Šta Bi Svaki Musliman Trebao Da Zna

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA
Skraena zbirka islamskih propisa i uputa
Ministarstvo za vakufe u Kuvajtu Ured Vijea za fetve

Naslov originala
Izdava: Islamski pedagoki fakultet u Zenici Ministarstvo za vakufe u Kuvajtu

Za izdavaa:
Prijevod: Amel Sarajli
Redaktura: prof. dr. Zuhdija Adilovi
Lektura: Zenaida Karavdi
Korektura: mr. Muamer Neimarlija
DTP: Samir Kamenja
tampa: Dobra knjiga
Za tampariju:
TA BI SVAKI
MUSLIMAN TREBAO
DA ZNA
Zenica, 2013.
tampanje ove knjige realizirano je pod pokroviteljstvom Ministarstva za vakufe u

Kuvajtu.
4
NAI CILJEVI:
- Pojanjenje islamskog stava za svako pitanje i novonastali sluaj ili problem koji
se isprijei pred muslimanom.
- irenje postojane i stabilne kulture islamskog prava meu pojedincima u zajednici.
- irenje srednjeg umjerenog pravca meu pojedincima u zajednici, koji se implementira tretiranjem razliitih islamskih pitanja u skladu s duhom islama i
njegovom tolerantnou.
- Oivljavanje bogatog naslijea islamskog prava koje se temelji na raznovrsnosti
i brojnosti miljenja i stavova u vezi s razliitim pitanjima.
- Poduavanje uenjaka i imama strunoj naobrazbi islamskog prava koje e ih
osposobiti da narodu daju odgovore i pojanjenja na pitanja.
- Uestvovanje u drutvenim praznicima i posebnim prilikama i dogaajima iz
perspektive islamskog prava, tj. kroz izdavanje publikacija i broura koje tretiraju te posebne prilike i dogaaje u drutvu s aspekta islamskog prava.
- Izdavanje broura o pitanjima koja su trenutno aktuelna u drutvu te kao takva
vana i bitna za drutvo pa ih je neophodno poznavati i pojasniti stav islamskog
prava u njihovom pogledu.
- Posveivanje brige i panje onima koji su prigrlili islam tako to im poklanjamo
korisnu literaturu na njihovim jezicima.
Ured za fetve
RIJE UREDA ZA FETVE

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Onome Koji je objavio Mudru Opomenu. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog Koji nema sudruga.
Rekao je Uzvieni Allah u mudroj i asnoj Svojoj Knjizi:
"Zar je isti onaj ije je srce Allah uinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo
Gospodara svoga i onaj ije je srce otvrdlo? Teko onima ija su srca tvrda na
spomen Allaha, oni su u oitoj zabludi!" (Ez-Zumer, 22.)
Neka je mir i spas na povjerljivog Upuivaa koji je rekao: "Zaista sam poslan
s ispravnom istom vjerom."1 Dakle, Uzvieni Allah ga je poslao s vjerom koja
se temelji na vjerovanju u Allahovu Jednou, na milosru i olakanju. Muslim
biljei hadis da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Islam ponitava sve to je bilo
prije", tj. ponitit e sve grijehe koji su poinjeni prije islama.
Ured Vijea za fetve u Kuvajtu raduje se da uputi najiskrenije estitke vama
koji ste prigrlili ljepotu islamske bae, koja e zasigurno na vas pozitivno uticati u smislu da e zadovoljiti jasan razum i da e otklonuti mnoge nedoumice
i oprenosti islamskog vjerovanja u vaim pogledima na vjeru. Vi ete takoer
osjetiti stvarno blagostanje i smiraj u svojim ivotima. To blagostanje i smiraj ne
podrazumijevaju nepostojanje nijedne prepreke niti uznemiravajueg problema
u ivotu. Tim preprekama i problemima Uzvieni Allah iskuava Svoje robove,
to je pak potvrda iskrenosti Njegovih rijei:
"Zar misle ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: 'Mi vjerujemo!' i da
u iskuenje nee biti dovedeni? A Mi smo u iskuenje doveli i one prije njih, pa
e Allah, doista, znati ukazujui na one koji govore istinu i one koji lau." (El'Ankebut, 2-3.) Mi smo zaista uvjereni da si ti, s Allahovom voljom, zaista na
dobitku pri uspjenome tvome vjerskom odabiru. Zbog toga ti poklanjamo ovu
knjigu pod naslovom "ta bi svaki musliman trebao da zna Skraena zbirka
islamskih propisa i uputa", koju je priredio Odjel za istraivaki rad pri Uredu
za fetve u sastavu:
1
Hadis biljei Ahmed.
Predsjednik: ejh/Turki 'Is el-Mutajri

lan: Dc./ Ejmen Muhammed el-'Umer
lan: ejh/ Nuruddin Abdusselam Mes'i
lan: ejh/ Ahmed 'Abdulvehhab Slim.
Ova knjiga obuhvata neophodna pitanja koja bi svaki musliman trebao da zna
o svojoj vjeri.
Molimo Uzvienog i Svemonoga Allaha da osvijetli ovom knjigom va put
do vjenog Denneta, ako Bog da.
Ured za fetve
PREDGOVOR
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Svjedoim da nema drugog boga
osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga i Koji je Zatitnik dobrih. Svjedoim
da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je mir i spas na njega, njegovu
porodicu i sve njegove drugove.
Zaista su Allahove blagodati spram ovjeka brojne i velianstvene i ne mogu
se pobrojati.
Kae Uzvieni Allah: "Ako vi budete brojili Allahove blagodati, neete ih nabrojati." (En-Nahl, 18.)
Najvelianstvenija i najuzvienija blagodat Uzvienog Allaha je zasigurno to
to je uputio roba na pravi put, na put istine i Njegove vjere kojom je On zadovoljan, te naredio ljudima da Mu robuju putem te vjere.
Kae Uzvieni: "Danas sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema
vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maide, 3.)
Dakle, to je najuzvienija blagodat i najvei poklon kojim je obdario ovjeka.
S ovim poklonom i blagodati on e postii sreu i blagostanje na dunjaluku, a
uspjeh i veliku pobjedu na ahiretu.
Kae Uzvieni: "Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili bae Firdevsa e gostoprimstvo biti, vjeno e u njima boraviti i nee poeljeti da ih neim
drugim zamijene." (El-Kehf, 107-108.)
S obzirom na to da je Islam Allahova vjera mimo koje nema druge vjere i da
nita drugo nije istina mimo islama te da je islam uroena ista vjera prema kojoj je ljude stvorio, kao i da je vjera svih vjerovjesnika i poslanika, a.s., zajedno,
Uzvieni Allah na buduem svijetu nee od ljudi primiti druge vjere osim islama.
Kae Uzvieni: "A onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti
primljena, i on e na drugom svijetu biti meu gubitnicima." (Ali-Imran, 85.)
9
Islam je jedini put za ostvarenje sree, uspjeha i pobjede na oba svijeta. Vjerovjesnik, a.s., je obraao veliku panju na to da pozove sve ljude u islam i da
ih uputi da oboavaju samo Jednoga Allaha, Gospodara nebesa i zemlje. Vjerovjesnik, a.s., nije ostavio nijedan nain niti metod na koji mu je Allah ukazao i
koji mu je objavio za pozivanje i upuivanje ljudi u islam, a da ga nije slijedio i
primijenio pri pozivanju u islam. Vjerovjesnik, a.s., je takoer svesrdno nastojao
da ljudi budu sretni i elio im je uspjeh.
Kae Uzvieni: "Zar e ti sebe unititi zato to oni nee da postanu vjernici?"
(E-u'ara, 3.), tj. zar e se ubiti iz alosti to oni ne vjeruju i nisu upueni? Kako
je Vjerovjesnik, a.s., jako elio uputiti ljude u islam, on se puno veselio i radovao
kada neko primi islam.
Allahov Poslanik, a.s., najbolje je od svih ljudi shvatio uzvienost i vrijednost
ove blagodati i koliku sreu i trajno zadovoljstvo sa sobom ona donosi. Istinu je
rekao Uzvieni Allah kada je opisao Vjerovjesnika, a.s.:
"Doao vam je poslanik, jedan od vas, teko mu je to ete na muke udariti, jedva
eka da pravim putem poete, a prema vjernicima je blag i milostiv." (Et-Tevba, 128.)
S obzirom na to da te je Uzvieni Allah obdario uzvienom blagodati, o ti, koji
si prigrlio vjeru islam, pa tebi najvie treba da spozna propise, naela i principe
tvoje vjere, kako bi se potvrdila istota tvoga uvjerenja i kako bi ispravno obavljao
ibadete i farzove te kako bi se postavili temelji za suradnju sa zajednicom oko
nas, a posebno s onima koji su jo uvijek sljedbenici drugih religija mimo islama.
Sakupili smo u jednu knjigu najvanije propise i pitanja koja je neophodno
spoznati i nazvali smo je "ta bi svaki musliman trebao da zna Skraena zbirka
islamskih propisa i uputa".
Nadamo se kod Uzvienog Allaha da smo odabrali ispravne teme i da smo
ispravno rijeili odreena pitanja. elimo da istaknemo da je vjera islam jasni Boanski put i nebeski vjerozakon sauvan od greke i iskrivljivanja. A to se tie ljudi, oni se neprestano trude da dostignu to vee stepene u nauci i razumijevanju,
pa neko od njih pogodi, a neko od njih pogrijei. Tako e biti sve dok Uzvieni
Allah ne naslijedi Zemlju i sve na njoj. Konano, ovo je na napor i trud. Ono
to je u knjizi ispravno i tano, to je od Uzvienog Allaha, a ono to je pogreno,
to je od nas i od ejtana. Allah i Njegov poslanik od toga su isti.
10
PREDGOVOR
Metodologija kojom smo se vodili u ovoj knjizi:

1. Nastojali smo da predoimo knjigu jednostavnim izrazom i lagahnim jezikom da bismo olakali njeno razumijevanje i shvatanje muslimanu poetniku,
a zatim da bismo se pridravali propisa koje ona sadri i da bismo ih praktino
primijenili.
2. Ograniili smo se samo na spominjanje najvanijih pitanja pomou kojih
e musliman spoznati islamsko vjerovanje koje mu nije doputeno nepoznavati,
kao to e spoznati i propise o obaveznim praktinim ibadetima koje nije doputeno izostavljati.
3. Pri tretiranju fikhskih tema pridravali smo se stava veine priznatih mezheba i uvaavali ono to su Komitet za fetve pri Ministarstvu za vakuf i islamska
pitanja, kao i druge komisije koje su u njegovom sastavu, izdali od pravnih decizija (fetvi). Teili smo da navedemo neke od dokaza iz Kur'ana i vjerodostojnog
sunneta bez podrobnih izlaganja i objanjenja, a sve s ciljem da to bude to jednostavnije i krae za onoga ko je prigrlio vjeru islam.
4. Knjigu smo podijelili na etiri poglavlja: Prvo poglavlje obrauje uopeno
upoznavanje s vjerom islamom; Drugo poglavlje obrauje najvanija pitanja o
vjerovanju (imanu) i tevhidu; Tree poglavlje obrauje brojne obredne propise
i obavezne ibadete koje muslimanu nije doputeno nepoznavati i etvrto, posljednje, poglavlje obrauje propise o odnosu onoga koji je primio islam spram
drutva i imovine.
Na kraju skrueno i ponizno molimo Uzvienog Allaha da primi ovo djelo od
nas, da ga uini jednim od dobrih djela koje je uinjeno iskljuivo u Njegovo ime
i da ga uini korisnim i podari beriet u njemu. Zaista je On, Slavljen neka je, za
svako lijepo djelo Jamac, a On nam je dovoljan i On je najbolji Zastupnik. Neka
je Allahov mir i blagoslov na naeg prvaka Vjerovjesnika, Muhammeda, a.s., na
njegovu porodicu, r.a., i na sve njegove drugove, r.a.
Odjel za istraivaki rad pri uredu za fetve
11
JEDINA PRIZNATA VJERA KOD UZVIENOG ALLAHA JE ISLAM

Uzvieni Allah poslao je Svoga Vjerovjesnika, Muhammeda, a.s., s vjerom
kojom je zapeatio sve druge vjere, dao konani sud o njima i dokinuo njihove
propise. Allah, d.., je zagarantovao ouvanje islama od iskrivljenja i izmjena.
Opisao je islam kao put ustrajnosti i nagovijestio da e, i na dunjaluku i na ahiretu, uspjeti onaj ko se tim putem zaputi, a da e zalutati i stradati onaj ko odbije
da slijedi taj put ili ko odabere neki drugi put. Jer, neprihvatanje slijeenja tog
puta u suprotnosti je s prirodom u kojoj je Allah stvorio ovjeka i u kojoj je sva
za njega priredio. U tom kontekstu kae Uzvieni:
"Ti upravi lice svoje vjeri iskrenoj, vjeri Allahovoj istoj i uroenoj prema
kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahove vjere." (Er-Rum, 30.).
Islam je uroena vjera2
Uzvieni Allah stvorio je ljudsku duu tako da ona tei svemu u emu je dobrobit i korist za nju, a da se udaljava i bjei od svakog zla, nereda i onoga to
teti. Oito je da je ovjeku uroena tenja ka dobrom i korisnom piu i hrani,
kao i to da izbjegava ono to je loe i to mu moe tetiti. ovjek tei da bude
prijatelj s osobama plemenite i dobre naravi, a izbjegava onog ko je nevaljao, iji
2
itra je nazvana vjerom jer je u njoj Allah ljude stvorio. Postoji vie shvatanja ovog
F
termina. Neki tvrde da je to prirodna vjera u kojoj se svako dijete raa; ako ono umre prije
punoljetnosti, bilo musliman ili ne, ulazi u Dennet. Drugi tvrde da se fitra odnosi samo na
muslimane; kada bi se ona odnosila i na druge, onda niko od njih ne bi bio nevjernik. Neki,
pak, smatraju da termin fitra znai stvaranje. Svako dijete biva stvoreno, a opredjeljuje se
svojim punoljetstvom i zrelou. Kurtubi kae da se usporeivanjem ljudi sa ivotinjama
u ovom hadisu eljelo istaknuti kako se ljudi raaju potpuni, bez nedostataka, pa onda
prihvataju vjeru, ili obrnuto, kao to mladune ivotinje doe na ovaj svijet potpuno, a poslije
mu odsijeku uho ili dio uha, otkinu rog i sl. Ibn Abdul-Berr smatra da je ovo najispravnije
miljenje. Nemogue je da fitra oznaava islam, kako kae Ibn ihab, jer se islam i iman
potvruju jezikom, vjeruje se srcem, a u praksu provodi pomou organa, a to je, ipak,
iluzorno traiti od djece. Pojanjenje je u onome to prenosi imam Ahmed od Dabira
ibn Abdullaha, da je Allahov poslanik, a.s., rekao:
Svaka osoba se rodi u pravoj vjeri, dok se o sebi ne izjasni svojim jezikom, pa kada se o
njemu izjasni njegov jezik, bude ili zahvalan (akir) ili nezahvalan (kefur), pa ga roditelji
uine idovom ili kraninom. (Ahmed b. Hanbel, El-Musned, Darul-hadis, Kairo, 11/547,
hadisi br.: 14741, 7181, 7781, 7698, 9077, 9288.) (Op. prev.)
13
je moral iskvaren i lo. On voli, potuje i cijeni osobe iji je moral potpun i prema
njima izraava puno potovanje i uvaavanje, ali kada su u pitanju osobe s mahanama, bez vrstog karaktera i odlunosti, ne kontaktira i ne sarauje s njima s
istom drai, potovanjem i respektom kao s onima uzornog morala.
Ovo je uroenost koju je Allah stvorio u ljudskoj dui i srcu. Uinio je srca
spremnim da prihvate Istinu, kao to je stvorio oi sposobnim da vide, a stvorio
je i ui da uju. Naime, srca su pripremljena da prihvate Istinu, da je spoznaju
i da se upute za njom. Meutim, ako se, pak, situacija promijeni zbog ljudskih
elja i strasti pa ljudska srca zapadnu u zabludu, umjesto Istine slijedit e neistinu. U Muslimovom Sahihu prenosi se od Ijada, r.a., da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: "Uzvieni Allah kae: 'Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri, pa
im zatim dolaze ejtani, odvraaju ih od njihove vjere i zabranjuju im ono to
sam im Ja dozvolio i nareuju im da Meni pripiu sudruga o emu Ja nikakva
dokaza nisam objavio'."
Allahov Poslanik, a.s., nas je izvijestio da se svaki ovjek raa u uroenoj i
istoj vjeri u kojoj je sve ljude stvorio, sve dok se ne pojave spoljni faktori koji
tu uroenost i istotu ne promijene. U tom kontekstu Buharija i Muslim biljee
hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Svako se dijete
raa iste vjere (u uroenoj istoj vjeri islamu) pa njegovi roditelji uine da ono
postane jevrej, kranin ili vatropoklonik. Tako i mladune ivotinje doe na
svijet potpunog tijela. Primjeujete li vi kod njega neki nedostatak? Potom je
prouio: '... uroenoj istoj vjeri Allahovoj prema kojoj je On ljude stvorio ne
treba se mijenjati Allahova vjera, jer to je prava vjera...'."
Vjerovjesnik nas obavjetava da se ta uroenost i istota ogledaju u slijeenju
islama, a ne nekih drugih iskrivljenih vjera i sljedbi koje Uzvieni Allah nije objavio, niti je naredio njihovo slijeenje. Poslanik a.s., nije rekao u hadisu, ili ga
uini muslimanom, kako bi nam ukazao na to da je islam uroena i ista vjera.
Predaju kojom se jasno potvruje da je islam uroena i ista vjera biljei Muslim.
U toj predaji Allahov Poslanik, a.s., kae: "Svaka osoba se rodi u pravoj vjeri,
dok se o sebi ne izjasni svojim jezikom."
Svako ko spozna islamska naela jasno e shvatiti da je to istina koju je obavezan slijediti, jer ta naela vode rauna o zdravoj i ispravnoj uroenosti ovjeka
i nee je ugroziti.
14
Ta naela su:
- Nareivanje da se ibadet ini jedino Allahu i da se ne pripisuje drug Onome
Koji je Stvoritelj cijelog kosmosa, u ijoj je ruci sva vlast i Koji je Svemoan.
Zdrava priroda trai da se oda puno potovanje i respekt onome ko se odlikuje
potpunim osobinama, a kakvo tek potovanje i respekt treba iskazati spram Onoga Ko se odlikuje apsolutnim svojstvima savrenstva koja ne presahnjuju i izvan
su svih stupnjeva i granica?
- Ta naela dozvoljavaju sve to je dobro i lijepo, a zabranjuju sve to je loe,
jer zdrava i ispravna uroenost tei ka svemu to je dobro, a izbjegava i udaljava
se od svega to je loe.
- Ta naela podstiu ovjeka da se okiti plemenitim moralom i dobrotom, a
zabranjuju nevaljaltinu i ogavnost, jer postojane i ustrajne due vole sve to je
lijepo i dobro, a odbacuju sve to je ogavno i nevaljalo.
Buharija i Muslim biljee od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: "I donesene su mi kae Allahov Poslanik dvije posude. U jednoj od
njih bilo je mlijeko, a u drugoj vino. Uzmi i pij iz koje hoe od njih dvije reeno mi je, i ja sam uzeo mlijeko i popio ga, a potom mi je reeno: Odabrao si
pravi put (fitret), a da si uzeo vino, zalutali bi tvoji sljedbenici."
ta je islam?
Nema nijedne vjere ili religije na zemaljskoj kugli a da njeno porijeklo nije
vezano za nekog ovjeka ili neki narod. Tako, naprimjer, judaizam se vee za
Judu, nasranije3 se veu za nesra pomagae Isaa, a.s., sljedbenici budizma veu
se za Budu itd.
to se islama tie, naziv se odnosi na posebno svojstvo koje taj termin obuhvata i znai: predanost, povinovanje i poniznost Onome Ko je ovu vjeru ozakonio i
naredio da je slijedimo. Uzvieni Allah nazvao je Svoju vjeru islamom predanou, jer je obaveza muslimanu da se preda Uzvienom Allahu tako to e vjerovati
u Allaha i Njegovu jednou, predati Mu se, biti pokoran i povinovati se Njegovoj
odredbi ili zabrani, bez imalo suprotstavljanja i odupiranja. Svim spomenutim
pojanjava se da se rijeju islam ukazuje na to da ta vjera nije ljudski proizvod,
niti je posebno odreena za neki narod ili naciju, ve je njen glavni cilj da se svi
ljudi okite osobinom kojom se ta vjera istie i to je ini posebnom.
3
Nasranije je termin kojim Uzvieni Allah naziva krane u Kur'anu. (Op. prev.)
15
Termin islam predanost ne izlazi izvan granica svog posebnog znaenja da

je to vjera s kojom je doao Muhammed, a.s. Posebno znaenje termina islam
da je to vjera s kojom je doao Muhammed, a.s., ne odstupa od njegove navedene posebnosti i znaenja koje on obuhvata.
Prvenstveni cilj misije islama je da odvrati ljude od robovanja stvorenjima,
udnjama i strastima i usmjeri ih ka robovanju i pokornosti iskljuivo i jedino Uzvienom Allahu, Slavljen neka je On, te povinovanju i pokornosti svemu
onome to je naredio i uvanju od svega to je zabranio. Naime, islam znai predanost i povinovanje Uzvienom Allahu, pokornou i vjerovanjem u Njegovu
jednou, sve dok se u srcu muslimana ne nastani i ustabili ljubav prema Njemu.
To je, ustvari, proienje srca od svih vrsta viebotva i nevjerovanja, sve dok se
iz srca ne odstrani i najmanja sumnja muslimana, kao to biljee Buharija i Muslim od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "... i da mrzi povratak
u nevjerstvo kao to mrzi da bude baen u vatru."
Islam je vjera svih poslanika, a.s.
Svaka osoba na zemaljskoj kugli obavezna je da se preda i povinuje Uzvienom
Allahu, da Mu bude pokorna i potinjena i da se kloni Njegovih zabrana, bez
obzira na vrijeme i prostor. Poto su vremenom ljudi zamijenili svoje vjerovanje,
slijedili svoje porive i strasti, zastranili s puta istine i slijedili put neistine, Uzvieni Allah slao je poslanike, a.s., da uzmu ljude za ruke i izvedu ih na Put upute,
da slijede Istinu, da ih vrati oboavanju samo Jedinog Allaha i da robuju samo
Njemu.
Kae Uzvieni:
"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: Nema

boga osim Mene, zato Meni ibadet inite." (El-Enbija, 25.) Onaj ko se odazove
njihovom pozivu zasluuje da bude opisan kao musliman, kako je Uzvieni Allah
nazvao Svoje robove monoteiste (koji potvruju Njegovu jednou). U tom kontekstu kae Uzvieni:
"Allah vas je odavno muslimanima nazvao..." (El-Hadd, 78.)
16
asni Kur'an nas izvjetava da je misija svih poslanika bila da pozivaju u

islam, kao i to da su oni koji ih budu slijedili muslimani.
Kae Uzvieni o Nuhu, a.s., da je rekao:
"...meni je nareeno da budem musliman." (Junus, 72.) Za Ibrahima i Ismaila, a.s., rekao je Uzvieni da su rekli:
"Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim muslimanima i porod na,
neka budu muslimani Tebi odani..." (El-Bekare, 128.)
Kae Uzvieni o Jakubovoj, a.s., oporuci sinovima:
"Da li ste prisutni bili kada je Jakubu smrtni as doao i kad je sinove svoje
upitao: 'Kome ete poslije mene u ibadetu biti?' 'Bit emo u ibadetu', odgovorili su oni, 'Bogu tvome, Bogu tvojih predaka, Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu
Jedinome! I mi smo muslimani (samo se Njemu predajemo)!'" (El-Bekare, 133.)
Uzvieni Allah kae, za Musaa, a.s., da je rekao:
"...ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!" (Junus, 84.)
Za Jusufa, a.s., Uzvieni Allah kae da je rekao:
"...daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!" (Jusuf, 101.)
Uzvieni Allah kae da je Sulejman, a.s., rekao:
"Ne pravite se veim od mene i doite mi kao muslimani." (En-Neml, 31.)

Za Luta, a.s., Uzvieni Allah kae da je rekao:
17
"...a u njemu samo jednu kuu muslimansku naosmo." (Ez-Zarijat, 36.)

Uzvieni Allah, u vezi s pomagaima Isaa, a.s., kae:
"I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao je: 'Ko su pomagai moji na putu
ka Allahu?' 'Mi smo pomagai Allahove vjere', rekoe uenici, 'mi u Allaha vjerujemo', a ti budi svjedok da smo muslimani!" (Ali-Imran, 52.)
Naime, misija svih poslanika bila je jedna: svi su pozivali u islam, jer im je
Jedan Gospodar i vjera jedna, iako su im se vjerozakoni (erijati) razlikovali.
Buharija i Muslim biljee hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: "Vjerovjesnici su braa od inoa: majke su im razliite, a vjera im je
jedna." Termin inoe upotrijebljen je da ukae na to da su oni braa po ocu, ne
po majci.
Islam je Allahova vjera, vjera s kojom je doao svaki poslanik, kako Uzvieni i
potvruje u Kur'anu, kada kae:
"Jedina priznata vjera kod Allaha je islam." (Ali-Imran, 19.) Uzvieni Allah
potvruje da priznaje samo vjerovanje onih ija vjera je bila islam. Tako Allah
Uzvieni kae:
"A onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena, i on e
na drugom svijetu biti meu gubitnicima." (Ali-Imran, 85.)
18
Ruknovi islama
Islam je velika graevina koja obuhvata razliite aspekte ljudskog ivota. Ta
graevina zasigurno ima svoje temelje na kojima se nalaze stubovi. Buharija i
Muslim biljee hadis u kojem je Allahov Poslanik, a.s., pojanjavajui o kakvim
stubovima se radi, kazao: "Islam je sazdan na pet stvari: svjedoenju da nema
drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, hodoau Ka'be i postu mjeseca ramazana."
Prvi rukn: svjedoenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed
Njegov poslanik, a.s.
Svjedoenje i potvrda da nema drugog boga osim Allaha adresa je za ulazak u
islam. Ko eli da ue u islam, obavezan je da jezikom iskae to svjedoenje, a ono
se opet sastoji od dva stuba.
Prvi stub je svjedoenje da nema drugog boga osim Allaha. Prvim od ova dva
stuba podrazumijeva se da u ovom, postojeem svijetu nema niko ko je dostojan da bude oboavan osim Slavljenog i Uzvienog Allaha. Ovim svjedoenjem
negira se oboavanje svega drugog mimo Allaha. Naime, ovim se negira oboavanje meleka, vjerovjesnika, dobrih ljudi, evlija, drvea, sunca, mjeseca, kamenja
i kaburova, jer su sve to stvorenja Gospodara svih svjetova. Postavlja se pitanje:
kako je mogue da ovjek, koji je stvoren, oboava druga stvorenja, koja su poput
njega, a da odbaci oboavanje Stvoritelja?!
Prema tome, oboavanje se moe pripisati samo i iskljuivo Allahu, Gospodaru svih svjetova, Kome je potinjen cijeli kosmos i sve to je u njemu.
Kae Allah Uzvieni:
]
Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i ueni, postupajui pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog. (Ali-Imran, 18.)
Naime, sintagma nema drugog boga osim Allaha adresa je, obiljeje i klju za ulazak u islam, jer podrazumijeva odluku ovjeka da bude pokoran, da se povinuje
oboavanju Allaha i da se odrekne i oslobodi oboavanja nekog drugog mimo
Njega ili pored Njega.
Drugi od ova dva stuba je svjedoenje da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik. To svjedoenje obuhvata:
19
1. Potvrdu da je Allah poslao Muhammeda, a.s., s Istinom, da obveseli i opominje sve ljude, i Arape i nearape, i bijelce i crnce, da ih pozove da oboavaju jedino Allaha, a da odbace viebotvo i nevjerstvo. U tom kontekstu kae Uzvieni:
"Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje..."

(Sebe, 28.)
2. Obavezu vjerovanja u istinitost svega o emu nas je izvijestio vjerovjesnik Muhammed, a.s., jer je to objava od Allaha, to potvruje Allah Uzvieni, kada kae:
"On ne govori po hiru svome. To je samo objava koja mu se obznanjuje."
(En-Nedm, 3-4.)
3. Obavezu pokornosti svemu to nam je naredio vjerovjesnik Muhammed,
a.s., a klonjenje od svega to nam je zabranio, jer je on izvjestilac od Allaha, a
Allah nam nareuje da mu se pokoravamo. U tom smislu kae Allah Uzvieni:
"Ono to vam Poslanik d, toga se drite, a ono to vam zabrani, ostavite..."
(El-Har, 7.)
Drugi rukn: klanjanje namaza
Namaz je ibadet koji ine specifine rijei i pokreti; otpoinje poetnim tekbirom, a zavrava selamom. Namaz je osnova i temelj vjere i prvo za ta e ovjek
polagati raun na Sudnjem danu. Zato ga je Uzvieni Allah propisao kao strogu
obavezu fard. Kae Allah Uzvieni:
"...Zaista je namaz propisan vjernicima u odreenim vremenskim razmacima." (En-Nisa, 103.)

Zbog njegove poasti, velianstvenosti i vrijednosti Allah Uzvieni ga je propisao na najviem nebu. Obavljanje namaza treba da se obavlja iskljuivo Allaha
radi, s potpunom skruenou: budnog, prisebnog i prisutnog srca. Posebno treba voditi rauna o namaskim uvjetima (artovima), vadibima i sunnetima. Ko
20
namaz obavi skrueno, bit e to za njega svjetlost, kao to to kae Allahov Poslanik, a.s., u Muslimovom Sahihu: Namaz je svjetlo, tj. on je uputa za klanjaa
na ono to je ispravno i osvjetljava mu Put Upute, isprijei se izmeu njega i
grijeha i spreava ga da ini loa i odvratna djela, kao to to veli Uzvieni:
"... namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo... ." (El-Ankebut, 45.)
Trei rukn: davanje zekata
Zekat je obavezno izdvajanje odreenog dijela imetka koji je dostigao visinu
nisaba,4 shodno posebnim uvjetima, i daje se onima koji imaju pravo na njega.
On je stroga obaveza bogatih muslimana prema svojoj brai koja polau pravo na
to, a to su siromasi i nevoljnici, kao i ostale kategorije. U vezi s tim pojanjenje
je dato i u Kur'anu. Kae Uzvieni:
"Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i

onima ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva i prezaduenima, i u svrhe
na Allahovom putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve
zna i mudar je." (Et-Tewbe, 60.)
Naime, zekat je povinovanje naredbi Uzvienog Allaha i dobroinstvo Njegovim stvorenjima. Musliman njime isti svoju duu od grijeha. Takoer, isti duu
od krtosti i pohlepe. U tom kontekstu Allah Uzvieni kae:
"Uzmi od dobara njihovih zekat i milostinju, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini... ." (Et-Tewbe, 103.)
Zekat nije dobroinstvo jednoga ovjeka njegovome bratu po ovjenosti,
nego je pravo koje je Allah dao tom ovjeku u njegovom imetku. Allah ga nee
primiti osim od osobe koja od sebe odstrani lo ahlak moral, kao to je oholost,
uzdizanje i prigovaranje siromanima. Kae Uzvieni:
4
isab je odreena koliina imovine utvrena na osnovu erijatskih izvora. Nisab je osnova
N
za obavezu davanja zekata. (Op. prev.)
21
"Onima koji troe imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono to potroe
ne poprate prigovorima i uvredama, pripada nagrada Gospodara njihova! Njima
nema straha niti e oni tugovati! Lijepa rije i oprost vredniji su od milosti koju
prati vrijeanje! A Allah je nezavisan od svakoga i blag! O vjernici ne kvarite milostinje vae prigovorima i uvredama,..." (El-Bekare, 262-264.)
Ovom uzvienom obavezom pokazuje se jedan od vidova meusobne samilosti i jedinstva muslimanske zajednice. Zekatom se uva muslimansko jedinstvo,
prisnost meu muslimanima i njihova kompaktnost.
etvrti rukn: post mjeseca ramazana
Post je suzdravanje, u mjesecu ramazanu, od jela, pia i intimnog odnosa
od pojave prve zore do zalaska sunca s nijetom injenja ibadeta iskljuivo
Uzvienom Allahu. Post je ibadet koji uzdie muslimana s ciljem poboljanja
njegovog morala. On u postau jaa bogobojaznost i udaljava ga od svega to mu
je zabranjeno. Post navikava postaa da kontrolira svoju volju, a spreava ga da se
pokorava i povinuje eljama i strastima svoga tijela. Na taj smisao posta ukazuju
i rijei Uzvienog:
"O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da
biste bogobojazni bili." (El-Bekare, 183.)
to se tie postaa koji svome tijelu zabranjuje hranu i pie, a dozvoljava
svome jeziku i organima da grijee, Uzvieni Allah nema potrebe za njegovim postom, tj. nee ga primiti. Buhari biljei hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov
Poslanik, a.s. rekao: "Onome ko ne ostavi lani govor i postupanje po njemu (za
vrijeme posta), Allah nema potrebu (ne eli da mu ga primi) samo zato to on
ostavlja svoje jelo i svoje pie."
Post ui muslimana da saosjea s patnjom svoje brae siromaha i onih kojima
je pomo potrebna, koji nemaju nita to bi utolilo njihovu glad i ugasilo njihovu
22
e. Posta osjeti teinu gladi i ei, iako je u mogunosti da jede i pije. Posta, dok
posti, shvata da ima neko meu njegovom braom u vjeri ko je izloen brojnim
tekoama i kome je pomo potrebna jer nema ime da zadovolji svoje potrebe za
hranom i tenou, te zato uri da im pomogne i da ih materijalno situira.
Peti rukn: had
Had je putovanje u Mekku u odreenim mjesecima s namjerom obavljanja
tano odreenih radnji. Had je tjelesni ibadet koji je Allah propisao kao strogu
obavezu da se uini jednom u ivotu. To je odziv na naredbu koju je Allah stavio u obavezu Svome vjerovjesniku Ibrahimu, a.s.,:
"I oglasi ljudima had i dolazit e ti pjeke i na svakoj kamili iznurenoj koje
dolaze sa dalekog puta." (El-Had, 27.)
Haddom se pokazuje robovanje iskljuivo Uzvienom Allahu. Tako, kada
tavafimo oko Allahove kue, pokazujemo apsolutno vjerovanje u Allahovu jednou. Haddom iskazujemo nae odricanje od svih ovozemaljskih blagodati s namjerom da se potinimo i pokorimo Allahu Uzvienom. Sve haddije ponavljaju
poziv na vjerovanje u jednou Uzvienog Allaha kada izgovaraju lebbejkellahumme
lebbejke /odazivam Ti se, Gospodaru, Ti Koji nema sudruga, odazivam Ti se/! Kada
hadije ponavljaju jednu telbiju, na jednom jeziku i na istom tlu, to pokazuje
jednakost i jedinstvenost svih muslimana, bez obzira na razliitost njihove boje,
nacije i stanja. To je islam i to su njegovi uzvieni ruknovi. Ko ih u potpunosti
ispravno izvri i obavi, osjetit e slast imana i zasluiti oprost Milostivog.
Muslim u Sahihu biljei hadis da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko bude
zadovoljan da mu Allah bude Gospodar, islam vjera, a Muhammed poslanik,
osjetit e slast imana!" Muslim biljei i hadis da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
"Ko bude zadovoljan da mu Allah bude Gospodar, islam vjera, a Muhammed,
a.s., poslanik, zagarantovan mu je Dennet."
Veza islama s prethodno objavljenim vjerama
S obzirom na to da su sve nebeske vjere stigle objavom od Uzvienog Allaha,
uoljivo je da se, u osnovi i sutini, sve podudaraju i slau. U vezi s tim Uzvieni
Allah u Kur'anu kae:
23
"On vam propisuje u vjeri isto ono to je naredio Nuhu i ono to objavljujemo tebi i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau. Pravu vjeru ispovijedajte
i u tome se ne podvajajte!" (E-ura, 13.)
Podudarnosti izmeu islama i prethodno objavljenih vjera:
1. Sve nebeske knjige upuuju poziv ka nebeskoj osnovi, a to je poziv na vjerovanje u Allaha Uzvienog i Njegovu jednou i odbacivanje svake vrste ibadeta
bilo kome drugom osim Njemu.
2. Sve se slau s tim da se ovjek dri onoga to e mu donijeti dobro u ivotu
i to e ga udaljiti od zla.
3. Sve te knjige pozivaju da se pridravamo plemenitih naela i uzvienih
moralnih principa.
to se tie zakonodavstava i praktinih propisa, postoje razlike meu njima,
shodno modusu i nainu obavljanja, kao to nas o tome Uzvieni obavjetava:
"...svima vama smo zakon i pravac propisali!" (El-Maide, 48.) Uzrok tim razliitostima je, svakako, u razliitosti ljudskih priroda, potreba, stanja, vremena i
mjesta. Tako je, naprimjer, namaz nareen u svim vjerozakonima. Meutim, od
vjerozakona do vjerozakona namaz se razlikuje po formi, to je sluaj i s postom.
Bitno je naglasiti to da je Uzvieni Allah povjerio prijanjim narodima da se
brinu o objavljenim knjigama i da ih uvaju. U tom kontekstu Allah Uzvieni kae:
"Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo, po njemu su jevrejima

sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i poboni ljudi i ueni, od kojih
je traeno da uvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli." (El-Maide, 44.)
Nadvladale su ih strasti i udnja za dunjalukom, pa su, spram udnje i elja,
iskrivili i izmijenili svete tekstove u tim knjigama. Nakon njihovih intervencija ti
24
tekstovi vie nisu odraavali namjeru Uzvienog Stvoritelja, pa su postali nesigurni i nepouzdani. Uzvieni Allah izvijestio nas je o ovoj drskosti spram nebeskih
knjiga. Kae Allah Uzvieni:
O sljedbenici Knjige, doao vam je Poslanik Na da vam ukae na mnogo ta

to vi iz Knjige krijete... (El-Maide, 15.) I kae Uzvieni:
"Oni koji su judejstvo prihvatili, izvru smisao rijei..." (En-Nisa, 46.) I veli
Uzvieni: "A teko onima koji svojim rukama piu knjigu, a zatim govore:
"Ovo je od Allaha', da bi za to korist neznatnu izvukli. I teko njima zbog onoga to ruke njihove piu, i teko njima to na taj nain zarauju." (El-Bekare, 79.)
Poto je islam, vjera s kojom je doao Muhammed, a.s., peat svim vjerama,
Uzvieni Allah uinio je Kur'an uvarem svih prethodno objavljenih nebeskih knjiga. Kur'an svjedoi za ono to je istina u tim knjigama i to je njihov osnov, a porie
i negira sve ono to su krivotvorci i falsifikatori njima pripisali i pridodali svojim
rukama. Kur'an je njihov uvar, tj. on je njihov svjedok, povjerenik i onaj ko e
potvrditi njihovu istinitost i ispravnost. Zbog toga je Allah Uzvieni Sebe postavio
za Jamca, da e On sauvati ovu vjeru (islam) od svakog iskrivljenja, izmjene ili
promjene do Sudnjeg dana. Uzvieni Allah daje potvrdu, u vezi s tim, u Kur'anu:
"Mi uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti." (ElHidr, 9.)
Poslije Kur'ana nema objavljene knjige, niti poslije Muhammeda, a.s., ima
Boijeg vjerovjesnika. Da Uzvieni Allah nije sauvao Posljednju objavu vjeru islam, Allahova vjera bi se zagubila zbog ljudskih ruku koje su spremne na
poigravanje s tekstovima i citatima Objave. Zbog toga je svako ko uje za islam
obavezan da ga spozna i povjeruje u njega, pa makar bio sljedbenik nekih drugih
religija. Onaj ko ne vjeruje u islam, a povodi se njime, ne moe se okarakterisati
25
kao musliman. Muslim biljei hadis u kojem je Allahov poslanik, a.s., to pojasnio, rekavi: Tako mi Onoga u ijoj je ruci dua Muhammedova, ko bude
uo za mene: od pripadnika ovog ummeta, idova ili krana, i umre, a ne
povjeruje u ono s im sam poslan, bit e stanovnik Vatre.
26
VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG

Srce vjernika prieljkuje sreu na dunjaluku i na ahiretu, meutim ta srea i
potpuna slast moe se ostvariti samo ako zavolimo Uzvienog Allaha, spoznamo
Ga i pribliimo Mu se s onim to On voli i ime je Zadovoljan, a udaljimo se od
svega to izaziva Njegovu srdbu.
Srce vjernika je izmeu straha, nade i ljubavi
Srca se trebaju vezati za njihova Gospodara i Stvoritelja kako bi bila sigurna da
idu putem koji im je Uzvieni Allah zacrtao. Najvaniji faktor koji podstie ovjeka
da ini dobro, koji mu olakava kretanje putem koji vodi Allahu i koji ga podstie
na pokornost i pridravanje vjerskih principa jesu djela srca, a najuzvienije djelo
srca je ljubav spram Uzvienog Allaha, nada u Njega (Njegovu milost) i strah od
Njega. U srcu vjernika ne nalazi se nita drugo osim ljubavi spram Allaha i Njegova
poslanika, a.s. Srce vjernika voli samo ono to voli Allah i Njegov poslanik, voli sve
ono ime iskazujemo pokornost Allahu, voli sve ibadete i voli Allahove robove koji
vjeruju samo u Jednoga Boga. Buharija i Muslim biljee hadis da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Kod koga se nau tri svojstva, osjetit e slast imana: da voli Allaha
i Njegova poslanika iznad svega ostalog, da ovjeka voli iskljuivo u ime Allaha i
da mrzi povratak u nevjerstvo kao to mrzi da bude baen u Vatru." Vjerniko srce
ispunjeno je strahom od Allaha, tako da mu je srce nemirno zbog iekivanja Allahove srdbe i estoke kazne ukoliko poini neto to je Allah zabranio ili propusti
neto ime ga je Allah obavezao. Taj strah sprjeava vjernika da slijedi svoje strasti,
a podstie ga da bude pokoran tako to e izvravati Boije naredbe i kloniti se
Njegovih zabrana. Srce vjernika ispunjeno je nadom da e postii Allahovu milost,
zadovoljstvo, ljubav, nagradu i blagodati na dunjaluku i na ahiretu. Ta nada bodri
i podstie vjernika na ustrajnost u pokornosti Allahu i na natjecanje u injenju
dobra, jer srce vjernika ezne za Boijim blagodatima i za onim to je pripremljeno
za bogobojazne i pokorne robove.
Kae Uzvieni: "Oni koji vjeruju i koji se isele i na Allahovom putu bore, oni
ele milost Allahovu. A Allah oprata i Milostiv je." (El-Bekare, 218.)
Srce vjernika na putovanju ka Uzvienom Allahu trebalo bi da bude uravnoteeno izmeu ova tri stepena, jer ako samo jedna strana prevagne drugu, iskrivit
27
e svoje ibadete i skrenuti s pravog puta. Rekao je Ibnul-Kajjim, r.a.: "Srce je kao
ptica u svojoj putanji ka Uzvienom Allahu. Ljubav je njena glava, a strah i nada
su njena krila..."5 Zamisli, brate muslimanu, i promisli ta bi se desilo s ovom
pticom kada bi ostala bez jednog krila ili kada bi ostala bez glave. Bez imalo
sumnje bila bi izloena kao plijen za svakog grabljivca. Musliman koji obavlja sve
pokornosti koje mu je Uzvieni Allah naredio, trebao bi da ih izvrava s ljubavlju
i eljom da se priblii Uzvienom Gospodaru, da moli Allaha da mu budu primljene i da udi da zadobije Njegovu nagradu, blagodati i Dennet. On pazi da
obavi sve pokornosti onako kako je Allah Uzvieni naredio iz bojazni da mu nee
biti primljene i zbog straha da ih ne obavlja u potpunosti ispravno pa da e na
sebe izazvati Boiju srdbu i kaznu. Znaj, Allah te obasuo Svojom milou, da je
ova uravnoteenost izmeu tri stepena put Vjerovjesnika, a.s.
Uzvieni Allah izvjetava nas o njihovom stanju kada veli: "Oni su se trudili
da to vie dobro uine i molili su Nam se u nadi i strahu i bili su prema Nama
ponizni." (El-Enbija, 90.)
Srce vjernika svjesno je velianstvenosti Uzvienog Allaha
Zaista je svijest o veliini Allahovoj, Njegovoj uzvienosti i slavi neto najuzvienije i najvelianstvenije to bi trebalo da se uvrsti u srcu vjernika, jer ta svjesnost o
Allahovoj veliini ini srce paljivim i budnim. To srce motri na Allaha Uzvienog
pri svakom djelu koje uini i pri svakoj rijei koju iskae. Ono ne posee da uini
ono ime e Uzvienog Allaha rasrditi i pazi da izvrava Njegove naredbe. Plemeniti
Kur'an nas obavjetava da su se murici (mnogoboci) osmjelili da pripiu Bogu
druga ili da ne vjeruju u Njega, jer nisu bili svjesni Njegove veliine, Uzvien neka
je On. Njihova srca postala su gruba i kamena i izjednaili su Stvoritelja i stvorenja.
Kae Uzvieni: "Oni nisu veliali Allaha onako kako Ga treba veliati, a itava
e Zemlja na Sudnjem danu u aci Njegovoj biti, a nebesa e u desnici Njegovoj
smotana ostati. ist je On i Uzvien iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!"
(Ez-Zumer, 67.)
5
Medaridus-salikin, 1/517.
28
Uzvieni Allah prekorio je one u ijim je srcima oslabilo strahopotovanje spram

Njega. Kae Uzvieni: "ta vam je, zato se Allahove sile ne bojite?" (Nuh, 13.)
Kau komentatori Kur'ana da ovaj ajet ima sljedee znaenje: "ta vam je,
zato Allaha ne veliate onako kako Mu uistinu i dolikuje."
Brate muslimanu, na tebi je da pita: Kako da probudim svoje srce da bude
svjesno veliine Uzvienog Allaha? Da bi vjernik postao svjestan veliine Uzvienog Allaha u srcu i dui, Kur'an mu ukazuje na sredstva i naine, a najvaniji i
najuzvieniji su:
1. Promatranje i promiljanje o svemiru Uzvienog Allaha i velianstvenosti
Njegova stvaranja
Kada god musliman pogleda u ovaj ogromni i velianstveni svemir i promisli
o njemu, povea se kod njega svijest o veliini i uzvienosti njegova Kreatora i
Stvaraoca pa i ako je nije ni bilo. Zbog toga Uzvieni Allah poziva sve one koji su
zdravog razuma da promisle i da se pozivaju na njega u argumentovanju Allahove
veliine, uzvienosti, moi i Njegova gospodarenja kako bi im to jasno ukazalo
na Njegovu boanstvenost i da je On Jedini Najprioritetniji da bude Oboavan.
U tom kontekstu kae Allah Uzvieni: "U stvaranju nebesa, Zemlje i u izmjeni noi i dana, doista su znamenja za razumom obdarene, koji Allaha spominju
stojei, sjedei i na svojim stranama i o stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju.
Gospodaru na. Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvien si Ti i sauvaj nas od kazne u
vatri!" (Ali-Imran, 190-191.) Ibn Hibban biljei da je Allahov poslanik, a.s., kada
su objavljeni ovi ajeti, rekao: "Teko onome ko ga proui, a ne razmisli o njemu!"
Takoer je rekao Uzvieni: "Pa zato oni ne gledaju kamilu kako je stvorena
i nebo kako je uzdignuto i planine kako su postavljene i Zemlju kako je prostrta." (El-Gaije, 17-20.) Pogledaj u nebo iznad sebe i promisli o njegovoj istoi
29
i bistrini i sjaju njegovih zvijezda kako bi dosegao izvanrednost njihova stvaranja

i veliinu njihova Stvoritelja. Promisli o smjeni dana i noi, o vedrini i oblanosti, o pomraenju Sunca i Mjeseca kako bi se u tvom srcu poveala spoznaja velianstvenosti i veliine Onoga Koji je to stvorio i skladnim uinio. Allah je uinio
svemir znamenjem za one koji se boje dana kada budu stajali pred Allahom i koji
se boje Njegova obeanja. Promisli o Njegovom prostranstvu, velianstvenosti
i preciznosti stvaranja i kreiranja kako bi pojmio velianstvenost i uzvienost
njegova Stvaraoca. Ibn Mesud, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao:
"Izmeu zemaljskog neba i onoga koje ga slijedi je petsto godina hoda, izmeu
svakog neba od sedam nebesa je petsto godina (hoda), izmeu sedmog neba i
Kursijja6 (pijedestala) je petsto godina, izmeu Kursijja i vode je petsto godina,
a Ar (Allahovo prijestolje) je iznad vode, a iznad Ara je Uzvieni Allah. Njemu
nita od onoga to vi inite ne moe ostati skriveno."7 A ako bi se iemu trebalo
uditi, to je udo i pitanje nebesa, njihova ogromnog prostranstva i visine bez
oslonca i stubova na koja bi se naslonilo.
Kae Uzvieni Allah: "Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao..." (ErRa'd, 2.) Promisli o smjeni noi i dana kako bi shvatio veliinu Boije blagodati
nad Njegovim stvorenjima.
U tom kontekstu kae Allah Uzvieni: "Zar ne ujete?!" "Reci: 'Kaite vi meni,
ako bi Allah dao da vam no potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vama,
osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne ujete?!' Reci: 'Kaite vi meni, ako bi Allah dao
da vam dan potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koji bi bog vama, osim Allaha, no
dao da u njoj otpoinete? Zar ne vidite?!'" (El-Kasas, 71-72.)
ta bi stvorenja radila kada Sunce ne bi izalo?! ta bi stvorenja radila kada se
Mjesec ne bi pojavljivao?! Kako bi radili?! Kako bi sijali?! Kako i kada bi spavali?! Kako bi...?! Kako bi ...?! Promisli o Mjesecu, kojeg je Uzvieni Allah uinio
jednim od udnovatih znamenja kada nam se ukae kao tanka nit, pa se njegoKursijj je mjesto stopala nogu Uzvienog Allaha. (Op. prev.)
Ovo predanje prenosi Ed-Daremij u djelu Er-Reddu alel-dehmije, Ibnu Huzejme u djelu EtTevhid i Ibn Mendeh u djelu El-Iman.
6
7
30
va svjetlost pone pojaavati i njegov oblik upotpunjavati sve dok ne postane

puni Mjesec. Zatim poprimi oblik polumjeseca sve dok se ponovno ne povrati
u prvobitno stanje. Allah ga je stvorio u ovakvom stanju kako bi se ljudi mogli
raunati prema njemu u svojim svakodnevnim ivotima i za obavljanje ibadeta.
On je u isto vrijeme primjer ljepote i svjetla kojeg opjevavaju pjesnici u svojim
stihovima. Sve navedeno je samo dokaz veliine i uzvienosti njegova Stvoritelja.
Ako pogleda u Zemlju na kojoj ivi i ijim putevima hodi, vidjet e kako ju je
Allah Uzvieni uinio prostranom i spremnom. Vidjet e kako je stvorio na njoj
nafaku i hranu za ljude i kako ju je ustabilio visokim i vrstim brdima. Takoer
e vidjeti brojne udnovate usjeve i plodove iz kojih izniu biljke razliitih boja
i usjevi razliitih plodova. Meutim, pored svega navedenog, zemlja je ipak samo
zemlja! Pogledaj, o vjernie, u ogromna brda ispred ije visine i izgleda se ljudske
oi ukoe da bi zapazio dio Allahove velianstvenosti koju je stvorio.
Kae Uzvieni Allah: "Postoje brda bijelih i crvenih staza, razliitih boja i sasvim crnih..." (Fatir, 27.) Ovo su ta brda koja e Silni zdrobiti i u prah pretvoriti
i razasuti.
Kae Allah Uzvieni: "A pitaju te o planinama, pa ti reci: 'Gospodar moj e ih

u prah pretvoriti i zasuti, a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, ni
udubinu ni uzvisinu na Zemlji nee vidjeti.'" (Taha, 105-107.)
I veli Uzvieni: "A planine kao arena vuna iupana." (El-Kari'a, 5.)
2. Promiljanje o ovjeku i velianstvenosti njegova stvaranja
Ako poeli, o muslimanu, da spozna neto vie o Boijoj moi i velianstvenosti, a tvoje srce je za Njega prisno vezano, priblii se samome sebi da bi promislio o svome stvaranju i tjelesnoj grai i da bi do u tanine promotrio velianstvenost Allahova stvaranja u ljudskome tijelu poevi od prvobitnog oblikovanja
pa sve do zavretka sa smru. Uzvieni Allah nam precizno i detaljno opisuje sve
te etape kroz koje prolazi ljudsko stvaranje.
31
Kae Allah Uzvieni: "O ljudi! Ako ste u sumnji spram proivljenja pa Mi
vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruka, zatim od grude mesa, oblikovanog i neoblikovanog, da bismo vama objasnili! A u matericama
zadravamo ta hoemo, do roka odreena, zatim inimo da se kao dojenad
raate i da poslije do muevnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doivljavaju, da ne zna, nakon to je znao, nita." (El-Hadd, 5.)
I kae Uzvieni: "Mi smo, zaista, ovjeka od uzorka zemlje stvorili, zatim ga
kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugrukom uinili, zatim od ugruka grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda
kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo, pa neka je
Uzvien Allah, Najljepi Stvoritelj!" (El-Mu'minun, 12-14.)
Zatim promisli o unutranjoj strukturi ljudskog organizma. Promisli o tome
kako je Uzvieni Allah u njemu smjestio sisteme i aparate ije savrenstvo, stvaranje i preciznost funkcionisanja ovjek nije u stanju dosegnuti svojim razumom.
Tako, naprimjer, srce radi no i dan neprestano, osjetila registruju i opaaju sve
to ih okruuje, odnosno sve ono to vidimo oko sebe, to ujemo i sve ono to je
opipljivo. Mozak upravlja svim ljudskim radnjama: radou i tugom i smijehom
i plaem i stajanjem i sjedenjem i snom i budnou. Promisli, o ti koji vjeruje,
da bi tvoje srce osjetilo velianstvenu Allahovu slavu i uzvienost te ljubav premu
Njemu.
Neka ti je uvijek u mislima tajna i mudrost rijei uzvienog Allaha: "A i u
vama samima zar ne vidite?" (Ez-Zariat, 21.)
U navedenom ajetu je Boanski poziv na razmiljanje i promiljanje osobito
za tebe, o ti koji vjeruje, a i openito poziv za sve druge ljude s ciljem da im se
u srcu ustabili ljubav spram Uzvienog Allaha, vrsto uvjerenje da je Allah Naj32
uzvieniji i Najvelianstveniji i vjerovanje u Njegovu jednou. Kada se navedeno

ustabili u ljudskim srcima, ona se veu za Svoga Gospodara, Stvoritelja, Opskrbitelja i Onoga Ko njima upravlja.
3. Ustrajnost u uenju Plemenitog Kur'ana
Plemeniti Kur'an je Uzviena Allahova Knjiga koja je poslata cijelom ovjeanstvu. U njoj su vijesti o onome to je bilo prije nas i o onome to e biti poslije
nas. Njegovim znamenjima nema kraja. Njegove mudize su beskonane. Uinio
ga je svjetlou i uputom za sve ljude.
Kae Uzvieni: "Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se
Allaha boje." (El-Bekare, 2.)
Kae Uzvieni: "Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu." (Isra, 9.)
Zaista je promiljanje o ajetima plemenitog Kur'ana najuzvieniji in koji
oivljava srca i vezuje ih za njihova Gospodara.
Kae Uzvieni: "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!"

(Muhammed, 24.)
Uzvieni Allah objavio je Kur'an i uinio ga lijekom za srca i tijela. U tom

kontekstu kae Uzvieni: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost
vjernicima." (El-Isra, 82.)
Kako da se ne boje mekana i blaga srca kada sluaju govor njihova Gospodara,
a boje Ga se i pokorne su Mu neorganske krute i tvrde tvari (kamenje)?
Kae Uzvieni: "Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je
strahopotovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili." (El-Har, 21.)
33
Kada neko nekog zavoli i njegovo se srce zaljubi u njega, neprestano ga spominje i pria o njemu. Ko uestalo ui Kur'an koji je govor Uzvienog Allaha, to je
znak da je njegovo srce isto i da je svojim duhom i ljubavlju vezan za Uzvienog
Allaha tako da mu nikada ne postaje dosadno niti uzmie od uenja Kur'ana i
razmiljanja o njemu. Osman, r.a., je rekao: "Da su vaa srca ista, nikada se ne
bi zasitila rijei vaeg Gospodara."8
4. Spoznaja Uzvienog Allaha posredstvom Njegovih imena i svojstava
Musliman koji ui Kur'an zapaa da nema nijedan ajet u uzvienoj Knjizi a da
se u njemu ne spominje neko od Allahovih lijepih imena ili neko od Njegovih
uzvienih i velianstvenih svojstava. Naprotiv, Uzvieni Allah vie spominje Svoja
lijepa imena, svojstva i djela nego to spominje pitanja i stvari koji su neophodni
ljudima na dunjaluku i za njihove ivote. Kae Ibn Tejmije, r.a.,: "U Kur'anu
se vie spominju Allahova lijepa imena, svojstva i djela nego hrana, pie i brak
u dennetu."9 Ako ovo i na ta ukazuje, onda je to vanost spoznaje Allahovih
lijepih imena i svojstava za jednog muslimana, jer njihova spoznaja usauje u srce
vjerniko velianje Uzvienog Allaha i ljubav spram Njega. Takoer, spoznaja
Allahovih lijepih imena i svojstava usauje u srce vjernika slavu i velianje Uzvienog Allaha te bogobojaznost, strahopotovanje i bojazan od Njega, jer vjeruje
da su Njemu Uzvienome poznata djela i rijei robova. Njemu nije skriveno ni
ono to njihova srca skrivaju. El-'Izzu b. Abdusselam, r.a., kae: "Razumijevanje
znaenja Allahovih lijepih imena je sredstvo kako da se ophodimo spram Allaha
putem rezultata njihovih znaenja, kao to su strah, nada, strahopotovanje, ljubav, pouzdanje i drugi od plodova spoznaje svojstava Uzvienog Allaha."10 Spoznaja Uzvienog Allaha preko Njegovih imena i svojstava usauje u srce vjernika
poveano vjerovanje (iman) i postojanost u uvjerenju. ejh Abdurrahman esSadij, r.a., kae: "Iman (vjerovanje) jednog roba je shodno spoznaji roba o Njegovome Gospodaru. Kada god se ta spoznaja povea, i njegov iman se povea, a
kada god se umanji spoznaja, umanji se i njegov iman. Najkrai nain koji e ga
dovesti do poveanja imana jeste promiljanje o svojstvima Uzvienog Allaha i o
Njegovim imenima spomenutim u Kur'anu."11
Hadis biljei Abdullah b. Ahmed u djelu Ez-Zuhd.
Deru' tearudu-l-'akli ven-nakli, 3/61.
10
ederetu-l-mearif ve-l-ahval, str. 1.
11
Tejsiru-l-Kerimu er-Rahmanu, 1/35.
8
9
34
ta bi trebao jedan musliman znati o Allahovim lijepim imenima i svojstvima

da bi uzbrao plodove i koristi koje sa sobom donosi njihovo poznavanje te da bi
se njegovo srce vezalo za Jedinoga Kome niko ravan nije?
Spoznaja Uzvienog Allaha preko Njegovih imena i svojstava ostvaruje se preko sljedeih naela:
a) Imena Uzvienog Allaha sva su lijepa, a Njegova svojstva sva su uzviena
Zaista je vjernikovo velianje njegova Gospodara ustvari njegovo uvjerenje
da su imena Uzvienog Allaha sva lijepa i da su Njegova svojstva kojima je Sebe
opisao sva uzviena. To je zapravo potvrda onoga o emu nas je Uzvieni Allah
izvijestio u Svojoj plemenitoj Knjizi.
Kae Uzvieni: "Allah ima najljepa imena i vi Ga zovite njima." (El-Earaf, 180.)
I veli Uzvieni: "Reci: 'Zovite: Allah, ili zovite: Svemilosni, a kako Ga god
budete zvali, Njegova su imena najljepa." (El-Isra, 110.)
I kae: "Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepa imena ima." (Taha, 8.)
I kae: "On je Allah, Tvorac, Onaj Koji iz niega stvara, Onaj Koji svemu daje
oblik, On ima najljepa imena." (El-Har, 24.)
Znaenje sutine Allahovih lijepih imena jest da su ona na najviem stepenu
potpunosti i savrenstva i da su bez ikakvog nedostatka ili manjkavosti s bilo
kog aspekta. Od Njegovih imena nema ni savrenijih, ni ljepih niti uzvienijih
imena. Svakako, razlog tome je velianstvenost i ljepota njihovih znaenja koje u
sebi obuhvataju, kao i zbog pohvalnih svojstava koja ukazuju na velianstvenost
i uzvienost Allaha, kojima je opisan.
b) Nain spoznaje Allahovih imena i svojstava
Musliman ne moe nai bolji, savreniji i pouzdaniji nain da spozna Allahova imena i svojstva od posredstva Knjige Uzvienog Allaha i sunneta Njegova
Vjerovjesnika, a.s., jer je Uzvieni Allah Sam Sebe nazvao ovim imenima i opisao
35
ovim svojstvima. Od svih stvorenja On, Slavljen neka je, Sebe najbolje poznaje.
Kada znamo da je plemeniti Kur'an knjiga Uzvienog Allaha objavljena Njegovim stvorenjima i da je u njoj uputa, svjetlo i istina, onda svakako znamo i da
je najuzvieniji izvor za spoznaju Allahovih imena i svojstava upravo plemeniti
Kur'an kome neistina ne moe nauditi ni na koji nain, niti s bilo kojeg gledita,
jer je on objavljen od Mudroga i Jedinoga hvale Dostojnog. Takoer, ako znamo
da je Vjerovjesnik, a.s., poslat od Uzvienog Gospodara, da on ne govori po svome hiru, da ga je Uzvieni Allah zaduio da upozna ljude s Njihovim Gospodarom i da im dostavi Njegovu vjeru s kojom je On zadovoljan da im bude vjera,
onda svakako spoznajemo da je vjerodostojni vjerovjesniki sunnet drugi nain
za spoznaju Allahovih imena i svojstava, jer nema niko da bolje poznaje Allaha
poslije Uzvienog Allaha od Njegova povjerljivog Poslanika, a.s. Imam Ahmed,
r.a., kae: "Allah se ne opisuje osim onako kako je Sam Sebe opisao ili kako Ga
je Njegov Poslanik opisao. Pri opisivanju Allaha ne treba prevazilaziti opis kojim
je opisan u Kur'anu i sunnetu."12
c) Stav muslimana spram Allahovih imena i svojstava
Musliman treba spram Allahovih imena i svojstava da se dri pravoga i istinskog puta u vjerovanju u Allahova imena i svojstva. Manifestacija tog vjerovanja
uvjetovana je sljedeim principima:
1. Potvrivanje svih imena i svojstava koja je Allah za Sebe potvrdio ili ih je
potvrdio Njegov Poslanik, a.s., te negiranje svega to je Allah za Sebe negirao ili
je to pak negirao Njegov Poslanik, a.s. Razlog tome je to nema niko ko zna o
Allahu kao to On zna Sam o Sebi kada veli:
"Znate li vi bolje ili Allah?" (El-Bekare, 140.), kao to nema niko osim Allaha
da zna o Njemu bolje od Njegovog Poslanika, a.s.
U tom kontekstu Uzvieni veli:
"On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje."

(En-Nedm, 3. i 4.)
2. Vjerovanje da Uzvieni Allah ne slii stvorenjima.
12
Medmu'-l-fetava, 5/26.
36
Kae Uzvieni:
"Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi." (E-ura, 11.) Allahu, d.., niko
nije slian, niti se iko moe s Njime porediti. On je opisan svojstvima savrenstva
i uzvienosti kojima se ne bi trebao niko opisivati osim Njega, Slavljen neka je
On i Uzvien.
3. Prekidanje svake elje za pokuajem spoznaje kakvoe Allahovih svojstava
jer ona potpadaju u znanje o gajbu (skriveni svijet) o kojem je znanje jedino kod
Uzvienog Allaha. Razum je nemoan da dosegne tajne skrivenog svijeta.
Kae Uzvieni:
"On zna ta su radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti."
(Taha, 110.)
I veli:
"On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih, zato samo Njemu ibadet ini i u tome budi ustrajan! Zna li da ima neko Njemu slian?"
(Merjem, 65.)
d) Velianje Uzvienog Allaha Njegovim imenima i svojstvima
Zaista je jedan od najuzvienijih dokaza robova velianja Uzvienog Allaha
i vezivanje njegova srca za Uzvienog to da se u njegovom ivotu manifestuju
tragovi vjerovanja u Allahova imena i svojstva i u njegovom moralu. Vjernik
iskrenog srca oboava Uzvienog Allaha preko Njegovih imena i svojstava.
Neki od primjera takvog naina oboavanja (Uzvienog Allaha)
Prvi: Upuivanje dove Allahu Njegovim imenima i svojstvima
U velianje Uzvienog Allaha ubraja se i vjernikovo upuivanje dove svojim
srcem i organima Uzvienom Allahu iz pokornosti Njegovoj odredbi.
Kae Uzvieni:
37
"Allah ima najljepa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreu Njegova imena kako budu radili, onako e biti kanjeni!" (El-Earaf, 180.)
Upuivanje dove Uzvienom Allahu Njegovim imenima i svojstvima biva na dva
naina:
1. Dova s namjerom ibadeta (ibadetska dova), a to znai da je ovjek zaokupljen ibadetom Uzvienom Allahu bilo kojom vrstom od sranih ibadeta kao to
su strah, nada, ljubav, pouzdanje ili pak nekim tjelesnim ibadetima kao to su:
namaz, post, had, uenje Kur'ana, slavljenje Allaha (tesbih), Njegovo spominjanje (zikr), ili pak nekim imovinskim ibadetom kao to su zekat, sadaka i kurban.
U dove koje su u svojoj sutini ibadet ubraja se: spominjanje Uzvienog Allaha
(zikr), donoenje zahvale na Njega, slavljenje Uzvienog Allaha Njegovim imenima i svojstvima koja Njemu dolikuju a kojima nas je On pouio. Kada vjernik
izgovori Subhanallah (Slavljen neka je Uzvieni Allah), Elhamdulillahi (zahvala
Allahu), La ilahe illallah (nema drugog boga osim Allaha) i Allahu ekber (Allah
je najvei), to podrazumijeva velianje Allaha i donoenje zahvale na Njega. To
su vidovi upuivanja dove Uzvienom Allahu Njegovim imenima i svojstvima s
namjerom injenja ibadeta Njemu, Slavljen neka je On. Dova kao ibadet u sebi
ne sadri molbu, nego se ini iskljuivo s ciljem ibadeta Allahu, d.., hvalei Ga
i uivajui u spominjanju Njegovih imena i svojstava.
2. Dova s namjerom traenja, tj. da rob trai od svoga Gospodara neku korist,
ili da trai od Allaha da od njega otkloni tetu u dunjalukim i ahiretskim pitanjima, kao naprimjer, da trai od Uzvienog Allaha da mu oprosti grijehe ili da trai
i moli za milost i uputu, ili pak da trai da postigne dennet i da se spasi od Vatre.
Ovo su dvije vrste dova, tj. dova kojom ispoljavamo ibadet i dova kojom
traimo i molimo. Svakome ko trai ili moli od Uzvienog Allaha i to ini s iskrenou, s bojazni ili strahom, s nadom i ljubavi, sve se to ubraja u ibadet. Onaj
ko spominje i velia Uzvienog Allaha (zakir), ustvari trai od Uzvienog Allaha
visoki stepen kod Njega, da se uveaju njegova dobra djela, a da se pree preko
njegovih loih djela, a to je pak dova traenja i molbe.
Drugi: Upuivanje dove Uzvienom Allahu Njegovim najuzvienijim imenom
Velianstvena Allahova dobrota spram Njegovih robova koji mu oituju i priznaju Njegovu jednou ogleda se u tome da je uinio jedno od Svojih lijepih imena posebnim, tako da kada Ga njime zamoli ili Mu uputi dovu neki od Njegovih
robova koji Mu priznaju jednou, On im udovolji na traenje i odazove im se
na tu dovu. Nema sumnje da je enja muslimana da upuuje dovu Uzvienom
38
Allahu s ovim imenom jedan od najuzvienijih faktora koji veu srce vjernika za
njegova Gospodara. Abdullah b. Burejde prenosi od svoga oca da je Poslanik,
a.s., uo nekog ovjeka kako moli rijeima: "Allahu, ja od Tebe traim na osnovu
toga to svjedoim da si samo Ti Bog i da drugog boga osim Tebe nema, Ti si
Jedan, Ti si utoite svakom, Ti si Onaj Koji nije rodio niti je roen i Kome nema
niko ravan." Potom je Poslanik, a.s., rekao: "Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja
dua, ovaj se Allahu obratio Njegovim najuzvienijim imenom, kojim, ako Mu se
neko obrati, bude mu usliano, a ako od Njega neto zatrai, bude mu to dato."13
Prenosi se od Enesa, r.a., da je neki ovjek klanjao u damiji dok su on i Poslanik,
a.s., sjedili, pa kada je zavrio s namazom, uio je sljedeu dovu: "Allahu, ja od
Tebe traim na osnovu toga to samo Tebi pripada zahvala, Ti si Dobroinitelj,
Stvoritelj nebesa i Zemlje, Uzvieni i Plemeniti i vjeno ivi." Poto je zavrio,
Poslanik, a.s., je rekao: "Dozivao je Allaha Njegovim najuzvienijim i najveim
imenom, kojim, kada Mu se neko obrati, bude usliano, a kada neto trai, bude
mu dato."14
Promisli, o muslimanu, kada ti upuuje dovu Allahu, Slavljen neka je On
i Uzvien, ovim dvjema uzvienim i velianstvenim dovama, da ti tada donosi
zahvalu na Uzvienog Allaha, spominje Ga, velia Ga i slavi, upuuje Mu
dovu Njegovim lijepim imenima i uzvienim svojstvima, odnosno najuzvienijim imenom, nadajui se odgovoru na tvoju dovu i da e se ispuniti tvoja molba,
jer je tebi obean odgovor na dovu i molbu. Zar ima ita uzvienije od toga da
svoje srce vee za svog Gospodara i da svoj jezik vee za Njegovo spominjanje i
velianje, za donoenje zahvale na Njega i da Mu dovimo imenima i svojstvima
koja su Njemu dostojna.
Trei: Odlikovati se svojstvima koja Uzvieni Allah voli
Vjerovanje u Allahova imena i svojstva zahtjeva od vjernika da se odlikuje
svojstvima koja voli Uzvieni Allah, kao da se, naprimjer, odlikuje znanjem, pravednou, milou blagou i pratanjem, a da se kloni svojstava koja izazivaju
srdbu Uzvienog Allaha. Naime, treba da se kloni svojstava i imena kojima se
ne treba odlikovati niko sem Uzvienog Allaha, Slavljen neka je On, kao to
je oholost, uzvienost, gordost i potinjavanje. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je
Allahov poslanik, s.a., rekao: "Rekao je Uzvieni Allah: 'Uzvienost je Moj donji
ogrta, a velianstvenost Moj gornji ogrta. Ko Mi u tome bude parirao, bacit u
13
14
Hadis biljee Ahmed, Et-Tirmizi, En-Nesai u El-Kubra i Ibn Made.

Hadis biljee Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Made i En-Nesai.
39
ga u vatru."15 Odlikovanje muslimana svojstvima omiljenim Uzvienom Allahu

i klonjenje onih koja izazivaju Allahovu srdbu istinski je dokaz da se vjerovanje
ustabililo u srcu. Takvo srce je velianjem i slavljenjem Uzvienog Allaha okaeno
i vezano za Njega.
Ko ih naui napamet i pojmi znanjem, ui e u Dennet
Jedan od najuzvienijih izvora vjerovanja je spoznaja Allahovih lijepih imena,
jer je robova spoznaja Allahovih imena uzrok ulaska u dennet. Ako u dennet
ne moe ui niko osim vjernika, onda je robova spoznaja Allahovih imena uzrok
njegova imana koji je obavezan za ulazak u dennet i izvor njegove snage i postojanosti. Buharija i Muslim biljee hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov
poslanik, a.s., rekao: "Allah ima 99 imena, stotinu manje jedno. Ko ih naui i po
njima postupi, ui e u dennet." Rijei ko ih naui napamet i obuhvati znanjem
(men ahsaha) podrazumijevaju uenje napamet, shvaanje njihova znaenja, poznavanje na ta ona ukazuju i postupanje prema onome to svako ime od nas zahtijeva. Spominjanjem i velianjem Uzvienog Allaha, upuivanjem dove Allahu
Njegovim imenima, usklaivanje svoga odgoja i morala s odgojem i moralom
lijepih imena i svojstava, istimo svoje due, popravljamo svoja djela, vie smo u
pokornosti naem Gospodaru, poveava se kod nas poimanje Allahove Uzvienosti i veliine, strahopotovanje spram Njega i ljubav prema Njemu. Musliman
uvijek osjea da je Allah s njim u svakoj situaciji tako da je u njegovo srce usaen
osjeaj konstantnog nadzora i kontrole Uzvienog Allaha nad njim, pa ga to titi
od ejtanskih doaptavanja.
Kae Uzvieni:
"Oni koji se boje Allaha, im ih dodirne sablazan ejtanska, sjete se, i odjednom dou sebi." (El-Earaf, 201.)
Posljednje to ti elim rei, brate muslimanu, u kontekstu ovog poglavlja jest
da si obasut blagodatima poslije kojih blagodati nema. Allah te je obasuo bla15
vaj hadis spada u hadise koje prihvatamo onako kako su preneseni od Poslanika, a.s.,
O
ija znaenja ne iskrivljujemo niti zalazimo u njihovu kakvou. Mi samo kaemo: Tako
je Poslanik, a.s., prenio, da je Allah rekao to i to. Stoga, onoga ko se Allahu usprotivi u
Njegovoj velianstvenosti i htjedne vlast kao Allahovu ili Mu se suprotstavi u veliini,
uzdiui se iznad robova, Allah e kazniti zbog toga jer su to Allahove posebnosti. Ibn
Usejmin, komentar Rijadu-s-Salihin 2/384. (Op. prev.) Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud i
Ibn Made.
40
godatima vjerovanja i upute, a udaljio te je od strovaljivanja u Vatru i zapadanja

u zabludu. Zato zahvaljuj Allahu na blagodatima kojima te je obasuo i trai da
ti povea iz Svoje dobrote. Znaj da tvoja radost na tim blagodatima nee biti
potpuna sve dok se tvoje srce potpuno ne oslobodi samo za Allaha, Uzviena je
Njegova veliina i slava. Ti si se kroz ovaj jedan brzi osvrt poduio kako da okai
i vee svoje srce za Allaha, pa zbog toga ustraj u iskrenosti i injenju dobrih djela
kako bi osjetio slast imana i pokornosti.
41
TEWHID I NJEGOVE VRSTE

Prva obaveza koju je musliman obavezan da spozna i primijeni jest vjerovanje
i potvrivanje Allahove Jednoe (tewhid), Uzviena je Njegova veliina i slava.
Zapravo nema spasa za roba kod Allaha, Slavljen neka je On, izuzev ako bude
vjerovao i potvrivao Njegovu jednou i praktino postupao prema zahtjevima
tog vjerovanja i potvrivanja. Vjerovanje i potvrivanje Allahove jednoe prvo je
za to e rob biti pitan u kaburu i na Sudnjem danu kada se susretne sa svojim
Gospodarom. Uzvieni Allah objavljivao je Knjige i slao poslanike, a.s., sve zajedno samo da bi tome pozivali.
U tom kontekstu kae Uzvieni:
"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali ,a da mu nismo objavili' :Nema

boga osim Mene ,zato Meni ibadet inite( "'!El-Enbija, 25.) U ovom poglavlju
je pojanjenje definicije tewhida, o njegovim vrstama i vrijednostima, o znaenju
rijei tewhid (La ilahe illallah nema drugog boga osim Allaha) zatim uslovima
njegove ispravnosti i o onome to ga naruava, a to je irk u svim vrstama. Zatim
emo na kraju pojasniti stvarnost velikih grijeha, razliku izmeu njih, razliku
izmeu njih i malih grijeha i propis i status poinioca velikog grijeha i na dunjaluku i na ahiretu, uz Allahovu, d.., pomo.
Ko je Uzvieni Allah?
Allah je Bog Jedan Jedini Koji nije rodio i roen nije. On je opisan svojstvima
savrenstva i uzvienosti i ist je od bilo kakve mahane i nedostatka. On ne slii
nikome od Njegovih stvorenja. On je Stvoritelj ovog svemira i On ga ureuje. Njemu nita ne moe umai niti Mu je neto nepoznato na Njegovim nebesima i na
Njegovoj Zemlji i nita se ne moe na njima desiti bez Njegove dozvole. On je Blagodaran i Dobroinitelj prema svojim robovima i jedino On je Dostojan da bude
Oboavan. Sve Svoje robove e okupiti za obraun na Dan u koji nema sumnje.
Definicija tewhida:
Tewhid je vjerovanje, priznanje i potvrda Allahove jednoe u rububijjetu (gospodarenju), uluhijjetu (oboavanju) te u esmai ves-sifati (imenima i svojstvima).
42
Vrste tewhida:
Tewhidur-rububijje, gospodarstva;
Tewhidu-ul-uluhijje, oboavanja;
Tewhidu-ul-esmai ves-sifati, imena i svojstava.
Prva vrsta tewhida
Tewhidur-rububijje znai priznanje jednoe Uzvienog Allaha u Njegovim
djelima kao to su stvaranje, vladanje, odravanje i upravljanje, te vrsto i nepokolebljivo uvjerenje da je samo Uzvieni Allah Gospodar svega i Vladar, da jedino
On odrava i upravlja svijetom, da je On Stvoritelj stvorenja, da je On njihov
Opskrbitelj i da jedino On daje ivot i smrt.
Kae Uzvieni:
"Allah vas stvara i opskrbljuje: On e vam ivot oduzeti i na kraju vas oiviti.
Postoji li ijedno boanstvo koje bilo to od toga ini? ist je On i vrlo visoko
iznad onih koje Njemu smatraju ravnim." (Er-Rum, 40.).
Nema drugog stvoritelja, vladara, opskrbitelja ni upravitelja osim Allaha,
Slavljen i Uzvien neka je On, kao to to kae Uzvieni:
"Samo On stvara i upravlja," a u drugom ajetu Uzvieni kae: "Zar ti ne zna

da Allahu pripada vlast i na nebesima i na zemlji." (El-Bekare, 107.). Ovu vrstu
tewhida rijeima su potvrdili nevjernici iz doba Vjerovjesnika, a.s. U pogledu
ovog tewhida nisu proturijeili niti se razilazili ni sljedbenici drugih religija.
Kae Uzvieni:
"Reci: 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz
neivog, a pretvara ivo u neivo i ko upravlja svim?' 'Allah' rei e oni. A ti reci:
'Pa zato Ga se onda ne bojite?'" (Junus, 31.)
43
Nije dovoljna samo potvrda i primjena tewhidur-rububijje da bi se ulo u

islam, bez potvrde i primjene i preostalih vrsta tewhida, jer obaveza je da Onoga Koga smatramo Gospodarem, Opskrbiteljem, Vladarom i Upraviteljem posmatramo i kao Jedinog Boga Koji nema sudruga te da se samo Njemu ibadeti
usmjeravaju. Zbog toga od Arapa murika nije bila dovoljna samo potvrda tewhidur-rububijje rijeima, ve im je Uzvieni Allah naredio i traio od njih da
samo Njemu ibadet ine, a to je tewhidul-uluhijje. Objasnio im je da je u kontradiktornosti njihovo priznanje i potvrda da je Allah Jedini Stvoritelj, Vladar i
Odravatelj i njihovo pripisivanje Bogu sudruga u ibadetu.
"A ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni e sigurno rei: 'Allah!' Pa
kuda se onda odmeu?!" (Ez-Zuhruf, 87.) tj., zato odvraaju od injenja ibadeta
samo Allahu?!
Druga vrsta tewhida
Tewhidul-uluhijje naziva se jo i tewhid ibadeta. Tewhidul-uluhijjje je potvrda i priznanje ibadeta samo Uzvienom Allahu, a podrazumijeva vrsto uvjerenje
da je samo Allah, d.., Dostojan da bude Oboavan. Sve to se oboava mimo
Njega je nitavno. On je jedino Dostojan da se apsolutno iskljuivo izdvoji s ibadetom i pokornou i da Mu se u tome niko ne pridruuje bez obzira ko to bio.
Ni Isa, a.s., kao ni bilo ko drugi od vjerovjesnika, a.s., kao ni plemeniti meleki
nisu dostojni da se pridruuju Uzvienom Allahu u ibadetu.
Kae Uzvieni:
"I Allahu ibadet inite i nita Mu ne pridruujte..." (En-Nisa, 36.) Posveti
sve svoje ibadete samo Allahu Jedinome Koji nema sudruga bez obzira bili oni
srani, kao to su strah, nada i pouzdanje, ili govorni, kao to su dova i traenje
utoita, ili pak radnje, kao to su namaz, had i post. Tako se mi ne bojimo, ne
molimo, ne pouzdavamo se, ne upuujemo dovu, ne traimo utoite, ne klanjamo i ne postimo, ne obavljamo had ni u ije osim u ime Allaha, Uzvien i
Slavljen neka je On. Kae Uzvieni:
44
"Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja, doista posveeni su Allahu Gospodaru svjetova, Koji nema sauesnika; to mi je nareeno i ja
sam prvi musliman." (El-En'am, 162-163.)
Ovu vrstu tewhida nevjernici su poricali prije, a poriu i danas. Kao to to veli
Uzvieni njihovim jezicima:
"Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je zaista, neto veoma udno!"

(Sad, 5.)
Zbog ovoga je Uzvieni Allah slao Svoje poslanike, a.s., objavio knjige zbog
njihova pozivanja, vraao ih da potvruju i priznaju samo Njegovu jednou,
Slavljen neka je On, i da samo Njega oboavaju. Kae Uzvieni:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet inite, a taguta se
klonite!" (En-Nahl, 36.) Tagut je sve to se oboava mimo Allaha s tim da je zadovoljan time onaj ko se oboava.
Trea vrsta tewhida
Tewhidul-esmai ves-sifat podrazumijeva vjerovanje u ono to je Uzvieni
Allah potvrdio za Sebe od imena i svojstava u Kur'anu i to je potvrdio Njegov
poslanik, a.s., u vjerodostojnome sunnetu. Tewhidul esmai ves-sifat znai vrsto
uvjerenje da Uzvienom Allahu pripadaju najljepa imena i najuzvienija svojstva, da je On opisan sa svim savrenim svojstvima, a ist od svih nedostataka i
manjkavosti te da se u tome izdvaja od svih drugih ivih bia.
Kae Uzvieni:
"Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi." (E-ura, 11.)
I veli Uzvieni:
"Reci: 'On je Allah Jedan! Allah je utoite svakom! Nije rodio i roen nije,
i niko Mu ravan nije!'" (El-Ihlas, 1-4.)
45
Vrijednosti tewhida
Tewhid vjerovanje u jednou Uzvienog Allaha donosi brojne vrijednosti i
koristi, a neke od njih su:
1. Istinski monoteist (onaj koji potvruje jednou Uzvienog Allaha) postie
potpunu uputu i sigurnost na dunjaluku i na ahiretu, jer Uzvieni Allah otklanja
od istinskih monoteista zlo i nesreu i na dunjaluku i na ahiretu.
2. Tewhid e biti uzrokom ulaska u dennet, a spas od Vatre. Rob, sve i ako
bude kanjavan zbog nekih grijeha i nepokornosti, nee vjeno ostati u vatri, jer
je on nositelj tewhida.
3. Tewhid e biti uzrokom oprosta grijeha i brisanja loih djela kao i uzrok
uspjeha na Sudnjem danu posredstvom Vjerovjesnikova zagovornitva.
4. Tewhid je najvei razlog oslobaanja od dunjalukih i ahiretskih nesrea i
odbrana od kazne za njih.
5. Primanje rijei izgovorenih javno i svih djela poinjenih javno i tajno, njihova potpunost i redoslijed nagraivanja za njih ovisi o tewhidu. Naime, koliko
god bude jaao tewhid i iskrenost u ime Allaha, Slavljen neka je On i Uzvien,
toliko e biti potpunija navedena djela i toliko e se bolje ispuniti.
6. Tewhid oslobaa roba od robovanja stvorenjima, vezivanja za njih, straha
od njih, njihova moljenja i injenja djela zbog njih. Ovo je istinska slava i uzviena poast. Pored svega spomenutog, on ini ibadet u ime Allaha, Slavljen neka
je On, ne moli nikoga osim Njega, ne boji se nikog osim Njega i nikome se ne
vraa osim Njemu pa tako postie spas i uspjeh.
7. Uzvieni Allah zagarantovao je onima koji potvruju Njegovu jednou
(monoteisti) pobjedu i pomo na dunjaluku, slavu i ast, lahkou i olakanje,
popravku stanja i ispravnost u rijeima i djelima.
Znaenje rijei tewhida
Rijei tewhida: La ilahe illallah (nema drugog boga osim Allaha)
Rijei La ilahe illallah podrazumijevaju da uistinu nema nikoga drugog da se
oboava osim Jedinog Allaha. Te rijei negiraju boanstvenost osim Uzvienom
i Blagoslovljenom Allahu i potvruju boanstvenost jedino Allahu, Koji nema
sudruga. Bog je Onaj Kojega se oboava i Ko je dostojan oboavanja, pa ko bude
oboavao neto drugo, on je uzeo za boanstvo neto drugo mimo Allaha. Sve to
je nitavno osim Jedinog Boga jer je jedino On Allah.
Kae Uzvieni:
46
"To je zato to je Allah Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole la, i zato
to je Allah Uzvien i Veliki." (Had, 62.)
Ibadet je sve ono to voli Allah i s ime je zadovoljan, od rijei i djela javnih i
tajnih, kao to su dova, strah, pouzdanje, namaz, zikr i dr. Sve navedeno obaveza je
da se obavlja u ime Jedinog Allaha, Koji nema sudruga. Ko bilo ta od toga uradi u
ime nekog drugog mimo Allaha, pripisao je Allahu druga. Kae Uzvieni:
"A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu,
pred Gospodarom svojim e raun polagati, i nevjernici se nee spasiti." (ElMu'minun, 117.)
Uvjeti tewhida
Priznanje i svjedoenje tewhida ne koristi njegovome nositelju (onome ko
potvruje Allahovu jednou) osim ukoliko je ispunjeno sljedeih sedam uvjeta:
Prvi: Znanje o namjeravanom znaenju rijei La ilahe illallah, odnosno znanje o tome ta se tim rijeima negira a ta potvruje.
Kae Uzvieni:
"Znaj da nema boga osim Allaha." (Muhammed, 19.)
Drugi: vrsto uvjerenje koje porie sumnju, tako da onaj koji izgovara rijei
La ilahe illallah treba imati postojano uvjerenje u ono na to one upuuju, jer ako
bude sumnjiav i kolebljiv u njihovo znaenje, nee mu koristiti.
To potvruju rijei Uzvienog:
"Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i poslanika Njegova vjeruju, i poslije
vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i ivotima svojim.
Oni su iskreni!" (El-Hudurat, 15.)
Trei: Iskrenost koja porie i negira irk (smatranje nekoga Allahu ravnim), tj.
da izgovaranjem rijei La ilahe illallah ne namjerava neto od ovozemaljskih stvari.
47
Kae Uzvieni: "A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno,

kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju!" (El-Bejjine, 5.) Rije pravovjerni u navedenom ajetu podrazumijeva ne povoenje za irkom (smatranje nekoga Allahu
ravnim) i tenja ka iskrenom potvrivanju Allahove jednoe.
etvrti: Istinoljubivost koja porie la, tj. da se rijei La ilahe illallah izgovaraju istinoljubivo iz srca, kao to se prenosi od Allahovog Poslanika, a.s., da je
rekao: "Niko nee posvjedoiti istinoljubivo iz srca da nema boga osim Allaha, a
da ga Allah nee uiniti zabranjenim Vatri."16
Peti: Ljubav prema rijeima La ilahe illallah i prema onome na to upuuju,
kao i prema onima koji ih potvruju i postupaju po njima.
Kae Uzvieni:
"Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah
voli. Ali, pravi vjernici jo vie vole Allaha." (El-Bekara, 165.)
U tom kontekastu Buharija i Muslim biljee hadis da je Allahov Poslanik,
a.s. rekao: "Ko bude u srcu imao troje osjetit e slast imana: da voli Uzvienog
Allaha i Njegova Poslanika, a.s., vie nego bilo koga i bilo ta drugo; da voli druge samo u ime Allaha, da prezire povratak u nevjerstvo, nakon to ga je Allah iz
njega izbavio, kao to ne voli da bude baen u vatru."
esti: Rad iti u skladu s onim na to rijei La ilahe illallah ukazuju zbog rijei
Uzvienog Allaha:
"I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se..." (Ez-Zumer, 54.)
Sedmi: Prihvatanje onoga to rijei La ilahe illallah podrazumijevaju, tj. da se
jedino Allah oboava, a odbacivanje oboavanja nekoga drugoga mimo Njega.
Onaj ko izgovara ove rijei, a ne prihvata da jedino Allaha oboava, on je kao oni
o kojima kae Uzvieni Allah:
16
Hadis biljee Buharija i Muslim.
48
"Kada im se govorilo: 'Samo je Allah Bog!' oni su se oholili i govorili: 'Zar

da napustimo boanstva naa zbog jednog ludog pjesnika?'" (Es-Saffat, 35-36.)
Ono to je u kontradiktornosti s tewhidom
Potvrivanje jednoe Allaha, Slavljen neka je On, opreno je irku (smatranje
nekoga Allahu ravnim). Ako su potvrda Allahove jednoe i injenje ibadeta jedino
Uzvienom Allahu najvanije i najuzvienije obaveze, onda je irk najvea nepokornost (grijeh) kod Uzvienog Allaha. To je jedini grijeh koji Allah nee oprostiti.
Kae Uzvieni:
"Allah doista nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostie
manje grijehe od toga, kome On hoe." (En-Nisa, 116.)
Kada je Allahov Poslanik, a.s., upitan o najveem grijehu kod Uzvienog Allaha, odgovorio je: "Da uini nekoga Allahu ravnim, a On te je stvorio."17
irk upropatava i unitava pokornost, tako da pokornost nee biti primljena
niti e za nju rob biti nagraen ukoliko je u pokornosti prisutan irk.
Kae Uzvieni Allah:
"A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su
inili." (El-En'am, 88.)
Poinitelj irka zasigurno e vjeno ostati u Vatri ako umre, a smatra nekog
Allahu ravnim, shodno rijeima uzvienog Allaha:
"Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u Dennet zabraniti i
boravite njegovo e Dehennem biti." (El-Maide, 72.)
Vrste irka
Dvije su vrste irka:
Prva vrsta je veliki irk koji u osnovi negira Allahovu jednou (tewhid) i izvodi
iz vjere poinitelja. Druga vrsta je mali irk koji negira potpunost tewhida i ne
izvodi iz vjere.
17
49
Veliki irk
Veliki irk je injenje bilo kojeg od ibadeta nekome drugom pored Uzvienog
Allaha, kao naprimjer upuivanje dove nekome drugom mimo Allahu za ono to
je nemoan svako drugi mimo Uzvienog Allaha, Slavljen neka je On, pouzdavanje18 u nekog drugog mimo Uzvienog Allaha te injenje sedde nekome drugom
u smislu injenja ibadeta.
Kae Uzvieni:
"I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moe ni koristiti ni nauditi, jer

ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik." (Junus, 106.), tj. bio bi od onih koji
nekog smatraju Allahu ravnim.
I kae Uzvieni: "... a u Allaha se pouzdajte ako ste vjernici!" (El-Maide, 23.)
Takoer veli Uzvieni:
"Bolje padajte licem na tlo pred Allahom i Njemu ibadet inite!" (En-Nedm,
62.) Ako su dova, tevekkul (pouzdanje u Allaha) i sedda ibadeti koje je Allah
naredio, pa onaj ko ih uini radi Allaha, on potvruje Njegovu jednou, a onaj
ko ih uini nekom drugom pored Allaha, on je potvrdio da smatra nekoga drugog Allahu ravnim.
U ovu vrstu irka ubraja se i poslunost (ohalaljivanje) onog to je Allah zabranio i zabranjivanje onog to je Allah dozvolio, kao to to veli Uzvieni:
"Oni pored Allaha bogovima smatraju sveenike svoje, i monahe svoje i Mesiha sina Merjemina. A nareeno im je da samo Jednom Bogu ibadet ine nema
boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju."
(Et-Tewba, 31.)
18
tklanjanje uzroka i traenje pomoi od nekog od robova za to su u stanju pomoi, ne

O
smatra se pouzdavanjem i oslanjanjem na nekog drugog osim Allaha.
50
Navedeni ajeti odnose se na jevreje i krane koji su se pokoravali svojim sveenicima i monasima u onome to su im oni dozvoljavali, a Allah im je zabranio
ili u onome to su im oni zabranjivali, a Allah im je dozvolio. Et-Tirmizi od Adijja ibn Hatima, r.a., prenosi da je rekao: "Doao sam kod Vjerovjesnika, a.s., a na
mome vratu bio je zlatni krst, pa mi je rekao: 'O, Adijj, odbaci od sebe taj kumir!'
uo sam ga kada iz sure Et-Tewbe ui: 'Oni, pored Allaha, bogovima smatraju
sveenike svoje i monahe svoje! Oni se, veli on, njima nisu klanjali, ali jesu kad
bi im oni neto to je zabranjeno dozvolili, smatrali su to dozvoljenim, a kad bi
im neto to je dozvoljeno zabranili, smatrali su to zabranjenim.'"
Mali irk
Mali irk je sredstvo koje vodi ka velikom irku. Dvije su vrste malog irka:
javni i tajni.
Prvi je javni irk i biva u rijeima i djelima. Javni irk u rijeima je zaklinjanje nekim drugim mimo Allahom, kao naprimjer Vjerovjesnikom ili Mesihom.
Takoer, mali irk je u rijeima ako kaemo: "ta je htio Allah i ti". Et-Tirmizi
biljei da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Ko se zaklinje nekim mimo Allahom
poinio je kufr (nevjerstvo) i irk (pripisao Allahu sudruga). Ahmed prenosi da
je Allahov poslanik, a.s., rekao onome ko mu je rekao: 'ta je htio Allah i ti':
'Uinio si me ravnopravnim Allahu! Nemoj tako govoriti, nego reci: Ono to je
Allah htio, On Jedini.'"
Kada je rije o javnom irku u djelima, pod tim se podrazumijeva npr. noenje
narukvice i konca radi otklanjanja nevolje s uvjerenjem da one mogu biti faktorom otklanjanja ili spreavanja nevolje.
Drugi irk je skriveni i on se manifestuje u nijjetima i eljama kao to su
pretvaranje (rija') i slava. Naime, skriveni irk je da ovjek ne ini svoje djelo
s namjerom da bude u ime Allaha, Slavljen neka je On, ve s namjerom da ga
narod hvali i da ga pohvaljuju. U skriveni irk spada klanjanje i post s namjerom
da narod kae kako je taj ustrajan u vjeri i kako je on dobar musliman. U tom
kontekstu Ahmed biljei u svome Musnedu da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "'Najvie ega se za vas plaim je mali irk.' Upitae prisutni: 'O Allahov poslanie, ta
je mali irk?' i Poslanik im ree: 'Mali irk je pretvaranje (rija'). Kada Uzvieni
Allah bude na Sudnjem danu nagraivao ljude za njihova djela, rei e im: Idite
onima pred kojima ste se pretvarali na dunjaluku i vidite hoete li kod njih nai
nagradu za to.'"
51
Definicija velikih grijeha i razlika izmeu njih i malih grijeha

Grijesi koje musliman poini dijele se na velike i male.
Kae Uzvieni:
"Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi emo vam
pokriti vaa loa djela i u divno mjesto vas uvesti!" (En-Nisa, 31.)
Veliki grijesi
Veliki grijeh je svaki grijeh koji za sobom povlai erijatsku kaznu na dunjaluku ili posebnu prijetnju na ahiretu. Pod erijatskom kaznom na dunjaluku
podrazumijeva se tano odreena kazna, kao to je ubistvo za ubicu, odsijecanje
ruke za lopova i bievanje za preljubnika. to se tie posebne prijetnje na ahiretu,
pod njom se podrazumijeva prijetnja Vatrom, prokletstvom, srdbom, zabranom
ulaska u dennet, ili da nee osjetiti dennetskog mirisa ili poricanje njegova
vjerovanja i da nije od muslimana itd.
Mali grijesi
Mali grijeh je svaki grijeh koji za sobom ne povlai erijatsku kaznu na dunjaluku, a ni posebnu prijetnju na ahiretu.
Islamski stav spram poinioca velikog grijeha
Poinitelj velikog grijeha ne izlazi iz vjere ukoliko njegov grijeh nije irk (pripisivanje Allahu sudruga) i kufr (nevjerovanje). On je vjernik na dunjaluku s nepotpunim imanom, odnosno vjernik shodno njegovome imanu i grijenik shodno njegovome grijehu. Na buduem svijetu imat e status shodno volji Uzvienog
Allaha; ako bude htio, oprostit e mu, a ako mu ne bude htio oprostiti, kaznit e
ga. Ako i bude kanjen, nee vjeno ostati u vatri, nego e biti izveden shodno
njegovome vjerovanju pa makar bilo koliko atom. Buharija i Muslim biljee da je
Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Iz vatre e izai ko god je oitovao da 'nema boga
osim Allaha' i u ijem srcu ima dobra teine peninog zrna. Iz vatre e izai i
onaj koji je oitovao da 'nema boga osim Allaha', a u ijem srcu ima dobra teine
jedne trunke."
52
DRUGI RUKN: VJEROVANJE U MELEKE

Vjerovanje u plemenite meleke jedan je od temelja imana u koga je musliman
obavezan da vjeruje s vrstim uvjerenjem i nije mu ispravno vjerovanje ako ne
potvruje svoje vjerovanje u njih. Kae Uzvieni:
"Nije dobroinstvo u tome da okreete lica svoja prema istoku i zapadu, nego
su dobroinitelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi svijet, u meleke, u knjige, u
vjerovjesnike." (El-Bekare, 177.)
U ovom poglavlju obradit emo sljedee tematske cjeline: definicija meleka,
obaveznost vjerovanja u njih, njihove fizike i moralne osobine, njihov broj, njihova imena, njihove zadae, njihov odnos spram ovjeka i rezultati vjerovanja u
njih.
Definicija meleka
Meleki su jedna vrsta Allahovih stvorenja. Stvoreni su od svjetlosti i imaju mogunost da uzmu oblik ili pak da se pretvore u neiji lik. Uzvieni Allah
stvorio ih je iskljuivo da bi Mu ibadet inili i da bi Njegove odredbe u svemiru
izvravali. Ne opiru se Allahovoj naredbi i izvravaju ono to im On naredi. Meleki pripadaju nevidljivom svijetu tako da ih mi ne vidimo, ali u njih vjerujemo s
vrstim uvjerenjem bez imalo sumnje, jer nas je o njima izvijestio Uzvieni Allah,
a i Njegov Poslanik, a.s., kategorikim dokazom koji nas ini vrsto uvjerenim u
njihovo postojanje.
Obaveznost vjerovanja u meleke
Musliman je obavezan da vjeruje s vrstim uvjerenjem da su i meleki stvorenja
koja je Uzvieni Allah stvorio. Nikada ne izostavljaju Boiju naredbu i Njemu
ibadet inei nikada ne malaksavaju. Meleki su mnogobrojni i njihov broj zna
Allah, Slavljen neka je On. Neki od meleka poznati su po svojim imenima i
obaveza je vjerovati u njih i u ono to se navodi da oni rade sve do u detalje. Ima
ih koji nisu poznati po svojim imenima, ali je obaveza vjerovati u njih openito.
53
Kae Uzvieni:
"Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i vjernici

svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i Poslanike Njegove!" (El-Bekare, 285.)
Vjerovati u meleke drugi je rukn od est spomenutih u hadisu kojeg biljei
Muslim u svome Sahihu, kad je Dibril pitao Vjerovjesnika, a.s., o imanu, a
Poslanik, a.s., mu je rekao: "Da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove
knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruje da sve to se deava od
dobra i zla biva s Allahovim, d.., odreenjem."
Vjerovanje u meleke obuhvata etiri principa:
1. iskreno vjerovanje u njihovo postojanje;
2. vjerovanje u sve ono to se spominje u Kur'anu i hadisima o njihovim osobinama, broju, imenima i dunostima;
3. postavljanje meleka na njihovo mjesto. Oni su Allahovi robovi kojima se
nareuje i koji su odgovorni. Nisu u mogunosti nita uraditi osim ono to im je
Allah omoguio da mogu uraditi i oni mogu umrijeti i
4. oni nemaju udjela ni u oboavanju, a ni u stvaranju.
Za njih veli Uzvieni:
"A meleki su samo robovi potovani." (El-Enbija, 26.)
Fizika svojstva meleka
1. Stvoreni su od svjetlosti
Muslim biljei u svome Sahihu da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Meleki
su stvoreni od svjetlosti." S obzirom na to da su meleki sazdani od svjetlosnih
tijela, ljudi ih ne mogu vidjeti, jer to Allah nije omoguio naem vidu.
2. Ogromne su veliine
Uzvieni Allah uinio je da su meleki po svojoj veliini i snazi iznad dina i ljudi.
54
Kae Uzvieni:
"O ,vi koji vjerujete ,sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e gorivo ljudi
i kamenje biti ,i o kojoj e se meleki strogi i snani brinuti ,koji se onome to im
Allah zapovjedi nee opirati ,i koji e ono to im se naredi izvriti( ".Et-Tahrim,
6.) Muslim biljei u svom Sahihu da je Vjerovjesnik, a.s., za meleka Dibrila,
kada ga je vidio na Israu, rekao: "Vidio sam ga kada se sputao s neba da je
zaklonio svojom veliinom prostor izmeu nebesa i zemlje."
3. Ljepota meleka
Allah je stvorio meleke u lijepom obliku, kao to to kae Uzvieni o Dibrilu,
a.s.:
"Snani, koji se pojavio u liku svome." (En-Nedm, 6.) Ibn Abbas kae da
rijei 'zu mirretin' u ovom ajetu znae 'lijepog izgleda'.
4. Imaju mogunost da se pretvore ili pojave u nekom obliku
Uzvieni Allah stvorio je meleke s mogunou poprimanja oblika i pojavljivanja
u ljudskom liku, kao to se melek Dibril pojavio Merjemi, a.s., u ljudskom liku.
Kae Uzvieni:
"Mi smo k njoj meleka Dibrila poslali, i on joj se pokazao u liku savreno
stvorena mukarca." (Merjem, 17.)
5. Oni imaju krila
Razlikuju se po broju i veliini krila. Kae Uzvieni:
55
"Hvaljen neka je Allah .Stvoritelj nebesa i zemlje ,koji meleke sa po dva ,tri i
etiri krila ini izaslanicima ;On onome to stvara dodaje to hoe ,On ,uistinu
sve moe( ".Fatir, 1.) Buharija i Muslim biljee hadis od Abdullaha b. Mesuda,
r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., vidio Dibrila u noi Isra'a sa 600 krila.
6. Nisu opisani ni kao muki ni kao enski
Po ovom pitanju zalutali su arapski murici koji su tvrdili da su meleki enskog spola. Uzvieni Allah im je uzvratio na ovo rekavi:
"Oni meleke koji su robovi Svemilosnog enskinjem smatraju. Zar su oni

prisustvovali stvaranju njihovu? Njihova e tvrdnja biti zapisana i oni e odgovarati!" (Ez-Zuhruf, 19.)
7. Ne jedu, ne piju, ne udaju se, ne ene se i nemaju poroda
Uzvieni Allah nas obavjetava da su meleki doli Ibrahimu, a.s., u ljudskom
liku, pa im je prinio jelo, a oni ga nisu ni dotakli. On je osjetio od njih zebnju,
pa su mu oni otkrili istinu o sebi i zebnje je nestalo. Kae Uzvieni:
"A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiu, on osjeti da su neobini i obuze

ga neka zebnja od njih. Ti se ne boj!, rekoe oni, mi smo Lutovu narodu poslani."
(Hud, 70.)
Takoer uenjaci zastupaju jedinstven stav da se meleki ne ene i ne udaju, da
nemaju poroda.
8. Ne umaraju se i nije im dosadno
Uzvieni Allah nas je obavijestio da Mu meleki ibadet ine i da izvravaju Njegove naredbe bez dosade i umora. Ne deava se njima ono to se deava ljudima
kada je umor i dosada u pitanju. Uzvieni Allah, opisujui meleke, kae:
"Hvale Ga nou i danju, ne malaksavaju." (El-Enbija, 20.)
56
to znai, ne umaraju se.

I kae Uzvieni:
"A ako se oni uzohole pa, oni koji su kod Gospodara tvoga, slave i veliaju
Ga i nou i danju i ne dosauju se." (Fussilet, 38.) to znai nije im dosadno.
9. Oni umiru19
U svojstvu smrtnosti ogleda se mudrost Uzvienog Allaha, Njegova savrenstva, gospodarstva, ivota i vjenosti. Kae Uzvieni:
"Sve e, osim Njegovog lica propasti!" (El-Kasas, 88.)
Kada budu usmrena sva stvorenja, Uzvieni Allah e dozivati:
"Kome vlast pripada danas?", zatim e odgovoriti: "Allahu, Jedinom, nad svime Nadmonom." (Gafir, 16.)
Moralne osobine meleka
1. Bezgrjenost meleka
Kae Uzvieni o melekima:
"... koji se onome to im Allah zapovjedi nee opirati i koji e ono to im se
naredi izvriti." (Et-Tahrim, 6.)
2. Boje se Uzvienog Allaha
Kae Uzvieni:
"I grmljavina velia i hvali Njega, a i meleki iz strahopotovanja prema Njemu..." (Er-Ra'd, 13.)
19
j. ovdje se misli na njihovo umiranje pri prvom puhanju meleka Israfila u sur rog, kada sve
T
ivo bude usmreno osim Uzvienog Allaha. (Op. prev.)
57
I veli Uzvieni:
"... a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe." (El-Enbija, 28.)
3. Ne malaksavaju veliajui i slavei Uzvienog Allaha
Najvelianstveniji njihov zikr su rijei Subhanallah Slavljen i Hvaljen neka
je Uzvieni Allah. Kae Allah, Slavljen neka je On, o njima:
"Hvale Ga i slave nou i danju, ne malaksavaju." (El-Enbija, 20.)

4. Meleki su asni i estiti robovi
Kae Uzvieni:
"U rukama izaslanika asnih, estitih." (Abese, 15-16.) U navedenom ajetu

rije 'sefere' podrazumijeva 'Allahove izaslanike Njegovim poslanicima, a.s.', a
rijei 'kirami berere' znae 'plemenite naravi i besprijekorno istih i dobrih djela'.
5. Veoma uredni u svim stvarima
Na to ukazuje njihova poredanost u safove pred Uzvienim Allahom.
Kae Uzvieni Allah:
"... na Dan kada Ruh i meleki budu u redove poredani, kada e samo onaj
kome Svemilosni dozvoli govoriti, a istinu e rei." (En-Nebe, 38.) Ruh je Dibril.
Muslim biljei od Dabira b. Semure, r.a., da je Allahov poslanik, a.s., rekao:
"Zar se neete poredati u safove, kao to se meleki poredaju kod svog Gospodara?" Ashabi rekoe: "A kako se meleki poredaju kod svog Gospodara?" On
odgovori: "Upotpune prve safove i zbiju se u njima."
58
6. Stid meleka
Muslim u svome Sahihu biljei da je Vjerovjesnik, a.s., rekao za Osmana b.
Affana, r.a.: "Zar da se ne stidim ovjeka koga se stide meleki?"
Broj meleka
Meleki su mnogobrojna stvorenja i njihov broj zna jedino Onaj Koji ih je
stvorio.
Kae Uzvieni:
"A vojske Gospodara tvoga samo On zna." (El-Muddessir, 31.)

Na brojnost meleka ukazuju rijei meleka Dibrila upuene Vjerovjesniku,
a.s., u noi Isra'a i Mi'rada kada su se uspinjali na sedmo nebo i prolazili pored Bejtl-ma'mura, pa mu je Dibril rekao: "Ovo je Bejtul-ma'mur. U njemu
svakog dana klanja sedamdeset hiljada meleka koji se poslije tu vie nikada ne
vraaju."20
Imena meleka
Meleki imaju imena, ali mi znamo samo mali broj njih. Pred vama su imena
meleka koja su spomenuta u ajetima i vjerodostojnim hadisima:
Dibril i Mikail
Kae Uzvieni Allah:
"Reci: 'Ko bude neprijatelj Dibrilu, pa on Allahovom voljom tebi na srce

stavlja Kur'an, potvrujui istinitost onoga otprije, kao putokaz i radosnu vijest
vjernicima. Ko je neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu i Mikailu pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne vjeruju!"
(El-Bekare, 97-98.)
20
Hadis je muttefekun alejhi.
59
Israfil
Israfil je melek koji e puhnuti u sur. Dibril, Mikail i Israfil su meleki koje
je Allahov poslanik, a.s., spominjao u svojoj dovi koju je uio kada bi klanjao
nou. Muslim biljei u svome Sahihu od Aie, r.a., da je rekla: "Kada bi Allahov
poslanik, a.s., ustao nou da klanja, otpoinjao bi namaz ovom dovom: 'Allahu,
Gospodaru Dibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaoe
skrivenog i vidljivog, Ti sudi meu Svojim robovima u onome u emu se oni razilaze. Uputi me na Istinu u onome u emu se oni razilaze, s Tvojom dozvolom.
Zaista, Ti upuuje onoga koga hoe na pravi put.'"
Malik
Malik je uvar Vatre. Kae Uzvieni Allah o stanovnicima Vatre:
"Oni e dozivati: 'O Malik! Neka Gospodar tvoj uini da umremo!'" (EzZuhruf, 77.)
Munkir i Nekir
Potvreno je vjerodostojnim hadisima da se dva meleka koja e ispitivati mrtve u kaburima zovu Munkir i Nekir.
Harut i Marut
Harut i Marut su dva meleka koje Uzvieni Allah spominje u sljedeem ajetu:
"A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici i ejtani koji ljude ue
vradbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih
dvojica nikoga nisu uili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskuavamo, a ti nemoj
biti nevjernik!'" (El-Bekare, 102.)
Iz ajeta se primjeuje da ih je Allah poslao kao iskuenje ljudima u jednom
periodu. O njima su nanizana mnoga kazivanja, ali nita od toga nije potvreno
Kur'anom i sunnetom.
60
Dunosti meleka
Tekstovi Kur'ana i sunneta ukazuju na to da meleki obavljaju velike i brojne
poslove na nebesima i na Zemlji. Brojnost tih poslova i dunosti ne moe dosegnuti niko mimo Uzvienog Allaha. Meleki su kvalifikovani prema poslovima
kojima ih je Uzvieni Allah zaduio:
1. Meleki zadueni da nose Allahovo prijestolje (Ar)
El-Ar u jeziku znai vladarev prijesto te strop od neega. Ta rije je izvedena
iz rijei koja oznaava uzvienje, a prijesto (ar) nazvan je po tom imenu zbog
njegova uzvienja i visine. U ovom kontekstu pod prijestoljem (arom) podrazumijeva se prijestolje Milostivog, Slavljen neka je On. To je neto najvee i
najuzvienije od svih stvorenja. To je poput stropa i kupole nad svijetom koji
obuhvata nebesa i ono to je iznad njih, a niko nije u stanju odrediti veliinu toga
osim Uzvieni Allah. Milostivi se uzvisio iznad njega koga nosi osam meleka.
Kae Uzvieni:
"... a ar Gospodara tvoga e tog dana iznad njih osmerica drati." (El-Hakka, 17.)
2. Melek zaduen za objavu
To je melek preko kojeg je Uzvieni Allah Svojim vjerovjesnicima i poslanicima, a.s., sputao knjige i vjerozakone. Melek zaduen za to je Dibril, a.s.
Kae Uzvieni u asnome Kur'anu:
"Donosi ga povjerljivi Dibril na srce tvoje, da opominje." (E-u'ara, 193-194.)

Ebu Davud biljei da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Kada Allah govori
objavom, stanovnici Neba uju odzvanjanje neba, slino povlaenju lanca po
stijenama, pa popadaju kao da ih je grom udario i ostanu u tom stanju dok im
ne doe Dibril. Kada im Dibril doe, straha nestane iz njihovih srca, pa ga
pitaju: 'O Dibrile, ta je tvoj Gospodar rekao?' On odgovori: 'Istinu'. Pa i oni
potvrde: 'Istinu, samu istinu!'"
61
3. Meleki zadueni za Dennetske kapije

Kae Uzvieni:
"A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama e u Dennet biti povedeni i kad do njega dou kapije njegove ve irom otvorene uvari e im
njegovi rei: 'Selam vama, od grijeha ste isti, zato uite u njega, u njemu ete
vjeno boraviti.'" (Ez-Zumer, 73.)
4. Meleki zadueni za dehennemske kapije
Kae Uzvieni:
"Oni koji nisu vjerovali u gomilama e u Dehennem biti natjerani i kad do

njega dou, kapije njegove e se pootvarati i uvari e ih upitati: 'Zar vam nisu
dolazili vai poslanici koji su vam ajete Gospodara vaeg kazivali, i opominjali vas
da ete ovaj svoj dan doivjeti?' 'Jesu', rei e oni, 'ali su se obistinile rijei kazne
za nevjernike.'" (Ez-Zumer, 71.)
5. Melek zaduen za kiu, vjetar i oblake
To je melek Mikail sa svojim pomagaima. Kae Uzvieni:
"I onih koji usmjeravaju." (Es-Saffat, 2.) a misli se na meleke koji usmjeravaju
oblake.
6. Melek zaduen za puhanje u sur rog
To je melek Israfil. Kae Uzvieni:
62
"I u rog e se puhnuti i umrijet e oni na nebesima i oni na zemlji ,ostat e

samo oni koje bude Allah odabrao i poslije e se u rog drugi put puhnuti i oni e
odjednom ustati i ekati( ".Ez-Zumer, 68.)
Et-Tirmizi biljei da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Kako da se radujem
kad je ve onaj to e puhnuti u rog stavio rog na usta i samo oekuje dozvolu
kad e mu biti nareeno da u njega puhne?"
7. Melek brd
To je melek brd. Buharija i Muslim biljee hadis od majke pravovjernih,
Aie, r.a., u kojem ona kazuje o Poslanikovom, a.s., odlasku u Taif da pozove
njegove stanovnike u Islam, pa kada mu se nisu odazvali i grubo se ponijeli prema njemu, on je rekao: "Tada sam podigao glavu i ugledao kako mi oblak pravi
hlad. Pogledao sam ga bolje, a ono u njemu Dibril. Pozva me i ree: 'Allah je
uo ono to ti je rekao tvoj narod i kako su te odbili. On ti je poslao meleka koji
je zaduen za brda da mu naredi ta god hoe u vezi s njima.' Potom me pozva
melek brda, nazva mi selam, a zatim ree: 'O Muhammede, to je tako, pa ta
eli? Ako hoe ja u nad njima poklopiti ova dva brda.' Ne rekao sam ja se
nadam da e Allah dati da od njih postanu oni koji e samo Allahu ibadet initi
i nee Mu nikoga pripisivati kao druga."
Veza izmeu meleka i Ademovih potomaka
Veza izmeu meleka i Ademovog potomstva je vrsta. Neki od njih bdiju nad
nama dok smo jo u majinom stomaku, neki su zadueni da nas paze i uvaju,
neki od njih zapisuju naa djela i postupke, neki od njih podstiu nas na dobro,
a neki nam uzimaju duu kada doe smrtni as. Na sljedeim stranicama slijedi
pojanjenje o tome.
Meleki zadueni za zametak u materici
Buharija i Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Allah je za
maternicu zaduio meleka koji govori: 'Da, Gospodaru! Sada je kaplja sjemena,
sada je zakvaak, sada je komad mesa!' A kada Allah htjedne odrediti njegovo
stvaranje, on (melek) kae: 'Da, Gospodaru! Je li muko ili ensko, je li sretan
63
ili nesretan, kakva mu je opskrba i dokle e ivjeti?' I to se sve zapie dok je on

jo u utrobi svoje majke."
Meleki zadueni za uvanje i panju ovjeka
Kae Uzvieni:
"Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, po Allahovom nareenju nad njim bdiju." (Er-Ra'd, 11.) Tuma Kur'ana, Ibn Abbas, r.a., objanjava
da rije 'muakkibtun', koja je upotrijebljena u ovom ajetu, oznaava meleke
koje je Allah stvorio da uvaju ovjeka od onoga to je ispred i iza njega pa kada
doe Allahova odredba, ono to je Allah odredio da e ga zadesiti, oni ga ostave.
Meleki zadueni za uvanje djela Ademovih potomaka
Meleki su zadueni za biljeenje dobrih i loih djela Ademovog potomstva.
Kae Uzvieni Allah:
"A nad vama bdiju uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono to radite."
(El-Infitar, 10-12.)
Allah je za svakog zaduio dva prisutna meleka koji se od njega ne odvajaju i
koji piu njegova djela i rijei. Kae Uzvieni:
"Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne

izusti ni jednu rije, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije." (Kaf, 17-18.)
Rije 'ka'd' oznaava 'motriti', a rijei 'rekbun 'atd' oznaava 'pratioca osposobljenog za praenje' koji ne ostavlja ni jednu rije da mu umakne. Melekansko zapisivanje djela Ademovih potomaka je istina. To se uva i bit e predoeno
na Sudnjem danu.
Kae Uzvieni:
64
"I svakom ovjeku emo ono to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu
emo mu knjigu otvorenu pokazati: itaj knjigu svoju, dosta ti je danas. To to
e svoj raun polagati." (El-Isra, 13-14.)
Meleki zadueni da podstiu Allahove robove na dobro
Allah je za svakog ovjeka zaduio pratioca (karna), meleka koji ga podstie na
dobro i pobuuje u njemu elju za njim, a zaduio je pratioca dinna koji ga podstie na zlo i uljepava mu ga. Muslim biljei da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Nema
nikog od vas, a da mu Allah ne da po jednog pratioca meleka i jednog od dinna!
Ashabi rekoe: 'I tebi, Allahov poslanie?' On odgovori: 'I meni, s tim to mi je
Allah pomogao, pa je on primio Islam i nareuje mi samo dobro.'"
Meleki zadueni za uzimanje dua robova
To je melek smrti koji je zaduen da odvaja due i predaje ih drugim melekima koji su sa njim da je odnesu do neba po Boijoj naredbi.
Kae Uzvieni:
"Reci: Melek smrti, koji vam je za to odreen, due e vam uzeti, a poslije ete
se Gospodaru svome vratiti." (Es-Sedde, 11.)
Meleki nevjernicima i zloincima uzimaju due grubo bez ikakve samilosti i
obazrivosti, a due vjernika uzimaju blago i njeno.
Rezultati vjerovanja u meleke
Brojni su plodovi vjerovanja u meleke:
1. znanje o veliini Njihova Gospodara, Blagoslovljen i Uzvien neka je On, i
o Njegovoj snazi i vladavini;
2. zahvaljivanje Uzvienom Allahu na pomoi Njegovih robova, jer je zaduio
meleke koji ih uvaju i paze, piu njihova djela i ine jo mnogo toga u njihovom
interesu;
3. ljubav i potovanje prema melekima shodno njihovom ibadetu koji ine
Uzvienom Allahu na najsavreniji nain te zbog njihova traenja oprosta od
Uzvienog Allaha za vjernike.
65
TREI RUKN: VJEROVANJE U POSLANIKE, A.S.

Uzvieni Allah, Svojom mudrou i milou, odluio je da poalje svakom
narodu poslanika koji e im objasniti njegov vjerozakon i program i koji e ih
uhvatiti za ruke i izvesti na pravi put. U isto vrijeme on obveseljava pokorne blagodatima i neizmjernom nagradom za njihovu postojanu marljivost, a upozorava
grijene bolnom kaznom zbog njihova odstupanja od te brinosti i marljivosti.
Kae Uzvieni:
"A nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao." (Fatir, 24.)
S obzirom na to da je Uzvieni Allah Mudar i Pravedan, ta Njegova pravednost zahtijeva da nikoga od Svojih stvorenja ne kazni sve dok im se ne predoi
dokaz, pojasni put i uputa te sve dok ne budu znali razlikovati istinu od neistine
i uputu od zablude.
Kae Uzvieni: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (El-Isra, 15.)
Sve navedeno ne bi se moglo ispuniti bez slanja poslanika koji su izaslanici
izmeu Allaha i Njegovih stvorenja i koji dostavljaju od Allaha uputu i vjerozakon. Prema tome, vjerovanje u poslanike uzviena je obaveza i jedan od ruknova
vjerovanja u Uzvienog Allaha te vjerovanje roba nije ispravno bez njega.
U ovom poglavlju pokuat emo detaljnije osvijetliti ovaj uzvieni rukn koji je
etvrti od ruknova vjerovanja u Uzvienog Allaha.
Znaenje vjerovanja u poslanike
Vjerovanje u poslanike podrazumijeva vrsto vjerovanje i potvrdu da su svi
oni poslati od Uzvienog Allaha i da je Uzvieni Allah poslao svakom narodu poslanike da ih pozivaju da oboavaju jedino Allaha i da se klone oboavanja svega
drugog mimo Njega.
Kae Uzvieni:
66
klonite." (En-Nahl, 36.)
Svi vjerovjesnici i poslanici su iskreni, upuivai asni, isti i povjerljivi. Svi
oni dostavili su sve s ime ih je Allah poslao. Nisu prikrili, niti promijenili, a ni
dodali od sebe niti oduzeli ni jednoga slova. Oni su svi na jasnoj istini.
Islamski stav o vjerovanju u poslanike
Vjerovanje u Allahove vjerovjesnike i poslanike jedna je od obaveza ove vjere
i uzvieni rukn vjerovanja, tako da vjerovanje roba nije ispravno bez vjerovanja
u poslanike.
Kae Uzvieni:
"Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova i vjernici,

svaki od njih, vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike
Njegove." (El-Bekare, 285.)
Uzvieni Allah uinio je vjerovanje u poslanike jednim od ruknova vjerovanja. Vjerovanje u poslanike jedan je od segmenata vjerovanja poslanika, a.s., i
vjernika. Allah je pojasnio da poslanici ne prave razliku izmeu sebe, time to
bi vjerovali u neke, a ne bi vjerovali u druge. Naprotiv, svi su oni vjerovali u sve
poslanike.
Uzvieni Allah pojasnio je u Svojoj Knjizi da je uznevjerovao onaj ko ne vjeruje u Njegove vjerovjesnike i poslanike ili ko pravi razliku meu njima, pa u neke
vjeruje, a u neke pak ne vjeruje. Kae Uzvieni:
"Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i ele izmeu Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju napraviti razliku te govore: 'U neke vjerujemo, a
u neke ne vjerujemo' i ele izmeu toga dvoga iznai put neki, oni su zbilja pravi
nevjernici." (En-Nisa, 150-151.)
Zatim Uzvieni poslije toga pojanjava stanje vjernika:
67
"A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izdvajaju On e, sigurno, nagraditi. Allah prata i milostiv je." (En-Nisa, 152.)
Broj vjerovjesnika i poslanika
Allahovi vjerovjesnici i poslanici su mnogobrojni. O nekima od njih Allah
nas je izvijestio u Svojoj Knjizi, a oni su: Adem, Nuh, Idris, Hud, Salih, Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Lut, uajb, Junus, Musa, Harun, Iljas, Zekerijja, Jahja, El-Jesea', Zul-Kifl, Davud, Sulejman, Ejub, sinovi Jakubovi, Isa i
Muhammed, a on je posljednji, neka je mir i spas na sve njih zajedno. Ima i onih
poslanika o kojima se ne navode nikakva predanja.
Kae Uzvieni:
"I poslali smo ti poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima
ti nismo kazivali." (En-Nisa, 164.)
Allahovi poslanici i vjerovjesnici bili su ljudi
Svi vjerovjesnici i poslanici bili su ljudi. Oni se ne odlikuju svojstvima stvaranja niti posjeduju svojstva boanstva. Njima se ne ine ibadeti. Zapravo, oni ne
mogu ni sami sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu otkloniti.
Kae Uzvieni Allah o Nuhu, a.s.:
"Ja vam ne kaem: U mene su Allahove riznice niti: Meni je poznat gajb
niti kaem: Ja sam melek." (Hud, 31.)
Uzvieni Allah naredio je Svome vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da kae:
"Reci: 'Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu
otkloniti, biva onako kako Allah hoe.'" (Al-A'raf, 188.)
Poslanici su asni robovi koje je Uzvieni Allah odabrao i poastio poslanicom.
Kae Uzvieni:
68
"'Mi smo ljudi kao i vi' govorili su im poslanici njihovi 'ali, Allah daje
blagodat samo onim robovima Svojima kojima On hoe.'" (Ibrahim, 11.)
Zato su poslanici bili ljudskog roda?
Bilo je mnogo neprijatelja poslanika koji su se protivili tome da poslanici
mogu biti iz ljudskog roda. To je bio najvei razlog koji je odvraao ljude od
vjerovanja u Allaha.
Kae Uzvieni:
"A ljude je, kad im je objava dolazila, odvraalo od vjerovanja samo to to su

govorili: 'Zar je Allah kao poslanika ovjeka poslao?'" (El-Isra, 94.)
Smatrali su da je slijeenje poslanika koji su bili ljudskog roda runa stvar i
jasna propast.
Kae Uzvieni:
"I ako se budete pokoravali ovjeku kao to ste vi, sigurno ete biti izgubljeni." (El-Mu'minun, 34.)
Ako promislimo o Allahovoj mudrosti da je uinio da poslanici i vjerovjesnici
budu od ljudskog roda, uvidjet emo da je to iz nekoliko razloga:
1. Ljudi su najsposobniji da vode i upuuju ljude i mogu da budu uzor i ugled
ljudima. Ova mudrost se razotkrije kada promislimo o bilo kojem Poslaniku.
2. Meleke je teko vidjeti s obzirom na to da se njihova priroda razlikuje od
ljudske prirode. Veza s melekima zahtijeva estok napor i trud, to nije u stanju
podnijeti cijeli ljudski rod. Brojni hadisi ukazuju na to da je Poslanik, a.s., u trenucima primanja Objave podnosio veliki napor. Kada bi mu se sputala Objava,
promijenila bi mu se boja, oblio bi ga znoj i zatresle bi mu se pleke tako da su to
mogli vidjeti svi koji su bili oko njega. Zbog toga je bilo nuno da poslanici budu
od ljudskog roda, kako bi im se mogli obraati, shvatiti ih, razumijevati ih i ivjeti
s njima. A da je Allah poslao kao poslanika nekog od meleka, nita od toga ne bi
mogli.
3. Poslanik ne dolazi samo da dostavi objavu. Poslanik ne dolazi da dostavi
samo odreeno pitanje od Allaha, i zatim ode. On boravi s ljudima sve dok ne
69
odgoji jednu skupinu na istini. On im lino bude praktian uzor, a oni poslije
budu uzor ostalom narodu. Kada poslanik ne bi bio od ljudskog roda, ne bi se
realizirala ta uzoritost. Tada bi ljudi kazali: Ovo je melek, a mi smo ljudi. Mi
imamo tijela, sklonosti i prohtjeve te neemo, prema tome, biti u mogunosti da
se pridravamo naredbi naeg Gospodara. Kao dokaz bi uzeli da ljudski rod nije
u stanju da se pridrava tih naredbi te da se u biti Objava i ne odnosi na njih,
nego se tie meleka koji ne stanuju na Zemlji i nemaju elja i prohtjeva kao to
imaju stanovnici Zemlje. I na kraju bi kazali: Kako da Allah poalje nama meleka
i trai od nas da se povodimo za njim u njegovim djelima? Zato nam ne poalje
nekog slinog nama od ljudskog roda koji osjea kao to i mi osjeamo, koji razmilja kao to i mi razmiljamo i koji ima osjeaj za naim ivotnim potrebama
te poznaje granice naih mogunosti? U tome se ogleda Allahova mudrost to je
uinio da poslanici budu ljudi.
Vrednovanje poslanika jednih nad drugima21
Poslanici se razlikuju po tome koji je meu njima odabraniji. Neki su kod
Allaha odabraniji od drugih. Kae Uzvieni:
"To su poslanici, Mi smo odlikovali jedne nad drugima." (El-Bekare, 253.)

Najodabranijih poslanika je pet, a to su: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s. Oni su spomenuti u rijeima Uzvienog:
21
ko se putem izricanja prednosti i vrijednosti eli istai pristrasnost i duevna pohota,

A
onda je pokueno. Pokueno je da se ovjek bori radi nacionalizma i pristrasnosti. Allah je
zabranio oholu ponositost. Pokueno je davanje prednosti u smislu umanjivanja vrijednosti
onoga ko je manje vrijedan. U tom kontekstu se mogu razumjeti rijei Vjerovjesnika,
a.s.: Nemojte mi davati prednost nad Musaom, ili Nemojte davati prednost
vjerovjesnicima jednim nad drugim. Iz ovog se moe izvui zakljuak da je Poslanik, a.s.,
zabranio posebno vrjednovanje, tj. poslanici se dotino i poimenino ne vrednuju jedan nad
drugim. Za razliku od njegovih, a.s., rijei: Ja sam predvodnik Ademovog potomstva, bez
oholog ponosa. Ovo je openito vrednovanje za koje nema smetnje, kao da se kae: Ta
i ta osoba je najvrednija u svome kraju. Ovo se ne odnosi na pojedince, tj. kao kada bi se
reklo nekome: Ova osoba je bolja od tebe.
Sadruddin Muhammed b. Muhammed b. Ebil-Izz el-Hanefij, 'erhu el-'Akide et-Tahavijje',
el-Mektebetu el-Islamij, 8. izdanje Bejrut, 1984. str 160-162. (Op. prev.)
70
"Kad smo od Vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, vrst smo zavjet uzeli." (El-Ahzab, 7.)
Najodabraniji od ovih pet su Muhammed i Ibrahim, a.s., a meu njima dvojicom odabraniji je Muhammed, a.s. Muslim biljei hadis da je Allahov poslanik,
a.s., rekao: "Ja sam predvodnik Ademovog potomstva na Sudnjem danu."
Vjera vjerovjesnika je jedna, a njihovi vjerozakoni su razliiti
Vjera s kojom su doli svi vjerovjesnici bila je jedna. Ta vjera je islam koji poziva potvrivanju jednoe Uzvienog Allaha i oboavanju jedino Njega, a klonjenje
od oboavanja svega drugog mimo Njega. Kae Uzvieni:
klonite. I bilo je meu njima onih koje je Allah na pravi put uputio, a i onih koji
su zasluili da ostanu u zabludi." (En-Nahl, 36.)
I kae Uzvieni:
"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema

boga osim Mene, zato Meni ibadet inite!" (El-Enbija, 25.)
Svi poslanici doli su s vjerom islamom i nijednu drugu vjeru izuzev islama
Allah nee primiti ni od koga. Kae Uzvieni:
"Jedina vjera kod Allaha je islam!" (Ali-Imran, 19.)

Pogreno je to neki kau "nebeske vjere", jer je vjera samo jedna, a to je islam
koji poziva oboavanju samo i jedino Allaha. S vjerom islamom Allah je slao sve
vjerovjesnike i poslanike. Razlike meu poslanicima bile su samo u vjerozakonima,
odnosno u pitanjima dozvoljenog i zabranjenog, naredbi i zabrana. Tako naprimjer
u jednom vjerozakonu neto bude dozvoljeno, dok kod drugog vjerovjesnika to ne
bude propisano itd. Uzvieni Allah svakom narodu alje vjerozakon koji odgovara
stanju i vremenu tog naroda. Taj vjerozakon bio je garant za njihovu popravku
i sadravao je samo ono to e koristiti njima. to se tie vjerovanja, ono je bilo
jedno kod svih vjerovjesnika. Upravo zbog toga, Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "Vje71
rovjesnici su braa od inoa, majke su im razliite, a vjera im je jedna." U ovom

hadisu se podrazumijeva da su vjerovjesnici poput brae od jednog oca, tj. njihova
vjera, potvrivanje jednoe Uzvienog Allaha je jedna, dok se pod rijeima 'razliite
majke' ustvari podrazumijevaju razliiti vjerozakoni.
Zadae poslanika i njihove misije
Poslanici su Allahovi izaslanici Njegovim robovima i oni su donosioci Objave.
Uzvieni Allah odabrao ih je za odreene zadae koje su spomenute u Kur'anu i
sunnetu, a one su:
1. Jasno dostavljanje istine
Ovo je veoma vana temeljna zadaa poslanika, jer Uzvieni Allah ih je poslao samo da bi dostavili ono to im je objavljeno od Njihova Gospodara i da bi
to pojasnili rijeima i praktino, kao to je to inio Vjerovjesnik, a.s., sa svojim
ashabima. U asnom Kur'anu, u trinaest ajeta, izriito je ukazano na to da je
'dostavljanje' zadaa Poslanika. Uzvieni Allah u vidu naredbe obraa se Svome
poslaniku rijeima:
"O Poslanie, dostavi ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga a ako ne

uini, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu." (El-Maide, 67.)
2. Poziv Allahu
Poslanika misija se ne zaustavlja samo na pojanjavanju i dostavljanju istine,
oni takoer pozivaju narod da prihvati njihov poziv, da mu se odazove, da ga
primijeni u svome vjerovanju, djelima i govoru. Kae Uzvieni:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allaha oboavajte, a taguta se klonite." (En-Nahl, 36.)
I svaki poslanik je govorio svome narodu:
"Allaha se bojte i meni pokorni budite." (Ali-Imran, 50.)

72
Ko promisli o onome to se u Kur'anu navodi o stanju vjerovjesnika s njihovim narodima, shvatit e ogromni trud i napor koji su poslanici uloili u pozivanju naroda Uzvienom Allahu. Dovoljno je proitati suru Nuh kako bi se shvatilo koliki trud je uloio ovaj Poslanik u toku devetsto i pedeset godina. Pozivao
ih je nou i danju, javno i tajno, upotrebljavao je metode obeanja i prijetnji,
pokuavao je da dopre do njihovog razuma, kako bi ih nagovorio da razmiljaju
o svemiru i o onome to je u njemu, ali su odbili:
"Nuh ree: 'Gospodaru moj, oni me ne sluaju i povode se za onima ija bogatstva i djeca samo njihovu propast uveavaju." (Nuh, 21.)
3. Radosna vijest i opomena
Ova zadaa povezana je s pozivom Uzvienom Allahu. Poslanici su pozivali narod Uzvienom Allahu i da Mu se pokoravaju u djelima i naredbama, a da se klone
Njegovih zabrana te u isto vrijeme obveseljavali pokorne da e postii veliki uspjeh
i ugodan ivot i na dunjaluku i na ahiretu. Opominjali su nepokorne i grijenike
da ih eka tegoban ivot na dunjaluku, a bolna kazna na ahiretu. Kae Uzvieni:
"A Mi ne aljemo poslanike osim da donesu radosnu vijest i da opomenu.

(El-En'am, 48.)
Apsolutna Boija milost i Njegova pravednost ogleda se i u tome to je pojasnio vrste blagodati i razliite nijanse uitaka koje je pripremio Svojim robovima
vjernicima, kao to je pojasnio i vrste unitavajuih kazni koje je pripremio za
zloince nevjernike.
4. Ispravljanje iskrivljenih miljenja i izmiljenih vjerovanja
Uzvieni Allah stvorio je Svoje robove s ispravnom uroenosti, da oboavaju
samo Allaha i da Mu nikoga drugog ravnim ne smatraju. Meutim, doli su im
ejtani i uljepali su im nevaljaltine, pobudili kod njih sumnje i zablude tako da
su se udaljili od istine i skrenuli s pravoga puta.
Nakon to bi skrenuli s ispravne uroene vjere na kojoj su bili, Allah bi im iz
Svoje milosti i dobrote, kad god bi se to desilo, slao Svoje poslanike da ih vrate
na pravi i ispravni put.
73
Kae Uzvieni:
"Svi ljudi su sainjavali jednu zajednicu, pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu." (El-Bekare, 213.)
To znai da su ljudi bili jedan ummet (zajednica) u vjerovanju i oboavanju
samo Allaha, zatim su se razili, pa im je Allah poslao vjerovjesnike da ih obraduju i opomenu. Svaki Poslanik pozivao je svoj narod da potvruju Allahovu
jednou i da se klone oboavanja svega drugog mimo Njega. Zajednika odlika
svih poslanika ogleda se u tome da su ispravljali greke svog naroda u vremenu i
na mjestu u kojem je ivio. To je zbog toga to se skretanje s pravog puta razlikuje
shodno razliitosti okolnosti, vremena i mjesta Nuh je osporavao oboavanje
kipova kao i Ibrahim, Hud je osporavao svom narodu njihovu oholost i surovost,
Salih je osudio nered svog naroda i slijeenje onih koji nered ine, Lut se borio
protiv homoseksualizma koji se proirio meu njegovim narodom, uajb se borio protiv varanja i zakidanja na mjeri i vagi...
5. Donoenje dokaza kako ljudi ne bi imali izgovora
Uzvieni Allah slao je poslanike i objavio knjige kako ljudi na Sudnjem danu
ne bi imali izgovor i opravdanje. Kae Uzvieni:
"Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali." (En-Nisa, 165.)
A da Allah nije poslao poslanike, ljudi bi iznosili Allahu opravdanje, rekavi:
Kako e nas kazniti i uvesti u Vatru, a nisi poslao onoga koji e nam pojasniti
ta si od nas htio?
O tome Uzvieni Allah kae:
"A da smo ih kakvom kaznom prije njega unitili, sigurno bi rekli: 'Gospodaru na, zato nam nisi poslanika poslao, pa bismo rijei Tvoje slijedili prije nego
smo ponieni i osramoeni postali?'" (Ta-Ha, 134.)
74
Tj. da ih je Allah unitio zbog njihovog nevjerovanja prije nego im je poslao

poslanika, oni bi rekli: "Zato nam nisi poslao poslanike da znamo ta hoe od
nas i da slijedimo Tvoje ajete i idemo putem koji Ti eli?!"
Uzvieni Allah je iz Svoje milosti elio da niko ne ostane bez isprike i opravdanja, pa im je slao poslanike i sputao objave. Buharija i Muslim biljee hadis
da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Nema nikoga da mu je drae opravdanje od
Allaha, zato je slao opominjae i obveseljivae."
6. Upravljanje opim i politikim pitanjima ummeta
Oni koji vjeruju u poslanike i odazovu im se, sainjavaju zajednicu i ummet.
Da bi se zajednica ustabilila na pravom putu, nuno je da ima vou kome e se
pokoravati, koji e je zastupati i brinuti se o njenim ivotnim pitanjima i o onome u emu je dobrobit za nju, te koji e joj pomoi u realizaciji njenih ciljeva i
namjera.
Poslanik to najbolje moe obaviti. On je obiljeje zajednice, njen upuiva u
pitanjima vjere i upuiva njenom Gospodaru. Prema tome, prikladno je da on
bude i njihov voa u ovozemaljskim pitanjima, da ih uva i da se brine za njih
da se ne bi razjedinjavali i meusobno razilazili, pa se tako strovalili u pakleni
dehennem. On ih vodi i ureuje njihova ivotna pitanja shodno uputi od Uzvienog Allaha.
Kae Uzvieni:
"Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima

sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni." (El-Maide, 44.) I veli Uzvieni
Allah Svome vjerovjesniku Muhammedu, a.s.:
"I sudi im prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i uvaj se da te ne odvrate od neega to ti Allah objavljuje." (El-Maide, 49.)
Buharija i Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Vjerovjesnici su upravljali Izraelianima, i kad god bi umro jedan Vjerovjesnik, nakon
njega bi doao drugi." Rije 'upravljati' u hadisu podrazumijeva 'zastupati ih u
njihovim pitanjima (dunjalukim i ahiretskim) kao to to ine voe spram svojih
podanika'.
75
Osobine poslanika
S obzirom na to da su poslanici, a.s., izaslanici Uzvienog Allaha Njegovim
stvorenjima koji im dostavljaju Njegove naredbe i zabrane, te poto se On brine
o njima i uva ih, obaveza je da se oni odlikuju svim najsavrenijim ljudskim
osobinama kako bi se ispunio cilj njihove uzviene uloge u usmjeravanju naroda
ka Uzvienom Allahu i njihova upuivanja na pravi Put. Poslanici predstavljaju
najsavreniji oblik ljudskog savrenstva. Uzvieni Allah ih je izabrao i odabrao
za Sebe po Svome znanju i mudrosti. Oni su bili najiih srca, najprefinjenijeg
morala i najumniji ljudi. Kae Uzvieni:
"A Allah najbolje zna kome e povjeriti poslanstvo Svoje. (El-En'am, 124.)
Imajui u vidu da je zadaa poslanika da se mijeaju s narodom i da su u dodiru s njima, ne udi to su bili i najsavrenijeg i najljepeg izgleda. Nijedan od
njih nije imao neki nedostatak u pogledu fizionomije. Takoer, imajui u vidu da
je njihova zadaa da sarauju s razliitim ljudskim naravima, dobrim i loim, oni
su bili na najsavrenijem stepenu morala. Bili su najsavrenijeg izgleda i morala
da bi se mogli suoiti s neprijatnostima i potekoama u toku obavljanja svojih
zadataka i uloga. Ko promisli o ivotopisu Vjerovjesnika, a.s., to moe veoma jasno uoiti. Kada je Poslanikova supruga Aia, r.a., upitana o njegovom moralu,
rekla je: "Njegov moral bio je Kur'an."22
Svi poslanici, a.s., bili su najuzvieniji primjer savrenog morala. Pored navedenog savrenog fiziolokog izgleda i visokog morala poslanika, a.s., oni su se odlikovali i veoma vanim osobinama koje su nune za izvrenje njihovih obaveza
u ljudskom posredovanju izmeu Uzvienog Allaha i Njegovih stvorenja. To su
osobine koje se sve ukupno nuno moraju nai pri svakom poslaniku.
Te osobine su:
1. Iskrenost
Obaveza je da Poslanik bude iskren, jer on dostavlja od Uzvienog Allaha Njegovu vjeru i vjerozakon narodu. S obzirom na navedenu injenicu, nemogue je
da Uzvieni Allah poalje laljivca. Mnogobrojni su ajeti u Kur'anu koji ukazuju
na iskrenost poslanika, kao naprimjer rijei Uzvienog:
22
Hadis biljei Ahmed.
76
"I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obeanje i bio poslanik,

vjerovjesnik." (Merjem, 54.)
I kae Uzvieni:
"I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik." (Merjem,

56.) Vjerovjesnik, a.s., prije poslanstva bio je poznat meu Arapima po nadimku
Iskreni i Povjerljivi.
2. Povjerenje
Ova osobina u uskoj je vezi s iskrenou, jer laac ne moe biti povjerljiv, kao
to ni nepouzdani ne moe biti iskren. Zato je nuno da onaj ko je iskren bude
i povjerljiv, a i da onaj ko je povjerljiv bude iskren. Povjerenje je u suprotnosti s
nepouzdanjem. Nemogue je da Uzvieni Allah povjeri nevjernoj i nepouzdanoj
osobi dostavu Svoje poslanice ljudima jer, kada bi bilo dozvoljeno da poslanik
bude nepovjerljiva osoba, takva osoba bi izmjenila Boanski vjerozakon i izopaila propise koje bi primala od Uzvienog Allaha. Tako bi se zanemario cilj Njegove
poslanice, a on je popravka stanja naroda i postupanje po onome to je samo
Uzvieni Allah naredio. Zato su svi Allahovi poslanici bili povjerljivi.
3. Otroumnost
Poslanici i vjerovjesnici bili su otroumni i veoma inteligentni i veoma brzo
su shvatali i dosezali ono to se oko njih dogaa, tako da su u dotinoj situaciji
mogli postupiti adekvatno, na najracionalniji i najmudriji nain. Otroumnost je
nuna osobina za poslanike da bi bili u mogunosti da uvjere i odstrane smutnju
ili sumnju kod onih koje pozivaju, a meu kojima ima razboritih i umjerenih, a
i onih koji se opiru i poriu.
4. Nepogreivost
Nepogreivost je tit kojim je Uzvieni Allah obavio Svoje vjerovjesnike kako
bi bili sigurni od skliznua u greku i da zlo i grijesi ne bi pronali puta da dopru
do njihovih prsa te da bi ostali isti od nedostataka i mahana od njihova poslanja
77
pa do smrti. Uzvieni Allah ih je zatitio i sauvao od grijeenja i nepokornosti

i oistio ih od toga. Oni nikad nisu poinili veliki grijeh, niti namjerno niti u
zaboravu, kao to nisu namjerno poinili ni mali grijeh. A ako bi se tako ta i
desilo kod njih, oni bi pohitali da se to prije pokaju bez odgaanja, jer je narodu
nareeno da slijede poslanike i da se povode za njima.
Kae Uzvieni:
"A Mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo uz

Allahovo odobrenje." (En-Nisa, 64.)
I veli Uzvieni:
"Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj
milosti i nagradi na onom svijetu." (El-Ahzab, 21.)
Kada bi veliki grijeh bio dopustiv poslanicima, njihova uzoritost bi iezla.
Uzvieni Allah ih je takoer zatitio i sauvao od zaborava u pogledu dostavljanja
Poslanice. Oni nisu zaboravljali nita od onoga to im je Uzvieni Allah objavljivao. U tom kontekstu kae Uzvieni Allah Svome poslaniku Muhammedu, a.s.:
"Mi emo te nauiti da ui pa nita nee zaboraviti." (El-A'la, 6.)

I kae Uzvieni:
"On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje."

(En-Nedm, 3-4.)
Poto su poslanici i vjerovjesnici bezgrjeni u pogledu dostavljanja onoga to
im je Uzvieni Allah naredio da dostave, oni to izvravaju upravo onako kako im
je Allah naredio bez greke i bez dodavanja ili oduzimanja.
Mu'dize poslanika
Mu'dize poslanika su znamenja (ajeti) koja je Allah dostavio preko poslanika, kao potvrdu njihove iskrenosti i kao dokaz da su oni istiniti. Zbog toga ih
78
je Allah u Svojoj Knjizi nazvao ajetima, tj. znamenjima koja dokazuju njihovu
iskrenost. U Allahovu potpomaganju Njegovih poslanika mu'dizama ogleda se
savrenstvo Njegove pravednosti, milosti i ljubavi prema isprici te dostavljanje
dokaza da ljudi ne bi imali opravdanje na Sudnjem danu. Nijedan vjerovjesnik
nije poslat a da nije doao sa znamenjima koja ukazuju na njegovu iskrenost u
onome o emu on obavjetava. Kae Uzvieni:
"Mi smo izaslanike Nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i mjerilo
pravdu slali." (El-Hadid, 25.)
Buharija i Muslim biljee hadis da je Allahov poslanik, rekao: "Nijedan Vjerovjesnik nije doao a da nije imao mu'dize u koje su ljudi povjerovali. Meutim, samo je meni objavljen Kur'an, pa se nadam da u biti od onih koji e
imati najvie sljedbenika na Sudnjem danu."
Velianstvenost Allahove mudrosti ogleda se u tome da je uinio mu'dize
svakog poslanika iz one oblasti u kojoj se istakao taj narod kome je poslan. Tako
je Uzvieni Allah skrenuo panju na dokaze koje je postavio da ne bi narod imao
opravdanje, niti mogunost isprike. Da je mu'diza poslanika bila nepoznata
stvar za one kojima je poslata, to bi neznanje za njih bila isprika zbog njihovog
nedobroiniteljskog odnosa spram poslanika. Musa, a.s., bio je poslan narodu
meu kojim je vradbina bila veoma rairena, pa mu je Allah dao znamenja
s kojima je nadjaao mo vraara da donesu neku vradbinu slinu njegovom
znamenju. Kada su vraari vidjeli njegova znamenja, znali su da ta stvar nije in
vradbine. To je Boanski dokaz (mu'diza) kojim je Allah potpomogao Svog
vjerovjesnika Musaa, a.s. Vraarima nije preostalo osim da povjeruju i da se pokore. Kada je Uzvieni Allah poslao Isa, a.s., Israelianima, bilo je meu njima
veoma raireno znanje o medicini. Allahovom mudrou veina njegovih dokaza
(mu'diza) bili su postupci koji su veoma slini postupcima strunjaka medicine.
Allah je njegovim rukama izlijeio gubavca i slijepca koji je roen slijep. Oivljavao je mrtve. Za sve ove bolesti, i gubavost i sljepilo, kao i druge neizljeive
bolesti, lijenici tog vremena nisu bili u mogunosti pronai uzrok na osnovu
kojeg bi onda otklonili bolest. Allah je dao Isau, a.s., mu'dizu da lijei od tih
bolesti dodirom i dovom kao vid podrke i potvrde njegove iskrenosti te da bi im
dao do znanja da je ta mu'diza od Uzvienog Allaha.
Isto tako bilo je i s naim Vjerovjesnikom, a.s. Poslat je narodu koji su bili
veliki retoriari i govornici, a vjerovjesnik, a.s., nije znao ni itati, a ni pisati.
Meutim, kada ga je Uzvieni Allah poslao, uinio je da njegova mu'diza bude
79
od onoga u emu su se Arapi istakli, a to je rjeit govor. Allah mu je dao Kur'an.

Izazvao je Arape da saine neto slino njemu, pa su bili nemoni da to uine.
Zatim ih je izazvao da saine deset sura slinih njegovim, pa su bili nemoni da
to uine. Potom ih je ponovo izazvao da saine jednu suru slinu Kur'anskoj suri,
pa ni to nisu mogli. Poslije toga ih je izvjestio da, kad bi se svi ljudi udruili i kad
bi im i dini pomogli da saine jedan Kur'an slian ovome, oni ne bi mogli da
saine nita ni slino njemu.
Kae Uzvieni:
"Reci: 'Kad bi se svi ljudi i dini udruili da saine jedan ovakav Kur'an, oni
ne bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali." (El-Isra, 88.)
Objava
Objava je put ili nain kojim Uzvieni Allah obavjetava Svoje vjerovjesnike i
poslanike o onome to eli da naredi ili pak da zabrani.
Objava je dolazila na nekoliko naina:
1. Snovienje
Snovi vjerovjesnika su istiniti i oni su objava od Uzvienog Allaha njima.
Buharija i Muslim biljee hadis od Aie, r.a., da je rekla: "Prvo s im je poela
Objava Allahovom poslaniku, a.s., bilo je u vidu istinitog sna. Sve to bi vidio
u tom snu, dolazilo bi poput svjetla zore."
2. Allahovo obraanje Svojim poslanicima iza zastora
Primjer tome je obraanje Uzvienog Allaha Musau, a.s., kao i obraanje naem vjerovjesniku Muhammedu, a.s., u noi Isra'a i Mi'rada.
3. Dostavljanje objave preko izaslanika meleka
To je najee bio melek Dibril, a.s.
Naa obaveza spram poslanika
Naa ista vjera stavlja u obavezu svakom muslimanu da spram Allahovih
vjerovjesnika i poslanika imamo odreene obaveze, da ih potujemo i uvaavamo
80
kao vid priznanja tome to im je Allah dao prednost nad svim ostalim stvorenjima da oni dostavljaju Njegovu poslanicu i da objanjavaju Njegovu vjeru.
Neke od naih obaveza prema njima:
1. Vjerovanje u sve poslanike bez pravljenja razlike meu njima, tj. da vjerujemo u neke od njih, a u druge da ne vjerujemo, kao to krani vjeruju u Isaa,
a.s., a ne vjeruju u Muhammeda, a.s., ili kao jevreji koji vjeruju u Musaa, a.s., a
ne vjeruju ni u Isaa ni u Muhammeda, a.s.
Kae Uzvieni Allah:
"Recite: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to

je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je
dano Musau i Isau, i u ono to je dano vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi
ne pravimo nikakve razlike meu njima i mi se Njemu predajemo." (El-Bekare,
136.)
Obaveza je znati da nije dozvoljeno ni dinima, a ni ljudima slijediti vjerozakon jednog od prethodnih poslanika nakon to je cijelom ovjeanstvu poslan
Muhammed, a.s., jer je njegov vjerozakon derogirao vjerozakone svih prethodnih
vjerovjesnika tako da nema druge vjere osim one koju je Allah poslao s njim i ne
treba slijediti nikoga osim ovog plemenitog Vjerovjesnika.
Kae Uzvieni Allah:
"A onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena, i on e
na drugom svijetu biti meu gubitnicima." (Ali-Imran, 85.)
I veli Uzvieni:
"Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje, ali
veina ljudi ne zna." (Sebe, 28.)
81
2. Pruanje zatite i ljubavi svim poslanicima te opreznost od mrnje ili neprijateljstva prema njima. Ko zamrzi nekog od vjerovjesnika, taj je postao nevjernik.
Kae Uzvieni:
"Ko je neprijatelj Allahu, melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu

i Mikailu pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne vjeruju." (El-Bekare, 98.)
3. Gledanje na njih kao na savrena stvorenja i s potovanjem. Nije dozvoljeno muslimanu da potcjenjuje nijednog poslanika, zapravo on je obavezan da
bude vrsto uvjeren da su oni dostavili poslanice od Allaha na najpotpuniji i
najsavreniji nain i da su dostigli stepen ljudskog savrenstva. Oni su bez nedostatka koji bi ih uinio nepotpunim. Oni su bez mahane koja bi ih obeastila.
Uzvieni Allah, nakon to je spomenuo veliku skupinu vjerovjesnika i poslanika, rekao je: "I svima smo prednost nad svijetom ostalim dali." (El-En'am, 86.)
4. Odbacivanje svakog pretjerivanja u pogledu njih, kao to je pretjerivanje
krana u pogledu Isaa, sina Merjemina, a.s., kada su tvrdili da je on Allahovo
dijete, a on je Allahov rob i poslanik. Kae Uzvieni Allah:
"Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i stvoren je Rijeju Njegovom,

koju je Merjemi dostavio i ivot mu dao." (En-Nisa, 171.)
5. Donoenje salavata na njih. Uzvieni Allah obavijestio je da e On uiniti
trajnom lijepu zahvalu Njegovim poslanicima i da e ih selamiti svi narodi koji
budu dolazili poslije njih.
Kae Uzvieni o Nuhu, a.s.:
"I u naratajima kasnijim mu spomen sauvali. Selam Nuhu od svjetova svih!"

(Es-Saffat, 78-79.)
82
Kae Uzvieni o Ibrahimu:
"I u naratajima kasnijim mu spomen sauvasmo. Neka je u miru Ibrahim!"

(Es-Saffat, 108-109.)
I veli Uzvieni:
"I selam neka je na poslanike." (Es-Saffat, 181.)
6. Nevrednovanje jednih nad drugima u smislu izricanja ohole ponositosti ili
radi umanjivanja vrijednosti. Ovakav stav spram poslanika odraava u potpunosti njihovu slavu i potovanje te potpunost vjerovanja u njih. Muslim biljei hadis u kome je Vjerovjesnik, a.s., zabranio vrednovanje vjerovjesnika jednih nad
drugima: "Nemojte davati prednosti vjerovjesnicima jednim nad drugima."
83
POSLJEDNJI VJEROVJESNIK MUHAMMED B. ABDULLAH, S.A.V.S.

Govor o naem vjerovjesniku, Muhammedu, a.s., nije kao govor o nekom
drugom. To je govor o najvelianstvenijem ovjeku meu stvorenjima koje je
Uzvieni Allah stvorio. On je najsavrenije bie ljudskog roda koje je hodilo na
ovoj zemlji i najvredniji poslanik meu svim poslanicima koje je Uzvieni Allah
poslao ovom ovjeanstvu. On je Prvak svih svjetova, Predvodnik bogobojaznih,
Peat svih vjerovjesnika i Voljeni Gospodara svih svjetova. Pokuat emo na sljedeih nekoliko stranica da upoznamo asnog itaoca s onim to je vezano za
Vjerovjesnikovu linost i njegov ivotopis.
Muhammed je sin Abdullahov, a on sin Abdulmuttalibov, a on sin Haimov,
a on sin Abdu Menafov te njegov rodoslov zavrava do Allahova vjerovjesnika
Ismaila sina Ibrahimova, a.s. Njegova majka je Amina kerka Vehba sina Abdu
Menafa, a on je sin Zuhre. Majka ga je rodila potpuno fizioloki zdravoga, lijepog izgleda i ispravnog tijela. Roen je u godini slona, to odgovara 571. godini
po Isau, a.s. Roen je u asnoj Mekki i odrastao je u njoj kao siroe. Otac mu
je umro dok je on jo bio u majinoj utrobi, zatim mu je i majka umrla, a on
je imao svega est godina. Poslije majine smrti preuzeo je da se stara o njemu i
pazi na njega njegov djed Abdulmuttalib koji ubrzo umire. Poslije djedove smrti
brigu o njemu preuzima i prua mu zatitu njegov amida Ebu Talib pod ijom
e zatitom i odrasti. uvao je ovce dok je bio dijete, a Allah je uinio da to bude
praksa svih njegovih vjerovjesnika. Buhari biljei hadis da je Allahov poslanik,
a.s., rekao: "Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da on nije svojevremeno
uvao stado." Potom su njegovi drugovi upitali: "A ti?" "Da, napasao sam ga
za sitan novac Mekelijama", odgovorio je on.
Bavio se i trgovinom. Oenio se asnom, vrijednom i pametnom Hatidom,
r.a., kerkom Huvejlida iz plemena Kurej. Ona mu je rodila od muke djece:
Kasima, po kojemu je dobio i nadimak, i Abdullaha. to se tie enske djece,
rodila mu je: Zejnebu, Rukajju, Ummu Kulsum i Fatimu, r.a. Ibrahima mu je
rodila Marija, koptkinja, koju mu je poklonuo El-Mukavkis, vladar Egipta u
tome vremenu. Sva muka djeca su mu umrla za njegova ivota, dok su jo bili
mali. Njegove kerke takoer su umrle za njegova ivota, ali nakon to su odrasle, primile islam i udale se, osim Fatime, r.a., koja je umrla est mjeseci poslije
Poslanika.
Na Vjerovjesnik, a.s., odrastao je s veoma plemenitim moralom i lijepim i
pohvalnim osobinama tako da je u svome narodu postao poznat kao Iskreni i
84
Povjerljivi, uprkos loim obiajima koji su bili prisutni u njegovom vremenu i

okruenju, kao to je pijenje alkohola. Nita od toga on nije radio i nikad nije
popio alkohol, iako je njegov narod oboavao kumire i kipove koje su spravljali
sami svojim rukama te je oboavanje kumira i kipova bilo veoma rasprostranjeno
kod Arapa, tako da je svako pleme imalo svoga kipa kojeg su oboavali mimo
Uzvienog Allaha. Uzvieni Allah ga je zatitio i sauvao. Nikad nije uinio seddu kipovima. Nikad nije prisustvovao ni jednoj proslavi na kojoj su se slavile
nevjernike liturgije. Nikad nije uradio nikakav razvrat ni loe djelo to ih je
radio njegov narod. Njegov moral i dranje ukazivali su na to da ga je Uzvieni
Allah odabrao i izabrao za Sebe da uputi narod Allahu, da ih vrati na ispravni
put i da ih uputi na zdravu uroenost, a to je oboavanje samo Allaha Koji nema
sudruga.
U etrdesetoj godini njegova ivota, poslao mu je Allah Svoga povjerenika
Objave, Dibrila, a.s., da ga obavijesti da je on Allahov poslanik cijelom ovjeanstvu, da je zaduen da poziva narod oboavanju samo Allaha i vjeri Islamu
kojom je Allah zadovoljan da mu bude vjera i kojom je zapeatio poslanice.
Objavio mu je Kur'an da ga ui narodu, da ih njime upozorava i da bude ustav i
program u njihovom ivotu.
Od tog perioda poeo je da poziva narod da oboavaju jedino Allaha, a da
se klone oboavanja idola. Uio im je Allahove rijei koje su mu se objavljivale.
Njegov narod ga je utjerivao u la, opirali su mu se, uznemiravali ga, ponekad
bi ga proglasili ludim, a ponekad vraarom i maioniarem. Odvraali su narod
od njega i zabranjivali su im da ga slijede i potvrde njegovu iskrenost. Uprkos
svemu navedenom, povjerovala je u njega nekolicina ljudi. Prvi koji su povjerovali u njega bila je njegova ena Hatida, zatim njegov prijatelj Ebu Bekr, te sin
njegovog amide Alija b. Ebi Talib, Allah bio zadovoljan njima svima. Potom je
narod, jedan za drugim, ulazio u Allahovu vjeru. Pojaala su se i uznemiravanja idolopoklonika. Njegovi drugovi i sljedbenici izloeni su najeim vrstama
uznemiravanja i zlostavljanja, dotle da su ak neki od njih bili i ubijeni. Zato je
naredio svojim drugovima da se isele u Medinu, a poslije je i on doao za njima.
Allah mu je tamo dao pomagae koji su mu pomogli i koji su pomogli njegovoj
vjeri dok mu Allah nije uvrstio poloaj i vjeru. Tako se rairio Islam na Arapskom poluostrvu. Osloboena je Mekka, njegov grad i grad Allahova hrama.
Porueni su kipovi i poravnati mezarluci koji su bili uzvieni iznad zemlje, a sve
to iz uvjerenja kao vid ispoljavanja potvrivanja Allahove jednoe i kao obznana
da je kraj idolopoklonikoj dravi na Arapskom poluostrvu.
85
Muslim biljei da je Alija, r.a., rekao Ebu el-Hejjadu el-Esediju: "Hoe li

da te zaduim onim ime je mene Allahov poslanik, a.s., zaduio? Naredio mi je
da svaki kip sruim i svaki uzdignuti mezar poravnam." Obradovao je Uzvieni
Allah njegove oi time to je pomogao Islam i uzdigao muslimane. Zatim ga je
usmrtio Uzvieni Allah, a imao je 63 godine. etrdeset godina od toga proveo
je prije poslanstva, a dvadeset tri godine kao Vjerovjesnik i Poslanik. Uzvieni
Allah njime je zapeatio slanje vjerovjesnika i poslanika i njegovim vjerozakonom
zapeatio sve druge zakone. Nema vjerovjesnika poslije njega i nema vjerozakona
poslije njegova vjerozakona. Njegov vjerozakon dokinuo je sve dotadanje vjerozakone. Nije vjernik ko ne povjeruje u njega i ko ga ne bude slijedio u njegovoj
vjeri i vjerozakonu. Muslim biljei hadis da je Poslanik, a.s., rekao: "Tako mi
Onoga u ijoj je ruci dua Muhammedova, ko bude uo za mene, od pripadnika ovog ummeta, idova ili krana, i umre, a ne povjeruje u ono s im sam
poslan, bit e stanovnik vatre." Nakon to ga je Uzvieni Allah usmrtio, njegovi
drugovi slijedili put kojim je on krenuo, pa su dostavljali njegov poziv, osvojili
gradove vjerom islamom i rairili istinsku vjeru, tako da je dostigla i na istok i na
zapad. Njegova vjera ostat e do Sudnjeg dana.
Vjerovjesniki moral
Vjerovjesnik, a.s., bio je najljepe naravi od svih ljudi, najuzvienijih vrlina
i odgoja. Time se odlikovao i prije perioda vjerovjesnitva, a kakav je tek bio
njegov moral poslije vjerovjesnitva? Njegov mu se Gospodar obratio rijeima:
"I, zaista, ti si na velikom stepenu udorea." (El-Kalem, 4.)

Njegov ga je Gospodar vaspitavao i usavrio njegov moral. Njegov ga je Gospodar odgajao i uinio najljepim njegov odgoj. Njegov moral bio je plemeniti
Kur'an. Njime se odgajao i vaspitavao, a i narod s njime. Njegov plemeniti moral
ogleda se u sljedeem: Bio je najblai od svih ljudi, najpravedniji, najvie je pratao, bio je najplemenitiji i najhrabriji. Bio je najskromniji od svih ljudi. Popravljao je sam sebi nanule, io bi sebi odjeu i pomagao bi svojoj eni u kui. Odazivao bi se na svaiji poziv, primao je poklone pa makar oni bili i mali i uzvraao
bi na njih. Naljutio bi se u ime svoga Gospodara, a ne bi se ljutio zbog sebe lino.
Ponekad bi ogladni, pa bi pritezao kamen na stomak zbog gladi. Jeo bi ono to
bi se iznijelo pred njega i ne bi odbijao ono to je dozvoljeno od jela. Nikad nije
kudio hranu. Ako bi mu se dopala, jeo bi je, a ako mu se ne bi dopala, ostavio bi
86
je. Odijevao je ono to bi naao od dozvoljene odjee. Jahao bi ono to bi se nalo

pri ruci. Nekada je jahao na konju, nekada na devi, nekada na mazgi, nekada na
magarcu, a nekada bi iao pjeke bosonog. Sjedio je u drutvu sa siromanima, jeo
bi s nevoljnicima i spajao rodbinske veze, tako da ne bi odlikovao nekog meu
njima da je bolji od drugog. Nije bio nemilosrdan i okrutan, a nije ni podizao glas
niti povikivao u ariji. Na zlo nije uzvraao zlim, ali je pratao i prihvatao je izvinjenje. Kada bi se alio, samo bi istinu govorio. Smijao bi se, ali nikada grohotom.
Bio je najstidnija osoba. Obilazio je bolesne. Prisustvovao je denazama. Izmeu
svojih neprijatelja sam je prolazio bez uvara. Nikad nije omalovaavao siromaha
zbog njegova siromatva, a niti je osjeao strahopotovanje spram nekog od vladara zbog njegovog carstva. Kada bi susreo nekoga, poeo bi razgovor selamom,
a ako bi susreo nekog od svojih ashaba, otpoeo bi rukovanjem. Niko mu nije
doao zbog neke potrebe, a da mu nije izaao u susret. Svoje drugove zvao je po
nadimcima, tj. obratio bi se nekom od svojih drugova rekavi: "O oe tog i tog",
iz potovanja prema njima i da bi njihova srca pridobio. Bio je najblai, najbolji i
najkorisniji meu narodom. Volio je olakavati drugima, a prezirao je oteavanje.
Ni s kim ne bi razgovarao na nain na koji ta osoba nije voljela. Ko bi ga vidio
odmah bi osjetio strahopotovanje spram njega, a ko bi se druio s njim, zavolio bi
ga. Ne bi mu prolazilo vrijeme a da ne bi bio zaokupljen nekim poslom koji nije
u ime Uzvienog Allaha, ili mu je bilo nuno potrebno da bi sebe dotjerao i uredio. Ovo su neke od crta plemenitog morala naeg Vjerovjesnika, a.s., i njegovih
lijepih osobina. Slavljen neka je Onaj Koji ga je vaspitavao, poduavao i odgajao.
Radosni nagovjetaji prethodnih vjerovjesnika o dolasku Muhammeda, a.s.
Plemeniti Kur'an nas obavjetava o radosnim nagovjetajima prethodnih vjerovjesnika o slanju Vjerovjesnika, a.s., i da je spomenut u prethodnim knjigama.
U tom kontekstu kae Uzvieni Allah:
"I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: 'Kad god vam podarim Knjigu
i mudrost, zatim vam doe Poslanik koji potvruje da je istina ono to je kod vas,
da ete ga sigurno prihvatiti i podrati?!' Ree Allah: 'Da li potvrujete i prihvaate obavezu prema Meni?' Odgovorie: 'Potvrujemo.' 'Budite onda svjedoci!',
ree On, 'a i Ja s vama svjedoim!' (Ali-Imran, 81.)
87
Kau neki uenjaci da ovaj ajet ukazuje na to da je Allah uzeo obavezu od svakog vjerovjesnika da povjeruje u Muhammeda, a.s., ako bude poslan za njihova
ivota i da se klone njihova vjerozakona, a da se prihvate njegova vjerozakona. Iz
ovoga se moe razumjeti da je on spomenut kod svih prethodnih vjerovjesnika.
Uzvieni Allah ga spominje kada govori o Musaovom narodu:
"Kaznom Svojom Ja kanjavam koga Ja hou" ree On "a milost Moja

obuhvata sve; dat u je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima
koji u dokaze Nae budu vjerovali. Onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nee znati ni itati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indilu, zapisana nalaze, koji e od njih traiti da ine dobra djela, a od odvratnih odvraati
ih, koji e im lijepa jela dozvoliti, a runa im zabraniti, koji e ih tereta i tekoa
koje su oni imali osloboditi. Zato e oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu
podravali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili postii ono to budu
eljeli." (El-A'raf, 156-157.)
Uzvieni Allah nas obavjetava o Isaovim radosnim nagovjetajima o dolasku
naeg Poslanika Muhammeda, a.s.:
"A kada Isa, sin Merjemin, ree: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu
vijest o poslaniku ije je ime Ahmed, koji e poslije mene doi', i kad im je donio
jasne dokaze, oni rekoe: 'Ovo je jasna vradbina!'" (Es-Saf, 6.)
Buharija i Muslim biljee hadis u kojem stoji da je Ahmed jedno od imena
naeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s., kao to se to prenosi od Dubejra ibn
Mut'ima, koji kae: "uo sam Allahovog poslanika kako kae: 'Ja imam vie
imena: ja sam Muhammed, Ahmed, ja sam El-Mahi, kojim Allah, d.., brie
nevjerstva, ja sam i El-Hair, iza koga e ljudi biti proivljeni, a ja sam i El88
Akib, a El-Akib je onaj poslije koga vie nee biti poslanika!'" Ahmed i Ibn
Hibban biljee da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ja sam kod Allaha bio zapisan kao peat vjerovjesnika, dok je Adem bio jo zemlja (nije mu bila udahnuta
dua). Obavijestit u vas o tumaenju toga: dova moga oca Ibrahima, radosni
nagovjetaj Isaa da u se pojaviti, snovi moje majke koja je u snu vidjela da je iz
nje izilo svjetlo koje je obasjalo palae ama."
Na Vjerovjesnik, a.s., opisan je u Tevratu. Buharija biljei hadis od Ataa bin
Jesara da je rekao: "Susreo sam Abdullaha ibn Amra ibn el-'Asa, r.a., i rekao
sam mu da me obavijesti o svojstvu Allahovog poslanika, a.s., spomenutom
u Tevratu, pa mi je rekao: 'Allaha mi, hou! On je opisan u Tevratu nekim
osobinama kao to je opisan na sljedei nain u Kur'anu: O Vjerovjesnie, Mi
aljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onoga koji treba da opominje i kao uvara onih koji ne znaju itati ni pisati. Ti si Moj rob,
Moj poslanik, nazvao sam te Mutevekkil (onaj koji se oslanja na Allaha). Ti nisi
osoran ni grub, nisi buan na pijacama (u ariji), na zlo ne uzvraa zlim, ve
oprata i trpi! Neu te usmrtiti sve dok pomou tebe ne uputim zalutali narod
da kau: Nema boga osim Allaha!, pa da im se otvore zaslijepljene oi, otepe
ogluhle ui i oive zamrla srca!'"
Svi ovi radosni nagovjetaji bili su veoma rasprostranjeni i raireni prije poslanstva Vjerovjesnika, a.s. Sljedbenici Knjige, krani i jevreji, preuzeli su odgovornost za irenje radosnih vijesti o njegovu dolasku i izjavljivali su da e ga
slijediti kada bude poslan. Naalost, kada je doao Vjerovjesnik, a.s., i kada su ga
upoznali i vidjeli pri njemu osobine poput onih koje su dole u njihovim knjigama, oni nisu povjerovali u njega, utjerivali su ga u la i ratovali su protiv njega.
Kae Uzvieni Allah:
"Kada im doe ono to im je poznato, oni to nee da vjeruju! (El-Bekare, 89.)
Ovako je bilo u periodu prije dolaska Poslanika, a.s., kada su se mnogi stanovnici poslanikove Medine okoristili sluanjem radosnih nagovjetaja o njegovu
dolasku. Kad god bi ta uli o slanju Vjerovjesnika, a.s., urili bi da povjeruju
u njega i da ga slijede. Takoer, nama su prenijeli brojne vijesti od jevreja prije
njegova dolaska o radosnim nagovjetajima njegova dolaska.
89
Vjerovjesnikove, a.s., mu'dize

Uzvieni Allah potpomogao je Svoje poslanike znamenjima i mu'dizama. Znamenja i mu'dize su neuobiajene pojave koje Uzvieni Allah daje da se dese preko
ruku vjerovjesnika kao potpora njima i kao potvrda njihove istinitosti te kao jasan
dokaz da su oni istiniti. Nije bilo nijednog vjerovjesnika a da Allah s njim nije
poslao znamenja koja ukazuju na njegovu iskrenost. Buharija i Muslim biljee
da je Allahov poslanik, a.s., rekao: Nijedan Vjerovjesnik nije doao a da nije
imao mu'dize kao kod ranijih vjerovjesnika u koje su ljudi povjerovali. Meutim, samo je meni objavljen Kur'an, pa se nadam da u biti od onih koji e imati
najvie sljedbenika na Sudnjem danu. Naem Vjerovjesniku, a.s., podarena su
brojna znamenja, a to su mu'dize. Uzvieni Allah potpomogao ga je mnogim
mu'dizama koje ukazuju na njegovu iskrenost i da je poslat od Njegova Gospodara. Vjerovjesnikove mu'dize koje su prethodile svim drugim mu'dizama su:
1. Plemeniti Kur'an
To je Allahova vjena Knjiga koja nije podlona promjenama i izmjenama.
Kae Uzvieni Allah:
"A on je, zaista, knjiga zatiena, la joj ne moe prii ni ispred ni iza, ona je
Objava od Mudroga i hvale dostojnoga." (Fussilet, 41-42.)
Ovom Knjigom izazvani su najrjeitiji Arapi. Retorika, govornitvo i izvrstan
govor bili su neto najvee u emu su se Arapi istakli. Izazvala ih je da naine jednu slinu njoj ili s nekoliko slinih ajeta, pa su bili nemoni da to uine. Zatim
ih je poduila da, kada bi se udruili i ljudi i dini zajedno da naine neto slino
Kur'anu, da to ne bi mogli uiniti. Kae Uzvieni Allah:
"Reci: 'Kad bi se svi ljudi i dinovi udruili da saine jedan ovakav Kur'an,
oni kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali." (El-Isra, 88.)
2. Natprirodni velianstveni i uzvieni dokaz Vjerovjesnika, a.s., je i isra' i
mi'rad.
Kae Uzvieni Allah:
90
"Uzvien neka je Onaj Koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz Mesdidi-Harama u Mesdidi-Aksa." (El-Isra, 1.)
Dibril ga je uzeo sa sobom pa su nou jaui na ivotinji zvanoj burak preli od
svete damije u Meki do svete damije Aksa u Jerusalemu. Tamo je Allah sakupio
sve vjerovjesnike i na Vjerovjesnik, a.s., ih je predvodio u namazu kao imam. Odatle se, s Dibrilom, uzdigao do najviih nebesa, a potom je proao i najvie nebeske
sfere i stigao do mjesta zvanog Sidretu-l-Munteha gdje je vidio velika znamenja.
Vidio je Dibrila u njegovom izvornom, stvarnom izgledu u kojem ga je Uzvieni
Allah stvorio. S njim je razgovarao Njegov Gospodar i pribliio ga sebi, te mu propisao u obavezu pet namaza.
Kae Uzvieni:
"Pa zato se prepirete s njim o onom to je vidio? On ga je i drugi put vidio,

kod Sidretu-l-Muntehaa, kod kojeg je dennetsko prebivalite. Kad je Sidra pokrivalo ono to je pokrivalo, pogled mu nije skrenuo, nije prekoraio. Vidio je
najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara." (En-Nedm, 12-18.)
Potom se vratio u Mekku. Sve navedeno Poslanik, a.s., preao je samo u jednom dijelu noi. Zaista Allah, d.., sve moe!
3. U mu'dize Poslanika, a.s., ubraja se i lijeenje bolesnih.
Poslanik, a.s., izlijeio je brojne asne ashabe. Aliju b. Ebi Taliba izlijeio je u
bici na Hajberu. To se desilo kada je Poslanik, a.s., traio da mu da bajrak, pa su
mu ashabi saoptili da se ali na bol u oima. Vjerovjesnik, a.s., im je rekao da ga
pozovu, te kada je doao pred njega, pljucnuo mu je u oi i on ozdravi Allahovom
dozvolom. Potom Alija, r.a., ustade kao da ga nita nije boljelo. Mnogo je drugih
mu'diza kojima je Allah, d.., pomogao Svome poslaniku i potvrdio njegovu
istinitost.
91
Posebnosti Muhammeda, a.s.

Uzvieni Allah izdvojio je naeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s., mnogim posebnostima i vrlinama kojima ga je odlikovao u odnosu na druge poslanike. Time
ga je izdvojio od svih ostalih svjetova. Buharija i Muslim biljee hadis u kome je
Vjerovjesnik, a.s., ukazao na ovaj boanski dar rekavi: "Dato mi je petero to
nije bilo dato nikom prije mene..."
U Muslimovom Sahihu prenosi se predaja u kojoj je Poslanik, a.s., rekao:
"Data mi je prednost nad vjerovjesnicima u est stvari..." Ahmed takoer prenosi
da je Poslanik, a.s., rekao: "Dato mi je to nije dato nijednom vjerovjesniku..."
Na sljedeim stranicama izloit emo najvanije posebnosti naeg vjerovjesnika
Muhammeda, a.s.
1. Njegova poslanica upuena je i dinnima i ljudima, zbog toga su obavezni
da ga slijede i da vjeruju u njegovo poslanstvo i poslanicu.
Kae Uzvieni:
"Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje."

(Sebe', 28.)
I kae Uzvieni:
"Neizmjerno je Blagoslovljen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi
svjetovima bio opominja." (El-Furkan, 1.)
Buharija i Muslim biljee hadis da je Poslanik, a.s., rekao: "Meni je dato pet
odlika koje nisu date nikom prije mene. Svaki vjerovjesnik bio je upuen samo
svome narodu, a ja cjelokupnom ovjeanstvu." Muslim biljei, takoer, hadis
da je Poslanik, a.s., rekao: "Tako mi onoga u ijoj je ruci dua Muhammedova,
ko bude uo za mene, od pripadnika ovog ummeta, idova ili krana, i umre,
a ne povjeruje u ono s im sam poslan, bit e stanovnik vatre."
2. On je peat svih vjerovjesnika i poslanika tako da nakon njega nema vjerovjesnika.
Kae Uzvieni Allah:
92
"Muhammed nije otac nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i

posljednji vjerovjesnik." (El-Ahzab, 40)
Buharija i Muslim biljee da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Moj primjer
i primjer vjerovjesnika prije mene je kao primjer ovjeka koji je sagradio kuu,
dotjerao je i uljepao, osim mjesta jedne cigle na uglu. Ljudi su obilazili oko
nje, divili se i govorili: 'Da je samo jo cigla postavljena.' Pa, ja sam ta cigla, a
ja sam Peat vjerovjesnika."
3. Njegov ummet (narod) je najbolji ummet i najvie e ih biti u dennetu.
Kae Uzvieni Allah:
"Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: traite da se ini dobro, a odvraate od zla, i vjerujete u Allaha!" (Ali-Imran, 110.)
Buharija i Muslim biljee hadis od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., da je kazao:
"Bili smo s vjerovjesnikom, a.s., pod atorom, pa nas je on upitao: 'Biste li voljeli biti etvrtina stanovnika Denneta?' 'Da', odgovorili smo. 'A biste li voljeli
biti polovina stanovnika Denneta?', upitao je on. 'Da', odgovorili smo. 'Tako
mi Onoga u ijoj je ruci Muhammedova dua', ree on, 'ja zaista oekujem da
ete biti polovina stanovnika Denneta i to zato to u Dennet nee ui nikakva
druga, nego samo muslimanska dua. Vi ste u odnosu na mnogoboce tek kao
bijela dlaka na koi crnog vola, ili kao crna dlaka na koi crvenog vola.'"
4. Vjerovjesnik e biti prvak Ademovog potomstva na Sudnjem danu. Muslim biljei hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ja
u na Sudnjem danu biti prvak Ademovog potomstva. Bit u prvi iji e se kabur otvoriti, prvi koji e imati pravo zagovornitva i prvi ije e zagovornitvo
biti usliano."
5. On ima pravo na veliko zagovornitvo na Sudnjem danu. To jest, kada na
Sudnjem danu bude Gospodar presuivao narodu, on e se zauzimati za njih i
trait e oprost za njih najodabraniji meu poslanicima. Ovo zagovornitvo je
pohvalni stepen spomenut u rijeima Uzvienog:
93
"Gospodar tvoj e ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati." (ElIsra, 79.)
6. On je vlasnik vesileta, a vesilet je visoki stepen u Dennetu koji e biti samo
za jednog roba. Vesilet je najvii stepen u Dennetu. Muslim biljei hadis od
Abdullaha bin Amra bin el-'Asa, r.a., da je uo Vjerovjesnika, a.s., da je rekao:
"Kada ujete mujezina, ponavljajte isto to on ui, a zatim donesite salavat na
mene. Uistinu, ko donese salavate na mene, Allah e donijeti na njega deset
salavata. Zatim zamolite za mene vesile. To je poloaj u Dennetu koji je odreen samo jednom od Njegovih robova. Ja se nadam da sam ja taj rob. Ko bude
molio Allaha za mene da mi da vesile, bit e mu dozvoljeno moje zauzimanje."
Ovo su brojne vjerovjesnikove, a.s., posebnosti i vrline kao i mnoge druge
koje ukazuju na njegov stepen kod njegova Gospodara i na njegov poasni poloaj na dunjaluku i na ahiretu
Poslanikova, a.s., prava kod njegovog ummeta
Ummet je spram vjerovjesnika obavezan brojne stvari, tj. da ispotuje njegova
prava, a ona su:
1. Obaveza vjerovanja da je Vjerovjesnik, a.s., dostavio poslanicu, ispunio
povjerenje i savjetovao tako da nema dobra, a da nije ummetu ukazao na njega i
ponudio mu elju za njime, i da nema zla, a da ga nije ummetu zabranio i upozorio na njega. Kae Uzvieni:
"Danas sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio
i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera." (El-Maide, 3.)
Muslim biljei hadis u kome je Poslanik, a.s., na oprosnom hadu odrao
veoma znaajnu i izrazitu hutbu u kojoj je prisutnima pojasnio ono ime ih je
Allah obavezao i ono to im je zabranio, te im je oporuio Allahovu Knjigu,
rekavi: "Vi ete biti pitani o meni pa ta ete rei? Rekli su: 'Svjedoimo da si
dostavio, izvrio i savjetovao.' Ispruio je svoj kaiprst, podiui ga ka nebesima
i upirui prema ljudima i rekao: 'Allahu, budi svjedok, Allahu, budi svjedok!'
ponavljajui to tri puta." Ahmed ibn Hanbel biljei da je Ebu Zer, r.a., rekao:
"Muhammed, a.s., nas je napustio, ali ni ptica na nebu ne pomjeri krilima da
nam nije ukazao na znanje o tome."
94
2. Ljubav prema vjerovjesniku, a.s., tj. davanje prednosti toj ljubavi nad ljubavi prema sebi, nad ljubavi prema svome djetetu, i nad ljubavi prema cijelome
svijetu. Buharija i Muslim biljee hadis da je Poslanik, a.s., rekao: "Niko od vas
nee vjerovati sve dok mu ja ne budem drai od njegovih roditelja, djeteta i svih
ljudi." Buharija biljei hadis u kome je Omer, r.a., rekao Vjerovjesniku, a.s.:
"'Allahov poslanie, drai si mi od svakoga, izuzev mene samog!' Vjerovjesnik,
a.s., mu odgovori: 'Ne, tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, nije dobro sve
dok ti ne budem drai od tebe samog!' 'Sada si mi zaista', ree Omer, 'tako mi
Allaha, drai od mene samoga!' 'Sada je dobro Omere', ree Vjerovjesnik, a.s."
3. Uzdizanje, potivanje, isticanje vjerovjesnikova velianstva, jer je to pravo
vjerovjesnika, a.s., kojim nas je obavezao Allah u Svojoj Knjizi.
Kae Uzvieni:
"Da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da ga uznosite i tujete." (El-Feth,

9.) Ibn Abbas kae da rije 'tuaziruhu' (da ga uznosite) znai da istiete njegovu
velianstvenost, a rije 'tuvekkiruhu' (da ga tujete) znai da ga uznosite i poast
odajete. Poast odavati Vjerovjesniku, a.s., obaveza je poslije njegove smrti kao i
kada je bio iv. Obavezni smo mu odavati poast kada se spomene salavatom na
njega, kada spominjemo njegove hadise i njegov sunnet, kada ujemo njegovo
ime, i o njegovom ivotopisu.
4. Donoenje salavata i selama na Vjerovjesnika. Uzvieni Allah nam je naredio da donosimo puno salavata na Poslanika, a.s. Kae Uzvieni:
"Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga

i vi i aljite mu pozdrav." (El-Ahzab, 56.)
5. Kloniti se od svakog pretjerivanja u pogledu Vjerovjesnika, a.s., i biti konstantno na oprezu od toga. Time se najvie uznemirava Vjerovjesnik, a.s. Uzvieni Allah nareuje Svome vjerovjesniku, a.s., da se obrati svome ummetu rijeima:
"Reci: 'Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je Va Bog jedan Bog. Pa
95
ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka ini dobra djela i neka u ibadetu
Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga.'" (El-Kehf, 110.)
Buhari biljei od Omera, r.a., da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Nemojte
me uzdizati kao to su krani uzdigli sina Merjemina. Ja sam samo Njegov
rob, pa recite: Allahov rob i Njegov poslanik." Rije 'el-itra'u' (uzdizanje) prema
arapskom rjeniku Lisanul-arebi, znai prelaenje granica u hvaljenju. Ovim hadisom Vjerovjesnik, a.s., je upozorio na pretjerivanje u pogledu njega i da se on
ne postavlja na stepen koji pripada iskljuivo Uzvienom Gospodaru.
6. Ljubav prema njegovim ashabima, njegovoj porodici, njegovim suprugama
i panja prema njima, a oprez od njihova prekoravanja, vrijeanja ili njihova
klevetanja na bilo koji nain. Uzvieni Allah obavezao je ovaj ummet na panju
i ljubav ashaba Njegova vjerovjesnika i podsticao je sve one koji su doli poslije
njih da trae oprost za njih te mole Allaha da ne stvori nikakvu zlobu spram njih
u njihovim srcima. Uzvieni Allah, nakon to je spomenuo muhadire i ensarije,
rekao je:
"Oni koji poslije njih dolaze govore: 'Gospodaru na, oprosti nama i brai
naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe
prema vjernicima; Gospodaru na, Ti Si, zaista, dobar i milostiv!'" (El-Har, 10.)
Buharija i Muslim biljee hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Ne vrijeajte moje ashabe, ne vrijeajte moje ashabe! Tako
mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, kada bi neko od vas udijelio koliko Uhud
zlata, ne bi dostigao vrijednost njihove pregrti, niti pola toga."
Ovo su samo neke od obaveza ummeta spram Vjerovjesnika, a.s. Molim Allaha da nas uini jednim od onih koji e ih izvravati i bdjeti nad njima i da nas
uvrsti u Njegovoj vjeri, u slijeenju sunneta Njegova Vjerovjesnika i da nas
proivi ispod njegove zastave. Zaista On, Slavljen neka je, upravlja time i On je
Zatitnik.
96
ETVRTI RUKN: VJEROVANJE U KNJIGE

Uzvieni Allah je slao Svoje poslanike robovima iz Svoje velianstvene milosti
prema njima da bi ih vratio na ispravni put i na put istine i upute, nakon to bi
zapali u kande irka i idolopoklonstva i nakon to bi skrenuli s uroene vjere s
kojom ih je Uzvieni Allah stvorio. Savrenstvo Njegova dobroinstva, Slavljen
neka je On, ogleda se u tome to je objavio poslanicima Knjige koje sadre Njegove propise, nauavanja i upute da bi bile pravilnik i zakonik u njihovom ivotu, da bi se uputili njihovom uputom i da bi ih obasjala njihova svjetlost. Te bi im
Knjige, shodno onome to od mudrosti i upute nose u sebi, bile vodilje svakom
dobru i blagostanju i srei i na dunjaluku i na ahiretu. Sve puteve u ivotu bi im
obasjale. Te Knjige su im poslate da bi bile svjetlost koja e oivjeti njihove due i
oistiti ih. To je razlog da je vjerovanje u Knjige Uzvienog Allaha koje je objavio
Svojim poslanicima jedan od ruknova imana koji je obaveza ispuniti i realizirati
u ivotu. U ovom poglavlju pokuat emo osvijetliti ovaj uzvieni rukn i o svemu
onome to je u vezi s njim, uz pomo Uzvienog Allaha.
ta se misli pod pojmom Knjige
Knjige podrazumijevaju poduavanja koja je Uzvieni Allah objavio svojim
poslanicima kao milost i uputu stvorenjima da bi postigli sreu na dunjaluku i
na ahiretu.
Knjige o kojima nas je u Kur'anu Uzvieni Allah obavijestio da ih je objavio Svojim
poslanicima:
1. Tevrat
To je Allahova Knjiga koju je objavio Musau, a.s. Kae Uzvieni Allah:
"I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon to smo drevne narode unitili, da bude
svjetlo ljudima." (El-Kasas, 43.) Buharija i Muslim biljee hadis o zagovornitvu
da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Otiite vi Musau, robu s kojim je Allah razgovarao i Tevrat mu dao."
97
2. Indil
To je Allahova Knjiga koju je objavio Isau, a.s. Kae Uzvieni Allah:
"Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat, prije
njega objavljen, a njemu smo dali Indil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da
potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoer bilo uputstvo i pouka
onima koji su se Allaha bojali." (El-Maide, 46.)
3. Zebur
To je Allahova Knjiga koju je objavio Davudu, a.s. Kae Uzvieni Allah:
"A Davudu smo dali Zebur." (En-Nisa, 163.)
4. Suhufi (listovi) Ibrahimovi i Musaovi
Suhufi Ibrahimovi i Musaovi spomenuti su na dva mjesta u Allahovoj Knjizi.
Prvi put su spomenuti u suri En-Nedm, u rijeima Uzvienog Allaha:
"Zar on nije obavijeten o onome to se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim koji je obaveze potpuno ispunjavao da ni jedan grijenik tue grijehe
nee nositi." (En-Nedm, 36-38.)
Drugi put su spomenuti u suri Al-'Ala, u rijeima Uzvienog Allaha:
"Postii e ta eli onaj koji se oisti i spomene ime Gospodara svoga pa klanja!
Ali, vi vie ivot na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vjean je. Ovo, doista,
ima u listovima prvim, listovima Ibrahimovim i Musaovim." (El-'Ala, 14-19.)
Uzvieni Allah obavjetava o onome to je sputano u ovim listovima od objave koju je objavio dvojici svojih poslanika, Ibrahimu i Musau, a.s.
98
5. Kur'an Uzvieni:
To je Allahova Knjiga koju je objavio naem Vjerovjesniku Muhammedu, a.s.,
i to je posljednja objavljena Allahova Knjiga koja je najpotpunija i najasnija.
Kur'an je derogirao sve Knjige koje su objavljene prije njega i njegov poziv upuen je svim ljudima i dinnima.
Kae Uzvieni Allah:
"A tebi objavljujemo Knjigu, s Istinom, da potvrdi Knjige, prije objavljene i

da nad njima bdi." (El-Maide, 48.)
Rijei u ajetu 'i da nad njima bdi' podrazumijevaju 'da bude svjedok za Knjige
koje su mu prethodile i da donese sud'. Kae Uzvieni:
"Reci: 'Ko je po svjedoenju najvei?' i odgovori: 'Allah, On e izmeu

mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do
kojih on dopre opominjem!'" (El-En'am, 19.)
Kur'an ima brojna imena, a najpoznatija su: Kur'an, Furkan, Kitab, Tenzil i
Zikr.
Status vjerovanja u Knjige
Vjerovanje u Allahove Knjige koje je objavio Svojim poslanicima, uzvieni je
rukn, jedan od ruknova imana. To je jedan od velikih temelja vjere tako da bez
njega vjera nije upotpunjena.
Kae Uzvieni Allah:
"O vjernici, vjerujte u Allaha i poslanika Njegova i u Knjigu koju On Svome

poslaniku objavljuje i u Knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao
u Allaha, i u meleke Njegove, i u Knjige Njegove i u poslanike Njegove, i u onaj
svijet daleko je zalutao." (En-Nisa', 136.)
Uzvieni Allah naredio je Svojim robovima vjernicima da vjeruju u Allaha,
99
Njegovog poslanika, a on je Muhammed, a.s., i da vjeruju u Kitab koji je objavio

Svome Poslaniku, a on je Kur'an, i da vjeruje sve prethodno objavljene Knjige:
Tevrat, Indil, Zebur i Suhufi. Na kraju ajeta Uzvieni Allah pojasnio je da, ako
neko ne bude vjerovao u jedan od ruknova imana, pa izmeu ostalog i u rukn
vjerovanja u Allahove Knjige, da je zaista daleko zalutao.
Kakvo treba da bude vjerovanje u Knjige
Vjerovanje u Knjige Uzvienog Allaha obuhvata u sebi nekoliko pitanja u koja
smo obavezni vrsto vjerovati i potvrditi ih. To je uvjet da bismo upotpunili ovaj
uzvieni rukn.
Naela u koja smo obavezni vjerovati i potvrditi ih:
1. vrsto vjerovanje da su sve Knjige objavljene od Uzvienog Allaha, da su
one govor Uzvienog Allaha, a ne govor nekog drugog i da je Allah preko njih
uistinu govorio po Svojoj volji i na nain na koji je On elio.
2. Vjerovanje da su sve one pozivale oboavanju samo Allaha i da su one dole
s dobrom, uputom i svjetlou.
3. Vjerovanje u imena kojima je Uzvieni Allah posebno nazvao ove Knjige te
vjerovanje u njih i u ono to su nas Allah i Njegov poslanik obavijestili o njima.
Te knjige su: Kur'an, Tevrat, Indil, Zebur i Ibrahimovi i Musaovi suhufi. to se
tie objavljenih Knjiga koje Allah nije imenovao, mi takoer u sve njih vjerujemo. Allah je to isto naredio Svom Vjerovjesniku, a.s., rekavi:
"I reci: 'Ja vjerujem u Knjige koje je Allah objavio.'" (E-ura, 15.)
4. Vjerovanje u vjerodostojna predanja o njima kao to su Kur'anska predanja
i predanja koja nisu izmijenjena ili iskrivljena iz prethodnih knjiga.
5. vrsto uvjerenje u derogaciju, odnosno zamjenu svih propisa koji su obuhvaeni u knjigama i suhufima koje je Allah objavio Njegovim poslanicima propisima plemenitog Kur'ana. Uzvieni Allah Kur'anom je dokinuo sve propise
koji su bili u prethodnim Knjigama osim onih koje je Kur'an potvrdio. Zato
nije dozvoljeno nikome, ni od ljudi, a ni od dina, niti nekome od sljedbenika
prethodnih knjiga, a niti nekome drugome mimo njih, da poslije objave Kur'ana
100
oboava Allaha na neki drugi nain koji se ne navodi u njemu ili da meusobno
presuuju po nekoj od prethodnih Knjiga. Kae Uzvieni Allah:
I veli Uzvieni:
"O sljedbenici Knjige, doao vam je Poslanik Na da vam ukae na mnogo ta

to vi iz Knjige krijete, a preko mnogo ega e i prijei. A od Allaha vam dolazi
svjetlost i Knjiga jasna." (El-Maide, 15.)
Uzvieni Allah nareuje Svome Vjerovjesniku, a.s., da presuuje izmeu
sljedbenika Knjige po Kur'anu. Kae Uzvieni:
"I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima

njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi." (El-Maide, 48.)
Iskrivljivanje Allahova govora od strane sljedbenika Knjige
Uzvieni Allah nas je u asnom Kur'anu obavijestio da su sljedbenici Knjige,
jevreji i krani, iskrivili, zamijenili i promijenili Allahove knjige koje su njima
objavljene. Kae Uzvieni Allah o jevrejima:
"Zar se vi nadate da e vam oni povjerovati, iako su neki od njih Allahov

govor sluali, da bi ga, nakon to su ga shvatili, svjesno iskrivili?" (El-Bekare, 75.)
Kae Uzvieni Allah o kranima:
"O sljedbenici Knjige, doao vam je Poslanik Na da vam ukae na mnogo ta

to vi iz Knjige krijete, a preko mnogo ega e i prijei." (El-Maide, 15.) Brojni su
101
ajeti i hadisi koji ukazuju na njihovo iskrivljavanje Allahovog govora. to se tie

Kur'ana, on je sauvan od onoga to je zadesilo prethodne knjige od iskrivljenja
i izmjena. Njega je Allah sauvao od svega toga i On je Njegova zatita. Uzvieni
Allah nas obavjetava o tome Svojim rijeima:
"Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti." (ElHidr, 9.)
Posebnosti vjerovanja u Kur'an
S obzirom na to da je uzvieni Kur'an Knjiga kojom su derogirane prethodne
Knjige i da ona nad njima bdije, posredstvom nje ibadet ine i ljudi i dini poslije
poslanja naeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s., i objavljivanja ove Knjige njemu.
Vjerovanje u Kur'an istaknuto je posebnostima i odlikama koje je obaveza ispuniti i implementirati da bi se potvrdilo vjerovanje u njega.
Te posebnosti su:
1. Vjerovanje da je njegov poziv upuen svima i da njegov vjerozakon obuhvata i
dine i ljude, tako da nikom od njih ne preostaje nita drugo osim da vjeruje u njega.
Kae Uzvieni:
2. Vjerovanje da je on derogirao sve prethodne Knjige. Nije dozvoljeno sljedbenicima Knjige, a niti nekima drugima, da ine ibadete Allahu poslije objavljivanja Kur'ana posredstvom neke druge Knjige mimo njega, jer nema druge vjere
osim one s kojom je on doao, niti ima ibadeta osim onoga kojeg je u njemu
Allah propisao, niti je halal osim ono to je on ohalalio i niti je haram osim ono
to je on oharamio. Kae Uzvieni:
"A onaj koji eli neku drugu vjeru osim Islama, nee mu biti primljeno." (AliImran, 85.)
102
3. Dobrostivost i lahkoa vjerozakona s kojim je doao Kur'an. U tom se

znatno razlikuje u odnosu na vjerozakone prethodnih Knjiga. Ti vjerozakoni
obuhvatali su u sebi brojna ogranienja i terete kojima su bili obavezani njihovi
sljedbenici.
Kae Uzvieni:
"Onima koji e slijediti poslanika, vjerovjesnika, koji nee znati ni itati ni

pisati, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indilu, zapisana nalaze, koji e od njih
traiti da ine dobra djela, a od odvratnih odvraati ih, koji e ih tereta i tekoa
koje su oni imali osloboditi." (El-A'raf, 157.)
4. Plemeniti Kur'ana je jedina Boanska Knjiga za koju se zauzeo Allah da e
uvati njenu rije i znaenje od iskrivljenja u rijei i znaenju.
Kae Uzvieni:
"Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bditi." (ElHidr, 9.)
I veli Uzvieni:
"La joj ne moe prii ni ispred ni iza, ona je Objava od Mudroga i hvale
dostojnoga." (Fussilet, 42.)
5. Uzvieni Allah pojasnio je u Kur'anu sve to je potrebno narodu u pogledu
njihove vjere i dunjaluka i u pogledu njihova ivota na dunjaluku i na ahiretu.
Kae Uzvieni Allah:
"Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i
radosnu vijest za muslimane." (En-Nahl, 89.)
I kae Uzvieni:
103
"U Knjizi Mi nismo nita izostavili." (El-En'am, 38.)

6. Uzvieni Allah uinio je Kur'an lahkim za pouku i razumijevanje i to je
jedna od najuzvienijih njegovih posebnosti. Kae Uzvieni:
"A Mi smo Kur'an olakali za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio."

(El-Kamer, 17.) To jest, olakali smo njegovo uenje jezicima.
7. Kur'an obuhvata saeta uenja prethodnih Knjiga i osnove vjerozakona
prethodnih poslanika.
Kae Uzvieni Allah:
"A tebi objavljujemo Knjigu, s Istinom, da potvrdi Knjige prije objavljene i da
nad njima bdi." (El-Maide, 48.)
I veli Uzvieni:
"On vam propisuje u vjeri isto ono to je naredio Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovjedajte
i u tome se ne podvajajte!" (E-ura, 13.)
Ovo su neke od posebnosti Kur'ana po kojima se odlikuje nad drugim knjigama. Bez vjerovanja u njih i bez njihove primjene u znanju i praksi nae vjerovanje
nee biti potpuno.
104
PETI RUKN: VJEROVANJE U SUDNJI DAN

Vjerovanje u sudnji dan jedan je od ruknova vjerovanja u koji je musliman
obavezan vjerovati jer vjerovanje mu nije ispravno bez potvrde ovoga rukna, odnosno vjerovanja u Sudnji dan.
Kae Uzvieni Allah:
U ovom poglavlju obradit emo sljedee tematske cjeline: Definicija Sudnjeg
dana, njegova imena, obaveznost vjerovanja u njega, predznaci Sudnjeg dana,
kaburske patnje i blagodati, puhanje u rog-sur, proivljenje i okupljanje, strahote
Sudnjeg dana, obraun i nagrada, vaga mizan terezija, vrelo Havd, Sirat uprija, dennet i njegovi opisi, dehennem i njegovi opisi i o rezultatima vjerovanja
u Sudnji dan.
ta se podrazumijeva pod Sudnjim danom?
Sudnji dan je dan ustajanja u kome e Allah proivjeti ljude iz njihovih kaburova za obraune i nagrade. Nazvan je Posljednjim danom, jer poslije njega
nema dana. Tada e se nastaniti stanovnici denneta u njihovim prebivalitima
a stanovnici dehennema u njihovim prebivalitima. Vjerovanje u Sudnji dan
obuhvata vjerovanje u sve ono to se navodi u predanjima o tom danu i ono to
je vezano za njega. U to se ubraja: vjerovanje u predznake Sudnjeg dana i njegova
obiljeja koja su znak njegove blizine, vjerovanje u smrt i sve to dolazi poslije
smrti od kaburskih iskuenja, kazne i blagostanja, vjerovanje u puhanje u rog-sur
koji je nagovijest poetka Sudnjeg dana, vjerovanje u izlazak stvorenja iz njihovih
kaburova, vjerovanje u obraun i nagradu i strahote Sudnjeg dana, vjerovanje u
podjelu listova na kojima su zapisana djela robova, vjerovanje u postavljanje vaga
za mjerenje dobrih i loih djela, vjerovanje u Sirat upriju, a to je most iznad dehennema preko kojeg e ljudi prelaziti, tako da e se vjernici spasiti, a nevjernici
e pasti, vjerovanje u Vjerovjesnikovo vrelo Havd s kojeg e se vjernik napiti
105
tako da e mu se e ugasiti tog dana, vjerovanje u dennet i njegove blagodati

od kojih je najvea gledanje u lice Uzvienog Allaha, vjerovanje u dehennem i
njegove kazne od kojih je najea postavljanje zastora izmeu nevjernika i njihova Uzvienog Gospodara.
Imena sudnjeg dana
Nazvao je Uzvieni Allah u asnom Kur'anu Sudnji dan, u kojem e biti kraj
svijeta, brojnim imenima:
- Jevmu-l-kijame (Dan ustajanja).
Nazvan je tako jer e svi ljudi stajati pred Uzvienim Allahom.
- Jevmu-l-Ba's (Dan proivljenja).
Nazvan je tako jer e svi ljudi biti proivljeni iz svojih kaburova.
- Jevmu-l-Fasl (Dan presuivanja).
Nazvan je tako jer e se tog dana presuivati ljudima.
- Jevmu-l-Hisab (Dan obrauna) i
- Jevmu-l-Hurud (Dan izlaska).
Brojna su jo imena i opisi koji ukazuju na vanost i veliinu ovog dana.
Obaveznost vjerovanja u Sudnji dan
Obaveza je muslimanu da vrsto vjeruje da ima Dan o kome je Uzvieni Allah
ostavio znanje samo za Sebe. U tom Danu zavrit e ivot na dunjaluku i preselit
e robovi na budui svijet. To je Dan u kome e Allah sakupiti prve i potonje
generacije i nagraivat e svakoga shodno njegovim djelima, tako da e biti dvije
skupine: skupina za dennet i skupina za dehennem.
Kae Uzvieni Allah:
106
Vjerovanje u Sudnji dan peti je rukn od est ruknova vjerovanja spomenutih

u hadisu Dibrila kada je upitao Vjerovjesnika, a.s., o imanu, pa mu je Poslanik, a.s., odgovorio: "Da vjeruje u Allaha, u Njegove meleke, Njegove Knjige,
u Njegove poslanike, u Sudnji dan i da vjeruje da sve to se dogaa da biva s
Boijom voljom i s Boijim odreenjem."23 Neispravno je vjerovanje roba bez
vjerovanja u Sudnji dan, shodno rijeima Uzvienog:
"A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha i u meleke Njegove, i u Knjige Njegove,

i u poslanike Njegove, i u onaj svijet daleko je zalutao." (En-Nisa, 136.)
Predznaci Sudnjeg dana
Obaveza je vjerovati u prethodnice Sudnjeg dana o kojima nas je obavijestio
Allahov poslanik, a.s., a to su predznaci i obiljeja Sudnjeg dana. Uenjaci su ih
podijelili na dvije vrste:
Prva vrsta: mali predznaci Sudnjeg dana
Mali predznaci ukazuju na pribliavanje Sudnjeg dana i kraj ovog svijeta. Oni
su mnogobrojni, a neki od njih su se ve i desili, kao naprimjer: iezavanje povjerenja, kratkoa vremena, mnotvo nedaa u svijetu, brojna ubistva, mnotvo
bluda i grijeenja itd.
Kae Uzvieni:
"Blii se as i mjesec se raspolutio!" (El-Kamer, 1.)
Druga vrsta: veliki predznaci Sudnjeg dana
Veliki predznaci Sudnjeg dana bit e pred sami as njegova nastupanja i upozorit e na njegov poetak. Velikih predznaka je deset, ali se jo nijedan nije
pojavio. Muslim biljei hadis od Huzejfea b. Esida el-Gifarija, r.a., da je rekao:
"Poslanik, a.s., nas je gledao dok smo razgovarali, pa je upitao: 'O emu to priate?' Rekli smo: 'Prisjeamo se Sudnjeg dana.' Rekao je on: 'On nee nastupiti
prije deset znakova', a zatim je spomenuo: dim, Deddala, ivotinju, izlazak
sunca sa zapada, silazak Isaa sina Merjemina, pojava Je'duda i Me'duda, tri
23
Hadis biljei Muslim.
107
propadanja u zemlju: jedno na istoku, jedno na zapadu i jedno na Arapskom

poluotoku, a zadnji predznak je vatra koja e izai iz Jemena tjerajui ljude
prema njihovom sastajalitu."
Kaburska iskuenja
Kada mrtvi bude sputan u kabur, doi e mu dva meleka koja se zovu Munkir i Nekir. Oni e ga pitati za njegova Gospodara, za njegovu vjeru i za njegova vjerovjesnika. Tada e Uzvieni Allah uiniti postojanim vjernika, pa e rei:
"Moj Gospodar je Allah, moja vjera je Islam i moj vjerovjesnik je Muhammed,
a.s."24 Nevjernik i licemjer e rei: "Ah, ah, ne znam!"25 U drugom predanju
stoji da e rei: "uo sam ljude kako neto izgovaraju pa sam i ja izgovarao, ne
znam!"26 Obaveza je vjerovati u ono na to ukazuju hadisi o ispitivanju dvojice
meleka, u nain tog ispitivanja, u ono to je odgovorio vjernik i u ono to je
odgovorio nevjernik i licemjer. Ovo kabursko iskuenje obuhvata sve punoljetne
osobe, osim vjerovjesnika i poslanika, ehida, boraca na Allahovom putu, onoga
ko umre na dan dume i onoga ko umre od neke stomane bolesti, kao to sve to
potvruju vjerodostojni hadisi.
Kaburska patnja i uivanje
Obaveza je vjerovati u kabursku patnju i uivanje i da e kabur svome vlasniku biti ili baa od dennetskih bai ili e za njega biti jama od dehennemskih
jama. Blagodati i kanjavanje zadesit e i duu i tijelo zajedno u kaburu, a ponekad e samo due zadesiti. Njegove blagodati bit e za iskrene vjernike, a njegove
kazne za nevjernike i za neke grijene muslimane.
Na vjerovanje u kabursko kanjavanje i blagodati ukazuju kur'ansko-hadiski i racionalni dokazi:
Kur'anski dokaz su rijei Uzvienog Allaha:
"A Faraonove pristalice zla patnja zadesi. Vatra kojoj e izloeni jutrom i veerom biti, a kada nastupi as: Uvedite Faraonove ljude u patnju najteu!" (ElMu'min, 45-46.)
Hadis biljei Ebu Davud.
26
Hadis biljei Tirmizi.
24
25
108
Uzvieni Allah pojasnio je da e Firavn i njegove pristalice dva puta biti kanjavani. Prvi put bit e kanjavani prije Sudnjeg dana, tj. u kaburu, jutrom i
veerom, a drugi put, nakon to nastupi Sudnji dan, bit e estoko kanjavani u
dehennemu. Ahmed i Ebu Davud biljee hadis od El-Bera bin Aziba, r.a., da
je Vjerovjesnik, a.s., o ispitivanju vjernika u kaburu od strane dvojice meleka,
rekao: "Glas povika s neba: 'Istinu je rekao Moj rob, pripremite mu mjesto u
Dennetu i otvorite mu dennetska vrata.' Do njega e doprijeti lijep i ugodan
dennetski miris, a kabur e se proiriti koliko njegove oi mogu vidjeti." A to
se tie nevjernika, o njemu je rekao: "Glas povika s neba: 'On lae, pripremite
mu mjesto u dehennemu, otvorite mu vrata vatre.' Tada e osjetiti vruinu
dehennema i njegov smrad. Kabur e se stisnuti tako da e kosti mimo kosti
prolaziti."
Racionalni dokaz za vjerovanje u Sudnji dan je kada ovjek vidi na snu neto
to ga raduje, pa u tome uiva i to prijatno djeluje na njegovu duu ili pak kad
vidi neto to prezire, osjea se neprijatno i to ga rastui. Ovaj uitak ili kanjavanje deava se u stvarnosti na snu dui i to na nju ostavi traga, a san je neopipljiv i
mi ga ne vidimo i ne porie ga niko. Kako, onda, moe neko da porie kabursko
kanjavanje i blagodati, a san je potpuno slian ovome?
Puhanje u rog-sur
Sur je rog u koji e puhnuti melek Israfil, a.s. Prvi put e puhnuti i sva stvorenja e umrijeti, osim onoga koga Allah ne bude elio usmrtiti, zatim e drugi
put puhnuti i bit e proivljena sva stvorenja otkako je Allah stvorio dunjaluk pa
do Sudnjeg dana.
Kae Uzvieni:
"I u rog e se puhnuti, i umrijet e oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat e

oni koje bude Allah odabrao; poslije e se u rog po drugi put puhnuti i oni e,
odjednom, ustati i ekati." (Ez-Zumer, 68.)
Proivljenje i sakupljanje
Pod proivljenjem se podrazumijeva da e Allah oivjeti mrtve kada se puhne
u rog drugi put i ljudi ustanu zbog Gospodara svjetova. Kad Allah Uzvieni dozvoli da se puhne u rog i duama dozvoli da se vrate u svoja tijela, tada e ljudi
109
izai iz svojih kaburova. Ii e urno i bit e sakupljani i voeni do mjesta njihova

obrauna, nagraivanja i suenja.
Kae Uzvieni:
"I puhnut e se u rog, pa e oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti."

(Jasin, 51.)
I veli Uzvieni: "A njih smo ve sakupili, nijednog nismo zaboravili!" (El-Kehf,
47.) Obaveza je muslimanu da vjeruje u proivljenje, jer na proivljenje ukazuju
i vjera i osjetila. Dokaz u vjeri su rijei Uzvienog:
"O ljudi! Ako ste u sumnji spram proivljenja pa Mi vas stvaramo od zemlje,
zatim od kapi sjemena, potom od ugruka, zatim od grude mesa, oblikovanog
i neoblikovanog, da bismo vama objasnili! A u matericama zadravamo ta hoemo, do roka odreenog, zatim inimo da se kao dojenad raate i da poslije
do muevnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doivljavaju, da ne zna, nakon to je znao, nita. I ti vidi zemlju kako je zamrla, ali
kad na nju kiu spustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje
prekrasno. To je zato to je On, Allah, zaista, Istina i to je On Kadar da mrtve
oivi, i to On sve moe, i to e as oivljenja, u to nema sumnje, doi i to e
Allah one u grobovima oiviti." (El-Hadd, 5-7.)
Muslim biljei hadis da je Poslanik, a.s., rekao: "Zatim e se puhnuti u rog
tako da nema nikog ko ga uje, a da nee pogledom traiti odakle dolazi taj
zvuk. Pa e popadati i umrijeti ljudi. Zatim e Allah poslati, ili je reeno, zatim e Allah spustiti kiu u vidu rose pomou koje e niknuti ljudska tijela, 'a
potom e se puhnuti u rog po drugi put i ljudi e odjednom ustati i ekati.'"
110
Osjetilni dokaz ogleda se u tome da je Uzvieni Allah pokazao Svojim robovima kako oivljava mrtve na ovome svijetu. U suri El-Bekare pet je primjera za
to, a oni su: narod Musaov kojeg je Allah oivio nakon to ih je usmrtio, ubijeni
meu sinovima Israilovim, narod koji je izaao iz svojih kua bjeei od smrti,
onaj koji je prolazei pored jednog do temelja poruenog grada, kazao: "Kako e
Allah oivjeti ove to su pomrli?", te ptice Ibrahima, a.s.
Strahote Sudnjeg dana
Na Sudnjem danu bit e velike strahote i ogromne nevolje, tako da e dojilja
zaboraviti na svoje dojene i djeca e osijediti. Uzvieni Allah opisao je strahote
tog dana brojnim ajetima. U tom kontekstu govore i sljedee rijei Uzvienog:
"O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista e potres, kad Smak svijeta nastupi,
veliki dogaaj biti! Na dan kad ga vidite vi, svaka dojilja e ono to doji zaboraviti, a svaka trudnica e svoj plod pobaciti i ti e vidjeti ljude pijane, a oni nee
pijani biti, nego e kazna Allahova estoka biti!" (El-Hadd, 1-2.)
Jedna od najveih strahota je unitenje ovog svemira koje e obuhvatiti Zemlju i njena brda, nebo i zvijezde, Sunce i Mjesec. Na Gospodar nas obavjetava
da e se Zemlja uzdrmati i zatresti i da e brda poletjeti i sa zemljom se sravniti,
mora vatrom napuniti, izliti, nebo rascijepiti i uzavrijeti, sunce sjaj izgubiti i
nestati, Mjesec ostati bez svjetla, zvijezde popadati, sjaj izgubiti i iz svojih orbita
izai.
Zbog strahote tog dana nevjernik e poeljeti da zaloi sve samo da se spasi
od kazne.
Kae Uzvieni:
"Kad bi nevjernik imao sve ono to na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo
da se iskupi." (Junus, 54.)
Nevjernik e doi u takvo stanje da e poeljeti da i ono to mu je najdrae
gurne u Vatru da bi se spasio. Kae Uzvieni:
111
"Zlikovac bi jedva doekao da se od patnje Toga dana iskupi sinovima svojim, i enom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga titi, i svima
ostalima na Zemlji, samo da se izbavi. Nikada! Ona e buktinja sama biti." (ElMea'rid, 11-15.)
Zabiljeeni su vjerodostojni hadisi da e ljudi na Sudnjem danu biti sakupljeni bosi, goli, neobrezani i bez iega. Stajanje tog dana e se oduljiti. Sunce
e se pribliiti na jednu milju iznad stvorenja, tako da e ih znoj zapljuskivati.
Nekome e znoj dosezati do nonih lanaka, nekom do koljena, nekom do pojasa, nekom do prsa, nekom do ramena, a nekom e znoj dopirati do usta, poput
povodca u ustima konja. Sve to e biti shodno njihovim djelima.
Polaganje rauna, nagraivanje i kanjavanje
Pod polaganjem rauna i nagraivanja se podrazumijeva to da e Allah, d..,
sakupiti sve ljude pred Sobom i predoiti im djela koja su uinili. Polaganje rauna obuhvata sve to e Allah, d.., rei Svojim robovima i ono to e oni rei
Njemu, kao i dokaze koje e Allah, d.., izloiti pred njih, svjedoenje svjedoka,
odmazde meu ljudima i vaganje djela.
Kae Uzvieni:
"Nama e se oni, zaista, vratiti i pred Nama e, doista, raun polagati." (ElGaije, 25-26.)
I veli Uzvieni:
"Na dan kad ih Allah sve oivi, pa ih obavijesti o onom to su radili, Allah je o
tome raun sveo, a oni su to zaboravili Allah je svemu svjedok." (El-Mudadele, 6.)
Polaganje rauna bit e razliito. Nekome e polaganje rauna biti teko, nekome lahko, nekome e to biti ukazivanje poasti, a nekome korenje i ponienje.
Nekome e to biti odlikovanje i oprost, a Gospodar svega toga e biti Najplemenitiji i Najuzvieniji. Bogobojazni vjernici polagat e raun tako to e im biti
112
izloena djela da bi spoznali Allahovu milost jer im je prekrio njihova djela na

dunjaluku, a oprostio im je i na ahiretu. to se tie onih koji su poricali vjeru i
bili njeni protivnici, oni e polagati teak i precizan raun za svaki uinjeni i mali
i veliki grijeh. U vrijeme polaganja rauna meleki e donijeti knjige u kojima su
sabrana i zapisana sva djela i postupci ljudi. To je knjiga koja nije nita izostavila,
ni malo ni veliko, a da ga nije pobrojala i zapisala. Kae Uzvieni:
"I svakom ovjeku emo ono to uradi o vrat privezati, a na sudnjem danu
emo mu knjigu otvorenu pokazati: itaj knjigu svoju, dosta ti je danas to to
e svoj raun polagati!" (El-Isra, 13-14.)
Meu ljudima ima onih kojima e knjiga njegova biti data u desnu ruku
njihovu, ima i onih kojima e knjiga njihova biti data u lijevu ruku njihovu i
iza lea njihovih, kao to je o tome Uzvieni Allah pojasnio u brojnim ajetima u
Svojoj Knjizi.
Kae Uzvieni:
"Onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data, lahak raun e
polagati i svojim e se radostan vratiti; a onaj kome bude knjiga njegova iza lea
njegovih data, propast e prizivati, i u ognju e gorjeti." (El-Inikak, 7-12.)
Potvreno je u vjerodostojnim hadisima da e ummet Muhammeda, a.s., prvi
polagati raun meu svim ostalim ummetima (narodima). Namaz je prvo za to
e rob polagati raun tog dana po pitanju Allahova prava kod nas. Prvo to e
biti presueno meu ljudima tog dana je prolivena krv. Tog dana izvrit e se
odmazda (poravnanje) meu ljudima tako to e se izmiriti pravo onoga kome je
uinjena nepravda od onoga ko mu je uinio nepravdu.
Mizan-terezija
Pod mizan-terezijom se porazumijeva ono to e se postaviti na Sudnjem danu
da se vagaju djela robova. Mizan je vaga koja je opipljiva i ima dva tasa i jeziak.
113
Pomou nje e se vagati djela tako to e se na jedan tas postaviti dobra, a na

drugi loa djela.
Kae Uzvieni:
"Mi emo na Sudnjem danu ispravne tezulje postaviti, pa se nikome nee

krivo uiniti: ako neto bude teko koliko zrno goruice, Mi emo za to kazniti
ili nagraditi. A dosta je to to emo Mi raune ispitivati." (El-Enbija, 47.)
I veli Uzvieni:
"Mjerenje toga dana bit e pravedno: oni ija dobra djela prevagnu, oni e ta
ele postii; a oni ija dobra djela budu lahka, oni e, zato to dokaze Nae nisu
priznavali, stradati." (El-A'raf, 8-9.)
Muslim biljei hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "istoa je pola imana,
a rijei 'Elhamdulillahi' hvala Allahu pune mizan (vagu)."
Havd vrelo Allahovog poslanika, a.s.
Havd je vrelo koje e doticati iz rijeke Kevser Vjerovjesnika, a.s., pri polaganju
rauna na Sudnjem danu, prije prelaska preko Sirat-uprije.
Kae Uzvieni Allah:
"Mi smo ti, uistinu, Kevser dali." (El-Kevser, 1.)
Buharija i Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Moje vrelo
je veliine koliko mjesec putovanja. Njegova voda je bjelja od mlijeka, a miris
ugodniji od miska, posude na njemu su poput zvijezda na nebu. Ko se s njega
napije, nikad vie nee oednjeti." Ovim vrelom Allah e poastiti Svoga roba i
poslanika Muhammeda, a.s., u tom velikom danu. Iz njega e se napiti vjernici
iz njegova ummeta, a bit e otjerani i vraeni oni koji su se odmetnuli od Allahove vjere ili su u vjeru uveli novotarije kojima Uzvieni Allah nije zadovoljan.
Buharija i Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ja u stii prvi
do Havda vrela. Pokazat e mi se jedna skupina od vas i kad krenem prema
114
njima da ih preuzmem i povedem sa sobom, bit e otrgnuti od mene. Ja u rei:

'Gospodaru, to su moji drugovi!' Odgovorit e Uzvieni Allah: 'Ti ne zna ta
su oni radili poslije tebe.'"
Sirat-uprija
Sirat-uprija je most postavljen iznad dehennema preko kojeg e narod prelaziti do Denneta.
Kae Uzvieni Allah:
"I svaki od vas e do njega stii! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao! Zatim emo one koji su se grijeha klonili spasiti, a zulumare emo da u njemu na
koljenima klee ostaviti." (Merjem, 71-72.)
Skupina uenjaka prokomentarisala je ove ajete tako to e vjernici prei preko Sirat uprije, dok e nevjernici odmah ui u dehennem. Buharija i Muslim
biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Tada e se postaviti Sirat-uprija
iznad dehennema. Ja i moj ummet emo biti prvi koji e je prei. Tada niko
nita nee govoriti, osim poslanika. Njihova dova tog dana e biti: Allahu, spasi,
spasi! U Dehennemu su eljezne kuke kao veliko trnje drveta zvanog sa'dan.
Njihovu veliinu ne zna niko osim Allaha. Povlait e ljude u dehennem prema njihovim djelima. Meu njima e biti onih koji e propasti u dehennem
zbog svojih djela, a bit e i onih koje e te kuke pocijepati, ali e se ipak spasiti.
Opis Sirat-uprije
Sirat-uprija je otrija od sablje, tanja od dlake i klizava je tako da se na njoj
nee moi ustabiliti niija noga osim onih koje Uzvieni Allah uini stabilnim.
Vjernici e prei preko nje shodno njihovim djelima. Neki od njih e je prei
brzinom treptaja oka, neki kao munja, neki brzinom vjetra, neki kao ptice, neki
kao trkai konji, neki e urno (brzim hodom) prei, a posljednji e prelaziti
vukui se.
Kantaratun (most) izmeu denneta i Dehennema
Kantarun je mjesto izmeu denneta i dehennema gdje e biti zaustavljeni
vjernici koji su preli Sirat-upriju i spasili se od dehennemske vatre, pa e meu
115
njima biti izvrena odmazda (poravnanje) prije ulaska u dennet. A kada se oiste, dozvolit e im se da uu u dennet. Buharija biljei hadis da je Vjerovjesnik,
a.s., rekao: "Spasit e se vjernici od (dehennemske) vatre i bit e zadrani na
mostu izmeu denneta i dehennemske vatre, pa e meu njima biti izvrena
odmazda (poravnanje) zbog nepravdi koje su se meu njima zbile na dunjaluku. A kada se oiste, dozvolit e im se da uu u dennet. Tako mi Onoga u ijoj
Ruci je Muhammedova dua, oni e bolje prepoznati svoja boravita u dennetu nego to su poznavali svoje kue na dunjaluku."
Dennet i njegovi opisi (svojstva)
Dennet je boravite s baama naslada koje je Uzvieni Allah pripremio na
ahiretu za vjernike.
Kae Uzvieni Allah:
"A oni koji su vjerovali i dobra djela inili, bit e uvedeni, voljom Gospodara
njihova, u dennetske bae kroz koje e rijeke tei i u njima e vjeno boraviti,
u njima e se rijeju 'Selam!' pozdravljati." (Ibrahim, 23.)
Opisi denneta spomenuti u Kur'anu i sunnetu
U dennetu su rijeke koje teku, prostrane odaje, lijepe supruge, sve ono za im
due ude i ime se oi naslauju. U njemu se nalazi ono to oi nisu vidjele, to
uho nije ulo i ono to nikome od ljudi nije na um palo. U njemu e biti miris
koji e se osjetiti na etrdeset godina hoda. Najvea poast za vjernike u dennetu
bit e gledanje u lice njihova Gospodara. U dennetu ima sto dereda, a izmeu
svake derede je koliko izmeu nebesa i zemlje. Najvii nivo denneta je Firdevs,
iji je strop Ar (Allahovo prijestolje). Dennetskih vrata ima osam, udaljenost
izmeu tokova je koliko izmeu Mekke i Hadera.27 Oni koji budu na najnioj
deredi u dennetu, njihovo boravite bit e poput dunjaluka i jo toliko deset
puta. Dennet je stvoren i postoji sada. Pripremio ga je Uzvieni Allah za Njegove dobre i bogobojazne robove.
Kae Uzvieni:
27
Udaljenost od Mekke do Hadera je 1160 kilometara. (Op. prev.)
116
"I pourite oprostu od Gospodara vaega, i dennetu irokom kao nebesa i

Zemlja, pripremljenim za bogobojazne!" (Ali-Imran, 133.)
Dennetske bae naslada ne presahnjuju i nee iseznuti. One su vjene bez
prestanka. Njeni stanovnici vjeno e ostati u njima.
Kae Uzvieni:
"Njihova nagrada kod Njihova Gospodara je: vrtovi Adna kroz koje e rijeke
tei, u kojima e vjeno i zauvijek boraviti: Allah e biti njima zadovoljan, a i
oni e biti Njime zadovoljni. To e bit za onoga koji se bude bojao Gospodara
svoga." (El-Bejjine, 8.)
Dehennem i njegovi opisi
Dehennem je boravite kanjavanja koje je Uzvieni Allah pripremio za nevjernike, silnike i zloince na ahiretu. Kae Uzvieni Allah:
"I tako e se rije Gospodara tvoga ispuniti i da e oni koji nisu htjeli vjerovati
stanovnici u Vatri biti." (El-Mu'min, 6.)
Opisi dehennema spomenuti u Kur'anu i sunnetu
U dehennemu su najee vrste i naini kanjavanja, ljudi i kamenje bit e
njegovo gorivo. Hrana njegovih stanovnika bit e drvo Zekum, a njihovo pie bit
e smrdljive kapljevine gnoja i kljuala voda. Dunjaluka vatra je samo sedamdeseti dio dehennemske vatre. Dehennemska vatra je ezdeset devet puta jaa
od dunjaluke, a svaki njen dio je estok kao ova vatra. Dehennem ima svoje
stepene koji su jedan iznad drugog po estini kanjavanja. U dehennemu ima
sedam vrata i za svaka vrata bit e dio od njih podijeljen. uvari dehennema bit
e grubi i silni meleki. Dehennemskoj vatri nee dodijati oni koji budu stavljeni
u nju i baeni na njeno dno. tavie, dehennem e govoriti: "Ima li jo?" Dehennem je stvoren i postoji sad. Uzvieni Allah ga je pripremio za nevjernike.
117
Njegovo kanjavanje je vjeno i nee se prekinuti. Njegovi stanovnici vjeno e

ostati u njemu.
Kae Uzvieni:
"Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, u njemu e
vjeno i zauvijek boraviti, ni zatitnika ni pomagaa nee nai." (El-Ahzab, 6465.)
to se tie silnika i grijenika meu vjernicima, oni e biti kanjavani, zatim
e izai iz dehennema milou Najmilostivijeg ili zagovornitvom (efaatom)
zagovornika.
Buharija i Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Uvest e
Allah koga hoe Svojom milou od stanovnika denneta u dennet i uvest e
stanovnika dehennema u dehennem, zatim e rei: 'Izvadite onoga u ijem
srcu ima koliko trun imana.' Oni e tada izii, a bit e ve spaljeni do kostiju,
pa e biti baeni u rijeku ivota, a potom e iz nje iznii kao to iznikne sjemenka iz mulja bujice."
Rezultati vjerovanja u Sudnji dan
Vjerovanje u Sudnji dan poluuje uzviene rezultate:
1. Vjerovanje u Sudnji dan podstie u dui vjernika sigurnost, jer je on vrsto
uvjeren da je ovaj dunjaluk kratkotrajan i da je prolazno boravite, a da je ahiret
vjeno boravite i u njemu je srea ili nesrea vjena.
2. Vjerovanje u Sudnji dan podstie roba da se natjee i uri ka injenju dobra, a da se uva i suzdrava od injenja zabranjenih stvari, jer je on uvjeren da e
za sve to polagati raun pred Uzvienim Allahom.
3. Vjerovanje u Sudnji dan prua utjehu vjerniku za ono to ga je prolo na
dunjaluku od njegovih uitaka time to on prieljkuje ahiretske uitke i nagradu.
4. Vjerovanje u Sudnji dan je osnova za popravku pojedinca i zajednice, jer
insan, ako vjeruje da e Uzvieni Allah proivjeti stvorenja poslije smrti, da e
polagati raun, da e ih nagraditi za njihova djela, da e biti izvrena odmazda
(poravnanje) izmeu onoga kome je uinjena nepravda i onoga ko je poinio
nepravdu, on e ustrajati u pokornosti Allahu i prekinut e se zlo u korijenu, tako
da e zajednicom zavladati sigurnost i dobro.
118
5. Vjerovanjem u Sudnji dan spoznajemo pravednost Uzvienog Allaha, Njegovu dobrotu i mudrost, jer On nagrauje one koji zasluuju nagradu iz Njegove
dobrote, a kanjava Svojom pravednou one koji zasluuju kaznu.
119
ESTI RUKN: VJEROVANJE U ALLAHOVO ODRE\ENJE (KADER)

Vjerovanje u Allahovo odreenje (kader) esti je rukn od ruknova vjerovanja
u koji je musliman obavezan da vrsto vjeruje i vjerovanje mu nije ispravno
bez vjerovanja u Allahovo odreenje. Muslim biljei hadis u kome je Dibril,
a.s., upitao Allahova poslanika, a.s., o temeljima islamskog vjerovanja, pa je
odgovorio: "Da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, poslanike,
Sudnji dan i da vjeruje u odreenje bilo ono dobro ili loe." Vjerovanje u odreenje podrazumijeva vrsto uvjerenje da je Uzvieni Allah Stvoritelj, Gospodar i
Vladar svega. Uzvieni Allah je odredio sudbine stvorenja prije nego ih je stvorio,
odredio je njihov smrtni as, njihovu nafaku, njihova djela i hoe li biti sretni
ili nesretni. Sve to je Uzvieni Allah zapisao u Lewhi-l-Mahfuzu. I dobro i zlo
biva po Allahovoj odredbi. Nita se ne moe desiti u ovome svemiru bez Njegova
znanja i volje i nita ne moe izai izvan granica Njegove volje i odreenja. Kae
Uzvieni:
"Mi sve s mjerom stvaramo." (El-Kamer, 49.)
I veli Uzvieni:
"Zar ne zna da je Allahu poznato sve to je na nebu i na Zemlji, to je sve u

Knjizi, to je uistinu lahko." (El-Had, 70.)
Uzvieni Allah zna ono to je bilo i ono to e biti. On zna i to nije bilo kako
bi bilo da je bilo. Ono to Allah hoe, to i bude, a ono to nee, to i ne bude.
Uzvieni Allah je Stvoritelj robova i njihovih djela.
"Allah stvara vas i ono to napravite." (Es-Saffat, 96.)
Robovi su stvarni initelji svojih djela, jer je Uzvieni Allah stvorio u njima
volju i mo da ih mogu initi, ali ta njihova volja i mo odvija se shodno volji i
moi Uzvienog Allaha.
Kae Uzvieni:
120
ESTI RUKN: VJEROVANJE U ALLAHOVO ODRE\ENJE (KADER)
"Onome od vas koji hoe da je na pravom putu, a vi ne moete nita htjeti,

ako to Allah, Gospodar svjetova nee!" (Et-Tekvir, 28-29.)
Muslimanu je obaveza da vjeruje u sve ono to je odreeno, te da je i dobro i
zlo i slatko i gorko od Uzvienog Allaha. Ako ga snae dobro, obaveza mu je da se
zahvaljuje Uzvienom Allahu na lijepoj odredbi spram njega i na Njegovu dobru
i dobroinstvu kojim ga je obasuo.
Kae Uzvieni:
"Od Allaha je svaka blagodat koju uivate." (En-Nahl, 53.)

Allahovo je pravo da Mu se na blagodatima i dobroti rob zahvaljuje svojim
jezikom i da ga upotrijebi i da se njime potpomogne u pokornosti Uzvienom
Allahu.
Kae Uzvieni:
"Trudite se i budite zahvalni, o eljadi Davudova!" (Sebe', 13.), tj. radite djelo
kojim ete se zahvaliti. Takoer, trebao bi da se na robu ispolji trag blagodati, jer
pokazivanje blagodati i prianje o njoj jedan je od vidova zahvale na toj blagodati.
Kae Uzvieni:
"I o blagodati Gospodara svoga kazuj!" (Ed-Duha, 11.)
Kada roba snae ono to mu je Uzvieni Allah odredio, a on to prezire, obaveza mu
je nekoliko stvari:
1. Strpit e se na onome to mu je odreeno i nee se alostiti i oajavati, jer
zna da ga ono to ga je zadesilo nije moglo mimoii, a ono to ga je mimoilo nije
ga moglo zadesiti. Ebu Davud prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ti nee
okusiti slast pravog imana, sve dok ne bude znao da te ono to te zadesilo nije
moglo mimoii, a ono to te mimoilo nije te moglo zadesiti."
121
2. Bit e zadovoljan i predat e se odreenju, jer je to dio potpunosti vjerovanja u to da je samo Allah Gospodar svega i da je svako Njegovo djelo i odredba,
dobrota, pravda i mudrost. Kada musliman to potvrdi, osjetit e duevni smiraj i
spokoj za ono to mu se deava od Allahova odreenja. On se nee brinuti za ono
to mu je promaklo, a drago mu je, ili zbog onoga to e postii, a to prezire. On
e se zahvaljivati Uzvienom Allahu na svakom stanju, jer on zna da se sve deava
po odreenju Uzvienog Allaha Koji je Vladar nebesa i Zemlje i zna da e se to
zasigurno dogoditi. U tom kontekstu kae Uzvieni:
"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to je damo,
zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lahko da ne biste tugovali za onim to
vam je promaklo, a i da se ne biste previe radovali onome to vam On dadne.
Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce." (El-Hadid, 22-23.)
Muslim biljei hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "udan li je sluaj s vjernikom? Sve to mu se desi za njega je dobro. A tako nije nikome osim vjerniku.
Ako ga zadesi srea, zahvali se pa dobije nagradu za to, a ako ga zadesi nesrea,
strpi se pa ponovo dobije nagradu i za to."
3. Poduzet e sve uzroke koji e mu pomoi da otkloni ono to mu nije drago
od odreenja, jer Uzvieni Allah uinio je za odreenja uzroke kojima se mogu
otkloniti kao to su dova, sadaka, lijekovi i dr. Uzimanje uzroka za postizanje
dobra i otklanjanje zla ne negira vjerovanje u Allahovo odreenje niti pouzdanje i oslanjanje na Allaha, ve to ini potpunim pouzdanje u Uzvienog Allaha.
Muslim biljei hadis u kome Vjerovjesnik, a.s., ukazuje na navedeno: "udi za
onim to e ti koristiti, trai pomo od Allaha i nemoj klonuti! Ako te neto
zadesi, ne reci: 'Da sam uradio to i to, bilo bi to i to', nego reci: 'To je, Allahova odredba i On radi ta hoe, jer rijei 'da sam' otvaraju prostor za ejtansko
djelovanje."
122
PRIJESTUPI NA KOJE JE UPOZORIO ISLAM

Sihr
Definicija sihra: Sihr je vor u koji se pljucka (pue) i oduavaju rijei vradbine kojima se pripisuje Allahu neko ravan, te izgovaraju nerazumne rijei ili
ih sihirbaz zapie ili pak uradi neto to e utjecati na tijelo, pamet ili na srce
opsihrene osobe, a da ga i ne dodirne direktno. Sihrom se naziva i maioniarska
vjetina ili trik, a to je ustvari okretnost i brzina ruke tako da onoga ko gleda u to
dovodi u sumnju da je to stvarnost, a zapravo nije tako.
Vrste sihra
Sihr se dijeli na dvije vrste:
1. Varka, maioniarski trik i obmana, a to su zapravo stvari koje nisu stvarne
ili pak nekad i budu stvarne ali ih ovjek ne moe shvatiti izuzev da razotkrije
okolnosti u vezi s njima.
2. Stvarni sihr koji postoji i koji ima utjecaja na tijela tako da izazove i jo
pridoda bolest i tetu kod opsihrene osobe.
Stav Islama po pitanju sihra i njegova uenja
Sihr je in kojeg je zabranio Islam, ali i svi nebeski vjerozakoni. On izvodi iz
Islama i ima status velikog grijeha. Kur'an, sunnet i konsenzus islamskih uenjaka izriito ga zabranjuju.
Kae Uzvieni:
"Ono to su oni napravili samo je varka arobnjaka, a arobnjak nee, ma gdje
doao, uspjeti." (Taha, 69.)
I veli Uzvieni:
"Nevjernici su ejtani koji ljude ue vradbini." (El-Bekare, 102.)
Buharija i Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Klonite se
sedam stvari koje vode u propast!" Prisutni upitae: "O Allahov poslanie, kojih je to sedam stvari!?" Poslanik im odgovori: "Pripisivanje Allahu nekoga ravnim, sihr, ..." Vjerovjesnik, a.s., je pojasnio da je sihr veliki grijeh i da je obaveza
123
kloniti ga se, a zabranjeno ga je prakticirati. Analogno navedenom mi znamo

da je uenje sihra zabranjeno i da je to jedna od kapija koje vode u nevjerstvo i
smatranju nekoga ravnim Allahu, jer sihirbaz ne bi bio to to jeste da nije uradio
stvari kojima je poinio nevjerstvo, kao to je pribliavanje dinnima i ejtanima
i traenje pomoi od njih. Sihirbaz uglavnom upotrebljava svoju vradbinu da
bi nekima nanio tetu ili da bi ih pak uznemiravao. Na to upozorava Uzvieni
Allah kada kae:
"I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali oni nisu
mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega
koristi nee imati." (El-Bekare, 102.)
Varka i maioniarski trikovi takoer imaju status zabranjenog jer su vrsta arolije. Allahov vjerovjesnik, Musa, a.s., prekorio je Faraonove arobnjake i opisao
ih kao pokvarenjake.
Kae Uzvieni:
"I kad oni bacie, Musa uzviknu: 'Ono to ste priredili, arolija je! Allah e je
unititi, jer Allah ne doputa da djelo pokvarenjaka uspije.'" (Junus, 81.)
Uzvieni Allah naziva ih pokvarenjacima, iako je ono to su oni priredili opsesija i obmana.
Kae Uzvieni:
"I odjednom mu se priini da se konopci njihovi i tapovi njihovi, zbog vradbine njihove, kreu." (Taha, 66.)
Ono to su oni priredili, iako to nije bila u stvarnosti, liilo je na vradbinu,
tako da su ta praznovjerja i obmane ostavljale utjecaja na srca i pamet onih koji
se za njima povode.
124
Islamski stav po pitanju odlaska sihirbazima

ovjek odlazi sihirbazima iz dva razloga:
1. Da trai od sihirbaza lijek za bolesnog.
2. Da ode kod sihirbaza s namjerom spravljanja sihra kojim bi nanio tetu
drugome, ili da bi pribliio voljenog ili da bi pronaao izgubljeno. Bez obzira na
razlog, Allahova vjera zabranjuje odlazak njima. Ebu Ja'la prenosi od Abdullaha
b. Mesuda, r.a., da je rekao: "Ko ode gataru, sihirbazu ili vraaru i povjeruje
mu u ono to kae, zanijekao je ono to je objavljeno Muhammedu, a.s. Nije od
nas onaj ko prorie (sudbinu) ili onaj kome se prorie (sudbina), niti onaj koji
prorie ili nasluuje drugom nesreu ili se pak njemu prorie ili nasluuje nesrea", te dodaje da misli da je rekao jo i: "Ko ini vradbinu i onaj za koga se
ini vradbina." Ahmed i Ebu Davud biljee hadis od Dabira, r.a., da je rekao:
"Upitan je vjerovjesnik, a.s., o otklanjanju sihra sihrom, pa je odgovorio: "To je
ejtanski posao." Rekao je Hasan (el-Basrij): "Otklanjanje sihra sihrom je sihr."
Pored toga to je odlazak sihirbazu, zbog spomenutih razloga i namjera oito zabranjen, takoer je to i vezivanje za nekog drugog mimo Uzvienog Allaha u ijoj
ruci je i korist i teta. Odlazak sihirbazu je opravdanje onoga to on radi i spravlja
i to je in nevjerstva, a podrati takvo neto je strogo zabranjeno muslimanu koji
vjeruje u Uzvienog Allaha.
Proricanje i gatanje
Definicija proricanja i gatanja:
Proricanje je izvjetavanje o skrivenim stvarima i pitanjima iz prolosti ili budunosti posredstvom obraanja dinu. Onaj koji to radi naziva se vra.
Gatanje je tvrdnja poznavanja skrivenog znanja posredstvom povlaenja crte
na zemlji ili itanjem s dlana, itd. Osoba koja to radi naziva se gatar.
Proricanje putem zvijezda je u stvari tvrdnja mogunosti itanja pokreta zvijezda i njihovog utjecaja na nii svijet. Astrolog je onaj koji gleda u zvijezde i planete i tvrdi da one utjeu na kosmika deavanja kao to su kia i vjetar, vruina
i hladnoa, dobro i zlo, srea i nesrea.
Islamski stav po pitanju proricanja i gatanja
Proricanje i gatanje zabranjeno je u Allahovoj vjeri i ima status velikog grijeha.
To su jedna od vrata nevjerovanja u Uzvienog Allaha. Zbog toga muslimanu nije
125
dozvoljeno da ui proricanje i gatanje niti da ih prakticira ili da odlazi vraaru ili

gataru. Vjerovjesnik, a.s., pojasnio je opasnosti takvih nedjela u odnosu na vjerovanje ovjeka i na njegova dobra djela. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je
Allahov poslanik, a.s., rekao: "Ko ode vraaru ili gataru i povjeruje mu ono to
kae, zanijekao je ono to je objavljeno Muhammedu, a.s."28 Muslim biljei od
Safijje, a ona od nekih Poslanikovih, a.s., supruga, da je on rekao: "Ko ode gataru pa ga upita o neemu, namaz mu nee biti primljen etrdeset noi." Allahov
poslanik, a.s., je rekao: "Ko naui znanje o zvijezdama, on je nauio jedan dio
vradbine i ona se poveava koliko se poveava njegovo znanje o zvijezdama."
Obeanje estoke kazne za one koji budu namjeravali otii gataru i vraaru,
jasno ukazuje na veliinu ovog grijeha.
Obeanje estoke kazne je zbog nekoliko razloga:
1. Vraanje, gatanje i proricanje pomou zvijezda jedna je od vrsta vradbine.
2. Vraanje, gatanje i proricanje pomou zvijezda je tvrdnja poznavanja skrivenog znanja koje ne poznaje niko osim Uzvienog Allaha.
3. Vraanjem, gatanjem i proricanjem otvaraju se vrata praznovjerju i obmani
te se vezujemo za nekog drugog mimo Uzvienog Allaha.
Djela koja potpadaju pod vraanje i gatanje i njihovi oblici:
U gatanje i vraanje potpadaju mnoge stvari. Neke od njih su:
1. Prizivanje duhova, tj. tvrdnja da se mogu prizivati due umrlih, da se moe
s njima tajno razgovarati i pitati ih za rjeenje odreenih problema, da se moe
od njih traiti pomo za ozdravljenje bolesnika, da mogu razotkriti pitanja iz
skrivenog svijeta i da mogu predskazati budunost.
2. itanje iz dlana, findana i karata, tj. tvrdnj da se o osobinama i budunosti
osobe moe saznati neto gledanjem u crte dlanova, telvu u findanu ili karte.
3. Bacanje koljki, tj. nasumino pomjeranje koljki da bi se na osnovu njihovog rasporeda predvidjela i saznala budunost.
4. Povlaenje crta na pijesku, tj. tvrdnja da se itanjem onoga to astrolog
nacrta pomou crta na pijesku moe saznati budunosti neke osobe.
5. itanje znakova zodijaka,29 tj. tvrdnja da se osobine osobe i njena budunost mogu saznati na osnovu zodijakovih znakova kojima pojedine osobe tee.
28
29
Hadis biljee Ahmed, Hakim i Bejheki.

U ovo se ubraja i horoskop. (Op. prev.)
126
Nema nimalo sumnje da se sva ova nedjela i oblici ubrajaju u vradbinu,

gatanje i proricanje pomou zvijezda i time se tvrdi da se posjeduje znanje o skrivenom svijetu (gajbu) kojeg jedino poznaje Uzvieni Allah. Ko bude prakticirao
bilo koju od ovih vrsta, spada meu one za koje su i vjerozakon i Vjerovjesnik
upozorili i ukazali na to da ih oekuje kazna na ahiretu. Prema tome, nije dozvoljeno pouavati ovakve stvari, odlaziti onima koji se time bave, povjerovati u
ono to izvjetavaju, sve ako bi i bilo podudarnosti izmeu onoga to su oni rekli
i onoga to se dogodilo, jer se sve deava po odreenju Uzvienog Allaha. Vjerovjesnik, a.s., nas obavjetava da oni iznose vijesti nakon to njima njihove sluge
od dina donesu vijesti, a dinske lai prevazilaze stotinu lai. Neznalica pomisli
da e se doista zbiti ono o emu su ih oni izvijestili, i ne obraa panju na la u
onome to oni iznose.
Buharija biljei od Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada
Allah neto odlui na nebu, meleci udare svojim krilima iz pokornosti Njegovim rijeima, kao da su ona metalni lanac kojim se udara po kamenu,
"a kad iz njihovih srca nestane straha, oni upitaju: 'ta je to rekao Gospodar
va?' 'Istinu', odgovorit e onome koji pita, 'a On je uzvien i velik!'" (Sebe',
23.) Taj govor uje onaj koji tajno prislukuje a oni su ovako postavljeni jedan
iznad drugog' (Sufjan je to opisao tako to je aku prevrnuo i razdvojio prste)
'pa uje rije i prenese je onome koji je ispod njega, a on je proslijedi onome
ispod njega, sve dok ne doe na jezik sihirbaza ili vraara. Postoji mogunost
da ga pogodi svjetlica prije nego to je proslijedi, a postoji i mogunost da on
na nju doda stotinu lai prije negoli ga ona stigne, te se kae: 'Nije li nam ve
rekao toga i toga, i toga i toga dana?!' Tako se povjeruje zbog te rijei koja se
ula s neba.'"
Zapisi i talismani
Zapisi i talismani su stvari na koje je Islam upozorio i zabranio ih svojim
sljedbenicima s obzirom na njihovu opasnost za njihovo vjerovanje i potvrivanje Allahove jednoe. Ta opasnost ogleda se u njihovom vezivanju za hamajlije,
vraanje i zapise i pouzdavanju u njih da e odagnati ono ega se boje da e im
natetiti ili da e im pak pribaviti ono to e im koristiti.
127
Definicija zapisa:
Zapis je sve ono to se okai na ovjeka, stoku ili jahalicu (auto), napravljeno
od kamenia, platna, kosti, konca ili koljke ili od neeg drugog da bi se otklonio urok, zlo ili da bi se postigla dobrobit i korist.
Islamski stav o noenju zapisa:
Noenje zapisa spada u nedjela koja je zabranio islam. To su nedjela predislamskih idolopoklonika. Vjerovjesnik, a.s., naroito je upozorio na vjeanje
zapisa i pojasnio da je to jedno od sredstava zapadanja u irk. Ibn Mesud, r.a.,
prenosi da je uo Allahovog poslanika, a.s., da je rekao: "Neke rukje, zapisi i
ljubavne bajalice (vradbine) su irk."30 Preneseno je od 'Ukbea ibn Amira, r.a.,
da je Poslaniku, a.s., dola jedna grupa ljudi da mu daju prisegu. On je prisegu
prihvatio od devetorice, a od desetog nije. Upitali su ga: "Allahov poslanie,
prihvatio si prisegu od devetorice, a nisi od ovog?" Poslanik, a.s., ree: "On
nosi zapis!" Dotini je izvadio zapis i pocijepao ga svojom rukom, a nakon toga
je Poslanik, a.s., prihvatio prisegu i od njega i rekao: "Ko objesi (nosi) zapis,
uinio je nekog drugog Allahu ravnim (irk)."31 Ako ovjek vjeruje da mu zapisi,
neovisno o Uzvienom Allahu mogu donijeti korist ili tetu, to je veliki irk koji
izvodi poinitelja iz vjere. Meutim, ako ovjek vjeruje da je Allah zapise uinio
zatitom od zla, uroka i dina, onda je to mali irk, jer ih Allah nije uinio nikakvom zatitom.
Vrste zabranjenih zapisa
Zabranjenih zapisa ima mnogo vrsta i oblika. Neki od njih su naslijeeni od
davnina, a neki su inovirani u ovom vremenu. Namjera i jednih i drugih je ista,
a to je otklanjanje nesrea i pribavljanje neke koristi. Sve ove vrste imaju status
zabranjenog i ne postoji meu njima razlika u tom pogledu.
Oblici i vrste zapisa
Et-Tivele je zapis koji spravlja ena muu tvrdei da e to uiniti da jedno
drugo vie vole. U njih spadaju i sljedei: dijelovi konjske koe, mala obua,
plavi kamenii, slika s okom, slika s dlanom, vjeanje konca ili komada platna
30
31
Hadis biljei Ahmed, Ebu Davud i Ibn Made.

Hadis biljee Ahmed, Ebu Ja'la i Hakim.
128
na ruku ili oko vrata, vjeanje neke odreene vrste koljki i karata s nekim znakovima i talismanima.
Zloslutnja i pesimizam
To su stvari na koje je Islam upozorio i od kojih je naredio udaljavanje s
obzirom na njihov utjecaj na istotu imana i na istotu vjerovanja u Allahovu
jednou.
Definicija zloslutnje:
Zloslutnja je kada ovjek nasluuje zlo koje prezire zbog toga to je neto vidio
ili uo, kao to je nasluivanje zla kada se uje glas vrane ili kada se vidi sova.
Oblici zloslutnje i pesimizma:
Meu narodom su se namnoili brojni oblici zloslutnje. Neki od njih su:
- nasluivanje zla kada se vidi gavran, vrana, sova, crna maka i nesrea;
- nasluivanje zla od odreenog mjeseca ili od odreenog dana;
- nasluivanje zla od odreenog broja i
- nasluivanje zla kada igra oko.
Islamski stav po pitanju zloslutnje
Zloslutnju islam je zabranio, jer ona ima utjecaja na slabljenje uvjerenja i dovodi do nepovjerenja u Allahovu odredbu i odreenje. Vjerovjesnik, a.s., smatra
ga jednom vrstom irka. Ibn Mesud, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
"Zloslutnja (tijere) je irk,32 zloslutnja je irk, zloslutnja je irk."33 Abdullah ibn
Amr, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Onaj koga zloslutnja (tijere) odvrati od njegove potrebe, poinio je irk."34 Zloslutnja se smatra irkom,
jer oni koji od nekih stvari nasluuju zlo, vjeruju da te stvari pribavljaju korist
i otklanjaju tetu. Tako su oni pripisali Allahu sudruga u tome, a to proturjei
onome to je obaveza muslimanu da vjeruje, tj. da je jedino u Allahovoj ruci i
dobro i zlo. Kae Uzvieni:
Smatranje nekoga Allahu ravnim. (Op. prev.)
Hadis biljee Ebu Davud i Et-Tirmizi.
34
Hadis biljei Ahmed.
32
33
129
"Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim njega ne moe otkloniti, a ako
ti zaeli dobro, pa niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti." (Junus, 107.)
Zloslutnja, pored toga to protivrijei oboavanju Allaha posredstvom pouzdanja i oslanjanja na Njega, Slavljen i Uzvien neka je On, otvara insanu vrata
straha i vezuje ga za nekog drugog mimo Allaha.
Lijeenje zloslutnje i pesimizma
Zloslutnja se ponekad pojavi u ljudskom srcu, pa ga spopadne briga i uznemirenost zbog iznoenja zloslutnji drugih pred njim. Ta uznemirenost prodre u srce
zbog ejtanskih doaptavanja i to oslabi pouzdanje u Allaha. U sljedeem hadisu
vidjet emo kako Vjerovjesnik, a.s., lijei ovaj problem. Abdullah ibn Amr, r.a.,
prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Onaj koga zloslutnja odvrati od
njegove potrebe, poinio je irk." Prisutni su upitali: "Allahov poslanie, a ta
je iskup za to?" Allahov poslanik, a.s. im odgovara: "Da kae, 'Allahu, svako
dobro je od Tebe, sve ptice su Tvoje, i nema boga osim Tebe.'"35 Teko da postoji i jedno srce bez brige nastale zbog zloslutnje. Meutim, mogue je otkloniti
tu brigu pouzdanjem u Allaha. Ibn Mesud, r.a., je rekao: "Nema nikog od nas
a da nije36... (da mu zloslutnja nekada ne doe) Meutim, Allah to otklanja
pouzdanjem u Njega."37
Upuivanje dove nekom drugom pored Allaha
Dova je ibadet koji zauzima uzvieni stepen u Allahovoj vjeri, jer je ona veza
izmeu roba i njegova Gospodara. Kae Uzvieni:
"A kada te robovi Moji za mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu: Odazivam se
molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka
vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu." (El-Bekare, 186.)
Hadis biljei Ahmed.
attab je rekao: Nema nikog od nas, a da nije, znai Nema nikog od nas, a da mu zloslutnja
H
nekada ne doe. (Op. prev.)
37
Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi i Ibn Made.
35
36
130
S obzirom na ovaj Uzvieni stepen, Vjerovjesnik, a.s., uinio je dovu jednim

od najvanijih vrsta ibadeta. Vjerovjesnik, a.s. je rekao: "Dova je (sr) ibadeta."38
Dova je adresa za potvrdu Allahove jednoe
Ko promisli o dovi kao ibadetu, shvatit e da ona obuhvata tri vrste tevhida.
Rob dovom potvruje vjerovanje da je samo Allah Gospodar i Tvorac svega, jer
on dovu upuuje jedino Allahu da bi mu On rijeio tu njegovu potrebu i otklonio od njega nedau, te time potvruje da je On Svemoan da sve uini i da je u
Njegovim rukama uprava nad svim stvarima. Rob dovom potvruje i vjerovanje
da je Allah jedini dostojan da bude oboavan, jer kada iskreno upuuje dovu
Allahu, on izjavljuje svoju potrebu i nemo pred svojim Gospodarom i izjavljuje
da samo kod Njega trai utoite i da se samo u Njega uzda, da se vraa Njemu
zbog straha od Njega i iz elje za njim, odnosno zbog straha od Njegove kazne
i iz elje za Njegovom nagradom. Takoer, rob dovom potvruje vjerovanje da
samo Uzvienom Allahu pripadaju svojstva savrenstva i najljepa imena. Kada
rob uputi Allahu dovu, on predoi svoje pitanje pred Allaha, veliajui Allaha,
Njegovim imenima i svojstvima koja prilie Njegovoj Uzvienosti. Njegova imena sva su sveta i blagoslovljena.
Upuivanje dove nekom drugom pored Allaha
Uzvieni Allah naredio je svim Svojim robovima da budu iskreni u njihovim
dovama i da Mu kao sudruga ne pripisuju u dovama nikoga od stvorenja, ak
kada bi onaj kome je upuena dova bio jedan od bliskih meleka, jedan od vjerovjesnika koji je bio poslanik ili pak neko od dobrih robova. Kae Uzvieni:
"Ispovijedajte Mu iskreno vjeru." (El-Mu'min, 65.)

Uzvieni Allah je pojasnio da je u veliku zabludu zapao onaj ko uputi dovu
nekome drugome pored Allaha i da on po svome postupku lii na predislamske
idolopoklonike.
Kae Uzvieni:
"Ko je u veoj zabludi od onih koji, umjesto Allaha, mole one koji im se do
38
Hadis biljee Ebu Davud, Et-Tirmizi i Ibn Made.
131
Sudnjeg dana nee odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnoduni."

(El-Ahkaf, 5.)
I veli Uzvieni:
"A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu,
pred Gospodarom svojim e raun polagati, i nevjernici se nee spasiti." (ElMu'minun, 117.)
Buharija biljei hadis od Ibn Mesuda, r.a., da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Ko umre, a bude mimo Allaha upuivao dovu Njegovom sudrugu ui
e u dehennem." Iz ovog saznajemo da upuivanje dove i traenje pomoi od
stvorenja u pogledu onoga za to niko nije u mogunosti ispuniti osim Uzvienog
Allaha, uvaljuje njegova poinitelja u veliki irk koji izvodi iz vjere islama, ponitava sva njegova djela i on e vjeno ostati u Vatri dehennemskoj. Ako, pak,
bude traio od stvorenja to su oni u mogunosti da mu ispune i bude osoba od
koje trai iva i prisutna, nije sporno u tom sluaju da trai od njih pomo. Ukoliko jedan od ovih uslova izostane, rob je svoj ibadet usmjerio nekom drugom
pored Allaha. Promisli, o brate muslimanu, kako je Uzvieni Allah ponitio dovu
upuenu stvorenjima i traenje pomoi od njih s objanjenjem da su oni slabani
i nemoni da odgovore onima koji njima upuuju dovu.
Kae Uzvieni:
"Reci: 'Molite se onima, koje pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni vas
nee moi nevolje osloboditi niti je preusmjeriti.'" (El-Isra, 56.)
I veli Uzvieni:
"Reci: 'ta mislite o onima koje mimo Allaha molite? Pokaite mi koji dio
su zemlje stvorili, i da li imaju ikakva udjela u nebesima? Donesite mi Knjigu
objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite. Ko je u
veoj zabludi od onih koji, umjesto Allaha, mole one koji im se do Sudnjeg dana
132
nee odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnoduni. Kada ljudi budu
sabrani, oni e im biti neprijatelji i porei e da su ih oboavali." (El-Ahkaf, 4-6.)
Ovo je jasno i konano objanjenje da muslimanu nije dozvoljeno da upuuje
dovu nekom od stvorenja pored Uzvienog Allaha, jer su stvorenja nemona da
doprinesu neku korist, kao i da nanesu kakvu tetu nekome. Oni nisu ni suparnici
Uzvienom Allahu u Njegovom stvaranju, a kamoli da su stvorili neto samostalno.
Na osnovu kojeg razloga ili s kojim pravom da ovjek upuuje njima dovu?!
Traenje berieta posredstvom zaostavtina (et-teberruk)
Definicija et-teberruka:
Termin et-teberruk izveden je iz rijei el-bereke (beriet) koja oznaava obilje
neega u emu ima dobra, trajnost tog dobra i njegova postojanost. Et-teberruk
znai i traenje dobra i obilja, kao i traenje njegove postojanosti i trajnosti.
Vrste et-teberruka:
Dobro i beriet su dvije stvari koje su u ruci Uzvienog Allaha. Uzvieni Allah
odlikovao je neke stvari dobrom i berietom i uinio u njima dobrotu i beriet.
Ovakve stvari podijeljene su na mnoge vrste.
Neke od njih su:
1. Traenje berieta posredstvom rijei:
Primjer toga je traenje berieta posredstvom plemenitog Kur'ana, ili posredstvom Allahovih imena i Njegovih svojstava ili posredstvom dova i zikrova prenesenih od Vjerovjesnika, a.s. Traiti beriet posredstvom njih ne znai traiti
da se ukrase kue, zidovi i proelja sjedita, nego biti ustrajan u spominjanju i
slavljenju Allaha i u donoenju hvale na Allaha posredstvom Njegovih imena i
svojstava, kao i udniti za uenjem Kur'ana onako kako to njemu dolikuje, te
raditi po njegovim propisima s tenjom da se zadobije beriet nagrade i sevapa
za to, da se srce smiri, da se oproste grijesi i da se postigne Vjerovjesnikovo zagovornitvo na Sudnjem danu.
2. Traenje berieta posredstvom mjesta:
Primjer toga je traenje berieta posredstvom Mekke i njenoga svetoga hrama,
posredstvom Medine i poslanikove damije, posredstvom damije u Jerusalemu
(Mesdidu-l-Aksa), posredstvom Kuba damije i ostalih Allahovih kua, jer je
Uzvieni Allah ova mjesta odlikovao poveanim dobrom i velikom nagradom.
133
3. Traenje berieta posredstvom vremena:

Primjer za to je traenje berieta posredstvom mjeseca Ramazana, noi Kadra,
prvih deset dana Zul-hiddeta, dana petka i posredstvom zadnje treine noi.
Zato rob nastoji initi ibadete i to vie pokornosti u berietnim i odabranim
vremenima i mjestima, kako bi postigao u njima veliku nagradu, mnoge sevabe,
udvostruena dobra djela i visoke stepene koji su rezultat ovih pokornosti.
4. Traenje berieta posredstvom stvari:
To je, na primjer, traenje berieta posredstvom zemzem vode i maslinovog
drveta s obzirom na ljekovitost koja im je data te posredstvom kinice jer je Allah
uinio da se njome postie ono to je dobro i korisno, nicanje usjeva i oivljavanje umrtvljene zemlje.
5. Traenje berieta posredstvom djela:
Primjer toga je traenje berieta posredstvom dobrih djela.
6. Traenje berieta posredstvom pojedinaca:
Primjer za to je traenje berieta posredstvom vjerovjesnik, a.s., i njihovih
predanja, posredstvom Allahovih dobrih robova i njihovih ivota, slijeenjem
njihove upute, ugledanjem na njih i okoritavanjem njihovim dovama i znanjem.
Tako musliman postigne i ovozemaljsku i onozemaljsku dobit.
Stav islama spram zabranjenog traenja berieta posredstvom neega
Kada musliman poeli da zatrai beriet posredstvom neega, obavezan je da
dokaz za to potrai u Kur'anu i sunnetu. Muslimanu nije dozvoljeno da pridodaje neke novine pri traenju berieta bez vjerodostojnog dokaza na koji se poziva
jer, u suprotnom, takvo traenje berieta postaje zabranjeno.
Zabranjeno traenje berieta jedna je od najopasnijih stvari po vjerovanje
iman i jedno od najveih tetnih sredstava po vjerovanje u Allahovu jednou, jer
ko povjeruje da beriet posjeduju odreene vrste drvea, kamenja, neki kaburovi,
neki predjeli, neke vrste zemlje, neke planine, neke peine i pilje bez argumenta
iz Kur'ana ili sunneta i dozvoli potiranje po svemu tome, ili ako pak ta i uzme
od toga, on je zapao u ogromnu zabranjenu stvar i time prekrio istu izvornu
vjeru. Od Ebu Vakida el-Lejssija, r.a., prenosi se da je rekao: "Krenuli smo na
pohod sa Poslanikom, a.s., a tek odnedavno smo napustili nevjerovanje (preli
su na islam nakon osvajanja Mekke). Naili smo pored jednog drveta na koje
su idolopoklonici vjeali svoje oruje i kod kojeg su skrueno kleali, kao to
su to inili raniji narodi. Drvo se zvalo Zatu-envat, pa smo upitali: 'Jesi li i ti
134
nama odredio Zatu-envat?', a Vjerovjesnik, a.s., nam je odgovorio ovako: 'Allah

je najvei, rekli ste isto ono to su Izraeliani rekli Musau:
"Odredi i ti nama boga, kao to i oni imaju bogove!" (El-E'araf, 137.)

Potom je rekao: 'Vi ete uistinu slijediti primjere onih koji su bili prije vas.'"39
Vjerovjesnik, a.s., uporedio je njihov zahtjev da im se odredi neko drvo posredstvom kojeg bi traili beriet i na koje bi vjeali oruje s traenjem Izraeliana da
im se odredi neko boanstvo pored Allaha, iako ga oni nisu oboavali i njemu
upuivali dovu. Od Nafia', r.a., se prenosi da je rekao: "Do Omera, r.a., doprla
je vijest da neki narod posjeuje drvo zvano Rudvan i klanjaju kod njega, pa im
je zaprijetio i naredio da se drvo posijee te je i posjeeno."40 Od El-Ma'rura ibn
Suvejda, r.a., se prenosi da je rekao: "Izali smo s Omerom u vrijeme hadda,
a on je te godine had obavljao. Na sabah namazu nas je predvodio i uio suru
Elem tere kejfe feale rabbuke bi ashabil-fil i suru Li ilafi kurejin. Kada je obavio
had i vratio se, vidio je narod kako nekuda uri, pa je upitao: 'ta je ovo?' Odgovorili su mu: 'To je mesdid u kojem je klanjao Allahov Poslanik, a.s.' Potom
je rekao: 'Ovako su uniteni sljedbenici Knjige, jer su oni na zaostavtinama
svojih vjerovjesnika napravili hramove. Ko se zadesi na tom mjestu za vrijeme
namaza, neka ga klanja, a ko se ne zadesi na tom mjestu u vrijeme namaza,
neka ne klanja.'"41 Ko povjeruje da te stvari same po sebi koriste i tete ili da one
mogu podariti ili zabraniti beriet i dobro, a to je pak iskljuivo karakteristika
Uzvienog Gospodara, pa to je veliki irk koji izvodi iz vjere. to se tie onoga
ko trai posredstvom spomenutih stvari bereket (obilje) od Allaha, taj je unio
novinu u Allahovu vjeru za koju nije dobio dozvolu niti je to vjerom propisano.
Hadis biljee Ahmed, Et-Tirmizi i Et-Taberani.

Hadis biljee Ibn Ebi ejbe i Ibn Sa>d u Et-Tabekatu.
41
Hadis biljei Ibn Ebi ejbe.
39
40
135
Reinkarnacija dua
Znaenje reinkarnacije dua:
To je uvjerenje da due prelaze iz tijela poslije smrti u druga tijela da bi se u
njima nastanila. Ako ovjek bude lo, njegova dua prelazi u tijelo neke ivotinje
i to je kazna za njega, a ako je bio dobar, njegova dua prelazi u drugog ovjeka i
tako ove due nastavljaju prelaziti iz jednih tijela u druga do beskonanosti.
Stav islama po pitanju reinkarnacije dua:
Onaj ko promotri vjerovanje u reinkarnaciju dua, shvatit e da je u kontradikciji s vjerozakonima nebeskih religija. To se moe zakljuiti kroz nekoliko
stanovita:
1. Dua je iz domena skrivenoga svijeta i tajna od tajni Uzvienog Allaha o
emu je znanje Uzvieni Allah ostavio za Sebe i jedino On zna istinu o njoj.
Kae Uzvieni:
"Pitaju te o dui. Reci: 'Dua je neto to samo Gospodar moj zna, a vama
je dato samo malo znanja." (El Isra, 85.)
2. Pitanja skrivenog svijeta, kao i due jedino je mogue znati putem Boanske objave koju je Allah sputao Svojim poslanicima i vjerovjesnicima, a gdje je
vjerodostojan dokaz za ovo izmiljeno praznovjerje?
3. Stvarni dunjaluki ivot i znanstvena naela potvruju nitavnost ovog praznovjerja, jer savremena nauka nije razotkrila bilo kakvu pojavu koja dokazuje
reinkarnaciju dua i njihova nastanjivanja u stvorenja, a tajne smrti, svijet berzeha
i pitanje kabura niko nije u mogunosti razotkriti ili proniknuti u njih. Sve navedeno potvruje da je dua pitanje skrivenog svijeta i da ovjek nije u mogunosti,
ni putem eksperimenta niti posmatranjem, da spozna tajne i injenice o njoj.
Strah od dina i ejtana
Strah ljudi dijeli se na tri vrste:
Prvi je prirodni strah, kao to je strah od neprijatelja ili zvijeri itd. Ova vrsta
straha nije pokuena. Ova vrsta straha prisutna je kod svih ljudi, pa ak i kod
vjerovjesnik, a.s.
136
Kae Uzvieni o Musau, a.s.:
"I Musa izie iz grada ustraen." (El-Kasas, 21.)

Drugi je strah od stvorenja koji dovede do toga da ovjek ostavi neku od naredbi ili pak poini neku od zabrana, kao da ovjek lano svjedoi iz straha od
vladara i uticajnih ljudi. O ovome nas je obavijestio Vjerovjesnik, a.s., kada je
rekao: " Neka ni jednog od vas bojazan od ljudi ne sprijei da kae istinu ako se
osvjedoio u nju ili ako ima znanje o tome."42 Ova vrsta straha je zabranjena, jer
je ona vezana za prava ibadeta i njihovih dopuna.
Trei je strah od tajnovitog i skrivenog, a to je ustvari strah od nekog drugog
mimo Allaha za ono to nije niko drugi u mogunosti osim Uzvieni Allah, kao
to je strah od dina i ejtana, sihirbaza i vraara s uvjerenjem da oni lino imaju
mo da nanesu ovjeku tetu i zlo. Ova vrsta straha je jedna vrsta sranog ibadeta
koji ovjek ne bi trebao da posveuje nikom osim Uzvienom Allahu. U ljudskom srcu ne bi trebao da bude strah ni od koga do li Uzvienog Allaha, jer je
jedino On Onaj Koji daje korist i nanosi tetu. Dobro i zlo Njegova su stvorenja.
On odreuje sve ove stvari stvorenjima. On ih je uinio djelotvornim uzrocima.
Dini i ejtani su stvorenja koja je Uzvieni Allah uinio samo uzrocima za realizaciju kozmikih odredbi koje je On odredio. Musliman se ne boji lino njih kao
to je Uzvieni Allah rekao:
"Pa ih se ne bojte, nego se Mene bojte." (Ali Imran, 175.)
Ko usmjeri ovu vrstu sranog ibadeta i posveti je nekom drugom pored Allaha, taj je zapao u veliki irk. Dini i ejtani su bez imalo sumnje slabiji od ovjeka
vjernika ije je srce ispunjeno vjerom i izgraeno u pokornosti Milostivom. U
tom kontekstu kae Uzvieni:
"ejtanovo lukavstvo je doista slabo!" (En-Nisa, 76.)

Uzvieni Allah nije uinio da oni imaju vlast i upravu nad njegovim robovima
vjernicima.
Kae Uzvieni:
42
Hadis biljee Ahmed i Ibn Hibban.
137
"Ali, ti, doista, nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar
tvoj je dovoljan kao zatitnik!" (El-Isra, 65.)
Vjerovjesnik, a.s., nas je izvijestio da se ejtani boje vjernika, kada se obratio
Omeru, r.a.: "Zaista se ejtani boje tebe, o Omere."43 Ovo se ne odnosi samo na
Omera, r.a., nego e to postii svako ko je jakog vjerovanja i ije je srce vezano samo
za Jednoga Jedinoga Allaha. Ahmed biljei od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Zaista vjernik premori svoje ejtane kao to neko od vas premori svoju devu na putovanju." Takoer, ono to potvruje slabost dina i ejtana
pred ovjekom jest njihova nemo da sluaju spominjanje Allaha, uenje ezana i
izgovaranje tekbira. Oni zapravo bjee iz mjesta gdje se spominje Allahovo ime i ne
mogu otvoriti vrata niti posue pri ijem je zatvaranju spomenuto Allahovo ime.
Kako nastaje strah kod ljudi od dina i ejtana?
Odgovor na ovo pitanje je u rijeima Uzvienog Allaha:
"Njegova vlast je jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji
druge Allahu ravnim smatraju." (En-Nahl, 100.)
Ko se ponizi pokoravajui se dinnima i ejtanima, spopadnu ga nemo, malaksalost i strah, kao to to kae Uzvieni:
"I bilo je ljudi koji su zatitu od dina traili, pa su im tako obijest poveali."
(El-Dinn, 6.)
Takoer veli Uzvieni:
"Zar ne vidi da Mi ejtane na nevjernike aljemo da ih to vie na zlo navraaju?" (Merjem, 83.)
To jest, oni ih podstiu i pobuuju, pa ije srce ostane bez vjerovanja i prestane
Allaha spominjati i od Njega utoite traiti, te se prestane tititi spominjanjem
43
Hadis biljei et-Tirmizi.
138
i velianjem Allaha, ejtani njime ovladaju i uznemiravaju ga tako da se njegovo

srce ispuni strahom od njih, a sve zbog njegova nepouzdanja u Uzvienog Allaha
i u Njegovu pomo i uvanje. Njemu onda ne preostane tit nesavladiv niti zaklon koji bi ga uvao od njih. Ako kod ovjeka strah od dina dosegne do stepena
da vjeruje da oni imaju mo i da mu mogu nauditi bez ikakvog povoda, pa to je
strah od skrivenog, a to je veliki irk. Od Allaha traim zatitu od toga. Ako pak
strah bude rezultat ljudske slabosti, pa se uplai njihova uznemiravanja i neprijateljstva zbog nekog razloga kao naprimjer ulaska u naputena i mrana mjesta,
ovo spada u prirodni strah, jer je u prirodi dina i ejtana da uznemiravaju sinove
Ademove. Ovaj strah ne spada u zabranjeni strah a ni u strah koji vodi u irk.
Proslavljanje nemuslimanskih praznika i uestvovanje u njima
Praznici zajednica, naroda i religija smatraju se simbolom i obiljejem njihovih vjerskih uvjerenja. Nema naroda niti zajednice a da nemaju praznika koji
proslavljaju i pri tome prakticiraju odreene obrede shodno tome kako su zabiljeeni u njihovim vjerovanjima. Na to je ukazao i sam Vjerovjesnik, a.s., kada je
rekao: "Svaki narod ima svoj praznik, a ovo je na praznik44."45
Uestvovanje muslimana u proslavi nemuslimanskih praznika
S obzirom na to da praznik predstavlja vjerovanje onoga ko proslavlja taj praznik i njegovo obiljeje kojim se ponosi, islam je teio da se odlikuje praznicima
koji e ukazivati na njegovo postojano i vjeno vjerovanje. Zato je zabranjeno
proslavljati praznik koji Uzvieni Allah nije propisao u Svojoj vjeri. Od Enesa b.
Malika, r.a., prenosi se da je rekao: "Kada je Poslanik, a.s., doao u Medinu,
stanovnici Medine imali su dva dana u kojima su se zabavljali. Poslanik, a.s.,
ih je upitao: 'Koja su ova dva dana?' i odgovorili su: 'Jo u pagansko doba zabavljali smo se u ta dva dana.' Poslanik,, a.s., im je na to rekao: "Allah vam je
te dane zamijenio boljim od njih: Ramazanskim i Kurbanskim bajramom!?'"46
Vjerovjesnik, a.s., nije odobrio svojim ashabima da se zabavljaju prilikom paganskih praznika kao to je to do tada bila tradicija. On im je objasnio da im je
Allah te dane zamijenio boljim od njih tako da nije ispravno spojiti ono to je
Tj. misli se na dva Bajrama. (Op. prev.)
46
Hadis biljee Ahmed i Ebu Davud.
44
45
139
zamijenjeno i ono ime je zamijenjeno. Ovakvo znaenje se ustalilo kod dobrih

prethodnika ashaba i tabiina, pa su se uvali proslava nemuslimanskih praznika.
Od Omera, r.a., prenosi se da je rekao: "Klonite se Allahovih neprijatelja dok
proslavljaju svoje praznike."47 Od Abdullaha b. Amra b. El-'Asa, r.a., prenosi se
da je rekao: "Ko se nastani u nearapskom gradu i bude proslavljao s njima nejruz48 i njihove proslave i bude ih oponaao sve do svoje smrti, bit e proivljen
s njima na Sudnjem danu."49
Ibn Abbas, r.a., je u vezi s rijei Uzvienog Allaha:
"I oni koji ne prisustvuju lai i nevaljaltini." (El-Furkan, 72.), rekao da se to

odnosi na idolopoklonike praznike.50
Od Ibn Sirina se prenosi da je rekao da rijei Uzvienog Allaha: "I oni koji
ne prisustvuju lai i nevaljaltini", podrazumijevaju kranski praznik. Od ErRebia' b. Enesa prenosi se da je rekao da navedeni ajet podrazumijeva idolopoklonike praznike. Muslimanu je nareeno da se razlikuje od nemuslimana
u vjerovanju, obiajima i izgledu, jer slinost po vanjtini rezultira slinou u
unutranjosti. Na to je upozorio Vjerovjesnik, a.s.: "Ko oponaa neki narod, on
mu i pripada."51
Hadis biljei Buharija u Et-Tarihu el-Kebiru.

Tj. nova godina u Perziji. (Op. prev.)
49
Hadis biljei Bejheki.
50
Ovo predanje biljei El-Hatib u Tarihu Bagdadi.
51
47
48
140
estitanje praznika nemuslimanima njihovih praznika52

estitanje znai blagoslov poslije radosti za obnovu blagodati ili zbog otklonjanja nedae. estitanje biva izmeu ljudi shodno stepenu ljubavi meu njima,
a prevashodno zbog poznanstva i suivota. Islamski uenjaci pojasnili su da su
estitanje nemuslimanima obiljeja njihove vjere i estitanje praznika striktno
vezanih za njih pitanja po kojima imaju jedinstven stav o njihovoj zabrani. Na
njihovim proslavama ne treba im blagosiljati i ne treba im estitati njihove praznike sve ako bi nemusliman estitao muslimanu njegov praznik, jer musliman
vjeruje da je njegova vjera istina i da je sve ono s ime je doao islam, istina, a
da je ono to je mimo islama, to su ga njegovi sljedbenici iskrivili ili su sami od
sebe u to mnogo ta unijeli, neistina. S obzirom na to da su praznici neodvojiv
dio vjerovanja, onda su i praznici nemuslimana neistina koju muslimanu nije
dozvoljeno potvrivati. Musliman im nee estitati taj praznik, jer je estitanje
praznika, zapravo, njegova potvrda i potvrda onoga to je u njemu neistinito.
Na kraju moemo konstatovati da su ova pitanja, od kojih smo samo jedan
segment izloili, veoma vana i opasna. Zato bi musliman trebao da se zanima
za propise vezane za ova pitanja kako bi sauvao svoju vjeru i vjerovanje i da ne
bi s njima pomijeao ono to bi ga pomutilo ili pak razorilo, a sve s ciljem da bi
susreo Uzvienog Allaha zadovoljan, a i da je Allah zadovoljan njime te s dobrim
djelima i i obilnom nagradom.
52
itanje estitanja nemuslimanima njihovih vjerskih praznika ne treba dizati na nivo

P
akaidskog pitanja, ve ga posmatrati kao praktino-pravno pitanje koje spada u domen
sijase er'ijje ili drutvenih odnosa. To to se nekome estita njegov vjerski praznik ne znai
podravanje bilo ijih doktrina i vjerovanja s kojima se ne slaemo, jer kad bi se stvari
tako posmatrale, onda bi se i poseban status koji Kitabije imaju u muslimanskoj dravi,
ili Poslanikovo, a.s., primanje kranskih delegacija u damiji, mogao tako tumaiti. Tom
inu (estitanju) ne treba davati znaenje koje mu ne pripada. Radi se o uobiajenim,
kurtoaznim estitkama koje jedni drugima upuuju sljedbenici razliitih religija, ni manje
ni vie od toga. Fetva preuzeta od prof. dr. Enesa Ljevakovia - fetva-i-emin. Dostupno na:
www.rijaset.ba (Op. prev.)
141
PROPISI O ISTOI
istoa je polovina vjerovanja, klju namaza, jedan od najneophodnijih njegovih uvjeta i prva stvar za onoga ko eli da obavi namaz, jer uvjet ima prioritet
nad onim to je uvjetovano. istoa je ibadet kojim se klanja pribliava Uzvienom Allahu. Zbog toga je Uzvieni Allah pohvalio stanovnike mjesta Kuba'.
Kae Uzvieni:
"U njoj su ljudi koji vole da se esto peru, a Allah voli one koji se mnogo
iste." (Et-Tewba, 108.)
Muslim biljei hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "istoa je polovina vjerovanja."
U ovom poglavlju obradit emo sljedee tematske cjeline: Filoloka i terminoloka definicija istoe, vrste vode kojom se isti, propisi o posuu u koje se
sipa voda, adabi vrenja nude i ienja koje obino biva pred abdest, propisi
abdesta, propisi potiranja mesha po mestvama, propisi gusula (kupanja), propisi
tejemmuma usljed nedostatka vode ili usljed nemoi njena koritenja.
Definicija istoe
Filoloki pojam et-tahare podrazumijeva istou od fizike neistoe, kao to
su urin i izmet, i apstraktne neistoe, kao to su irk i grijesi.
Kae Uzvieni:
"Allah eli da od vas, Porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno

oisti. (El-Ahzab, 33.)
Terminoloki, et-taharet je odstranjivanje hadesa i prestanak hubsa. Pod hadesom (neistoa) se misli na opis stanja tjelesnih organa koji onemoguava obavljanje namaza i drugih ibadeta.
Dvije su vrste hadesa (neistog stanja):
- mali hades (neistoa), koji obavezuje uzimanje abdesta, kao to je putanje
vjetra.
142
PROPISI O ISTOI
- veliki hades (neistoa), koji obavezuje gusul (kupanje), kao to je izlazak

sperme s poudom. Onaj ko bude u stanju hadesa (u neistom stanju) zove se
muhdes (neist). Pod pojmom prestanka hubsa podrazumijeva se nestanak neistoa s tijela, odjee i mjesta.
Vrste vode
Voda se dijeli na tri vrste:
1. ista voda
Ovo je voda koja je ostala u svojim osnovnim karakteristikama u kojima je i
stvorena, bila to voda koja izvire iz zemlje ili voda koja se sputa s neba, kao to
su izvori, mora, rijeke, bunarevi i kinice.
Status ovakve vode je da je ona sama po sebi ista i njome se moe istiti
(istea). Tom vodom se otklanja mala neistoa tako to se njome abdestimo,
a njom otklanjamo i veliku neistou, tako to se okupamo poslije dunubluka.
Ona otklanja neistou shodno rijeima Uzvienog:
"I s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio." (El-Enfal, 11.)
Vjerovjesnik, a.s., rekao je o vodi iz mora: "Morska voda je ista, a ono to
ugine u moru53 dozvoljeno je jesti."54 Ako se s istom vodom pomijea neto to
je isto tako isto, kao listovi drvea ili lotosa ili neeg drugog, to ne nadvlada
osnovna svojstva vode, ta voda je ista i dozvoljeno se njome istiti.
2. ista neistea voda
To je voda koja je skoro u potpunosti promijenila svoju boju, okus i miris
pomou neeg istog to promijeni njeno ime tako da, naprimjer, postane sire,
te tako vodu lii kvalifikacije istee. Status ovakve vode je da ju je dozvoljeno
upotrebljavati, ali ne za uzimanje abdesta i gusula.
3. Neista voda
Neista voda je ona voda u koju je upala neist i promijenilo se jedno od tri
njena svojstva: njen okus, boja ili miris.
Neistoom se smatraju sve prljavtine koje je musliman obavezan odstraniti,
53
54
Tj. ono to iskljuivo ivi u moru. (Op. prev.)

Hadis biljee Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn Made.
143
oistiti i oprati, kao to su ljudski urin, izmet i krv koja se izlijeva (tee). Ako
musliman posumnja je li voda ista ili neista, sud e donijeti prema pravilu sve
stvari su u osnovi iste.55 Ako bi voda kojom se dozvoljeno istiti liila na onu kojom se nije dozvoljeno istiti, nee upotrijebiti nijednu, ve e uzeti tejemmum.
Propisi o posuu
Definicija posua: To je posuda u kojoj se uva voda ili pak neto drugo. Posue je u osnovi dozvoljeno na osnovu rijei Uzvienog Allaha:
"On je za vas sve na Zemlji stvorio." (El-Bekare, 29.)

Uvjeti za posue:
Tri su uvjeta za dozvoljenu upotrebu posua:
1. Da bude isto: nije dozvoljeno upotrebljavati posue proizvedeno od psee
koe ili od svinje, jer se njih dvoje ne mogu oistiti ni klanjem, a ni tavljenjem.
tavljenje je preraivanje koe solju ili neim slinim da bi se odstranilo ono to
je struhlo i pokvareno te isuilo vlagu. Takoer nije dozvoljeno upotrebljavati
posue proizvedeno od strvine, izuzev ako je strvina od ivotinje ije meso je
dozvoljeno jesti i ako se njena koa tavi. U tom kontekstu Muslim biljei hadis
da je Poslanik, a.s., rekao: "Ako se utavi koa, ona postaje istom."
2. Da bude u posjedu onoga ko ga upotrebljava ili ima dozvolu da ga upotrijebi, jer nije dozvoljeno istiti se iz ukradenog posua, a niti iz onoga za koje nismo
dobili dozvolu od njegova vlasnika.
3. Da ga ne bude zabranjeno upotrebljavati. Nije dozvoljena upotreba zlatnog i srebrenog posua niti posipanje vode iz njih za ienje, shodno rijeima
Vjerovjesnika, a.s.: "Ne pijte iz zlatnih niti srebrenih posuda i ne jedite iz njih,
jer su one za njih (nevjernike) na dunjaluku, a za nas na ahiretu."56 Zabrana
se jednako odnosi i na ljude i na ene. Upotreba zlatnog i srebrenog posua za
ienje je kao i upotreba za hranu i pie. Ako bi se pak neko istio iz zlatnog i
srebrenog ili iz ukradenog posua, on je poinio grijeh to ga je upotrijebio, ali
ienje mu je ispravno. Dozvoljena je upotreba posua zakrpljenog malom koli j. ako je neko siguran za neku vodu da je u osnovi ista, ali nije siguran u njenu neistou,
T
kod njega e prevladati stav da je ona ista. (Op. prev.)
56
55
144
PROPISI O ISTOI
inom srebra u sluaju potrebe. Buhari biljei hadis od Enesa b. Malika, r.a., da
je rekao: "Razbio se vr Vjerovjesnika, a.s., pa je on na mjesto pukotine stavio
srebreni lanac."
Propis upotrebe nemuslimanskog posua i odjee
1. Posue nemuslimana u osnovi je isto, jer je Vjerovjesnik, a.s., nasuo vode
iz mjeine jedne idolopoklonike ene, pa je napojio i dao ovjeku koji je bio
dunub da se okupa.57
2. Ako saznamo od nemuslimana da su posue koristili za neistoe, obaveza
ga je oprati prije upotrebe. Buharija i Muslim biljee hadis od Ebu Sa'leba el-Huenija, r.a., da je rekao: "Allahov poslanie, mi ivimo u zemlji gdje ima kitabija,
jedemo iz njihovih posuda. Rekao je Poslanik: 'Ako naete druge mimo njihovih
posuda, nemojte jesti iz njih, a ako ne naete, operite ih i jedite iz njih.'"
3. Odjea koju istkaju ili proizvedu je ista. Dozvoljeno je oblaiti odjeu
koju su oni oblaili, meutim, ako je to odjea koja je doticala njihov stidni dio
tijela, obavezno ju je oprati prije upotrebe zbog njihove nepanje i neuvanja od
neistoa.
4. Neistoa se ne zasniva na sumnji u neistou bez sigurnog znanja, jer su
sve stvari u osnovi iste.
Pravila pristojnosti pri ienju nakon obavljene nude (el-istinda)
Pod gornjim pojmom podrazumijeva se odstranjivanje tragova onoga to izae nakon obavljanja velike i male nude vodom.
Pod pojmom el-istidmar podrazumijeva se odstranjivanje tragova onoga to
izae nakon obavljanja velike i male nude kamenom ili listom i slino.
ienje vodom bolje je od ienja kamenjem, jer je ienje efikasnije i potpunije, a ako se pak oboje primijeni u ienju, to je najpotpunije.
Status ienja poslije obavljene nude
Obavezno je ienje od svega onoga to izae putem velike i male nude.
Ebu Davud, a.s., biljei da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ako neko od vas ode da
57
Hadis biljei Buharija.
145
obavi veliku nudu, neka ponese sa sobom tri kamena da se njima oisti, to e
mu biti dovoljno da otkloni neistou."
Za mezij58 je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Oprat e svoj spolni organ, potom e
se abdestiti."59 Ako pak iz spomenuta dva izlaza izae neto to je isto, kao to
je vjetar, tada nije obavezno ienje.
O pravilima pristojnosti pri obavljanju nude
1. Ne istiti se desnom rukom, ni s manje od tri kamena, ni kostima, ni balegom, niti hranom.
2. Ne okretati se ni prednjom ni zadnjom stranom prema Kibli pri obavljanju
nude.
3. Udaljiti se od naroda tako da smo skriveni od njih, a naroito pri obavljanju velike nude.
4. Davati prednost lijevoj nozi pri ulasku u toalet i prouiti dovu: "Bismillahi,
Allahumme inni e'uzu bike mine-l-hubsi ve-l-habaisi!" "U ime Allaha! Allahu,
utjeem Ti se od svih neistoa i zlih dina!" Pri izlasku iz toaleta davati prednost
desnoj nozi i prouiti dovu: "Gufraneke" "Traim oprost od Tebe."
5. Vriti malu nudu na mjestu gdje se urin nee odbijati, frcati i vraati, kako
se ne bi oneistilo. Najbolje je da ovjek vri malu nudu uei, a nije pokueno
da obavlja i stojei, ako je siguran da se nee uprljati.
6. Sa sobom pri obavljanju nude ne nositi nita na emu je napisano Allahovo ime, izuzev u sluaju potrebe.
7. Bez nude ne razgovarati sa drugim, kao naprimjer usmjeravati slijepca, iz
bojazni da ne bi pao.
8. Ne obavljati malu ili veliku nudu po putevima kojima prolaze ljudi, u
hladovima, u vodi i ispod voki koje raaju te na drugim mjestima koja ljudi
koriste.
9. Oistiti vodom odjeu koja se zaprlja neistoom, a ako je zaprljani dio
odjee nepoznat, onda oprati cijelu odjeu.
58
59
Rijetka sluzava tenost koja izlazi prilikom nadraaja prije sjemena. (Op. prev.)
146
PROPISI O ISTOI
Propisi abdesta
Definicija abdesta:
Terminoloki, to je pranje istom vodom etiri dijela tijela: lica, ruku, glave
i nogu, na specifian nain kako je vjerom odreeno, tako to e se obavljati po
redoslijedu kako slijede farzi, jedan poslije drugog.
Status abdesta:
Abdest je obaveza svakoj osobi koja nema abdesta, a eli klanjati ili obaviti
neki drugi od obreda, kao to je tavaf i doticanje Mushafa.
Kae Uzvieni:
"O vjernici, kad hoete da namaz obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata
operite a dio glava svojih potarite i noge svoje do iza lanaka ..." (El-Ma'ide, 6.)
Namaz se ne prima bez abdesta, prema rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Ne prima se namaz onoga ko je abdest izgubio, dok ga ponovo ne uzme."60
Vrijednost abdesta
Zabiljeeni su brojni Vjerovjesnikovi, a.s., hadisi, koji ukazuju na vrijednost
abdesta. U tom kontekstu Muslim biljei hadis da je Poslanik, a.s., rekao: "Kada
ovjek musliman, ili je rekao, mu'min, uzima abdest pa opere lice, s njegova
lica s vodom ili s posljednjom kapi vode silaze svi grijesi koje je stekao gledajui
oima. Kada opere ruke, s njih spadaju zajedno s vodom ili s posljednjom kapi
vode svi grijesi koje su poinile njegove ruke. Kada opere noge, spadaju zajedno
s vodom ili s posljednjom kapi vode svi grijesi koje je hodanjem stekao, sve dok
ne bude potpuno ist od grijeha."
60
147
Farzovi abdesta
est je farzova abdesta:61
1. Pranje lica, a pod time se podrazumijeva ispiranje usta i nosa.
2. Pranje ruku s laktovima.
3. Potiranje cijele glave i uiju.
4. Pranje nogu s lancima.
5. Pridravanje redoslijeda radnji izmeu dijelova tijela, tj. prvo pranje lica,
zatim ruku, zatim potiranje glave i onda pranje nogu.
6. Vremenski kontinuitet izmeu dijelova tijela pri uzimanju abdesta, tj. da
se ne prave duge pauze izmeu pranja jednoga dijela tijela i onoga to je oprano
prije toga.
Sunneti abdesta
1. Koristiti misvak.
2. Prouiti Bismillu na poetku uzimanja abdesta.
3. Oprati ruke do gleanja tri puta. Nakon buenja iz sna, prije zahvaanja
vode rukama iz posude, obavezno je oprati ruke tri puta.
4. Isprati usta i nos prije pranja lica tako to emo ih istim pregrtom vode
oprati. Ako ne postimo, onda emo se malo vie ispirati i prati.
5. Provui prste kroz gustu bradu te izmeu prstiju pri pranju ruku i nogu.
6. Prilikom pranja ruku i nogu, prvo oprati desnu pa onda lijevu.
7. Istrljati dijelove tijela vodom ili nakon to pospemo vodu.
8. Oprati dijelove tijela drugi i trei put.
9. Prilikom pranja, oprati i malo vie nego to je propisima obavezno.
10. Poslije uzetog abdesta prouiti zikr i dovu.
11. Klanjati dva rekata (nafile) poslije abdesta.
61
Hanefijskom mezhebu etiri su farza abdesta: pranje lica jedanput, pranje ruku s laktovima
U
jedanput, pranje najmanje etvrtine glave jedanput i pranje nogu s lancima jedanput. (Op.
prev.)
148
PROPISI O ISTOI
Nain uzimanja abdesta

Nain potpunog uzimanja abdesta koji obuhvata farzove i sunnete:
1. Srcem zanijjetiti abdest, bez izgovaranja nijjeta rijeima.
2. Zatim rei: Bismillahi.
3. Oprati ruke do gleanja tri puta. Potrebno je otkloniti ako se neto zalijepilo za ruke, naprimjer farba ili neto slino to spreava da voda dospije do koe
prije pranja ruku.
4. Isprati usta i nos desnom rukom pomou jedne ake vode, a nos iseknuti pri
pranju lijevom rukom. Sve to ponoviti tri puta i malo snanije, izuzev ako postimo.
5. Lice oprati tri puta, od uha do uha po irini, a po duini od vrha ela, odakle
je nikla kosa, pa do donjeg dijela brade, odnosno vilice. Kroz bradu provui prste.
6. Oprati tri puta desnu ruku od vrhova prstiju do laktova, istrljati podlaktice,
oprati laktove i provui prste izmeu prstiju (istrljati ih), zatim isto tako oprati
lijevu ruku.
7. Potrati glavu jedanput kvasei ruke vodom i prelazei njima sprijeda glave
pa do potiljka, a onda ih vratiti odakle se i poelo, zatim staviti kaiprste u ui i
njima potrati unutarnji dio uiju, a palevima potrati vanjski dio uiju.
8. Oprati desnu nogu tri puta poevi od vrhova prstiju nogu pa do lanaka,
oprati lanke i istrljati izmeu prstiju, zatim isto tako oprati lijevu nogu.
9. Poslije uzetog abdesta prouiti: "Ehedu en la ilahe illellah vahdehu la erike
lehu ve ehedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluhu. Allahummed'alni minet-tevvabine ved'alni minel-mutetahhirine!" "Svjedoim da nema boga osim
Jednog i Jedinog Allaha, Koji nema nikakva sudruga i svjedoim da je Muhammed
Njegov rob i Njegov poslanik. Allahu, uini me od onih koji se kaju i uini me od
onih koji se iste!"
Ono to kvari abdest
Abdest kvari sljedeih pet stvari:
1. Sve to izae na dva prirodna otvora, na otvor urina i na otvor izmeta.
2. Izlazak neistoa iz preostalih dijelova tijela.
3. Gubljenje svijesti, bez obzira da li se radilo o ludilu, pijanstvu, padanju u
nesvijest ili snu.
4. Dodirivanje spolnog organa sa strau.
5. Otpadnitvo od islama.
149
Propisi o meshu po mestvama

Definicija mesha po mestvama u toku uzimanja abdesta
Mestva je ono to se obuje na nogu od koe ili neeg drugog slinog koi.
Status mestvi imaju i arape te sve drugo to se obuje na noge ispleteno od vune
i slinog.
Mesh po mestvama podrazumijeva povlaenje mokrim rukama po mestvama
s nijjetom ienja tako da s njega spada obaveza pranja nogu.
Status potiranja mesha po mestvama
Mesh po mestvama je olakica od Uzvienog Allaha s namjerom da olaka
ljudima i otkloni od njih potekou. Ako je insan obuo mestve, bolje je da uini
mesh po njima nego da ih skine i opere noge, jer se Vjerovjesnik, a.s., nije optereavao drugaije kada je bio u istoj situaciji. Zapravo, on je uzimao mesh po
mestvama kada je imao mestve na nogama, a kada ih nije imao, prao je noge.
Trajanje mesha
Osobi koja je kod kue dozvoljeno je initi mesh po mestvama jedan dan i
no, a putniku tri dana i tri noi. Trajanje mesha se rauna od trenutka prvog
gubljenja abdesta po obuvanju mestvi, a prestaje, za osobu koja je kod kue, poslije jednog dana i noi (odnosno poslije dvadeset i etiri sata), a putniku prestaje
poslije tri dana i tri noi (odnosno poslije sedamdeset i dva sata).
Uvjeti za potiranje mesha po mestvama
1. Da se mestve obuju za vrijeme potpune istoe (koja je postignuta uzimanjem potpunog abdesta).
2. Da mestve budu dozvoljene, tj. da nisu otete, ukradene ili od svile kod
mukaraca.
3. Da budu mestve iste i da nisu napravljene od svinjske i psee koe ili koe
strvine.
4. Da pokrivaju cijelu povrinu noge koju je obaveza oprati pri abdestu.
5. Da budu dovoljno debele (gusto tkane) tako da se kroz njih ne nazire
koa.
6. Da mesh traje tano onoliko koliko je erijatom propisano.
150
PROPISI O ISTOI
Opis uzimanja mesha po mestvama

Propisani dio potiranja mesha po mestvama je vanjski (gornji) dio mestvi bez
da se potire po donjem dijelu i po peti. Mesh po obui uzima se tako da se mokre
ruke stave na prednji dio mestvi, od nonih prstiju, zatim se povuku do potkoljenica tako to se desnom rukom potare desna noga, a lijevom rukom lijeva noga
jedanput, bez ponavljanja.
Razlozi koji kvare mesh po mestvama
Tri stvari kvare mesh po mestvama:
1. Ako se pojavi neto to nas obavezuje da se okupamo, kao naprimjer ejakulacija na snu.
2. Prestanak vremena trajanja mesha.
3. Skidanje mestvi s nogu.
Dozvoljeno je initi mesh po arapama s tim da treba voditi rauna o prethodno spomenutim uvjetima vezanim za potiranje mesha po mestvama. Neemo
potirati mesh po arapama ako budu tanke, pocijepane ili pak ne pokrivaju povrinu nogu koju je obaveza oprati pri abdestu.
Mesh po povezu za imobilizaciju (gips)
Dozvoljeno je initi mesh po zavoju. Pod povezom ili zavojem podrazumijeva
se tap (drvo, ipka...) i ono to se zamotava na slomljeni dio (tijela) u toku uzimanja abdesta. Dozvoljeno je initi mesh po povezu koji je na rani i po flasteru
koji je zalijepljen na irevima.
Za sve navedeno dozvoljeno je uzimati mesh pri uzimanju abdesta poslije
male i velike neistoe pod uvjetom da je lom rana i slino tome na stepenu potrebe da se mesh ini po njoj. Mesh e se potirati po cijelom povezu ili zavoju. Za
ovakvo potiranje mesha nije odreeno tano vremensko ogranienje, tj. mesh se
moe potirati sve dok se ne skine povez ili zacijeli lom. Nije uvjet da ovjek bude
pod abdestom prije zamotavanja i vezivanja poveza, zavoja i flastera.
151
Propisi kupanja
Definicija kupanja:
Pod kupanjem se podrazumijeva upotreba iste vode za pranje cijelog tijela na
poseban nain, to e biti pojanjeno u tekstu koji slijedi.
Status kupanja
ovjeku je obaveza okupati se kod pojave i prisustva onoga to ini ovjeka
obaveznim da se okupa. U tom kontekstu kae Uzvieni Allah:
"O vjernici, ne prisustupajte namazu pijani, dok ne budete znali ta govorite,

niti kada ste dunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate." (En-Nisa, 43.)
Muslim biljei hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada se nae meu
njena etiri uda i dodirnu se spolni organi, kupanje je obavezno."
Situacije u kojima je kupanje obaveza
Kupanje je obavezno u est sluajeva:
1. Nakon izlaska sjemena u mlazu sa strau kod mukarca ili ene. Onaj
kome na snu izae sjeme, okupat e se i ako samo vidi sjeme, bez obzira na to
sjea li se polucije.
2. Samim ulaskom vrha spolnog organa mukarca u enski spolni organ.
3. Nakon smrti, osim ehida koji pogine na bojnom polju. On se ne kupa.
4. Nakon prestanka hajza. Hajz je krv koja izlazi iz materice ene nakon to
postane punoljetna.
5. Nakon prestanka nifasa. Nifas je krv koja izlazi iz stidnice ene nakon poroaja.
Prilike u kojima je mustehab62 (lijepo) okupati se
Nekoliko je prilika kada se musliman nije obavezan okupati, ali je lijepo i
preporueno da odrava i uva naviku kupanja u tim prilikama. Te prilike su:
1. Kupanje za dumu namaz.
62
U hanefijskom mezhebu sunnet je okupati se u ovim prilikama. (Op. prev.)
152
PROPISI O ISTOI
2. Kupanje za bajram namaze.

3. Kupanje zbog ihrama za had i umru.
4. Kupanje prije ulaska u Mekku.
5. Kupanje zbog stajanja na Arefatu.
6. Kupanje poslije kupanja mrtvaca.
7. Kupanje nakon zapadanja u nesvijest.
8. Kupanje zbog primanja islama.
Farzovi kupanja
Farzovi kupanja63 su:
1. Nijjet (namjera): Pod nijjetom se podrazumijeva da se namjerava uzeti obavezni gusul, nakon izlaska sjemena, hajza ili nifasa, ili pak mustehab (preporueno) kupanje.
2. Da se kupanjem obuhvati cijelo tijelo, a to podrazumijeva da voda dospije
na cjelokupnu vanjsku povrinu tijela te dio unutranjosti, kao to su usta, nos,
pupak, donji dio brade vilice, pazuh, prostor izmeu listova stranjice, ispod
koljena itd.
3. Provlaenje prstiju kroz kosu da bi voda doprla do korijena.
4. ena e rasplesti kosu pri kupanju nakon hajza i nifasa, a nakon intimnog
odnosa ili izlaska sjemena ne mora.
Sunneti kupanja
Sunneti kupanja su:
1. Poeti s Bismillom.64
2. Oprati ruke do gleanja tri puta.
3. Poeti prvo s uklanjanjem neistoe, zatim ruku istrljati i oprati.
4. Uzeti abdest prije kupanja.
5. Zatim se tri puta politi vodom po glavi.
6. Oprati prvo desni dio glave, a tako i preostali dio tijela.
hanefijskom mezhebu dva su farza kupanja: 1. Pranje i ispiranje usta i nosa i 2. Pranje
U
cijelog tijela da nigdje ne ostane suho.
64
Ako je kupatilo zajedno s nunikom, onda e se Bismilla prouiti u mislima. (Op. prev.)
63
153
7. Trljati povlaenjem ruku cijelo tijelo.

8. Ponoviti pranje nogu na drugom mjestu.
9. tediti vodu i ne rasipati je.
10. Prouiti zikr i dovu poslije kupanja kao i poslije abdesta.
Nain kupanja
Dva su naina kupanja: potpuno i minimalno dozvoljeno kupanje.
Prvi nain: potpuno kupanje
Ovaj nain kupanja obuhvata sve farzove i sunnete kupanja:
1. Srcem zanijjetiti da e se okupati.
2. Prouiti Bismillu i oprati ruke tri puta.
3. Zatim oprati spolni organ lijevom rukom vodom i sapunom da bi se s njega
otklonila neistoa.
4. Uzeti potpun abdest s pranjem nogu, a ponekad odgaati pranje nogu do
kraja kupanja.
5. Posuti po glavi rukom tri posude vode poevi s desnom polovicom glave,
zatim lijevu i onda po sredini glave. Prste provui kroz kosu da bi doprla voda
do korijena kose.
6. Pranjem obuhvatiti cijelo tijelo jedanput. Preporueno je da se prvo peru
desni dijelovi tijela te da se cijelo tijelo istrlja kako bi voda u potpunosti doprla
do njega.
7. Zatim prouiti zikrove koji su zabiljeeni da se ue pri uzimanju abdesta.
Drugi nain: opis minimalno dozvoljenog kupanja
Ovaj nain obuhvata: donoenje nijjeta, sapiranje vodom cijeloga tijela, ispiranje usta i nosa.
ta je zabranjeno onome ko je pod velikom neistoom?
Onome ko je pod velikom neistoom zabranjeno je sljedee:
1. Namaz.
2. Tavaf oko kabe.
3. Boravak u damiji (mesdidu).
154
PROPISI O ISTOI
4. Doticanje Mushafa.
5. Uenje Kur'ana.
Propisi tejemmuma
Definicija tejemmuma:
Tejemmum oznaava potiranje lica i ruku istom zemljanom prainom na
poseban nain.
Status tejemmuma:
Tehemmum je propisan onome ko se odlui da uzme abdest za namaz ili neki
drugi ibadet, a ne nae vode.
Tejemmum je olakica od Uzvienog Allaha Njegovim robovima pri nestaici
vode ili kada je ovjek u nemogunosti da je upotrijebi. Kae Uzvieni:
"O vjernici, kada hoete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza laktova
operite a glave svoje potarite i noge svoje do iza lanaka. A ako ste dunubi,
onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvrili prirodnu potrebu
ili ako ste se sastajali sa enama, a ne naete vode, onda rukama svojim istu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih prijeite. Allah vam ne eli
priiniti potekoe, ve vas eli uiniti istim i blagodat Svoju vam upotpuniti,
da biste bili zahvalni." (El-Maide, 6.)
Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "ista zemlja je muslimanu sredstvo za ienje,
makar deset godina ne naao vode. Onda kada nae vodu, neka njome pokvasi
svoju kou, jer to je bolje."
Tejemmum, uzet zemljom, otklanja malu i veliku neistou kao i voda sve do
prestanka uzroka zbog kojeg smo uzeli tejemmum ili do pojave i dolaska vode.
Kada prestane uzrok ili doe voda, tejemmum je pokvaren.
155
Kome je propisan tejemmum?

1. Onome ko nema vode, zbog nestaice ili zato to je toliko udaljena da ne
moe doi do nje.
2. Onome ko se plai da upotrijebi vodu zbog bolesti tijela ili zbog estoke
hladnoe.
3. Onome ko ima vodu, ali mu je potrebna za pie, ili je potrebna za pie
nekom drugom, ili se pak plai ei.
U sluaju da se ne pronae dovoljno vode za abdest ili kupanje, abdesti se
onom koliinom vode koliko se ima ili se pak okupa u sluaju dunubluka, a
zatim se uzme tejemmum za preostale dijelove tijela dokle nije doprla voda.
Farzovi tejemmuma:
1. Nijjet, tj. namjera da se tejemmumom otkloni zabrana za ibadet.
2. Potiranje lica.
3. Potiranje ruku do iza laktova.
4. Vremenski kontinuitet u potiranju lica i ruku.
Sunneti tejemmuma:
1. Prouiti Bismillu.
2. Redoslijed radnji pri potiranju lica i ruku.
3. Rairiti prste pri doticanju mjesta s kojega se uzima tejemmum.
4. Puhnuti u ruke ili ih otresti ako se za njih nalijepi zemlje ili praine.
Nain uzimanja tejemmuma:
Prvo se odlui da e se uzeti tejemmum (nijjet), potom se proui Bismilla, a
onda se dlanovima jedanput dotakne ista zemlja te se potare po licu. Potom se
jednom rukom potare druga ruka i suprotno od vrhova prstiju do iza laktova.
ta kvari tejemmum?
Tejemmum kvari jedna od dvije stvari:
1. Dolazak vode ili prestanak postojanja uzroka zbog kojeg je propisan tejemmum.
156
PROPISI O ISTOI
2. Postojanje nekog od uzroka koji kvari abdest ili nekog od uzroka koji kvari
tejemmum, jer je tejemmum zamjena za abdest i kupanje. Opepoznato je pravilo da sve to kvari osnovu, kvari i zamjenu osnove.
Ako bi muslimanu nestalo vode ili ako je ne bi mogao upotrijebiti, pa uzeo
tejemmum i klanjao, a zatim dola voda i on bio u mogunosti da je upotrijebi
nakon to je obavio namaz, nee ponavljati namaz sve ako je i preostalo vremena
od tog namaza. Ako bi pak dola voda ili se stvorila mogunost da je upotrijebi,
a on se naao u sred namaza, namaz bi mu bio pokvaren i bio bi obavezan da se
oisti vodom.
Status onoga ko nema ni vode ni iste zemlje
Ako musliman ne bi imao ni vode ni iste zemlje niti mogunosti da dospije
do njih, ili pak ako bi naao vodu i istu zemlju, ali je ne bi mogao upotrijebiti,
on bi klanjao shodno stanju u kom se nalazi, kao onaj ko je svezan i nije u mogunosti uzeti ni abdest ni tejemmum.
157
PROPISI NAMAZA
Definicija namaza
Namaz je ibadet sainjen od posebnih rijei i djela. Poinje tekbirom, a zavrava selamom. O tome slijedi detaljno pojanjenje, ako Bog da.
Status namaza
Namaz je najuzvieniji rukn Islama poslije dva ehadeta, najoitije njegovo
obiljeje i njegov stub, kao to je izvijestio Allahov Poslanik, a.s. Uzvieni Allah
propisao ga je kao strogu obavezu Svome vjerovjesniku Muhammedu, a.s., u
noi mi'rada iznad sedam nebesa. Ovo ukazuje na uzvienost njegova stepena
kod Uzvienog Allaha kao i na njegovu vanost u ivotu muslimana. Zbog toga
je nareeno da se namaz redovno obavlja. U tom kontekstu kae Uzvieni Allah:
"Redovno namaz obavljajte, naroito onaj krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte." (El-Bekare, 238.)
Vrijednost namaza
Vjerovjesnik, a.s., pojasnio je vrijednosti namaza i veliinu nagrade za njega u
brojnim hadisima. Muslim biljei hadis da je Poslanik, a.s., rekao: "Pet dnevnih
namaza i duma do dume, otkup su za grijehe poinjene izmeu njih, ako
se ne urade veliki grijesi. Ramazan do ramazana je otkup za grijehe poinjene
izmeu njih, ako se kloni velikih grijeha." Buharija i Muslim biljee hadis da je
Poslanik, a.s., rekao: "'ta mislite, ako bi pored neijih vrata tekla voda, u kojoj
bi se on kupao pet puta dnevno, bi li na njegovom tijelu ostalo imalo prljavtine?' Rekoe prisutni: 'Ne, ne bi!' 'Takvi su i namazi, njima Allah brie grijehe'."
Broj propisanih namaza i njihova vremena
Namaza kojima nas je Uzvieni Allah zaduio ima pet u toku dana i noi, a
oni su: sabah namaz i on ima dva rekjata, podne namaz i on ima etiri rekjata,
ikindija namaz i on ima etiri rekjata, akam namaz i on ima tri rekjata, i jacija
namaz koji ima etiri rekjata. Svaki od ovih namaza ima tano odreeno vrijeme
158
PROPISI NAMAZA
u kome se obavlja.
Kae Uzvieni Allah:
"Vjernicima je propisano da u odreeno vrijeme namaz obavljaju." (En-Nisa,

103.), to jest, farzove u tano odreeno vrijeme.
Namaska vremena
1. Vrijeme podne namaza otpoinje od trenutka kada sunce proe zenit i krene ka zapadu i traje dok sjenka nekog predmeta ne bude veliine kolike je i on
sam. Zatim tu prestaje.
2. Vrijeme ikindije namaza otpoinje po zavretku podne namaza, tj. dok
sjenka nekog predmeta ne bude veliine koliki je i on sam, sve dok sunce ne
zae.
3. Vrijeme akam namaza otpoinje od zalaska sunca i traje dok ne nestane
veernjeg rumenila.
4. Vrijeme jacije namaza otpoinje kada nestane veernjeg crvenila i traje sve
do pola noi.
5. Vrijeme sabah namaza otpoinje od pojave prave zore i traje do izlaska
sunca.
Ovo je pet namaskih vremena koje je Uzvieni Allah propisao za namaze.
Musliman je obavezan da se vee za njih. Obavezan je da ne obavlja namaze prije
njihova vremena niti ih odgaa poslije njihova vremena. Uzvieni Allah zaprijetio je onima koji namaze odgaaju poslije njihova vremena. U tom kontekstu
kae Uzvieni:
"Pa teko klanjaima, koji su nemarni prema svome namazu." (El-Maun,
4-5.), to jest, onima koji svoje namaze odgaaju poslije njihova vremena. Ko zaboravi namaz ili ga prespava, obavezan je da nastoji da ga odmah klanja, shodno
Vjerovjesnikovim, a.s., rijeima: "Ko prespava ili zaboravi namaz, otkup za to je
da ga klanja kada se sjeti."65 Musliman treba da zna da je kod Allaha najdrae i
najbolje djelo klanjanje namaza u njihovom vremenu. Buharija i Muslim biljee
65
159
hadis u kome je Vjerovjesnik, a.s., upitan: "Koje je djelo najdrae kod Allaha?'
Rekao je: 'Klanjanje namaza u njegovu vremenu.'"
Ko je obavezan klanjati namaz?
Namaz je obavezan klanjati svaki punodobni i pametni musliman. Takoer,
namaz je obavezna klanjati svaka punodobna i pametna ena koja nije u stanju
hajza i nifasa. Namaz nije obavezan klanjati nevjernik, malo dijete, luda osoba i
ena u stanju hajza ili nifasa, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Odgovornost
je skinuta s tri osobe: s onoga ko spava dok se ne probudi, s djeteta dok ne postane punodobno i s lude osobe dok ne doe pameti."66 Muslim biljei hadis
od Muaze el-'Adevije da je rekla: "Pitala sam Aiu, r.a.: 'Zato ena napata post
proputen zbog menstruacije, a ne naklanjava namaze?' Rekla je: 'To bi nam se
dogaalo, pa bi nam bilo nareeno da napostimo post, a nije nam nareivano
da naklanjamo namaze.'"
Kada djeca napune sedam godina, nareivat e im se da klanjaju da bi se navikli na namaz, a kad napune deset godina i izostave namaz, istui e se. U tom
kontekstu Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "Nareujte svojoj djeci da klanjaju kada
napune sedam godina, a od deset godina ih na namaz ako je potrebno nagonite i batinama, i razdvojite ih u postelji."67
Uvjeti za valjanost namaza
Da bi namaz nekome bio valjan, neophodno je da ispunjava nekoliko uvjeta:
1. Da je musliman. Prema tome, namaz nije ispravan od nevjernika.
2. Da je pametan, jer ludoj i pijanoj osobi nije ispravan namaz.
3. Da je ist od male i velike neistoe, jer nije ispravan namaz od neiste
osobe shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Allah nee primiti namaz obavljen
bez propisane istoe."68 U malu neistou spada vrenje male i velike nude i za
to je obaveza uzimanje abdesta. Velikom neistoom smatra se izlazak sjemena i
za to je obaveza okupati se.
4. Da je nastupilo vrijeme namaza, shodno rijeima Uzvienog Allaha:

68
66
67
160
PROPISI NAMAZA
"Vjernicima je propisano da u odreeno vrijeme namaz obavljaju." (En-Nisa,

103.)
Prema tome, namaz koji se obavi prije njegova vremena je neispravan.
5. Da pokrije stidne dijelove tijela koliko je mogue da se ne oslikava koa. U
tom kontekstu kae Uzvieni Allah:
"O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoete da namaz obavite." (ElA'raf, 31.), tj. pri svakom namazu. Stidni dio tijela kod mukarca podrazumijeva
sve od pupka pa do koljena, a kod ene cijelo tijelo osim lica i aka.
6. Da se udalji od neistoe koliko god je mogue. Prema tome, onaj ko klanja
udaljit e se od neistoe i odstranit e je u potpunosti sa svoga tijela, odjee i
mjesta gdje klanja.
7. Da se okrene prema kibli asnoj Kabi, koliko je mogue shodno rijeima
Uzvienog:
"Okreni zato lice svoje prema asnom hramu!" (El-Bekare, 144.)
8. Da donese odluku (nijjet), tj. da srcem odlui da e klanjati naprimjer podne
ili ikindiju ili akam namaz. Buharija i Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik,
a.s., rekao: "Zaista se djela vrednuju prema namjerama." Izgovaranje nijjeta rijeima vjerom nije propisano, jer Vjerovjesnik, a.s., nije ga izgovarao rijeima.
9. Da je, ako je u pitanju dijete, sposobno razlikovati, tj. namaz djeteta prije punodobnosti ispravan je ako je u mogunosti da razlikuje izmeu obiaja i ibadeta.
Namaski ruknovi69
Pod namaskim ruknovima se podrazumijevaju rijei i radnje od kojih je sainjen namaz. Ruknova je etrnaest, koje smo obavezni izvriti, jer u suprotnom
namaz nije ispravan, bilo to iz zaborava ili neznanja.
1. Onaj ko je u stanju da klanja stojei, klanjat e stojei farz namaze, dok nije
obavezan klanjati stojei nafile namaze.
69
U hanefijskom mezhebu ovo su uglavnom farzovi u namazu. (Op. prev.)
161
2. Poetni tekbir, tj. izgovorit e na poetku namaza rijei Allahu ekber

Allah je najvei.
3. Prouiti fatihu.
4. Uiniti ruku'.
5. Uspraviti se nakon obavljenog ruku'a, tako da se potpuno umiri.
6. Uiniti seddu. Sedda se obavlja sa sedam dijelova tijela: elom i nosom
zajedno, dvjema rukama, koljenima i stopalima.
7. Vraanje sa sedde.
8. Sjedenje izmeu dvije sedde.
9. Smiriti se pri obavljanju navedenih ruknova.
10. i 11. Zadnje sjedenje i uenje teehhuda na njemu, tj. da proui na kraju
namaza, a prije selama: Ettehijatu lillahi vessalevatu vettajjibatu. Es-selamu 'alejke
ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, es-selamu 'alejna ve 'ala 'ibadillahissalihin. Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluhu.
12. Donoenje salavata na Vjerovjesnika, a.s.: Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin, kema sallejte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime inneke
hamidun medid. Allahumme barik 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin
kema barekte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime inneke hamidun medid.
13. Predati selam, tj. da nakon to proui ettehijjatu do ehadeta i salavat na
Vjerovjesnika, a.s., kae dva puta: Esselamu 'alejkum ve rahmetullahi.
14. Pridravati se redoslijeda u izvravanju navedenih ruknova kako su navedeni. O ovome e doi detaljno pojanjenje, ako Bog da, u poglavlju o nainu na
koji se obavlja namaz.
Sunneti u namazu
To je skupina rijei i djela koje je pohvalno i lijepo izvriti u svome namazu.
Ako ih se obavi, za njih slijedi nagrada, a ako ne, za to nee biti sankcija i namaz
je ispravan.
Dvije su vrste sunneta: sunneti koji se manifestuju djelima i sunneti koji se
manifestuju rijeima.
Sunneti koji se manifestuju djelima:
1. Dizanje ruku do ramena ili do uiju, kod poetnog tekbira, kada idemo i
vraamo se sa ruku'a te kada ustajemo na trei rekat.70
70
U hanefijskom mezhebu diu se ruke samo kod poetnog tekbira. (Op. prev.)
162
PROPISI NAMAZA
2. Stavljanje desne ruke na lijevu ruku na prsa.71 Stavljanje (vezivanje) desne

ruke na lijevu ruku na prsa pri svakom uspravljanju na kijam u toku namaza.72
3. Gledanje u mjesto sedde.
4. Stavljanje ruku na koljena na ruku'.
5. Poravnanje lea na ruku'u i zadravanje toliko da se smiri. Glavu e poravnati spram lea tako da nee biti ni sputena, a ni podignuta u odnosu na lea.
6. Doticanje zemlje dijelovima tijela koji ine seddu.
7. Rastavljanje na seddi nadlaktica od bokova, stomaka od stegana i stegana
od potkoljenica.
8. Sjedenje na ispruenom stopalu lijeve noge na (kratkom) sjedenju izmeu
dvije sedde, te i na prvom sjedenju (teehhudu). Pri tome e stopalo desne noge
drati uspravnim i ruke e staviti na stegna.
9. Na posljednjem sjedenju, sjedit e tako to e lijevu nogu podbaciti pod
stegna i potkoljenice, dok e desnu nogu drati uspravnom.
Sunneti koji se manifestuju rijeima:
1. Poetna dova, tj. prouiti u sebi poslije poetnog tekbira, a prije uenja Fatihe jednu od dova koje je uio Vjerovjesnik, a.s. Jedna od tih dova je: Subhaneke
Allahumme ve bihamdike ve tebarekesmuke ve te'ala dedduke ve la ilahe gajruke!
2. Prouiti: E'uzu billahimine-ejtanir-radim, prije uenja Fatihe.
3. Prouiti Bismillu poslije prouene Euzubille, a prije uenja Fatihe.
4. Poslije prouene Fatihe izgovoriti: Amin!
5. Na sabahu uiti na prvom i drugom rekjatu i na ostalih pet namaza poslije
Fatihe jednu suru ili ono to zna iz Kur'ana.
6. Uiti naglas prva dva rekata sabaha, akama i jacije, a na preostalim rekjatima i namazima uiti u sebi (tiho).
7. Izgovarati tekbir (Allahu ekber) pri prelasku s jednog poloaja u namazu
na drugi. Tako e izgovoriti tekbir pri odlasku na ruku', pri odlasku na seddu,
zatim pri povratku sa sedde te pri ustajanju na rekjat koji slijedi poslije njega.
to se tie prvog tekbira na poetku namaza, on je rukn kao to je objanjeno.
8. Izgovoriti Subhane rabbije-l-'azim, tri ili vie puta na ruku'u.
71
72
U hanefijskom mezhebu ruke se stavljaju (veu) ispod pupka.

U hanefijskom mezhebu ovo se ne ini. (Op. prev.)
163
9. Izgovoriti Semi'allahu limen hamideh, po povratku s ruku'a bez obzira da li

to bio sam imam ili pojedinac.
10. Izgovoriti rijei Rabbena ve lekel hamd nakon to izgovori Semi'allahu
limen hamideh, bez obzira da li to bio imam ili onaj ko klanja za imamom ili pak
sam pojedinac. Lijepo je da se pored ovoga jo proui i sljedee: Mile's-semavati
ve-l-erdi ve mile' ma bejnehuma ve mile' ma ite min ejin b'ad, ili pak neto drugo
to je zabiljeeno od Vjerovjesnika, a.s.
11. Izgovoriti Subhane rabbije-l-'ala, tri ili vie puta ne seddi.
12. Izgovoriti Rabbigfirli, rabbigfirli, izmeu dvije sedde.
13. Prouiti dovu poslije posljednjeg teehhuda, a prije selama i utjecati se
Allahu od dehennemske patnje, od patnje u kaburu, od smutnje ivota i smrti i
smutnje i iskuenja Mesiha Deddala.
Nain obavljanja namaza
Nakon to smo pojasnili ruknove namaza, sunnete zasnovane na rijeima i
djelima, prikladno je da spomenemo nain klanjanja namaza u potpunosti sa
svim ruknovima i sunnetima shodno tekstovima koji su zabiljeeni o nainu
kako je Vjerovjesnik, a.s., klanjao namaz, da bi za muslimana to bio uzor u njegovom namazu i djelo, u skladu s rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Klanjajte kako
vidite mene da ja klanjam."73
Allahov poslanik, a.s., kada bi ustao da klanja, okrenuo bi se prema Kibli,
podigao bi ruke spram ramena ili uiju, tako to bi unutranja strana prstiju bila
okrenuta prema Kibli, potom bi izgovorio Allahu ekber.
Stavio bi aku desne ruke na aku lijeve ruke i stavio bi ih na prsa.
Uio bi poetnu dovu o kojoj smo govorili pri govoru o sunnetima sazdanim
na rijeima. Poslije toga bi prouio Euzu billahimine-ejtanir-radim, a zatim bi
prouio Fatihu i na kraju bi rekao Amin.
Kada bi zavrio Fatihu, prouio bi suru. Nekada bi uio duu, nekada krau,
a nekada srednje duine, kako je zabiljeeno u sunnetu. Na sabah namazu bi
uio due nego na ostalim namazima. Naglas bi uio na prvom i drugom rekjatu
sabaha, akama i jacije namaza, a u sebi (tiho) bi uio na preostalim rekjatima i
namazima. Na svakom prvom rekjatu uio bi due nego na drugom rekjatu.
73
164
PROPISI NAMAZA
Podigao bi ruke kao to ih je digao kod poetnog tekbira kada bi iao na ruku'.
Ruke bi stavio na koljena tako to bi prste rairio. Lea bi drao poravnatim na
ruku'. Poravnao bi glavu s leima tako to ne bi glavu sputao niti podizao. Na
ruku' bi rekao: Subhane rabbijel-'azim, jedanput ili vie puta. Podigao bi glavu,
ispravio se s ruku'a i rekao: Semi'allahu limen hamideh. Potom bi podigao ruke
spram ramena ili uiju, kao to ih je podigao kada je iao na ruku.
Kada bi se uspravio s ruku'a rekao bi: Rabbena ve lekel hamd mile's-semavati
ve-l-erdi ve mile' ma bejnehuma ve mile' ma i'te min ej'in b'ad. Na ovom stajanju
zadrao bi se due. Potom bi izgovorio tekbir (Allahu ekber), tako to ne bi dizao
ruke i spustio bi se na seddu. Seddu bi uinio elom, nosom, dvjema rukama,
koljenima i vrhovima stopala. I rune i none prste usmjerio bi u pravcu Kible.
Na seddi bi se zadrao, tako da bi se umirio. elom i nosom bi doticao zemlju,
tako to bi se oslanjao na ruke, a svoje bi laktove podigao od zemlje, podlaktice
bi razmakao od bokova, stomak bi podigao od stegana i stegna bi podigao od
potkoljenica te bi rekao: Subhane rabbije-l-'ala, jedanput ili vie puta.
Zatim bi podigao glavu i rekao: Allahu ekber, pa bi sjeo na ispruenom lijevom stopalu, pri emu bi stopalo desne noge drao uspravno. Ruke bi stavio na
stegna i rekao bi: Rabbigfirli, rabbigfirli ili bi rekao Allahummagfirli verhamni,
vedburni, vehdini ve 'afini verzukni.
Potom bi izgovorio tekbir i uinio seddu. Na drugoj seddi bi uinio isto kao
i na prvoj seddi.
Poslije uinjene sedde podigao bi glavu izgovarajui tekbir, sjeo bi na lijevu
nogu i umirio se, tako da bi mu se sve kosti umirile na svome mjestu, te bi ustao
na drugi rekjat oslanjajui se na ruke.
Kada bi se uspravio, poeo bi uiti i klanjao bi drugi rekjat kao to je klanjao
prvi rekjat.
Potom bi sjeo na prvo sjedenje, tako to bi sjeo kao to bi sjedio na sjedenju
izmeu dvije sedde i stavio bi svoju desnu ruku na desno, a lijevu ruku na lijevo
stegno. Palac svoje desne ruke stavio bi na svoj srednji prst, tako da je bio poput
halke, pa bi kaiprst pomjerao kao da pokazuje njime te gledao u njega i uio
Ettehijatu lillahi, ves-salavatu, vet-tajjibatu, pa do kraja Et-teehhuda.
Potom bi ustao izgovarajui tekbir i klanjao trei i etvrti rekjat malo krae
nego prvi i drugi te na tim rekjatima prouio Fatihu.
Poslije zavrenog treeg i etvrtog rekjata, sjeo bi na posljednje sjedenje, tako
to bi lijevu nogu podbacio ispod stegna i potkoljenice, a desnu drao uspravnom.
165
Na posljednjem sjedenju prouio bi Ettehijatu do ehadeta kao na prvom sjedenju, a zatim: Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin, kema
sallejte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime inneke hamidun medid. Allahumme barik 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin, kema barekte 'ala Ibrahime ve 'ala
ali Ibrahime inneke hamidun medid.
Potom bi prouio: Allahumme inni euzubike min 'azabi dehennemi ve min
'azabi-l-kabri ve min fitneti-l-mehja ve-l-me'mati ve min fitneti-l-mesihid-Dedali
te upuivao dovu za ono to eli od dunjalukog i ahiretskog dobra.
Na kraju bi predao selam na desnu stranu i rekao bi: Esselamu 'alejkum ve
rahmetullahi, pa bi i na lijevu stranu isto tako uinio.
Kada bi predao selam rekao bi Estagfirullah tri puta, a zatim bi prouio: Allahumme entes-selam ve minkes-selam tebarekte ja zel-delali vel ikram. Poslije toga bi
uio: La ilahe illallahu vahdehu la erike lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve 'ala
kulli ejin kadir, la ilahe illallahu ve la na'budu illa ijah, lehunni'ameh ve lehu-l-fadl,
ve lehus-senau-l-hasen, la ilahe illallah muhlisine lehuddin ve lev kerihe-l-kafirun.
Potom bi slavio Allaha izgovarajui trideset tri puta Subhanallah, zahvaljivao
bi Mu izgovarajui trideset tri puta Elhamdulillahi i veliao bi Ga izgovarajui
trideset tri puta Allahu ekber. Ovo devedeset devet puta to bi izgovorio, do stotine bi upotpunio rekavi: La ilahe illallah vahdehu la erike lehu, lehu-l-mulku ve
lehu-l-hamdu ve huve 'ala kulli ejin kadir.
Radnje koje kvare namaz
Namaz kvari i obaveza je klanjau da ga ponovi ako bi uinio jedan od sljedeih postupaka:
1. Izostavljanje jednog od prethodno spomenutih uvjeta za namaz bez opravdanog razloga.
2. Izostavljanje jednog od ruknova namaza bez obzira da li ga izostavio namjerno ili iz zaborava, o emu slijedi pojanjenje u poglavlju o sehvi-seddi.
3. Ako se neto pojede ili popije namjerno.
4. Ako namjerno progovorimo.
5. Smijeh.
6. este radnje i pokreti koji nisu vezani za namaz.
7. Namjerno dodavanje ruknova u namazu kao naprimjer dodavanje namazu
dodatnog ruku'a i sedde.
166
PROPISI NAMAZA
Sehvi-sedda
Onome ko klanja namaz bi trebao biti ispunjen skruenou i pokornou,
trebao bi nastojati da se pribliava Uzvienom Allahu i promilja o onome to
ui iz Kur'ana u svome namazu. Skruenost je dua namaza i njegova slast. Namaz bez skruenosti je kao tijelo bez due. Uzvieni Allah pohvalio je one koji su
skrueni u svojim namazima.
Kae Uzvieni:
"Uspjeli su vjernici, oni koji su u svojim namazima skrueni." (El-Mu'minun,

1-2.)
I pored toga insan je u svome namazu izloen odsutnosti (nepanji), zaboravu
i smetenosti, a naroito ejtanskom nastojanju da pometa ovjeka u njegovom
namazu tako to e mu doaptavati i napominjati ga o ovozemaljskim stvarima
i zaokupljati ga njima. Ponekad to uzrokuje da ovjek u namazu neto doda ili
skrati ili ga pak dovede u sumnju da je dodao ili skratio neto od namaza. Zbog
toga je Uzvieni Allah propisao onome ko klanja pa mu se desi neto od toga u
namazu, da uini na kraju namaza dvije sedde poput seddi u namazu, kako bi
ponizio ejtana, popravio zaborav i Milostivog uinio zadovoljnim. Ovu seddu
uenjaci nazivaju sehvi-sedda. U daljem izlaganju slijedi pojanjenje njenih propisa.
Sehvi-sedda se ini u tri situacije:
Kada se neto doda ili skrati u namazu ili ako klanja posumnja da je dodao
ili skratio neto od namaza.
Ako bi onaj ko klanja dodao u namazu neku od radnji u namazu, kao naprimjer da doda ruku', seddu, stajanje (kijam) i sjedenje, obavezan je da za to
uini sehvi-seddu. Ako se usred namaza dosjeti da je to to trenutno obavlja u
namazu pridodao, to e odmah prekinuti i upotpuniti namaz shodno redoslijedu
njegovih radnji, a zatim uiniti sehvi-seddu.
Ako bi skratio neku od radnji u namazu iz zaborava, tako da je ono to je
izostavio od namaza jedan od ruknova namaza, te taj rukn bude poetni tekbir,
njegov namaz ne bi bio validan i ne bi to mogao nadomjestiti sehvi-seddom.
U tom sluaju e donijeti tekbir i namaz klanjati iznova. Ako bi pak izostavljeni
167
rukn bio neki drugi mimo poetnog tekbira, kao naprimjer da to bude ruku'
ili sedda, pa se onaj ko klanja sjeti da ga je izostavio prije negoli pone da ui
na drugom rekjatu, obavezan je da se vrati do onog to je izostavio te poslije
upotpuni preostali dio namaza i uini sehvi-seddu. Ako bi se sjetio onoga to je
izostavio nakon to bi poeo uiti na drugom rekjatu, prvi rekjat na kojem je to
izostavio bio bi mu pokvaren, pa bi drugi rekjat uinio na mjesto prvog rekjata
i tako upotpunio namaz, a zatim bi uinio sehvi-seddu. Kada se ne bi dosjetio
za izostavljeni rukn sve do poslije predaje selama, to bi raunao kao da je cijeli
rekjat izostavio. Ako bi se toga sjetio odmah poslije namaza ili pak nakon kraeg
vremena, a pod abdestom je, klanjao bi cijeli rekjat i uinio sehvi-seddu, a zatim
predao selam. Ako bi se pak sjetio nakon dueg perioda ili nakon to bi izgubio
abdest, ponovo bi klanjao taj namaz.
Sehvi-seddu bi uinio ako bi ono to je izostavio bilo prvo sjedenje teehhud. U ovoj situaciji, ako bi se sjetio da je zaboravio prvo sjedenje prije nego
se uspravi na treem rekjatu, obavezan je da se vrati i upotpuni to sjedenje teehhud, a ako bi se u potpunosti uspravio, pokueno (mekruh) je da se vraa, ali
ako bi se vratio, namaz mu ne bi bio pokvaren. Ako bi otpoeo uenje na treem
rekjatu, zabranjeno mu je da se vraa na teehhud. Ako bi klanja u namazu
sumnjao je li klanjao dva ili tri rekjata, ili je li klanjao tri ili etiri rekjata, te ne bi
mogao da se opredijeli za jednu od dvije mogunosti, uzeo bi u obzir manji broj
i upotpunio namaz shodno odluci koju je donio, a zatim uinio sehvi-seddu.
Ako bi pak kod klanjaa preovladalo miljenje i mogao se opredijeliti za jednu
od dvije mogunosti, postupio bi po toj odluci i upotpunio namaz uzimajui je
u obzir, a zatim uinio sehvi-seddu.
Napomena: Sehvi-seddu ispravno je uiniti prije ili poslije selama.
168
PROPISI DENAZE NAMAZA

Uzvieni Allah Svojom mudrou je htio da ovjeiji ivot na dunjaluku prestane i okona, bez obzira koliko on na njemu ivio i koliko njegov ivot dugo
trajao. Allah e mu uzeti duu, zemlja e mu izjesti tijelo, tako da bi sebe vidio
na danu iji rok ne zna niko osim Uzvienog Allaha, kako stoji ispred Gospodara
svih svjetova za obraun, a ne nalazi pred sobom nita osim onoga to je kazao
ili uradio. Zaista insan, kada uje o smrti, srce mu se zatrese i koa mu se najei
iz straha da mu ne doe iznenada, a on se za nju jo nije ni pripremio, niti je
uope na nju mislio. Najvea je nesrea da ovjek zaboravi da se sjeti smrti i da
se od sjeanja na smrt zaokupi zabavom i trkaranjem za ovozemaljskim uicima
i prohtjevima. Jednog dana doao je melek Dibril, a.s., kod Poslanika, a.s., i
rekao: "O Muhammede! ivi kako hoe, ali e na kraju umrijeti. Zavoli koga
hoe, ali e ga na kraju ostaviti. Radi ta hoe, zaista e za to biti nagraen
(kanjen)."74 Prisjeti se, brate muslimanu, ovoga velikog asa i da e svakom ovjeku zasigurno doi njegov as.
Kae Uzvieni:
"Svaka dua smrt e okusiti." (Ali-Imran, 185.)
ta si pripremio za susret sa svojim Gospodarom kada te upita u emu si proveo svoj ivot? ta e odgovoriti kada te upita gdje si svoju mladost potroio? ta
e odgovoriti kada te upita ta si uradio sa svojim znanjem? ta e odgovoriti
kada te upita za imetak, kako si ga zaradio i u ta si ga potroio? Jesi li pripremio
odgovor za dan slian ovom? Nemoj misliti da e te tvoj imetak spasiti ili da e te
tvoj ugled i vlast zatititi od smrti. U tom momentu jednaki su i onaj ko ostavi
iza sebe bogatstvo i ugled i onaj ko ne ostavi iza sebe nijednog srebrenjaka niti
zlatnika. U tom asu jednaki su i onaj ko umre, a bude sam, kao i onaj ko umre,
a oko njega su doktori, porodica i prijatelji. Musliman bi trebao da je uvijek spreman za ovaj veliki as, to znai da treba da ini to vie dobrih djela, da se kloni
haram djela te da uini ovaj dunjaluk stanicom na prijelazu do ahireta, tj. da se
na dunjaluku opskrbi onime to e ga odvesti do Allahovog zadovoljstva, milosti,
oprosta i Njegovog Denneta.
74
Hadis biljee Taberani u El-Evsatu i Hakim.
169
Stanje muslimana u bolesti i na samrti

1. Kada se ovjek razboli, to je Allahovo odreenje koje mu je Allah zapisao da
bi ga time iskuao. Musliman treba biti zadovoljan Allahovom odredbom i strpiti
se u onome to mu je odreeno te zadrati lijepo miljenje o svome Gospodaru,
shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "udan li je sluaj s vjernikom? Sve to mu
se desi, za njega je dobro. A tako nije nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi srea, zahvali se pa dobije nagradu za to, a ako ga zadesi nesrea, strpi se pa ponovo dobije nagradu i za to."75 Muslim biljei hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
"Neka niko od vas ne umre prije nego to bude imao lijepo miljenje o Allahu."
2. Nije dozvoljeno muslimanu, kada ga spopadne teka bolest ili kada ga pogodi nevolja, prieljkivati smrt, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Neka niko
od vas ne trai smrt zbog neke tegobe koja ga zadesi. Pa ako bude prisiljen da
je poeli, neka kae: 'Allahu, poivi me sve dok je ivot dobar za mene, a usmrti
me kada smrt bude bolja za mene'."76
3. Ko osjeti blizinu smrtnog asa i eli neto da oporui ili je nekome neto
duan, obavezan je da napie oporuku (testament) shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Dunost je svakog muslimana koji ima neto za oporuku, da ne prenoi ni dvije noi, a da njegova oporuka ne bude kod njega napisana."77
4. Kada se smrt priblii bolesniku i nastupi smrtni as, na prisutnima je od
lanova porodice da ga podsjeaju da izgovara rijei Kelime-i-ehadeta i da ga
navode da izgovori s njima rijei: La ilahe illallah, kako bi to bile njegove posljednje rijei na dunjaluku ako bi ga napustio shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.:
"Podstiite one od vas koji su na samrti da izgovore La ilahe illallah, jer onaj
ije posljednje rijei pred smrt budu La ilahe illallah, ui e u Dennet jednog
dana sve ako bi ga i snalo prije toga ono to ga je nekad snalazilo."78
5. Kada dua napusti tijelo i porodica bude uvjerena da je umro, zatvorit e
mu oi, jer kada je Vjerovjesnik, a.s., uao kod Ebu Seleme, nakon to mu se
ukoio vid, zatvorio mu je oi, a zatim rekao: "Kada dua napusti tijelo, pogled
se upravi za njom."79
6. Ko se zadesi kod umrlog nakon to mu izae dua, uputit e dovu za njega
77
78
Hadis biljei Ibn Hibban.
79
75
76
170
shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Molite za sebe samo to je dobro. Meleki, uistinu, aminuju na ono to govorite." Zatim je rekao: "Allahu, oprosti
Ebu Selemi. Podigni njegove stepene meu onim koji su upueni. Nadomjesti
njegovim nasljednicima dobrim iza njega. Oprosti nama i njemu, Gospodaru
svjetova. Proiri mu kabur i osvijetli mu ga."80
7. Porodica e umrlom zatvoriti usta i prekriti tijelo da ne bi bilo izloeno
gledanju prisutnih. Ako bi umrli bio pod ihramom za had i umru, nee mu se
pokrivati glava i lice, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s., za ovjeka koji je bio u
ihramima i njegova deva ga usmrtila nogom: "Okupajte ga vodom sa sidrom i
zamotajte ga u dva haljineta (dva komada platna), a nemojte ga namirisavati
niti mu glavu pokrivati, jer e ga Allah na Sudnjem danu proivjeti, a on e
izgovarati telbijju."81
8. Porodica umrlog nastojat e da to prije vrati dug umrlog iz imovine koju
je iza sebe ostavio, a prije podjele zaostavtine. Ako pak ne bi imao imovine, dozvoljeno je da se neko dobrovoljno javi da dug izmiri za njega.
Kupanje umrlog
Kupanje umrlog je farz kifaje, tj. ako to neko obavi, s drugih spada ta obaveza.
Obaveza je porodici umrlog da poure s kupanjem umrlog, njegovim zamotavanjem u kefine i pripremanjem za denazu.
Propisi o kojima treba voditi panju prilikom kupanja umrlog:
1. Da umrlog kupa ovjek musliman koji poznaje propise kupanja i da je
pouzdan i povjerljiv kako bi sakrio neugodnosti koje vidi na tijelu umrlog, kao
to je modrica, crnilo na licu ili neki nedostaci na njegovom tijelu i slino tome.
Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "Ko bude kupao (gasulio umrlog) muslimana, pa
sakrije ono to vidi na njemu, Allah e mu oprostiti etrdeset puta."82 Najpree
je da umrlog okupa onaj koga je on oporuio da ga okupa, zatim otac umrlog,
potom njegov sin te sve tako ko mu je blii od rodbine.
Ako bi umrli bio ensko, najpree je da je okupa ona koju je oporuila da je
okupa, zatim njena majka, potom njena kerka te sve tako ko joj je blii od enske
rodbine. Dozvoljeno je suprunicima da okupaju jedno drugo shodno rijeima
82
Hadis biljei Taberani u El-Kebiru, te Hakim i Bejheki.
80
81
171
Vjerovjesnika, a.s., Aii, r.a.: "Kada bi umrla, ja bih te okupao."83 Esma kerka
Umejsa okupala je svoga mua Ebu Bekra.84 Dozvoljeno je i eni i ovjeku da
okupaju umrlo i muko i ensko koje ima manje od sedam godina. Ako bi se naao
umrli izmeu ena koje mu nisu mahrem, ili umrla ena izmeu ljudi koji joj nisu
mahrem, i nema nikog ko bi ih okupao od njihova spola ili njima bliskih (mahrema), uzet e se umrlom tejemmum, tako to e onaj ko za njega uzima tejemmum
dotai svojim rukama zemlju, zatim potrti njima njegovo lice i ruke.
2. Otklonit e od umrlog njegovu odjeu pri njegovu kupanju, zatim e ga
prekriti neim to e prekriti njegov stidni dio tijela i to e uiniti na mjestu
skrivenom od oiju naroda.
3. Lijepo je da osoba koja kupa umrle ispravi dijelove tijela koji se presavijaju
ako mu je to lahko uraditi, a ako se boji da e mu polomiti dijelove tijela, nee
to initi.
4. Podignut e glavu umrlog onaj koji ga kupa skoro do poloaja sjedenja i
njeno e ga pritisnuti po stomaku kako bi iz njega neto eventualno suvino izalo.
5. Potom e umrlom onaj ko ga kupa, oprati stidni dio tijela, tako to e oko
svoje ruke zamotati komad krpe ili e obui rukavicu da moe dobro oistiti
stidni dio tijela. Stidni dio tijela nee direktno dodirivati niti e gledati u njega.
6. Poslije pranja stidnog dijela tijela onaj ko kupa umrlog prouit e Bismillu
i uzet e mu abdest kao za namaz, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s., koji je
kazao onima koji su kupali njegovu kerku Zejnebu, r.a.: "Ponite s njenom
desnom stranom i mjestima koja se peru prilikom uzimanja abdesta."85 Nee se
umrlom ispirati vodom usta i nos, ve e se samo zamotanom mokrom krpom
oko prsta oistiti njegovi zubi i nozdrve (nos).
7. Onaj ko kupa umrlog, stavit e u vodu sidr (lie lotosovog drveta) ili neto
drugo od higijenskih sredstava kada ga bude kupao. Kupanje e otpoeti s pranjem glave i brade tri puta.
8. Okupat e mejta poevi s desnom stranom, tako to e umrlog postaviti da
lei na lijevoj strani i oprat e njegovu desnu stranu sprijeda i odzada. Potom e
umrlog postaviti da lei na desnu stranu i oprat e njegovu lijevu stranu sprijeda
i odzada.
9. Mustehab (lijepo) je da se pranje tijela umrlog ponovi tri puta, a ako postoji
Hadis biljee Ahmed, Ibn Hibban, Ibn Made i Nesai u El-Kubra.
Hadis biljei Malik.
85
83
84
172
potreba, moe i vie od tri puta, pa sve do sedam puta i vie od toga. Buharija i
Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao onima koji su kupali njegovu kerku Zejneb, r.a.: "Okupajte je, perui je tri, pet, sedam ili vie puta, ako
vidite da je to potrebno."
10. Ako bi poslije kupanja iz mrtvog izalo neto od neistoe, oistit e se
mjesto odakle je izala neistoa.
11. Sunnet je da se pri zadnjem kupanju stavi kafura (kamforovo drvo) ili
neki drugi miris u vodu, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s., koji je rekao onima
koji su kupali njegovu kerku, r.a.: "Prilikom zadnjeg pranja stavite i kafura ili
bar malo kafura."86 Ako je pak umrli pod ihramom,87 nee se mirisati ni njegovo
tijelo, a ni efini.
12. Ako umrli bude mukarac, nije lijepo (pohvalno) da mu se rasplie kosa,
reu nokti, briju dlake po stomaku iznad polnog uda ili da se upaju ispod pazuha. to se tie ene, njena e se kosa poslije kupanja isplesti u tri pletenice koje e
se poloiti ispod njenih lea.
13. Ako poslije kupanja iz umrlog izae kakva neistoa, ta e se mjesta odakle
se pojavila neist napuniti vatom, a zatim e se umrlom uzeti abdest kao za namaz. Ako bi pak ta izalo nakon to se umota u efine, nee se ponovo kupati.
14. Pobaeno dijete (nedonoe), odnosno zametak koji se iz majinog stomaka otkine i izae prije vremena, ukoliko nije napunio etiri mjeseca i ako se
na njemu ne mogu raspoznati tjelesni organi (konstitucija), nee se kupati niti e
mu se klanjati denaza. Ono e se samo zamotati u komad platna i zakopati. Ako
pak napuni etiri mjeseca ili vie od toga, okupat e se i klanjat e mu se denaza,
shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Nedonoetu se klanja denaza i upuuje
se dova za njegove roditelje da im Allah oprosti i da im se smiluje."88
15. Mustehab (lijepo i pohvalno) je da se okupa onaj ko kupa umrlog, ali mu
nije obaveza, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Ko okupa umrlog, neka se
okupa."89 U tom kontekstu Darekutni biljei predanje da je Omer, r.a., rekao:
"Kada bismo kupali umrle, neko bi se od nas okupao, a neko ne bi."
Umotavanje umrlog u efine
Tj. ako je ovjek umro na haddu ili umri dok je jo u obredima hadda. (Op. prev.)
88
89
Hadis biljee Tirmizi i Ibn Made.
86
87
173
Kada se umrli okupa i njegovo tijelo osui, obaveza je da se umota u efine,

tako to e se prekriti cijelo njegovo tijelo. Umotavanje umrlog u efine obavlja
se na sljedei nain.
1. Mukarac se umota u tri bijela namirisana platna koja se umotavaju jedno
preko drugog te se izmeu svakog platna stavlja miris specifian za umrle, koji
se zove hanut. Kada je rije o eni, ona se umotava u pet komada platna: izar je
platno kojim se umotava donji dio tijela, himar je platno kojim se umotava glava,
kamis koulja90 i dvije lifafe91 kojima se prekriva cijelo tijelo.
2. Umrli se postavi na tri lifafe u leeem poloaju na leima.
3. Umrlom se izmeu listova stranjice stavi namirisana vata da ne bi iz njega
izaao neugodan miris te se namirie cijelo tijelo i dijelovi tijela kojima se sedda
obavlja.
4. Prvi kraj lifafe stavi se preko desne strane umrlog, a drugim krajem lifafe
se pokriva lijeva strana. Potom se povue krpa koja je prekrivala stidni dio tijela.
Poslije se s drugom lifafom postupi isto kao i s prvom, a zatim i s treom. Kod
ene se prvo oblai izar (donji ogrta), zatim preko njega kamis. Potom se glavu
i ramena prekriju himarom, a poslije toga se umota u dvije lifafe kao to se umotava mukarac.
5. Krajevi lifafa se sveu iznad glave i ispod stopala da se ne bi razmotali. I
preostali dio efina kojima je pokriveno cijelo tijelo umrlog dobro se svee trakama od platna.
Klanjanje denaze umrlom
Kada se umrli spremi u efine, obaveza je prisutnima da mu klanjaju denazu.
Opis denaze namaza:
1. Umrli se postavi na zemlju u pravcu Kible.
2. Sunnet je da imam stane pored glave umrlog ako je umrli mukarac, a na
sredinu umrlog ako je umrli ena. Umrli e biti postavljen tako da e njegova
glava biti s desne strane imama.
3. Klanjai se poredaju u safove iza imama. Dozvoljeno je da stanu s desne
90
91
Kamis je koulja koja prekriva od vrata do stopala bez rukava. (Op. prev.)
Lifafa je platno koje prelazi preko glave i stopala, kojim se zamota mrtvac i svee i gornji i donji
kraj. (Op. prev.)
174
i lijeve strane imama u sluaju da mjesto bude tijesno. Mustehab (lijepo) je da

klanjai budu poredani u tri safa iza imama.
4. Imam stojei izgovara etiri tekbira i kod svakog tekbira podie ruke,92 a i
oni koji iza njega klanjaju izgovaraju tekbire. Poslije prvog tekbira imam i muktedije proue Euzu i Bismillu, zatim Fatihu. Poslije drugog tekbira proui se
salavat na Vjerovjesnika, a.s.: Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin, kema sallejte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime inneke hamidun medid. Allahumme barik 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin, kema barekte
'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime inneke hamidun medid "Allahu, spasi Muhammeda i njegovu porodicu, kao to si spasio Ibrahima i njegovu porodicu. Ti
si, uistinu, hvale dostojan i plemenit. I blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, kao to si blagoslovio Ibrahima i njegovu porodicu. Ti si, uistinu, hvale dostojan i plemenit." Poslije treeg tekbira proui se dova za umrlog: Allahummagfir
li hajjina ve mejjitina, ve ahidina ve gaibina. Allahumme men ahjejtehu minna fe
ahjihi 'alel-islami, ve men teveffejtehu minna feteveffehu 'alel-islami. Allahumme
la tahrimna edrehu ve la tudillena ba'dehu.93 "Na Gospodaru, oprosti naim
ivima i mrtvima, prisutnima i odsutnima. Na Gospodaru, kome od nas da
ivot, uini ga muslimanom, a koga od nas usmrti, usmrti ga kao vjernika. Na
Gospodaru, nemoj nas ostaviti bez nagrade njegove i nemoj nam dozvoliti da
poslije njega zalutamo!"
Allahummagfir lehu verhamhu, ve afihi, va'fu 'anhu, ve ekrim nuzulehu, ve vessi'
mudhalehu, vagsilhu bi-l-mai ves-seldi ve-l-bered. Ve nekkihi mine-l-hataja kema
nekkajtes-sevbe-l-ebjeda mined-denesi, ve ebdilhu daren hajren min darihi ve ehlen
hajren min ehlihi ve zevdeh hajren min zevdihi ve edhilhu-l-dennete ve e'izhu
min 'azabi-l-kabri ve min 'azabin-nari.94 "Moj Gospodaru, oprosti i smiluj mu
se, prei preko njegovih loih djela i poasti ga u kaburu, uini mu ga prostranim i saperi ga vodom, snijegom i kiicom. Oisti ga od grijeha kao to se bijela
odjea isti od prljavtine. Zamijeni mu kuu boljom kuom, rodbinu boljom
rodbinom i branog druga boljim branim drugom. Uvedi ga u Dennet i sauvaj ga kaburske patnje, ili patnje u vatri."
Potom se izgovori etvrti tekbir i poslije njega se ne ue dove, nego se preda
selam prvo na desnu, a onda na lijevu stranu. Dozvoljeno je da se selam preda
samo na jednu stranu. Oni koji budu klanjali za imamom, isto e i oni predati
U hanefijskom mezhebu ruke se podiu samo kod prvog tekbira. (Op. prev.)
94
92
93
175
selam.
5. Onaj ko zakasni na denazu namaz i propusti da klanja s imamom nekoliko
tekbira denaze namaza, slijedit e imama u onome to mu je preostalo od tekbira denaze namaza. Poslije etvrtog tekbira upotpunit e ono to mu je prolo
i nadoknadit e sve ono to je izostavio od zikra (dova), zatim e predati selam
ako to sve bude u mogunosti prije negoli se umrli ponese ispred klanjaa prema kaburu. Ako nije u mogunosti, onda e samo izgovoriti tekbir za tekbirom
uzastopno bez zikra (dove) izmeu njih i predat e selam s imamom. On nema
nikakve druge obaveze osim toga.
6. Onome ko propusti klanjati denazu namaz s imamom dozvoljeno je da
klanja umrlom na kaburu, tako to e stati da klanja, a kabur e biti izmeu njega
i Kible. Denazu e klanjati na nain kako je prethodno spomenuto.
Noenje umrlog (ispraaj) i njegovo zakopavanje
Farz kifaje je noenje (ispraaj) umrlog i njegovo zakopavanje, te ako to obavi
jedna skupina, s ostalih spada grijeh. Ukopavanje umrlog je spram njega astan
in kako ne bi bio izloen zvjerima i pticama. U tom djelu je i poast za ive, jer
se ne izlau neugodama struhnuta tijela i neugodnom mirisu umrlog nakon to
se bude raspadalo i truhnulo.
Musliman pri noenju (ispraaju) denaze treba voditi brigu o sljedeem:
1. Umrli e se poslije kupanja i spremanja u efine postaviti na tabut ili na
nosila da bi ga bilo lake nositi. Tabut se nosi sa etiri strane na ramenima. Dozvoljeno je umrlog prenijeti i u autu ako je mezarje udaljeno ili je kino vrijeme
ili je pak neki drugi uzrok koji oteava noenje umrlog na ramenima.
2. Sunnet je pouriti pri noenju umrlog na denazi shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Pourite da denazu obavite to prije. Ako je umrli (umrla)
bio dobar, pourujete mu ono to mu je bolje, a ako je drugaije, prije ete se
osloboditi zla s vaih vratova."95
3. Nije propisano vjerom da se u toku denaze glasno ini zikr i ui Kur'an.
Nije dozvoljeno da se denaza slijedi nekom od radnji koje su u suprotnosti s
vjerom kao to je glasan pla pri ispraaju denaze ili slijeenje denaze dimom
i vatrom, jer je Vjerovjesnik, a.s., zabranio da se denaza slijedi (ispraa) povie95
176
nim glasom.96 Ebu Musa el-E'ari, r.a., na samrti je oporuio: "'Nemojte moju
denazu slijediti kadionicom.' Prisutni ga upitae: 'Jesi li ta uo o tome?' 'Jesam, od Allahovog Poslanika, a.s.' odgovorio je on."97 Ako bi se umrli ukopavao
nou, dozvoljeno je ponijeti neto to e osvijetliti put u toku noenja umrlog i
njegova ukopa.
4. Mekruh je da ene slijede i ispraaju denazu, jer se od Ummi Atijje, r.a.,
prenosi da je rekla: "Zabranjeno nam je, ali ne strogo i iskljuivo, da ispraamo
(slijedimo) denazu."98
Pri ukopu umrlog treba voditi brigu o sljedeem:
1. Umrli se nee ukopavati u tri zabranjena vremena osim u nudi, jer se navodi od Vjerovjesnika, a.s., da je to zabranio.
Zabranjena vremena su:
- od kada sunce izae pa sve dok se ne uzdigne malo, odnosno petnaest minuta poslije izlaska sunca,
- kada sunce bude na sredini neba pa sve dok se ne pomjeri ka zapadu, odnosno deset minuta prije podnevskog ezana.
- kada sunce poe zalaziti pa sve dok ne zae. U tom kontekstu Muslim biljei hadis od 'Ukbe b. Amira, r.a., da je rekao: "U tri vremena nam je Allahov
Poslanik, a.s., zabranio da klanjamo ili da u njima ukopavamo svoje umrle. To
su: kada Sunce izlazi pa sve dok se ne uzdigne, kada je Sunce na sredini neba pa
sve dok se malo ne pomakne i kada pone zalaziti pa sve dok ne zae."
2. Musliman e se ukopati u muslimansko mezarje i nije dozvoljeno ukopavati ga u nemuslimansko mezarje.
3. Kabur e se iskopati da bude dubok i prostran kako bi bili sigurni da do
umrlog nee moi dospjeti divlja ili kako pak ne bi izaao od njega neugodan
miris. Vjerovjesnik, a.s., je naredio da se pri kopanju kabura obrati panja na
sljedee: "Kopajte kaburove tako da budu prostrani i duboki."99
4. Napraviti lahd u kaburu u koji e se staviti umrli. Lahd je bolji od ekka
Hadis biljei Ibn Made.
98
99
Hadis biljee Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Made.
96
97
177
ako je zemlja u kaburu vrsta i ne osipa se. A ako se pak osipa, ekk je bolji. Lahd
je jedno udubljenje pri dnu zida kabura u pravcu Kible, dovoljno dugako i iroko da u njega moe stati tijelo umrlog. ekk je jedno udubljenje u sredini kabura
po njegovoj duini poput korita. Njegove se strane izidaju erpiem i u njega se
poloi umrli. Natkriva se kamenjem, tako da ne dotie tijelo umrlog.
5. Najprei od ljudi da umrlog sputa u kabur je onaj koga je umrli oporuio,
zatim oni koji su najblii od rodbine, pa onda oni blii.
6. Sunnet je da se umrli nadnese i spusti u kabur s dijela kabura gdje se nalaze
noge umrlog u kaburu. Ako je to neizvodivo, onda e se umrli spustiti u kabur
od strane Kible.
7. Onaj koji sputa umrlog u kabur rei e: Bismillahi va 'ala milleti resulillahi
U ime Allaha i kao pripadnik ummeta Muhammeda, a.s.
8. Umrli e se u kaburu poloiti na desnu stranu usmjeren licem u pravcu
Kible, tako to e mu glava biti na desnoj strani od Kible, a noge na lijevoj strani.
Poduprijet e se s lea komadom zemlje da se ne bi prevrnuo na lea. Ispod glave
mu se nee nita stavljati.
9. Kada se umrli spusti u kabur, razvezat e se povez efina kod njegove glave
i nogu i nee mu se otkrivati lice osim ako je umro u periodu dok je obavljao
obrede hada ili umre i bio u ihramima, o emu je ve objanjeno.
10. Kada se spusti umrli u lahd, otvor lahda e se zbiti i vrsto zazidati erpiem. Rupice i otvori izmeu erpia popunit e se glinom da ne bi do umrlog
dospjela praina ili zemlja.
11. Potom e se kabur zatrpati zemljom. Sunnet je uzdignuti zemlju iznad
kabura koliko jedan pedalj da bi se znalo da je tu kabur kako bi se uvao i pazio
te da se ne bi zanemario i nipodatavao. Dakle, bit e uzvien poput devine grbe,
zatim e se na njega postaviti sitni kamenii koji e se posuti vodom.
12. Na kaburu, iznad glave umrlog, postavit e se kamen, da bi se znalo gdje
je taj umrli i da bi se razlikovao od drugih kaburova.
13. Zabranjeno je kabur obraivati gipsom, graditi i zidati na njemu, sjediti i
gaziti po njemu, jer je Vjerovjesnik, a.s., zabranio da se kabur obrauje gipsom,
da se na njemu sjedi i da se na njemu bilo ta gradi.100
14. Lijepo je (mustehab) da onaj ko prisustvuje ukopu umrlog ostane poslije
ukopa kod kabura i moli za umrlog oprost i da mu da vrstinu i postojanost prilikom ispitivanja u kaburu, jer je Vjerovjesnik, a.s., obiavao poslije ukopa umrlog
100
178
zaustaviti se kod kabura i kazati: "Molite Allaha da vaem bratu oprosti i da mu

da vrstinu i postojanost, jer se on upravo sada ispituje."101
Izraavanje sauea
Smisao sauea je u tome da se porodici umrlog obrati rijeima utjehe i strpljenja, kako bi im se umanjio bol zbog onoga to ih je zadesilo od nesree, alosti i tuge pri njihovu gubitku umrle osobe.
Pri izraavanju sauea trebalo bi panju obratiti na sljedee:
1. Pri izraavanju sauea koristit e se rijei koje ulijevaju strpljenje i utjehu
unesreenom i podstie da bude zadovoljan i vjeran Uzvienom Allahu. Tako
naprimjer rei e oaloenom: E'azamellahu edreke ve ahsene 'azaeke, ve gafere
li mejjitike! "Allaha te obilato nagradio, ulio ti strpljenje i oprostio tvom umrlom!"
Buharija i Muslim biljee hadis u kojem je Vjerovjesnik, a.s., uputio sauee
svojoj kerki rekavi: Inne lillahi ma ehaze ve lillahi ma e'ata ve kullu ej'in 'indehu
ila edelin musemma, feltasbir ve-l-tahtesib. "Allahu pripada i ono to uzima i
ono to daje. Sve ima svoj odreeni rok kod Njega, pa neka se ona strpi i neka se
nada nagradi od Allaha!"
2. Izraavanje sauea nije ogranieno odreenim brojem dana. Dozvoljeno
je muslimanu da izrazi sauee svome bratu muslimanu i nakon tri dana, jer je
namjera izraavanja sauea ublaavanje nesree i utjeha za unesreenog da bi
kod njega prestala tuga i alost. Vjerovjesnik, a.s., izrazio je sauee porodici
Daferovoj nakon tri dana od preseljenja njihovog umrlog.
3. Sunnet je da blinja rodbina umrlog ili pak njegove komije naprave hranu
za porodicu (ukuane) umrlog, jer je nevolja koja je ih zadesila zaokupila od
toga. U tom kontekstu prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Spremite hranu
Daferovoj porodici; njima je dolo ono to ih je zaokupiralo."102
101
102
Hadis biljee Ebu Davud, Hakim i Bejheki.

Hadis biljee Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Made.
179
PROPISI ZEKATA
Definicija zekata
Zekat je obavezno izdvajanje odreenog dijela imovine, koja dosee nisab
shodno posebnim uvjetima, onima koji imaju pravo na njega.
Propisanost (status) zekata
Zekat je jedan od islamskih farzova i jedan od pet ruknova islama. Zekat je
najuzvieniji rukn poslije namaza. Kae Uzvieni:
"I namaz obavljajte i zekat dijelite." (El-Bekare, 43.)
I veli Uzvieni:
"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini." (Et-Tevbe, 103.)
Buharija i Muslim biljee hadis od Ibn Omera, r.a., da je Allahov poslanik,
a.s., rekao: "Islam je sagraen od pet stvari: Svjedoenja da nema boga osim
Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanja namaza, davanja zekata,
obavljanja hadda i posta mjeseca ramazana." Zekat je obaveza svakom muslimanu, i mukarcu i eni, i malome i velikom, pod tano odreenim uvjetima.
Neispravno je vjerovanje onoga ko porie njegovu obaveznost.
Mudrost propisivanja zekata
Uzvieni Allah propisao je i uinio obaveznim zekat zbog velikih mudrosti.
Te mudrosti su:
1. Zekat isti ljudske due od osobina kao to su krtost i pohlepa te njeno
navikavanje na troenje i izdvajanje imovine na Allahovom putu.
2. Zekat poveava imetak i isti te je on beriet (uveanje) za njega.
3. Zekat je vid suosjeanja sa siromanima i ispunjenje potreba bijednika i
siromanih.
4. Zekat uspostavlja ope dobro i blagostanje, o emu ovisi ivot i srea cijelog
naroda.
180
PROPISI ZEKATA
5. Zekat spreava nagomilavanje imetka iskljuivo u rukama bogataa i trgovaca da se ne bi ograniilo da imetak bude samo u rukama jedne odreene
skupine ljudi u zajednici.
Uvjeti obaveznosti izdvajanja zekata
Zekat je obavezan ako se ispune sljedei uvjeti:
1. Islam, tj. zekat nije obavezan nemuslimanima, jer je zekat ibadet pomou
kojeg se musliman pribliava Uzvienom Allahu. Kae Uzvieni:
"A prilozi njihovi nee biti primljeni zato to u Allaha i Njegova Poslanika ne
vjeruju, to lijeno namaz obavljaju i to samo preko volje udjeljuju." (Et-Tevba,
54.)
2. Sloboda, tj. zekat nije obavezan za roba, jer ono to on posjeduje je imetak
njegova vlasnika.
3. Istinsko vlasnitvo nad imetkom koji se posjeduje u mjeri iznad nune
potrebe, a koji je pak nuno potreban ovjeku, kao to je hrana, odjea i prebivalite.
4. Da proe godina dana otkako je imetak na kojeg se daje zekat dostigao visinu nisaba, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Nema zekata na onu imovinu
koja nije bila u posjedu cijelu jednu godinu."103 Ovaj uvjet se odnosi na stoku,
zlato, srebro, novac i vrijednosne papire, te na trgovaku robu. to se tie usjeva,
plodova, ruda i pronaenog zakopanog blaga, nije uvjet da proe godina, ve je
obaveza da se na to zekat daje na dan etve i berbe ili vaenja (pronalaska), shodno rijeima Uzvienog Allaha:
"I dajte na dan etve i berbe." (El-En'am, 141.)
5. Da imetak dostigne visinu nisaba, tj. da imetak dostigne tano odreenu
mjeru, tako da, ako bi se umanjio imetak od te mjere, ne bi bila obaveza izdvajati
zekat na njega. O ovome e poslije biti objanjenje.
103
181
etiri su vrste imovine na koju je obaveza dati zekat:

1. Zlato, srebro i vrijednosni papiri;
2. Stoka;
3. Ono to raste iz zemlje;
4. Trgovaka roba.
Imovina na koju je obaveza dati zekat i iznosi nisaba te imovine
1. Vrijednost (novac), tj. zlato, srebro, vrijednosni papiri (novac): Na navedene vrste vrijednosti obaveza je dati zekat kada dostigne nisab, shodno sljedeima iznosima i mjerama:
- Nisab zlata proporcionalan je vrijednosti 85 grama istog zlata (24 karata).
Ako dostigne ovu koliinu ili vie od toga, daje se zekat u visini od 2,5%.
- Nisab srebra proporcionalan je vrijednosti 595 grama srebra. Ako dostigne
ovu koliinu ili vie od toga, daje se zekat u visini od 2,5%.
- Vrijednosni papiri (novci) procjenjuju se na osnovu vrijednosti zlata i srebra
i na njih se daje zekat u visini od 2,5%.
Zekat na nakit koji slui za ukraavanje
To je zlato ili srebro koje ovjek upotrijebi u svrhu dozvoljenog ukraavanja.
Primjer dozvoljene upotrebe nakita za ukraavanje jeste enska upotreba zlata.
Zekat nije obavezan na nakit kojim se ukraava ako je u umjerenim granicama.
Ako pree granice umjerenosti i dostigne to prekoraenje visinu nisaba iznad
osnovne potrebe, obaveza je na to zekat izdvojiti. Zekat na nakit je takoer obaveza ako ga vlasnik namjerava uvati (skladititi) i na njemu zaraditi.
2. Stoka: U stoku spadaju deve, krave i ovce. Na njih nije obaveza dati zekat,
izuzev ako se ispune sljedei uvjeti:
a) Ako se dri i uzgaja zbog mlijeka i priploda te se ne koristi za obraivanje
zemlje, noenje namirnica ili za prenoenje tereta.
b) Da se cijelu godinu ili vie od godine stoka uva na ispai koju je Uzvieni
Allah uinio za ispau i nije proizvod niiji drugi.
c) Da dostigne nisab. Visina nisaba za deve je pet deva, za krave trideset krava,
a za ovce etrdeset ovaca. Nije obaveza zekat davati za manju koliinu od ove
kada je u pitanju stoka.
d) Da se nisab posjeduje punu godinu dana.
182
PROPISI ZEKATA
Koliina koja je obavezna da bi se zekat izdvojio na deve:

Zekat na deve nije obavezan sve dok njihov broj ne dosegne do broja pet. Kada
broj deva dostigne pet ili vie od toga, zekat e se izdvajati na sljedei nain:
Broj
od
5
10
15
20
25
36
46
61
76
91
121
130
140
150
160
do
9
14
19
24
35
45
60
75
90
120
129
139
149
159
169
Obavezna koliina
Ovca od jedne godine ili koza od dvije godine
Dvije ovce
Tri ovce
etiri ovce
Jedna jednogodinja deva (kojoj je nastala druga godina ivota)
Jedna dvogodinja deva (kojoj je nastala trea godina ivota)
Jedna trogodinja deva (kojoj je nastala etvrta godina ivota)
Jedna etverogodinja deva (kojoj je nastala peta godina ivota)
Dvije dvogodinja deve
Dvije trogodinje deve
Tri dvogodinje deve
Jedna trogodinja i dvije dvogodinje deve
Dvije trogodinje i jedna dvogodinja deva
Tri trogodinje deve
etiri dvogodinje deve.
Kada se broj deva povea iznad stotinu i dvadeset (120), na svakih etrdeset
deva dat e se jo po jedna dvogodinja deva, a na svakih pedeset dat e se jo po
jedna trogodinja deva.
Koliina koja je obavezna da bi se zekat izdvojio na krave
Zekat na krave nije obavezan sve dok njihov broj ne dosegne do broja trideset.
Kada broj krava dosegne trideset i vie od toga, zekat e se izdvajati na sljedei
nain:
183
Broj
od
do
30
Obavezna koliina
Jednogodinje june ili junica (kojem je nastala druga godina

ivota)
59 Dvogodinje june ili junica (kojem je nastala trea godina ivota)
69 Dva jednogodinja junca (junice)
79 Jedan jednogodinji i jedan dvogodinji junac (junica)
89 Dva dvogodinja junca (junice)
99 Tri jednogodinja junca (junice)
109 Dva jednogodinja i jedan dvogodinji junac (junica)
119 Jedan jednogodinji i dva dvogodinja junca (junice)
129 etiri jednogodinja junca ili tri dvogodinja junca (junice)
39
40
60
70
80
90
100
110
120
Kada se broj krava povea iznad sedamdeset devet (79), na svakih trideset krava dat e se jo po jedno jednogodinje june (junica), a na svakih etrdeset krava
dat e se jo po jedno dvogodinje june (junica).
Koliina koja je obavezna da bi se zekat izdvojio na ovce
Zekat na ovce nije obavezan sve dok njihov broj ne dosegne do broja etrdeset. Kada broj ovaca dostigne etrdeset ili vie od toga, zekat e se izdvojiti na
sljedei nain:
Broj
od
40
121
201
400
500
600
700
1
do
120
200
399
499
599
699
799
Obavezna koliina
Jednogodinja koza ili ovca koja je napunila est mjeseci1
Dvije ovce
Tri ovce
etiri ovce
Pet ovaca
est ovaca
Sedam ovaca
Misli se na ovcu koja je po svome izgledu i debljini poput ovce od godine dana. (Op. prev.)
184
PROPISI ZEKATA
Kada se broj ovaca povea iznad dvije stotine (200), na svakih stotinu ovaca
dat e se jo po jedna ovca. Ako se stoka bude uzgajala zbog trgovine, zekat e se
na nju izdvajati kao na trgovaku robu u iznosu od 2,5%.
3. Zekat na poljoprivredne proizvode i na ono to se iskopava iz zemlje:
Zekat je obavezan na sve plodove i sjemenke koje se mogu mjeriti (vagati) i
skladititi, kao to su hurme i groice. Zekat nije obavezan na plodove i sjemenke sve dok njihova koliina ne dosegne nisab. Nisab na plodove i sjemenke (itarice) je tri stotine Vjerovjesnikovih, a.s., pregrta, a to pak odgovara priblinoj
koliini od 624 kilograma. Kada koliina plodova i sjemenki (itarica) dosegne
nisab ili vie od toga, zekat e se izdvajati na sljedei nain:
1. Ukoliko se usjevi i plodovi zalijevaju kiom i ne ulae se trud i imetak za
njihova zalijevanja, visina zekata na njih je jedna desetina, tj. 10%.
2. Ukoliko se pri zalijevanju usjeva i plodova ulae trud i dodatni trokovi,
kao to je crpljenje (ispumpavanje) vode iz bunara, visina zekata e biti pola desetine, tj. 5%.
3. Ukoliko se usjevi i plodovi budu zalijevali jedanput uz dodatno ulaganje
truda i trokova, a jedanput bez dodatnog ulaganja truda i trokova, visina zekata
e biti 7,5%.
Nije obaveza dati zekat na usjeve i plodove ukoliko nisu otvrdnjeli i sazreli.
Zekat nije obavezno dati na povre i voe, osim ako se ne sije i uzgaja zbog
trgovine. Ako se sije i uzgaja zbog trgovine, visina iznosa zekata bit e 2,5%.
Obaveza je zekat dati na pronaeno zakopano blago nepoznatog vlasnika (errikaz).
Er-rikaz je blago koje se pronae u zemlji, bilo zlato ili srebro ili pak neka
druga vrsta blaga s nevjernikim obiljejima. Visina zekata bit e 5%, bez obzira
kolika to koliina bila, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Zekat na pronaeno zakopano blago je petina."104 Sve ostalo od pronaenog zakopanog blaga, tj.
etiri petine, bit e vlasnitvo onoga ko ga pronae.
4. Trgovaka roba:
Trgovakom robom se smatra sve ono to se priprema i prireuje za prodaju
i kupovinu s namjerom zarade, bile to nekretnine, stoka, hrana, alati, dionice,
104
185
vrijednosni papiri i slino tome. Obaveza je zekat izdvojiti na trgovaku robu

kada njihova vrijednost dosegne nisab nakon to se izmire dugovi i trokovi te
bude u posjedstvu vlasnika punu godinu dana. Procjena zekata prema srebru ili
zlatu vrit e se po tome ta je bolje za siromahe, pa e se izdvojiti zekat u visini
od 2,5%. Zekat je obavezan na trgovaku robu, imali zarade na njoj ili pak bili
na gubitku, sve dok preostali dio dostie visinu nisaba. Vrijednost trgovake robe
uzima se u obzir shodno njenoj vrijednosti na tritu nakon to bude u posjedstvu vlasnika punu godinu dana. Ne uzima se u obzir vrijednost i cijena za koju
je kupljena ta roba. Dozvoljeno je izdvojiti zekat u trgovakim artiklima koje se
nalaze kod dotinog trgovca ako su siromanome neophodne.
Izdvajanje zekata
Ako se upotpune svi prethodno spomenuti uvjeti, obaveza je muslimanu da
izdvoji zekat i da ga udijeli onima koji na njega imaju pravo shodno sljedeim
propisima:
1. Vrijeme izdvajanja zekata
Obaveza je zekat izdvojiti odmah po upotpunjenju njegova vremena, tj. nakon to bude u posjedstvu vlasnika punu godinu. Nije dozvoljeno odgaanje
izdvajanja zekata osim zbog potrebe.
Dozvoljeno je unaprijed izdvojiti zekat ako je imetak vlasnika koji izdvaja
zekat dosegnuo visinu nisaba za period od dvije godine. Od Alije, r.a., prenosi
se da je Vjerovjesnik, a.s., uzeo od El-Abbasa zekat unaprijed za dvije godine.105
2. Kategorije korisnika zekata
Osam je kategorija ljudi kojima je dozvoljeno dati zekat. Uzvieni Allah ih je
tano odredio u asnome Kur'anu:
"Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima i onima koji ga sakupljaju, i

onima ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva i prezaduenima i u svrhe na
Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna
i Mudar je." (Et-Tevbe, 60.)
105
Hadis biljee Ebu Davud i Tirmizi.
186
PROPISI ZEKATA
a) Siromasi: siromasima se smatraju oni koji ne posjeduju imovinu kojom bi

zadovoljili svoje potrebe ili potrebe svoje porodice. Dakle, ako oni nisu nali nita
za sebe ili su pak nali pola od onoga to im je potrebno, dat e im se od zekata
koliko im moe biti dovoljno za jednu cijelu godinu.
b) Nevoljnici: nevoljnicima se smatraju oni koji su nali za sebe pola potrebne
koliine hrane ili su pak nali neto vie od pola, kao da neko ima sa sobom jednu stotinu (novaca), a potrebne su mu dvije stotine, pa e mu se dati od zekata
koliko mu moe biti dovoljno za jednu cijelu godinu.
c) Oni koji sakupljaju zekat: to su oni koje je odgovorna osoba odredila da
sakupljaju zekat, da ga uvaju i da ga dijele onima koji na njega imaju pravo. Dat
e im se od zekata koliko im je potrebno za period njihova dolaska i povratka sve
ako bi bili i bogati.
d) Oni ija srca treba pridobiti: to su oni koje elimo privoliti da preu na
islam ili da prestanu sa injenjem zla ili pak da ih uinimo postojanim i vrstim
u vjerovanju.
e) Za otkup iz ropstva: to su robovi koji se otkupe iz ropstva imetkom od
zekata i onda postanu slobodni ili se pak dogovore sa svojim vlasnicima da e im
dati novac za svoj otkup, pa e im se dati od zekata kako bi sami sebe otkupili od
svojih vlasnika.
f) Prezadueni: to su oni koji su prezadueni i koji su se opteretili dugovima,
ali ne u nepokornosti uzvienom Allahu, i nemaju imovinu kojom bi izmirili te
dugove bez obzira jesu li zadueni za sebe ili za nekog drugog, kao naprimjer da
bi pomirili zavaene.
g) U svrhe na Allahovom putu: to jest borcima koji se dobrovoljno bore na
Allahovom putu i koji pozivaju u vjeru Uzvienog Allaha.
h) Putniku-namjerniku: to je svaki putnik koji je odvojen od svoga grada
(zemlje) i nema novca sa sobom pomou kojeg bi se vratio u svoj grad, a ne moe
nai nikoga da bi mu pozajmio.
Nije uvjet da onaj ko izdvaja zekat obuhvati svih osam kategorija pri podjeli
zekata. Sa njega spada odgovornost i obaveza ako da zekat bilo kojoj od ovih
osam kategorija.
3. Kome nije dozvoljeno dati zekat
Nije dozvoljeno dati zekat jednoj od sljedeih kategorija ljudi:
1. Bogataima i onima koji su u snazi da mogu stjecati imovinu. Vjerovjesnik,
a.s., je rekao: "U zekatu nema udjela za bogataa i osobu koja je u snazi i moe
187
da stie imovinu."106 Iz ove skupine izdvajaju se oni koji rade na skupljanju

zekata, bogati dunici, onaj koji je u mogunosti da stie imetak, ali se posvetio
izuavanju (studiju) islamskih znanosti i nema imetka za opskrbe.
2. Zekat nije dozvoljeno dati osobama koje smo obavezni izdravati kao to
su: oevi, majke, dede, nane, djeca, unuad. Navedenima se ne daje zekat, jer je
obaveza onoga ko izdvaja zekat da izdrava i da se brine o njima.
3. Nevjernicima koje ne elimo privoliti za islam. Njima nije dozvoljeno davanje zekata shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Uzima se od njihovih bogatih
i vraa se njihovim siromanim.",107 tj. bogatai muslimani i njihovi siromasi, a
ne siromasi od nemuslimana.
4. Porodici Vjerovjesnikovoj, a.s., nije dozvoljen zekat, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Sadaka (zekat) nije dozvoljena porodici Muhammedovoj, a.s.
To je ljudska prljavtina."108 U porodicu Vjerovjesnikovu, a.s., se ubraja svako
ko je iz loze Benu Haima i Abdulmuttaliba.
4. Prenoenje zekata iz jednog grada u drugi
Dozvoljeno je prenoenje zekata iz grada gdje je obaveza da se izdvoji zekat u
drugi grad, bez obzira je li on blizu ili daleko, ako je to potrebno. Primjer tome je
da u nekom dalekom gradu bude teko siromatvo ili pak da bude rodbina onoga
ko izdvaja zekat u dalekom gradu.
Zekat na dug
Ako bi musliman pozajmio nekome dug, pa taj dug dosegao visinu nisaba,
i prola cijela jedna godina, a njegov imetak ostao pod dugom, njegovo stanje
moe podrazumijevati jednu od sljedee dvije situacije:
1. Da se nada da e mu se dug isplatiti, a njegov je dunik bogata koji priznaje taj dug. U ovom sluaju zekat je obavezan dati na taj dug zajmodavac, ali tek
onda kada dobije u ruke taj dug. Kada preuzme dug od dunika, dat e zekat za
sve protekle godine za koje nije izdvajao zekat na tu imovinu.
2. Da nema nade da e mu se dug isplatiti, jer je njegov dunik onaj koji
odugovlai dug, siromah ili pak neko ko je u tekoj situaciji. U ovoj situaciji zajmodavac nije obavezan da daje zekat na ime duga sve dok ga ne preuzme. Kada
Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud i Nesai.
108
106
107
188
PROPISI ZEKATA
dug preuzme, sjedinit e ga s preostalom svojom imovinom i izdvojit e zekat po

isteku godine nakon to je preuzeo dug. Ako ne bude imao druge imovine osim
tog duga, uzet e u obzir novu godinu za obraunavanje i izdvajanje zekata nakon
to ga preuzme.
189
PROPISI POSTA
Definicija posta
Post je suzdravanje od jela, pia i spolnog odnosa od zore do zalaska sunca s
nijjetom pribliavanja Uzvienom Allahu.
Vrijednost posta
Vrijednosti posta su uzviene i njegove su koristi velianstvene. Muslimanu
donose dobro i na dunjaluku i na ahiretu.
Te vrijednosti su:
1. Post je za postaa tit od grijeha i vatre.
Buharija biljei hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
"Post je tit, pa neka posta ne ini sramotna i runa djela, a ako ga kogod napadne ili pone grditi, neka mu dva puta kae: 'Ja postim!'"
Prenosi se od Dabira, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Post je tit kojim
e se rob zatititi od vatre."109
2. U Dennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan i na njih e ui samo postai:
Buharija i Muslim biljee hadis od Sehla, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
"U Dennetu imaju jedna vrata koja se zovu Rejjan. Na Sudnjem danu kroz
njih e ulaziti samo postai i niko vie. Kada se povie: 'Gdje su postai?'
postai e ustati i samo oni e na njih ui. Kada oni na njih uu, vrata e se
zatvoriti i vie niko na njih nee (moi) ui."
3. Posta e imati radost kada sretne svoga Gospodara:
a.s., rekao: "Posta ima dvije radosti kojima se raduje: kada se omrsi, raduje se
mrenju i kada sretne svog Gospodara, radovae se zbog svoga posta."
4. Post je ibadet za koji e musliman biti nagraen neprocjenjivom nagradom:
Muslim biljei hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
"Za svako djelo ovjek e biti mnogostruko nagraen. Za jedno dobro djelo bit
e nagraen i do deset puta, pa i do sedam stotina puta! Kae Uzvieni Allah:
'Osim za post, on pripada Meni i Ja u za njega posebno nagraditi.'"
109
Hadis biljei Ahmed.
190
PROPISI POSTA
5. Post e izbrisati grijehe:

Muslim biljei hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
"Pet dnevnih namaza i duma do dume su otkup za grijehe poinjene izmeu
njih, ako se ne urade veliki grijesi. Ramazan do ramazana je otkup za grijehe
poinjene izmeu njih, ako se kloni velikih grijeha."
6. Post e biti zagovornik postau na Sudnjem danu:
Ahmed biljei hadis od Ibn Omera, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Post
i Kur'an bit e zagovornici (efatdije) za roba na Sudnjem danu. Rei e post:
'Gospodaru, ja sam mu zabranio hranu i prohtjeve danju, pa uini me njegovim zagovornikom.' Rei e Kur'an: 'Ja sam mu zabranio spavanje nou, pa uini me njegovim zagovornikom.' Rei e im Uzvieni: 'Pa, bit e im dozvoljeno
da budu njegovi zagovornici.'"
Propis posta mjeseca ramazana
Uzvieni Allah stavio je u obavezu post mjeseca ramazana. Uinio je post
mjeseca ramazana jednim od ruknova islama bez kojeg vjera islam nee biti primljena.
Kae Uzvieni Allah:
"O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da
biste bili bogobojazni." (El-Bekare, 183.)
Buharija i Muslim biljee hadis od Ibn Omera, r.a., da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: "Islam je izgraen na pet stvari: Svjedoenju da nema drugog boga
osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i haddu."
Utvrivanje poetka mjeseca ramazana
Poetak ramazana se utvruje na osnovu jedne od sljedee dvije stvari:
1. Vienjem mlaaka mjeseca ramazana:
To jest da se vidi mlaak mjeseca ramazana uoi tridesetog dana a'bana. Ako
se vidi mlaak, nastupio je mjesec ramazan i obavezan je post mjeseca ramazana.
Kae Uzvieni:
191
"Ko od vas u tom mjesecu bude kod kue, neka ga u postu provede!" (El-Bekare, 185.)
2. Navravanje trideset dana mjeseca a'bana
Ovako e se postupiti ukoliko bude oteano vienje mlaaka mjeseca ramazana. Buharija i Muslim biljee hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: "Kada vidite mlaak zapostite, a kada ga ponovo vidite omrsite
se! Ako nebo bude oblano, onda namirite trideset dana a'bana." Da bi se
utvrdilo vienje mlaaka mjeseca ramazana, dovoljno je da jedna pouzdana osoba posvjedoi da ga je vidjela.
Kome je obaveza postiti mjesec ramazan
Obaveza posta pada na muslimana, punodobnog, pametnog, koji se nalazi
kod kue, koji je u mogunosti i nema neku eri'atsku zapreku.
Prema tome, nisu obavezni postiti: nemusliman, dijete koje jo ne moe razlikovati ibadet i obiaj, luda (nenormalna) osoba, ena u stanju hajza i nifasa.
Navedene osobe ako bi i postile, njihov post ne bi bio ispravan i nee biti
primljen. Post nije obavezan djetetu koje ne moe uoiti razliku izmeu ibadeta
i obiaja, tj. djetetu koje je napunilo sedam godina, putniku, bolesniku kojem
post predstavlja optereenje ili mu moe natetiti. Ipak, ako bi postili, post bi im
bio ispravan i obaveza bi spala s njih.
Ruknovi posta
Post ima dva rukna:
1. Nijjet, tj. da posta namjerava svojim postom initi ibadet Uzvienom Allahu, jer je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Djela se vrednuju prema nijjetu."110 Nijjet za
post mjeseca ramazana biva na dva naina:
a) Opi nijjet, tj. da posta zanijjeti da e ispostiti cijeli ramazan kada se utvrdi
njegov poetak s namjerom da se pokori i priblii Uzvienom Allahu.
b) Posebni nijjet, tj. da posta zanijjeti svake noi za post sljedeeg dana,
shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Onaj ko ne zanijjeti post nou prije zore,
taj i nema posta."111
110
111

Hadis biljee Tirmizi, Nesai i Ibn Made.
192
PROPISI POSTA
2. Sustezanje od jela, pia, spolnog odnosa i svega drugog to kvari post od

pojave zore pa do zalaska sunca. Kae Uzvieni:
"Jedite i pijte sve dok budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, a
potom upotpunite post do noi." (El-Bekare, 187.)
Vrijeme sustezanja otpoinje od pojave prave (istinske) zore koja biva s oglaavanjem mujezina za sabah namaz,112 a zavrava zalaskom sunca.
Isprike koje dozvoljavaju mrenje u mjesecu ramazanu
Dozvoljeno je mrsiti u mjesecu ramazanu zbog sljedeih isprika:
1. Bolest i starost:
Dozvoljeno je mrsiti mjesec ramazan bolesniku koji se nada ozdravljenju.
Kada ozdravi, obavezan je da naposti sve dane koje je propustio (mrsio).
Kae Uzvieni:
"A onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana.
Onima koji ga teko podnose, otkup je da siromaha nahrane." (El-Bekare, 184.)
Ibn Abbas, r.a., je rekao: "To su oronuli starac i starica koji nisu u stanju da
poste, pa e nahraniti za svaki dan po jednog siromaha."113 Bolest koja opravdava mrenje je ona vrsta bolesti koja predstavlja potekou bolesniku u toku posta
ili mu moe nanijeti tetu ili mu pak moe oduljiti (odgoditi) ozdravljenje. Bolesnik koji se ne nada ozdravljenju ili onaj koji je trajno nemoan da posti, kao to
je starac, nee postiti i nahranit e za svaki dan koji ne poste po jednog siromaha.
Nisu obavezni da napataju dane koje su mrsili. Mjera da se nahrani siromah
je koliko pola s'a penice, hurmi, rie ili slino tome od namirnica tog grada.
Mjera jednog s'a je etiri puna srednja pregrta, to odgovara koliini od 2,5
kilograma rie. Dakle, svaki dan e se hraniti siromah s 1,250 kilograma rie.114
Tj. u prvom vremenu.

114
Tj. sa neim slinim rii od namirnica tog grada. (Op. prev.)
112
113
193
2. Putovanje:
Putniku koji putuje na razdaljinu u kojoj je dozvoljeno skratiti namaz dozvoljeno je i da mrsi mjesec ramazan, ali je obavezan da to naposti.
Kae Uzvieni:
"A onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana." (ElBekare, 184.)
Razdaljina zbog koje je dozvoljeno koristiti olakicu kraenja namaza i mrenje mjeseca ramazana je 80 kilometara. Nije dozvoljeno da se ne posti ako je
razlog putovanja nepokornost Uzvienom Allahu ili se tim putovanjem eli samo
izbjei post.
Putniku je najbolje da u toku dana mjeseca ramazana uini onako kako je
njemu najlake. Ako mu bude lake da posti, on e postiti, a ako mu bude lake
da mrsi, mrsit e, pa e poslije napostiti. Ako bude postio, post mu je ispravan i
s njega spada obaveza posta pa nije obavezan napatati. Buharija i Muslim biljee
hadis od Enesa, r.a., da je rekao: "Putovali smo s Vjerovjesnikom, a.s., (uz ramazan) i onaj ko je postio nije onom ko nije postio to smatrao mahanom, a i onaj
ko nije postio nije zamjerao onom ko je postio."
Ako bi mu post nanosio potekou ili ako bi mu natetio, mrenje je za njega
bolje. Buharija i Muslim biljee hadis od Dabira, r.a., da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: "Post na putovanju ne predstavlja (pravu) pobonost."
3. Hajz i Nifas:
Obaveza je eni koju zadesi hajz ili nifas da mrsi i njoj je zabranjeno da posti,
shodno hadisu koji prenosi Ebu Seid el-Hudrij, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Zar ne, kada je sa hajzom, ona ne klanja i ne posti."115 Obavezna je da te
dane naposti, shodno predaji koja se prenosi od Aie, r.a., da je rekla: "Deavalo
nam se to (to jest hajz), pa nam je nareeno da nadoknadimo post, a nije nam
nareeno da nadoknadimo namaz."116
115
116

194
PROPISI POSTA
4. Trudnoa i dojenje:
Dozvoljeno je eni da mrsi ukoliko bude trudna ili dojilja i boji se za svoje
zdravlje ili za zdravlje svoga djeteta da e mu postom nauditi, shodno hadisu kojeg prenosi Enes, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Uzvieni Allah je putnika oslobodio pola namaza, a putnika, trudnicu i dojilju posta."117 Napostit e
trudnica ili dojilja svaki dan koji je mrsila ako njeno mrenje bude zbog bojazni
za njeno zdravlje. Ako se trudnica ili dojilja bude bojala za zdravlje svoga dijeta,
ona e pored napatanja nahraniti i siromaha, shodno rijeima Ibn Abbasa, r.a.:
"Trudnica i dojilja, ako se budu bojale za zdravlje svoga djeteta, mrsit e i nahranit e (siromaha)."118 Dozvoljeno je mrsiti radnicima zanatlijama i onima iji
su poslovi teki ak i ako bi zapoeli post, ali im on predstavljao potekou, a bilo
im neophodno da nastave sa svojim zanatom i poslovima u toku dana.
Sunneti i adabi posta
Lijepo (mustehab) je postau:
1. Sehur, tj. ruak u vrijeme sehura u zadnjem dijelu noi s nijjetom posta.
Sehur je ispravan i s puno i s malo hrane, pa ak i kada bi to bio gutljaj vode,
shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Zaista je u sehuru beriet i nikako ga ne
izostavljajte, pa makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer zaista Uzvieni
Allah i meleki donose salavat na one koji ustaju na sehur."119 Mustehab (lijepo)
je odgaati sehur do pred samu zoru, shodno hadisu koji se prenosi od Zejda
b. Sabita, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Jeli smo za sehur zajedno s
Allahovim Poslanikom, a.s., pa smo domalo potom ustali da klanjamo te sam
upitao: 'Koliko je bilo prolo izmeu ezana i sehura', na to mi je odgovoreno:
'Onoliko, koliko je potrebno da se proui pedeset ajeta.'"120
2. Pourivanje iftara, tj. da iftar bude odmah po zalasku sunca, zbog rijei
Vjerovjesnika, a.s.: "Ljudi e biti u dobru sve dok budu urili s iftarom."121
3. Iftarenje svjeim hurmama, a ako se ne mogu nai svjee, moe i suhim.
Iftar bi se trebao sastojati od neparnog broja hurmi: tri, pet ili sedam hurmi. Ako
posta ne bi imao hurmi, iftario bi se vodom, jer se prenosi od Enesa, r.a., da
119
Hadis biljei Ahmed.
120
121
117
118
195
je Allahov Poslanik, a.s., iftario tako to bi pojeo nekoliko svjeih hurmi prije
klanjanja akama, a ako ne bi bilo svjeih, onda bi pojeo nekoliko suhih, a ako
pak ne bi bilo ni suhih, onda bi se iftario s nekoliko gutljaja vode.122
4. Upuivanje dove za vrijeme iftara i u toku posta, jer je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Trojici dova nee biti odbijena: postau prilikom iftara, pravednom voi
i onome kome je nepravda uinjena."123 Allahov Poslanik, a.s., kada bi se iftario,
uio bi sljedeu dovu: Zehebez-zame' vebtelletil-'uruk ve sebete-l-edru ina'allah.
"e je ugaena, krvne ile su osvjeene i nagrada je upisana, ako Bog da."124
5. Poveanje broja pokornosti i ibadeta, kao to je dijeljenje sadake, uenje
Kur'ana i pripremanje iftara za postaa. Buharija i Muslim biljee od Ibn Abbasa,
r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, a.s., bio je najdareljiviji ovjek, a najdareljiviji je bio u mjesecu ramazanu kada mu je dolazio Dibril. Dolazio mu je
svake ramazanske noi da bi ga poduavao Kur'anu, tako da je Poslanik, a.s.,
postajao dareljiviji od blagog povjetarca u injenju dobra."
6. Ulaganje dodatnog napora za klanjanje nonog namaza (nafile) i teravih namaza, jer je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ko u ramazanu klanja noni namaz, vjerujui u Allaha i oekujui Njegovu nagradu, bit e mu oproteni raniji grijesi."125
7. Obavljanje umre, jer je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Za umru uinjenu u ramazanu nagrada je kao had."126
8. Lijepa narav i strpljenje pri uznemiravanju, jer je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
"Kada neko od vas bude postio, neka ne govori nepristojno i neka ne die glas.
Ako ga neko psuje ili napadne, neka kae: 'Ja sam posta'."127
ta je sve postau dozvoljeno?
Postau je dozvoljeno u toku dana u mjesecu ramazanu da uini neku od
sljedeih stvari:
1. Kupanje po danu u mjesecu ramazanu, jer je Vjerovjesnik, a.s., posipao
vodu po glavi ili zbog ei ili vruine, a bio je posta.128
Hadis biljei Tirmizi.
124
Hadis biljee Ebu Davud i Nesai u El-Kubra.
125
126
127
128
122
123
196
PROPISI POSTA
2. Kuati hranu u sluaju potrebe, ali pod uvjetom da ne dospije do grla.

3. Dotjerati i namirisati se, ali pod uvjetom da ne dospiju dijelovi tih mirisnih
supstanci u grlo, kao naprimjer dim od zapaljivih mirisa.
4. Klistir injekcija i one koje se daju u vene.
5. Podvlaenje surme i stavljanje kapi u oi.
6. Upotrebljavanje misvaka.
7. Ustajanje ujutru dunupast, jer je Vjerovjesnik, a.s., ustao ujutru dunup
od spolnog openja, zatim se okupao i postio (taj dan).129 Isto je i sa enom koja
postane ista od hajza i nifasa prije zore, njen post je ispravan, pa makar se i ne
okupala prije poetka posta.
8. Ljubljenje, ali samo za one koji se mogu suzdrati i nee im to pobuditi
strasti, jer se Omer, r.a., bojao za svoj post kada je poljubio svoju enu, a bio je
posta. Poslanik ga je tada upitao: "ta misli ta bi bilo ako bi isprao usta vodom dok posti?" i on je odgovorio: "To ne teti postu" te mu je Poslanik onda
rekao: 'Pa u emu je problem?'"130
9. Ispiranje usta i nosa bez pretjerivanja.
ta kvari post?
Post kvari jedna od sljedeih stvari:
1. Odmetanje od vjere islama, jer nije ispravan ibadet uz nevjerovanje. On
unitava djela, kao to to veli Uzvieni:
"Ako bude druge Allahu ravnim smatrao, tvoja e djela sigurno propasti."
(Ez-Zumer, 65.)
2. Ako se neto pojede ili popije namjerno, a ako se neto pojede ili popije u
zaboravu, post je ispravan, ali treba prestati im se sjeti. Buharija i Muslim biljee
hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada neko od vas zaboravi pa jede ili se
napije, neka dovri svoj post, jer ga je to, zaista, Allah nahranio i napojio."
3. Namjerno unoenje neega u grlo, kao dim od mirisa i dim duhana i lijek koji
se uzima kroz nos, bez obzira da li uao na usta ili nos. Upotreba pumpice i ake
cvijeta koju upotrebljavaju oboljeli od astme smatrat e se mrenjem ako ih oboljeli
129
130

197
upotrijebi u toku dana mjeseca ramazana. Ako ga bude upotrebljavao povremeno,

obavezan je da naposti dane u kojima je to upotrebljavao. Ako to bude konstantno
koristio i ne moe bez toga, obaveza mu je samo da plati fidju za to.
4. Kvarenje nijjeta posta odlukom da e se omrsiti, tj. da posta nanijjeti da
e se omrsiti prije vremena iftara. Njegov post je pokvaren sve ako i ne bi pojeo
nita od hrane, jer je pokvario jedan od ruknova posta.
5. Dvoumljenje u donoenju nijjeta za mrenje, jer dvoumljenje ponitava
odluku u donoenju nijjeta za post.
6. Namjerno izazvano povraanje, tj. izbacivanje hrane i pia iz eluca kroz usta
na bilo koji nain i bilo kojim sredstvom bez obzira da li povratio mnogo ili malo.
Ako bi ga pak povraanje nadvladalo i izalo neto bez njegova htijenja, njegov post
bi bio ispravan, jer je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ko nenamjerno povrati, post mu
nee biti pokvaren, a ko namjerno izazove povraanje, taj dan e napostiti."131
7. Izlazak krvi od hajza ili nifasa. Ako ena vidi krv hajza ili nifasa, prestat e s
postom, sve ako bi se krv pojavila na momenat prije zalaska sunca.
8. Izlazak sperme usljed zagledanja, samonadraavanja ili onanisanja, jer se
tako dogodilo zadovoljstvo i uitak, pa je poprimilo znaenje spolnog odnosa.
Ako sjeme izae bez strasti, kao zbog bolesti, hladnoe ili na snu, nee biti pokvaren post prema konsenzusu svih uenjaka.
9. Spolni odnos. Ako bi posta namjerno i svjesno spolno opio u toku dana
u mjesecu ramazanu, njegov post je pokvaren bez obzira je li dolo do izlaska
sjemena ili ne. On je obavezan napostiti i otkup uiniti (keffaret). Keffaret je
otkup roba iz ropstva, a ako ne nae roba, postit e dva mjeseca uzastopno. Ako
je nemoan da posti dva mjeseca, nahranit e ezdeset siromaha.
ta je pokueno (mekruh) za vrijeme posta?
Postau je pokueno uputati se u stvari koje bi mu mogle pokvariti post. To su:
1. Pretjerivanje u ispiranju usta i nosa. Ovo je pokueno iz bojazni da ne bi
doprla voda u unutranjost ovjeka, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "I dobro
isperi vodom nos i usta, osim ako posti."132
2. Ljubljenje ili dodirivanje ene po cijelom tijelu izuzev polnog organa. Ako
to pobudi strasti, onda moe prouzroiti da se pokvari post.
3. Konstantno zagledanje i strastveno posmatranje svoje supruge. To je nasla131
132

Hadis biljee Tirmizi, Nesai i Ibn Made.
198
PROPISI POSTA
ivanje koje u veini sluajeva izazove izlazak sjemena.

4. Bespotrebno kuanje hrane. Na taj nain izlae svoj post riziku, jer ako bi
ta dospjelo u grlo, to ga moe pokvariti.
5. Bespotrebno oduljivanje iftara poslije zalaska sunca, a to je pak poistovjeivanje s jevrejima.
6. Izostavljanje sehurskog ruka, a to pak moe prouzroiti slabost u toku
dana i tako dovesti do mrenja.
7. Neprestan post, tj. da posti dva ili vie dana i da nita ne jede i ne pije izmeu tih dana. Ovo e sigurno prouzroiti slabost i nemo.
8. Sakupljanje pljuvake i njeno gutanje, kao i gutanje slina.
9. Hidama putanje krvi, tj. rasjecanje koe i navlaenje krvi pomou kupice. Hidama je pokuena onome ko e oslabiti zbog nje, a posta je.
Sadekatu-l-fitr
Uzvieni Allah propisao je da se sadekatu-l-fitr daje u posljednjem dijelu mjeseca ramazana da bi ljudi oistili svoj post od onoga to ga je okruilo od nepromiljena i bestidna govora. U isto vrijeme Allah ga je uinio i kao ispomo za
siromane i potrebne. U tom smislu se od Ibn Abbasa, r.a., prenosi da je rekao:
"Allahov Poslanik, a.s., je sadekatu-l-fitr propisao radi ienja postaa od nepromiljenih i bestidnih rijei i radi nahranjivanja siromanih."133 Brate muslimanu, pred tobom slijedi objanjenje propisa sadekatu-l-fitra.
Propis (status) sadekatu-l-fitra
Sadekatu-l-fitr obaveza je svakom muslimanu, bio on mukarac ili ena, dijete
ili odrasli, slobodan ili rob. Buharija i Muslim biljee hadis od Ibn Omera, r.a.,
da je rekao: "Allahov Poslanik, a.s., je ramazanom propisao ljudima sadekatu-lfitr u iznosu jednog s'a hurmi ili jema na svakog muslimana, bio on slobodan
ili rob, muko ili ensko, dijete ili odrastao." Obaveza je muslimanu da podijeli
sadekatu-l-fitr sam za sebe i za one za iju je opskrbu zaduen, kao to je supruga ili rodbina. Lijepo je dati sadekatu-l-fitr na plod u utrobi majke, ako mu je
udahnuta dua.
133
Hadis biljee Ebu Davud i Ibn Made.
199
Uvjeti obaveznosti sadekatu-l-fitra

Sadekatu-l-fitr nije obavezan osim pod sljedea dva uvjeta:
1. Da je musliman, jer nevjernik nije obavezan davati sadekatu-l-fitr.
2. Da ima kod sebe hrane tek neto malo vie od onoga koliko mu je potrebno za njegovu porodicu i osnovne njegove potrebe na dan Bajrama i noi uoi
Bajrama.
U emu se daje sadekatu-l-fitr i kolika je njegova visina?
Obaveza je svakom muslimanu da izdvoji na ime sadekatu-l-fitra po jedan
s'a vjerovjesniki od namirnica koje prevladavaju u ishrani u tom gradu, kao to
su penica, jeam, hurme, suhe groice, mlijeko u prahu, ria, kukuruz i tome
slino. Mjera jednog s'a je etiri mudda, a jedan mudd odgovara jednom prosjenom napunjenom pregrtu. To bi u dananje vrijeme odgovaralo mjeri od 2,5
kilograma rie. Bitno je voditi brigu o razlici onoga to se premjerava pregrtima,
je li lake ili tee od rie.
Kada se daje sadekatu-l-fitr
Sadekatu-l-fitr obaveza je svakom muslimanu koji je iv doekao zalazak sunca posljednji dan ramazana. Najbolje vrijeme za izdvajanje sadekatu-l-fitra je od
pojave zore na dan Bajrama, pa do pred klanjanje Bajram-namaza. Dozvoljeno
je dati sadekatu-l-fitr prije na jedan ili dva dana. Ko odgodi davanje sadekatu-lfitra poslije klanjanja Bajram-namaza, izdvojit e ga odmah prije zalaska sunca
na dan Bajrama. U tom kontekstu Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "Ko da sadekatul-fitr prije Bajram-namaza, bit e mu primljeno kao sadekatu-l-fitr, a ko ga da
poslije Bajram-namaza, pa to je onda kao svaka druga sadaka."134 Ko namjerno
odgodi izdvajanje sadekatu-l-fitra, grijean je zbog njegova odgaanja i to e mu
se smatrati dugom koji je obavezan naknadno izdvojiti.
Kome se daje sadekatu-l-fitr
Sadekatu-l-fitr daje se svim onim kategorijama ljudi kojima se daje i zekat.
Meutim, najprioritetnije bi bilo da se da siromanima i nevoljnicima. U tom
kontekstu prenosi se od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, a.s., je
sadekatu-l-fitr propisao radi ienja postaa od nepromiljenih i bestidnih ri134
200
PROPISI POSTA
jei i radi nahranjivanja nevoljnika."135 Poslanik je ovim hadisom pojasnio da se

sadekatu-l-fitr moe dati nevoljnicima, ali je prioritetnije da se daje siromanima.
Dobrovoljni post
Islam je propisao dobrovoljni post. Dobrovoljni post ima status pohvalnog
(mustehab) i ne spada u obavezne ibadete. Poslanik, a.s., je podsticao svoj ummet
na prakticiranje dobrovoljnog posta s obzirom na uveanje nagrade i ogromno
dobro koje je u njemu. Dani na koje islam podstie da se poste su:
1. Post svakog ponedjeljka i etvrtka, jer se prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., da
je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Djela se svakog ponedjeljka i etvrtka predoavaju. Ja volim da kad se moja djela predoe budem posta."136
2. Post tri dana u svakom mjesecu, odnosno bijeli dani koji su na sredini
hidretskog mjeseca. To su trinaesti, etrnaesti i petnaesti dan u mjesecu. Buharija i Muslim biljee hadis od Ebu Hurejrea, r.a., da je rekao: "Oporuio mi je moj
Prijatelj, a.s., da od svakog mjeseca postim po tri dana."
3. Post na Dan Aure, a to je deseti dan mjeseca muharrema. Muslim biljei
od Ebu Katade, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "A post na Dan Aure iskupljuje grijehe za prolu godinu." Sunnet je da musliman spoji i posti deveti i
deseti dan muharrema, jer je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ako poivim do sljedee
godine, postit u i deveti dan (muharrema)."137
4. Post na dan Arefata, a to je deveti dan zu-l-hiddeta. Muslim biljei hadis
od Ebu Katade, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Post na dan Arefata iskupljuje grijehe za dvije godine, prolu i narednu."
5. Post devet dana zu-l-hiddeta, tj. prvih devet dana zu-l-hiddeta. Prenosi
se od Vjerovjesnikove, a.s., supruge, r.a., da je kazala: "Allahov Poslanik, a.s.,
postio je devet dana mjeseca zu-l-hiddeta."138
6. Post est dana u mjesecu evvalu, jer se prenosi od Ebu Ejjuba el-Ensarija,
r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Onaj ko isposti ramazan, a zatim posti
jo est dana u evvalu, kao da je postio cijelu godinu."139
Hadis biljee Ebu Davud i Ibn Made
137
138
Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud i Nesai.
139
135
136
201
7. Dan postiti, a dan mrsiti, jer se prenosi od Abdullaha bin Amra bin 'Asa,
r.a., da mu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Allahu najdrai post je Davudov
post. On bi jedan dan mrsio, a drugi postio."140
8. Post velikog broja dana mjeseca a'bana, jer se prenosi od Aie, r.a., da je rekla: "Allahov Poslanik, a.s., nije nijednog mjeseca postio vie dana od a'bana.
Skoro cijeli a'ban je postio i govorio: 'inite od dobrog posla koliko moete
podnijeti, jer Allahu, uistinu, nee dodijati (nagraivati) dok vama ne dodije
(initi dobra djela)'."141 U drugoj predaji biljei se da je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: "Postio bi ga (a'ban) skoro cijelog."142
9. Post mjeseca muharrema, jer se prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov
Poslanik, a.s., rekao: "Najbolji post poslije ramazana je post u Allahovom mjesecu muharremu."143
Dani u kojima je pokueno postiti
1. Postiti samo petkom, jer se prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Neka niko od vas ne posti samo petak ako nee postiti dan
prije njega ili dan poslije njega."144
2. Postiti samo subotom, jer se prenosi od Jezida bin es-Sammae, r.a., da je
Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Nemojte postiti subotu, osim kada vam je to obavezno! Ukoliko neko od vas ne bude imao nita ime e se omrsiti, osim kore od
loze ili mladica drveta, neka ih dobro savae (i njima se omrsi)."145
3. Postiti na dan ekka,146 tj. dan koji dolazi poslije dvadeset devetog a'bana,
kada se jo nije vidio mlaak kao znak poetka mjeseca ramazana. Nee se smatrati pokuenim post u ovom danu ako se taj dan podudari s danom koji musliman uobiajeno posti kao dobrovoljni post. Buharija i Muslim biljee hadis od
Ebu Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nemojte postiti dan ili
dva dana prije poetka ramazana, osim ako to nije post koji neko uobiajeno
posti, pa neka posti i taj dan."
142
143
144
145
Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Made.
146
ekk je sumnjivi dan, tj. post tridesetog dana mjeseca a>bana kada se sumnja da bi to mogao
biti prvi dan ramazana. (Op. prev.)
140
141
202
PROPISI POSTA
4. Postiti cijelu godinu, tj. postiti svaki dan bez mrenja i jednog dana. Buharija i Muslim biljee hadis od Abdullaha ibn Omera, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s.,
rekao: "Nema posta onaj ko posti cijelu godinu."
5. Danonono postenje, tj. da posta spoji i posti vie dana bez prekida za
iftar. Jedino to je dozvoljeno jest da se post produi do vremena sehura. Buharija
biljei hadis od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je uo Allahovog Poslanika, a.s.,
da je rekao: "Ne spajajte post! Kada neko od vas hoe da spoji post dana i noi,
neka ga spoji do sehura! 'Pa ti, Allahov poslanie, spaja post' rekli su ashabi. 'Ja nisam vaeg kova (stanja). Ja obnoim imajui Hranitelja, Koji me hrani
i Napojitelja Koji me napaja'."
Dani u kojima je zabranjeno postiti
Zabranjeno je postiti u sljedeim danima:
1. Prvi dan Ramazanskog i Kurbanskog bajrama, jer se prenosi od Omera,
r.a., da je rekao: "U ova dva dana Allahov Poslanik, a.s., je zabranio post. To je
dan kada prekidate va post i dan u kom jedete meso svojih kurbana."147
2. Tri dana terika, a to su jedanaesti, dvanaesti i trinaesti dan mjeseca zu-lhiddeta, koji dolaze poslije Kurban-bajrama. Muslim biljei hadis od Nubeje
el-Huzelija, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Dani terika su dani jela i
pia."
147
203
PROPISI HADA I UMRE

Had je jedan od pet ruknova islama i jedan od uzvienih farzova. Nije musliman onaj ko negira obaveznost hada. Muslim biljei hadis od Ebu Hurejrea,
r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, a.s., nam je drao hutbu i rekao: "O ljudi,
Allah vam je propisao had, pa ga obavljajte." Uzvieni Allah povezao je had s
umrom i naredio njihovo obavljanje.
U tom kontekstu veli Uzvieni:
"Umru i had radi Allaha izvravajte." (El-Bekare, 196.)
Vjerovjesnik, a.s., takoer je podsticao da to vie uz had obavljamo i umru,
rekavi: "Obavljajte had i umru, jedno za drugim, jer oni odstranjuju siromatvo
i grijehe kao to kovaki mijeh odstranjuje prljavtinu s gvoa, zlata i srebra."148
a.s., rekao: "Umra do umre je otkup za grijehe koji budu uinjeni izmeu njih.
A za primljen had nema druge nagrade do Dennet."
Definicija hada i umre
Had znai imati za cilj posjetu Ka'be u odreenim mjesecima radi obavljanja
tavafa,149 s'aja150 i boravak na Arefatu.
Umra znai imati za cilj posjetu Ka'be, obavljanje tavafa i s'aja.
Uvjeti obaveznosti obavljanja hada i umre
1. Da je musliman, jer obaviti had nije obavezan idolopoklonik, nevjernik i
otpadnik od islama. Kae Uzvieni:
"Mnogoboci su sama pogan i neka vie ne dolaze na had Mesdidi-l-Haramu poslije ovogodinjeg hada." (Et-Tevbe, 28.)
Hadis biljee Ahmed, Tirmizi i Nesai.
Tavaf je kruno obilaenje oko Ka'be sedam puta. Poinje od crnog kamena (Haderu-lesveda), te se kod njega i zavrava. (Op. prev.)
150
S'aj je urno hodanje, izmeu Safe i Merve. Obavlja se sedam puta, s tim da se odlazak sa Safe
na Mervu broji kao jedno obilaenje, a povratak s Merve na Safu kao drugo itd. (Op. prev.)
148
149
204
PROPISI HADA I UMRE
2. Da je pametan, jer had nije obavezan obaviti luda osoba. U tom kontekstu Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "Pero je podignuto s trojice (tj. odgovornost):
luaka dok ne doe pameti, onoga ko spava dok se ne probudi i djeteta dok ne
postane punodobno."151
3. Da je punodoban, jer had nije obavezno obaviti dijete koje nije punoljetno. Ako bi pak obavljao had, njegov had je ispravan, a za njega e donijeti nijjet
njegov staratelj. Muslim biljei od Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik, a.s., sreo neke
putnike kod Revhe152 i upitao: "Ko su putnici?" pa su mu odgovorili: "Muslimani" i upitali: "A ko si ti?" Kada je on odgovorio: "Allahov poslanik", neka
je ena podigla svoje dijete i upitala: "Broji li se za njega had?", a Poslanik joj
je odgovorio: "Broji, a tebi pripada nagrada." Vano je napomenuti da s djeteta
koje je prije punoljetstva obavilo had ne spada odgovornost obavljanja obaveznog hada. Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
"Koje god dijete obavi had, pa zatim postane punoljetno, obavezno je nanovo
obaviti had (obavezni had)."153
4. Da je u mogunosti, shodno rijeima Uzvienog:
"Radi Allaha, duan je svako ko bude u mogunosti do nje doi." (Ali Imran,
97.)
Kada je rije o mogunosti, pod time se podrazumijeva mogunost obezbjeenja poputbine, prevoznog sredstva i imetak potreban za period odlaska i povratka
s hada. Pored imetka koji je potreban za odlazak i povratak, treba se posjedovati i
imetak za izdravanje porodice i svih onih koje je obaveza izdravati u periodu odlaska i povratka s hada. Kod odreivanja pojma mogunosti za obavljanje hada,
uzimaju se u obzir i tjelesne sposobnosti osobe koja eli obaviti had. Ta osoba treba tjelesno biti zdrava i ne biti nesposobna toliko da joj to oteava obavljanje hada,
kao naprimjer da to bude oronuli starac ili onaj ko je unesreen sakaenjem i ne
moe se odrati na konju, a moe podnijeti potekoe putovanja. Pod mogunou
se podrazumijeva i sigurnost puta, tj. da se bude siguran za sebe i svoj imetak.
5. Prisutnost mahrema. Ovaj je uvjet iskljuivo vezan za ene. Ako ena eli
da putuje na had ili umru, uvjet joj je da sa njom putuje njen mu ili neko od
Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Made.
Mjesto udaljeno od Medine trideset est milja (Op. prev.)
153
Hadis biljee Taberani, Ibn Huzejme, Hakim i Bejheki.
151
152
205
njenih mahrema. Mahrem je svaki pouzdani, punoljetni i pametni mukarac

kojem je zauvijek zabranjeno oeniti tu enu. Buharija i Muslim biljee hadis od
Ibn Omera, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nije dozvoljeno eni da ide
na putovanje koje traje tri dana bez mahrema." Jedna skupina uenjaka smatra
da je dozvoljeno eni koja ne nae mahrema da ode na had, ali pod uslovom da
je u drutvu povjerljivih ena i dobrih ljudi. Ovo se iskljuivo odnosi na obavezni
had, a ne na dobrovoljni.
6. Da ena ne bude u stanju iddeta poslije razvoda ili smrti mua u vrijeme
kretanja hadija na had, shodno rijeima Uzvienog:
"Ne izgonite ih iz kua njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako oito sramno djelo uine." (Et-Talak, 1.)
Opis obavljanja umre
Ako musliman eli da obavi umru treba da obavi sljedee postupke:
1. Odlazak do jedne od prostornih granica (mikata)154 koje je Vjerovjesnik,
a.s., odredio i uinio za svaku stranu ili pravac posebnu prostornu granicu
(mikat).
Prostornih granica (mikata) je pet:
a) Zu-l-hulejfa je prostorna granica stanovnika Medine i onih koji dolaze iz
tog pravca. Danas se to mjesto zove br-'Alij.
b) Duhfe je prostorna granica stanovnika ama i onih koji dolaze iz Egipta
i Maroka. Danas hadije oblae ihrame u Rabigu, mjestu prije Duhfe u pravcu
mora.
c) Karnu-l-menazil je prostorna granica stanovnika Nedda i onih koji dolaze
iz tog pravca. Danas se to mjesto naziva Es-Sejlu-l-Kebir.
d) Jelemlem je prostorna granica stanovnika Jemena i Indije. Nalazi se na
jugu Mekke. Danas se zove Es-Sa'adijeh.
e) Zatu'irk je prostrana granica stanovnika Iraka i ostalih stanovnika istoka.
Danas se naziva Ed-Daribeh.
154
rostorne granice (mikat) su mjesta koja okruuju Mekku, a odredio ih je Vjerovjesnik, a.s.
P
Nije dozvoljeno onome ko eli da putuje na had ili umru da ih proe, a da nije obukao
ihrame na tim prostornim granicama.
206
PROPISI HADA I UMRE
Svako ko eli da putuje u Mekku da bi obavio had ili umru, ne smije proi
ove prostorne granice, a da na njima ne obue ihrame, bez obzira na to jesu li oni
koji dolaze iz tog pravca stanovnici mjesta te prostorne granice ili ne. Stanovnici
Mekke i oni koji stanuju unutar ovih prostornih granica, kao to su stanovnici
Kadida, Usfana, Merri ez-Zahrana ili Didde, za prostornu granicu imaju mjesto
svog stanovanja. Buharija i Muslim biljee hadis da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "A onaj ko je unutar tih mjesta (mikata), on stupa u ihram od svoga doma.
Tako stanovnici Mekke stupaju u ihram iz same Mekke."
2. Kada osoba koja eli obaviti umru stigne do prostornih granica (mikata),
skinut e sa sebe ivenu odjeu, odstranit e dlake sa stidnih mjesta i ispod pazuha, okupati se, namirisat e svoju glavu, bradu i tijelo. Nee mu nauditi (tetiti)
ako ostane trag mirisa na tijelu poslije oblaenja ihrama, ali nee mirisati svoju
odjeu (ihram). to se tie ene, okupat e se i ona sve kad bi bila u stanju hajza
ili nifasa, ali nee se mirisati.
3. Poslije kupanja i mirisanja, obui e odjeu ihrama. Odjea ihrama za mukarce sastoji se od izara155 kojim se pokriva donji dio tijela i rida' kojim se pokriva gornja polovina tijela. Uvjet je da ne budu iveni. to se tie ene, ona e
obui ta eli od odjee, ali samo da ne bude ukraeno. Nee pokrivati svoje lice
i ake osim ako se boji da e izazvati iskuenje. Tada joj je dozvoljeno da pokrije
svoje lice, ali ne nikabom (velom).
4. Kada obue odjeu ihrama, klanjat e kod mikata farz namaz ako bude
nastupio, a ako ne bude nastupilo vrijeme farz namaza, klanjat e dva rekjata
dobrovoljnog namaza, pa e zatim donijeti nijjet za umru.
5. Poslije namaza popet e se na konja (prevozno sredstvo) i donijet e nijjet
za umru rijeima: Lebejke 'umrete "Odazivam Ti se umrom", zatim izgovarati
telbiju rijeima: Lebejkellahumme lebejke, lebejke la erike leke lebejke, innel-hamde
ven-ni'amete leke ve-l-mulk, la erike leke "Odazivam Ti se, moj Gospodaru,
odazivam! Odazivam Ti se! Ti nema sudruga, odazivam Ti se! Samo se Tebi zahvaljujem i samo Ti daje blagodati i ima vlast. Ti nema sudruga". Mukarac e
telbiju glasno ponavljati, dok e ena izgovarati toliko glasno koliko moe sama
sebe da uje. Oblaenjem ihrama musliman je ispunio prvi rukn umre.
6. Onome ko je nanijjetio umru i obukao ihrame, ako se boji da e ga neto
sprijeiti ili mu pak nee dozvoliti da upotpuni svoju umru i obrede, dozvoljeno je da poslije nijjeta i telbije za umru spomene uvjet na sljedei nain: "Ako
155
Pokriva kojim se pokriva donji dio tijela od struka pa do ispod koljena. (Op. prev.)
207
me sprijei neto, osloboen sam obreda umre u momentu kada budem sprijeen" pa mu je tako, ako bi mu se isprijeila neka prepreka ili neka zabrana da
ne moe upotpuniti svoje obrede, dozvoljeno da se oslobodi obaveza umre i da
skine ihram i obue odjeu. Pod ovim uvjetom on se ne obavezuje nikakvim
nadoknadama. Onaj ko je donio nijjet za umru i obukao ihrame, treba to vie
izgovarati telbiju u toku putovanja do Mekke, a prekida s njenim izgovaranjem
kada otpone tavaf.
7. Kada onaj ko je nanijjetio obaviti umru stigne do Mekke, sunnet mu je da
se okupa prije ulaska u nju. Abdest e uzeti radi obavljanja tavafa. Kada bude ulazio u harem Kabe, ui e desnom nogom i prouiti: Bismillahi ves-salatu ves-selamu 'ala resulillahi, Allahummagfirli zenbi veftah li ebvabe rahmetik, Euzubillahil-'azim ve bivedhihi-l-kerim ve bi sultanihi-l-kadim mine-ejtanir-radim. U
ime Allaha, blagoslov i spas i mir Njegovom Poslaniku. Allahu moj, oprosti mi i
otvori mi vrata milosti Svoje. Sklanjam se u okrilje Velikog Allaha, pred Njegovo
lice asno, Njegovu vlast Praiskonsku, pred prokletim ejtanom."
8. Poslije toga e se usmjeriti prema Haderu-l-esvedu, dotai e ga desnom
rukom i poljubiti, a ako ne bi bio u mogunosti da ga poljubi, dotai e ga i
poljubit e svoju desnu ruku. A ako ne bi bio u mogunosti ni dotai ga, okrenut e se prema Haderu-l-esvedu, ispruit e svoju ruku prema njemu i rei e:
Bismillahi, vallahu ekber. Poslije toga e stati tako da mu Haderu-l-esved i Kaba
budu s lijeve strane, a zatim poeti s obavljanjem sedam krugova tavafa oko Kabe
tako to e otpoeti od Haderu-l-esveda. Ovaj tavaf je drugi rukn umre. Tavaf
otpoinje od Haderu-l-esveda i zavrava kod Haderu-l-esveda. To e ponoviti
sedam puta.
9. Sunnet je da mukarac pri obavljanju tavafa dri otkrivenu desnu nadlakticu i rame i stavi gornji prekriva ispod pazuha, a krajeve prekrivaa da prebaci
na lijevo rame. Kada zavri sedam krugova tavafa, vratit e gornji prekriva kako
ga je drao prije tavafa.
10. Sunnet je da pri obavljanju tavafa obavi prva tri kruga urno usitnjenim
koracima, dok e preostala etiri kruga ii uobiajenim hodom.
11. Pri obavljanju tavafa nee prolaziti kroz hidr. Hidr je polukruni zid
ispred Kabe od strane El-Mizaba, jer je to sastavni dio Kabe. Onaj ko pri obavljanju tavafa proe kroz hidr, on nije uinio tavaf oko Kabe.
12. Kada doe do Jemenskog ugla, a on se nalazi prije Haderu-l-esveda,
sunnet je da ga dodirne desnom rukom, ali ga nee ljubiti. Ako ne bude u mo208
PROPISI HADA I UMRE
gunosti zbog guve dodirnuti Jemenski ugao, nastavit e s tavafom, a nee dizati
ruku u njegovom pravcu niti donositi tekbir.
13. Kada bude izmeu Jemenskog ugla i Haderu-l-esveda, prouit e:
"Gospodaru na, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu i sauvaj nas
patnje u Ognju." (El-Bekare, 201.)
14. Kada doe do Haderu-l-esveda, dotai e ga, poljubit e ga i rei e: Bismillahi, Allahu ekber, a zatim poeti s obavljanjem drugog tavafa na kojem e uiniti
isto to je uinio i na prvom i sve tako dok ne zavri sedam krugova tavafa.
15. U toku tavafa init e to vie zikra i upuivat e dove koje eli. Moe uiti
i Kur'an. Klonit e se bespotrebna govora i govora o dunjalukim stvarima.
16. Obaveza je da se krugovi tavafa obavljaju u kontinuitetu i da se ne prave
stanice izmeu njih. Ako bi napravio stanku izmeu krugova tavafa zbog neega
i ta stanka bude duga, a nije zbog namaza, obaveza je ponoviti tavaf iznova.
Obaveza je da se tavaf obavlja pod abdestom, a ako bi izgubio abdest u toku
tavafa, obavezan je da se ponovo abdesti. Ako mu za abdest bude trebao kratki
vremenski period, onda e samo upotpuniti tavaf od mjesta gdje se zaustavio.
17. ena u stanju hajza i nifasa nee obavljati tavaf oko Kabe, shodno rijeima
Vjerovjesnika, a.s., koje je uputio Aii, r.a., kada je dobila hajz: "Radi sve to radi
i (obini) hodoasnik, samo nemoj initi tavaf oko Kabe dok se ne okupa."156
Odgodit e obavljanje tavafa dok se ne oisti i okupa od hajza.
18. Kada zavri sedam krugova tavafa oko Kabe, zaputit e se prema MekamiIbrahimu i prouit e rijei Uzvienog:
"Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ete namaz
obavljati!" (El-Bekare, 125.)
Zatim e klanjati dva rekata iza Mekami-Ibrahima ako je u mogunosti, u protivnom e ih obaviti na bilo kojem mjestu u haremu.
Na prvom rekatu poslije prouene Fatihe prouit e cijelu suru Kul-ja ejjuhe-l-kafirun, a na drugom rekatu poslije prouene Fatihe prouit e cijelu suru
Kul-huvallahu ehad.
156
209
19. Kada zavri namaz, vratit e se Haderu-l-esvedu i ako je u mogunosti,

dotai e ga.
20. Poslije toga otii e da obavi sa'j, tj. sedam puta e urno hodati izmeu
Safe i Merve. Sa'j je trei rukn umre. Sa'j e otpoeti sa Safe i kada se priblii
Safi, prouit e:
"Safa i Merva su Allahova asna mjesta, zato onaj koji Kabu hodoasti ili umru
obavi ne ini nikakav prijestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje uini
kakvo dobro djelo pa, Allah je doista blagodaran i sve zna." (El-Bekare, 158.)
Kada se uspne na Safu, okrenut e se prema Kabi, podii e ruke, izgovoriti
Allahu ekber i prouiti dovu: La ilahe illallahu vahdehu la erike lehu, lehu-l-mulku, ve lehu-l-hamdu ve huve 'ala kulli ej'in kadir, la ilahe illallahu vahdehu endez
v'adehu ve nesare 'abdehu, ve hezeme-l-ahzabe vahdehu. "Nema istinskog boga
osim Allaha, Koji Sebi ravnoga nema. Njemu pripada sva vlast i zahvalnost i On
je iznad svega. Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji ispunjava Svoje obeanje
i pomae Svome robu i sve protivnike Sam porazi." Ovu dovu ponovit e tri puta
i upuivat e druge dove koje eli.
21. Poslije uenja dove, spustit e se prema Safi pjeice. Kada doe do zelenog
svjetlosnog znaka, ukoliko je u mogunosti, velikom brzinom e potrati. to se
tie ena, one nee trati. A kada doe do sljedeeg zelenog svjetlosnog znaka, od
njega e nastaviti normalno hodati sve dok ne stigne na Mervu. U toku obavljanja sa'ja upuivat e dovu, initi zikr i uit e Kur'an.
22. Kada se osoba koja obavlja umru uspne na Mervu, okrenut e se prema
Kabi, donijeti tekbir, podignuti ruke i prouiti dovu te rei sve to je rekla na
Safi, ime je upotpunila jedan krug.
23. Poslije uspinjanja na Mervu, zaputit e se prema Safi tako da e ii uobiajeno na predjelu puta (izmeu Safe i Merve) gdje treba da ide, dok e izmeu dva
zelena svjetlosna znaka trati, te e ponovo nastaviti hodati dok ne stigne na Safu.
Ovo bi se smatralo drugim upotpunjenim krugom. Osoba koja obavlja umru
na njemu e initi isto sve to je inila i na prvom krugu. Ovako e nastaviti sve
dok ne upotpuni sedam krugova. Otpoet e sa Safe, a zavrit e posljednji krug
na Mervi. Odlazak sa Safe na Mervu brojat e se jednim krugom, a povratak sa
Merve na Safu brojat e se drugim krugom.
210
PROPISI HADA I UMRE
24. Nakon zavretka sedam krugova sa'ja izmeu Safe i Merve, mukarac e
obrijati glavu ili e pak samo skratiti kosu tako to e pri ianju podrezati kosu
s cijele glave. to se tie ene, ona e sama skratiti kosu tako to e isplesti dvije
pletenice i odrezati od svake pletenice oko dva centimetra. Za ljude je bolje da
obriju glavu, jer je Vjerovjesnik, a.s., uio tri dove za one koji obriju glavu, dok je
uio samo jednu dovu za one koji skrate kosu. Ako bi pak had bio ubrzo te mu
ova umra bila uz had, u tom sluaju je lijepo da samo skrati kosu kako bi mogao
obrijati glavu kada bude obavljao had.
25. Poslije brijanja glave ili skraivanja kose, osoba koja obavlja umru upotpunila je tako obrede umre i njene radnje. Tada e se osloboditi ihrama i obui
ivenu odjeu. Namirisat e se i raditi sve to joj je bilo zabranjeno u periodu dok
je bila u ihramu, kao to je koritenje mirisa, spolno openje sa enom, otklanjanje dlaica sa stidnih dijelova tijela i ispod pazuha i odsijecanje nokata.
Opis obavljanja hada
Vrste obavljanja hada
Tri su naina obavljanja hada. Svaki nain naziva se nusukom,157 a oni su:
a) El-Ifrad, tj. da hadija nanijjeti samo had kada bude oblaio ihram na
mikatu. Kada bude donosio nijjet za had, rei e: Lebejke haden "Odazivam
Ti se hadom." Ovoj vrsti hada ne prethodi obavljanje umre, a nije obavezno ni
klanje Kurbana na kraju hada onome ko nanijjeti ovu vrstu hada.
b) El-Kiran, tj. da kada bude oblaio ihram na mikatu, hadija jednim nijjetom zanijjeti da e obaviti had i umru. U tom sluaju, kada bude donosio nijjet,
rei e: Lebbejke haden ve umreten "Odazivam Ti se hadom i umrom." Hadija e obaviti obrede umre kao to je ve objanjeno, ali nee skraivati kosu niti
e se oslobaati ihrama sve dok ne zavri obrede hada u potpunosti. Na kraju
svoga hada obavezan je zaklati kurban (hedj).
c) Et-Temettu'u, tj. da hadija nijjeti obavljanje umre u mjesecima hada, nakon ega e se osloboditi obreda umre u potpunosti. Za had e ponovo donijeti
nijjet osmog dana zu-l-hideta. Ovako e postupiti pod uvjetom da ne izae iz
Mekke i vrati se u svoj grad. Ako to uradi, naruit e time valjanost et-temettu'u
hada i obavezan je da obavi drugu umru. Najbolja vrsta hada je et-temettu'u,
jer je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada bih ovo ponovo radio, ne bih potjerao
kurbane sa sobom, pa bih skinuo ihrame zajedno s ostalim ljudima."158
157
158
Nusuk je nain na koji hadija obavlja radnje hada.

211
Obredi hada u osmom danu zu-l-hideta (jevmu-tevrije):

1. Hadija koji je obavio umru, a obavlja et-temettu'u vrstu hada, kada nastupi osmi dan zu-l-hideta, uzet e nijjet u mjestu gdje se nalazi nakon to se
okupa, otkloni dlake sa stidnog dijela tijela i ispod pazuha, namirie se i obue
ihrame. Ako bude obavljao kiran had, on e ostati u ihramu poslije obavljanja
umre i nee se ni oslobaati ihrama. Zatim e hadija koji obavlja et-temettu'u
had, donijeti nijjet rijeima: Lebejke haden "Odazivam Ti se hadom." Ako
se bude bojao neke zapreke koja ga moe sprijeiti da upotpuni svoj had on e
u nijjetu navesti i uvjet: "Ako me sprijei neka zapreka, osloboen sam ihrama
ondje gdje budem sprijeen." to se tie onoga koji obavlja el-ifrad had, on e
uzeti nijjet za had kod mikata, jer njega ne obavezuje da obavi umru.
2. Tog jutra e hadija poslije oblaenja ihrama izai na Minu159 i tamo klanjati podne, ikindiju, akam i jaciju u njihovom vremenu. etverorekatne namaze
klanjat e po dva rekata.
3. No e provesti na Mini do sabaha dana Arefata. Hadiji je dovoljno da
provede vei dio noi na Mini.
Obredi hada koji se obavljaju u devetom danu zu-l-hideta (jevmi arefe)160
1. Devetog dana kada sunce izae, a to je dan Arefata, hadije odlaze s Mine
na Arefat. Hadija e otii do Nemire (mjesto uz Arefat) i provesti na Nemiri
vrijeme do prije podne, ako je u mogunosti. Boravak na Arefatu je drugi od
ruknova hada poslije ihrama. Arefat je uzvieni rukn, jer je Vjerovjesnik, a.s.,
rekao: "Had je Arefat. Ko stigne (otii na Arefat) u noi muzdelife prije zore,
taj je stigao obaviti had."161 Ko propusti ovaj rukn, on je i had propustio.
2. Kada nastupi podne namaz, hadija e klanjati podne i ikindiju, spojeno i
skraeno u prvom vremenu podne namaza, s jednim ezanom i dva ikameta.
3. Poslije klanjanja podne i ikindije namaza zajedno, hadija e izai na Arefat
i ostati na njemu sve do zalaska sunca. Klanjat e na Arefatu, uiti zikr okrenut
prema Kibli, skrueno e upuivati dovu s podignutim rukama. Uestalo e ponavljati sljedeu dovu: La ilahe illallahu vahdehu la erike lehu, lehu-l-mulku ve
lehu-l-hamdu ve huve ala kulli ejin kadir. "Nema boga osim Allaha, Jedinog
ina je mjesto istono od Mekke udaljeno sedam kilometara. Nalazi se na putu izmeu
M
Mekke i Arefata.
160
Arefat je mjesto koje je udaljeno 25 kilometara jugoistono od Mekke.
161
Hadis biljee Ahmed, Tirmizi, Nesai i Ibn Made.
159
212
PROPISI HADA I UMRE
Koji nema sudruga. Njemu pripada vlast i zahvala. Njegova je mo nad svime."
Dozvoljeno je hadiji da se odmori tako to e odspavati. Dozvoljeno mu je da
razgovara s prijateljima o onome to je korisno ili da ita korisne knjige.
4. Kada devetog dana sunce zae, hadija e krenuti prema Muzdelifi.162 Kada
stigne na Muzdelifu, klanjat e akam i jaciju, spojeno i skraeno, s jednim ezanom i dva ikameta. Nee klanjati akam i jaciju dok ne stigne na Muzdelifu,
osim ako se boji da e zbog guve proi jacijsko vrijeme prije nego to stigne na
Muzdelifu. Hadija ne bi trebao poeti sakupljati kamenie za demreta im stigne na Muzdelifu, nego bi trebao prvo obaviti namaz. Kamenie moe sakupiti
s bilo kojeg mjesta.
5. Hadija e provesti no na Muzdelifi i ostat e na njoj do zore. Nije obavezan
da prespava na Muzdelifi. Noni boravak na Muzdelifi bit e realiziran i ako samo
bez spavanja proboravi na njoj. Dozvoljeno je onima koji imaju neke isprike da
napuste Muzdelifu poslije ponoi, kao to su starci, iznemogli i bolesni koji se boje
da e im guva izazvati potekoe. Dozvoljeno je da s njima napuste Muzdelifu i
oni koji su u njihovoj pratnji. Oni koji nemaju isprike, ostat e do zore.
Obredi hada desetog dana zu-l-hideta (dan prinoenja kurbana)
1. Kada hadija klanja sabah namaz desetog dana zu-l-hideta, uputit e se
prema El-Me'ari-l-haramu163 i tu e upuivati Allahu dovu i donositi tekbire sve
dok se ne razdani, a prije izlaska sunca. Ako nije u mogunosti da se spusti do
El-Me'ari-l-harama, uit e zikr i dovu na mjestu boravka.
2. Kada se dobro razdani, hadija e poi prema Mini prije izlaska sunca. Ako
bude prolazio kroz Vadi Muhassir na putu izmeu Muzdelife i Mine, pourit e,
jer je ovo dolina u kojoj je Allah unitio abesinca Ebrehu i njegovu vojsku kada
su eljeli sruiti Kabu. Hadija moe sakupiti kamenie za demreta s bilo kojeg
mjesta.
3. Nakon to hadija stigne na Minu, zaputit e se prema Velikom demretu,
a to je posljednje i najblie demre do Mekke. Na njega e baciti uzastopno, jedan za drugim, sedam kamenia veliine graka. Za svaki kameni donijet e
po jedan tekbir.
uzdelifa je mjesto na putu izmeu Arefata i Mine na istonoj strani od Mine. Naziva se i
M
El-Me>aru-l-haram.
163
Podnoje brda Kuzeh na Muzdelifi. (Op. prev.)
162
213
4. Poslije bacanja kamenia na Veliko demre, zaklat e kurban hedj164 ako

bude obavljao et-temettu'u ili el-kiran had, a ako bude obavljao el-ifrad had,
nije obavezan klati kurban. Najvrednije je da sam zakolje svoj kurban, a ako nije
u mogunosti, dozvoljeno mu je da nekoga opunomoi da zakolje za njega.
5. Poslije klanja kurbana hadija e, ako je mukarac, obrijati glavu ili e pak
skratiti kosu, ali je bolje da obrije. to se tie ene, ona e skratiti kosu dva centimetra, to je pojanjeno u poglavlju o umri.
6. Dozvoljeno je hadiji da neke obrede desetog dana zu-l-hideta uradi prije
njihova vremena, a da neke pak odgodi i za to nema nikakvih posljedica. Tako
mu je naprimjer dozvoljeno pomjeriti klanje kurbana prije bacanja kamenia,
ili brijanje glave prije klanja kurbana itd.
7. Kada hadija obavi obrede desetog dana zu-l-hideta, imat e status malog
oslobaanja.165 Njemu je tada sve dozvoljeno to mu je bilo zabranjeno u ihramu, osim spolnog openja sa enom.
8. Poslije obavljenih obreda hada na Mini, zaputit e se prema Mekki da bi
obavio tavafu-l-ifada, a to je trei rukn hada. Obavit e sedam krugova, zatim e
obaviti sa'j izmeu Safe i Merve sedam krugova, ako bude obavljao et-temettu'u
had. Sa'j e obaviti i onaj ko ga nije obavio pri obavljanju tavafu-l-kuduma. Po
zavretku tavafa i sa'ja hadija ima status velikog oslobaanja166 te njemu biva
dozvoljeno sve to mu je bilo zabranjeno, pa ak i spolno openje sa enom.
Obredi hada u danima terika
Dani terika su tri dana poslije dana klanja kurbana. To su jedanaesti, dvanaesti i trinaesti dan zu-l-hideta. To su dani kada se jede i pije i u kojima nije
dozvoljen post, osim hadiji koji nije pronaao kurban, a obavezan ga je zaklati.
Obredi u ovim danima svode se na sljedee:
1. Nakon to hadija provede no jedanaestog dana na Mini, ostat e sve do
podne namaza. Zatim e poslije podne namaza ii bacati kamenie na sva tri
demreta. Prvo e baciti kamenie jedan za drugim na Malo demre tako to e
edj je kurban kojeg hadija zakolje na Mini ili u Mekki. Kao hedj moe se prinijeti deva,
H
krava ili ovca.
165
Malo oslobaanje podrazumijeva da je hadiji dozvoljeno sve ono to mu je bilo zabranjeno u
ihramu, kao to je oblaenje ivene odjee, rezanje noktiju, skraivanje kose, mirisanje, izuzev
spolnog openja sa enom.
166
Veliko oslobaanje podrazumijeva da je hadiji dozvoljeno sve ono to mu je bilo zabranjeno
dok je bio u ihramu, pa ak i spolno openje sa enom.
164
214
PROPISI HADA I UMRE
donositi tekbire pri bacanju svakog kamenia. Malo demre je najblie damiji
El-Hajf. Poslije toga e se malo okrenuti na desnu stranu i prouiti poduu dovu
ako bude u mogunosti.
2. Nakon toga odmah e se zaputiti ka Srednjem demretu i na njemu e
uzastopno baciti sedam kamenia tako da e pri bacanju svakog kamenia donositi tekbir. Zatim e se malo okrenuti na lijevu stranu i usmjeriti prema Kibli
te prouiti poduu dovu ako bude u mogunosti.
3. Kada zavri s bacanjem kamenia na Srednjem demretu, zaputit e se
odmah prema Velikom demretu na koje e uzastopno baciti sedam kamenia i
donosit e tekbire pri bacanju svakog, zatim e napustiti demreta i nee upuivati dove poslije bacanja kamenia na Velikom demretu.
4. Hadija e na Mini provesti no dvanaestog dana zu-l-hideta. Kada nastupi podne dvanaestog dana zu-l-hideta, hadija e uiniti isto to je inio jedanaestog dana zu-l-hideta, a zatim baciti i kamenie. Ako hadija bude urio,
napustit e Minu prije zalaska sunca i zaputit e se prema Mekki da bi obavio
oprotajni tavaf. Ako ga pak sustigne akam na Mini bez isprike, obavezan je
ostati na Mini do trinaestog dana, a to je posljednji dan terika. Kada nastupi
podne namaz, bacit e kamenie na demreta kao u prethodna dva dana.
5. Kada hadija zavri bacanje kamenia na demretima u danima terika i
poeli napustiti Mekku, on ima obavezu da ode u Mekku i obavi sedam krugova
oprotajnog tavafa. Poslije tavafa klanjat e dva rekjata i onda je obavezan napustiti Mekku. Nee odgaati naputanje Mekke zbog trgovine ili posjeta, a ako to
uradi, obavezan je nanovo obaviti oprotajni tavaf, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Neka niko ne ide dok mu posljednji obred ne bude tavaf oko Kabe."167
Ako bi hadija kasnio zbog guve ili zbog ekanja prijatelja s kojim putuje ili pak
zbog obezbjeivanja poputbinom za putovanje, nije pogrijeio i nije obavezan
ponovo obavljati oprotajni tavaf. Ako bi enu zadesio hajz ili nifas prije oprotajnog tavafa i nije u mogunosti da odgodi putovanje zbog svojih prijatelja i
drutva na putovanju, dozvoljeno joj je da otputuje bez oprotajnog tavafa. S
ovim obredom hadija je zavrio obrede hada.
ta je zabranjeno u ihramima?
To su radnje koje nisu dozvoljene da ih ini ni onaj ko obavlja had niti onaj
ko obavlja umru dok su u ihramima. Onaj ko ih poini, obavezan je platiti fidju.168
167
168

Fidja je ono to hadija daje na ime prijestupa hada kojeg je poinio. To moe biti imetak,
hrana ili kurban. Fidja ovisi o vrsti prijestupa.
215
Neki od prijestupa kvare had, a oni su:

1. Otklanjanje dlaka: Otklanjanje dlaka sa cijelog tijela bilo kojim sredstvom
ili na bilo koji nain, kao npr. brijanje ili upanje, bez obzira na to otklanjaju li
sami sebi dlake ili pak to neko drugi radi. Takoer nije bitno radi li se o malo ili
vie dlaka, zbog rijei Uzvienog:
"A glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijete!" (El-Bekare,
196.)
Onaj ko obrije glavu bez isprike, on je grijean i obavezan je dati fidju. to se
tie onoga ko obrije glavu zbog isprike kao to je bolest ili oteenje, on nije grijean, ali je obavezan to nadoknaditi fidjom, tj. postiti tri dana ili nahraniti est
siromaha ili pak zaklati kurban. On ima pravo da odabere jedno od ovo troje.
Dozvoljeno je osobi u ihramu da se ee po kosi, da pere kosu i da je elja, sve kad
bi to prouzrokovalo i da opadne nekoliko dlaka. On bi trebao to da radi njeno.
2. Rezanje noktiju: Nije dozvoljeno hadiji koji je zanijetio had ili umru i
obukao ihrame da ree nokte. Lijepo je da to uradi prije donoenja nijjeta i oblaenja ihrama, dok je rezanje noktiju poslije donoenja nijjeta i oblaenja ihrama
prema konsenzusu uenjaka zabranjeno, jer to spada u svakodnevna dotjerivanja
i komoditet, to ustvari ponitava namjeru ihrama.
Kae Uzvieni:
"Zatim, neka sa sebe prljavtine uklone!" (El-Had, 29.)
A kae Ibn Abbas, r.a.: "Rije et-tefes znai skidanje ihrama, brijanje glave i
oblaenje odijela, te kraenje (noktiju)."
3. Pokrivanje glave onim to se prilijepi (priljubi) uz glavu: Nije dozvoljeno
osobi koja je u ihramu, ni mukarcu, a ni eni, da pokrivaju glavu neim to se
ptilijepi (priljubi) uz glavu, bio to bilo kakav prekriva, mahrama, turban ili pak
gornji prekriva (rida') i slino tome to se ubraja u pokrivae za glavu. Ako bi
pak stavio neto na glavu, ali ne namjerava time pokriti glavu, kao to je noenje
prtljaga i torbi na glavi, to ne smeta. Dozvoljeno je hadiji da se skloni u hlad
pod krov auta ili pod ator. Ovo se ne smatra prestupima ihrama. eni nije dozvoljeno da pokriva lice osim ako se boji da e izazvati poudu, u kom e sluaju
pokriti lice, ali ne nikabom.
216
PROPISI HADA I UMRE
4. Oblaenje ivene odjee: Osoba koja je u ihramu za had ili umru kao
osnovnu odjeu oblai donji pokriva (izar) i gornji pokriva (rida'). Nee oblaiti ivenu odjeu koja je namjenski ivena da bi se pokrili dijelovi tijela kao to
su koulja, pantalone, odjea, arape, mestve, rukavice i slino. to se tie papua, sve kada bi na njima i bilo proivenih konaca, one se ne smatraju ivenom
odjeom koju je zabranjeno odijevati, zapravo u islamskom vjerozakonu navode
se dokazi koji ih dozvoljavaju. eni je dozvoljeno da obue to eli osim rukavica,
nikaba i ukrasne odjee.
5. Mirisanje: Nije dozvoljeno osobi u ihramu da namirie svoje tijelo ili ihram.
to se tie mirisa kojim namirie svoje tijelo prije oblaenja ihrama i koji ostavi
traga na tijelu, u tome nema grijeha. A ako bi ostao trag na ihramu, obavezan je
da ga oisti i sapere.
6. Lov: Nije dozvoljeno osobi u ihramu da ulovi neku od divljih ivotinja ije
je meso dozvoljeno jesti, kao to su gazela, zec i ptice. Njemu nije dozvoljeno ni
da pomae pri njihovom lovljenju ak ni ako bi se radilo o tome da im samo da
neki iaret (znak) ili pak pokae gdje su. Ako bi ih ulovio ili ako bi pak za njega
bile ulovljene, nije mu dozvoljeno da ih jede, jer imaju status strvine. Kada bi
ulov ulovila osoba koja nije u ihramu i nije namjeravala taj ulov (plijen) za osobu
koja je u ihramu, osobi u ihramu je dozvoljeno da to jede. Osobi u ihramu je
dozvoljeno da neogranieno lovi ulov iz mora i da ga jede.
7. Sklapanje branog ugovora: Osobi koja je u ihramu nije dozvoljeno da
sklapa brani ugovor, a ni da za njega neko sklapa brani ugovor, sve ako i osoba
koja e za njega sklopiti brani ugovor ne bi bila u ihramu. Ako bi pak sklopio
brani ugovor ili ga neko drugi sklopio za njega, taj ugovor ne bi bio vaei i
smatrao bi se neispravnim.
8. Spolno openje sa enom: Ovo je najtei prijestup, jer ako bi osoba koja je
u ihramu spolno opila sa svojom enom prije prvog oslobaanja (malog oslobaanja), njegov had bi bio pokvaren. I had ene, ukoliko bi bila u ihramu,
odnosno imala status hadije, bio bi pokvaren. Oni su onda obavezni da upotpune svoj had i da plate fidju da zakolju oboje po jednu devu i podijele meso
siromasima Harema. Takoer, obavezni su da ponovo obave had naredne godine (kada ponovo budu u prilici). Ako bi pak spolni odnos uslijedio poslije malog
oslobaanja, a prije velikog oslobaanja, njihov had ne bi bio pokvaren, ali bi
ostali obavezni na ime fidje zaklati ovcu i podijeliti je siromasima Harema.
217
9. Strastveno uivanje sa suprugom popraeno ljubljenjem, dodirivanjem ili

priljubljivanjem jedno uz drugo: Ovo je takoer zabranjeno jer su to sve prethodnice spolnog odnosa. To se sve smatra spolnim odnosom koji je zabranjen
osobi u ihramu.
Kae Uzvieni:
"Ne moe imati spolni odnos, runo initi, niti ulaziti u prepreke u toku hada." (El-Bekare,197.)
218
PROPISI KOJI SU ISKLJUIVO VEZANI ZA ENU MUSLIMANKU

Propisi hajza, istihaze i nifasa
1. Propisi hajza
a) Definicija hajza
Hajz je krv koja izlazi iz rodnice kada ena postane punoljetna, a kasnije se
redovno pojavljuje u odreenim mjesenim ciklusima.
b) Vrijeme pojave hajza
Hajz poinje kada ena napuni devet hidretskih godina,169 shodno rijeima
Aie, r.a.: "Kada djevojka napuni devet godina, uvaava se kao punoljetna ena."170
Hajz kod ena prestaje kada napune pedeset godina, shodno rijeima Aie,
r.a.: "Kada ena napuni pedeset godina, ona je prela granicu perioda hajza."171
Ponekad se desi da ene nastave dobivati hajz i poslije pedesete godine. Dakle,
ako bi ena vidjela poslije pedesete godine ivota krv istog izgleda kao i prije, to
je krv od hajza.
c) Vrijeme trajanja hajza
Najkrae trajanje hajza je jedan dan i no, a najdue petnaest dana. Rekao je
'Ataa': "Vidio sam ene kod kojih menstruacija traje jedan dan, a vidio sam i
one kod kojih menstruacija traje petnaest dana." Shodno onome to je Vjerovjesnik, a.s., rekao Hamni, kerki Daha, r.a.: "Raunaj to u hajz est ili sedam
dana, a zatim se okupaj."172
d) ta je zabranjeno eni s hajzom
eni s hajzom zabranjeno je nekoliko stvari:
- Vriti spolni odnos s muem, shodno rijeima Uzvienog:
"Zato ne opite sa enama za vrijeme mjesenog pranja, i ne prilazite im dok

se ne okupaju!" (El-Bekare, 222.)
Ovo je donja granica za pojavu hajza kod ene. (Op. prev.)
Ovdje treba napomenuti da se ovo odnosi na krajeve u kojima su velike vruine, gdje djevojke
bre sazrijevaju nego u hladnim krajevima kao to su nai. (Op. prev.) Hadis biljee Tirmizi i
Bejheki kao muallak predaju.
171
Ovu predaju navodi Ahmed.
172
Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi.
169
170
219
- Razvod braka, shodno rijeima Uzvienog:
"Vi ih u vrijeme kad su iste pustite." (Et-Talak, 1.)

- Klanjati namaz, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Kada ti se pojavi menstruacija, izostavljaj namaz."173
- Postiti, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "A nije li ona (ena) s menstruacijom, ta koja ne klanja i ne posti? ree on. Da potvrdie."174
- Tavaf obavljati, shodno rijeima koje je Vjerovjesnik, a.s., uputio Aii, r.a.,
kada je dobila hajz: "Radi sve to radi (obini) hodoasnik, samo nemoj obavljati tavaf oko Kabe dok se ne okupa."175
- Doticati Mushaf, shodno rijeima Uzvienog:
"Dodirnuti ga smiju samo oni koji su isti." (El-Vaki'a, 79.)

- Boraviti u damiji ili mesdidu, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Ja ne
dozvoljavam dunub osobi i eni s hajzom boravak u damiji (mesdidu)."176
e) ta je eni s hajzom obaveza?
Kada ena dobije hajz, to je znak njenog punoljetstva. ena s hajzom obavezna je da se okupa kada joj prestane krv, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.:
"Izostavljaj namaz onoliko dana (u mjesecu) koliko ti je obino trajala menstruacija, a onda se okupaj i klanjaj."177
Znaci prestanka hajza i nifasa
- Kada prestane krv da curi od ene koja je u stanju hajza. Dakle, ako bi stavila
uloak u periodu dok je pod hajzom, pa na njemu ne bi dolo do promjene (od
tragova krvi), njen hajz je prestao i ona je ista.
- Ako primijeti kakvu ukastu ili mutnu (poput sukrvice) izluevinu u periodu hajza, to je hajz. U tom kontekstu prenosi 'Alkame, r.a., od svoje majke da
175
176
Hadis biljei Ebu Davud. Ibn Huzejme ocijenio ga je vjerodostojnim, dok ga je skupina
uenjaka ocijenila slabim.
177
173
174
220
su ene slale u posudi pamune uloke sa ukastom izluevinom do Aie, r.a., pa

im je govorila: "Ne pourujte (s ienjem) sve dok ne vidite bijeli iscjedak."178
- ukasta ili mutna (poput sukrvice) izluevina ako se primijeti u periodu
dok je ena ista, ona je ista. Nee te izluevine ubrajati ni u ta, shodno rijeima
Ummu Atijje, r.a.: "Poslije kupanja (od hajza) ukastu i mutnu (poput sukrvice) tenost nismo ubrajale ni u ta."179
ta je ena s hajzom obavezna nadoknaditi poslije ienja?
ena s hajzom poslije ienja nadoknadit e post, a nee nadoknaivati namaz. U tom kontekstu hadis biljee Buharija i Muslim da je Muaza pitala Aiu,
r.a.: "'Zato ena napata post proputen zbog menstruacije, a ne naklanjava
namaze?' i ona je odgovorila: 'To bi nam se dogaalo (tj. menstruacija), pa bi
nam bilo nareeno da napostimo post, a ne bi nam nareivano bilo da naklanjavamo namaze'."
Ako bi se ena s hajzom oistila (okupala) prije zalaska sunca, obavezna je
klanjati podne i ikindiju tog dana, a ako bi se pak oistila prije zore, obavezna je
klanjati akam i jaciju te noi.
2. Propisi istihaze
a) Definicija istihaze
Istihaza je stanje kad kod ene zbog bolesti curi krv mimo redovnih mjesenih
ciklusa iz izdvojene vene. Ako kod ene nastavi krv curiti preko petnaest dana, to
e se kod nje tretirati kao istihaza i nije ispravno to smatrati krvlju od hajza.
b) Stanja istihaze
Stanja istihaze su:
Prvo stanje je da je kod ene prije istihaze hajz bio redovan i znala je tano
broj dana svoga hajza i njegovo vrijeme u mjesecu. Ona postupa po tome. Dakle,
ona izostavlja namaz i post u tim danima (hajza), bez obzira na to moe li raspoznati je li to krv hajza ili nije. Sve to prekorai preko tog uobiajenog vremena
(uobiajenog vremena hajza), to e tretirati kao istihazu, shodno uopenom Vjerovjesnikovom obraanju Ummu Habibi: "Saekaj period koliko ti traje hajz,
zatim se okupaj i klanjaj."180
Hadis biljei Malik, a Buharija ga biljei kao muallak predaju.
Hadis biljei Ebu Davud. Buharija biljei slino predanje bez rijei kupanje-ienje.
180
178
179
221
Drugo stanje je da ena nema redovan period hajza, ili ga je imala, ali je zaboravila. Ako bi se krv njenog hajza mogla razlikovati tako da je dio krvi crn, gust i
neugodna mirisa, a drugi dio rijedak i crven, te period curenja crne krvi ne prelazi vie od najdueg perioda hajza, a niti se skratio od najmanjeg perioda hajza,
pa je njen period hajza mogue razlikovati od istihaze. Ona e izostavljati namaz
u periodu crne krvi za vrijeme hajza, zatim e se po prestanku crne krvi okupati
i klanjati. Buharija i Muslim biljee hadis da je Fatima bint Hubej upitala Vjerovjesnika, a.s.: "Allahov poslanie, ja sam ena kod koje krv stalno izlazi i ne
prestaje (u stanju istihaze), pa hou li izostavljati namaze?" On joj je odgovorio: "Ne, nee, a to je (krv) iz vene i nije hajz. Kada nastupi hajz, izostavljaj
namaze, a kada prestane, saperi sa sebe krv i klanjaj." Nesai biljei hadis da je
Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ako se radi o krvi od hajza, onda je prepoznatljiva po
crnoj boji. Ukoliko primijeti da je takva, prestani klanjati, a ako primijeti da
je drugaija, onda samo abdesti, jer je to krv od kapilara."
Tree stanje je da ena nema redovnog perioda hajza, a ne moe ni razluiti
(izmeu krvi hajza i istihaze). Dakle, ona je u zbunjujuem stanju (el-mutehajjire). Ona e u svakom mjesecu mirovati (ekati) est ili sedam dana za koje je
u nedoumici (je li to period njena hajza), zatim e se oistiti te postiti i klanjati
nakon to oisti mjesto odakle izlazi krv tako to e na to mjesto staviti neto to
e sprijeiti izlazak krvi. U tom smislu navodi se hadis u kome je Vjerovjesnik,
a.s., rekao Hamni bint Daha, kada joj je krv od hajza otjecala u velikim koliinama: "To je, zaista, napad od ejtana. Raunaj hajz est ili sedam dana, zatim
se okupaj."181
Status ene u stanju istihaze
Na enu u stanju istihaze odnose se posebni propisi, a najvaniji je da je ona
obavezna za svaki namaz obnoviti abdest, shodno hadisu u kojem je Fatimi bint
Ebu Hubeja Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Uzimaj abdest za svaki namaz."182
3. Propisi nifasa (porodilje)
a) Definicija nifasa
To je krv koja izlazi iz maternice zbog poroaja.
181
182

Hadis biljei Buhari.
222
b) Period trajanja nifasa

Nema donje granice za najkrai period trajanja nifasa. Najdui period nifasa
je etrdeset dana, a sve to pree iznad toga, to je stanje istihaze, shodno hadisu
koji se prenosi od Ummu Seleme, r.a., da je rekla: "U vrijeme Allahova poslanika, a.s., porodilje bi, nakon poroda ekale etrdeset dana."183
c) ta je zabranjeno porodilji (u nifasu)?
Porodilji je zbog izlaska krvi iz maternice (nifas) zabranjeno sve to je zabranjeno eni zbog hajza. Status ene (porodilje) s nifasom je kao status ene s hajzom u pogledu nadoknaivanja proputenih obaveznih ibadeta.
enin hidab i njena odjea
Zaista je hidab jedan od najuzvienijih propisa kojeg je Uzvieni Allah naredio
eni. Hidab je Uzvieni Allah uinio obiljejem enine asti, znakom njene ednosti i pokazateljem njene kreposti i estitosti. Zbog svega navedenog veoma je vano
da ene saznaju sve o onome to je od propisa i adaba vezano za hidab.
1. Definicija hidaba
Terminoloka definicija hidaba: Hidab je prostrana i iroka odjea kojom
se pokriva cijelo tijelo ene tako da se njeno tijelo ne oslikava, ne obiljeavaju se
njegove drai, niti ta od njena tijela ostaje vidljivo.
ena pokrivena hidabom je ona ena koja pokrije cijelo svoje tijelo i njegove
drai osim onoga to je islamski vjerozakon dozvolio da uini vidljivim, kao to
su lice i ake, ako se ne boji da e time izazvati smutnju. Konsenzus uenjaka
islamskog prava zastupa takav stav. Kae Uzvieni:
"I neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga to je ionako spoljanje." (EnNur, 31.)
Prenosi se od Abdullaha b. Omera, r.a., da je rekao: "Spoljanji ukrasi su lice
i ake."184 Prenosi se od Aie, r.a., da je rekla: "Od onoga to je ionako spoljanje
su lice i ruke."185
Za enu je bolje da prekrije svoje lice, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.:
185
183
184
223
"ena koja je u ihramu (za had ili umru) nee oblaiti nikab niti e nositi
rukavice."186 Prema islamskom vjerozakonu ena e pokriti svoje lice nikabom
kada nije u ihramu.
2. Status hidaba
Hidab je obavezan svakoj punoljetnoj muslimanki, shodno rijeima Uzvienog Allaha:
"O Vjerovjesnie, reci enama svojim, i kerima svojim i enama vjernika

neka spuste haljine svoje niza se. Tako e se najlake prepoznati pa nee uznemiravane biti. A Allah prata i Milostiv je." (El-Ahzab, 59.)
Ebu Davud i Ibn Ebi Hatim prenose da je Ummi Seleme rekla, nakon to je
objavljen ajet: "... neka spuste haljine svoje niza se", da su ensarijke izale kao
da su im na glavama gavranovi, a na sebi su imale crne prekrivae."
3. Vanost hidaba i njegove vrijednosti
enino preuzimanje obaveze noenje hidaba je ibadet kojim se pribliava
svome Gospodaru. Kae Uzvieni:
"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov neto
odrede, da po svome nahoenju postupe." (El-Ahzab, 36.)
Hidab nije drutveni obiaj kojeg je zajednica naslijedila, ve je ibadet i Allahova naredba kojoj smo se obavezni povinovati.
4. Uvjeti hidaba
Islamski uenjaci naveli su uvjete za hidab da bi bio u skladu s islamskim vjerozakonom, a za enu koja tako postupi smatra se da je implementirala Allahovu
naredbu.
186
Hadis biljei Buhari.
224
Uvjeti hidaba su:

Prvi uvjet je da prekriva cijelo tijelo tako da se ne vidi nijedan njegov dio,
shodno rijeima Uzvienog:
"Vjerovjesnie, reci enama svojim i kerima svojim, i enama vjernika neka

spuste haljine svoje niza se. Tako e se najlake prepoznati pa nee uznemiravane
biti. A Allah prata i Milostiv je." (El-Ahzab, 59.)
U tom smislu prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ko iz oholosti spusti
odjeu da mu se vue (po zemlji), Allah ga na Sudnjem danu nee pogledati."
Na to je Ummu Selema upitala: "ta da rade ene s donjim rubovim svoje
(odjee)?" i on joj je odgovorio: "Prepustit e ih (od pola potkoljenica) za jedan
pedalj." "U tom sluaju e otkriti stopala?" ponovo e ona. On ree: "Neka
ih onda spuste za jednu podlakticu, ali ne vie od toga." Hidab kakvog nalae
islamski vjerozakon je onaj koji pokriva cijelo tijelo. Ne smatra se hidabom ono
to pokriva samo glavu i tako ini odvojenim ponaosob donji dio tijela.
Drugi uvjet je da hidab bude od debele i gusto istkane tkanine, a ne tanak,
da se kroz njega ne ukazuje tijelo, jer je cilj noenja hidaba prekrivanje tijela.
Ukoliko ne prekriva tijelo, ne naziva se hidabom. Muslim biljei hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Dvije vrste Dehenemlija jo nisam vidio: ljude187 koji e
uza se imati bieve kao kravlje repove, kojim e udarati ljude, i ene koje e biti
obuene, a bit e ustvari gole, koketne i hodat e zavodljivo. Njihove glave e
biti kao devine grbe. One nee ui u Dennet niti e osjetiti njegovog mirisa,
iako e se njegov miris osjetiti na toliko i toliko."
ene koje su obuene, a ustvari su gole, jesu one koje oblae providnu odjeu
ispod koje se vidi koa, ili oblae kratku odjeu koja otkrije pola tijela, ili pak
oblae tijesnu odjeu koja istie tijelo kao da je golo ili poput golog. Dakle, ona
je obuena, jer se tako kae, dok je u stvarnosti gola. Koketne se odnosi na one
koje koketiraju s drugima i poduavaju ih kako da se nakite i dotjeraju razliitim
sredstvima. One u srcima ljudi izazivaju naklonost i simpatiju. One koje hodaju
zavodljivo su one koje odvraaju od pokornosti Uzvienom Allahu i od onoga
to su obavezne, kao to je stid i pokrivanje. One su takoer i u svome hodu
187
Odnosi se na policiju. (Op. prev.)
225
zavodljive. Njihove glave su kao devine grbe podrazumijeva da one povezivanjem i umotavanjem svoju kosu naprave da lii na devinu grbu. Malik prenosi u
Muvetti da je Hafsa bin Abdurrahman ula kod Aie, r.a., a na njenoj glavi je bio
tanki pokriva (himar), pa joj ga je Aia pocijepala i pokrila je gustim pokrivaem
(po glavi).
Trei uvjet je da sam po sebi hidab ne bude ukrasan, da ne bude nakinuren,
izvezen i ukraen bojama koje skreu panju i pogled. U tom kontekstu kae
Uzvieni:
"I neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga to je ionako spoljanje." (EnNur, 31.)
Ako bude sam po sebi ukras, nije dozvoljeno koristiti ga za pokrivanje glave i
ne naziva se hidabom, jer je hidab ono to prekriva i sprjeava otkrivanje ukrasa
za strance. Allahov Poslanik, a.s. je rekao: "Nemojte sprjeavati Allahove robinje da odlaze u Allahove mesdide, ali neka ne izlaze ukraene i namirisane."188
Ako je ovako ukazano njima koje su izlazile u damiju (mesdid) radi ibadeta, pa
onda je pree kada se izlazi na druga mjesta. eni koja nosi hidab obaveza je da
se kloni minke i pudera za uljepavanje kada eli da izae iz kue, jer time istie
ukrase koje joj je Uzvieni zabranio da razotkriva pred onima koji joj nisu mahremi. Ta vrsta dotjerivanja skree panju i poglede ljudi i nema u tome razlike
izmeu slabijeg i jaeg dotjerivanja.
etvrti uvjet je da hidab bude prostran i irok, a ne uzak, kako ne bi oslikavao stidni dio tijela, niti razotkrivao dijelove tijela koji izazivaju strasti.
Peti uvjet je da odjea ne bude namirisana zbog toga to to uzbuuje mukarce. U tom smislu prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kad neka od vas
ode u damiju, neka ne upotrebljava miris."189 Ovako je Poslanik, a.s., ukazao
enama kakve da budu pri izlasku u mesdid (damiju), pa ta je s onim enama
koje izau namirisane na druga mjesta.
esti uvjet je da njihova odjea ne slii odjei mukarca, jer se prenosi od
Ebu Hurejrea, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, a.s., je prokleo mukarca koji
oblai ensku odjeu i enu koja oblai muku odjeu."190 Proklinjanje podrazumijeva protjerivanje iz okrilja Allahove milosti.
Hadis biljee Ahmed i Ibn Hibban.
190
188
189
226
Sedmi uvjet je da to ne bude odjea ponosa i reputacije. S tom odjeom se

podrazumijeva hvalisanje pred ljudima ili privlaenje pogleda na sebe zbog njene raskonosti i reputantnosti ili zbog njena razlikovanja od uobiajene poznate
odjee stanovnika toga grada. U tom smislu Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "Ko
obue na dunjaluku odjeu ponosa, Allah e ga odjenuti odjeom ponienja na
sudnjem danu."191
Odjea ene u namazu
Obaveza je eni da u namazu pokrije cijelo tijelo osim lica i aka, shodno rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Punoljetnoj enskoj osobi namaz nee biti primljen
ukoliko klanja bez mahrame."192 Punoljetna ena je ona koja je dostigla godine
u kojima se dobiva hajz. Pod himarom (mahramom) se podrazumijeva ono ime
se pokriva glava i vrat. Ebu Davud prenosi da je Ummu Selema, r.a., jednom prilikom rekla eni koja je klanjala pokrivena mahramom i u koulji bez ogrtaa da
moe da klanja tako ukoliko joj je koulja dugaka toliko da joj pokriva vanjski
dio stopala." Na ruku'u i seddi skupit e svoje tijelo i nee odmicati nadlaktice
od tijela. Noge e spustiti poloene sa strane tako da nee sjediti na ispruenom
stopalu lijeve noge, a nee ni podbacivati stopalo lijeve noge ispod stegna desne
noge, jer e se tako bolje prekriti.
Propisanost (status) ukraavanja ene
1. Uroene osobine
Lijepo je da ena pazi na ono to se posebno nje tie od uroenih osobina o
kojima je Vjerovjesnik, a.s., podsticao da se brinemo. Buharija i Muslim biljee
da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ljudska priroda je petero, ili petero je od
ljudske prirode: sunneenje, brijanje stidnih mjesta, rezanje nokata, brijanje
ispod pazuha i skraivanje brkova." ena treba da vodi brigu o odstranjivanju
dlaka sa stidnih mjesta i ispod pazuha i da ree nokte kada god porastu. S obzirom da je to odraz istoe i ljepote, ne treba ostavljati da to raste due od etrdeset dana a da se ne odstrani. Prenosi se od Enesa, r.a., da je rekao: "Odreeno
nam je skraivanje brkova, rezanje noktiju, brijanje pazuha i stidnih mjesta, da
ne prelazimo etrdeset noi."193
Hadis biljee Ahmed i Ibn Made.
193
191
192
227
2. Knijenje ruku i nogu, podvlaenje surme i bojenje kose

Pohvalno je eni, a naroito udatoj, da knije ruke i noge knom i da podvlai
surmu i slino tome u svojoj kui, a ne pri izlasku iz kue. Od Aie, r.a., prenosi
se da je rekla: "Neka ena je pruila Allahovom poslaniku, a.s., ruku kroz zastor da bi mu uruila poruku. Zauen, Poslanik, a.s., upita: 'Je li ovo enska
ili muka ruka?!' 'enska ruka, Allahov poslanie,' odgovorila je. 'Da si prava
ena, oknila bi svoje nokte knom.'"194 Nee bojiti (lakirati) nokte onim to e
se skoriti na njima i sprijeiti dospijevanje vode do njih pri ienju, kao to su
lakovi. Ukoliko bi ih stavljala, obavezna ih je odstraniti s nokata pri obavljanju
istoe (abdest ili kupanje). Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: "Zaista
je najbolje podvlaiti oi ismidom, jer on izotrava vid i ojaava trepavice."195
Ismid196 je kamen crne boje koja naginje crvenoj. Upotrebljava se za nanoenje
minke. eni je dozvoljeno da boji kosu knom ili neim drugim, a naroito ako
ima sijedih vlasi. Pokueno je da boji kosu crnom bojom, jer je Vjerovjesnik, a.s.,
zabranio bojenje crnom bojom. Muslim biljei hadis od Dabira bin Abdullaha,
r.a., da je rekao: "Ebu Kuhafe je doveden na dan osvojenja Meke, a glava i brada
su mu bile potpuno bijele, poput sugame, pa je Allahov poslanik, a.s., rekao:
"Promijenite ga neim, ali se klonite crne boje." Sugam je biljka bijelog cvijeta
i ploda s kojom se esto usporeuju oni koji su osijedili.
3. ianje i brijanje kose
Dozvoljeno je eni da skrati i oia kosu, jer su to inile Vjerovjesnikove, a.s.,
supruge, r.a. Muslim prenosi od Ebu Seleme b. Abdurrahmana da je rekao: "Poslanikove, a.s., supruge, r.a., su skraivale svoje kose do uiju." Nije dozvoljeno
enama da skrauju kosu s namjerom da oponaaju nevjernice ili pak da oponaaju mukarce, jer je zabiljeena od Poslanika, a.s., uopena zabrana oponaanja
nevjernika. to se pak tie zabrane da ene oponaaju mukarce, prenosi se od
Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: "Allahov poslanik, a.s., prokleo je ljude koji oponaaju ene i ene koje oponaaju mukarce."197 eni nije dozvoljeno brijanje
glave osim u nudi.
Hadis biljee Ebu Davud i Nesai.
196
Vrsta kamena od kog se pravi najbolja vrsta surme. Ima ga u Hidazu, ali je najbolji iz Isfahana.
(Op. prev.)
197
194
195
228
4. Naplitanje kose
Nije dozvoljeno eni da naplie kosu i da je produuje drugom kosom, bila to
prirodna ili vjetaka kosa kao to je perika. Ovo nije dozvoljeno zbog toga to je
to obmana. Buharija i Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Allah
je prokleo i onu koja naplie tuu kosu i onu koja trai da joj se naplie kosa."
5. Tetoviranje, uklanjanje dlaka s lica i pravljenje razmaka meu zubima
eni nije dozvoljeno da se tetovira bilo gdje na tijelu, niti joj je dozvoljeno da
upa obrve, a ni da pravi razmak izmeu zuba sa eljom da uljepa svoj izgled.
Ova zabrana je zbog mijenjanja izgleda stvorenja Uzvienog Allaha. Allahov Poslanik, a.s., prokleo je onoga ko to ini. Buharija i Muslim biljee hadis od Abdullaha b. Mesuda, r.a., da je rekao: "Allah je prokleo one koje tetoviraju, koje
trae da se tetoviraju, one koje uklanjaju dlake s lica i one koje prave vjetake
razmake meu zubima radi ljepeg izgleda, dakle takve (ene) koje mijenjaju
lik koji je Allah stvorio." Nije sporno da ena popravi deformisane ili pokvarene
zube ako bude osjeala potrebu za tim.
Propisi o izlasku ene iz njene kue i njenom ophoenju sa strancima
Kada ena izae iz svoje kue, obavezna je da vodi brigu o sljedeim propisima
i adabima:
1. Da bude pokrivena hidabom kao to smo to ve pojasnili. Nee izlaziti ukraena ni nakitom niti bojama i slinim, a nee biti ni namirisana. Ebu Davud biljei
da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Nemojte sprjeavati Allahove robinje da odlaze u
Allahove mesdide (damije), ali neka ne izlaze ukraene i namirisane."
2. Da obaraju poglede od onoga to im nije dozvoljeno da gledaju. Uzvieni
Allah je to naredio i enama i mukarcima.
Kae Uzvieni:
"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka uvaju stidna mjesta svoja,
to im je ednije, jer Allah, uistinu, zna ono to oni rade." "A reci vjernicama neka
obore poglede svoje i neka uvaju stidna mjesta svoja." (En-Nur, 30-31.)
229
3. Da paze kada razgovaraju sa stranim ljudima, da im se ne obraaju tepajui

im ili milozvunim tonom. Takoer trebaju da paze kada idu da ne kuckaju nogama, jer time izazivaju smutnju kod ljudi. Uzvieni Allah zabranio je to enama
rekavi:
"Nemojte usiljeno govoriti, pa da tada udi onaj u ijem je srcu bolest, i govorite rijei potovanja vrijedne." (El-Ahzab, 32.)
I veli Uzvieni:
"I neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zveket nakita njihova koji

pokrivaju." (En-Nur, 31.)
4. Da se klone guve, a naroito na pijacama i slino tome te da se paze osamljivanja s ljudima koji im nisu mahremi. Ahmed biljei hadis da je Allahov
Poslanik, a.s., rekao: "Ko vjeruje u Allaha i budui svijet, neka se ne osamljuje
sa enom bez prisustva njenog mahrema, jer je s njima dvoma ejtan." Pojedine
ene i njihovi staratelji olahko gledaju na odreene vrste osamljivanja. Primjer
toga je osamljivanje pomijeano sa sumnjom, kao to je osamljivanje s vozaem,
doktorom, slugom te osamljivanje i mijeanje s blinjima bez mahrema. Ovo
je zaista najvea opasnost izmeu ostalih spomenutih. U tom smislu Buharija i
Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Pazite se da ne ulazite kod
tuih ena." Neki ensarija ga je upitao: "ta misli za hamva?" i odgovorio mu
je: "Hamv je smrt."
El-hamv je muev roak, kao to je npr. muev brat. A dio hadisa "hamv je
smrt" podrazumijeva da je bojazan od njega vea nego od drugoga, kao to je
strah od smrti vei od straha od bilo ega drugog.
5. Da se ne rukuje s mukarcima koji joj nisu mahremi, jer to izaziva smutnju.
Zbog toga je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ja se ne rukujem sa enama."198 Rekao je Allahov Poslanik, a.s., svojim drugovima, r.a.: "Bolje vam je da vas ubodu u glavu eljeznom ivaom iglom nego da dotaknete enu koja vam nije
dozvoljena."199 Nema razlike izmeu rukovanja s nekim zaklonom ili bez njega,
kao to su rukavice i njima slino, jer to vodi smutnji.
198
199
Hadis biljee Malik, Nesai i Ibn Made.

Hadis biljei Taberani.
230
ODNOS ONOGA KO JE PREAO NA ISLAM PREMA ZAJEDNICI

Predgovor
Onaj ko promisli o tekstovima islamskog vjerozakona, shvatit e da su mnotvo i razliitost ljudskih vienja i uvjerenja, kosmiki zakon povezan s Allahovom
voljom i mudrou.
Kae Uzvieni: "A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne
vjere uinio. Meutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima
se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je stvorio." (Hud, 118-119.)
Islam, kao nebeska vjera i Boanski vjerozakon, priznaje ovu razliitost i odnosi se spram te injenice kao spram neeg stvarnog, a posebice zbog toga to je
dospijevanje upute do svih ljudi teka stvar.
Kae Uzvieni: "A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici." (Jusuf,
103.)
Zbog navedene injenice, Uzvieni je za sljedbenike Svoje vjere postavio naela i pravila koja ureuju odnose sa sljedbenicima drugih uvjerenja i religija. Ta
naela i pravila uvaju i motre na svoje sljedbenike i njihove osnove i uenja te ih
tite od neispravnosti i poremeaja. Uzvieni je postavio ta naela i pravila s obzirom na to da ast i slava muslimana zauzimaju prvo mjesto u pogledu uvanja
i zatite. Milost, tolerancija, dobroinstvo i pravednost spram svih stvorenja je
nedjeljiva cjelina sistema ivota zajednice u percepciji uzviene vjere islama.
Na sljedeim stranicama izloit emo cijeli niz pitanja koja muslimanu pojanjavaju i odreuju naela odnosa i postupanja s nemuslimanima iz njegovog
okruenja, bez obzira na to je li u pitanju neko od njegove rodbine ili pak nije.
To e biti izloeno u sklopu tri znanstvene cjeline: Porodini odnosi, Imovinski
odnosi i Drutveni i humani odnosi.
231
ME\USOBNI ODNOSI SUPRUNIKA POSLIJE NJIHOVA PRIMANJA

ISLAMA ILI PRIMANJA ISLAMA JEDNOGA OD NJIH DVOJE
Porodica se u bilo kojoj zajednici smatra prvim elementom njenog postojanja i osnovnim temeljem njenog formiranja (konstituiranja). Porodica dobija na
vanosti jer je ona po svojoj konstituciji veoma vaan drutveni sistem i na nju
se cijela zajednica (drutvo) oslanja pri uvanju i usmjeravanju svojih pojedinaca.
Time se ustvari pojedincu u zajednici pruaju snaga, napredak i prosperitet. S
obzirom na veliki znaaj i veoma vanu ulogu porodinog ivota ija je graevina
meusupruniki odnos, islam se zainteresirao za ureenje ovih odnosa do krajnjih njegovih granica.
Islam je teio da obezbijedi razloge koji e ljude privoljeti na kontinuitet (ivljenja u porodici). Kako islam poziva sve ljude da uu u islam i da slijede njegovu
ispravnu uputu, on vodi brigu da moda nema kakav jak ugovor koji porodino
povezuje one koji su u islamu i one koji nisu. Taj ugovor nije beznaajan i nije
ga lahko raskinuti ni okonati. Islam je radio upravo na ureenju toga ugovora i
pojanjenju njegovih granica i posljedica. Postavlja se pitanje kakav je status branog ugovora dvoje suprunika nemuslimana koji su se vezali branim ugovorom
prije njihova ulaska u islam, pa se desilo da oboje u isto vrijeme prime islam ili
pak jedno primi islam prije drugoga?
Situacija kada su oba suprunika zajedno primila islam
Kada suprunici prime islam zajedno, u isto vrijeme i na istom mjestu, stav
konsenzusa uenjaka je da su time potvrdili i svoj brak i ugovor koji su sklopili
jo prije islama ukoliko ne postoji nikakva vjerska (erijatska) zapreka koja bi zabranila nastavak ovog braka, bez obzira na to jesu li primili islam prije ili poslije
njihovog prvog branog susreta. Mnogo je onih koji su u periodu Vjerovjesnika,
a.s., bili primili islam, pa im je Allahov Poslanik, a.s., poslije njihova primanja
islama potvrdio brane ugovore koje su sklopili prije primanja islama. Allahov
Poslanik, a.s., pritom ih nije pitao o njihovoj kakvoi i o tome jesu li uvjeti njihovih ugovora realizirani.
to se tie branog ugovora koji je sklopljen prije primanja islama, a sam po
sebi nije valjan da se nastavi zbog toga to su suprunici meusobno povezani
po tazbinstvu ili po mlijeku, takav ugovor se ponitava kada uu u islam, kao
na primjer, ako je ovjek sklopio brani ugovor s nekom od ena koje su mu
zabranjene, kao to su njegova majka, sestra, kerka ili supruga njegovog oca, ili
232
ME\USOBNI ODNOSI SUPRUNIKA POSLIJE NJIHOVA PRIMANJA ISLAMA

ILI PRIMANJA ISLAMA JEDNOGA OD NJIH DVOJE
pak s nekom enom s kojom je u srodstvu po mlijeku, kao to su njegova majka

i sestra po mlijeku.
Ko primi islam, a ima vie od etiri ene, on e izmeu njih izabrati etiri, a
od ostalih e se rastaviti, jer islam ne dozvoljava da uzme pod svoju zatitu vie
od etiri ene. Prenosi se od Abdullaha b. Omera, r.a., da je rekao: "Kada je Gajlan es-Sekafi primio islam, imao je deset ena, pa mu je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: 'Zadri etiri, a od ostalih se rastavi.'" U drugoj predaji stoji da je rekao:
"Odaberi etiri izmeu njih."200 Slino tome bi se postupilo ako bi bio oenjen
dvjema sestrama odabrao bi jednu od njih dvije, a od druge bi se rastavio, jer
islam ne dozvoljava da bude u braku s dvije sestre, shodno rijeima Uzvienog
kada objanjava koje su ene zabranjene mukarcu:
"I da dvije sestre sastavite." (En-Nisa, 23.)

Situacija kada je samo jedan suprunik primio islam
Drugi primjer za suprunike nemuslimane jest da jedno primi islam prije
drugoga. Iz ovog primjera opet proizilazi nekoliko drugih stanja i situacija.
Prva: Da suprug koji je jedan od sljedbenika nebeskih knjiga primi islam poslije branog ugovora, a prije prvog branog susreta s branim drugom. Njegovo
primanje islama potvruje i brani ugovor koji je sklopio prije primanja islama,
jer je u osnovi muslimanu dozvoljeno da oeni sljedbenicu nebeskih knjiga i dozvoljeno je da se ovakav brak nastavi.
Kae Uzvieni:
"I estite keri onih kojima je data Knjiga prije vas." (El-Maide, 5.)
Ako bi pak supruga koja je sljedbenica nebeskih knjiga primila islam prije
svoga mua, a poslije sklapanja branog ugovora, te prije prvog branog susreta,
u istom momentu njen brak s njim bio bi poniten. Po ovom pitanju nema razlike u tome je li suprug sljedbenik nebeskih knjiga ili je pak sljedbenik nekih drugih religija (ideologija) mimo islama, jer apsolutno (bezuvjetno) nije dozvoljeno
nemuslimanu da oeni muslimanku. U tom kontekstu kae Uzvieni:
200
Hadis biljee Ahmed, Tirmizi, Ibn Made i Ibn Hibban.
233
"Pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vraajte nevjernicima; one njima

nisu doputene." (El-Mumtahina, 10.)
Druga: Da jedno od suprunika koji nisu sljedbenici nebeskih knjiga, ili je
jedno sljedbenik neke nebeske knjige, a drugo sljedbenik neke druge religije
(ideologije) mimo nebeskih knjiga, primi islam poslije branog ugovora, a prije
prvog branog susreta. Ako islam primi suprug, bio on sljedbenik neke nebeske
knjige ili pak neke druge religije mimo sljedbenika knjige, prije svoje supruge
koja je pripadnica neke druge religije, mimo religije sljedbenika nebeske knjige,
poslije branog ugovora, a prije prvog branog susreta sa suprugom, on je onda
obavezan da se rastavi od nje, jer muslimanu u osnovi nije dozvoljen brak s pripadnicom nekih drugih religija mimo pripadnice nebeskih religija.
U tom kontekstu veli Uzvieni:
"U braku mnogoboke ne zadravajte!" (El-Mumtahina, 10.)
Ako bi suprug primio islam prije prvog branog susreta, a obavezan mu je razvod, eni u ovoj situaciji pripada pola vjenanog dara (mehra), jer se razvod braka
desio zbog mua. Ako bi pak supruga primila islam, ona nema pravo na vjenani
dar, jer se razvod braka desio zbog nje. Kada bi jedan od suprunika primio islam
poslije prvog branog susreta, suprug je obavezan suprugi isplatiti vjenani dar u
potpunosti bez obzira na to ko je od njih dvoje prije prihvatio islam.
Trea: Kada jedno od dva suprunika primi islam poslije prvog branog susreta. Ova situacija podrazumijeva dva stanja:
1. Da su i suprug i supruga sljedbenici nebeskih knjiga. Ako suprug primi islam
prije njegove supruge koja je sljedbenica nebeskih knjiga, a poslije prvog branog
susreta, on je potvrdio brak primanjem islama koji je sklopio prije primanja islama,
jer je u osnovi muslimanu dozvoljen brak sa sljedbenicom nebeskih knjiga.
Kae Uzvieni:
"I estite keri onih kojima je data knjiga prije vas." (El-Maide, 5.)
Njemu je dozvoljeno da nastavi ovaj brak.
234

ILI PRIMANJA ISLAMA JEDNOGA OD NJIH DVOJE
2. Da ni suprug ni supruga nisu sljedbenici nebeskih knjiga. Ako bi suprug

primio islam prije njegove supruge koja je sljedbenica neke druge religije mimo
nebeskih religija, a poslije prvog branog susreta s njom, on e raskinuti brak,
koji ipak ostaje vaei sve do isteka postrazvodnog perioda iekivanja. Ukoliko
supruga primi islam prije isteka perioda postrazvodnog iekivanja, a postrazvodno iekivanje traje koliko tri ciklusa hajza za onu koja ima hajz, a tri mjeseca
za onu koja nema hajza, ili pak poroaj za trudnicu, njihovo primanje islama
potvruje njihov prethodni brani ugovor i ostaju u braku. Ako pak supruga ne
bi primila islam, a period postrazvodnog iekivanja istekne, brak je meu njima
raskinut od momenta njegova primanja islama. Ebu Sufjan b. Harb primio je
islam prije njegove ene Hind bint Utbe, te je i ona poslije nekoliko dana primila
islam, pa im je Vjerovjesnik, a.s., potvrdio njihov prvi brani ugovor.
3. Da islam primi supruga, a suprug je nemusliman, bez obzira na to je li sljedbenik nebeske knjige ili pak neke druge religije. Ukoliko supruga primi islam, a
njen mu ostane nemusliman, bilo sljedbenik nebeskih knjiga ili neke druge religije, a njeno primanje islama je bilo poslije prvog branog susreta, njoj je obaveza
da se razvede od njega i nije joj dozvoljeno da mu omogui da joj se pribliava, s
tim to je brani ugovor vaei do isteka perioda postrazvodnog iekivanja. Ako
bi suprug primio islam prije isteka perioda postrazvodnog iekivanja, njihovo
primanje islama potvrdilo bi njihov prethodni brani ugovor, a ako ne bi, dolo
bi do razvoda braka meu njima i ona bi prestala biti njegovom suprugom po
isteku perioda postrazvodnog iekivanja. Prenosi se od Davuda b. Kerdusa, r.a.,
da je rekao: "Bio je ovjek od Benu Tagliba koji se zvao Ubbad b. En-Nu'man
b. Zur'a i imao je enu iz Benu Temima. On je bio kranin, a kada mu je
ena primila islam, on je odbio da ga primi, te ih je Omer, r.a., razveo."201 Od
Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao: "Ako kranka primi islam prije njena
mua na jedan sahat, postaje mu zabranjena."202 Nekoliko ena ashaba primilo
je islam prije svojih mueva, te su im muevi primili islam poslije njih u periodu
postrazvodnog iekivanja, pa im je Vjerovjesnik, a.s., potvrdio njihove brakove
i nije im iznova sklapao brane ugovore, kao to se desilo sa Safvanom b. Umejje
i s Ikrimom b. ebi Dehlom.
Ako bi ena primila islam prije svoga mua, ona je obavezna da ga izvijesti o
tome. Poeljno je da ga lijepom rijeju pozove u islam i da mu pojasni da ga je, ako
on ne primi i prigrli islam u periodu postrazvodnog iekivanja, obavezna napustiti.
201
202
Hadis biljei Ibn ebi ejbe.

235
ODNOS ONOGA KO JE PRIMIO ISLAM SPRAM NJEGOVE DJECE

ome pripadaju (koga slijede u vjeri) djeca nakon to jedan ili oba rodiK
telja prime islam?
Dijete koje je maloljetno ili ludo, slijedit e vjeru svojih roditelja koju su oni
prigrlili ukoliko su njegovi roditelji jevreji, i ono e biti jevrej, ako su krani,
bit e i ono kranin, a ako su pak muslimani, bit e i ono musliman kao i oni.
Buharija i Muslim biljee hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Svako se dijete
rodi u prirodnoj vjeri islamu, ali ga njegovi roditelji uine idovom, kraninom ili vatropoklonikom." Ako oba roditelja ili jedno od njih dvoje primi islam,
dijete koje nije punoljetno ili je ludo postaje muslimanom slijedei roditelja koji
je bolje vjere, tj. vjeru onoga roditelja koji je primio islam. Tako naprimjer, ako
bi otac bio musliman, njegovo bi ga dijete slijedilo u njegovoj vjeri i postalo bi
musliman kao i on, a ako bi pak majka bila muslimanka, dijete bi nju slijedilo
u njenoj vjeri i opet bi postalo musliman, jer je islam uzvien i nema nita to bi
moglo biti uzvienije od njega. Islam je vjera s kojom je Uzvieni Allah zadovoljan da bude vjera Njegovih robova.
U sluaju da oba roditelja prime islam poslije punoljetstva djeteta, ili ako se
luda punoljetna osoba opameti, nee se donositi stav o njemu da je musliman
osim ako ono samo od sebe potvrdi da e prigrliti vjeru islam. Muslim biljei
hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Svaka osoba se rodi u pravoj (uroenoj)
vjeri, dok se o sebi ne izjasni svojim jezikom."
Ko odgaja djecu nakon to jedan ili oba roditelja prime islam?
Kada oba roditelja zajedno prime islam, islamski uenjaci zastupaju jedinstven stav da oboje odgajaju svoju djecu. Kada jedan roditelj primi islam prije
drugog, kao naprimjer ako majka (ena) primi islam prije oca (supruga), dijete
e odgajati samo majka. Ako bi pak otac primio islam, a majka ne, dijete e
odgajati samo otac. Dijete odgaja roditelj koji primi islam jer je boravak djeta s
nemuslimanom roditeljem oita teta po dijete. Veinom na dijete ostavi traga
vjera njegova odgajatelja pa ga tako, malo po malo, izvede iz vjere islama. Odgajateljstvo je jedan vid starateljstva nad djetetom, a konstatiran stav islamskog
vjerozakona je da nevjernik ne moe biti staratelj muslimanu. Prenosi se da je
Rafia b. Sinan primio islam, ali je njegova ena to odbila pa je potom otila do
Vjerovjesnika, a.s., i pitala ga pripada li njoj kerkica koja je tek odbijena od
236
dojenja, a doao je i Rafia i isto to upitao Vjerovjesnika, a.s. Vjerovjesnik, a.s.,

im je rekao da sjedne jedno na jednu, a drugo na drugu stranu, pa dijete posjeo
izmeu njih dvoje. Potom im je rekao: "Pozovite ga sebi!" Dijete je krenulo
majci, a Vjerovjesnik, a.s., je prouio dovu: "Gospodaru moj, uputi je!" nakon
ega je dijete otilo ocu, pa ga je ovaj i uzeo.203 Kada je dijete prvobitno krenulo majci, Vjerovjesnik, a.s., je uputio dovu Allahu da je uputi, pa je ono otilo
ocu. Vjerovjesnikovo upuivanje dove Allahu da uputi dijete ukazuje na to da je
njegov boravak i odgajanje s nevjernikom u suprotnosti s Allahovom uputom. U
tom kontekstu zabiljeena su brojna miljenja uenjaka iz generacije tabi'ina, r.a.
Hasan el-Basri je, u vezi s odgojem i starateljstvom nad djetetom, rekao: "Dijete
e boraviti s roditeljem muslimanom."204 Kada je jedno od dvoje suprunika krana primilo islam, a imali su malo dijete, Ibrahim en-Neha'i je rekao: "Njihova
djeca bit e s roditeljem muslimanom."205
Kome pripada starateljstvo pri udaji ili enidbi djeteta?
Jedno od pitanja konstatiranih u islamskom vjerozakonu jest i to da ena
nema prava da zastupa samu sebe pri udaji. enu zastupa njen staratelj, shodno
rijeima Vjerovjesnika, a.s.: "Koja se god ena uda bez starateljeve dozvole, brak
joj je nitavan! Brak joj je nitavan! Brak joj je nitavan!"206
Ukoliko se desi da ena primi islam, a njen staratelj je nemusliman, on joj ne
moe vie biti staratelj pri udaji, jer je islamski vjerozakon prekinuo starateljstvo
nevjernika nad muslimanima. Kae Uzvieni:
"A Allah nee dati priliku nevjernicima da unite vjernike." (En-Nisa, 141.)
Vjerovjesnik je pojasnio da je vjera islam uzvienija od drugih rekavi: "Islam
je vjera koja nadilazi (nadvisuje), a nju nita ne nadilazi."207 enu muslimanku
ne moe zastupati pri udaji niko osim muslimana. Kae Uzvieni:
Hadis biljee Ebu Davud i En-Nesai u El-Kubra.
Buharija ovo predanje biljei kao muallak predaju. Bejheki ga biljei kao predaju koja see do
Vjerovjesnika, a.s.
205
Buharija ovo predanje biljei kao muallak predaju. Abdurrezak ga prenosi kao predaju koja
see do Vjerovjesnika, a.s.
206
207
Hadis biljei Darekutni.
203
204
237
"A vjernici i vjernice zastupaju jedni druge." (Et-Tevba, 71.)

Nemuslimani zastupaju jedni druge, shodno rijeima Uzvienog:
"Nevjernici su jedni drugima (zastupnici) zatitnici." (El-Enfal, 73.)

enu muslimanku zastupat e pri udaji njen roak musliman, a ako ne bi
bilo muslimana, njen zastupnik bio bi vladar musliman ili neko od njegovih
predstavnika, kao to su sudija ili odgovorni u islamskoj koloniji. Ukoliko se
niko od navedenih ne bi naao, onda bi se opunomoio dobar musliman koji
bi je zastupao pri sklapanju braka. Nije ispravno da staratelj musliman zastupa
svoju kerku nemuslimanku pri sklapanju branog ugovora, jer on nema prava
zastupnitva nad njom. Kur'anski ajet je pojasnio da su nemuslimani zastupnici
(zatitnici) jedni drugima. S obzirom na to da se starateljstvo temelji na odnosu
nasljeivanja izmeu oeva i sinova, islamski vjerozakon je prekinuo taj odnos
pri razliitosti vjere, te je samim tim prekinuto i starateljstvo.
Starateljstvo nad djecom i oporuivanje djece nekome
Propis na koji utjee razliitost vjerske pripadnosti izmeu sinova i oeva jeste
pitanje starateljstva oca nemuslimana nad njegovom djecom muslimanima. Ako
djeca dobiju status muslimana, a njihov otac je nemusliman, on nema starateljstvo nad njihovim imetkom u sluaju da su oni s odreenim nedostacima, ludi
ili pak nepunoljetni. Starateljstvo se u tom sluaju prenosi na blinjeg roaka
muslimana ili na onoga koga sudija odredi za staratelja nad njima, jer niko osim
muslimana ne moe da zastupa pitanje muslimana, pod uslovom da se upotpune
i svi preostali uvjeti koji se uzimaju u obzir.
Kae Uzvieni:
"A vjernici i vjernice zastupaju jedni druge." (Et-Tevba, 71.) to se tie nemuslimana, on nema prava zastupnitva nad muslimanom, shodno rijeima Uzvienog:
238
"A Allah nee dati priliku nevjernicima da unite vjernike." (En-Nisa, 141.)
Takoer nije dozvoljeno ocu muslimanu ili nemuslimanu da oporuuje nemuslimanu da se stara i brine za njegovu djecu muslimane poslije njegove smrti,
jer je oporuka jedan vid starateljstva. Islamsko zakonodavstvo porie starateljstvo
i upravu nemuslimana nad muslimanom.
239
ODNOS ONOGA KOJI JE PREAO NA ISLAM SPRAM

NJEGOVIH RODITELJA I RODBINE
Dobroinstvo i lijep odnos spram roditelja nemuslimana:
Jedna od najvanijih stvari kojima se odlikuje naa ista vjera jeste njen poziv
da se okitimo moralnim vrijednostima i uzvienim vrednotama pri saradnji sa
svim ljudima. Musliman koji prigrli vjeru islam trebao bi biti meu prvima koji
e se povinovati ovim vrijednostima i moralu i koji e slijediti te vrijednosti i
moral u stvarnom ivotu.
Kae Uzvieni:
"A ljudima lijepe rijei govoriti." (El-Bekare, 83.)
I veli Uzvieni:
"I s njima na najljepi nain raspravljaj!" (En-Nahl, 125.)
Vjerovjesnik, a.s., je oporuio svojim sljedbenicima (ummetu) da se okite navedenim vrijednostima rekavi: "Odravaj veze s onim ko je s tobom raskinuo,
podari onome ko je tebi uskratio i oprosti onome ko ti je nepravdu uinio."208
Niko nema vee pravo da mu se ini dobroinstvo i da se prema njemu lijepo
ophodi od roditelja koji su poslije Uzvienog Allaha glavni uzronici ovjekova
postojanja. Zbog toga je Allah uzdigao njihovu vrijednost i stepen dobroinstva
i lijepe ophodnje prema njima odmah poslije stepena vjerovanja u Uzvienog
Allaha. U tom smislu kae Uzvieni:
"I Allahu ibadet inite i nita mu ne pridruujte, a roditeljima inite dobro."

(En-Nisa, 36.)
I veli Uzvieni:
"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet inite i da roditeljima dobroinstvo inite." (El-Isra, 23.)
208
Hadis biljei Ahmed.
240

Uzvienost islama ogleda se u tome da je oporueno lijepo ophoenje prema

roditeljima pa makar bili i nemuslimani. Kae Uzvieni:
"Mi smo naredili ovjeku da bude posluan roditeljima svojim. Majka ga nosi,
iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni e se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni
ravnim smatra, onoga o kome nita ne zna, ti ih ne sluaj i prema njima se, na
ovom svijetu velikoduno ponaaj." (Lukman,14-15.)
I veli Uzvieni:
"Mi smo svakog ovjeka zaduili da bude dobar prema roditeljima svojim.
Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatra o kome ti nita
ne zna, onda ih ne sluaj." (El-Ankebut, 8.)
Buharija i Muslim biljee da je Esma, kerka Ebu Bekra, r.a., rekla: "Dola
mi je moja majka, viebokinja, za vrijeme dok su Kurejevii, meu kojima i
njen otac, potpisivali ugovor s Vjerovjesnikom, a.s., pa sam u vezi s tim zatraila miljenje Allahovog Poslanika, a.s., upitavi ga: 'Dola mi je majka elei
(odravanje veze), pa hou li odravati vezu sa svojom majkom?' Odgovorio mi
je: 'Da, odravaj (rodbinsku) vezu sa svojom majkom.'"
Dobroinstvo prema roditeljima, pa makar bili i nemuslimani, obaveza je
djeci muslimanima. Dakle, nisu sprijeeni da im ine dobroinstvo, da im budu
pokorni, da se lijepo ophode prema njima i da se brinu o njima. Nee im se suprotstavljati psovkom, runim govorom i uznemiravanjem. Nije dozvoljeno da
im to ine pod isprikom da su oni nemuslimani, jer je zabranjenost pokoravanja
roditeljima u islamu povezana sa stanjem kada roditelji nareuju djeci nepokornost Uzvienom Allahu, npr. da od svoje djece trae da se odmetnu od vjere
islama ili da izostavljaju farzove i vadibe koje im je islam naredio ili da poine
harame koje im je islam zabranio, kao to su alkohol, svinjsko meso, preljuba ili
neto drugo. Ope pravilo u Allahovoj vjeri glasi onako kako ga je Vjerovjesnik,
a.s., pojasnio: "Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju."209
209
Hadis biljee Ahmed i Taberani.
241
Najuzvienije dobroinstvo koje djeca mogu uiniti prema svojim roditeljima

jest da ih na lijep nain pozovu u islam. Pojasnit e im uzvienost vjere islama
lijepim i ispravnim moralom, te prakticiranjem naela islama, njegovih adaba i
vrijednosti.
Dobroinstvo i lijepo ophoenje prema rodbini nemuslimanima
Tolerantnost islama ogleda se i u tome da je muslimanima nareeno da odravaju rodbinske veze i da se lijepo ophode prema svojoj rodbini pa makar oni bili
i nevjernici. U tom kontekstu Uzvieni se obraa vjernicima:
"I Allahu ibadet inite, i nita mu ne pridruujte, a roditeljima inite dobro i

roacima." (En-Nisa, 36.)
Uzvieni Allah u sljedeem ajetu pojanjava Vjerovjesnikov, a.s., moral i panju spram njegove rodbine bez obzira na to to su oni moda i nemuslimani.
Kae Uzvieni:
"Ne traim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim panje rodbinske."
(E-ura, 23.)
Buharija i Muslim biljee hadis da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Porodica
Ebu... (tog i tog) nije moj zatitnik! Moji su zatitnici Allah i estiti vjernici!
Meutim, oni su mi rodbina i ja sam prema njima paljiv, inim im dobroinstvo", pridodao je.
Musliman je obavezan da se lijepo ophodi prema svojoj rodbini pa makar
oni i ne govorili s njim. Buharija biljei hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
"Rodbini panju ne ukazuje onaj koji na panju uzvaraa panjom, nego onaj
koji na nju pazi i onda kad mu je ona (panja) od njegove rodbine uskraena."
Musliman treba svojoj rodbini ukazivati panju na lijep nain i upuivati ih na
dobro tako to e im umiliti vjeru islam. On treba pomagati siromanu i potrebnu rodbinu. Sve navedeno spada u dobroinstvo, injenje dobra i lijep odnos, a
to nam je Uzvieni Allah naredio prema njima.
Kae Uzvieni:
242

"Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima

koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone Allah,
zaista voli one koji su pravini." (El-Mumtahina, 8.)
Vjerovjesniku, a.s., je bila podarena neka odjea, pa je neto od te odjee dao
Omeru b. el-Hattabu, r.a., a Omer je tu odjeu podario svome bratu Mekeliji
prije nego je ovaj primio islam.
Musliman treba da zna da je spajanje rodbinskih veza s blinjima i rodbinom
izvor dobra za njega na dunjaluku i na ahiretu jer Uzvieni Allah uini berietnim njegov ivot i nafaku i to mu bude razlog ulaska u dennet. Buharija i
Muslim biljee hadis od Ebu Ejjuba el-Ensarija, r.a., da je neki ovjek zamolio:
"Allahov Poslanie, obavijesti me o djelu koje e me uvesti u Dennet!" Allahov
Poslanik, a.s., mu je rekao: "Oboavaj samo Allaha i nemoj mu nikoga (i nita)
ravnim smatrati, klanjaj namaz, daji zekat i odravaj rodbinske veze." Buharija
i Muslim biljee hadis od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko hoe
da mu se povea nafaka i produi ivot, neka odrava rodbinske veze."
Musliman ne bi trebao zanemariti injenicu da je njegov najvei cilj da spasi
roake i porodicu od Allahove srdbe i Njegove kazne. Musliman e nastojati da
ih poziva u islam kada god mu se ukae prilika. Uzvieni Allah oporuio je Svome vjerovjesniku, a.s., da poziva u islam svoju porodicu i roake.
Kae Uzvieni:
"I opominji rodbinu svoju najbliu." (E-u'ara, 214.)
Takoer je Uzvieni Allah oporuio da se pri pozivanju u Njegovu vjeru vodi
panja da se obraa na najljepi nain i lijepim savjetom. U tom smislu veli Uzvieni:
"Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain raspravljaj." (En-Nahl, 125.)
243
IMOVINSKI ODNOSI MUSLIMANA S RODITELJIMA

ILI RO\ACIMA NEMUSLIMANIMA
Opskrba:
Opskrba je sve ono to pojedinac prui od sebe da bi zbrinuo svoje roditelje,
suprugu i djecu piem, hranom, odjeom i stanom, ali pod uvjetom da ne pretjeruje. Ova opskrba je obavezna onome ko se brine o porodici razlikovao se on
u vjeri od njih ili ne. Uzvieni Allah o pravima roditelja nemuslimana kae:
"A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra, onoga o kome
nita ne zna, ti ih ne sluaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikoduno ponaaj." (Lukman, 15.)
Velikoduno ponaanje prema roditeljima podrazumijeva i njihovu opskrbu.
Dakle, nije dobroinstvo, a niti velikoduno ponaanje da ovjek ivi u blagostanju, a da njegovi roditelji budu siromani i u stanju potrebe od drugih. Djeca su
obavezna da se brinu za opskrbu svojih roditelja pa makar bili i nemuslimani, jer
je opskrba odravanje rodbinske veze, a to je jedno od prava rodbine. Uzvieni
Allah uinio je da rodbina ima svoje pravo i pojasnio da nevjerovanje ne dokida
rodbinsko pravo, kao to je objanjeno u prethodnom ajetu. Obaveznost opskrbe roditelja bez obzira na njihovu vjersku razliitost potvruje hadis Esme, r.a.,
kada je traila dozvolu od Vjerovjesnika, a.s., da odrava rodbinsku vezu sa svojom majkom (viebokinjom), pa joj je Vjerovjesnik odgovorio da odrava vezu s
njom (da bude paljiva prema njoj).
Imam Hattabi je rekao: "U ovom hadisu se pojanjava da se rodbinska veza
s rodbinom nevjernicima odrava tako to ih imovinski opskrbljujemo kao to
imovinski opskrbljujemo i muslimansku rodbinu." Iz ovog hadisa se izvodi zakljuak da je obaveza opskrbljivati oca i majku nevjernike pa ak ako bi dijete bilo
musliman.210 Muhammed b. el-Hasan je rekao: "Obaveza je djetetu muslimanu
da opskrbljuje svoje roditelje krane ili jevreje, shodno rijeima Uzvienog:
'I prema njima se, na ovom svijetu, velikoduno ponaaj.' (Lukman, 15.)
Nije velikoduno ponaanje da dijete uiva u Allahovim blagodatima, a ostavi
roditelje da umiru od gladi. Unuad, djedovi i nane s oeve i majine strane su na
210
Fethu-l-Bari, 5/234.
244

stepenu roditelja po pitanju opskrbe. Oni polau pravo na opskrbu na stepenu

roditelja po roenju samog djeteta."211
Muslimanu je takoer obaveza da opskrbljuje suprugu kranku ili jevrejku,
jer je opskrba jedan od propisa ispravnog branog ugovora. Brak s krankom ili
jevrejkom islam je dozvolio i potvrdio, pa je samim tim i njihova opskrba obavezna. to se tie pripadnica nekih drugih religija i ideologija mimo objavljenih
nebeskih religija, one nisu sljedbenice jedne od nebeskih religija pa ih suprug
musliman nije obavezan opskrbljivati. Zapravo, muslimanu nije dozvoljeno da
ih uope zadrava pod svojim okriljem, shodno rijeima Uzvienog:
"U braku mnogoboke ne zadravajte!" (El-Mumtahina, 10.)

Ukoliko doe do ponitenja branog ugovora, ponitavaju se i sva povlatenja
koja su proistekla sklapanjem braka, a jedno od tih povlatenja je i obaveznost
opskrbe.
Vjenani dar:
Ako ovjek pokloni eni vjenani dar prije primanja islama, zatim oba suprunika prime islam, s tim da je supruga ve dobila vjenani dar prije nego je primila
islam, pa su tek onda oboje primili islam, nee se od supruga traiti da daje novi
dar poslije primanja islama pa ak ni ako bi vjenani dar koji je dobila bilo ono
to je zabranjeno nazvati vjenanim darom, kao naprimjer da to bude svinja ili
alkohol. Meutim, ako ena ne bi uzela svoj vjenani dar, suprug je obavezan
da d zamjenu za prvi, zabranjeni, vjenani dar poslije primanja islama. On e
joj dati novi vjenani dar koji njoj prilii, jer islam za muslimanku ne priznaje
vjenani dar koji je zabranjen (haram). Ako bi pak primila dio vjenanog dara, a
dio ostao u posjedstvu mua, ona ima pravo na novi vjenani dar koji joj prilii
u iznosu onoga to je preostalo.
Nasljedstvo
Meurodbinsko nasljeivanje je jedan od propisa koje je islam zakonodavno uredio i ustrojio. Uzvieni Allah odredio je kategorije rodbine koja ima svoj
udio u imetku umrlog roaka, shodno tano odreenim normama i naelima.
211
El-Mebsut, 4/105.
245
Uenjaci su pojasnili da je polaganje prava osobe na imetak roaka kojeg ima

pravo naslijediti ostvarivo samo ako se ispune uvjeti za to i ako ne postoji zabrana. Jedan od najvanijih uvjeta jeste podudarnost vjere izmeu nasljednika
i naslijeenog. Islamski vjerozakon je potvrdio da je vjerska razliitost jedna od
zabrana meurodbinskog nasljeivanja bez obzira na to je li onaj ko nasljeuje
nevjernik, a nasljednik musliman, ili je pak onaj ko se nasljeuje musliman, a
nasljednik nevjernik. Buharija i Muslim biljee hadis od Usame b. Zejda, r.a., da
je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Musliman ne nasljeuje nevjernika, a ni nevjernik
ne nasljeuje muslimana." Abdullah b. Amr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,
a.s., rekao: "Nee se meusobno nasljeivati sljedbenici dviju razliitih vjera."212
Imetak steen prije primanja islama
to se tie imetka koji nemusliman prije primanja islama stekne na dozvoljen
nain putem trgovine dozvoljenim artiklima ili bavljenjem dozvoljenim obrtom
i zanatom ili pak na neki drugi nain koji je u osnovi dozvoljen u islamu, o njemu uenjaci imaju jedinstven stav da je dozvoljen. Ugovori koje je sklopio prije
primanja islama iji rokovi nisu istekli ni poslije njegova primanja islama, valjani
su. Ti ugovori odreuju da trgovac polae puno pravo na vrijednost robe, a i da
je obavezan kupcima isporuiti robu.
Ukoliko bi nemusliman stekao imovinu na zabranjen nain, kao npr. putem lihvarstva (kamate), hazardnih igara ili pak putem trgovanja zabranjenim
stvarima, kao to su svinjetina, alkohol i droga (opijati), ako je takve zabranjene
trgovake ugovore sklopio i preuzeo dobit za njih prije negoli je primio islam,
primanjem islama sve mu se oprata za to pa ak i ako bi to u osnovi bilo i zabranjeno. On nije obavezan da izdvaja iz svog osnovnog imetka zabranjeni (haram)
imetak, jer se to deavalo dok je on jo bio nevjernik, a islam brie sve ono to je
bilo prije. U tom smislu kae Uzvieni:
"Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit e im oproteno ono to je prije
bilo." (El-Enfal, 38.)
Kae Uzvieni o onima koji su se bavili lihvarstvom:
"Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada

ono to je prije stekao!" (El-Bekare, 275.)
212
246

Ako bi pak neko sklopio zabranjen trgovaki ugovor prije nego to je primio
islam, ali jo ne bi preuzeo dobit na osnovu tog ugovora, nije mu dozvoljeno da
ustraje u tom ugovoru i takav ugovor smatrat e se ponitenim. Ako se desi da
preuzme jedan dio dobiti od takvog trgovakog ugovora, te preostane jedan dio
dobiti koji nije preuzeo, on e kod sebe zadrati ono to je preuzeo, a ugovor e
ponititi i nee uzimati preostali dio dobiti.
Kae Uzvieni:
"O vjernici, bojte se Allaha i ostavite to je preostalo od kamate." (El-Bekare,

278.)
Muslim biljei hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Dahilijetska kamata je
ponitena." Vjerovjesnik, a.s., je ponitio kamatu poslije ulaska u islam. Nee se
kriviti osoba za ono to je bilo prije islama i nee joj se nareivati da povrati imovinu steenu na takav nain. Navedeno ukazuje na to da imovina koju je stekao
ostaje u njegovom posjedu, kao i dobit koju je preuzeo. Od Ibn Abbasa, r.a., se
prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Sve to je podijeljeno u prijeislamskom
(paganskom) periodu ostaje kako je i podjeljeno. Ono to se bude dijelilo u
vrijeme islama, podijelit e se u skladu s islamom!"213
213
247
DRUTVENI I HUMANI ODNOSI

Ljubav i pomaganje (prijateljstvo i neprijateljstvo)
Islam u svojoj biti podstie svoje sljedbenike na pravednost, pravinost i dobroinstvo pri odnosu sa svim Allahovim stvorenjima, bez obzira na njihova
usmjerenja i vjeru. Islam je potvrdio da taj odnos ne bi trebao da odvede muslimana izvan granica pri druenju i saradnji s nemuslimanom tako da ga to dovede do tog stepena da uzme nemuslimana za prijatelja, da ga voli i da od njega
pomo trai. Za prijatelje ne bismo trebali uzimati nikog osim onih na koje nam
je Uzvieni Allah ukazao:
"Vai su prijatelji samo Allah i poslanik Njegov i vjernici." (El-Maide, 55.)
to se tie drugih, pa oni nisu nai prijatelji.
Kae Uzvieni:
"Vjernici za prijatelje ne uzimaju nevjernike mimo vjernika." (Ali-Imran, 28.)
I veli Uzvieni, obraajui se vjernicima:
"O vjernici, ne uzimajte za zatitnike (prijatelje) jevreje i krane! Oni su sami

sebi zatitnici! A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati." (ElMaide, 51.)
I kae Uzvieni:
"O vjernici! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje,

ljubav im darivajui, a oni poriu Istinu koja dola je vama." (El-Mumtahina, 1.)
Prijateljstvo koje je Uzvieni Allah zabranio muslimanima svodi se na dvije vrste:
Prva vrsta je prijateljstvo koje vodi nevjerstvu, jer iz ove vrste proistie ljubav
i naklonost prema nemuslimanima zbog njihove vjere, kao i njihova zatita i pomo zbog njihove vjere, pa makar to bilo i na raun islama. Kae Uzvieni:
248
"Nee nai da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar oni bili oevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi." (El-Mudadele, 22.)
Musliman je obavezan da se udalji od Allahovih neprijatelja i neprijatelja Njegove vjere pa makar oni bili i njegova rodbina. U tome e se povoditi za Allahovim vjerovjesnikom Ibrahimom, a.s., kada je javno izjavio da on nema nita sa
svojim sunarodnjacima.
Kae Uzvieni:
"Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu
svome rekli: 'Mi s vama nemamo nita, a ni s onim to vi, umjesto Allaha, oboavate, mi vas se odriemo i neprijateljstvo i mrnja e se izmeu nas stalno javljati
sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali.'" (El-Mumtahina, 4.)
Druga vrsta je zabranjeno prijateljstvo, tj. da se za prijatelje uzimaju i vole
nemuslimani zbog neke ovozemaljske koristi. Bez obzira na to to musliman
prezire njihovu vjeru, a voli muslimane i eli da budu slavni i potpomognuti,
zbog zajednike ovozemaljske koristi u njegovome srcu usadit e se ljubav prema
njima. Primjer tome su oni koji im se dodvoravaju i izraavaju ljubav da bi im
pomogli da postignu odreeno zaposljenje. Isti je status onoga ko uhodi i pijunira u njihovu korist zbog udnje za ogromnim novcem koji plaaju za to. Ova
vrsta prijateljstva, iako ne izvodi poinitelja iz vjere, predstavlja veliku nepokornost Uzvienom Allahu i veliki grijeh.
Ako bi musliman bio izloen uznemiravanju i prisiljavanju od nemuslimana
da se neprijateljski odnosi spram muslimana, a boji se za svoj ivot te da e biti
dovedeni u pitanje njegova vjera, ivot i ast, on e iskazati prijateljstvo nemuslimanima, ali e u svom srcu ustabiliti neprijateljstvo spram njih. Takav postupak
ne smatra se grijehom, shodno rijeima Uzvienog:
249
"Vjernici za prijatelje ne uzimaju nevjernike mimo vjernika, a ko to ini, s

Allahom nema nita! Izuzev ako se time od njih tite!" (Ali-Imran, 28.)
To znai da, ako se budete bojali za svoje ivote, imetak ili ast, nije problem
da ih se rijeite tako to ete im pokazati na neki nain rijei prijateljstva, dok e
u vaim srcima vjerovanje biti postojano.
Kae Uzvieni:
"Onoga koji zanijee Allaha nakon to je u Njega vjerovao osim ako na to

bude primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri. eka Allahova kazna. One kojima se
nevjerstvo omililo stii e srdba Allahova i njih eka patnja velika." (En-Nahl, 106.)
Ne smatra se zabranjenim prijateljstvom ono koje je rezultat prirodne ljubavi
izmeu muslimana i nemuslimana zbog rodbinskih ili tazbinskih veza, kao to je
ljubav prema roditeljima ili supruzi, ali samo da to ne dovede do toga da musliman zavoli njihovu vjeru, ili pak da im se pridrui u neistini, ili ak da na njihov
poziv poini neto to je zabranjeno.
Islam ne zabranjuje trgovanje s nemuslimanima. Ne zabranjuje se takoer da
se od njih iznajmljuje, ni da oni od nas iznajmljuju, niti da se njima posuuje a ni
da oni od nas posuuju, kao ni da se njima prodaje ili pak da oni od nas kupuju.
Sve navedeno ne spada u zabranjeno prijateljstvo s njima. ivotopis Vjerovjesnika, a.s., i njegovih drugova pun je sluajeva koji ukazuju na to da je saraivao s
nemuslimanima. Dakle, Vjerovjesnik, a.s., je prodavao nemuslimanima i kupovao od njih, iznajmljivao je od njih, a i oni od njega, posuivao je od njih, a i oni
od njega, te s njima obavljao brojne trgovake poslove mimo spomenutih.
Pravednost i pravinost
Uzvieni Allah je naredio Svojim robovima vjernicima da uspostavljaju pravdu u svim njihovim ivotnim pitanjima.
Kae Uzvieni:
250
"O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa makar to bilo
protiv vas samih ili roditelja i rodbine." (En-Nisa, 135.)
Uzvieni Allah upozorava na to da mrnja ljudi i njihovo neprijateljstvo ne
treba da podstiu muslimana da ini nepravdu i tiraniju, ve da oni trebaju biti
pravedni pa ak i s neprijateljima.
Kae Uzvieni:
"O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte i pravedno svjedoite! Neka

vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni
budete! Pravedni budite, to je najblie bogobojaznosti." (El-Maide, 8.)
I veli Uzvieni:
"Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima

koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone Allah,
zaista, voli one koji su pravini." (El-Mumtahina, 8.)
Obavezno dranje do obeanja i ugovora
Islam je potvrdio da je obaveznost dranja do obeanja i ugovora jedan od
najvanijih temelja na kojima poiva vjera islam.
Kae Uzvieni:
"O vjernici, ispunjavajte obaveze." (El-Maide, 1.)
I veli Uzvieni:
"I ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu zaista odgovarati." (El-Isra, 34.)
Uzvieni Allah ukazuje na to da smo obavezni ispunjavati obeanja i obaveze
i prema nemuslimanima.
Kae Uzvieni:
251
"Mnogoboci s kojima imate zakljuene ugovore koje oni nisu ni u emu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka;
Allah, zaista voli bogobojazne." (Et-Tevba, 4.)
I veli Uzvieni:
"Ugovore mogu imati samo oni s kojima ste ih kod Mesdidi-Harama zakljuili; sve dok se oni budu ugovora pridravali, pridravajte se i vi, jer Allah, zaista,
voli bogobojazne." (Et-Tevba, 7.)
ivotopisi dobrih prethodnika, Allah ih obasuo obilnom milou, ispunjeni
su onim to ukazuje na to da su se obavezno drali ugovora i obeanja s nemuslimanima. Tako se prenosi za Huzejfu b. Jemana i njegovog oca da su ih
idolopoklonici zarobili. Kada su odluili da ih oslobode i puste da idu svojim
putem, postavili su im uvjet da idu u Medinu, ali da ne idu Muhammedu, a.s., i
njegovim drugovima ka Bedru, pa su ovi dali obeanje da e se obavezno pridravati tog uvjeta. Potom su Huzejfe i njegov otac doli kod Vjerovjesnika, a.s., i
obavijestili ga o tome. Vjerovjesnik, a.s., im je rekao: "Idite, ispunit emo ugovor, a mi emo zatraiti pomo protiv njih od Allaha."214 Promisli o ovome
kako ih je Vjerovjesnik, a.s., podsticao da se obavezno pridravaju obeanja i da
ih ispunjavaju.
Prenosi se od Safvana b. Amra i Seida b. Abdulaziza da su se Rimljani nagodili
s Muavijom, r.a., da im posudi neto novca. Muavija je kao zalog za to uzeo nekoliko njegovih ljudi i smjestio ih u Balbek. Potom su Rimljani otputovali. Muavija i drugi muslimani odbili su da dozvole ubistvo onih koji su bili u njihovim
rukama kao zalog, te su odluili da ih puste da idu svojim putem. Tu su priliku
muslimani iskoristili da im kau: "Bolje je uzvratiti dobrim na prevaru, nego na
prevaru uzvratiti prevarom."215
Muslimanu je nareeno da ne kri, da ne iznevjeri i da ne obmane u svome
dranju da e ispuniti ugovor ukoliko taj ugovor nije u suprotnosti s Allahovim
214
215

El-Emval od Ebu Ubejda, str. 175.
252
vjerozakonom i Njegovom vjerom. Poznato je pravilo u islamskom pravu da

nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju. Buharija i Muslim biljee
hadis od Aie, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Svaki uvjet koji se ne nalazi u Allahovoj knjizi je nitavan, pa ak kada bi takvih uvjeta bilo na stotinu."
Ako bi ugovor kojeg je sklopio ovjek prije nego to je primio islam sadravao
neto to je zabranjeno, kao kad bi to bio lihvarski ugovor ili ugovor za kupovinu alkohola ili svinjskog mesa i slino tome, to je islam zabranio, on bi prema
islamskom vjerozakonu bio nitavan. Produivanje punovanosti tog ugovora
nije dozvoljeno osim ako je ovjek na to prisiljen.
Posjeivanje i darivanje poklona
Jedna od najvanijih namjera posjeivanja i darivanja poklona jeste postizanje
ljubavi i zbliavanje izmeu onih koji se posjeuju i koji se meusobno darivaju.
S obzirom na to da je ljubav i zbliavanje posebnost vjernika, Uzvieni Allah
ograniio je posjeivanje i darivanje poklona izmeu muslimana i nemuslimana
vanim pravilom, a to je da im namjera bude da privole njihova srca za islam i da
ih pozivaju u Allahovu vjeru. Ako bi pak to bilo isto zbog druenja, musliman je
obavezan da se kloni toga, jer to dovodi do nekoliko tetnosti. Te tetnosti su:
1. Strah da musliman ne padne pod utjecaj morala nemuslimana i pod utjecaj
njegovih obiaja kao to je nesuzdravanje od harama i bestidnosti, te i bojazan
da ne bi uticao na njegovu vjeru i moral.
2. Druenje s nemuslimanima pobudi u srcu jednu vrstu ljubavi i simpatije
prema njihovoj vjeri, pa tako kod ovjeka slabi odlunost odricanja od neispravne vjere.
3. To druenje moe dovesti do suprotstavljanja i nezadovoljstva Allahovim
propisima koji se odnose na nemuslimane, a posebno onog ko usporeuje njihov
moral i civiliziranost sa stanjem muslimana u dananjem vremenu. S obzirom na
ove, kao i mnoge druge tetnosti, Vjerovjesnik, a.s., zabranio je druenje s nemuslimanima. U tom kontekstu rekao je: "Ne prijateljuj ni s kim osim s vjernikom
i neka ne jede tvoju hranu niko osim onoga koji je bogobojazan."216
Ovo ne znai da musliman u potpunosti treba prekinuti sve veze i odnose s
nemuslimanima. Naprotiv, nema smetnje da se meusobno posjeuju i darove
poklanjaju s namjerom da se ostvari neka korist za vjeru ili pak da se zadovolji
neka dunjaluka potreba koja je u skladu s islamskim vjerozakonom. Primjer
tome je da, recimo, nemusliman bude gost kod muslimana, ili da musliman
216
253
posjeti nemuslimana da bi ga pozvao u Allahovu vjeru i da bi ga uputio ka istini,

ili pak da meusobno trguju, a to po prirodi iziskuje da posjeuju jedan drugog
i da darivaju poklone jedan drugom.
Buharija i Muslim biljee hadis od Seida b. el-Musejjeba, a on od svoga oca
da je rekao: "Kada je Ebu Talib bio na samrti, uao je kod njega Vjerovjesnik,
a.s., a kod njega su bili i Ebu Dehl i Abdullah b. Ebi Umejje, pa je rekao: 'O
amida, reci: Nema drugog boga osim Allaha! rijei kojima u se zauzeti za
tebe kod Uzvienog Allaha.' Na to su ga Ebu Dehl i Abdullah b. Ebi Umejje
upitali: 'O Ebu Talibe, zar hoe da napusti vjeru Abdu-l-Mutaliba?' pa im je
odgovorio: 'Ja sam u vjeri Abdu-l-Mutaliba.' Zatim je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
'Trait u oprosta za tebe, dok mi to ne bude zabranjeno', pa je objavljeno:
'Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole za oprost za mnogoboce,

makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u dehennemu
biti." (Et-Tevba, 113.)
Buharija biljei hadis od Enesa, r.a., da je rekao: "Bio je jedan djeak jevrej
koji je posluivao Vjerovjesnika, a.s., pa se razbolio. Potom je Vjerovjesnik, a.s.,
doao da ga obie, sjeo mu pored glave i rekao: 'Primi islam!' Djeak je pogledao svoga oca, koji tu bijae i on mu je rekao: 'Pokori se Ebul-Kasimu!' Djeak
je primio islam i Vjerovjesnik je izaao govorei: 'Hvala Allahu Koji ga je spasio
dehennemske vatre.'" Prethodno je spomenuto da je Vjerovjesnik, a.s., dozvolio
Esmi, kerki Ebu Bekrovoj, r.a., da ugosti svoju majku viebokinju, a i Omer, r.a.,
je poklonio svome bratu viebocu odjeu koju mu je poklonio Vjerovjesnik, a.s.
Muslimanu je dozvoljeno da od nemuslimana primi poklon ako taj poklon
ne sadrava neto to je u suprotnosti s islamskim vjerozakonom, kao to je krst
ili brave koje je zaklano u neije drugo, a ne u ime Allaha. Vjerovjesnik, a.s.,
primio je poklon od egipatskog kralja Mukavkisa koji je bio koptski kranin.
Hrana i pie
Musliman bi pri saradnji s nemuslimanima trebao da vodi brigu da ih ne
uzme za prisne prijatelje s kojima e zajedno jesti i piti tako da mu to postane
neto uobiajeno. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: "Ne uzimaj za prijatelja nikog
osim vjernika i neka ne jede tvoju hranu niko osim onoga ko je bogobojazan."
Ako bi nemusliman doao u goste muslimanu ili ako bi pak musliman doao
u goste nemuslimanu, nije grijeh da ga poasti hranom i piem ili da jede ono
254
ime je ugoen ako to ne sadrava neto to je islam zabranio. Vjerovjesnik, a.s.,

je rekao: "Ko vjeruje u Allaha i sudnji dan neka poasti gosta."217
Ugostiti i poastiti gosta vjerom je nareeno pa makar on bio i nemusliman,
jer time ga pozivamo u islam i usmjeravamo ga na dobro da bi spoznao ljepote
i vrijednosti ove vjere i plemenita svojstva. Tako je jedna delegacija nevjernika iz
Sekife posjetila Vjerovjesnika, a.s., u Medini, pa ih je Vjerovjesnik, a.s., poastio
i pozvao u islam. Takoer je Vjerovjesnik, a.s., bio pozvan na ruak kod jedne
jevrejke, pa joj se odazvao i jeo njenu hranu. Ovo je poznati dogaaj o zatrovanom ovijem mesu.
Slino tome je ako bi musliman bio pozvan na svadbu, pa se na svadbi sastao s
nemuslimanima. Nije tetno za njega da jede s njima, jer ne namjerava prijateljiti
se s njima. Dakle, njega je tu s njima okupio ruak, kao to ga s njima sakupi
arija i druga javna mjesta. Izlazak na ruak i pie s njima zabranjen je ukoliko
podrazumijeva konstantno druenje i prijateljstvo, a to se tie sluajnih situacija
nije grijeh i nije zabranjeno prisustvovati na tim gozbama. Zabrana izlaska na
ruak i pie s nemuslimanima je zbog uvanja i zatite vjere muslimana i da na
njega ne bi utjecalo druenje s nemuslimanima, pa da ga odueve njihovi obiaji,
moral i ponaanje ili pak da bude ushien njihovom vjerom.
Pozdravljanje i nazivanje selama
Dozvoljeno je muslimanu da pri susretu s nemuslimanom otpone nekim
drugim pozdravom mimo selama, kao naprimjer da im kae: "Zdravo, dobro
doli" i slino tome. Muslim biljei hadis da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Ne nazivajte prvi idovima i kranima selam." Vjerovjesnik, a.s., otpoinjao je svoje
knjiice (pisma) koja je slao vladarima i voama sljedeim rijeima: "Mir i spas
neka je na onoga ko slijedi uputu."
Muslimanu je dozvoljeno da uzvrati na selam koji mu nazove nemusliman,
shodno rijeima Uzvienog Allaha:
"Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite." (En-Nisa, 86.)
Prenosi se od Osmana en-Nehdija da je rekao: "Napisao je Ebu Musa pismo
Dehkanu i u tom pismu ga poselamio, pa mu je reeno: 'Zar ga selami, a on je
217
255
nevjernik?' na to je odgovorio: 'On mi je poslao pismo i poselamio me pa sam

mu uzvratio'."218 Ako bi pak na skupu ili sastanku bili i muslimani i nemuslimani, dozvoljeno je muslimanu otpoeti selamom, namjeravajui tim selamom
pozdraviti muslimane.
Buharija i Muslim biljee hadis od Usame b. Zejda, r.a., da je Poslanik, a.s.,
jednom uzjahao magarca na kojem je bilo sedlo, pod kojim je bio pokriva
od fedekijske kadife, a iza sebe je stavio Usamu, krenuvi je da obie Sa'da
b. Ubadu iz plemena Benu Haris b. Hazred. To je bilo prije bitke na Bedru.
Proavi pored jedne skupine koju su sainjavali muslimani, idolopoklonici i
idovi, meu kojima su bili i Abdullah b. Ubejj i Abdullah b. Revvaha, obavio
ih je prainom koja se digla od hoda ivotinje. Abdullah b. Ubejj stavio je svoj
ogrta preko nosa i rekao: "Nemoj nam praiti!", a Poslanik, a.s., im je nazvao
selam, stao, siao i pozvao ih u islam, prouivi im neto iz Kur'ana...
218
Hadis biljei Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
256
VJERSKE OBAVEZE KOJE TREBA ISPOTOVATI ONAJ KO PRIMI ISLAM

Oprataju mu se sve obaveze koje su propisane i potvrene u islamu za period prije njegova ulaska u islam:
Prema konsenzusu uenjaka, kada nemusliman primi islam, ne obavezuje se
da nadoknadi ono to je propustio od obaveznih ibadeta, bilo namaz, post, zekat
ili had.
Kae Uzvieni:
"Reci onima koji ne vjeruju: ako se okanu, bit e im oproteno ono to je prije
bilo." (El-Enfal, 38.)
Vjerovjesnik, a.s., nije nareivao onima koji su primili islam da nadoknade
proputene farze (obaveze), jer islam brie ono to je bilo prije. Kada je Amr b. elAs, r.a., primio islam, doao je kod Poslanika, a.s., i uvjetovao da mu se oprosti.
Poslanik, a.s., mu je odgovorio: "Zar ne zna, Amre, da islam brie sve ono to
je bilo prije njega?"219
Potpunost dobrote Uzvienog Allaha spram Njegovih robova ogleda se u
tome da e ih, ako prime islam, ipak nagraditi za njihova dobra djela koja su
radili prije islama. Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
"Kada neko od vas primi islam i lijepo obavlja ono ime je zaduen, upisat e
mu Allah svako dobro djelo koje je prethodno uinio, a izbrisat e mu svako
loe djelo koje je prethodno uinio..."220 Buharija i Muslim biljee hadis od Hakima b. Hizama, r.a., da je upitao: "Allahov Poslanie, ta misli, za poslove koje
sam uinio iz pobonosti u predislamsko doba: dijeljenje imetka, oslobaanje
robova i obilaenje rodbine, slijedi li mi nagrada (na Sudnjem danu)?" te da mu
je Poslanik, a.s., odgovorio: "Primio si islam s onim to si od dobra uradio."
Pridravanje islamskih propisa i pokoravanje njegovim naelima
Obaveza je svakome ko primi vjeru islam, bilo mukarcu ili eni, da se pridrava islamskih propisa i adaba. Dakle, obavezan je da izvrava farzove (stroge obaveze) koje je Uzvieni Allah propisao, kao to su propisani namazi, post mjeseca
ramazana, ukoliko ne postoji neka prepreka koja bi ga sprijeila, izdvajanje zekata ukoliko posjeduje imetak u iznosu nisaba i ako bi bio u njegovom posjedstvu
219
220

Hadis biljei Nesai.
257
cijelu godinu, hodoae na Allahov sveti Hram, ukoliko je u mogunosti otii,

obaveznost pokrivanja ene hidabom (mahramom), te ostale obaveze. Takoer
je obavezan da se kloni zabranjenih i loih djela nee drugima initi nasilje
ubijajui ih, nee povrijediti ast drugih inei zinaluk i homoseksualizam, nee
im oskrnaviti imetak kraom, uzimanjem mita ili kamatom, a nee initi nasilje
ni nad svojim razumom konzumiranjem alkohola, droga i drugih opijata koje je
islamski vjerozakon zabranio.
Kae Uzvieni:
"O Vjerovjesnie, kada ti dou vjernice da ti polau prisegu: da nee Allahu

nikoga ravnim smatrati i da nee krasti i da nee muevima tuu djecu podmetati i da ti nee ni u emu, to je dobro, poslunost odricati, ti prisegu njihovu
prihvati i moli Allaha da ti oprosti; Allah, zaista, mnogo prata i On je Milostiv."
(El-Mumtahina, 12.)
Onaj ko primi islam, treba odmah u poetku da vodi brigu o sljedeim
propisima:
1. Da se okupa, jer je islamskim vjerozakonom kupanje propisano za onoga
ko prima islam, shodno hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik,
a.s., rekao Usali, r.a., kada je primio islam: "Idite sa njim do bae toga i toga i
naredite mu da se okupa."221 Kada je Kajsa b. Asim preao na islam, Vjerovjesnik, a.s., mu je naredio da se okupa vodom pomijeanom s lotosom (sidrom).222
2. Da izvri obrezivanje ili suneenje, tj. da odstrani suvinu koicu iznad glavia
polnog organa mukarca. Onaj ko primi islam obavezan je izvriti obrezivanje
ako to nije ve uradio prije primanja islama, jer je obrezivanje simbol islama i
prirodna uroenost ovjeka. Obrezivanje je prvi nareivao Ibrahim, a.s. Buharija
i Muslim biljee hadis da je Allahov Poslanik, a.s. rekao: "Ibrahim, a.s., obrezan
je kada je imao osamdeset godina." Ako nije u mogunosti da obavi obrezivanje
iz bojazni da ne naudi sam sebi zbog velike starosti ili bolesti ili pak ako mu kae
pouzdan doktor da e oslabiti zbog izgubljene krvi i da mu to moe dovesti ivot
u pitanje, nije grijean ako ne izvri obrezivanje.
221
222
Hadis biljei Ahmed.

Hadis biljee Ahmed, Tirmizi i Nesai.
258
VJERSKE OBAVEZE KOJE TREBA ISPOTOVATI ONAJ KO PRIMI ISLAM
3. Nauit e suru Fatihu, jer je uenje sure Fatihe jedan od ruknova namaza i namaz
nije ispravan ako se ne proui Fatiha. Buharija i Muslim biljee hadis da je Allahov
Poslanik, a.s., rekao: "Nema namaza onaj ko ne proui Fatihu iz Kur'ana." Onaj
ko primi islam obavezan je to prije nauiti suru Fatihu na arapskom jeziku. Ako
pak nije u mogunosti odmah nauiti Fatihu, s njega spada odgovornost ako bude
izgovarao: Subhanallah, elhamdulillahi, la havle ve la kuvvete illa billah i donosio
tekbir, tj. izgovarao Allahu ekber. Navedeno e ponavljati i uiti dok ne naui cijelu
suru Fatihu. Rifa'a b. Rafi', r.a., prenosi da mu je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
"Kada hoe namaz klanjati, uzmi abdest kao to ti je Uzvieni Allah naredio,
potom proui ezan, takoer i ikamet pa stupi u namaz. Ukoliko zna neto iz
Kur'ana, proui, a ukoliko ne zna, ti zahvaljuj Allahu, veliaj Ga i spominji."223
4. Poduit e se uzimanju abdesta, jer je abdest uvjet za ispravnost namaza.
Kae Uzvieni Allah:
"O vjernici, kada hoete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza laktova
operite a glave svoje potarite i noge svoje do iza lanaka." (El-Maide, 6.)
Vjerovjesnik, a.s., je pojasnio da se namaz ne prima bez abdesta. Ebu Davud
biljei da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Nijednom od vas nije potpun namaz dok
se ne abdesti i ne upotpuni svoj abdest."
5. Obaveznost posta mjeseca ramazana. Ukoliko ovjek primi islam u toku mjeseca ramazana i primi islam poslije pojave zore, obavezan je da se preostali dio tog
dana sustegne od hrane, pia i spolnog odnosa, te e zanijetiti da posti od sutra
preostale dane mjeseca ramazana. Ako bi pak primio islam prije pojave zore, on je
obavezan zanijetiti da posti taj dan i dane koji slijede poslije njega, pa sve do kraja
mjeseca. U oba sluaja nije obavezan napatati proputene dane prije primanja
islama.
6. Obaveznost davanja sadekatu-l-fitra. Ukoliko ovjek primi islam prije zalaska sunca posljednjeg dana mjeseca ramazana, obavezan je da da sadekatu-l-fitr
ako posjeduje hrane kod sebe u veoj mjeri nego to je potrebno njemu i njegovoj
porodici za no uoi Bajrama i na dan samog Bajrama. Ako bi pak primio islam
poslije zalaska sunca posljednjeg dana mjeseca ramazana, nije obavezan dati sadekatu-l-fitr.
223
259
SADRAJ
RIJE UREDA ZA FETVE.................................................................................................... 7
PREDGOVOR..................................................................................................................... 9
JEDINA PRIZNATA VJERA KOD UZVIENOG ALLAHA JE ISLAM.................................... 13
VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG ................................................................... 27
TEWHID I NJEGOVE VRSTE............................................................................................ 42
DRUGI RUKN: VJEROVANJE U MELEKE.......................................................................... 53
TREI RUKN: VJEROVANJE U POSLANIKE, A.S.............................................................. 66
POSLJEDNJI VJEROVJESNIK MUHAMMED B. ABDULLAH, S.A.V.S. ............................. 84
ETVRTI RUKN: VJEROVANJE U KNJIGE........................................................................ 97
PETI RUKN: VJEROVANJE U SUDNJI DAN................................................................... 105
ESTI RUKN: VJEROVANJE U ALLAHOVO ODRE\ENJE (KADER)................................. 120
PRIJESTUPI NA KOJE JE UPOZORIO ISLAM................................................................. 123
PROPISI O ISTOI....................................................................................................... 142
PROPISI NAMAZA........................................................................................................ 158
PROPISI DENAZE NAMAZA........................................................................................ 169
PROPISI ZEKATA........................................................................................................... 180
PROPISI POSTA............................................................................................................. 190
PROPISI HADA I UMRE............................................................................................... 204
PROPISI KOJI SU ISKLJUIVO VEZANI ZA ENU MUSLIMANKU.................................. 219
ODNOS ONOGA KO JE PREAO NA ISLAM PREMA ZAJEDNICI................................... 231
ILI PRIMANJA ISLAMA JEDNOGA OD NJIH DVOJE.................................................... 232
ODNOS ONOGA KO JE PRIMIO ISLAM SPRAM NJEGOVE DJECE................................. 236
ODNOS ONOGA KOJI JE PREAO NA ISLAM SPRAM ................................................. 240
NJEGOVIH RODITELJA I RODBINE................................................................................ 240
IMOVINSKI ODNOSI MUSLIMANA S RODITELJIMA..................................................... 244
ILI RO\ACIMA NEMUSLIMANIMA............................................................................... 244
DRUTVENI I HUMANI ODNOSI.................................................................................... 248
VJERSKE OBAVEZE KOJE TREBA ISPOTOVATI ONAJ KO PRIMI ISLAM...................... 257
261

Šta Bi Svaki Musliman Trebao Da Zna

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Šta Bi Svaki Musliman Trebao Da Zna

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

Skraena zbirka islamskih propisa i uputa

Ministarstvo za vakufe u Kuvajtu Ured Vijea za fetve

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

Izdava: Islamski pedagoki fakultet u Zenici Ministarstvo za vakufe u Kuvajtu

tampanje ove knjige realizirano je pod pokroviteljstvom Ministarstva za vakufe u

RIJE UREDA ZA FETVE

Hadis biljei Ahmed.

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

Predsjednik: ejh/Turki 'Is el-Mutajri

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

Metodologija kojom smo se vodili u ovoj knjizi:

JEDINA PRIZNATA VJERA KOD UZVIENOG ALLAHA JE ISLAM

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

JEDINA PRIZNATA VJERA KOD UZVIENOG ALLAHA JE ISLAM

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

Termin islam predanost ne izlazi izvan granica svog posebnog znaenja da

"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: Nema

JEDINA PRIZNATA VJERA KOD UZVIENOG ALLAHA JE ISLAM

asni Kur'an nas izvjetava da je misija svih poslanika bila da pozivaju u

"Ne pravite se veim od mene i doite mi kao muslimani." (En-Neml, 31.)

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

"...a u njemu samo jednu kuu muslimansku naosmo." (Ez-Zarijat, 36.)

JEDINA PRIZNATA VJERA KOD UZVIENOG ALLAHA JE ISLAM

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

"Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje..."

"...Zaista je namaz propisan vjernicima u odreenim vremenskim razmacima." (En-Nisa, 103.)

JEDINA PRIZNATA VJERA KOD UZVIENOG ALLAHA JE ISLAM

"Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

JEDINA PRIZNATA VJERA KOD UZVIENOG ALLAHA JE ISLAM

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

"Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo, po njemu su jevrejima

JEDINA PRIZNATA VJERA KOD UZVIENOG ALLAHA JE ISLAM

O sljedbenici Knjige, doao vam je Poslanik Na da vam ukae na mnogo ta

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG

Uzvieni Allah prekorio je one u ijim je srcima oslabilo strahopotovanje spram

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

i bistrini i sjaju njegovih zvijezda kako bi dosegao izvanrednost njihova stvaranja

VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG

va svjetlost pone pojaavati i njegov oblik upotpunjavati sve dok ne postane

Kae Allah Uzvieni: "A pitaju te o planinama, pa ti reci: 'Gospodar moj e ih

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG

uzvieniji i Najvelianstveniji i vjerovanje u Njegovu jednou. Kada se navedeno

Kae Uzvieni: "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!"

Uzvieni Allah objavio je Kur'an i uinio ga lijekom za srca i tijela. U tom

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG

ta bi trebao jedan musliman znati o Allahovim lijepim imenima i svojstvima

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

"On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje."

VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG

Hadis biljee Ahmed, Et-Tirmizi, En-Nesai u El-Kubra i Ibn Made.

TA BI SVAKI MUSLIMAN TREBAO DA ZNA

ga u vatru."15 Odlikovanje muslimana svojstvima omiljenim Uzvienom Allahu

VEZIVANJE SRCA ZA ALLAHA UZVIENOG

godatima vjerovanja i upute, a udaljio te je od strovaljivanja u Vatru i zapadanja

tklanjanje uzroka i traenje pomoi od nekog od robova za to su u stanju pomoi, ne

ko se putem izricanja prednosti i vrijednosti eli istai pristrasnost i duevna pohota,