Rasim Deli je na mjestu komandanta ARBiH zamijenio Sefera Halilovia 8. juna 1993.

, prema
odluci predsjednika Izetbegovia. Ono to ni Deli, ni Halilovi tada nisu znali je da se, dijelom,
radilo o vanjskopolitikoj odluci. Naime, Izetbegovi je najprije telefonirao Stipi Mesiu,
zamolivi ga da mu organizira susret sa Tumanom. Budui da se Tuman nalazio u posjeti Kini,
Izetbegovi i Silajdi koji je stigao s njim u Zagrebu imaju sastanak sa Mesiem i njegovim
suradnicima.
Prema Mesievom svjedoenju, Izetbegovi je rekao da ima tri prijedloga za Tumana: Jedan je
da bosanska strana zamijeni sve zapovjednike ARBiH koje zahtijeva hrvatska strana u Bosni,
pod uvjetom da hrvatska strana takoer zamijeni zapovjednike koji su se kompromitirali u Bosni.
Drugi je prijedlog... potpisati sporazum i uiniti sve to mogu kroz preliminarne procese za
konfederaciju Hrvatske i BiH. Trei je prijedlog da hrvatski general Martin pegelj preuzme
kontrolu nad Armijom BiH i pokae kako oni nisu fundamentalisti, ve da se bore za opstanak
BiH i da ga potuju kao profesionalca.
Tuman je traio smjenu Halilovia. Negdje u maju 1993. Izetbegovi je poeo da mi pria
kako je potrebno smijeniti Sefera Halilovia. Bilo mu je jako stalo da me pridobije za tu ideju.
Pitao sam: zato?, sjea se Rusmir Mahmutehaji. Obrazlagao je da nije dobar.
Mahmutehaji pita: Imamo li boljeg? Izetbegovi uti. Mahmutehaji kae: Pokai mi
boljeg ili ako hoe nekog ko je manje lo i ja u se sloiti. Izetbegovi nakon krae pauze kae
kako Halilovi radi za KOS. ovjek je tu sa nama od poetka, moe li mi rei kojim je svojim
djelom, injenjem uinio neto loe za nau stranu? Ima li dokaz za to to pria, replicira
Mahmutehaji. Izetbegovi kae kako ima papire koji to potvruju. Mahmutehaji trai da mu
se papiri dostave na uvid, a da e, nakon to ih proui, dati svoj odgovor. Papiri su dostavljeni.
Dva lista, na kojima, prema Mahmutehajievom miljenju, nije bilo nita spektakularno.
Narednog dana telefonira Izetbegoviu. Alija, kae Mahmutehaji, i pod pretpostavkom da
su ovi papiri autentini, ja u njima ne vidim nita drugo osim injenice da je Halilovi imao
odnos prema organima vojne bezbjednosti JNA kakav je imao i svaki drugi oficir u toj vojsci, i
kakav odnos imaju oficiri prema organima bezbjednosti u svim armijama svijeta. Prema tome, ja
i dalje mislim da ga ne treba mijenjati. Mi nemamo boljeg.
U meuvremenu, Izetbegovi je lobirao lanove Predsjednitva kako bi ih pridobio za svoju
ideju: smjene Halilovia, Jovana Divjaka i Stjepana ibera. U novom kursu, islamiziranja vojske,
iber i Divjak su bili ne samo kadrovski, ve i nacionalni viak. Mahmutehaji - uporan u svom
stavu - u etiri take formulira protivljene ideji smjene armijskog vrha i pismo dostavlja u
Predsjednitvo. Ono do lanova Predsjednitva nikada nije dolo.
Kako je Mahmutehaji u znak protesta odbio prisustvovati sjednici na kojoj je najavljena
smjena armijskog vrha, 8. juna Izetbegovi smjenjuje Halilovia, koji dobija funkciju naelnika
Glavnog taba. iber i Divjak su ostavljeni za kasnije. Tri dana nakon smjene na elu ARBiH,
11. juna, u razgovoru sa Tumanom u Banskim dvorima, predsjednik Izetbegovi referie: On
ne moe komandovati vojskom, on ne moe nareivati..., on vie ne moe nita, obeavi kako
Haliloviu nee dozvoliti nikakav doticaj sa jedinicama.

Ekspresno je napravljena i nova struktura G, u kojoj su nadlenosti naelnika G svedene na

minimum. Izetbegovi se rado otarasio Halilovia, smatrajui da bi kao izraziti protivnik podjele
BiH on mogao uz oficire i komandante koji su ga podravali, u trenutku kada podjela postane
javna stvar, napraviti probleme. Svoju je presudu sam Halilovi napisao kada je na posljednjem
testu-propitivanju ta misli o razmjeni teritorija rekao: Ne da neu, ja ne mogu sa vama.
Upozoren da mu se u tom sluaju ivot ne moe garantovati, odgovorio je: Vi se predstavljate
kao vjernici i onda treba da znate da jedino Allah d.. uzima ili daje ivot. Vi mi ga niste dali,
Vi mi ga, dakle, ne moete ni garantovati.
U to vrijeme Sarajevo, centar Prvog korpusa ARBiH, sa svojih deset brigada i dva samostalna
bataljona je, nakon srpske ofanzive zapoete na Igman, postalo ranjivije nego inae. Zonu
odgovornosti Prvog korpusa ine tri enklave, odnosno ratita: sarajevsko, igmansko i
goradansko. Na igmanskom ratitu se nalaze: jedna motorizovana, jedna brdska brigada i nakon
otpoinjanja ljetne srpske ofanzive nekoliko eta iz jedinica Ramiza Delalia, Muana
Topalovia i Adnana Solakovia, koje su izale na teren da ojaaju odbranu.
Pored osnovnog komandnog mjesta u Sarajevu i Isturenog komandnog mjesta na Igmanu, u zoni
odgovornosti Prvog korpusa je i komanda Operativne grupe Gorade koja u svom sastavu ima
etiri brigade i manji broj samostalnih jedinica. Na Prvi korpus ARBiH sa srpske strane napadaju
dio snaga Sarajevsko-romanijskog, Drinskog, Bilekog, Hercegovakog, Istonobosanskog i
Krajikog, odnosno snage iz pet korpusa VRS.
Zona odgovornosti etvrtog, mostarskog korpusa ARBiH koja obuhvata Drenicu, sjevereno,
juno Neum, istono Gacko, Nevesinje, Bileu, Trebinje i zapadno Livno i Duvno, nalazi se u
okruenju. Otvoren je jedino pravac prema Jablanici, putem kojim se moe ii pjeice ili
konjima. Nazivaju ga Put spasa. HVO vri pregrupisavanje u rejonu Stoca, Ljubukog,
Metkovia, gdje boravi jedna brigada Hrvatske vojske, i apljine, gdje se nalazi brigada HVO-a
Ludvig Pavlovi i Centar za obuku Specijalnih snaga.
U Neumu je smjeten Centar za obuku diverzantsko-teroristikih snaga HVO-a. U samom rejonu
Mostara tada se nalazi brigada HVO-a ojaana bojnom iz brigade Herceg-Stjepan, koja je
stigla na taj teren poslije raspada te brigade u Konjicu. U Mostaru rue zgradu po zgradu.
Sistem je interesantan. Razrue zgradu, zapale je, u toku noi dovedu po 100 zatvorenika,
preteno pripadnika ARBiH, i sazidaju vreama zaklone, a odatle napadaju na sljedeu zgradu,
koja je na redu za ruenje.
"Takvom nainu su suprotstavljeni nai borci koji uz sebe jedva da imaju borbeni komplet, a da
ne govorimo o granatama i ostalom, izvjetavao je komandant etvrtog korpusa Arif Paali.
Osim Mostara i Sarajeva, i Biha je u tekoj situaciji. Uslovi za voenje rata nikada tei. Zbog
toga se krajem augusta 1993. u Zenici organizira vojno savjetovanje kome prisustvuju
komandanti svih korpusa i visoki oficiri ARBiH, sa izuzetkom Atifa Dudakovia koji se ne
uspijeva probiti iz blokiranog Bihaa. Safet Oruevi pjeke izlazi iz opkoljenog Mostara i
prenosi raspoloenje nezadovoljnih Hercegovaca:

Dogovor je pao: Izetbegovi i Tuman

Photo: EPA
Mostarci misle da su rtvovani. Savjetovanje, zatvoreno za javnost, otvora komandant Rasim
Deli. Naglaavam da imamo dosta pitanja, dosta toga to bi ovdje na ovom skupu trebalo da
razrijeimo. I rekao bih, kao ono kada biraju novog papu da se zatvore sve dok bijeli dim ne
izae, da se radi. Cilj je, kae Deli, da se nau rjeenja koja e zadovoljiti dalje voenje
oruane borbe. Jer, objektivno, rat e i dalje trajati. Neovisno od svega ovoga, pregovora,
dogovora i razgovora, za nas e rat trajati sve do onog momenta dok posljednji bandit na onim
podrujima koje kontrolie Armija BiH, znai onaj koji je van kontrole, van sistema, postoji. Sve
dotle mi moramo voditi oruanu borbu. Dok ne obezbijedimo da MUP moe preuzeti javni red i
mir, a pitanje je kada e to biti? Prema tome, svi razgovori, dogovori, sve su to stvari koje se tiu
nas kao graana, a kao vojnike ne trebaju nas odvraati od naih obaveza.

Rije uzima naelnik G Sefer Halilovi: edo je postavio pitanje s kojim se mi susreemo
svaki dan. Od komande Glavnog taba, do susreta na ulici. Ciljevi rata - mislei na podjelu
zemlje. Da li za podjelu ili protiv podjele?, kae okreui se Enveru Hadihasanoviu edi, koji
potvrdno klima glavom. Mislim da je to sutinsko pitanje... Prema informacijama iz tampe,
Predsjednitvo u punom sastavu, bez Gania je u enevi donijelo odluku da se pristupi ovakvoj
podjeli. Moje miljenje je da se mi ne trebamo previe zadravati na tom pitanju iz jednostavnog
razloga to su ciljevi agresora unitenje drave BiH i unitenje bonjakog-muslimanskog
naroda. A zbog toga, oni e i kroz ove razgovore-pregovore ponuditi dio teritorije, onoliki dio
teritorije koji bi, ako se pristane na to, znaio poraz RBiH i znaio bi sraman poraz za Armiju i
za bonjaki-muslimanski narod. Po mom miljenju, to bi bila samo prva etapa naeg konanog
unitenja. Zbog toga je, kae Halilovi, zadatak jaati Armiju, jaati borbenu gotovost i
dodaje: Ako mene pitate, ja sam protiv podjele zemlje, vrlo principijelno, ja sam protiv.

Rasim Deli predlae da se sa politikim vodstvom odri skup na temu: dalji ciljevi voenja rata,
na ta replicira Arif Paali: Ja ne bih nikakva savjetovanja odrao sa Vladom... Mi imamo
pravo na zahtjeve. Ja bih samo uporedio ove tri oruane komponente na teritoriji BiH. Oruana
komponenta tzv. Herceg-Bosne je definitivno postavila sebi cilj rata: Herceg-Bosna kao dravna
zajednica. Srpski dio je to rijeio i nema nikakvih problema sa vlau. Znai i jedni i drugi. Mi
imamo problema sa vlau, jer ne znamo koja nam je vlast. Hajdemo je prvo definisati. U tome
je najvei problem. A to je vezano i za cilj rata. Oni imaju definisan cilj rata, i jedni i drugi.
Definisanu vezu vojne i civilne vlasti, definisane izvore snabdijevanja - sve im je definisano.
Paali u nastavku kae kako se u Hercegovini vode borbe i sa srpskim i sa hrvatskim snagama.
Jedinice TO, odnosno ARBiH, od poetka su se sukobile i sa jednim i sa drugim snagama, i
vrile aktivna borbena dejstva. Iza tih snaga ARBiH nije stajala nikakva politika snaga. tavie,
SDA je bila prohrvatski orijentisana i uinila je ogromnu tetu ARBiH. Snage HVO-a se u
zadnje vrijeme masovno dovode sa prostora Imotskog i Metkovia, referie Paali, a u
jedinicama se nalazi veliki broj vojnika HV-a koje je teko definisati, jer svi pripadnici HVO-a
imaju duplu domovnicu i kao Hrvati i kao bosanski dravljani.
General Rifat Bilajac saima ono to je rekao Paali: Ciljeve koje smo postavili na poetku
ovog rata, oni su aktuelni, ali nisu realni. Ja zaista ne vidim kada emo mi to biti u Banjoj Luci?
Ja vam govorim iz srca, otvoreno i iskreno, s obzirom na konstelaciju meunarodnih snaga,
odnosa prema dravi BiH, a i odnosa u dravi BiH. Za mene su tri neprijatelja koji su protiv
ARBiH. Prvo, u naim redovima najvei su neprijatelji u najviim organima vlasti, u
Predsjednitvu, Vladi, u ministarstvima. Tu su nam najvei neprijatelji i cijelo vrijeme rade
protiv ARBiH. Sljedei neprijatelj je, zaista, drava Herceg-Bosna kao ideja. Vjerovali smo u
HVO i dravu Hrvatsku kao prijatelje. Sa etnicima nam je odmah bilo jasno.
Ministar unutranjih poslova Bakir Alispahi koji je 8. juna na toj dunosti zamijenio Jusufa
Puinu na savjetovanje stie sa malim zakanjenjem. Sjeda lijevo od Halilovia protiv kojeg je
dva dana nakon preuzimanja ministarske pozicije potpisao Rjeenje o uvoenju tajnih mjera
obrade. U Rjeenju je navedeno kako Halilovi pokuava nasilnim putem preuzeti komandu u
oruanim snagama. Tekst Rjeenja je napisan mjesec dana prije nego to e se desiti tzv.
oruana pobuna (2/3. juli 1993.) za ijeg su inicijatora predstavnici Slubi vojne i dravne
bezbjednosti imenovali upravo Halilovia, optuujui ga za pokuaj dravnog udara.
Najsrdanije se pozdravljajui sa prisutnima na skupu, ukljuujui i Halilovia, Bakir Alispahi
kae: Mi smo neki dan na podruju etvrtog korpusa registrovali dolazak efke Omerbaia i
jo nekih, mislim, Mirse Srebrenikovia, naeg biveg pomonika za pravne poslove. Ja, ljudi,
hou otvoreno da govorim. Ja sam na poetku rata rekao da moramo otvoreno govoriti jer ne
znamo ta se kome od nas moe desiti pa neka jo neko zapamti. Oni su na podruju etvrtog
korpusa, ak su doli do Jablanice i Konjica, isticali potrebu razbijanja Armije, potrebu
predavanja teritorija. Sama injenica da su doli preko teritorija HVO-a, odnosno da ih je vozilo
UN-a vozilo, dovoljno govori odakle vjetar duva. Ja sam upravo zato odmah reagovao. Spreman
da dam i predsjedniku drave depeu gdje sam potpisao da se uhapse. Da je ma ko bio, ja bih to
potpisao.

Pauza u radu savjetovanja je potvrdila Alispahieve rijei. Komandant Rasim Deli dobija iz
Jablanice poruku od komandanta jedinice Zulfikar Zulfikara Alipage Zuke u kojoj on pita ta
da radi budui da je iz Zagreba doao efendija efko Omerbai, ef Kriznog taba Muslimana
Hrvatske, koji nudi 50.000 DM da Zuka obustavi borbena dejstva koja izvodi u Hercegovini.
Rasim mi je pokazao poruku i pitao ta da mu odgovori. Rekao sam mu, napii: Uzmi pare,
lijepo ga poasti i isprati, a onda nastavi operaciju, kae Sefer Halilovi. Zuka je informisao
Delia da je Omerbai ponudio 50.000 DM za obustavu borbenih dejstva mada general Rifat
Bilajac kae da toj brojci treba dodati jo jednu nulu. Nakon toga, Bilajac je efendiju Omerbaia
prozvao zelenim kardinalom.
Halilovi je ponovo govorio, izazivajui panju svih prisutnih. Mi svaki dan u naim
kontaktima kaemo: logistiko obezbjeenje ili kraj. Daj pet kamiona municije pa emo osvojiti
to i to brdo. Daj 15 kamiona municije, pa emo ne znam ta uraditi. Nema! Nema! Prema onome
koliko ja mogu da razaberem to to imamo - imamo. Vie nema. Mi se moramo konano
okrenuti i konano shvatiti ta znai strategija oslonca na vlastite snage. Moram ovdje kazati, ao
mi je to ovdje nema nekog od lanova Predsjednitva da ne ispadne da im to govorim iza lea.
Drava nam nije kupila, ni nabavila ni minimum oruja i municije. Ni onda kada su putevi bili
potpuno otvoreni.

Smijenjen po dogovoru: Sefer Halilovi

Obraa se Sulejmanu Vranju. U prvih 5 mjeseci, Sule, moglo se proi bez nekog velikog belaja,
bez problema ikakvih. Pa se onda narednih 5 mjeseci moglo proi sa nekim potvrdama: moe, ne
moe, ali se prolazilo. Pa je onda zablokiralo - ne moe nikako. Dakle, drava nam nije nabavila
ni onda kada je mogla zato to se izvrila privatizacija narodne imovine, narodnih sredstava.
ista privatizacija. Nakon trinaest rtava u Sarajevu, iz najblie familije, ja vie nemam hatara ni
prema kome u ovoj dravi da mu ne kaem ono to mislim. Makar me to iste sekunde glave
kotalo. Mene ne zanima privatno niko, ali zanima me opstanak drave i naroda.
Bakir Alispahi sa odobravanjem potvrdno klima glavom. Pravei poreenje izmeu uspjeno
izvedenih armijskih akcija u Mostaru i pada teritorije od Rudog do Igmana, Halilovi nastavlja:
Dolazim do zakljuka da se uspjesi etnika, na prostoru na kojem su imali uspjeha, ne temelje
na njihovoj velikoj snazi i moi nego na naoj nemoi, zbunjenosti da li politikoj ili vojnoj, te

naoj neorganizovanosti, izdaji i kukaviluku. Mi smo na tom prostoru pogazili sve to je bilo
sveto. Cio prostor od Rudog do Gorada izgubljen je sa 4 poginula i 8 ranjenih vojnika. A cio
prostor od Grepka i Rogoja do Igmana; evo Salko i Vaha su ovdje, pa molim pomozite mi; osim
borbenih dejstava na Proskoku i jo nekoliko mjesta, je li najvei broj poginulih i ranjenih bio u
optem haosu i bjeaniji koji je nastupio i dejstvu artiljerije po tim ljudima?
Salko Gui, komandant estog korpusa, i Vahid Karaveli, komandant Prvog korpusa,
potvruju reeno. Da tragedija bude jo vea, ovaj e igmansko-rogojski prostor i ovaj drugi
kod Istonobosanske operativne grupe ui u anale ratne vjetine gdje su etnici sa nevjerovatno
malim snagama, oko 3 bataljona, podrani sa jednim divizionom artiljerije, uspjeli gotovo bez
gubitaka zauzeti izuzetno veliki prostor branjen sa 3 do 4 hiljade naih boraca. Znate, meni pred
takvim injenicama staje pamet. Moram da kaem da na to pitanje nemam odgovora. Imam samo
odgovor da je to izdaja, kukaviluk, malodunost, neto to nam je zabolo no u lea i
devalviralo nau borbu koja je uvrijedila sve ove borce koji su se herojski borili, kae Halilovi,
koji e dva mjeseca kasnije biti uhapen kao dravni neprijatelj.
Savjetovanje je zavreno usvajanjem nekoliko zakljuaka. Jedan je da se hitno mora pomoi
etvrtom korpusu. U to vrijeme snage ovog korpusa broje 6.981 borca, od ega je 2.434
naoruanih. Borbena linija ini krug od 360 stepeni, prema HVO-u i prema VRS. Preko 1.200
ljudi se smjenjuju svakih 24 sata ili 48 sati na poloaju, jer nema dovoljno oruja za sve, tako da
oni koji dolaze u rovove preuzimaju oruje.
* Slijedei nastavak feljtona objavljujemo u petak, 1. januara