bacati kamen na nju, kao da smo mi svi bili
sveci. Ko od nas moe biti siguran da nije mogao da uini vie protiv nacionalistikog mnenja devedesetih, te da ne snosi nikakvu odgovornost
za duh koji je rezultovao tolikim zloinima?! Svi mi snosimo odgovornost za ove ratne zloine, neko u veoj meri ako ih je odobravao, neko u
manjoj ako nije ustajao da zlo nacionalizma osudi, jer se plaio gubitka
odobravanja veine ili moda svojih pozicija u drutvu i na poslu. Lako
je sada praviti se demokratom. To je trebalo onda devedesetih godina
uiniti, a sada je lako praviti se junak i pozivati zloince na odgovornost. A ti zloinci nita ne bi mogli da urade da nisu raunali na nau
tupu ravnodunost i kukaviluk.
49
O PRISLUKIVAIMA I PRISLUKIVANJU
50
Prokletstvo nacije
EUFEMIZMI
KAJINOV SINDROM
51
Neista savest, sebinost i ponositost oveka ine osetljivim, ugroenim i optereenim. ovek je sklon da projektuje svoj iskvaren karakter
drugim ljudima, a zbog krivice je sklon da strepi e ga drugi povrediti
onim to sam nesvesno zna da je zasluio. Neista savest zbog sopstvenog greha rezultuje time da ovek nesvesno vidi Sud pravde u svakoj
nesrei, porazu, gubitku, pa i u svakoj kritici koja mu dolazi od drugih
ljudi, bilo od stvarnih neprijatelja, bilo od dobronamernih prijatelja.
Primer takvog straha sreemo i u Svetom pismu. Prvi i jedini ubica
u to vreme, Kajin, plaio se da e ga drugi ljudi ubiti. (1.Mojsijeva 4,14).
Svoj karakter je projektovao drugima. Strah oveka neiste savesti u
Svetom pismu je opisan sledeim reima:
Nego e ti Gospod dati srce plaljivo, oi iiljele i duu iznemoglu.
I ivot e tvoj biti kao da visi prema tebi, i plaie se nou i danju, i
nee biti miran ivotom svojim. (5.Mojsijeva 28,65-66)
Psiholoka literatura takav strah opisuje kao paranoidnu izofreniju:
izofrenija. ... Poremeen odnos linosti prema okolini stvara kod
bolesnika posebnu nesigurnost u odreivanju granica izmeu subjektivnog i objektivnog sveta. Tako esto neki subjektivno prouzrokovan in ili doivljaj bolesnik osea kao nasilno uzrokovan uticajem neke spoljne kosmike natprirodne ili politike sile, na pr. neke
internacionalne organizacije, zaverenike skupine, koja hipnotikom
sugestijom ili nekim aparatima utie na njega, namee mu svoje misli, otima njegove vlastite, i pokree njegove akcije. ... U paranoidnoj izofreniji preovlauju delirijumi, ideje veliine (megalomanija),
manija progona i halucinacije. (Enciklopedija leksikografskog zavoda,
V, 697)
O TROVANJU RADIJACIJOM
Licemerje naeg duebrinitva se esto primeuje i u izrazima paranoidnog straha od neprijatelja koji nas na ovaj ili onaj nain truje i
unitava. itao sam na nekom forumu paranoidnu diskusiju o nekom
navodnom napitku kojeg su nam proturili Amerikanci, a od koga ovek,
kada ga popije, izgubi zdrav razum; taj napitak nam je ovde navodno
poslat da ugrozi zdravlje nae nacije. Pa ljudi to je naa ljivovica, odgovorih! Mi optuujemo NATO-vce za trovanje i radijaciju! Da li znate
koliko su traginije posledice naeg dragovoljnog i samovoljnog trovanja alkoholom, duvanom, nezdravom i neumerenom ishranom?
52
Prokletstvo nacije
TA JE NA UZOR?
53
54
Prokletstvo nacije
55
56
Prokletstvo nacije
biti skloni da zloupotrebe apsolutistiku mo pravo da misle i odluuju umesto drugog oveka? Odgovor na to pitanje dobro vidimo u ljudskoj istoriji. Uvek isuvie kasno narod sebi priznaje da je bio prevaren, i
da je one koji su ga u pravo vreme opominjali brzopleto proglaavao
neprijateljima i izdajnicima.
G: Priznajem ak da verovatno opserviram o jednom utopijskom
projektu!
P: Zamisao o vladavini prosveenog apsolutizma ili nekog drugog autoriteta politike i ideoloke moi, koji nas uva od ideolokog ili
duhovnog zastranjenja to je zaista utopija. Meutim, zloupotreba politike moi u ime odreenih ideolokih ili religioznih ideala, na alost,
nije utopija ve istorijska injenica!
G: Prosveeni apsolutizam ne podrazumeva tiraniju, ve samo pozitivnu sugestiju!
P: Radi pozitivne sugestije nije potrebno imati vlast u svojim rukama, ve osnovno ljudsko pravo na slobodu miljenja i njegovog izraavanja. Ko ima sugestiju, neka je iznese, pa e svako moi sam slobodno
da prosudi da li da je prihvati ili ne!
G: Pitanje je, meutim, sledee: koja e greka biti vea ona
koju emituje elita (duhovna ili intelektualna) ili ona koja potie od
naroda?
P: Uzrok greenja nije u ljudskoj nesposobnosti, ve u loim motivima. Elita e zloupotrebiti svoje intelektualne moi, ne zato to nema
sposobnosti, ve zato to je pokreu loi motivi. Narod e biti zaveden
i prevaren, ne zbog svog neobrazovanja, ve zbog svojih nepobeenih
karakternih nedostataka: sujete, gnevljivosti, sumnjiavosti, sebinosti
i drugih slabosti.
G: Da li treba opravdati slobodom savesti ak i zastranjenja kao to
su pozivanje na lin?
P: Potovanje prava jedne osobe podrazumeva da ona svojim pravom ne ugroava prava druge osobe! Graanski zakon svake drave
treba da osigura i zatiti prava svakog pojedinca!
G: Ali, duhovni lin je isto toliko opasan koliko i fiziki lin! Zar
emo ravnoduno gledati kako neko seje smrt due, dok emo reagovati
samo ako neko ugroava neiji fiziki ivot?
P: Radi zatite od fizike ugroenosti ovekovog ivota koriste se
fizika sredstva! Protiv duhovnog ugroavanja koriste se duhovna sredstva! Ideja se idejom pobija! Zabluda se istinom osporava!
57
58
Prokletstvo nacije
59
60
Prokletstvo nacije
Prirodno je da oseamo
radost kada smo svedoci neeg dobrog, lepog, ispravnog, itd. Kada su okolnosti
takve da za nas predstavljaju
opasnost, realno je da tada
oseamo strah. Kada smo
svedoci nepravde, adekvatno stvarnosti je da oseamo
gnev. Kada smo svedoci nevolje i gubitka prirodno je da
oseamo tugu.
Oseanja treba da budu adekvatna stvarnosti, i ona sama ne mogu
da snose odgovornost za nau stresnu reakciju. Problem stresne reakcije
nije u naim prijatnim ili neprijatnim oseanjima, ve u karakteru motiva kojima na stres odgovaramo (u pobudama naeg srca). A ti motivi
stoje do naeg htenja (izbora).
Nezrela (stresna) reakcija na stresne okolnosti pojavljuje se upravo
onda kada svoju volju pokoravamo destruktivnim motivima svoje prirode, a ne onim motivima koji su zaista svrhoviti naem dobru.
To se deava onda kada prema izvoru nae radosti reagujemo sebinou umesto zahvalnou, kada u opasnosti reagujemo kukavilukom
umesto hrabrou, kada na nepravdu reagujemo mrnjom umesto krotou, kada na nevolju reagujemo brigom umesto starateljstvom.
Zapazimo da okolnosti deluju iskljuivo na karakter naih oseanja,
ali ne i na karakter naih motiva. Kako na iste okolnosti, na istu predstavu o stvarnosti u naem umu, i na ista oseanja moemo da reagujemo sasvim suprotnim motivima (zahvalnost umesto sebinosti, hrabrost
61
umesto kukaviluka, krotost umesto mrnje, ...), otpada besmisleni izgovor da su za nerazumno (zlo) ponaanje ljudi krive odreene ivotne
(ne)prilike. ema zrele i nezrele reakcije na ivotna iskuenja pokazuje
da motivi (pobude) kojima odgovaramo na naa oseanja, zavise iskljuivo od naeg htenja, a ne od samih okolnosti.
Razum i savest pruaju slobodu naoj volji (htenju) da sami odredimo kvalitet naih motiva, kvalitet nae reakcije na razliite stresne
situacije. U tome je sutinska razlika izmeu ivotinje i oveka. Dok je
ivotinja u svojim reakcijama i postupcima determinisana genetikom
puta spoljnim uticajima, ovek ima slobodu, a samim tim i odgovornost
da postupa slobodno od svoje prirode i spoljnih uticaja, i to onako kako
on to sam hoe. ivotna iskuenja od nas zahtevaju nau reakciju, a do
nas stoji kojim motivima emo na njih da odgovorimo. Sloboda nae
volje je omoguena zahvaljujui naem razumu i savesti. Za razliku od
ivotinje, ovek je bie koje je razumno i odgovorno za svoje postupke.
Kako je ovek razumno i odgovorno bie, namee nam se pitanje
kakva je funkcija naeg razuma i nae savesti u susretu sa prethodno
pomenutim iracionalnim motivima?
Razum nas uva od destruktivnih motiva, raskrinkavajui njihov besmisao, dok nas savest ini odgovornima da se svojom voljom odupremo
tim motivima, proglaavajui ih moralno loim motivima. Zrela reakcija
na iskuenje zahteva upotrebu razuma i savesnu odgovornost nae volje.
Ukoliko, ipak, po svaku cenu odluimo da se pokorimo destruktivnim motivima, tada otupljujemo glas savesti i dolazimo u sukob sa zdravim razumom. Tada na razum vie nema zadatak da razlikuje dobre
motive od loih, ve da pred naom saveu loe motive opravda kao
dobre motive. Kako nam tada smetaju atributi linosti (koji nam inae
daju slobodu volje), jer nas optereuju sveu da greimo, mi elimo da
ih se otarasimo, traei neki autoritarni sistem koji e sa nas da preuzme
na sebe odgovornost da misli i odluuje umesto nas samih.
Prosveivanje ovekove linosti znai preuzimanje na sebe sopstvene odgovornosti za svoje motive i postupke.
Kad god nismo u mogunosti da menjamo situaciju, mi smo suoeni
sa izazovom da menjamo sebe. (Viktor Frankl)
Onaj ko misli da su okolnosti i drugi ljudi krivi za njegovo nesreno
stanje, pokuavae da promeni svet oko sebe, da bi u toj promeni naao
zadovoljenje i satisfakciju svoje due. Meutim, onaj ko problem vidi u
sebi, u svom sopstvenom srcu, on e raditi na tome da promeni samog
sebe, da bi mogao da pomogne drugima.
62
Prokletstvo nacije
S
TREI DEO
63
Oni koji strahuju za gubitak naeg nacionalnog identiteta upozoravaju da je vrlo vano da dajemo deci srpska pravoslavna imena da bismo
sauvali svoj identitet. Zato pogledajmo deset najpopularnijih srpskih
mukih imena u Beogradu, data roenima od 2003. do 2005. godine.
To su: Nikola, Luka, Marko, Stefan, Aleksa, Lazar, Aleksandar, Filip,
Nemanja i Milo.
Od tih prvih deset imena poreanih po stepenu popularnosti samo
zadnje Milo jeste slovenskog porekla. Ostala imena su grkog ili jevrejskog porekla.
Sledea popularna srpska imena jesu grkog porekla: Nikola, Luka,
Marko, Stefan, Aleksa, Aleksandar, Filip, Andrej, Arsenije, Dimitrije,
Dositej, Tadej, Katarina, Anela, Teodora, Sofija, Sandra, itd.
Sledea srpska imena jesu jevrejskog porekla: Sava, Mihailo, Danilo, Ilija, Lazar, Nemanja, Gavrilo, Jovan, Josif, Jelisaveta, Marija, Sara,
Tamara, Ivana, Suzana, Ana, itd.
Dakle, analiza porekla najpopularnijih srpskih imena, otkriva da ona
nisu nita vie srpska od muslimanskih imena. Kao to su islamska imena dola sa islamskim uticajem, tako su i grka i jevrejska imena dola
na Balkan pod vizantijskim kulturnim uticajem.
No, vratimo se sada na scenu iz filma No i pretpostavimo da je
hoda nastavio da rea imena predaka, pa posle muslimanskih Kemal,
Sefkija, Ibro, Ruid, Ekrem, Muslija, Adem i Alija i srpskih Veljko,
Milo, Duan, Vidak, Gojak, Momilo da nastavi sa ilirizovanim nazivima starosedelaca Balkana: Agirus, Agron, Albin, Bardilis, Dazas,
Epidius, Grabos, Mesor, Posantio, Teuta, Thana, Verzo i Zanatis. Ili
ako bismo otili u vreme drevnih starosedelaca tog podruja, zar ne
bismo doli do imena tih ljudi koje drevni izvori nazivaju sa Pijuti,
Hirbi, Pamba i Hati?!
Razliiti kulturni uticaji su podelili ljude izmeu sebe na nacionalnoj i verskoj osnovi, pa moemo li jednog Srbina, Bonjaka ili Hrvata
ili jednog pravoslavca, muslimana ili katolika vie ili manje ceniti na
osnovu nacije, vere i kulture koju sam nije izabrao svojim dragovoljnim
izborom, ve mu je nametnuta jakim kulturnim, politikim i verskim
uticajem?
Ili emo ceniti ljude na osnovu htenja da budu ljudi onda kada u
trenucima tekih iskuenja odluuju da budu ljudi, uprkos rtvi koju
njihovo oveno postupanje iziskuje?!
64
Prokletstvo nacije
65
66
Prokletstvo nacije
Po doseljavanju na Balkan, Sloveni su izazvali migraciju starosedelaca u vie brdovite i planinske krajeve, pa su u vreme turske okupacije
Sloveni prvi bili izloeni odvoenju u ropstvo, turskim osvetama povodom estih buna i jakom uticaju islama. U opustoene krajeve zemlje
su se zatim sputali starosedeoci sa viih planinskih podruja, i tako se
genetski sastav stanovnitva nae zemlje vrlo brzo promenio u dominaciju dinarskih i mediteranskih starosedelaca. Oni Sloveni koji su primili
Islam, a to je bilo uglavnom gradsko stanovnitvo, najvie su sauvali
svoj izvorni slovenski genetski entitet. Njih je muslimanska vera najvie
sauvala od meanja sa gordim i ratobornim starosedeocima Balkana.
Najzastupljenija haplo grupa kod Beograana (36,28%) jeste HG-I koja odlikuje atlantske mediterance (koji su kod
nas dinarizovani). Zatim sledi HG-R,
koja odlikuje nordide, i nju ima 26,55%
mukih Beograana. Ona se deli na dve
velike grane, na HG-R1b koja odlikuje
zapadne nordide (Ilire, Kelte, Germane...), i HG-R1a koja odlikuje istone
nordide (Slovene, Balte, Indoirance...).
67
O samim starosedeocima Balkana istorija vrlo malo govori. Istorija dosta govori o osvajaima Balkana, Ilirima, Keltima, Traanima i
Germanima, koji su istog antropolokog porekla kao i izvorni Sloveni pripadaju nordidima i njihovi jezici pripadaju istoj jezikoj grupi
kojoj pripadaju i slovenski jezici indoevropskoj jezikoj grupi. Svi ti
narodi su u razliitim istorijskim razdobljima vladali delovima Balkana,
a zatim bi se stapali sa tamnoputim starosedeocima o kojima istorija gotovo nita ne govori. Kada bismo o stanovnitvu Balkana sudili samo na
osnovu istorijskih saznanja, mi bismo uglavnom trebalo da budemo plavi, kao to su i ti narodi koji su pre dolaska Slovena naseljavali Balkan,
u istorijskim izvorima opisivani kao plavi. Ali kao to vidimo, poreklo
veine nas nije zabeleeno u istoriji. Ono see daleko u praistoriju ovog
podneblja. Ali tamo odakle nam istorija gotovo nita ne govori, govore
nam potomci drevnih ljudi sa tog podruja, na narod, koji je u sebi do
dana dananjeg sauvao gene svojih predaka iz praistorijskog vremena.
Savremena saznanja iz genetike nam pruaju metodologiju kojom
moemo mnogo egzaktnije od same istorije da utvrdimo poreklo i kretanje naroda kroz vreme i prostor. Analiza genetikih markera tipinih
za odreenu populaciju, koji se nasleuju i koji se mogu analizirati i u
ivoj populaciji i u skeletima starim hiljadama godina, moe nam esto
mnogo vie rei od uvek nesigurnih istorijskih izvora. Genetika nam
nee mnogo rei o poreklu samog srpskog imena, ali nam moe mnogo
toga rei o poreklu same srpske populacije.
Cela ljudska populacija je na osnovu razliitih mutacija na analiziranom podruju Y hromozoma podeljena na haplo grupe (HG), ije se
razliite varijante obeleavaju slovima abecede (od HG-A do HG-T).
68
Prokletstvo nacije
Do mnogo objektivnije slike o poreklu stanovnitva dolazimo analizom gena HLA sistema, koji se nasleuje preko oba roditelja i realnije
otkriva proseno poreklo populacije. Svaki ovek ima gene HLA sistema (The human leukocyte antigen system) tj. gene belih krvnih zrnaca.
Razliiti geni HLA sistema se obeleavaju razliitim slovima abedece
HLA-A, HLA-B, itd, a razliite varijante (aleli) istih gena se obeleavaju
razliitim brojevima HLA-A1, A2, ili HLA-B5, B12, itd. Svaka druga
varijanta istog gena ekspresuje u drugu varijantu antigena.
Najzastupljeniji HLA-B antigen kojeg ima
29,02% stanovnitva bive Jugoslavije jeste
dinarski antigen HLA-B5. Drugi po zastupljenosti su potomci drevnih Pelazga istoni mediteranci, iji antigen HLA-B35 ima
24,09% stanovnitva. Zapadno mediteranski
antigen HLA-B18 ima 17,76% stanovnitva, a
atlantsko mediteranski antigen HLA-B12 ima
16,03% stanovnitva. Zatim su na redu mongoli iji antigen HLA-B16 ima 13,69% stanovnitva, pa odmah zatim nordidi (izvorni Sloveni, Germani, Kelti,
Iliri), iji antigen HLA-B8 ima 13,43% stanovnitva. Alpida i Baltida
ima 10,65%. Analiza HLA-A gena otkriva da 19,6% stanovnitva bive
Jugoslavije ima HLA-A24 koji odlikuju potomke drevnih Feniana,
semite, koji su u meuvremenu prilino mediteranizovani i dinarizovani. Dakle, opet vidimo da je nordijski genetiki marker, ovoga puta
antigen HLA-B8, koji odlikuje izvorne Slovene, zastupljen vrlo malo,
kod svega 13,43% stanovnitva bive Jugoslavije. Ni antropologija, ni
genetika nam ne otkrivaju da smo veinom slovenskog porekla, ve da
smo starosedeoci Balkana.
69
Zamislimo da imamo dve guste farbe koje se jako teko i sporo meaju izmeu sebe, pa moemo na osnovu trenutne finoe izmeanosti
da zakljuimo koliko dugo su ve bile u procesu meanja izmeu sebe.
Na slian nain moemo na osnovu genetskog meanja razliitih populacija da doemo do odgovora na pitanje da li su Sloveni (nordidi)
iveli hiljadama godina zajedno sa starosedeocima Balkana (dinarcima,
mediterancima) ili su se relativno skoro, tek pre oko 1500 godina susreli
na Balkanu.
Razliiti geni HLA sistema, koji su blizu, jedan do drugoga, nasleuju se zajedno u istom paretu hromozoma (istom bloku gena), pa oni
koji imaju nordijski antigen HLA-A1, u HLA-A genu, uglavnom imaju i
nordijski antigen B8 u susednom HLA-B genu, itd.
70
Prokletstvo nacije
Verovatno smo uli prie o tome kako je naa irilica srpskog porekla, te da su je izmislili nai vrlo pismeni preci pre 7000 godina. Meutim, na osnovu izgleda samih irilinih slovnih znakova mi moemo
doi do stvarnog odgovora na pitanje porekla irilice.
Verovatno smo se nekada pitali zato odreena slova nae irilice
izgledaju ba tako i tako, i kakve veze ima njihov izgled sa samim njihovim izgovorom. Zato se znak R (irilino ) koji izgleda kao silueta
glave, izgovara glasom R, a ne glasom G? Zato se znak (), koji
izgleda kao da predstavlja zube, ita kao , a ne kao Z, itd.
Ako hoemo da utvrdimo poreklo srpskog pisma irilice i zato se
slovni znakovi izgovaraju tako kako se izgovaraju, onda treba da utvrdimo poreklo grkog alfabeta, jer je irilica nastala pod uticajem grkog
pisma, uz njegove vrlo male korekcije.
Slova grkog alfabeta se zovu: alfa, beta, gama, delta, epsilon, zeta,
eta, teta, jota, kapa, lambda, mi, ni, ksi, omikron, pi, ro, sigma, tau, ipsilon, fi, hi, psi, omega.
Ako upitamo nekog Grka ta znae ti nazivi na njegovom grkom
jeziku, on e nam odgovoriti da osim nekoliko samoglasnika ti nazivi
ne znae nita. Meutim, ako isto pitanje postavimo nekom Jevrejinu
koji zna hebrejski (jevrejski jezik), on e nam odgovoriti da u nazivima
grkog alfabeta prepoznaje jevrejske rei koje imaju svoje konkretno
znaenje: krava (vo), kua, kamila, vrata, oruje, ograda, motka, voda,
glava, zubi, znak (krst), itd. Dakle, nazivi grkog alfabeta imaju svoje
71
72
Prokletstvo nacije
73
74
Prokletstvo nacije
ETVRTI DEO
Mirno, objektivno i savesno ispitivanje karakterologije srpskog naroda, odavno nam se postavilo kao imperativ, zapoved i boanska i
ljudska, i istorijska i transistorijska, koju uporno, jo od 1918. godine
ne elimo da ujemo, i pored izvanrednih tema ponuenih za razgovor od strane velikog Jovana Cvijia i njegovog dostojnog uenika
Vladimira Dvornikovia. Poslednja tragina zbivanja sa srpskim narodom, nisu li jo jedna i moda poslednja opomena, ansa i izazov
da na stoletna pitanja o karakteru srpskog naroda progovorimo otvorenu re, kao konzilijum lekara nad bolesnikom, jer e od postavljene
dijagnoze zavisiti i leenje. ...
75
DA LI JE NACIONALIZAM GREH?
76
Prokletstvo nacije
preteniji od ognjita, svoje azbuke itd, jer ne postoji on radi njih, nego
one radi njega. Neko je izjavio: Do poslednjeg oveka emo se boriti da
se ne izvri genocid nad nama!
Pojam ljubavi prema naciji se tako zloupotrebljava da bi opravdao
najnie i najdestruktivnije ovekove porive. Po Svetom pismu, ako volimo samo one koji nas vole, mi smo isti kao i neznaboci:
Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne ine li to i
carinici? I ako Boga nazivate samo svojoj brai, ta odvie inite? Ne
ine li tako i neznaboci? (Matej 5,46-47)
Bilo da su vrednosti nacionalne, moralne, ili bilo koje druge, one treba da slue oveku, a ne ovek njima. Navodei primer iz Starog zaveta,
kako David nije bio kriv to je jeo svete hlebove (namenjene iskljuivo
svetoj slubi) jer je bio gladan, Isus je pokazao da nije nainjen ovek
radi religioznih pravila, ve su ona nainjena radi oveka. Meutim,
idolopoklonik materijalnih, nacionalnih ili religioznih vrednosti se esto ponosi svojom ludou, to e radi samih vrednosti rtvovati svoj
novac, trud, zdravlje, pa i sam svoj ivot.
Mnogi hriani se pozivaju na injenicu da svojim shvatanjima i postupcima ne ugroavaju druge ljude. Ali, takvo njihovo pravdanje ne
samo da nije hriansko, ve je satanistiko. Tvrdei da su u svom nacionalizmu ispravni zato to ne ugroavaju druge ljude, oni se tada nesvesno pozivaju na onu definiciju morala koju zastupaju pripadnici crkve
satanista. Osniva crkve satanista je u jednom intervjuu izjavio:
Greh nije greh ukoliko se izraava na prirodan nain i ukoliko ne
ugroava druge! (Anton andor LaVejv)
Meutim, po Bibliji, nije dovoljno da drugoga ne ugroavamo, ve je
neophodno da pobude naeg srca budu ispravne, jer Gospod gleda na
srce (1.Samuilova 16,7). Svrh svega to se uva uvaj srce svoje, ... ,
jer od srca izlaze zle misli (Prie 4,23; Matej 15,19) Sam nacionalizam
pothranjuje ovekovu gordost i sujetu. A gordost je najvei greh i izvor
skoro svih drugih zala, pre svega nesloge meu samim pojedincima,
pripadnicima iste porodice, vere i nacije. Poznati ruski pravoslavni mislilac Vladimir Solovjov pie:
Ali, oni koji ne ele da rtvuju svoj nacionalni egoizam vaseljenskoj istini ne mogu se i ne smeju nazivati hrianima. ... Da bi taj
deo postao hrianski on se mora odrei novog idolopoklonstva, manje grubog, ali ne i manje runog a, u svakom sluaju, tetnijeg od
idolopoklonstva naih neznaboakih predaka koje je odbacio Sveti
Vladimir.
77
Govorim o novom idolopoklonstvu, o zaraznom bezumlju nacionalizma koji navodi narod da se klanja svom sopstvenom liku, a ne
Vinjem Presvetom Bogu. ...
Istinita crkva uvek osuuje doktrinu prema kojoj ne postoji nita
iznad nacionalnog interesa, to novo varvarstvo, koje stvara sebi od
nacije vrhovno boanstvo, taj lani patriotizam koji eli da doe na
mesto religije. Crkva priznaje prava nacije napadajui istovremeno nacionalni egoizam; ona uvaava vlast drave, ali se bori protiv
njenog apsolutizma. (V. Solovjov Svetlost sa Istoka izbor iz dela, str.
115.120, Logos Ortodos, Bg. 1995.)
78
Prokletstvo nacije
Uopte nije vano da li mrnju izraavamo izmeu sebe zbog razliite vere, ideologije, partije ili nacije, ili nekim drugim povodom. Mrnja
je mrnja. Isus je govorio potlaenim Jevrejima da ako ih rimski vojnik
potera na neki posao jedan sat, da onda idu dva sata. Takav duh ljubavi,
poniznosti i krotosti je od egzistencijalnog znaaja za duh nacije.
Svaki drugi duh bi unesreio samu nau naciju, i na alost, ve ju je
unesreio.
79
80
Prokletstvo nacije
81
82
Prokletstvo nacije
83
Ako hoemo da ekamo da se prvo drugi izvine za svoje grehe, neemo se nikada pokajati za sopstvene.
Takoe, mi se nismo borili za puki bioloki opstanak, ve smo pokazali spremnost da rtvujemo svoj opstanak radi odbrane zemlje na kojoj
ivimo.
Da smo se borili za puki opstanak kroz istoriju, ne bi bile tolike rtve
ni u Prvom svetskom ratu, niti u Drugom, niti u zadnjih deset godina
(imali bismo danas mnogo vea prava da smo pristali na sporazume
koji su nam se nudili). Ovako, postupili smo po reima: Do poslednjeg
oveka emo se boriti da se ne izvri genocid nad nama.
84
Prokletstvo nacije
85
86
Prokletstvo nacije
Kako je mogue da sledbenici dve religije sa tako uzvienim boanskim zahtevima, na ispitu vere u svojim meusobnim susretima tako
esto kre svoja proklamovana naela, i da ak to krenje boanskih naela ine u ime same svoje religije i u ime samog Boga?! tavie, pripadnici razliitih religija, koji su decenijama iveli u dobrim meusobnim
odnosima, bivaju za vrlo kratko vreme dovedeni u stanje meusobnog
nepoverenja, a zatim i sukoba i mrnje.
Da bismo objasnili kako je mogue da vernici u trenucima tekih
ivotnih iskuenja pokazuju naela suprotna svom proklamovanom verovanju, analiziraemo procese koji su se jo daleko pre samih iskuenja
deavali u njihovom umu, savesti i volji.
87
88
Prokletstvo nacije
Sujetna osoba ne ini dobra dela zato to njima izraava pravu ljubav
prema Bogu i blinjem, ve zato to vidi vrednost u svojim dobrim delima kojima pothranjuje svoje veliko Ja.
Potreba za psiholokom satisfakcijom dovodi do projekcije sopstvene
sujete na opti plan u pokuaju da se ona na taj nain zadovolji. Formira
se plemenska svest sa tipinim plemenskim izopaenjem predstave o
89
dobru i zlu. ... Pitanje dobra i zla nije vie pitanje kakav je neko ovek
po svom realnom karakteru da li je sebian, gord, laljiv, itd, ve da
li podraava kultni odnos prema svojoj zajednici. ...
Sama pripadnost ne zahteva reformu srca i karaktera, pa je ljudima
lake da se po njoj ravnaju po pitanju svoje moralne i duhovne podobnosti, nego da u svetlu uzvienih Bojih zahteva preispituju pobude svoga
srca i da vode borbu protiv sopstvenih slabosti karaktera.
SKLONOST KA MEUVERSKIM SUKOBIMA
90
Prokletstvo nacije
religije i da po njoj ivi, mnogo bi se pomoglo kada bi mu se uenje serviralo tako da on moe sasvim jasno da napravi razliku izmeu dobra i
zla; i da revnost pokrenuta sujetom, krivicom i strahom bude raskrinkana i ukorena jo u vreme mirnog suivota razliitih verskih zajednica.
Svetenstvo obe religije ima veliki zadatak da ljude ohrabri u zdravoj
savesti da budu posluni Bojem zakonu ak i onda kada svetovna vlast
ili veina zahteva od njih drugaije. Zbog sujetnog odobravanja veini
i zbog straha od autoriteta vlasti, mnogi su skloni da izopae sutinska
naela svog verovanja. Onda kada oni koji postupaju ispravno bivaju u
iskuenju da od mnotva budu proglaeni izdajicama zato to ne gledaju
ko je ko, tada svetenstvo treba autoritetom svoje nauke da ohrabri zdravu ljudsku savest i da otvoreno osudi duhovno izopaenje i njegov plod
netoleranciju i nepotovanje drugaijeg. Ako religija svojim zahtevima ljude ne uva od zla, onda ona postaje svoja najvea suprotnost, jer
ljude navodi da ine zlo upravo u ime onih ideala koji postoje zato da bi
ljude sauvali od zla. Bog je dao svakome mesto pod suncem, i ako ljudi
svoj ivot ne zemlji ne naprave paklom, u Bogu e nai silu i karakter da
od ivota naprave raj, onoliko koliko to do njih stoji.
Gordost i sujeta proimaju svakodnevne odnose veine ljudi zapadnog Balkana i zato predstavljaju uzrok gotovo svih njihovih problema.
U sledeim razmiljanjima Ive Andria vidimo posledice njene nepobeenosti:
91
da umanje ugled protivnika nego da podignu svoju sopstvenu vrednost. (Isto 62-63)
Takav je na ovek onaj pravi. Ne misli, ni mnogo ni istrajno.
Ali im uspe da skrpi nekako jednu misao u glavi, prva mu je briga
ne da tu misao razrauje, proverava i uporeuje kritiki sa onim to
drugi ljudi o istoj stvari misle, nego da svoju misao proglasi za jedinu
tanu i jedinu pravu, a odmah zatim da izmeu nje i svake tue misli
iskopa to dublji rov prezira, mrnje i borbe do istrage. U toj borbi
oni ponekad pokazuju ljudodersku revnost na rei i delu. Srea je
to u nas ima dosta i takvih koji su drukiji i koji nisu pravi nai
ljudi. (Isto 205)
Kad god sam i gde sam naiao na ljude koji su pokazivali suvie
razvijenu brigu za nacionalni ponos i opti interes ili preteranu osetljivost za linu ast i dostojanstvo, uvek sam, gotovo po pravilu, nailazio i na ogranien um, nerazvijene sposobnosti, tvrdo srce i grubu
kratkovidu sebinost. (Isto 70)
Zato balkanske zemlje ne mogu da uu u krug prosveenog sveta, ak ni preko svojih najboljih i najdarovitijih predstavnika? Odgovor nije jednostavan. Ali, ini mi se da je jedan od razloga odsustvo
potovanja oveka, njegovog punog dostojanstva i pune unutarnje
slobode, i to bezuslovnog i doslednog potovanja. To je naa velika
slabost, i u tom pogledu svi mi esto i nesvesno greimo. Tu kolu
nismo jo proli, ni taj nauk potpuno izuili. Taj nedostatak mi svuda
nosimo sa sobom kao neki istoni greh naeg porekla, i peat manje
vrednosti koji se ne da sakriti. O tome bi trebalo govoriti i na tome
raditi. ...
U nas je est tip oveka koji misli da je svaa akcija, a grubost isto
to i energija, da naneti neprijatelju uvrede znai isto to i zadati mu
udarce, da je svaka uzdrljivost u govoru slabost, a svaki pokuaj
predvianja danguba; ukratko: da se tzv. ivotna borba sastoji od
neprestanog i naizmeninog lavea i reanja...
Suvie je ovaj narod patio od nereda, nasilja i nepravde, i suvie navikao da ih podnosi sa podmuklim roptanjem ili da se buni protiv njih,
ve prema vremenima i okolnostima. Izmeu zlokovarnih, osvetnikih misli i povremenih pobuna prolazi im gorak i pust vek.
Za sve drugo, oni su neosetljivi i nepristupni.
Ponekad se ovek pita da nije duh veine balkanskih naroda zauvek
otrovan i da, moda, nikad vie nee ni moi nita drugo do jedno:
da trpi nasilje ili da ga ini. (Andri, Cviji, Psiholoki tipovi Balkana,
str. 152-154)
92
Prokletstvo nacije
93
u organizmu troi i izjeda sve oko sebe, da na kraju i sama ugine, jer
takva mrnja kao plamen, nema stalnog lika ni sopstvenog ivota; ona je
prosto orue nagona za unitenjem ili samounitenjem, samo kao takva
i postoji, i samo dotle dok svoj zadatak potpunog unitenja ne izvri.
Da, Bosna je zemlja mrnje. To je Bosna. I po udnom kontrastu, koji
u stvari i nije tako udan, i moda bi se paljivom analizom dao lako
objasniti, moe se isto tako kazati da je malo zemalja u kojima ima toliko tvrde vere, uzviene vrstine karaktera, toliko nenosti i ljubavnog
ara, toliko dubine oseanja, privrenosti i nepokolebljive odanosti, toliko ei za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se u neporoznim dubinama olujne mrnje, itavi uragani sapetih, zbijenih mrnji koje sazrevaju
i ekaju svoj as. Izmeu vaih ljubavi i vae mrnje odnos je isti kao
izmeu vaih visokih planina i hiljadu puta veih i teih nevidljivih geolokih naslaga na kojima one poivaju. I tako, vi ste osueni da ivite na
dubokim slojevima eksploziva koji se s vremena na vreme pali upravo
iskrama tih vaih ljubavi i vae ognjene i svirepe oseajnosti.
Moda je vaa najvea nesrea ba u tome to i ne slutite koliko mrnje ima u vaim ljubavima i zanosima, tradicijama i pobonostima.
I kao to tle na kom ivimo prelazi, pod uticajem atmosferske vlage i
toplote, u naa tela i daje im boju i izgled, i odreuje karakter i pravac
naem nainu ivota i naim postupcima tako isto silna, podzemna i
nevidljiva mrnja na kojoj ivi bosanski ovek ulazi neprimetno i zaobilazno u sve njegove, i najbolje postupke. Poroci raaju svuda na svetu
mrnju, jer troe a ne stvaraju, rue a ne grade, ali u zemljama kao to je
Bosna i vrline govore i deluju esto mrnjom.
Kod vas asketi ne izvlae ljubav iz svoje askeze, nego mrnju na
sladostrasnike; trezvenjaci mrze one koji piju, a u pijanicama se javlja
ubilaka mrnja na ceo svet. Oni koji veruju i vole smrtno mrze one koji
ne veruju ili one koji drugaije veruju i drugo vole. I, na alost, esto se
glavni deo njihove vere i njihove ljubavi troi u toj mrnji. Najvie zlih i
mranih lica moe ovek sresti oko bogomolja, manastira i tekija.
Oni koji tlae i eksploatiu ekonomski slabije, unose u to jo i mrnju, koja tu eksploataciju ini stostruko teom i runijom, a oni koji te
nepravde podnose, mataju o pravdi i odmazdi, ali kao o nekoj osvetnikoj eksploziji koja bi, kad bi se ostvarila po njihovoj zamisli, morala da
bude takva i tolika da bi raznela i tlaenog zajedno sa mrskim tlaiteljem. Vi ste, u veini, navikli da svu snagu mrnje ostavljate za ono to
vam je blizu. Vae su voljene svetinje redovno iza trista reka i planina, a
predmeti vae odvratnosti i mrnje tu su pored vas, u istoj varoi, esto
sa druge strane vaeg avlijskog zida. Tako vaa ljubav ne trai mnogo
94
Prokletstvo nacije
dela, a vaa mrnja prelazi vrlo lako na delo. I svoju roenu zemlju vi
volite, arko volite, ali na tri-etiri razna naina koji se meu sobom
iskljuuju, smrtno mrze i esto sudaraju.
U nekoj Mopasanovoj pripoveci ima jedan dionizijski opis prolea
koji se zavrava reima da bi u takve dane po svim uglovima trebalo izlepiti oglase: Graanine francuski, prolee je, uvaj se ljubavi.
Moda bi u Bosni trebalo opominjati oveka da se na svakom koraku, u
svakoj misli i svakom, i najuzvienijem, oseanju uva mrnje, uroene,
nesvesne, endemine mrnje. Jer toj zaostaloj i ubogoj zemlji, u kojoj
ive zbijeno dve razliite vere, trebalo bi etiri puta vie ljubavi, meusobnog razumevanja i snoljivosti nego drugim zemljama.
A u Bosni je, naprotiv, nerazumevanje, koje povremeno prelazi u
otvorenu mrnju, gotovo opta karakteristika stanovnika. Izmeu raznih vera jazovi su tako duboki da samo mrnja uspeva ponekad da ih
pree. Znam da mi se na to moe odgovoriti, i sa dosta prava, da se u
tom pogledu ipak primeuje izvestan napredak, da su ideje XIX veka i
ovde uinile svoje, a da e sada posle osloboenja i ujedinjenja sve ii
mnogo bolje i bre. Bojim se da nije sasvim tako. (Ja sam, ini mi se, za
ovo nekoliko meseci dobro video strane meusobne odnose meu ljudima raznih vera i raznih narodnosti u Sarajevu!) tampae se i govorie
se svuda i svakom prilikom: Brat je mio, koje vere bio ili Ne pita se
ko se kako krsti, neg ija mu krvca grije prsi. Tue potuj, a svojim
se dii, Integralno narodno jedinstvo ne poznaje verskih ni plemenskih razlika. Ali oduvek je u bosanskim graanskim krugovima bila
dosta lane graanske utivosti, mudrog varanja sebe i drugih zvunim
reima i praznim ceremonijalom. To prikriva kakotako mrnju, ali je
ne uklanja i ne spreava u rastenju. Bojim se da i pod pokrovom svih
savremenih maksima mogu u tim krugovima da dremaju stari nagoni
i kainovski planovi, i da e iveti dok god ne budu potpuno izmenjene
osnove materijalnog i duhovnog ivota u Bosni. A kad e doi to vreme,
i ko e imati snage da to? (Ivo Andri, Pismo iz 1920.)
PETI DEO
95
Pojava nacizma tridesetih godina XX veka i strahote holokausta etrdesetih, izazvale su zbunjenost i iznenaenje, ne samo psihologa i sociologa, ve i samih Jevreja koji nisu mogli da pretpostave da e jedan
kulturan i civilizovan narod XX veka biti sposoban na takva zverstva.
U pokuaju da objasne poreklo takvog zla, grupa psihologa i sociologa
definisala je 1950. godine takozvanu F skalu autoritarnosti koja opisuje
9 karakteristika nacistikog (autoritarnog) tipa linosti:
1) Konvencionalnost (rigidno pridravanje vrednosti srednje klase i
njihovo rigidno odravanje);
2) Autoritarna submisivnost (nekritiko prihvatanje autoriteta i zavisnost od njih);
3) Agresivnost (pre svega u odnosu na osobe koje kre konvencionalne vrednosti, zalaganje da se kazne, prezru i odbace);
4) Antiinterceptivnost (neprihvatanje subjektivnog i imaginativnog i
nesklonost ka bavljenju vlastitim doivljajima);
5) Potovanje vlasti i pozitivan odnos prema njoj (identifikacija sa
onima koji imaju mo, naglaavanje strogosti, discipline...);
6) Destruktivnost i cinizam (negativan odnos prema humanim vrednostima i uopte odbacivanje humanosti);
7) Sklonost ka estom korienju mehanizama projekcije (projektovanje u spoljni svet vlastitih nesvesnih impulsa, sklonost da se veruje
da je svet pun tajni i opasnih stvari);
8) Rigidnost miljenja i postojanje praznoverica i stereotipija (sklonost da se misli u rigidnim kategorijama i verovanje u mistine uzroke sudbine pojedinca);
9) Preterano interesovanje za seksualne nastranosti (njihovo osuivanje, esto pominjanje, lano moralisanje). ADORNO. T.W. FRENKELBRUNSWIK, E., LEVINSON. D.J. and SANFORD, R.N., 1950
96
Prokletstvo nacije
Nivo autoritarnosti je potom analiziran po celom svetu, i otkrio je razliite nivoe izmeu razliitih naroda i izmeu razliitih socijalnih grupa unutar istih naroda. Ameriki zatvorenici su otkrili znatno vii nivo
autoritarnosti u odnosu na one koji su van zatvora. Protestanti SAD-a
su pokazali neto nii novo autoritarnosti u odnosu na katolike, a pravoslavni severne Afrike vii u odnosu na katolike SAD-a. Muslimani
severne Afrike su malo autoritarniji u odnosu na pravoslavne sa istog
podruja. A zatim, godine 1973. dr Nikola Rot i dr Nenad Havelka su
istraujui nivo autoritarnosti kod srednjokolske omladine Beograda
i Kragujevca otkrili najvii nivo autoritarnosti u svetu, koji je prevazilazio ak i nivo autoritarnosti amerikih zatvorenika. Dr Nikola Rot je
tada pretpostavio da je uzrok visoke autoritarnosti delom u patrijarhalnom vaspitanju, a delom u autoritarnosti same komunistike ideologije.
Sva demokratska opozicija, zajedno sa Nikolom Rotom, nadala se da bi
pad komunizma, demokratizacija drutva i sloboda govora rezultovali
otrenjenjem naeg naroda i smanjenjem nivoa autoritarnosti. Meutim,
kada se sloboda misli i govora konano pojavila 1989. godine, i kada je
pukao autoritet komunistike ideologije, krajem iste 1989. godine utvreno je da je dolo do porasta, a ne do pada nivoa autoritarnosti. Bivi
komunisti su u velikoj meri postali antikomunisti, ali su u nivou autoritarnosti postali jo gori. Zatim, sledeih godina dolazi do povienja
nivoa autoritarnosti i do graanskog rata.
Ovaj tip linosti, koji podjednako dobro uspeva i na tlu faistike i
boljevike diktature, pored navedenog, odlikuju i sledee vrednosti,
stavovi i crte karaktera: oboavanje voe, ropska odanost vlasti i istovremena mrnja prema svemu to je razvlaeno, nemono i nepodobno
(klasni neprijatelji, domai izdajnici, i sve socijalno marginalne grupe),
zatim snana inhibicija seksualnosti, spontanosti, potisnuta patoloka
agresivnost i mrnja, sadizam prema niima u hijerarhiji, rigidnost u
miljenju, kult reda vojnike hijerarhije i stroge discipline, zalaganje
za rigoroznu kaznenu politiku (arko Trebjeanin, Dua i politika 121122). (Lazar Marievi, Samopotovanje i autoritarnost 55)
Valja naglasiti da sindrom autoritarnosti nije iskljuiva odlika bilo
kojeg pojedinanog ideolokog autoriteta, drutvene klase ili profesije.
Autoritarne linosti mogu se nai na bilo kojem mestu u radnikim
udruenjima i u upravi industrijskih preduzea: u arijskim klubovima
kao i u dravnoj slubi: one nipoto nisu nepoznate u crkvi, pa ak ni u
uionici. (Dejvid Kre, Riard Krafild, ELEMENTI PSIHOLOGIJE, Nau-
97
U publikaciji Putevi istraivanja autoritarnosti objavljeni su rezultati istraivanja stepena autoritarnosti meu pristalicama razliitih
politikih stranaka u Jugoslaviji: Pokazalo se da su najautoritarnije pristalice SRS (95,41), JUL (94,17) i SPS (93,96), zatim sledi SPO (87,90), a
manji stepen autoritarnosti pokazuju pristalice DSS (78,29), DS (73,39)
i oni koji su se opredelili za ostale stranke (DPS CG, DA, GSS...
74.95). (Dr. Neboja Petrovi, Putevi istraivanja autoritarnosti, 80)
Glasako telo Demokratske stranke je najmanje autoritarno zbog odsustva autoritarne ideologije, ali je ipak autoritarno u prilinoj meri, zato
to je na ovek u globalu neodgovoran i samim tim sklon autoritarnosti.
FENOMEN BALKANSKE AUTORITARNOSTI
98
Prokletstvo nacije
Jedno u korenu isto neodgovorno ponaanje moe da rezultuje sasvim suprotnim odbrambenim mehanizmima kod razliitih ljudi u zavisnosti od toga kojim pokretakim motivima oni pokoravaju svoju volju.
Postoji fundamentalna razlika izmeu autoritarnosti onih ljudi koji su
pokrenuti na revnost ponositou (balkansko-afrika ili plemenska
autoritarnost), onih koji su pokrenuti krivicom (klasina zapadna ili
nacistika autoritarnost) i onih koji su pokrenuti sebinou (savremena zapadna autoritarnost).
AUTORITARNOST NACISTIKOG TIPA POSLEDICA KRIVICE
Kada ovek pokorava svoju volju onim motivima koje njegova sopstvena savest osuuje, on prirodno osea krivicu, i zbog sopstvene neiste savesti ima iskuenje da te svoje motive samo potisne u podsvest
(umesto da im se odupre). Krivica i strah prirodno rezultuju licemerstvom i formalizmom. Potiskivanje Ega se u drastinim sluajevima
moe prepoznati i po emotivnoj hladnoi i strogosti, kao i disciplini
koja je sama sebi cilj. Danas je moda najee moemo sresti kod pojedinih religioznih ljudi, ukoenog stava i hladnog izraza lica. Zbog kri-
99
100
Prokletstvo nacije
preispitivanja je uslov odgovornog razmiljanja i odluivanja koje oveka uzdie iznad njegove bioloke prirode i iznad iskuenja ivotnih
okolnosti. Meutim, ukoliko ovek svoju volju pokorava svojoj ponositosti, on postaje sujetan i nesposoban za samokritiko preispitivanje,
jer bi njime ugrozio svoj sujetni Ego. Kako sujetna osoba zbog svoje
nesamokritinosti stalno kroz ivot reaguje nezrelo, bez odgovorne upotrebe razuma, savesti i volje, njena linost vremenom postaje potpun rob
velikog Ega. Iako zna da e poputajui porivima svoga Ega da ugrozi i
sopstvenu i tuu egzistenciju, ona nema vlast nad sobom, jer nije nauila
da odgovorno samokritiki misli i postupa. Nezreo susret sa stresom
ivota postaje odlika kojom se prepoznaje ovek Balkana kao razliit od
oveka Zapada. Svi razumni principi ponaanja, svaki obzir o realnim
potrebama drugih ljudi (na primer, apstinencija od duvana u prostoriji
gde ima drugih ljudi), svaki odgovoran nain ponaanja, balkanskom
tipu autoritarca deluje kao navlaenje okova ropstva, za razliku od nacistikog autoritarca koji u pravilima ponaanja (kojih se slepo dri) trai
izvor svoje sigurnosti. Otuda, u balkanskoj autoritarnosti vidimo mehanizme miljenja i ponaanja suprotne nacistikoj autoritarnosti. Dok
krivica nacistike autoritarnosti rezultuje kompleksom nie vrednosti,
sujeta balkanske autoritarnosti rezultuje kompleksom vie vrednosti. Za
razliku od nacistike autoritarnosti gde savest (krivica) potiskuje Ego u
podsvest, ovde kod nas, sujetni Ego uguuje svest o sopstvenoj odgovornosti, pa jedno, u korenu isto neodgovorno ponaanje, rezultuje sasvim
suprotnom reakcijom nacistiku autoritarnost odlikuje licemerstvo,
formalizam i disciplina, a balkansku autoritarnost odlikuje otvorena neodgovornost, primitivizam i divljatvo.
POREKLO PONOSITOSTI I SUJETE
Ponositost je uvek srazmerna nepotovanju oveka jer ona i jeste posledica nepotovanja sebe i drugoga. Naime, kada sujetna osoba ne bi
imala uobraenu sliku o sopstvenoj veliini, ona bi samu sebe mrzela,
jer joj nedostaje elementarno potovanje prema samoj sebi. Da bi sauvala samu sebe od posledica sopstvenog nepotovanja ona zato i postaje ponosita (optereena svojim vrednostima), a zatim i sujetno osetljiva
(uvredljiva i sklona sukobima) po pitanju svojih vrednosti u sopstvenim
i tuim oima.
Nacionalizam kod nas najee predstavlja projekciju sujete na opti plan. Kada sujetna osoba ne bi imala preuvelianu sliku o vrednosti
svoje sopstvene nacije, ona bi svoju naciju mrzela. Toliko malo ljubavi
prema svojoj naciji ima, da mora da bude nacionalista da bi mogla da
je voli. Dakle, sujeta i sujetni nacionalizam su mehanizmi odbrane onih
101
ljudi koji nemaju ljubavi prema sebi i prema sopstvenoj naciji. Tek u kriznim situacijama se moe jasno otkriti prava priroda altruizma ljudi
koje pokree sujeta, pa e tada pokazati spremnost da rtvuju i svoja
nacionalna prava, pa i same ivote pripadnika sopstvene nacije, samo
da bi izbegli ponienje svog sujetnog Ega, to tada otkriva da njihovom
nacionalizmu nije cilj dobrobit samog naroda, niti nacionalna i ljudska
prava, ve iracionalni porivi njihovog Ega. Kako ne voli sebe i druge
ljude, ve njihove vrednosti, ponosita osoba pokazuje spremnost da rtvuje i sebe samu i druge ljude radi razloga zbog kojih voli sebe i druge.
Verovatno smo ve uli za one besmislene parole za vreme rata koje otkrivaju takve iracionalne motive ljudskog srca: Do poslednjeg oveka
emo se boriti da se ne izvri genocid nad nama! Naravno da ne postoje
ljudi radi svojih vrednosti, ve vrednosti postoje radi ljudi. Sama sujetna
osetljivost balkanskog autoritarca prirodno rezultuje njegovom uvredljivou i sukobima sa drugima. Zato je licemerno kada nae svetenstvo
iznosi narodu uzviene fraze jevanelja o ljubavi prema neprijatelju i
meusobnoj slozi, a prethodno te iste ljude otruje priama o korenima,
srpstvu i tradiciji. Osoba kojoj je zapaljena ponositost, sujeta i gordost,
prirodno raa sukobe sa svima koji ne podraavaju uobraenu i nesamokritiku sliku o njenoj sopstvenoj veliini. Sama crkva biva hendikepirana u svom nastojanju da narod povede na reformu karaktera, jer bi kritikom optenarodnih greha povredila sujetni Ego naroda, i samim tim bi
izgubila svoje pozicije koje su u narodu i izgraene zahvaljujui njenom
laskanju nacionalnoj i verskoj sujeti. Laskanje sujeti, kroz zloupotrebu
nacionalnih oseanja i tradicije, rezultovalo je time da ljudi srazmerno
svojoj religioznosti pokazuju, ne manju, nego veu sklonost ka netoleranciji i nepotovanje drugog oveka, upravo zbog pomenute sujetne
preosetljivosti i uvredljivosti. Istraivanje koje je obelodanio Institut za
psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu otkriva da najnie skorove spremnosti za pomirenje postiu oni koji se deklariu kao ubeeni
vernici koji prihvataju sva uenja svoje religije i po njima se ponaaju.
Potom slede vernici koji ne prihvataju ba sve zahteve svoje vere, koji takoe imaju nie skorove od ostalih neodlunih, nezainteresovanih i nereligioznih. (Dr. Neboja Petrovi, Psiholoke osnove pomirenja, 265,
2005). Zapazimo da najei izvor sukoba kod nas nije, kao u nacistikoj
autoritarnosti, posledica projekcije potisnutih motiva prema manjinskim
grupama koje se ponaaju nedolino i primitivno, ve je posledica
povreenog sujetnog Ega od strane onih koji mogu da taj Ego povrede.
Otuda balkansku autoritarnost odlikuje izraena mrnja prema onima
koji su na viim pozicijama moi, za razliku od nacistikog tipa autoritarnosti, koji je sklon da gaji prezir prema manjinskim grupama.
102
Prokletstvo nacije
103
104
Prokletstvo nacije
105
Istraivanje je pokazalo da je klasini zapadni (nacistiki) tip autoritarnosti kod nas mnogo manje zastupljen u odnosu na na balkanski
(plemenski) tip autoritarnosti. Balkanski tip autoritarnosti je najvie
zastupljen u glasakom telu SRS-a, koje predstavlja znaajan procenat
nae ukupne populacije, dok je nacistiki tip autoritarnosti zastupljeniji
u glasakom telu DSS-a, nego kod radikala. Kada predsednik radikala
Vojislav eelj u Skuptini kida mikrofone, to najvie raduje glasako telo samih radikala, dok najvie sablazni pripadnike glasakog tela
biveg DOS-a. Istraivanje je pokazalo da prema Amerikancima i masonima veu agresivnost pokazuju pristalice Srpske radikalne stranke,
nego pristalice Demokratske stranke Srbije, dok pristalice Demokratske
stranke Srbije pokazuju veu agresivnost prema prosjacima i Romima,
nego radikali. (Dr. Neboja Petrovi, Putevi istraivanja autoritarnosti,
Beograd 2001, str. 80) Pozivanje na slepa pravilan ponaanja (umesto na
smisao), formalizam i inhibicija oseanja su vea odlika glasakog tela
DSS-a nego glasakog tela drugih stranaka.
Glasako telo Demokratske stranke je u odnosu na glasaka tela
ostalih stranaka najmanje autoritarno, ali ga vie od drugih odlikuje
106
Prokletstvo nacije
107
Preko 60% anketiranih studenata Beograda se u prosuivanju ispravnosti neije ideje oslanja na nerazumne kriterijume: KO je tu ideju izneo,
KOLIKO ljudi je zastupa i kako govori sopstvenih OSEANJA, umesto
da razumno prosuuje SMISAO same ideje.
Istraivanje je otkrilo da je gubitak zdravorazumnih kriterijuma u
srazmeri sa sujetom (odlika 30,9% ispitanika), krivicom (25,5%) i sebinim sentimentom (23,6%) kao pokretakim motivima ispitanika.
Kod onih koji su pokrenuti altruistikim motivima (koji ine dobro
delo radi drugih, a ne radi predstave o svojoj vrednosti, radi svojih prijatnih oseanja ili zbog svoje savesti), analiza smisla ideje je na prvom
mestu, a kod onih koji su pokrenuti sujetom, krivicom i sebinim sentimentom, na poslednjem mestu po zastupljenosti.
Rezultati istraivanja nas upuuju na zakljuak da motivacija koja ne
moe da izdri kritiku zdravog razuma rezultuje ovekovim odricanjem
od zdravorazumnih principa miljenja. Da ne bi postao svestan prave
prirode svojih motiva ovek se boji da misli i ima potrebu za iracionalnim autoritetima koji e da ga oslobode od te nezgodne i rizine
odgovornosti.
ZAKLJUAK
Sama kritika plodova autoritarnosti kulta linosti, konzervativizma, nepotovanja i mrnje prema osobama druge ideologije, vere, nacije
i rase ne moe donositi oekivane rezultate ukoliko sami uzroci autoritarnog naina razmiljanja nisu raskrinkani i uklonjeni u samom svom
korenu. Sklonost ka autoritarnom nainu miljenja i ponaanja se uvek
pojavljuje kao posledica odricanja odgovornosti za sopstveno miljenje
i ponaanje. Takoe, ljudi e pokazati sklonost ka meusobnim sukobima, nezavisno od toga koje ideali sami zastupaju, ukoliko ih njihova
kultura i tradicija optereuje sujetom ili krivicom kao pokretakim motivima u svakodnevnom ivotu. Sujeta ljude ini uvredljivim, a krivica
paranoidnim i tako prirodno sklone sukobima. Nezreo i neodgovoran
nain miljenja i ponaanja je duboko utkan u nau kulturu i tradiciju,
i zato izlazak iz nae vekovne zaostalosti zahteva radikalne promene u
naem odnosu prema ivotu. Zato stanovnici Balkana pokazuju drugaiju psihologiju autoritarnosti u odnosu na centralnu Evropu i Zapad,
zahteva posebno, dublje objanjenje, kojim emo se baviti u sledeem
delu knjige.
108
Prokletstvo nacije
f
ESTI DEO
109
Na preparatima za sportiste koji podiu nivo mukog hormona testosterona, itamo upozorenje da se mogu oekivati sledei simptomi
poveanja mukog hormona:
Javlja se uobiajena iritacija i agresivnost. ... Poveana agresivnost je jo jedna od uobiajenih pojava povezanih sa upotrebom
vodenog rastvora testosterona. ...
Na isti nain i promene u nivou enskog hormona tokom mesenog
ciklusa izazivaju kod mnogih ena oscilacije u oseanjima, i u pojedinim momentima sklonost ka razdraljivosti.
Svima nam je poznato kako pubertetski bum hormona dovodi do
promena u ponaanju pubescenta, da roditelji esto ne mogu da prepoznaju svoju decu. Isto tako i starako smanjenje nivoa hormona dovodi
do specifinih promena u psihi mnogih ljudi.
A ta bismo zakljuili o ljudima koji genetski imaju vii ili nii nivo
razliitih hormona i zbog toga razliite psiholoke osobine i razliita
iskuenja?
Savremena egzaktna istraivanja otkrila su razlike izmeu razliitih
rasa u nivou razliitih hormona, pa je utvren vii nivo mukih hormona
kod crne rase, a vii nivo enskih kod ute. Time je objanjeno zato
su u Americi crnci u proseku skloniji kriminalu u odnosu na belce, a
belci u odnosu na pripadnike ute rase. Time je objanjeno i zato su u
globalu mukarci skloniji kriminalu u odnosu na ene. No, antropolozi
su primetili da postoje razlike u nivoima hormona izmeu razliitih antropolokih tipova unutar istih rasa:
Moemo zapaziti i ve dokazati biostatistikim metodama, da
bar do sada ba u Evropi su neke podrase ili tipovi morfoloki
vie vezani za muki pol i za leptosomatski vektor. Alpidi na primer,
su blie evrisomatskom i enskom vektoru, mediteranidi i atlantidi
leptosomatskom i mukom. Tako se moe teorijski za svaku podrasu
ili tip smatrati kao rasni znak mukost ili enskost i lepto ili evrisomatinost. Ovaj ovde samo za evropske podrasne tipove utvreni
pregled moe se proiriti na sve rase. uti uopte vie su evrisomatski i vie enski nego crnci. Meu utima su, na primer, palemongolidi vie enski i evrisomatski od sinida. (Boo kerlj, Opta
antropologija, str. 89)
Grupa naunika je utvrdila i objavila u delu An Association Between Serum Testosterone Level and HLA Phenotype otkrie da nosioce
antigena HLA-B5 i HLA-B12 odlikuje vii nivo mukog hormona testosterona ak i kod ena koje imaju te antigene.
110
Prokletstvo nacije
Razliite varijante antigena se nasleuju i odlikuju razliite antropoloke tipove. Tako antigen HLA-B5, koji odlikuje izvorne dinarce, ima
29,02% stanovnitva bive Jugoslavije, u Iraku ga ima 33,9%, u Saudijskoj Arabiji 36,6 a kod Patuna u Avganistanu u Pakistanu ak 39,9%
stanovnitva. Antigen HLA-B12 koji odlikuje izvorne atlantske mediterance ima 16% stanovnitva bive Jugoslavije, 26,2% stanovnitva centralne Dalmacije i 28% Bosne i Hercegovine. Kada se saberu nosioci
HLA-B5 i HLA-B12 dobijemo na Zapadnom Balkanu prilian procenat
stanovnitva koji ima visok nivo mukih hormona kod oba pola.
Dakle, vidimo genetske korene nae specifine autoritarnosti. Mi ne
moemo tvrditi da drugi narodi koji imaju drugaiju hormonalnu aktivnost nisu autoritarni, ali moemo tvrditi da je sasvim razliita priroda
njihove i nae autoritarnosti objanjiva razlikama u genetskom sastavu
stanovnitva.
DA LI POSTOJE LOI HORMONI?
Svaki pol ima oba polna hormona ali u razliitoj meri, zato to svaki
pol ima svoje mesto pod suncem. enski hormoni aktiviraju emotivnost
da bi osoba saoseala sa potrebama bliskih osoba (ena sa potrebama
111
112
Prokletstvo nacije
Sposobnosti koje nam se prirodno razvijaju prirodno nam i predstavljaju iskuenje da na njima parazitiramo traei u njima svoju unutranju satisfakciju. Takvo parazitiranje se u psihologiji naziva vezivanjem, uvrivanjem ili fiksacijom. Ono dovodi do zaostajanja u
razvoju nae linosti.
Duevni razvoj deteta odvija se postupno kroz pojedina razdoblja.
U svakom novom, uznapredovanom i uslovno reeno zrelijem razdoblju zaostaju i uvruju se (fiksiraju), u manjem ili veem obimu
zaostaci, uporine take, prethodnog razdoblja. Koliko e se razvoj
zadravati i uvrstiti na jednoj ravni zavisi od biolokih obeleja ali
i iskustva deteta u odnosima sa okolinom. Pod pritiskom loih iskustava i jakih osujeenja, dete doivi snaan strah i strepnju i okleva
da se izlae novim, bolnim i osujeujuim iskustvima. Ono se osea
mnogo sigurnije u ve zauzetom poloaju, busiji. Kao da mu se
ne ide dalje, ne raste i ne razvija, jer bi ova nova iskustva u
odnosima mogla biti neizdrivo bolna. Tu poinju prava vezivanja i
uvrenja nagonske energije u pojedinim fazama razvoja. (Nevenka Tadi, Psihijatrija detinjstva i mladosti, str. 69)
Uvrivanje (fiksacija) je utoliko jae ukoliko je dete vie osujeivano u svojim tenjama i potrebama, ali i u sluaju njegovog preteranog
zadovoljavanja:
Preterana zadovoljavanja i preterana osujeenja olakavaju uvrivanje jer dete, zahvaljujui preteranoj popustljivosti, nije osposobljeno da izdri ak ni blaga osujeenja. (Isto, str. 70)
Normalno je da dete bude usmereno ka sebi samom, jer uei se kako
da odgovara na svoje potrebe, priprema se da kasnije, kada za tako neto
postane psihofiziki sposobno, odgovori isto tako brino i na potrebe
drugih ljudi. Ukoliko je njegova realna potreba za panjom osujeena,
ili ukoliko je preterano zadovoljavana, dete biva navedeno da pone da
se bavi traenjem satisfakcije u tome da bude u centru panje drugih ljudi, to dovodi do fiksacije i zadravanja na toj fazi razvoja i formiranja
egocentrinog karaktera.
Zaustavljanje na oralnoj fazi razvoja, kada je dete po svom roenju u
potpunosti zavisno od majke, moe da osobu zadri celog ivotnog veka
u uverenju da sve postoji da bi sluilo njenim potrebama i da formira
preterana oekivanja od onoga to drugi pojedinci i zajednica treba da
urade za nju, i da je osakati odsustvom svesti o potrebi drugih ljudi i
interesovanjem da se na potrebe drugih ljudi odgovori.
113
Zaustavljanje malog deteta na fazi autonomije, rezultuje nezavisnou prema autoritetima koja je sama sebi cilj, a koja se zove gordost. Zaustavljanje u periodu izraene imaginacije rezultuje kasnijom sklonou
da se bei od sveta odgovornosti u svet sopstvene mate i imaginacije.
Kako dete zavisi od roditelja ono ima naivan odnos poverenja prema
njemu, pa ga takva fiksacija moe uiniti naivnim i kada fiziki odraste
i tako nedoraslim za susret sa obmanama od strane drugih ljudi.
Timusni hormoni su najaktivniji u periodu dejeg razvoja, sve do pojave polnih hormona koji dovode do pojave puberteta i delimine atrofije
timusne lezde. Odrasle osobe koje zbog raka timusne lezde imaju nenormalno povienje timusnih hormona, esto dobijaju iskuenje sebine
usmerenosti ka sebi samima egocentrinosti. Pojedine osobe imaju
genetski visok nivo timusnih hormona u periodu ranog detinjeg razvoja,
pa im je iskuenje da se veu za fazu detinjeg razvoja i da celog ivota
ostanu nesazreli i detinjasti. Naunici su o tim timusnim tipovima ljudi
jo odavno zabeleili:
Oni ostaju detinjasti u svom karakteru pa su egocentrini, ... trae
zatitu i brigu, i vie ili manje su nepodobni za aktivne borbe ivota.
(James Vence May, Mental diseases; a public health problem, p. 216)
Iako duevni razvoj moe biti odloen... ovi pojedinci su meu najpametnijim i najinteligentnijim u svojoj zajednici. (James Vence May,
Mental diseases; A Public Health Problem, p. 216)
Visoka razumnost i razvijen intelekt ljudi sa vikom timusnih hormona jeste produkt intenzivnijeg razvoja nervnog sistema pod uticajem
timusa, ali i kasnijeg poetka puberteta. Mozak svoju punu veliinu formira oko 12. godine ivota, a zatim njegova siva modana masa poinje
da se smanjuje, dok se poveava broj veza izmeu nervnih elija. Prerana pojava puberteta zato dovodi do nesazrelosti odreenih intelektualnih sposobnosti jer polni hormoni svojom prevremenom pojavom
izazivaju prevremenu atrofiju timusa. Snane stresne situacije takoe
dovode do atrofije timusa, jer da bi osoba imala psihofizike snage da
se bori protiv stresne situacije, ona mora da ima razvijene polne, a ne
detinje sposobnosti.
114
Prokletstvo nacije
115
Potreba pubescenta da donese ivotne odluke kojima e na sebe preuzeti vane i znaajne odgovornosti, prirodno ga navode da nae ono
mesto pod suncem na kojem e svojim aktivnostima biti najvei blagoslov drutvenoj zajednici. Kroz potrebu za originalnou on prirodno
trai ona mesta u zajednici koja su najmanje popunjena. Meutim, on
se moe odrei razvoja svog linog identiteta tako to potrebu za vrednou sopstvenog ivotnog dela pone da trai i zadovoljava u identifikaciji sa vrednostima drutvene zajednice ili voe, to od njega formira
autoritarnu linost, sklonu plemenskom nainu razmiljanja i postupanja (sklonu nacionalizmu...).
Psihofizika odraslost organizma zavisi od naslea i uslova ivljenja,
dok razvoj nae linosti stoji do nas samih. Otuda, iako sam na organizam nastavlja sa razvojem svojih psihikih i fizikih sposobnosti mimo
nae zloupotrebe i fiksacije, smisao svih naih sposobnosti biva oskrnavljen ukoliko sposobnosti zloupotrebljavamo za funkcije koje im nisu
svrha, dok tada nae realne potrebe ivota bivaju zanemarene i samim
tim i naa egzistencija biva ugroena.
ZLOUPOTREBA ADAPTIVNIH SPOSOBNOSTI
Razliiti klimatski uslovi i samim tim razliiti uslovi ivota rezultovali su razliitim adaptivnim sposobnostima izmeu razliitih ljudskih
rasa. Topla klima sa obiljem vegetacije i ivotinja koja omoguava opstanak oveku lovcu zahteva kod njega razvijene lovake i uopte muke
sposobnosti (borben duh, hitrinu, sposobnost brzog tranja, veu miinu masu), koje se mogu izopaiti u grubost i surovost, brzopletost i
nepromiljenost, avanturizam koji je sam sebi cilj, itd. Gortaku klimu
tipinu za planinska podruja umerenog pojasa odlikuje toplo leto, a
hladna zima, topao dan, a hladna no. Isti tiroidni hormoni koji gortacima ubrzavaju metabolizam i zagrevaju organizam u periodima hladnoe, daju energiju i sposobnost oveku u trenucima fizike borbe, pa
mogu svoju funkciju lako da izopae u izraenu neobuzdanu plahovitost
kod osoba koje nisu razvile svoju mo samosavlaivanja. Stalno hladna
(polarna) klima zahteva adaptaciju za opstanak usporenijim metabolizmom i zato niskim nivoom tiroidnih hormona, jer oskudna vegetacija
nudi manju koliinu hrane. Hladna polarna klima takoe rezultuje potrebom da se oba roditelja staraju za potomstvo aktivirajui brinost
za porodicu viim nivoom enskih hormona kod oba pola. Izopaena
funkcija vika enskih hormona se otkriva kroz sebinost, kukaviluk
i autoritarnu poslunost i prema najnepravednijoj vlasti. Adaptivna potreba za pravljenjem zaliha za periode veeg mraza i nestaice hrane
moe se izopaiti u posesivnost, krtost i nepotrebno pravljenje zaliha
(skupljanje starih i nepotrebnih stvari). Itd.
116
Prokletstvo nacije
ODRASTANJE LINOSTI
Kao to smo primetili, psihofiziki razvoj oveka jeste posledica interakcije njegovog naslea i sredine, ali razvoj same ovekove linosti
stoji do samog oveka njegovog htenja koje je utemeljeno na razumu,
savesti i volji. U vreme ranog razvoja, do poetka kolskog doba, samo
dete nema razvijen razum da bi shvatilo koje su realne potrebe njegovog ivota, pa kroz poslunost autoritetu roditelja ono razvija svoju mo
volje da vlada sobom i da se odupire svojim hirovima. Ukoliko dete ne
razvije mo volje da vlada sobom kroz poslunost autoritetu roditelja,
ono nee kasnije imati mo volje da bude posluno ni autoritetu sopstvenog razuma, kada se kroz kolsko doba njegov razum bude formirao.
Roditelj moe (to je pogreno) razvijati poslunost deteta manipuliui
njegovim hirovima (nagrada kazna), umesto razvojem njegove linosti kroz odupiranje hirovima. U tom sluaju e kod deteta formirati
autoritarnu linost, koja e, kao i fiziki odrasla osoba, biti zavisna od
autoriteta (ideolokog, crkvenog, dravnog) koji manipulie njenim slabostima onako kako je to radio sa njom roditelj.
Za vreme kolskog doba nastupa latentna faza, kada postaje teko
razviti detinju volju zato to je sada detetu lako da bude licemer, sve do
iskuenja puberteta. Ali zato ta ista latentna faza stiane polnosti omoguava detetu da razvije pravilnu funkciju svog razuma. Dok je ranije
dete gradilo slepu poslunost autoritetu roditelja, sada poinje samo da
razume potrebe ivota i svrhovite odgovore na potrebe ivota. Ukoliko
dete ne razvije zdravorazumno razmiljanje u periodu do pojave puberteta, nee biti sposobno da se u pubertetu, osim uz izuzetan napor razuma, sauva od sopstvenih iracionalnih motiva, jer nee shvatiti njihovu
iracionalnost da bi im se oduprlo.
Razvoj linosti u pubertetu zahteva volju razvijenu u predkolskom
dobu, razum razvijen u kolskom dobu i samostalnost odluivanja koja
se razvija tokom samog puberteta. Odluke koje predstavljaju izraz ivotnog opredeljenja zavravaju adolescentski razvoj. Prirodni faktori
psihofizikog razvoja ih omoguavaju oko 21. godine ivota.
U odrastanju linosti, oveka ometa sklonost njegove prirode da nezadovoljstvo svog duha utoli zloupotrebom umnih predstava i ulnih i
emotivnih doivljaja, koje mu pruaju njegove sposobnosti. Bez zadovoljenja ovekovih duhovnih potreba nije mogue ukloniti nezadovoljstvo
duha koje dovodi do fiksacije na odreenoj fazi razvoja linosti, ili do
zloupotrebe adaptivnih, ili bilo kojih drugih njegovih sposobnosti, jer
se ovek kao davljenik za slamicu hvata za one uitke koji mu stoje na
raspolaganju (bilo iz njegove prirode, bilo iz okruenja).
117
Zato nikakva promena hormonalne aktivnosti ne bi mogla da nadomesti odrastanje, ve bi samo promenila objekat zloupotrebe i vrstu
ovekovog izopaenja.
Kao to emo videti u sledeem poglavlju, svaki antropoloki tip ljudi treba sam da odlui da pobedi svoja specifina iskuenja i da odraste.
Ne postoji nijedna rasa ljudi koja po prirodi jeste zrela, ve svako treba
da svojim dragovoljnim izborom sam odraste, dajui svojim sposobnostima vii smisao od pukog izvora satisfakcije, smisao odgovora na realne potrebe ivota.
ovek nije stvoren samo da opstane, ve da ispuni smisao svog postojanja i zato njegove sposobnosti nisu samo egzistencijalne, ve daleko
prevazilaze potrebe egzistencije. ovek je stvoren da voli, i ako ga pokree prava nesebina ljubav, on e biti sklon da iz ljubavi rtvuje svoj
ivot za potrebe drugih ljudi, jer mu je vaniji smisao ivota od puke
egzistencije.
Do oveka stoji koji e smisao ivota da izabere, pa i ako izabira
lo smisao ivota, da u neodraslosti svoje linosti zloupotrebljava svoje
razvojne, adaptivne i polne sposobnosti, on i tada pokazuje sklonost da
ugrozi egzistenciju radi uitka. Smisao ivota je oveku uvek vaniji od
samog opstanka ivota, bilo da je izabrani smisao ivota dobar, bilo da
je lo. Na primer, krta osoba e zanemariti zdravlje radi krtarenja, kao
to e osoba neumerena u jelu i piu da narui zdravlje radi svog uitka,
kao to e i gorda osoba biti u stanju da rtvuje svoj ivot zbog osvete
svog povreenog Ega. Da je ovek zaista nastao mehanizmima prirodne
selekcije i evolucije, egzistencija bi mu bila vanija od smisla ivota, pa
mu ne bi palo na pamet da ugrozi ivot radi, na primer, uitka u duvanu,
kao to zavisnik od duvana, bolestan od raka, radije odluuje da ivi
kratko sa svojim smislom konzumiranjem duvana, nego da ivi 100
godina, a bez smisla bez uitka u kojem je ogrezao.
Da bismo razumeli razlike izmeu razliitih vrsta autoritarnosti, dublje razumeli posebnost balkanske autoritarnosti u odnosu na centralnoevropsku i zapadnu autoritarnost, potrebno je da upoznamo psihofizike
posebnosti i iskuenja razliitih antropolokih tipova na zapadnom Balkanu.
118
Prokletstvo nacije
119
120
Prokletstvo nacije
121
Dinarski tip prepoznajemo po visokom i mravom stasu, tankim usnama, dugim i tankim udovima, istaknutom profilu, velikom nosu i istaknutim obrvama, maljavosti i kosmatosti, ivom pogledu i uurbanom
hodu blago pognutom napred. Drevna prapostojbina dinarca je Egipat,
pa su ga u sitnijem mediteranizovanom
odliku prepoznali antropolozi u skeletima
donjeg Egipta,
posebno iz vremena IX dinastije.
Danas je pak dinarski antropoloki tip najzastupljeniji na planinskim
podrujima umerenog pojasa: na zapadnom Balkanu, kod Gruzina na
Kavkazu, na podruju Tibeta, ali takoe i na podruju Iraka, Saudijske
Arabije, itd. Vikom tireoidnih hormona je adaptiran na temperaturne
ekstreme gortake klime, koju odlikuje hladna no i topao dan, hladna
zima a toplo leto. Tireoidni hormoni ubrzavaju metabolizam pa dovode
do zagrevanja tela, ali daju i nestrpljivost i afektivnost koja je potrebna
za borbu, pa je dinarski tip sklon da neobuzdano plane i da na sitne
nepravde reaguje vrlo snanim negativnim oseanjima. Za osobe koje
odlikuje vii nivo tireoidnih hormona, dr Aleksandar Kosti pie:
Donji deo tela je srazmerno razvijeniji nego gornji. Kosa je bogata,
esto talasasta i njena granica na elu je nisko postavljena. Trepavice
i obrve su jako razvijene. Oko je krupno, dok je pogled iv i izrazit,
zubi vrlo lepi, a usne tanane. Polne oznake na licu su dobro razvijene,
ali je kod devojke ovog tipa, pored gustih obrva razvijena dlakavost
i na obrazima i usnicama. Kod oba pola je u ovome tipu dlakavost
razvijena na udovima. ... Osobe ovoga tipa reaguju vrlo ivo i brzo,
nekad eksplozivno, ali se, zato, brzo istroe. Pokreti su brzopleti, a
postupci plahi. Mata je razvijena, inventivnost i pronicljivost primerne, volja jaka, altruistika naklonost due izraena, tip inteligencije je sintetiki. (Aleksandar Kosti, Polno saznanje III)
Viak mukih hormona kod dinarca odlikuje oba pola pa daje eni
mukobanjast izgled. Izraeni muki atributi kod dinarca se ve manifestuju u fazi autonomije (koja poinje da se ispoljava izmeu godinu i
po dana i dve godine), kada dete odbija pomo majke i eli da po svaku
cenu pokae svoju samostalnost.
122
Prokletstvo nacije
123
Atlantsko mediteranski tip je najvie zastupljen tamo gde je stanovnitvo najvie telesne visine (kod nas u Hercegovini i zapadnoj Crnoj
Gori), a vodi poreklo od visokih starosedelaca Male Azije i Palestine
- Heteja i Amoreja.
124
Prokletstvo nacije
125
126
Prokletstvo nacije
Istoni mediteranci odgovaraju Pelazgima, koji su u istoriji zabeleeni kao prastanovnici Grke i Balkana, po Herodotu poreklom iz Egipta.
Jedna njihova grana su i drevni Filisteji, a druga drevni Etrurci.
127
128
Prokletstvo nacije
129
130
Prokletstvo nacije
Neista savest zbog zloupotrebe ulnih doivljaja esto navodi semite na gaenje prema ulnim doivljajima i na radikalne asketske odluke.
Kada neko zloupotrebljava seksualne doivljaje traei u njima satisfakciju najdubljih enji due, on nije u stanju da shvati pravilnu funkciju
seksualnosti da ona ima za svrhu izraavanje ljubavi. Kako kroz svoje
iskvarene motive teko moe da shvati vii smisao ulnih doivljaja,
on formira uverenje da su oni sami po sebi loi, a ne njihova pogrena
funkcija. Uguujui ispoljavanje svojih nepobeenih strasti, on ne reava svoj problem neodrastanja. Kada sretne drugu osobu koja izraava
one motive koje bi on sam eleo da izrazi, a ne sme zbog sukoba sa
svojom licemernom saveu, on prema njoj osea prezir, gaenje i ima
potrebu da je moralno osuuje.
Prednjeazijska rasa (armenidi) - podvojeni su ljudi i zato se na njima
izraava neka neizmirenost tela i due. Prednjeazijac osea duu i
telo kao dve neprijateljske polovine svoga bia. ... Zato njegovo bie
i naginje sada jednoj, sada drugoj krajnosti: ekstremnom asketizmu
ili okorelom, cininom materijalizmu. (Vladimir Dvornikovi, Karakterologija Jugoslovena, str. 187-188)
131
Baltidi predstavljaju ostatke ute rase u istonoj Evropi, izvorne nosioce uralske grupe jezika (koja se u Evropi sauvala kod Finaca, Estonaca i Maara), koji su u nekoj meri, zajedno sa Slovenima doli na
Balkan, pa se i danas mogu prepoznati u podrujima Balkana u kojima
ima i puno nordida (muslimanski gradovi, Sandak, jugoistona Srbija).
Prepoznajemo ih po zadebljanoj koi koja visi na njihovim licima, a
koja zapravo predstavlja zatitu od smrzavanja, to je samo jedan od
mnotva adaptivnih atributa ute rase za opstanak u polarnoj klimi.
Zbog oskudne vegetacije polarnih predela i zato slabo obezbeene ishrane, njima je usporen
metabolizam manjkom tireoidnih
hormona da bi mogli da preive
sa oskudnom koliinom hrane.
Manjak tireoidnih hormona rezultuje i promenama u fizikom
izgledu, pa se izgled pripadnika ute rase potpuno poklapa sa
medicinskim opisom simptoma Ista osoba sa hipotireozom, manjkom tireoidnih hormona, pre i posle estomehipotireodizma: suva i ukasta senog tretmana tireoidnim hormonima
boja koe, odsustvo dlaka po telu,
nii rast, gojaznost, zdepasto telo, kratke ake, irok nos i sputeni i kao
otekli oni kapci. Takoe, viak enskih polnih hormona odlikuje oba
pola pripadnika ute rase, jer u oteanim egzistencijalnim uslovima oba
roditelja treba da se bave neposrednom egzistencijom, a i potrebne su im
vee rezerve sala na raun miine
mase (kao rezerve energije i radi
zatite od hladnoe).
Bavljenje drutvenim pitanjima na globalnom nivou, sklonost
ka politici i filozofiji, to su sve
produkti mukih hormona, mogli
bi da ozbiljno ugroze opstanak u
polarnim uslovima. Viak enskih
hormona daje utoj rasi izraene
enske atribute, pa su i Rusi, zbog
meanja sa utom rasom, u velikoj
meri dobili enskaste atribute:
132
Prokletstvo nacije
Nesazrelost linosti koja ima baltiko antropoloko poreklo se manifestuje kroz pogrenu funkciju enskih sposobnosti, pa se enska emotivnost izopaava u sebinost i posesivnost, enska krotost i straljivost
u karakternu slabost i kukaviluk, a podaniki mentalitet u autoritarnu
potrebu da neko drugi misli i odluuje umesto same osobe.
133
Sentimentalna slabost i kukaviluk neprosveene enske emotivnosti su pogreno interpretirani kao ljubav i krotost:
Oni (slovenofili) su eleli da veruju da u ruskom narodu ivi opteljudski hrianski duh i veliali su ruski narod zbog njegove krotosti. (Nikolaj Berajev, Fenomenologija ruske due, str. 10)
Na osnovu nerazumevanja razlike izmeu prave ljubavi i sebine
sentimentalnosti dolazilo se do pogrenog zakljuka da ruski narod u
svom srcu ima Hrista:
Kau da ruski narod slabo poznaje Jevanelje, da ne poznaje osnovna pravila vere. To je, bez sumnje, tako; ali Hrista on poznaje i nosi u
svom srcu oduvek. (Fjodor Dostojevski, Fenomenologija ruske due, str. 235)
O tome, kako se ta uvena ruska ljubav razotkrila kao njena suprotnost, upravo u onom trenutku kada je u vreme Staljinove diktature
trebalo da u praksi pokae svoju snagu kroz hrabrost, dostojanstvo, nepokolebljivost, principijelnost i samoportvovanost pie ruski filozof
Vladimir Kantor:
134
Prokletstvo nacije
135
njihovi izvorni atributi ute rase su u odreenoj meri izbledeli, pa antropolozi za njih kau:
ini se da su od kraja paleolita u Evropi, ali odakle su doli, ili da
li su nastali u Evropi od meanja neke kratkoglave azijske grupe sa
pra-evropljanima ne znamo. Ovi ljudi, bar po skeletu, imaju neke
slinosti sa turanidima, a na ivom oveku ne zapaamo odlike tungida. (Boo kerlj, ovek, str. 328)
Ipak su kod njih i danas prepoznatljivi atributi ute rase, po njihovoj
sklonosti ka gojaznosti, kratkim ekstremitetima, niskom rastu, sitnim i
uvuenim oima (zatita od polarnog slepila i snenog vetra), i po psiholokoj potrebi za pravljenjem zaliha (za periode mraza) koja se esto
izopaava u krtost i potrebu za skupljanjem nepotrebnih starih stvari.
136
Prokletstvo nacije
pokretaka snaga, posebno u stresnim situacijama, koja ih lako pretvara u hladne, stroge i autoritarne linosti. Alpski duh je dao i drevnim
Rimljanima i nacistima XX veka duh izraene autoritarnosti. Rasizam
i nacionalizam sa kompleksom nie vrednosti jeste i danas iskuenje naroda centralne Evrope i Panonske nizije, upravo zbog prisutnosti alpida.
Adornova skala autoritarnosti, koja definie nacistiki tip autoritarnosti,
poklapa se sa opisom alpida od strane antropologa jo s kraja XIX veka:
Homo alpinus. Niskog rasta, sme, okrugle glave i lica, on je brahikefalni tip kakvog predstavlja stanovnik Overnje... Ovaj tip je najzastupljeniji u Francuskoj, vajcarskoj, severnoj Italiji, junom delu
Nemake, Poljskoj, Austriji, na Balkanu, i dalje ka istoku. Psiholoki
gledano, odlikuju ga tedljivost, oprez i marljivost; obdaren je zdravim razumom (le bon sens), i vezan je za tradiciju. On vie apsorbuje
ideje nego to ih sam stvara. Iako je marljiv, posao obavlja sporo i
bez intenziteta. ...
Homo Alpinus zna samo za plaljivu odbrambenu solidarnost stada
ovaca gde svako tei da se sakrije iza svog suseda. Alpid je generacijama bio savren rob, idealni kmet, primerni podanik, a u republikama poput nae najhvaljeniji graanin, jer doputa sve zloupotrebe. Ovaj tip se teko menja i zato ima malo genijalaca. Katolik je,
zavisi od dravne akcije u politici, protivi se individualnoj posebnosti i superiornosti, voli osrednjost i boji se napretka. Njegov pogled
ne see dalje od trenutnih potreba njega samog i njegove porodice,
dok su dravniki poslovi izvan njegovih moi. (Frank H, Hankins,
The Racial Basis of Civilization, p. 107-108)
137
Po tom nalazitu (Cro-Magnon u Francuskoj) prozvana je kromanjonska rasa koja se odlikuje visokim rastom, irokim licem i etvorougaonim onim upljinama. (Enciklopedija leksikografskog zavoda
I, str. 664)
Prepoznajemo ga po atletskoj grai, visokom izduenom stasu, kupolastoj lobanji, etvorougaonim onim upljinama, irokim licem, jakim kostima vilice, tankim listnim miiima, dugom njiuem hodu i
izraenim atributima desne modane hemisfere, koji su mu neophodni
za orjentaciju i za lov, a koji ga ine obdarenim za umetniko izraavanje kroz slikarstvo, vajarstvo, muziku i ritam.
Unekoliko su slini nordidima i atlantidima, no mnogo krepkijeg
stasa, dugoglavi. Koa je tamnija, one duplje su niske i iroke, uopte je ceo obraz, osobito donji deo lica, iri i uglastiji. Ostatke i delove te podrase nalazimo u vedskoj (Dalarna), u Nemakoj (Vestfalija), svuda po Evropi, pa takoe u paniji i bez sumnje na Kanarskim
ostrvima. I deo naih Dalmatinaca, posebno na ostrvima, spada k toj
podrasi koju smo u veem broju otkrili jo kod Starih Slovena, po naim grobljima (Bled, itd). (Boo kerlj, Opta antropologija, str. 72-73)
U sluaju neodrastanja, njegova genetska sposobnost za hitre akcije
izopaava se u brzopletost i nepromiljenost, spremnost na iznenaenje
u duh avanturizma; spremnost da u lovu ubije ivotinju u iskuenje grubosti, sirovosti i bezobzirnosti prema drugim ljudima, fizika
mo u sklonost ka nasilnom reavanju problema, a adaptivna nagost
za toplu klimu u sklonost ka nudizmu.
138
Prokletstvo nacije
139
narodnoj muzici (Uiko kolo). Intonaciju govora alpida prepoznajemo u melodiji pesama Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zelene, kao i
Hajde Kato, hajde zlato!. Njih odlikuje otezanje u govoru tipino za
Lale, starosedeoce Vojvodine, kakvo jo sreemo u Bednjanskom dijalektu Hrvatskog Zagorja, takoe u delovima Slovenije, i zatim u Austriji
i Bavarskoj, gde je najvea zastupljenost alpida. Semite odlikuje udarna
(nemelodina, dinamika) akcentuacija, koju prepoznajemo jugoistono
od Kruevca, na podruju prizrensko-timokog dijalekta. Nordide takoe odlikuje udarna akcentuacija, pa je prepoznajemo tamo gde ima
dosta nordida (gradsko stanovnitvo Bosne i Sandaka, Hrvatsko Zagorje, itd). Na primer, Bosanci e dinamiki izgovoriti slanna umesto
melodino slanina. Mnoge slovenske rei su doivele transformaciju
da bi mogle na Balkanu da se izgovaraju u duhu melodine akcentuacije,
na primer, tral, gledal, itd, u trao, gledao, itd. Antropoloki tipovi sa
vikom mukih hormona imaju sklonost ka upotrebi augmentativa, a
sa vikom enskih koriste deminutive. Atlantske mediterance u govoru
odlikuje podizanje melodije i zato sklonost ka ikavici (centralna Dalmacija, Hercegovina, Ukrajina, Poljska), a takoe i sklonost ka dentalnim i
palatalnim frikativima utee izgovaranje glasova (jutra, jekira),
koje je najtipinije za poljski, ukrajinski i erkeski jezik. Kromanjonce
odlikuje izraena nazalnost govora i bluz melodija reenice.
Poklapanje dijalekata
sa najzastupljenijim
antropolokim
tipovima
140
Prokletstvo nacije
Sukob izmeu Srba i Hrvata je zapravo sukob izmeu dva starosedelaka antropoloka tipa na Balkanu, sa kojima pravi Sloveni, nemaju
gotovo nikakve veze. Kada Srbi kritikuju Hrvate, tada uglavnom kritikuju karakter alpskog tipa, koji je dominantan u kontinentalnom podruju Hrvatske (posebno Hrvatskom Zagorju), ali i u starosedelakom
stanovnitvu nae Vojvodine, posebno Bake i Banata i severozapadne
umadije. Kada Hrvati kritikuju Srbe, tada uglavnom kritikuju karakter dinarskih starosedelaca Balkana, koji su se pred Turcima povukli
iz dinarskih podruja zapadnog Balkana na podruje nekadanje Vojne
krajine, pa ih Hrvati starosedeoci prepoznaju kao ljude vrlo drugaijih
karakternih sklonosti. Hrvati dinarskog porekla su istog karaktera kao i
Srbi dinarskog porekla. Kao to su i Srbi starosedeoci Vojvodine slinog
antropolokog sastava kao i Hrvati Hrvatskog Zagorja.
Dinarski i alpski tip imaju potpuno razliito genetsko poreklo i sasvim suprotna iskuenja. Iako su obe populacije sklone sukobima i autoritarnoj svesti, one imaju razliite motive iz kojih dolaze u sukobe, i
odlikuju ih razliite vrste autoritarnosti. Dinarca odlukuje balkanska
autoritarnost, a alpski tip nacistika autoritarnost. Dinarcem se lako
manipulie pobuivanjem i zadovoljavanjem njegove gordosti i sujete,
a alpidom pobuivanjem i zadovoljavanjem njegove sebinosti (u smislu
krtosti i posesivnosti), kao i buenjem oseanja krivice i straha teorije
zavere.
Jovan Cviji opisuje karakter kontinentalnog podruja Hrvatske sledeim reima:
Vrlo su marljivi, trezveni i izdrljivi u radu. ... Ali ovi seljaci imaju
odbojni duh, duh podvajanja i odstranjivanja. Jedino sebe smatraju
pravim Hrvatima (Horvati). Onoga koji ne govori njihovim dijalektom, gotovo smatraju za stranca; svoje neposredne susede, stanovnike umberka i Karlovca, nazivaju Vlasima. Svakog stranca
koji nosi evropsko odelo smatraju za Kraljca, za Slovenca. ... esto
141
142
Prokletstvo nacije
143
uzvrati poklonom, on e imati potrebu da ak obezvredi pobude darodavca, da bi na taj nain izbegao ponienje pred svojim gordim i velikim
Ja. Dinarac e sa velikom zahvalnou da prima aavanje piem od
svojih poznanika, ili neko drugo ugaanje sopstvenim eljama, ali e sa
prilinom nelagodnou da prihvati svaku nepovratnu pomo u hrani i
novcu koja ima za cilj da zadovolji njegove realne egzistencijalne potrebe. Njega ugroava sama pomisao da ga neko voli nesebinom ljubavlju,
koja nije zasnovana na posebnom utisku koji je on svojim vrednostima
izazvao kod drugoga. On e rado prihvatiti tuu pomo i dobroinstvo
ukoliko drugi smatra da je neko duan da mu pomogne zbog njegove
posebne vrednosti, ali e takvu uslugu pokuavati da obezvredi ako mu
se ona prua kao izraz milosti i ljubavi onoga ko mu je izraava. U dobroinstvu koje dinarac rado prihvata nije u centru panje karakter onoga ko mu dobroinstvo ini, ve njegov sopstveni karakter koji ga ini
dostojnim dobroinstva drugih. Zbog toga dinarac uvek ima potrebu
da karakter osobe koja mu ini dobro obezvredi, da bi njegov sopstveni
karakter doao do izraaja kao razlog zato su drugi ljubazni prema
njemu. U meusobnim odnosima dinarci esto imaju potrebu da jedan
drugoga pri susretu snano tresnu pesnicom u rame, da bi i na taj nain
uklonili povode za nenost pravog prijateljstva i sauvali svoju gordost
bez ponienja. Iz iste gordosti nisu u stanju da se ak ni pred malim detetom ponize izraavajui mu pravu ljubav, pa umesto da koriste deminutive (koji izraavaju tepanje), oni se i najvoljenijem detetu obraaju sa
augmentativima, na primer, sa baraba, konjina, magarac, derite, itd.
Za razliku od alpskog tipa koji dobra dela ini iz krivice, dinarac ini
dobra dela da bi zadovoljio sujetu svog velikog Ja. Zapravo, dinarac ini
dobro delo zato to vidi vrednost u samom dobrom delu, a ne zato to
iskreno i stvarno voli drugog oveka.
Zbog velikog i gordog Ja, dinarci su jako osetljivi i ranjivi, i upravo
zato nesposobni da podnesu i najsitnije nepravde. Njihova uvredljivost
otkriva da dobra dela ne ine zbog drugih ljudi, ve zbog svoga Ja. Drugi ljudi su sredstvo da se zadovolji sopstvena sujeta, pa ako ugroavaju
njegovo Ja, dinarac se nee ustezati da pokae najveu moguu brutalnost u ophoenju sa njima. ovek koji zaista ima pravog potovanja prema sebi i drugima, a ne gordost i ponositost, na nepravdu reaguje krotou i poniznou, dok uobraena i naduta osoba reaguje buntovnou
i uvreenou. Ponizna osoba u ponienju zadrava svoje dostojanstvo,
dok gorda osoba u ponienju deluje jadno i ponieno. Ponienja koja
nas snalaze kroz istoriju mogu da nam pomognu da se zaista ponizimo
u svom srcu i da tako pobedimo svoje Ja. Meutim, izmeu poniznosti
i ponienja mi radije izabiramo da budemo ponieni nego da se sami
144
Prokletstvo nacije
145
146
Prokletstvo nacije
147
148
Prokletstvo nacije
svesti o sopstvenoj odgovornosti. Mediteranci june Italije su dobri katolici zbog svoje sujete, asti i obraza, ali ne i zbog oseanja krivice
kojoj su skloni samo onoliko koliko su izmeani semitskom populacijom
arapskog i jevrejskog porekla.
Pod uticajem spoljnih faktora, religije i vaspitanja, mladi e pokazati interesovanje da starijoj osobi u autobusu ustupi svoje mesto za sedenje. Ali, veliko je pitanje da li e on svoje dobro delo da uradi samo
zato to je lepo vaspitan da to uradi (pa to onda radi iz krivice, sujete i
sl.), ili zato to je on sam odluio da tu osobu zaista voli i da joj pomogne
iz prave ljubavi. Vaspitanje ne moe da nadomesti linu odgovornost.
ovek mora sam da odlui da postane ovek. Bez line odgovornosti
ovek e da uini dobro delo zato to je tako vaspitan, zato to su njegove slabosti (oseanje krivice, ponosa ili sebinog sentimenta) pokrenute
da uini dobro delo. Ali, da bi uinio dobro delo iz pravih motiva, ovek
mora da preuzme odgovornost na sebe da bude dobar iz prave ljubavi,
to podrazumeva i odgovornu upotrebu razuma u preispitivanju kvaliteta sopstvenih motiva i smisla samog ponaanja. Bez obzira da li je imao
dobro ili loe vaspitanje, sam ovek mora da donese odluku da postane
ovek.
Ipak, socijalni faktori imaju svoje mesto. Oni mogu da provociraju
izraavanje ljudskih slabosti, mogu takoe da ih uguuju, ili da ih preusmeravaju u ovom ili onom smeru. Mogu oveku da prue dobru priliku
da svojom voljom radikalno izmeni motive koji ga pokreu.
Zapazimo ta e se desiti ako razliiti antropoloki tipovi ive u istim
socijalnim uslovima. Pretpostavimo da su u istoj porodici tri deteta razliitog genetskog porekla vaspitana na isti nain. Na primer, dinarac,
alpid i baltid su vaspitani da ustupaju svoje mesto starijoj osobi u autobusu. Isti socijalni faktor e kod njih proizvesti isto socijalno ponaanje.
I dinarac, i alpid, i baltid e vrlo verovatno dosledno ustati starijoj osobi
u autobusu. Ali e zbog razliitog genetskog porekla ustati iz razliitih
motiva. Dinarac e ustati zato to vidi vrednost u tom inu, iz gordosti i
sujete. Alpid e ustati zbog glasa savesti, da ne bi oseao krivicu. A baltid e ustati zato to e taj in njemu samom izazvati prijatna oseanja,
a ne zbog druge osobe. Dakle, spoljni vaspitni i kulturni faktori deluju
samo spolja. U svakom veem stresu otkrie se da nijednog od njih ne
pokreu prava ljubav i nesebina dobrota. Dinarac e zbog uvreene
gordosti pokazati sklonost da povredi osobu prema kojoj je iz iste gordosti pre toga inio dobro, dok e baltid izgubiti dobrotu im stres pokvari
njegova prijatna oseanja.
Spoljni faktori imaju svoju ulogu, ali je ipak promena sutinskih motiva nadlenost line ovekove odgovornosti, njegove zrele reakcije na
149
stres ivota. Primer vaspitanja koji smo naveli vie je adekvatan pojmu
dresure. U pravilnom vaspitanju roditelj nee manipulisati detinjim slabostima (strahom, krivicom, sebinou, gordou, ponositou) da bi
kod deteta razvio poslunost, nego e dete navesti da pobedi te svoje
slabosti da bi tako razvio njegovu slobodnu linost. Od puberteta svaki
ovek postaje odgovoran za svoje postupke, i od tada nema izgovor za
nezrele motive i postupke, jer sada moe, mimo loih vaspitnih uticaja,
ako to hoe, da postupa razumno i odgovorno, te da svoju volju u svojim
ivotnim iskuenjima pokorava uzvienim motivima.
Svaka populacija na zemlji ima iskuenja koja joj pomau da postane
svesna svojih karakternih slabosti i da ih pobedi. Semianin ima iskuenja sa siromatvom. Siromatvo ga navodi da pobedi svoju pohlepnost,
ili da uini greh vie, pa da do bogatstva doe na nepoten, kriminalan
i pokvaren nain (kakav inae sreemo kod semita). Dinarac ima iskuenja sa autoritetima koji mu ine nepravdu, a alpski tip sa autoritetima
koji ga teraju da ini nepravdu. Dinarcu je nepravdom ugroeno sujetno
Ja, a alpid je ugroen u socijalnoj i materijalnoj sigurnosti ukoliko postupa po pravdi. Teko dinarac moe da postane svestan svoga velikoga
Ja, i jo tee da ga pobedi, ukoliko nema iskuenja sa vlastima (bilo
stranim, bilo domaim) koje mu ine nepravdu. Teko alpid moe da postane svestan svoga kukaviluka i jo tee moe da ga pobedi, sem kroz
konkretna iskuenja u kojima se susree sa svojom sklonou da rtvuje
naela pravde, da bi zadrao odobravanje svojih autoriteta. Ako zrelo
reaguju u svojim iskuenjima i svoju volju odupru svojim slabostima,
dinarac e da stekne neophodno potrebnu krotost, a alpid neophodno
potrebnu hrabrost i nesebinost.
Onda kada ljudi reaguju odgovorno i zrelo na svoja iskuenja, tada
se svojom odgovornom akcijom volje uzdiu iznad sopstvene prirode i
postaju ljudi u najuzvienijem smislu te rei.
150
Prokletstvo nacije
SEDMI DEO
Ako ja sam uim kolu nezainteresovan za gradivo, samo da se provuem, a posao radim samo da otaljam, povrno i neodgovorno; ako
sam sklon korupciji, mitu, pljaki i prevari, ako sam neradnik i neodgovoran, ne postoji nijedna vlast na svetu, niti i jedna druga sila u svemiru
koja moe umesto mene samog da odlui da ja postanem ovek.
Skoro svi problemi meu ljudima jesu posledica njihovog karakternog problema. Neradnitvo, neodgovornost, kraa, la, nasilje, mito,
korupcija, nezainteresovanost za siromane, bolesne, pa i nezainteresovanost za potomstvo ili svoje sopstvene roditelje, predstavljaju karakterne probleme naroda. Ali umesto da se reavaju reformom karaktera, oni
se danas reavaju represivnim putem, strahom od zatvora, to navodi
ljude da svoje slabosti samo licemerno sputaju u izraavanju, umesto da
ih pobede.
Zbog eskalacije ljudske iskvarenosti, i na nacionalnom i na globalnom planu raste potreba za totalitarnom vlau kao izvorom sigurnosti
meu ljudima. to su ljudi gori, to i sistem mora da bude totalitarniji da
bi ljude sauvao od anarhije.
Kada bi ljudi bili neiskvareni, kada bi svaki ovek nosio na sebi odgovornost za sopstvene postupke, tada ne bi postojala potreba za represivnim merama koje bi primoravale neodgovorne pojedince na odgovorno ponaanje.
Sami ljudi trae autoritet kome e pokloniti politiku mo zauzvrat
obezbeene graanske sigurnosti. Kada jedan ovek maltretira drugog
oveka, tada vlast ovog prvog alje u zatvor a ovom drugom obezbeuje
da ivi bezbedno i u miru. Kao to na lokalnom planu postoji potreba da
drava svojom vlau obezbedi osnovna ljudska prava svakom pojedincu, tako i na globalnom planu postoji potreba da nekakva meunarodna
vlast obezbedi mir meu narodima. Kao to lokalna vlast moe da zloupotrebi svoju mo, to moe i globalna. No, jednoga trenutka, kada veina postane toliko iskvarena, da svaka vlast takoe biva sastavljena od
ljudi koji se mogu kupiti i prodati, opte zlo donosi svoj tragian danak
kroz raspad pravnog sistema, jer jednostavno nema nikog da ga valjano
sprovodi. I pravni sistem i demokratija tada se pretvaraju u karikature
od prava i demokratije.
151
152
Prokletstvo nacije
153
154
Prokletstvo nacije
155
mesto, ali ona nije u stanju da reava duhovne probleme naroda. Njih
mora da reava svaki pojedinac sam sa sobom i Bogom.
Ljudi zaista treba da se ujedine, ali ne zato da bi mogli da se vole,
ve zato to se ve vole. Ako se vole, oni e sami da se ujedine. A ako
nemaju ljubavi u svom srcu, formalno jedinstvo ih nee osloboditi od
meusobnih sukoba, ve e se ti sukobi nastaviti unutar nametnute forme zajednitva.
156
Prokletstvo nacije
157
158
Prokletstvo nacije
Kada opta eskalacija zla na zemlji bude dostigla svoj vrhunac, ona
e rezultovati neophodnom i kljunom ulogom Novog svetskog poretka
u uspostavljanju spoljanjeg mira i blagostanja meu narodima. Tada e,
sasvim prirodno, vlast Novog svetskog poretka moi da zloupotrebljava
svoju mo, kao to to radi i svaka druga vlast kada joj se za tako neto
ukae prilika. Niko drugi za tako neto nee biti kriv nego sam ljudski
rod svojom neodgovornou.
Dakle, na kljuni problem je ipak karakterne prirode, on je u naim sebinim i ponositim motivima zbog kojih bivamo rtva manipulacije svake vrste, i zbog kojih sami zavisimo od bilo koje totalitarne
vlasti, bilo lokalne, bilo vlasti Novog svetskog poretka. Kada sami sebe
neemo razumno da kontroliemo, dajemo pravo bilo dravnom rukovodstvu, bilo Novom svetskom poretku opravdane argumente da nama
upravljaju, jer sami za tako neto ne pokazujemo zrelost i sposobnost.
Kada nemamo boanski zakon ljubavi upisan u sopstvenim srcima,
onda ljudski zakoni moraju da upravljaju nama spolja, i to je uvek u meusobnoj obrnuto srazmernoj funkciji.
Dokle god drava mora da reava ono to ovek nee sam dragovoljno da reava, dotle taj ovek nije ovek u punom znaenju te rei, jer se
on odrie:
A) Svog razuma da razlikuje dobro od zla (otuda njegova potreba za
autoritarnom ideologijom i institucijom koja e da misli umesto njega
samog);
B) Zdrave savesti koja ga ini odgovornim za svoje postupke (otuda njegova konstantna potreba za deurnim krivcem na koga prebacuje
svoju linu neodgovornost), i
C) Svoje volje kojom bi mogao da se odupre iskuenju, pa zato sada
mora neko drugi (drava) da njega kontrolie.
Ali ovek je ovek upravo onda kada sam preuzima odgovornost za
svoje stanje, kada sam razlikuje dobro od zla u iskuenju, i kada se svojom voljom odupire iskuenju zla. Tada je pravedno da snosi blagoslov
koji je sam dragovoljno izabrao. Nije pravedno da ljudi imaju blagoslov
koji nisu bili voljni uz samoportvovani napor da izaberu.
Postoje trenuci u istoriji kada su pojedini narodi odluivali da se urazume, da porade na sebi, da se iznutra reformiu, i tada nisu imali potrebu za totalitarnim reimom koji e da misli i upravlja umesto njih samih.
159
160
Prokletstvo nacije
OD PROSVEENOSTI KA TOTALITARIZMU
161
162
Prokletstvo nacije
Kada pogledamo nivo porasta kriminala u Engleskoj i Velsu od poetka do kraja XX veka, vidimo da se on poveao ak pedeset puta,
uprkos pokuajima da se obuzda pootravanjem zakonskih regulativa.
Kada ljudi ne pobeuju svoja ivotna iskuenja i ne odrastaju kao
linosti, onda iskuenja pobeuju njih i oni bivaju zadrani na ranijim
fazama odrastanja svoje linosti, gde zatim, kao i mala deca, zavise od
drugih staratelja, iju funkciju u njihovoj neodraslosti sada preuzima na
sebe drava. to su ljudi gori, to je njihova potreba za ulogom drave
vea. Eskalacija ljudskog zla donosi svoj danak u autoritarnosti sistema.
Seksualna revolucija ezdesetih donela je kao posledicu svoje razuzdanosti ne samo optu eskalaciju kriminala, ve i pojavu novih krivinih dela. Stoga su se, posebno u Americi, formirale nove zakonske regulative, a pojedine stare su postale drakonski stroge. Meutim, slabosti
karaktera nisu bile pobeene, ve su strahom od represivnog dravnog
aparata samo sputane u svom izraavanju. Dok je sa jedne strane zapadni svet raspaljivao seksualne strasti ili bar nita nije inio da ih obuzda
i stavi u zdravu funkciju, sa druge strane je represivnim putem suzbijao
njihovo otvoreno i neobuzdano ispoljavanje.
Novoformirano licemerstvo je rezultovalo potrebom za deurnim
krivcima kojima e se kroz sumnjienje i lano moralisanje projektovati
sopstvene potisnute slabosti karaktera. Filip Denkins u svojoj Istoriji Sjedinjenih amerikih drava otkriva rairene elemente autoritarne
svesti koji su posledica svakog represivnog sistema koji ljude navodi na
licemerstvo:
163
164
Prokletstvo nacije
Oko pola veka pre ovih dogaaja opisanih u noveli Riarda Leulina,
Amerikanci su se gnuali ideje o uvoenju policije, ali ih je sedam puta
poveani broj ubistava u vreme pojave irskih imigranata sredinom XIX
veka ipak na to primorao:
Izgledalo je da su Amerikanci neprijateljski raspoloeni prema bilo
kakvoj formi socijalne kontrole, a takoe i prema porezima potrebnim za izdravanje profesionalnih policijskih snaga. (Richard F. Selcer, Civil War America, 1850 to 1875, p. 437)
Imigracija od 1850. do 1855. je dosegla nivo pet puta vii nego dekadu ranije. Veina novih doseljenika bili su siromani katoliki seljaci
ili radnici iz Irske i Nemake, koji su se gomilali u oronulim zgradama velikih gradova. Kriminal i trokovi ivota bili su u porastu.
(James M. McPherson, Battle Cry of Freedom, p. 131)
U urbanim podrujima bilo je gore zbog ... poplave imigranata, naroito iz Irske, Italije i Kine, koji su uveli organizovane bande i organizovani kriminal u glavnim gradovima SAD. (Richard F. Selcer,
Civil War America, 1850 to 1875, p. 438)
165
A sa njime i naelnik prosvete kneevine Srbije, Ljubomir Nenadovi (1826-1895), o svojoj viziji novog oveanstva peva:
Prosveta se blista ka svetlost od zraka,
ni u jednom kraju ja ne vidim mraka.
Svaka glupost pala, svuda je istina.
Jedan hram vidi se, zove se istina.
Srueni idoli sviju ljudskih jada,
jedan presto vidim i tu sedi pravda.
(Ljubomir Nenadovi, Celokupna dela, str. 181)
U nastavku naeg razmiljanja pokuaemo da odgovorimo na pitanje, kako je bilo mogue, u novom veku, bez oslanjanja na politiku
mo, krivini zakon i policiju, radikalno promeniti mentalitet naroda
zapadne Evrope, da su istorijski izvori izmeu XVI i XIX veka mogli
zabeleiti sledee rei:
Mir se nastanio u naem gradu... nema vie svaa, zavisti, licemerstva i nesloge. ... Velikodunost je tako velika da siromasi ne moraju
da prose. Ljudi bratski opominju jedan drugoga, kako Hristos propisuje. Sudske parnice su proterane iz grada, i tu nema ni simonije,
ubistava ili stranakog duha, ve vlada mir i milosre. ... Svuda vidite sretnu i zadovoljnu eljad. Nigde ne vidite pakosti i zavisti. Svak
se raduje tuem dobru, svak saaljeva tuu nesreu. (Urlih Cvingli,
Bernardin Okino, Ljubomir Nenadovi)
166
Prokletstvo nacije
S
OSMI DEO
167
168
Prokletstvo nacije
Kao to vidimo religiozno iskustvo ne samo da ne pomae prosenom zapadnjaku da nadvlada iskuenje hedonizma i kriminala, ve mu
pomae da grei slobodnije i hrabrije nego da je ateista ili agnostik.
Pogledajmo sada kakva je uloga religije na Balkanu. Karakteroloki
problem naroda Balkana je utkan u samu definiciju pojma balkanizacije,
kojim se oznaava stanje rascepkanosti i zaotrenosti sukoba. Kako je
najvee iskuenje stanovnitva zapadnog Balkana sklonost ka meunacionalnim sukobima, proveriemo da li su religiozni ljudi na Balkanu
skloniji pratanju i meunacionalnom pomirenju u odnosu na ateiste i
agnostike.
Istraivanje koje je obelodanio Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, a koje je raeno u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu,
meu pripadnicima pravoslavne, katolike i islamske religije, otkrilo je
da su pripadnici sve tri religije skloniji sukobima i manje spremni na
pratanje i pomirenje u odnosu na ateiste i agnostike. Najgore rezultate
su pokazali oni koji se deklariu kao ubeeni vernici koji prihvataju
sva uenja svoje religije i po njima se ponaaju. Potom slede vernici koji
ne prihvataju ba sve zahteve svoje vere, a najspremniji pratanju i pomirenju jesu ateisti i agnostici. (N. Petrovi, Psiholoke osnove pomirenja,
265, 2005) Psiholog prof. dr. Neboja Petrovi koji je vodio istraivanje,
iznosi zaprepaujue saznanje da oni koji visoko vrednuju religiju, jesu
manje spremni da u protivniku vide ljudsko bie i da mu oproste, nego
oni koji se deklariu kao ateisti ili agnostici. Takoe, istraivanje (donja
shema) koje je radio dr. Jovan okorilo u Hercegovini (Trebinju i Mostaru), otkrilo je vii nivo autoritarnosti kod pripadnika sve tri religije nego
kod ateista. Najautoritarniji su vernici pravoslavne vere, zatim islamske,
i potom katolike, dok su najmanje autoritarni oni koji ne veruju.
169
Dakle, i na Balkanu, religiozni ljudi ne samo to nisu uspeniji u nadvladavaju svog duha mrnje i nepratanja, ve se tom duhu preputaju
hrabrije i slobodnije nego ateisti i agnostici.
Okrenimo se sada ka istoku Evrope i pogledajmo zapaanje o razlici
izmeu ateista i vernika kakvo je u pretprolom veku zabeleio Lav
Tolstoj:
Kao i sada, tako i ranije, javno prihvatanje i ispovedanje pravoslavlja najee se sretalo meu glupim, grubim i pokvarenim ljudima, i
meu onima koji su sebe smatrali veoma znaajnim. Pamet, potenje,
iskrenost, dobrota i moral najee se sreu meu ljudima koji su
priznavali da ne veruju. Ljudi ive onako kako svi ive, a svi ive
po naelima koja ne samo to nemaju nita zajedniko s veronaukom
nego su joj najee oprena. (Lav Nikolajevi Tolstoj, Publicistiki
spisi, str. 55)
170
Prokletstvo nacije
171
kih motiva. Ateista mnogo lake zadrava svest da je pitanje dobra i zla
pitanje njegovih pokretakih motiva, od vernika, koga formalni i povrni religiozni zahtevi odvraaju od svesti da je problem u njegovom sopstvenom srcu. Zato e takvom verniku biti vanije da li radi na crveno
slovo u kalendaru, nego da li ima u srcu gordost, gnevljivost i sebinost.
Ljudi vole da dre pravila koja ne zahtevaju reformu srca i karaktera,
a ijim dranjem mogu sebe da zavaravaju da su ispravni. Takoe, isto
tako ljudi vole i da svoja prijatna oseanja proglaavaju ljubavlju, dok
kvalitet svojih pobuda zanemaruju.
Formalni i povrni religiozni zahtevi e formirati povrni i formalni
nain razmiljanja, pa e se vernik pokajati to je rekao runu re drugom oveku ili to je imao prema njemu negativna oseanja, ali se nee
pokajati to je takav u svom srcu, pa e ostati i dalje sa istim motivima,
istim nepromenjenim karakterom. On e se ak moda svakodnevno
kajati za manifestacije svoje uvreene gordosti, ali se nee pokajati za
samu svoju gordost, ve e je i dalje koristiti kao pokretaku snagu za
svoja dobra dela, udei se i ispovedajui kako nikako ne moe da savlada svoju laku uvredljivost i osvetoljubivost. Kako e u srcu ostati nepokajan za svoje realne slabosti karaktera, zadrae i svoju neistu savest,
a samim tim i svoju zavisnost od institucije koja mu prua psiholoko
razreenje krivice svojim autoritetom i svojim religioznim sistemom.
TREI PROBLEM VEINE RELIGIOZNIH LJUDI
SISTEM UGUENJA SAVESTI
Za razliku od ateista, religiozne osobe imaju u religiji veoma razraen sistem koji im prua psiholoku satisfakciju kada gree i koji ih
oslobaa od oseaja odgovornosti za svoje motive i postupke. Niko me
ne moe ubediti kako se ja ne oseam uzvieno posle ispovesti! izjavljuje vernik, nesvestan da tom potrebom za ispovedanjem upravo otkriva neistu savest zbog svog i dalje nepokajanog greha. Kada u ivotnom
stresu ispolji svoje nepobeene slabosti karaktera, on tada probuene
savesti odlazi u svoj hram, da bi religioznim ritualima i izazvanim pobonim oseanjima uguio svoju savest i svest o potrebi za unutranjom
reformom. On uistinu izlazi iz hrama promenjenih oseanja, ali ne i
promenjenog karaktera, koji e u ivotnim probama opet otkriti svoje
staro lice, i tako opet u krug. Da se zaista pokajao za svoje grehe, imao
bi istu savest, i ne bi imao potrebe za psiholokom satisfakcijom koju
mu prua njegov religiozni sistem.
Sada nam se namee pitanje: Zato religiozni ljudi nisu svesni da ih
njihovo duhovno iskustvo ini gorim od ateista? Odgovor nas upuuje
na etvrti razlog zato su religiozni ljudi gori od ateista i agnostika:
172
Prokletstvo nacije
Konstatovali smo da postoje ukupno etiri razloga zbog kojeg su religiozni ljudi gori od ateista. Ti razlozi su saeto reeno:
1) Zato to svoja dobra dela ine iz loih pobuda: gordosti, sebinog
sentimenta i krivice, umesto iz nesebine ljubavi.
2) Zato to imaju takvu predstavu o dobru i zlu koja ne zahteva da
reformiu svoje pokretake motive, ve ih ona zavarava promenama u
njihovim oseanjima i postupcima.
3) Zato to im kroz razliite rituale i izvore oseanja religiozni sistem
prua umirenje savesti u njihovom nepokajanju, pa mogu slobodnije od
osude savesti da ine zlo, nego oni koje takve mehanizme nemaju.
173
Ateistika ivotna filozofija nije u stanju da reformie motive ljudskog srca. Umesto unutranjeg rada na sebi i svom srcu, ona se oslanja
na spoljane pritiske koji oveka strahom od kazne uvaju da ne ispoljava zlo. Zato je svaki ateistiki poredak obeleen represijom dravnog
aparata koji se mea u svaku poru ljudskog ivljenja da bi tako nadomestio odsustvo line odgovornosti rada na sebi.
Srednjevekovni strah od osvetoljubivog Boga ateizam zamenjuje
strahom od osvete drave, koja umesto svevideim Bojim okom, svojom slubom bezbednosti snima i kontrolie ispravnost ljudskog ponaanja. Kako ateizam nije u stanju da reformie ljudske motive, on prua
samo formalnu promenu ljudske ideologije, pa ono isto zlo koje se ranije
inilo u ime religioznih ideala (dobrote, pravde, itd), sada se ini u ime
ateizma i njegovih ideala (dobrote, pravde, itd).
DRUGI PROBLEM ATEISTIKE FILOZOFIJE
POVRNOST MORALNIH ZAHTEVA
Kako nije u stanju da reformie motive ljudskog srca ateistika ivotna filozofija ima povrne moralne zahteve koji ne ulaze u kvalitet ljudskih pobuda (jer je nemona da ih promeni), ve se zadovoljava time da
ovek svoje slabosti ne izraava na tetu drugog oveka. Kako ne uspeva da iskoreni zlo iz samog ljudskog srca, ateistika ivotna filozofija se
oslanja na ulogu drave, traei od nje da ona obezbedi spoljanji mir i
sigurnost, da bi tako od oveka uklonila iskuenje koje on u svom postojeem stanju nije u stanju da zrelo podnese. Raznim tabuima i zabranama ateistika ideologija i drava uklanjaju povode za meusobne sukobe
(verske, nacionalne u druge razlike), ali ne i samo zlo iz ljudskog srca.
TREI PROBLEM ATEISTIKE FILOZOFIJE
UGUIVANJE GLASA SAVESTI
Iako religiozni trikovi i mehanizmi koji oslobaaju oveka od njegove odgovornosti svakako prevazilaze one koje koriste ateisti, ni sami
ateisti nisu na njih imuni. Pojam religije kao opijuma naroda u ateizmu
jeste adekvatan pojmu opijanja narkoticima, meditacijama, zloupotrebom muzike, filma, video igrica, itd od strane ateista. Pojam ispovedni-
174
Prokletstvo nacije
175
Kult linosti je jasno osporen sledeim primerom kada je Kornelije kleknuo da se pokloni apostolu Petru, bio je zbog toga ukoren:
A kad Petar ae da ue, srete ga Kornelije, i padnuvi na noge
njegove pokloni se. I Petar ga podie govorei: Ustani, i ja sam samo
ovek. (Dela 10,26)
Ako je greh pokloniti se ivom apostolu, kako onda nije greh pokloniti se njegovoj slici ili kipu?
Biblijski Bog se ne otkriva kroz slike i meditaciju, pa zato ne moe
da ima funkciju idola, ve se otkriva razumno kroz karakter, jer ima
funkciju uzora:
A znamo da sin Boji doe i DAO NAM JE RAZUM da poznamo
Boga istinitoga i da budemo u istinitome sinu njegovom Isusu Hristu. (1.Jovanova 5,20)
SISTEM UGUENJA SAVESTI
Sveto pismo ne poznaje rituale i obrede koji imaju svrhu da prue psiholoku satisfakciju ovekovoj neistoj savesti. Ispovedanje je usmereno
na sve one koje smo lino uvredili ili otetili, a ne samo ka svetenicima:
Ispovedajte, dakle, jedan drugom grehe, i molite se Bogu jedan za
drugog. (Jakov 5,16)
176
Prokletstvo nacije
Odnos sa Bogom preko slika i kipova, koji pruaju psiholoku sigurnost, jeste zabranjen zahtevom Druge Boje zapovesti:
Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga to je gore na
nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati
niti im sluiti; (2.Mojsijeva 20,4-5)
Da je oboavanje umrlih preko njihovih slikovnih predstava manipulacija ljudskim slabostima jasno otkrivaju rei mudrog Solomuna:
I dojueranjeg mrtvaca sad ve kao Boga potuje i odredi svojim
podanicima tajne obrede i rtve. One koje ljudi nisu mogli u osobi
njihovoj potovati, jer su predaleko od njih prebivali, pribliavahu
sebi njihovo daleko oblije, te je svetina, ponesena lepotom dela poela pridavati boanske poasti onome koga je nedavno slavila kao
oveka. ... Nas nije zaveo nikakav izum opakih ljudskih sposobnosti, ni jalovo slikarsko delo, ukraeni likovi koji u budalama potiu
udnju te ude za neivim oblijem mrtvoga lika. Ljubitelji su zla i
dostojni takvih nada oni koji ih ine ili ele ili potuju. (Mudrosti
Solomunove 15,4-6)
177
178
Prokletstvo nacije
Najbolja zatita od loeg uticaja religije jeste poznavanje religije Svetog pisma koja raskrinkava sve mehanizme religiozne obmane. Otkrivenje Svetog pisma zapravo uva oveka od njega samog i predstavlja put
izbavljenja od ropstva sopstvenim slabostima karaktera: I poznaete
istinu, i istina e vas izbaviti. (Jovan 8,32) Kada ovek pobedi svoje
grehe i kada zato stekne istu savest, tada ne moe biti izmanipulisan
ni preko svojih slabosti karaktera (sebinosti, gordosti, telesnosti), niti
preko svoje neiste savesti, niti preko potrebe za odricanjem od odgovornosti da misli svojom glavom, jer vie nema razloga da se odrie
zdravog razuma.
179
U srcu svakog oveka postoji vakuum koji jedino Bog moe da ispuni.
(Blez Paskal)
180
Prokletstvo nacije
Svaki ovek, bio on religiozan ili ne, ima mo volje kojom moe da u
veoj ili manjoj meri ostvari eljeno ponaanje pa ak i eljena oseanja.
On bez Boga ima mo da ini dobra i samoportvovana dela, ali nije u
stanju da bez duhovnog iskustva promeni svoje sutinske motive i da
svoja dobra dela ini iz nesebine ljubavi i dobrote, ve e zbog svog
duhovnog nezadovoljstva biti primoran da trai satisfakciju u svojim dobrim delima, to znai da ta dobra dela nee iskreno initi radi drugih,
ve radi sebe i sopstvene satisfakcije.
Prijatna oseanja koja osea dok ini dobro delo e mu biti iskuenje
za njegovu sebinost, predstava o znaaju i vrednosti dobrog dela e biti
iskuenje za njegovu ponositost, a moralna ispravnost njegovog dela e
biti odgovor na potrebe njegove neiste savesti za satisfakcijom. Dakle, i
bez duhovnog iskustva ovek ima sposobnost da formira iskrene i dobre
namere, ali e pobude iz kojih ini dobra dela biti plod sebinog sentimenta, ponositosti i neiste savesti, a ne nesebine ljubavi. Jedini nain
da ovek ne zloupotrebljava i ne oskrnavljuje svoja dobra dela loim
motivima, jeste u tome da njegove duhovne potrebe budu zadovoljene,
pa onda nee u sebi imati nezadovoljstvo koje ga navodi na zloupotrebu
svojih dobrih i plemenitih namera, oseanja i postupaka.
181
182
Prokletstvo nacije
183
Jedini razlog zbog kojeg ovek zaostaje u razvoju svoje linosti jeste njegova fiksacija, uvrivanje i vezivanje za odreene faze razvoja
zato to on zloupotrebljava sposobnosti te faze razvoja traei u njima
svoju satisfakciju. Psiholozi mogu da konstatuju da je osoba fiksirana na
odreenoj fazi razvoja, i da je zato zaostala u razvoju svoje linosti, ali
ne mogu da je oslobode od unutranjeg nezadovoljstva koje dovodi do
njene potrebe za fiksacijom. Oni mogu da jedan izvor fiksacije zamene
drugim, ali ne mogu da oveka oslobode od same potrebe za fiksacijom,
jer ne mogu oveka da oslobode od duhovnog nezadovoljstva koje nastaje zbog njegove odvojenosti od Boga.
184
Prokletstvo nacije
Meutim, autoritet Svetog pisma, koji je uzdigla protestantska reformacija XVI veka, rezultovao je radikalnom promenom karaktera naroda
severne Evrope. Sredinom XIX veka naelnik prosvete kneevine Srbije
pisao je o Nemcima:
Lepa Germanijo! Idealima na koje svi narodi u budunosti glede ti si najblia; vetini tvoga uma i tvojih ruku divi se svet. Tvoj
napredak, to je napredak celog oveanstva. Ti si ono sunce to od
zapada istoku putuje da svetlost donese udaljenim narodima; dok dopiru zraci tvoje prosvete, dotle je videlo. ...
Nemci su poboni, vredni i umereni. Oni ive po onoj poslovici: radi
kao da e doveka iveti, a moli se Bogu kao da e sutra umreti. Nijedan narod ne izobliava sam svoje nedostatke i pogreke tako otro
kao Nemci. Francuz i same svoje pogreke hvali i lepom bojom prevlai. Nemac se i o svojim vrlinama sumnja i o njima skromno govori. Francuz, kada hvali svoj narod, on bira samo lepe rei. Francuska
je sunce na nebu. Englez nigda vam ne hvali svoj narod; dri da mu
nije potrebno dokazivati da je sunce svetlo. Nemac, za svaku nesreu koja postigne njega ili njegovu zemlju, krivi samo sebe. Francuz
svagda obara krivicu na drugoga. Englez ne krivi nikoga, on uti,
kao narod koji ita mnogo Bibliju, nalazi, da su to sve putevi Bojeg
provienja, kojima se mora proi, pa bili oni uglaeni ili trnoviti.
(Ljubomir Nenadovi, Sabrana dela)
U sledeem delu knjige emo objasniti kako je dolo do prosveenosti i radikalne promene karaktera naroda severne Evrope, koji se u
nekoj meri jo uvek primeuju, iako se zapadni svet odrekao principa
prosveenosti koji su ga izvukli iz tame srednjeg veka.
u
DEVETI DEO
185
186
Prokletstvo nacije
BLAGOSLOV PROSVEENOSTI
187
Za razliku od Jovana Lestvinika koji upotrebu razuma i preispitivanje naziva zmijom koje treba da se klonimo, Hristos kae da treba da budemo mudri kao zmije, a to se tie pobuda bezazleni kao golubovi.
Narodna pria o Svetom Savi i Svetom Nikoli govori kako je Sveti Sava poklonio zlatni pehar oveku koji odbio mu prui prenoite,
dok je od oveka, koji mu je velikoduno pruio prenoite, traio da
mu dozvoli da mu ubije sina, na ta je njegov otac pristao ne traei
nikakvo obrazloenje. Na kraju Sveti Sava objanjava Svetom Nikoli
da je prvome stavio otrov u zlatni pehar, te e on da od njega umre,
a da bi ovaj sin, da je ostao u ivotu, postao veliki ubica. Poenta ove,
kao i mnotva slinih pria, ima za svrhu da ljude sasvim oslobodi od
odgovornosti upotrebe razuma i da ih navede na slepu veru i pokornost
crkvenom autoritetu. Odricanjem od razuma crkva je uvala ljude da
ne postanu svesni negativne funkcije religioznog iskustva, koje ljude
ini gorim nego da su nevernici. Ljudska odgovornost je tada uguivana
oprotajnicama i raznim drugim oblicima religioznosti koji nude samo
psiholoku satisfakciju oveku koji grei, i koji svakako nisu potrebni
onome koga odlikuje iskreno pokajanje za greh. Kao pokretaka snaga
za religiozna dela pobuivan je fanatizam zasnovan na strahu, krivici i
drugim motivima samopravedne ljudske prirode.
Protestantizam, autoritetom Svetog pisma, pruio je razlonu kritiku
takvog religioznog izopaenja. Pozvao je ljude na lino razumevanje
boanskih zahteva, a zvanino religiozno verovanje osudio kao suprotnu nauci Svetog pisma i venoj Istini. Misliti svojom glavom je do tada
znailo rizik odlaska na lomau, i naposletku, znailo je rat sa onima
koji ne misle svojom glavom, sa sujevernim mnotvom.
188
Prokletstvo nacije
Na pesnik ura Jaki, povodom godinjice pogubljenja ekog reformatora Jana Husa, opevao je njegovu mueniku smrt, ali i pobedu
njegovih reformatorskih ideja, sledeim reima:
JAN HUS
Na saboru kosnikome
Ima valjda pet stotina
Crnih riza i mantija
Ali nigde vedra lika,
Ve ka ona tuga tiha,
Spustila se pomrina,
Pa se valja kao zmija
Po grudima stanovnika...
Samo one crne zveri,
to avolji apat uju
Samo crni kalueri
Podmuklo se osmejkuju.
Pred njima je borac stari,
Uzor sveta i oveka,
to idejom svoga veka,
I vekova gospodari;
elo mu je bez oblaka,
Mudro oko puno plama,
Gleda decu crnog mraka,
Gleda etu pustinjaka,
U tim crnim mantijama...
Zvali ste me da poreem
Svojom krvlju to sam piso,
Mojim noem da preseem
Od pomisli prvu miso;
Da se klanjam nemoj slici,
Koju ne znam niti ujem
I u njojzi varalici!
Hrista Boga da potujem!...
189
190
Prokletstvo nacije
Da bi ovek pobedio iskuenja spoljnih pritisaka, morao da je ue u borbu protiv slabosti sopstvenog karaktera (sebinosti, sujete...), i u borbu
protiv sopstvenog autoritarnog naina razmiljanja (da gleda smisao ideje, a ne stav veine prema
njoj, itd). A kada se takav proces borbe rairio na
veliko mnotvo, kada je proizveo otrenjenje veeg dela naroda, on nije mogao da ne donese svoj
blagoslov na svakom planu drutva.
Sredinom XIX veka, naelnik prosvete kneevine Srbije i sin Prote Mateje, Ljubomir Nenadovi, opisuje tu promenu sledeim reima:
Za nekoliko kratkih vekova Nemci su udesa uinili, pretvorili su u
pravi raj svoju zemlju, o kojoj su Rimljani kao o nekom Sibiru govorili; podigli su industriju, reformisali rimsku veru, stvorili su kole,
nauke, zakone, slobodu, i pravom prosvetom prosvetili su sredinu
Evrope. ... U predelima odakle su izali apostoli u otaastvu Isusa
Hrista, caruju mrak i sujeverstvo, a na severu nemaki pastor pred
okupljenim narodom razlae hriansku ljubav i tumai evaneoske
rei onako kako treba da uju i razumeju ljudi koji ljube pravu istinu
i koji tee sve daljem napretku i prosveenju svoga razuma.
Reformacija je ukinula autoritete koji su putem straha i krivice preuzimali pravo na sebe da misle i odluuju umesto ovekove sopstvene
savesti, osvedoila je ljude o sopstvenu odgovornost za sopstvene postupke, i navela ih da sami koriste razum u samoanalizi kvaliteta sopstvenih motiva i postupaka. Ljudski um, osloboen od stega nametnutog
jednoumlja i krivice, oslobodio se u svojoj kreativnosti. Srca reformisanog karaktera donela su svoje plodove kroz dela privrednog, naunog,
i kulturnog preporoda. Probuena svest o linoj odgovornosti u razumevanju istine i pokoravanju njenim principima na nivou srca i pobuda, rezultovala je promenom karaktera itavog tadanjeg protestantskog
sveta. Ratoborni veani postali su miroljubivi i krotki. vajcarski reformator Cvingli je pisao:
Mir se nastanio u naem gradu... nema vie svaa, zavisti, licemerstva i nesloge. Odakle moe doi takav sklad, ako ne od Gospoda i
od nae doktrine koja nas ispunjava rodovima mira i pobonosti?
(James A. Wylie, The History of Protestantism, Published by Hartland Publications, 2003, pg 496)
191
192
Prokletstvo nacije
Krajem XIX veka istraivanja su otkrila postojanje oiglednih razlika ne samo izmeu protestantskih i katolikih drava ve i izmeu
protestantskih i katolikih vernika unutar istih drava i gradova.
Na primer, u stanovnitvu nemakog grada Badena godine 1895. bilo
je 37,0% protestanata, 61,3% katolika, i 1,5% Jevreja. Ali je konfesionalnost uenika u kolama iznad osnovnih, koje se ne moraju obavezno
pohaati, izgledala 1885-1891 ovako: Uenika realnih gimnazija je bilo:
69% protestanata, 31% katolika, i 9% Jevreja. Uenika viih graanskih
kola je bilo: 51% protestanata, 37% katolika, i 12% Jevreja. Itd.
Takoe, godine 1895. u Badenu je prikupljen porez na kapital: na
svakih 1000 protestanata 954.060 maraka, na svakih 1000 katolika
589.000 maraka, dok je na 1000 Jevreja prikupljen porez iznosio preko
4.000.000 maraka.
Samodisciplina, potenje, urednost, istota i averzija prema jednostavnim zadovoljstvima pratili su protestante zajedno sa njihovim uspehom u neverovatno brzom i uspenom sticanju kapitala. Filozof Maks
Veber (1864-1920) je pokuavao da objasni zato su protestanti pokazivali takvu prednost u odnosu na katolike u pribavljanju ekonomskog
kapitala, dok su istovremeno pokazivali skroman interes ka njegovoj
potronji. Primetio je da se takav uspeh protestantskog kapitalizma ne
moe objasniti ni visokim ni niskim nadnicama, niti bilo kojim drugim
spoljnim faktorom koji ga neposredno izaziva, te da je on svakako u
sadraju njihove religije.
193
194
Prokletstvo nacije
rovatnom redu. Kameni ugalj gori u svom ognjitu i ruiasta vatrica raduje ljudsko oko. Domaica se osmehnu prijatno, a ja rekoh:
Izgled francuske kuhinje vrlo esto kvari apetit, izgled vae kuhinje
ga razbuktava. Koliko ljudi! I kakva poslovnost! Uz sve to kakav
red! Sve odie zadovoljstvom, i mada nema raskoi, postoji izobilje.
Od Duvra do Londona, nema niega to bi pomutilo taj utisak, to bi
podsealo na ljudsko siromatvo. ... Ako se veliina i lepota sastoje
od ogromnih zdanja koje se, slino granitnim liticama, gordo uzdiu
uvis ka nebu, onda London sigurno nije takav. Obiavi 20, 30 najboljih ulica, ja ne ugledah nikakve velelepne palate, pa ak ni ogromne
zgrade. Ali dugake iroke, lepo poploane ulice, krupnim kamenjem ukraena peaka zona, vrata kua sainjena od drveta crvene
boje, namazana voskom, koje se blistave cakle kao ogledala, itav
niz fenjera sa obe strane ulice, lepi skverovi na kojima su ili statue ili
neki drugi istorijski spomenici, zatim bogati izlozi u kojima se kroz
staklo jo sa ulice vidi mnotvo raznovrsne robe. istoa zavidna,
urednost u odevanju i onih najjednostavnijih itelja, opte blagostanje svugde i u svemu. Sve to ini sliku neopisivo prijatnu, i vi samo
uzvikujete: London je divan! Kakva razlika od Pariza! Tamo je i
veliina i runoa, a ovde je jednostavnost sa zadivljujuom istoom. U Parizu je rasko i siromatvo, uvek u venoj suprotnosti, a
ovde jednakost opteg izobilja; tamo su palate iz kojih izlaze bledi
ljudi, u ritama i dronjcima, a ovde iz malih ciglenih kuica izlaze
zdravi i zadovoljni ljudi sa plemenitim i smirenim izgledom i lord
i zanatlija isto odeveni i skoro bez ikakvih razlika; tamo napuderisani, nakinureni ljudi se voze u velianstvenim fijakerima, a ovde
se svi voze u lepim koijama upregnutim sa dva gorda konja. Tamo
je blato i mrana tesnoa, a ovde je suvo i glatko svuda gde je svetli
prostor bez obzira na guve. ... Onaj ko vam kae: Buni London!
budite sigurni da ga nikad u ivotu nije ni video. Da, ima mnogo
stanovnika, ali je zato zauujue tih grad, ne samo u poreenju sa
Parizom, ve ak i sa Moskvom. ...
ene u Londonu su vrlo lepe, odevaju se vrlo jednostavno i ljupko,
sve su bez pudera i minke, sa eirima graciozno kreiranim. ...
Jo nisam nikog posetio u Londonu, nisam jo ni razmenio novac u
banci, ali ve sam u Vestminsteru uo Hendlov oratorijum Mesiju
pa sam za ulaznicu dao poslednji sitni. Kakva velianstvena harmonija! Kakve dirljive arije! Moni horovi! ... Plakao sam od ushienja
dok je Meri pevala ariju o Hristu: Bio je ovek bola, upoznat sa
tugom, Ko je car slave?, Gospod nad vojskama, Ja znam da je
iv moj Iskupitelj. ...
195
Slika dobrih naravi i porodine sree najvie me ushiuju u engleskim selima, gde sad ive mnogi imuni stanovnici Londona koji
celo leto tamo borave. Svake nedelje poseujem neku od seoskih crkava i sluam moralne jasne propovedi i gledam mirna lica oeva i
supruga koji se svi usrdno mole Svevinjem, i mole, ini se, da im
Bog sauva ono to ve imaju.
U crkvi su loe i u svakoj sedi posebna, vredna panje, porodica.
Majke su sa decom, i ja nigde nisam video takvu divnu decu kao
ovde. ... Iz crkve svaka porodica ide u svoj vrt koji razigranoj mati
lii barem na kutak Miltonova Edema, ali u tom vrtu na svu sreu,
nema zmije kuaa, ve mila domaica to ruku pod ruku eta sa
muem svojim, a ne sa drugim nekim lepotanom. Jednom reju, ovde
e svaki neenja da uzdahne, gledajui lepotu i sreu dece, i skromne
i potene, lepo vaspitane ene. Da, drugovi moji, ovde su ene skromne i potene, pa prema tome i muevi su sreni. Ovde brani parovi
ive za sebe, a ne za svet. Ja govorim o ljudima srednjeg stalea.
Uostalom, i sami lordovi engleski i lordice ne ive drugaije, raskonije od njih za razliku od naeg visokog drutva. Engleskinje su,
naprotiv, vaspitane u duhu domainskog ivota sa dobrim osobinama
supruge, majke, koja svoju duu ukraava onim navikama i sklonostima koje e je uvati od dosade i samoe, pa jedan ovek za onog
drugog predstavlja dragoceno blago.
Na najvei prosvetitelj Dositej Obradovi, takoe je koraao ulicama Londona toga vremena, oduevljen narodom iji prosveen duh i
karakter vie nikada nije mogao da zaboravi. Slino ruskom putopiscu
Karamzinu, koji je izjavio da mu se ini da je kroio u neki drugi svet, i
sam Dositej svoj utisak o toj prosveenoj zemlji iskazuje slinim reima:
I sam sam se sebi krstio i udio u kakav me je blaeni as mila mati
moja zaela. Gdi sam ja ovo sad? Ko li sam ja? injae mi se kao da
sam se iznova u nekakav novi svet rodio.
Slino Karamzinovom opisu Engleskinja, koje se ne ukraavaju puderom i minkom ve plemenitou svoga karaktera, i Dositej biva oduevljen njihovim poniznim izgledom i srdanim duhom:
Ta i po drugim zemljama ima lepotica, ali su svuda one veim delom ponosite, pa kada ih ovek vidi da se gorde i visoko o sebi misle,
ne mari za njih i kae: neka idu svojim putem. Al evo uda ovde, jer
one niti mare, niti misle, niti znaju da su prekrasne, nego gledaju na
svakoga s takvim prirodnim i prostosrdanim oima, a u isto vreme
s otvorenim prijateljskim i blagim licem, ba kao da ga odavno poznaju.
196
Prokletstvo nacije
Bogdan Popovi, u svojoj raspravi ta Srbi imaju da naue od Engleza, uporeujui nas i Engleze, od svih engleskih osobina najvie je
preporuio englesku dobrotu. Pri tom je imao u vidu da je Srbin za
onoga koga voli u stanju uiniti vie od Engleza, ali da Englez ini dobro i za onoga koga ne voli, kada ga vidi u nevolji. Zapravo, na ovek
je najee pokrenut na dobrotu motivom da ostavi utisak kod drugih
ljudi, i da bi, stekavi tako odobravanje i hvalu, zadovoljio svoju sujetu.
Prirodno mu nije stalo da uini dobro delo osobi do ijeg miljenja i
uvaavanja ne mari, dok za razliku od njega, prosveen ovek ne gleda
ko je ko, ve pomae svakome ko je u njegovoj sferi uticaja, pa makar
se radilo i o osobi koju na ovek ne bi smatrao vrednom panje i ljubavi. Takvu dobrotu, kao posledicu nekadanje reformacije, do skora su
u velikoj meri sauvali narodi severne Evrope, pa samim tim i Englezi.
197
198
Prokletstvo nacije
na, ali jeste greh ako ubije brata u Izraelu? Nije greh ako ne odri re
datu paganinu. Zato je pljakanje (to ine lihvarenjem) od paganina,
u stvari sluba Bogu. A oni su gospodari sveta, a mi njihove sluge
da, njihova stoka! Ako neko misli da govorim previe ja kaem da
govorim premalo! Jer vidim kako u spisima proklinju nas goje i kako
nam u kolama i molitvi ele sve najgore. Oni nas pljakaju uz pomo
lihvarenja i, kad god mogu, varaju nas... Burgenzis, koji je bio veoma
ueni rabin meu njima i koji je milou Bojom postao hrianin
(to se retko dogaa), veoma je uznemiren zbog injenice da oni u
(svojim verskim) kolama tako grozno proklinju nas hriane (to i
Lira takoe pie) i iz toga izvodi zakljuak da oni nikako ne mogu
da budu narod Boji. (Martin Luter, O Jevrejima i njihovim laima)
Uprkos ovim reima, nigde drugde na zemljinoj kugli Jevreji nisu
nali bolje i sigurnije utoite nego u protestantskim zemljama, jer su
ti pozivi Martina Lutera ubrzo bili osporeni a dekreti poniteni kao suprotni evaneoskom duhu tadanjeg protestantizma. Voa nemakih Jevreja je uspeo da pomou miljenja hrianskih teologa, te na osnovu
vlastitih dokaza, izdejstvuje ponitenje znaajnog broja protivjevrejskih
dekreta u ovoj protestantskoj zemlji, ak uprkos Luterovim savetima
(arl Etinger, Istorija jevrejskog naroda, str. 287). Kada ljudi imaju ljubav u
svojim srcima, tada im nije problem da vole druge, iako se sa njima ne
slau, iako ne odobravaju njihove postupke. Jevreji su uskoro poeli da
zauzimaju visoke pozicije u protestantskim zemljama:
Na ulicama jevrejske etvrti sedamnaestovekovnog Amsterdama
mogao se sresti svojevremeni katoliki ispovednik sa panskog kraljevskog dvora koji je postao jevrejski nauenjak ili trgovac, te bivi panski ministar ili vojskovoa koji je postao stareina jevrejske
optine i deoniar brodarskog drutva koje alje svoje lae za Novi
Svet. U trgovini dragim kamenjem, koja se razvila na amsterdamskoj pijaci, holandski Jevreji vodili su poslove zajedno sa nemakim.
Meu holandskim Jevrejima bilo je nekoliko krupnih obrtnika; godine 1688 jedan od jevrejskih bankara dao je Viljemu III Orlanskom,
vladaru Nizozemske beskamatni zajam od dva miliona goldena. Jevreji su se mogli nai i meu dioniarima holandske Istono indijske
kompanije; krajem XVII veka u njihovim rukama nalazila se priblino etvrtina svih akcija ovoga drutva. U Holandiji skoro da nije bilo
trgovake grane u kojoj Jevreji nisu sudelovali ivo i uspeno. Poto
je holandska vlada 1619. godine i zvanino priznala postojanje jevrejske optine u zemlji, tamonji su Jevreji, prvi u Evropi, u pravima
privreivanja i na privatnu svojinu bili izjednaeni sa drugim podanicima, te su iveli u dobrosusedskim odnosima sa svojim hrian-
199
200
Prokletstvo nacije
NADA PROSVETITELJSTVA
201
202
Prokletstvo nacije
Vi moje nauke primiste, posluaste, i ... Bog vam dade sreu... Molih
vas da kuluk i praviteljstvo postavite, ... da praviteljstvo narodom
vlada i da narodna ela upravlja, a kuluk da zle ljude fata i na sud
dovodi, kako to se u cijeli svijet ini, jer bez toga ne mogae bit ni
slava ni sloboda vaa utvrena, ni dugovjeka. I vi tako iniste.
Nastade dakle zakonik meu vama, nastade sud i pravda, mir i tiina, vrijeme sreno i blaeno, radost i veselje za dobre i bogobojazne
ljude i nejaku siroma i sirotinju, prestade samodovoljstvo, prestade
domaa rat i krvoprolie. ... Putnik mirno putovae, trgovac slobodno
trgovae, rabotnik svoju rabotu veselo rabotae i oban svoju stoku
bez straha pasijae i Bogom blagoslovena tiina na sve strane prebivae.
No budui vam milije zlo nego dobro, ne mogaste praviteljstvo meu
sobom trpjeti, elei da se opet na obina vaa zla i samovoljna djela
povratite i da jedan drugome krv pijete.
Ne bi vam ugodno, da vas ljudi od svijeta poituju dobrim i potenim
narodom, kako sam pree reka, da vam budu tui gradovi i pazari
otvoreni, i da imate uvaavanje kako i ostali narodi evropejski, nego
je vam drae i milije, da vas nazivaju zlim, bezakonim i samovoljnim
narodom, da stime i pristupita nigdje nemate i da vas eraju kako
hajduke i razbojnike.
Vi ste od svakoga cara i kralja voljni i slobodni, da vi niko ne zapovijeda; no nijeste jedan od drugoga; vi slobodu svoju ne poznajete i
poznati je ne hoete; vama je protivno sve to je Bogu i potenim ljudima ugodno; vi ste od Boga odstupili i sasvim strah Boji izgubili;
vi ne nahodite dobra i potenja ni u em, nako u svoje zlo i bezakono
samovoljstvo i vi ne imate viijeh zlotvora od samijeh sebe i vama
niko nita ne ini bez vae zaevice.
Ja vas zaludu u sve vrijeme mojega meu vama vladiestvovanja uih
i nastavljah na sve ono to mogae sluit na vau korist i potenje, i
zaludu se toliko sile vremena trudih, ne tedei ni ivota ni imjenija
mojega za vae opte narodno dobro. Da sam to inio za koji drago
ostali narod od svijeta, on bi mi blagodario i ja bih meu njim sreno
i veselo ivio i moje bi ime u ljubavi onoga naroda vjeno ostanulo,
a meu vama je moje srdce od vaeg zloinstva uvehlo i starost moja
oskorbljena, da poivala i radosti nigda nemam. ... (Vladika Petar Prvi
Petrovi, Poslanica Crnogorcima i Branima, Cetinje 1825)
203
204
Prokletstvo nacije
205
Kod Dositeja Obradovia je zanimljiva pojava kako se njegova intimna priroda, njegov karakter, poklapa sa idejama koje je propovedao
i sa knjigama koje je pisao. Kao retko u kom sluaju, izmeu pisca i
dela postoji puna saglasnost. Iako je ispovedao jeretike ideje i udarao na tolike predrasude, tradicije i interese, Dositej je dosta dobro
proao kroza ivot, zahvaljujui svojoj pitomoj i krotkoj dui, jer je
bio ljubazan, pristupaan i prilagodljiv ovek, stvoren da ivi meu
ljudima i da im se dopadne. Jovan Suboti mu je pevao u jednom
natpisu 1858 godine:
Ceo ti je ivot bezlobno i sladko detinjstvo. ... Tako ljubazan i sladak, sa jednom tako filozofskom blagou prema ljudima, on e proi toliki svet, provesti gotovo sedamdeset godina, iveti u jednom
burnom dobu, a ne e sresti ravih ljudi i velikih neprijatelja. On se
ispoveda: Po vioj asti savren uzrok sam imao s ljudima s kojima
sam ivio zadovoljan biti, pripisujui to skromno njihovoj dobroti,
dok je uzrok bio njegova lina dobrota, njegovo jako razvijeno socijalno oseanje i ovekoljubivost. ...
On ne prima laskanja, i 1790 pie jednom svom velikom potovaocu:
A to mi velite da su vam moja pisma milija nego svi carski erariumi, to su rei u vetar, i morao bi ko punu glavu vetra imati, pa da im
veruje. ... Ako je bilo oveka koji je u to vreme mogao igrati neku
ulogu, to je ovaj ovek, koji je vie video i vie znao no i jedan ivi
Srbin, i koji je imao potovalaca koji su ili do oboavanja. 1808, vojvoda Petar Moler mu laskavo pie da bi voleo da ga vidi lino, a Dositej mu sasvim trezveno odgovara: S moje strane ja bi pametniji bio
da se uvam i ne dam da me gdi vidite, zato ja kroz to ne samo ne bi
nita dobio, nego bi mnogo tetovao i izgubio. A kako to? Evo kako.
Dok me ne vidite, Bog zna ta o meni mislite: da sam nekakav veliki
ovek, da mi se na elu, na nosu, na svem telu i na samim haljinama
neki znaci nauke i mudrosti vide i poznaju, i kad bi me videli, mogli
bi glasno, kao i mnogi drugi rei: Ho! Meer to li je onaj o kome sam
ja udesa metao i sebi predstavljao.
206
Prokletstvo nacije
207
izvora svetlosti i ivota: ono je tu ideju - koja je bila karakteristina za gotovo sve pagane i sve prehrianske kulture - preobrazila u
otkrivenje svoje vere u Hrista. (Aleksandar meman, Tajne praznika)
Meutim, pagani su u hrianstvu nali samo novi izgovor za svoje
staro idolopoklonstvo. Svi oni mehanizmi (uguivanje neiste savesti, pobuivanje fanatizma, povrni moralni zahtevi, odricanje od
zdravog razuma) zbog kojih smo objasnili da su religiozni ljudi u
proseku gori od ateista, sada su nastavili da funkcioniu pod formom
hrianstva. Dositej Obradovi govori o tom duhovnom otpadnitvu
hrianske nauke sledeim reima:
Zato da ne poznadu da u svetkovanju tolikih svetaca ni jedna dlaka
pravoslavlja ne stoji? Zato da im se ne kae da su ove stvari izmiljene est i sedam stotina godina posle Spasitelja Hrista i apostola? ...
Kad su Grci i Latini od Hristovih apostola primili hrianski zakon,
onda nije bilo ni asnoga drveta, ni ikona, ni svetih telesa, ni motiju,
ni kostiju, ni kanona, ni irmosa, ni tropara nikakva. Za sve to blaeni
i sveti apostoli ni rei ni slova niti su znali niti mislili. ...
Ljudi smo razumni, umom i razumom od Boga obdareni, a pri tome
imamo u rukama jevanelje Hristovo i apostolske nauke: zato je
dakle potrebno da nas drugi vuku za nos? ... Evi ti politika! Istinu
za atar oveanski sakrivati i svetli razum gasiti na veliku i venu
tetu dobroga i bezlobivoga i za samu prostotu u neznanstvu svojeg
sujevernoga naroda!
ta misli, zato su drugo Hrista raspeli i ubili? Nizato drugo. Nego
zato to je hteo narodu oi otvoriti i pokazati ta je isto pravoverje
a ta je sujeverje.
Ljubomir Nenadovi takoe opisuje sukob izmeu sujeverja i razumne vere, izmeu paganstva i povratka izvornom jevanelju:
Rim, kad je postao nemoan da silom grabi, on otima; kao bolestan
lav, pretvori se u samu blagost i dobrotu, pretvori se u svetinju. Kad
vidi da mu se uzalud protiv hrianstva boriti, pretvori se u najeeg
hrianina: prelije Jupiterovu statuu u kip svetoga Petra, koga je on
na krst raspeo. ... Cvingli u Cirihu, Heler i Manuel u Bernu, Faler i
Kalvin u enevi, i mnogi drugi zauzmu se da dovedu svoju crkvu na
pravije jevanelske istine, koje su, kroz tolike godine, mnogim dodacima zavijene ili izopaene bile. ... Oko dva miliona dua to ivi u
vajcarskoj, vie od polovine protestantske su vere. U ovim kantonima to su blie Italiji i to su po velikim planinama, gde prosveta tee
prodire, ostali su isti katolici. ... To je mala varoica, izgleda kao
kakvo selo, ima svega tri hiljade stanovnika, ali je glavno mesto svo-
208
Prokletstvo nacije
Prosvetiteljski duh i antiautoritarnost proimaju i jevrejski Stari zavet. U njemu itamo kako Jevreji nisu smeli da imaju cara, ali ako su
ba izriito eleli da ga imaju, caru su bili postavljeni uslovi, da ne sme
da ima mnogo ena, niti srebra i zlata, itd. A taj zakon za cara je sam
car u pisanoj formi morao stalno da dri kod sebe i da ga ita dok je
iv, uz vrlo razumno objanjenje da se ne bi podiglo srce njegovo
209
210
Prokletstvo nacije
DESETI DEO
PROKLETSTVO NACIJE
Prokletstvo nacije
211
212
Prokletstvo nacije
ide po misli srca svojega govore: Nee doi na vas zlo! ... Da su stajali u
mom veu, tada bi kazivali moje rei narodu mojemu, i odvraali bi ih s
puta njihova zloga i od zloe dela njihovih. (Jeremija 23,14.17.22)
Ovi ljudi usnama me potuju, a srce njihovo daleko stoji od mene,
no zaludu me potuju uei naukama, zapovestima ljudskim. Jer ostaviste zapovesti Boje, a drite obiaje ljudske. Ostaviste ono to je najpretenije u zakonu: pravdu, milost i veru. Koji god govori: poznajem
ga, a zapovesti njegove ne dri, laa je, i u njemu istine nema. Jer je ovo
ljubav Boja da zapovesti njegove drimo. (Marko 7,68; Matej 23,23;
1.Jovanova 2,4;5,3)
Da hodimo poteno kao po danu: ne u deranju i pijanstvu, ne u
kurvarstvu i neistoti, ne u svaanju i zavisti; nego se obucite u Gospoda vaega Isusa Hrista; i telu ne ugaajte po eljama. Gospode, ko
moe sedeti u senici tvojoj? Ko moe nastavati na svetoj gori tvojoj? Ko
hodi bez mane, tvori pravdu i govori istinu iz srca svojega, ko ne opada
jezikom svojim, ne ini drugome zla, i ne rui blinjega svojega. Ko ne
daje srebra svojega na dobit, i ne prima mita na pravoga. (Rimljanima
13,13-14; Psalam 15,1-3.5)
Ne udi se to ti rekoh: Valja vam se nanovo roditi! (Jovan 3,7)
KAKO OSTVARITI TAKAV KARAKTER?
Moe li Etiopljanin promeniti kou svoju, ili ris are svoje? Moete
li vi initi dobro, nauivi se initi zlo? (Jeremija 13,23)
Ja nesreni ovek! Ko e me izbaviti od tela smrti ove?
Pogledajte u mene i spaete se svi krajevi zemaljski, jer sam ja Bog
i nema drugoga. (Rimljanima 7,24; Isaija 45,22)
Ali, kad se pokaza milost Boga, Spasitelja naega i ljubav njegova
prema ljudima, on nas spase, ne zbog dela pravednih koje bismo mi uinili, nego po svome milosru i to krtenjem preporoenja i obnovljenjem
po Duhu Svetome. (Titu 3,4-5)
Ja u vas oistiti od svih neistota vaih i od svih gadnih bogova
vaih. I dau vam novo srce, i nov u duh metnuti u vas, i izvadiu
kameno srce iz tela vaega, i dau vam srce mesno. I duh svoj metnuu
u vas, i uiniu da hodite po mojim uredbama i zakone moje da drite
i izvrujete. I biete mi narod i ja u vam biti Bog. (Jezekilj 36,25-28)
KOGA E SVE SNAI PROKLETSTVO ZBOG GREHA?
Tuie zemlja i opasti, iznemoi e vasiljena; iznemoi e glavari naroda zemaljskog. Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim,
jer prestupie zakone, izmenie uredbe, raskidoe zavet veni. Jer e
ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i bie gladi i pomori, i zemlja
e se tresti po svetu. (Isaija 24,4-5; Matej 24,7)
Prokletstvo nacije
213
214
Prokletstvo nacije
Kada na kraju istorije grenog ljudskog roda sam Bog bude unitio
zlo, tada e se zapevati ova pesma:
ta? Zar nestade tiranina? Nema vie robovanja?
Slomi Gospod tap bezbonicima, palicu vladarima ...
Sva zemlja poiva i mirna je; pevaju iza glasa. Vesele se s tebe i jele
i kedri livanski govorei: Otkako si pao ne dolazi niko da nas see! ...
(Isaija 14,5-8)
A u vreme tih careva Bog e nebeski podignuti carstvo koje se doveka nee rasuti, i to se carstvo nee ostaviti drugome narodu; ono e
satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo e stajati doveka. (Danilo 2,44)
PROKLETSTVO NACIJE
Prokletstvo nacije
215
216
Prokletstvo nacije
(Psalam 135,15-18)
jula 2002.)
Na narod vie ljubi umrle pretke, nego ive ljude oko sebe! Mrtvi su
manje zahtevni nego ivi.
Na narod vie voli srpske zemlje nego Srbe izbeglice, koji su nam
odande doli i zakucali na kuna vrata da bi nam pokazali koliko je
naa ljubav prema njima bila licemerna.
Kad god bismo stvari, zemlju ili bilo ta drugo osim samog Boga inili svetijim od ljudi, i tako padali u idolopoklonstvo, nevolja bi se obruavala na nae idole, i tako nam jasno pokazivala tako njihovu nemo da
spasu sami sebe, a kamo li nas kao ljude:
Kao to posuda kojom se ovek slui postaje beskorisna kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima.
Oi su im pune praine to je diu noge onih koji ulaze. ... Ako ljude
pogodi rat ili nevolja, svetenici se meusobno savetuju gde da se s
njima sakriju; kako ne uvideti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne
mogu izbaviti od rata i od nevolja? ...
Ne mogu se odbraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika, ... Bolja su i
vrata u kui koja uvaju ono to je u njoj, nego lani bogovi. (Pismo
Jeremije proroka, apokrif Varuh 6,15-23)
Prokletstvo nacije
217
Sluge! Budite pokorni sa svakim strahom gospodarima ne samo dobrima i krotkima, nego i zlima. Jer je ovo ugodno pred Bogom, ako
Boga radi podnese ko alosti, stradajui na pravdi. (1.Petrova 2,18-19)
Potovanje autoriteta predstavlja iskuenje onima koji su bez potovanja, koji su oholi i buntovni. Blagoslov potovanja je da ti se produe
dani na zemlji, a prokletstvo za nepotovanje je gubitak blagoslova,
dakle skraenje dana ivota na zemlji, putem raznih nevolja. Takvo prokletstvo je svrhovito jer navodi oveka da postane svestan svoje buntovnosti prema autoritetima, koje inae ne bi bio svestan u normalnim uslovima. Kako nas kao naciju odlikuje
gordost, oholost i buntovnost, normalno je i oekivati da e nas snalaziti nevolje koje e provocirati te
nae slabosti. Na alost, mi nevolje
esto i sami nepotrebno izazivamo.
U susednim zemljama prisustvo
stranog okupatora ne izaziva takvu
reakciju, dok mi sami dodajemo
ulje na vatru. Setimo se 27. marta. 1941. godine. Zbog iste gordosti
smo odbacili Trojni pakt koji je sa nama bio uspostavljen pod neverovatnim uslovima: Jugoslavija je pristupila paktu triju sila pod uslovom da
za sve vreme trajanja rata Nemaka i Italija ne trae prelaz niti prevoz
svojih trupa preko jugoslovenske teritorije. (Politika, 25. Mart, 1941.)
Ali, naa molitva je tada bila Bolje grob nego rob, Bolje rat nego
pakt. Tom molitvom smo se molili mnogo iskrenije nego molitvom
Oe nas koju smo formalno ponavljali. Nau iskrenu molitvu je avo
uo i vrlo brzo je usliio. Doao je rat i vrlo brzo pakt. Postali smo i robovi, a mnogi su zavrili u grobovima. Kroz celu istoriju stalno imamo
isto iskustvo, iz koga nikako ne elimo da primimo pouku:
1) Prvo nam sotona prui prividan uspeh u sukobu: uspean poetak kosovskog boja, uspean poetak prvog srpskog ustanka, uspena
odbrana poetkom prvog svetskog rata, uspean 27. mart, uspeno oslobaanje srpskih zemalja po Balkanu, uspeno oboren nevidljiv NATO
avion, i sl.
2) Nepoljuljan uspeh dugo vremena pothranjuje nae veliko i gordo
Ja, i to onoliko dugo koliko je dovoljno da:
3) Onda kada na nas neprijatelj navali u svojoj punoj snazi mi vie
nemamo snage da se ponizimo i priznamo poraz, ili da pristanemo na
bilo kakav kompromis jer bi time ponizili svoje gordo Ja. Tada zbog
poraza prvog srpskog ustanka (koji nije morao da ustane protiv turske
218
Prokletstvo nacije
vlasti, ve samo protiv dahija) Srbija biva desetkovana. Tada zbog povlaenja srpske vojske preko Albanije takoe bivamo desetkovani, jer
smo bili isuvie gordi da priznamo kapitulaciju. Tada bivamo gordi da
pristanemo na kompromisna reenja tokom poslednjeg rata (plan Z-4 je
pruao Srbima u Hrvatskoj dravu u dravi), i bivaju nam uskraena
i ona prava koja smo mogli da imamo da smo pristali na kompromis.
Pristali smo na boravak NATO-a na Kosovu, ali tek teko ponieni i
osakaeni, zato to nismo hteli da se ponizimo kada je to trebalo. Na
kraju svih tragedija mi smo uvek pristajali na kompromis, to znai da
su one rtve u meuvremenu bile nepotrebne, ili potrebne samo da zadovolje nae veliko Ja.
Istorija nas ui: nikada samom inatskom borbom nismo izvojevali
slobodu ona je uvek dola kao plod kompromisa ili neke intervencije
sa strane. A onu slobodu i nacionalna prava koja bismo ratom na kratko
i ostvarili, u miru bismo vrlo brzo izgubili. Bog nikada nije mogao niti
e moi da blagoslovi delo koje je pokrenuto povreenim ponosom, oholou i buntovnou. No, esto ujemo pitanja:
Zar treba da budemo kao neke druge nacije koje radosno sa cveem doekuju svoje okupatore? Da li treba da se poklonimo Americi i
NATO-u da bismo im pokazali hriansku ljubav i potovanje?
Da bismo shvatili odgovor na ova pitanja treba da napravimo razliku izmeu potovanja oveka i potovanja principa. Jedno je potovati
grenika, a drugo potovati greh. Jedno je voleti zabludelog, a drugo voleti zabludu. Koji su gresi i zablude Amerike i Novog Svetskog Poretka?
Najvei greh Amerike je greh materijalizma, gde materijalne vrednosti nisu sredstvo sluenja drugome, nego su krajnji cilj kome slui
svaki ovek. Greh moi i prisile je greh Novog Svetskog Poretka koji
politikim, simptomatskim reenjima eli da ostvari mir i jedinstvo oveanstva. Amerika muzika i umetnost, grena zadovoljstva, sebinost
i materijalizam, nisu li postali i nai gresi? Nisu li nai ljudi pretekli
Zapad u gotovo svim vrstama zloina? U nordijskim zemljama severne
Evrope, sve do pojave Jugoslovena, razni proizvodi su se prodavali na
trgovima i ulicama bez prodavaca. Prisila i totalitarna reenja koja sami
primenjujemo na lokalnom planu, nisu li identina i jo gora od onih
koja na globalnom planu zastupa NATO?!
Na alost, mi smo se Americi i principima Novog Svetskog Poretka
jo odavno poklonili. Oni samo trae da im se mi sada poklonimo i
formalno. Da li emo im se odupreti kada smo na njihovom terenu?
Hoe li Bog blagosloviti na bunt protiv formalnog poklanjanja Novom
svetskom poretku?
Prokletstvo nacije
219
220
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
221
pokazivao revnost ali bez naglosti, doslednost bez tvrdoglavosti, dobroinstvo bez slabosti, nenost i saoseajnost bez sentimentalnosti.
Da li imamo primer kako se neko suprotstavljao nepravdama vlasti a
da je bio pokrenut Hristovim duhom?
Jevrejski narod je jedno vreme bio u ropstvu midsko-persijskog carstva. Za vreme midsko-persijskog cara Asvira, Aman je bio prvi do cara
i zato je naredio da svako ko ga sretne mora da mu se pokloni. Jedan
Jevrejin, Mardohej, koji je bio u slubi blizu cara, nije hteo da se pokloni
Amanu. Kada je Aman saznao za razloge njegove nepokornosti, odluio
je da se pogubi ne samo Mardohej, ve itav jevrejski narod.
Da li je taj Jevrejin bio fanatik koji je svojom ludou i svojim inatom
doveo opstanak celog jednog naroda u pitanje? Mardohej nije hteo da se
pokloni Amanu zbog principa sopstvenog verovanja. Prve dve zapovesti
Bojeg Dekaloga zabranjuju da se ovek klanja bilo kome drugome do
Bogu. Na primer, apostol Jovan se dva puta poklonio anelu, i oba puta
je bio ukoren reima Bogu se pokloni! (Otkrivenje 19,10; 22,8). Takoe,
kada se neznaboac Kornelije poklonio apostolu Petru, bio je ukoren
reima: Ustani, i ja sam ovek. (Dela 10,26)
Kada je Aman saznao da jevrejska vera zabranjuje klanjanje bilo
kome drugom no boanskom autoritetu, odluio je da istrebi ceo jevrejski narod. Naredba koju je zatim usvojio persijski car i razaslao po
celom svetu, slina je odlukama koje Ujedinjene nacije donose da bi
opravdale svoje mirotvorne akcije:
Veliki car Asvir upraviteljima sto i dvadeset i sedam pokrajina ...
ovako pie: Budui da imam vlast nad mnogim narodima, i gospodstvo nad svim svetom, odluih, ne zanesen oholou moi, nego u
elji da uvek blago i oveno vladam, dati podanicima spokojan ivot
i pruiti carstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu, i uvrstiti
mir za kojim svi ljudi eznu.
Poto sam upitao savetnike kako bi se to moglo ostvariti, Aman je
ukazao na to da se meu ostale narode sveta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima sa svima sukobljen, narod koji veno
prezire careve odluke tako da se ne moe uvrstiti zajedniko carstvo
kojim inae besprekorno upravljamo.
Ustanovili smo, dakle, da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa
svim ljudima, da se istie nainom ivota to odstupa od zakona,
da zbog neslaganja sa naim idejama ini najgora nedela tako da se
carstvo ne moe uvrstiti. Zato nareujemo da se zajedno sa enama
i decom, neprijateljskim maevima bez ikakvog saaljenja i milosti
potpuno iskorene. Tako e se, ... ubudue za sva vremena nai poslovi
moi odvijati postojano i nesmetano. (Jestira 3. Septuaginta)
222
Prokletstvo nacije
Sam Mardohej se osetio odgovornim to je svojim potovanjem Bojeg zakona navukao zlo na sve Jevreje. On se nije hvalisao to e Jevreji zbog njegovog postupka rtvovati svoje ivote. Preispitujui pobude
svoga srca, on se ponizio pred Bogom postei u prahu i pepelu.
A zatim je uputio molitvu Bogu koja otkriva njegove plemenite pobude:
Tebi je sve poznato; ti zna, Gospode: nisam pao niice pred bahatog Amana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz astoljublja.
Ti zna da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove celivati.
To sam uinio zato da ne metnem ast koja se iskazuje oveku iznad
one koja se iskazuje Bogu...
Neu pasti niice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospode,
i to ne inim iz oholosti.
Sada, Gospode, Boe, Care, Boe Avramov, potedi narod svoj, jer
gledaju samo kako bi nas istrebili: ele da unite ono to je od poetka bila tvoja batina.
Nemoj zanemariti svoju svojinu koju si oslobodio iz egipatske zemlje!
Uslii molitvu moju, budi milostiv nasledstvu svome i u veselje promeni pla na, da bismo, ostavi ivi, mogli hvalospevima slaviti ime
tvoje i nemoj dopustiti da ieznu usta onih koji te hvale, o Gospode!
I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oima
njihovim.
Umesto da se zainati i uzoholi, jevrejski narod se ponizio pred Bogom i pokajao za svoje grehe, da bi sa njega otilo prokletstvo.
Cela ta borba i pobeda sadrana je u prorokom snu koji je pre svih
tih dogaaja usnio Mardohej, a koji je predslika sudbine Bojeg naroda
pred kraj grenoga sveta:
Ovo je njegov san. Evo: krici i buka, grmljavina i zemljotres; pometenost na zemlji. Zatim: dva ogromna zmaja, oba spremna za borbu,
breku snano. Na to brektanje svaki se narod pripremi za rat kako
bi se borio protiv naroda pravednih. Bio je dan mraka i tame, jada i
peali, emera i velike pometenosti na zemlji. Sav narod pravednih,
snuden od straha pred vlastitom nesreom, spremi se na propast
i zavapi k Bogu. Od tog njihovog vapaja neki mali izvor poraste u
ogromnu reku, obilnu vodom. Ogranu svetlo i sunce te se ponieni
uzvisie i prodree mone.
Bog je ve imao u svom provienju od ranije pripremljeno reenje za
ovu teku krizu, ali od njega ne bi bilo nita da se Jevreji nisu ponizili
Prokletstvo nacije
223
LASKANJE SUJETI
224
Prokletstvo nacije
Istina, vi oseate, poput svakog oveka koji zaista razmilja, da postoji neto neodredljivo, neto suvie uzvieno da bi se pojmilo, nad
nama, neto to natkriljuje svet i upravlja njime. Meutim vi niste religiozni. Niste mogli da prihvatite Boga kakav je u Bibliji, pretvorili
ste ga u venog i svemonog glavara svog naroda. Ako bih mogao da
u ovoj oblasti upotrebim trivijalan izraz, rado bih rekao da va bog
nosi oklop i bradu Kraljevia Marka, ajkau vaeg ratnika sa Cera
i Jadra, Kajmakalana i Dobrog polja. Popovi vam nisu bili niti jesu
crkveni ljudi, ve vatreni rodoljubi sa svim vrlinama i manama vaeg
naroda. (Aribald Rajs, ujte Srbi, 1928. godina)
Prokletstvo nacije
225
226
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
227
228
Prokletstvo nacije
Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, inite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vreaju i gone. Da
budete sinovi Oca svojega koji je na nebesima; jer On svojim suncem
obasjava i zle i dobre; i daje dad pravednima i nepravednima. Jer
ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne ine li tako i
carinici? I ako Boga nazivate samo svojoj brai, ta odvie inite? Ne
ine li tako i neznaboci? (Matej 5,43-47)
Jer je ovo ugodno pred Bogom ako Boga radi podnese ko alosti
stradajui na pravdi. Jer kakva je hvala ako za krivicu muke trpite?
Nego ako dobro inei muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom, jer
ste na to i pozvani. (1.Petrova 2,19-20)
Kao to vidimo, po Svetom pismu stradanje moe da ima dva uzroka. Ono je ili posledica prokletstva zbog greha, ili je posledica vernosti
Bogu. U prvom sluaju, stradanje predstavlja iskuenje u kojem nae
nepokajano Ja doivljava svoje ponienje, a u drugom sluaju, ono predstavlja priliku da pokaemo stvarnu krotost, poniznost i druge plemenite karakterne osobine Hristovog duha u nama.
UZROK STRADANJA
Prokletstvo nacije
229
drosti 2,19-21)
230
Prokletstvo nacije
Ljudi koji ive nemoralno nisu prezreni od veine, kao to su prezreni oni koji svojim ivotom i svojom naukom ukoravaju grehe sveta.
Istina raskrinkava izgovore za zlo, pa kako je zabluda nemona u sukobu sa istinom, jedini nain kojim grean ovek moe da se suprotstavi
istini jeste da se bori protiv njenih zastupnika. Zato je Isus pripremio
svoje uenike na progonstvo i podsetio ih da samo lani proroci bivaju
od naroda omiljeni:
Teko vama kad stanu svi dobro govoriti za vama jer su tako inili
lanim prorocima oevi njihovi. (Luka 6,26)
Ako svet na vas umrzi, znajte da na mene omrznu pre vas. Kad biste
bili od sveta, svet bi svoje ljubio, a kako niste od sveta, nego vas ja od
sveta izbrah, zato mrzi na vas svet. Izgonie vas iz zbornica; a doi
e vreme kada e svaki koji vas ubije misliti da Bogu slubu ini. I
ovo e initi, jer ne poznae Oca ni Mene. (Jovan 15,18-19;16,2-3)
A i svi koji pobono hoe da ive u Isusu Hristu, bie gonjeni. A zli
ljudi i varalice napredovae na gore, varajui i varajui se. (2.Timotiju 3,12-13)
Bolje je govoriti istinu koja ranjava pa onda lei, nego neistinu koja
daje prividnu udobnost pa onda ubije. ... Bolje je biti omrznut zbog
iznoenja istine, nego biti voljen zbog propovedanja lai. ... Bolje je
stajati sam sa istinom, nego greiti sa mnoinom. (Ecumenisam and
Apostasy)
SVRHA
Prokletstvo nacije
231
Svaku radost imajte, brao moja, kad padate u razliite napasti, znajui da kuanje vae vere gradi trpljenje; a trpljenje neka delo dovruje, da budete savreni i celi bez ikakve mane. (Jakov 1,2-4)
232
Prokletstvo nacije
MOTIVI
a) Onaj ko strada zbog greha nema nikakav misionarski duh i njegovo stradanje moe samo da provocira u drugima one motive koji pokreu telesno srce. Njegovo dranje za vreme stradanja pobuuje kod
drugih osvetoljubivost, ljudsko saaljenje, itd. Motivi prkosa, inata i
bunta nikada ne mogu da osvoje njegove neprijatelje za Hrista, pa je
tako njegovo stradanje i greno i uzaludno.
b) Onaj ko strada radi istine ne deluje jadno da bi izazvao saaljenje,
niti navodi druge na osvetoljubivost prema nepravednom neprijatelju,
ve primerom iskrene ljubavi i pratanja navodi i druge da prema njegovom protivniku takoe zauzmu stav ljubavi i pratanja. Takav primer
stradanja deluje oplemenjujue jer otkriva boanski duh i karakter.
U udbeniku pravoslavne bogoslovije Istorija hrianske crkve od
P.Malickog, itamo:
Ali u toku vremena neznaboci su videli da hriani sainjavaju zasebno religijsko drutvo, koje se bitno razlikuje od sviju drugih, i
prema njemu zauzee neprijateljski stav, koji se ispoljavao u javnim
gonjenima.
Mrnja kod prostoga naroda se pojavljivala iz neznanja hrianskog
uenja i nepoznavanja hrianskog ivota. Na ovoj osnovi o hrianima se u narodu stvorilo miljenje pre svega kao o bezbonicima.
Optuba za ateizam ponikla je na najprirodniji nain. U neznaboakoj je religiji, zbog praznine njene unutranje sadrine, jako bila razvijena obredna strana. Neznaboci su imali mnogo divnih hramova,
oltara i likova razliitih bogova. U hramovima prinoene su obilne
rtve i vreni razni religiozni obredi. Hriani u prvo vreme nisu
imali ni hramova ni ikona. Smatrajui da je sutina vere u obredima
Prokletstvo nacije
233
Gordost, povreena sujeta, mrnja i nepratanje izbijaju iz duha naeg vekovnog stradanja, pa nije nikakvo udo to ne mogu nijednog
naeg neprijatelja da potaknu na pokajanje. Naa vera nema nita slino,
sem po imenu, sa onom verom o kojoj Jovan Zlatousti govori kada kae:
Kao to bilje bre raste kada se zaliva, tako i naa vera, kada biva
gonjena, jae cveta i vie se umnoava. (Jovan Zlatousti, 354-407.g.)
Umesto da smo nosioci primera krotkog Hristovog duha, koji od neprijatelja stvara prijatelje, postali smo simbol razdora za ceo svet.
Preispitajmo sami sebe da li smo zaista hriani ili idolopoklonici.
Da li se vie uznemirimo kada neko skrnavi nae svetinje na Kosovu, ili
kada neko tu pored nas skrnavi sopstveni karakter gordou, mrnjom,
neverstvom, laju, i drugim gresima?
Licemerna je borba za ouvanje duhovnih svetinja u kojima ovek
da bi ih sauvao mora da rtvuje sve elementarne duhovne vrednosti,
upravo one vrednosti koje navodno hoe tim svetinjama da sauva: istinu, dobrotu i pravdu. Borei se za carstvo zemaljsko (zemaljske svetinje)
koje lupei potkopavaju i kradu, rtvovaemo carstvo nebesko radost
i mir u Gospodu koje nam inae niko drugi ne moe unititi. Jer gde
je vae blago, onde je i srce vae kae Isus.
Protiv lai se moemo boriti samo istinom, a ne drugom lai. Od
opasnosti lanih osuda od strane neprijatelja se ne moemo boriti paranoidnim strahom i projekcijom, ve poverenjem u Boga i hrabrou iste
savesti. Protiv nepravde i mrnje se ne moemo boriti takoe nepravdom i mrnjom, ve krotou i blagou koju nam prua Hristov primer
i Njegov Duh u nama.
234
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
235
Odgovori svetenika duhovnika na uobiajene nedoumice iz hrianske svakodnevice i crkvenog ivota (str.20-21):
DA LI TREBA PRATI ZUBE POSLE PRIMANJA SVETOG PRIEA?
236
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
237
grehe koji su izvor njihovog prokletstva, ljudi razmiljaju o pojedinostima koje za taj sukob uopte nisu relevantne.
Iskuenja prebacivanja odgovornosti mogu da budu i veoma suptilna.
Na primer, ovek e se ljutiti na sebe to se nije dovoljno kontrolisao da
sakrije svoju mrnju pred drugom osobom. Ali njegov stvarni problem
nije u nedovoljnoj samokontroli izraavanja, nego u odsustvu iskrenog
pokajanja. On nije hteo da se pokori duhu poniznosti i ljubavi prema
drugoj osobi, ve je umesto toga odluio da se poniava licemernom
samokontrolom.
Ipak, najee su ljudi skloni da odgovornost za nevolje koje ih snalaze prebacuju na druge ljude koji ih progone i maltretiraju. Iako ljudi koji
nam ine zlo jesu odgovorni za svoje postupke, nae nije da se bavimo
njihovom odgovornou ve sopstvenom, jer e svako pred Bogom da
odgovara za svoje postupke. Nije u naoj moi da ispravljamo neodgovornost drugih ljudi, ve je na nama odgovornost da ispravljamo sebe
i da zatim drugima pruimo svoj primer. Ukoliko smo sami odgovorni
za prokletstvo koje nas snalazi, tada nam svakako sama savest ne daje
mira, pokuavajui da nas osvedoi o potrebu za pokajanjem za grehe
sopstvenog srca i karaktera. Ali, u pokuaju da se pred saveu opravdamo, mi imamo potrebu da u onolikoj meri traimo druge krivce, koliko
smo sami krivi. Imamo potrebu da onoliko druge osuujemo, koliko nas
osuuje sopstvena savest.
U svetlosti tuih greha oseamo se pravednije, nego u svetlosti sopstvene odgovornosti. Optube koje smo skloni da iznosimo protiv drugih
mogu biti ispravne, ali nam one nee pomoi. Sveto pismo izvetava da
e nam se suditi onako kako smo drugima sudili. Veoma visoki kriterijumi prema kojima osuujemo druge ne otkrivaju nita vie nego visoke
kriterijume kojima nas je Bog kroz ivot osvedoavao o nau sopstvenu
odgovornost, a koju smo odluili da primenjujemo prema drugima da
bismo tako sami sebe opravdali. Bavljenje tuim zlom oveka uzdie
samo psihiki, dok ga duhovno jo dublje uniava jer, ovek se preobraava u ono ime se njegov um bavi.
Jovan Zlatousti pie o Jevrejima istinu koja se moe primeniti i na
nae istorijsko iskustvo:
Ali to su ljudi, kau Jevreji, koji su uinili da ove nesree dou na
nas, a ne Bog. Naprotiv upravo je Bog taj koji ih je prouzrokovao.
Ako ih pripiete ljudima, razmislite ponovo pretpostavljajui da se
ljudi usude, oni ne bi imali sile da to postignu, osim ako je takva bila
Boja volja... Ljudi sigurno ne bi zapoeli rat osim ako im Bog to ne
dozvoli... (Jovan Zlatousti)
238
Prokletstvo nacije
Za sve ruioce susednog ognjita i susednog mira kajem se i uzdiem, jer prokletstvo navukoe na sebe i na svoj narod. ... Doivee da
vide svoj dom u zgaritu i beae iz svoje zemlje, gladni i bolesni, i
nee smeti izgovoriti svoje ime ni pred kim. Gledae tuince u svojoj
zemlji i prosie komad hleba od njih. Gore e biti dravi njihovoj
nego rimskoj. Jer imadoe Rim za primer i ne pouie se. Gore e biti
narodu njihovom, koji ih je rodio nego narodu jevrejskom. Jer imadoe primer naroda jevrejskog, i ne pouie se. (Nikolaj Velimirovi)
Prokletstvo nacije
239
240
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
241
242
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
savesti pozvan da volju koristi volju mimo svoga grenog srca, izabirui
da se pokori Bojem Duhu. Upozorenje da se ne oslanjamo na sebe i
motive svoga srca, nalazimo na vie mesta u Bibliji: Ko se uzda u svoje
srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbavie se. Bezumniku nije mio
razum nego da se javlja srce njegovo. (Prie 28,26; 18,2) Jer znam da
dobro ne ivi u meni, to jest u telu mojemu. Jer hteti imam u sebi, ali
uiniti dobro ne nalazim. (Rimljanima 7,18)
Izbor Boga zahteva odlunu akciju volje koja se u Bibliji naziva duhovnom borbom: Bori se u dobroj borbi vere, mui se za veni ivot na
koji si i pozvan. (1.Timotiju 6,12) Borba se izraava u odupiranju motivima sopstvene prirode i pokoravanju Bogu: Jer ako ivite po telu, pomreete; ako li duhom poslove telesne morite, iveete. A ako je Hristos
u vama, onda je telo mrtvo greha radi, a Duh iv pravde radi. (Rimljanima 8,13.10)
243
Kada ovek svoju volju pokori Bojem Duhu, sam Bog menja njegovu prirodu (motive njegovog srca) i tada ovek poinje spontano da se
ponaa u skladu sa Bojim zakonom: I sii e na tebe Duh Gospodnji
i postae drugi ovek. (1.Samuilova 10,6) I duh svoj metnuu u vas, i
uiniu da hodite po mojim uredbama i zakone moje da drite i izvrujete. (Jezekilj 36,27) Jer je Bog to ini u vama da hoete i uinite kao to
mu je ugodno. (Filib. 2,13) Kako je ispravno ponaanje posledica promenjenog srca, ono vie ne predstavlja nikakav poseban napor ovekove
sada osloboene volje. Zato apostol Jovan moe da tvrdi da zapovesti
Njegove nisu teke, a sam Hristos da kae ... jer je jaram moj blag, i
breme je moje lako. (1.Jovanova 5,3; Matej 11,30)
Meutim, idolopoklonik ne doivljava reformu srca i karaktera, pa je
prinuen da dobrotu i religiozna pravila ispunjava svojom voljom, mimo
svoga srca, to ga pretvara u licemera i formalistu. On ulae ogroman i
konstantan napor volje, ne da se odupre sili iskuenja, ve da sprei ispoljavanje svoje grene prirode. Zato on ne razume kako ljubav i pratanje prema neprijatelju, kao i neporonost, mogu da budu lako breme
kako to kae Isus. Idolopoklonik nije hteo da se ponizi pred Bogom priznanjem svojih greha i svojim pokajanjem, pa sada mora da se poniava
konstantnim naporom volje u samokontroli svog licemerstva. On nije
hteo da koristi razum da bi greh svoga srca priznao, pa zato razum sada
koristi naknadno, da bi greh svoga srca (sujetu, sebini sentiment...) pred
svojom saveu predstavio kao dobrotu. Vidimo da idolopoklonstvo podraava ljudsku neodgovornost i motivie slabosti pale ljudske prirode,
za razliku od biblijske spoznaje Boga koja na oveka stavlja teret duhovne i moralne odgovornosti navodei ga da odgovorno koristi svoj razum
i svoju volju.
244
Prokletstvo nacije
Knjievnik Ljubomir Nenadovi opisuje lanu reformu rimskih pagana isto onako kako bismo mi mogli da opiemo lanu reformu koja je
poetkom devedesetih obuhvatila veinu naeg naroda:
I podie se nauka Hristova iz Jerusalima, kao sunce iz mora, da
obasja zemlju, da uniti svako tiranstvo i svaku ovekovu neovenost, i da osnuje drutvo ljudsko na ljubavi prema blinjima.
Rim i njegovi idoli i pristeri, potreseni iz osnova takvom istinom, zatreptie i raspee Hrista i njegove najbolje uenike; a hiljadama onih
to su u nauci Hristovoj spasenje i utehe traili, pobie ili ih divljim
zverovima predadoe. No zalud! Rim je u toj borbi pao.
Kad kaem da je Rim u toj borbi pao, neistinu govorim. On i sada
vlada. Njegovo carstvo dalje se sada prostire nego to je bilo kad su
cezari po njegovim ulicama hodali. Njegovo oruje nije vie od gvoa. Rim, kad je postao nemoan da silom grabi, on otima; kao bolestan lav, pretvori se u samu blagost i dobrotu, pretvori se u svetinju.
Kad vidi da mu se uzalud protiv hrianstva boriti, pretvori se u najeeg hrianina: prelije Jupiterovu statuu u kip svetoga Petra, koga
je on na krst raspeo; hram to je Pompej podigao Minervi, pretvori
u crkvu to se sada zove Sveta Marija Minerva; od Panteona naini
crkvu Majci Bojoj i svetim muenicima koje je on Rim pomorio;
na nehrianske obeliske i stubove podigne krstove i kipove apostola; od Jupiterova hrama postane crkva Marije Kapitolske; a od templa Apolonova svetoga Apolinarija. Hram Bakusov posveti Rim
svetom Stevanu, a templo Divina Vesta svetom Todoru; od templa
Konkordija, to je Kamil podigao za spomen pomirenja izmeu patricija i naroda, i gde je senat pokatkad drao sednice svetom Sergiju; od stubova Herkulovoga hrama podigne crkvu svetome Nikoli.
Rim je prekrojio odedu u kojoj je sluio idolima, uzeo je krst u
ruke, okrenuo se na sve etiri strane sveta i povikao: Narodi, ja sam
na zemlji namesnik Isusa Hrista, jedinoga u Boga i jedinoga sina
Bojeg, koji je za vas iveo i umro. Imam vlast otputati grehove. Ja
sam posrednik izmeu vas na zemlji i Boga na nebu. Briga o duama
vaim meni je predata; kljuevi od raja u mojoj su ruci. Samo onaj
koji u svaku moju re veruje i mene slua, bie spasen, i ivee veito
u carstvu nebeskome. Narodi, ko se meni protivi, taj se protivi Bogu
i Njegovom sinu!
Prokletstvo nacije
245
Kod danas najveih kritiara ekumenskog ujedinjenja crkava moemo primetiti da na globalnom planu osuuju istu vrstu jedinstva kakvo
oni grade na nacionalnom planu. Oni dobro primeuju da je pokret koji
radi na ujedinjenju crkava politiki oblik ujedinjenja, a ne duhovni, jer
pravo jedinstvo ljudi treba da bude utemeljeno na jednoj prepoznatoj
istini i jednom duhu duhu ljubavi.
Meutim, ekumenski pokret okuplja mnotvo religija i verskih zajednica koja imaju meusobno protivrena uenja, koja svakako ne
mogu da budu plod jednog istog duha, ve su plod razliitih zabluda,
razliitih izgovora za razliite grehe i razliitih metoda uguivanja glasa
246
Prokletstvo nacije
Jedan veoma uvaen ovek, lan visokog crkvenog tela, veoma obrazovan i lepo vaspitan, poznat po svojoj moralnoj neiskvarenosti, koji je
pohaao veronauku od sedme godine, a sada ve star oko 80 godina,
dolazi Isusu da Mu prui podrku u Njegovoj misiji:
Bijae pak ovek meu farisejima, po imenu Nikodim, knez jevrejski. Ovaj doe k Isusu nou i ree mu: Ravi! Znamo da si ti uitelj od
Boga doao, jer niko ne moe udesa ovih initi koja ti ini ako nije
Bog s njim. Odgovori Isus i ree mu:
Zaista, zaista ti kaem: ako se ko nanovo ne rodi, ne moe videti carstva Bojega... Ako se ko ne rodi vodom i duhom ne moe ui u carstvo
Boje. (Jovan 3,1-5)
Duhovna reformacija koju Isus naziva novoroenjem, zahteva reformu srca (pobuda, motiva koji nas pokreu).
Sama spoljanja uglaenost nije dovoljna. Ni vaspitanje, ni teoloko
obrazovanje tu nisu dovoljni.
Sam ovek mora da preuzme na sebe odgovornost za pobude svoga
srca, a da silu prave dobrote zatrai u molitvi od Boga. Taj akt volje nije
lak, zato to je sasvim suprotan motivima ovekove pale prirode.
ovek je sklon da zbog svoje oholosti radi na svom spasenju SAM
nezavisno od Boga, a da istovremeno ne eli da SAM na sebi ponese
odgovornost za svoje stanje, pa tu odgovornost prebacuje na religiozni
ili neki drugi autoritet koji e da misli i odluuje umesto njega samog.
U nauci Svetog pisma odnos je suprotan; ovek sam mora da se ponizi
pred Bogom, ukoliko eli da zatim Bog sam u njemu uini udo dobrote:
Ja u vas oistiti od svih neistota vaih i od svih gadnih bogova
vaih. I dau vam novo srce, i nov u duh metnuti u vas, i izvadiu
kameno srce iz tela vaega, i dau vam srce mesno. I duh svoj met-
Prokletstvo nacije
247
36,25-28)
lova 10,6)
Ako gresi vai budu kao skerlet, postae beli kao sneg; ako budu
crveni kao crvac, postae kao vuna. (Isaija 1,18)
Nae spasenje nije utemeljeno na vrednostima naeg sopstvenog karaktera, jer da je tako, niko ne bi mogao biti spasen (jer svoje pravednosti, zbog oskrnavljenosti loim pobudama i nemamo). Nae spasenje
zasnovano je na Bojoj ljubavi prema nama:
Sa im u doi pred Gospoda da se poklonim Bogu vinjemu? Hoe
li Gospodu biti mile tisue ovnova? Desetine tisua potoka ulja?
Hou li dati prvenca svojega za prestup svoj? Plod utrobe svoje za
greh due svoje? Pokazao ti je ovee ta je dobro; I ta Gospod ite
od tebe osim da ini to je pravo i da ljubi milost i da hodi smerno
s Bogom svojim? (Mihej 6,6-8)
Bog nas svojim zahtevima oslobaa od samopravednog fanatizma i
otkriva nam da je prema nama milostiv ne zbog nae zasluge, ve zbog
svoje ljubavi prema nama:
Nisam te nagonio da mi slui prinosima, niti sam te trudio da mi
kadi, nisi mi kupio za novce kada, niti si me pretelinom rtava svojih nasitio, nego si me muio svojim gresima i dosadio si mi bezakonjem svojim. Ja, ja sam briem tvoje prestupe sebe radi, i greha tvojih
ne pominjem. (Isaija 43,23-25)
Ja u ednome dati iz izvora vode ive zabadava. (Otkrivenje 21,6)
Rasuu kao oblak prestupe tvoje i grehe tvoje kao maglu; vrati se k
meni jer sam te izbavio. (Isaija 44,22)
248
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
249
250
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
251
252
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
253
kad doe vreme koje je Bog odredio da poalje kaznu na ljude zbog
nepotovanja Njegovog zakona i zbog njihovog sebinog slavoljublja.
Malo je ljudi, ak i meu prosvetnim radnicima i dravnicima koji
shvataju uzroke sadanjeg stanja u drutvu. Oni koji u svojim rukama dre uzde vlasti, nisu u stanju da ree problem moralne pokvarenosti, siromatva, bede i zloina... (S9, 11-14, 1909)
U svetu vlada sve stranije bezakonje. Uskoro e nastati veliki sukobi meu narodima nevolje koje nee prestati sve do Hristovog
dolaska. (Review and Herald 11.2.1904)
Velike vatrene lopte padale su na kue. Vatrene strele iz lopti letele su u svim pravcima. Bilo je nemogue zaustaviti poare koji su
izbijali. itava naselja su bila unitena. Ljude je obuzimao neopisiv
strah. (Letter 278, 1906)
Zato se to sve deava? Zato takav duh bezakonja proima drutvo
a meavina udnih doktrina crkve? Nije li zato to velika masa hriana ne shvata teinu greha krenja Bojeg zakona? ak i svetenici
sa propovedaonice obezvreuju taj zakon. Rezultat je opte sniavanje zahteva pravednosti, krajnja tenja ka bezakonju, kriminalu
svake vrste. Ne treba ni da se udimo. Kada se ljudi ne pokoravaju
Bojem zakonu, kako moemo oekivati od njih da potuju ljudske
zakone? (SW 1909-03-01)
Recite im da e uskoro doi vreme kada vie nee biti bezbedna
upotreba jaja, mleka, pavlake ili maslaca, zato to e se bolesti meu
ivotinjama poveavati u srazmeri sa poveanjem zla meu ljudima. Blizu je vreme kada e zbog greha palog ljudskog roda, celo
ivotinjsko carstvo uzdisati pod teretom bolesti koje e zadesiti nau
zemlju. (7T 135 1902)
Svakovrsna preterivanja doi e do izraaja. Bie vikanja, udaranja
u bubnjeve, muzike i plesa. Oseanja razumnih ljudi bie toliko poremeena da oni nee biti u stanju da donose pravilne odluke. Luda
buka potresa ula i izopauje ono to bi moglo biti na blagoslov kada
bi se pravilno upotrebilo. ... Sotona e uiniti da muzika postane zamka, zbog naina na koji se izvodi. (2SM 36-38 1900)
Kad se protestantske crkve ujedine sa svetovnom vlau pruajui podrku lanoj religiji, od koje su njihovi preci bili najsvirepije
progonjeni; kad drava upotrebi svoju silu da prinudom i dekretima
podupre instituciju crkve tada e protestantska Amerika nainiti
ikonu papstva, i to e biti nacionalno otpadnitvo koje e se zavriti
samo njihovom nacionalnom propau. (ST 22.3.1910)
254
Prokletstvo nacije
Ova nacija (Amerika) e tek biti poniena u prah. (1T 258) Bog e
se posluiti svojim neprijateljima kao instrumentom da bi kaznio one
koji su ili svojim opakim putevima. (PC 136 1894)
Bog ima odreenu nameru kada dozvoljava da se dogaaju sve te
katastrofe. One su Njegovo sredstvo da se ljudi i ene osveste. ...
(19MR 279, 1902)
Svet u svim njegovim perverzijama zadesie ljudska pogibao u poplavama, nepogodama, poarima, zemljotresima, gladi, ratovima i
krvoproliu. Bog je spor na gnev i velik u moi, ali ipak nee opravdati nepokajane. (SPTED 133 1895)
Oluja se pribliava. Mi se moramo pripremiti za njen bes kajui se
pred Bogom i pokazujui veru u naeg Gospoda Isusa Hrista. Gospod e ustati da strahovito potrese zemlju. Videemo nevolje na sve
strane. Hiljade brodova zavrie u dubinama mora. Mornarice e biti
potapane i milioni ljudskih rtava rtvovani. Poari e izbijati neoekivano i nikakvi ljudski napori nee moi da ih ugase. Palate na
zemlji nestajae u ogromnoj stihiji. eleznike katastrofe e se deavati sve ee. Na velikim saobraajnicama dolazie do iznenadnih
metea, sudara i smrti. Kraj je blizu, vreme milosti istie. O, traimo
Gospoda dok se moe nai, prizivajmo ga dok je blizu! (MYP 8990, 1890)
Svaki narod koji se u svojoj istoriji bar jedno vreme pokae veran
istini, dobroti i pravdi, postaje objekat posebnih Bojih blagoslova. A
kada padne u iskuenju da se osloni na sam blagoslov i da zaboravi na
karakter i linost Darodavca, Bog mu ne oduzima odmah blagoslov, ve
mu strpljivo prua priliku da se pokaje:
Ili prezire bogatstvo Njegove dobrote i krotosti i dugotrpljenja, ne
znajui da te dobrota Boija na pokajanje vodi? (Rimljanima 2,4)
Meutim, ukoliko istrajava u svom nepokajanju, ukoliko razuman
poziv jevanelja na pokajanje ostavlja njegovo srce ravnodunim, Bog
doputa da se na njega spusti prokletstvo koje e ga navesti da otvoreno
zauzme stav, za ili protiv Bojeg autoriteta.
ovek mora na neki nain da objasni nevolje koje su ga snale. On
e moda da se ispunjava mrnjom prema grenoj ruci koja je taj sud
izvrila, ali ako je poten, on e biti potaknut da razmilja o Bojoj ruci
koja je taj sud dopustila.
Prokletstvo nacije
255
256
Prokletstvo nacije
Prokletstvo nacije
257
Sudnji dan izai na sud zbog onoga to smo mogli da uinimo jedni za
druge, a to nismo uinili da jedan drugoga odvratimo od duha mrnje
i svakog drugog zla. Oni koji su u nesrei ve stradali, nemaju nita od
toga. Ali, mi koji smo ivi, imamo pouku za nas:
Ne sudite, da vam se ne sudi. Zato se ne moe izgovarati, o ovee koji god sudi! Jer kojim sudom sudi drugome, sebe osuuje; jer
to ini sudei. A ti zato osuuje brata svojega? Ili ti zato ukorava brata svojega? Jer emo svi izii na sud pred Hrista. Tako e
dakle svaki od nas dati odgovor Bogu za sebe. Zato da ne osuujemo
vie jedan drugoga. (Matej 7,1; Rim.2,1; 14,10-13)
U Starom zavetu, Sud Boje pravde je bio poveren rukama ljudi (oko
za oko, zub za zub), ali se niko od onih koji je tu pravdu ispunjavao,
nije smeo radovati propasti zlih. Zakon pravde nije mogao da poslui
kao izgovor za krenje moralnog zakona srca, koji je i tada traio ljubav
prema neprijatelju:
Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka
ne igra srce tvoje. Jer bi video Gospod i ne bi Mu bilo milo, i obratio
bi gnev svoj od njega na tebe. (Prie 24,17-18)
Istorija naeg sveta kao da nije nita drugo nego istorija ovekovih
bezuspenih pokuaja da ivot i svet oko sebe osmisli istinskom sreom,
ljubavlju i blagostanjem. Toliko truda i rtava, vremena i sposobnosti,
toliko snage ljudske volje uloene u izgradnju i ouvanje ljudskih civilizacija pokazalo se na kraju sasvim uzaludnim.
Oni ivotni principi koji su ovaj svet doveli do ovde, odvee ga jo
dublje u propast, ne zato to svet ne moe da se odrekne tih principa, ve
zato to to ne eli.
Veini smetaju samo posledice greha, a ne i sam greh. itava nauka, od psihologije do politike, je u slubi traenja odgovora na pitanje:
Kako uivati to bezbolnije u grehu, a osloboditi se njegovih neprijatnih posledica? Psihologija esto pokuava da raznim trikovima
na nivou ljudskog uma ukloni povode za izraavanje greha, dok on i
dalje ostaje u ljudskom srcu. Psiholoki saveti imaju za cilj da oveka
oslobode od neprijatnih posledica greha koji se manifestuju u ljudskom
razumu, njegovim oseanjima i njegovom poremeenom odnosu sa samim sobom i sa okolinom. Izopaena religioznost prua oveku sistem
kojim on kod sebe samo uguuje oseanje krivice, a ne oslobaa ga od
258
Prokletstvo nacije
njenog uzroka samog greha. Umesto zdravstvene preventive, savremena medicina teite stavlja na uklanjanje posledica nezdravog naina
ivota i ishrane, nastalog zbog ovekove prodrljivosti i nemarnosti prema zdravstvenoj preventivi.
Veina bi elela da rei svoje ivotne probleme samo da bi mogla da
nastavi da i dalje vodi isti grean i beskoristan ivot, upravo onakav kakav je prouzrokovao prokletstvo sveta. Kada im se ponudi reenje (koje
zahteva odricanje od samog greha), ljudi ga odbacuju i nastavljaju da
se bore sa posledicama greha. Loe pobude navode ljudski rod da svoju
borbu vodi na pogrenom planu i otud prokletstvo svih ljudskih napora
kroz istoriju.
Prokletstvo nacije
259
Svaki ovek koji istinu i pravdu stavi iznad svega drugoga u ovome
ivotu, proi e u manjoj ili veoj meri kroz Jovovo iskustvo. Pravednog
Jova je sotona optuio da je pravedan i posluan Bogu radi zemaljskog
blagostanja a ne iz prave ljubavi. Bog je dozvolio da Jova snau nevolje
koje e iskuati njegove motive. U velikoj nevolji koja ga je snala Jov
se nije odrekao vernosti Bogu, ve ju je jo vie utvrdio. Kada je proba prola, Bog je Jova posebno blagoslovio. Tako e svaki pojedinac
koji uzdigne svoja duhovna i moralna naela da tom svojom odlukom
izazove sotonu. Ako svoju pravednost bude zidao na temeljima svoje
sebinosti, sujete, straha i krivice, njegova pravda nee izdrati probu
ivota. Isus kae da e se u oluji iskuenja njegova kua sruiti. Ali, ako
u vreme iskuenja pokae poverenje u Boga, i svoju volju pokori uzvienim motivima, bie blagosloven kao Jov to je bio blagosloven, bilo i
u ovom ivotu, bilo tek u buduem, a njegova kua (linost) e izdrati
iskuenja jer je utemeljena na steni (Hristu):
I udari dad, i dooe vode, i dunue vetrovi, i napadoe na kuu
onu, i ne pade; jer bee utvrena na kamenu. (Matej 7,27)
NOVOMILENIJUMSKA ESTITKA
260
Prokletstvo nacije
moi da ostvari vie ciljeve od onih koje si sebi zacrtao. Sloboda tvoga
dela je uslovljena slobodom tvoga uma i tvoga srca. Ti ima mo da uini velike stvari u svom ivotu, ako istinu, dobrotu i pravdu stavi iznad
svega drugoga u ivotu.
Budite svetlost svetu kae Isus. A ti kae:
Kako da budem svetlost, kada nisam sunce?!
Ni ne pokuavaj da bude sunce, ve budi mesec koji svetli sunevim
sjajem. Ni ne pokuavaj da bude Bog, ali gledajui u Njegovo lice ti e
blagosloviti ovaj svet sjajem Njegove dobrote.
Zato podigni pogled tamo gde si poslednji put video svetlost dobrote
i dozvoli da te ona uzme za ruku, da te vodi i uva u sadanjosti i da te
povede sa sobom u budunost.
INTERVJU NA RTS-u POVODOM NOVOG MILENIJUMA
Prokletstvo nacije
261
262
Prokletstvo nacije
Reference
263