METODE ZNANSTVENIH

ISTRAIVANJA

Logika misaonih postupaka u istraivanju je razliita, to

kao posljedicu ima brojne metode znanstvenih
istraivanja, kao skupove razliitih postupaka, koji se
koriste u istraivanju.
Najee primijenjene metode znanstvenog istraivanja,
kao dijela ope znanstvene metode, jesu: induktivna i
deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda
apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i
specijalizacije, metoda dokazivanja i opovrgavanja,
metoda klasifikacije, metoda deskripcije, metoda
kompilacije, komparativna metoda, statistika metoda,
matematika metoda, metoda modeliranja,
eksperimentalna metoda, povijesna metoda, genetika
metoda, teorija sustava kao metoda, aksiomatska
metoda, metoda idealnih tipova, metoda anketiranja i
intervjuiranja, metoda opaanja, metoda brojenja,
metoda mjerenja, Delfi metoda.

INDUKTIVNA METODA
Induktivna metoda je sustavna primjena induktivnog
naina zakljuivanja kojim se na temelju analize
pojedinanih injenica dolazi do zakljuka o opem
sudu, od zapaanja konkretnih pojedinanih sluajeva
dolazi do opih zakljuaka.
Pouzdanost induktivnog zakljuka izravno ovisi o: broju
istraenih injenica i sluajeva, reprezentativnosti
analiziranih injenica za odreenu pojavu i stupnju
pouzdanosti znaenja injenica.
Analiza induktivne metode mora ukljuiti fundamentalni
element svakog induktivnog zakljuivanja, a to je relacija
posebnog - opeg.

INDUKTIVNA METODA
Postoji vie vrsta indukcije, kao:
Potpuna indukcija zakljuak na potpunom nabrajanju svih
pojedinanih sluajeva. U praksi se vrlo rijetko primjenjuje,
a rezultat znai samo sistematiziranje znanja. Kod ove
indukcije zakljuak je potpuno istinit.
Nepotpuna indukcija stvara zakljuke na temelju analize
ogranienog broja pojedinanih pojava koji su primjenjivi na
ostale pojave iste vrste. ee se upotrebljava u
znanstvenom istraivanju nego potpuna indukcija.
Predikativna indukcija je proces miljenja koje se odvija
kroz zakljuivanje od jedne klase pojava na drugu klasu, pri
emu se samo zakljuivanje temelji na slinosti klasa
pojava.

INDUKTIVNA METODA
Analogijska indukcija temelji se na zakljuivanju
primjenom analogije, pri emu se miljenje kree od
pojedinane na pojedinanu pojavu.
Univerzalna indukcija temelji se na zakljuivanju od
egzemplarne klase pojava na univerzalnu klasu.
Kauzalna indukcija analizira uzronu vezu izmeu
pojava koje prethode i pojava koje slijede ime se
odreuju uzrono-posljedini odnosi.
Temelj za primjenu induktivnih metoda su opaanje,
eksperiment i simulacija.

DEDUKTIVNA METODA
Deduktivna metoda je sustavna primjena deduktivnog
naina zakljuivanja u kojemu se iz opih sudova izvode
posebni i pojedinani zakljuci.
Dedukcija uvijek pretpostavlja poznavanje opih znanja na
temelju kojih se spoznaje ono posebno ili pojedinano.
Najvaniji elementi deduktivne metode jesu postupci
metoda analize, sinteze, apstrakcije, generalizacije i
specijalizacije.
Deduktivna metoda u znanosti slui za: objanjenje
injenica i zakona, za predvianje buduih dogaaja, za
otkrivanje novih injenica i zakona, za dokazivanje
postavljenih teza, za provjeravanje hipoteza i za
znanstveno izlaganje.

DEDUKTIVNA METODA
Poseban oblik deduktivne metode je aksiomatska metoda
koja se temelji na spoznajama, injenicama ili naelima
(aksiomi) koji se ne mogu dokazati ili koji ne zahtijevaju
dokazivanje jer su oevidni ili su izravno oiti.
Dedukcija vrijedi samo u okviru utemeljenosti na
znanstvenim injenicama. Indukcija i dedukcija imaju
zajedniki opi predmet: to je spoznaja jedne pojave kao
dijalektikoga jedinstva opeg i posebnog.
Indukcijom i dedukcijom saznaje se veza, odnos, jedinstvo
posebnog i opeg, i tim svojim obiljejima one su izrazito
dijalektike metode spoznaja. Indukcija je poetni, a
dedukcija zavrni proces u znanstvenim spoznajama, jer
spoznaja poinje pojedinanom spoznajom posebnog, a
zavrava deduktivnom sistematskom spoznajom
posebnog na temelju opeg.

METODA ANALIZE
Metoda analize je postupak znanstvenog istraivanja
ralanjivanjem sloenih pojmova, sudova i zakljuaka
na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente.
Analiza je, prema Hegelu, postupak miljenja u
kretanju od posebnoga k opem ili izvoenje teorema iz
aksioma po utvrenim pravilima.
Analiza je proces redukcije nejednakoga na sve veu
jednakost.
Prema gnoseolokoj funkciji postoje dvije vrste
analize: deskriptivna, kada se opisuju elementi neke
cjeline i eksplikativna, kada se pokuava objasniti
odreena cjelina na temelju njezinih dijelova.

METODA SINTEZE
Metoda sinteze je postupak znanstvenog istraivanja i
objanjavanja stvarnosti putem sinteze jednostavnih
sudova u sloenije.
Sinteza je nain sistematiziranja znanja po zakonitostima
formalne logike, kao proces izgradnje teorijskog znanja
u pravcu od posebnog ka opem, odnosno od vrste
prema rodu.
Prema gnoseolokoj funkciji postoje deskriptivna i
eksplikativna sinteza, prema sloenosti razlikuju se
elementarna, kauzalna i funkcionalna sinteza, prema
cilju, odnosno usmjerenosti spoznaja, sinteze mogu biti
genetike i strukturalne.

METODA APSTRAKCIJE
Apstrakcija je misaoni postupak bilo kakvog odvajanja, bilo
odvajanje opeg i eliminiranje posebnog, bilo misaoni
postupak odvajanja posebnog i individualnog,
zanemarivanje opeg.
Apstrakcija ima dvostruki smisao: apstrakcija opeg ili
apstrakcija posebnog.
Apstrakcijom se odvajaju nebitni od bitnih elemenata
pojave ili predmeta istraivanja.
Apstrakcija poiva na analizi, ali analiza kao postupak
rastavljanja, predstavlja i odvajanje, apstrakciju dijelova
iz cjeline pojave.

METODA KONKRETIZACIJE
Konkretizacija je postupak suprotan apstrakciji.
Konkretizacija moe biti: shvaanje jedinstva
apstraktno-opeg u posebnom i individualnom,
shvaanje jedinstva apstraktno-posebnog s
opim u svakom pred-metu ili pojavi.
Bilo da se odreuje apstraktno-ope u posebnom
ili apstraktno-posebno u opem, s pomou
opeg vri se konkretizacija, jer se predmet
istraivanja konkretno shvaa kao realno
jedinstvo opeg i posebnog.

METODA GENERALIZACIJE
Metoda generalizacije je misaoni postupak
uopavanja kojim se od jednog posebnog
pojma dolazi do openitijeg koji je po
stupnju vii od ostalih pojedinanih.
Od pojedinanih opaanja izvode se
uopeni zakljuci, koji su realni samo ako
imaju oslonac u stvarnosti.

METODA SPECIJALIZACIJE
Metoda specijalizacije je postupak kojim se od
opeg pojma dolazi do novog pojma, manjeg
opsega a veeg sadraja.
Specijalizacija se temelji na analitiko-sintetikoj
metodi i apstraktno-konkretiziranoj metodi.
Da bi se tom metodom dolo od opeg do
posebnog, potrebno je izvriti: konkretizaciju
opeg u posebno, ili sintezu, apstrakciju
posebnog iz opeg i analizu stvarnog opeg.

METODA DOKAZIVANJA
Dokazivanje je jedna od najvanijih
znanstvenih metoda u kojoj su
inkorporirane skoro sve metode i svi
posebni metodiki postupci: analiza i
sinteza, generalizacije i specijalizacija,
indukcija i dedukcija, apstrakcija i
konkretizacija.
Svrha metode je utvrditi tonost neke
spoznaje.

METODA OPOVRGAVANJA
Suprotan postupak u odnosu na postupak dokazivanja je opovrgavanje
ili falsifikacija.
Ono se sastoji u dokazivanju pogrenosti teze. Izravno ili direktno
opovrgavanje sastoji se u pobijanju teze ili argumentacije.
Teza se izravno opovrgava onda kada se cijeli postupak pobijanja
usmjerava na samu tezu, ne uzimajui u obzir njenu suprotnost,
odnosno antitezu.
Neizravno ili indirektno opovrgavanje sastoji se u dokazu netonosti
teze neizravnim putem. O neizravnom opovrgavanju se radi onda
kada se cijeli postupak usmjerava u dokazivanju da je antiteza
ispravna umjesto da se kao u izravnom opovrgavanju usmjerava
na samu tezu.
Opovrgavanje teze s pomou dokazivanja tonosti antiteze naziva se
apagogiki dokaz. Kod opovrgavanja pretpostavlja se uzajamno
iskljuivanje teze i antiteze, odnosno nemogunost istodobne
istinitosti oba suprotna stava (nemogunost aporije).

METODA KLASIFIKACIJE
Metoda klasifikacije najstarija je i najjednostavnija
znanstvena metoda. Klasifikacija je sistematska i
potpuna podjela opega pojma na posebne, u
okviru opsega pojma.
Znanost zapravo poinje klasifikacijom. Na temelju
spoznaja o prirodi stvari, klasifikacija predstavlja
sustave skupina predmeta, ili raspodjele niza
srodnih pojava. Tako se, na primjer, pojam
znanosti klasificira na pojedinane i univerzalne
znanosti. Pojedinane se klasificiraju u realne i
formalne. Realne se dalje dijele u prirodne i
kulturne...

METODA DESKRIPCIJE
Metoda deskripcije je postupak jednostavnog
opisivanja ili oitavanja injenica, procesa i
predmeta u prirodi i drutvu te njihovih
empirijskih potvrivanja odnosa i veza, ali bez
znanstvenog tumaenja i objanjavanja.
Ova se metoda primjenjuje u poetnoj fazi
znanstvenog istraivanja, a ima veu vrijednost
ako je jednostavno opisivanje povezano s
objanjenjima o uoenim vanijim obiljejima
opisivanih injenica, predmeta i procesa,
njihovih zakonitosti i uzronih veza i odnosa.

METODA KOMPILACIJE
Metoda kompilacije je postupak preuzimanja tuih
rezultata znanstvenoistraivakog rada,
odnosno tuih opaanja, stavova, zakljuaka i
spoznaja.
Metoda kompilacije moe se upotrijebiti u
kombinaciji s drugim metodama u
znanstvenoistraivakom radu, tako da djelo
nosi u to veoj mjeri osobni peat autora
kompilatora, koji e, uz osobni pristup pisanju
znanstvenog ili strunog djela korektno i na
uobiajen nain citirati sve ono to je od drugih
preuzeo.

STATISTIKA METODA
Statistika metoda moe se nazvati i opom metodom
znanstvenih istraivanja u svim znanstvenim podrujima.
Istraivanja u znanstvenim podrujima drutvenih i
humanistikih znanosti, nezamisliva su bez primjene
statistike metode jer kako je slikovito opisano tvrdnjom
(Croxton) da sociolog lien statistike metode, esto slii
na slijepca koji u mranoj prostoriji hoe opipati crnog
maka koji ne postoji!
Prema Serdaru: "Statistika je znanost o metodama za
istraivanje masovnih pojava s pomou brojanog
izraavanja."

STATISTIKA METODA
Statistika metoda je induktivno generalizatorska jer se na
temelju obiljeja odreenog broja elemenata neke
skupine ili serije pojava, izvodi opi zakljuak o
prosjenoj vrijednosti obiljeja, devijaciji od srednje
vrijednosti.
Vanost statistike metode je u tome to se jedino s
pomou statistike metode mogu na prihvatljivo
egzaktan nain saznati opa odreenost, pravilnosti i
zakonitosti masovnih pojava.
Najvaniji nedostaci statistike metode su kvantitativna,
numerika odreenost pojava i pitanje mogunosti
spoznaje opega na temelju pojedinanog i posebnog.

METODA UZORAKA
Ispitivanje dijela skupa na temelju sluajnog izbora jedinica
naziva se metoda uzoraka. Vrlo se esto primjenjuje u
znanstvenoistraivakom radu.
Bit metode uzoraka je stav da se relevantne statistike
informacije o masovnoj pojavi mogu odrediti na temelju
malog uzorka.
Neki broj sluajno odabranih jedinica iz statistikog skupa
naziva se uzorkom.
Problemi pouzdanosti metode uzoraka svode se na
odreivanju veliine uzorka i reprezentativnosti
odabranih jedinica

MATEMATIKA METODA
Matematika metoda je znanstveni sustavni postupak koji
se sastoji u primjeni matematike logike, matematikih
relacija, matematikih simbola i matematikih operacija u
znanstvenoistraivakom radu.
S pomou matematike metode na egzaktan nain
prikazuju se i objanjavaju zakonitosti pojava, pod
uvjetom da je odabran pouzdan i adekvatan matematiki
model predmeta istraivanja.
Najee matematike metode su matematiki modeli i
metode simulacije. Metode simulacije omoguavaju, uz
uporabu raunala, teorijsko simuliranje stvarnih pojava i
procesa. Problem simulacija je u vjerodostojnosti geneze
simulacijskog fenomena.

METODA MODELIRANJA
Metoda modeliranja je postupak s pomou kojega
se generira znakovni sustav (model) koji moe:
- zamijeniti stvarnu pojavu i kojeg
eksperimentalno ili simulacijom moemo
istraivati
- prijenositi dobivene podatke sa modela na
realnu pojavu.
- Modeliranje ima dvije potekoe: adekvatnost
modela realne pojave i ispravnost ekstrapolacije
dobivenih rezultata sa modela na realnu pojavu.

METODA MODELIRANJA
Modeli mogu biti:
- model stvarnog u idealnom (idealni, misaoni
modeli realnih stvari, to je svaki pojam ili sud o
realnim pojavama; model konkretnog u
apstraktnom (apstraktni model predstavlja svaka
generalizacija konkretnih pojmova, matematika
formula);
- model idealnog u realnom (realne modele
predstavljaju interpretacije pojmova, stavova,
stvarnih funkcija i algoritama u ulno-opaajnim i
fizikim predmetima, sustavima, odnosima);
- model apstraktnog u konkretnom (konkretne
modele predstavljaju sve konkretizacije i
specijalizacije apstraktnih pojmova i stavova).

METODA MODELIRANJA
Modeli mogu biti:
- teorijski ili apstraktni modeli (logiki i matematiki modeli izraeni
relacijama);
- praktini ili konkretni modeli (rezultati neke praktine djelatnosti);
- realni modeli (model kontejnerskog broda);
- idealni modeli (modeli koji na idealiziran nain predstavljaju originalne
predmete);
- jednostavni modeli;
- sloeni modeli;
- modeli strukture (modeli koji predstavljaju strukturu pojave);
- funkcionalni modeli (predstavljaju funkcije dinamikih sustava);
- djelomini modeli (modeli koji predstavljaju samo neka obiljeja pojave);
- globalni modeli (modeli koji predstavljaju cjelinu pojave);
- analitiki modeli (modeli koji se sastoje od skupa analitikih relacija u
obliku jednadbi i nejednadbi, kojima se matematiki modeliraju dinamiki
procesi ili ponaanje sloenih dinamikih sustava);
- topoloki i mreni modeli (prostorni modeli procesa);
- deterministiki modeli (potpuni i funkcionalno cjeloviti modeli) i
- stohastiki i statistiki modeli (modeli sluajnih i vjerojatnih dogaaja).

EKSPERIMENTALNA METODA
Eksperimentalna metoda je postupak promatranja pojave koja se
ispituje pod tono odreenim uvjetima koji doputaju da se prati tijek
pojave i da se ona svaki puta uz ponavljanje tih uvjeta ponovno
izazove. Ona se, dakle, zasniva na eksperimentu, kao znanstveno
postavljenom pokusu.
Znanstveni eksperiment je plansko, organizirano i metodsko
proizvoenje, izvoenje ili samo mjerenje realnih pojava koji imaju
za cilj otkria nepoznatih initelja, svojstava i odnosa pojava,
odnosno provjeravanja hipoteza o tim initeljima i njihovim
svojstvima.
Osnovni faktori eksperimentalne metode su: eksperimentator,
eksperimentalna pojava (fenomen, dogaaj), sredstva
eksperimenta, eksperimentalni postupak, prognoza i kontrolni
eksperimentalni dogaaj, rezultati eksperimenta i ekstrapolacija
rezultata u realne uvjete. Razvoj znanosti, posebno u 20. stoljeu,
umnogome se temelji na eksperimentu kao metodi.
Problem eksperimenta je vjerodostojnost odreivanja eksperimentalnog
fenomena.

AKSIOMATSKA METODA
Aksiomatska metoda se razvila iz klasine metode dedukcije, za
razliku od eksperimentalne koja se razvila iz indukcije.
Ova je metoda, zapravo, suvremeni oblik deduktivne metode, od
koje se razlikuje po tome to aksiomatska metoda koristi
brojne i raznovrsne postupke formalizacije. Svrha
aksiomatske metode je postizanje korektnosti definicije i
dokaza koji iskljuivo ovise o njihovim strukturama.
Temeljna aksiomatska pravila su:
- pravilo konzistentnosti (svi aksiomi jednog aksiomskog
sustava moraju initi logian i koherentan sustav);
- pravilo cjelovitosti (sustav aksioma mora biti cjelovit);
- pravilo neovisnosti aksioma (aksiomi jednog sustava
aksioma moraju biti neovisni tako to ni jedan aksiom ne
smije biti izveden iz drugih aksioma u sustavu).

METODA IDEALNIH TIPOVA

Metoda idealnih tipova je misaona apstraktna
konstrukcija jednostrano naglaenih svojstava
neke pojave odreenih s nekog teorijskog
stajalita.
Idealni tip jest apstraktni teorijski model odreene
vrste pojave. Metoda ima ogranienu primjenu u
istraivakom radu.
Moe se primjenjivati u filozofiji, politologiji,
ekonomiji i drugim znanstvenim poljima
drutvenih i humanistikih znanosti, a radi se na
primjeni u podruju tehnikih znanosti.

METODA BROJENJA
Brojenje je postupak kojim se utvruje broj elemenata ili
lanova nekog skupa ili klase. Brojenje nije mogue u
okviru kontinuiranih cjelina. Mogue je samo u
znanstvenom istraivanju skupova u kojima ima slinih
predmeta.
To znai da brojenje pretpostavlja postojanje klasa, tj.
postojanje predmeta koji su razliiti, a ipak u neemu
slini.
U rezultatu brojenja zanemarene su kvalitativne razlike
meu predmetima koji ine neki skup, a ostaje samo
njihov broj. Kad je brojanje velikih skupina neizvodljivo,
primjenjuje se statistika metoda uzoraka. Brojenjem se
moe doi do podataka potrebnih za tvorbu hipoteze.

METODA MJERENJA
Brojenje i mjerenje osnova su za sva mjerljiva istraivanja,
a susreu se u svim podrujima znanosti. G. Galilei je
istaknuo: broji ono to se moe brojiti, mjeri ono to se
moe mjeriti, a to nije mjerljivo, uini mjerljivim. I lord
Kelvin je rekao: "Ako se ono o emu govorite moe
izmjeriti, onda neto o tome i znate. Meutim ako to ne
moete izmjeriti niti izraziti u brojkama, onda je vae
znanje mravo i nezadovoljavajue: to moe biti tek
poetak znanja, ali vi po nainu miljenja niste jo doprli
do znanstvene faze, ma o emu da se radi."
Mjerenje se definira kao postupak kojim se uz pomo
mjerila utvruje brojana vrijednost nekog ekstenzivnog
svojstva, ili kao usporeivanje dvije istovrsne veliine,
tako da se utvrdi njihov omjer.

METODA MJERENJA
Za meusobnu usporedivost rezultata potrebno je odrediti mjernu
jedinicu.
Mjerna jedinica je definirana konstantna vrijednost fizikalne veliine,
koja ima poseban naziv.
Mjeriti znai odrediti koliko mjernih jedinica sadri neka veliina.
Izmjerena vrijednost je vrijednost u granicama tonosti koja se moe
ostvariti.
Razlika izmeu izmjerene vrijednosti i stvarne vrijednosti fizikalne
veliine naziva se apsolutna pogrjeka mjerenja. U praksi postoji i
relativna pogrjeka kao omjer apsolutne pogrjeke i stvarne veliine.
U znanstvenoistraivakom radu iskljuivo je u uporabi Meunarodni
sustav mjernih jedinica (Sl). Osnovna znaajka tog sustava je
potpuna koherentnost svih mjernih jedinica. SI sustav obuhvaa
mjerne jedinice za sva znanstvena podruja.

DELFI METODA
Delfi metoda je metoda za prognoziranje. Delfi metoda
prvotno se najvie koristila za predvianje buduih
meunarodnih situacija i potencijalnih ratnih stanja, ali se
ubrzo poela primjenjivati u prognoziranju tehnikog i
tehnolokog razvoja.
Metoda se sastoji u organiziranom i sustavnom prikupljanju
predvianja tima eksperata, stoga predstavlja metodu
sustavne primjene znanstvenog miljenja u postupku
donoenja vanih odluka o budunosti razliitih pojava i
razliitih fenomena.
Logika Delfi metode je sustavno koritenje miljenja
eksperata ime se simuliraju budue pojave ili prilino
pouzdanu projekciju buduih pojava.