Historija

Jugoslavije
(1918-1992)

JUGOSLAVIJA

Rad na ujedinjenju za Prvoga svjetskog rata. im je rat izbio, politiki svjesni pojedinci i
skupine osjetili su da je dolo vrijeme da se rijei i junoslav. problem. Slobodni Juni Slaveni,
mahom ekon. iseljenici u objema Amerikama, meu kojima su Hrvati najbrojnija skupina, smatraju
stvar Srbije svojom nar. stvari, a svakako je znaajno za miljenje u polit. vrhovima Srbije da je
srp. vlada u svome manifestu od 29. VII 1914 (u kome objavljuje srp. narodu da je Austrija
navijestila Srbiji rat) povezala sudbinu Hrvata i Srba pod Austro-Ugarskom. I kralj Nikola, u svojoj
proklamaciji Crnogorcima, u povodu navjetaja rata, naglaava slogu Junih Slavena. Organizacija Hrvatska straa u Junoj Americi poziva, 3. VIII 1914, sve Hrvate i ostale June
Slavene u Junoj i Sjevernoj Americi da priteknu u pomo bratskom srp. narodu, da se javljaju u
dobrovoljce i da se bore protiv Austrije u srpskoj ili u franc. vojsci. I Hrvatski odbor, koji su formirali
I. Metrovi i A. Trumbi u Rimu, a koji je kasnije posluio kao baza Jugoslavenskog odbora,
poetkom decembra 1914. protestira protiv austroug. napadaja na Srbiju, smatrajui ga
napadajem i na hrv. narod, jer su Srbija i Crna Gora ivotni dijelovi naeg naroda.
I srp. vlada postavlja, 6. XII 1914, kao svoj ratni cilj osloboenje Srba, Hrvata i Slovenaca od
austroug. vlasti: Uverena u reenost celoga srpskoga naroda da istraje u svetoj borbi za
odbranu svoga svetoga ognjita i slobode, vlada kraljevine smatra kao svoj najglavniji i u novim
sudbonosnim trenucima jedini zadatak, da obezbedi uspean zavretak ovog velikog vojevanja,
koje je, u trenucima kad je zapoeto, postalo ujedno borba za osloboenje i ujedinjenje sve nae
brae Srba, Hrvata i Slovenaca. Taj zahtjev za ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca pod
austroug. vlau sa Srbijom srp. je vlada postavila ve u septembru iste godine saveznikim
vladama zahtijevajui da svi etniki isti srp., hrv. i slov. krajevi budu pripojeni Srbiji. Kasnije,
potkraj godine, kad je javno postavila svoj ratni cilj, i kad su saveznici nagovarali Italiju da stupi
na njihovu stranu obeavajui joj velik dio slov. i hrv. teritorija, vlada N. Paia nije gledala na
junoslav. probleme drugaije nego kao na opravdan zahtjev Srbije za proirenjem svoga
teritorija i svoje uprave na hrv. i slov. zemlje. Stoga je Srbija pretendirala da jedino ona moe pred
saveznicima predstavljati Srbe, Hrvate i Slovence Austro-Ugarske. * Tu je korijen svih kasnijih
sukoba s Jugoslavenskim odborom, koji je formiran 30. IV 1915. u Parizu (sa sjeditem u
Londonu), i u koji su uli emigranti Hrvati, Srbi i Slovenci. Pronicljivou F. Supila Jugoslavenski
odbor je doznao da su sile Antante spremne ustupiti velik dio naeg teritorija Italiji, pa su lanovi
Jugoslavenskog odbora razvili ivu akciju protiv tal. presezanja. Nakon potpisivanja
Londonskoga pakta, ubrzo, 6. V 1915, protestira Jugoslavenski kongres u Niu protiv ustupanja
junoslav. teritorija Italiji, a A. Trumbi, kao predsjednik Jugoslavenskog odbora, upuuje
dokumentiran memorandum vladama saveznika, u kome istie zahtjev Junih Slavena u AustroUgarskoj Monarhiji za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom, i protestira protiv odluke da se
jugosl. teritorij preda Italiji. Nekoliko dana kasnije, 12. V, Jugoslavenski odbor upuuje manifest
brit. parlamentu i engl. narodu, u kome istie da bi ustupanje bilo kojeg dijela naega nar. teritorija
bilo flagrantna povreda naih nacionalnih interesa.
Ratni uspjesi Srbije i povlaenje srpske vojske k moru. U bitkama na Ceru (august 1914) i na
Kolubari (decembar 1914) Austrija je doivjela potpun poraz. Gonei neprijatelja, srp. je vojska
prodrla u Srijem i u Bosnu. Austrija se vie nije usudila povesti bilo kakvu ozbiljniju akciju protiv
male Srbije: tek u jesen 1915. (Mekenzenova ofanziva) napala je, u zajednici s njem. i bug.
armijom, Srbiju sa tri strane, na fronti dugoj gotovo 1500 km. Srpska se vojska povlaila prema
jugu, u namjeri da se prebaci preko Makedonije u Solun i da se tu bori, uz engl. i franc. armiju, na
strani saveznika. Ne mogavi prodrijeti preko Makedonije, skrenula je preko Crne Gore i Albanije,
u najnepovoljnijim vremenskim i ostalim prilikama, prema Skadru, odakle se, preko Draa i
Valone, prebacila na otok Krf. Crna Gora titila je povlaenje srp. vojske, pa tek poetkom 1916.
kralj Nikola naputa Crnu Goru. Srpska se vojska na Krfu oporavila i snabdjela, pa se odatle, iste
godine, prebacila na Solunski front, gdje se svojom hrabrou istakla u vie navrata, navlastito u
ju. Makedoniji i na Kajmakalanu.
Krfska deklaracija Sve do izbijanja revolucije u Rusiji, Pai, nesklon svakoj ideji sporazumnog
rjeenja ujedinjenja i dr. ureenja, trai da se pitanje ureenja drave ostavi po strani; glavno je
da se izvojti ujedinjenje, a to e kasnije biti, to e se vidjeti. Pobjedom Oktobarske revolucije,
1917, a zatim ulaskom SAD u rat na strani saveznika javili su se novi elementi u meunar.
politici. Ruska revolucija proglasila je pravo svakoga naroda na samo-opredjeljenje i stvaranje
mira bez kontribucija i reparacija. SAD nisu smatrale obaveznim dogovore i ugovore saveznika o
poslijeratnom dodjeljivanju teritorijalnih nagrada zaraenim dravama, ukoliko se ne radi o

njihovu nacionalnom teritoriju. Posljedice tih dviju injenica bile su velike: Pai i ostali velikosrp.
politiari izgubili su rus. pomo za svoje hegemonistike ciljeve. Vodei rauna o izmijenjenim
polit. okolnostima u svijetu, Pai pristaje da se s Jugoslavenskim odborom sporazumije i da u
rjeavanju buduih meusobnih odnosa Junih Slavena prizna Jugoslavenskom odboru
ravnopravnost sa srp. vladom. Na Krfu je odrana konferencija predstavnika srp. vlade i opozicije
s predstavnicima Jugoslavenskog odbora i postignut je sporazum o osnovnim pitanjima dr.
ureenja budue jugosl. drave, koji je potpisan 20. VII 1917 (Krfska deklaracija) i koji sadrava
14 toaka; u njima je istaknuto
da zajednika drava bude zasnovana na ovim modernim i demokratskim principima Drava Srba, Hrvata i Slovenaca, poznatih i pod imenom Junih Slovena ili Jugoslovena, bit
e slobodna, nezavisna kraljevina s jedinstvenim teritorijem i jedinstvenim dravljanstvom. Ona
e biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija na elu s dinastijom Karaorevia, koja
je dala dokaza da se s idejama i osjeajima ne dvoji od naroda i da stavlja narodnu slobodu i
volju vrh svega. Drava ova zvat e se: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a vladalac: Kralj Srba, Hrvata i
Slovenaca.
Svi graani (dravljani) na cijeloj teritoriji jednaki su i ravnopravni prema dravi pred
zakonom. Ustav, koji e posle zakljuenja mira doneti Ustavotvorna skuptina, izabrana na osnovi
opteg i jednakog, neposrednog i tajnog prava glasa, bit e osnova celom dravnom ivotu, izvor
i utoka svih vlasti i prava, i po njemu e se ureivati celokupan dravni ivot. Ustav e dati narodu i mogunost da razvija svoje posebne energije u samoupravnim
jedinicama, obeleenim prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama.
Ustav se ima primiti u celini, u Ustavotvornoj skuptini, brojno kvalifikovanom veinom. I Ustav i drugi zakoni koje bude donela Ustavotvorna skuptina stupaju u ivot kad ih kralj
sankcionie.
Raspad Austro-Ugarske. Predsjednik W. Wilson, iznijevi poetkom 1918. u etrnaest
toaka uvjete SAD za sklapanje mira s Centralnim silama, dao je znaajnu podrku nacionalnim
tenjama potlaenih naroda Austro-Ugarske i istodobno odbio pretenzije Italije na junoslav,
teritorij. S jedne strane neuspjesi na bojitima, propast njem. proljetne i ljetne ofanzive, proboj
Solunskog fronta od strane srp. i saveznikih trupa, i, s druge strane, sve tee patnje i bijeda
irokih masa, katastrofalno pogoenih posljedicama dugog rata, znatno ubrzavaju proces
raspadanja Monarhije. Pod utjecajem velike proleterske revolucije u Rusiji, ta dezintegracija
Monarhije dobiva sve vie revoluc. obiljeje; o tome svjedoe pobuna mornara u februaru 1918. u
Kotoru, Puli, ibeniku, kao i masovna dezertiranja iz vojske, osobito na podruju Hrvatske, pri
emu mobilizirani seljaci i radnici trae utoite u umi i stvaraju Zeleni kadar. Usporedo s
rastuim utjecajem Oktobarske revolucije na mase, graanske stranke oituju se ve tada kao
kontrarevoluc. snage. Narodni zastupnici i politiari, pripadnici raznih stranaka i grupa, odrali su
3. III 1918. u Zagrebu sastanak i sporazumjeli se o zajednikoj akciji svih kojima je cilj stvaranje
zajednike nezavisne i demokr. drave Junih Slavena: Dana 6. X 1918. predstavnici Hrvata,
Srba i Slovenaca s podruja Austro-Ugarske, zakljuili su da osnuju Narodno vijee Slovenaca,
Hrvata i Srba. 28. X austroug. ministar vanjskih poslova grof Andrssy poslao je amer. dr.
tajniku brzojav u kome moli da se neposredno sklopi primirje s Austro-Ugarskom Monarhijom,
bez obzira na druge zaraene strane, a dan nakon toga, 29. X, sastao se Hrvatski sabor, koji
donosi jednoglasno prihvaeni zakljuak: Svi dosadanji dravnopravni odnoaji i veze izmeu
kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane, te kraljevine Ugarske i Carevine
Austrijske s druge strane, razrjeavaju se. Ukida se dakle i nitetnom proglauje Hrvatskougarska nagodba iz 1868, a isto se tako ukidaju i nitetnima proglauju sve kasnije njene dopune
i revizije, tako da od danas Dalmacija, Hrvatska i Slavonija ne ima s kraljevinom Ugarskom ni
pravno ni faktino nikakvih zajednikih dravnih poslova. Dalmacija, Hrvatska, Slavonija s
Rijekom proglauju se posve nezavisnom dravom prema Ugarskoj i Austriji, te prema
modernom naelu narodnosti, a na temelju narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba,
pristupaju u zajedniku narodnu suverenu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom
etnografskom podruju toga naroda, bez obzira na ma koje teritorijalne i dravne granice, u
kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas ivi. Sveopa narodna Ustavotvorna skuptina
svega ujedinjenog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba odluit e unaprijed odreenom
kvalificiranom veinom koja potpuno zatiuje od svakog majoriziranja konano kako o formi

vladavine, tako o unutranjem dravnom ustrojstvu nae drave, utemeljene na potpunoj

ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata i Srba.
Jugoslavija kao monarhija. Ujedinjenje. Srpska je vlada nastojala da doe u dodir s
predstavnicima Narodnoga vijea u Zagrebu elei da mimoie Jugoslavenski odbor, koji je,
meutim, Narodno vijee opunomoilo da zastupa Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba pred stranim
vladama. Poetkom novembra 1918. sastali su se u enevi (enevksa deklaracija) A.
Koroec, predsjednik Narodnog vijea, predsjednik srp. vlade N. Pai, predsjednik
Jugoslavenskog odbora A. Trumbi i predstavnici srbijanskih opozicijskih stranaka. Dana 9. XI
1918. objavljuju Pai, Koroec, Trumbi i predstavnici srbijanskih opozicijskih grupa deklaraciju
o stvaranju zajednike drave Srba, Hrvata i Slovenaca, bez obzira na preanje granice, sa
zajednikom vladom. Zanimljivo je da su Pai, Trumbi i Koroec bili uvjereni da je tim njihovim
dogovorom provedeno ujedinjenje drave Slovenaca, Hrvata i Srba sa Srbijom, i u tome uvjerenju
oni postavljaju prvih est ministara zajednike vlade - trojicu sa srp. strane, a trojicu sa strane
Narodnog vijea. Po Deklaraciji, srp. ministri zajednike vlade polagat e zakletvu pred,
regentom, a ministri imenovani od Narodnog vijea pred predsjednikom Narodnog vijea. Vlada
Narodnog vijea i srp. vlada i nadalje vre svoju funkciju, svaka na svom podruju, a zajedniko
ministarstvo ima organizirati dr. zajednicu i provesti izbore za konstituantu, koja e dati
definitivni oblik dravi. Taj ustav e biti osnova celom dravnom ivotu, izvor i utoka svih vlasti i
prava, i po njemu e se, u demokratskom duhu, ureivati ceo dravni ivot (Iz enevske
deklaracije). - Paiev sporazum s predstavnicima Narodnog vijea i Jugoslavenskog odbora bio
je kratkoga vijeka: prva zajednika vlada Junih Slavena ivjela je samo jedan dan. Dan poslije
potpisa Deklaracije, predsjednika srp. vlade dezavuira njegov zamjenik Stojan Proti, koji je
poslao Paiu brzojav u kome odbacuje enevsku deklaraciju i smatra da ona dokazuje
nepovjerenje Jugoslavenskog odbora i Narodnog vijea prema Srbiji. - Na inicijativu S.
Pribievia i njegovih suradnika 24. XI 1918. Sredinji odbor Narodnog vijea donosi formalni
zakljuak: Narodno vijee SHS, u skladu sa svojim dosadanjim zakljucima i prema izjavi vlade
kraljevine Srbije, proglauje ujedinjenje Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, obrazovane na cijelom
neprekinutom jugoslavenskom podruju bive Austro-Ugarske Monarhije, s kraljevinom Srbijom i
Crnom Gorom u jedinstvenu dravu Srba, Hrvata i Slovenaca i izabire odbor od 28 lica s punom
vlau, da u sporazumu s vladom kraljevine Srbije i predstavnicima svih stranaka u Srbiji i Crnoj
Gori bezodvlano provede organizaciju jedinstvene drave prema priloenim naputcima, a
dotine zakljuke ratificirat e na svom prvom sastanku Dravno vijee, kome e pripadati uz
predstavnike kraljevine Srbije i Crne Gore svi lanovi dananjega Narodnoga vijea u Zagrebu,
pojaani sa predstavnitvom Jugoslavenskog odbora. Istog dana (24. XI 1918) proglasila je
Narodna skuptina u Novom Sadu ujedinjenje Vojvodine sa Srbijom, a preko nje i s ostalim
Junim Slavenima u jednu zajedniku dravu. Dana 26. XI 1918. Velika narodna skuptina u
Podgorici svrgla je s prijestolja dinastiju Petrovia i proglasila ujedinjenje Crne Gore sa
Srbijom i ostalim junoslav. narodima. - Stigavi u Beograd, 28. XI 1918. delegati Narodnog
vijea pregovarali su s predstavnicima srp. vlade o stilizaciji Adrese Narodnog vijea regentu
Aleksandru te njegova odgovora na Adresu. Rezultat je bio da ni u jedan od tih akata nisu uli
osnovni zahtjevi formulirani u napucima Narodnog vijea od 24. XI 1918, posebno prva toka,
naime da Konanu organizaciju nove drave moe odrediti samo sveopa narodna
ustavotvorna skuptina svega ujedinjenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca s veinom od dvije
treine glasova. Tri dana kasnije, 1. XII 1918, potpredsjednik Narodnog vijea A. Paveli
proitao je Adresu u kojoj se izmeu ostalog kae: Slovenci, Hrvati i Srbi, koji su na teritoriju
bive Austro-Ugarske Monarhije izveli prevrat i privremeno konstituirali nezavisnu narodnu
dravu, proeti idejom narodnog jedinstva i oslanjajui se na veliko naelo demokracije, koje trai
da svaki narod ima sam da odlui o svojoj sudbini, izjavili su ve u objavi Narodnog vijea od 19.
oktobra, da ele i hoe da se ujedine sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu narodnu dravu
Srba, Hrvata i Slovenaca. Da se ova misao provede u djelo, zakljuilo je Narodno vijee na svojoj
sjednici od 24. novembra, da proglaava ujedinjenje drave Slovenaca, Hrvata i Srba sa Srbijom i
Crnom Gorom u jedinstvenu dravu... Na to je u svom odgovoru regent Aleksandar izjavio:
. . . U ime Njegova Velianstva Kralja Petra l. proglaavam ujedinjenje Srbije sa zemljama
nezavisne drave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i
Slovenaca. Tako je osnovana Kraljevina SHS.

Revolucionarna kretanja do kojih je dolo 1918. uslijed tekih unutranjih soc. i nacionalnih
prilika, a posebno pod utjecajem revolucije u Rusiji, ugrozila su pozicije buroazije na podruju
junoslav. zemalja bive Austro- Ugarske, i to osobito u Hrvatskoj. U okolnostima rasula dr. vlasti
nakon pada Monarhije ta je buroazija osjetila svoju bespomonost. Da nau zatitu od vlastitih
buntovnih seljako-radnikih masa, da se osiguraju od komunistike opasnosti i sprijee
revoluciju, burujske stranke na junoslav. podruju bive Monarhije, okupljene u Narodnom
vijeu SHS, nastojale su ujedinjenje sa Srbijom provesti to bre, pa bilo to uz cijenu bitnih
ustupaka Paievoj centralistikoj politici i odstupanja kako od zakljuaka Hrvatskog sabora (29.
X 1918) i samog Narodnog vijea (24. XI 1918) tako i od utanaenja Krfske i enevske
deklaracije. S revolucijom pred vratima, tzv. preanska buroazija nalazi u srbijanskoj buroaziji
oslonac.
Prva vlada SHS i prvi sukobi.Nakon dugog vijeanja predstavnika svih srbijanskih stranaka i
predstavnika Narodnog vijea, sastavljena je lista vlade, u kojoj je predsjednitvo imao zauzeti N.
Pai, potpredsjednitvo A.Koroec, ministarstvo vanjskih poslova A.Trumbi. Meutim, regent
Aleksandar nije htio potpisati ukaz o vladi na elu s N.Paiem nego je povjerio Stojanu Protiu
da sastavi vladu. - Funkciju ministra policije preuzeo je potpredsjednik Narodnog vijea S.
Pribievi. Kao dvorski ekspert za preanska pitanja, on je odluio da iznad svih polit. sredstava
upotrijebi policijske argumente za pobijanje protivnika unitaristikog i centralistikog ujedinjenja.
Policijski ispadi sa samovoljnim hapenjima, cenzurom i fizikim nasiljem bili su upereni protiv
svih slobodoljubivih i naprednih elemenata i postali olienjem centralistikih i hegemonistikih
tendencija. - U otvorenom sukobu - pri emu se otpor u preanskim krajevima, a osobito u
Hrvatskoj, svladava policijskim i andarmerijskim brahijalnim nasiljem i polit. umorstvima formirala su se ve u vrijeme prve jugosl. vlade i zasjedanja Privremenog narodnog
predstavnitva dva bloka, centralistiki i anticentralistiki; prvi su predstavljali radikali i veina
lanova Demokratske stranke, a drugi JMO (Jugoslavenska muslimanska organizacija),
Narodni klub (sastavljen uglavnom od lanova Starevieve stranke prava) i Jugoslavenski
klub (Slovenska ljudska stranka, Hrvatska puka stranka). Oprena miljenja iz poetka, ubrzo
postaju izvor otrih konfromacija; postupci vlade, nepravedna izmjena valute (dinar i kruna 1 : 4),
igosanje marve, batinanje seljaka, pretvaraju parlamentarnu diskusiju u otvoreno sukobljavanje.
Vladajuoj buroaziji nije bilo dovoljno da raspiruje nacionalne strasti. Obznanom od 29. XII
1920. vlada je zabranila komun. propagandu, rad komun. organizacija i izlaenje komun. listova,
a kasnije je, 1921, Zakonom o zatiti drave ponitila komun. mandate i zabranila svaki rad
Komunistike partije.
Vidovdanski ustav. Na izborima za Konstituantu, 28. XI 1920, centralistiki blok dobio je
neto vie glasova i mandata nego anticentralistiki (600.000 : 536.000). Rezultati izbora uvelike
su i neugodno iznenadili burujske stranke i politiare. Tek osnovana Komunistika partija
Jugoslavije dobila je oko 200.000 glasova i 58 mandata, a Hrvatska republikanska seljaka
stranka (HRSS) 270.000 glasova. Radieva stranka nije dola u Konstituantu, a poslanici
Komunistike partije napustili su je prije glasanja ne elei sudjelovati u donoenju Ustava koji je
sankcionirao eksploatatorski karakter nove vlasti i nacionalno ugnjetavanje nesrbijanskih naroda.
Sa 419 zastupnika Konstituanta je pala na 309, a kad ju je kasnije napustio i Narodni klub, ak na
298 poslanika. Na taj nain gotovo jedna treina naroda nije uope sudjelovala preko svojih
zastupnika u donoenju Ustava. Protiv Ustava su bili u golemoj veini Hrvati, Makedonci,
Slovenci i cijela radnika klasa. Po Ustavu, koji je prihvaen 29. VI 1921, sva je izvrna vlast u
rukama vladara i njegove vlade; ukidaju se autonomije hist. pokrajina. I teoretski, samouprava je
brisana: predviene su, dodue; samoupravne jedinice, oblasti, ali one su teritorijalno tako
ograniene da ne mogu razviti bilo kakav znaajniji rad, a o financ. poslovima oblasti odluuje
ministar financija.
Reakcija na centralistiki ustav. Donoenje takvog Ustava izazvalo je val nezadovoljstva u
cijeloj zemlji. Postepeno i sve ee javljaju se, meutim, i na srbijanskoj strani znakovi
nezadovoljstva i osjeaj potrebe da se Ustav revidira, odn. da se izie u susret opravdanim
zahtjevima Hrvata. Tako je grupa intelektualaca Hrvata i Srba, uglavnom negdanjih lanova
Jugoslavenskog odbora, odrala u ljetu 1922. sastanak na Ilidi, na kome je zakljuila da treba
povesti akciju protiv Ustava i nai rjeenje srpsko-hrvatskoga spora. U tu svrhu u jesen 1922.
odran je u Zagrebu kongres javnih radnika koji se izjasnio protiv Vidovdanskog ustava.
Kongresu su u ime demokrata prisustvovali ef stranke Lj.Davidovi i I.Ribar, tadanji

predsjednik Skuptine. Zbog toga dolazi do sukoba i razlaza izmeu radikala i demokrata, Pai
podnosi ostavku kabineta i dobiva izborni mandat. Izbori su odrani 18. III 1923. Radikali su
uspjeli u znatnoj mjeri oslabiti Demokratsku stranku, ali broj lanova Seljake stranke i dalje
naglo raste: dobila je preko 200 000 glasova vie nego 1920 (270.000 : 473.733) i time postala,
po broju glasova i mandata, druga stranka u zemlji, iza Radikalne stranke. - Da osigura
radikalima polit. vodstvo, Pribievi razbija Demokratsku stranku i sa svojih 14 poslanika 27. III
stvara s radikalima koalicionu vladu (prva P-P vlada). Novoformirani Blok opozicije izdao je 30.
V Manifest, u kome trai punu demokraciju i parlamentarnu vlast. Kralj je, toboe u elji da krizu
rijei parlamentarnim putem, prisilio vladu da dade ostavku, a 27. VII 1924. Lj.Davidovi
sastavlja vladu od demokrata, muslimana i Koroevih klerikalaca. Iako je ta vlada imala
veinu u Skuptini, kralj je ubrzo razrijeio dunosti Lj.Davidovia i povjerio vladu N.Paiu i S.
Pribieviu.(druga P-P vlada) - Vlada je primijenila Obznanu i na HRSS, jer da je, toboe,
postala komunistika, nakon to je Radi u Moskvi pristupio Seljakoj internacionali (Zelena
internacionala). Iako je vodstvo HRSS za vrijeme agitacije za izbore 8. II 1925. bilo u zatvoru,
stranka je dobila vie glasova nego 1923 (523.827 : 473.733). Ubrzo zatim dolazi do pregovora
izmeu dvora i vodstva HRSS; njezini poslanici dolaze u Skuptinu, a potpredsjednik stranke daje
u ime vodstva HRSS izjavu u kojoj priznaje Vidovdanski ustav i dinastiju; stranka tada mijenja
naziv u Hrvatska seljaka stranka (HSS). U novoj radikalsko- radievskoj vladi s N. Paiem na
elu HSS dobiva pet resora, a S.Radi postaje ministar prosvjete. Kada je, meutim, Radi
podrao protest opozicije protiv korumpiranog dr. aparata, Pai daje ostavku, a premijer (u
aprilu 1926) postaje Nikola Uzunovi. - Nakon raskida radikalsko- radievske koalicije, HSS vie
ne sudjeluje u novoj vladi Velje Vukievia (april 1927). Za izbora 11. IX 1927. u hrv. je
krajevima bila znatna apstinencija, a nezadovoljstvo zbog Radieva odstupanja s republikanskih
pozicija odrazilo se tako da je HSS imala 150.000 glasova manje nego na izborima 1925. - Poto
je Vukievieva vlada nastavila hegemonistiku politiku prema preanskim krajevima, dolazi do
udruivanja Radieve HSS i Pribievieve Samostalne demokratske stranke (SDS) u Seljakodemokratsku koaliciju (SDK) (10. X 1927). S.Pribievi od estokog unitarista postaje borac
protiv centralizma. Seljako-demokratska koalicija ula je u borbu za demokr. reim, razotkrivajui
korumpiranost i nasilje na svim poljima. Vladajui srbijanski krugovi, u tenji da odre svoju
hegemoniju, napadaju Seljako-demokratsku koaliciju kao preanski front uperen protiv drave.
Tako u atmosferi ope zatrovanosti, za jedne une diskusije u Skuptini, 20. VI 1928, radikalski
poslanik Punia Rai, poznat sa Solunskog procesa kao kraljev ovjek, izvrava atentat na
poslanike HSS, ubija Pavla Radia i Stjepana Basarieka, a teko ranjava Stjepana Radia,
Pernara i Grandu. Radi je podlegao ranama 8. VIII 1928. Ubojstvo u Skuptini znailo je slom
vidovdanskog sistema i dovelo do akutne dr. krize. - Mada je SDK energino traila nakon
atentata da se Skuptina raspusti, a vlada povjeri nekoj neutralnoj linosti koja e provesti
slobodne izbore, kralj je produljio ivot Skuptini i povjerio Antonu Korocu sastav kabineta.
inei dvoru manje ili vee usluge, Koroec je tako, kao prvi nesrbijanac, postao predsjednik
vlade. Meutim, njegova vlada nije zapravo bila nita drugo nego prijelazni kabinet koji je imao
pripremiti put linoj diktaturi kralja Aleksanadra, koju je on i uveo 6. januara 1929.
estojanuarska diktatura. Policijski reim, jak i prije, postaje za dvorske estojanuarske
diktature izraziti instrument monarho-fa. nasilja. Taj sistem bio je uperen, prije svega, protiv
radnikog pokreta, a zatim i protiv svih burujsko-demokr. stranaka i njihovih voa, ukoliko se
nisu smjerno poklonili kraljevu diktatu. Reim se oslanja samo na silu, propisujui iz dana u dan
nove zakone, meu kojima i Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja, po
komu je drava prozvana Jugoslavijom i podijeljena na 9 banovina. Kompetencije banovina nisu
se mnogo razlikovale od kompetencija negdanjih oblasti. Reim nije umio poduzeti nikakve
mjere koje bi sprijeile teko ekon. stanje - sada jo pogorano svjetskom privrednom krizom - i
katastrofalno opadanje ivotnog standarda. Velik pad cijena poljopriv. proizvoda doveo je selo do
krajnje bijede. Industrija obustavlja rad ili ga veoma smanjuje; besposlica i emigracija rastu sve
vie. - U represiji koju je dr. aparat potpomognut generalitetom i reakcionarnim polit. strankama,
provodio protiv svega to se suprotstavljalo diktaturi (jugoslavenstvu), KPJ bila je glavna meta
estojanuarskog terora. Na stotine komunistikih polit. funkcionara bilo je ubijeno, meu njima
organizacioni sekretar uro akovi, sekretar Crvene pomoi Nikola Heimovi, sekretar
SKOJ-a Janko Mii, Mijo Oreki, Paja Marganovi, Josip Debeljak, Pero Popovi, Josip
Kolumbo, a na tisue partijskih lanova bilo je uhapeno, internirano ili osueno na dugogodinju

robiju. Partija stjee velike simpatije kod omladine i naroda, a diktatorski reim reagira na to
silom, hapenjem, tamnicom i internacijom. - Reim otvorene diktature, nasilja i pravne
nesigurnosti izazvao je u cijeloj zemlji nezadovoljstvo (u inostranstvu odobravanje), a kralj, da
maskira diktaturu, prelazi na druge metode: on proglaava 3. IX 1931. Ustav; uvodi se, toboe,
parlamentarni nain vladavine, ali Skuptina, sastavljena od dva doma, bila je puka fasada
preko koje je kralj nastavio svoj lini reim. Centralistiki unitarizam proveden je do krajnjih
granica; vlada nije odgovorna parlamentu nego vladaru, koji moe donositi uredbe sa zakonskom
snagom bez sudjelovanja parlamenta. Parlament je sveden na neku vrstu zakonodavne komisije,
koja moe stavljati primjedbe na zakonske projekte vlade i kralja, to ne znai da e te primjedbe
biti i prihvaene. Pod patronatom dvora stvorena je Jugoslavenska nacionalna stranka (JNS),
kojoj je ideologiju izraivao general Petar ivkovi, po kraljevoj odredbi njen voa. Nakon
toga raspisuju se izbori, 6. XI 1931, na kojima je sudjelovala samo JNS; dobila je, naravno, 100%
mandata, a glasova najvie 15%. Graanske polit. stranke ostaju uglavnom pasivne prema
diktaturi. SDK pokuava organizirati zajedniki istup svih graansko-demokr. snaga u zemlji protiv
diktature, ali se njenom pozivu nije odazvala ni jedna stranka. Na to je izvrni odbor SDK
sazvao 7. XI 1932. sastanak kome su prisustvovali, osim lanova SDK, i predstavnici nekih
manjih preanskih polit. grupacija. Prihvaena je rezolucija (zagrebake punktacije) u
kojoj se trai primjena principa nar. suvereniteta, povratak na stanje iz 1918. i preureenje dr.
zajednice, koje e iskljuiti hegemoniju jedne ili vie jedinica nad drugima. Vladajui krugovi
proglasili su punktacije antidravnim inom i optuili pred Sudom za zatitu drave prvaka HSS,
V.Maeka, koji je osuen na 3 godine zatvora. Neposredno poslije procesa diktatorski reim
osudili su i Aca Stanojevi, u ime gl. odbora Radikalne stranke, i Lj.Davidovi, u ime
Demokratske stranke. Kralj uzalud trai izlaz u promjenama vlada: poslije ivkovia. Uzunovi,
Marinkovi, Srki i opet Uzunovi formiraju svoje kabinete. Rojalistika formula integralnog
unitarizma (jugoslavenstva) kompromitirala se potpuno. - Opirui se bilo kakvom pa i prividnom
rjeenju hrvatskog i ostalih nacionalnih pitanja, pojaavajui eksploataciju sela i radnitva, guei
svaki otpor hegemonistikim vlastodrcima, dvor s kapitalistikim krugovima izazvao je golemo
ogorenje naroda Jugoslavije i doveo zemlju u kritinu situaciju.
Atentat u Marseilleu i Jeftieva vlada. Za slubenog posjeta Francuskoj kralj Aleksandar je
ubijen 9. X 1934. u Marseilleu, u atentatu koji su pripremili Pavelievi ustae uz pomo
Mussolinijevih faista i, vjerojatno, uz sudionitvo hitlerovaca; izvrio ga je lan mak. teroristike
organizacije (VMRO) V.Georgijev-ernozemski. U atentatu je poginuo i franc. ministar vanjskih
poslova Louis Barthou. - Poslije umorstva Aleksandra, u ime maloljetnog Petra vlada Kraljevo
Namjesnitvo, sastavljeno od kneza Pavla Karaorevia, Radenka Stankovia i Ive
Perovia, pri emu su posljednja dvojica bili samo figure. Knez Pavle je pokazao istu sklonost za
osobnom vlau kakvu je imao i kralj, a to produuje diktatorski reim. U okolnostima surovog
guenja demonstracija radnika i studenata i policijskog nasilja u suzbijanju nacionalnih pokreta,
naroito u Hrvatskoj, Jevti je proveo izbore 5. V 1935. Ovaj put pojavila se na izborima i
Udruena opozicija sa zajednikom listom iji je nosilac V. Maek. Iako je glasanje bilo javno, a
prijetnje i teror bili su ei nego u vrijeme ivkovievih izbora, uza sve mnogobrojne falsifikate
izbornih rezultata, po slubenom izvjetaju lista B.Jevtia dobila je 1.746.982 glasova, a lista
Udruene opozicije 1.077.345 glasova. Jevti se morao povui, a 24. VI 1935. formirao je
svoju vladu Milan Stojadinovi, prvak Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ).
Stojadinoviev profaistiki reim 1935 - . Poslovno povezan otprije s dvorom, Stojadinovi se
jo za Jevtieve vlade povezao s knezom Pavlom Karaoreviem, to ga je nakon dolaska na
vlast uinilo svemonim u unutranjoj i vanjskoj politici. Znajui da se JNS kompromitirala,
Stojadinovi je organizirao novu reimsku stranku, Jugoslavensku radikalnu zajednicu (JRZ),
u koju su uli dijelovi JNS i staroradikala, Koroeva Slovenska ljudska stranka (SLS) i Spahina
Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO). JRZ je imala okupiti sve konzervativne snage u
zemlji, a Stojadinovi je teio za tim da od nje stvori neku vrstu totalitarne organizacije prema
poznatim uzorima u Italiji i Njemakoj. Proosovinski orijentiran, Stojadinovi naputa tradicionalnu
vanjsku politiku Jugoslavije (oslon na Francusku, Mala Antanta) i povezuje se sve vie privredno
i politiki s Mussolinijevom Italijom i Hitlerovim Treim Reichom. Potkraj 1937. Tito dolazi kao
generalni sekretar na elo KPJ i time nastupa razdoblje sve snanijeg utjecaja Partije na nar.
mase. Uvruje se idejno, organizacijsko i akciono jedinstvo KPJ, a revoluc. radniki pokret
okuplja progresivne snage drutva u borbi protiv reima. Istovremeno, graanske opozicijske
stranke odbijaju suradnju KPJ pokuavajui u raznim polit. savezima i kombinacijama nai izlaz iz

opih drutvenih i privrednih tekoa. - Nesposobnost vlade da rijei privredne tekoe nakon
velike ekon. krize izazvala je ope nezadovoljstvo u najirim masama, a injenica da vlada nije
poela rjeavati nijedan dr. problem, navela je voe opozicijskih stranaka (V.Maek,
A.Stanojevi, Lj.Davidovi, J.Jovanovi) da 8. X 1937. stvore Blok narodnog sporazuma.
Na izborima 11. XII 1938. lista Bloka narodnog sporazuma, s nosiocem Vlatkom Maekom,
dobila je, prema slubenom priznanju, 1.364.524 glasa prema 1.643.783 glasa to ih je dobila
lista M. Stojadinovia. Zbog tog neuspjeha knez Pavle je 5. II 1939. otpustio Stojadinovia i
predao predsjednitvo vlade Dragii Cvetkoviu. Na odluku kneza Pavla utjecala je i meunar.
situacija. Hitlerov prepad na Austriju (ANSCHLUSS), Munchenski sporazum i okupacija
ehoslovake bili su jasni znaci da je rat na pragu.
Banovina Hrvatska. Vlada, po uputama Namjesnitva, nastoji poneto korigirati
Stojadinovievu vanjsku politiku traei jai oslonac na zapadne sile, u prvom redu na Veliku
Britaniju, te, elei konsolidirati situaciju u zemlji, pristupa rjeavanju hrv. pitanja. Neposredno
pred II svj. rat, 26. VIII 1939, pregovori su zavreni sporazumom Cvetkovi - Maek po kome je
predvieno stvaranje Banovine Hrvatske. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji nije tim sporazumom
bilo rijeeno, slovenako pitanje ostalo je netaknuto, a makedonsko pitanje velikosrpska
buroazija ionako nije ni u naelu ni u praksi priznavala. Pa ni suprotnosti izmeu srpske i
hrvatske buroazije nisu time bile svladane (Kardelj). - U samoj Banovini prilike se nisu ni u
jednom pogledu povoljno razvijale. Pod pritiskom fa. elemenata banska vlast, i jo vie HSS, ne
prekidaju politiku raspirivanja nacionalnih strasti, a prema radnikom pokretu, napose prema
KPH, uprilieni su pravi pogromi; da bi zastraila pristae KPJ, Banovina Hrvatska osniva
koncentracione logore u koje zatvara uglavnom komuniste. Desniarski, proustaki elementi,
koji su prodrli na odgovorna mjesta u HSS, povukli su i stranku i Maeka nadesno, toliko da je on
kao potpredsjednik vlade odobravao pristup Jugoslavije osovini Rim-Berlin.Ostaci estojanuarske
diktature ubrzano su se raspadali. To je bio polit. proces koji u obliku otvorene krize traje ve od
donoenja Vidovdanskog ustava, a poslije Marseillea i u vezi s njim i u evr. se politikom svijetu
tempo rasula Versailleskog (Versajskog) mira javlja kao oit simptom dezagregacije zbog porasta
fa. snaga, napose od pojave Hitlera na vlasti (1933). Eksperiment s Namjesnitvom traje po
zakonu tromosti, a poslije Jevtieva poraza na izborima, kad je zaprijetila opasnost da e
opozicija probiti vidovdansku bazu, javlja se Stojadinovi kao pokuaj dvora i svih faktora vlasti da
sauvaju prednosti steenih prava s jedne strane i da uporedo s time nau nekakvo
kompromisno rjeenje s antiversailleskim snagama. Sve tri varijante, Jevtieva, Stojadinovieva i
na kraju Cvetkovia, samo su tri faze rasula jednog jedinog procesa, a Maek, kao nova pojava
tobonje negacije toga procesa, nije zapravo negacija, nego njen sastavni dio. Osnovna pitanja
Kraljevine Jugoslavije - nacionalno i seljako-agrarno - nije pokuao rijeiti ni jedan reim; odatle
slabost Kraljevine Jugoslavije, a to je i razlog njenog sloma
.
Vanjska politika Kraljevine Jugoslavije. Priznanje 1918 .i mirovni ugovor 1919. U glavnim
crtama vanjska politika Jugoslavije do 1941. bila je diktirana principom ouvanja mirovnih
ugovora. Vie-manje, svi vanjskopolit. potezi bili su usmjereni u tome pravcu, a kako je Francuska
bila najistaknutiji predstavnik takve politike, franc. utjecaj na jugosl. vanjsku i unutranju politiku
bio je presudan. Porastom snaga faistikih drava, Njemake i Italije, pogotovo neposredno pred
II svj. rat, upravljai jugosl. vanjske politike pokuavaju nai modus vivendi s fa. silama, da
zavre kao adepti fa. politike. - Po svretku I svj. rata Jugoslavija je na Mirovnoj konferenciji u
Parizu nastupila kao drava u nastajanju, jer velike zap. sile, na zahtjev Italije, nisu priznale
ujedinjenje Junih Slavena u zajedniku dravu, Kraljevinu SHS. Tako je dolo do gotovo
apsurdne pojave da su se npr. ehoslovaka i Poljska pojavile na Mirovnoj konferenciji kao
priznate drave, a Jugoslavija (u ijem je sastavu bila Srbija koja je u ratu podnijela teke rtve za
zajedniku savezniku stvar i bila samostalna, suverena drava) bila je tretirana kao drava u
nastajanju. Prva je priznala novu dravu vlada SAD 5. II 1919, zatim su je priznale Grka,
vicarska, Norveka, ehoslovaka i Poljska, a tek poslije njih ostale drave, velike i male.
S Njemakom je potpisan mirovni ugovor u Versaillesu, 28. VI 1919;
s Austrijom u Saint-Germaineu, 10. IX 1919;
s Bugarskom u Neuillyju, 29. XI 1919;
s Madarskom u Trianonu, 7. VI 1920,
a s Turskom u Sevresu, 10. VIII 1920.

Spor s Italijom. Najtee pitanje koje je jugosl. delegacija trebala rijeiti na Mirovnoj konferenciji,
bilo je odreivanje granica izmeu Jugoslavije i Italije. Italija je ula u rat da se zadovolji njen
sveti egoizam, tj. da dobije ju. Tirol i nae krajeve koji su joj bili odreeni Londonskim paktom.
Talijani su imali prednost to su zap. potpisnice pakta, Francuska i Velika Britanija, bile sklone da
izvre obaveze Londonskoga pakta, ali se njihova odlunost u obrani tal. interesa poljuljala kad
su Talijani postavili zahtjev da im se da i Rijeka, koja je po Londonskom paktu bila dodijeljena
Hrvatskoj. Meutim, najveu pomo pruio je Jugoslaviji u odbrani njenih interesa predsjednik
SAD Woodrow Wilson. On nije priznavao valjanost Londonskoga pakta, koji je bio u biti protivan
njegovoj koncepciji o poslijeratnom ureenju Evrope. Nakon dugih i bezuspjenih diskusija i
prijedloga o odreivanju granica izmeu Italije i Jugoslavije, Wilson je izradio plan razgranienja u
Istri, tako da granica ide rijekom Raom i izbija na Plomin, ali u svom konanom prijedlogu, kada
je zaprijetio da e se povui s Mirovne konferencije i da e SAD otkazati bilo kakvu financ. pomo
Italiji ako ostane kod svojih imperijalistikih prohtjeva, pristao je da Italiji pripadne i otok Vis. Kako
je Wilson napustio konferenciju zbog bolesti, zap. su sile jo jednom pokuale nai neki
kompromis; kad nisu uspjele, savjetovale su Italiju i Jugoslaviju da se sporazumiju same .
Oekivalo se da e tal. zahtjevi ostati jednaki, tj. da e traiti ispunjenje odluke Londonskog
pakta. Meutim, nakon vijeanja od tri dana, potpisan je u Rapallu, 12. XI 1920, ugovor po
kome je Italija dobila jugosl. zemlje zapadno od linije Rakek- Snjenik-Rijeka, otoke Cres, Loinj,
Srakane, Unije, a u Dalmaciji grad Zadar, otoke Palagruu i Lastovo. Po ugovoru Rijeka je
trebala ostati samostalna drava, ali su je Talijani i dalje drali u svojim rukama i nisu priznali
plebiscit na kome je u znatnoj mjeri pobijedila Autonomistika stranka koja je traila da Rijeka
ostane samostalna drava, nego su postavili svoga guvernera i tako je pripojili Italiji.
Kratko vrijeme nakon to je doao na vlast (1922-1943), Mussolini je predloio jugosl. vladi da
se srede sporni odnosi i sklopi pakt prijateljstva i suradnje. Tako je u Rimu 27. I 1924. potpisan
ugovor po kome Jugoslavija priznaje tal. suverenitet nad gradom i lukom Rijekom, osim Baroa i
Delte, koje je dobila Jugoslavija. Slijedee godine, 20. VIII 1925, sklopljene su izmeu Italije i
Jugoslavije tzv. Nettunske konvencije u kojima su regulirani neki ekon. odnosi, u prvom redu
tal. optanata u Dalmaciji. Po tim konvencijama tal. optantima zagarantirana je upotreba tal.
jezika u saobraaju s naim upravnim, sudskim i ostalim vlastima, a osim toga na njih se nisu
odnosili zakoni i propisi o agrarnoj reformi. Ove konvencije izazvale su veliko uzbuenje, osobito
u Hrvatskoj. Zbog otpora u Skuptini, konvencije su ratificirane tek 13. VIII 1928.
Savezi. Odmah na poetku ujedinjenja jugosl. vlada se nastojala ue povezati s Francuskom,
ali franc. vlada za Mirovne konferencije, a i kasnije, iz obzira prema Italiji, nije pokazivala osobitu
spremnost da ue s Jugoslavijom u saveznike odnose. Tek nakon spoznaje da Mussolinijeve
pretenzije idu i na tetu franc. pokrajina Nice i Savoje, franc. je vlada sklopila s jugosl. vladom,
11. XI 1927, ugovor o prijateljstvu i savez o odranju teritorijalnog stanja stvorenog
mirovnim ugovorima.
Mnogo ranije s istom svrhom sklopljen je savez sa ehoslovakom Republikom, 14. VIII
1920, i obrambeni savez s Rumunjskom, 7. VI 1921. Ve od ugovora s Rumunjskom ova dva
saveza se tretiraju kao Mala antanta, a pogotovo nakon 16. II 1933. kad su ti ugovori spojeni u
Pakt o organizaciji Male antante. Pakt o organizaciji Male antante bio je u najuoj vezi s
Francuskom.
Istu je svrhu imao Balkanski sporazum koji su 1934. sklopile Jugoslavija, Rumunjska, Grka i
Turska; on je jamio sigurnost balkanskih granica svakoj dravi koja je potpisala sporazum.
Meutim, zbog unutranjih razlika u reimima, a osobito zbog reakcionarne aktivnosti jugosl.
vlade, i Mala antanta i Balkanski savez nisu imali vee kohezivne snage. Ve od poetka
Jugoslavije, jugosl. vlade pomau reakcionarne pokrete i struje u susjednim dravama. Tako je
npr. jugosl. vlada ostala potpuno neaktivna kada su fa. snage oborile prijatelja junoslav.
suradnje A.Stamboliskoga u Bugarskoj. Isto tako, aktivnom pomou jugosl. vlade Ahmedbeg
Zogu je oborio demokr. vladu Fan-Nolija u Albaniji.
Za svog postojanja Kraljevina Jugoslavija imala je u vanjskoj politici najvie problema u
odnosima s Italijom, koja je neprestano nastojala zaokruiti i izolirati nau zemlju, pa je radi toga
rano uspostavila tijesne odnose s Madarskom i Bugarskom. Usprkos ugovoru o prijateljstvu s
Jugoslavijom 1925. Italija je, ugovorom iz 1926, uzela Albaniju pod svoj protektorat kako bi na
taj nain stvorila odskonu dasku za prodiranje na Balkan.

Vanjska politika Jugoslavije od sred. 30-ih do 1941. Kad je preuzelo upravu zemlje,
Namjesniko je vijee nastojalo nastaviti dotadanji pravac vanjske politike. Meutim, jugosl.
privreda, koja je gotovo u cijelosti postala zavisna od fa. Italije i nacistike Njemake, sputavala
je jugosl. vanjsku politiku, osobito dolaskom na vlast Milana Stojadinovia. Njemaka je stekla
punu dominaciju u vanjskoj trgovini Jugoslavije, a njem. je kapital sustavno prodirao u zemlju i
zauzimao kljune poloaje. Uporedo s prodiranjem njem. kapitala u jugosl. privredu, Stojadinovi
daje svome reimu profaistiki karakter. On 1935. izjavljuje da jugosl. vlada naputa naelo
kolektivne sigurnosti i da e biti neutralna ako doe do sukoba Njemake i Francuske.
Njegova vanjska politika dovodi do slabljenja i raspada Male antante i Balkanskog sporazuma
(1935-37). Kad je Italija napala Etiopiju, Stojadinovieva vlada dri se prema Italiji vie nego
dobrohotno; energino spreava slanje bilo kakve pomoi panjolskoj Republici u borbi s
Frankom i njegovim fa. gospodarima. Uprkos sankcijama koje su formalno i mlitavo poduzete
protiv Italije u vezi s njenom agresijom na Etiopiju, jugosl, vlada sklapa 1936. benevolentan trg.
ugovor s Italijom. Godinu dana kasnije, 1937, Jugoslavija sklapa s Italijom ekon. i polit.
sporazum, a iste godine potpisuje, razbivi Balkanski savez, Pakt o vjenom prijateljstvu s
fa. Bugarskom. Slubena Jugoslavija ne prua nikakav otpor njem. Anschlussu Austrije, 13.
III 1938, niti reagira na komadanje ehoslovake nakon kapitulantskog Munchenskog
sporazuma, 30. IX 1938. - U takvim prilikama i s mentalitetom koji je vladao na vrhovima
vladajue klase, vodei su se krugovi kolebali izmeu osovine Rim-Berlin i zap.zemalja. Meutim,
sve te injenice, a osobito okupacija Austrije, neskrupulozni pristanak zap. sila da daju Hitleru
slobodne ruke u ehoslovakoj, njem. agresija na Poljsku, vojna neaktivnost zap. sila na, poetku
II svj. rata, slabi izgledi gr. otpora zbog nedovoljne pomoi zap. sila i munjeviti uspjesi njem.
snaga u Africi - sve je to potpuno oslabilo prozapadnu struju vladajue klase. Tako je dolo do
kapitulacije: potpisivanjem protokola u Beu, 25. III 1941, Jugoslavija pristupa Osovini kao
nezaraeni lan. Jugoslavija je zapravo bila gotovo potpuno zaokruena neprijateljskim silama
koje su imale pretenzija na njen teritorij. Uspostavljanje diplomatskih odnosa sa SSSR dolo
je kasno, tek u junu 1940, kada je SSSR ve bio vezan paktom o nenapadanju Hitler-Staljin
od 1939.
Pristupanje Osovini primila je veina naroda s ogorenjem, uvjerena da e taj korak podvri
jugosl. narode njem. ropstvu, izrabljivanju i ponienju. Dva dana nakon potpisivanja pakta, 27. III
1941, pod snanim pritiskom pokreta narodnih masa protiv pristupanja Jugoslavije Osovini,
proveo je general D. Simovi pu, svrgao Namjesnitvo i vladu, i formirao svoju vladu. Pu je bio
djelo grupe prozapadno orijentiranih oficira i buroazije nezadovoljne vladom Cvetkovi-Maek.
Kapitulacija Kraljevine Jugoslavije. Potpisivanje protokola u Beu izazvalo je ogorene proteste
protiv proosovinske politike, a masovne demonstracije od 27. III 1941. u Beogradu odjeknule su
po itavoj, fa. silama porobljenoj, Evropi kao smion signal otpora. Vlada generala Simovia, ne
snalazei se kako da osigura voj. obranu zemlje u sluaju napadaja fa. sila, nesposobna da se
odlui pozvati narod na masovni otpor, obmanjivala se da e pomou kompromisnih
diplomatskih poteza privoljeti Njemaku i njene saveznike da ne napadnu Jugoslaviju. Hitler je
nakon pua smjesta odrao vijeanje sa svojim glaveinama kojima je saopio da je odluio
Jugoslaviju razbiti vojniki i kao dravu, ne ekajui izjavu lojalnosti nove vlade.
Uzalud je KPJ (?)nastojala da se napadaj osovinskih sila doeka i odbije naoruanjem irokih
nar. masa, i njihovim ustankom i otporom svim moguim sredstvima. Vladajui krugovi, da
sauvaju klasne interese, onemoguili su svaki takav pokuaj. (ispravak: KPJ je tada bila pod
direktnom kontrolom Staljina, koji je sa Hitlerom prethodno potpisao sporazum o nenapadanju, iz
toga proizlazi da KPJ tada nije djelovala suprotno interesima SSSR-a i njenog dravnog vrha, ve
je djelovala u skladu sa njima, komunistima nije bilo u interesu ouvanje Kraljevine Jugoslavije i
njenih liberalno-demokratskih institucija, stoga ustanak tada nije ni planiran, jer je Staljin vjerovao
u sporazum sa Hitlerom, a samim tim i komunisti u Jugoslaviji. Prethodna interpretacija je rezultat
postfaktovskih pogleda na situaciju, a ne potpuna analiza tadanjih stvarnih odnosa.)
Napad na Jugoslaviju. 6. IV 1941. u zoru, bez objave rata, poslije brutalnog zranog
bombardiranja Beograda i drugih gradova, njemake, talijanske, maarske i bugarske ete izvode
koncentrirani napad na Jugoslaviju. Nespremna, vojska Kraljevine Jugoslavije nije pruila nikakav
odluniji otpor agresoru te je ve 17. IV dolo do kapitulacije koju je potpisao general
Jankovi i bivi ministar vanjskih poslova Cincar-Markovi. Osovinske sile nisu samo okupirale
zemlju nego su odmah poele komadati Jugoslaviju. Tako su stvorile Nezavisnu Dravu

10

Hrvatsku, koja je obuhvatila Hrvatsku i Slavoniju, Bosnu i Hercegovinu i jedan dio Dalmacije;
Slovenija je podijeljena na dva dijela, izmeu Njemake i Italije; Crna Gora je privremeno
uspostavljena kao samostalna drava, ali pod tal. vojnom i civilnom upravom; u Srbiji je
uspostavljen komesarijat koji e kasnije biti zamijenjen kvislinkom vladom generala Milana
Nedia. Srbiji su oduzeti ist. dijelovi, koji su, kao i veliki dio Makedonije, predani Bugarskoj; u
sastavu Srbije zadran je Banat, u kome su Nijemci direktno imali vlast, a Baka, Meimurje i
Prekomurje dodijeljeni su Madarskoj. - U Hrvatskoj je aka kriminalnih pustolova (itaj: ustaa)
uvela masovni teror, pljaku i pokolje nehrvatskih nar. skupina i Hrvata pripadnika antifaistikih
polit. grupa i organizacija. Ta politika krvnikog unitavanja Srba, idova i svih antifaista, bez
obzira na nar. pripadnost, postala je glavnim zadatkom toga kvislinkog ludila, kad je poklano i
povjeano po raznim stratitima i logorima (Jasenovac, Gradika) na stotine hiljada ljudi za raun
onih okupatorskih sila koje su na toj politici gradile svoje ekspanzionistike planove u odnosu na
Balkan. Jedan dio poraenoga srbijanskog generaliteta i demoraliziranih politiara takoer je
stupio u slubu okupatora i provodio slinu politiku. Zahvaljujui ustanku naroda Jugoslavije,
do kojeg je dolo na poziv i pod vodstvom KPJ, politika uzajamnog istrebljenja, koja je negirala
plemenitu (a moda i utopijsku!?) zamisao mnogih narataja Srba i Hrvata o junoslav. zajednici
naroda, doivjela je potpun slom. (ispravak: nije doivjela potpun slom!) U Narodnooslobodilakom ratu i revoluciji iskovano (stvarano) je kvalitativno novo jedinstvo naroda
Jugoslavije, zasnovano na nacionalnoj ravnopravnosti i drutvenoj pravdi.

NARODNOOSLOBODILAKI RAT I REVOLUCIJA 1941-1945

.
Poslije aprilskog rata 1941. njemako-talijanskim dogovorom u Beu 21. i 22. aprila Jugoslavija
je podijeljena izmeu Njemake, Italije, Madarske, Bugarske i Albanije. Od preostalih dijelova
formirane su kvislinke tvorevine: ustaka Nezavisna Drava Hrvatska (NDH) i komesarska Srbija
te Crna Gora pod talijanskim protektoratom. Kroz teritorij podijeljene Jugoslavije povuena je
njemako-talijanska demarkaciona linija interesnog podruja ovih sila. Okupacijske sile odmah
su poele odnarodnjavati stanovnitvo, masovno ga iseljavati i progoniti, dok su kvislinzi vrili
pokrtavanja, pokolje, progone naprednih elemenata i druge akte terora.
Podjelu Jugoslavije nisu priznale Velika Britanija ni SAD. Jugoslavenska vlada, koja je s
kraljem emigrirala, smatrana je (je bila) legalnim predstavnikom Kraljevine Jugoslavije. Nakon
napada Njemake na SSSR tako je postupila i sovjetska vlada. Graanske politike stranke u
zemlji su se raspale. Dio njihovih rukovodstava se stavio u slubu okupatora i kvislinga, oni
njihovi predstavnici koji su emigrirali priznati su od saveznikih vlada kao nosioci politike
strukture Kraljevine Jugoslavije.
Od svih stranaka u zemlji jedino je KPJ bila i ostala za bezuvjetnu borbu protiv zavojevaa okupatora i kvislinga. Iako tako opredijeljena, KPJ u aprilskom ratu nije mogla (nije eljela!)
utjecati na njegov tok i rezultat, ali je to opredjeljenje bilo presudno u odreivanju daljeg puta
jugoslavenskih naroda. Na majskom savjetovanju rukovodstva KPJ u Zagrebu ukazano je
da u predstojeoj oruanoj borbi podjela Jugoslavije nije prepreka za jedinstveno djelovanje KPJ
na njenom cjelokupnom teritoriju. U pripremanju ustanka za koji se opredijelila, u maju i junu KPJ
intenzivno radi na prikupljanju oruja, na formiranju udarnih grupa i prebacivanju u zemlju
boraca koji su se borili u panjolskom graanskom ratu (1936-1939).
Kada su vodee okupacijske sile povukle iz Jugoslavije najvei dio svojih snaga, ili je to
povlaenje bilo u toku, zavravale su se pripreme za ustanak. Napadom Hitlerove Njemake na
SSSR 22. juna 1941. nastupio je najpovoljniji trenutak (ispravak: Nije bilo pitanje povoljnog
trenutka, ve je organizovanje komunistikog narodnog ustanak rezultat raskida sporazuma
Hitler-Staljin, a ustanak partizana u Jugoslaviji je imao za cilj usporiti prebacivanje okupatorskih
trupa na novootvoreni Istoni front) za poetak oruane borbe, pa je 27. juna formiran Glavni
tab Narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije (G NOPOJ) s Titom na elu,
a Politbiro CK KPJ na sjednici u Beogradu 4. jula donio je odluku da se pokrene oruana borba.
U toku jula dolo je do borbi i drugih oruanih akcija u gotovo svim oblastima Jugoslavije: narodni
ustanak izbio je u Crnoj Gori, zapadnoj Srbiji i umadiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj; u
Sloveniji su izvedene prve oruane akcije. Uslijed krize u rukovodstvu Pokrajinskog komiteta KP u
Makedoniji do oruanih akcija doi e neto kasnije.

11

Da bi se otklonile poetne tekoe u ustanku i stvorili najpovoljniji uvjeti za to uspjeniji razvoj

oruane borbe, u Stolicama kod Krupnja 26. septembra odrano je savjetovanje G NOPOJ,
CK KPJ i predstavnika vojnih i politikih rukovodstava Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i
Slovenije. Tada je odlueno da se stvori jedinstvena formacija partizanskih odreda, da se provedu
mjere za jaanje morala i politike svijesti u jedinicama, da se provede jedinstvena linija KPJ, da
se formiraju glavni tabovi u pokrajinama gdje ih jo nije bilo i da se G NOPOJ preimenuje u
Vrhovni tab (V) NOPOJ. Data su uputstva za osloboenje novih teritorija, organizaciju nove,
narodne vlasti na njima, za politiku aktivnost u narodu. Crvena petokraka zvijezda uzeta je kao
amblem pripadnika partizanskih jedinica. Savjetovanje u Stolicama imalo je najvei znaaj za
dalje jedinstvo rukovoenja oruanom borbom.
Nakon neuspjeha prvih pokuaja okupatora i kvislinga da unite ustaniki pokret, Talijani su bili
prisiljeni ne samo obustaviti izvlaenje svojih jedinica iz Jugoslavije, nego tamo slati iz Italije nova
pojaanja, to je sasvim (jednim dijelom!) omelo njihove planove oko uea u ratu protiv SSSR, i
to je u septembru i oktobru dovelo do znatnog proirenja njihova okupacijskog podruja u
Jugoslaviji, kroz borbu s ustanicima. Iz istih razloga Nijemci su takoer uputili nove snage u Srbiju
da bi tamo u Prvoj neprijateljskoj ofenzivi, a zatim u Drugoj ofenzivi u istonoj Bosni pokuali
unititi partizanske jedinice ( a moda i kraljevu vojsku u Jugoslaviji, tj. etnike), ali bez uspjeha.
Pojava i irenje ustanka zabrinuli su jugoslavensku vladu u emigraciji (kralj nije nikada bio
zatitinik partizanskih jedinica!) i njene eksponente u zemlji (gen. D. Mihailovia). Polazei od
toga da uspjeh ustanka kojim je rukovodila KPJ ugroava njihove izglede za povratak u zemlju, te
su snage na narodno-oslobodilaki pokret (NOP) od samog poetka gledale kao na svoga
glavnog neprijatelja. Od tada od parole o preuranjenosti ustanka prelaze na otvorenu borbu protiv
njega (partizana). Na takvoj politikoj liniji bio je voa etnika Draa Mihailovi koji se poslije
aprilskog rata s grupom oficira sklonio u planinsko podruje zapadne Srbije, s ciljem da mirno
saeka vrijeme kada e se saveznici iskrcati u Jugoslaviju, da bi tada aktivirao etnike formacije,
izvrio prihvat vlade i kralja iz emigracije i vratio zemlji prijanji poredak. Njegov pokret imao je
izrazito velikosrpski karakter (velikodravni, velikojugosavenski). Iskoristivi ofenzivu Nijemaca
protiv partizana u Srbiji, napao je partizanske jedinice, da bi se otada stavio u slubu okupatora, u
kojem odnosu e etnici ostati do svoga kraja (do kraja II Svjetskog rata).
Nakon talijanske ofenzive u Crnoj Gori, njemake u Srbiji i istonoj Bosni, talijanske u
zapadnoj Bosni i susjednim dijelovima Hrvatske do kraja 1941, uz pojavu splanjavanja ustanka u
nekim oblastima, ni okupator ni kvislinzi nisu uspjeli uguiti ustanak. S druge strane britanska je
vlada podrala politiku pruanja podrke D. Mihailoviu od strane jugoslavenske vlade u
emigraciji, nastojei da se posredstvom sovjetske vlade partizanske snage stave pod njegovu
komandu, to bi dovelo do tihe likvidacije NOP i partizana (komunista!). I u tako tekim. vojnim i
politikim okolnostima rukovodstvo NOP slijedilo je zacrtanu politiku razvijanja (komunistiku!) i
jaanja oruane borbe, partizanskih jedinica i organa narodne vlasti. U decembru 1941.
formirana je 1. proleterska brigada, ime je poeo proces izgradnje partizanskih formacija veih
vojnih sposobnosti, koje e ubrzati razvoj oruane borbe u svim krajevima. Usporedo s tim prvih
mjeseci 1942. vrene su i nove organizacione mjere za razvijanje narodne vlasti. Ustaniki period
je tako postepeno prerastao u narodnooslobodilaki rat.
iroka platforma oruane borbe omoguavala je da se jo vie ukljuuju sve snage u zemlji,
bez obzira na nacionalnu, vjersku i stranaku pripadnost. Na liniji jaanja NOP uspostavljena je
vrsta veza V sa svim rukovodeim tijelima oruane borbe u zemlji, od Makedonije do Slovenije,
to je unaprijedilo objedinjavanje djelovanja partizanskih jedinica, organa narodne vlasti i
izgradnju oruanih snaga. Prvih mjeseci 1942. svi glavni i operativni tabovi ponaosob odrali su
savjetovanja. Sprovodei u ivot ove zadatke, u ovo vrijeme stvorena su nova vea arita
oruane borbe u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Pred takvim razvojem situacije u
Jugoslaviji, vodee okupacijske sile zajedniki su pripremile izvoenje velikih operacija u istonoj
Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori, uz uee raznih suradnika okupatora (etnika i ustaa), kao i
u Hrvatskoj i jo nekim oblastima gdje je situacija za okupatora trenutno bila najtea. Zadnjeg
dana marta poele su operacije Nijemaca, Talijana, etnika, domobrana i ustaa u prostranoj
oblasti istone Bosne i Hercegovine i Crne Gore i trajale su sve do juna. Za to vrijeme Talijani su
prodrli iz sjeverne Dalmacije u Bosansku Krajinu i u Sloveniji poeli operaciju protiv tamonjih
glavnih partizanskih jedinica. Nijemci su uz uee domobrana i ustaa u periodu juni-poetak
augusta izveli operaciju na Kozari. Druge okupacijske snage i snop njihovih suradnika za to su
vrijeme izvrile vie akcija u Srbiji, Vojvodini i Makedoniji.

12

Nijedna od ovih ofanziva i operacija nije presudno djelovala na razvoj jedinica NOP. Usprkos
tome, u prvoj polovici 1942. formirano je sedam novih partizanskih brigada. Da bi nastavio
proces razvijanja oruane borbe (taktike povlaenja!), V je sa Zelengore kod Kalinovika 24.
juna krenuo s prve etiri brigade na zapad ka Bosanskoj krajini. U pohodu ove su brigade razorile
prugu Mostar-Sarajevo i oslobodile velik broj mjesta. Pristigla je jo jedna brigada i jedan
partizanski odred pa je uspostavljena veza sa dalmatinskim rukovodstvom NOP i Operativnim
tabom za Bosansku krajinu. Dolaskom u zapadnu Bosnu V je zatekao (formirao) prostrani
slobodni teritorij na kojemu se razvijao intenzivan organiziran ivot: kole, radionice, umjetnike
grupe, drutvene i druge masovne organizacije. Priliv boraca bio je u naglom porastu. U toku
augusta i septembra formirano je jo sedam brigada u Hrvatskoj i est brigada u Bosni i
Hercegovini. Od augusta do septembra, Nijemci, domobrani, ustae i etnici nastojali su da
zauzmu neka osloboena mjesta, ali bez uspjeha. Napokon, V je angairao pet krajikih i tri
brigade Hrvatske, koje su 2. novembra napale Biha. Poslije danononih borbi grad je
osloboen 4. novembra 1942, a uskoro i znatne teritorije Hrvatske, ime su se spojile u jednu
cjelinu slobodne teritorije zapadne Bosne i susjednih dijelova Hrvatske (Bihaka republika),
povrine oko 40.000 km2, od june periferije Zagreba do prilaza Makarskom primorju.
U nastalim povoljnim okolnostima V je razvio svestranu djelatnost na daljem unapreivanju
oruanih snaga i narodne vlasti. U novembru je reorganizirao partizanske jedinice i od brigada
formirao prvih osam divizija, od kojih je pet ulo u sastav prva dva korpusa - Hrvatske i
Bosne, dok su ostale tri bile pod neposrednom komandom V. Oruane snage su preimenovane
u Narodnooslobodilaku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije (NOV i POJ). Istog
mjeseca osnovana je Vojna kola NOV i POJ za obuku komandnog kadra. Ovako reorganizirane
jedinice dobile su znatno veu udarnu snagu i sposobnost za izvrenje krupnih operativnih i
strategijskih zadataka.
Usporedo s razvojem vojske stvoreni su uvjeti za stvaranje jednog politikog tijela koje bi
rukovodilo organima narodne vlasti i masovnim organizacijama i bilo sposobno za mobiliziranje
svih snaga i sredstava za pruanje pomoi vojsci u borbi. Stoga je u Bihau 26. i 27. novembra
1942. odrana osnivaka skuptina Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije
(AVNOJ) i njeno prvo zasjedanje u prisustvu velikog broja politiara, javnih radnika, uglednih ljudi
iz raznih krajeva zemlje. Na zasjedanju je donesena rezolucija o osnivanju AVNOJ-a. U njoj je
istaknuto bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti Jugoslavije, osueni okupatori i njihovi
suradnici, osuena je podrka jugoslavenske vlade u emigraciji Drai Mihailoviu i precizirana
uloga i zadaci AVNOJ-a. Na ovom slobodnom teritoriju AVNOJ razvija svestranu aktivnost koja se
prenosi i na druge slobodne teritorije irom zemlje. Tu dolaze iz okupiranih gradova mnogi
poznati glumci, slikari, kipari, pjesnici i uenjaci.
U ovo vrijeme promijenila se situacija na Sredozemlju. Britanci su pobijedili u bici kod El
Alameina, a angloamerike snage iskrcale su se u sjeverozapadnu Afriku. Zbog novih
mogunosti na Sredozemlju, Jugoslavija je ula u prvi plan saveznikog interesiranja, kao i
interesiranja sila osovine. Postojanje ovako velikog kompaktnog slobodnog teritorija u centralnom
dijelu Jugoslavije s jakim snagama NOV i POJ i dobro organiziranom narodnom vlasti, bilo je
prijetnja stabilnosti okupacijskim snagama na Balkanu i kvislinkim tvorevinama. Oslobodilaki rat
prenio se i preko stare jugoslavensko-talijanske granice u Istru i Slovensko primorje. Bila je
prisutna tendencija daljeg irenja u sve oblasti koje jo nisu bile zahvaene borbom, ili gdje je ona
bila tek u zaetku. Oslobodilaki rat prenio se i na more. Najvanije eljeznike pruge, koje su
imale prvorazredan strategijski znaaj, bile su razorene, to je ugrozilo snabdijevanje talijanske
industrije i mornarice naftom. Regionalne operacije koje su preteno izvodili Talijani i njihovi
suradnici, nisu nita rjeavale. Iz svih tih razloga Hitler je donio odluku da se poetkom 1943.
izvede do tada najvea ofenziva protiv jedinica NOV i POJ i slobodne teritorije uz uee Talijana
i kvislinga.
etvrta neprijateljeska ofanziva. Nakon dugih priprema Nijemci, Talijani, etnici, domobrani i
ustae u prvoj etapi obuhvatili su sa tri strane zapadni dio slobodnog teritorija u Hrvatskoj i
Bosanskoj krajini: Nijemci sa etiri divizije (65.000 vojnika), Talijani sa tri divizije i etnici (30 000
vojnika), dvije domobranske brigade i nekoliko ustakih i domobranskih bataljona (oko 7000
vojnika). Ofanziva je poela 20. I 1943. protiv 6, 7. i 8. divizije NOVJ, Primorsko-goranske grupe i
dva partizanska odreda (16.000 boraca) neko vrijeme u operacijama su sudjelovali i 4. i 5. divizija
NOVJ (8000 boraca).

13

Ofenziva se odvijala u najteim zimskim okolnostima u prostoru izmeu Kupe i izvornog

dijela Une i Sane. Da bi preduhitrio namjere neprijatelja, Tito je odmah krenuo u protuofenzivu
(taktiko povlaenje), usmjerivi ka Neretvi 1, 2. i 3. diviziju koje su bile izvan okruenja, da
napadnu tamonje talijanske garnizone, a iz okruenog teritorija izvukao 7. diviziju sa ranjenicima
i uputio je ka Neretvi. Preostale snage pruale su odluan otpor i jako usporile napredovanje
neprijatelja, da bi se u pogodnom trenutku zabacile neprijatelju iza lea. Tri divizije, upuene su u
dolinu Rame i Neretve, u naletu sredinom februara razbile su sve talijanske garnizone i posade,
zarobile veliki broj talijanskih vojnika i zaplijenile ogromne koliine opreme i hrane i tu ekale
dolazak 4000 ranjenika iz zapadne Bosne, da bi nastavile dalje.
U meuvremenu Nijemci su izvrili pregrupiranje svojih snaga, uputivi ka Neretvi tri divizije,
dio jo jedne i dvije borbene grupe (55.000 vojnika). Talijani su pokrenuli nove jedinice sa
etnicima, dok je na istonoj obali Neretve stajala glavnina etnika (20.000 ljudi). Da bi se zatitili
ranjenici kada su stigli do Prozora, prvih dana marta dolo je do bitke za ranjenike. Njemake i
ustake snage su odbaene u neredu ka Bugojnu, ime je dobijen predah da svi ranjenici i grupa
divizija sa Vrhovnim tabom prijeu preko Neretve u istonu Hercegovinu. Tu su u toku marta i
aprila u uzastopnim bojevima razbijene sve etnike snage i uniteni talijanski garnizoni.
Raunajui da bi se poslije pobjede u Africi Saveznici mogli iskrcati na Balkan, prisustvo jakih
snaga NOVJ u oblasti tromee Crne Gore, Hercegovine i jugoistone Bosne, bilo je prijetnja
obrambenim mjerama stabilizacije. Stoga su Nijemci u najveoj tajnosti pripremili novu ofenzivu u
oblasti u koju e ukljuiti tamonje talijanske i bugarske snage
Peta neprijateljska ofanziva. U tu svrhu prikupljene su do tada najvee snage: tri njemake
divizije punog sastava, nekoliko pukova i drugih jedinica (76.000 vojnika), dva bugarska puka
(3000 vojnika), manji broj domobrana i tri talijanske divizije (,43.000 vojnika). Ove snage su
okruile prostor na kome su se nalazile 1. i 2. proleterska, 3. i 7. divizija NOVJ, glavna operativna
grupa od etiri brigade sa Vrhovnim tabom NOV i POJ (ukupno 16.000 boraca i 2100 ranjenika i
bolesnika).
Ofenziva je poela iznenadnim koncentrinim udarom 15. maja 1943. Uoivi opasnost, Tito je
pokuao ve 21. maja izvriti proboj iz okruenja na sjever prema Foi. Dolo je do tekih
borbi u susretu s daleko nadmonijim snagama, nakon ega se odustalo od ovog pokuaja. Dotle
se sve vie stezao obru neprijatelja, pa je 26. maja odlueno da se to prije izvri nov pokuaj
proboja od Vueva preko Sutjeske. Osjetivi(?) te namjere, Nijemci su sve poduzeli da sprijee
probijanje gomilajui svoje jedinice na tom pravcu za rjeavajui sudar. Pokuaj proboja izveden
je 3. juna, ali i ovaj bez uspjeha. Razvila se bitka kojoj ishod nije postignut ni poslije tri dana
neprekidnih borbi: niti su Nijemci mogli zatvoriti dolinu Sutjeske, niti su se jedinice NOVJ mogle
tuda probiti. Tek 7. juna kroz otvor na Sutjesci probila se 1 proleterska divizija. Usprkos
izvanrednim naporima Nijemaca da zatvore ovaj prolaz, nakon krvavih borbi 10. juna probijen je
njemaki front na Balinovcu, sutradan kod Vrbnice i napokon na cesti Foa-Kalinovik 12. juna,
ime su jedinice NOVJ otvorile put za istonu Bosnu u slobodan prostor.
Za vrijeme od tih pet prvih mjeseci 1943. NOP je doivljavao nov uspon. Do sredine godine
NOVJ je imala 49 brigada formiranih u Sloveniji, Hrvatskoj, Vojvodini, Bosni i Hercegovini i Crnoj
Gori. U Makedoniji je formiran CK KP Makedonije, pa je borba u toj oblasti dobila nov poticaj.
Partizanske akcije na moru i sve vei gubici brodova za Talijane su predstavljali teak problem;
do septembra 1943. talijanski gubici iznosit e 32 broda. Oruana borba u Istri i Slovenskom
primorju bila je u naglom porastu. Sve komunikacije u zemlji bile su izloene razaranju.
U julu 1943. su se angloamerike armije iskrcale na Siciliju. Pad faizma u Italiji najavio je
skoro ispadanje Italije iz rata. S obzirom na postojeu situaciju u Jugoslaviji, Nijemci su se nali
pred vie problema: u sluaju sloma Italije kako zaposjesti prije jedinica NOV i POJ teritorij koju
su do tada drali pod okupacijom Talijani, kako sprijeiti da se te jedinice domognu ogromnog
plijena i kako obuzdati opasno irenje oruane borbe. NOVJ je tako za Nijemce postala faktor od
primarnog znaenja u njihovu naporu da stabiliziraju svoj poloaj na Balkanu. To su uoili i
zapadni saveznici. Na poziv Vrhovnog taba i Izvrnog odbora AVNOJ-a saveznicima od poetka
1943. da poalju svoje predstavnike na slobodni teritorij, nije bilo odgovora. Ali, nakon poraza
etnika u protuofenzivi NOVJ u istonoj Hercegovini, kod Britanaca se uvrstilo uvjerenje da e
NOVJ i NOP izvojevati vojnu i politiku pobjedu u zemlji i da kao takvi predstavljaju vaan faktor u
saveznikim naporima na Sredozemlju, posebno u okviru planiranog napada na Siciliju i Italiju.
Zato Britanci alju prvu vojnu misiju na slobodni teritorij Jugoslavije u aprilu 1943., a zatim
drugu u maju u Vrhovni tab, u jeku pete neprijateljske ofenzive. Kada je kapitulirala Italija

14

pokazao se opravdanim i strah Nijemaca od posljedica u jugoslavenskom prostoru i pretpostavka

Saveznika kako e se razviti poloaj u Jugoslaviji. Saveznici su tada donijeli odluku da poalju
novu misiju visokog ranga Titu u Vrhovni tab.
Pred ozbiljnou razvoja vojnih prilika u Jugoslaviji i jo nekim drugim okupiranim zemljama u
susjedstvu, Nijemci su krajem jula reorganizirali svoje snage na Balkanu. Bugarski generaltab
proirio je svoje okupacijsko podruje u Srbiji i pojaao snage u Makedoniji. Od kraja jula u
Jugoslaviju Nijemci upuuju veliki broj jedinica, da bi kada doe do oekivane kapitulacije uskoili
u one oblasti koje su Talijani drali pod okupacijom. Istovremeno priliv boraca u NOVJ se ponovo
pojaao pa je do poetka septembra formirano jo pet divizija. Kada je objavljena kapitulacija
Italije dolo je do masovnog ustanka u Istri, Slovenskom primorju i Dalmaciji. Osloboene su ove
oblasti i prvi put otoci koji su prije bili pod Italijom. Razoruana je cijela jedna talijanska divizija i
vei ili manji dijelovi jo osam divizija i tri obalne brigade. Neke talijanske jedinice prele su na
stranu NOVJ. Jedan dio talijanskih jedinica se prebacio u Italiju ili se raspao, dok su ostale
razoruali uglavnom Nijemci.
Razoruanjem talijanske vojske dobijen je ogroman ratni plijen, pa su od njega naoruane
mnogobrojne nove jedinice NOVJ. Formirana je mornarica NOVJ. Pokuaj Nijemaca da brzo
prodru do obale i na otoke pretvorio se u viemjesene ogorene borbe koje su zahvatile skoro
cijelu zemlju i jako usporile njihovo napredovanje. Uspostavljen je neposredni kontakt preko
Jadrana sa Saveznicima u junoj Italiji. Opredijeljene za NOP i njegov politiki program, u ovo
vrijeme sve narodnosti su imale svoje jedinice u NOVJ: Albanci, Madari, esi i Slovaci i drugi.
Od talijanskih i bugarskih vojnika formirane su posebne jedinice. Postojee veze s oslobodilakim
pokretima u susjednim zemljama jo su vie uvrene. U zemljama Evrope gdje se razvio pokret
otpora Jugoslaveni su formirali ili svoje jedinice ili su pojedinci i grupe bili u formacijama tih
zemalja. Tako u Italiji, Francuskoj, SSSR, Grkoj i dr. U dijelu Italije zaposjednutom od Saveznika
prilo se formiranju tzv. Preko-morskih brigada od dobrovoljaca bivih pripadnika talijanske vojske
porijeklom iz Istre i Slovenskog primorja, u Bariju je uspostavljena Baza NOV i POJ, preko Italije
upuen je u Afriku i Aziju zbjeg od 35.000 civila s obale i otoka. Koristei sve mogunosti da se
uvrste i prevladavaju situacijom u Jugoslaviji, Nijemci su stavili u svoju slubu sve suradnike
dotadanjeg okupatora - etnike iz tih oblasti, Bijelu i Plavu gardu, Baliste. Nove mase vojske
koje su pristizale u Jugoslaviju otpoele su odmah u jesen niz operacija koje e se produiti i u
zimu, vodei neprekidno i posvuda borbe protiv NOV i POJ (esta neprijateljska ofanziva). Pored
tekih zimskih uvjeta za borbu, problema snabdijevanja jedinica NOVJ, nita nije moglo zaustaviti
dalji razvoj NOP. Na slobodnim teritorijima razvijao se intenzivno organiziran ekonomski i kulturni
ivot. Vrena je prvi put razmjena dobara sa Italijom, radila su kazalita, izlazili brojni listovi, radile
mnogobrojne osnovne kole i otvorene gimnazije, djelovale su masovne organizacije. Slobodni
teritorij ivio je novim ivotom.
Novi revolucionarni duh zahvatio je cijelu zemlju, slobodne teritorije i okupirane gradove.
Narodi Jugoslavije i njihovi borci izjasnili su se za novu zajedniku dravu i nisu vie htjeli
prihvatiti stare drutvene odnose kakvi su do rata bili u Jugoslaviji. Iz tih tenji u sazrelim
okolnostima, u drugoj pol. 1943. konstituirana su zemaljska antifaistika vijea buduih
federalnih jedinica: ZAVNO Hrvatske (ZAVNOH), Slovenski narodnoosvobodilni odbor (SNO),
ZAVNO Crne Gore i Boke (ZAVNOCGB), ZAVNO Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH).
Istovremeno su s razvojem najviih organa vlasti razvijene i oruane snage. Tako su do kraja
novembra 1943. NOV i POJ imali 104 brigade, odnosno 26 divizija, obuhvaenih u osam
korpusa. Razvijala se i jaka Mornarica NOVJ.
U ovim okolnostima kakve su postojale u tom vremenu u Jugoslaviji, u sazrelim okolnostima
uinjen je odluujui korak u odreivanju budunosti Jugoslavije. U Jajcu je 29. i 30. novembra
1943. odrano drugo zasjedanje AVNOJ-a u prisustvu delegata iz Bosne i Hercegovine,
Hrvatske, ue Srbije, Vojvodine, Crne Gore i Slovenije. Donesene su odluke od dalekosenog
znaenja za budunost Jugoslavije: AVNOJ se konstituira u vrhovno rukovodstvo i izvrno
predstavniko tijelo, uspostavlja se Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije (NKOJ) kao
organ sa svim obiljejima narodne vlade, jugoslavenskoj vladi u emigraciji oduzimaju se sva
prava zakonite vlade, revidiraju se svi meunarodni ugovori i obaveze te vlade, kralju Petru
zabranjuje se povratak u zemlju, s tim da se pitanje kralja i monarhije rijei voljom naroda poslije
osloboenja, i da se Jugoslavija izgradi na demokratskom federativnom principu kao dravna
zajednica ravnopravnih naroda. Potvrena je odluka Slovenskog narodnoosvobodilnog odbora o

15

prikljuenju Slovenskog primorja Sloveniji, odnosno Jugoslaviji, odluka ZAVNOH-a o prikljuenju

Istre, Rijeke, Zadra i otoka i drugih dijelova Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji. Odluke AVNOJ-a
predstavljale su legalizaciju dotadanjih dostignua jugoslavenske revolucije.
Dok se odravalo drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu, u Teheranu su se lideri tri vodee sile
saveznike koalicije suglasili u ocjeni da NOVJ predstavlja glavnu i vanu snagu u borbi protiv
njemakih okupatora na Balkanu i da je stoga treba materijalno pomoi u njenoj borbi, ne
prejudicirajui politika rjeenja jugoslavenskih problema. Noeni silom okolnosti i politikim
realizmom, Britanci su kao priznati tumai saveznike politike u jugoslavenskim pitanjima, povukli
svoje misije iz etnikih tabova Drae Mihailovia, nastojei da pridobiju NKOJ da prizna prava
kralja Petra i njegove dinastije.
Dok su bile u toku velike zimske operacije njemake 2. oklopne armije protiv NOVJ, rastao je
britanski pritisak da se promijeni odluka AVNOJ-a o kralju Petru i da mu se dozvoli povratak u
zemlju. Prepiska izmeu Tita i Churchilla iz prve pol. 1944. bila je u duhu tih zahtjeva. Iako je
u ovo vrijeme u Srbiji NOP bio u snanom narastanju (kao posljedica parcijalnog prelaska etnika
na stranu partizana!) (do kraja januara 1944. u uoj Srbiji formirano je est brigada NOVJ),
Britanci su inzistirali na tvrdnji da u Srbiji bez njihove podrke NOP nee biti prihvaen. Titova
strategija da u Srbiji podstie narastanje NOV i POJ i da to prije tamo uputi krupne jedinice za
njeno konano osloboenje, sazrijevala je u toku prve polovice 1944. On je forsirao prenoenje
oruane borbe u sve regije u kojima se ona nije dovoljno razvijala i da se pojaa onamo gdje su
postojali uvjeti za njen snaan razmah. Iz tih razloga u Makedoniji su jedinice NOVJ izvele
februarski mar u istonu Makedoniju, u Sloveniji 14. divizija pohod u tajersku, a s otoka
Visa vreni su desantni prepadi na dalmatinske otoke.
Dok su pripreme za osloboenje Srbije bile u toku, Nijemci su uinili posljednji napor da
unite rukovodstvo oruane borbe u Jugoslaviji: u maju 1944. izvrili su zrani desant na Drvar,
gdje je boravio V, rukovodstvo AVNOJ i saveznike misije meu kojima i sovjetska msija koja
je dola u februaru na slobodni teritorij. Ni taj njemaki pokuaj nije uspio. Tito se prebacio na
otok Vis, gdje je pristupio konanom rjeavanju meunarodnog poloaja nove Jugoslavije. Da bi
pokazao dobru volju, prihvatio je susret s novim predsjednikom jugoslavenske vlade u emigraciji
dr Ivanom ubaiem. Sredinom juna postignut je sporazum po kome je ubai priznao sva
politika dostignua nove Jugoslavije. U augustu Tito se susreo s predsjednikom britanske vlade
Churchillom. Pokuaj Churchilla i ovim prilikom da NOP prihvati kralja, nije uspio.
NOVJ je i u ovo vrijeme bila veoma jaka i sposobna da konano oslobodi preostale dijelove
Jugoslavije. U drugoj polovici augusta i u septembru, usprkos upornim nastojanjima Nijemaca,
etnika i Nedievog Srpskog dobrovoljakog korpusa (SDK) da sprijee ulaz u Srbiju krupnih
snaga NOVJ, dva korpusa NOVJ su prela Drinu i Lim i zajedno s divizijama NOVJ iz Srbije
otpoeli operacije oslobaanja Srbije. (U Srbiji su od maja 1944. do kraja godine formirane 52
brigade odnosno 11 divizija.) U to vrijeme je Crvena armija prodrla kroz Rumunjsku i ula u
Bugarsku. Tito je u drugoj polovici septembra posjetio Moskvu. Tamo je dogovoreno da e na
prolazu za Madarsku dio sovjetskih snaga privremeno ui u sjeveroistone dijelove Jugoslavije.
U operacijama za osloboenje Beograda zajedno s jedinicama NOVJ uestvovale su i
sovjetske snage (Crvena armija). Da bi se pruila prilika nove oteestvenofrontovske Bugarske
njenim jedinicama je dozvoljno da u istonim dijelovima Jugoslavije sudjeluju u borbi protiv
njemakih trupa koje su se povlaile iz Grke.
Do kraja 1944. osloboena je cijela Vojvodina, ua Srbija s Kosovom, Makedonija, Crna Gora,
Dalmacija i jugoistoni dio Bosne i Hercegovine. Formiran je front od Drave i Dunava preko
Srijema, Bosne i june Like do mora. U dubokoj pozadini njemakog fronta, u preostalim
dijelovima Bosne, Hrvatske i u Slavoniji bili su prostrani slobodni teritoriji s kojih su operirale
krupne jedinice NOVJ. U nastojanju da saveznici konano priznaju novu Jugoslaviju formirana je
nova jugoslavenska vlada 7. marta 1945. koju su vodee saveznike sile odmah priznale. Tako
su sauvane tekovine revolucije. NOVJ, reorganizirana u Jugoslavensku armiju (JA), u martu
1945. poela je drugu etapu zavrnih operacija. Do kraja rata JA je oslobodila sve dijelove
zemlje. Osloboenjem Istre i Slovenskog primorja u potpunosti je izvrila svoju historijsku misiju.
U ovoj etapi operacija unitene su ili zarobljene sve snage okupatora i njegovih suradnika.
Osloboenjem Jugoslavije stvoreni su uvjeti za njenu socijalistiku izgradnju u miru.

16

IZGRADNJA SOCIJALIZMA 1945-1978

.
Drutveni razvoj Jugoslavije u prvim poslijeratnim godinama, kao nastavak revolucije 1941-45,
zbivao se s jedne strane u znaku rjeavanja duboke drutvene krize, koja je bila temeljna
znaajka kapitalistike Jugoslavije kao zemlje socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja i ope
drutvene zaostalosti, a s druge strane u znaku ostvarivanja programa KPJ o izgradnji socijalist,
drutvenog ureenja. I uz niz specifinosti, u Jugoslaviji se izgraivao sistem tzv. dravnog
socijalizma, sistem dr. upravljanja svim drutvenim poslovima na osnovi rukovodee uloge KPJ.
Polit. struktura- dravna vlast i polit. organizacije, izgraeni u toku rata i revolucije 1941-45 ojaana je uspostavljanjem dr. vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju i sistema
administrativno-centralistikog upravljanja drutvom. Konfiskacijom imovine narodnih neprijatelja,
agrarnom reformom 1945, nacionalizacijom 1946. i 1948, te formiranjem razgranatog dr.
aparata oblikovao se do po. 1948. sistem dr. upravljanja drutvom, kao instrument osiguranja
tekovina NOB i daljeg razvoja revolucije.
Orijentacija na jaanje revoluc. diktature i na formiranje centralistikog dr. sistema rezultat je
djelovanja niza hist. okolnosti. Ponajprije, revoluc. diktatura bila je glavno orue slamanja
potencijalnog otpora kontrarevolucije, koja je, i poslije potpunog vojnog i politikog sloma u ratu,
ponovo pokuavala onemoguiti revoluc. razvoj, osobito u Srbiji i Hrvatskoj. U Srbiji su snage
reima stare Jugoslavije imale neto povoljnije uvjete svoga djelovanja, jer su imale najjae
meunar. veze preko izbjeglike vlade u Londonu. Dio polit. aktera srbijanske buroazije, vezan
za monarhiju, s programom ponovne uspostave velikosrp. hegemonizma dobio je po osloboenju
Beograda mogunost legalnog djelovanja na osnovi dopune sporazuma Tito-ubai, od 1. XI
1944. U Hrvatskoj su graanske polit. snage bile potpuno razbijene, ali je ulogu branitelja staroga
reima preuzeo dio visokog klera Katolike crkve. Narodna fronta, pod vodstvom KPJ, ve je u
prvoj poslijeratnoj godini razbila ostatke kontrarevolucije, razvijanjem i ostvarenjem revoluc.
promjena, meu kojima su glavne bile ekonomsko razvlaenje buroazije, formalna likvidacija
monarhije i proglaenje republike 29. XI 1945. te ustavno utemeljenje federalnog ureenja
Jugoslavije.
Revolucionarni etatizam, centralistiki administrativni sistem upravljanja, nametnuo se i zbog
hist. nude, da se to prije izgradi ekon. osnovica revolucionarne polit. vlasti, zatim da se izvede
forsirana industrijalizacija zemlje, koja nuno trai vrlo visoku stopu akumulacije i njenu
koncentraciju na kljune objekte industr. razvoja. Imajui u rukama monopol polit. moi a da bi
zemlju to prije izvukla iz ope zaostalosti, drava je, uz podrku nar. masa, povela dinaminu
politiku ubrzane obnove i industrijalizacije, koja je dala vrlo visoke rezultate: broj zaposlenih u
drutvenom sektoru poveavao se vrtoglavo: od 461.000 krajem 1945, na 721.000 god. 1946,
1.517.000 god. 1948, 1.990.000 god. 1949, a industr. proizvodnja u odnosu prema 1939. dostigla
je indeks od 121% god. 1947, 150% god. 1948. Etatizacijom privrednog ivota pomognuta je i
ubrzana gradnja velikih industr. kapaciteta.
Etatistiki sustav, koji je karakteristian za prvu etapu izgradnje socijalizma u Jugoslaviji,
polazio je i od odreene socijalist. tradicije i stanovita, da se samo velikom, jedinstvenom, tj.
centraliziranom cjelinom, ostvaruju mogunosti i tekovine socijalist. razvitka. Ovu je tradiciju i
politiku osnaila i praksa SSSR, koja je smatrana obrascem drutvenih i polit. promjena i opom
linijom, vaeom za sve komunistike partije svijeta toga vremena.
Drutveni sistem, uveden u prvim poslijeratnim godinama, uspjeno je rijeio akutne drutvene
probleme, a isto je tako poeo rjeavati i hist. probleme Jugoslavije, prije svega problem
industrijalizacije i opeg drutvenog razvoja, zatim ravnopravnost u meunacionalnim odnosima i
postavljanje temelja socijalizma. Meutim, u razdoblju etatizacije drutvenih odnosa javljaju se
nove drutvene proturjenosti. Dravni monopol liavao je radniku klasu prava da sama upravlja
sobom i cijelim procesom drutvene reprodukcije, a isticao je raanje elemenata nadnacionalne
strukture, koja potiskuje prava nacija da upravljaju u uvjetima kada ih socijalist. industrijalizacija
pretvara u moderne nacije. Te su tendencije dolazile u izravan sukob s revolucionarno -demokr.
tekovinama, s revolucionarnom snagom i osnovnom stratekom linijom same KPJ, koja je
inzistirala na razvijanju inicijative mase i na budnosti prema nacionalizmu i hegemonizmu. Zato je
borba za vlastiti put u socijalizam, a protiv kopiranja sovj. modela, bila jedna od gl. karakteristika
poslijeratnog razdoblja. Izlaz iz te dileme i rjeavanje sukoba izmeu revolucionarno-demokr. i

17

autoritarno-dr. puta doao je nakon sukoba KPJ sa SKP(b) 1948, poslije kojeg je dolo do
kritike dravno-centralistike strukture, koja je ocijenjena kao najvea opasnost za dugoroni
razvoj socijalizma.
U veoma otroj ideoloko-polit. borbi i teorijskoj kritici staljinizma, KPJ je ve krajem
1949. ocijenila da je drutveni sistem, koji je bila izgradila odmah nakon rata, izvrio svoj
osnovni hist. zadatak, eksproprijaciju kapitalistike klase i postavio temelje socijalizma, te da bi
njegovo odravanje neizbjeno ugrozilo razvoj socijalizma: stoga se on morao korjenito mijenjati,
da bi odgovorio potrebama i zahtjevima nove hist. etape i ciljevima socijalizma kao procesa
izgradnje asocijacije slobodnih proizvoaa. To je pretpostavljalo poetak procesa odumiranja
drave, kako bi se radnika klasa organizirala kao hegemon drutva. Koncem 1949. Privredni
savjet vlade FNRJ i Centralno vijee SSJ donijeli su Uputstvo na temelju kojega su u vie velikih
radnih organizacija formirani radniki savjeti kao savjetodavni organi. Neposredno je uslijedila i
naelna, strateka orijentacija KPJ koja je 1950. donijela odluku o poetku izgradnje sistema
samoupravnog socijalizma.
Prvi zakonodavni praktini korak na tome putu bilo je donoenje Zakona o upravljanju
dravnim privrednim poduzeima od strane radnih kolektiva (27. VI 1950). Tom je prilikom
J.B. Tito u obrazloenju prijedloga zakona istakao, da parola 'Fabrike radnicima!' sadri u sebi
itav program socijalistikih odnosa u proizvodnji.
Poto je KPJ intenzivnim politiko-ideolokim i teorijskim djelovanjem dovoljno potisnula
naslijeenu tradicionalnu svijest o socijalizmu kao centralistikom sistemu upravljanja dravom i
drutvom, te izgradnjom svijesti o bitnom znaenju koncepcije samoupravnog socijalizma,
zapoela je i praktine akcije mijenjanja drutvenih odnosa. Taj se proces izgraivanja
samoupravnih drutvenih odnosa odvijao uz goleme tekoe: tek zapoeti proces
industrijalizacije nametao je potrebu za centralizacijom svih snaga i sredstava; nakon ljeta 1948.
uslijedila je totalna ekonomska blokada od strane SSSR i istonoevr. zemalja, oko 23%
nacionalnog dohotka odvajan je za obranu, nove drutvene strukture jo se nisu razvile; seljatvo
se nije znatnije smanjilo, radnika se klasa jo nije znaajnije poveala. Ipak, novu koncepciju
drutvenog razvoja prihvatili su svi drutveni slojevi, svi narodi i narodnosti Jugoslavije, jer je ona
otvarala perspektive socijalist. izgradnje.
U 1950. i 1951, pored formalnog ina predaje poduzea na upravljanje radnim kolektivima,
ukinuta su tzv. administrativno-operativna rukovodstva (AOR-i), a time i podjela poduzea na tzv.
savezna, republika i lokalna, ukinut je sistem racionirane i garantirane opskrbe, dvojne cijene i
administrativno planiranje, a od po. 1952. uveden je novi privredni sistem, kojim su poduzea
postala relativno samostalni robni proizvoai na tritu, uz novi sistem planiranja.
estim kongresom KPJ i Ustavnim zakonom 1953. u glavnim je tokama definirana nova
koncepcija KPJ o izgradnji samoupravnoga socijalist. drutva. Glavne su znaajke te koncepcije:
upravljanje drutvom pripada radnikoj klasi, predvoenoj KPJ, a ne Partiji i dravi u ime
klase; odumiranje drave, nasuprot njenom jaanju; ouvanje i dalje razvijanje revoluc.
integriteta Komunistike partije - Saveza komunista, i to u obliku njenog poveanja s pozicija
rukovoenja i srastanja s dr. aparatom i prijelaza na poziciju idejno-polit. usmjerivanja i
prednjaenja u teorijskom osmiljavanju daljeg razvoja revolucije; razvijanje svestranih oblika
radnikog i drutvenog samoupravljanja; graenje socijalist. oblika robne
proizvodnje.
Nacionalno pitanje nova koncepcija nije postavljala, jer se smatralo da je ono uglavnom
rijeeno i da e se ravnopravnost naroda Jugoslavije ostvarivati kroz izgradnju
samoupravljanja. Drastino je smanjen i dr. aparat: smanjen je broj slubenika za oko 100 000.
Implikacije ideje samoupravljanja bile su veoma duboke, ali je sam proces preobrazbe
administrativno-centralistikog sistema i etatistikih proizvodnih odnosa empirijski utvrdio granice
mogunosti njegova realiziranja. To je razdoblje koje se oznaivalo parolom triju D:
demokratizacija, decentralizacija, deetatizacija.
Nakon prvih preobrazbi u drutveno-centralistikom sistemu izvrenih do sred. 50-ih godina, u
drutvenom sistemu stvorena je svojevrsna dvojnost: s jedne strane izgraen je sistem radnikog
upravljanja poduzeima i komunalni sistem (od 1955), a s druge strane centralni (savezni) dr.
organi neposredno su raspolagali najveim dijelom ekon. akumulacije zemlje i drali u rukama
politiku ekonom. razvoja i gotovo cjelokupnu zakonodavnu funkciju. Samoupravljanje je zadrano
na razini proste reprodukcije. Na osnovi takvog stanja globalni drutveni sistem ostao je i dalje

18

uglavnom centralistiko-etatistiki, iako drava nije vie neposredno upravljala radnim

organizacijama.
Krajem 50-ih godina socijalist. drutvena svijest i dalje je bila u svom usponu. God. 1958.
donesen je Program SKJ, a 1963. novi Ustav SFRJ. U praksi, meutim birokratsko-centralistike
snage vre pritisak u pravcu odravanja postojee dvojnosti u drutvenim odnosima i sistemu.
Meutim, po.60-ih godina nastavlja se drutvena transformacija u pravcu demokratizacije
revolucionarne diktature kao pretpostavke razvoja samoupravljanja. Od toga doba poela je
znatnije slabiti idejna, polit., socijalna, kulturna i svaka druga osnovica za dalje egzistiranje
etatistikih odnosa i etatistikog sistema. Snage revoluc. promjena bile su dovoljno snane da
pokrenu procese radikalnijeg mijenjanja drutvenog sistema. SKJ je na VIII kongresu 1964.
razradio platformu tih promjena: ukidanje dr. investicionih fondova, razvoj robne proizvodnje,
jaanje materijalne osnove samoupravljanja, sve do potpunog ovladavanja sredstvima za
proirenu reprodukciju od strane neposrednih proizvoaa, i jaanje uloge republika. To su bile
glavne toke programa usvojenog na VIII kongresu Saveza komunista.
Na osnovi i u duhu odluka VIII kongresa izvrena je privredna reforma 1965, koja je otvorila
putove daljnje deetatizacije, jaanje robne proizvodnje, otvaranje Jugoslavije prema ostalom
svijetu i nove mogunosti demokratizacije. Ideja daljnje deetatizacije, a naroito prvi njeni koraci,
aktivirala je dogmatske unitaristiko-centralistike snage koje su tom kursu davale otpor, koji je
slomljen na IV sjednici CK SKJ 1.VII 1966 (sluaj Rankovi). Nakon toga intenzivirana je ne
samo privredna reforma, ve je zapoeo i proces politike demokratizacije, ispravljanja
nepravilnosti u meunacionalnim odnosima i posebno u pogrenoj politici prema narodnostima u
svim republikama. itav taj proces nazvan je drutvenom reformom.
Historijske okolnosti u kojima je zapoela drutvena reforma od sred. 60- ih godina bitno su se
razlikovale od onih po. 50-ih godina, kad se gradio poetni oblik radnikog samoupravljanja.
Izmijenila se fizionomija jugosl. drutva: seljatvo se smanjilo na ispod 40% stanovnitva, broj
zaposlenih u drutvenom sektoru podvostruio se (4 milijuna), vie stotina tisua ljudi zaposleno
je u zapadno-evr. zemljama, u polit. ivot ukljuivale su se prve generacije roene poslije
revolucije, nastala je brojna inteligencija, kako u tradicionalnim, tako jo vie u tehnikim, ekon. i
drugim podrujima. Politiki i kulturno znaajan je proces intenzivnog razvoja nacija. Svih 6
jugosl. nacija doivjele su znaajne preobrazbe i postigle ove tekovine: veu razinu ekon. i
drutvenog ivota, suvremenije oblike polit. organiziranosti, razvijeniju radniku - klasu,
inteligenciju, rukovodei kadar, razvijeniju nacionalnu kulturu - to se izrazilo u potrebama i
tenjama za novim reguliranjem njihovih polit. i ekon. funkcija te za ureenjem njihovih odnosa u
federalnoj dravno-polit. strukturi.
Od privredne reforme 1965, a osobito od IV plenuma CK SKJ (1966) do kraja 60-ih godina
odvijao se intenzivan proces transformacije drutvenih odnosa, to je omoguilo kako daljnji
razvoj samoupravljanja tako i pojavu razliitih opozicionih tendencija, ime je zapoela i
otvorenija polit. borba za razliite pravce u daljnjem drutvenom razvoju. U politikom su se ivotu
najpotpunije izrazile liberalistike i unitaristike tendencije, a u proizvodnim odnosima, odnosno u
ekon. sferi, tendencija jaanja kapital. odnosa na bazi ve razvijenije i sloenije privredne
strukture u kojoj su dominantnu poziciju poeli zauzimati eksportna i reeksportna poduzea,
velike banke, osiguravajua drutva, veletrgovine.
U polit. ivotu najvidljiviji i istodobno najosjetljiviji pritisak u ovom razdoblju izrazio se u pravcu
jaanja republika i afirmacije nacija i narodnosti. Polazei od historijskog fakta da su se nacije u
Jugoslaviji u prilikama socijalist. razvoja dalje razvile, god. 1971. izvrena je ustavna reforma
federacije, po kojoj radni ljudi, narodi i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u socijalistikim republikama i socijalistikim autonomnim pokrajinama. . .u Socijalistikoj Federativnoj
Republici Jugoslaviji - kada je to, u zajednikom interesu ... ustavom utvreno. Ovaj osnovni
princip, detaljnije razraen, prenesen je i u Ustav 1974. Ustavnom reformom 1971. i Ustavom
1974. smanjena je ekon. i polit. mo federalne dravne strukture, a ojaana polit. mo
republika i pokrajina. Organi federacije formiraju se na principu paritetne zastupljenosti
lanica federacije, a odluke se donose na osnovi pune suglasnosti svih republika i
pokrajina, ime se u principu iskljuuje mogunost nadglasavanja. Principi reforme federacije
dijelom su primijenjeni i na sve drutveno-polit. organizacije, kojih se savezna rukovodstva
formiraju na principu paritetne zastupljenosti republikih, odnosno pokrajinskih organizacija.
U toku ustavne reforme federacije izrazili su se, negdje vie negdje manje, nacionalistiki
pritisci iz svih republika i pokrajina, koje je SKJ razbio i osigurao realizaciju svoje polit. platforme.

19

Krajem 60-ih godina pojavio se nov izazov razvoju samoupravljanja u obliku nastajanja veoma
snanih centara financijske moi i tehnomenaderske poslovne strukture, koja je potiskivala
samoupravljaku mo radnika, a podravale su je liberalistike snage iz polit. struktura. Do toga
fenomena dolo je i zbog toga to je etatistika struktura ostavila drutvenoj reformi nedovoljno
razvijeno samoupravljanje u privredi, a za vrlo kratko vrijeme probila se mo banaka i drugih od
proizvodnje otuenih centara ekon. moi. SKJ je u toj situaciji, s jedne strane, poduzeo polit.
akciju protiv birokratskih i tehno-menaderskih snaga, a s druge strane razradio platformu i
koncepciju udruenoga rada, koju je ustavno i zakonski normirao. Na bazi ove koncepcije
izvrene su izmjene u cjelokupnom privrednom i polit. sistemu, kojima je svrha da se izgradnjom
globalnog samoupravnog drutvenog sistema sprijee kako tendencije obnavljanja kapital,
odnosa tako i restauracija etatizma u drutvenom ivotu. Cjelokupan ekon. i polit. sistem,
izgraivan od 1971. do 1976, kada je donesen Zakon o udruenom radu, bazira se na ideji da
dohodak, u kojem god obliku nastao, pripada iskljuivo osnovnim organizacijama udruenoga
rada, koje su, zajedno s mjesnim zajednicama, osnova polit. sistema, jer na njima poiva
delegatski sistem. Zaustavljanje antisamoupravnih tendencija po. 70-ih godina (nacionalizma,
liberalizma, tehnokratizma) vreno je i pojaanim administrativnim i dr. prisilnim sredstvima, kao
i djelovanjem institucija i jaanjem moi polit. struktura.
U cjelokupnom razvoju socijalizma u Jugoslaviji 1945-1978. teite je bilo na izgradnji sistema
samoupravljanja. Nakon to je revolucija razbila i unitila kapitalistiki poredak, u prvom
poslijeratnim razdoblju izgradila revolucionarno-etatistiki sustav, borba za samoupravljanje vodila
se u znaku savladavanja odnosa i tendencija obaju sistema, a za afirmaciju interesa radnike
klase i ostvarenje ravnopravnih odnosa naroda i narodnosti Jugoslavije.
VANJSKA POLITIKA SOCIJALISTIKE JUGOSLAVIJE 1945-1977.
Na Drugom zasjedanju AVNOJ 29. i 30. XI 1943. u Jajcu osnovan je Nacionalni komitet
narodnog osloboenja Jugoslavije (NKOJ), koji je imao i resor vanjskih poslova. Odluke ovog
zasjedanja imale su i krupno vanjsko-politiko znaenje: vladi u izbjeglitvu oduzeto je pravo da
predstavlja Jugoslaviju, kralju Petru II zabranjeno je da se vrati u zemlju, svi ugovori i obveze koje
su sklopile u inozemstvu izbjeglike vlade nisu priznati a potvrene su odluke Osvobodilne fronte
Slovenije i ZAVNOH o prikljuenju Slovenskog primorja, Istre, Rijeke, Zadra i jadranskih otoka
Jugoslaviji. Osnovna vanjskopolit. orijentacija nove Jugoslavije ve je bila sadrana u injenici da
su NOVJ i POJ od 1941. bili dio antihitlerovske koalicije. Prvi slubeni kontakti sa saveznikim
silama uspostavljeni su 1943. Britanska vojna misija V. F. Stewarta i F. V. Deakina spustila se
23. V 1943. na Durmitor. Dolaskom kapetana M. Bensona iz Ureda za strategijske slube SAD
uspostavljena je jedinstvena Angloamerika vojna misija pri Vrhovnom tabu NOVJ, a na elo te
misije doao je 17. IX 1943. brit. brigadir F. Maclean. Sovjetska vojna misija na elu s generalom
Kornjejevom stigla je u Vrhovni tab 22. II 1944. Prva misija NOVJ sa Sergijem Makijedom
stigla je u savezniku bazu u Bari 3. X 1943. Misija Vrhovnog taba NOVJ i POJ na elu s V.
Velebitom dola je u Kairo na po. decembra 1943, radi razgovora s glavnim saveznikim
komandantom za Sredozemlje feldmaralom H. M. Wilsonom, a potkraj mjeseca stigla je u
London.
Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ sovj. vlada nije dobro primila, zbog bojazni da e zabrana
kralju Petru II da se vrati u zemlju izazvati trzavice u sovjetsko-brit. odnosima, a posebno zbog
duha samostalnosti kojim su bile proete. Churchillu su te odluke pak bile zazorne zbog toga to
je eventualno obnavljanje utjecaja Velike Britanije u Jugoslaviji jo vezivao za kralja i vladu u
Londonu. U ovome prvom razdoblju bitna je znaajka jugosl. vanjske politike borba za
meunarodno priznanje odluka II zasjedanja AVNOJ i nova situacija koja je nastajala u
Jugoslaviji.
Na Teheranskoj konferenciji od 28. XI do 1. XII 1943, donesena je odluka o pruanju
maksimalne pomoi NOVJ, a ta je odluka znaila faktino priznanje NOVJ. No, SSSR, Velika
Britanija i SAD jo su priznavali vladu u Londonu. Dopisivanjem marala Tita i W.Churchilla u
proljee 1944. otvoren je put sporazumu izmeu NKOJ i kralj. vlade. Do prvog sporazuma
predsjednika NKOJ marala Tita i predsjednika kralj, vlade I.ubaia dolo je 16. VI 1944. na
Visu. Izuzetno vaan za afirmaciju nove Jugoslavije bio je sastanak marala Tita i W. Churchilla

20

u Napulju i Caserti 16. VIII 1944. Dana, 19. IX 1944. maral Tito sastao se u Moskvi s
predsjednikom sovj. vlade J.V.Staljinom. Prihvaena je molba (zahtjev!) sovj. komande da trupe
Crvene armije privremeno uu na onaj dio teritorija Jugoslavije koji granii s Madarskom, s tim
da se povuku im zavre operacione zadatke. Zaobilaenje kralj. vlade prilikom utanaivanja
ovog sporazuma znailo je indirektno sovj. priznanje NKOJ. Nezadovoljan razvojem dogaaja,
Churchill je na Moskovskoj konferenciji od 9. do 24. X 1944. postigao dogovor sa Staljinom
o podjeli sfera utjecaja Velike Britanije i SSSR u Jugoslaviji na bazi formule 50 : 50. U skladu s
tim, Britanci su pojaali pritisak za stvaranje jedinstvene vlade. Dolazi do drugog sporazuma
Tita i ubaia (u Beogradu 1. XI 1944), kojim se potvruje meunar. kontinuitet Jugoslavije,
ustanovljuje namjesnitvo i odreuje struktura jedinstvene vlade, potvruje federativno i demokr.
ureenje, odluuje o proirivanju sastava AVNOJ, a preputa volji naroda da poslije rata odredi
oblik vladavine. Na Krimskoj (Jaltskoj) konferenciji, od 4. do 11. II 1945, Saveznici su se sloili
da se sporazum Tito-ubai provede u ivot. 7. V 1945, osnovana je privremena vlada DFJ
Demokratske Federativne Jugoslavije pod predsjednitvom marala Tita. Priznanje Velike
Britanije uslijedilo je 20. maja, SAD 28. maja, SSSR 29. maja.
Prvi ambasadori nove Jugoslavije imenovani su 1. V 1945: u SSSR-u (Vladimir Popovi), u
Velikoj Britaniji (Ljubo Leonti) i SAD (Stanoje Simi); 16. VIII 1945. imenovan je ambasador u
Francuskoj (Marko Risti). Dvije godine nakon Drugog zasjedanja AVNOJ, 29. XI 1945,
Ustavotvorna skuptina donijela je Deklaraciju o proglaenju FNRJ (1947.). Tekovine NOB
definitivno su ozakonjene i na vanjskopolit. planu.
Pitanje granica. TRANSKA KRIZA 1945 1977.Odluka Drugog zasjedanja AVNOJ o
prikljuenju Istre i Slovenskog primorja matici zemlji nije mogla biti sasvim ostvarena, iako su
jedinice Jugoslavenske armije prve od saveznikih trupa ule u Trst, 30. IV I945, zbog otrog
protivljenja Velike Britanije i SAD. Da ne bi dolo do sukoba sa saveznikim trupama, prihvaen
je ultimatum od 19. V 1945. o neodgodivom povlaenju jedinica Jugoslavenske armije iz Trsta i
okolice. U Beogradskim pregovorima s komandantom brit. trupa feldmaralom Alexanderom
9. VI 1945. postignut je sporazum o uspostavljanju tzv. Morganove linije: grad Trst i uski pojas
uz more okupirale su brit. i amer. trupe, a na osloboenom podruju juno od Trsta s gradovima
Kopar, Piran, Izola, Novigrad i Buje uspostavljena je vojna uprava Jugoslavenske armije. Tri
velike saveznike sile objavile su 24. XII 1945. da e Vijee ministara vanjskih poslova SAD,
SSSR, Velike Britanije i Francuske sastaviti mirovni ugovor s Italijom i da e taj mirovni ugovor biti
podnesen na razmatranje Mirovnoj konferenciji u Parizu uz prisutnost svih drava koje su bile u
ratu s Italijom. Zbog razliitih stavova triju zap. sila i SSSR-a na prvom sastanku Vijea
ministara od 25. IV do 16. V 1946, na drugom je sastanku od 14. VI do 12. VII 1946. postignut
sporazum o Slobodnom Teritoriju Trsta (STT), kao posebnoj tvorevini pod upravom guvernera
i pod okriljem UN, te o preostalom dijelu jugoslavensko-tal. granice. Do konanog ustanovljenja
STT pod okriljem UN zonom A STT imali su upravljati angloameriki saveznici, a zonom B
Jugoslavija. Taj prijedlog je prezentiran i Mirovnoj konferenciji u Parizu 29. VII 1946. Mirovni
ugovor s Italijom potpisan je 10. II 1947, a njime se ustanovio STT i odreena je jugoslavenskotal. granica prema tzv. francuskoj liniji, koja se u najveoj mjeri poklapala s tzv. Morganovom
linijom. U kasnijem razvoju odredbe Mirovnog ugovora o STT nisu bile ostvarene.
Podravajui zahtjeve iredentistikih krugova Italije, tri su zap. sile 20. III 1948. objavile tzv.
Tripartitnu deklaraciju, kojom predlau Italiji i Sovjetskom Savezu, zaobilazei Jugoslaviju, da
se cijeli STT (zone A i B) pripoji Italiji. Sraunata na podrku tal. Demokranskoj stranci na
parlamentarnim izborima, Tripartitna deklaracija nije bila ostvarena, a tzv. transko pitanje ostalo
je otvorenim, s povremenim pokuajima zap. sila da se ono rijei na tetu Jugoslavije. Pokuaji
jugoslavensko-talijanskih razgovora 1951. i 1952. nisu doveli do rezultata. Dne 8. X 1953. vlade
SAD i Velike Britanije donose odluku o predaji zone A na upravu Italiji. Odgovarajui na taj
pokuaj jednostranog rjeavanja transkog spora, predsjednik je Tito 10. X 1953. izjavio da e
Jugoslavenska armija intervenirati ako tal. trupe uu u zonu A. vrst stav jugosl. vlade i val
protesta irom zemlje onemoguili su provoenje ove odluke zapadnih sila i pokazali da se
transko pitanje ne moe rjeavati bez Jugoslavije. Poslije intenzivnih diplomatskih sondaa u
Londonu je 5. oktobra 1954. potpisan Memorandum o suglasnosti, sa Specijalnim statutom o
pravu manjina kao njegovim sastavnim dijelom, kojim je ukinuta vojna uprava u zoni A i u zoni B
STT. Ustanovljeno je novo pravno i faktiko stanje na podruju STT: zona A pripojena je Italiji, a
zona B s manjim dijelom zone A na Miljskom poluotoku Jugoslaviji. Time je, s gledita
Jugoslavije, bilo definitivno rijeeno i pitanje suvereniteta nad tim teritorijem. Tal. strana smatrala

21

je, meutim, pitanje u juridikom smislu i dalje otvorenim. Nakon viegodinjih diplomatskih
pokuaja, u prilikama svestrane suradnje SFRJ i Republike Italije, tzv. transki spor
definitivno je rijeen Osimskim sporazumom (Italija) 1975. dviju vlada postignutim i
ratificiranim u zakonodavnim organima obiju drava 1977. Jugoslavensko-tal. granica time je
obostrano priznata definitivnom i na dugo spornom transkom teritoriju.
Mirovna konferencija u Parizu nije prihvatila zahtjev za prikljuenje Jugoslaviji uskog pojasa
du granine linije koji naseljavaju Koruki Slovenci. Potpisujui Dravni ugovor o uspostavljanju
nezavisne i demokr. Austrije 1955, J. se odrekla teritorijalnih zahtjeva, ali je inzistirala na tome da
se zagarantiraju i zatite prava Korukih Slovenaca i Gradianskih Hrvata u Austriji. Problem
stvarnih garancija, u smislu toga ugovora, ostao je, meutim, do danas otvorenim.
Kampanja informbiroa. Poslije zavretka rata J. je nastojala uspostaviti to bolje odnose sa
svim Saveznicima, ali je kao socijalist. zemlja osobito prijateljske veze uspostavljala sa SSSR-om
i zemljama narodne demokracije, pogotovo stoga to su zap. sile u pitanjima razgranienja s
Italijom i Austrijom bile protiv njenih opravdanih zahtjeva, to su pruale utoite i podrku
poraenoj ekstremnoj emigraciji, to su odbijale vratiti zlatne rezerve i to su vrile druge
oblike pritiska na Jugoslaviju.
J. je u razdoblju 1945-47. potpisala ugovore o prijateljstvu i suradnji sa SSSR i zemljama
nar. demokracije te je odricanjem od reparacionih zahtjeva prema Bugarskoj, u iznosu od 25 mil.
dolara, i na druge naine, nastojala razvijati to prisnije odnose s tim zemljama na bazi
ravnopravnosti. Na povremene nesuglasice s rukovodiocima SSSR jo iz vremena rata
nadovezale su se nove, npr. oko formiranja balkanske federacije. Vidljivija nastojanja
J.V.Staljina da podredi Jugoslaviju i KPJ vlastitim interesima, oitovala su se u iznenadnom
povlaenju sovj. vojnih i civilnih strunjaka 18. i 19. III 1948. pod izgovorom da su u
Jugoslaviji okrueni nedrugarstvom i nepovjerenjem. Na pismo predsjednika Tita ministru
vanjskih poslova V.Molotovu od 20. III 1948, u kome se upozorava da je taj akt tetan za obje
zemlje, odgovoreno je pismom CK SKP(b) od 27. III 1948, koje (s optubama o antisovjetizmu, o nedostatku unutranje demokracije u KPJ i o njenom tobonjem razvodnjavanju u
Narodnoj fronti, o porastu kapitalistikih elemenata na selu itd.) oznaava poetak koncentrinog
ideolokog, polit., ekon. i vojnog pritiska na Jugoslaviju. Titov prijedlog odgovora, kojim se
odluno odbacuju optube iznesene u pismu CK SKP(b), usvojen je na sjednici CK KPJ od 12.
IV 1948. U meuvremenu optubama iznesenim u pismu CK SKP(b) pridruila su se i
rukovodstva komunistikih partija ostalih lanica Informbiroa u svojim pismima upuenim CK KPJ.
etvrtog maja (4. V 1948.) J.V.Staljin upuuje drugo pismo CK KPJ, u kome se zaotravaju
ve iznesene optube, poriu zasluge KPJ u Oslobodilakom ratu i predlae rasprava o spornim
pitanjima na predstojeem sastanku Informbiroa, to je CK KPJ 9. V 1948. odbio, jer je devet
partija Informbiroa ve podralo CK SKP(b). Prijedlog je obnovljen 19. V 1948. u pismu CK
SKP(b) s potpisom M.Suslova, ali je CK KPJ na sastanku od 20. V 1948. ostao pri svom
stavu.
Rezolucija informbiroa. Na sastanku Informbiroa, bez prisutnosti predstavnika KPJ,
usvojena je Rezolucija o stanju u KPJ. objavljena 28. VI 1948, u kojoj se ponavljaju optube iz
pisama CK SKP(b) rukovodstvu KPJ. KPJ iskljuena je iz Informbiroa, a njenom lanstvu
upuen je poziv da smijeni svoje rukovodstvo. Rezolucija Informbiroa objavljena je u jugosl.
tampi 30. VI zajedno s odgovorom CK KPJ, u kome se odluno odbacuju spomenute optube i
klevete. U Beogradu je od 25. do 28. VII 1948. odran V kongres KPJ, koji je pruio jednodunu
podrku Centralnom komitetu na elu s J. Brozom Titom i izjasnio se za odnose ravnopravnosti
meu komun. partijama i socijalist. zemljama. Zaotravajui pritisak na KPJ i Jugoslaviju,
Sovjetski Savez i zemlje nar. demokracije raskidaju 46 politikih, ekonomskih, kulturnih i drugih
ugovora, meu kojima i ugovore o prijateljstvu i suradnji. Obustavljaju i svaku trgovinu s
Jugoslavijom u drugoj pol. 1949 (trgovinska blokada 1949-1953 ). Nastali su mnogi incidenti
na granicama Jugoslavije sa zemljama nar. demokracije, a pojavili su se i razliiti oblici
unutranje subverzije. Na to se nadovezuju i monstruozni procesi istaknutim polit. linostima u
zemljama nar. demokracije, optuenim za tobonje veze s jugosl. revizionistima, i druga
nastojanja sraunata na izolaciju i diskreditiranje Jugoslavije.
SFRJ u periodu poputanja meunarodne zategnutosti. Poputanjem hladnog rata, obiljeenim
primirjem u Koreji (1953), odravanjem enevske konferencije o Indokini (1954), potpisivanjem
Dravnog ugovora o Austriji (1955) i sazivanjem Bandunke konferencije (1955), otvaraju se i ire

22

mogunosti za nezavisnu i aktivnu vanjsku politiku Jugoslavije. Historijsko je znaenje imalo

potpisivanje Beogradske deklaracije 1955. i Moskovske izjave 1956, kojima su normalizirani
odnosi Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, odnosno SKJ i KPSS, to je potvrdilo da su kampanja
Informbiroa i pokuaji izolacije Jugoslavije doivjeli potpun krah. Istiui u prvi plan principe
ravnopravnosti, nemijeanja i pravo svake zemlje na slobodan izbor putova unutranjeg razvitka i
vanjske politike, ta dva dokumenta predstavljala su krupnu zadovoljtinu za Jugoslaviju i Savez
komunista Jugoslavije, otvarajui ujedno eru afirmiranja naela i potreba samostalnosti i
ravnopravnosti svih dijelova meunar. radnikog pokreta i svih socijalist. zemalja. Bez obzira na
povremena odstupanja od tih naela i bez obzira na razliite oblike pritiska na Jugoslaviju
(poslije maarskih dogaaja 1956, na svj. savjetovanjima komunistikih partija 1957. i 1960,
nakon oruane intervencije u ehoslovakoj 1968) zbog njene uporne obrane naela
ravnopravnosti i nemijeanja u poslove drugih zemalja i komun. partija, ipak su se odnosi
Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom i drugim socijalist. zemljama neprekidno razvijali uzlaznom
linijom. Principi za koje se neprekidno zalagala Jugoslavija i SKJ afirmirali su se i u Deklaraciji
komunistikih i radnikih partija Evrope 1976. u Berlinu, odraavajui novo stanje i odnose,
pa i neprevladane proturjenosti, na dananjem stupnju razvoja socijalizma kao svj. procesa. U
tom su se razdoblju unaprijedili i odnosi Jugoslavije sa zap. zemljama. Iako su i neke od ovih
zemalja, osobito one u Atlantskom paktu, u raznim prilikama nastojale utjecati na njenu nezavisnu
politiku (prekid diplomatskih odnosa sa SR Njemakom od 1958. do 1968; pozivanjem na tzv.
Hallsteinovu doktrinu, zbog uspostavljanja diplomatskih odnosa s Njemakom DR; omoguavanje
rada ekstremnoj emigraciji; poticanje pojedinaca i grupica na sukobe sa samoupravnim drutvom
u Jugoslaviji), ipak je prevagnuo zajedniki interes za razvijanjem suradnje na osnovama
ravnopravnosti, nemijeanja i uzajamne koristi. Ti su principi sadrani u mnogim dokumentima
potpisanim s tim zemljama.
Odnosi sa susjedima. Unapreivanje odnosa s Grkom i Turskom u prvom poslijeratnom
razdoblju dovelo je do potpisivanja triju sporazuma: Ankarskog ugovora 1953 o suradnji i
prijateljstvu, Bledskog ugovora 1954. o savezu, politikoj suradnji i uzajamnoj pomoi i
dokumenta o uspostavljanju Balkanske konzultativne skuptine 1955. Iako nisu otkazani, ve
razvojem dogaaja prevladani, ti su sporazumi predstavljali prvu stvarnu primjenu aktivne i
miroljubive koegzistencije u odnosima jedne socijalistike i dviju kapitalistikih zemalja. Poslije
potpisivanja Memoranduma o suglasnosti 1954. svestrano se razvijala suradnja izmeu
Jugoslavije i Italije, osobito na ekon. planu i u malograninom prometu. Osimski sporazumi,
rijeivi granina pitanja, poloili su temelje svestranijoj suradnji ovih dvaju najveih jadranskih
susjeda. Unapreivanje odnosa s Austrijom remeti reduciranje prava slovenske manjine u
Korukoj i hrvatske u Gradiu, zajamenih Dravnim ugovorom 1955. Uspjeno se razvija
suradnja s Rumunjskom i Madarskom, to se ne moe rei i za Bugarsku, koja osporavanjem
postojanja makedonske nacionalne manjine i proglaavanjem Makedonaca za Bugare izraava i
odreene teritorijalne pretenzije na dijelove teritorija SFRJ. Jugoslavija se dosljedno zalae za
dobrosusjedsku suradnju s Albanijom. Na irem balkanskom planu J. podrava inicijative za
multilateralnu suradnju, osobito u ekonomskoj, kult., znanstvenoj, sport., turistikoj i ekolokoj
sferi, smatrajui da njeno unapreenje mora biti izraz uspjenog razvoja bilateralnih odnosa. Ona
upozorava na opasnost od tretiranja Balkana kao sive zone, u kojoj je mogue uspostavljanje i
pomicanje interesnih sfera velikih sila, i na povezanost sigurnosti i suradnje na Balkanu sa
stanjem na Mediteranu i Bliskom istoku.
Jugoslavija i Ujedinjeni narodi. Jugoslavija je bila lanica-osniva UN. U vie navrata J. je
bila lanica glavnih organa UN (Vjea sigurnosti i dr.), na VI zasjedanju njen je predstavnik
izabran za potpredsjednika, a na XXXII zasjedanju za predsjednika Generalne skuptine. Jugosl.
predstavnici dva su puta bili na dunosti sekretara Ekonomske komisije UN-a za Evropu. Jugosl.
odred bio je u sastavu snaga UN na Sinaju od 1957. do 1967. Kao lanica, sudjeluje u radu svih
specijaliziranih agencija UN. Bila je pokreta mnogih inicijativa i predlaga rezolucija u interesu
jaanja mira, meunar. suradnje, dekolonizacije, ekon. razvoja, razoruanja, kodifikacije principa
meunar. prava o prijateljskim odnosima drava, humanitarnim aktivnostima itd.
Politiki i ekonomski odnosi SFRJ sa svijetom. Jugoslavija je odravala diplomatske odnose sa
svim dravama na svijetu, osim s onima u kojima su na vlasti bili diktatorski, marionetski ili
rasistiki reimi (npr. Republika Koreja, Junoafrika Republika), ili su u pitanju pojedine tzv.
minijaturne drave (Andora, Lichtenstein i dr.). Odnosi s Izraelom prekinuti su poslije izraelske
agresije na arap. zemlje 1967, a s ileom nakon dr. udara 1974. Ekonomske odnose odrava

23

s oko 120 drava (sa 96 ima zakljuene trg., platne i druge sporazume). U 1976. izvezla je robe
na inozemno trite u vrijednosti od 4878,2 mil. dolara, a uvezla u vrijednosti od 7366,8 mil,
dolara. Iste godine 50% robne razmjene teklo je s industr. kapitalistikim zemljama, 35% sa
socijalist. zemljama i 15% sa zemljama u razvoju. Trgovakim ugovorima J. regulira svoje odnose
sa Zajednikim tritem, a sudjeluje i u radu nekih organa i komisija SEV.
Principi vanjske politike SFRJ. Principi jugosl. vanjske politike fiksirani su u VII glavi Osnovnih
naela Ustava SFRJ, u kojoj se, uz ostalo, kae: Polazei od uvjerenja da su miroljubiva
koegzistencija i aktivna suradnja ravnopravnih drava i naroda, bez obzira na razlike u njihovom
drutvenom ureenju, neophodan uvjet mira i drutvenog napretka u svijetu, SFRJ zasniva svoje
meunarodne odnose na naelima potovanja suverenosti i ravnopravnosti, nemijeanja u
unutranje poslove drugih zemalja, socijalistikog internacionalizma i rjeavanja meunarodnih
sporova mirnim putem. Sistem samoupravljanja na unutranjem i nesvrstana politika na
meunar. planu bile su osnovne komponente dr. i drutvene strukture SFRJ. Ostajui izvan vojnpolitikih saveza velikih sila, SFRJ prihvatila je suradnju na principima ravnopravnosti sa svim
zemljama, bez obzira na slinosti ili razlike u drutvenim sistemima i meunar. orijentaciji
pojedinih zemalja, a odluno je odbijala sve vrste pritiska, sraunate na mijeanje u njene
unutranje poslove, bez obzira o kojoj je velikoj sili rije. Takva principijelna politika, usprkos
iskuenjima na koja je nailazila, pridonijela je uspjenom razvijanju odnosa Jugoslavije sa svim
zemljama, ukljuujui i sve velike sile, njenu golemu ugledu i utjecaju u meunar. odnosima.
Poetak multilateralnih aktivnosti nesvrstanih zemalja vezan je za Brionski sastanak Tita,
Nasera i Nehrua 1956; prvi skup petorice osnivaa nesvrstanosti Tita, Nasera, Nkrumaha,
Sukarna i Nehrua odran je u prostorijama jugosl. misije pri UN u New Yorku 1960; prva
konferencija efova drava i vlada nesvrstanih zemalja, koja je odredila dugorone konture
pokreta nesvrstanosti, odrana je u Beogradu 1961; u poticanju i pripremanju svih kasnijih
konferencija nesvrstanosti, kao i u svim drugim aktivnostima, osjetan je udio jugosl. diplomacije.
Neprocjenjivo znaenje ima uloga i doprinos predsjednika Tita u kreiranju osnovnih principa
doktrine nesvrstanosti i izrastanju pokreta nesvrstanosti u moralni, polit. i materijalni faktor
mijenjanja cjelokupnog sistema meunarodnih odnosa, to je ujedno i osnovica irokog meunar.
ugleda i utjecaja Jugoslavije.
DRUTVENO POLITIKO UREENJE
Temelji drutveno-ekon. i polit. sistemu SFRJ poloeni su na Drugom zasjedanju AVNOJ, 29.
XI 1943. Nakon osvajanja polit. vlasti od radnike klase 1945. te nakon konanog oblikovanja
federativnog i republikanskog ustavnog ureenja, to je uinjeno Deklaracijom o proglaenju
FNRJ od 29. XI 1945. i Ustavom od 31. I 1946, razvoj drutveno-polit. ureenja tekao je kroz
nekoliko faza. Prvo razdoblje, od 1945. do 1950, bilo je obiljeeno administrativnim upravljanjem
privredom i svim drutvenim djelatnostima, koje je bilo praeno vrlo visokim stupnjem
centralizacije dr. odluivanja. Takav sistem etatistikog, u drutvenom smislu posrednog
odluivanja u ime radnike klase, ali bez njenog neposrednog odluujueg udjela, sadravao je u
sebi opasnost od birokratizacije polit. vlasti, a nakon privredne obnove poruene zemlje i
izgradnje temelja teke i energetske industrije pokazao se i ekonomski nesvrsishodnim. Stoga
donoenjem Osnovnog zakona o upravljanju dravnim privrednim poduzeima i viim privrednim
udruenjima od strane radnih kolektiva (26. VI 1950), koji je
poznat pod nazivom
Zakon o radnikim savjetima, zapoinje postepen proces ostvarivanja drutvenog
samoupravljanja i na njegovim temeljima oblikovanje institucija socijalist. demokracije. Razvojne
okvire ovog procesa sankcionirao je Ustavni zakon od 1953, a Ustav od 1963. uveo je sustav
drutvenog samoupravljanja kao globalni model drutvenog odluivanja u Jugoslaviji. Temeljne
znaajke drutveno-polit. ureenja SFRJ u ovom razdoblju, koje su zacrtane ve Ustavnim
zakonom od 1953, a zatim se postepeno ostvarivale te su konano bile pravno oblikovane
Ustavom od 1963, bile su ove: nadlenosti radnikih savjeta u privrednim organizacijama sve se
vie proiruju i oni u njima postaju osnovni organi odluivanja, a kao temeljni oblik
samoupravljanja radniki se savjeti osnivaju i u radnim organizacijama u drutvenim
djelatnostima; radne organizacije u oblasti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, zdravstva i
socijalnih slubi izdvajaju se iz klasine dr. strukture i postaju samostalne drutvene ustanove
utemeljene na naelima drutvenog upravljanja; opina, u kojoj se izraava polit. samoupravljanje
radnih ljudi, postaje temeljna drutveno-ekon. zajednica stanovnika na njenom teritoriju i temeljna

24

politiko-teritorijalna zajednica u kojoj se vri polit. vlast; zborovi biraa i zborovi radnih ljudi, koji
postaju i tijela na kojima se vri kandidiranje odbornika i zastupnika (poslanika), te referendum i
razni drugi oblici neposrednog uea graana u upravljanju drutvenim poslovima, dobivaju sve
vee znaenje unutar cjelovitog sistema drutvenog samoupravljanja; uvoenjem vijea
proizvoaa (1952. i 1953), a zatim vijea radnih zajednica (1963) skuptine drutveno-polit.
zajednica postepeno se transformiraju od klasinih polit. predstavnikih tijela u drutvena
samoupravna delegatska tijela te stoga unutar organizacije vlasti i samoupravljanja na razini
odreene drutveno-polit. zajednice i zbiljski a ne samo formalno imaju odluujui poloaj;
izvrna vijea skuptina drutveno-polit. zajednica, savjeti opinske skuptine i organi uprave
djeluju sve vie pod polit. nadzorom skuptina; sudovi, iako sastavni dio jedinstvenog sistema
vlasti, postaju nezavisniji kako bi, primjenjujui zakone i druge ope akte, osigurali, zatitu
samoupravnih prava radnih ljudi i radnih organizacija. Ustavnim amandmanima na Ustav od
1963. donesenim 1967, 1968. i 1971. federativno ureenje usklaeno je s ve dostignutim
stupnjem drutvenog samoupravljanja i socijalist. demokracije. Osim toga ovim su
amandmanima, kako bi se sprijeio daljnji razvitak tehnokratskih odnosa, izvrene znaajne
sistemske reforme organizacije samoupravljanja i ostvarivanja samoupravnih prava radnih ljudi.
Sve ove izmjene sankcionirao je, razraujui ih i dalje ih precizirajui, Ustav od 21. II 1974.
Prema Ustavu SFRJ je savezna drava kao dravna zajednica dobrovoljno ujedinjenih
naroda i njihovih socijalistikih republika te socijalistikih autonomnih pokrajina Kosova i
Vojvodine, koje su u sastavu SR Srbije, utemeljena na vlasti i samoupravljanju radnike klase i
svih radnih ljudi, te socijalistika samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i graana i
ravnopravnih naroda i narodnosti. Teritorij SFRJ je jedinstven i ine ga teritoriji socijalistikih
republika. Radni ljudi i narodi i narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u socijalistikim
republikama i u socijalistikim autonomnim pokrajinama u skladu s njihovim ustavnim
pravima, a u SFRJ kad je to, u zajednikom interesu utvreno Ustavom SFRJ. U okviru
federacije narodi i narodnosti te radni ljudi i graani ostvaruju i osiguravaju suverenost,
ravnopravnost, nacionalnu slobodu, nezavisnost, teritorijalnu cjelokupnost, sigurnost, drutvenu
samozatitu, obranu zemlje, meunar. poloaj i odnose zemlje s drugim dravama i
meunarodnim organizacijama, sistem socijalist. samoupravnih drutveno-ekon. odnosa,
jedinstvene osnove polit. sistema, osnovne demokr. slobode i prava ovjeka i graanina,
solidarnost i socijalnu sigurnost radnih ljudi i graana i jedinstveno jugosl. trite te usklauju
zajedniki privredni i drutveni razvoj. O tim pitanjima oni odluuju u federaciji na naelima
sporazumijevanja republika i autonomnih pokrajina, solidarnosti i uzajamnosti,
ravnopravnog udjela republika i autonomnih pokrajina u organima federacije te na naelu
odgovornosti republika i autonomnih pokrajina za vlastiti razvoj i za razvoj socijalist. zajednice u
cjelini. Socijalistiko drutveno ureenje SFRJ temelji se na vlasti radnike klase i svih radnih
ljudi, te na odnosima meu ljudima kao slobodnim i ravnopravnim proizvoaima i stvaraocima
iji rad slui iskljuivo zadovoljavanju njihovih osobnih i zajednikih potreba. Osnovne
karakteristike drutveno-ekon. odnosa u SFRJ odreene su drutvenim vlasnitvom sredstava za
proizvodnju, oslobaanjem rada, pravom na samoupravljanje i pravom radnog ovjeka da uiva
plodove svog rada. Sredstva za proizvodnju u drutvenom vlasnitvu slue iskljuivo radu radi
zadovoljavanja osobnih i zajednikih potreba i interesa radnih ljudi te razvijanju materijalne
osnove socijalist. drutva i socijalist. samoupravnih odnosa. Drutvenim vlasnitvom osigurava se
svakom da se pod jednakim uvjetima ukljui u udrueni rad i da, ostvarujui pravo na rad
drutvenim sredstvima, na osnovi svog rada stjee dohodak za zadovoljavanje osobnih i
zajednikih potreba. Tako je drutveno vlasnitvo neraskidivo povezano i karakterizirano
samoupravljanjem radnih ljudi u proizvodnji i razdiobi rezultata rada, ime se stvaraju uvjeti za
oslobaanje rada. Na temelju svog poloaja u drutveno-ekon. odnosima radni ljudi ostvaruju
vlast i upravljaju drugim drutvenim poslovima organizirani u organizacije udruenog rada i druge
samoupravne organizacije i zajednice te klasne i druge drutveno-politike i drutvene
organizacije. Oblici i naini ostvarivanja samoupravljanja i vlasti radnike klase i svih radnih ljudi
su prema Ustavu zborovi, referendum i drugi oblici osobnog izjanjavanja u osnovnim
organizacijama udruenog rada i mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama i
drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, zatim odluivanje preko delegata u
organima upravljanja tih organizacija i zajednica te preko delegacija i delegata u skuptinama
drutveno-politikih zajednica. Prema tome Ustav od 1974. u potpunosti povezuje vrenje polit.
vlasti i drutveno samoupravljanje te u okviru jedinstvenog sistema odluivanja zajedno regulira i

25

drutveno-ekon. i polit. sferu donoenja drutvenih odluka. Nitko ne moe obavljati

samoupravne, javne i druge drutvene funkcije ako mu nisu povjerene od radnih ljudi ili od
skuptine drutveno-politike zajednice (mogunost radnika da otputaju direktore!). Svi
organi i organizacije te drugi nosioci samoupravnih ili drugih drutvenih funkcija obavljaju svoju
funkciju na temelju i u okviru ustava i zakona. Samoupravljanje u organizacijama udruenog rada
ostvaruju radni ljudi ravnopravno i u odnosima uzajamne odgovornosti na dva temeljna naina:
osobnim izjanjavanjem (na zborovima radnika, referendumom i drugim oblicima neposrednog
odluivanja) i preko delegata koje biraju u radniki savjet i opozivaju. Zborovi radnih ljudi
formiraju se osim u osnovnim organizacijama udruenog rada i radnim zajednicama i u mjesnim
zajednicama te samoupravnim interesnim zajednicama i drugim samoupravnim organizacijama i
zajednicama. Na njima radni ljudi razmatraju pitanja vana za te organizacije i zajednice, a i ona
koja imaju ire drutveno znaenje te sudjeluju u predlaganju kandidata za lanove
delegacije i za delegate u skuptinama drutveno-politikih zajednica. Osim toga
razmatraju izvjetaje i prijedloge svojih organa samoupravljanja, delegacija i delegata u
skuptinama drutveno-politikih zajednica i neposredno odluuju o poslovima to su odreeni
zakonima, statutima drutveno-politikih zajednica i statutima samoupravnih organizacija i
zajednica. Zborovi radnih ljudi, prema Ustavu od 1974, obuhvaaju radne ljude udruene na
svim drutvenim razinama gdje se ostvaruju njihove temeljne drutvene uloge, i nisu vie
prvenstveno savjetodavna tijela organa upravljanja, ve bitan element neposrednog
odluivanja radnih ljudi u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama. Osim
toga preko zborova radnih ljudi ostvaruje se kontinuirana povezanost skuptina svih drutvenopolitikih zajednica s radnim ljudima u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama.
Zborovi radnih ljudi vre nadzor i odreuju pravce djelovanja delegacija osnovnih
samoupravnih organizacija i zajednica i tako ine temelj funkcioniranja cjelovitog
delegatskog sistema drutvenog odluivanja. Institucija referenduma osim u organizacijama
udruenog rada, primjenjuje se i u mjesnim zajednicama, samoupravnim interesnim zajednicama
i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama te na razini drutveno-politikih zajednica.
Referendum se moe primijeniti obavezno ili fakultativno o posebno vanim pitanjima za radne
ljude unutar samoupravnih organizacija i zajednica i drutveno-politikih zajednica. Referendum
se moe raspisati zbog donoenja odluka o pitanjima o kojima radni ljudi neposredno odluuju ili
zbog prethodnog izjanjavanja o pitanjima od opeg interesa za samoupravnu organizaciju i
zajednicu odnosno drutveno-politiku zajednicu. Prijedlog o kojem se glasa na referendumu
smatra se prihvaenim ako se za nj izjasni veina radnih ljudi koji imaju pravo glasa. Radniki
savjet je organ upravljanja radom i poslovanjem organizacije udruenog rada. On utvruje
prijedlog statuta i donosi druge ope akte organizacije udruenog rada, utvruje poslovnu politiku
i donosi plan i program rada kao i razvoja organizacije udruenog rada, utvruje mjere za
provoenje poslovne politike te plana i programa rada i razvoja, bira, imenuje i razrjeava svoje
organe, brine se o obavjetavanju radnika te obavlja i druge poslove koji su mu povjereni
samoupravnim sporazumom, statutom i drugim samoupravnim aktima organizacije udruenog
rada. Radniki savjet osnovne organizacije udruenog rada mora imati takav sastav da su u
njemu zastupani delegati radnika svih dijelova procesa rada u toj organizaciji, a osim toga on
mora odgovarati socijalnom sastavu radne zajednice osnovne organizacije udruenog rada.
Nain izbora, uvjeti i nain opozivanja radnikog savjeta utvruje se samoupravnim sporazumom
ili statutom organizacije i zakonom, ali ve sam Ustav odreuje da lanovi radnikog savjeta
ne mogu biti birani na vrijeme due od dvije godine te da nitko ne moe biti vie od dva
puta uzastopce biran u isti radniki savjet. Radniki savjet radne organizacije i sloene
organizacije udruenog rada ine delegati radnika osnovnih organizacija udruenog rada
neposredno izabrani na nain i prema postupku koji su predvieni samoupravnim sporazumom o
udruivanju. U radnikom savjetu mora, meutim, biti zastupana svaka osnovna organizacija
udruenog rada koja je u sastavu radne organizacije ili sloene organizacije udruenog rada, a
delegati u radnikom savjetu djeluju prema smjernicama radnika odnosno radnikog
savjeta osnovne organizacije udruenog rada koja ih je izabrala, i njima odgovaraju za svoj
rad. Osim radnikog savjeta unutar organizacije udruenog rada osnivaju se jo ovi organi:
izvrni organ radnikog savjeta, kolegijalni poslovodni organ, inokosni poslovodni organ i, kao
poseban organ samoupravljanja, samoupravna radnika kontrola. Osnovni organ
samoupravljanja u samoupravnim interesnim zajednicama jest skuptina zajednice. Ona upravlja
poslovima samoupravne interesne zajednice, a ine je delegati to ih radni ljudi i organizacije

26

udruenog rada te druge samoupravne organizacije i zajednice, kao njeni lanovi, biraju i
opozivaju. U samoupravnoj interesnoj zajednici, koju osnivaju radni ljudi i njihove organizacije
radi zadovoljavanja svojih potreba i interesa te radnici organizacija udruenog rada koje obavljaju
djelatnosti u oblasti za koju se zajednica osniva, skuptina se organizira tako da se osigura
njihovo ravnopravno odluivanje o meusobnim pravima, obvezama i odgovornostima. Skuptina
samoupravne interesne zajednice moe odreene izvrne funkcije povjeriti svojim izvrnim
organima. Radni ljudi i graani u naselju, dijelu naselja ili u vie povezanih naselja imaju
pravo i dunost da se zbog ostvarivanja odreenih zajednikih interesa i potreba
samoupravno organiziraju u mjesnu zajednicu. Mjesna zajednica je zajednica
samoupravljanja u kojoj radni ljudi i graani ostvaruju svoje temeljne drutvene uloge koje
proizlaze iz zajednikog ivota unutar odreene ue teritorijalne drutvene cjeline. Svoje
zajednike potrebe i interese radni ljudi i graani u mjesnoj zajednici zadovoljavaju i ostvaruju
neposredno na svojim zborovima, referendumom, preko organa mjesne zajednice i preko
skupova stanara, kunih savjeta, skupova potroaa i korisnika usluga, u mjesnim
organizacijama Socijalistikog saveza radnog naroda i drugim drutveno-politikim
organizacijama, drutvenim organizacijama i udruenjima graana, samoupravnim
sporazumijevanjem i drutvenim dogovaranjem, preko svojih delegata u organima upravljanja
organizacija udruenog rada koje obavljaju djelatnosti od posebnog drutvenog interesa i u
organima upravljanja samoupravnih interesnih zajednica te preko delegata u skuptinama
drutveno-politikih zajednica. Upravljanje drutvenim poslovima koje se ne ostvaruje
samoupravno odluivanjem unutar organizacija udruenog rada, samoupravnih interesnih
zajednica, mjesnih zajednica i drugih samoupravnih organizacija i zajednica obavljaju skuptine
drutveno-politikih zajednica i njima odgovorni organi. Preko delegatskog sistema, kojim se
ostvaruje drutvena bit neposrednog odluivanja na onim razinama drutvene organiziranosti
gdje se (na razini opine i irih drutveno-politikih zajednica), zbog njihove irine, odluivanje
pravno-tehniki mora vriti na posredan nain, skuptina drutveno-politike zajednice, vrei
funkcije vlasti, kao samoupravno tijelo najue je funkcionalno povezana sa svojom izbornom
bazom u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama. Delegacije se kao stalna radna
tijela formiraju u sfer iudruenog rada u osnovnim organizacijama udruenog rada i u radnim
zajednicama, zatim u sferi ostvarivanja teritorijalnih interesa od radnih ljudi i graana u mjesnim
zajednicama te u drutveno-politikoj sferi u drutveno-politikim organizacijama gdje funkciju
delegacija obavljaju njihova izborna tijela odreena njihovim statutima. lanove delegacije biraju
radni ljudi u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajednicama neposredno i tajnim
glasanjem na etiri godine. Opinske skuptine sastavljene su od vijea udruenog rada, vijea
mjesnih zajednica i drutveno-politikog vijea; republike skuptine od vijea udruenog rada,
vijea opina i drutveno-politikog vijea; Skuptina SFRJ, iju strukturu i sastav odreuje
prvenstveno primjena federativnog naela, od Saveznog vijea i Vijea republika i
pokrajina. Skuptina je, u skladu s karakteristikama skuptinskog sistema, najvii organ
vlasti i organ samoupravljanja u okviru prava i dunosti drutveno-politike zajednice.
Delegati, lanovi skuptine, postupaju u skladu sa smjernicama svojih samoupravnih organizacija
i zajednica te osnovnim stavovima delegacija, odnosno drutveno-politikih organizacija koje su
ih delegirale te u skladu sa zajednikim i opim drutvenim interesima i potrebama, a samostalni
su u glasanju. Prema tome, karakteristika delegatskog mandata jest njegova politika
imperativnost prema izbornoj bazi, a njena sankcija je opoziv. Zatitu ustavnosti i zakonitosti
osim ustavnih sudova, koji se u tu svrhu posebno osnivaju, vre sudovi te svi drugi organi
drutveno-politikih zajednica i samoupravnih organizacija i zajednica. Sudsku funkciju u
jedinstvenom sistemu vlasti i samoupravljanja radnike klase obavljaju redovni sudovi, kao organi
vlasti, i samoupravni sudovi. Sudovi su nezavisni u obavljanju svoje funkcije, a sude na temelju
Ustava, zakona i samoupravnih opih akata. U drutvenopolit. ureenju zemlje posebno mjesto
imaju drutvenopolitike organizacije. Prema preambuli Ustava Savez komunista Jugoslavije
jest organizirana drutvena vodea snaga koja i idejno i politiki pokree razvoj
drutvenog samoupravljanja kao globalnog modela drutvenog odluivanja. Vodea uloga
SKJ izraava se revoluc. djelovanjem unutar i na elu radnike klase, iji je cilj da osigura vlast
i presudan utjecaj radnike klase na sve procese i odnose u drutvu, od osnovnih
organizacija udruenog rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica preko opine i
republike do federacije. Socijalistiki savez radnog naroda Jugoslavije predstavlja najiri
oblik polit. povezivanja svih drutveno-politikih organizacija i socijalistiki orijentiranih radnih ljudi

27

i graana koji unutar njega pokreu polit. inicijative i utvruju zajednike stavove o svim
pitanjima razvoja samoupravnih odnosa. U organizacijama Socijalistikog saveza radni ljudi se
politiki organiziraju radi biranja delegata u skuptine drutveno-politikih zajednica te radi
nadziranja rada svih organa vlasti i drutvenog samo-upravljanja na svim drutvenim razinama.
Tako se u Socijalistikom savezu ostvaruje akciono jedinstvo socijalist. snaga i usmjerava
proces drutvenog odluivanja. Savez sindikata jest najira organizacija radnike klase koja
drutveno i politiki djeluje kako bi se ostvario njen Ustavom utvren poloaj i, napose kroz
odluivanje o drutvenoj reprodukciji, to potpunije ostvarili socijalistiki samoupravni odnosi
unutar udruenog rada. Sindikat pokree inicijativu za samoupravno sporazumijevanje i
drutveno dogovaranje te daje prijedloge organima samoupravnih organizacija i zajednica i
organima drutveno- politikih zajednica kako bi se rijeila pitanja koja se odnose na materijalni i
drutveni poloaj radnike klase. SKJ, SSRN i Savez sindikata jesu drutveno politike
organizacije kroz ije se djelovanje potie ostvarivanje polit. procesa i ostvarivanje svih
drutveno-politikih institucija koje su normirane Ustavom. Sve institucije drutveno-ekon. i
polit. sistema usmjerene su, prema Ustavu, na proirivanje uvjeta za daljnji razvoj socijalist.
drutva i savladavanje njegovih proturjenosti kako bi se to svestranije razvile proizvodne snage
i ovjek kao slobodna stvaralaka linost te tako omoguilo razvijanje drutvenih odnosa u kojima
e se ostvariti naelo komunizma svatko prema sposobnostima - svakome prema
potrebama.

SRBI Politiki odnosi. U Srbiji je organiziranje proletarijata prethodilo organiziranju graanskih

stranaka. Dok je buroazija u prvom redu vodila rauna da organizira vlast, radnitvo se nastojalo
organizirati u jednu revolucionarnu partiju. Ve u decembru 1918. obnovila je rad Srpska
socijaldemokratska stranka, koja je zatim imala inicijativu u pripremama za stvaranje jedinstvene
partije jugosl. proletarijata. Od 20. do 23, aprila 1919. odran je u Beogradu osnivaki kongres
Socijalistike radnike partije Jugoslavije - komunista (SRPJ-k), koja se u svojim programskim
dokumentima izjasnila za revoluc. put, pristupajui istodobno Treoj internacionali. U aprilu je
odran i kongres sindikalnog ujedinjenja, a na Beogradskom univerzitetu osnovan je Klub
studenata komunista.
U prvi jugosl. provizorni parlament - Privremeno predstavnitvo - srp. Skuptina delegirala je 84
poslanika, i to: Radikalna stranka 39, Samostalna radikalna stranka 20, Naprednjaka 6,
Liberalna 11, grupa Nezavisnih radikala 6, Socijaldemokratska stranka 1 i radikalski disidenti 1.
Srpska socijaldemokratska stranka bojkotirala je rad Privremenog predstavnitva, smatrajui da u
njemu nema ni jednog pravog predstavnika radnike klase i traila da se ono raspusti i provedu
izbori za Ustavotvornu skuptinu. Na drugoj strani u parlamentu su se grupirale srp. graanske
stranke: Samostalna radikalna, Naprednjaka i Liberalna - koje su se fuzionirale s Hrvatskosrpskom koalicijom iz Hrvatske (u kojoj je prevladavala srp. grupa na elu sa S. Pribieviem),
zatim s polit. grupama iz Bosne, Dalmacije i Vojvodine - i stvorile Demokratsku stranku na elu s
Lj. Davidoviem. Ova je stranka u prvim godinama imala pretean utjecaj na vlast, te je uspjela
privremeno potisnuti i Paievu Radikalnu stranku.
U revolucionarnom periodu 1919-21. najistureniji je bio front klasne borbe. Porast cijena i
nezaposlenost prouzrokovali su znatno opadanje realne najamnine radnika. Revoluc. akcije
radnika pod vodstvom KPJ izvoene su putem trajkova, demonstracija, protestnih zborova. Pod
pritiskom tog pokreta buroazija je bila prisiljena na ustupke: na poveanje najamnine i
ogranienje radnog vremena, na donoenje uredbe o osamsatnom radnom vremenu (1919), a
zatim i na donoenje zakona o zatiti i osiguranju radnika. Radniki pokret ipak je potisnut
represivnim mjerama. Objavljivanjem Obznane (decembra 1920) i Zakona o zatiti javne
bezbednosti i poretka u dravi (augusta 1921), kojim je zabranjena KPJ, otpoinje period jakog
pritiska na radniku klasu i guenje njenih akcija: zabranjuju se radniki listovi, zatvaraju radniki
domovi, hapse i proganjaju komunisti. No i pored toga to je KPJ povuena u duboku ilegalnost i
razbijena na dvije frakcije, od kojih je desna frakcija na elu sa sindikalnim rukovodstvom i S.

28

Markoviem bila u Srbiji dosta jaka, radnika klasa odolijeva nasrtajima buroazije i dalje vodi
borbu za svoja osnovna prava. To je razdoblje jaanja trajkakog pokreta radnika. Opasnost od
revoluc. radnikog pokreta natjerala je na suradnju obje vladajue srp. graanske stranke,
Radikalnu i Demokratsku, koje su se do 1920. nalazile u suprotnim parlamentarnim blokovima.
Zahvaljujui toj suradnji u Paievoj vladi od poetka 1921. donesen je tzv. Vidovdanski ustav, a
zatim i Zakon o zatiti drave, kojim aktima su sankcionirani vladajui poloaj srp. buroazije i
graanski drutveni poredak. Izvan Srbije, Radikalna i Demokratska stranka osvajale su glasove i
mandate u Vojvodini, na Kosovu, u Makedoniji (jer nije smjelo biti makedonskih stranaka), u Crnoj
Gori, zatim u Bosni i Hercegovini i u onim krajevima Hrvatske i Dalmacije koji su nastanjeni
mahom srp. ivljem: demokrati u liko-krbavskoj i modruko-rijekoj upaniji, a radikali u sremskoj
upaniji. Savez zemljoradnika imao je dosta pristalica u BiH, a Republikanska stranka neto
glasova osvojila je u Makedoniji i Crnoj Gori.
Pod pritiskom nacionalnih pokreta, naroito u Hrvatskoj i Sloveniji, nastaje proces raspadanja
onih polit. snaga koje su odravale centralistiki Ustav. Javlja se pokret za reviziju toga Ustava i
u samoj Radikalnoj (Protieva grupa) i Demokratskoj stranci (Davidovieva grupa). Krajem 1922.
dolazi do raspadanja radikalsko-demokratske vladine koalicije, a poetkom 1924. i do rascjepa
Demokratske stranke. Ova stranka uzima polit. kurs protiv centralistikog ureenja pod ovim
geslom: Radi se o tome da se Srbija iznutra oslobodi, jer dogod Srbin mora da bude andar
Hrvatima, ne moemo ni mi biti slobodni. Pribievieva grupa, koja se izdvojila iz Demokratske
stranke zbog naputanja njenog prvobitnog programa, doivjela je prijelom 1927. kada ostvaruje
suradnju sa HSS u okviru Seljako-demokratske koalicije, prihvatanjem federalistikih koncepcija.
Kada je, uz preorijentaciju ovih polit. grupa, dolo i do slabljenja i raspadanja Radikalne stranke,
naroito poslije Paieve smrti 1926, vie nije bilo polit. grupa sa snanijim uporitem u masama,
koje bi se i dalje zalagale za centralistiko dravno ureenje. Ono se vie nije moglo ouvati
dotadanjim formama graanskog parlamentarizma. Unitaristika ideologija tada je mogla biti
zatiena jedino dekretom, koji je i objavljen 6. januara 1929.
estojanuarska diktatura jo je vie zaotrila nacionalne i soc. suprotnosti i udaljila od sebe i
najvei dio graanskih stranaka. Ona se oslanjala jedino na odreene privredne krugove iz svih
krajeva zemlje, na vojsku i pojedine disidente zabranjenih graanskih stranaka od kojih se stvara
nova dvorska ekspozitura-Jugoslovenska nacionalna stranka (JNS). Vei dio vodstva srbijanskih
graanskih stranaka bio je dosta pasivan i izbjegavao je da pokree bilo kakvu akciju protiv
diktature. Njihova aktivnost za prve dvije godine diktatorskog reima svodila se na meusobne
kontakte i razgovore: radikala oko Ace Stanojevia, demokrata oko Lj. Davidovia i zemljoradnika
oko J. Jovanovia, i na razmjenu miljenja s predstavnicima zagrebakog opozicionog centra. Pri
tome su dominirala pitanja o usklaivanju oprenih stavova u pogledu unutranjeg preureenja
zemlje i naina borbe protiv diktature. Snaniji otpor diktaturi pruila je KPJ pozivom na ustanak, i
napredna studentska omladina sudjelovanjem u demonstracijama, osobito u toku novembarskih
izbora 1931. Te izbore je bojkotirala graanska opozicija iz Srbije, da bi na sljedeim, 1935. i
1938, sudjelovala kao Udruena opozicija zajedno sa Seljako-demokratskom koalicijom na
Maekovoj zemaljskoj listi.
Poslije ubojstva kralja Aleksandra (1934) i petomajskih izbora 1935. nastale su polit. promjene
utoliko to su vladu obrazovale poli. grupe koje su do tada bile u opoziciji prema estojanuarskom
reimu: Radikalna stranka (jedan je dio poslije istupio), Slovenska ljudska stranka i
Jugoslovenska muslimanska organizacija, koje su stvorile novu stranaku formaciju Jugoslavensku radikalnu zajednicu (JRZ). Ostali su i dalje na snazi oktroirani ustav iz 1931. i svi
zakoni koji su iz njega proizlazili, a koji su bili osnova diktature. Time je samo suena, ali nije
oslabila akcija Udruene opozicije, koja zajedno sa Seljako-demokratskom koalicijom nastavlja
borbu za drukije dravno ureenje i demokratizaciju zemlje. Od 1938, tj, od povratka J. Broza
Tita u zemlju, KPJ postaje snaan polit. faktor, predvodei niz masovnih akcija radnika i
studenata, zalaui se za stvaranje ireg narodnog fronta u borbi protiv faizacije zemlje i
agresije izvana. Beograd sve vie postaje sredite masovnog polit. pokreta protiv reima. Pred
opasnou od revoluc. promjena dvor i dio srp. buroazije postigao je kompromis s hrv.
buroazijom - potpisan je sporazum Cvetkovi-Maek (u augustu 1939), kojim je stvorena
Banovina Hrvatska. Da bi suzbila revoluc. akcije i izbjegla ratnu opasnost, vlada CvetkoviMaek je 25. marta 1941. pristupila Trojnom paktu. Masovne demonstracije 27. marta 1941.
protiv potpisivanja Trojnog pakta iskoristila je grupa oficira na elu s generalom D. Simoviem da
voj. puem obori vladu Cvetkovi-Maek. Simovieva je vlada nastavila guiti revoluc. pokret
masa, i voditi kolebljivu politiku prema silama Osovine. estog aprila 1941. bombardiranjem
Beograda oruane trupe sila Osovine izvrile su napad na Jugoslaviju i za svega 12 dana, ne

29

nailazei na ozbiljan otpor slabo opremljene i demoralizirane jugosl. vojske (ozbiljniji otpor pruili
su samo komunisti-nisu jer su bili pod strogom kontrolom Moskve!!!), prinudile je na vojnu
kapitulaciju.
SRBIJA U DRUGOM SVJETSKOM RATU. - Poslije aprilskog sloma Kraljevine Jugoslavije 1941.
otrica njem. okupacijske politike bila je usmjerena prema Srbima, koji su po Hitlerovim
shvaanjima bili glavni uzronici prevrata od 27. marta, te bi zbog toga trebali snositi drastine
posljedice. Prema podjeli Jugoslavije koju su izvrili u Beu ministri vanjskih poslova Njemake i
Italije 21. i 22. aprila 1941, Srbi su se nali pod njem., tal., bug. i mad. okupacijom. Najvei dio
Srbije sainjavao je jednu administrativnu cjelinu u kojoj je ivjelo oko 3 700 000 stanovnika, i
kojom je kao okupiranim podrujem upravljao njem. vojni komandant. Banat je bio formalno u
sastavu Srbije pod njem. okupacijom, ali su u njemu svu vlast imali pripadnici njem. narodnosti.
Od Kosova, Nijemci su Srbiji pripojili Kosovsko-Mitrovaki srez da bi neposredno kontrolirali i
koristili proizvodnju rudnika Trepa. Jedan dio jugoist. Srbije s okruzima Pirot i Vranje dodijeljen
je Bugarskoj, koja ga je okupirala, kao i uzani pojas sr. toka Timoka. Velik broj Srba zatekao se u
tal. okupacijskoj zoni i u tzv. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Jedan manji dio u Bakoj i Baraniji bio
je pod madarskom okupacijom.
Podijelivi Jugoslaviju, okupacijske sile, osobito Njemaka i Italija, poticale su druge jugosl.
narode i narodnosti protiv Srba, koristei nezadovoljstvo ovih naroda iz predratnog perioda, kada
je srp. buroazija, u savezu s buroazijama ostalih naroda, a koristei sredstva vlasti, tlaila
druge narode pa i sam srp. narod. Okupacijske sile su smatrale da je nastupio trenutak da srp.
narod ispata za sve greke koje je njegova buroazija poinila dok se nalazila na vlasti (jao kako
patetian stav!). Ubrzo poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije poeli su progoni i pogromi Srba.
To se osobito drastino odraavalo u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Bakoj, Kosovu i drugdje. Dok
su Nijemci do jula u zarobljenitvo odveli 235.000 ratnih zarobljenika iz Srbije, oko 400.000 srp.
izbjeglica iz drugih krajeva Jugoslavije poeli su se uslijevati u Srbiju, a domae ih je stanovnitvo
prihvaalo. Masovnom prilivu izbjeglica u Srbiju suprotstavile su se njem. okupacijske vlasti
zabranivi u jesen 1941. preseljavanje (ponajprije iz NDH), uvjerene da su upravo ovi Srbi
uzrokovali ustanak koji je u Srbiji izbio u toku ljeta 1941. S druge strane, poeo je i proces
odvoenja radnika na prisilni rad u Njemaku pa je do septembra 1941. odvedeno oko 20 000
osoba.
Srbi koji su se zatekli pod njem. okupacijom u Srbiji nisu se ponaali jedinstveno prema
okupatoru. Vrlo brzo meu njima je dolo do polarizacije: jedan dio bio je protiv okupatora a drugi
za suradnju s njim. Meu onima koji su bili protiv okupatora vrio se proces daljnje
diferencijacije, pa su jedni pod rukovodstvom KPJ bili za oruani ustanak i oruanu borbu, dok su
drugi, koje je predvodio D. Mihailovi, brojano slabiji(?), bili za pasivno ekanje dok ne doe do
raspleta na velikim svjetskim bojitima. Najmanji dio odmah je poeo suraivati s njem.
okupatorom (prilikom obnove starih organa vlasti, kojima je na elo dola tzv. komesarska vlada
M. Aimovia). U slubu okupatora stavio se i D. Ljoti sa svojim ne odve brojnim fa.
pokretom Zbor, kao i neke druge osobe s kojima je Njemaka obavjetajna sluba odravala
veze jo izmeu dva rata.
Komunistika partija Jugoslavije u Srbiji, s oko 2000 lanova, angairala se u borbi protiv njem.
napadaa jo u toku aprilskog rata, kao to je to bilo i na drugim frontovima Jugoslavije, a u maju
1941. poela je s pripremama za ustanak. Ovim pripremama rukovodio je Pokrajinski komitet KPJ
za Srbiju, a polovinom maja u Beograd je doao i generalni sekretar CK KPJ Josip Broz Tito, ija
su prisutnost i neposredno angairanje pridonijeli ubrzavanju tih priprema. U to je vrijeme
formiran vojni komitet pri PK KPJ za Srbiju, a zatim su u veini okruga odrane okrune i sreske
konferencije KPJ i SKOJ, na kojima su stvorene vojne komisije, formirane ilegalne vojne desetine
i organizirani sanitetski teajevi.
Istodobno s pripremama KPJ za ustanak u Srbiji, jedna manja grupa kraljevskih oficira i podoficira
pod komandom D.Mihailovia poinje svoju aktivnost, potaknuta sasvim suprotnim tenjama. Ova
se grupa poslije raspada Kraljevine Jugoslavije prebacila iz Bosne na Ravnu goru u Srbiji; odatle
je poela uspostavljati veze s drugim kraljevskim oficirima i graanskim politiarima, najprije oko
Ravne gore, a poslije i u Beogradu; proirivi se po Srbiji, njihova je aktivnost prerasla u etniki
pokret D.Mihailovia. U to su vrijeme u Srbiji ve postojali etniki odredi Koste Peanca, koji je
kao poznati etniki vojvoda ostao u zemlji sa zadatkom da organizira ovaj pokret. Meutim, im
je krajem augusta 1941. potpisao sporazum o suradnji s njem. okupatorom u borbi protiv
narodnooslobodilakog pokreta, izgubio je svaki ugled kod srp, naroda(uf!). Mihailovi je uspio
eliminirati ne samo njega nego i druge svoje konkurente, kao i uspostaviti vezu s kralj.
izbjeglikom vladom u Londonu, od koje je, kao i od brit. vlade, dobio podrku za svoje

30

djelovanje. etniki pokret D.Mihailovia nije imao jugosl. karakter kao to ga je imala KPJ; to je
bio srp. nacionalistiki pokret, koji u poetku i nije bio polit. pokret, ali je sebi postavio kao cilj
povratak starog buroaskog sistema vlasti i proirenje Srbije na raun drugih jugosl. naroda.
Nakon napada nacistike Njemake na SSSR (22. juna 1941), KPJ je procijenila da su sazreli
uvjeti za pokretanje masovnog oslobodilakog pokreta u svim krajevima Jugoslavije, pa i u Srbiji.
Odluka o tome donesena je 4. jula na sjednici Politbiroa CK KPJ u Beogradu kada je formiran
Glavni tab NOP Odreda za Srbiju. Prva akcija protiv okupatora i domaih izdajnika u Srbiji
poela je 7. jula (danas Dan ustanka u Srbiji) u Beloj Crkvi. Od tada su oruane akcije bile sve
brojnije, pa se pristupilo formiranju partizanskih odreda. Dva mjeseca nakon ustanka u Srbiji su
djelovala 22 partizanska odreda s oko 24.000 boraca. Njem. okupator je bez uspjeha pokuavao
ubaciti svoje agente u vrhove KPJ, a zatim je namjeravao uguiti ustanak samo policijskim
snagama, primjenjujui odmazdu i teror. Ne uspjevi ni u tome, okupacijski sistem u Srbiji zapao
je u veliku krizu koju nije moglo rijeiti ni formiranje vlade Milana Nedia krajem augusta 1941;
njoj je dozvoljeno da pod orujem dri odrede od oko 5000 ljudi. U daljnjem razvoju situacije,
udruene snage okupatora i domaih izdajnika nisu bile u stanju da zaustave uspon ustanka u
Srbiji. Partizanski odredi dotad su oslobodili velik teritorij u zap. Srbiji i umadiji, u narodu poznat
pod imenom Uika republika.
Na slobodnom teritoriju nastavljena je daljnja izgradnja partizanskih odreda, uspostavljena je nar.
vlast u obliku narodnooslobodilakih odbora, od mjesnih NOO do Glavnog NOO za Srbiju, kao i
druge organizacije NOP, npr. Srpski narodnooslobodilaki omladinski savez. Kada je ustanak
kulminirao tokom jeseni 1941, KPJ u Srbiji pokuala je objediniti sve snage koje su bile spremne
da se bore protiv okupatora, bez obzira na polit. i vjersku opredijeljenost. U tom cilju uinjeni su
napori da doe do suradnje i sa srp. nacionalistikim pokretom D. Mihailovia. Tito se dva puta
susreo s Mihailoviem i s njim vodio razgovore o suradnji u borbi protiv okupatora, ali bez
trajnijeg uspjeha. Poetkom novembra 1941. etnici D. Mihailovia bez uspjeha su napali Uice
gdje je bilo sjedite CK KPJ i Vrhovni tab NOP odreda Jugoslavije. Srp. partizani pod
rukovodstvom KPJ tada su prvi put zadali znaajan udarac etnikom pokretu D.Mihailovia, koji
je sve vie ulazio u suradnju s okupatororn, a samim tim i u kontrarevoluciju.
Tada raspoloive snage njem. okupatora i suradnika nisu bile dovoljne da osvoje slobodni teritorij
u Srbiji, pa su iz Francuske, SSSR i Grke u Srbiju prebaene vie od dvije pjeadijske divizije.
Nakon dugotrajnih borbi s ustanicima, jai ljudstvom i naoruanjem, neprijatelj je uspio zauzeti
Uiku republiku. Oko 2000 partizanskih boraca iz Srbije s Vrhovnim tabom povuklo se u
Sandak. Od njih se uskoro formirala Prva i Druga proleterska brigada NOVJ. Svi partizanski
odredi koji su ostali u zap. Srbiji bili su uniteni u borbama koje su i dalje trajale, a lanovi KPJ,
koji su se uspjeli odrati na tom terenu, nastavili su ilegalnim radom. Za to vrijeme uspjeno se
razvijao Narodnooslobodilaki pokret u ju. Srbiji, koji e uspjeti prebroditi sve tekoe pa e tako
sljedeih godina ju. Srbija postati bazom narodnooslobodilakog pokreta u Srbiji. U jesen 1941.
i poetkom 1942. KPJ i partizanski odredi u Srbiji pretrpjeli su velike gubitke: od 24 000 boraca
ostalo ih je oko 1000, a KPJ se svela na oko 5000 lanova. Za to vrijeme okupator i njegovi
suradnici ubili su u Srbiji oko 20 000 ljudi, uglavnom, civila.
Poetkom 1942. Nijemci su organizirali kvislinku upravu u Srbiji i pojaali policijske slube.
Nastupili su dani strahovitog terora i odmazdi okupatora i njihovih suradnika. Na udaru su bili
pripadnici NOP, njihovi suradnici i ostali neopredijeljeni Srbi. U toku 1942. glavni oslonac
okupatora bili su Nedievi odredi koji se od marta 1942. nazivaju Srpska dravna straa, zatim
Ljotievi dobrovoljaki odredi, koji se od kraja 1942. nazivaju Srpski dobrovoljaki korpus, te
etniki odredi K. Peanca, koje je, meutim, okupator krajem 1942. rasformirao, ostavljajui
Peancu samo pratnju od 50 ljudi. Osim navedenih suradnika okupatora i etnike formacije D.
Mihailovia iz 1941. najveim su dijelom postale plaenim Nedievim odredima. Sam Mihailovi
napustio je Srbiju preselivi svoj tab u Crnu Goru, gdje e ostati do polovine 1943.
Krajem 1941. prestala je svaka mogunost suradnje izmeu narodno-oslobodilakog i etnikog
pokreta u Srbiji. Jasno su se oformile dvije polit. i vojne grupacije: prva, koja se bespotedno
borila protiv okupatora, i druga, koja je, iako heterogena stala uza nj. Najvei dio pripadnika
potonje grupacije vezao se odmah uz okupatora, osim D.Mihailovia koji je u poetku taktizirao
izmeu Velike Britanije i Njemake. Ve 1942, a osobito 1943, kada njegove vojvode sklapaju s
njem. komandama ugovore o suradnji, njegov se pokret kompromitira, ne samo u oima srp.
Naroda(uf,prenaglaen uticaj narodne volje?) nego i kod lanova saveznike koalicije. Poslije
poraza svojih etnikih grupacija na Neretvi u proljee 1943, D.Mihailovi se povukao u Srbiju
pokuavajui prisilnom mobilizacijom, prije svega seljaka, Srbiju pretvoriti u uporite
kontrarevolucije. Meutim, to mu nije uspjelo.

31

Ve u jesen 1942. dolo je u Srbiji do obnavljanja i uvrenja partijske i skojevske organizacije i

partizanskih odreda, a sve vei broj boraca prilazio je NOP. Poetkom 1943. od manjih
partizanskih odreda stvaraju se vei, a u toku iste godine formiraju se i bataljoni i brigade. Po
direktivi Vrhovnog taba NOV i POJ Glavni tab za Srbiju formirao je 5. oktobra Prvu umadijsku
brigadu, pet dana kasnije Prvu junomoravsku, a 21. novembra Drugu junomoravsku brigadu.
Prve dvije brigade ule su u grupu operativnih jedinica oko Vrhovnog taba krajem 1943. Zbog
toga su za kratko vrijeme oslabljene snage NOP u Srbiji, ali prilivom novih boraca ta je situacija
ubrzo prevladana. U toku 1943. u Srbiji su uvrene i ojaane partijske i skojevske organizacije,
a u veini okruga postojala su okruna, sreska i mjesna rukovodstva KPJ i SKOJ, te NO odbori.
Usporedo je tekao i proces jaanja etnikog pokreta D.Mihailovia, osobito na selu, gdje su
etnici uspostavili svoje ravnogorske odbore, tako da se prisutnost predstavnika Nedieve vlasti
vrlo slabo osjeala. I etnika vojna organizacija se promijenila: umjesto odreda formirane su
brigade i korpusi vrlo malog brojnog stanja, koji su postojali vie na papiru nego u stvarnosti; u
vrijeme kada je etniki pokret bio u usponu nije ih bilo vie od 30 000. Posljednje Nedieve
iluzije, da e za Srbiju u okviru Treeg Reicha uspjeti izboriti bilo kakvu autonomiju, propale su
nakon njegova posjeta Hitleru u septembru 1943, kada su odbijeni svi njegovi vaniji zahtjevi u
vezi s poboljanjem poloaja Srbije pod okupacijom.
Oekujui iskrcavanje Angloamerikanaca na jugoistoku Evrope, Hitler je izvrio reorganizaciju
vojne komande za Balkan. U Beogradu je formiran tab grupe armija F koji je rukovodio
trupama u veem dijelu Jugoslavije i Albaniji, kao i tab vojnog komandanta Balkana, koji je
istodobno vrio dunost vojnoupravnog komandanta Srbije. Objedinjavanje svih njem. slubi
izvreno je zbog znaenja srpskog prostora za cjelokupno voenje rata na Balkanu. Njemaka
je ojaala svoje vojne snage u Srbiji i u drugim krajevima Jugoslavije. Meutim, ni ovako
reorganiziran okupacijski sistem nije opravdao oekivanja uslijed rastuih snaga NOVJ i njegove
aktivnosti u cijeloj zemlji. U toku januara i februara 1944. u Srbiji je formirano jo nekoliko
brigada, 19. maja i prva divizija, a uskoro jo etiri divizije. Kada su poele borbe za konano
osloboenje Srbije, ona je imala pet divizija i niz drugih manjih jedinica.
U prvoj etapi zavrnih operacija za osloboenje zemlje, kada su osloboeni ist. krajevi
Jugoslavije, potuene su snage njem. okupatora i njegovih suradnika, Srpske dravne strae,
Srpskog dobrovoljakog korpusa i etnika D. Mihailovia. Na demoralizaciju etnikog pokreta
utjecalo je vie faktora: poraz na Neretvi, odluke Drugog zasjedanja AVNOJ 1943, povlaenje brit.
misija iz njegovih tabova i otkazivanja saveznike podrke, sporazum Tito-ubai, zajedniko
djelovanje operativnih jedinica NOVJ s jedinicama u Srbiji, dolazak sovj. jedinica na granice
Srbije 1944. i dr. Polit. rukovodstvo etnikog pokreta pokualo je odravanjem kongresa (januar
1944) u selu Ba (blizu Ljiga, Srbija) neutralizirati polit. uspjehe NOP, ali bez rezultata. Dolaskom
Glavnog taba NOV i POJ za Srbiju s Visa, u toku jula 1944. poele su sinhronizirane operacije
jedinica NOVJ, koje su prelazile u Srbiju, s jedinicama u Srbiji, koje su bile u stalnom jaanju,
protiv udruenih snaga okupatora, etnika i nedievaca. Po nareenju Nijemaca, Nedieva vlada
je krajem jula i poetkom augusta pokuala izvriti mobilizaciju koja je potpuno propala. Nita
bolje nisu proli ni etnici s mobilizacijom u septembru 1944.
Zajednike operacije divizija NOV koje su prele u Srbiju s divizijama u Srbiji i drugim jedinicama
dovele su u pitanje opstanak okupatora, njegovo povlaenje moravsko-vardarskom dolinom na
sjever, i pokrenule proces masovnog opredjeljivanja srp. naroda za NOP. Kada su 14. septembra
jedinice Crvene armije, po odobrenju NKOJ izbile na ist. granice Srbije, odn. Jugoslavije, jednim
su dijelom prele u Srbiju i sudjelovale u borbama za osloboenje ist. Srbije i Beograda. Pred
opasnou da bude izbaen iz Srbije, okupator je u dvije ofanzivne akcije, u julu 1944, pokuao u
ju. Srbiji opkoliti i unititi srp. divizije NOV. Ova nastojanja su propala, jer je u augustu i
septembru uspostavljen kontakt i suradnja grupe divizija NOV koje su prodrle iz Bosne i Crne
Gore i onih u Srbiji. Vrhovni komandant NOVJ Tito osobito je, jo od augusta 1943, cijenio
znaenje Srbije za daljnje voenje rata, ne samo protiv okupatora ve i protiv kontrarevolucije. U
1944. operativna grupa od sedam divizija uspjela se spojiti s jedinicama u Srbiji i zajedno s
dijelovima Crvene armije i nekim jedinicama Bugarske narodne armije bila je osnovni faktor u
konanom osloboenju Srbije.
Njem. okupator pokuao je sprijeiti prodor divizija NOVJ u Srbiju i njihovo spajanje sa srp.
divizijama, kao i prodor Crvene armije. Beograd je proglaen operativnim podrujem, formirana je
Armijska grupa Srbija sa zadatkom da osigura povlaenje njem. jedinica s juga Balkanskog
poluotoka, da zatvori ist. i zap. pravac i da tako zadri Srbiju u svojim rukama. U borbama koje su
se u Srbiji razvile u jesen 1944. razbijena je Armijska grupa Srbija; s njom su poraene i sve
snage suradnika okupatora, dok su bug. okupacijske jedinice napustile Srbiju. Nedieva se

32

vlada povukla u Austriju, a D.Mihailovi je, poslije razbijanja etnika u ist. Srbiji i umadiji,
preao preko Drine u Bosnu. Nakon sloma ovih snaga Beograd je osloboen 20. oktobra 1944.
Poslije kraeg djelovanja u dijelovima Srbije, jedinice Crvene armije povuene su na front u
Madarskoj, a jedinice NOVJ nastavile su borbe, da bi Srbiju oslobodile do kraja 1944. i formirale
front u Sremu i na Dunavu. Mnogobrojne divizije, formirane u Srbiji i njenim pokrajinama,
sudjelovat e 1945. zajedno s ostalim snagama JNA u drugoj etapi zavrnih operacija za
osloboenje Jugoslavije do njenih zap. granica. Poslije osloboenja Srbije KPJ je organizirala
mobilizaciju svih njenih materijalnih i ljudskih potencijala za konano osloboenje preostalih
dijelova Jugoslavije pod parolom sve za front, sve za pobjedu. Osim toga, radilo se na obnovi
ratom poruene privrede, organizaciji nar. vlasti i drugih drutveno-polit. organizacija. Unitavani
su ostaci etnikih bandi, vodila se briga o prehrani stanovnitva te prihvaanju i njezi ranjenika.
Jo dok su se vodile borbe za osloboenje Srbije, od 9. do 12. novembra 1944. (uranili Srbi!!!) u
Beogradu je odrano zasjedanje Velike antifaistike skuptine narodnog osloboenja Srbije, koje
je od posebnog znaenja za uklapanje Srbije u demokr. i ravnopravnu zajednicu jugosl. naroda, u
Demokratsku Federativnu Jugoslaviju. To je bio hist. trenutak, kada su polit. odluke trebale
potvrditi ono to se ostvarilo oruanom borbom protiv okupatora i kontrarevolucije u Srbiji. Svojom
borbom protiv okupatora i kontrarevoluc. snaga u Srbiji, Srbi su si izborili pravo da, ravnopravno s
drugim jugosl. narodima, odluuju o konstituiranju Jugoslavije kao cjeline, a posebno Srbije.
Jedan od najvanijih rezultata zasjedanja Velike antifaistike skuptine u Beogradu bilo je
konstituiranje Antifaistike skuptine narodnog osloboenja Srbije (ASNOS) ime je, u duhu
odluka Drugog zasjedanja AVNOJ, potvreno postojanje federalne Srbije kao jedne od jedinica
nove Demokratske Federativne Jugoslavije. Tim su inom nar. predstavnici usvojili i sankcionirali
rezultate velikog oslobodilakog rata i socijalist. revolucije u kojoj su srpski narod i narodnosti
Srbije dali goleme rtve za svoj opstanak i slobodu, za nar. i dr. suverenitet. Smatrajui da
odluke Drugog zasjedanja AVNOJ odgovaraju ivotnim interesima naroda u Srbiji, Velika
antifaistika skuptina je u potpunosti odobrila i potvrdila rad predstavnika Srbije na Drugom
zasjedanju AVNOJ. Istaknuto je da e narod Srbije jasno dati izraza svojoj suverenoj volji u
pitanju unutranjeg ureenja Srbije i Jugoslavije i reiti ga u punom jedinstvu i saglasnosti sa
svojim demokratskim tenjama, koje su istovetne sa demokratskim tenjama svih jugoslovenskih
naroda.
Sve odluke Velike antifaistike skuptine narodnog osloboenja Srbije trajno su ugraene u
temelje nove demokr. federalne Srbije. Na izvanrednom zasjedanju od 7. do 9. aprila 1945.
ASNOS se pretvorio u Skuptinu Srbije, a izabrana je i prva srp. vlada. Na istom zasjedanju
donesena je odluka o prihvaanju odluke AVNO Sandaka o prikljuenju est ondanjih srezova
Sandaka Srbiji, zatim su prihvaene izjave delegata Glavnog narodnooslobodilakog odbora
Vojvodine i oblasnog NOO Kosova i Metohije o elji svih narodnosti u ovim pokrajinama da se
kao autonomne jedinice prikljue federalnoj Srbiji, o emu su u toku jula 1945. Predstavnika
tijela autonomnih jedinica donijela odluke. Time je priveden kraju proces izgradnje Srbije kao
sloene federalne jedinice, s dvije autonomne jedinice u svom sastavu, to je kasnije potvreno
ustavima Jugoslavije i Srbije 1946.
PRVA NEPRIJATELJSKA OFANZIVA, septembar-decembar 1941. Ustankom u Srbiji do
septembra 1941. stvoren je prostran slobodni teritorij, prekinute su ili ugroene okupatoru vane
komunikacije, naroito na prostoru koji zatvaraju rijeke Ibar, Zapadna Morava, Velika Morava,
Sava i Drina. Na 2/3 osloboene Srbije formirano je 25 partizanskih odreda. Da unite te
ustanike snage i zaposjednu slobodni teritorij, Nijemci su angairali 342. i 113. diviziju i dijelove
704, 714, 717. i 718. divizije, uz kvislinke jedinice Nedia, Ljotia, Peanca, ustaa i
domobrana. Operacija je zamiljena kao osvetniki pohod da bi se zastraio narod Srbije.
U zadnjoj dekadi septembra 342. divizija prela je Savu i zaposjela Mavu uz surov teror nad
mirnim stanovnitvom. Poslije estokih borbi, u oktobru su njem. 125. puk i glavnina 342. divizije
prodrli u prostor izmeu Kolubare i Drine, gdje su nastavili pljaku, strijeljanja, deportacije.
Istodobno su na podruju umadije i doline Zapadne Morave u pravcu zapada nadirali dijelovi iz
sastava 714. i 717. divizije s Nedievim i Peanevim formacijama, kojima su se u obrani
slobodnog teritorija uporno suprotstavljale partizanske jedinice. Osobito otre borbe vodile su se
u iroj oblasti planine Rudnika kao i za Kraljevo, u kome su bile jake njem. snage. Za pretrpljene
gubitke, naroito kod Gornjeg Milanovca, Nijemci su u Kragujevcu (21-23. X 1941) strijeljali oko
7000 ljudi. Kada su njem. i kvislinke snage sve jae pritiskale, dolo je do izdaje etnika Drae
Mihailovia. Tito je, kao vrhovni komandant Narodnooslobodilakih partizanskih odreda
Jugoslavije, uzaludno nastojao da s njima ostvari suradnju u borbi protiv okupatora. Poetkom

33

novembra etnici su napali partizanske snage kod Uica, Ivanjice i aka, ali su potueni. Na
sastanku s Nijemcima, 13. XI u selu Divcima, D.Mihailovi je izjavio da e se boriti protiv
partizana i da nee pruati otpor njem. trupama. U operacijama ienja i zaposjedanja
slobodnog teritorija u novembru je mjestimino dolo do otrih borbi s Nijemcima, etnicima
Koste Peanca i Nedievcima, u rajonu Kosmaja i sjev. od Kragujevca. Do 25. XI neprijatelj je
uspio potisnuti partizanske jedinice jugozap. od linije Kraljevo-Kragujevac- Rudnik-Valjevo.
Dolaskom njem. 113. divizije na prostor Svetozarevo-Kruevac, Nijemci su, uz pomo kvislinga,
25. XI nastavili operacije za zaposjedanje preostalog dijela slobodnog teritorija. Prodirui sa
sjevera i istoka k Uicu, neprijatelj je nailazio na jak otpor partizanskih snaga, vee su borbe
voene kod Gornjeg Milanovca, na Crnokosi, Bukovima, kod Mrsaa, Smaile i Slatine, a kasnije
kod ajetine i na Zlatiboru. Branei prilaze Uicu, na Kadinjai je herojski izginuo Uiki radniki
bataljon. Pred premonim neprijateljskim snagama partizanske su snage zajedno s Vrhovnim
tabom napustile 29. XI 1941. Uice i povukle se u Sandak. Neki odredi, zahvaeni brzim
prodorom neprijateljskih snaga, nisu se dospjeli povui u Sandak na vrijeme pa su u borbama
pretrpjeli velike gubitke dok su se drugi, odsjeeni od ostalih, rasuli. Po odlasku gl. partizanskih
snaga iz Srbije, na terenu u zap. Srbiji i umadiji ostali su dijelovi pet partizanskih odreda, a u
ostalim dijelovima Srbije manje partizanske grupe.
DRUGA NEPRIJATELJSKA OFANZIVA, 1423. januara 1942. Potkraj prosinca 1941. god.
Vrhovni tab NOVJ prebacio se s I. proleterskom brigadom na slobodni teritorij u ist. Bosni.
Dolaskom Tita na Romaniju i pojaanim akcijama protiv Nijemaca i etnika ist. Bosna je postala
znaajna baza oruanog ustanka u Jugoslaviji. Ponovo oivljavanje borbi i sve vea aktivnost
partizanskih jedinica primorali su njem. vrhovnog komandanta Jugoistoka da poduzme, u ovoj
oblasti, novu ofenzivu. Cilj te ofenzive bio je uguenje ustanka u ist. Bosni. Njem. divizijama
pomogle su ustako-domobranske pukovnije, dio jedne tal. divizije i neto avijacije. Drugom
neprijateljskom ofenzivom rukovodio je komandant njem. 342. divizije general-major Hoffmann.
Plan neprijatelja bio je da s vie kolona od Zvornika, Tuzle, Sarajeva i Viegrada koncentrino
prodre kroz slobodan partizanski teritorij na prostor Vlasenice, Sokolca i Rogatice, razbije
partizanske snage i sabije ih na snijegom zametene planine Romaniju i Javor, i tu ih uniti. V je
na vrijeme otkrio pripremanje neprijateljske ofenzive i poduzeo protumjere. Njegov je plan bio:
svim raspoloivim snagama napadati bokove i pozadinu neprijatelja. Potom se gl. snagama (1.
proleterska brigada) izvui ispod udara i s njima se probiti na jug prema Foi da se na tom
prostoru izmeu Bosne, Hercegovine i Crne Gore stvori nov slobodni teritorij. V nalazio se za
ofanzive na prostoru evljanovia. Prije poetka neprijateljske ofanzive etnika komanda
majora Dangia izdala je zapovijed svim etnikim jedinicama u ist. Bosni da otvore Nijemcima
put. Na taj nain pravci ZvornikVlasenica i TuzlaKladanj bili su za Nijemce otvoreni. Ofanziva
je otpoela 14. I napadom njemakih i domobransko-ustakih snaga od Zvornika, a sutradan
krenule su u napad i ostale neprijateljske kolone. U borbi s Biranskim partizanskim odredom
neprijatelj je prodro 16. I u ekovie, a 18. I u Vlasenicu. Do otre borbe dolo je 19. I kod
Vlasenice, koju su nae snage morale napustiti, a 20. I neprijatelj je osvojio Han-Pijesak. Preko
Viegrada njem. 698. puk je zahvatio slobodni teritorij s juga. Poslije otrih borbi on je 17. I
zauzeo Rogaticu. Iza Nijemaca kretao se tal. alpinski bataljon, ali vie simboliki, jer nije vodio
nikakve borbe, a dalje od Rogatice nije ni nastupao. I iz Sarajeva krenuo je njem. 738. puk, koji
se spojio 21. I u Rogatici sa 698. pukom. U borbama kod Bijelih Voda Nijemci su pretrpjeli osjetne
gubitke. Od prostora Tuzle nastupao je njem. 750. puk prema Kladnju i Olovu. Budui da su ih
etnici propustili, Nijemci su bez borbe 16. I zauzeli Kladanj, a 22. I i Olovo. V je pravovremeno
izvukao 1. proletersku brigadu ispod udara njem. kolona i s njom se probio na jug prema Foi.
Mar je izvren u dvije kolone. Mar desne kolone poznat je pod imenom Igmanski mar. Za tog
mara borci su, preko dubokim snijegom zavijanih planinskih staza, po zimi od 30C, prevalili
put od oko 100 km Neposredno prije dolaska 1. proleterske brigade s V na prostor Foe, crnog.
partizani su oslobodili Fou, Gorade i ajnie, stvorivi na taj nain nov slobodni teritorij, koji je
due vrijeme sluio kao baza irenja ustanka. 23. sijenja Druga neprijateljska ofanziva je
zavrena. Nijemci se nisu dugo zadrali na osvojenom teritoriju i ve 25. I poele su se njem.
kolone vraati u polazne rajone. Druga neprijateljska ofenziva nije, zahvaljujui protumjerama
Vrhovnog taba i njegovu uspjenu komandovanju u toku borbi, postigla nijedan od gl. ciljeva koji
su joj u planu bili postavljeni.
TREA NEPRIJATELJSKA OFANZIVA. U prvoj pol. 1942. Nijemci, Talijani i kolaboracionisti
poduzeli su veliku ofanzivu u ist. Bosni, Crnoj Gori, Sandaku i Hercegovini gdje su se nalazile

34

partizanske snage oko Vrhovnog taba: 1. i 2. proleterska brigada, est dobrovoljakih i etiri
partizanska odreda te dva udarna bataljona. Bilo je predvieno da se poslije ove ofanzive izvedu
sline operacije u zap. Bosni, Baniji i na Kordunu. Osim toga izvele bi se operacije i u dr.
dijelovima Hrvatske i u Bosanskoj krajini (Kozara), a u drugoj polovini godine u Sloveniji. Za
operacije u ist. Bosni angairane su njem. 718. i dio 717. divizije, tal. divizije Taurinense,
Cacciatori delle Alpi i Pusteria, 8 do 10 ustakih i domobranskih bataljona i tal. etnici. Oekujui
ofanzivu, Vrhovni tab NOP i DVJ prikupio je gl. snage na irem podruju Rogatice, koja je bila
blokirana, radi uspjenijeg suprotstavljanja neprijatelju. Okupacijske i kvislinke snage nisu
uskladile svoju aktivnost; dok su neke od njih otpoele prve napade ve 31. marta, druge su se
tek prikupljale. Daleko premonije u broju i sredstvima, ujedinjene su okupatorske i kvislinke
snage u ist. Bosni postepeno i uz borbu napredovale, vrei mnogobrojne zloine, dok su se
proleterske jedinice i neki partizanski odredi u prostoru Sokolac-Viegrad izvlaile na jug, k Foi.
Pod utiskom napredovanja neprijatelja i etnike propagande, rasturile su se dobrovoljake
jedinice sjeverno od Han Pijeska, a uskoro zatim i ostale. U pet partizanskih odreda dolo je do
etnikih pueva. Povukavi se na jug od linije Kalinovik-Foa-ajnie, V je s obje strane
Drine s 1. i 2. proleterskom brigadom te dijelovima etiri partizanska odreda zatvorio pravce sa
sjevera. Sredinom maja zavrile su se operacije u ist. Bosni.
Dok su se u ist. Bosni odvijale borbe, u Crnoj Gori, Sandaku i Hercegovini bilo je devet
partizanskih odreda i tri partizanska bataljona. U Crnoj Gori s linije Grahovo-Niki- Kolain-Bijelo
Polje-Prijepolje voene su u toku maja otre borbe izmeu partizanskih jedinica unutar ovog luka
i tal. snaga i etnika. U prostoru Crne Gore i ist. Hercegovine Talijani su ukljuili u borbu divizije
Venezia,Ferrara,Marche,dijelove divizija Taro i Murge i etnike formacije iz tih oblasti. Zbog
snanog otpora i mjestiminih protunapada partizanskih jedinica, usporeno je nastupanje Talijana
i etnika. U meuvremenu pokuavale su tal. snage iz Gacka prodrijeti na sjever da bi sprijeile
prodor 1. proleterske brigade iz ist. Bosne i Hercegovine. Ali uslijed neoekivanih djelovanja
partizana prema pruzi Metkovi-Dubrovnik skrenule su tal. snage iz Nevesinja i Gacka u tome
pravcu. U hercegovakim odredima, izloenim etnikoj propagandi i stalnim napadima
Talijana i etnika, dolo je do osipanja. 1. proleterska brigada stigla je u Hercegovinu kasno da
bi mogla izmijeniti situaciju. Uz stalne otre borbe, Talijani i etnici potkraj maja potisnuli su
partizanske jedinice iz Sandaka i Crne Gore, a dijelom i iz Hercegovine na prostor izmeu linija
Kalinovik-Foa i emerno-Uzlup. Dok su se vodile borbe uz postepeno odstupanje partizanskih
jedinica, sazrijevala je zamisao V NOP i DVJ da sa ireg podruja Zelengore, na koje su se
brigade povukle, krene u pohod u zap. Bosnu. U duhu te zamisli 1, 2. i novoformirana 3.
partizanska brigada i odredi prikupili su se po. juna na tom prostoru. Do sredine juna od
partizanskih odreda formirane su dvije brigade, 4. i 5. crnogorska. U drugoj pol. Mjeseca juna
krenule su prve etiri brigade s V preko pruge Sarajevo-Konjic u zap. Bosnu.
ETVRTA NEPRIJATELJSKA OFANZIVA, januar-april 1943. Do kraja 1942. NOVJ oslobodila
je velik teritorij od Karlovca do Duvna (Nijemci su ga zvali Titova drava), pored kojeg je bilo i
mnogo drugih manjih slobodnih teritorija. Nakon poraza kod ElAlameina, iskrcavanja saveznika
u sjev. Africi i poraza kod Staljingrada porasla je mogunost saveznikog iskrcavanja na Balkanu.
Postojanje velikoga slobodnog teritorija u Jugoslaviji i jake NOVJ, u nastalim prilikama prisilili su
Nijemce da s Talijanima ustaama, domobranima i etnicima izvedu do tada najveu ofanzivu u
Jugoslaviji protiv glavnine NOVJ i centralnoga slobodnog teritorija. Radi toga Nijemci su u
Jugoslaviju prebacili nove snage. Talijanskim i etnikim snagama zapovijedao je general Roatta
a njem., domobranskim i ustakim jedinicama general Lters. Ove operacije izvedene su pod
ifrom Weiss. U prvoj fazi operacija (Weiss I) sudjelovale su tri njemake i tri tal. divizije,
nekoliko njem. borbenih grupa, domobranska brigada, nekoliko ustakih bataljona i etnike
formacije.
Prvi dio operacije, Weiss I, zahvaao je sjeverozap. dio centralnoga slobodnog teritorija . Bilo je
predvieno da ga njem. trupe prepolove du puta KarlovacSlunjBihaBosanski Petrovac
Klju i da se zatim svaka polovica likvidira. U direktivi za operacije nareena je okrutnost prema
stanovnitvu i fiziko unitenje jedinica NOVJ bez potede. O snagama NOV, u operativnom
podruju, neprijatelj je imao samo povrnu sliku. Angairane neprijateljske snage, iako
mnogobrojne, nisu bile dorasle zadatku, zbog neoekivano jakog otpora jedinica NOVJ koje
ofanziva nije iznenadila. Podatke o neprijateljskim pripremama V dobio je na vrijeme. Na
podruju zahvaenom prvom fazom operacija nalazile su se etiri divizije NOVJ, nekoliko
partizanskih odreda i etiri brigade. Ofenziva je zapoela 20. I. Izloen velikoj zimi i surovom
postupku okupatora i kvislinga, narod Korduna Like, Banije i Bosanske krajine mnogo je trpio. Na

35

ovu ofanzivu Tito je reagirao protuofanzivom triju najjaih divizija NOVJ koje su se nalazile izvan
podruja zahvaenog neprijateljevom ofenzivom. One su koncentrino napale tal. garnizone u
slivu sr. toka Neretve i od 9. do 27. II sve ih unitile, osim onog u Konjicu . Onim jedinicama, koje
su bile u zahvatu prve faze neprijateljeve ofenzive, Tito je naredio da se zabace iza lea
neprijatelju, dok je jednu diviziju (7) s ranjenicima i zbjegom uputio u dolinu Neretve gdje je, pored
tri divizije, stigla iz Dalmacije jo jedna (9). U duhu Titova nareenja, nanijevi velike gubitke
Nijemcima kod Sanskog Mosta i Gline, Talijanima kod Gornjeg Lapca i Srba i ustaama kod
Lovinca, jedinice NOVJ su se zabacile neprijatelju iza lea, izbjegavi njegov frontalni udar. One
su poremetile osnovni plan napredovanja neprijateljevih snaga pa je operacija Weiss I doivjela
neuspjeh, zbog kojega su se Hitler i Mussolini meusobno optuivali.
Protuofanziva grupe divizija NOVJ (1. i 2. proleterska i 3. udarna divizija) u slivu Neretve nanijela
je vrlo visoke gubitke Talijanima. Oistivi sav prostor od Imotskog do Tarina, od Gornjeg Vakufa
do Drenice, divizije su bile spremne da prijeu Neretvu na istok. Ali, trebalo je saekati 4000
ranjenika koji su prebacivani iz podruja gdje se odvijala operacija Weiss I. Taj predah neprijatelj
je iskoristio, pa su Talijani zatraili hitnu pomo Nijemaca, dok su se na ist. obali Neretve gomilali
etnici. U to vrijeme Nijemci su u zap. Bosni bez uspjeha izvodili operaciju Weiss II. Tek potkraj
veljae krenuli su na Neretvu. Tada su u taj kraj stigle ili su mu se pribliavale etiri njemake i
dvije tal. divizije, ustae, domobrani i etnici. Da bi zatitili 4000 ranjenika koji su dotle prebaeni
do Prozora, Tito je sjev. od Prozora prikupio grupu brigada, koje su 3. oujka izvele protuudar
protiv njem. 717. divizije, borbene grupe Vogel i ustaa. U strahovitom sudaru do 5. marta te su
neprijateljske snage poraene i odbaene u neredu prema Bugojnu.
Dobivi tako dragocjeno vrijeme, jedinice NOVJ su sa ranjenicima 6. oujka poele prijelaz
preko Neretve kod Jablanice. To je bio poetak druge etape nae protuofanzive. U nizu
uzastopnih bojeva u ist. Hercegovini u toku oujka i travnja razbijene su gl. etnike snage
Drae Mihailovia i unitene tal. posade u toj oblasti. Grupa divizija NOVJ prodrla je duboko na
istok, prela gornji tok Drine i stigla do eotine.
Na poetku svibnja stvoren je velik slobodan teritorij linije NikiKolainBijelo Polje
PljevljaajnieGoradeKalinovikGacko. Jo nikad neprijatelji protiv jedinica NOVJ
nisu bili bacili tolike snage kao u IV ofanzivi, pa ipak su rezultati ove dotad najvee
neprijateljske ofenzive za Nijemce i Talijane bili negativni. I u Bosanskoj krajini vraen je
gotovo sav slobodni teritorij koji je izgubljen privremeno u operacijama Weiss I i II,
potpuno su osloboeni Lika Kordun i Banija. Glavni komandanti neprijateljskih snaga, kao i
saveznici, bili su impresionirani tokom i ishodom etvrte neprijateljske ofenzive i protuofenzive
NOVJ. General Roatta, komandant tal. okupacijske 2. armije, smatrao je ve u poetku ofanzive
da takav pokuaj nema izgleda na uspjeh. Komandant njem. snaga u ovoj ofenzivi, general
Lters, ocijenio je da je vrhovno vodstvo partizana bilo vrlo dobro i elastino, a borbena
vrijednost boraca dijelom vrlo dobra, a dijelom izvanredna. Njem. komandant Balkana,
general Lhr, sa uenjem je konstatirao da jedinice NOVJ na Neretvi nisu ostavile ni plijena, ni
zarobljenika, ni mrtvih. Brit. komanda Bliskog istoka, nakon poraza etnika, konstatira:
General Mihailovi ne predstavlja neku borbenu snagu od veeg znaenjaNjegove jedinice u
Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni ve su unitene ili su u tijesnoj suradnji sa silama Osovine.
Neuspjeh neprijatelja u ovoj ofanzivi i poraz u protuofenzivi NOVJ, u okolnostima dogaaja na
Sredozemlju, uzrokovat e uskoro novu veliku njemako-tal. ofenzivu protiv grupe divizija NOVJ,
poznatu pod imenom Peta neprijateljska ofenziva.
PETA NEPRIJATELJSKA OFENZIVA, maj-juni 1943. Neuspjeh etvrte neprijateljske ofenzive i
oekivanje saveznikog iskrcavanja na Balkan naveli su Nijemce da s Talijanima odmah izvedu
novu veliku ofenzivu protiv grupe divizija Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije, s Vrhovnim
tabom, koja se u maju 1943. nalazila na podruju Crne Gore, Sandaka te Bosne i Hercegovine.
Zatvorivi obru sa svih strana oko grupe divizija NOVJ poslije uvodnih borbi od 15. do 20. V,
Nijemci su zaposjeli liniju Pljevlja-Foa-Gacko-Niki sa 369, 118. i 7. SS divizijom Prinz
Eugen, dok je 1. brdska divizija zaposjela odsjek Mojkovac-Kolain, a liniju Niki-Podgorica
(Titograd)-Bijelo Polje-Pljevlja drale su otprije tal. divizije Ferrara, Venezia i Taurinense.
U taj su raspored kasnije bili ukljueni jo njem. puk Brandenburg, 4. domobranski zdrug,
bugarski 61. puk i neke druge jedinice. Njem. snage prele su odmah u nastupanje protiv grupe
divizija NOVJ, izolirane na besputnom i veoma tekom terenu. Kada nije uspio pokuaj 1.
proleterske divizije da se probije preko Mojkovca i Bijelog Polja na jugoistok, Vrhovni tab
izmijenio je odluku o pokretu prema Srbiji. Ve 21. V pokuao je da sa 1. proleterskom divizijom i
Drinskom operativnom grupom izvede proboj na sjev. dijelu obrua u rajonu Foe, k ist. Bosni.

36

Istodobno kada su te jedinice prele u napad, 118. divizija krenula je k Tari, to je dovelo do
veoma tekih borbi u susretu. Kada je 369. divizija udarila u bok i pozadinu brigada angairanih u
borbi sa 118. divizijom, V je 25. V obustavio pokuaj prodora prema Foi.
Iako su Nijemci nastojali da na sjeveru suprotstave grupi divizija NOVJ to jae snage, istodobno
odasvud steui obru, sjeverozap. odsjek -prostor Sutjeske - bio je jo uvijek slabo
zaposjednut. Vrhovni tab je 26. V donio odluku da se proboj izvede pravcem Vuevo-Sutjeska,
dakle zapadno od Drine, najteim terenom, ali jedinim preostalim pravcem. To je palo u vrijeme
kada je neprijatelj sa svih strana nastojao da taktikim stezanjem obrua dovede divizije NOVJ u
bezizlazan poloaj. Potkraj maja, izmeu Pive i Sutjeske V je prebacio sedam brigada.One su
zaposjedale poloaje: istono od Tjentita, du Sutjeske do Drine i Tare; zapadno od Suhe do
Javorka. U prostor na sr. toku Sutjeske -gdje se njem. snage s istoka (grupa Gertler) i sa zapada
(grupa Anacker) jo nisu spojile -trebalo je da se ubaci grupa brigada odreena za prodor preko
Sutjeske na sjever. Ranije je nareeno tabu 1. bosanskog korpusa da usiljenim marem iz
Bosne uputi 5. diviziju na Kalinovik, ususret grupi divizija i Vrhovnom tabu.
Zbog velikog broja ranjenika, naprezanja i iscrpenosti jedinica koje su bile okruene na
relativno malom prostoru, odlueno je da se grupa divizija podijeli i probije iz okruenja
divergentnim pravcima: 1. proleterska divizija pravcem Kour-Vrbnica k ist. Bosni; 2.
proleterska divizija pravcem Suha-Gornje Bare k Treskavici i sr. Bosni; 3. i 7. divizija s
ranjenicima k planini Ljubinji, Sinjajevini ili ka Goliji. Uoivi namjeru Vrhovnog taba da izvri
proboj na Sutjesci, Nijemci su u najveoj urbi prebacivali s juga 7. SS diviziju i na sjeveru hitno
prikupili cijelu 118. diviziju. Vrlo jak pritisak mnogostruko nadmonijeg neprijatelja, koji je
nastupao sa svih strana, vezao je vei dio jedinica stalnim napadima, spreavajui ih da se
odvoje i prikupe na pravcu proboja. Dotle su 1. i 2. proleterska brigada 3. VI pokuale bez
uspjeha da se probiju na Sutjesci kod Koura i Borovna. Neprijateljske snage, koje su ponovo 4.
VI nastojale da zatvore dolinu Sutjeske izmeu Tjentita i Suhe, i pored dobivenih pojaanja, bile
su odbijene, dok je s juga 7. SS divizija opasno pojaala pritisak a avijacija koncentrirala svoje
napade na teitu borbi. Sve veom koncentracijom snaga na prostoru izmeu Pive i Sutjeske
neprijatelj je nastojao da sasvim zatvori grupu divizija NOVJ i tu je uniti. Ali ve slijedeeg dana,
5. VI otpoeo je odluujui napad: 1. proleterska, 3. krajika, 2. proleterska, 6. bosanska i
Majevika brigada napale su utvrene poloaje 118. divizije, od Koura do Kikala, da bi otvor na
Sutjesci proirile i otvorile prolaze na vie staza za bre izvlaenje jedinica. Meutim, lokalna
terenska napredovanja brigada u pravcu Popov Most nisu obeavala vei uspjeh. Vrhovni tab se
odluuje, da pravac proboja pomakne ulijevo, pravcem Sutjeska-Zelengora, i to dvjema stazama:
jednom preko Milinklada, a drugom preko Bara, frontom irokim oko 6 km, koji Nijemci nisu stigli
da zatvore. Prelaskom 1. proleterske divizije preko Sutjeske, 7. VI je stvarno poeo proboj.
Da bi u posljednjem asu sprijeili izvlaenje grupe divizija NOVJ, Nijemci su pojaavali pritisak
na bokove, izmeu Suhe i Koura, uporno nastojei da zatvore taj 6 km irok otvor, dok su s juga
pritiskivali sa 7. SS divizijom, a sa sjevera krenuli 369. divizijom u susret prodiruim jedinicama.
Pod neprekidnim i rastuim pritiskom na bokovima i u pozadini, 7. VI suzio se prolaz na Sutjesci
na 4-5 km. Iako u nejednakim uvjetima borbe, napadane sa zemlje i iz zraka, morene glau,
oskudicom municije, dugotrajnim pokretima po bespuu i optereene velikim brojem ranjenika i
bolesnika, jedinice su uporno odbijale sve pokuaje Nijemaca da se probiju dolinom Sutjeske.
Videi da jedinice grupe divizija NOVJ prodiru na sjever, Nijemci su na pravcu njihova nadiranja
brzo organizirali drugu zaprenu liniju. Onako kako su se divizije probijale k Zelengori, tako su na
njihove bokove pristizale njem. jedinice, dok je 7. SS divizija izbila na vrh Maglia i na Mratinje.
Uz velike napore grupa Anacker i bataljon 118. divizije presjekli su 8. VI pravac proboja preko
Bara, pa su se jedinice 2. proleterske divizije slile na pravac preko Krekova i Milinklada. Iako su
neprijateljska artiljerija i najjai napadi avijacije tukli ovo usko grlo proboja, iji su se bokovi drali
besprimjernom hrabrou boraca, 8. i 9. VI prodirale su brigade 1. i 2. divizije kroz taj otvor na
sjever. Za to se vrijeme situacija 3. i 7. divizije s ranjenicima, koje su bile vezane za neprijatelja na
istoku i jugu, pogoravala smanjivanjem prostora na kome su djelovale. Da bi na vrijeme sustigle
jedinice koje su izmicale, V naredio je i njima da odstupe k Sutjesci.
Uto su jaki dijelovi 369. divizije sa sjevera izbili u visinu Balinovca, sa tri strane zatvarajui prolaz
na sjever. Teke borbe i marevi, stalno praeni glau, troili su jedinice, pa su borci u sve veem
broju od iscrpenosti umirali na poloajima. I pored toga, u dramatinom asu ujutro 10. VI, 1.
proleterska brigada silovitim udarom na Balinovcu razbila je grupu Hhre i otvorila breu
za daljnji prodor na sjever. Dok su se njem. snage poslije poraza povlaile na nove poloaje,
osam brigada prikupljenih izmeu Balinovca i Lukih Koliba, napadane iz zraka i tuene na
bokovima, nastavile su da se dalje probijaju u dvije kolone. Sutradan, 11. VI, probijen je i front

37

grupe Werthmller u rajonu Vrbnice. Porazom grup Hhre i Werthmller kod Balinovca i
Vrbnice, 369. divizija nije odustala da jo jednom pokua zatvoriti prolaz grupi divizija NOVJ, sada
juno od ceste Foa-Kalinovik, izmeu Vratla i Rataja. Nou 11/12. i 12. VI razbijena je ova
obrana od Budnja do Jelea, i ve ujutro 12. VI jedinice grupe divizija NOVJ prelazile su
komunikaciju Foa-Kalinovik. Pokuaji 369. divizije da s pojaanjima ovlada cestom
Kalinovik-Foa bili su odbijeni, pa su je sve jedinice 1, 2. i 7. divizije ve do 14/15. VI
prele prodirui k Jahorini. U meuvremenu Sutjesku jo nije bila prela 3. divizija. Ve
malaksala od borbi i gladi, optereena ranjenicima i bolesnicima, 11. VI elom je izbila na
Sutjesku, upravo u vrijeme kada su jaki dijelovi 7. SS divizije Prinz Eugen zatvorili taj
prolaz. Njena je prethodnica kod Tjentita u naletu udarila na njem. jedinice, ali je u tekoj borbi
pretrpjela visoke gubitke, ne uspjevi da probije front. U nemogunosti da joj ma tko pomogne,
poslije borbi sa 118. divizijom kod Borovna 12. VI. u zoru slijedeeg dana divizija je izbila pred
Kour, Tjentite i Ozren. U neravnoj i samoprijegornoj borbi divizija je juriala na utvrene
poloaje. Ali opkoljena sa svih strana bila je razbijena, vei broj njenih ranjenika i
bolesnika je ubijen. Ostaci divizije u noi 13/14. VI po grupama su se probili na sjever, dok su
neki odstupili na jug u Crnu Goru.
Izbijanjem grupe divizija NOVJ na Jahorinu 15. VI zavreno je njeno probijanje iz
okruenja. Poslije jakih zatitnikih borbi, grupa je nastavila odmah da prodire u ist. Bosnu, gdje
su ve operirale druge jedinice NOV i POJ. Preavi u protuofenzivu preko Prae, do kraja juna
oslobodila je znatan dio ist. Bosne.
Peta neprijateljska ofanziva ubraja se u najtee operacije oslobodilakog rata narod
Jugoslavije i predstavlja posljednji pokuaj Nijemaca da jednom opsenom operacijom
unite glavne snage Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije.
ZIMSKE OPERACIJE, sinonimni naziv za Oktobarsku ili estu neprijateljsku ofanzivu protiv
NOVJ, zimi 1943/44. Poslije kapitulacije Italije u septembru 1943. snage NOV Slovenije i
Hrvatske znatno su porasle i stvoren je veliki osloboeni teritorij u Ljubljanskoj pokrajini, Slov.
Primorju, Hrv. Primorju, Gorskom kotaru i Istri. Da bi unitili snage NOVJ u tim oblastima i
osigurali komunikacije koje povezuju sjev. Italiju s Balkanom i Panonskom nizinom te da bi
zaposjeli obalu sjev. Jadrana, Nijemci su jakim snagama 2. oklopnog SS-korpusa i dijelovima
oklopne divizije Hermann Goring poduzeli ofenzivu Wolkenbruch.
ANTIFAISTIKO VIJEE NARODNOG OSLOBOENJA JUGOSLAVIJE, akr. AVNOJ, osnovano je 26. i 27. XI 1942. u osloboenom Bihau, na inicijativu CK KPJ i V NOV i POJ, kao
najvie polit. predstavnitvo Jugoslavije. Osnivanje AVNOJ omogueno je pobjedama NOV i
partizanskih odreda, koji su potkraj 1942, ve oslobodili vie od jedne petine teritorija Jugoslavij.
U to je vrijeme na okupiranom i oslobodenom teritoriju bila izgraena mrea nove nar. vlasti u
obliku narodnooslobodilakih odbora. AVNOJ je osnovano sa zadaom da ujedini napore antifa.
snaga svih naroda i drutvenih slojeva Jugoslavije. Prvom zasjedanju AVNOJ prisustvovala su
54, od ukupno 78 najistaknutijih predstavnika naroda vijenika AVNOJ. U Izvrni odbor AVNOJ
izabrani su: Ivan Ribar (predsjednik), Pavle Savi, Nurija Pozderac i Edvard Kocbek
(potpredsjednici) i lanovi Mile Perunii, Ivan Milutinovi, Sima Miloevi, Vlada Zeevi, Mladen
Ivekovi i Veselin Maslea. Na tom zasjedanju doneseni su vani zakljuci: Rezolucija o
osnivanjte AVNOJ i Rezolucija o organizaciji AVNOJ. Od prvoga dana svoga osnivanja AVNOJ je
poeo vriti, preko svojih odsjeka (za unutranje poslove, za privredna pitanja, za zdravstvene
poslove, za vjerska pitanja, za soc. pitanja i propagandu), funkcije opejugoslavenskih dr.
organa: rjeavao je pitanje izbjeglica, obradivanja zemlje, naplaivanja taksa, organizacije kola,
pomoi djeci bez roditelja itd. Izvrni odbor AVNOJ raspisao je Zajam narodnog oslobo denja u
iznosu od 500 mil. dinara.
Drugo zasjedanje AVNOJ odrano je u prisutnosti 142 vijenika u oslobodenom Jajcu, u noi
izmeu 29. i 30. XI 1943. Na tom zasjedanju jednoglasno je usvojena Deklaracija Drugog
zasjedanja AVNOJ. U njoj se iznose uspjesi NOB u Jugoslaviji, utvrduje se izdajnika djelatnost
kralja Petra II, Drae Mihailovia i jugosl. emigrantske vlade u Londonu. Drugo zasjedanje AVNOJ
zakljuilo je da se AVNOJ pretvori u vrhovno zakonodavno i izvrno predstavniko tijelo
Jugoslavije kao vrhovni predstavnik suvereniteta naroda i drave Jugoslavije i da se uspostavi
Nacionalni komitet oslobodenja Jugoslavije (NKOJ) kao organ sa svim obiljejima nar. vlade,
preko kojega e AVNOJ ostvarivati svoju izvrnu funkciju. Dalje je u Deklaraciji proklamirano da
se izdajnikoj jugosl. izbjeglikoj vladi oduzimaju sva prava zakonite vlade Jugoslavije, da se
pregledaju svi meunar. ugovori i obveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklo pile

38

izbjeglike vlade radi njihova ponitenja ili ponovnog sklapanja, odnosno odobrenja. Odlueno je
da se ne priznaju nikakvi me8unar. ugovori i obveze koje bi ubudue eventualno sklopila u
inozemstvu izbjeglika vlada. Takoder je zakljueno da se Jugoslavija izgradi na demokratskom
federativnom principu kao dr. zajednica ravnopravnih naroda. Neposredno nakon donoenja
Deklaracije AVNOJ je donio ove posebne odluke: 1. o vrhovnom zakonodavnom i izvrnom nar.
predstavnikom tijelu i Nacionalnom komitetu.voslobodenja Jugoslavije kao privremenim organim. vrhovne nar. vlasti u Jugoslaviji za vrijeme Narodnooslobodilakog rata; 2. o oduzimanju
prava zakonite vlade Jugoslavije tzv. jugoslavenskoj vladi u inozemstvu i o zabrani povratka u
zemlju kralju Petiv II Karaordeviu; 3. o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu; 4. o
priznanju i zahvalnosti NOV; 5. o uvodenju naziva marala Jugoslavije u NOV Jugoslavije; 6. o
odobravanju odluka, naredaba i izjava IO AVNOJ i V NOV i POJ. Drugo zasjedanje AVNOJ
prihvatilo je i odluke Predsjednitva AVNOJ: 1. o dodjeljivanju naziva marala Jugoslavije Josipu
Brozu-Titu; 2. o imenovanju NKOJ; 3. potvrdu odluke Slovenskog NOO o prikljuenju Slovenskog
primorja i svih anektiranih dijelova Slovenije slobodnoj Sloveniji u Federativnoj Jugoslaviji i odluke
ZAVNOH o prikljuenju Istre, Rijeke, Zadra i anektiranih dijelova Hrvatske i hrv. jadranskih otoka
slobodnoj Hrvatskoj u Federativnoj Jugoslaviji; 4. o obrazovanju Dravne komisije za utvrdivanje
zloina okupatora i njegovih pomagaa. Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ oznaile su zavretak
stvaranja vrhovnih dr. organa nove Jugoslavije. Te odluke su ve u prosincu 1943. priznale vlade
zap. saveznika i u sijenju 1944. vlada SSSR. Poslije Drugog zasjedanja AVNOJ, NKOJ je
preuzeo i uspjeno vrio funkcije jugosl. vlade sve do 7. III 1945, kad je stvorena jedinstvena
jugosl. vlada, a predsjednitvo AVNOJ usmjeravalo dalju izgradnju nove jugosl. drave i
predstavljalo je u inozemstvu. Ono je u toku 1944. i prve pol. 1945 obavilo znatan zako nodavni
rad u oblasti drutvenih i ekon. odnosa i u organizaciji kult. ivota u osloboenoj zemlji.
Tree zasjedanje AVNOJ odrano je u Beogradu od 7. do 10. VIII 1945. Broj lanova AVNOJ
povean je na 368 (III zasjedanju prisustvovalo je 318). Na ovom zasjedanju podnijet je izvjetaj
Predsjednitva (Moa Pijade), a zatim je predsjednik Ministarskog vijea Josip Broz-Tito podnio
ekspoze o radu vlade do toga zasjedanja. Izabrano je Predsjednitvo s I. Ribarom na elu,
zakonodavni, financ. i administrativni odbor, odbor za molbe i albe i imunitetni odbor. Tree
zasjedanje AVNOJ jednoglasno je odluilo da se proglasi Privremenom narodnom skuptinom,
koja je nastavila rad sve do izbora za Ustavotvornu skuptinu.
ZEMALJSKO ANTIFAISTIKO VIJEE NARODNOG OSLOBOENJA BOSNE I
HERCEGOVINE, akr. ZAVNOBiH, najvie predstavniko tijelo narod Bosne i Hercegovine,
osnovano na osnivakoj Skuptini u Mrkonji Gradu 26-27. XI 1943. Tom je prvom zasjedanju
prisustvovao 141 delegat. Do osnivake skuptine dolo je poslije velikih pobjeda u dotadanjoj
oruanoj borbi. Na itavom teritoriju izrasla je mrea NOO od mjesnih do okrunih i oblasnih, a
oruana sila NOP na podruju BiH narasla je do snage od 23 brigade i oko 25 NOP odreda.
Takvi politiki odnosi faktiki su opravdavali potrebu osnivanja ZAVNOBiH kao centralnog polit.
predstavnitva NOP i najvieg organa nar. vlasti Bosne i Hercegovine. Na Skuptini su podnijeli
referate R. olakovi o vanjskoj i unutranjoj polit. situaciji i O. Karabegovi o znaenju
ZAVNOBiH; donesena je Rezolucija kojom se Skuptina odluila za federativno ureenje
Jugoslavije, u kojoj e Bosna i Hercegovina biti ravnopravna federalna jedinica, i u kojoj su
odreeni zadaci Vijea. Donesen je, u duhu Rezolucije, i Proglas ZAVNOBiH narodima Bosne i
Hercegovine i izabran Prezidij od 31 lana. Za predsiednika Prezidija izabran je V. Kecmanovi,
za potpredsjednike A. Humo, A. Preka i . Pucar, a za sekretara H. Brki. - Drugo zasjedanje
ZAVNOBiH odrano je u Sanskom Mostu 30 VI i 1. VII 1944. Na tom zasjedaniu Vijee je
konstituirano u najvie zakonodavno i izvrno nar. predstavniko tijelo. Time je definitivno
zapoeta izgradnja dr. organizacije Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice u okviru DFJ.
Na poetku Drugog zasjedanja referate su podnijeli . Pucar (Znaaj odluka Drugog zasjedanja
AVNOJ-a za daljnji razvoj NOP Bosne i Hercegovine) i H. Brki (Izgradnja bosanskohercegovake dravnosti u okviru DFJ). Meu dokumentima koii su zatim doneseni najvaniji su
Odluka o konstituiranju ZAVNOBiH u najvie zakonodavno i izvrno predstavniko tijelo
federalne Bosne i Hercegovine, Odluka o ustrojstvu i radu NOO i NO skuptina u federalnoj BiH,
Deklaracija o pravima graana BiH i Odluka o odobrenju rada bosansko- hercegovake
delegaciie na Drugom zasjedanju AVNOJ. - Na treem zasjedanju u Sarajevu 26-28. IV 1945.
ZAVNOBiH je pretvoren u Narodnu skuptinu i formirana je prva Narodna vlada.
ZEMALJSKO ANTIFAISTIKO VIJEE NARODNOG OSLOBOENJA HRVATSKE, akr.
ZAVNOH, najvii organ revolucionarne nar. vlasti u Hrvatskoj i nosilac dr. suvereniteta hrv.
naroda, izgraen u procesu NOB i socijalist. revolucije. Stvaranje ZAVNOH bilo je rezultat
dvogodinje pobjedonosne oruane borbe protiv okupatora i Pavelieve NDH u Hrvatskoj i u

39

Jugoslaviji kao cjelini, snanog razvitka NOP pod rukovodstvom KP i stalnog jaanja sistema
nove revolucionarne nar. vlasti. Organizacijske pripreme za osnutak ZAVNOH izvrio je
Inicijativni odbor ZAVNOH formiran 1. III 1943. U sastav Inicijativnog odbora uao je dio
vijenika AVNOJ iz Hrvatske.
Prvo zasjedanje ZAVNOH odrano je 13. i 14. VI 1943. Prva sjednica odrana je u Otocu, a
druga na Plitvikim jezerima. Na zasjedanju je izabran Izvrni odbor ZAVNOH od 11 lanova, koji
je izmeu zasjedanja vrio sve funkcije ZAVNOH. Za predsjednika je izabran V. Nazor. Donijeta
je Rezolucija (Plitvika rezolucija) i objavljen Proglas narodima Hrvatske, na kraju kojega su
objavljena imena lanova Izvrnog odbora i svih registriranih vijenika. Prema Rezoluciji
ZAVNOH je preuzeo samo funkciju najviega polit. rukovodstva NOP, ali je zapravo od samog
poetka vrio i funkciju najvieg organa vlasti u Hrvatskoj.
Drugo zasjedanje ZAVNOH odrano je od 12. do 15. X 1943. u Plakom. U novi IO izabrano je
15 vijenika (predsjednik V. Nazor), a unutar IO izabrano je novo tijelo, Tajnitvo. Osim
Rezolucije i Proglasa te potvrde odluke IO ZAVNOH od 20. IX 1943. o vraanju u sastav
Hrvatske i Jugoslavije Istre, Zadra, Cresa, Lastova i onih dijelova Hrvatske koje je nakon
okupacije po ugovoru s Pavelievom NDH anektirala fa. Italija, na zasjedanju je donesen
Pravilnik o unutranjoj organizaciji i radu ZAVNOH. Osnivanje Tajnitva, koje je odjelima
ZAVNOH za pojedine uprave stvarno vrilo funkciju nar. vlade Hrvatske, bilo je daljnji korak u
izgradnji nove hrv. dravnosti.
Na Treem zasjedanju ZAVNOH odranom u Topuskom (Sabor u Topuskom) 8-9. V 1944.
donesene su hist. odluke kojima je u dravnopravnom smislu bilo ozakonjeno stanje stvoreno
dotadanjim razvitkom. To su Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na Drugom
zasjedanju AVNOJ (u okviru koje je, na temelju prava na samoodreenje, prihvaena odluka o
stvaranju s ostalim narodima Jugoslavije zajednike drave izgraene na federativnom principu
u kojoj je zajamena ravnopravnost svih naroda), Odluka o proglaenju ZAVNOH vrhovnim
zakonodavnim i izvrnirn predstavnikim tijelom i najviim organom dr. vlasti Demokratske
Hrvatske, Deklaracija o osnovnim pravima naroda i graana Demokratske Hrvatske, Odluka o
ustrojstvu i poslovanju NOO i skuptin u Federalnoj dravi Hrvatskoj i Poslovnik za rad
ZAVNOH. Prema novom poslovniku, mjesto dotadanjeg Izvrnog
odbora, izabrano je
Predsjednitvo od 31 lana.
Neposredno prije konanog Osloboenja, Predsjednitvo ZAVNOH povjerilo je V. Bakariu
mandat za sastav prve Narodne vlade Hrvatske. Vlada je osnovana na sjednici Predsjednitva
ZAVNOH odranoj u osloboenom Splitu 14. IV 1945.
Posljednje, etvrto zasjedanje ZAVNOH odrano je nakon Osloboenja u Zagrebu 24-25. VII
1945. Posebnom odlukom promijenjen je naziv ZAVNOH u Narodni sabor Hrvatske, a sastav
Sabora znatno je proiren prijemom niza novih vijenika iz svih krajeva osloboene Hrvatske.
Ovaj privremeni Sabor zakljuio je svoj rad odlukom o svom rasputanju i o izborima za
Ustavotvorni sabor Hrvatske (1946).
GLAVNI NARODNOOSLOBODILAKI ODBOR ZA SRBIJU, najvii organ narodnog predstavnitva u Srbiji, koji je koordinirao i usmjeravao rad narodnooslobodilakih odbora. Osnovan je 17.
XI 1941. u Uicu; za predsjednika bio je izabran Dragojlo Dudi, a za sekretara Petar Stamboli.
Zajedno s PK KPJ za Srbiju i Glavnim tabom NOV i POJ za Srbiju ovaj je Odbor pod veoma
tekim uvjetima okupatorskog i etnikog terora, organizirao oslobodilaku borbu i pomagao
stvaranje i izgradnju nar. vlasti u Srbiji.
Odbor je potkraj 1941. kratko vrijeme legalno radio, a poslije Prve neprijateljske ofenzive njegova
se aktivnost sve vie osjeala; u novembru 1944. on je prerastao u Antifaistiku skuptinu
Srbije. U osloboenom Beogradu odrana je od 9. do 12. XI u prisutnosti 885 delegata Velika
antifaistika skuptina narodnog osloboenja Srbije. Ona je donijela odluke koje su dale
politiku i pravnu osnovu postojanja Srbije kao republike u federativnoj zajednici ravno pravnih
naroda Jugoslavije. Od 7. do 9. IV 1945, takoer u Beogradu, odrano je zasjedanje
Antifaistike skuptine narodnog osloboenja Srbije, na kome je pozdravljena odluka Oblasnog
NOO Kosova i Metohije i izjave njegovih delegata da se Kosovo i Metohija smatraju sastavnim
dijelom republike Srbije. Zatim je pozdravljena odluka delegacije Glavnog NOO Vojvodine da
Vojvodina bude u sastavu Srbije, a i odluka AVNO Sandaka da pribojski, mileevski, zlatarski,
sjeniki, devski i taviki kotar uu u sastav Srbije.

40

INFORMBIRO, puni naziv Informacioni biro komunistikih i radnikih partija, akr. IB, katkada zvan i Kominform, meunarodno savjetodavno i koordinaciono tijelo devet evr.
komunistikih i radnikih partija, koje je u razdoblju 1947-56. imalo zadatak da, kako je bilo
slubeno navedeno, omogui razmjenu iskustava i, prema potrebi, usklauje djelatnost tih partija
na temelju uzajamne suglasnosti. Informbiro je osnovan na inicijativu CK Svesavezne komunistike partije (boljevika). Osnivako je savjetovanje odrano u Varavi, potkraj septembra
1947. KP Jugoslavije zastupali su E. Kardelj i M. ilas, Bugarsku radniku partiju (komunista) V.
ervenkov i V. Pop-Tomov, KP Rumunjske G. Georgiu-Dej i A. Pauker, KP Madarske M. Farkas i
J. Rvai, Poljsku radniku partiju V. Gomulka i H. Minc, SKP(b) A. danov i G. Maljenkov,
Francusku KP J. Duclos i E. Fajon, Talijansku KP L. Longo i E. Reale i KP ehoslovake R.
Slansky i S. Batovansky. Osnovni oblik rada Informbiroa imala su biti savjetovanja predstavnika
centralnih komiteta partija-lanica (po dva iz svakog CK). Osim osnivakog, IB je odrao jo dva
savjetovanja: u junu 1948. u Bukuretu i u novembru 1949. u Budimpeti. IB je izdavao organ Za
vrsti mir, za narodnu demokraciju, koji je izlazio petnaestodnevno. Do proljea 1948. sjedite IB
bilo je u Beogradu, a kasnije u Bukuretu.
Stvarni ciljevi zbog kojih je IB osnovan bili su bitno drugaiji od slubeno proklamiranih.
Idejnopolit. i vojnostrategijska platforma CK SKP(b), izloena na osnivakom savjetovanju, bila je
prilagoena voenju hladnog rata s blokovskih pozicija i jasno je ukazivala na to da sovj.
rukovodstvo namjerava pretvoriti IB u sredstvo za irenje moi sovj. drave u svijetu i za jaanje
rukovodee uloge SKP(b) u meunar. komunistikom pokretu, kako bi to lake i efikasnije moglo
provoditi svoju sektako-lagersku politiku u trenutku kad su se, poslije 1947, meunar. odnosi sve
vie zaotravali. Takva hegemonistika shvaanja morala su neminovno ignorirati specifinosti
nacionalnih razvitaka i drutvenih preobraaja u novostvorenim socijalist. zemljama te, samim
tim, produbiti proturjenosti u odnosima izmeu komun. partija na vlasti. To je, nadalje, znailo da
e se IB suprotstaviti svakoj partiji koja bi ispoljila tenju da samostalno vodi vanjsku i unutranju
politiku ili koja bi u ma emu drugom odstupila od opevaeeg sovjetskog iskustva i odustala
od njegova nekritikog, bezuvjetnog prihvaanja.
Zbog takve svoje realne uloge IB je djelovao suprotno principima na kojima je osnovan, tako
da je period njegova postojanja karakteristian po mnogim deformacijama i udaljavanjima od
socijalist. naela na kojima se temelje odnosi meu komun. partijama i socijalist. zemljama.
Tipini su primjeri takve prakse mijeanje Informbiroa u unutranje stvari KP Japana i
insceniranje sudskih procesa na kojima su protuzakonito osueni i pogubljeni Lszl Rajk u
Madarskoj, Trajo Kostov u Bugarskoj, Rudolf Slansky u SSR i druge istaknute linosti koje su
se suprotstavile politici Informbiroa.
Funkcija IB kao sredstva preko kojeg e SKP(b) podvrgnuti vlastitim interesima odnose meu
komun. partijama i pribaviti meunar. pokrie svojoj sektako-lagerskoj politici najpotpunije je
dola do izraaja u sukobu KPJ i SKP(b) u periodu 1948-56. Nastojanje CK SKP(b) da dovede
Jugoslaviju u ekon. i polit. ovisnost o Sovjetskom Savezu i uspostavi potpunu kontrolu nad
radom KPJ naila je na odluan otpor KPJ, koja je svoju orijentaciju na tijesnu suradnju sa
Sovjetskim Savezom i zemljama nar. demokracije temeljila na naelu punog uvaavanja prava na
samostalnu unutranju i vanjsku politiku, odn. na zahtjevu da se potuje princip ravnopravnosti u
odnosima socijalist. drava i komun. partija. Stojei dosljedno na tom stanovitu, KPJ je u toku
1947. i 1948. otvoreno odbila da prihvati neke prijedloge sovj. rukovodstva koji su znaili
odstupanje od proklamiranih principa. CK SKP(b) je takav stav ocijenio kao pojavu krajnje
opasnu po ostvarivanje svojih vanjskopolit. namjera, s kojom bi stoga trebalo to prije obraunati.
Opredijelivi se za akciju koja e, kako su njeni zaetnici oekivali, brzo i uspjeno diskreditirati
politiku KPJ, a njene najistaknutije idejne i polit. pobornike kazniti za neposlunost, sovj. je
rukovodstvo potkraj 1947. i u po. 1948. donijelo odluku o odlaganju trgovinskih pregovora s
Jugoslavijom za 1948. godinu i o povlaenju sovj. civilnih i voj. strunjaka iz Jugoslavije, a zatim
je u tri svoja pisma upuena CK KPJ (datirana su 27. III, 4. i 22. V 1948. i potpisana od Staljina i
Molotova) otro osudilo generalnog sekretara KPJ Josipa Broza-Tita i njegove najblie suradnike
za revizionistika skretanja u KPJ. Budui da ti postupci, kojima je bio cilj da se unese zabuna i
stvori razdor u KPJ, nisu dali oekivane rezultate, CK SKP(b) je odluio da u sukob uvue IB, a
preko njega i komun. pokret u cjelini. Na svom drugom zasjedanju, u junu 1948. u Bukuretu, IB
je donio rezoluciju O stanju u KPJ, u kojoj je KPJ optuena da vodi antisovj. politiku i politiku
izdaje antiimperijalistikog fronta, a na unutranjem planu inkriminirano joj je da priprema
restauraciju kapitalizma. KPJ je zatim pozvana da prizna i ispravi svoje greke. Objavljivanjem

41

te rezolucije, 28. VI 1948, sukob je otvoreno priznat, i to kao sukob KPJ s IB pa je time
internacionaliziran. Odbijanjem da sudjeluje u radu drugog zasjedanja IB, KPJ je i formalno
okonala svoje lanstvo u njemu.
Tobonja ideoloka kritika KPJ u rezoluciji Informbiroa ubrzo se pretvorila u brutalan pritisak
istonoevr. socijalistikih zemalja na Jugoslaviju svim raspoloivim sredstvima dr. politike.
Osnovni oblici te kampanje protiv KPJ i Jugoslavije od 1948. bili su: tvrdnje da je u Jugoslaviji
uspostavljen policijski dravni reim faistikog tipa (kako je formulirano u rezoluciji IB pod
naslovom Jugoslavenska kompartija u rukama pijuna i ubojica, usvojenoj na treem zasjedanju IB u Budimpeti, potkraj novembra 1949), totalna ekon. blokada, mnotvo sudskih procesa
u istonoevr. zemljama protiv jugosl. diplomata i njihov progon iz tih zemalja, iskljuivanje jugosl.
politikih organizacija iz meunar. foruma, gomilanje voj. potencijala i stalne provokacije na
jugosl. granicama, ubacivanje diverzanata i povrede jugosl. teritorija. Sve je to injeno s ciljem da
se razbije jedinstvo KPJ, izazove nepovjerenje najirih masa u njenu politiku i na taj nain iznudi
njena kapitulacija pred rukovodeim centrom, to je istovremeno trebalo znaiti kraj tenji KPJ
za samostalnou i ravnopravnou.
CK KPJ se hrabro suoio s novonastalom situacijom. Politika KPJ, koju je IB podvrgao
estokoj kritici i osporavao je kao nemarksistiku i antisocijalistiku, bila je uvjetovana duboko
demokratskim biem jugosl. socijalistike revolucije, koje je i u periodu izgradnje novog drutva,
ba kao i u vrijeme rata i borbe za osvajanje polit. vlasti, trailo mnogo iri prostor za akciju
revoluc. snaga od uskog shematskog okvira to ga je nudila staljistika koncepcija izgradnje
socijalizma. Stoga je CK KPJ od poetka zauzeo stav odlune obrane te politike i prava na njen
dalji razvoj u skladu sa specifinim uvjetima i mogunostima jugosl. drutva. Odlunost da se ne
poklekne pred pritiscima i da se ustraje u borbi za ravnopravnost u odnosima s drugim
kompartijama i socijalist. zemljama i za samostalnost u voenju politike ispoljena je ve u
odgovorima CK KPJ na pisma CK SKP(b). Izjava CK KPJ povodom rezolucije Informbiroa (29. VI
1948) jo je vie osnaila to opredjeljenje, a V kongres KPJ (odran 21-28. VII 1948. u
Beogradu) jedinstveno je odobrio politiku CK KPJ i u skladu s njom utvrdio daljnje zadatke.
Utemeljenost otpora informbirovskom pritisku na najiroj osnovi socijalist. revolucije i dosljedno
nastojanje da se na demokratskoj sutini autentinog bia te revolucije grade elementi za njenu
zatitu od hegemonistikih nasrtaja izvana i birokratsko-dogmatske korozije iznutra, omoguili su
KPJ da iz tog sukoba izae kao revoluc. snaga koja je samostalnom akcijom uspjela: a) odoljeti
iskuenjima neravnopravne borbe, probiti meunar. izolaciju i prisiliti drugu stranu da javno
prizna svoje greke i da svoje optube povue kao netone i neosnovane; b) izboriti javno
priznanje prava na svoju samostalnu vanjsku i unutranju politiku i na meunar. planu provjeriti
ispravnost politike u odnosima socijalist. zemalja i komun. partija za koju se od poetka zalagala,
to je naroito dolo do izraaja u Deklaraciji vlada FNRJ i SSSR (2. VI 1955), Deklaraciji o
odnosima izmeu SKJ i KPSS (20. VI 1956) i u odlukama XX kongresa KPSS (1956); c) pretvoriti
borbu za ouvanje svoje samostalnosti, u iznimno kratkom i sloenom hist. razdoblju, u kritiku i
prevladavanje staljinizma i kao pogleda na svijet i kao sistema odnosa, dajui tom procesu
ideoloke i teorijske osnove i ukazujui na njegove realne pravce, obogaene iskustvom iz
vlastite revoluc. prakse. KPJ je svojom borbom za nove odnose u komun. pokretu i meu
socijalist. zemljama razbila mit o nepogreivosti rukovodeeg centra, pokrenula debatu o
mnogim problemima koji se nalaze u sreditu unutranjih proturjenosti suvremenog socijalizma i
afirmirala vie kljunih principa njegova razvoja, koji dobijaju podrku i postaju osnovna
djelatnosti sve veeg broja komun. i radnikih partija.
Djelatnost Informbiroa, u cjelini, bila je potpuno neprimjerena uvjetima nastalima poslije II svj.
rata. Ona je pokuala afirmirati dogmatizam i sektatvo u komun. pokretu u vrijeme kada su
porast demokracije i miroljubivih tendencija i izrastanje socijalizma u svjetski proces traili vie
elastinosti u ponaanju komun. partija prema ostalim progresivnim snagama u pojedinoj zemlji i
usklaeniju aktivnost svake komun. partije sa specifinim mogunostima i objektivnim uslovima u
vlastitoj zemlji. Posljedice takve neadekvatne politike bile su opadanje ugleda i utjecaja pojedinih
komun. partija, slabljenje i cijepanje nekih meunar. organizacija (kao to je Svjetska sindikalna
federacija, Meunarodna demokratska federacija ena, Svjetska federacija demokratske
omladine), koje su neposredno nakon II svj. rata postizale znatne rezultate u stvaranju i uvr ivanju jedinstva demokratskog i socijalist. pokreta u pojedinim zemljama i u meunar.
razmjerima.

42

IB je rasputen u proljee 1956. s obrazloenjem da je iscrpio svoju funkciju i da kako po

svom sastavu tako i po sadraju svoga rada vie ne odgovara novim uvjetima. Okonavanjem
otvorenog pritiska na Jugoslaviju i rasputanjem Informbiroa nisu prevladane mnoge
proturjenosti niti su rijeeni svi nagomilani problemi u odnosima socijalist. zemalja i komun.
partija. Proces erozije starih odnosa u meunar. komunistikom pokretu (destaljinizacija), kome
su upravo jugosl. komunisti u sukobu s Informbiroom dali prvi odluujui impuls i konkretan hist.
doprinos, i pored povremenih uzmaka i slabljenja, nikad nije prestao od 1948. Berlinska konferencija komunistikih partija 1976. oznaila je opu tenju za izgradnjom novih odnosa u
meunarodnom radnikom i komunistikom pokretu na osnovama pune samostalnosti svake
partije, demokratinosti i ravnopravnosti u njihovim odnosima i solidarnosti u borbi za
socijalistiki preobraaj svijeta.
INTERNACIONALA, opi naziv za meunarodnu radniku (socijalistiku, komunistiku)
organizaciju utemeljenu 1864, te za svaku u nizu organizacija koje su se kasnije osnivale na
njenoj tradiciji, pa u tome smislu oznauje organizacije to su se javile pod imenima Prve
internacionale, Druge internacionale, Tree internacionale, Socijalistike internacionale.
Prva internacionala (izvorni naziv Meunarodno udruenje radnika) prva je masovna
organizacija radnike klase, nastala kao rezultat
razvijenosti proletarijata i njegove
organiziranosti u najrazvijenijim zemljama zap. Evrope, gdje je kapitalizam bio ve na vrhuncu
svoje domonopolistike faze razvitka, faze liberalnog kapitalizma. Osnovana je u Londonu 28. IX
1864, na velikom meunar. zboru radnika. Razvijala se i djelovala u duhu naunog socijalizma,
iji je osniva K. Marx. Stvorena je - kako je to Marx ocijenio - da ujedini
i zamijeni dotadanje sektake i polusektake organizacije i drutva radnike klase istinskom
organizacijom te klase, neophodnom u njenoj borbi za socijalist. preobraaj drutva. Prilikom
osnivanja obrazovana je Centralna komisija od radnika iz raznih zemalja i odlueno je da se u
pojedinim evr. gradovima osnuju potkomisije. Centralna komisija imala je zadatak da pokrene
odgovarajua pitanja i razvije organizacijski rad u nizu zemalja, da rezultate toga rada publicira i
da za godinu dana sazove u Belgiji meunar. radniki kongres. U potkomitet koji je trebalo da
izradi osnivake dokumente Meunarodnog udruenja radnika izabran je K. Marx, koji je
napisao Inauguralnu adresu i Statut, to su usvojeni najprije na sjednici Generalnog vijea
poetkom novembra 1864, a potom i na I konferenciji Meunarodnog udruenja radnika 1865. u
Londonu i definitivno potvreni na I kongresu Prve internacionale od 3. do 8. IX 1866. u enevi.
U ovim dokumentima dana je teorijska osnova i odreen karakter prve meunar. organizacije
proletarijata. Marx je u njih unio osnovne principe koji su ve ranije bili formulirani u Manifestu
komunistike partije, prilagodivi ih uvjetima postojanja raznih struja u radnikom pokretu i
potrebi njihova zajednikog koordiniranog djelovanja. Djelatnost Prve internacionale, kojoj su
osnovni ton davale diskusije izmeu pristalica razliitih struja u Generalnom vijeu i kasnije na
konferencijama i kongresima, moe se podijeliti u tri osnovna razdoblja: prvo do Pariske
komune, drugo za vrijeme Komune i tree poslije Komune do rasputanja (1876). Svako od tih
razdoblja ima svoja osnovna obiljeja. Prvo je karakterizirano konstituiranjem i jaanjem
Internacionale, borbom za prodor marksistikih shvaanja o organiziranju i ulozi proleterskog
pokreta i razradom nekih bitnih pitanja njegove politike. Drugo razdoblje poelo je izbijanjem
prve proleterske revolucije u povijesti - Pariske komune. Sve organizacije Internacionale su, na
Marxovu izriitu inicijativu, pristale uz Komunu i pristupile popularizaciji njenih naela. Generalno
vijee povjerilo je poetkom marta K. Marxu da napie manifest pariskim radnicima. Kako je
dolo do brzog sloma Komune, odlueno je da se umjesto toga uputi manifest svim lanovima
Internacionale. Dva dana poslije poraza Komune (30. V 1871) Generalno vijee prihvaa i
upuuje u svijet Marxovo djelo Graanski rat u Francuskoj, vano po tome to Marx u njemu
promatra Parisku komunu kao oblik drutvene i dr. organizacije koja odgovara proletarijatu,
nastao kao rezultat stvaralatva radnike klase u revoluciji koji moe osigurati transformaciju
drutva na socijalist. osnovama. Poslije poraza Komune i estokog terora protiv komunara, I. se
nala u potpuno izmijenjenoj situaciji. Franc. buroazija i vlade u mnogim drugim zemljama
poele su hajku protiv Internacionale. Mnoge njene sekcije su zabranjene, a lanovi hapeni ili
protjerivani. U isto vrijeme nastale su tekoe u samoj Internacionali. Bakunjin i njegove
pristalice objavile su rat njenom vodstvu i naelima. Nakon Londonske konferencije (u septembru
1871) bakunjisti, nezadovoljni njenim rezultatima sazivaju kongres svojih pristaa u vicarskoj u
oktobru 1871. Odluke toga kongresa bile su suprotne stavu Generalnog vijea, to je izazvalo

43

krizu u redovima Internacionale. Peti kongres Internacionale odran je u Hagu u septembru

1872. Prvi put su na jednom kongresu Internacionale sudjelovali i Marx i Engels. Razvila se
velika diskusija oko njihova prijedloga o stvaranju samostalnih polit. partija u pojedinim
zemljama. Kongres je odluio da se sjedite Internacionale premjesti u SAD, gdje su postojali
uvjeti legalnog djelovanja, ime je, zapravo, zavrena njena aktivnost u Evropi. Ali, ni u SAD ona
nije bila poteena frakcijskih i sektakih borba, pa je na konferenciji u Philadelphiji 15. VII 1876.
donesena odluka o njenu rasputanju.
Prva internacionala imala je veliko znaenje za razvoj radnikog pokreta. Ona mu je dala idejni
smjer i uputila na oblik socijalist. organizacije stvaranjem samostalnih radnikih i polit. partija u
pojedinim zemljama, istaknula znaenje sindikalnoga rada, politike, ekon. i idejne borbe kao
sinhronizirane akcije radnike klase. Radnika obrazovna i slina drutva, osnovana na naelima
Internacionale, formirana su i u mnogim mjestima u Jugoslaviji. Jedan od istaknutih propagatora i
pristaa Prve internacionale bio je Svetozar Markovi. Povodom rasputanja Prve internacionale
Marx je upozorio da e radnika klasa u svojoj borbi za ostvarenje definitivnih ciljeva, za
osloboenje rada, biti prisiljena vie puta mijenjati svoje organizacijske oblike, prilagoujui ih
odreenoj pov. situaciji i potrebama svoje borbe.
Druga internacionala osnovana je 1889, u vrijeme relativno mirnog perioda u razvitku
kapitalizma, koji je postao dominantan sistem u veini evr. zemalja. Osnovni preduvjeti njena
nastajanja su jaanje radnikog pokreta, Marxova i Engelsova borba za afirmaciju naunog
socijalizma, osnivanje nacionalnih socijaldemokratskih partija, nastanak sindikata u mnogim
zemljama i, najzad, jaanje solidarnosti meu radnicima raznih zemalja u borbi za zajednike
ciljeve. U njenom razvitku razlikuju se dva razdoblja: prvo, od osnivanja do kraja XIX st., u kome
je Engels, kao idejni voa evr. socijalista, savjetima i kritikama utjecao na rad Internacionale i
pojedinih socijalist. partija i u kome je istaknuto mjesto zauzimala borba protiv anarhizma; drugo
razdoblje, koje priblino obuhvaa vrijeme od po. XX st. do izbijanja I svj. rata i koje je znailo i
slom Druge internacionale. Poslije rasputanja Prve internacionale odrano je nekoliko
meunar. radnikih kongresa na kojima je prevladao utjecaj anarhista, liberalnih tredjunionista i
posibilista, franc. reformista, a veina radnike klase nije bila zastupana. Utjecaj marksista je,
istodobno, bio sve jai meu radnicima pa su marksistike partije Njemake i Francuske odluile
da 14. VII 1889. sazovu meunar. socijalistiki kongres u Parizu, na kome je i osnovana Druga
internacionala. U nacrtu rezolucije (koju je predloio August Bebel) istaknuta je ideja da
osloboenje rada i ovjeanstva moe izboriti samo klasno i meunarodno organizirani proletarijat, koji e osvojiti polit. vlast, kako bi proveo eksproprijaciju kapitala i predao drutvu
sredstva za proizvodnju. Samo su anarhisti glasali protiv rezolucije jer su, poriui znaenje
polit. borbe, bili protiv sudjelovanja u parlamentima i na izborima. Kongres je prihvatio rezoluciju
o osmosatnom radnom danu i praznovanju 1. maja, kao dana rada i solidarnosti radnike klase
cijeloga svijeta. Posebnu je panju poklonio borbi za mir. I naredni kongresi bavili su se
intenzivno borbom protiv rata, prije svega ulogom sindikata i trajkova, a posebno generalnog
trajka u toj borbi. To je pitanje bilo veoma aktualno, jer je u to vrijeme militarizam u Evropi sve
vie jaao. Tako je na Zrikom kongresu (1893) prihvaena rezolucija koja je zahtijevala od so cijalista da vode socijalist. agitaciju i da u parlamentima glasaju protiv svih ratnih kredita.
Londonski kongres (1896) prvi put raspravlja o kolonijalnom pitanju i zauzima stav prema
nacionalnom pitanju. Krajem XIX st. meunar. socijalistiki i radniki pokret dostigao je ve like
razmjere. Osnivane su masovne partije, sindikati, zadruge, prosvjetna drutva, a voena je i
opsena propaganda marksizma, koji je postao vodea ideologija u radnikom pokretu mnogih
zemalja. Socijaldemokratska partija Njemake bila je najjaa lanica Druge internacionale.
Socijalistike partije u Evropi i SAD imale su oko 300 000 lanova, oko 4 mil. radnika bilo je sindikalno organizirano. Oko 1900. glasalo je gotovo 4,4 mil. biraa za kandidate socijalist. partija, a
u parlamentima deset zemalja bilo je 207 socijalist. poslanika. Krajem devedesetih godina XIX st.
u socijalist. pokretu oformilo se jako reformistiko krilo, koje je imalo oslonac u sve brojnijoj
radnikoj aristokraciji i birokraciji. U isto vrijeme u njem. radnikom pokretu oformilo se i djelovalo
i jako lijevo krilo u toku vladavine dvanaestogodinjeg Zakona protiv socijalista, koji je razotkrio
klasni karakter drave. To lijevo krilo donijelo je tzv. Erfurtski program (1891) koji je bio suprotan
koncepciji socijalizma kakvu je zastupao Gotski program iz 1875. i koji se preteno temelji na
revoluc. perspektivama meunar. proleterske klasne borbe. Protiv Erfurtskog programa ustao je
osniva revizionizma Eduard Bernstein. Revizionisti su nastojali, usporedo s isticanjem reforma,

44

kao jedinog puta borbe radnike klase za svoje interese, izvriti reviziju osnovnih postavka
marksistikog uenja o zakonitostima razvitka drutva. Borba protiv revizionizma i reformizma
vodila se u meunar. razmjerima. Meutim, mnogi su se kritiari ograniili samo na obranu
osnova marksizma, potcjenjivali su soc.korijene oportunizma, nisu uoavali vezu s imperijalistikim stadijem razvoja kapitalizma, smatrali su revizionizam prolaznom pojavom i nisu
zahtijevali iskljuivanje oportunista iz socijalist. partija. Pariski kongres (1900) usvojio je
rezolucije o militarizmu i kolonijalnoj politici koje su bile proete revoluc. duhom. Meutim, u
pogledu osvajanja dr. vlasti i saveza s graanskim strankama, revolucionarni je pravac
doivio teak neuspjeh. Svi naredni kongresi protekli su u duhu sve jae borbe izmeu revoluc. i
oportunistikog pravca u meunar. radnikom pokretu. Stuttgartski kongres (1907) usvojio je
rezoluciju o borbi protiv militarizma (s bitnim izmjenama koje su predloili Rosa Luxemburg i V. I.
Lenjin), pa je time uinjen prvi korak prema idejnom povezivanju lijevih snaga u Drugoj
internacionali. Aneksija Bosne i Hercegovine, talijansko-tur. rat i balkanski ratovi bili su predznak
opeg sukoba u Evropi. Izvanredni kongres Druge internacionale u Baselu (24-25. XI 1912) bio
je, prije svega, meunar. manifestacija mira. Manifest Baselskog kongresa istaknuo je da bi rat
bio najvei zloin, u kojem bi radnici pucali jedni u druge. Istaknuo je da bi se soc. revolucija
mogla provesti, da su preduvjeti za nju zreli, da se vladajue klase boje proleterske revolucije,
koja e biti posljedica svj. rata. Meutim, vodstvo najjae partije Druge internacionale,
Socijaldemokratska partija Njemake, koja je imala 4 250 000 glasaa, kao i franc. i brit.
socijaldemokratska partija, mada su istupale s revolucionarnim obeanjima na meunar.
kongresima, nisu bile spremne na masovnu borbu, ve su radije pristale na kompromise s
graanskim partijama. Ubrzo poslije izbijanja rata, voe socijaldemokracije u Njemakoj, Velikoj
Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Austro-Ugarskoj i rus. menjevici stali su na stranu imperijalistikih
vlada svojih zemalja. Glasanjem za ratne kredite, i pored otrog protivljenja ljevice, njem.
socijaldemokracija se otvoreno suglasila s imperijalistikim ratom. Isto su uinili i austroug.
socijaldemokrati i parlamentarna frakcija Socijalistike partije Francuske. Gotovo sve socijalist.
partije u zaraenim zemljama izjasnile su se za obranu kapitalistike drave. One su napustile
klasnu borbu i prihvatile graanski mir. To je znailo slom Druge internacionale. I pored ovakvog
kraja Internacionale, ona ima veliko pov. znaenje, koje se zasniva na tome da su njene par tije
stekle bogata iskustva u osnivanju masovnih polit. organizacija, sindikata i zadruga, u
parlamentarnoj borbi, u irenju marksistike ideologije, u borbi za reforme i sl. Posebno su bili
znaajni masovni trajkovi i demonstracije u duhu meunar. solidarnosti radnika svih zemalja,
revoluc. borba rus. proletarijata i borbe na barikadama u drugim zemljama.
Druga i po internacionala, popularni naziv za Meunarodno udruenje socijalistikih partija
(njem. Internationale Arbeitsgemeinschaft Sozialistischer Parteien; akr. IASP). Organizacija je
bila osnovana kao protutea Komunistikoj internacionali, radi okupljanja centristikih radnikih
partija, koje su bile napustile Drugu internacionalu (Bernsku) - 1919-23,
a koja je predstavljala pokuaj oivljavanja Druge internacionale u uslovima rascjepa meunar.
radnikog pokreta poslije I svj. rata. Na preliminarnoj konferenciji, u decembru 1920. u Bernu,
predstavnici najvanijih centristikih partija Engleske, Njemake, vicarske, Austrije i rus.
menjevika donijeli su odluku o udruivanju i stvorili IASP na prvoj, i jedinoj, konferenciji ove
internacionale, u februaru 1921, u Beu. Okupljajui socijaldemokratske stranke centra,
zauzimala je srednju poziciju u tadanjem radnikom pokretu i lavirala je izmeu Komunistike
internacionale i obnovljene Druge internacionale (Bernske). Najvaniji dokumenti Beke
konferencije - Rezolucija o imperijalistikom ratu i socijalnoj revoluciji i teze Metode i organizacija
klasne borbe - izraavali su srednju, kompromisnu liniju. Proturjenost njenih pozicija ogledala se
u tome to je s jedne strane odbacivala negativnu politiku slubenih socijaldemokracija i na glaavala potrebu obrane Sovjetske Republike, a s druge odbijala sovj. iskustvo, diktaturu
proletarijata i centralizam Komunistike internacionale. Vodee linosti IASP - Friedrich Adler,
Otto Bauer, Rudolf Hilferding - istupali su kao pobornici jedinstva radnikog pokreta. Na
inicijativu IASP, u Berlinu je odrana 2-4. aprila 1922. zajednika konferencija izvrnih komiteta
sve tri internacionale radi pregovaranja o uspostavljanju jedinstvenog akcionog fronta radnikih
partija. Konferencija nije dovela do pozitivnih rezultata. Proturjeno dranje Druge i po internacionale, koja je na rijeima priznavala neke parole proleterske revolucije, a na djelu uzmicala
pred svakim odlunim rjeenjem, dovelo je ovu organizaciju postepeno na pozicije Druge
internacionale (Bernske). U maju 1923, na kongresu u Hamburgu, ove su se dvije organizacije
ujedinile i obrazovale Socijalistiku radniku internacionalu.

45

Komunistika internacionala (akr. KI), takoer Trea internacionala (popularno Kominterna)

stvorena je ujedinjavanjem komunistikih i drugih revoluc. partija, organizacija i grupa radi
organiziranja zajednikih akcija proletera raznih zemalja koji tee jednom cilju - obaranju
kapitalizma, uspostavljanju diktature proletarijata i meunar. sovjetske republike radi potpunog
odstranjivanja klasa i ostvarenja socijalizma prvog stadija komunistikog drutva (Statut KI sa II
kongresa). Poela je djelovati 1919, u razdoblju revoluc. situacije poslije I svj. rata, u doba krize
kapitalizma kao sistema, nastale jo u vrijeme izbijanja rata, a produbljene pobjedom
Oktobarske socijalistike revolucije u Rusiji. Potreba za stvaranjem nove internacionale nastala
je i zbog rascjepa meunar. radnikog pokreta na tri velika krila: socijalpatriotsko, centristiko i
revolucionarno, koje je u poetku rata bilo malobrojno, tokom rata postajalo sve masovnije, da bi
pri kraju rata preraslo u revoluc. pokrete u nizu zemalja. U momentu izbijanja rata samo su neke
partije, grupe i pojedinci socijalist. pokreta ostali vjerni zakljucima i odlukama Druge
internacionale o suprotstavljanju proletarijata ratnoj politici. Meu tim partijama bile su Ruska
socijaldemokratska radnika partija (boljevika) i Srpska
socijaldemokratska partija.
Internacionalistike stavove uskoro su zauzeli i neki drugi predstavnici ljevice. Ve u prvoj godini
rata dolo je do prvih sastanaka internacionalista, meu kojima su posebno vane konferencije u
Zimmerwaldu i Kientalu (septembar 1915, april 1916), na kojima je stvoreno Zimmerwaldsko
socijalistiko udruenje, a u njemu lijevo krilo pod vodstvom Lenjina, koje je osim osude rata
trailo i akciju za njegovo pretvaranje iz imperijalistikog u graanski rat. Okupljanje revoluc.
snaga oko lijevih struja u meunar. radnikom pokretu, demaskiranje socijalpatriotskog i tzv.
centristikog pravca, i traenje izlaza iz ratnih tekoa na liniji revolucije, krilo je put za stvaranje
nove internacionale. Stvaranju Komunistike internacionale prethodila su dva savjetovanja
predstavnika revoluc. radnikih organizacija, od kojih je drugo odrano 25. I 1919. u Moskvi uz
prisutnost osam komun. partija, koje su pozvale komunistike i socijalistike lijeve partije da
pristupe stvaranju Tree internacionale.
KI je imala sedam kongresa i svi su odrani u Moskvi. Osnivaki kongres KI odran je od 2. do 6.
III 1919, a prisustvovala su 52 delegata iz 30 zemalja; zastupali su 35 komun. i lijevih
organizacija i grupa. Dana 4. III donesena je odluka o formiranju III, komunistike, internacionale.
Prvi kongres je, pored proklamiranja stvaranja Kominterne, usvojio nekoliko vanih dokumenata
koji su odreivali osnovna pitanja strategije i taktike proleterskog pokreta. Izabrao je Izvrni
komitet i Biro izvrnog komiteta od 5 lanova. Drugi kongres (1920) razradio je organizacijska
naela KI. Usvojen je Statut i 21 uvjet za prijem radnikih partija u Komunistiku internacionalu.
U Statutu su dana opa statutarno-regulativna naela koja su polazila od toga da je KI meunar.
sredite svjetskog komun. pokreta, strogo centralizirana organizacija koja mora stvarno i na
djelu predstavljati jednu jedinstvenu komun. partiju cijelog svijeta. Partije koje rade u pojedinim
zemljama javljaju se samo kao njene pojedine sekcije. U 21 uvjetu poblie je odreeno kakav
treba da bude karakter komun. partija i drugih organizacija koje ele da postanu lanice KI, njihov
idejni profil, karakter i pravac djelatnosti, opi sadraj i osnovne metode rada. Razraena su
osnovna programska naela: o borbi za diktaturu proletarijata, za sovjetski oblik vlasti, za potporu
i pomo pobjedi proleterske socijalist. revolucije u svjetskim razmjerima, o nacionalnom,
nacionalno- kolonijalnom i seljakom pitanju. Meutim, program nije tada u cjelini razraen ni
usvojen. Na II kongresu sudjelovalo je 217 delegata u ime 67 organizacija iz 37 zemalja. Drugi
kongres razvio je borbu na dvije fronte. Radi borbe protiv slabosti Druge internacionale i da bi se
presjekao put oportunizmu i reformizmu donesen je dokument 21 uvjet. Kongres je istupio i
protiv sektatva tzv. lijevih komunista (koji su odricali potrebu rada u buroaskim parlamentima,
reakcionarnim sindikatima i dr.), prihvativi teze o revoluc. iskoriivanju parlamentarizma u
razdoblju pripremanja borbe za vlast. Na III kongresu (1921) sudjelovalo je 608 delegata u ime
103 organizacije iz 48 zemalja. Osnovno u radu Kongresa bili su problemi dalje organizacijske izgradnje komun. partija i nain njihova pretvaranja u istinske avangarde revolucionarnog pokreta.
Kongres je, pored procjene svjetske polit. i ekon. situacije, razmatrao metode i sadraj rada
komun. partija, taktiku Kominterne i njenih sekcija. Na III kongresu poelo je i razmatranje stanja
u pojedinim komun. partijama. etvrtom kongresu (1922) prisustvovalo je 408 delegata iz 58
zemalja; predstavljali su 66 organizacija. Kongres je razmatrao zadatke Kominterne u vezi s
privremenom stabilizacijom kapitalizma i pitanja u vezi s petogodinjicom Oktobarske revolucije,
perspektivama svjetske revolucije (Lenjinov referat) i prelaskom na Novu ekonomsku politiku
(NEP) u Sovjetskom Savezu, taktiku jedinstvene fronte radnike klase, parolu radnike vlade i
program Kominterne. Ve nakon II kongresa poinje jenjavati plima revoluc. poleta. Zato se ve u
toku priprema za III kongres zapaa nastojanje vodstva KI da se potaknu ona naela komun.

46

pokreta koja bi trebalo da osiguraju njegovu masovnost. Jedna od osnovnih parola bila je blie
masama. Pojavila se i taktika jedinstvene fronte radnike klase. Na toj liniji je i sudjelovanje KI
na konferenciji triju internacionala u aprilu 1922. u Berlinu. Iako je stvoren zajedniki komitet i
usvojena neka zajednika naela, zbog komplikacija koje su nastale izmeu II internacionale i
Sovjetske Rusije, dolo je do naruavanja prihvaenih dogovora, pa je ta konferencija ostala vie
pokuaj da se prevlada tadanji rascjep. Ideja je bila da se zajedniki organizira meunar.
radniki kongres, za koji je inicijativu dalo opet Meunarodno socijalistiko radniko udruenje,
tj. Druga i po internacionala, a trebalo je da to prihvate sva tri krila radnikoga pokreta. KI e se i
kasnije vraati na ovu parolu, naroito u vrijeme V kongresa, ali dat e joj sektaki karakter i s
njom nee postii uspjeh sve do ere narodnih fronta. Ovu proturjenu situaciju i nedovoljno
uoavanje stvarnih procesa i poloaja radnikih partija opazio je Lenjin u vrijeme IV kongresa i ta
su opaanja izraena u njegovu referatu na tom kongresu. Pokazalo se da vodei funkcionari KI,
u to vrijeme i Staljin, koji je ve bio generalni sekretar RKP(b), nisu shvatili sutinu Lenjinova
upozorenja, ve su i dalje zastupali koncepciju direktnog juria (protiv kapitalizma), pa su npr. i
parolu o radniko-seljakoj vladi shvatili samo kao formu za stvaranje istinske diktature
proletarijata i da ona nipoto ne smije znaiti suradnju sa socijaldemokr. partijama. Ovo prvo
razdoblje, koje se poklapa s revoluc. situacijom pri kraju i poslije I svj. rata, prije svega u pojedinim evr. zemljama, bilo je i razdoblje brzog stvaranja komun. partija, uz pokuaje obnavljanja
socijaldemokr. i drugih radnikih organizacija i njihovog povezivanja u meunar. okvirima. Rad i
ivot Kominterne, a osobito njene kongrese, karakterizirao je u to vrijeme demokr. duh
istraivanja istine i pronalaenja najadekvatnijih rjeenja uz puno uvaavanje drukijeg miljenja,
kritiki i samokritiki odnos, slobodna borba miljenja.
Drugo razdoblje postojanja Kominterne poinje s osekom revoluc. situacije, koja se razliito
odraavala u pojedinim zemljama. Trajalo je od 1923 (otprilike ve od 1921) do 1929. Peti
kongres (1924), koji je analizirao uzroke poraza u Njemakoj i drugim zemljama, stavio je teite
na stvaranje masovnih komun. partija i prihvaanje odgovarajue taktike, te na tzv. boljevizaciju
komun. partija. Kongresu je prisustvovalo 504 delegata koji su zastupali 60 organizacija iz 49
zemalja. To je prvi kongres koji je odran poslije Lenjinove smrti, u uvjetima ve nastalih
frakcijskih borba, prije svega izmeu Staljinove i Trockijeve grupe, koje su bile predstavnici dviju
struja u Ruskoj komunistikoj partiji, to e se u mnogoemu odraziti i na djelatnost Kominterne.
Razdoblje 1924-28. poznato je po tome to kapitalizam provizorno izlazi iz krize i to jenjava
revoluc. situacija. Kongres Kominterne nije se sazivao sve do ljeta 1928. Problemi su se rjeavali
u Prezidiju ili na plenumima. Frakcijska borba koja se pojavila unutar SKP(b) prenesena je i u
Kominternu. U osnovi tih razmimoilaenja bile su razliite ocjene meunar. situacije, perspektiva
i putova izgradnje u SSSR i sutine glavnih etapa kin. revolucije. One su dovele do otrih
diferencijacija i ideolokih razlika u komun. pokretu, to se kasnije, pod utjecajem Staljina,
pretvorilo u polit. razraunavanja, poevi od protjerivanja Trockog iz SSSR, do sudskih procesa,
u kojima su mnogi Staljinovi oponenti likvidirani. Lenjinizam je svjetskom komun. pokretu bio
nametnut u Staljinovoj interpretaciji, koja se odlikuje jednostranou, shematizmom i ukalupljivanjem Lenjinova uenja u dogmatske stavove. Tome je pridonio i stav lanica KI, koje su to
prihvatile i smatrale normalnim, ne dajui svoj doprinos prevladavanju Staljinove interpretacije
Lenjinova uenja i izgraivanju polit. stavova koji bi odraavali specifine uvjete njihovih
zemalja. Sve je to dolo do izraaja i u pripremi programa, usvojenog na VI kongresu, u ve
spomenutoj ocjeni socijaldemokracije kao blizanca faizma i u paroli klasa protiv klase, koja je
poetkom 1928. dana na IX plenumu IK KI. To je, u stvari, bio poticaj sektatvu, koje e potom
vie godina karakterizirati djelatnost KI, njenih sekcija i svih drugih organizacija komun. pokreta.
Ljeti 1928. odran je VI kongres na kome su sudjelovala 532 delegata iz 57 zemalja. Centralno
pitanje u radu Kongresa bilo je usvajanje programa KI, koji se odavno pripremao. Posebno je
naglaena potreba borbe protiv
socijaldemokr. partije i asocijaldemokratskih agentura
imperijalizmau u radnikom pokretu. Kongres je upozorio da se treba boriti protiv desne
opasnosti kao glavne u redovima kompartija, i protiv opasnosti od imperijalistikog rata i
intervencije protiv SSSR. S orijentacijom usvojenom na VI kongresu, Kominterna je ula u tree
razdoblje svoga razvoja. Ono obuhvaa vrijeme od 1929. do 1933/34. Uglavnom se vremenski
poklapa s velikom svjetskom ekon. krizom (1929-33), s daljim produbljivanjem krize kapitalizma
kao sistema, s pokuajima da se na kapitalistikoj osnovi na najrazliitije naine nade izlaz iz te
krize - od kojih je najtipiniji postao faizam. Ovo je razdoblje karakteristino i u pogledu osnovne
orijentacije Kominterne, koja je obiljeena ultrasektatvom, jer je procijenjeno da e nastupanje

47

nove krize kapitalizma dovesti do novog kola revolucija i ratova i da je za proletaritat i njegovo
komun. krilo osnovno da budu jedinstveni te da se orijentiraju na borbu po naelu klasa protiv
klase, sa vrstom tenjom da u revoluc. pokretu vodstvo preuzmu komun. partije. U ovom
razdoblju dolo je do znatne polit. izoliranosti komun. krila radnikog pokreta, jer je prihvaalo
ultralijeve metode borbe (prerane parole o oruanom ustanku, stvaranje ilegalnih sindikata za
pojedine zemlje, izoliranje nacionalnooslobodilakih pokreta s potcjenjivanjem njihova sadraja i
sl.). To je olakalo konsolidaciju reakcionarnih snaga, koje u nekim zemljama uspijevaju
nametnuti fa. reime. Takav je razvoj trajao sve do 1933/34, kada e, uslijed novih pojava u
svijetu, a prije svega zbog fa. opasnosti i pojave otpora, koji je nastao u nar. revolucionarnoj
borbi, Kominterna, sredinom tridesetih godina, ui u novo etvrto
razdoblje. Njega je
karakterizirala, prije svega, antifa. orijentacija Kominterne, oliena njenim VII kongresom.
Poslije pobjede faizma u Njemakoj i opasnosti od fa. vladavine u drugim zemljama, u
radnikoj klasi, njenim partijama, kao i drugim demokr. snagama sazrijeva sve vie osjeaj
opasnosti od faizma i potrebe jedinstvene borbe protiv njega - sve do pojave otpora, od kojih je
naroito znaajan bio u panjolskoj, Austriji i Francuskoj, poetkom tridesetih godina. Tada
dolazi do suradnje izmeu pojedinih krila radnikog pokreta i do -spoznaje o neophodnosti zajednikog otpora protiv fa. diktatura. Nastaju radikalne promjene i u politici komun. partija, dolazi
do sve snanije orijentacije na jedinstvo radnikoga pokreta, na jedinstvenu frontu radnike
klase, sve do kreiranja politike jedinstvenog antifa. narodnog fronta. Pod utjecajem takvog
razvoja dogaaja, postepeno je u Kominterni sazrijevala spoznaja o potrebi promjene politike koju
je najjasnije formulirao Georgi Dimitrov u svom referatu na VII kongtesu: Nastupanje faizma i
zadaci Komunistike internacionale za jedinstvo radnike klase u borbi protiv faizma. Sedmi
kongres, posljednji u povijesti Kominterne, odran je od 25. VII do 20. VIII 1935. Od ukupno 76
komun. partija i grupa, koliko ih je bilo u Kuminterni, u radu Kongresa sudjelovali su predstavnici
59 partija i desetak meunar. organizacija. Taj kongres usvojio je iroku narodnofrontovsku
orijentaciju. Umjesto parole klasa protiv klase, proklamirao je obranu demokr. tekovina od
nasrtaja faizma, tj. borbu na irokoj osnovi u kojoj se proletarijat javlja kao branilac svih
pozitivnih nacionalnih tekovina, koje je faizam ugroavao svojom ideologijom i teroristikim
akcijama. Konstatirao je da dolazak faizma na vlast nije obina smjena jedne buroaske vlade
drugom, ve zamjena jednog oblika klasne vladavine buroazije, parlamentarne demokracije,
drugim - otvoreno reakcionarnim, teroristikom diktaturom. Osnovni zadatak VII kongresa bio je
razrada taktike koja bi pomogla ujedinjavanju svih radnika u borbi protiv faizma i novog rata, s
tim da se preko otpora fa. nastupanju pree u borbu za vlast proletarijata i socijalizma.
Rezolucija prihvaena na Kongresu upuuje i na oblike organizacije i metode borbe jedinstvena narodna antifa. fronta uz suradnju i akciono jedinstvo s lijevim socijaldemokratima,
sirotinjom grada i sela, sa svim nacionalnim i soc. grupama koje su za borbu protiv rata i
faizma. Kongres je upozorio da u odreenim uvjetima borbe moe doi i do potrebe stvaranja
vlade jedinstvene ili nar. fronte, koja ne bi morala biti vlada diktature proletarijata, nego bi trebala
provesti mjere protiv faizma i rata. Politikom suradnje s drugim polit. strujama, koje su djelovale
u radnikom pokretu, komunisti su postigli goleme uspjehe. Prodornost politike narednog fronta
dola je do izraaja u ostvarenju jedinstva u razliitim oblicima, negdje kao koalicija nekih partija
(u Francuskoj i panjolskoj), negdje jo ire (Antijapanska nacionalna fronta u Kini). U mnogim
zemljama komun. partije su ostvarile, ili znatno proirile, status legalnosti, poveale svoje
birako tijelo, postale sudionik u pojedinim formacijama polit. koalicije, postigle golem utjecaj u
omladinskom pokretu, u sindikatima, u borbi za jedinstvo radnikog pokreta. KI je bila inicijator
niza meunar. sastanaka: svjetski kongresi omladine za mir, studentski kongresi i dr. Da bi
olakala postizanje jedinstva sindikalnog pokreta i zbliavanje s Amsterdamskom sindikalnom
internacionalom, Kominterna je donijela
odluku o rasputanju Crvene sindikalne
internacionale. U mnogim zemljama ostvaren je znatan stupanj sindikalnog jedinstva (Austrija,
panjolska, Francuska, Jugoslavija, neke skandinavske zemlje). Ta politika pridonijela je i irem
pristupanju inteligencije komun. pokretu u nizu zemalja. Krupan izraz suradnje komunistikih,
socijalistikih i socijaldemokratskih partija bila je pomo republikanskoj panjolskoj, koju su
branili dobrovoljci iz 53 zemlje, svrstani u nekoliko internacionalnih brigada. Uoava jui potrebu
samostalnosti komun. partija u situaciji nastaloj poslije VII kongresa, KI je odluila da smanji svoj
aparat i svede na minimum mijeanje u politiku pojedinih komun. partija. Meutim, tri godine
poslije VII kongresa, dolo je, ponovo, do direktnog mijeanja u ivot pojedinih komun. partija:

48

1938. KI je raspustila KP Poljske, jer je navodno u njoj bilo pijuna, i komun. partije Zapadne
Ukrajine i Zapadne Bjelorusije; prijetila je rasputanjem i KPJ. U eri velike staljinske istke, kada
su likvidirani mnogi istaknuti rukovodioci SKP(b), nestalo je i mnogo lanova drugih komun.
partija, osobito lanova KP Poljske. Likvidiran je velik dio vodeih kadrova KPJ, komun. partija
Bjelorusije i Ukrajine i nekih drugih partija, kao i vodstva nekih meunar. organizacija koja su se
tada nalazila u SSSR. Teak udarac narodnofrontovskoj politici i steenom ugledu komunista
zadan je potpisivanjem sporazuma o nenapadanju izmeu sovj. i njem. vlade 1939, ime je
poelo i peto - posljednje razdoblje u postojanju Kominterne. KI i komun. partije poduprle su taj
sporazum, a druge su ga struje u radnikom pokretu vie ili manje osudile. Rascjep u radnikom
pokretu poprimio je iroke razmjere. Ponovo su izbile sve dotad nagomilane slabosti u ivotu KI i
pojedinih njenih sekcija. Pokazalo se da ona gubi svojstvo meunar. proleterske organizacije, da
je veoma podreena politici Staljina, da je postala izvrilac vanjskopolit. kombinacija sovj. vlade.
U to vrijeme KI mijenja politiku: od dotadanje antifa. organizacije, od dosljedne borbe protiv
faizma, dolazi do toga da, na primjer, u njenom
organu Ko,uMyxucmu~ecxuu
I~IKmepHauuoxa~, i u njenim direktivama gotovo iezava rije faizam, i rat se proglaava
imperijalistikim ratom za novu podjelu svijeta. Naelno ustaje protiv rata, ali radniku klasu
usmjerava na ue, klasne zadatke, na borbu za socijalno-ekon. revandikacije. Tu politiku
prihvatile su i, uglavnom, provodile sve komun. partije, osim KPJ i KP Kine. Kada je, meutim,
Njemaka napala SSSR u junu 1941, vodstvo KI je pozvalo sve komun. partije da se odazovu
svom internacionalnom dugu, da ustanu u obranu SSSR, da prue odluan otpor faizmu. Ovim
je u politici KI ponovo dolo do zaokreta: ranije od dosljednog antifaizma na pasivizaciju, a sada
od pasivizacije na odluan otpor fa. agresorima. KI je dala direktivu da se ide na najire
nacionalno okupljanje, sve do prikljuivanja pojedinim buroaskim vladama i grupacijama
buroazije, koje su spremne da se u okviru antihitlerovske koalicije bore protiv fa. agresora.
Ono to povezuje obje ove faze u jedan period, jeste njena uloga u tom razdoblju. Poevi od
pakta izmeu Sovjetskoga Saveza i Njemake, o emu je veina komun. partija saznala tek
nakon potpisivanja sporazuma, pa do njena rasputanja, to je razdoblje ozbiljne degradacije
Kominterne kao meunar. organizacije proletarijata. Ona je tada, u osnovi, pretvorena u odgovarajui instrument vanjskopolit. akcija sovj. vlade. To je ona odluujua oznaka koja govori da je
Kominterna ve u ovom periodu poela silaziti s pov. pozornice da bi, nekoliko godina kasnije,
odlukom o njenu rasputanju, 15. V 1943. i definitivno prestala postojati. Odluku o rasputanju
Kominterne donio je Prezidij njenog Izvrnog komiteta. Drugi svj. rat, sa svim drutveno-ekon.,
politikim, meunacionalnim i meudravnim posljedicama i sloenim odnosima, pokazao je
koliko je nemogue i tetno usmjeravanje komun. pokreta iz jednog centra. U odluci o
rasputanju Kominterne kae se, izmeu ostalog: Tok dogaaja u proteklih etvrt vijeka i
iskustvo koje je akumulirala Komunistika
internacionala uvjerljivo su pokazali da je
organizacijski oblik udruivanja radnika, koji je odgovarao potrebama poetnog razdoblja
preporoda radnikog pokreta, sve vie postajao prevlaivan i da je, usporedo s porastom toga
pokreta i komplicira njem njegovih zadataka u pojedinim zemljama, ak postao smetnja i
konica daljeg uvrenja nacionalnih radnikih partija.
Komunistika internacionala pojavila se u uvjetima snanog revoluc. poleta, nastalog poslije
pobjede Oktobarske socijalistike revolucije. U tim je uvjetima pov. zadatak bio - ubrzati proces
formiranja revoluc. partija, koje e moi odgovoriti novonastalim uvjetima. Osim toga, jedan od
prvorazrednih zadataka KI bila je obrana SSSR. Ona je bila zamiljena kao demokr. organizacija
ije e sve lanice biti ravnopravne. Meutim, kasnije je u njoj prevladala praksa centralistikog i
nedemokr. voenja. Uz pomo SSSR, Kominterna je pruila veliku pomo komun. partijama u
kolovanju kadrova, kao i materijalnu i drugu pomo i znatno je pridonijela irenju komun. ideja u
svijetu. U toku svoga djelovanja KI je esto pridonosila tonoj i pravodobnoj procjeni meunar.
situacije, angairanju internacionalnih revoluc. snaga, pruanju pomoi partijama i pokretima. U
vrijeme njena stvaranja bilo je oko 400 000 lanova kompartija, a 1939. god. 3 900 000. Da bi se
uloga KI mogla cjelovitije shvatiti, nuno je uoiti i njene negativne strane. Postojanje jednog
vodeeg sredita u SSSR i proglaavanje SSSR za vodeu snagu meunar. komunistikog
pokreta moralo se tetno odraziti na politiku komun. partija. Praksa da se Izvrni komitet KI, u
kome je dominantnu ulogu imalo vodstvo SKP(b), previe uplie u politiku drugih komun. partija,
da utvruje, kontrolira, pa i mijenja njihove programe, da smjenjuje vodstva, na nosila je veliku
tetu komun. pokretu. Posebno su bile tetne odluke vodstva KI o rasputanju pojedinih komun.

49

partija. Posljednjih godina svoga postojanja Kominterna se, u stvari, pretvorila u instrument
vanjskopolit. aktivnosti SSSR.
Revolucionarni pokret Jugoslavije i Kominterna. Revoluc. pokret u Jugoslaviji meu
prvima se izjasnio za stvaranje Komunistike internacionale. Ve svojom antiratnom aktivnou
1913, Srpska socijaldemokratska partija suglasila se sa rus. boljevicima i time se suprotstavila
politici vodstva II internacionale. Na osnivakom kongresu
KI, predstavnik Srpske socijaldemokratske partije bio je Ilija Milki. KPJ je imala svoje predstavnike na svim kongresima i u
svim vodeim organima KI, sve do njena rasputanja. Problemi KPJ, posebno nacionalno
pitanje, razmatrani su u komisijama, na plenumima i na kongresima KI, bilo posebno ili u okviru
analiza situacije na Balkanu i stanja Balkanske komunistike federacije. KPJ, kao i druge partije
(sekcije), nije bila poteena od tetnih utjecaja KI. Golemi udarci naneseni su KPJ likvida cijom
velikog broja njenih lanova u SSSR i pokuajima da se raspusti (1937. i 1939). Smanjenju
zategnutosti izmeu KI i KPJ pridonijeli su boravak generalnog sekretara KPJ Josipa Broza-Tita
u Kominterni (u jesen 1938. i pol. 1939) i izvjetaji Jana verme, istaknutog ehosl. komunista i
kandidata za lana IK KI o uspjenoj djelatnosti i snazi KPJ. KPJ je smatrala da je njen osnovni
revoluc. zadatak i internacionalna dunost da se dosljedno bori za socijalist. revoluciju u svojoj
zemlji i za potpuno nacionalno i soc. osloboenje. Time je ona, znatno prije rasputanja
Kominterne, trasirala osnove svoje polit. samostalnosti i samostalnog puta u socijalizam, prema
specifinim uvjetima Jugoslavije.
Komunistika omladinska internacionala (akr. KOI), osnovana je u novembru 1919. na
inicijativu Kominterne i djelovala je pod njenim idejnim, polit. i organizacijskim vodstvom. KOI je
imala est kongresa. U vrijeme odravanja VI kongresa (1935) imala je 56 sekcija, sa 3 773 000
lanova (od kojih je na Komsomol otpalo 3 500 000). Djelatnost KOI bila je veoma vana za
razvitak revoluc. omladinskog pokreta u svijetu izmeu I i II svj. rata. Rad izmeu kongresa vodio
je Izvrni komitet KOI. KOI je rasputena 1943, zajedno s Kominternom.
OSNIVANJE PARTIJE I NJEN RAZVOJ
Poeci radnikog pokreta i stvaranje SRPJ (k). Moderni radniki pokret u jugosl. zemljama
javlja se, u usporedbi s razvijenijim zemljama evr. zapada, znatno kasnije i pod jakim je idejnim i
polit. utjecajem socijalist. pokreta tih
zemalja. Prvi snaniji poticaji stvaranju radnikih
organizacija i pojavi prvih propagatora socijalizma u jugosl. zemljama doli su poslije osnivanja
Prve internacionale i poslije Pariske komune. Prvi propagator socijalist. ideja u jugosl. zemljama,
Svetozar Markovi, pokree u Beogradu prvi socijalist. list Radenik, u kojem prati zbivanja
vezana za Parisku komunu i izlae svoje koncepcije borbe za socijalizam u Srbiji i na Balkanu.
Njegov primjer slijede Vasa Pelagi, Dimitrije Ceni, Andra Bankovi i dr. Tada ili neto kasnije
javljaju se prvi propagatori socijalizma i u drugim jugosl. zemljama - Dragutin Kale, France
eleznikar, Vitomir Kora, Vasil Glavinov i dr. Nastaju i prva radnika i socijalist. glasila (Radniki
prijatelj, Delavski list, Revolucija i dr.).
Intenzivniji proces osnivanja sindikalnih i polit. organizacija radnike klase u Hrvatskoj,
Sloveniji i Vojvodini uslijedio je poslije stvaranja socijaldemokr. partija Ugarske i Austrije i
osnivanja Druge internacionale (1889). Prve radnike organizacije u Vojvodini i Sloveniji, nastale
u to vrijeme, u sastavu su ug. ili austr. socijaldemokratske partije. U posljednjem desetljeu XIX i
prvom XX st. osnovane su socijaldemokr. partije Hrvatske i Slavonije (1894), Slovenije (1896);
Dalmacije (1903), Srbije (1903) i Bosne i Hercegovine (1909). Partijske organizacije u Vojvodini
ostale su do I svj. rata u sastavu ug. socijaldemokratske partije: U Makedoniji su postojale
pojedine socijalist. organizacije.
Ove su organizacije, premda su djelovale u razliitim dr. okvirima i u razliitim prilikama,
svojom pojavom i aktivnou oznaile novu etapu u povijesti svojih naroda. S njima se na
pozornici drutvenih zbivanja pojavila radnika klasa kao organizirana drutveno-polit. snaga. Na
njihovu inicijativu u krilu radnikog pokreta pojavile su se nove organizacije - sindikati, radnike
komore, ustanove soc. osiguranja i radniko-prosvjetna drutva. U njihovim glasilima i raznim
publikacijama objanjavana su drutvena kretanja sa stanovita interesa radnike klase i
propagirana nova, marksistika teorija o drutvu. Vodei borbu za poboljanje poloaja radnike
klase, socijaldemokr. partije borile su se istodobno za demokr. prava i slobode kao i za
sudjelovanje najirih nar. slojeva u polit. ivotu. S druge strane, za sve socijaldemokr. partije u

50

jugosl. zemljama bilo je manje ili vie karakteristino da nisu imale ire polit. koncepcije borbe za
socijalizam. Ogranieni opim stavovima Druge internacionale, njihovi polit. programi u
godinama kad se produbljivala opa kriza uoi I svj. rata, svodili su aktivnost radnikih pokreta u
uske okvire; nisu sagledavali sve one ope drutvene probleme za ije su rjeavanje bili
zainteresirani najiri slojevi naroda - nacionalno pitanje i pitanje nacionalnog osloboenja,
poloaj milijunskog radnog seljatva, odnos prema imperijalistikom ratu i dr.
Na poetku I svj. rata socijaldemokr. partije u jugosl. zemljama bile su zabranjene ili je, zbog
ratnih prilika, njihov rad bio obustavljen. U zavrnim etapama rata, pod utjecajem tekih soc.
prilika i perspektive poraza Centralnih sila, one se postepeno organizacijski obnavljaju i poinju
djelovati. Od 1917, a pogotovo u 1918, jugosl. zemlje, osobito one pod Austro-Ugarskom,
zahvatili su spontani pokreti voj., radnikih i seljakih masa. Pod utjecajem tih revoluc. gibanja i
Oktobarske revolucije, obnavljanje aktivnosti socijaldemokr. partija bilo je proeto estokim polit. i
idejnim sukobima. U rukovodstvima tek obnovljenih socijaldemokr. partija Srbije, Bosne i
Hercegovine, i Dalmacije prevladale su pristae klasne borbe. Oni su isticali solidarnost s
Oktobarskom revolucijom i prihvaali Lenjinovu inicijativu za
stvaranje nove, komun.
internacionale. U rukovodstvima socijaldemokr. partija Hrvatske i Slovenije glavnu su rije u
poetku imali reformisti i pristae klasne suradnje s buroazijom.
U vrijeme stvaranja Kraljevine SHS, u decembru 1918, rukovodstva socijaldemokr. partija
Srbije i Bosne i Hercegovine dala su inicijativu za ujedinjenje radnikih organizacija u novoj
dravi. Pripreme za ujedinjenje tekle su u znaku idejnih i polit. sukoba izmeu pristaa klasne
borbe i pobornika klasne suradnje (preko sudjelovanja u diobi ministarskih poloaja u
buroaskim vladama), tzv. ministerijalista. Osobito otra borba voena je poetkom 1919. u
Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske i Slavonije, a okonana je izjanjavanjem veine partijskih i
sindikalnih organizacija za ujedinjenje na klasnoj osnovi. U isto su vrijeme i Socijaldemokratska
partija Dalmacije i socijalist. organizacije Vojvodine, Crne Gore i Makedonije prihvatile inicijativu
za ujedinjenje. Ministerijalisti su i dalje zadrali vodee pozicije jedino u Socijaldemokratskoj
partiji Slovenije.
Kongres ujedinjenja socijaldemokr. partija i organizacija, odran u Beogradu od 20. do 23.
aprila 1919, donio je odluku o stvaranju Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista) SRPJ (k) - izjasnio se za revoluciju i diktaturu proletarijata i za pristupanje Komunistikoj
internacionali. Usvojen je Statut partije, slian statutima ranijih socijaldemokr. partija. Izabrano je
rukovodstvo partije, a za predsjednika, odn. sekretara izrabrani su Sima Markovi i Filip Filipovi.
Tada je uz sudjelovanje istih delegata odran i Kongres sindikalnog ujedinjenja, koji se izjasnio
za jedinstvo sindikalnog pokreta i izabrao Centralno radniko sindikalno vijee Jugoslavije
(CRSVJ). Odrana je i Konferencija ena socijalistkinja (komunistkinja) koja je prihvatila program
SRPJ (k). U Zagrebu je 10. X 1919. osnovan Savez komunistike omladine Jugoslavije (SKOJ)
koji je takoer usvojio program SRPJ (k).
Godina 1919. protekla je u znaku uspona revoluc. pokreta. Naglo je jaao utjecaj SRPJ (k) i
ona je brzo izrasla u znaajan polit. faktor u zemlji. Na opinskim izborima u martu i augustu
1920. partija je osvojila opine u mnogim gradovima (Beograd, Zagreb, Osijek, Skoplje, Ni i dr.),
a na izborima za Ustavotvornu skuptinu, u novembru 1920, dobila je 59 mandata i zauzela
tree mjesto po broju poslanika u Skuptini. U ljeto 1920. SRPJ(k) je imala preko 65 000
lanova, a ujedinjeni sindikati oko 210 000. Tada je izdavala svoj centralni organ Radnike
novine i brojne pokrajinske i lokalne listove. U aprilu 1920. pristae klasne borbe odnijeli su
pobjedu. nad ministerijalistikim rukovodstvom i u socijaldemokr. partiji Slovenije; donijeli su
odluku da se i ona ukljui u SRPJ(k). U aprilu 1920. odran je trajk oko 50 000 eljezniara,
jedna od najkrupnijih radnikih akcija toga vremena. trajk je protekao u znaku pojaane
odlunosti reima da obrauna s revoluc. pokretom (prve zabrane proslave 1. maja, pojaana
cenzura, hapenja rukovodilaca SRPJ(k), suspendiranje komun. odbornika u opinama i
rasputanje komun. opinskih uprava, proglaenje militarizacije eljezniara, oruani napadi na
trajkae itd.).
U vrijeme poleta revoluc. pokreta sve su vidnije izbijale razlike u SRPJ(k) izmeu revoluc. i
reformistike struje. Reformisti-centrumai istupali su sve otvorenije protiv komun. orijentacije
partije. Pripreme za drugi kongres i sam rad kongresa (Vukovar, 20-25. VI 1920) protekli su u
otvorenom sukobu dviju struja oko kljunih pitanja na koja je trebalo dati odgovor u prvom
programu partije. Kongres se velikom veinom izjasnio za prijedlog komun. programa i odluio

51

da se promijeni naziv SRPJ(k) u Komunistika partija Jugoslavije (KPJ). Usvojeni su i akcioni

program i statut partije. Za sekretare KPJ izabrani su Sima Markovi i Filip Filipovi. Bila je to
odluujua pobjeda revoluc. orijentacije u jugosl. radnikom pokretu. Ubrzo poslije kongresa
reformisti-centrumai napustili su KPJ i, u decembru 1921. osnovali Socijalistiku partiju
Jugoslavije.
Smirivanje revoluc. gibanja u Evropi, podrka imperijalistikih sila Antante vlastodrcima u
Kraljevini SHS i njezina djelomina unutranja stabilizacija omoguili su reimu odlunije
nastupanje protiv revoluc. radnikog pokreta u zemlji. U decembru 1920. vlada je, optuujui KPJ
da priprema prevrat, iskoristila sukobe sa andarmerijom i vojskom u trajkovima rudara Bosne i
Hercegovine i Slovenije, te je tzv. Obznanom zabranila komun. aktivnost. Uslijedila su zatvaranja
organizacija KPJ i masovna hapenja. Rukovodstvo KPJ orijentiralo se na proteste kod vlade i u
Skuptini, istiui protuzakoniti karakter Obznane, a komun. poslanici angairali su se u debati o
prvom ustavu. im je ustav bio izglasan, Skuptina je (2. augusta 1921) donijela Zakon o zatiti
drave, kojim je komun. aktivnost kvalificirana kao zloinaka. U obrazloenju tog zakona KPJ je
optuena kao krivac za neuspjeli atentat na regenta Aleksandra i atentat na ministra M.
Drakovia (u junu-julu 1921), to su ga izvrili komun. omladinci ogoreni terorom reima i
pojavama oportunizma u vodstvu KPJ. Veina rukovodeih komunista, ukljuujui i komun.
poslanike, bila je uhapena, a KPJ organizacijski razjedinjena.
Time je bio zavren period u kojem je KPJ djelovala kao legalna partija. Nastala u drutvenopolitiki nerazvijenoj sredini i optereena idejnim nasljeem reformizma, ona u tom kratkom
razdoblju nije izgradila jasnu sliku o karakteru i putevima revolucije u Jugoslaviji. Nije sagledala
sve stvarne proturjenosti u novoj dravi, a neke od njih nije ni nasluivala. Nije pokazala interes
za nacionalno pitanje, jedno od najaktualnijih u novoj dravi, a nije razumjela ni bit seljakih
pokreta u zemlji. Njezino je rukovodstvo perspektivu skore pobjede revolucije u Jugoslaviji
prvenstveno zasnivalo na konceptu evr. i svjetske revolucije koji je tada prevladavao u meunar.
komunistikom pokretu, meu svim lanicama Komunistike internacionale.
Pod reimom lanog parlamentarizma (1921-1928). Drutveno-polit. prilike u Kraljevini SHS
utjecale su na produbljivanje klasnih suprotnosti i stvarale povoljne mogunosti za irenje revoluc.
radnikog pokreta. Polit. ivot, iz kojeg je radniki pokret bio zakonom iskljuen, bio je obiljeen
sve otrijim suprotnostima i borbama izmeu vladajue srp. buroazije i buroazija potlaenih
naroda, a to je uzrokovalo sve dublje polit. krize.
Takvi uvjeti nuno su nametali stvaranje ilegalne revoluc, partije koja e odgovarajuim
programom radikalnih drutvenih preobraaja izrasti u avangardu radnike klase i svih drugih
ugnjetenih drutvenih slojeva. Ovaj period obiljeen je borbom izmeu idejno i politiki jo
nezrelih revoluc. snaga i onih koje su bile optereene reformistikim, socijaldemokr. i
anarhosindikalistikim idejnim nasljeem. U sukobu tih snaga u vrhovima KPJ ubrzo su nastale
lijeva i desna frakcija. Dok su na Prvoj zemaljskoj konferenciji KPJ (Be, 3-17. VII 1922)
prevladali stavovi desne frakcije, na Drugoj zemaljskoj konferenciji (Be, 9-12. V 1923) usvojeni
su stavovi lijeve frakcije o stvaranju ilegalne kadrovske partije na principu demokr. centralizma,
osvajanju pozicija u sindikalnim i drugim legalnim organizacijama i otvaranju diskusije u KPJ o
nacionalnom pitanju u Kraljevini SHS. To je pospjeilo proces stvaranja ilegalnih organizacija
KPJ i osnivanje legalnih organizacija: Nezavisnih sindikata, Nezavisne radnike partije
Jugoslavije (NRPJ) i Saveza radnike omladine Jugoslavije (SROJ), preko kojih je KPJ poela
razvijati polit. aktivnost. - Daljnji stupanj u ideolokom sazrijevanju KPJ bile su odluke njene
Tree zemaljske konferencije (Beograd, u januaru 1924). Konferencija je odbacila shvaanja
Sime Markovia o nacionalnom pitanju i orijentirala se na borbu za ravnopravnost jugosl. naroda.
U to je vrijeme KPJ imala 1000 lanova. Kao odgovor na pojaanu aktivnost KPJ uslijedili su u
1924. protiv nje novi udarci reima: zabranjen je rad NRPJ i SROJ. Time su ionako teki uvjeti za
djelatnost KPJ bili pogorani. I u samoj partiji nastupio je zastoj u ideolokom i polit. razvitku.
Posebno su negativne posljedice imali stavovi koje je zauzela Kominterna na svom V kongresu
(Moskva, 1924) o jugosl. nacionalnom pitanju. Princip samoodreenja bio je izraen u zahtjevu
za razbijanje Jugoslavije i za stvaranje federacije radniko-seljakih republika na Balkanu, ime
se iskljuivala mogunost rjeenja nacionalnog pitanja u okviru Jugoslavije. Prihvativi stav
Kominterne, KPJ se nala izvan tekuih polit. zbivanja u zemlji koja su nosila peat borbe
izmeu vladajue srp. buroazije i buroazija potlaenih naroda. Upravo je u godini 1924. sukob
izmeu vladajue Radikalne stranke i Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS) izazvao
duboku polit. krizu, koju je reim pokuao rijeiti zabranom HRSS. - Borbe u vrhovima KPJ

52

poprimile su grupaki karakter. Ni pokuaj Kominterne da se stanje sredi pomirenjem frakcija i

izborom Sime Markovia za sekretara KPJ na njenom III kongresu (Be, 17-22. V 1926) nije
donio pozitivne rezultate. Tako je KPJ u doba porasta krize buroaskog sistema u Jugoslaviji
ostala nekonsolidirana i bez odgovarajue polit. platforme. Velika agrarna kriza koja je izbila u
zemlji 1926, kao uvod u opu privrednu krizu, izazvala je porast antireimskog raspoloenja u
narodu i jaanje opozicijske Seljako-demokratske koalicije (SDK, osn. u novembru 1927).
Upravo u to vrijeme frakcijske borbe u vrhovima dovele su KPJ na rub rascjepa i onesposobile je
za organiziranu polit. akciju. Nastojanja voa frakcija da osiguraju utjecaj u partijskom lanstvu
naila su tada na odluan otpor. Taj otpor narastao je u nekoliko posljednjih godina, a njegovi
nosioci bili su kadrovi izrasli u neposrednoj borbi radnike klase. On je najsnanije doao do
izraaja na osmoj konferenciji zagrebake organizacije KPJ (krajem februara 1928). Na elu
otpora bio je organizacijski sekretar Mjesnog komiteta KPJ Josip Broz. On je na konferenciji
optuio obje frakcije, istiui da je obraun s njima prvi uvjet za konsolidaciju KPJ. Konferencija
je osudila frakcije, a Broza izabrala za sekretara zagrebake organizacije. Stavovi zauzeti na
ovoj konferenciji uli su u otvoreno pismo kojim se Kominterna u proljee 1928. obratila lanstvu
KPJ i koji su zatim postali osnovom za pripremu IV kongresa KPJ. Radi provoenja stavova
otvorenog pisma Kominterne i priprema kongresa KPJ Kominterna je imenovala privremeno
rukovodstvo KPJ s Filipom Filipoviem na elu. Ova aktivnost u KPJ razvijala se u vrijeme sve
dublje krize reima lanog parlamentarizma i sve otrijih polit. borbi, osobito poslije atentata na
Stjepana Radia i druge prvake HSS u Narodnoj skuptini (u junu 1928). U tim dogaajima reim
pojaava progone komunista. Meu uhapenim bio je i Josip Broz, organizator borbenih akcija
zagrebakog proletarijata, koji je tada osuen na 5 godina robije. Na IV kongresu KPJ (Dresden,
5-16. XI 1928) osuene su frakcije, a u CK KPJ izabrani ljudi koji nisu bili angairani u frakcijskim
borbama. Meutim, kongres u Dresdenu nije unio znatnije promjene u program i metode rada
partije, koji su i dalje ostali preuski i optereeni sektatvom. Tome je pridonio i program usvojen
na VI kongresu Kominterne (Moskva, august-septembar 1928), u kojem se, na temelju ocjene da
u Evropi raste revoluc. kriza, tvrdilo da se blii vrijeme revoluc. sukoba. Polazei od toga,
kongres KPJ je naglasio stav da u Jugoslaviji predstoji buroasko-demokr. revolucija koja e brzo
prerasti u proletersku. Usvojen je takoer stav Kominterne o socijaldemokraciji kao blizancu
faizma, a lanstvu KPJ zabranjeno je ulaziti u reformistike sindikate i djelovati unutar
buroaskih opozicijskih partija. Najzad, u vezi s pojaanom opasnou od imperijalistike
intervencije protiv SSSR, ponovo je potenciran stav o razbijanju Jugoslavije kao umjetne
versajske tvorevine i dijela sanitarnog kordona i o stvaranju nezavisnih nacionalnih drava.
KPJ je tada imala 2034 lana.
Pod estojanuarskom diktaturom (1929-1934). Na dr. udar kralja Aleksandra i proglaenje
diktature 6. I 1929. CK KPJ je odgovorio pozivom na ustanak, ocjenjujui da je revoluc. situacija
ve nastupila. Time je KPJ, malobrojna i nekonsolidirana, bez vre veze s radnikom klasom i
bez oslonca u drugim drutvenim slojevima, u vrijeme kada su se buroaske opozicijske snage
povukle i mirno prihvatile diktaturu, bila izloena krvavom teroru reima. Brojni rukovodioci su
ubijeni, meu njima organizacijski sekretar CK uro akovi i vie lanova CK i rukovodilaca
CK SKOJ. Stotine komunista je uhapeno, prolo kroz policijsku torturu i osueno na
viegodinju robiju. KPJ je bila organizacijski razbijena, a njen krnji CK, u aprilu 1930, preao je
u Be, ostavi bez veza s preostalim organizacijama u zemlji. - Usprkos teroru, objektivni uvjeti u
godinama diktature bili su povoljni za jaanje revoluc. pokreta. Uvoenjem diktature sistem
centralizma i velikosrp. hegemonije nije bio konsolidiran. Novi reim nije naao ire polit.
oslonce, a velika privredna kriza brzo je potaknula neraspoloenje nar. slojeva i poticala njihovu
spremnost za borbu. Zato je i odluan otpor KPJ diktaturi znatno pridonio podizanju njenog
ugleda i utjecaja u narodu. S druge strane, poueni teko plaenim iskustvom, komunisti su se u
praksi odrekli avanturistike parole ustanka i postepeno se sve uspjenije koristili onim oblicima
borbe koje su narodne mase prihvaale. Pored porasta neraspoloenja u radnikim i seljakim
masama, u ovo vrijeme revoluc. ideje izrazitije zahvaaju inteligenciju i pogotovo studente i
srednjokolsku omladinu, u kojima KPJ i SKOJ nalaze pouzdanu i sve masovniju osnovu. To je
ve jasno dolo do izraaja u studentskim nemirima 1931. Revoluc. pokretu u vrijeme diktature
prilaze i brojni knjievnici, publicisti, umjetnici, koji su pokrenuli vie listova i asopisa
marksistike orijentacije. - God. 1932. obnovljeno je vie pokrajinskih organizacija i rukovodstava
KPJ (Slovenija, Bosna i Hercegovina, Vojvodina, Crna Gora). Taj proces je ubrzan 1933. i 1934,
kada su osobito dole do izraaja posljedice ekon. krize i polit. sistema diktature. Na razvitak i

53

aktivnost KPJ u ovom razdoblju negativno je utjecala injenica da je njen CK bio u inozemstvu,
bez vrih veza s organizacijama i bez punijeg uvida u polit. kretanja u zemlji, optereen starim,
sektakim koncepcijama. On je djelovao vie kao inovniki aparat u mehanizmu Kominterne
nego kao polit. rukovodstvo jednog posebnog revoluc. pokreta. Nekim pozitivnim promjenama u
polit. stavovima u 1933. i 1934, djelovanjem pojedinih lanova CK u zemlji (Blagoja Parovia, a
kasnije i Josipa Broza) i veim utjecajem na rad organizacija u zemlji donekle su ublaene
negativne strane koje su se pokazale u radu rukovodstva. - etvrta zemaljska konferencija KPJ
(Ljubljana, 24-25. XII 1934) pokazala je da je partija organizacijski obnovljena; ova je
konferencija izrazila pozitivne tendencije u prodiranju KPJ u polit. ivot zemlje. Od posebnog
znaenja za dalju aktivnost partije bili su njeni stavovi o nacionalnom pitanju i odluke da se u
sastavu KPJ formiraju nacionalne komun. partije Hrvatske i Slovenije, a kasnije i Makedonije, te
da se pristupi stvaranju antifa. fronta. Za sekretara CK KPJ izabran je Milan Gorki (pravim
imenom Josip iinski), koji je ovu funkciju obavljao po odluci Kominterne od sredine 1932.
U periodu poleta revolucionarnog pokreta (1935-1937). U vrijeme raspadanja reima diktature
KPJ je uglavnom prevladala posljedice tekih udaraca iz prethodnog razdoblja te se mogla ire
ukljuiti u polit. borbe koje su oivjele 1935. poslije raspisivanja parlamentarnih izbora. Takoer je
pokuala stvoriti legalnu Jedinstvenu radniku partiju. Poticaj polit. aktivnosti KPJ dali su stavovi
tzv. splitskog plenuma CK KPJ (u julu 1935), a osobito antifa. platforma VII kongresa
Kominterne (juli-august 1935). Tada je CK prvi put poslije 1925. istaknuo mogunost rjeenja
nacionalnog pitanja u okviru Jugoslavije, to je postalo osnovom za razradu njene nacionalne
politike u slijedeim godinama. Koncepcija antifa. narodnog fronta otvorila je razdoblje breg
prodiranja KPJ u polit. ivot zemlje. KPJ je organizator trajkova i tarifnih pokreta koji su u 1935. i
1936. poprimili iroke razmjere. Osvojila je rukovodee poloaje u mnogim organizacijama
reformistikog URSSJ. KPJ je u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore i kasnijim polit.
zbivanjima organizirala mnoge polit. zborove, demonstracije i druge akcije u kojima je dolazilo i
do krvavih sukoba s policijom. Ojaao je SKOJ i njegov utjecaj meu omladinom. KPJ je
postigla znatnije rezultate u okupljanju ena u borbi za njihovu emancipaciju. Veliko znaenje u
razvitku KPJ imala je aktivnost mnogih komunista po robijanicama. Pored prouavanja
marksizma i prevoenja nekih osnovnih marksistikih djela, komunisti-robijai vodili su teku
viegodinju borbu za poboljanje uvjeta izdravanja kazni; ta je borba imala irokog odjeka u
zemlji i inozemstvu. Krajem 1935. KPJ je imala oko 3000 lanova. - Prodiranje KPJ u polit. ivot
zemlje jo je vidnije istaknulo raskorak izmeu partije i CK koji se nalazio u inozemstvu. U sve
dinaminijem razvitku, CK nije mogao efikasno utjecati na rad organizacija, tim prije to su u
njemu vladali sukobi i grupatvo. Nastojanjem nekih lanova CK, obrazovan je sredinom 1935.
Zemaljski biro CK kao operativni organ u zemlji, koji je pridonio vrem povezivanju i
usmjeravanju aktivnosti partije. - Da bi sprijeio irenje revoluc. pokreta, reim je pojaao
progone KPJ. Krajem 1935. uslijedila je policijska provala u kojoj je do marta 1936. uhapeno
950 lanova KPJ; meu kojima i najvei dio rukovodeeg aktiva. - Nov poticaj aktivnosti KPJ dale
su odluke i stavovi savjetovanja njenog rukovodeeg aktiva u Moskvi (u augustu 1936), izraeni
u irini platforme Narodnog fronta i borbe za demokratizaciju i preureenje drave na osnovama
nacionalne ravnopravnosti. Na zahtjev ovog savjetovanja uslijedila je odluka Kominterne o
prelasku rukovodstva KPJ u zemlju i o njegovu formiranju iz redova ljudi koji su izrasli u samom
pokretu. Tada je odlueno da Josip Broz, lan Politbiroa CK, ode na rad u zemlju sa zadatkom da
pripremi formiranje novog rukovodstva. Od decembra 1936, kada je s posebnim ovlastima doao
u zemlju, Josip Broz Tito vrio je odluujui utjecaj na razvoj i djelatnost KPJ, da bi u augustu
1937, poto je Kominterna opozvala M. Gorkia, i formalno preuzeo rukovoenje partijom.
God. 1937. KPJ je pojaala borbu protiv profa. kursa u unutranjoj i vanjskoj politici vlade M.
Stojadinovia; bila je organizator mnogih polit. akcija u kojima su sudjelovale iroke mase
graana. Raznovrsnu antifa. aktivnost razvila je KPJ u povodu graanskog rata u panjolskoj:
akcije solidarnosti s Republikom panjolskom, a protiv vladine politike nemijeanja, i
organiziranje odlaska dobrovoljaca u internacionalne brigade (oko 1750 Jugoslavena). Poslije
stvaranja Bloka narodnog sporazuma u oktobru 1937, a polazei od injenice da opozicijske
partije imaju jak utjecaj u narodu, KPJ je povela akciju da se blok proiri predstavnicima
radnike klase. Zato je pokuavala osnovati jednu legalnu stranku - Stranku radnog naroda
(SRN) s programom Narodnog fronta, ali su vodstva graanskih stranaka odbila suradnju s KPJ.
- U isto vrijeme je Tito pokrenuo rjeavanje aktualnih unutranjih pitanja KPJ. U 1937. odrani su
osnivaki kongresi KP Hrvatske i KP Slovenije, koji su istaknuli da je rjeenje nacionalnog pitanja

54

bitan dio borbe za revoluc. preobraaj jug. drutva. Postavljene su nove osnove organizacijske
izgradnje SKOJ kao
masovne omladinske organizacije i rukovodee snage naprednog
omladinskog pokreta. Rukovodstva KPJ ojaana su mladim kadrovima, a idejno-polit. odgoj
postavljen je na iru osnovu. Partijska tampa i publicistika obogaene su novim izdanjima
listova, broura i knjiga te prilagoena potrebama polit. borbe i konsolidacije partije. Tada, u
vrijeme konsolidacije KPJ i njenog sve uspjenijeg prodiranja u polit. ivot zemlje, uslijedila je
kriza njenog poloaja u Kominterni. U staljinskim istkama stradali su mnogi istaknuti aktivisti
KPJ, a u Kominterni se postavljalo pitanje njenog rasputanja. Usprkos neizvjesnom poloaju
KPJ u Kominterni, Tito je i dalje usmjeravao njenu aktivnost. U maju 1937. formirao je u zemlji
privremeno rukovodstvo, likvidirao arita frakcionatva meu komunistima u emigraciji i na
robiji, a po dolasku u Moskvu u jesen 1938. uspio je, uz podrku G. Dimitrova, u Kominterni
otkloniti nagomilane nesporazume i rezerve prema KPJ. Tada je dobio mandat za formiranje CK
KPJ u zemlji, ime je ranije u zemlji formirano rukovodstvo bilo i praktino potvreno.
U borbi za demokratizaciju i obranu nezavisnosti Jugoslavije (1938- 1941). Uoi i u vrijeme II
svj. rata KPJ je, iako ilegalna i progonjena, jo bre irila svoj polit. utjecaj, zahvaljujui
unutranjoj konsolidaciji i ve osvojenim polit. pozicijama. Pri tome je od izuzetnog znaenja bilo
stvaranje CK u zemlji. Time se KPJ u najveoj moguoj mjeri oslobodila negativnijeg utjecaja
Kominterne i jo se odlunije okrenula jugosl. stvarnosti i zadacima meunarodne antifa. borbe.
Razvila je iroku polit. aktivnost u povodu prikljuenja Austrije Njemakoj (Anschluss), a zatim u
povodu ehosl. krize i Mnchenskog sporazuma, te pribliavanja opasnosti fa. agresije na
Jugoslaviju. Pozivala je u borbu protiv profa. politike jugosl. vlade i neutralnog dranja
vodstva graanskih partija, zahtijevajui stvaranje vlade nar. obrane koja bi otvorila proces
demokratizacije i traila oslonac u Sovjetskom Savezu. U tim akcijama KPJ je ostvarila utjecaj u
gotovo svim polit., sindikalnim, kult., sport. i dr. organizacijama. Onemoguila je pokuaj
reformista da razbiju jedinstvo radnika u URSSJ i osigurala rukovodee pozicije u veini njegovih
organizacija i rukovodstava. Pod rukovodstvom SKOJ brzo je jaao i omladinski pokret.
Izbijanje II svj. rata i Sporazum Cvetkovi-Maek jo su vie potaknuli aktivnost KPJ. na ve
utvrdenoj platformi. Privredne tekoe, potencirane izbijanjem rata i vezivanjem privrede
Jugoslavije za privredu fa. sila, nagli pad ivotnog standarda i reakcionarne mjere vlade (sve do
osnivanja koncentracionih logora) stvorili su jo povoljniju klimu za jaanje revolucionarnodemokr. pokreta i afirmaciju KPJ. Da bi paralizirao akciju KPJ, reim je u decembru 1940.
zabranio URSSJ, koji je tada okupljao preko 150 000 radnika. Demonstracije i drugi oblici polit,
akcija, koje je organizirala KPJ, poprimaju u to vrijeme karakter otrih sukoba s reimom.
Izraz unutranje snage i polit. utjecaja KPJ bila je njena Peta zemaljska konferencija (Zagreb,
19-23. X 1940). Odrana je poslije nacionalnih, odnosno pokrajinskih i lokalnih konferencija
Partije i este zemaljske konferencije SKOJ. Konferencija je po razradi polit. linije znaila
neposrednu pripremu KPJ za predstojee sudbonosne dogaaje. Kao osnova te linije istaknuta
je borba protiv uvlaenja Jugoslavije u rat, te jaanje nezavisnosti oslanjanjem na SSSR i
rjeavanje najakutnijih unutranjih soc. i nacionalnih problema. Formiran je novi CK, a za
generalnog sekretara KPJ izabran je J. B. Tito. KPJ je tada imala 7000, a SKOJ 17 800 lanova.
- Krajem 1940. i poetkom 1941, u vrijeme neposrednog prodiranja Njemake i Italije u
Podunavlje i na Balkan, KPJ je upozoravala na ugroenost nezavisnosti Jugoslavije, zahtijevala
mjere sigurnosti, optuivala vladu zbog politike kolebanja i organizirala mnoge akcije u tom
pravcu. Na dan potpisivanja protokola o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu (25. mart 1941),
KPJ je zapoela demonstracije koje su se 26. i 27. marta slile u opi pokret naroda protiv
izdajnikog akta vlade. KPJ je izila iz ilegalnosti i predvodila mase demonstranata koje su
prihvatile njene parole o demokratizaciji, obrani i savezu sa SSSR. Prvih dana poslije pua od
27. marta, KPJ je vrila pritisak na vladu generala D. Simovia zahtijevajui demokr. promjene i
novu vanjsku politiku. Pokretom od 27. marta KPJ se afirmirala kao jedina organizirana polit.
snaga u borbi za obranu nezavisnosti Jugoslavije. - U danima kratkotrajnog aprilskog rata KPJ je
pozvala na obranu od agresije, radila na jaanju obrambenih snaga armije, traila naoruanje
radnika za borbu protiv pete kolone i za podrku armiji.
KPJ U NOR I REVOLUCIJI 1941-45.

55

Pripreme i pokretanje NOB-a (1941) u danima rasula jugoslavenske vojske. Polazei od

ocjena da su uzroci aprilskog sloma Kraljevine Jugoslavije u samoj njenoj strukturi, da jugosl.
buroazija ni po svojoj ulozi do rata ni po svojim stavovima pod okupacijom ne moe imati ulogu
pozitivnog faktora u odluivanju o sudbini jugosl. naroda, da fa. okupacija znai najcrnije
ropstvo i da su osnovni narodni slojevi antifaistiki raspoloeni, KPJ se ve orijentirala na
pripreme i organiziranje oruane borbe protiv okupatora, oslobodilake borbe sa socijalist.
perspektivom. U tom cilju je CK KPJ jo 10. aprila formirao svoj Vojni komitet kojemu je na elu
bio generalni sekretar Partije J. B. Tito, a 15. aprila uputio je proglas narodima Jugoslavije u
kojem je saopio da e KPJ, bez obzira na sudbinu Kraljevine Jugoslavije i njene vojske,
nastaviti borbu do konane pobjede, otvarajui im perspektivu ostvarenja njihovih nacionalnih
i soc. tenji. Prvih dana maja 1941. CK KPJ je sazvao savjetovanje rukovodeeg aktiva KPJ da
bi razradio generalnu liniju Partije i njene neposredne zadatke. Na savjetovanju je konstatirano:
da je aprilska katastrofa Kraljevine Jugoslavije rezultat duboke krize njenog drutveno- polit.
sistema; da su znatne snage domae buroazije prele u slubu okupatora, da su se graanske
partije raspale, a njihovi vrhovi zajedno s vladom u izbjeglitvu zauzeli stav iekivanja,
raunajui da e u osloncu na Veliku Britaniju poslije sloma osovinskih sila obnoviti stari
ugnjetaki drutveni poredak; da su okupacijske sile - Njemaka, Italija, Bugarska i Madarska poslije komadanja Jugoslavije zavele najcrniji oblik ropstva (nasilna denacionalizacija, najgrublji
oblici eksploatacije, masovni progoni); da u irokim slojevima naroda vlada raspoloenje protiv
okupatora i da u njima postoje snage spremne za otpor i borbu. Polazei od takvill ocjena na
savjetovanju je zakljueno da je radnika klasa na elu s KPJ jedina drutvena snaga sposobna
da provede narode Jugoslavije u borbu za nacionalno i soc. osloboenje, da je ta borba, s
obzirom na njene openar. ciljeve, stvar najirih nar. slojeva i svakog naroda posebno i da na toj
osnovi treba stvarati opi narodnooslobodilaki front. Ocijenjeno je takoer da su postojanje
SSSR i antifa. pokret u svijetu povoljni meunar. faktori za organiziranje narodnooslobodilake
borbe. U duhu ovako postavljene generalne linije, na savjetovanju su utvreni i neposredni
zadaci partije u provoenju polit. i voj. priprema za pokretanje oruane borbe protiv okupatora i
njegovih domaih suradnika.
Sve snage KPJ i SKOJ angairane su u provoenju postavljenih zadataka. Komunisti su
narodu objanjavali uzroke aprilskog poraza, ulogu kvislinga i ciljeve okupatorske politike,
ukazivali na oruanu borbu kao jedinu alternativu i razvijali duh otpora. Stvaranjem mree voj.
komiteta, koji su prikupljali oruje i pripremali ljudstvo za oruane odrede, postavljene su osnove
ire vojne organizacije za pokretanje oruane borbe. CK KPJ je organizirao vraanje u zemlju
Jugoslavena - boraca panj. republikanske armije, koji su kao iskusni ratnici ukljuivani u
pripreme. Takvom aktivnou komunisti su podizali borbeni duh naroda. Ugled i utjecaj KPJ brzo
je rastao. U toku tromjesenih priprema za oruanu borbu broj njenih lanova porastao je od
8000 na 12 000, a SKOJ na preko 40 000 lanova.
Procijenivi da su napadom Njemake na SSSR 22. VI 1941. nastali povoljni uvjeti za oruanu
borbu protiv okupatora, CK KPJ je na sjednici 4. jula u Beogradu donio odluku da se u cijeloj
zemlji ponu stvarati partizanski odredi i izvoditi oruane akcije, a 12. jula uputio je proglas
narodima Jugoslavije s pozivom na oruani ustanak. Tih je dana Tito razradio koncepciju
razvijanja ustanka primjenom partizanske organizacije i taktike. Time je teite aktivnosti KPJ
pomaknuto iz gradskih i industr, centara na teren, s ciljem mobilizacije seljatva koje je tada
inilo preko 76% ukupnog stanovnitva zemlje. Jezgro prvih partizanskih odreda koji su poeli s
oruanim akcijama u toku jula 1941. inili su komunisti, to je osiguralo da se oni od poetka
razvijaju kao oslobodilaka i revoluc. oruana sila. KPJ je dala inicijativu da se na osloboenim
teritorijima (koji se javljaju ve u ljeto 1941) stvaraju kao organi vlasti narodnooslobodilaki
odbori, kao i borbene antifa. organizacije koje su na platformi NOB aktivirale sve ire mase
naroda.
Polazei od promjena u svijetu poslije napada Njemake na SSSR i stvaranja osnova
antihitlerovske koalicije, KPJ je jo odlunije inzistirala na ostvarivanju suadnje, u oslobodilakoj
borbi, sa svim vodstvima i grupama iz graanskih polit. partija koje su stajale po strani, a prema
okupatoru izraavale rezerve. Meutim, inicijative KPJ u tom pravcu dale su neznatne rezultate.
Iza gotovo jednodunog stava svih tih snaga da nisu zreli uvjeti za oruanu borbu i da treba
ekati do odlunih pobjeda saveznikih sila krio se strah od ustanka u kojem su mase naroda
ispoljavale dalekosene soc. i nacionalne tenje. Stoga uspjesi ustanka nisu bili faktor

56

zbliavanja i suradnje ve produbljivanja naslijeenih klasnih antagonizama i sve otvorenijeg

aktiviranja graanskih polit. snaga, ukljuujui i vladu u izbjeglitvu, protiv ustanka. Taj proces je
najbre tekao na tlu Srbije u kojoj je u plimi ustanka ve u jesen 1941. vodstvo etnika s D.
Mihailoviem na elu krenulo u oruane napade na partizanske snage. Odmah zatim jugosl.
vlada u izbjeglitvu proglasila je etnike vojskom u otadbini (januar 1941). Mihailovi je primio
resor ministra rata u toj vladi, a neto kasnije i funkciju naelnika Vrhovne komande. Suglasnost
vlade Velike Britanije da se Mihailovi prizna i pomae kao jedini voa otpora u Jugoslaviji
znaila je krupnu podrku bivim jugosl. vladajuim vrhovima, dok je NOP za due vrijeme ostao
za svijet anonimnim. Iako u razliitim oblicima i s razliitim intenzitetom, i sve druge vodee
snage iz graanskog polit. tabora aktivirale su se protiv NOP: u Sloveniji, nasuprot Osvobodilnoj
fronti, vrhovi liberalne i klerikalne stranke, okupljeni u Slovenskoj zvezi, bili su inicijatori stvaranja
oruanih odreda tzv. Bele garde, koja je u suradnji s okupatorom pola protiv partizanskih snaga;
i krnje vodstvo HSS s V. Maekom na elu, zalaganjem za lojalnost prema NDH, sve se odlunije
suprotstavljalo naporima KPH da pokrene i razvije ustanak; slinu taktiku primjenjivalo je i krnje
vodstvo JMO, zalaui se sve otvorenije za autonomni status Bosne i Hercegovine u okviru
Treeg Reicha, itd. Nastojanja svih tih snaga da se njihova akcija protiv ustanka prikae kao
borba protiv komunistike revolucije i da se NOB svede na nivo graanskog rata ostala su bez
rezultata. Takva njihova aktivnost sve ih je vie svrstala u tabor kolaboracionista. U uvjetima
takvog grupiranja unutranjih drutveno-polit. snaga, samom logikom razvitka, NOB je, po svom
karakteru, stekla osnovna obiljeja socijalist. revolucije. Aktiviranjem protiv ustanka, u uvjetima
neusporedive brojne i, pogotovo; tehn. nadmoi okupacijskih i kvislinkih trupa, njihovih ofenziva i
drastinih represalija nad narodom, vodee buroaske snage znatno su pridonijele mjestiminom
razbijanju ve ostvarenog jedinstva ustanikih masa, lokalnim pojavama kriza i oseka ustanka i
usporavanju mobilizacije masa u NOB (osobito u poetnim etapama njenog razvitka).
U etapi prijelomnih pobjeda NOP (1942-1943). U takvim uvjetima CK KPJ je dalje razraivao
strategiju i taktiku Partije. Osnovni pravci njene akcije u 1942. bili su: izgradnja oruanih snaga
NOP stvaranjem krupnih formacija (brigada, zatim divizija i korpusa); razvijanje nar. vlasti i
proirivanje jedinstva naroda na platformi NOB; akcija protiv jugosl. vlade u izbjeglitvu i borba
za meunar. afirmaciju NOP. Provedene su i znaajne mjere radi daljeg prilagoavanja KPJ
uvjetima voenja NOB i osiguranja njene rukovodee uloge. U vrijeme snanog poleta NOP, koji
je (u ljeto 1942) poeo pohodom brigada na Bosansku krajinu, i koji je u jesen 1942. doveo do
stvaranja velikog osloboenog teritorija u Bosni i Hrvatskoj s centrom u Bihau i do formiranja
Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije, prihvaene su odluke koje su znaile neposredan kurs
prema revoluc. smjeni nosilaca vlasti. Pored stava CK KPJ da narodnooslobodilake odbore ne
treba vie tretirati kao privremene organe u slubi NOB ve kao trajne organe nove nar. vlasti i
osnovicu nove dr. organizacije koja se stvara u procesu NOB, prihvaena je i odluka da se ide
na stvaranje najviih zakonodavnih i izvrnih tijela. Prihvativi sugestiju Kominterne da se na
osnivakoj skuptini AVNOJ (Biha, 26-27. XI 1942) ne ide na formiranje vlade, svjestan da takav
korak ne bi naiao na odobravanje vlade SSSR, a jo manje vlada Velika Britanije i SAD, CK
KPJ je odbacio preporuku KI da se na skuptini AVNOJ uope ne pokree pitanje vlade. AVNOJ
je u svojim dokumentima javno osudio jugosl. vladu u izbjeglitvu zbog nacionalne izdaje i tenji
da s osloncem na saveznike sile obnovi stari ugnjetaki sistem. Stvaranjem AVNOJ na principu
nacionalnih delegacija i njegovom inicijativom za konstituiranje nacionalnih i pokrajinskih antifa.
vijea uinjen je krupan korak u ostvarivanju nacionalne politike KPJ. Time su ve bile jasno
izraene konture federativnog ureenja jugosl. dravne zajednice. U to vrijeme uslijedila je i
odluka CK KPJ o konstituiranju nacionalne partijske organizacije u Makedoniji. Na liniji
proirivanja jedinstva naroda, na inicijativu KPJ, odrani su u decembru 1942. osnivaki skupovi
Antifaistike fronte ena Jugoslavije i Ujedinjenog saveza antifaistike omladine Jugoslavije.
Pod utjecajem pobjeda NOVJ i sve veeg znaenja jugosl. ratita u svijet se probijala istina o
zbivanjima u Jugoslaviji i slabio meunar. poloaj vlade u izbjeglitvu.
Osnovni strateki pravac aktivnosti KPJ u 1943. bila je borba za definitivnu prekretnicu u korist
NOP. To je bilo osigurano krupnim pobjedama NOVJ, posebno u bitkama na Neretvi i Sutjesci i u
vrijeme kapitulacije Italije kada je osloboen vei dio zemlje i ostvarena neposredna suradnja sa
saveznikim snagama u Italiji. Polazei od ocjene da je izrastanjem NOP u dominantnu vojnu i
polit. snagu revolucija odnijela prijelomne pobjede, CK KPJ je dao inicijativu da se te pobjede
izraze i odgovarajuim dravnopravnim odlukama, to je provedeno na Drugom zasjedanju

57

AVNOJ (Jajce, 29. XI 1943). Odluke AVNOJ izraavale su i odlunost KPJ da ustraje u borbi za
priznavanje prava narodima Jugoslavije da sami odluuju o svojoj sudbini, za njenu punu
nezavisnost.
U razdoblju oslobodilakog rata i revolucije KPJ je vodila neprekidnu i simultanu bitku na vie
frontova: kao glavni i jedini organizator i predvodnik svih patriotskih snaga naroda i narodnosti
Jugoslavije u borbi protiv okupatorskih vojski i domaih kvislinga; kao polit. partija. koja je sve
svoje snage stavila u slubu izgradnje temelja nove drave i nove drutvene zajednice naroda i
narodnosti Jugoslavije; kao idejni i polit. tvorac i akter revoluc. nacrta za promjenu drutvenih
odnosa na tlu Jugoslavije; i, napokon, kao ona polit. predvodnika snaga koja je, upravo u
najteim uvjetima rata i revolucije, poela oblikovati novi lik zajednice jugosl. naroda i narodnosti
na meunar. planu. Istodobno, KPJ je u ovome razdoblju djelovala kao jedan od najagilnijih
dijelova meunar. komunistikog pokreta te je ve tada nizom svojih odluka i stratekih
orijentacija anticipirala ne samo svoj budui poloaj u tome pokretu, nego i mnoge aspekte u
njegovu razvoju koji e dobiti osobit zamah neposredno poslije pobjedonosnog zavretka rata i
dubokih soc., ekon, i polit. promjena koje su nastale u Evropi i u svijetu.
Tako je CK KPJ u maju 1943. dao suglasnost za prijedlog IK Kominterne da se ova
organizacija raspusti, prihvativi i njegovo obrazloenje da Kominterna kao centralizirani oblik
jedinstva meunar. komunistikog pokreta ne odgovara potrebama daljeg razvitka komun. partija
kao nacionalnih polit. snaga u svojim zemljama. U isto vrijeme KPJ je i dalje bila inicijator
razvijanja suradnje s komun. partijama i oslobodilakim pokretima u susjednim zemljama,
pruajui im pomo i podrku. Ta je suradnja bila osobito razvijena s KP i NOP Albanije, a zatim i
Grke i Italije. U Jugoslaviji su formirane prve partizanske jedinice Bugarske.
U zavrnoj etapi rata (1944 - maj 1945). Tri osnovna pravca aktivnosti SKJ bili su: mobilizacija
svih snaga za pobjedonosno okonanje rata, izgraivanje nove dr. organizacije na temelju
odluka AVNOJ i borba za meunar. priznanje nove Jugoslavije. Pri tome je veoma sloen, pa i
neizvjestan meunar. poloaj nove Jugoslavije bio faktor koji je bitno utjecao na strategiju i
taktiku KPJ u ovoj etapi razvitka. Politikom kompromisa izmeu jugosl. vlade u izbjeglitvu i
Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije (NKOJ), koju su sile antihitlerovske koalicije
prihvatile kao rezultat dogovora o podjeli odgovornosti za sudbinu balkanskih zemalja i koja je
konkretni sadraj dobila dogovorom W. Churchilla i J. V. Staljina o podjeli sfera utjecaja, vlade tih
sila teile su da zadre ulogu arbitra u sudbini naroda Jugoslavije. Iza inicijative brit. vlade za
postizanje kompromisa, a zatim i njene koncepcije o realizaciji sporazuma Tito-ubai (Vis, u
junu 1944) krila su se nastojanja da se na alternativi za komunistiku diktaturu ili za
demokraciju reorganiziraju i okupe snage ve poraene jugosl. buroazije u borbi protiv
revolucije. Suoen sa suglasnou sila antihitlerovske koalicije oko politike kompromisa i
pritiscima zap. sila, CK KPJ je zauzeo stav da NKOJ, odstupajui od odluke AVNOJ o
oduzimanju legitimnih prava jugosl. vladi u izbjeglitvu, prihvati sporazum s vladom dr I.
ubaia o formiranju zajednike vlade. Konano je, beogradskim sporazumom Tito-ubai (u
novembru 1944) i prihvaanjem preporuka konferencije u Jalti (u februaru 1945), CK KPJ zauzeo
stav da se u interesu ublaivanja tzv. jugoslavenskog problema i otklanjanja meunar.
komplikacija, ukljuujui i opasnost od vojne intervencije, radi na priznanju Jugoslavije u njenom
starom obliku i da odluke AVNOJ potvrdi Ustavotvorna skuptina, tj. da se revoluc. putem
izvrena smjena vlasti potvrdi primjenom oblika buroaskog parlamentarizma. Ovi stavovi KPJ
zasnivali su se na realnoj procjeni odnosa snaga u zemlji kao i na uvjerenju da taj kompromis
nee konsolidirati i ojaati frontu unutranje kontrarevolucije. KPJ je i u zavrnoj etapi rata kao
osnovni zadatak isticala borbu protiv okupatora i obveze svih snaga da se angairaju u borbi za
konano osloboenje zemlje. Istodobno je inicirala prvenstveno one mjere koje su znaile
neposrednu realizaciju odluka AVNOJ o federativnom ureenju i o izgraivanju novih organa
vlasti. Krajem 1944, poslije konanog osloboenja ist. dijela Jugoslavije, kanjavanjem ratnih
zloinaca i suradnika okupatora, konfiskacijom njihove imovine, s obzirom na klasni karakter
nacionalne izdaje, preao je u vlasnitvo drave znatan dio sredstava za proizvodnju. Na taj je
nain konfiskacija, provoena u toku itavog rata, u njegovoj zavrnoj fazi bila osnovni oblik u
kojem su vrene promjene u oblasti vlasnikih odnosa. KPJ je dala inicijativu za stvaranje
Jedinstvene narodnooslobodilake fronte (JNOF) kao iroke polit. osnove nove vlasti. Prema
namjerama KPJ, stvaranjem ove openar. politike organizacije trebalo je obuhvatiti i onaj dio
naroda koji je stajao po strani. To je ujedno bio i najpogodniji oblik okupljanja onih graanskih

58

polit. grupa i prvaka koji su pod utjecajem pobjede NOP bili voljni da se aktiviraju na njegovoj
platformi, a takoer i najbolji nain da se prevladaju nastojanja onih koji su, koristei klauzule
Sporazuma Tito-ubai, teili da obnove stare graanske polit. partije i viepartijski sistem.
Tako su u 1944. godini odrane osnivake konferencije JNOF u svim zemljama i pokrajinama, i
stvorena je mrea lokalnih organizacija. Osnovnu snagu JNOF inile su organizacije USAOJ,
AF i Jedinstveni sindikati (obnovljeni u januaru 1945). U pojedine nacionalne odbore JNOF uli
su i predstavnici obnovljenih vodstava nekih graanskih partija i grupa, dok je izvan JNOF ostalo
vodstvo stare Demokratske stranke na elu s M. Grolom oko kojeg se po. 1945. formirala tzv.
opozicija izvan Fronte, kao centar okupljanja onih snaga koje su pokuavale zaustaviti
pobjedonosni hod revolucije koristei legalnu poziciju dobivenu Sporazitmom Tito-ubai. Prvim
kongresom Narodne fronte Jugoslavije (u augustu 1945) zavren je proces stvaranja ove
organizacije. Mobilizacijom najirih nar. slojeva okupljenih u JNOF KPJ je vodila polit. akcije,
slamala otpore kontrarevoluc. snaga, osiguravala Narodnooslobodilaku vojsku svim potrebama
za voenje rata i pokrenula akciju obnove ratom razorene zemlje.
Kao inspirator i rukovodea snaga NOP, KPJ je u toku rata izrasla u opepriznatu nacionalnu
snagu svih jugosl. naroda i narodnosti. U toku NOR poginulo je oko 50 000 njenih lanova, a na
kraju rata imala je 141 000 lanova s razvijenom mreom osnovnih organizacija i rukovodstava u
cijeloj zemlji. Njena soc. struktura na kraju rata gotovo se poklapala s tadanjom soc. strukturom
slojeva jugosl. drutva. U maju 1945. odran je osnivaki kongres KP Srbije i izabran njen
Centralni komitet.
KPJ-SKJ U BORBI ZA SOCIJALISTIKI RAZVITAK JUGOSLAVIJE (1945-1980)
Etapa revolucionarnog etatizma (1945-50). Po zavretku rata osnovni pravci aktivnosti KPJ bili
su: izvlaenje zemlje iz ratne pustoi, izgradnja nove dr. organizacije i postavljanje osnova za
socijalistiki pravac razvitka. Na inicijativu KPJ rad na obnovi, zapoet jo u zavrnoj etapi rata,
razvio se angairanjem organizacija Narodne fronte i JNA u svenar. pokret. To je omoguilo da
se u relativno kratkom vremenu obnovi proizvodnja najznaajnijih poduzea i rudnika, promet,
kole, bolnice itd. Na taj nain do kraja 1946. bile su u osnovi uklonjene teke posljedice ratnih
razaranja. Neposredno poslije rata KPJ je ubrzala proces promjena u vlasnikim odnosima.
Konfiskacijom imovine ratnih zloinaca i suradnika okupatora, oduzimanjem ratne dobiti,
sekvestracijom, agrarnom reformom i nacionalizacijom privatnih privrednih poduzea, ve u prvoj
etapi drava je postala odluujua privredna snaga. Paralelno je KPJ nastavila bitku za
dogradnju dr. organizacije i za konano prevladavanje prelaznog stanja nametnutog stvaranjem
zajednike vlade (7. III 1945) i proirenjem AVNOJ s dijelom poslanika iz Narodne skuptine
izabrane 1938. i predstavnicima obnovljenih vodstava nekih graanskih partija i grupa. Koritei
ta legalna uporita, buroaske snage pruale su otpor provoenju konfiskacije i agrarne
reforme, donoenju osnovnih zakona, u izbornoj kampanji za Ustavotvornu skuptinu i prilikom
usvajanja prvog Ustava FNRJ. Taj otpor poticao je aktivnost svih snaga kontrarevolucije,
ukljuujui i oruane akcije ostataka etnika, ustaa, balista i drugih kvislinkih formacija, iji je
cilj bio da se u svijetu stvori dojam da u Jugoslaviji vlada kaos koji nisu u stanju svladati
unutranje snage te da se na taj nain izazove strana vojna intervencija. KPJ se u slamanju
otpora kontrarevolucije oslanjala na aktivnu podrku milijunskih masa organiziranih u Narodnoj
fronti. Poetkom 1947. KPJ je dala inicijativu za donoenje Prvog petogodinjeg plana socijalist.
izgradnje (1947-51), utvrujui kao osnovni cilj izvlaenje zemlje iz privredne i kult. zaostalosti i
ostvarivanje uvjeta za bre razvijanje socijalist. drutvenih odnosa. KPJ je inspirirala veoma
ambiciozan program privredne i opedrutvene izgradnje. Na vanjskopolit. orijentaciju KPJ, ija
je osnovna premisa bila osiguranje najue suradnje sa SSSR i zemljama nar. demokracije,
utjecali su i pojaani pritisci sa strane zap. saveznikih sila pri kraju i neposredno po zavretku
rata (Transka kriza, prihvaanje ostataka kvislinkih snaga, zadravanje jugosl. zlata, razni
oblici propagandne aktivnosti i otvorena podrka ostacima kontrarevolucije u zemlji). Ta je
orijentacija bila vidno izraena sklapanjem ugovora o prijateljstvu,
uzajamnoj pomoi i
poslijeratnoj suradnji sa SSSR jo pri kraju rata (11. IV 1945), a zatim prihvaanjem sovj. vojnih i
privrednih strunjaka. Zalaui se za najtjenju suradnju u meunar. revolucionarnom radnikom
pokretu, a
posebno meu socijalist. zemljama, KPJ je 1947. sudjelovala u stvaranju
Informacionog biroa nekih komunistikih partija ( INFORMBIRO). U postavljanju osnova

59

planske privrede i u izgradnji drave i drutva KPJ se koristila iskustvom SSSR i usvojila
osnovne poglede SKP(b). Prihvatila je i u praksi provela naelo o dravi, odn. mehanizmu dr.
vlasti, kao osnovnom faktoru izgradnje socijalizma i o Partiji kao snazi koja preko dr. aparata
neposredno rukovodi svim sektorima drutvenog ivota. Primjenom tih naela ubrzo je
administrativnim metodama ostvaren visok stupanj koncentracije sredstava u rukama drave, to
je omoguavalo izvravanje planom postavljenih zadataka, ali je vodilo suavanju sudjelovanja i
inicijative radnih ljudi, sputavalo razvitak socijalist. drutvenih odnosa i raalo birokratske
deformacije.
U lageru socijalist. zemalja dolo je do takvog razvitka koji je bitno utjecao na politiku i
strategiju KPJ. Teorija i praksa vodee nacije i vodee komun. partije sve vie sputava proces
samostalnog razvitka zemalja koje su stupile na put socijalist. izgradnje. J. V. Staljin kao bitna
linost meunar. komunistikog pokreta postao je ne samo gl. protagonist nego i simbol sistema
guenja samostalnosti svake druge komun. partije. KPJ je pruila otpor Staljinovim pokuajima
da nametne svoju volju Jugoslaviji i da dirigira njenim razvitkom. CK KPSS sa Staljinom na elu
organizirao je 1948. donoenje rezolucije Informbiroa kojom se pozivalo lanstvo KPJ da natjera
svoje rukovodioce da priznaju svoje greke i da ih poprave, odn. da ih smijeni i istakne novo
internacionalistiko rukovodstvo. Odmah zatim otvorena je kampanja protiv KPJ i Jugoslavije
praena ekon. blokadom i voj. pritiskom. KPJ je pruila odluan otpor ovom pritisku. Na svome
V kongresu (Beograd, 21-27. VII 1948) KPJ je svestrano razmotrila svoj hist. razvitak, posebno
svoju ulogu u organiziranju i predvoenju NOR i revolucije i u izgradnji socijalizma. Kongres je
odbacio Staljinove optube izloene u rezoluciji Informbiroa; prihvatio je novi Program i Statut
KPJ i izabrao CK, a za generalnog sekretara ponovno je izabran J. B. Tito. Tada je KPJ imala
468 175 lanova. Ubrzo paslije toga odrani su i kongresi republikih organizacija KPJ, odn.
osnivaki kongresi KP Crne Gore i KP Bosne i Hercegovine. lanstvo KPJ jednoduno je
prihvatilo stavove V kongresa i izjasnilo se za odluan otpor politici Informbiroa. Samo se
neznatan broj njenih lanova i funkcionara izjasnio za rezoluciju Informbiroa. U otporu
staljinistikom pritisku KPJ je naila na nepodijeljenu podrku naroda.
Raskidanjem privredne suradnje i ekon. blokadom Jugoslavija se nala u izuzetno tekoj
situaciji. Budui da se izvravanje zadataka petogodinjeg plana gotovo potpuno zasnivalo na
privrednoj suradnji sa SSSR i zemljama socijalist. bloka, ubrzo je dolo do zastoja u privrednoj
izgradnji. Da bi se otklonili nastali poremeaji i razbila ekon. blokada, KPJ je prihvatila kurs
normaliziranja i proirivanja privredne suradnje sa zapadnoevr. i drugim zemljama i suavanja
programa planske izgradnje. U isto vrijeme je na liniji jaanja nar. obrane ubrzala razvoj vojne
industrije. U isto vrijeme dok je trajao pritisak protiv KPJ u pojedinim zemljama socijalist. bloka
bili su organizirani monstruozni procesi u kojima su visoki partijski i dr. funkcionari osuivani na
smrt zbog titoizma i navodne suradnje s Jugoslavijom.
Na istraivanje stvarnih uzroka sukoba jugosl. komuniste navodila su i iskustva iz vlastite
prakse zasnovane na staljinistikim koncepcijama. Administrativno-centralistiki sistem sve je
vie ispoljavao birokratske deformacije, a sav dr. mehanizam tendencije pretvaranja u silu iznad
drutva. Preispitujui praksu meunar, radnikog pokreta u cjelini i iskustva socijalist. razvitka u
Jugoslaviji, KPJ je postepeno otkrivala sutinu staljinistikog dogmatizma. To je potaknulo razvoj
teorijske misli u KPJ. Ubrzo su otvorena sva bitna pitanja borbe za socijalizam: o ulozi drave i
partije u prijelaznom periodu, o moguim razliitim putevima izgradnje socijalizma, o odnosima
meu socijalist. dravama, o problemima mira i meunar. odnosa. Usporedo je KPJ poela
mijenjati vlastitu praksu; inaugurirala je kurs demokratizacije to je u 1949. i 1950. bilo izraeno
novim zakonom o nar. odborima i izbornim zakonom, decentralizacijom rukovoenja privredom,
uvoenjem radnikih savjeta kao savjetodavnih tijela u poduzeima itd. Polazei od stava da je
dr. vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju samo uvjet za otvaranje procesa izgraivanja
socijalist. drutvenih odnosa, KPJ je dala inicijativu za uvoenje radnikog samoupravljanja. Na
toj osnovi usvojen je u junu 1950. Zakon o upravljanju dravnim privrednim poduzeima i viim
privrednim udruenjima od strane samih radnih kolektiva. Odmah zatim u ovim poduzeima
izabrani su radniki savjeti.
U etapi samoupravnog socijalizma. Nakon uvoenja radnikog samoupravljanja slijedile su
prve mjere potiskivanja funkcija drave u privredi, prvenstveno one koje su inspirirane
uvaavanjem objektivnih ekon. zakona (ukidanje racioniranog snabdijevanja, otkupa poljopriv.
proizvoda, centralizirane raspodjele i dr.), a zatim, u 1951. i 1952, i mjere koje su vodile

60

postepenom osamostaljivanju poduzea, zavisnosti proizvodnje i zarade od trita, jaanju uloge

republika i lokalnih organa vlasti itd. Zaustavljena je kampanja kolektivizacije na selu i naglaen
faktor ekon. zainteresiranosti za ukljuivanje inokosnih seljaka u socijalist. oblike privreivanja.
Provedene su i prve mjere decentralizacije i demokratizacije u rukovoenju na podruju
prosvjete, kulture, zdravstva, soc. osiguranja itd. Novim zakonom su i nar. odbori dobili izvjesne
elemente organa samoupravljanja. Usporedo se i sama KPJ prilagoivala novom kursu.
Zaustavljen je proces poistovjeivanja Partije i vlasti i istaknuto naelo da je njena uloga
prvenstveno u idejnoj i polit. borbi za nove drutvene odnose. Tada je znatno smanjen
profesionalni aparat u KPJ. U oblasti vanjske politike i meunar. odnosa KPJ se zalagala za
normalizaciju odnosa sa socijalist. zemljama na osnovama ravnopravnosti i nemijeanja u
unutranja pitanja drugih zemalja, za prevladavanje blokovske podjele svijeta i politike s pozicija
sila i za prihvaanje naela aktivne miroljubive koegzistencije u rjeavanju meunar. sporova. Na
toj osnovi je KPJ proirivala suradnju s radnikim i oslobodilakim pokretima u svijetu. Novi kurs
u politici KPJ potvrdio je njen VI kongres (Zagreb, 2-7. XI 1952). Kongres je uvoenje radnikog i
drutvenog samoupravljanja ocijenio kao prijeloman korak u postavljanju osnova neposredne
socijalist. demokracije i izjasnio se za nove mjere na liniji odumiranja funkcija drave u
rukovoenju drutveno-ekon. odnosima, a takoer i za novu metodu polit. aktivnosti KPJ. Na
ovom kongresu odlueno je da KPJ promijeni naziv u Savez komunista Jugoslavije (SKJ). Ova
odluka donesena je s dvostrukom motivacijom: prvo, da se istakne nova uloga komunista u
njihovoj drutvenoj angairanosti u smislu davanja prednosti metodama idejne i polit. borbe, a ne
komandiranju, i drugo, da se povue razlika prema veini evr. komunistikih partija koje su u to
vrijeme, kao komun. partije, provodile najgrublju politiku pritiska i likvidacije samostalnog puta
jugosl. komunista. Kongres je dao kritiku staljinizma i izloio nove poglede SKJ u oblasti
meunar. odnosa. Usvojen je novi Statut, izabran novi CK a za generalnog sekretara ponovno je
izabran J. B. Tito. SKJ je tada imao preko 680 000 lanova. Na temelju orijentacije potvrene na
VI kongresu i promjena izvrenih u drutveno-ekon. sistemu, u januaru 1953. proglaen je novi
Ustavni zakon, kojim je naglaena uloga predstavnikih na raun izvrnih tijela i upravnog
aparata, to je izraeno i zamjenom savezne i republikih vlada izvrnim vijeima, a demokr.
karakter predstavnikih organa osnaen je uvoenjem vijea proizvoaa. Kao elementi novog
sistema uvedeni su savjeti graana, zborovi biraa, ustanova referenduma, ojaani su
zakonitost, osobne slobode i prava graana, a u sve oblasti drutvenog ivota uvedeni su prvi
oblici samoupravljanja. Ali, u to vrijeme javljaju se i idejne i polit. koncepcije suprotne onima SKJ.
Najsnanije su bile izraene u anarholiberalistikim pogledima koje je krajem 1953. izloio M.
ilas, jedan od sekretara SKJ. Zastupao je gledita da je marksizam prevladan i da SKJ ne
moe biti jedina vodea idejno-polit. snaga drutva. CK SKJ je odbacio ilasova shvaanja i
iskljuio ga iz CK (u januaru 1954).
Poslije Staljinove smrti (1953) opadao je pritisak zemalja socijalist. bloka na Jugoslaviju. U
meunar. komunistikom pokretu znatan utjecaj izvrio je XX kongres KP Sovjetskog Saveza
(1956), na kojemu je osuen Staljinov kult linosti i metode koje su, u okviru toga kulta,
provoene i na meunar. planu. KPSS, na elu s N. S. Hruovom, odbacio je politiku Staljina i
lagera prema SKJ i Jugoslaviji ime su bile stvorene pretpostavke za normalizaciju odnosa
izmeu dviju zemalja te KPSS i SKJ. Prilikom razmjena dravno-partijskih delegacija SSSR i
FNRJ 1955. i 1956. potpisane su deklaracije o meudr. i meupartijskim odnosima na
principima ravnopravnosti i priznavanja razliitih putova socijalist. razvitka ( BEOGRADSKA
DEKLARACIJA). U prilog razvijanju odnosa iao je i proces odbacivanja najgrubljih oblika
staljinistikih deformacija u zemljama socijalist, bloka, to ga je potaknuo XX kongres KPSS. U
tom periodu SKJ i FNRJ zalau se da principi aktivne miroljubive koegzistencije, kao alternativa
hladnom ratu i blokovskoj podjeli svijeta, postanu osnova okupljanja sve veeg broja drava.
Uspostavljanjem veza i suradnje s mnogim radnikim i oslobodilakim pokretima i normalizacijom
odnosa s KPSS na osnovama odbacivanja staljinistikih metoda, SKJ je svojim pogledima na
probleme mira i socijalizma stekao veliki ugled i utjecaj u svijetu.
Ubrzo su, pod utjecajem pozitivnih iskustava radnikog samoupravljanja i sve vidljivijih
proturjenosti izmeu stare i jo vladajue etatistike strukture i elemenata samoupravnih
socijalist. odnosa postavljenih u osnovnim elijama drutva, u SKJ ojaale tenje za novim,
bitnim zahvatima u korist samoupravnog socijalizma. Nova etapa borbe za samoupravni
socijalizam otvorena je usvajanjem Programa SKJ na VII kongresu (Ljubljana, 22-26. IV 1958), u

61

kojem je izloena idejna koncepcija dugoronog drutvenog razvitka socijalizma u Jugoslaviji i

pogledi SKJ na otvorene kljune probleme meunar. odnosa.
U to vrijeme u SKJ su ponovo doli u sredite panje privredni problemi. Poslije viegodinje
ekspanzije s vrlo visokom stopom rasta i zapoljavanja, Jugoslavija se iz zaostale svrstala u red
srednje razvijenih industrijsko- agrarnih zemalja. Poetkom 60-ih godina na viem stupnju razvoja
javile su se nove disproporcije izmeu pojedinih privrednih grana praene pretjeranim
investicijama, jaanjem inflacije i vanjskotrgovinskog debalansa. Tada su se u SKJ izrazitije
ispoljile i razliite tendencije - ojaali su otpori birokratskih snaga koje su izlaz vidjele u vraanju
na stare, administrativne metode, ali su osnovni pravac daljem razvitku dale one snage koje su
nastale tekoe vidjele u nerazvijenosti samoupravnih odnosa i u jo uvijek dominantnoj ulozi
drave u raspolaganju vikom rada. Stav da se odlunije krene na jaanje materijalne osnove
samoupravljanja izraen je zakonima iz 1961, kojima je izvrena znaajna promjena u sistemu
raspodjele dohotka - pravo na raspodjelu istog prihoda prelo je na poduzea. Time je
odluivanje o dijelu vika rada prelo na neposredne proizvodae, to je omoguilo da oni sami
reguliraju odnose u proizvodnji i raspodjeli u okviru poduzea. Tada su se u SKJ ispoljile i znatne
slabosti u pogledu jedinstva i discipline, osobito u rukovodstvima, u prakticizmu i pojaanim
lokalistikim tendencijama. IK CK SKJ je uputio otvorenu kritiku ovih pojava, a na njih je otro
upozorio i J. B. Tito u svom govoru u Splitu (u maju 1962). U SKJ je zapoeta javna diskusija o
novom Ustavu (proglaen u aprilu 1963), koji je ozakonio dotad izvrene promjene u smislu
jaanja samoupravljanja.
To je period intenzivnih aktivnosti SKJ, a posebno J. B. Tita, na meunar. planu, u svrhu
okupljanja izvanblokovskih zemalja i postavljanja osnova pokreta nesvrstavanja. Proirene su
veze i suradnja s mnogim zemljama. Osobito krupan korak u jaanju pokreta nesvrstanosti i
njegove sve vidnije uloge u meunar. odnosima bila je Konferencija efova drava i vlada
neangairanih zemalja, odrana u Beogradu u septembru 1961.
U meuvremenu je dolo do novog pogoranja odnosa izmeu SKJ i partija zemalja socijalist.
bloka. Te su partije uzele kao povod novom pritisku na SKJ njegov novi Program i njegovo
odbijanje da potpie Deklaraciju dvanaest partija (Moskva, novembar 1947), kojom se nastojalo
reafirmirati princip rukovodee partije i rukovodee zemlje u meunar. komunistikom pokretu,
osobito poslije mad. dogaaja 1956.
U pripremama za VIII kongres SKJ u centru panje bila su pitanja daljeg razvijanja sistema
samoupravljanja. Istaknut je zahtjev da radni kolektivi postanu nosioci proirene reprodukcije, pa
samim tim i odluujui faktor u drutvenom razvitku. Rezultat toga bilo je ukidanje dr.
investicijskih fondova u 1964. i odluka da se taj oblik dravnog kapitala vrati privredi, odn.
bankama, kao dijelu privrednog mehanizma. U isto vrijeme se u SKJ u sve otrijem obliku
nametalo pitanje izgradnje i usklaivanja odnosa u federaciji sa stanovita smanjivanja moi
federalnog centralizma i jaanja uloge nacionalnog faktora. Ta pitanja bila su osnovni predmet
razmatranja na VIII kongresu SKJ (Beograd, 7-13. XII 1964). Pored zahtjeva da se drutvena
akumulacija prenese na neposredne proizvoae koji bi time postali nosioci proirene
reprodukcije, Kongres je istaknuo stav da je centralistiko-etatistika drutveno-ekon. struktura
nespojiva s naelom ravnopravnosti nacija, jer im uskrauje njihovo elementarno pravo da
raspolau svojim nacionalnim dohotkom. Zahtjevi kongresa da se privreda odlunije oslobaa
administrativnih stega i da se osigura slobodno djelovanje ekon. zakona kako bi se omoguilo
usklaivanje proizvodnje i potronje, otklonile slabosti u oblasti. investicija i ubrzao proces
integracije i modernizacije privrede i njenog efikasnijeg ukljuivanja u meunar. podjelu rada, bili
su osnova na kojoj je sredinom 1965. planirana privredna reforma. To je bio poetak do tada
najradikalnijih promjena u privrednom sistemu na liniji smanjenja funkcija drave i jaanja faktora
robne proizvodnje, to je potaknulo borbu za rentabilnije poslovanje poduzea, sreivanje odnosa
na tritu, smanjenje investicija itd., ali je dovelo i do smanjenja stope rasta proizvodnje i
zapoljavanja, to je uvjetovalo masovniji odlazak radnika na rad u inozemstvo.
U to vrijeme radikalnijih zahvata u smislu razgraivanja centralistikog sistema pojavili su se i
odluniji otpori birokratskih snaga u SKJ. Izbio je otar sukob u vrhovima SKJ i SFRJ, s
raspletom na sjednici CK SKJ (tzv. Brionski plenum, 1. augusta 1966), kada je A. Rankovi,
jedan od sekretara CK SKJ, osuen kao nosilac otpora razvijanju samoupravnih socijalist.
odnosa i pobornik ouvanja centralistiko-etatistikog sistema. Odlueno je da se pristupi
reorganizaciji Slube dravne sigurnosti i da se njezin rad stavi pod punu drutvenu kontrolu.

62

Smjenjivanjem A. Rankovia, koji je drao monopol i u kadrovskoj politici u SKJ, omoguena je

demokratizacija i u ovoj oblasti. Tada je CK SKJ odluio da se pristupi reformi SKJ, otvorivi
javnu diskusiju o ulozi SKJ u uvjetima samoupravljanja. Problem reorganizacije SKJ ostao je u
sreditu pozornosti sve do IX kongresa. Reorganizacija je prije svega, znaila demokratizaciju
odnosa u SKJ. Prvi put u poslijeratnom periodu kongresu SKJ prethodili su kongresi organizacija
SK socijalist. republika i socijalist. autonomnih pokrajina na kojima su razraivani zadaci i pravci
akcije, izvreni izbori novih rukovodstava i usvojeni prijedlozi sastava rukovodstva SKJ koji su na
IX kongresu potvreni. To je uvjetovalo znatne promjene u sastavu rukovodstava SKJ. Uoena je
i neadekvatna soc. struktura SKJ, prije svega nedovoljna zastupljenost radnika u lanstvu SKJ,
a zatim i sporo podmlaivanje i nezainteresiranost mladih ljudi za ulazak u SK. Slamanje otpora
birokratskih snaga u dr. i partijskom vrhu i demokratizacija u SKJ potaknuli su slobodniji polit.
ivot u zemlji. U takvim prilikama odran je IX kongres SKJ (Beograd, 11-15. III 1969). Tada je u
SKJ bilo 1146 000 lanova. Kongres je razmatrao drutveno- ekon. razvitak zemlje i svjetske
prilike i razradio poglede i stavove SKJ u svim bitnim pitanjima, utvrujui dalji pravac akcije s
teitem na ostvarivanju zadataka privredne reforme i osiguranju odluujue uloge udruenih
proizvoaa u cjelokupnoj drutvenoj reprodukciji. Kongres je analizirao ve zapoeti proces
preureenja odnosa u Federaciji na osnovama prava svakog naroda na bitne elemente
dravnosti i odluivanja o rezultatima svoga rada i odnosima u svojim republikama i izjasnio se
za dalje promjene u tom pravcu. Kongres je veliku panju posvetio i unutarpartijskim pitanjima,
analizirao rezultate reorganizacije SKJ i razmatrao probleme uloge i mjesta SKJ u drutvenom
razvitku zemlje, izjasnivi se za jo svestraniju demokratizaciju SKJ. U skladu s tim kongres je
usvojio i novi Statut SKJ, koji je, polazei od zahtjeva da SKJ djeluje kao iva i demokratska
organizacija, na nov nain postavio organizacijsku strukturu, afirmiravi pri tom i naelo o
poveanoj ulozi SK socijalist. republika kao samostalnih organizacija u jedinstvenom SKJ.
Kongres se bavio i drugim znaajnim pitanjima: istaknuo je zadatke SKJ u provoenju
koncepcije openar. obrane, podrao i potaknuo aktivnost SFRJ na planu meunar. odnosa, a
posebno u razvijanju pokreta nesvrstanosti i njegove uloge u rjeavanju akutnih problema
suvremenog svijeta. U skladu s novim
Statutom, Kongres je verificirao izbor lanova
Predsjednitva SKJ i za Predsjednika SKJ izabrao J. B. Tita.
U procesu demokratizacije polit. ivota uoi i poslije IX kongresa u uvjetima privredne i
drutvene reforme, koja je poprimala karakter odlune bitke za konani prijelom u korist sistema
samoupravljanja, pojaale su aktivnost i sve antisamoupravne snage koje su se, s razliitih
idejno-polit. pozicija, borile za svoj koncept drutvenog razvitka. Uporita tih snaga bili su novi
centri privredne i drutvene moi: banke, reeksportna poduzea, osiguravajua drutva, velika
poduzea i drutveno-polit. zajednice. Na tom tlu formirale su se koncepcije liberalizma,
nacionalizma i tehnokratizma, iji su nosioci, prikrivajui svoju aktivnost nacionalnim interesima i
tenjom za to brim tempom privrednog razvitka, poeli sve otvorenije istupati. Centri njihove
akcije javili su se u pojedinim republikim i pokrajinskim rukovodstvima. Prvo organizirano
istupanje tih snaga bila je tzv. cestovna afera u Sloveniji (1969). Uskoro je dolo do
nacionalistikog masovnog pokreta u Hrvatskoj i liberalistiekog, u osnovi velikosrp. pokreta u
Srbiji i slinih istupanja u rukovodstvima drugih republika i pokrajina. Ta je aktivnost vodila sve
otrijoj diferencijaciji u samom SKJ, produbljujui polit. krizu u zemlji. U toj bici, koja je po svemu
imala prijeloman znaaj, pobjedu su odnijele one snage u SKJ koje su, oslanjajui se na tenje i
stremljenja radnike klase i osnovnih slojeva svih naroda i narodnosti Jugoslavije, branile
samoupravljanje i zalagale se za provoenje onih stavova VIII i IX kongresa koji su vodili
definitivnom prijelomu u borbi za samoupravni socijalizam. To je bilo osobito izraeno u inicijativi
za donoenje ustavnih amandmana (1971), a zatim i u slamanju otpora antisamoupravnih snaga
najodlunijim zahvatima. Presudnu ulogu imale su inicijative predsjednika SKJ J. B. Tita, kako u
pogledu koncipiranja ustavne reforme Federacije i radnikih amandmana, kojima je
neposredno otvoren proces prenoenja prava u oblasti cjelokupne drutvene reprodukcije na
udrueni rad, tako i u slamanju najjaih arita nacionalistikih i liberalistikih snaga (21. sjednica
Predsjednitva SKJ, u decembru 1971, i razgovor s polit. aktivom SR Srbije, u oktobru 1972). U
jeku te bitke slijedile su i odgovarajue mjere koje su imale kao cilj jaanje drutvene moi SKJ:
ojaale su veze i odgovornost organizacija SK republika i pokrajina prema rukovodstvu SKJ i
suzbijene, tendencije federalizacije i dezintegracije SKJ, pojaana je odgovornost osnovnih
organizacija za provoenje linije SKJ u sredinama u kojima djeluju, a njihova organizacijska

63

struktura podeena tom zadatku, pojaan je rad na ideolokom obrazovanju i razvoju

marksistike misli, odlunije proveden kurs za poboljanje soc. sastava SKJ prijemom veeg
broja radnika, obnovljena je kadrovska politika u SKJ, ojaan utjecaj SKJ u drutveno- polit.
organizacijama, u sredstvima informiranja itd. Tim putem se, poslije obrauna s frakcionatvom,
SKJ snanije afirmirao kao partija revoluc. akcije u etapi koja je ocijenjena kao prekretnica u
borbi za razvoj samoupravnog socijalizma. U 1973. i 1974. SKJ se angairao u izradi i usvajanju
novog Ustava (1974), kojim je ozakonjena dominantna uloga udruenog rada u proirenoj
reprodukciji i ve provedena ustavna reforma Federacije na osnovama ranije (1972) prihvaenih
ustavnih amandmana. Ustavom su odreene osnove samoupravnog polit. sistema; utvrena je
osnovna organizacija udruenog rada kao osnovni oblik udruivanja rada i sredstava u kojoj se
stvara i rasporeuje dohodak i na kojoj se putem samoupravnog sporazumijevanja i dogovaranja
zasniva samoupravna integracija u cjelini. Prema novom Ustavu, bit polit. sistema ini delegatski
princip odluivanja na svim nivoima i u svim oblastima drutvenog ivota.
Poetkom 1973. pristupilo se pripremama kongresa, odn. konferencija SK republika i
pokrajina i X kongresa SKJ. Na X kongresu (Beograd, 27-30. V 1974) analizirana je i pozitivno
ocijenjena aktivnost SKJ u burnom razdoblju od IX kongresa. Polazei od promjena u drutvenopolit. sistemu, to su izraene u novom Ustavu, kongres je u posebnim rezolucijama utvrdio
naredne zadatke SKJ u svim oblastima drutvenog ivota - u razvijanju samoupravnog sistema i
ostvarivanju Ustava, u oblasti soc. politike, zapoljavanja, stambene izgradnje, poljoprivrede,
odgoja i obrazovanja, kulture i nauke, u nar. obrani, sigurnosti i drutvenoj samozatiti, u politici
ekon. stabilizacije, u borbi za mir i ravnopravnu meunar. suradnju i dr. Usvojene su promjene i
dopune Statuta SKJ. Kongres je posvetio znaajnu panju i problemima socijalizma kao
svjetskog sistema i pokretu nesvrstanosti. Kongres je u duhu izmjena i dopuna Statuta izabrao
CK SKJ, Predsjednitvo CK SKJ i IK Predsjednitva. Za predsjednika SKJ bez ogranienog
trajanja mandata izabran je J. B. Tito.
Osnovni pravac aktivnosti SKJ poslije X kongresa bio je usmjeren na provoenje novog Ustava
SFRJ i ustava republika i pokrajina. Teite te aktivnosti bilo je na konstituiranju osnovnih
organizacija udruenog rada i poticanju procesa samoupravnog udruivanja rada i sredstava i na
konstituiranju delegacija i funkcioniranju delegatskog sistema, a zatim na pripremanju Zakona o
udruenom radu (proglaen 25. XI 1976). Uvoenjem delegatskog sistema i primjenom Zakona o
udruenom radu jugosl. drutvo je konano, dva i po desetljea po poetku izgradnje radnikog
samoupravljanja, ulo u etapu u kojoj su postavljene osnove cjelovitog sistema samoupravne
socijalist. demokracije. Stoga su i napori SKJ posljednjih godina bili usmjereni na oivotvorenje
toga sistema u praksi. U periodu poslije X kongresa, u atmosferi poputanja zategnutosti u
meunar. odnosima, SKJ se jo vie angairao na proirivanju suradnje s komun. i drugim
radnikim i oslobodilakim pokretima i partijama na principima ravnopravnosti i borbe za mir i
socijalizam. Na toj osnovi konano su normalizirani odnosi izmeu SKJ i KP Kine. SKJ je
sudjelovao u pripremama i u radu Konferencije komunistikih i radnikih partija Evrope (Berlin,
29-30. VI 1976) koja je po stavovima u zavrnom dokumentu bila znaajan korak u razvijanju
suradnje u borbi za mir i socijalizam na demokr. osnovama i ijem je uspjehu SKJ dao krupan
doprinos. Usmjeravajui vanjskopolit. aktivnost SFRJ na jaanje pokreta nesvrstanih, SKJ je u
istom periodu dao znaajan doprinos izrastanju toga pokreta u snaan i nezavisan faktor u borbi
za mir, za prevladavanje blokovske podijeljenosti svijeta, za nove meunarodne polit. i
ekonomske odnose. U periodu priprema za XI kongres najvea panja posveena je razvoju
polit. sistema socijalist. samoupravljanja. Poticaj za jednogodinju diskusiju dala je studija
Edvarda Kardelja Pravci razvoja politikog sistema socijalistikog samoupravljanja koju je
Predsjednitvo SKJ usvojilo u junu 1977, kao osnovu za pripreme stavova i dokumenata XI
kongresa. Na XI kongresu (Beograd, 20-23. VI 1978), pored analize rada SKJ na provoenju
stavova X kongresa, dana je globalna ocjena uloge SKJ u protekla tri desetljea i istaknut
kontinuitet njegove borbe za socijalist. preobraaj Jugoslavije, za nove odnose u meunar.
radnikom pokretu i svijetu uope. Konstatirano je da su mnoge slabosti (spori rast produktivnosti
rada, niska reproduktivna i akumulativna sposobnost privrede, otuenost znatnog dijela dohotka
od udruenog rada, spor proces udruivanja rada i sredstava i dr.) prije svega posljedica
nezavrenog procesa uspostavljanja privrednog i polit. sistema na osnovama Ustava i Zakona o
udruenom radu i u tom smislu ukazano je na zadatke SKJ u narednom periodu. Kongres se
posebno bavio problemima polit. sistema. U sreditu njegove panje bio je pojam pluralizma

64

samoupravnih interesa, na kome izrasta, nasuprot jednopartijskom i viepartijskom sistemu,

polit. sistem socijalist. samoupravljanja. S tog stanovita razmatran je dotadanji rad delegatskih
skuptina i uloga i mjesto mjesnih zajednica, samoupravnih interesnih zajednica i opina.
Kongres se posebno bavio pitanjima openar. obrane i drutvene samozatite kao integralnog
dijela drutvenog i polit. sistema u kojem se ostvaruje proces podrutvljavanja obrane i zatite.
Razmatrana je i uloga vodeih subjektivnih socijalist. snaga i, posebno, pitanje vodee idejnopolit. uloge SKJ u uvjetima razvijenog samoupravnog ekon. i polit. sistema. Naglaena je potreba
dalje demokratizacije odnosa u SKJ i njegovih odnosa s drugim samoupravnim subjektima i
posebno uloga osnovne organizacije kao nosioca idejne i polit. akcije, konstatirani su znaajni
rezultati postignuti u oblasti marksistikog obrazovanja lanstva i pozitivne promjene u
kadrovskoj politici. U tom smislu izvrene su promjene i dopune Statuta SKJ. Jaanje utjecaja i
uloge SKJ izraeno je i u znaajnom porastu njegova lanstva - u meukongresnom razdoblju u
SKJ je primljeno blizu 700 000 novih lanova, veinom mladih ljudi. Kongres se bavio i pitanjima
suradnje SKJ s radnikim i oslobodilakim pokretima i partijama u svijetu i ulogom SKJ i SFRJ u
pokretu nesvrstanih. Predstojei zadaci SKJ formulirani su u rezolucijama u svim kljunim
oblastima njegove djelatnosti: u razvoju socijalist. samoupravnih drutveno- ekon. odnosa,
materijalnom i drutvenom razvoju, u ostvarivanju i daljem razvoju polit. sistema socijalist.
samoupravljanja, u osposobljavanju i jaanju SK i u ostvarivanju kadrovske politike, u
samoupravnom preobraaju obrazovanja, nauke, kulture i informiranja, u razvoju i jaanju
openar. obrane i drutvene samozatite, u borbi za mir, ravnopravnu suradnju i socijalizam u
svijetu.
Poslije XI kongresa SKJ je jo odlunije nastavio borbu za razvijanje drutveno-ekon. i polit.
sistema samoupravne socijalist. demokracije. U daljnoj izgradnji polit. sistema poseban znaaj
dobila je inicijativa predsjednika Tita za dosljednu primjenu principa kolektivnog rukovoenja i
odgovornosti na svim stupnjevima samoupravne i dr. organizacije. Radi toga je pokrenuta i
akcija za odgovarajue promjene saveznog i republikih, odn. pokrajinskih ustava. Drugi
znaajan pravac akcije SKJ je borba za otklanjanje naslijeenih poremeaja u privredi, koji su se
produbljivali u uvjetima nedograenog drutveno-ekon. sistema i pod utjecajem rastue, prije
svega, energetske krize u svijetu. Inicijative SKJ u tom pravcu potaknule su opi kurs na politiku
privredne stabilizacije: borbu za poveanje produktivnosti, svoenje svih vidova potronje u
okvire stvarnog drutvenog proizvoda, rastereenje privrede i uravnoteenje platne bilance u
privrednim odnosima s inozemstvom. U toj sloenoj borbi za privrednu stabilizaciju SKJ se zalae
za otklanjanje ostataka i tendencija etatizma i tehnokratizma, istiui da je dogradnja Ustavom i
sistemskim zakonima postavljenog drutveno-ekon. sistema prvi uvjet privredne stabilizacije. U
jeku te bitke SKJ je smru Edvarda Kardelja (11. februara 1979) i predsjednika SKJ i SFRJ
Josipa Broza Tita (4. maja 1980) pretrpio nenadoknadive gubitke. Svojim jedinstvom u boli za
ovjekom koji je u toku vie od etiri desetljea stajao na elu SKJ i koji je bio inspirator svih
krupnih revoluc. dostignua radnike klase i naroda Jugoslavije, SKJ je u isto vrijeme snano
izrazio svoju odlunost da bez kolebanja ustraje na Titovom putu.

SAVEZ KOMUNISTIKE OMLADINE JUGOSLAVIJE, akr. SKOJ,

polit. organizacija
revolucionarne komunistike omladine. - Osnovan je u Zagrebu 10. IX 1919. na Konferenciji
predstavnika komunistikih omladinskih klubova i lokalnih udruenja, na kojoj je izabrano
privremeno rukovodstvo s Radomirom Stojiloviem na elu i odlueno da se pokrene organ
Saveza Crvena zastava. Poetkom 1920. SKOJ je imao oko 3000 lanova i 37 mjesnih
organizacija, a u vrijeme odravanja svoga Prvog kongresa, sredinom 1920, oko 8000 lanova.
Iako jo malobrojan, SKOJ je zajedno s KPJ i revolucionarnim sindikatima vodio do Obznane
niz polit akcija: u Zagrebu u februaru 1920. masovne demonstracije (u kojima je sudjelovalo oko
10 000 omladinaca) sa zahtjevom da se puste na slobodu uhieni radniki rukovodioci; u
Beogradu je nakon mitinga na Kalemegdanu 4. IV 1920. izbio oruani sukob omladinaca s
policijom, a komunistiki su se omladinci i skojevske organizacije ivo angairali u izbornoj
kampanji za Konstituantu to je mnogo pridonijelo uspjehu komunista. - U poetnom razdoblju
svog razvitka SKOJ je bio optereen uskou organizacionih formi i preotrim kriterijem za
primanje u svoje lanstvo. Bez jae neposredne organizacijske podrke Partije i sindikata pripreman vie za brzu pobjedu revolucije nego za dugotrajnu revolucionarnu borbu - SKOJ je,
nakon to je Obznanom zabranjen, doveden u teku krizu, iz koje e izii tek konsolidacijom

65

revolucionarnog komunistikog pokreta u Jugoslaviji 1937. godine. - Ne snalazei se u ilegalnim

uvjetima rada i ne poznavajui dovoljno marksistiko uenje o klasnoj borbi, nekolicina
najborbenijih skojevaca prila je 1921. formiranju teroristike organizacije Crvena pravda. Takav
stav doivio je kulminaciju u Alijagievu atentatu na Milorada Drakovia (21. VII 1921), to je
posluilo buroaziji kao opravdanje za uvoenje Zakona o zatiti drave. - U decembru 1921.
formiran je Akcioni odbor kao rukovodstvo SKOJ na elu s Dragoljubom Milovanoviem
Milovankom; poetkom 1922. formirana su tri oblasna rukovodstva (u Srbiji, Hrvatskoj i
Sloveniji), ali je u itavoj zemlji postojalo samo pet mjesnih udruenja SKOJ. Praksa je pokazala
da se u novim uvjetima kroz malobrojnu ilegalnu organizaciju ne moe voditi iroka aktivnost
SKOJ u redovima omladine. Zato se 1922. stvaraju legalne organizacije: Savez mladih radnika u
Bosni, Savez radnike omladine u Zagrebu i Beogradu, prosvjetne radnike omladinske
organizacije Iskra i Vesna u Sloveniji.
Na Prvoj zemaljskoj konferenciji SKOJ (20-22. VIII 1922), na kojoj je za sekretara ponovo
izabran D. Milovanovi, zakljueno je da se paralelno sa stvaranjem Nezavisne radnike partije
Jugoslavije prie i stvaranju legalnog Saveza radnike omladine Jugoslavije (SROJ), i da se
pokrene organ Saveza Mladi radnik. Sredinom 1923. SROJ ima oko 1200 lanova. Njegov
izvrni odbor inilo je rukovodstvo SKOJ te je poetkom 1924. za predsjednika izabran Janko
Mii, lan biroa CK KPJ. Osnovne polit. akcije SKOJ vezane su uglavnom za proslave znaajnih
datuma iz historije meunar. revolucionarnog pokreta: 15. januara (godinjica smrti Karla
Liebknechta i Rose Luxemburg), 1. maja, Oktobarske revolucije, a od 1924. i 24. januara
(godinjica Lenjinove smrti). U borbi protiv profaistikih omladinskih organizacija SKOJ, u
zajednici s KPJ, poevi od 1923, stvara obrambene radnike grupe. U nastojanju da proiri
svoje redove, pokree nove organe: Mlada garda (Beograd, 1924), Iskra (Zagreb, 1924),
Proleterska mladina (Ljubljana, 1924), Mladi boljevik (Beograd, 1925), osniva sportske
klubove u mnogim mjestima, a na univerzitetima klubove studenata marksista. Na svom Drugom
kongresu (24-26. VI 1932) SKOJ usvaja pozitivan stav da svuda istupa prutiv frakcija. - Nakon
zabrane rada (12. VII 1924) SKOJ ponovo izgrauje ilegalni aparat i po odluci februarskog
plenuma CK KP 1925, reorganizira se na principu elija u poduzeima i frakcija komunistike
omladine u egrtskim sekcijama sindikata i drugim omladinskim organizacijama. Trei kongres
SKOJ (u junu 1926. u Sloveniji) potvrdio je zakljuke februarskog plenuma iz 1925. i istaknuo
potrebu proirenja organizacije na selu, ideoloke izgradnje SKOJ i ponovo - potrebu pruanja
pomoi Partiji da konano izae iz perioda frakcijskih borbi. Za sekretara CK izabran je Zlatko
najder, koji je tu funkciju obavljao od poetka 1924. - Sredinom 1928. SKOJ je imao 1465
lanova. Na opadanje lanstva utjecale su frakcijske borbe u KPJ, ali i anomalija tada
karakteristina za sve sekcije Komunistike omladinske internacionale: da se zbog polit.
sektatva i asketske rigoroznosti komunistike omladinske organizacije izgrauju ak na uoj
bazi nego komunistike partije u veini evr. zemalja - pa i u Jugoslaviji. Osnovna slabost SKOJ
bila je i dalje: iscrpljivanje u opoj revolucionarnoj agitaciji, a zapostavljanje borbe za
svakodnevne interese omladine. - Posljedice uvoenja estojanuarske diktature 1929. bile su
potencirane direktivom tadanjeg partijskog rukovodstva na oruani ustanak, pa SKOJ ponovo
doivljuje nove teke udarce. U toku monarhofaistike diktature velik broj pripadnika SKOJ bio
je ubijen ili osuen na robiju. Meu prvim rtvama palo je sedam sekretara SKOJ: Janko Mii,
Zlatko najder, Pero Popovi-Aga, Josip Kolombo, Josip Debeljak, Pajo Marganovi i Mijo
Oreki. God. 1931. obnavljaju se u Srbiji, a 1932. u Hrvatskoj skojevske organizacije radnike
omladine.
U vrijeme razmaha faizma na meunarodnoj polit. pozornici SKOJ postaje predvodnik za
stvaranje irokog demokratskog, antifaistikog naprednog omladinskog pokreta. - U decembru
1933. CK KPJ donosi rezoluciju u kojoj istie potrebu hitnog obnavljanja svih skojevskih
instancija te imenuje Privremeno rukovodstvo SKOJ koje je povelo akciju za obnovu organizacije
u cijeloj Jugoslaviji, a 1935. odrana je u Zagrebu etvrta zemaljska konferencija SKOJ, na kojoj
je izabran CK na elu s Borisom Kidriem i delegacija za VI kongres komunistike omladinske
internacionale. Konferencija je istaknula potrebu omasovljenja organizacije ulanjivanjem
skojevaca u legalna omladinska drutva i stvaranjem jedinstva omladine u borbi protiv
protunarodnog buroaskog reima. - Od 1934. do 1936. SKOJ sudjeluje u nizu radnikih
trajkova (u trajku rudara u Trbovlju 1934, tekstilnih radnica u Zagrebu 1935, graevinskih
radnika u Beogradu i Zemunu 1936. i dr.), i na nekoliko svjetskih omladinskih antifaistikih i

66

proturatnih skupova (u Bruxellesu i enevi); god. 1936. vodi glasoviti aprilski trajk protiv
uvoenja takse i kolarina na sva tri univerziteta (u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani), a kad je dolo
do intervencije faistike Italije i Njemake u panjolskom graanskom ratu, SKOJ zajedno s
KPJ vodi akciju za javljanje dobrovoljaca za pomo republikanskoj panjolskoj. - Proces
organizacijskog jaanja SKOJ bio je privremeno poremeen 1936. odlukom Gorkia, tadanjeg
sekretara CK KPJ (o rasputanju SKOJ u ime provoenja odluka VI kongresa o stvaranju
jedinstvenih antifaistikih omladinskih organizacija), ali nije prekinula njegov revolucionarni
kontinuitet, jer je i organizacijski i politiki ve prebolio sektake slabosti karakteristine za
njegovu prolost.
Dolaskom Josipa Broza Tita za generalnog sekretara KPJ formirana je 1937. omladinska
komisija pri CK KPJ s Lolom Ribarom na elu, koja je 1938. prerasla u CK SKOJ, koji se temeljito
reorganizirao prema specifinim prilikama pojedinog mjesta i pokrajine, a rasputene organizacije
ponovo se obnavljaju. - Najvea panja posveena je odgojnom radu s omladinom putem
razliitih teajeva i individualnog prouavanja marksizma-lenjinizma.
Pokrenuti su novi
omladinski listovi i asopisi: Glas omadine u Zagrebu 1935, Mladost u Beogradu 1938, Put
u ivot u Zagrebu 1940. i dr. Posebni napori injeni su da organizacije SKOJ obuhvate to vie
seoske i enske omladine, to je do tog vremena bilo dosta zapostavljeno. - Na Petoj zemaljskoj
konferenciji SKOJ (u augustu 1939. kod Kamnika), na kojoj je za sekretara ponovo izabran Lola
Ribar, konstatirano je da je razdoblje reorganizacije SKOJ uglavnom zavreno. Izbijanjem II svj.
rata pred SKOJ se postavio zadatak stvaranja jedinstvene omladinske fronte vezane za radniku
klasu i njenu
avangardu KPJ sa irokim programom borbe protiv faizma i rata, za
demokratizaciju i obranu nezavisnosti zemlje, za bolje radne i ivotne uvjete razvitka mlade
generacije. Zahvaljujui toj novoj orijentaciji SKOJ znatan dio omladinaca sudjeluje u panj.
graanskom ratu u obranu panj. republike (od oko 1300 jugosl. dobrovoljaca preko polovice bili
su omladinci). SKOJ vodi mnoge akcije studentske, radnike i srednjokolske omladine. Meu
najkrupnije spadaju demonstracije protiv vlade Cvetkovi- Maek 14. decembra 1939. u
Beogradu, kada je ubijeno i ranjeno 10 omladinaca, zatim masovni izlet omladine u Koutnjak,
koji je andarmerija omela krvoproliem, prvomajska proslava u Zagrebu 1940. - U vrijeme
odravanja svoje este konferencije (8. IX 1940) SKOJ je imao 17 800 lanova. Konferencija je
saela iskustva i revolucionarni put organizacije, i odredila mjesto i ulogu SKOJ u neposrednim
pripremama za obranu zemlje.
Okupaciju zemlje (u aprilu 1941) SKOJ je doekao sa 30 000 lanova, kao jedina omladinska
organizacija koja je u razdoblju raskomadanosti Jugoslavije sauvala svoj opejugoslavenski
karakter. Ve prvih dana okupacije desetak tisua lanova SKOJ baeno je u zatvore i
koncentracione logore. Na poziv Partije u poetku oruanog ustanka angairalo se preko 15 000
skojevaca, koji su okupatoru pruili podjednak otpor u okupiranim gradovima (napad bombama
na pripadnike sveuiline ustake bojne u Zagrebu, na tal. vojnu muziku u Splitu, paljenje njem.
kamiona u Beogradu itd.), a i u partizanskim odredima, u kojima je 70-75% borakog kadra
sainjavala omladina. Na temelju polit. platforme NOP u toku NOB i socijalistike revolucije
stvaran je openar. antifaistiki omladinski pokret. - Prvi organizacijski oblik jedinstvenog
omladinskog pokreta u revoluciji bili su odbori antifaistike omladine. Svaka je pokrajina
osnivala svoj omladinski savez (Savez mlade generacije Hrvatske, Narodnooslobodilaki
omladinski savezi u Srbiji i Bosni; Osvobodilna fronta mladine Slovenije, Crnogorska omladina i
dr.), koji su se na Prvom kongresu antifaistike omladine Jugoslavije (Biha, 27-29. XII 1942)
ujedinili u jedinstvenu organizaciju - Ujedinjeni savez antifaistike omladine Jugoslavije
(USAOJ). Na elo nove organizacije izabran je Ivo Lola Ribar. uvajui svoju organizacijsku i
ideoloku posebnost, SKOJ je radio u sastavu USAOJ, ali ne kao frakcija ve kao njegova
borbena jezgra, koja je viom idejnopolit. svijeu i viom disciplinom svojih lanova bila
predvodnik irokih masa omladine u NOB i socijalistikoj revoluciji.
U borbenim jedinicama SKOJ se razvijao paralelno s izgradnjom NOV i POJ: potkraj augusta
1941. CK SKOJ donosi odluku o formiranju skojevskih organizacija u partizanskim odredima, u
martu 1942. o stvaranju bataljonskih komiteta, a 14. I 1943. o stvaranju brigadnih komiteta
SKOJ. Potkraj 1943. u NOV se borilo 35 000, a potkraj 1944. oko 70 000 skojevaca, ne
raunajui da je jo velik broj skojevaca radio u pozadini, i da su mnogi primljeni u Partiju. U toku
NOR (1941-45) izginulo je vie od 100 000 lanova SKOJ i daleko vei broj lanova USAOJ. - U
vrijeme svoga Drugoga kongresa (2-4. V 1944. u Drvaru) USAOJ je predstavljao masovnu
omladinsku organizaciju sa vie od 500 000 lanova. Na Treem kongresu (11-16. V 1946. u

67

Zagrebu) USAOJ je promijenio ime u Narodna omladina Jugoslavije. Rukovodeom ulogom u

USAOJ i poslije u Narodnoj omladini Jugoslavije, SKOJ je razvijao jedinstvo i revolucionarnu i
socijalistiku svijest mladih generacija grada i sela. etvrti kongres SKOJ (12-14. X 1948. u
Beogradu) prihvatio je ocjenu Petog kongresa KPJ da je stupnjem ostvarenog jedinstva,
socijalistike svijesti i aktivnou omladine u obnovi zemlje i socijalistikoj izgradnji stvorena
podloga za sjedinjenje SKOJ i Narodne omladine u jedinstvenu organizaciju na marksistikim
ideolokim pozicijama - Narodnu omladinu Jugoslavije - to je uinjeno na zajednikom
Kongresu u Beogradu 15. XII 1948.
NACIONALNI KOMITET OSLOBOENJA JUGOSLAVIJE, akr.
NKOJ, za
Narodnooslobodilakog rata, najvii izvrni i naredbodavni organ narodne vlasti u Jugoslaviji sa
svim obiljejima nar. revolucionarne vlade; uspostavljen posebnom odlukom AVNOJ na temelju
Deklaracije Drugoga zasjedanja ( ANTIFASISTIKO VIJEE NARODNOG OSLOBOENJA
JUGOSLAVIJE). NKOJ se sastojao od predsjednika, tri potpredsjednika i potrebnog broja
povjerenika, a za svoj rad odgovarao je AVNOJ, odn. Predsjednitvu AVNOJ, koje je i imenovalo
njegove lanove. Na prvoj sjednici Predsjednitva AVNOJ (30. XI 1943) imenovan je NKOJ- prva
revolucionarna vlada s maralom Jugoslavije J. Brozom Titom na elu. Sjedite NKOJ bilo je u
Drvaru (do potkraj maja 1944), na Visu (od maja do oktobra 1944), a zatim u Beogradu sve do 7.
III 1945, kada je (na osnovi sporazuma Tito-ubai) ukinut NKOJ i formirana Vlada
Demokratske Federativne Jugoslavije pod predsjednitvom J. Broza Tita. Aktivnost NKOJ
odvijala se u sloenim uvjetima NOR, kako na razliitim sektorima unutranjeg ivota (opskrba
vojske na bojitima i stanovnitva, obnova razorene privrede u osloboenim krajevima, prometa i
dr.) tako i u irokoj vanjskopolitikoj djelatnosti u vezi s meunar. priznanjem nove Jugoslavije
( JUGOSLAVIJA, povijest).
INTERNACIONALA, opi naziv za meunarodnu radniku (socijalistiku, komunistiku)
organizaciju utemeljenu 1864, te za svaku u nizu organizacija koje su se kasnije osnivale na
njenoj tradiciji, pa u tome smislu oznauje organizacije to su se javile pod imenima Prve
internacionale, Druge internacionale, Tree internacionale, Socijalistike internacionale.
INFORMBIRO, puni naziv Informacioni biro komunistikih i radnikih partija, akr. IB, katkada zvan i Kominform, meunarodno savjetodavno i koordinaciono tijelo devet evr.
komunistikih i radnikih partija, koje je u razdoblju 1947-56. imalo zadatak da, kako je bilo
slubeno navedeno, omogui razmjenu iskustava i, prema potrebi, usklauje djelatnost tih partija
na temelju uzajamne suglasnosti. Informbiro je osnovan na inicijativu CK Svesavezne komunistike partije (boljevika). Osnivako je savjetovanje odrano u Varavi, potkraj septembra
1947. KP Jugoslavije zastupali su E. Kardelj i M. ilas, Bugarsku radniku partiju (komunista) V.
ervenkov i V. Pop-Tomov, KP Rumunjske G. Georgiu-Dej i A. Pauker, KP Madarske M. Farkas i
J. Rvai, Poljsku radniku partiju V. Gomulka i H. Minc, SKP(b) A. danov i G. Maljenkov,
Francusku KP J. Duclos i E. Fajon, Talijansku KP L. Longo i E. Reale i KP ehoslovake R.
Slansky i S. Batovansky. Osnovni oblik rada Informbiroa imala su biti savjetovanja predstavnika
centralnih komiteta partija-lanica (po dva iz svakog CK). Osim osnivakog, IB je odrao jo dva
savjetovanja: u junu 1948. u Bukuretu i u novembru 1949. u Budimpeti. IB je izdavao organ Za
vrsti mir, za narodnu demokraciju, koji je izlazio petnaestodnevno. Do proljea 1948. sjedite IB
bilo je u Beogradu, a kasnije u Bukuretu.
IB je rasputen u proljee 1956. s obrazloenjem da je iscrpio svoju funkciju i da kako po
svom sastavu tako i po sadraju svoga rada vie ne odgovara novim uvjetima. Okonavanjem
otvorenog pritiska na Jugoslaviju i rasputanjem Informbiroa nisu prevladane mnoge
proturjenosti niti su rijeeni svi nagomilani problemi u odnosima socijalist. zemalja i komun.
partija. Proces erozije starih odnosa u meunar. komunistikom pokretu (destaljinizacija), kome
su upravo jugosl. komunisti u sukobu s Informbiroom dali prvi odluujui impuls i konkretan hist.
doprinos, i pored povremenih uzmaka i slabljenja, nikad nije prestao od 1948. Berlinska konferencija komunistikih partija 1976. oznaila je opu tenju za izgradnjom novih odnosa u
meunarodnom radnikom i komunistikom pokretu na osnovama pune samostalnosti svake
partije, demokratinosti i ravnopravnosti u njihovim odnosima i solidarnosti u borbi za
socijalistiki preobraaj svijeta.
SAVEZ KOMUNISTA JUGOSLAVIJE, akr. SKJ, drutveno-polit. organizacija, koju Statut SKJ
definira kao revolucionarnu i jedinstvenu organizaciju i vodeu idejno-politiku snagu radnike
klase i svih radnih ljudi u njihovoj borbi za socijalizam na osnovama samoupravljanja. SKJ
sainjavaju svi komunisti Jugoslavije i njihovi savezi u socijalist. republikama i socijalist.
autonomnim pokrajinama. Poloaj i ulogu SKJ u drutvenom i polit. sistemu SFRJ definirao je
Ustav SFRJ iz 1974. kao vodeu idejnu i politiku snagu radnike klase i svih radnih ljudi u

68

izgraivanju socijalizma i u ostvarivanju solidarnosti radnih ljudi te bratstva i jedinstva naroda i

narodnosti Jugoslavije..., te kao organizaciju koja je osnovni pokreta i nosilac politike
aktivnosti radi zatite i daljnjeg razvoja socijalistike revolucije i socijalistikih samoupravnih
drutvenih odnosa, a posebno radi jaanja socijalistike drutvene i demokratske svijesti... U
vezi s tom ulogom u polit. sistemu zemlje sam SKJ definiran je u Statutu kao unutranja snaga
samoupravnog i delegatskog sistema... Krajnji je cilj SKJ stvaranje besklasnog komun. drutva,
a teorijska osnovica njegova
djelovanja jest nauni socijalizam odnosno marksizam i
lenjinizam.
Organizacija se temelji na naelu demokr. centralizma, kao osnovnom
organizacijskom naelu, a njezin je temeljni oblik organizacija Saveza komunista u osnovnoj i
drugoj organizaciji udruenog rada, u mjesnoj zajednici, opini, jedinici i ustanovi JNA, kao i u
drugim oblicima drutvene
organiziranosti. SKJ sainjavaju: Savez komunista Bosne i
Hercegovine, Savez komunista Crne Gore, Savez komunista Hrvatske, Savez komunista
Makedonije, Savez komunista Slovenije, Savez komunista Srbije, te Savez komunista Kosova i
Savez komunista Vojvodine koji su, kao samostalne organizacije u jedinstvenom SKJ, ujedno i
sastavni dijelovi Saveza komunista Srbije.
Program SKJ jedinstven je za sve njegove lanove i organizacije, dok savezi komunista u
socijalist. republikama donose svoje statute na temelju Statuta SKJ, a savezi kom nista u
socijalist. autonomnim pokrajinama donose svoje statute na temelju Statuta SKJ i Statuta
Saveza komunista Srbije. Organizacija SKJ u JNA donosi svoju statutarnu odluku, na temelju
Statuta SKJ, a nju potvruje Predsjednitvo SKJ.
lanom SKJ postaje se dobrovoljno, na osnovi prihvaanja Programa i Statuta SKJ,
pokazane spremnosti za dosljedno ostvarivanje programskih ciljeva i zadaa SKJ, te na osnovi
moralno-polit. kvaliteta i povjerenja koje se stjee u ivotnoj i radnoj sredini.
Razvitak SKJ proao je kroz etiri bitne etape: poeci radnikog pokreta i pojava radnikih
organizacija do stvaranja (1919) Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista) - SRPJ(k)
- kao pretee KPJ, odnosno SKJ, zatim etapa od 1919. do 1941, etapa narodnooslobodilakog
rata i socijalist. revolucije od 1941, do 1945. i etapa borbe za socijalist. preobraaj drutva od
1945. do danas.
NARODNA VIJEA, polit. organizacije osnovane u junoslav. zemljama Austro-Ugarske u
zavrnoj fazi raspadanja Monarhije. Na sastanku hrv., srp. i slov. politiara 3. III 1918. u Zagrebu
odlueno je da se povede zajednika akcija za stvaranje nezavisne drave Srba, Hrvata i
Slovenaca koja bi se osnivala na naelu nar. samoodreenja. Taj program prihvatilo je i Narodno
vijee Slovenaca, Hrvata i Srba, osnovano 6. X u Zagrebu, kao polit. predstavnitvo Junih
Slavena pod Austro-Ugarskom. Organizacija Narodnog vijea temeljila se na teritorijalnom
principu: svaka pokrajina alje u Narodno vijee po jednog delegata na svakih 100 000
stanovnika. Na elu Narodnog vijea nalazi se izabrano predsjednitvo. U Deklaraciji od 19. X
1918. Narodno vijee SHS proglauje se jedinim opunomoenim predstavnikom polit. stranaka i
grupa, i preuzima voenje nar. politike i rjeavanje svih dravnopravnih pitanja. Nakon to je
Hrvatski sabor 29. X proklamirao prekid svih dravnopravnih odnosa i veza s Austro-Ugarskom, i
prenio svu vlast na Narodno vijee SHS, predsjednitvo Vijea istoga dana proglasilo je
samostalnu Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba preuzevi funkcije vrhovne vlasti u zajednikoj
dravi. Narodno vijee potvrdilo je i posebne pokrajinske vlade za Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i
Hercegovinu i Dalmaciju.
U sloenoj vanjskoj i unutranjoj situaciji (povlaenje austro-ug. armije, Zeleni kadar, seljaki
nemiri, oskudica u zemlji, okupacija naih krajeva od tal. vojske) Narodno vijee, suoeno s
neposrednom opasnou od nar. revolucije, nastupa kao predstavnik buroazije i uvar
drutvenog poretka, i sve se vie pretvara u sredstvo kontrarevolucije. Radi suzbijanja revoluc.
kretanja u masama, djelovali su i prijeki sudovi te su izvrena strijeljanja u Zagrebu, Dugom Selu
i Novoj Gradiki. Dana 24. XI 1918. Narodno vijee donijelo je odluku o ujedinjenju sa Srbijom i
Crnom Gorom i stvaranju zajednike drave. Nakon to je regent Aleksandar 1. XII 1918.
proglasio ujedinjenje, a 20. XII u Beogradu sastavljena Vlada Kraljevine SHS, prestala je
funkcija Narodnog vijea, kao vrhovnog organa vlasti. Nakon toga rasputeni su i mjesni odbori
Narodnog vijea u pokrajini kao i narodne strae (28. XII 1918).

69

JUGOSLAVENSKI ODBOR, organizacija hrv., srp. i slov. politikih emigranata iz AustroUgarske koja je u vrijeme I svj, rata vodila akciju za osloboenje junoslavenskih zemalja AustroUgarske i za njihovo ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u zajedniku dravu.
Hrvatski polit. emigranti (A. Trumbi, F. Supilo, I. Metrovi i dr.) poinju ve u septembru
1914. istupati pred silama Trojnog sporazuma protiv odstupanja junoslavenskih teritorija na
Jadranu Italiji za njen eventualni ulazak u rat protiv Austro-Ugarske i zalagati se za program
osloboenja i ujedinjenja Hrvata, Srba i Slovenaca. U tome ih podravaju pobornici junoslav.
ujedinjenja u Velikoj Britaniji (R. W. Seton-Watson, H. Wickham Steed, A. Evans i dr.). Hrvatski
politiari 22. XI 1914. postiu s predstavnicima srp. politikih emigranata iz Bosne i Hercegovine
(N. Stojanoviem i D. Vasiljeviem) sporazum o osnivanju Jugoslavenskog odbora, na elu
kojeg se nalazila privremena uprava s N. Trumbiem kao predsjednikom. Konano konstituiranje
Odbora izvreno je u Parizu 30. V 1915. kada su se Odboru prikljuili slov. politiari koji su uspjeli
izii iz Austro-Ugarske. Predsjednikom Odbora bio je izabran A. Trumbi, a lanovi su bili F.
Supilo, I. Metrovi, H. Hinkovi, F. Potonjak, D. Trinajsti, M. Marjanovi, N. Stojanovi, D.
Vasiljevi, N. upani, G. Gregorin, B. Vonjak i dr. Odbor je imao sjedite u Londonu, gdje mu je
bila centralna kancelarija; njegove su kancelarije osnovane i u Parizu, enevi, Petrogradu i
Washingtonu. U Junoj Americi osnovana je u januaru 1916. Jugoslavenska narodna obrana,
koja je financirala Odbor, a u Sjevernoj Americi formirano je u novembru 1916. Jugoslavensko
narodno vijee.
Odbor je vrio jaku propagandu izdavajui svoj bilten (Yugoslav Bulletin, Bulletin Yougoslave) i
biblioteku, a vodio je i akciju kod sila Sporazuma (Antanta) za priznanje prava Hrvata, Srba i
Slovenaca na ujedinjenje na osnovu naela narodnosti, istiui naroito potrebu da se u buduu
junoslav. dravu ukljue svi nacionalno junoslav. krajevi, posebno oni na Jadranu. Usvajanje
takvog programa nailazilo je na tekoe kod sila Sporazuma, jer je pretpostavljalo ruenje
Austro-Ugarske, koju su one nastojale odvojiti od Njemake, i posebno na estok otpor Italije,
koja je bila odluno protivna stvaranju junoslav. drave iz straha da bi ona mogla ugroziti tal.
prevlast na Jadranu. Odbor je uivao podrku srp. vlade na elu s Nikolom Paiem, ali je
dolazilo do neslaganja oko formiranja posebnih jugosl. dobrovoljakih legija i u gleditima na
nain ujedinjenja i na ureenje budue zajednike drave. Kada Odbor nije pristao da sa srp.
vladom raisti bitna pitanja ujedinjenja, posebno poloaj Hrvatske, Frano Supilo je u junu 1917.
istupio iz Odbora. Uskoro nakon toga, 20. VII 1917. J. o. i srp. vlada potpisuju na Krfu sporazum
o ujedinjenju i stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Krfska deklaracija), koji je pribliio
njihova stajalita, ali je izazvao nezadovoljstvo meu hrv. i slov. iseljenicima u SAD zbog toga to
su se tim sporazumom prejudicirale odluke budue ustavotvorne skuptine.
J. o. se meunarodno jae afirmirao kada je, 7. III 1918, s tal. odborom za sporazum s
potlaenim narodima Austro-Ugarske zakljuio u Londonu sporazum o demokr. naelima za
rjeenje pitanja budue jugoslavensko-tal. granice (sporazum Trumbi-Torre), koji je bio
prihvaen na Kongresu potlaenih naroda Austro-Ugarske u Rimu (8-10. IV 1918). Nakon tog
Kongresa britanska, franc. i amer. (a i tal.) vlada usvajaju politiku ruenja Austro-Ugarske i
podravaju nacionalne tenje njenih slav. naroda. No, Juni Slaveni u Austro-Ugarskoj za razliku
od Poljaka i ehoslovaka, nisu bili priznati kao savezniki narod niti je J. o. bio priznat kao njihov
polit. predstavnik, kao to je to traio Rimski kongres, jer se tome protivila tal. vlada. Meutim,
ona je ipak po. septembra 1918. odustala od svog negativnog stava prema jugosl. ujedinjenju,
ali budui da je srp. vlada smatrala da jedino ona predstavlja pred Saveznicima Srbe, Hrvate i
Slovence u Austro-Ugarskoj, J. o. nije dobio priznanje koje je traio. Tek nakon sloma AustroUgarske i stvaranja Drave Slovenaca, Hrvata i Srba na elu s Narodnim vijeem SHS u
Zagrebu, srp. je vlada, pod pritiskom opozicije i brit. vlade, pristala da se J. o. prizna i da s njime i
s Narodnim vijeem SHS zakljui 9. XI 1918. u enevi sporazum o ujedinjenju na dualistikoj
osnovi (enevska deklaracija). Taj sporazum kasnije srp. vlada nije htjela provesti u ivot.
Jugoslavenski je odbor u svom djelovanju uspio zainteresirati sile Sporazuma kako za
ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca u zajedniku dravu tako i za pravedno rjeenje jugoslav.tal. granice, ali on nije znatnije utjecao na razvitak prilika u domovini niti je imao rijei prilikom
provoenja ujedinjenja 1. XII 1918. Jugoslavenski je odbor prestao s radom u martu 1919.
KRFSKA DEKLARACIJA, prvi zajedniki polit. akt Srpske vlade i Jugoslavenskoga odbora,
objavljen 20. VII 1917. na Krfu. Deklaraciju su potpisali predsjednik srp. vlade N. Pai i
predsjednik Jugoslavenskog odbora A. Trumbi, a prihvatio ju je i Crnogorski odbor 27. VIII 1917.
- U Deklaraciji su se autorizirani predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca sloili da, nakon

70

potpunog osloboenja od tuinskog ropstva, na bazi samoodreenja naroda i na demokratskim

principima osnuju zajedniku nacionalnu, jedinstvenu, slobodnu i nezavisnu dravu, koja e biti
ustavna, demokr. i parlamentarna monarhija s dinastijom Karaorevi na elu, a zvat e se
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Zajednika drava obuhvatiti e sav onaj teritorij, na kojem
ivi troimeni narod Srba, Hrvata i Slovenaca. Deklaracijom se iskljuuje bilo kakvo djelomino
rjeenje nar. osloboenja i ujedinjenja i trai se osloboenje jugosl. naroda od Austro-Ugarske i
njegovo ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jednu dravu. Poslije zakljuenja mira,
Ustavotvorna skuptina, izabrana na osnovi opega jednakog, neposrednoga i tajnog prava
glasa, donijet e kvalificiranom veinom Ustav, koji e dati narodu i mogunost da razvija svoje
posebne energije u samoupravnim jedinicama, obeleenim prirodnim, socijalnim i ekonomskim
prilikama. Deklaracija garantira jednakost katolike,
pravoslavne i muhamedanske
vjeroispovijesti, ravnopravnost srp., hrv. i slov. imena, zastave i grba, kao i irilice i latinice. Krfsku deklaraciju su sa zadovoljstvom prihvatili opozicijski srbijanski politiari i predstavnici
Jugoslavenskog odbora, koji su vjerovali da e nova drava osigurati jugosl. narodima punu
slobodu i ravnopravnost. Deklaraciju je prihvatio i F. Supilo. N. Pai je Krfsku deklaraciju
potpisao protiv svoga uvjerenja,
prisiljen zajednikom akcijom Jugoslavenskog odbora,
srbijanske opozicije i tadanjom meunarodnom polit, situacijom. Nain na koji je provedeno
Ujedinjenje l. XII 1918. kao i donoenje Vidovdanskoga ustava 1921. izvreni su protivno
demokr. principima Krfske deklaracije.
ETNICI lanovi srpske vojne organizacije s izrazitim nacionalistikim ciljem. Voa etnika:
etovoa ili vojvoda. Naziv se prvi put javlja u drugoj pol. XIX st., u Makedoniji za borce protiv
turske vlasti, koji su bili odjeveni u narodnu nonju, lako naoruani, formirani u ete, disciplinirani.
Vea aktivnost etnika poela je neposredno nakon srp.-tur. i rus.-tur. rata 187778. Nakon
zakljuenja primirja s Turskom (1878), a prije Berlinskog kongresa, Srbija je od Makedonacadobrovoljaca, koji su sudjelovali u srp.-tur. ratu, organizirala vie etnikih eta, ubacila ih u
krivopalanaki i kumanovski kraj, i u veljai podigla ustanak u namjeri da te krajeve pripoji Srbiji.
Turci su uguili ustanak kao i onaj u kresneneskom kraju, to ga je potaknula Bugarska nakon
Berlinskog kongresa. Razvojem makedonskog nacionalno-oslobodilakog pokreta 1893 (->
VMRO) stvaraju se oruane formacije toga pokreta sa zadatkom da oruanom borbom oslobode
Makedoniju. Ne priznavajui makedonsku nacionalnost, srpski, bugarski i grki nacionalisti
organizirali su svoje etnike formacije u Makedoniji pod parolom borbe protiv Turaka, a zapravo
s tenjom da svaka od njih dobije za sebe dio Makedonije. Srpske etnike formacije stalno su
djelovale u Makedoniji uglavnom do Prvoga balkanakog rata (1912). U Prvom balkanskom ratu .
zemalja balkanskog saveza i VMRO nanijeli su Turcima velike gubitke. Pred I svj. rat u Srbiji su
formirani novi etniki odredi u sastavu srpske vojske, a djelovali su i na solunskoj fronti. Nakon
Prvoga svjetskog rata organizirano je Udruenje etnika s Glavnim odborom u Beogradu.
Vodstvo organizacije ubrzo su preuzeli ljudi u slubi dvora i velikosrpske vladajue buroazije i
pretvorili je u jednu od najreakcionarnijih u zemlji (vojvoda Kosta Peanac i dr.).
etnici 194145. Nakon kapitulacije vojske Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. grupa
jugoslavenskih oficira s Draom Mihailoviem na elu u svibnju 1941. osnovali su Komandu
etnikih odreda jugoslavenske vojske u zapadnoj Srbiji. Sline organizacije koje su se javile u
Sloveniji, Hrvatskoj (u Dalmaciji), Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini kasnije su stavljane pod
jedinstvenu komandu D. Mihailovia. Rukovodstvo etnika opredijelilo se samo za organizacijske
pripreme i nije bilo za oruanu borbu sve dok ne dou saveznike snage u Jugoslaviju.
Kompromitirano u toj namjeri ustankom koji je organizirala i povela KPJ 1941, etniko je
rukovodstvo poelo stvarati svoje odrede, kao protuteu partizanskim odredima, a javno se
izjanjavalo za zajedniku borbu protiv okupatora. D. Mihailovi je zapravo ekao povoljan
trenutak ne samo da raskine veze s partizanima, nego da ih razbije. Trenutak za to nastupio je
nakon uspostavljanja veze s kraljevskom vladom u emigraciji (koja ga je zatim javno priznala kao
svog jedinog zastupnika u zemlji) te kada su Nijemci poveli ofenzivu protiv ustanika. Iskoristivi taj
trenutak, . su poetkom studenog napali partizane u Srbiji, to je uskoro dovelo do konanog
raskida svih dodira s njima i do otvorenog opredjeljenja etnika da se bore samo protiv partizana.
Tako je ve 1941. etnitvo, posvuda gdje ga je bilo, povelo borbu protiv Narodnooslobodilakog
pokreta.
Da bi u tome bili to uspjeniji, . su stupili u ugovorne odnose s okupatorima i kvislinzima na
podruju pod njemakom okupacijom (tzv. legalizacija) i na podruju pod talijanskom okupacijom
(kao Milizia volontaria anticommunista M. V. A. C.), okupatori su ih snabdijevali orujem,
hranom, odjeom i novcem. Krajem 1941. jugoslavenska je vlada u emigraciji unaprijedila D.

71

Mihailovia u in generala, a novi predsjednik vlade, S. Jovanovi, predstavnik

najreakcionarnijeg dijela velikosrpske emigracije, u sijenju 1942. postavio ga je za ministra
vojske u svojoj vladi, zatim etnike proglasio Jugoslovenskom vojskom u otadbini. Time je D.
Mihailovi sa svojim etnicima i formalno priznat lanom vlade u emigraciji pa je emigiantska
vlada od Saveznika zatraila da se prema njima tako odnose. U tabu D. Mihailovia od 1941.
nalazio se britanski predstavnik.
U tenji da stvori uvjete za poslijeratnu velikosrpsku hegemoniju, D. Mihailovi je radio na
organizaciji etnika u svim krajevima Jugoslavije, od Slovenije do Makedonije. Usporedo s tim
razvijao je i politiku organizaciju, tzv. Ravnogorski pokret. etnike formacije i ta organizacija
trebali su u svim zemljama Jugoslavije biti vojna i politika osnova za ostvarenje politikih ciljeva.
Ve potkraj 1941. utvren je Mihailoviev politiki program: stvoriti Veliku Srbiju, Hrvatsku svesti
na dvije manje oblasti, a Sloveniju obnoviti u predratnim okvirima; drugi narodi se ne priznaju, a
sve vee narodnosti (manjine) trebalo je fiziki iskorijeniti u toku rata.
Okupacione su sile prema etnicima vodile odreenu politiku. Na svojem okupacionom podruju
Talijani su pomagali etnike da bi utedili talijansku krv u borbi protiv partizana, a politiki da bi
suzbijali komunistiku opasnost a ujedno da bi im bili oslonac za njihovu dalju okupatorsku
ekspanziju; Talijani su osim toga oekivali da bi, u sluaju da izgube rat, u etnicima imali
zagovornike kod saveznikih sila. etnicima je na njemakom okupacionom podruju bila u
prvom redu namijenjena uloga borbe protiv partizana i borbe za suzbijanje komunistikog
utjecaja u narodu. Tako je ve 1941. dolo do potpune zavisnosti etnika od okupatora.
. kao stalan pratilac okupatorovih ofenziva i operacija, akcija ienja i pohoda protiv NOVJ,
potvrivali su se kao neprijatelj NOP i oruane borbe naroda Jugoslavije. Uprkos sporazumima s
kvislinzima NDH, ostali su nepomirljiv neprijatelj Hrvata, Muslimana i svih veih nacionalnosti u
Jugoslaviji, na ijem su unitavanju radili u svakoj prilici. Bazirajui svoje djelovanje na ideji
velikosrpskog hegemonizma i ovinizma, Mihailovieva etnika organizacija odmah je istaknula
parolu da se bori za spaavanje srpstva. Sve strane zloine ustaa nad srp. stanovnitvom ona
je pripisivala itavom hrv. narodu i proglasila borbu protiv Hrvata do istrebljenja. Raspirujui
nacionalnu i vjersku mrnju etniki su odredi u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Sandaku i Hrvatskoj
(Dalmacija i Lika) izvrili mnogobrojne okrutne zloine, klanja i unitavanja itavoga hrv. i
muslimanskog stanovnitva mnogih naselja, pored zloina nad srp. stanovnitvom u svojoj borbi
protiv partizana.
U 1943. . doivljavaju krupne vojne i politike poraze. U protuofenzivi grupe divizija NOVJ po
prelasku Neretve, u oujku i travnju, glavne su etnike mase teko poraene. U kapitulaciji
Italije, u rujnu 1943, ., koji su do tada bili u talijanskoj slubi, stavili su se u slubu njemakog
okupatora. Nisu uspjeli pokuaji Britanaca da etnici konano napuste okupatora i okrenu se
protiv njega. Pod pritiskom jugoslavenske stvarnosti i istine o etnicima, Britanci su krajem 1943.
donijeli odluku o povlaenju svojih misija iz etnikih tabova. Ta odluka kao i odluke Drugog
zasjedanja AVNOJ i saveznika odluka u Teheranu o pruanju pomoi NOVJ, pridonijeli su
daljem slabljenju etnika. Njihovo je rukovodstvo pokualo u sijenju 1944. popraviti poljuljane
politike pozicije kod saveznika. Zato je u selu Ba u zapadnoj Srbiji odran kongres predstavnika
nekih bivih graanskih stranaka iz Srbije, Slovenije, Crne Gore i nekih linosti iz Hrvatske.
Kongres nije nimalo poboljao poloaj etnitva ni u zemlji, ni u saveznikom svijetu. Dolaskom I.
ubaia na elo nove vlade u emigraciji prekinuta je tradicionalna podrka emigrantskih vlada D.
Mihailoviu i njegovim etnicima. Iako je amerika vlada u kolovozu 1944. uputila D. Mihailoviu
svoju misiju, proces raspada . nije se mogao zaustaviti. U to vrijeme i kralj Petar se odrekao
Mihailovia, morajui priznati NOVJ i njena vrhovnog komandanta marala Tita.
U jesen 1944, kada su divizije NOVJ pristupile operacijama za osloboenje Srbije, D. Mihailovi
je uzalud pokuavao sprijeiti njihov prodor. U borbama u zapadnoj Srbiji razbijene su etnike
snage. Nisu uspjeli ni pokuaji D. Mihailovia da prikupi sve preostale etnike iz Srbije, Crne
Gore, Sandaka i istonog dijela BiH. Napokon, poetkom 1945. dao je direktivu da . prijeu na
gerilsko voenje rata, ali i to je ostalo bez uspjeha. etnike su grupe ostale meu sobom
nepovezane: jedna je razbijena kod Knina, druga kasnije unitena kod Bosanske Gradike, a
trea kod Sutjeske i Zelengore. Manji se broj etnika uspio probiti na zapad i pobjei iz zemlje,
dok su pojedine male grupe unitene naknadno. D. Mihailovi uhvaen je 1946. i kao ratni
zloinac osuen na smrt i strijeljan. To je bio kraj etnika u Jugoslaviji.(nije bio kraj!)
USTAE, pripadnici separatistike, nacionalistiko-ovinistike i teroristike organizacije, koja
se poinje organizirati nakon proglaenja apsolutistikog reima kralja Aleksandra (6. januara
1929). U ideolokom i organizacijskom pogledu ustaka organizacija ima neke svoje korijene u
polit. previranjima i prije uvoenja diktature, osobito nakon atentata u Skuptini (20. VI 1928),

72

napose u redovima inae malobrojne Hrvatske stranke prava (HSP) - frankovaca (otud za ustae
ponekad i naziv pravai ili frankovci).God. 1926. obrazovana je organizacija Hrvatske
republikanske pravake omladine (HRPO), koja je okupljala najradikalniju nacionalistiku
omladinu. Po. oktobra 1928. obrazovana je ilegalna organizacija Hrvatski domobran.
Najaktivniju i vodeu ulogu meu pravaima imao je A. Paveli. Formalno konstituiranje ustake
organizacije izvreno je u prvoj pol. 1932, kada se prvi put spominje naziv: Ustaa - hrvatska
revolucionarna organizacija (UHRO); te je godine donesen i ustav organizacije. Godinu dana
potom organizacija mijenja naziv u: Ustaa - hrvatski oslobodilaki pokret. Iste godine prihvaena
su i naela pokreta, u kojima su izneseni osnovni programatski pogledi i koja su smatrana
temeljnim zakonom ustakog pokreta.
Svoju ideologiju u. su povezivali s programom HSP, ali su shvaanja A. Starevia tumaili na
svoj nain i smatrali ga utemeljiteljem ustake ideologije. Po njihovom shvaanju, hrv. narod je
samosvojan i nema nikakve veze s bilo kojim dr. narodom. Iz takvog su shvaanja izvlaili svoj
osnovni cilj - stvaranje nezavisne i etniki iste hrv. drave na cjelokupnom etnikom i pov.
podruju, onako kako su taj prostor oni shvaali; Bosna i Hercegovina smatrane su nerazdvojnim
dijelom hrv. drave, a Muslimani dijelom hrv. naroda. Ruenje Jugoslavije svim sredstvima
smatrali su jedinim putem za ostvarenje svoga osnovnog cilja. Zastupali su gledite da svoj cilj
mogu postii samo oruanim ustankom (revolucijom), a gl. sredstva tome su, kako je to
isticano u njihovim programatskim dokumentima i propagandi, gvoe-oganj-krv, no-revolverpakleni stroj.
U ostvarivanju svog cilja u. su se povezivali sa svim protivnicima jugosl. drave. Tako su
suraivali s mak. (desno krilo VMRO), alb. (Kosovski komitet) i crnog. separatistima. Na meunar.
planu orijentirali su se na tzv. revizionistike zemlje, jer su u ruenju postojeega evr. poretka
vidjeli put za ostvarenje svoga osnovnog cilja - razbijanje Jugoslavije i stvaranje nezavisne hrv.
drave. Zemlje koje su vodile politiku dezintegracije Jugoslavije i same su bile zainteresirane za
suradnju s ustaama i iskoritavale ih kao sredstvo svoje politike protiv Jugoslavije.
Meu prvim sjeditima ustakog okupljanja bio je Be, gdje se Paveli povezao s grupom bivih
austroug. oficira (Hrvatski komitet), koji su od stvaranja Jugoslavije bili prema njoj neprijateljski
orijentirani. Ondje je izlazio ustaki tisak, odravane su veze s pristaama u zemlji i organizirane
diverzantske akcije. Drugo sredite bio je Graz, u kome je obavljen prihvat izbjeglica i upuivan
propagandni materijal u zemlju.
Polazei od procjene da je Italija najodluniji protivnik Jugoslavije, Paveli joj je, u ostvarivanju
ustakih ciljeva, posveivao najveu panju. Tu je (u Bovegnu, u pokrajini Brescia) u drugoj pol.
1931. osnovan prvi logor za voj. obuku Pavelievih pristaa (u poetku 10-15, a poslije se broj
poveavao i logor vie puta preseljavao). Veze s tal. vlastima, na liniji separatistike politike,
Paveli je odravao i prije proglaenja apsolutistikog reima. Po dolasku u emigraciju on je
pokazivao spremnost da sudbinu Hrvatske najue vee uz fa. Italiju, na voj., gospodarskom i
kult. polju.
Ustaama su punu podrku pruale i mad. vlasti, u okviru svoje revizionistike politike
dezintegracije Jugoslavije. Tako je na mad. teritoriju, u Janka-pusti, 1931. osnovan logor za
obuku ustakih terorista, a rasputen je sredinom 1934. Paveli je sklopio sporazum o suradnji
s Madarskom revizionistikom ligom (s mad. vlastima on je veze odravao i prije odlaska u
emigraciju).
Njemaka je, po dolasku Hitlera na vlast, provodila politiku suradnje s Jugoslavijom, u cilju njena
ueg gospodarskog i polit. privlaenja na stranu sila Osovine. Zato njem. slubeni organi nisu
ustakim emigrantima pruali podrku na liniji dezintegracije Jugoslavije. Vie
razumijevanja, podrke i zatite ustaama pruale su razne njem. obavjetajne slube. Gl. centar
ustake aktivnosti u Njemakoj bio je Berlin, gdje je izlazio ustaki tisak i djelovalo nekoliko
najistaknutijih ustaa (B. Jeli, M. Lorkovi, M. Budak).
Nakon atentata na kralja Aleksandra (9. oktobra 1934) u Marseilleu, koji su izvrili u. s
pripadnicima VMRO, gotovo svi u. iz evr. zemalja potraili su utoite u Italiji, gdje ih se okupilo
oko 530. Zbog meunar. javnosti, a i da bi prikrio odgovornost Italije za atentat, Mussolini je
zatvorio Pavelia i E. D. Kvaternika, a svi su u. bili smjeteni u logor na Liparima. Kad je, iz
straha pred njem. ekspanzijom, Italija napustila politiku dezintegracije Jugoslavije i otpoela
politiku suradnje s njom (Beogradski sporazum, 25. III 1937), nastalo je novo razdoblje u
djelovanju ustake emigracije (doba velike utnje). Italija se obvezala da e spreavati
njihovu aktivnost protiv Jugoslavije, pa su u. u manjim grupicama bili razmjeteni po ju. i srednjoj
Italiji, pod stalnom kontrolom, dok se jedan dio vratio u zemlju. Radikalizacija hrv. pitanja nakon
uvoenja apsolutistikog reima otvarala je kanale za regrutiranje pristalica hrv. separatistike

73

politike i izvan Hrvatske stranke prava, dijelom i iz redova Hrvatske seljake stranke. To je
dovodilo do heterogenosti u ustakom pokretu (u logorima u Italiji bila je tako prisutna podjela na
radievce i frankovce, odn. maekovce i pavelievce). Osim polit. emigranata, koji su iz zemlje
pristizali u ustaka sredita, Paveli je svoje pristae regrutirao i iz redova ekon. emigracije,
osobito u zemljama gdje je ta emigracija bila brojnija, kao u Belgiji (tu je osnovan Hrvatski savez,
prividno kao potporno drutvo). U 1931. B. Jeli je u Americi osnovao Hrvatski domobran, koji je
nastojao djelovati osobito meu iseljenicima u Junoj Americi; tu su, meutim, u. nailazili na otpor
lijevih snaga u iseljenitvu i organizacija HSS.
U prvim godinama diktature antagonizam izmeu ustaa i HSS nije otvorenije izbijao na povrinu.
Kad je, od 1935, vodstvo HSS postupno naputalo politiku apstinencije i ulazilo u dijalog s
vladom i opozicijom u Beogradu, u. su poeli otvoreniju kampanju protiv te stranke.
Do 1937. ustaka je aktivnost bila razvijenija u inozemstvu, a otada se teite prenosi u zemlju i
vie na propagandno-polit. i organizacijsko polje. U. su prostor za svoju aktivnost traili unutar
organizacija HSS, u razliitim klerikalnim drutvima i udruenjima sveu. omladine. Porastu
aktivnosti pridonijeli su i ustae-povratnici, meu kojima je bio i Mile Budak, koji je po. 1939.
pokrenuo list Hrvatski narod, koji je postao centrom propagande ustakih ideja. Kampanja protiv
HSS osobito je otvorena nakon Sporazuma Cvetkovi-Maek (26. VIII 1939), kada u.
pribjegavaju i teroristikim aktima protiv vlasti te stranke. Banska vlast poduzimala je i represivne
mjere protiv ustake aktivnosti (zabrana Hrvatskog naroda, komesarijat u Matici hrvatskoj,
interniranje jednog broja ustakih aktivista).
Kad su Hitler i Mussolini, nakon voj. pua 27. III 1941, odluili napasti Jugoslaviju i razbiti je kao
dravu, i u. su u ostvarenju tog cilja dobili svoj zadatak. Tal. vlasti su na brzinu prikupljale
rasturene ustae (150-350, prema razliitim procjenama), u Pistoji ih opskrbile orujem i
automobilima prebacile u Hrvatsku, nakon to su tal. trupe ve bile zauzele dijelove Slovenije i
Hrvatske. Njemaka u poetku nije raunala s Paveliem i ustaama smatrajui ih prije svega tal.
eksponentima, ne vjerujui da oni mogu osigurati mir i poredak na podruju koje je za Nijemce
bilo od velike vanosti, njem. su agenti pokuavali pridobiti Maeka da on proglasi nezavisnu hrv.
dravu pod njem. okriljem. Ne pridobivi ga za to, Nijemci su se orijentirali na Pavelia i ustae.
Kad su njem. trupe ve bile u Zagrebu, bivi austroug. pukovnik S. Kvaternik, u aranmanu
njem. agenata, proglasio je 10. aprila Nezavisnu Dravu Hrvatsku; proglaenje je izvrio u
ime Pavelia, koji se tada jo nalazio u Italiji (HRVATI, povijest).
NDH je, kao tvorevina ustaa i okupatora, stalno bila predmetom njemako-tal. Antagonizma, to
je bilo praeno i oprekama u ustakim vrhovima, gdje je postojala podjela na italofile i
germanofile. Ovisnost ustaa o Njemakoj pojaana je osobito poslije kapitulacije Italije, kad je ta
ovisnost postala potpunom u svakom pogledu. Svoju bespotednu antijugosl. i protusrp. politiku,
proklamiranu jo u doba emigrantskog djelovanja, u. su poeli dosljedno i sustavno provoditi ve
od prvog dana dolaska na vlast, u cilju stvaranja istoga hrvatskog dravnog prostora, protiv
Srba na podruju NDH provodili su iroko organiziranu i razraenu politiku obespravljivanja,
iseljavanja, nasilnog prekrtavanja i masovnog fiz. likvidiranja. Ta je politika voena od iroke
propagandne kampanje, preko razraenog sustava kaznenog zakonodavstva do mree
institucija za unitavanje ljudi (logori i dr.). Temelj kaznenom zakonodavstvu bila je Zakonska
odredba za obranu naroda i drave, donesena u prvim danima ustake vlasti. Radi provoenja
politike terora i fiz. likvidiranja stvoren je sustav raznih sudova (izvanredni, prijeki, pokretni prijeki
sudovi) koji su u pravilu izricali samo smrtne kazne. No, najvei dio protivnika likvidiran je u
masovnim mjerama odmazde i bez ikakva zakonskog privida. Zbog sve snanijeg razvoja NOP i
zbog nemogunosti da ostvare sve svoje ciljeve u odnosu na srp. stanovnitvo, od proljea 1942.
u. pokuavaju prema Srbima provoditi politiku izvjesnog taktiziranja. Prema idovima i Romima u.
su provodili politiku po uzoru na onu nacionalsocijalist. Njemake, na rasnoj osnovi, s ciljem
masovnog fiz. Likvidiranja, ona se temeljila na razraenom rasnom zakonodavstvu (Zakonska
odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o zatiti arijske krvi i asti hrvatskog naroda,
Zakonska odredba o zatiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, a pri ministarstvu
unutranjih poslova postojalo je Rasno politiko povjerenstvo) u cilju rasne revolucije.
Politika terora i fiz. likvidiranja provoena je i protiv hrv. stanovnitva, protiv svih onih koji su bili
nepoudni ustakim vlastima, radi unutranjeg proiavanja, zbog nehrvatskog ponaanja.
Osobito bespotedna politika terora provoena je protiv antifa. snaga, a u prvom redu protiv
komunista.
U svojim ideolokim, polit. i soc. nazorima u. su traili uzore u totalitarnim reimima, deklarirajui
se protiv tzv. graanskoga liberalnog drutva. Jo u emigrantskim danima u. su sebi postavljali
za cilj da se Hrvatska ukljui u tzv. novi evr. poredak totalitarnih zemalja i da postane aktivnim i

74

beskompromisnim sudionikom antikomun. Politike, takvu su politiku u ratu dosljedno provodili.

Sam ustaki pokret bio je ustrojen na naelu potpune poslunosti i odanosti voi (poglavniku)
Paveliu, koji je neogranieni nosilac vlasti u ustakom pokretu i u ustakoj dravi.
Bez podrke u hrv. narodu, do kraja kompromitirani svojom politikom, u. su se na vlasti mogli
odravati samo zahvaljujui okupatorskim snagama. Od proljea 1943, dijelom po sugestijama
njem. vlasti, u. u nekoliko navrata bezuspjeno pokuavaju postii kompromis s Hrvatskom
seljakom strankom. U zavrnoj fazi rata u dijelu ustakih krugova razvija se ideja o preorijentaciji
NDH na stranu zap. zemalja, u nadi da e na toj strani, na antikomun. liniji, dobiti podrku za
odranje NDH; u isto vrijeme dolazi do pokuaja povezivanja s raznim reakcionarnim grupama u
Jugoslaviji, na liniji otpora NOP. Nakon rata razjedinjene ustake grupice u zemljama zap.
Evrope, Amerike, Australije i Kanade vode propagandnu i teroristiku aktivnost protiv nove
Jugoslavije, nastojei posebno djelovati meu ekon. emigracijom i iseljenitvom.
ZELENI KADAR, pokret vojnih bjegunaca koji su dezertirali iz austroug. jedinica za I svj. rata i
skrivali se po umama (odatle naziv). Ve sredinom god. 1916. prva faza pokreta (do jeseni
1917) ima spontani, neorganizirani karakter. Pokret je osobito zahvatio pripadnike junoslav.
narod, koji su na taj nain izraavali svoj otpor Monarhiji i njezinu ratu. Nakon Oktobarske
revolucije u Rusiji, od jeseni 1917. dezertiranje iz austroug. vojske poprima sve vie polit. i
organizirani karakter. Z. k. vrio je prepade na austroug. aprovizaciju, na orunike postaje, na
imune pojedince. Izuzevi izolirane pojave pljake, pokret je, osobito u svojoj drugoj fazi od
jeseni 1917, imao obiljeje revolucionarno-drutvenog previranja, a podupiralo ga je i seljatvo.
Upravo to je i razlog da su desni elementi u Narodnom vijeu SHS, smatrajui taj pokret
neposrednim odjekom revolucije u Rusiji, zahtijevali da se nemilosrdno ugui. U naim zemljama
z. k. imao je najsnaniji zamah u Moslavini, Slavoniji, Podravini, Srijemu.
SIMOVI, Duan, general i politiar; r. 1882. u Kragujevcu, u. 1962. u Beogradu.
Sudjelovao u balkanskim ratovima i I svj. ratu. Izmeu dva rata bio je naelnik generaltaba i
komandant zrakoplovstva. Kada je grupa oficira 27. III 1941. oborila vladu Cvetkovi-Maek
postao je predsjednik vlade. Meutim, nova Simovieva vlada nije bitno izmijenila politiku
prijanjeg reima a taktizirala je i sa silama Osovine izjavivi da prihvaa sporazum o pristupu
Trojnom paktu. Za aprilskog rata emigrirao s kraljem Petrom II, zatim je na elu izbjeglike vlade
do 1942. God. 1944. izjasnio se za sporazum Tito-ubai, a u maju 1945. vratio se u zemlju.
STOJADINOVI, Milan, politiar i ekonomist; r. 1888. u aku, umro 1961. u Buenos
Airesu. Univ. profesor u Beogradu. Od 1922, do 1926. i 1934. ministar financija u Paievim i
Jevtievim vladama. Nakon izbora 1935. bio do 1939. predsjednik vlade, s resorom vanjskih
poslova, i ef Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ). S. je nastavio protunar. i centralistikohegemonistiku politiku s faistikim smjerom, a cjelokupnu vanjsku politiku orijentirao na osovinu
Berlin-Rim. Naputa Balkanski savez 1937, potpisuje s Bugarskom pakt vjenog prijateljstva, a
s Italijom ekon. i polit. sporazume, podredivi na kraju itavu jugosl. privredu njem. kapitalu.
Oboren je 4. II 1939. Knez Pavle predao ga je Britancima, koji su ga deportirali na otok Mauritius
(1940). Posljednjih 12 godina emigrant u Argentini. Napisao memoare Ni rat ni pakt
PRIBIEVI, Svetozar, politiar; r. 26.X 1875. u Hrvatskoj Kostajnici, u. 15.IX 1936. u
Pragu. Kao student u Zagrebu pripada krugu napredne omladine. Svoje polit. poglede iznio je
1897. u programatskom lanku Misao vodilja Srba i Hrvata (u almanahu Narodna misao) u kojem
zastupa gledite da su Srbi i Hrvati jedan narod. Od 1902. urednik je Novog Srbobrana, organa
Srpske samostalne stranke. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatsko-srpske koalicije (1905) te
postaje voa njenog srp. krila. Nakon istupa F. Supila iz koalicije, P. je njen stvarni ef. U vrijeme
I svj. rata vodi oportunistiku politiku, ali se pred slom dvojne monarhije prikljuuje Narodnom
vijeu Srba, Hrvata i Slovenaca i postaje njegov potpredsjednik. P. igra znaajnu ulogu u danima
stvaranja zajednike jugoslavenske drave. Smatrajui da su Hrvati i Srbi jedan narod, svoju je
polit. aktivnost usmjerio na izgradnju jugosl. unitarizma te se zalagao za centralistiko ureenje
drave. Na tim koncepcijama osnovao je Demokratsku stranku (1919) i vodio odlunu borbu
protiv federalistikih snaga, posebno protiv S.Radia i njegove Hrvatske republikanske seljake
stranke. U Kraljevini SHS bio ministar unutranjih poslova (1919-20) te ministar prosvjete (192022. i 1924-25). Zbog neslaganja s umjerenijim dijelom vodstva Demokratske stranke istupio iz nje
i (1924) s 14 poslanika osnovao Samostalnu demokratsku stranku (SDS), koja je isticala svoj
unitaristiki i centralistiki program. Tada je s N. Paiem osnovao vladu Nacionalnog bloka koja
je branila centralistiki Vidovdanski ustav. Kad je Pai zakljuio sporazum sa S.Radiem (1925),
P. je preao u opoziciju. Uoavajui da je njegova podrka radikalima uvrstila velikosrp.

75

hegemoniju, P. je nakon skuptinskih izbora 1927. povezao svoju stranku s Radievom

Hrvatskom seljakorrt strankom (koja je prela u opoziciju) i s Radiem stvorio Seljakodemokratsku koaliciju
(SDK). Tada poinje njegova postepena transformacija: od
pobornika centralizma postaje njegov odluni protivnik. U vrijeme estojanuarske diktature
interniran je u Brusu (Srbija), a zatim (1931) odlazi u inozemstvo, gdje ostaje do kraja ivota.
U emigraciji pie knjigu Diktatura kralja Aleksandra, u kojoj se izjanjava za federalno i
republikansko ustrojstvo Jugoslavije. Svoje novo stajalite P. je osobito izrazio u Pismu Srbima
(1933), u kojemu se zalae za sporazum Srba i Hrvata na osnovi ravnopravnosti obaju naroda:
...Svaki drugi put i rjeenje znailo bi vjeite trzavice, meusobne sukobe i ratove, koji bi
se na kraju katastrofalno zavrili za oboje... Potkraj ivota naglaavao je i potrebu stvaranja
seljako- radnikog pokreta.
ILAS, Milovan, politiar i publicist; r. 1911. u Podbiu kod Kolaina, umro 20. IV 1995 u
Beogradu. Studirao filozofiju i pravo na Univerzitetu u Beogradu. lan KPJ od 1932. God. 1933.
po Zakonu o zatiti drave osuen na tri godine strogog zatvora. Uestvovao u organiziranju NOB
u Crnoj Gori. Bio lan AVNOJ-a, Vlade FNRJ, potpredsjednik SIV-a, predsjednik Narodne
skuptine FNRJ, lan Izvrnog komiteta CK SKJ. U toku 1953. objavio u Borbi niz lanaka s
liberalistikih pozicija, a ta njegova publicistika aktivnost doivjela je jednoglasnu osudu Treeg
plenuma CK SKJ (u sijenju 1954). Iskljuen iz lanstva SK, zbog iznoenja neistina,
neprijateljske propagande i povjerljivih podataka, osuivan od godine 1955. do 1957. na kazne
strogog zatvora od tri do trinaest godina; pomilovan 31. XII 1966. od daljnjeg izdravanja kazne.
Do raskida s KPJ objavio: lanci iz politike publicistike 19411946; Legenda o Njegou; Lenjin
o odnosima meu socijalistikim dravama i dr. Njegov polit. pamflet Nova klasa (1957),
pojavivi se u svom prvom izdanju na engleskom, u SAD, a kasnije prevoen i na druge jezike,
obilno je iskoritavan u antikomunistike i antisocijalistike svrhe upravo u razdoblju
destaljinizacije to je zapoela XX kongresom KPSS. U inozemstvu je objavio i knjige Besudna
zemlja; Gubavac i druge prie i Nesavreno drutvo.
RANKOVI, Aleksandar, polit. radnik; r. 1909. u Draevcu kod Obrenovca, umro 20. VIII
1983. u Dubrovniku, sahranjen u Aleji velikana u Beogradu, uz prisutnu masu od 100.000 ljudi.
U Beogradu ui abadijski zanat, postaje lan klasnih sindikata (1924). God. 1927. lan je SKOJ
i sekretar MK SKOJ za Beograd. U KPJ primljen 1928, kada postaje i sekretar Pokrajinskog
komiteta SKOJ za Srbiju. Zbog revoluc. rada osuen od Suda za zatitu drave na 6 god. robije.
God. 1937. postaje sekretar PK KPJ za Srbiju i 1940. lan Politbiroa CK KPJ. U toku NOR lan
Vrhovnog taba NOV i POJ i organizacioni sekretar KPJ, lan AVNOJ, potpredsjednik ASNOS. Od 1946. ministar unutranjih poslova, od 1948. potpredsjednik sav. vlade i ministar unutranjih
poslova, od 1953. potpredsjednik SIV i od 1963. potpredsjednik Republike. Poslije Osloboenja
biran za sav. narodnog poslanika u skuptinama svih saziva, i u Politbiro CK KPJ, odnosno u
Izvrni komitet CK SKJ. Na brionskom plenumu CK SKJ, u junu 1966, Rankovieva djelatnost u
periodu poslije VIII kongresa (1964) osuena je kao antipartijska. Zbog zloupotrebe svojih
pozicija u Slubi dravne bezbjednosti i zbog opeg suprotstavljanja razvitku sistema neposredne
demokracije, R. je kao jedan od glavnih predstavnika etatistiko- birokratskih elemenata u dr. i
partijskom aparatu lien svih dr. i part. funkcija, a na sjednici CK SK Srbije u sept. 1966.
iskljuen iz SKJ.
Vis u Narodnooslobodilakom ratu. Nakon aprilskog rata Talijani su Vis okupirali 23. IV
1941. a anektirali ga 18. maja. Jaka organizacija KPJ ve potkraj juna 1941. formirala je prvu
partizansku grupu od koje nastaje vod. Nakon neuspjelog odlaska 35 omladinaca u partizane na
kopno, na Visu se razvija diverzantska i politika aktivnost: prikuplja se oruje, miniraju tvornika
postrojenja u Komii 17. X, ene izvode demonstracije 7. XII, oformljuju se zaeci narodne vlasti.
Talijani poduzimaju kaznene ekspedicije, praene represalijama nad narodom. Usprkos teroru i
pootrenoj kontroli okupatora, s Visa je uspostavljena pomorska veza s partizanskim jedinicama
na kopnu. Do kraja augusta 1943. preko veze je prebaeno na kopno 238 vikih dobrovoljaca u
jedinice NOVJ. Dotle je na Visu formiran Kotarski komitet KPH, koji je izdavao list Na izvjetaj.
Razgranala se ilegalna narodna vlast. Gotovo cjelokupno stanovnitvo sudjelovalo je u NOB. Od
oko 8000 st. Visa u NOVJ je bilo 1032 borca, dok su ostali aktivno radili za NOP, a oko 3800
starih i djece evakuirano je preko Jadrana u zbjeg. U oko 65 akcionih odbora s 340 grupa
djelovalo je 2050 aktivista. Sredinom augusta 1943. borci Letee partizanske ete zarobili su na
brdu Hum posadu tal. izviako-signalne stanice i zaplijenili njeno naoruanje. Na to su Talijani
izvrili pomorsku blokadu Visa i iskrcali jo 1000 vojnika, ali nisu postigli nikakve rezultate. Poslije kapitulacije Italije, u septembru 1943, razoruane su talijanske posade na otoku, formiran

76

je Viki partizanski bataljon, a poetkom oktobra i Vika flotila Mornarice NOVJ. U to vrijeme V.
je definitivno osloboen i takav ostaje do kraja rata. - Kad su Nijemci zaposjeli obalu i
srednjodalmatinske otoke, V NOVJ donio je odluku da se V. odluno brani. Njegovu obranu
inila je 26. divizija NOVJ i glavne snage Mornarice NOVJ. Otok je dobro utvren. S otoka su
uspostavljene pomorske veze s ju. Italijom, koju su zaposjeli Saveznici, i s drugim otocima i
obalom. Preko Visa je u Italiju i na Bliski istok upuen zbjeg od oko 40 000 izbjeglica i oko 40 000
ranjenika i bolesnika NOVJ na lijeenje. Dozvolom V, prvih mjeseci 1944. na V. je prebaena
brigada britanskih komandosa i manja grupa amerikih rangera, a u lukama su bazirale britanske
topovnjae i torpedni amci. Tada iz Italije stie 3. prekomorska brigada NOVJ. Do maja je na
otoku izgraen aerodrom za saveznike avione, u kojem je poslije stacionirana i 1. eskadrila
NOVJ. Na V. su prevoene poiljke saveznikog naoruanja i opreme za NOVJ. Izmeu Visa i
june Italije vrena je razmjena dobara (sardine, modra galica, ulje itd.). - U prvoj polovici 1944.
Nijemci su planirali iskrcavanje na V. (operacija Freischtz), ali su od nje odustali. U prvoj
polovici 1944. jedinice NOVJ s Visa izvele su uspjene desantne prepade na otoke Hvar, Bra,
oltu, uz sudjelovanje britanskih komandosa, zatim veim snagama na Mljet, Korulu i ponovo
na oltu i Bra. Napadi s Visa na njemake posade na otocima nastavljeni su i kasnije. Dolaskom marala Tita i V, a zatim CK KPJ, NKOJ-a, AVNOJ-a i drugih visokih tijela NOP na
V., ovaj otok postaje centar NOP. Tu su boravile i saveznike vojne misije. Na Visu je 16. juna
sklopljen sporazum Tito-ubai o odnosima NOP i jugoslavenske vlade u emigraciji. Tu je Tito
izradio plan operacija za konano osloboenje zemlje i odatle rukovodio njihovim poetkom. S
Visa Tito je krenuo na razgovore u Italiju s predsjednikom britanske vlade W. Churchillom u
augustu i sa Staljinom u Moskvi u septembru. Sredinom septembra s Visa se iskrcala 26. divizija
na Bra, ime su poele operacije za konano osloboenje Dalmacije.
Trst u II. Svjetskom ratu. U aprilu 1941. T. je bio glavna pozadinska baza tal. 2. armije za
napad na Jugoslaviju. U novembru 1942. u Trstu su formirani ilegalni Okruni odbor Osvobodilne
fronte (koji su faisti uskoro razbili) i organizacije Delavske enotnosti. Nakon kapitulacije Italije,
8. septembra 1943, T. su zaposjele njem. trupe i u njemu uspostavile pomor. bazu za sjev.
Jadran. Iz Trsta je otiao velik broj boraca u part. jedinice u Istri u Sl. Primorju. U aprilu 1944.
diverzantske grupe 9. korpusa NOVJ digle su u zrak zgradu Kino i oficirsku robnu kuu. U
augustu je tab 9. korpusa formirao ilegalnu komandu grada. U aktivnu oslobodilaku borbu
ukljuili su se i Talijani sa Slovencima, a uspjeno se razvijala suradnja KPJ i KPI. U to vrijeme u
Trstu su djelovali Gradski i Oblasni komitet KP Slovenije. Grad je bio podijeljen na 4 sektora sa
tabovima, koji su organizirali oruane borbene grupe i, do kraja 1944, u svakom sektoru po dva
bataljona NOV. Do 1. maja 1945. u Trstu je bilo organizirano vie od 15 000 ilegalnih boraca. U
toku rata Saveznici su ga nekoliko puta bombardirali.
Transka operacija. U zavrnim operacijama za konano osloboenje zemlje, jugosl. 4. armija
iz sjev. Dalmacije prodrla je kroz Liku, Gorski kotar i Hrvatsko primorje i sredinom aprila 1945.
stigla pred Rijeku, gdje je ubrzo ula u bitku s glavninom njem. 97. korpusa. Dok su se tu odvijale
teke borbe, preko otoka sjev. Jadrana iskrcali su se do 28. IV dijelovi 4. armije na ist. obalu Istre
(9. divizija), a drugi su dijelovi (20. divizija) preko Snenika zaobili glavne njem. snage. Oba ova
krila 4. armije krenula su 28. aprila k Trstu, ostavivi iza sebe njem. 97. korpus. U isto vrijeme s
Komenskog Krasa (Slovensko primorje) jedinice 9. korpusa pod komandom taba 4. armije
krenule su k Trstu, a jednim dijelom, iz Vipavske doline, k Soi. U koncentrinom napadu, 9. i 20.
i dijelovi 30. i 43. divizije prodrli su do Trsta i u tekim ulinim borbama 30. IV i 1. i 2. V slomili
njem. otpor u gradu. Drugi manji dijelovi 4. armije oslobodili su svu Istru i Slovensko primorje. U
meuvremenu njem. 97. korpus, koji se naao u prostoru izmeu Rijeke i Trsta, bio je opkoljen
od glavnine 4. armije i u borbama do 7. V uniten.

77