J. R. R. Tolken Nedovrsene Pripovijesti

Biljeka urednika
Kako je u pojedinim dijelovima knjige zastupljenost urednikih

komentara vrlo neujednaena, pokazalo se potrebnim razluiti
pisca i urednika na razliite naine. Pieve rijei prelomljene su
veim slogom u primarnim tekstovima u cijeloj knjizi; ako pak
urednik unosi opaske u neki od tih tekstova, to ini manjim slogom
i s uvuenim marginama (kao na str. 334). Meutim, u Povijesti
Galadriel i Celeborna, gdje uredniki tekst prevladava, margine
se koriste na obrnut nain, kako u primarnome tekstu, tako i u
Dodacima. U ostalim Dodacima (kao i u Uvodu, Daljnjem tijeku
radnje teksta "Aldarion i Erendis", str. 240 i dalje, te prii Vjerni
kamen, str. 424-426) pieve su rijei prelomljene manjim slogom
i s uvuenim marginama (kao na str. 181).
Biljeke u tekstu Dodataka obiljeene su simbolima umjesto bro
jevima, kako bi se razluile onih u primarnim tekstovima; biljeke
samoga pisca na pojedinim mjestima u tekstu oznaene su u cijeloj
knjizi naznakom "[Pieva biljeka.]".
Biljeka
prevoditelja
Kako su u Algoritmovu izdanju ve objavljena sva pieva djela na

koja se urednik poziva, odravanje dosljednosti bilo mi je kljuni
kriterij u radu, kako pri uporabi pojmovlja, tako i pri parafrazira
nju srodnih stilskih odjeljaka. Navodi iz dotinih djela u pravilu su
doslovno prenijeti iz njihovih tvrdo ukorienih izdanja; rijetke su
preinake oznaene uglatim zagradama. Ondje gdje prijevodi nude
vie rjeenja za isti pojam (npr. Ringwraith), zbog dosljednosti ra
bim samo jedan (tako, Prstenova sablast); kao naziv itelja Rohana
zadrao sam pievu kovanicu Rohirrimi. Kvenijske, sindarinske i
staroengleske pojmove, navode i stihove prevodio sam izravno s
tih jezika, svugdje gdje postojei prijevodi nisu uspostavili snaan
presedan. Pri izvoenju pridjeva iz naziva Nmenor, gdje postoji
praksa pisanja i nmenorski i nmenrejski, zadrao sam obje inaice,
uz pojanjenje u Kazalu.
Urednikove opaske o netonostima u tekstu Silmarilliona isprav
ljene su u drugome izdanju te knjige, na kojem se zasniva hrvatski
prijevod. Podroban prikaz ovih i ostalih autorovih nedovrenih djela
posveenih Nmenoru i Meuzemlju urednik donosi u dvanaest
svezaka serijala The History of Middle-earth (vidi opasku na str. 18).
Serijal je objavljen izmeu 1983. i 1996., a u nas nije preveden, tako
da naslove pojedinanih svezaka, kao i inih referentnih djela, zbog
jasnoe navodim u izvornome obliku.
Nesebinu pomo pri radu pruili su mi spisateljica Cleolinda
Jones i lingvist David Salo, kojima se najsrdanije zahvaljujem.
UVOD
11
Uvod
Potekoe s kojima se suoava onaj kojem je povjerena odgovornost
za djela jednog pokojnog pisca teko su razrjeive. Neki bi u tom
poloaju mogli odluiti da uope ne daju nikakvu grau u objavlji
vanje, izuzev moda onih djela koja su u vrijeme pieve smrti bila
u praktiki dovrenom stanju. U sluaju neobjavljenih tekstova J. R.
R. Tolkiena, to bi se naelo na prvi pogled moglo uiniti valjanim;
budui da je sm bio izuzetno kritian i strog prema vlastitim djeli
ma, on ni u snu ne bi dopustio da ak ni oni cjelovitiji radovi iz ove
knjige ugledaju svjetlost dana bez jo mnogo daljnjih dorada.
S druge strane, priroda i razmjeri njegove invencije u mojim oi
ma stavljaju ak i one prie koje je napustio u osebujan poloaj.
Mogunost da Silmarillion ostane nepoznat za mene nije dolazila u
obzir, iako je bio u nesreenom stanju i iako je moj otac imao po
znate, premda uvelike neispunjene namjere da ga preobrazi; a u tom
sam sluaju odluio, nakon dugog premiljanja, predstaviti taj rad ne
u obliku povijesne studije, zbirke neusuglaenih tekstova povezanih
komentarima, ve kao dovrenu i dosljednu cjelinu. Pripovijesti u
ovoj knjizi, pak, posve su drugaije postavljene: uzete zajedno, one
nisu cjelina, tako da knjiga nije vie od zbirke zapisa, nesrodnih obli
kom, nakanom, doraenou i datumom sastavljanja (kao i mojim
nainom predstavljanja), posveenih Nmenoru i Meuzemlju. Ali
razlog za njihovo objavljivanje nije u biti drugaiji, iako je manje
snaan, od onoga za koji sam drao da opravdava objavljivanje Silmarilliona. Oni koji se ne bi eljeli odrei prizora gdje Melkor uz
Ungoliant s vrha Hyarmentira gleda "Yavannina polja i panjake,
zlaane pod visokom penicom bogova", gdje Fingolfinova vojska
12
J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti
baca sjene pri prvome izlasku Mjeseca na Zapadu, gdje se Beren u

vujem obliku krije pod Morgothovim prijestoljem, ili gdje svjetlost
Silmarila iznenada cijepa mrak ume Neldoreth - oni e, uvjeren
sam, smatrati da je od nesavrena oblika ovih pripovijesti mnogo
vaniji glas Gandalfa (koji se ovdje posljednji put uje) dok zadirkuje
uznositog Sarumana na sastanku Bijeloga vijea 2851. godine, ili dok
u Minas Tirithu poslije Rata za Prsten opisuje zato i kako je poslao
patuljke na onu slavnu proslavu u Vreastom vijencu; odnosno uz
dizanje Ulma, Gospodara Voda, iz mora u Vinyamaru, ili skrivanje
Mablunga iz Doriatha "poput puha" pod ruevinama mosta pred
Nargothrondom, ili pak pogibija Isildura upravo u trenutku kad se
iskobeljao iz blata rijeke Anduin.
Mnoge sastavnice ove zbirke zapravo su razrada tema to su u
kraem obliku drugdje ve ispripovijedane, ili barem spomenute; a
smjesta valja rei i to da tota u ovoj knjizi nee biti vrijedno tru
da onim itateljima Gospodara prstenova koji dre da je povijesna
struktura Meuzemlja sredstvo, a ne cilj, nain, a ne svrha pripovi
jedanja, te se ne ele uputati u daljnje istraivanje istraivanja radi;
ne zanima ih kako su Jahai Marke bili ustrojeni i radije bi ostavili
Divlje ljude iz ume Dradan ondje gdje su ih i zatekli. Moj otac
svakako ne bi smatrao da pritom grijee. U jednom pismu iz oujka
1955., napisanom prije izlaska treeg sveska Gospodara prstenova,
izjavio je:
Sad bih tako htio da nikakvi dodaci nisu bili obeani! Jer sma
tram da pojavom u tako skraenom i zgusnutom obliku nee
zadovoljiti nikoga: mene svakako nee; iz (zastraujue mase)
pisama to ih primam, nee ni one kojima se takvo to svia
- zaprepaujue mnogobrojne; dok e oni koje knjiga jedino
privlai kao "junaka romanca", te su im "neobjanjeni vidici"
tek dio itateljskog dojma, zanemariti dodatke, kako sasvim i
dolikuje.
Vie uope nisam siguran da je ta sklonost pristupanju cije
loj stvari kao svojevrsnoj golemoj igri zapravo dobra - svakako
nije za mene, kojemu su takve stvari privlane do fatalne mjere.
Rije je o, ini mi se, svojevrsnoj pohvali zaudnome uinku to
ga pria ima, ovako utemeljena na vrlo opirnim i podrobnim
razradama zemljopisa, kronologije i jezika, kad ima toliko onih
koji na sva usta trae iste "podatke", odnosno "predaju".
UVOD
13
U jednom je pismu iz idue godine napisao:

Dok mnogi poput vas trae zemljovide, drugi bi htjeli geoloke
osobine prije negoli imena mjesta; mnogi ele vilenjake gra
matike, fonologije i uzorke; neki bi eljeli metrike i prozodije...
Glazbenici ele napjeve i notne zapise; arheolozi ele grnariju i metalurgiju; botaniari ele preciznije opise mallorna ili
elanora, niphredila, alfirina, mallosa i symbelmyn; povjesniari
ele saznati vie o drutvenoj i politikoj strukturi Gondora;
opi znatieljnici ele podatke o Vozarima, Haradu, podrijetlu
patuljaka, Mrtvim ljudima, Beorninzima i o preostaloj dvojici
arobnjaka (od njih pet).
Ali kakav god se stav zauzeo o tome, za neke, kao i za mene, postoji
vea vrijednost od pukog otkrivanja zanimljivih sitnica u saznava
nju da je Nmenrejac Vantur uplovio svojim brodom Entuless,
"Povratak", u Sive luke na proljetnome vjetru estote godine Dru
goga doba, da je grobnicu Elendila Visokog na vrh svjetionikoga
brda Halifiriena postavio njegov sin Isildur, da je Crni jaha kojega
su hobiti spazili kroz maglu u mraku na suprotnoj strani skele u
Buckleburyju bio Khaml, voa Prstenovih sablasti iz Dol Guldura
- ili ak da je injenica (koju biljei jedan od Dodataka Gospodaru
prstenova) da Tarannon, dvanaesti gondorski kralj, nije imao djece
povezana s dosad posve tajanstvenim makama kraljice Berthiel.
Sastaviti knjigu nije bilo lako, a rezultat je donekle sloen. Sve su
pripovijesti "nedovrene", ali u veoj ili manjoj mjeri, kao i u razli
itom smislu te rijei, zbog ega su traile drugaije naine prikaza;
u nastavku u kazati poneto o svakoj od njih, dok ovdje ukazujem
samo na neke ope odrednice.
Najvanije je pitanje "dosljednosti", koje najbolje ilustrira po
glavlje pod naslovom "Povijest Galadriel i Celeborna". Rije je o
"Nedovrenoj pripovijesti" u irem smislu: ne o radnji koja se naglo
prekida, kao u prii "O Tuoru i njegovu dolasku u Gondolin", ni o
nizu fragmenata, kao u poglavlju "Cirion i Eorl", ve o jednoj od
glavnih sastavnica povijesti Meuzemlja koja nikad nije doivjela
prihvaen opis, a kamoli konaan pismeni oblik. Uvrtavanje ne
objavljenih pripovijesti i skica za radnju o toj temi stoga smjesta
zahtijeva prihvaanje povijesti ne kao utvrene stvarnosti koja neo
visno postoji, a pisac je "prenosi" (u svojoj "ulozi" prevoditelja i re
daktora), ve kao zamisli to raste i mijenja se u njegovu umu. Kada
14
pisac prestane sm objavljivati svoja djela, nakon to ih je podvrgnuo

podrobnoj kritici i komparaciji, daljnja saznanja o Meuzemlju to se
jo mogu nai u njegovim neobjavljenim zapisima esto e proturje
iti onome to se ve "zna"; a nove e sastavnice nakon uvrtavanja
u postojee zdanje u takvim sluajevima pridonositi manje povijesti
samoga izmatanog svijeta, a vie povijesti njegova izmatavanja. U
ovoj sam knjizi od poetka prihvatio da tako mora biti; i izuzev u
sitnicama, poput promjena nazivlja (gdje bi zadravanje oblika iz
rukopisa dovelo do nerazmjerne zbrke ili do nerazmjerne koliine
objanjenja), nisam u ime dosljednosti s objavljenim djelima unosio
preinake, ve sam radije u svim sluajevima ukazivao na neslaganja
i raznorodnosti. U tom se pogledu "Nedovrene pripovijesti" bitno
razlikuju od Silmarilliona, gdje je prvenstveni, premda ne i iskljuivi
cilj urednikog posla bio postizanje tijesne povezanosti, unutarnje
i vanjske; osim u nekoliko naznaenih sluajeva ovdje se, dapae,
pozivam na objavljeni oblik Silmarilliona kao na utvrenu referentnu
toku istog reda veliine koji imaju djela to ih je moj otac osobno
objavio, ne uzimajui u obzir nebrojene "neovlatene" odabire izme
u raznorodnih i suprotnih inaica tekstova iz kojih je sastavljen.
Sadrajno, ova je knjiga posve pripovjedna (ili opisna): iskljuio
sam sve one zapise o Meduzemlju i Amanu koji su mahom filozofske
ili spekulativne prirode, a ondje gdje se takve teme mjestimice jav
ljaju, nisam ih slijedio. Iz praktinih razloga dao sam im jednostavnu
strukturu, razvrstavi tekstove u Dijelove koji odgovaraju prvim
Trima dobima svijeta, pri emu neizbjeno postoji izvjesna mjera
preklapanja, kao u sluaju predaje o Amrothu, o kojoj se raspravlja
u tekstu "Povijest Galadriel i Celeborna". etvrti dio je dodatni,
te moda trai odreenu ispriku u knjizi s naslovom "Nedovrene
pripovijesti", budui da su radovi u njemu openitiji i razgranati eseji
s malo ili nimalo osobina "prie". Odjeljak o Dredainima doista
je prvotno bio uvrten jedino zbog prie "Vjerni kamen", koja tvori
njegov mali dio; a taj odjeljak naveo me na uvrtavanje dijelova o
Istarima i palantrima, s obzirom na to da su za te teme (a naroito
za prvu) mnogi izrazili zanimanje, pa mi se ova knjiga uinila kao
prikladno mjesto za iznoenje onoga to se o tome moe rei.
Moe se uiniti da su biljeke ponegdje gusto naikane, ali bit
e razvidno da je na mjestima gdje su najzgusnutije (kao u tekstu
"Stradanje na Gladdenskim poljima") za njih od urednika odgovor-
UVOD
15
niji pisac, koji je kasnija djela imao obiaj sastavljati na taj nain,
obraujui nekoliko tema u isti mah putem isprepletenih biljeaka.
Na svim sam mjestima nastojao uiniti jasnim to je uredniki tekst,
a to nije. A uslijed tog preobilja izvorne grae to se javlja u bi
ljekama i dodacima, uinilo mi se najuputnijim ne ograniiti pozi
ve na broj stranice u Kazalu na tekstove, ve u njima obraditi sve
dijelove knjige, osim Uvoda.
Svugdje sam uzimao kao danost da je itatelj razmjerno dobro
upuen u objavljena djela mojeg oca (konkretnije, u Gospodara
prstenova), jer bih inae morao uvelike poveati urednike dopune,
koje bi se ionako mogle smatrati sasvim dostatnima. Pridodao sam,
meutim, kratke opisne izjave gotovo svim glavnim stavkama u Ka
zalu, u nadi da u time spasiti itatelja od potrebe da neprekidno
trai objanjenja drugdje. Ako sam u objanjenjima bio nedovoljno
jasan ili nehotice kriptian, knjiga gospodina Roberta Fostera The
Complete Guide to Middle-earth je, u to sam se estom uporabom
uvjerio, hvalevrijedno referentno djelo.
Pozivi na broj stranice u Silmarillionu odnose se na hrvatsko izda
nje, dok se u Gospodaru prstenova odnose na naslov sveska, knjigu
i poglavlje.
Ovdje slijede prvenstveno bibliografske biljeke o pojedinanim
djelima.
PRVI D I O
I
O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN
Moj otac je ne jednom rekao da je "Pad Gondolina" bila prva pri

povijest o Prvom dobu koju je sastavio, a nema dokaza koji bi protu
rjeili toj izjavi. U jednom pismu iz 1964. izjavio je kako ju je napisao
'"iz glave' tijekom lijenikog dopusta iz vojske 1917. godine", a u
drugim ju je prilikama datirao na 1916. ili 1916-1917. U pismu iz
1944., upuenom meni, naveo je: "Poeo sam pisati [Silmarillion] u
vojnikim brvnarama, tijesnim, punim buke gramofona": i doista, ne
koliko stihova u kojima se javlja Sedam imena Gondolina zapisano je
na poleini komada papira na kojem se iznosi "lanac odgovornosti u
16
pukovniji". Jo postoji taj najraniji rukopis, koji ispunjava dvije male

kolske biljenice; napisan je olovkom na brzinu, a zatim je dobrim
dijelom prekriven novim zapisom tintom, uz vrlo brojne prerade.
Iz toga je teksta moja majka, vjerojatno 1917. godine, naisto pre
pisala novi primjerak; ali i on je sa svoje strane potom bio znatno
preraen, u nekoj prilici koju nisam u stanju odrediti, ali vjerojatno
1919.-1920., kad je moj otac radio u Oxfordu kao suradnik na tada
jo nedovrenom Rjeniku. U proljee 1920. godine dobio je poziv
da proita neku svoju radnju pred Klubom esejista svojega koleda
(Exetera); i tada je proitao "Pad Gondolina". Ostale su sauvane
njegove biljeke za uvodnu rije koju je htio dati prije itanja svojeg
"eseja". U njima se ispriava to mu nije polo za rukom sastavi
ti strunu radnju, te kae: "Stoga mi valja proitati neto to sam
prethodno napisao, pa sam zdvojno posegnuo za ovom Pripovijeu.
Naravno, jo nikad nije ugledala svjetlost dana... Ve neko vrijeme
mi se cjelovit ciklus zbivanja u jednom Vilindomu iz moje mate
stvara (ili, tonije, sastavlja) u umu. Neke sam nastavke i na brzinu
zapisao... Ova pripovijest nije najbolja od njih, ali jedina je koju sam
dosad uspio barem malo revidirati i koju se, ma koliko ta revizija
bila nedostatna, usuujem proitati naglas."
Ta pripovijest o Tuoru i Izgnanicima iz Gondolina (kako je "Pad
Gondolina" naslovljen u tom ranom rukopisu) ostala je godinama
netaknuta, iako je moj otac u jednom trenutku, vjerojatno izmeu
1926. i 1930. godine, napisao kratku, saetu inaicu prie kao dijela
Silmarilliona (taj se naslov, usput, prvi put javlja u njegovu pismu
listu The Observer od 20. veljae 1938.); zatim je pak doivjela pro
mjene koje su je usuglasile s izmijenjenim postavkama iz drugih
dijelova knjige. Mnogo kasnije primio se rada na posve preinae
nom prikazu s naslovom "O Tuoru i padu Gondolina". ini se vrlo
vjerojatnim da ga je napisao 1951., nakon to je Gospodar prstenova
bio dovren, ali jo nije bilo izvjesno hoe li biti i objavljen. Duboko
promijenjena stilom i dosezima, ali ne i liena mnogih kljunih sasto
jaka prie koju je napisao u mladosti, pripovijest "O Tuoru i padu
Gondolina" trebala je veoma podrobno iznijeti cijelu predaju koja
tvori kratko 23. poglavlje objavljenoga Silmarilliona; ali, naalost,
nije stigao dalje od dolaska Tuora i Voronwa do zadnjih dveri i
UVOD
17
Tuorova prvog pogleda na Gondolin preko ravnice Tumladen. Raz

lozima zbog kojih ju je napustio nema ni traga.
Taj tekst donosi ova knjiga. Kako bi se izbjegla zbrka, promijenio
sam mu ime u "O Tuoru i njegovu dolasku u Gondolin", budui
da se u njemu pad grada uope ne spominje. Kao i uvijek kad je o
tekstovima moga oca rije, postoje razliita rjeenja pojedinih ree
nica, a jedan kratak odjeljak (prilaz Tuora i Voronwa rijeci Sirion
i njihov prijelaz preko nje) ima i vie sukobljenih oblika; stoga su
bile nune neke manje urednike dorade.
Ostaje tako izuzetna injenica da je iz pera moga oca izaao tek
jedan jedini cjeloviti iskaz prie o Tuorovu boravku u Gondolinu,
o njegovu braku s Idril Celebrindal, o Erendilovu roenju, o Maeglinovu izdajstvu, o razaranju grada i bijegu izbjeglica - prie koja
je bila sredinja sastavnica njegove zamisli Prvoga doba - i to samo
onaj koji je sastavio u mladosti. Uope nije sporno, meutim, da ta
(vrlo vana) pripovijest ne pripada ovoj knjizi. Napisana je iznim
no arhainim stilom kojim se moj otac sluio u ono vrijeme, te ne
izbjeno sadri postavke koje nisu u skladu sa svijetom Gospodara
prstenova, kao i Silmarilliona u objavljenom obliku. Mjesto joj je uz
ostatak najranije faze mitologije, "Knjigu izgubljenih pripovijesti": to
je djelo samo po sebi pozamano, te izuzetno zanimljivo za one koje
zanima podrijetlo Meuzemlja, ali ako bi ga se uope objavljivalo,
trebalo bi ga objaviti unutar podue i sloene studije.
II
PRIA O HRINOVOJ DJECI
Razvitak predaje o Trinu Turambaru u odreenim je pogledima

najzamreniji i najsloeniji pripovjedni sastojak prie o Prvom dobu.
Poput pripovijesti o Tuoru i padu Gondolina, ona podrijetlo vue
iz samih poetaka, te postoji u ranom proznom prikazu (jednoj od
"Izgubljenih pripovijesti"), kao i u dugoj, nedovrenoj poemi u aliterativnom stihu. Ali dok kasnija "duga inaica" Tuora nije uspjela
odmaknuti naroito daleko, moj otac je priveo kasniju "dugu inai-
18
cu" Trina mnogo blie dovretku. Naslov joj je Narn i Chin Hrin;*
i tu pripovijest donosi ova knjiga.
Meutim, tijekom radnje dugoga Narna dolazi do velikih razlika
u pogledu stupnja u kojem se pripovijest pribliava usavrenom,
odnosno konanom obliku. Zavrni dio (od Trinova povratka u
Dor-lmin do Trinove smrti) doivio je tek marginalne urednike
prepravke; prvi je dio, pak (sve do kraja Trina u Doriathu), traio
znatno revidiranje i odabiranje, a ponegdje i neka manja saimanja,
jer su izvorni tekstovi fragmentarni i nepovezani. Ali srednji dio
pripovijesti (Trin meu odmetnicima, Sitni patuljak Mm, zemlja
Dor-Carthol, Belegova pogibija od Trinove ruke i Trinov ivot
u Nargothrondu) bio je mnogo ozbiljnija urednika potekoa. Narn
tu ima najmanje dovren oblik, a mjestimice se svodi na puke natuk
nice o moguim smjerovima radnje. Moj je otac jo razraivao taj
dio kad je prestao raditi na njemu; a kraa inaica za Silmarillion
trebala je priekati na konaan razvoj Narna. U pripremi teksta
Silmarilliona za objavljivanje zasnovao sam, iz nude, velik dio toga
odjeljka pripovijesti o Trinu ba na ovoj grai, koja se odlikuje
upravo nevjerojatno sloenom raznovrsnou i meuodnosima.
Za prvi dio tog srednjeg odjeljka, sve do poetka Trinova borav
ka u Mmovoj nastambi na Amon Rdhu, izradio sam, u razmjerima
sukladnim ostalim dijelovima Narna, pripovjednu radnju od postojee grae (s jednim nedostajuim dijelom, vidi str. 118 i biljeku 43);
ali otkrio sam da od te toke (vidi str. 129) do Trinova dolaska na
Ivrin nakon pada Nargothronda takvo to nema smisla pokuavati.
Preveliki dijelovi Narna tu nedostaju, a mogli bi se popuniti samo
objavljenim tekstom Silmarilliona; ali u Dodatku (str. 177 i dalje) su
izdvojeni fragmenti iz tog dijela predviene ire pripovijesti.
Usporedba treeg odjeljka Narna (koji poinje Trinovim povrat
kom u Dor-lmin) sa Silmarillionom (str. 235-237) otkrit e mnoge
*
Naslov joj je, u izvornom izdanju ove knjige, Narn i Hn Hrin. Kako objanjava Chris
topher Tolkien u petome svesku ciklusa The History of Middle-earth (The Lost Road, str.
322): "... [naslov] Narn i chn Hrin uvijek se tako pie, ali u Nedovrenim pripovijestima
neprimjereno sam ga prepravio u Narn i Hn Hrin (jer nisam htio da se Chn izgovara
kao suvremena engleska rije chin)." Vraanje izvornoga oblika ovoj sindarinskoj rijei,
te imenu Drhaval i pojmu Minlamad thent / estent, jedine su jezine preinake u ovome
prijevodu. Vidi i jedanaesti svezak zbirke, The War of the Jewels, za podrobniji i donekle
drugaiji prikaz tekstualne povijesti ovoga djela. [Prev.]
19
UVOD
bliske srodnosti, pa ak i istovjetne iskaze; u prvom sam odjeljku,

pak, iz objavljenoga teksta izostavio dva podua odlomka (vidi str.
75 i biljeku 1, te str. 84 i biljeku 2), budui da je rije o bliskim
inaicama odlomaka koji se javljaju i drugdje, te su uvrteni u objav
ljeni Silmarillion. To preklapanje i meuodnosi razliitih djela mogu
se objasniti na vie naina, s vie motrita. Moj otac je veoma volio
priati iste prie u razliitim razmjerima; ali neki dijelovi nisu traili
proireniji prikaz za potrebe due inaice, a nije bilo potrebe da
se iste stvari govore drugim rijeima tek reda radi. Stoga, dok je
sve jo bilo neutvreno, a konani ustroj raznovrsnih pripovjednih
dijelova jo dalek, isti se odlomak mogao pokusno staviti na bilo
koje od tih mjesta. Ali objanjenje se moe iznai i na drugaijoj
razini. Predaje poput ove o Trinu Turambaru dobile su konkre
tan pjesniki oblik jo davno - u ovom sluaju, Narn i Chn Hrin
pjesnika Drhavala - te su pojedine izraze, ili ak cijele odlomke iz
njega (napose u trenucima visokog retorikog naboja, kao u sluaju
Trinova obraanja mau prije smrti) u netaknutom obliku sauvali
oni koji su poslije izradili saetke povijesti Drevnih dana (kako je
Silmarillion i zamiljen).
DRUGI
DIO
I
OPIS OTOKA NMENORA
Iako je opisne, a ne pripovjedne prirode, uvrstio sam u ovu zbirku

izvatke iz prikaza Nmenora koji je napisao moj otac, poglavito one
koji se bave zemljopisnom prirodom otoka, budui da su pojanjenje
i prirodan dodatak pripovijesti o Aldarionu i Erendis. Prikaz je ne
dvojbeno postojao 1965., a napisan je vjerojatno nedugo prije.
Zemljovid sam precrtao s male, na brzinu izraene skice, jedinog
crtea Nmenora koji je moj otac ikada izradio, kako se ini. Samo
su nazivi i pojedinosti to postoje na izvorniku uneseni na precrtani
zemljovid. Uz njih, na izvorniku se vidi jo jedno pristanite u zalje
vu Andni, nedaleko od samoga mjesta Andni prema zapadu;
naziv je teko proitati, ali gotovo sigurno glasi Almaida. Koliko mi
je poznato, ne javlja se nigdje drugdje.
20
II
ALDARION I ERENDIS
Ova je pria ostala u najmanje razraenom stanju od svih sastavnica

zbirke, te ju je mjestimice bilo nuno uredniki preraditi do te mjere
da sam doao u nedoumicu oko uputnosti njezina uvrtavanja. Me
utim, kako je iznimno zanimljiva kao jedina pria (za razliku od
zapisa ili godinjaka) koja se uspjela sauvati iz dugih doba Nmenora prije opisa njegova okonanja (Akallabtha), a i sadrajem je
jedinstvena medu djelima mojeg oca, zakljuio sam da bi je bilo
pogreno izostaviti iz ovih "Nedovrenih pripovijesti".
Kako bi se bolje shvatila nunost takvog urednikog postup
ka, valja objasiti da se moj otac esto sluio "skicama radnje" pri
pripovjednom pisanju, pomno pazei na datiranje dogaaja, tako
da te skice donekle slie godinjim zapisima u kakvom ljetopisu.
U dotinom sluaju postoji ak pet takvih shema, koje se od mjesta
do mjesta prilino razlikuju razmjernom iscrpnou, a i nerijetko su
nesuglasne u irem smislu, kao i u pojedinostima. Ali te su sheme
uvijek teile prerastanju u isto pripovijedanje, napose unoenjem
kratkih odlomaka upravnog govora; a u petoj i posljednjoj skici prie
o Aldarionu i Erendis pripovjedni je udio tako izraen da tekst ima
duinu od ezdesetak stranica u rukopisu.
Taj prijelaz s istrzanog ljetopisnog stila u sadanjem vremenu
na potpuno pripovijedanje bio je, meutim, veoma postupan tije
kom rada na pisanju skice; stoga sam u ranijem dijelu prie iznova
napisao dobar dio teksta, ne bih li mu dao izvjesnu mjeru stilske
ujednaenosti u cijeloj duini. To se novo pisanje u cijelosti sastoji
od izmjena u nainu kazivanja te nikad ne mijenja smisao i ne unosi
neautentine sastojke.
Zadnja "shema" po redu, iji se tekst prvenstveno slijedi, nosi
naslov Sjenka Sjenke: Pripovijest o Pomorevoj eni; te Pripovijest o
Kraljici Pastirici. Rukopis se naprasno zavrava, a ne mogu sa sigur
nou objasniti zato ga je moj otac napustio. Do te je toke tekst
prepisan pisaim strojem u sijenju 1965. godine. Postoji i strojni pri
jepis dviju stranica, koji smatram najkasnijim dijelom cijele te grae;
tu je oito rije o poetku rada na dovrenoj inaici cijele prie, te
odatle potjee tekst na str. 201-205 ove knjige (gdje su skice radnje
UVOD
21
najturije). Nosi naslov Indis i Kiryamo, "Pomoreva ena": pripovijest

o pradavnome Nmenru, to zbori o prvom glasu o Sjenci.
Na kraju ove pripovijesti (str. 240) naveo sam one malobrojne
raspoloive naznake daljnjeg tijeka radnje.
III
ELROSOVA LOZA: KRAUEVI NMENORA
Iako je oblikom ovo isti dinastijski zapis, uvrstio sam ga jer je rije
o dokumentu vanom za povijest Drugog doba, a velik dio postojee
grae vezane uz to Doba naao je mjesto u tekstovima i komentari
ma ove knjige. Rije je o urednom rukopisu u kojemu su datiranja
nmenrejskih Kraljeva i Kraljica naknadno bila opseno, a katkad
i nejasno prepravljana: nastojao sam dati posljednje formulacije.
Tekst unosi nekoliko manjih kronolokih zagonetki, ali takoer do
puta pojanjavanje izvjesnog broja moguih greaka u Dodacima
Gospodara prstenova.
Rodoslovna tablica ranijih narataja Elrosove loze temelji se na
nekoliko blisko povezanih tablica koje potjeu iz istog razdoblja kao
i rasprava o zakonima sljedbe u Nmenoru (str. 244-247). Postoji
nekoliko sitnijih razlika u manje bitnim imenima: tako se Vardilm
javlja i kao Vardily, a Yvien i kao Yvi. Drim da su oblici koje
navodim u svojoj tablici kasniji.
IV
POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA
Ovo poglavlje knjige razlikuje se od ostalih (izuzev onih u etvrtom

dijelu) po tome to nije jedan tekst, nego je esej s umetnutim navo
dima. Takav pristup namee priroda grae; kao to se objanjava u
eseju, povijest Galadriel moe biti samo povijest izmjena postavki
mojega oca, tako da se "nedovrena" priroda pripovijesti ne odno
si u ovom sluaju na jedno konkretno djelo. Ograniio sam se na
predstavljanje njegovih neobjavljenih zapisa o toj temi, odustavi
od uputanja u ira pitanja na kojima se taj razvoj temelji; jer to
bi pozivalo na razmatranje cijelog odnosa Valara i vilenjaka, jo
22
od prvotne odluke (opisane u Silmarillionu) da se Eldari pozovu

u Valinor, kao i mnogih drugih tema pride, o kojima je moj otac
napisao mnogo toga to izlazi iz okvira ove knjige.
Povijest Galadriel i Celeborna do te je mjere isprepletena s dru
gim predajama i povijestima - o Lothlrienu i umskim vilenjacima,
o Amrothu i Nimrodel, o Celebrimboru i stvaranju Prstenova moi,
o ratu protiv Saurona i nmenrejskome utjecaju - da joj se ne moe
pristupiti odvojeno od njih, pa stoga ovaj odjeljak knjige, sa svo
jih pet Dodataka, okuplja praktiki svu neobjavljenu grau vezanu
uz povijest Drugog doba u Meuzemlju (dok rasprava mjestimice
neizbjeno prelazi na Tree). Izvjee o godinama iz Dodatka B
Gospodara prstenova navodi: "Ovo su bile mrane godine za ljude
u Meuzemlju, ali godine slave za Nmenor. Zapisi o zbivanjima
u Meuzemlju malobrojni su i kratki, a datiranje je esto nepo
uzdano." Ali ak se i to malo to se sauvalo iz "mranih godina"
mijenjalo sa irenjem i promjenama promiljanja mojega oca; a
ja nisam ni pokuavao izgladiti nedosljednosti, ve sam ih tovie
isticao i na njih ukazivao.
Raznovrsne inaice ne valja, dapae, sagledavati iskljuivo pre
ma utvrivanju redoslijeda sastavljanja; moj otac kao "autor" ili
"izumitelj" ne moe se uvijek u tim pogledima razluiti od "zapis
niara" predanj iz davnine to su se u raznorodnim oblicima i meu
razliitim narodima prenosile kroz duga doba (kad je Frodo upoz
nao Galadriel u Lrienu, ve je bilo prolo vie od ezdeset stolje
a otkako je ona prela Modro gorje nakon propasti Belerianda).
O tome se "kazuje dvojako, iako bi tek oni Mudri kojih vie nema
mogli rei koje je tono".
U svojim je posljednjim godinama moj otac puno pisao o eti
mologiji imena iz Meuzemlja. U te je izuzetno diskurzivne eseje
ugraeno obilje povijesnih zapisa i predaja; ali kako su one tek
uzgredni dodatak glavnoj filolokoj temi, bilo ih je nuno izdvojiti.
Zbog toga se ovaj dio knjige uglavnom sastoji od kratkih navoda,
dok je daljnja graa iste vrste smjetena u Dodatke.
23
UVOD
TREI
DIO
I.
STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA
Ovo je "kasna" pripovijest - a time elim rei tek to da ona, budu

i da nema ni traga od tonog datuma njezina nastanka, pripada
zavrnome razdoblju pisanja mojega oca o Meuzemlju, zajedno s
tekstovima "Cirion i Eorl", "Bitke na Isenskim gazovima", "Dredaini" i s filolokim esejima iz kojih potjeu izvaci u tekstu "Glede
Galadriel i Celeborna", a ne vremenu objavljivanja Gospodara prstenova i iduim godinama. Postoji u dvije inaice: u grubo otipkanom
cjelovitom tekstu (koji je oito prvi stadij sastavljanja) i u dobro
otipkanom tekstu u koji su unesene mnoge izmjene, a koji se prekida
na mjestu gdje Elendur kae Isilduru da mora pobjei (str. 317).
Urednika je ruka tu imala malo posla.
II
CIRION I EORL I PRIJATELJSTVO GONDORA I ROHANA
Prema mojem sudu, ovi fragmenti pripadaju istom razdoblju kao i

"Stradanje na Gladdenskim poljima", vremenu u kojem se moj otac
veoma zanimao za raniju povijest Gondora i Rohana; bez sumnje
su trebali biti dijelovi jedne sveobuhvatne povijesti, koja bi potanko
razradila saete prikaze iz Dodatka A Gospodara prstenova. Graa je
u prvom stadiju sastavljanja, vrlo nesreena i puna razliitih inaica,
te se gubi u hitrim pribiljekama koje su djelomice neitke.
III
POHOD NA EREBOR
U jednom svojem pismu iz 1964. moj otac je naveo:

Ima, naravno, podosta spona izmeu Hobita i Gospodara prs
tenova koje nisu jasno iznijete. Bile su uglavnom napisane ili
skicirane, ali i izostavljane ne bi li se rasteretila cjelina: recimo,
24

Gandalfova istraiteljska putovanja, njegovi odnosi s Aragornom
i Gondorom; sva Golumova kretanja, sve dok se nije sklonio u
Moriji, i tako dalje. Zapravo, napisao sam potpun prikaz onoga
to se zaista dogodilo prije Gandalfova posjeta Bilbu i potonje
"Neoekivane proslave", s motrita samoga Gandalfa. Trebao je
biti smjeten tijekom jednog retrospektivnog razgovora u Minas
Tirithu; ipak, morao se ispustiti; sada ga ukratko predstavljaju
samo str. 402-405 Dodatka A, iako su ondje isputene potekoe
koje je Gandalf imao s Thorinom.
Taj Gandalfov prikaz iznosi se ovdje. Sloenu tekstualnu situaciju

opisuje Dodatak ovoj pripovijesti, gdje dajem i iscrpne izvatke iz
prijanje inaice.
IV
LOV NA PRSTEN
Postoji mnogo zapisa posveenih zbivanjima iz 3018. godine Treeg

doba, inae poznatim iz Izvjea o godinama i izvjetaja koje su
Elrondovu vijeu podnijeli Gandalf i drugi; a ti su zapisi oito oni
na koje se u upravo navedenom pismu misli pod izrazom "skicirani".
Dao sam im naslov "Lov na Prsten". Sami rukopisi, koji se nalaze
u velikoj, premda ne i iznimnoj zbrci, dostatno su opisani na str.
382-383; ali ovdje se moe spomenuti pitanje njihova datuma (jer
vjerujem da svi, kao i tekst "Glede Gandalfa, Sarumana i Shirea"
koji dajem kao treu sastavnicu cjeline, potjeu iz istog vremena).
Napisani su nakon izlaska Gospodara prstenova, jer ima poziva na
brojeve stranica u objavljenom tekstu; ali razlikuju se u navodima
datuma izvjesnih zbivanja od podataka iz Izvjea o godinama iz
Dodatka B. Jasno, objanjenje lei u tome da su napisani nakon
objavljivanja prvog sveska, ali prije izdavanja treega, u kojem se
nalaze Dodaci.
V
BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA
Ovaj tekst, zajedno s prikazom vojnog ustroja Rohirrim i povije

sti Isengarda koju donosi njegov Dodatak, pripada ostalim kasnim
UVOD
25
djelima stroge povijesne analize; bilo je razmjerno malo potekoa

tekstualne prirode, a nedovren je samo u najbjelodanijem smislu.
ETVRTI DIO
I
DREDAINI
Pri kraju ivota moj otac je na vidjelo iznio jo podosta toga o Div
ljim ljudima iz ume Dradan u Anrienu i o kipovima pkel-ljudi
s uzvojite staze za Dunharrow. Ovdje objavljeni prikaz, koji govori
o Dredainima u Beleriandu tijekom Prvoga doba, te sadri priu o
"Vjernome kamenu", izveden je iz dugog, razgranatog i nedovrenog
eseja koji se prvenstveno bavi meuodnosima jezika u Meuzemlju.
Kao to e se zapaziti, Dredaini su se trebali naknadno uvrstiti
u povijest ranijih Doba; ali bilo je neizbjeno da u objavljenome
Silmarillionu od toga ne bude ni traga.
II
ISTARI
Uskoro nakon to je Gospodar rstenova bio prihvaen za objavlji

vanje, bilo je predloeno da se za kraj treega sveska izradi kazalo.
ini se da je moj otac na njemu poeo raditi u ljeto 1954. godine,
nakon to su prva dva sveska otila u tisak. Spomenuo je to pitanje
u jednome pismu iz 1956.: "Kanilo se izraditi kazalo imena, koje
bi putem etimolokih tumaenja pruilo i povelik izbor vilenjakih
rijei... Mjesecima sam radio na njemu, popisavi pojmove iz prva
dva sveska (to je bio glavni razlog odgode izlaska III. sveska), sve
dok nije postalo jasno da e njegov opseg i cijena biti pogubni."
Kako se ispostavilo, u Gospodaru prstenova nije bilo kazala sve do
drugog izdanja iz 1966., ali prvotni zapis teksta mojega oca ostao je
sauvan. Na njemu sam utemeljio nacrt svoga kazala u Silmarillionu,
s prijevodima imena i kratkim objanjenjima te, i ondje i u kazalu
ove knjige, dio prijevoda i opisa u pojedinim "definicijama". Iz njega
26
takoer potjee "esej o Istarima" kojim poinje ovaj odjeljak knjige

- stavka koja je duinom posve netipina za izvorno kazalo, iako je
tipina za nain na koji je moj otac esto radio.
Za ostale navode u ovome odjeljku dao sam u samome tekstu
onoliko podataka o vremenu iz kojeg potjeu koliko je bilo mo
gue.
III
PALANTRI
Za drugo izdanje Gospodara prstenova (1966.) moj otac je unio znat

ne dopune u jedan odjeljak iz knjige Dvije kule, III 11, poglavlje
"Palantr" (str. 226-227 hrvatskog izdanja) i jo neke u istom smislu u
Povratku kralja, V 7, "Denethorova lomaa" (str. 136 istog izdanja),
iako su ti prepravci bili uneseni u tekst tek u drugome otisku tog
preraenog izdanja (1967.). Ovaj odjeljak knjige izveden je iz zapisa
o palantrima vezanim uz te prepravke; moj se doprinos sastojao tek
u tome to sam ih sastavio u cjelovit esej.
ZEMLJOVID MEUZEMLJA
Prvotna mi je nakana bila uvrstiti u ovu knjigu zemljovid pridodan

Gospodaru prstenova, uz dodatak novih naziva; ali pri daljnjem razmi
ljanju uinilo mi se kako bi bolje bilo precrtati moj prvotni zemljovid
i iskoristiti tu priliku da ispravim neke njegove manje nedostatke
(ispravljanje krupnijih nadilazi moje umijee). Stoga sam ga iznova
prilino precizno nacrtao, i to u upola veem omjeru (to e rei,
ovaj novi zemljovid nacrtan je u omjeru za pedeset posto veem od
objavljenih dimenzija staroga). Prikazano podruje neto je manje,
ali jedini predjeli koji nedostaju su Umbarske luke i rt Forochel.1 To
mi je pruilo priliku da natpise unesem na drugaiji nain i veim
slovima, ime je jasnoa uvelike poboljana.*
1
Danas vie i ne sumnjam da je vodena povrina obiljeena na mome izvornom ze

mljovidu kao "Ledeni zaljev Forochel" bila, zapravo, tek malen dio Zaljeva (opisanog
kao "veliki" u Dodatku A (I, iii) Gospodara prstenova), koji je sezao mnogo dalje na
sjeveroistok: sjeverne i zapadne obale tvorio mu je veliki Rt Forochel, iji se vrh javlja
na mome izvornom zemljovidu, iako nema imena. Jedna skica zemljovida mojega oca
prikazuje kako se sjeverna obala Meuzemlja u velikom luku iri od toga Rta na sjever-sjeveroistok, pri emu joj je najsjevernija toka na oko 700 milja od Carn Dma.
UVOD
27
Uvrteni su svi bitniji nazivi mjesta koji se zatjeu u ovoj knjizi,

ali ne i u Gospodaru prstenova, kao to su Lond Daer, Drwaith Iaur,
Edhellond, Krivaje, Suroloka; kao i jo nekoliko onih koji su mogli
ili trebali biti prikazani na izvornom zemljovidu, kao to su rijeke
Harnen i Carnen,Annminas, Zapadno i Istono prigorje, Angmarsko
gorje. Izvorno je grekom bio uvrten samo Rhudaur, to je isprav
ljeno dodavanjem Cardolana i Arthedaina; uz obalu na samome
vrhu sjeverozapadne obale prikazao sam mali otok Himling, koji
se javlja na jednoj skici zemljovida moga oca i na mom vlastitom
prvom nacrtu. Himling je bio raniji oblik naziva Himring (velikog
brda gdje je Maedhros, Fanorov sin, imao uporite u Silmarillionu),
pa iako se nigdje ne spominje taj podatak, bjelodano je da je vrh
Himringa ostao iznad voda to su prekrile potopljeni Beleriand.
Neto dalje zapadno od njega leao je vei otok po imenu Tol Fuin,
koji je zacijelo bio najvii dio Taur-nu-Fuina. U naelu, ali ne u svim
sluajevima, odluivao sam se za sindarinsko ime (ako je dostupno),
ali obino sam uz njega davao i prevedeno ime, ako se ono esto
rabi. Vrijedi zamijetiti kako je naziv "Sjeverna pusto", obiljeen
u vrhu mojega izvornog zemljovida, zapravo sasvim sigurno bilo
istoznaan s pojmom Fomdwaith.2
Smatrao sam poeljnim ucrtati cijeli potez Velike ceste koja spaja
Arnor i Gondor, iako se njezina trasa izmeu Edorasa i Isenskih
gazova moe odrediti tek posredno (kao to je sluaj i s tonim
poloajem Lond Daera i Edhellonda).
Na kraju, htio bih naglasiti da tono prenoenje stila i pojedinosti
(po strani od nazivlja i naina na koji je ono upisano) sa zemljovida
koji sam u urbi izradio prije dvadeset pet godina nije znak uvjerenja
u izvrsnost njegova koncepta i izrade. Ve dugo alim to ga moj
*
Hrvatsko izdanje Nedovrenih pripovijesti popraeno je trima zemljovidima koje je izra

dio sm Christopher Tolkien: prikazom Belerianda izvorno prireenim za Silmarillion,
pretisnutim uz manje ispravke, te prikazima Nmenora i Meuzemlja u Treem dobu
izvorno prireenim upravo za ovu knjigu. Netom spomenuli zemljovid prireen za
izvorno izdanje Gospodara prstenova u nas nikad nije objavljen. [Prev.]
Fomdwaith se zatjee samo jedanput u Gospodaru prstenova (Dodatak A (I, iii)), a
ondje oznaava davnanje itelje Sjevernih krajeva, iji su potomci bili snjeni ljudi
Forochela; ali sindarinska rije (g)waith rabila se i za podruja i za narode koji ih nasta
vaju (usporedi Enedwaith). Na jednoj svojoj skici zemljovida moj otac je, kako se ini,
izrijekom izjednaio Fomdwaith sa "Sjevernom pustoi"; na drugoj je preveo taj pojam
kao "Sjeverkraj".
28
otac nikad nije zamijenio zemljovidom vlastite izrade. Meutim,

na kraju je, uza sve svoje mane i osebujnosti, upravo ovo postao
"Zemljovid", kojim se moj otac uvijek poslije sluio kao temeljem
(iako mu je esto znao zamijetiti nedostatke). Razne skice zemljo
vida koje je izradio, a na kojima se zasniva ovaj moj, sada pripadaju
povijesti pisanja Gospodara prstenova. Stoga sam smatrao kako bi
bilo najbolje, u mjeri do koje moj doprinos toj temi ve see, pustiti
da moj izvorni nacrt ostane takav kakav jest, jer on barem predstavlja
strukturu postavki mojega oca na podnoljivo vjeran nain.
Tuoru
31
njegovu
dolasku u Gondolin
Ran, ena Huorova, ivjela je s narodom Hadorove kue; ali kada
su glasi o Nirnaeth Arnoediadu doprli do Dor-lmina, a ona jo
nije primila nikakve vijesti o svome muu, shrvalo ju je alovanje i
samotno je odlutala u divljinu. Ondje bi i skonala, da joj Sivi vile
njaci nisu pritekli u pomo. Jer u gorju zapadno od jezera Mithrim
nalazila se naseobina toga naroda; onamo su je odveli, a ondje je i
prije isteka Godine alosti na svijet donijela sina.
I ree Ran vilenjacima: "Neka mu ime bude Tuor, jer to ime
njegov otac odabra prije nego to nas rat razdvoji. I kumim vas da
ga posvojite i za njega se u tajnosti skrbite; jer predosjeam da e
veliko dobro, za vilenjake i za ljude, od njega potei. Ali meni valja
u potragu za Huorom, muem svojim."
Tada se vilenjaci saalie nad njom; ali neki Annael, koji se izme
u svih iz toga naroda koji su otili u rat jedini vratio iz Nirnaetha,
ree joj: "Jao, gospo, sada je znano da Huor pogibe uz rame brata
svoga Hrina; pa lei, sudim, u velikome brijegu stradalih to ga
orci podigoe na bojnom polju."
Nato Ran usta i napusti vilenjaku naseobinu, prijee cijelu zem
lju Mithrim i naposljetku stie do Haudh-en-Ndengina u pustoi
Anfauglitha, pa lee na nj i umre. Ali vilenjaci su pod svoju skrb uzeli
novoroena sina Huorova, tako da je Tuor odrastao meu njima;
bio je lijepa lica i zlatokos, poput predaka svojega oca, te je stasao
32
u snana, visoka i odvana mladia, a kako su ga odgojili vilenjaci,

predanja i vjetine nije poznavao nita slabije od edainskih kneeva
iz vremena prije nego to je propast snala Sjever.
Ali s prolaskom godina ivot bivih itelja Hithluma, onih koji su
ondje jo preostali, vilenjaka ili ljudi, postajao je sve tei i pogibeljniji. Jer, kao to je drugdje ispriano, Morgoth je prekrio zavjete
dane svojim sluganima Istonjacima i nije im predao bogate krajeve
Belerianda za kojima su udjeli, ve je stjerao taj zao ivalj u Hithlum, zapovjedivi im da se ondje nastane. A iako Morgotha vie
nisu voljeli, sluili su mu i dalje iz straha, u mrnji prema cijelome
vilenjakom rodu; prezirali su preostale pripadnike Hadorove kue
(preteno vremene ene i djecu) i tlaili ih: silom su uzimali njihove
ene za nevjeste, otimali im zemlju i dobra, a djecu bacali u ropstvo.
Orci su dolazili i odlazili tom zemljom kako ih je bila volja, tjerali
zaostale vilenjake u gorske utvrde i odvodili mnoge koje su zarobili
u rudnike Angbanda, na tlaku Morgothova suanjstva.
Stoga je Annael odveo svoj maleni puk u peine Androtha, gdje
su ivjeli tekim i opreznim ivotom, sve dok Tuor nije navrio e
snaestu, postavi snaan i vian oruju, sjekiri i lku Sivih vilenjaka;
a srce mu se razjarilo na pripovijest o jadima njegova naroda, pa
je poelio poi da se osveti orcima i Istonjacima. Ali Annael mu
je to zabranio.
"Daleko odavde, sudim, lei sudba tvoja, Tuore, sine Huorov",
ree mu. "A ova zemlja nee biti slobodna od Morgothove sjenke
sve dok sm Thangorodrim ne propadne. Stoga napokon odluismo
napustiti je i krenuti na put k Jugu; a ti e s nama poi."
"Ali kako emo izbjei mreu naih neprijatelja?" ree Tuor. "Jer
zajedniku e povorku tolikoga mnotva zacijelo opaziti."
"Neemo se kretati otvorenim krajevima", ree Annael; "poslui
li nas srea, stii emo do tajnoga prolaza to ga zovemo Annon-in-Gelydh, Dveri Noldora; jer sazdala ga je vjetina toga naroda, neko
davno, u danima Turgonovim."
Na to se ime Tuor prenu, premda nije znao zato; zatim stade
Annaelu postavljati pitanja o Turgonu. "On je Fingolfinov sin",
ree Annael, "i sada se smatra Vrhovnim kraljem Noldora, sve od
Fingonove pogibije. Jer jo je na ivotu i Morgoth ga se plai vie
33
od svih svojih dumana, a spasio se i od propasti u Nirnaethu, kada

Hrin iz Dor-lmina i tvoj otac Huor za njim obranie Sirionske
prolaze."
"Onda u poi u potragu za Turgonom", ree Tuor, "jer on e
mi, zar ne, ukazati pomo poradi mojega oca?"
"To nee moi", ree Annael. "Jer njegova je utvrda skrivena od
pogleda vilenjaka i ljudi, a ne znamo ni gdje stoji. Meu Noldorima
neki, moda, znaju put do nje, ali nikome ga ne ele otkriti. Ipak,
eli li razgovarati s njima, poi onda sa mnom, kako i traim; jer
u dalekim e se lukama Juga moda susresti s namjernicima iz
Skrivenoga kraljevstva."
Tako se zbilo da su vilenjaci napustili peine Androtha, a Tuor
je poao s njima. Ali neprijatelji su im motrili prebivalita i ubrzo
doznali za taj pokret; nisu bili daleko odmakli ravnicom od brda prije
nego to je na njih nasrnula velika sila ork i Istonjaka, nato su se
ratrkali nadaleko i nairoko, razbjeavi se u sve mraniju no. Ali u
Tuorovu srcu raspiri se plamen bitke, pa ne htjede bjeati, ve onako
mlad zavitla sjekirom poput oca mu neko i dugo osta nesavladan i
posijee mnoge koji na njega nasrnue; ali naposljetku ga nadvladae
i zarobie i izvedoe pred Lorgana Istonjaka. Sad, taj se Lorgan
smatrao poglavicom Istonjaka i polagao pravo na lensku vlast nad
cijelim Dor-lminom, pod vrhovnom vlau Morgotha; on Tuora uze
sebi za roba. Njemu ivot tad postade teak i gorak; jer Lorganu se
mililo postupati s Tuorom to opakije to je bio iz roda bivih vladara,
pa je nastojao slomiti, kako znade i umije, ponos Hadorove kue.
Ali Tuor je postupio mudro; budno je i strpljivo izdrao sve boli i
poruge; tako mu se s vremenom muka donekle ublaila, pa barem
nije gladovao poput mnogih Lorganovih zlehudih suanja. Jer bio
je snaan i vjet, a Lorgan je svoju marvu dobro hranio, dokle god
je bila mlada i mogla dobro raditi.
Ali nakon tri godine suanjstva Tuor je napokon uoio priliku
za bijeg. Sad je ve bio izrastao gotovo do puna stasa, vii i hitriji
od ma kojeg Istonjaka; pa kad ga s drugim sunjima poslae po
tekom poslu u umu, odjednom se okrenu na straare, posijee ih
sjekirom i utee u brda. Istonjaci za njim u potjeru poslae pse,
ali zaludu; jer gotovo su mu svi Lorganovi lovaki psi bili prijatelji,
koji bi stali mahati repom kad bi naili na njega, a zatim na njegovu
34
zapovijed otrali kui. Tako se napokon vratio u peine Androtha

i u njima uzeo ivjeti sm. I etiri je godine bio odmetnik u zemlji
svojih otaca, mrk i samotan; a njegovo je ime ulijevalo strah, jer
esto je zalazio u druge krajeve, gdje je mnogi Istonjak nastradao
od njegove sjekire. Zbog toga mu skupo ucijenie glavu; ali nisu se
usuivali prii njegovu skrovitu, ak ni u veem broju, jer su se pla
ili vilenjakoga puka i klonili se peina to ih je on neko nastavao.
No kazuje se da osveta nije bila svrha Tuorovih putovanja; zapravo,
stalno je iskao Dveri Noldora, tono ih je spomenuo Annael. Ali
nije ih pronaao, jer nije znao gdje da ih trai, a ono malo vilenjaka
to su se jo zadrali u gorju nisu za njih nikada uli.
Sad, Tuor je znao da su, iako ga srea slui, odmetniki dani na
koncu uvijek odbrojani, navijek kratki i lieni nade. Nije bio ni voljan
dovijeka ivjeti tako, kao divljak u brdima bez krova nad glavom,
dok ga je srce stalno gonilo na vea djela. U tome se, kazuje se,
oitovala Ulmova mo. Jer on je prikupljao glase o svemu to se u
Beleriandu zbiva, a svaka rijeka to je iz Meuzemlja tekla prema
Velikome moru bila mu je pritom glasnik i za dojave i za objave;
takoer je, kao i u davnini, prijateljevao s Crdanom i Brodogra
diteljima s ua Siriona.1 U to je vrijeme Ulmo jo nadasve mario
za sudbine pripadnika Hadorove kue, jer njima je nakon duboka
promiljanja namijenio bitnu ulogu u svojim naumima za ispomo
Prognanicima; a Tuorovu je sudbinu dobro poznavao, jer su Annael
i mnogi iz njegova plemena doista pobjegli iz Dor-lmina i napo
sljetku stigli do Crdana na dalekome Jugu.
Tako se zbilo da je jednoga dana poetkom godine (dvadeset tree
nakon Nirnaetha) Tuor sjeo uz izvor to je slabano kapao pokraj
ulaza u peinu u kojoj je ivio; pogledao je na zapad, u oblacima
zastrt zalazak sunca. Zatim mu je odjednom u srce ula odluka da
vie nee ekati, ve da e ustati i poi. "Sada u napustiti sivu ze
mlju moga roda kojeg nema vie", kriknu on, "i poi u potragu za
1
U Silmarillionu na str. 214 navodi se da su u godini nakon Nirnaeth Arnoediada oni

vilenjaci iz Falasa koji su uspjeli izbjei razaranje luka Brithombar i Eglarest otili s
Crdanom na otok Balar, gdje su sagradili "utoite za sve koji bi ondje prispjeli; jer
su drali i uporite na uu Siriona gdje su mnogi lagani i brzi brodovi leali skriveni u
dragama i vodama u kojima je trstika rasla gusta poput ume".
O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOL1N
35
sudbom svojom! Ali kamo da se okrenem? Dugo sam traio Dveri

i nisam ih pronaao."
Nato dohvati harfu to ju je navijek nosio sa sobom, onako vian
sviranju na strunama, te ne marei za pogibelj svoga samotna zvonka
glasa u toj pustoi zapjeva pjesmu vilenjaka sa Sjevera za sokoljenje
srdaca. I ba kako on zapjevae, vrelo pod njegovim nogama zaklokota od nagle bujice vode i preli se, a iz njega buno potee potoi
niz kameniti obronak pred njime. I Tuor to shvati kao znamenje, pa
smjesta usta i poe za njim. Tako je siao s visokih brda Mithrima
i zaao u sjeverni dio ravnice Dor-lmina; a potok je navijek bujao
dok ga je slijedio prema zapadu, sve dok nakon tri dana nije na
zapadnome obzorju razabro duge sive grebene Ered Lmina to
su se u tim podrujima sterali na sjever i jug, ograujui daleke
primorske krajeve Zapadnih obala. Do tog pobra Tuora nijedno
putovanje jo nije odvelo.
Predio je, sad kad se bliio brdima, opet postajao sve izlomljeniji
i kamenitiji, te se uskoro poeo uzdizati pod Tuorovim stopama,
dok se rjeica spustila u raskoljeno korito. Ali ba kad se nad trei
dan njegova putovanja spustio mrkli sumrak, Tuor je pred sobom
zatekao liticu u kojoj se nalazio otvor slian velikome luku; rjeica
je utjecala u njega i tu se gubila. To obeshrabri Tuora, pa on ree:
"I tako me prevari nada! Znamenje u brdima dovede me samo do
mrana kraja usred zemlje mojih neprijatelja." I on sura srca sjede
meu kamenje na visokoj obali te rjeice i ostade budan cijele te
gorke noi bez vatre; jer tek je bio mjesec slim, tako da ni daak
proljea nije jo dopirao do te daleke sjeverne zemlje, a s istoka je
puhao rezak vjetar.
Ali ba kad je svjetlost izlazeeg sunca blijedo zasjala kroz dale
ke izmaglice Mithrima, Tuor zau glasove, pa pogleda poda se i u
udu ugleda dva vilenjaka gdje gacaju kroz pliak; a kad se stadoe
uspinjati stubama uklesanim u obalu, Tuor usta i dozva ih. Smjesta
isukae sjajne maeve i skoie prema njemu. Tad on vidje da nose
sive plateve, ali pod njima verinjae; i obuze ga uenje, jer uinie
mu se i krasniji i grozniji, zbog svjetlosti u oima, od bilo koga iz
vilenjakog puka kojeg je dotad upoznao. Uspravi se do svoje pune
visine i prieka ih; ali kad uvidjee da nikako ne potee oruja, ve
36
stoji sm i pozdravlja ih na vilenjakome jeziku, vratie maeve

u tke i pristojno mu se obratie. I jedan ree: "Mi smo Gelmir i
Arminas, iz naroda Finarfinova. Nisi li ti jedan od onih Edaina iz
davnine koji prije Nirnaetha ivljahu u ovim krajevima? Doista,
sudim da pripada rodu Hadorovu i Hrinovu; jer to o tebi kazuje
zlato tvoje kose."
A Tuor mu odgovori: "Tono, ja sam Tuor, sin Huora, sina Galdorova, sina Hadorova; ali sad napokon elim napustiti ovu zemlju,
gdje sam odmetnik bez roda svoga."
"Onda," kaza Gelmir, "ako kani pobjei i pronai luke na Jugu,
koraci ti ve pooe pravim putem."
"Tako i ja pomislih", ree Tuor. "Jer pooh za vodom to odjed
nom navre iz brda i potee sve do ua u ovu prijetvornu rjeicu. Ali
sad ne znam kamo da se okrenem, jer ona ovdje ponire u mrak."
"Kroza mrak se moe proi do svjetla", kaza mu Gelmir.
"No ipak je drae hodati pod Suncem dokle god se moe", otpovrnu mu Tuor. "Ali budui da ste iz toga naroda, kaite mi, ako
moete, gdje lee Dveri Noldora. Jer dugo ih iskah, sve otkako mi
ih spomenu moj pooim, Sivi vilenjak Annael."
Nato se vilenjaci nasmijae i kazae: "Potraga ti je okonana; jer
upravo smi proosmo tim Dverima. Eto ih gdje stoje pred tobom!"
I pokazae mu luk pod koji je utjecala voda. "Hajde sad! Kroz mrak
e proi do svjetla. Usmjerit emo ti korake tim putem, ali ne mo
emo te daleko voditi; jer neodgodivim smo zadatkom poslani u
zemlje iz kojih smo utekli." "Ali ne boj se," ree mu Gelmir; "velik
ti je usud ispisan na elu; on e te odvesti daleko od ovih krajeva,
tovie, daleko od Meuzemlja, kako cijenim."
Tada se Tuor za Noldorima spusti stubama i progazi hladnom
vodom, sve dok nisu zali u sjenu pod kamenim lukom. A nato Gel
mir izvadi jednu od onih svjetiljki po kojima Noldori bijahu glasoviti;
jer bile su u davnini izraene u Valinoru, te ih ni vjetar ni voda nisu
mogli utrnuti, a kad bi se s njih skinula kukuljica, zraile su jasnom
plavom svjetlou plamena zarobljena u bijelu kristalu.2 A nakon to
2
Svjetiljke noldorskih vilenjaka to bacaju plavu svjetlost spominju se i drugdje, premda

se ne javljaju u objavljenome tekstu Silmarilliona. U prijanjim inaicama pripovijesti o
Trinu, Gwindor, vilenjak iz Nargothronda koji je pobjegao iz Angbanda te ga je Beleg
37
Gelmir podie svjetiljku iznad glave, Tuor pri njezinu svjetlu ugleda
gdje se rijeka odjednom poinje sputati glatkim nagibom u velik
tunel, ali i da pokraj njezina toka izdubljena u stijeni lee dugaka
stubita i proteu se u daljinu i dubinu, u mrklu tminu izvan dosega
sjaja svjetiljke.
Kad su doli do podnoja brzaka, zastali su pod velikom kame
nitom kupolom, gdje se rijeka uz veliku huku to je odjekivala od
svoda survavala preko strme litice, a zatim tekla dalje ispod jo
jednog luka u sljedei tunel. Pokraj slapa Noldori stadoe i Tuoru
poeljee sretan put.
"Sad nam se valja vratiti i to bre poi svojim putem", kaza mu
Gelmir; "jer veoma su pogibeljna zbivanja na djelu u Beleriandu."
"Znai li to da je kucnuo as izlaska Turgonova?" ree Tuor.
Tada ga vilenjaci zaprepateno pogledae. "Ta se stvar tie Noldora
prije nego sinova ljudi", ree Arminas. "to to zna o Turgonu?"
"Malo," ree mu Tuor; "izuzev toga da mu je moj otac pomogao
pri bijegu iz Nirnaetha te da u njegovoj skrivenoj utvrdi lei nada
Noldora. No, iako ne znam zato, njegovo se ime navijek komea
mojim srcem i izlazi s mojih usana. A kad bi bilo po mome, poao
bih u potragu za njim, umjesto da kroim ovim mranim putem
strave. Osim ako, moda, ova tajna staza nije put do njegova pre
bivalita?"
"Tko to moe rei?" odgovori vilenjak. "Jer kako je Turgonovo
prebivalite skriveno, tako su i putovi do njega. Ne znam gdje su,
premda ih dugo iskah. Ipak, sve da ih i znadem, ne bih ih otkrio ni
tebi ni ma kome od ljudi."
Ali Gelmir mu ree: "Ipak, uh da tvoja Kua uiva naklonost
Gospodara Voda. A vode li te njegovi savjeti Turgonu, onda e
zacijelo do njega i stii, u ma kojem se smjeru okrenuo. Poi sad
putem do kojeg te dovela voda iz brda, i ne boj se! Nee dugo hodati
pronaao u umi Taur-nu-fuin, posjedovao je jednu od tih svjetiljki (moe se vidjeti na
prikazu toga susreta to ga je naslikao moj otac, vidi Pictures by J. R. R. Tolkien, 1979.,
br. 37); upravo je prevrtanje i otkrivanje Gwindorove svjetiljke, pri emu se razlila
njezina svjetlost, prikazalo Trinu lice Belega, kojega je ubio. U jednoj biljeci uz priu
o Gwindoru nazivaju se "Fanorske svjetiljke", iju tajnu ni smi Noldori nisu znali; a
pritom se opisuju kao "kristali objeeni u mreu tankih lanaca, kristali to navijek zrae
unutarnjim plavim sjajem".
38
mrakom. Zbogom! I ne misli da je na susret bio sluajan; jer itelj

3
dubina jo pokree tota u ovome kraju. Anar kaluva tielyanna!"
S tim se rijeima Noldori okrenue i uspee natrag dugim stu
bitem; ali Tuor ostade stajati u mjestu sve dok svjetlost njihove
svjetiljke ne uminu, ostavivi ga sama u mraku mrklijem od noi,
okruena hukom slapa. Zatim je smogao hrabrosti, lijevom rukom
dotaknuo stijenu i pipajui poao naprijed, isprva polako, a zatim
bre, kad se bolje naviknuo na mrak, jer nije zatekao nita to bi ga
ometalo. A kad mu se ve inilo da je prolo mnogo vremena, jer
se izmorio, no ipak mu se nije mililo odmarati se u crnome tunelu,
daleko ispred sebe ugleda svjetlost; pouri i dopre do visoka i uska
procijepa, te nastavi za bunom rijekom izmeu prignutih stijenki
sve dok ne izae u zlaanu veer. Jer pristigao je u dubok klanac
visokih, strmih litica, usmjeren ravno prema zapadu; pred njim se
zalazee sunce sputalo vedrim nebom, sjalo u klanac i palilo mu
stijenke utom vatrom, a rijene vode svjetlucale su poput zlata dok
su se lomile i pjenile nad blistavim kamenjem.
Tom je dubodolinom Tuor sad nastavio pun nade i oduevljenja,
pronaavi put pod junom liticom, gdje je leao dug i uzak al. A
kad je pala no i rijeka nastavila hitati nevidljiva, izuzev traaka
visokih zvijezda odraenih u tamnim lokvama, tada je otpoinuo
i zaspao; jer nikakva straha nije osjeao pokraj te vode, kojom je
tekla Ulmova mo.
S nadolaskom dana bez urbe je opet nastavio dalje. Sunce mu
se uzdiglo za leima i zalo pred licem, a ondje gdje se voda pjenila
meu stijenama ili survavala preko iznenadnih slapova, duge su se
ujutro i uveer ispreplitale preko njezina toka. Stoga je tome klancu
dao ime Cirith Ninniach.
Tako je Tuor polagano tri dana putovao, pijui studenu vodu, ali
ne htijui nita jesti, premda je bilo mnogo ribe to je sjala zlaano
3
"Sunce e ti obasjavati put." - U mnogo saetijoj prii koju donosi Silmarillion ne kazuje
se kako je Tuor pronaao Dveri Noldora, dok se vilenjaci Gelmir i Arminas uope ne
spominju. Oni se, meutim, javljaju u pripovijesti o Trinu (Silmarillion, str. 232) kao
glasnici koji su donijeli Ulmovo upozorenje u Nargothrond; a ondje se navodi da su
pripadali narodu Finarfinova sina Angroda, koji je nakon Dagor Bragollacha boravio
na jugu s Crdanom Brodograditeljem. U duljoj inaici prie o njihovu dolasku u Nar
gothrond, Arminas iznosi poraznu usporedbu Trina s njegovim roakom, kazavi da
je susreo Tuora "u divljinama Dor-lmina"; vidi str. 190.
39
i srebrnkasto, ili blistala bojama nalik na duge u rosi nad njima.

A etvrta se dana procijep proirio, dok su mu litice postale nie i
manje strme; ali rijeka je sad tekla dublje i snanije, jer su joj se s
obje strane nadvila visoka brda, s kojih su se svjee vode slijevale
u Cirith Ninniach preko svjetlucavih slapova. Ondje je Tuor dugo
posjedio, gledajui virove u struji i sluajui njezin beskonaan glas,
sve dok ponovno nije pala no sa zvijezdama to su hladno i bijelo
zasjale u tamnoj pruzi neba nad njim. Nato je podigao glas i prebro
po strunama svoje harfe, a ponad vodene huke zvuk njegove pjesme
i slatko treperenje harfe odjekivali su od stijena i mnoili se, irili
se i odzvanjali po obroncima zavijenim u mrak, sve dok se cijeli taj
kraj nije ispunio glazbom pod zvijezdama. Jer Tuor je i ne znajui
sad bio pristigao u Gorje jeke u Lammothu oko tjesnaca Drengist.
Ondje je jednoga davnog dana Fanor pristao s mora, a glasovi
njegove vojske nabujali su do mone galame du obala Sjevera prije
uzdizanja Mjeseca.4
Nato se Tuor sav zaudi i prekide pjesmu, pa glazba polagano
zamre u brdima i posvud zavlada tiina. A zatim, sred tiine, on
zau udan krik u zraku nad sobom; a nije znao od kakva stvorenja
potjee taj krik. Sad ree: "To je glas neke vile", sad: "Ne, to je neka
zvjerica to zavija u pustoi"; a zatim, kad ga iznova zau, ree:
"Zacijelo je to zvuk neke meni neznane none ptice." I zvuk mu se
uini alobnim, pa ipak zaeli uti ga i slijediti ga, jer ga je dozivao,
makar nije znao kamo.
Sutradan ujutro on zau isti taj glas nad svojom glavom i pogleda
uvis, te ugleda tri velike bijele ptice gdje snanim zamasima lete niz
klanac nasuprot zapadnome vjetru, a mona im se krila blistaju na
4
U Silmarillionu na str. 85 stoji da kad su se Morgoth i Ungoliant u tome kraju borili

oko toga kome e pripasti Silmarili, "Morgoth tad ispusti uasan krik koji odjekivae
planinama. Zato su onaj kraj prozvali Lammoth, jer odjeci su njegova glasa zauvijek
ostali ondje, te bi ih probudili svi koji bi u toj zemlji zavikali, a cijela je ona pustoija od
brda do mora bila ispunjena urlicima poput glasova u patnji." Ovdje se pak polazi od
pretpostavke da je svaki ondje isputen zvuk prirodno bivao pojaan; a takav je pojam
takoer bjelodano prisutan na poetku XIII. poglavlja Silmarilliona, gdje (u odlomku
vrlo slinom ovome) "tek to su Noldori bili stupili na al, njihovi se povici uzdigoe k
brdima i umnoie, tako daje buka nebrojenih silovitih glasova preplavila itavu sjever
nu obalu". ini se da su prema jednome "predanju" Lammoth i Ered Lrnin (Gorje
jeke) ta imena dobili zato to su se u njima zadrali odjeci Morgothova stravinog krika
iz mune borbe s Ungoliant, dok prema drugome imena jednostavno opisuju zvukove
u tome podruju.
40
novoroenu suncu; kad preletjee preko njega, glasno zakriae.

Tako je prvi put ugledao velike galebove, miljenike Telera. Tada je
Tuor ustao i poao za njima, a da bi bolje mogao opaziti kamo lete,
uspeo se uz liticu sa svoje lijeve strane i stao joj na vrh, osjetivi na
licu snaan nalet vjetra sa Zapada; kosa mu je zavijorila s glave. I
duboko je otpio taj novi zrak, rekavi: "Ovo sokoli srce poput gut
ljaja studena vina!" Ali nije znao da taj vjetar stie svje s Velikoga
mora.
Sad, Tuor je tako nastavio, visoko nad rijekom, iui galebove;
a kako je odmicao, stijenke klanca opet su se sve vie bliile, sve
dok nije stigao do uska tjesnaca, ispunjena snanom hukom vode.
A pogledavi poda se, Tuor ugleda, kako mu se uini, veliko udo;
jer divlja je bujica naila iz tjesnaca i oduprla se rijeci to je, pak,
usrdno brzala dalje, pa se zidu slian val uzdigao gotovo do vrha
litice, okrunjen krestama pjene to ih je prio vjetar. Zatim je snaga
rijeke popustila, te je nasrtaj poplave huno nahrupio tjesnacem i
preplavio ga dubokom vodom, a u prolazu je tako kotrljao kamene
gromade da su zvuale poput grmljavine. Tako je Tuora zov morskih
ptica spasio od smrti pod nadolazeom plimom; a ona bjee iznimno
visoka zbog godinjega doba i snana vjetra s puine.
Ali sada Tuora obeshrabri srdba tih udnih voda, pa on skrenu
s tog puta i poe dalje na jug, tako da nije doao do dugih obala
tjesnaca Drengist, ve je jo danima lutao krevitim krajem gdje nije
raslo nijedno stablo; onuda je brijao vjetar s mora te se sve to je
ondje raslo, i bilje i grmlje, navijek svijalo prema zori zbog pretenosti toga vjetra sa Zapada. Ovako je Tuor preao granicu Nevrasta, negdanjega Turgonova prebivalita; naposljetku je nenadano
i nehotice (jer vrhovi litica na rubu kopna bijahu vii od obronaka
iza njih) dopro do crnoga ruba Meuzemlja i ugledao Veliko more,
Belegaer Bezobalni. A u taj se as sunce poput mona plamena
sputalo za obod svijeta; Tuor stade sm na liticu rairenih ruku, a
golema mu udnja ispuni srce. Kazano je da on bijae prvi ovjek
koji je dopro do Velikoga mora, te da, izuzev Eldara, nitko nikada
nije dublje osjetio enju koju ono nosi.
*
41
Tuor se danima zadrao u Nevrastu, gdje mu je bilo dobro, jer u toj

je zemlji, onako opasanoj gorjem sa sjevera i istoka, te bliskoj moru,
bilo blae i ugodnije negoli na ravnicama Hithluma. Odavna se bio
navikao ivjeti sm kao lovac u divljini, a hrane mu nije manjkalo;
jer proljee je u Nevrastu bilo u jeku i zrak je proimala graja ptica,
onih to u mnotvu ivljahu na obalama, kao i onih kojima su vrvjele
barutine Linaewena usred tog udubljenog kraja; ali u to se vrijeme
ni vilenjakog ni ljudskog glasa nije ulo u svoj toj samoi.
Dopro je Tuor do granica toga velikog jezera, ali njegove mu vode
ostadoe izvan dosega, zbog irokih glibova i besputnih uma trstike
koje leahu svud unaokolo; stoga je uskoro otiao odande i vratio
se na obalu, jer More ga je vuklo, pa mu nije bilo drago zadravati
se negdje gdje ne moe uti zvuk njegovih valova. A u priobalju
Tuor prvi put otkri tragove Noldora iz davnine. Jer meu visokim i
morem istesanim liticama juno od Drengista bijae mnogo zatona i
zaklonjenih uvala, s bijelim pjeanim plaama meu crnim blistavim
kamenovima, a Tuor otkri da se do takvih mjesta esto spuaju zavo
jita stubita usjeena u ivu stijenu; a po ulazima u more jo su stajali
ruevni molovi, sazdani od golemih blokova isklesanih iz litica, gdje
su neko pristajale vilenjake lae. U tim se podrujima Tuor dugo
zadrao, promatrajui navijek drugaije more, dok je spora godina
protjecala kroz proljee i ljeto, nad Beleriand se nadvijao sve gui
mrak, a jesen pada Nargothronda primicala se nadomak.
A ptice su, moda, izdaleka vidjele otru zimu to se spremala;5
jer one koje su obiavale odlaziti na jug rano su se okupile za od
lazak, a druge, kojima je bila navada boraviti na Sjeveru, iz svojih
su stanita otile u Nevrast. A Tuor jednoga dana zau huk i siktaj
velikih krila dok je sjedio na obali, pa pogleda uvis i vidje gdje sedam
bijelih labudova u hitru klinu leti na jug. Ali kad mu se pribliie,
zavinue i odjednom stadoe ponirati, pa sletjee s golemim plju
skanjem i pjenjenjem vode.
Sad, Tuor je jako volio labudove, koje je poznavao sa sivih jezera
Mithrima; labud je uz to bio znamenje Annaela i naroda njegovih
5
Usporedi sa Silmarillionom, str. 235: "Trin je za to vrijeme hitao sjevernim putevima

kroz sad opustoene krajeve izmeu Naroga i Teiglina, a [O]tra zima silazila mu je u
susret; jer je te godine snijeg pao prije nego to je jesen prola, a proljee je dolo kasno
i hladno."
42
posvojitelja. Stoga on ustade da pozdravi ptice, a kad ih dozva, opazi

u udu da su krupnije i ponositije od ijedne pripadnice njihove vrste
to ju je dotad vidio; ali one zalepetae krilima i oglasie se grubim
kricima, kao da se srde na njega i ele ga odagnati od obale. Zatim
se vrlo buno uzdigoe s vode i preletjee mu preko glave, tako da
ga lepet njihovih krila zapahnu poput naleta bure; pa zakrenue u
irokom krugu, uspee se nebu pod oblake i udaljie na jug.
Nato Tuor poviknu: "Eto mi jo jednoga znaka da se predugo
zadrah!" I smjesta se pope na hrbat litice pa odande ugleda gdje
labudovi jo krue u visini; ali kad udari na jug u nakani da ih slijedi,
hitro se izgubie u daljini.
Sad, Tuor je putovao du obale na jug punih sedam dana, a svako
ga jutra budio ga je lepet krila nad njime u zoru i svakoga su dana
labudovi letjeli dalje, dok je on iao za njima. A kako je odlazio sve
dalje, velike su litice bivale sve nie, a vrhunce im je duboko zastrlo
rascvjetano tlo; dalje na istoku ume su utjele u smiraju godine.
Ali pred sobom je vidio, navijek sve blii, potez golemih brda to su
mu prijeila put, sterui se prema zapadu sve do izmaka u visokoj
planini: tamnoj kuli s kacigom od oblaka, uzdignutoj na monim
pleima ponad velika zelena rta isturena u more.
Ta su siva brda upravo i bila zapadni izbojci Ered Wethrina,
sjeverne ograde Belerianda, a planina pak gora Taras, najzapadnija
meu svim kulama u toj zemlji, iju bi glavu pomorac prvu ugle
dao preko milja duge puine, dok se bliio smrtnim obalama. Pod
njezinim dugim obroncima u minulim je danima Turgon nastavao
dvornice Vinyamara, najstarijega od svih kamenih djela to ih Noldori sazdae u zemlji svoga izgnanstva. Jo je ondje stajao, pust
ali istrajan, visoko ponad velikih brdskih zaravni okrenutih moru.
Godine ga nisu razbile, a Morgothovi su ga sluge zaobili; ali vjetar
i kia i mraz izborali su ga, dok su zaelja njegovih zidina i veliki
crepovi njegovih krovova duboko obrasli sivozelenim biljkama to
su, hranei se samo slanim zrakom, bujale ak i u pukotinama ja
lova kamena.
Tuor sad tako naie na ostatke neke izgubljene ceste, poe njome
izmeu zelenih humaka i nakoenih steaka te tako u smiraj dana
43
stie do stare dvornice i njezinih visokih, vjetrovitih odaja. Ondje

nije vrebala nikakva sjenka straha ili zla, ali ga je obuzelo udivljenje od pomisli na one koji su ondje boravili, a sada su otili tkozna
kamo: ponosan narod, besmrtan ali proklet, s daleke suprotne obale
Mora. I okrenuo se i pogledao u daljinu, kamo su se esto njihove
oi okretale, unedogled preko svjetlucanja nemirne puine. Zatim
se okrenuo natrag i uoio da su labudovi sletjeli na najviu zaravan
te ondje stoje pred zapadnim vratima dvornice; lamatali su krilima,
pa mu se uinilo kako ga vabe da ue. Tada se Tuor uspe irokim
stubama, sad napola skrivenim pod cvjetovima karanfila i rumenika,
te proe ispod mona nadboja i ue u sjene Turgonove kue; na
posljetku stie do odaje visokih stupova. Ako mu se izvana doimala
veliajnom, sad se Tuoru uinila golemom i udesnom iznutra, te iz
udivljenja nije htio razbuditi odjeke u njezinoj praznini. Nita ondje
nije mogao vidjeti, izuzev uzviene stolice na podiju pri istonome
kraju, pa je to mekim koracima poao prema njoj; ali zvuk njegovih
stopa jeknuo je poploenim podom poput koraka sudbine, a odjeci
su ga pretekli du postrojenih stupova.
Kada stade pred veliku stolicu u tmini te opazi da je isklesana
iz jedne jedine stijene i optoena udnovatim pismenima, ponirue
sunce doe u ravninu s visokim prozorom pod zapadnim zabatom,
a zraka svjetlosti obasja zid pred njime, ljesnuvi, uinilo mu se, s
neke ulatene kovine. Zatim Tuor u udu uoi da na zidu iza pri
jestolja vise tit i veleban oklop od veriga, te kaciga i dugi ma u
toku. Verinjaa se sjajila kao da je sazdana od nezamuena srebra,
a suneva ju je zraka optoila zlatnim iskrama. Ali tit bijae oblika
neznana Tuorovim oima, dugaak i sve ui pri dnu; polje mu bi
jae plavo, a na sredini stajae znamenje bijela labueg krila. Nato
Tuor progovori, a glas mu poput izazova odjeknu od stropa: "Zbog
ovoga u znamena prisvojiti ovo oruje i prihvatiti svaki usud koje
ono nosi."6 I on smaknu tit sa zida i otkri da je laganiji i podatniji
6
U Silmarillionu na str. 135 stoji da je Ulmo, kad se ukazao Turgonu u Vinyamaru i

naputio ga da ode u Gondolin, rekao: "Tako e se dogoditi da e prokletstvo Noldora
pronai i tebe prije kraja, a izdaja se probuditi meu tvojim zidovima. Tad e im zapri
jetiti opasnost od vatre. No ako se opasnost doista priblii, tad e ak iz Nevrasta pristii
jedan da te opomene i od njega e kroz propast i oganj potei nada za vilenjake i ljude.
Ostavi zato u ovoj kui bojnu opremu i ma, da ih on kroz budua ljeta uzmogne nai i
po ovome e ga prepoznati i nee biti zavaran." I Ulmo pojasni Turgonu koje bi vrste
i oblika morala biti kaciga i oklop i ma koje e ostaviti za sobom.
44
nego to je pretpostavljao; jer bijae sazdan, inilo mu se, od drveta,

ali vjetim rukama vilenjakih kovaa prekriven ploama od kovine,
vrstim, pa ipak tankim poput opne, koje su ga zatitile od crva i
zuba vremena.
Zatim Tuor odjenu verinjau, stavi kacigu na glavu i opasa
se maem; crni mu bijahu tok i pojas sa srebrnim kopama. Tako
opremljen izae iz Turgonove dvornice i stade na visoke zaravni
Tarasa pod rumenim svjetlom sunca. Nikoga ondje ne bijae da ga
vidi dok je gledao na zapad, blistav u srebru i zlatu, ne znajui da u
tome asu izgleda kao jedan od Monih sa Zapada, dostojan otac
kraljeva Ljudskih kraljeva s one strane Mora, to mu je doista i bilo
sueno;7 ali prihvaanje tog oruja unese promjenu u Tuora, sina
Huorova, a srce mu u njedrima veliko posta. I kad iskoraknu kroz
vrata, labudovi mu se poklonie, te svaki iupa po jedno veliko
pero iz svoga krila, pokloni mu ga i poloi svoj vrat na kamen njemu
pred noge; on uze tih sedam pera i zatakne ih za krestu kacige, a
labudovi smjesta ustadoe i odletjee na sjever u zalasku sunca, te
ih Tuor vie nikada ne vidje.
Sad Tuor osjeti gdje mu morski al privlai korake, pa sie dugim
stubama do iroke obale na sjevernoj strani Tarasovine; dok je si
lazio, vidje da sunce ponire duboko u golem crni oblak to stie
preko oboda sve mranijeg mora; i posta hladno, i nastupi komeanje i mrmorenje, kao da se sprema oluja. I Tuor stade na obalu,
a sunce bijae poput zadimljena plamena iza nebeske prijetnje; i
uini mu se da se velik val nadie u daljini i kotrlja prema kopnu,
ali uenje ga zadra, pa ostade nepomian. I val mu se priblii,
optoen sjenovitom maglicom. Zatim se odjednom u nailasku svinu
i razbi, te nahrupi dalje u dugim rukavcima pjene; ali ondje gdje se
razbio ostade stajati, mrano spram nadolazee oluje, vrlo visoko i
veliajno ivo oblije.
Tada se Tuor pokloni sa tovanjem, jer mu se uini da gleda
mona kralja. Visoku je i srebrnastu krunu nosio, iz koje mu je
duga kosa padala kao pjena to svjetluca u sumrak; a kada odbaci
sivi ogrta to ga je obavijao poput maglice, gle! bijae odjeven u
7
Tuor je bio otac Erendila, koji je bio otac Elrosa Tar-Minyatura, prvoga kralja Nmenora.
45
blistavo odijelo, pripijeno poput ljusaka neke mone ribe, te u tamnozelen haljetak to je bljeskao i treperio morskom vatrom dok je
on polagano koraao prema kopnu. Ovako se itelj dubina, kojega
Noldori nazivaju Ulmo, Gospodar Voda, ukazao podno Vinyamara
Tuoru, sinu Huorovu, iz Hadorove kue.
Nije zakoraknuo na obalu, ve je do koljena stao u sjenovito
more i obratio se Tuoru, a tada, zbog svjetlosti u njegovim oima i
zvuka njegova duboka glasa to je, inilo se, dopirao iz samih temelja
svijeta, strah pogodi Tuora i on se baci na pjeano tlo.
"Ustani, Tuore, sine Huorov!" ree Ulmo. "Ne boj se moje srd
be, premda te dugo zazivah a da me uo nisi; a kad si se napokon
otputio, zadravao si se na svome putovanju ovamo. U proljee ti je
valjalo stajati ovdje; ali sad e otra zima skoro stii iz Neprijateljeve
zemlje. Hitnji ti se valja sviknuti, a lagodan put to ti ga namijenih
morat e se izmijeniti. Jer moji savjeti naioe na prezir,8 dok veliko
zlo gmie prema dolini Siriona, a dumanska vojska ve stoji izmeu
tebe i cilja tvoga."
"Koji je onda moj cilj, Gospodaru?" ree Tuor.
"Onaj koji ti srce oduvijek ite", odgovori mu Ulmo; "pronai
Turgona i ugledati skriveni grad. Jer odjeven si ovako kako bi mo
jim glasnikom bio, upravo u opremu to je odavna namijenih tebi.
No sada ti valja pod sjenkom proi kroz pogibelj. Umotaj se stoga
ovim platem i nikada ga ne odbacuj, sve dok ne doe do odredita
svojega putovanja."
Tada se Tuoru uini da je Ulmo rascijepio svoj sivi ogrta i do
bacio mu njegov suvratak, a kada je pao na njega, to za njega bijae
veliki plat u koji se mogao umotati cio, od glave do pete.
"Tako e hodati pod mojom sjenom", ree mu Ulmo. "Ali ne
zadravaj se vie; jer ona nee izdrati u zemljama Anarovim i pla
menovima Melkorovim. Prihvaa li zadatak to ti ga povjerih?"
"Prihvaam, Gospodaru", ree Tuor.
"Tada u u tvoja usta staviti rijei koje e Turgonu kazati", ree
Ulmo. "Ali prvo u te pouiti, da uje poneto to nijedan drugi
ovjek nikada uo nije, ne, ak ni poneki eldarski monici." I Ulmo
8
Ovo se zacijelo odnosi na Ulmovo upozorenje to su ga u Nargothrond donijeli Gelmir

i Arminas; vidi str. 188 i dalje.
46
progovori Tuoru o Valinoru i njegovu sumraku, o Izgnanstvu Noldora, o Mandosovoj kletvi i o skrivanju Blaenoga kraljevstva. "Ali
gledaj!" ree mu. "U oklopu Sudbine (kako je Djeca Zemlje zovu)
navijek se nalazi pukotina, a u zidinama Usuda procijep, sve do
ostvarenja punine stvaranja, to ju Krajem nazivate. Tako e biti sve
dok bude i mene, tajna glasa to proturjei i svjetlosti to sja ondje
gdje je tama proglaena. Stoga, iako se ini da u danima ove tame
proturjeim volji brae svoje, Gospodara Zapada, meu njima tu
ulogu imam, dodijeljenu mi prije stvaranja Svijeta. Ipak, Usud je
jak, a Neprijateljeva sjenka sve dua; ja sam pak sve slabiji, te sad u
Meuzemlju nisam vie od tajnovita apta. Vode to teku ka zapadu
sahnu, vrela su im zatrovana, a moja se mo povlai iz zemlje; jer
vilenjaci i ljudi postaju slijepi i gluhi za mene uslijed Melkorove
moi. A sada Mandosovo prokletstvo hita k svome ispunjenju, te e
sva djela noldorska ieznuti, a svaka nada to ju sazdaju pretvorit
e se u prah. Preostaje samo posljednja nada, ona nada u koju se
ne ufaju i za koju nisu spremni. A ta nada u tebi lei; jer tako ja
odluili."
"Zar se onda Turgon nee oduprijeti Morgothu, kako se svi Eldari jo nadaju?" ree Tuor. "I to biste htjeli od mene, Gospodaru,
doem li sada Turgonu? Jer iako sam doista voljan postupiti kao i
moj otac i stati uz toga kralja u odsudnu asu, ipak u mu od slabe
vajde biti, kao samotan smrtnik meu tako brojnim i odvanim pr
vacima Plemenita puka sa Zapada."
"Odluim li te ja poslati, Tuore, sine Huorov, ne vjeruj da tvoj
jedan ma ne vrijedi slati. Jer vilenjaci e navijek pamtiti sranost
Edaina tijekom sve duljih doba, udei se da su tako slobodno davali
ivote to im na zemlji bijahu tako kratki. Ali ne aljem te jedino
zbog tvoje sranosti, ve i da na svijet donese nadu koju jo ne
moe vidjeti i svjetlost to e probosti mrak."
A dok je Ulmo to izgovarao, mrmorenje oluje nadiglo se do sna
na krika, vjetar je zapuhao, a nebo se zacrnilo; ogrta Gospodara
Voda zavijorio je poput leteeg oblaka. "Poi sada", ree Ulmo,
"da te More ne prodre! Jer Oss slua Mandosovu volju, a on je
gnjevan, kao sluga Prokletstva."
"Kako vi nalaete", ree Tuor. "Ali uspijem li izbjei Prokletstvu,
koje li u rijei kazati Turgonu?"
47
"Stigne li do njega," odgovori mu Ulmo, "rijei e ti se uobliiti

u svijesti, a tvoja usta prozboriti isto to bih i ja. Govori i ne boj se!
A nakon toga postupaj kako te srce i sranost budu vodili. Ne ostav
ljaj se mojega plata, jer on e te uvati. A ja u ti poslati jednoga
iz Ossova gnjeva i on e te voditi: pae, posljednjega mornara s
posljednje lae to e iskati Zapad sve do uzdizanja Zvijezde. Poi
sada natrag na kopno!"
Zatim odjeknu prasak groma, a nad morem bijesnu munja; Tuor
vidje gdje Ulmo stoji meu valovima poput srebrne kule po kojoj
pucketaju hitri plamenovi, te viknu uz vjetar:
"Polazim, Gospodaru! No sada moje srce radije udi za Morem."
A nato Ulmo podie moan rog i u njega puhnu jedan jedini
ton, naspram kojega je rika oluje bila tek nalet vjetra na jezeru. A
kad zau taj ton, koji ga cijelog obuze i proe, Tuoru se uini da
su obale Meuzemlja iezle i da jednim sveobuhvatnim pogledom
promatra sve vode svijeta: od struja u tlu do rijenih ua, od alo
va i morskih zatoka do duboke puine. Veliko je more vidio kroz
nespokojna podruja to vrve udnovatim oblijima, sve do dubina
mrklog mraka gdje sred vjene tame odjekuju glasovi to uasno
zvue u smrtnim uima. Njegove je neizmjerne puine promotrio
hitrim valarskim vienjem, gdje lee u bonaci pod okom Anara, ili
se ljeskaju pod rogatim Mjesecom, ili se uzdiu u gnjevne bregove
to se razbijaju o Sjenovite otoke,9 sve dok u daljini, na rubu vi
dokruga i preko nebrojenih liga, nije opazio jednu goru gdje see
izvan dosega njegova uma u sjajan oblak, a pod njime treperi dug
pjean sprud. I ba kad se upeo da osluhne zvuk tih dalekih valova
i jasnije vidi onu udaljenu svjetlost, ton se prekinuo, i opet je stajao
pod grmljavinom oluje, a razgranata je munja rascijepila nebesa nad
njim. I Ulma vie nije bilo, a more je kiptjelo, dok su divlji Ossovi
valovi udarali o zidine Nevrasta.
Tada je Tuor utekao od morskoga bijesa i s naporom se dokopao
visokih zaravni; jer vjetar ga je bacao uz liticu, a kad se ispeo na vrh,
svalio ga je na koljena. Stoga je ponovno uao u mranu i praznu
dvornicu da se zakloni, te cijelu no prosjedio na Turgonovoj kame9
Sjenoviti otoci vrlo vjerojatno su Zaarani otoci, opisani na kraju XI. poglavlja Silmarilliona, koji su se "nizali poput mree nad Sjenovitirn morima sa sjevera na jug" nakon
Skrivanja Valinora.
48
noj stolici. ak su i stupovi drhtali od silovitosti oluje, a Tuoru se

inilo da je vjetar pun zapomaganja i divljih vapaja. No kako je bio
iscrpljen, povremeno bi zaspao, a san su mu muili mnogi snovi, od
kojih mu nita nije ostalo u svjesnu spomenu izuzev jednog: vienja
otoka kojem se iz sredita uzdie strma gora, a iza nje zalazi sunce,
dok sjene skau u nebo; ali nad njom sja jedna blistava zvijezda.
Nakon toga snovienja Tuor zapade u dubok san, jer bura je
prije isteka noi prola i otjerala crne oblake prema istoku svijeta.
Naposljetku se probudio u sivkastoj svjetlosti, ustao i otiao od vi
soke stolice, a dok je silazio mrklom dvornicom, vidio je da je puna
morskih ptica koje je oluja stjerala unutra; a kad je izaao, zadnje su
zvijezde blijedjele na zapadu pred nadolaskom dana. Tada opazi da
su se golemi valovi sino valjali visoko nad kopnom i bacali kreste
preko vrhova litica, nanijevi travuljinu i ljunak ak i na zaravan
pred vratima. I Tuor pogleda s najnie zaravni i vidje gdje u njezinu
podnoju, naslonjen na stijenu meu kamenjem i naplavinama, sjedi
jedan vilenjak, odjeven u sivi plat natopljen morskom vodom. utio
je i zurio u daljinu iza razorenih plaa, prema dugim grebenima
valova. Sve je bilo mirno i nije se uo nikakav zvuk osim razbijanja
valova o obalu.
Dok je Tuor stajao i promatrao tu utljivu sivu priliku, prisjetio
se Ulmovih rijei, pa mu je neznano ime dolo na usne, te ga glasno
zazva: "Dobro doao, Voronw! ekao sam te." 1 0
Nato se vilenjak okrenu i pogleda uvis, a Tuor doeka prodoran
pogled njegovih sinjih oiju, koje mu otkrie da on pripada uzvieno
me noldorskom narodu. Ali u njima stade bujati strah i uenje dok
je motrio Tuora gdje stoji visoko na zidu nad njime, ogrnut velikim
plastom nalik na sjenu, ispod kojega mu je vilenjaka verinjaa
blistala na prsima.
Ostadoe tako trenutak, dok je svaki pregledavao lice drugoga, a
zatim vilenjak ustade i duboko se pokloni pred Tuorovim stopalima.
10
Usporedi Silmarillion, str. 214: "Na Turgonovu molbu, Crdan sagradi sedam hitrih
brodova, a oni se otisnue na Zapad; no nikakve se vijesti o njima vie nisu vratile u
Balar, osim o jednom i posljednjem. Mornari toga broda dugo su se borili s morem,
a kad su ve izgubili svaku nadu, na povratku ih prevrnu velika oluja na domak obali
Meuzemlja; ali jednoga od njih Ulmo spasi od Ossova gnjeva, te ga valovi uzdigoe
i izbacie na obalu Nevrasta; on je bio medu glasnicima koje je Turgon poslao iz Gondolina." Usporedi takoer Silmarillion, str. 262.
49
"Tko si, gospodaru?" ree. "Dugo se muih nesmiljenim morem.

Kai mi: jesu li se velike mijene zbile otkako kroih tlom? Je li
Sjenka zbaena? Je li Skriveni narod izaao?"
"Nije", odgovori mu Tuor. "Sjenka je sve dua, a Skriveni su i
dalje skriti."
Tada ga Voronw utke promotri. "Ali tko si?" ponovno ga upi
ta. "Jer mnogo je ljeta prolo otkako moj je narod napustio ovu
zemlju, gdje nitko otad ne ivje. A sada opaam da usprkos svojoj
odori nisi jedan od njih, kao to mi se uini, ve da pripada ljud
skome soju."
"Tako je", ree Tuor. "A nisi li ti posljednji mornar s posljednje
lae to je iskala Zapad iz Crdanovih luka?"
"Tako je", ree vilenjak. "Ja sam Voronw, sin Aranwov. Ali ne
razumijem odakle znade moje ime i sudbinu."
"Znadem ih, jer mi se Gospodar Voda obratio juer s veeri",
odgovori mu Tuor, "i rekao mi da e te spasiti iz Ossova gnjeva i
poslati te amo da mi bude vodi."
Tada u strahu i udu Voronw kriknu: "Govorio si s Ulmom
Monim? Tada su ti valjanost i usud doista golemi! Ali kamo da
te vodim, gospodaru? Jer zacijelo si kralj meu ljudima, pa mnogi
jamano sluaju tvoje naloge."
"Nije tako, ja sam odbjegli suanj", ree Tuor, "i osamljeni od
metnik u praznoj zemlji. Ali valja mi stii do Skrivenoga kralja Turgona. Zna li kojim bih ga putem mogao pronai?"
"Mnogo ih je koji su odmetnici i sunji u ovim zlim danima a da
nisu roeni takvi", odgovori mu Voronw. "Ljudski si vladar roe
njem, sudim. Ali sve i da si najvii meu cijelim svojim narodom,
nikakva prava ne bi imao da Turgona ite, pa bi zaludu polazio u
pohod. Jer ak i kad bih te odveo do njegovih dveri, ti kroz njih ne
bi mogao proi."
"Ne traim da me vodi dalje od dveri", ree Tuor. "Ondje e
se Prokletstvo odmjeriti s Ulmovim savjetom. A ako me Turgon
ne bude htio primiti, onda e moj zadatak zavriti i Prokletstvo e
prevagnuti. Ali glede moga prava da traim Turgona: ja sam Tuor,
sin Huorov i rod Hrinov, a njihova imena Turgon nee zaboraviti.
Takoer, u potragu idem na Ulmov nalog. Hoe li Turgon zabo-
50
raviti ono to je od njega jednom davno uo: Sjeti se da posljednja

nada Noldora dolazi s Moral Ili, takoer: Kad se opasnost priblii, iz
11
Nevrasta e pristii jedan da te opomene? Ja sam taj koji treba doi
i odjeven sam ovako u za mene pripremljenu opravu."
Tuor se zaudi kad je uo sebe da tako zbori, jer rijei to ih je
Ulmo uputio Turgonu kad je ovaj naputao Nevrast nisu prethodno
bile znane ni njemu ni bilo komu izvan Skrivenoga naroda. Stoga
je jo zaprepateniji bio Voronw; ali on se okrenu, pogleda prema
Moru i uzdahnu.
"Jao!" ree. "Ne bih se nikada vie htio vratiti. A esto prisezah
na puini da u, ako ikada opet stanem na kopno, u spokoju ivjeti
daleko od Sjenke na Sjeveru, ili pri Crdanovim lukama, ili moda
u krasnim poljima Nan-tathrena, gdje je proljee slae no to srce
udi. Ali ako je zlo naraslo dok sam lutao, pa im se sad primie
krajnja pogibelj, onda moram poi svome narodu." Okrenuo se opet
prema Tuoru. "Povest u te do skrivenih dveri", ree; "jer mudar
ne proturjei Ulmovim savjetima."
"Onda emo poi zajedno, kako nam je savjetovano", ree Tuor.
"Ali ne ali, Voronw! Jer moje srce ti kae da e te dugi put odvesti
daleko od Sjenke, pa e se tvoja nada vratiti Moru." 12
"I tvoja e se", ree mu Voronw. "Ali sada je moramo napustiti
i pohitati."
"Tako je", ree Tuor. "Ali kamo e me povesti, koliko daleko?
Neemo li prvo porazmisliti kako da se snaemo u divljini, ili, ako
je taj put dugaak, kako da proemo kroz zimu bez utoita?"
Ali Voronw ne htjede odgovoriti nita odreeno to se puta
tie. "Poznata ti je snaga ljudi", ree. "A to se mene tie, pripadam
Noldorima, pa glad mora biti duga, a zima studena, kane li pogu
biti potomka onih koji su preli preko Neumoljiva leda. Kako pak
misli da smo u stanju izdrati nebrojene dane na slanim morskim
11 Ulmove rijei upuene Turgonu javljaju se u XV. poglavlju Silmarilliona u ovome obliku:
"Sjeti se da jedina nada Noldora lei na Zapadu i dolazi s Mora" te "No ako se opasnost
doista priblii, tad e ak iz Nevrasta pristii jedan da te opomene."
12 U Silmarillionu ne pie nita o daljnjoj sudbini Voronwa nakon njegova povratka u
Gondolin s Tuorom; ali u izvornoj prii ("O Tuoru i Izgnanicima iz Gondolina") bio je
jedan od onih koji su uzmogli pobjei od razaranja toga grada - na to se odnose ove
Tuorove rijei.
O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U
GONDOLIN
51
pustoima? Ili nisi uo za vilenjaki putokruh? A ja jo uvam onaj

to ga svi mornari ostavljaju za sm kraj." Zatim mu pokaza pod
svojim platom zapeaeni teleak prikopan za opasa. "Ni voda ni
nevrijeme nee mu nauditi dokle god je zapeaen. Ali valja nam ga
tedjeti sve do velike potrebe; a nema sumnje da e jedan odmetnik i
lovac uspjeti nai i drugu hranu prije nego to se godina pogora."
"Moda", ree Tuor. "Ali nije u svim krajevima uputno loviti, ma
koliko da je divlja mnogobrojna. A lov zadrava putovanje."
Tuor i Voronw spremie se sad za polazak. Tuor sa sobom uze ma
len lk i strijele koje je nosio, uz opremu to ju je uzeo iz dvornice;
ali svoje koplje, na kojem je vilenjakim runama sa Sjevera pisalo
njegovo ime, postavi na zid kao znamenje da je onuda proao. Vo
ronw ne imae drugoga oruja do jednog kratkog maa.
Prije zore napustie drevno Turgonovo prebivalite, pa Voronw
povede Tuora uokolo, zapadno od strmih obronaka Tarasa i pre
ko velikoga rta. Onuda je neko prolazila cesta iz Nevrasta za Brithombar, to je sada bila tek zelena staza izmeu starih, tratinom
prekrivenih nasipa. Tako su zali u Beleriand i sjeverno podruje
Falasa; a kad su svrnuli prema istoku, poiskali su tamne rubove
Ered Wethrina, te ondje legli u zaklon i odmarali se sve dok dan
nije istekao u sumrak. Jer iako su drevna stanita Falathrim, Brithombar i Eglarest, jo bila vrlo daleka, ondje su sada ivjeli orci, a
sav taj kraj bio je preplavljen Morgothovim uhodama: strahovao je
od Crdanovih laa to su povremeno napadale obale na prepad, u
sprezi s vojnim upadima odaslanim iz Nargothronda.
Sad, dok su sjedili zaogrnuti u svoje plateve poput sjena pod
brdima, Tuor i Voronw mnogo su razgovarali. Tuor je propitkivao
Voronwa o Turgonu, ali Voronw mu je malo to htio rei o takvim
stvarima, ve je radije govorio o boravitima na otoku Balaru, te o
Lisgardhu, zemlji traka pri uu Siriona.
"Ondje sada Eldari postaju brojniji", ree, "jer navijek u sve ve
em broju, iz svakoga roda, bjee onamo iz straha od Morgotha,
umorni od ratovanja. Ali ja ne ostavih svoj narod vlastitom odlukom.
Jer nakon Bragollacha i sloma Opsade Angbanda u Turgonovo srce
prvi put ue sumnja da bi se Morgoth mogao pokazati prejakim.
Te godine odasla prve iz svoga naroda da iznutra prema van prou
52
njegovim dverima: tek nekolicinu, tajnim zadatkom. Oni se spustie

niz Sirion do obala oko ua i ondje sagradie brodove. Ali od njih
im ne bje nikakove vajde, osim to stigoe do velikoga Balarskog
otoka i ondje uspostavie samotna boravita, daleko od Morgothova
dosega. Jer Noldori ne posjeduju vjetinu gradnje brodova koji dugo
mogu izdrati valove velikoga Belegaera.13
Ali kada kasnije Turgon u da je Falas opustoen i da su po
harane drevne Brodograditeljske luke to lee ondje daleko pred
nama, i kad se proulo da je Crdan spasio preostatak svoga naroda
i otplovio na jug do zaljeva Balar, onda on ponovno posla glasnike.
To se zbi tek nedavno, no spominjem ga se kao najdueg dijela
svog ivota. Jer bijah medu onima koje on posla, ovako godinama
mlad meu Eldarima. Roen sam ovdje u Meuzemlju, u zemlji
Nevrastu. Majka mi je pripadala Sivim vilenjacima iz Falasa i bila
u rodu sa samim Crdanom - narodi Nevrasta mnogo se mijeae u
prvim danima Turgonova kraljevanja - te imam morsko srce puka
svoje majke. Stoga bijah medu odabranima, budui da nam je valjalo
stii do Crdana i zatraiti ga za pomo pri gradnji naih brodova,
ne bi li neka poruka i molba za pomo mogle stii do Gospodar
Zapada dok jo nije sve izgubljeno. Ali zadrah se putem. Jer dotad
vidjeh tek malo krajeva Meuzemlja, a mi stigosmo u Nan-tathren
u proljee te godine. Krasan je to kraj to oarava srce, Tuore, kao
to e otkriti pou li ti koraci ikada putevima du Siriona prema
jugu. Ondje je lijek svakoj enji prema moru, izuzev za one koje
Prokletstvo nee otpustiti. Ondje je Ulmo tek sluga Yavanni, a ze
mlja je iznijela u ivot tolike krasote da ih ni zamisliti ne mogu srca
13
Usporedi Silmarillion, str. 172-3: "[Turgon je vjerovao] kako je kraj Opsade znaio
poetak propasti Noldora, ako im ne pristigne pomo; stoga je kradomice poslao ete
Gondolindrima na ue Siriona i Balarski otok. Oni ondje izgradie brodove i otisnue
se na krajnji Zapad prema Turgonovu nalogu, istui Valinor kako bi izmolili oprost i
pomo od Valara; a preklinjali su morske ptice da ih vode. Ali mora bijahu divlja i iroka,
a sjenke i arolije leahu nad njima, te je Valinor bio skriven. Tako nijedan Turgonov
poslanik nije stigao na Zapad, mnogi su se izgubili, a premalo ih se vratilo."
U jednom od "sastavnih tekstova" Silmarilliona stoji da iako Noldori "nisu poznavali
umijee brodogradnje, a sva plovila koja bi sazdali tonula su ili su ih vjetrovi vraali",
ipak je nakon Dagor Bragollacha "Turgon stalno drao tajno pribjeite na otoku Balaru", a kad su nakon Nirnaeth Arnoediada Crdan i ostatak njegova naroda pobjegli
iz Brithombara i Eglaresta u Balar, "pomijeali su se s tamonjom Turgonovom na
seobinom". Ali ovaj element prie zatim je izbaen, tako da se u objavljenome tekstu
Silmarilliona ne spominje uspostava stanita vilenjaka iz Gondolina na Balaru.
53
iz gorkih sjevernih brda. U tom kraju Narog utjee u Sirion, pa se

struja vie ne uri, ve tee iroko i spokojno ivuim livadama; svuda
oko te sjajne rijeke stjegovi lopoa rastu poput rascvale ume, a trava
je ispunjena cvjetovima, poput dragulja, poput zvona, poput crvenih
i zlaanih plamenova, poput prostranstva raznobojnih zvijezda na
zelenome svodu. No od svega su najkrasnije vrbe Nan-tathrena,
blijedozelene, ili na vjetru srebrne, a utanje njihovih nebrojenih
listova arolija je glazbe: dani i noi protreperili bi nezamijeeni dok
stajah u travi do koljena i oslukivah. Zaarah se tako i zaboravih
More u svome srcu. Onuda lutah nadijevajui imena novim cvjeto
vima ili leah u sanjama sred pjesme ptica i zujanja pela i buba;
a ondje bih i dalje mogao ivjeti sretan, zanemarivi sav svoj rod,
telerske lae i noldorske maeve, ali moja sudba ne htjede tako. Ili
sm Gospodar Voda, moda; jer on bijae snaan u tome kraju.
Tako mi u srce doe pomisao da sazdam splav od vrbova granja
i poem svijetlim njedrima Siriona; pa tako i uinih, a tako me i po
nesoe. Jer jednoga dana, dok bijah nasred rijene matice, odjednom
naie vjetar i dohvati me, te odnese daleko od Zemlje vrba, sve dolje
do Mora. Tako stigoh Crdanu kao posljednji glasnik; a od sedam
brodova to ih on sagradi na Turgonovu molbu jo samo jedan ne
bijae posve sazdan. I jedan po jedan oni otplovie prema Zapadu,
a nijedan se jo nije vratio, niti je od njih pristigla ikakva vijest.
Ali slani morski zrak tada iznova probudi srce majina roda u
meni, pa se radovah valovima i stadoh uiti sva pomorska predanja,
kao da se otprije kriju u meni. I tako, kada posljednji i najvei brod
bijae spreman, gorio sam od elje da krenem, govorei u mislima:
'Ako su noldorske rijei istinite, na Zapadu lee livade s kojima se
Zemlja vrba usporediti ne moe. Nita ne sahne, a proljeu konca
nema. I moda ak i ja, Voronw, mogu onamo stii. A u najgorem,
lutanje vodama mnogo je bolje od Sjenke na Sjeveru.' I ne plaih
se, jer brodove Telera nijedna voda potopiti ne moe.
Ali Veliko je more strano, Tuore, sine Huorov; i mrzi Noldore,
jer provodi Prokletstvo Valara. Gore stvari ono krije od pogibije
to je nosi potonue u bezdan: gnuanje, osamljenost i mahnitost;
stravu od vjetra i bure, i tiinu, i sjene, kad mine svaka nada i svakom
se ivom obliju zametne trag. I mnoge ono oplakuje obale, zle i
udnovate, i mnogi su opasni i strani otoci posuti njime. Neu ti
mraiti srce, sine Meuzemlja, pripovijedanjem o svojoj sedmogo-
54
dinjoj pealbi na Velikome moru od Sjevera sve do samoga Juga,

ali nikada do Zapada. Jer on je nama zaprijeen.
Naposljetku, u crnom beznau, umorni od itava svijeta, okrenusmo se i utekosmo prokletstvu to nas je tedjelo toliko dugo, ne bi
li nas to okrutnije pogodilo. Jer ba kad izdaleka uoismo planinu, a
ja kliknuh: 'Gle! Eno Tarasa i moga rodnog kraja', nadie se vjetar,
a sa zapada naioe golemi oblaci prepuni gromova. Tada se valovi
dadoe u potjeru za nama poput ivih stvorova ispunjenih pakou,
a munje nas udarae; kad nas razvalie do bespomona korita, vode
nas gnjevno poklopie. Ali, kao to vidi, ja bijah poteen; jer uini
mi se da je naiao jedan val, krupniji, pa ipak spokojniji od svih
drugih, te me dohvatio, podigao s broda i ponio visoko na svojim
ramenima, a kad se prevalio preko kopna, zbacio me na tlo i zatim
otekao, prelivi se natrag preko litice u velikome slapu. Ondje sam
sjedio tek oko sata kad si naiao na me, jo oamuenog morem.
I jo utim strah od njega, a gorko mi nedostaju svi prijatelji koji
sa mnom tako dugo i tako daleko putovahu, s onu stranu vidika
smrtnih zemalja."
Voronw uzdahnu, a zatim progovori tie, kao za sebe. "Ali ve
oma sjajne bijahu zvijezde na obodu svijeta, kad bi se povremeno
oblaci oko Zapada pomaknuli u stranu. Ipak, jesmo li to ugledali
samo nove, jo dalje oblake, ili smo doista opazili, kako neki sma
trahu, gorje Pelri oko izgubljenih alova naega davnanjeg doma,
ne znam. Daleko, daleko ondje ono stoji, a nitko iz smrtnih zemalja
nikada se vie njega domoi nee, sudim." Zatim Voronw uutje;
jer pala je ve no, a zvijezde sjahu bijele i studene.
Uskoro potom Tuor i Voronw ustadoe, okrenue lea moru i kre
nue na svoje dugo putovanje mrakom; o njemu se nema mnogoto
kazati, jer Ulmova je sjena optakala Tuora, pa ih nitko ne vidje gdje
prolaze, umom ili stijenama, poljem ili movarom, izmeu zalaska
i izlaska sunca. Ali navijek su oprezno kroili, klonei se nonookih
Morgothovih lovaca i po strani ostavljajui utabane puteve vilenja
ka i ljudi. Voronw im je odabirao put, a Tuor ga je slijedio. Nije
postavljao uzaludna pitanja, ali dobro je zapazio da uvijek idu na
istok du poteza sve viega gorja te da se nikako ne okreu prema
jugu: to ga zaudi, jer je vjerovao, kao uostalom i gotovo svi vilenjaci
i ljudi, da Turgon boravi daleko od bojinica Sjevera.
55
Polagano su se kretali sumrakom ili nou tim divljim bespuem,

a otra je zima hitro naila iz Morgothove kraljevine. Premda su im
brda pruala zaklon, vjetrovi bijahu snani i britki, pa visoja uskoro
pokri dubok snijeg, koji zamete prijevoje i napada na ume Natha
14
prije nego to s njih posve otpade sasueno lie. Stoga, iako su
krenuli prije sredine mjeseca narqueli, hsim stie s jetkim mrazom
ba dok su se bliili izvorima Naroga.
Ondje se zaustavie krajem umorne noi u sivu svjetlu zore; a
Voronw pade u oaj kad pogleda oko sebe u tuzi i strahu. Ondje
gdje nekada leae krasno jezero Ivrin u velikoj kamenoj zdjeli iz
dubljenoj vodama slapa, a svud oko njega bijae umom obrasla
udubina pod brdima, on sada vidje oskvrnut i opustoen kraj. Drvee
bijae spaljeno ili iupano, a kameni obodi jezera razbijeni, pa se
tako vode Ivrina razlijevahu kojekuda, stvorivi veliku beivotnu ba
rutinu sred tog razaranja. Sve je sada bilo tek naplavina zamrznuta
gliba, a vonj trulei nalijegao je na tlo poput smradne maglice.
"Jao! Zar je zlo ak i ovamo stiglo?" kriknu Voronw. "Ovo
mjesto neko bijae daleko od gronje Angbanda; ali Morgothovi
prsti seu navijek dalje."
"Ba kao to mi Ulmo kaza", ree Tuor; "Vrela su zatrovana, a
moja se mo povlai iz voda ove zemlje."
"Ipak," ree Voronw, "ovuda je prola neka pakost mnogo sna
nija od orkovske. Strah titi ovo mjesto." I on stade pretraivati
rubove gliba, sve dok odjednom ne stade u mjestu i opet ne kriknu:
"Tako je, veliko zlo!" I pozva Tuora, pa kad Tuor onamo stie, ugle
da procijep poput goleme brazde to se udaljavala prema jugu, a s
obje strane, ovdje zamrljani, ondje stvrdnuti i bjelodani od mraza,
leali su tragovi velikih stopa s pandama. "Vidi!" ree Voronw,
a lice mu bijae blijedo od uasa i gnuanja. "Ovdje je jo nedavno
bio Veliki pozoj iz Angbanda, najgroznije stvorenje Neprijateljevo!
Zadatak kojim smo poli Turgonu ve kasni. Valja nam pohitati."
*
14 ume Natha ne spominju se u Silmarillionu i nisu obiljeene na pripadajuemu zem

ljovidu. Pruale su se na zapad od gornjeg dijela toka Naroga prema izvoru rijeke
Nenning.
56
Dok je jo to govorio, zaue krik iz ume, pa se ukoie u mjestu

poput sivih kamenova, oslukujui. Ali to bijae lijep glas, premda
ispunjen tugom, a inilo se da uporno zaziva neko ime, kao da trai
nekoga izgubljenog. I dok su tako ekali, izmeu stabala pomoli se
netko, te vidjee da je to visok ovjek, naoruan, odjeven u crno, s
isukanim dugim maem; zaudie se, jer otrica maa takoer bijae
crna, ali rubovi joj blistahu sjajno i hladno. Nesrea mu bijae ureza
na u lice, a kad ugleda ruevine Ivrina, stade glasno zapomagati od
tuge, kazivajui: "Ivrin, Faelivrin! Gwindor i Beleg! Jednom ovdje
bijah izlijeen. Ali sad vie nikada neu popiti gutljaj mira."
Zatim se hitro udaljio prema Sjeveru, kao netko tko progoni,
ili ide vrlo urnim zadatkom, a uli su kako zapomae Faelivrin,
Finduilas! sve dok mu glas ne ieznu u umi.15 Ali nisu znali da je
Nargothrond ve pao, te da je ovo Trin, sin Hrinov, Crni ma.
Tako su se samo na trenutak, i nikada vie, susreli putovi tih roaka,
Trina i Tuora.
Kada je Crni ma proao, Tuor i Voronw nastavili su jo malo
svojim putem, iako se razdanilo; jer spomen na njegovu tugu teko
ih je titao, a nisu mogli podnijeti ostanak uz oskvrnuti Ivrin. Ali
nedugo su zatim poiskali skrovite, jer cijeli su kraj sad proimale zle
slutnje. Spavali su malo i nespokojno, a dan se s vremenom smraio
i stao je padati obilan snijeg, dok je no donijela cii mraz. Nakon
toga ni snijeg ni led nimalo nisu poputali, pa je pet mjeseci Otra
zima, dugo jo pamena, cio Sjever drala u stisku. Sad, Tuor i Vo
ronw su, na mukama od studeni, strahovali da ih snijeg ne otkrije
neprijateljskim lovcima ili da ne upadnu u skrivenu opasnost pod
prijetvornom krinkom. Devet dana drali su se puta, sve sporije i
sve bolnije, a Voronw je svrnuo malo na sjever, sve dok nisu preli
tri izvorna pritoka Teiglina; zatim je nastavio opet na istok, siavi s
gorja i kroivi oprezno, sve dok nisu preli Glithui i doli do potoka
Malduina, to bijae smrznut i crn.16
15 Usporedi Silmarillion, str. 229: "[Gwindora prepozna] Finduilas, ki kralja Orodretha, i
srdano ga doeka, budui da ga je ljubila prije Nirnaetha, a Gwindor zauzvrat toliko lju
bio njezinu ljepotu da ju je nazvao Faelivrin, to znai sunev sjaj u jezerima Ivrina."
16 Rijeka Glithui ne spominje se u Silmarillionu i ime joj nije navedeno na zemljovidu,
iako je ondje prikazana: to je pritok Teiglina to se spaja s tom rijekom neto sjevernije
od utoka Malduina.
57
Tada Tuor ree Voronwu: "Otar je ovaj mraz i smrt mi se blii,

iako moda ne i tebi." Jer sada su bili u zlu poloaju: odavno ve nisu
pronali nikakve hrane u divljini, a putokruh im je bio na izmaku;
bili su i promrzli i iznureni. "Strano je biti zarobljen izmeu Valarskoga prokletstva i Neprijateljeve pakosti", ree Voronw. "Zar sam
utekao morskim drijelima samo da bih poinuo pod snijegom?"
Ali Tuor ree: "Koliko nam jo valja putovati? Jer napokon se,
Voronw, mora rijeiti tajnosti preda mnom. Vodi li me pravo,
i kamo me vodi? Jer, ako mi valja utroiti posljednju snagu, znao
bih u koju e svrhu to biti."
"Vodio sam te pravo koliko mi je sigurnost doputala", odgovori
Voronw. "Znaj sad stoga da Turgon jo nastava sjever eldarske
zemlje, premda malo tko u to vjeruje. Ve mu se primakosmo. No
jo su pred nama mnoge lige, ak i mjereno letom ptice; a nama
jo valja prijei Sirion, dok veliko zlo, moda, lei pred njime. Jer
uskoro moramo stii do Glavne ceste to se neko sputala od Minasa kralja Finroda do Nargothronda.17 Neprijateljevi e se sluge
onuda kretati i straariti."
"Smatrah se najprekaljenijim meu ljudima", ree Tuor, "i iz
drali jade mnogih zima u gorju; ali tada imadoh peinu za leima
i oganj, a sada dvojim da u imati snage otii mnogo dalje ovako
gladan po tako otru vremenu. Ali poimo dalje koliko budemo
mogli, prije nego to nas nada izda."
"Druge nam nema," ree Voronw, "osim da ovdje legnemo i
priekamo snjeni san."
Stoga su cijeloga tog gorkog dana prtili dalje, sudei dumansku
pogibelj manjim zlom od zime; ali kako su odmicali, zatjecali su sve
manje snijega, jer sada su se opet sputali na jug u dolinu Siriona,
a gorje Dor-lmin ostavili su daleko za sobom. U sm smiraj dana
naili su na Glavnu cestu u dnu visoka umovita obronka. Odjednom
do njih doprijee glasovi, pa oprezno provirie kroz stabla i ugledae
crvenu svjetlost pod sobom. Postrojba orka utaborila se posred ceste,
okupljena oko velikog krijesa.
17
Ova se cesta spominje u Silmarillionu na str. 224: "[Drevna cesta] to je vodila niz dugi
tjesnac Siriona, pokraj otoka na kojem je stajao Finrodov Minas Tirith i dalje, preko
zemlje izmeu Malduina i Siriona i uz rub Brethila sve do Teiglinskog prijelaza."
58

18
"Gurth an Glamhoth!" procijedi Tuor. "Sad e se ma isukati

ispod plata. Izloit u se smrti ne bih li ovladao onom vatrom, a
ak bi i orkovsko meso sada bilo dobar plijen."
"Ne!" ree Voronw. "Na ovome pohodu samo krinka slui. Mo
ra se odrei te vatre, ili se odrekni Turgona. Ova eta nije jedina u
divljini: ne opaa li tvoj smrtni vid udaljeni plamen drugih taborita
na sjeveru i na jugu? Mete e cijelu vojsku navui na nas. Pouj me,
Tuore! Zakon Skrivenoga kraljevstva ne doputa da itko pristupi
ulazu s dumanima za petama; a ja taj zakon prekriti neu, ni na
Ulmov nagovor ni zbog smrti. Izazove li orke, napustit u te."
"Neka ih, onda", ree Tuor. "Ali moda jo doivim dan kad se
neu morati oduljati od aice orka poput ustraena pseta."
"Ta hajde!" ree Voronw. "Ne raspravljajmo, da nas ne nanjue.
Za mnom!"
Stao se uljati izmeu stabala prema jugu, niz vjetar, dok nisu
stigli na pola puta izmeu te orkovske vatre i sljedee du ceste.
Ondje je zastao i dugo nepomino oslukivao.
"Ne ujem nikakvo kretanje cestom," ree, "ali ne znamo to bi
moglo vrebati u sjenama." Proviri preda se u tminu i strese se. "Zrak
je zao", promrmlja. "Jao! Ondje lee zemlja za kojom tragamo i
nada u ivot, ali izmeu kroi smrt."
"Smrt je posvuda oko nas", ree Tuor. "Ali meni je preostalo
snage tek za najkrai put. Ovdje moram prijei ili poginuti. Pouzdat
u se u Ulmov plat, a on e i tebe prekriti. Sada ja vodim dalje!"
Rekavi to, prikrade se granici ceste. Zatim prigrli Voronwa i obo
jicu zakrili naborima sivoga plata Gospodara Voda, te iskorai.
Sve bijae nepomino. Hladni je vjetar uzdisao dok je ibao drevnom
cestom. Zatim je, odjednom, i on utihnuo. Tuor je osjetio promjenu
u zraku, kao da je to dah iz Morgothove zemlje nakratko posustao
te je, slab poput spomena na More, naiao lahor sa Zapada. Poput
18 "Smrt Glamhothu!" To je ime, premda se ne javlja ni u Silmarillionu ni u Gospodaru
prstenova, bilo uvrijeen izraz za orke na sindarinskom jeziku. Znaenje je "rulja koja
galami", "opor koji graji"; usporedi Gandalfov ma Glamdring te Tol-in-Gaurhoth,
Otok (opora) vukodlaka.
59
sive maglice na vjetru preli su kamenu cestu i zali u gusti na nje

zinu istonom rubu.
Odjednom je odnekud izbliza dopro divlji krik, kojem su odgo
vorili mnogi drugi niz granice ceste. Resko je zatulio rog i zauo se
topot tranja. Ali Tuor se nije smeo. Dovoljno je upoznao orkovski
jezik za svoga ropstva, pa je znao to znae ti krici: straari su ih
nanjuili i uli, ali nisu ih i vidjeli. Sad su se dali u lov. Oajniki se
spoticao i uljao dalje s Voronwom uza se, uz dugu kosinu duboko
obraslu tipavcem i borovnicom meu vorovima oskorua i niskih
breza. Zastali su na vrhu grebena, oslukujui povike iza sebe i or
kovski lom u niskom raslinju pod sobom.
Pokraj njih je jedna gromada pomaljala glavu iz gusto ispreple
tena vrijesa i kupinjaka, a ispod nje nalazila se jazbina kakvu bi
progonjena zvjerka mogla potraiti u nadi da e tako izbjei potjeru,
ili barem okrenuta leima stijeni skupo prodati svoj ivot. Dolje
u tu tamnu sjenu Tuor je povukao Voronwa te su legli jedan do
drugog pod sivim platem i samo dahtali poput umornih lisica. Nisu
prozborili ni rijei; sva im se pozornost skupila u uima.
Krici lovaca polako su jenjali; jer orci nikada nisu zadirali duboko
u divljinu s obje strane, ve su radije pretraivali cestu po duini,
ovamo i onamo. Nisu naroito sumnjali da se radi o zaostalim bje
guncima, ve su se plaili uhoda i izvidnika svojih naoruanih dumana; jer Morgoth nije postavio strau na cestu ne bi li ulovio Tuora
i Voronwa (o kojima tada jo nije znao nita), niti bilo koga tko bi
naiao sa zapada, ve kako bi uvrebao Crnoga maa, u sluaju da
on pobjegne i nada se u potjeru za zarobljenicima iz Nargothronda,
primivi pritom, moda, pomo iz Doriatha.
No je prola i mukla je tiina ponovno nalegla na te puste kra
jeve. Iznuren i iscrpljen, Tuor je spavao pod Ulmovim platem; ali
Voronw se iskrao i uspravio poput stijene, utljiv i nepomian, te
vilenjakim oima stao prozirati sjene. Tuora je probudio u prasko
zorje, a kad je ispuzao, vidio je da se vrijeme zasad doista popravilo,
te su se crni oblaci otkotrljali u stranu. Zora je bila rumena, a daleko
pred sobom vidio je vrhove neznana gorja gdje svjetlucaju spram
vatre na istoku.
60
Tada je Voronw prigueno kazao: "Alae! Ered en Echoriath, ered

19
e-mbar nn!" Jer znao je da gleda Kruno gorje i zidine Turgonove
kraljevine. Pod njima je, istono, u dubokoj i sjenovitoj dolini leao
Sirion krasni, to ga pjesma slavi; a iza njega se, obavijena izmagli
com, siva zemlja uspinjala od rijeke prema razlomljenim brdima u
podnoju planina. "Ondje lei Dimbar", ree Voronw. "Da smo
bar tamo! Jer nai se dumani rijetko usuuju kretati onuda. Tako
je barem neko bilo, dok je Ulmova mo snano tekla Sirionom.
20
Ali sada je moda sve izmijenjeno - izuzev pogibelji rijeke: tu je
ve duboka i brza, te ju je ak i Eldarima opasno prijei. Ali dobro
sam te vodio; jer ondje svjetluca gaz Brithiach, tek malo junije,
gdje je rijeku prelazila Istona cesta to je u davnini ila sve od
Tarasa na zapadu. Nitko se vie ne usuuje onuda proi, izuzev
u prijekoj potrebi, ni vilenjak ni ovjek ni ork, budui da ta cesta
vodi u Dungortheb i stravini kraj izmeu Gorgorotha i Melianina
pojasa; a odavna je ve zarasla u divljinu ili se svela na puku stazu
sred korova i trnjaka."21
Tada Tuor pogleda kamo mu je Voronw pokazao te opazi da u
daljini kao da svjetluca voda tekuica na letiminu svjetlu zore; ali
mrak se nadvijao iza nje, ondje gdje se velika uma Brethil uspinjala
u daljinu na jug do daleke visoravni. Sad se oprezno spustie niz
obronak doline, sve dok napokon nisu stigli do drevne ceste to se
sputala s raspua na granicama Brethila, gdje se kriala s glavnom
cestom iz Nargothronda. Tada Tuor vidje da su se pribliili Sirionu.
Obale njegova duboka usjeka na tom su se mjestu irile, a njegove
vode, zaguene golemom naplavinom kamenja,22 rasprostrle su se u
iroke pliine, pune mramora namrekanih potoia. Nedaleko odatle
19 Echoriath: Kruno gorje oko ravnice Gondolina; ered e-mbar nn: gorje mojega doma.
20 U Silmarillionu, na str. 219. Beleg iz Doriatha kazao je Trinu (neko vrijeme prije
sadanje radnje) da su orci nainili cestu kroz prolaz Anach, "pa Dimbar kojim je neko
vladao mir, propada pod Crnom rukom".
21 Ovom su cestom Maeglin i Aredhel utekli u Gondolin dok ih je gonio El (Silmarillion,
XVI. poglavlje); a kasnije su Celegorm i Curufin poli njome nakon to su bili izgnani iz
Nargothronda (isto, str. 191-2). Jedino se u ovome tekstu spominje njezin produetak
na zapad prema Turgonovu drevnome domu u Vinyamaru podno gore Taras: a njezina
trasa nije obiljeena na zemljovidu nakon krianja sa starom junom cestom za Nargothrond na sjeverozapadnome rubu Brethila.
22 Ime Brithiach sadri sastavnicu brith, "ljunak", koja se takoer zatjee u imenima rijeke
Brithon i luke Brithombar.
O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U
GONDOLIN
61
rijeka se opet sjedinjavala, dubila novo korito i otjecala prema umi

te daleko odatle iezavala u gustoj maglici koju mu oi nisu mogle
prozreti; jer ondje je leala, iako njemu neznana, sjeverna mea
Doriatha unutar sjene Melianina pojasa.
Tuor htjede smjesta pouriti do gaza, ali Voronw ga obuzda i
ree: "Preko Brithiacha ne moemo za dana, a ni dok je jo potjera
iole mogua."
"Zar da onda sjednemo ovdje i trunemo?" ree Tuor. "Jer takva
e mogunost ostati sve dok Morgothova vladavina istrajava. Doi!
Pod sjenkom Ulmova plata moramo poi dalje."
Voronw se jo kolebao, te je pogledao natrag prema zapadu;
ali staza iza njih bila je pusta, a svuda oko njih bilo je tiho, izuzev
huanja voda. Pogledao je uvis, a nebo je bilo sivo i prazno, jer se
nijedna jedina ptica nije kretala. Tad mu se odjednom lice ozari
radou i on uskliknu: "Dobro je! Brithiach jo uvaju Neprijateljevi
neprijatelji. Orci nas ovuda nee slijediti; pod plastom sad moemo
prijei bez daljnjega dvoumljenja."
"to si to novo vidio?" upita ga Tuor.
"Kratko li vide smrtni ljudi!" ree Voronw. "Vidim Orlove s
Crissaegrima, a oni dolaze ovamo. Motri sad malo!"
Tada Tuor stade i zagleda se; uskoro visoko u zraku uoi tri obli
ja kako zamasima snanih krila dolijeu s dalekih gorskih vrhunaca,
sad opet optoenih oblacima. Polako su se sputali u irokim kru
govima, a zatim se odjednom obruili prema namjernicima; ali prije
nego to ih je Voronw uzmogao dozvati, okrenuli su se u irokom
luku i zamahu te odletjeli na sjever du poteza rijeke.
"Poimo sada", ree Voronw. "Ako je u blizini ijedan ork, leat
e uuren nosom uz tlo sve dok orlovi daleko ne odmaknu."
Smjesta su pourili niz dug obronak te preli Brithiach, kora
cajui esto po suhome du ljunanih prudi ili gacajui pliinama
to su im sezale tek do koljena. Voda je bila bistra i vrlo hladna, a
led se nahvatao na plitkim jezercima, gdje su se potoii u lutanju
zagubili meu kamenjem; ali nikada, ak ni u Otroj zimi kad je pao
62
Nargothrond, smrtonosni dah sjevera nije mogao zalediti glavnu

maticu Siriona.23
Na suprotnoj strani gaza naili su na vododerinu, naizgled korito
nekog starog potoka, kuda vie nije tekla voda; no neko je, inilo se,
bujica ondje usjekla duboku jarugu pri sputanju sa sjevera iz planina
Echoriatha, odakle je nanijela sve kamenje Brithiacha u Sirion.
"Napokon ga nenadano naosmo!" uzviknu Voronw. "Vidi!
Ovdje je ue Suhe rijeke, a to je put kojim moramo poi."24 Tad su
zali u jarugu, a kako je ona svrnula na sjever medu strme obronke
toga kraja, tako su joj se obale uzdigle s obje strane, pa se Tuor stao
spoticati u tmini po kamenju kojim joj je bilo prekriveno korito.
"Ako je ovo put," ree, "onda je zao za umorne."
"Ipak, to je put do Turgona", ree Voronw.
"Onda se jo vie udim", ree Tuor, "to mu ulaz lei na otvore
nome i nebranjen. Oekivao sam pronai velike dveri pod snanom
straom."
"Njih tek ima vidjeti", ree Voronw. "Ovo je samo prilaz. Pu
tem ga nazivam; no njime nitko nije proao ve vie od tristo go
dina, izuzev rijetkih i tajnih glasnika, a Noldori uloie svu svoju
vjetinu da ga prikriju nakon ulaska Skrivenoga naroda. Lei li na
otvorenome? Bi li bi ga prepoznao da ti netko iz Skrivenoga kra
ljevstva nije vodi? Ili bi pretpostavio da je to tek djelo vremena i
voda u divljini? I zar ono nisu Orlovi, kao to si vidio? To je rod
Thorondora, koji neko ivljae ak na Thangorodrimu, prije nego
23
U usporednoj inaici teksta na ovome mjestu, koja je gotovo sigurno bila odbaena u
korist ovdje navedene, putnici nisu preli Sirion preko gaza Brithiach, ve su stigli do
rijeke nekoliko liga sjeverno odatle. "Munim su koracima doprtili do obale rijeke, a
ondje Voronw viknu: 'Gle uda! I dobra i zla slutnja lee u njemu. Sirion se zaledio,
premda nijedna pripovijest ne spominje takvo to sve od dolaska Eldara s Istoka. Tako
moemo prijei i utedjeti si mnoge naporne milje, preduge za nau snagu. Ipak, tako
su i drugi mogli prijei, ili nas mogu slijediti.'" Preli su rijeku preko leda bez potekoa,
te "tako Ulmovi savjeti svru Neprijateljevu pakost u korist, jer je njihov put time bio
skraen, te su na izmaku svoje nade i snage Tuor i Voronw naposljetku stigli do Suhe
rijeke na mjestu gdje je istjecala iz vanjskih litica gorja."
24 Usporedi Silmarillion, str. 134: "Ali postojao je podzemni prolaz pod planinama koji
su u tami svijeta prorovale vode to istjecahu kako bi se pridruile pritocima Siriona; a
ovaj je put pronaao Turgon i njime dospio do zelene doline meu planinama i ugledao
otok-brijeg od vrsta glatka kamena koji je ondje stajao; jer je dolina bila veliko jezero
u drevnim danima."
63
to Morgoth postade toliko moan, a sada nastava Turgonovo gorje,

sve od Fingolfinove pogibije.25 Samo oni izuzev Noldora znaju za
Skriveno kraljevstvo i straare nebom nad njim, iako se zasad jo
nijedan Neprijateljev sluga nije usudio uzletjeti u visoki zrak; a oni
donose mnoge vijesti Kralju o svemu to se kree po izvanjskim
zemljama. Da smo bili orci, ne sumnjaj da bi nas epali i s velike
visine bacili na beutne stijene."
"Ne sumnjam u to", ree Tuor. "Ali takoer mi pada na pamet
pitanje hoe li sada do Turgona bre od nas samih doprijeti vijest o
naemu dolasku. A je li to dobro ili zlo, samo ti moe kazati."
"Niti dobro, niti zlo", ree Voronw. "Jer kroz uvane dveri
ne moemo neopaeno proi, oekivali nas ondje ili ne; a doemo
li onamo, Strai nee trebati dojava da nismo orci. Ali za prolaz
nam treba ozbiljnija molba od te. Jer i ne pretpostavlja, Tuore, s
kolikom emo se pogibelji tada suoiti. Ne krivi me, kao da te ne
upozorih, za ono to se tada moe zbiti; neka se doista iskae mo
Gospodara Voda! Jer samo u toj nadi bijah voljan povesti te, a ako
nas ona iznevjeri, onda emo stradati izvjesnije nego od svih pogi
belji divljine i zime."
Ali Tuor ree: "Ne sluti vie zlo. Smrt u divljini izvjesna je; a
jo dvojim u smrt na Dverima, ma to ti kazao. Vodi me svejedno
dalje!"
Mnogo su milja muno preli kamenjem Suhe rijeke, sve dok vie
nisu mogli dalje, i kad je veer u duboki usjek donijela mrak; tada
su se ispeli na istonu obalu, postigavi ve do razlomljenih brda
to su leala u podnoju gorja. I Tuor pogleda uvis i vidje da se
ono uzdie drugaije od bilo kojega gorja to ga je dotada vidio; jer
litice mu bijahu poput glatkih zidina, svaka naslagana iznad i iza
25
U Silmarillionu se ne navodi da su veliki orlovi ikada ivjeli na Thangorodrimu. U

XIII. poglavlju (str. 118) Manw je "poslao jato orlova, zapovjedivi im da se nastane
na sjevernim liticama i straare nad Morgothom"; dok u XVIII. poglavlju "Thorondor doletje urno iz svojega visokog gnijezda meu vrhuncima Crissaegrima" da spasi
Fingolfinovo tijelo pred dverima Angbanda. Usporedi takoer Povratak kralja VI 4:
stari Thorondor "koji je svoja gnijezda savio na nepristupanim vrhuncima Krunoga
gorja dok je Meuzemlje bilo jo mlado". Najvjerojatnije je zamisao o Thorondorovu
prvotnom boravku na Thangorodrimu, koja se zatjee i u jednom ranom tekstu Silmarilliona, poslije bila odbaena.
64
one pod sobom, kao da su to velike kule s mnogo strmih katova. Ali
dan bijae izmaknuo i cijeli je taj kraj bio siv i zamagljen, a dolinu
Siriona zastirala je sjena. Tada ga Voronw povede do plitke pilje
u obronku to je gledala na samotno prigorje Dimbara; uuljae se
u nju i zalegoe skriveni; pojeli su posljednje mrvice hrane, bilo im
je hladno i bili su umorni, ali nisu zaspali. Tako su Tuor i Voronw
u sumrak osamnaestoga dana mjeseca hsim, trideset sedmoga od
poetka putovanja, doli do kula Echoriatha i Turgonova praga, uz
Ulmovu mo umaknuvi i Prokletstvu i Pakosti.
Kad se prvi traak dana sivo probio kroz izmaglice Dimbara,
oduljali su se natrag u Suhu rijeku, kojoj je smjer uskoro potom svr
nuo na istok, vijugajui navie sve do samih gorskih zidina; a ravno
pred njima nadvila se golema litica to se okomito i naglo uzdizala
iz strma obronka na kojem je rastao isprepleten gusti trnovitih
stabala. Kamenita je jaruga zalazila u taj gusti, gdje je jo vladao
noni mrak; oni zastadoe, jer su strane jaruge gotovo do dna bile
obrasle trnjem, koje je svojim proetim granjem tvorilo i gust krov
nada njom, tako nizak da su esto Tuor i Voronw morali puzati
pod njim poput zvjeradi to se kriom vraa u brlog.
Ali napokon, kad su s velikim trudom stigli do samoga podnoja
provalije, pronali su otvor, svojevrstan ulaz u tunel to su ga pri
istjecanju iz srca toga gorja u tvrdoj stijeni probile vode. Uli su;
unutra nije bilo ni traka svjetlosti, ali Voronw je postojano napre
dovao, dok ga je Tuor slijedio drei mu ruku na ramenu, pomalo
zguren, jer je svod bio nizak. Tako su neko vrijeme naslijepo ili
dalje, korak po korak, sve dok uas nisu osjetili da im je tlo pod
nogama ravnije i da vie nema rastresita kamenja. Tada zastadoe
i zadihano uzee oslukivati. Zrak im se doimao svjeim i izdanim
te su utjeli da je oko njih i nad njima velik prostor; ali sve je bilo
tiho, ak se ni kapanje vode nije ulo. Tuoru se uini da se Voronw
zabrinuo i da dvoji, te proapta: "Gdje li su, onda, te uvane dveri?
Ili smo ih ve doista proli?"
"Ne", ree Voronw. "No ipak sam u udu, jer neobino je da se
ma koji pridolica moe ovako daleko douljati a da ga ne zaustave.
Bojim se nekog napada u mraku."
Ali njihov apat pobudi uspavane odjeke, a oni se pojaae i
umnoie te rasprostrijee svodom i neopazivim zidovima, sikui
65
i mrmorei poput zvuka mnogih kradominih glasova. I jo dok je

jeka zamirala u kamenu, Tuor zau iz srca tame glas kako govori
vilenjakim jezicima: isprva Plemenitim govorom Noldora, koji nije
znao; a zatim jezikom Belerianda, premda na nain pomalo stran
njegovim uima, kao da pripada narodu to je odavna razdvojen od
svojega roda.26
"Stojte!" ree. "Ne mrdajte! Ili ete umrijeti, bili vi dumani ili
prijatelji."
"Prijatelji smo", ree Voronw.
"Onda postupite kako traimo", ree glas.
Jeka njihovih glasova odbi se u tiinu. Voronw i Tuor stajahu
nepomino, a Tuoru se uini da je prolo mnogo sporih minuta, dok
mu je srce stezao strah kakav mu nije donijela nijedna druga pogibelj
njegova puta. Zatim naie topot stopa i stade jaati do koracanja
glasna poput mariranja trolova u tom upljem prostoru. Odjednom
kukma bi skinuta s vilenjake svjetiljke i njezin se sjajni snop okrenu
prema Voronwu pred njim, ali Tuor ne vidje nita do zasljepljujue
zvijezde u tami; a znao je da se ne moe ni pokrenuti dokle god taj
snop sja u njega, ni da utekne ni da pohita dalje.
Naas bijahu tako sapeti okom svjetiljke, a zatim glas prozbori
opet, kazavi: "Pokaite lica!" I Voronw zabaci kukuljicu te mu
lice zasja pod svjetlou zrake tvrdo i jasno, kao iz kamena isklesa
no; a Tuor se zaudi kad vidje njegovu ljepotu. Zatim on ponosito
prozbori, kazavi: "Ne zna li koga to vidi? Ja sam Voronw, sin
Aranwov, iz Fingolfinove kue. Ili me ve nakon nekoliko ljeta
zaboravie u vlastitome kraju? Lutao sam daleko od spomena na
Meuzemlje, no ja se tvojega glasa sjeam, Elemmakile."
26
U Silmarillionu ne pie nita konkretno o govoru vilenjaka iz Gondolina: ali ovaj odlo
mak navodi na zakljuak da je nekima od njih bilo uobiajeno sluiti se Uzvienim
govorom (Quenyom). U jednom kasnom lingvistikom eseju navodi se da je u Turgonovoj kui kvenijski jezik bio u svakodnevnoj uporabi, te da je to bio Erendilov
materinji jezik; ali "za veinu itelja Gondolina to je postao jezik iz knjiga, te su se kao
i drugi Noldori u svakodnevnom govoru sluili sindarinskim". Usporedi Silmarillion,
str. 139: nakon Thingolove zapovijedi "Izgnanici prenijee sindarinski jezik u svoju
svakodnevnu upotrebu, te su Uzvienim govorom Zapada razgovarali jedino noldorski
kneevi izmeu sebe. No taj je govor zauvijek ivio kao jezik znanosti, gdje god da je
itko od toga naroda ivio."
66
"Onda se Voronw sjea i zakona svojega kraja", rekao je glas.

"Kako je na zapovijed otiao odavde, pravo mu je da se vrati. Ali
ne i da amo dovede nikakva stranca. Tim je inom svoje pravo po
nitio, te ga kao zarobljenika valja odvesti kralju da mu presudi. to
se stranca tie, bit e pogubljen ili utamnien prema sudu Strae.
Dovedi ga amo da mogu donijeti sud."
Tada Voronw povede Tuora prema svjetlosti, a dok su prila
zili, mnogi Noldori, odjeveni u verinjae i naoruani, iskoraie iz
tame i okruie ih s isukanim maevima. A Elemmakil, zapovjed
nik Strae, koji je nosio blistavu svjetiljku, stade ih dugo i pomno
razgledavati.
"udim ti se zbog ovoga, Voronw", ree. "Dugo bijasmo pri
jatelji. Zato me onda tako okrutno sili da stanem izmeu zakona
i naega prijateljstva? Sve i da si ovamo nepozvana doveo nekog
iz drugih noldorskih kua, ve bi i to dovoljno bilo. Ali pruio si
saznanje o Putu smrtnome ovjeku - jer prema oima mu opaam
kojega je soja. No nikada vie ne moe on slobodno otii, jer znade
tajnu; a kao pripadnika tuinskog soja koji se odvaio ui, valja mi
ga pogubiti - sve ako ti i jest prijatelj drag."
"U irokim zemljama to vani lee, Elemmakile, tota te ud
no moe snai, i nenadane te zadae dopasti mogu", odvrati mu
Voronw. "Drugaiji se lutalica vraa nego to je odlutao. Ovo to
uinih, uinih po zapovijedi vioj od zakona Strae. Jedino Kralj
moe suditi meni i onomu koji sa mnom stie."
Zatim Tuor prozbori, jer vie ne bijae u strahu. "Dolazim s Voronwom, sinom Aranwovim, jer njega Gospodar Voda imenova
za mojeg vodia. S tim ciljem on bijae izbavljen od gnjeva Mora i
Prokletstva Valara. Jer ja to stiem po Ulmovu zadatku sinu Fingolfinovu, kojemu u ga povjeriti."
Nato Elemmakil pogleda Tuora u udu. "Tko si onda?" ree.
"I odakle stie?"
"Ja sam Tuor, sin Huorov, iz Hadorove kue i roda Hrinova, a
ta imena, kazano mi je, nisu neznana u Skrivenome kraljevstvu. Iz
Nevrasta stigoh kroz mnoge pogibelji u potrazi za njime."
"Iz Nevrasta?" ree Elemmakil. "Kazuje se da ondje nitko vie
ne ivi, sve otkako se na narod odselio."
67
"Kazuje se kako i jest", odvrati mu Tuor. "Prazni i hladni dvori

Vinyamara stoje. No odatle stiem. Odvedi me sad onomu koji sazda
te drevne dvornice."
"O tako velikim pitanjima suditi ne mogu", ree Elemmakil. "Sto
ga u vas povesti na svjetlost koja e moda objaviti vie i predati
vas uvaru Velikih dveri."
Zatim izda zapovijed, pa Tuora i Voronwa postavie izmeu
visokih straara, dvojice pred njima i trojice za njima; njihov ih za
povjednik povede iz pilje Predstrae te zaoe, uini im se, u ravan
prolaz, gdje su dugo hodali ravnim podom, sve dok blijeda svjetlost
nije zasjala pred njima. Tako su naposljetku stigli do iroka luka s
visokim stupovima s obiju strana, isklesanim iz stijene, meu koji
ma je visjela velebna reetka od iskrianih drvenih greda, udesno
izrezbarenih i prekrivenih eljeznim zakovicama.
Elemmakil je dotae i ona se beumno uzdignu, te prooe; Tuor
vidje da stoje u dnu klanca kakva nikada jo niti vidje niti si predoi
u mislima, ma koliko da je dugo kroio divljim planinama Sjevera;
jer u usporedbi s Orfalch Echorom, Cirith Ninniach bijae tek utor
u stijeni. Tu su ruke samih Valara u drevnim ratovima s poetka
svijeta rascijepile golemo gorje, te rubovi procijepa bijahu glatki kao
sjekirom raskoljeni i uzdizahu se do neodredivih visina. Ondje se
daleko u visini sterala pruga neba, a spram njezina duboka plavetnila
stajali su crni vrhovi i nazubljeni grebeni, udaljeni ali tvrdi, okrutni
poput kopalja. Previsoke bijahu te mone zidine da ih zimsko sunce
nadvisi, pa iako je sad jutro bilo granulo, zvijezde su slabano trepe
rile iznad gorskih vrhunaca, dok je pod njima sve bilo u tmini koju
su probijale jedino blijede zrake svjetiljaka svrnutih na uspon staze.
Jer dno klanca strmo se uzdizalo prema istoku, dok je slijeva, uz
korito potoka, Tuor opazio irok probijen put, prekriven kamenim
ploama, to se zavojito uspinjao i pri vrhu iezavao u sjeni.
"Prooste kroz Prve dveri, Dveri od drveta", ree Elemmakil.
"Eno puta. Valja nam pouriti."
Koliko duga bijae ta duboka staza, to Tuor nije mogao procije
niti, a dok je upirao pogled preda se, teak se umor poput oblaka
svalio na njega. Studen je vjetar siktao stijenkama litica, pa se on
68
vrsto umotao u plat. "Hladno li pue vjetar iz Skrivena kraljev

stva!" ree.
"Da, upravo tako", ree Voronw; "strancu bi se moglo uiniti da
je oholost Turgonove sluge uinila beutnima. Dugima se i tekim
doimlju lige izmeu Sedam dveri gladnima i umornima od puta."
"Kad bi na zakon bio iole blai, odavno bi ve izdaja i mrnja
ule ovamo i unitile nas. To dobro znade", ree Elemmakil. "Ali
beutni nismo. Ovdje nema hrane, a stranac se ne moe vratiti
dverima kroz koja je proao. Izdrite stoga jo malo, jer Druge e
vam dveri donijeti olakanje."
"Dobro je", ree Tuor i nastavi kako mu kazae. Uskoro se okre
nu i vidje da samo Elemmakil hoda za njim s Voronwom. "Vie
nema potrebe za straarima", ree Elemmakil, proitavi mu misao.
"Iz Orfalcha nema bijega ni vilenjaku ni ovjeku, a ni povratka."
Tako su nastavili strmim putem, katkad dugim stubitima, katkad
zavojitim obroncima, pod strahotnom sjenom litice, sve dok na ot
prilike pola lige od Dveri od drveta Tuor ne vidje da im put prijei
golem zid sazdan od ruba do ruba klanca, s krupnim kamenitim
kulama na objema stranama. U zidu je bio veleban luk iznad staze,
ali inilo se da su ga klesari zapunili jednim jedinim monim kame
nom. Kad su se pribliili, njegova tamna i ulatena stijenka treperila
je pod svjetlou bijele svjetiljke objeene iznad sredine luka.
"Ovdje stoje Druge dveri, Dveri od kamena", ree Elemmakil, te
im prie i lagano ih gurnu. Stadoe se zakretati na nevidljivu stoeru,
sve dok im se rub ne usmjeri prema njima, a put se ne rastvori s
obiju strana; i prooe tuda u predvorje gdje na strai stajahu mnogi
orunici odjeveni u sivo. Nitko ne prozbori ni rijei, ali Elemmakil
povede svoje tienike u komoru pod sjevernom kulom; a ondje im
donesoe hranu i vino, te im dopustie da nakratko otpoinu.
"Oskudnim se objed moe uiniti", ree Elemmakil Tuoru. "Ali
dokae li se tvoja tvrdnja, ubudue e se izdano popuniti."
"Dovoljan je", ree Tuor. "Tek bi slabano srce bolje vianje
iskalo." I doista, takvu je okrepu naao u piu i hrani Noldora da je
uskoro poelio nastaviti.
*
69
Nakon kratka hoda stigoe do zida jo veeg i jaeg od prijanjih,

a u njemu bijahu smjetene Tree dveri, Dveri od bronce: velebne
dvostruke vratnice okiene bronanim titovima i ploama, na ko
jima bijahu izrezbareni mnogi likovi i udni znakovi. Na zidu iznad
njihova nadboja stajale su tri etvrtaste kule, pokrivene i optoene
bakrom koji je nekom kovakom vjetinom jo blistao i plamenim
sjajem odraavao zrake crvenih svjetiljaka poredanih poput baklji
du zida. Opet su utke proli kroz dveri, te u predvorju iza njih
ugledali jo i veu postrojbu straara u verinjaama to su se lje
skale poput mutne vatre; a sjeiva sjekira bila su im rumena. Iz
roda Sindara iz Nevrasta najveim dijelom bijahu ti koji su drali
ove dveri.
Nato dooe do iznimno naporne staze, jer sred Orfalcha strmina
bijae najvea, a dok se uspinjahu, Tuor ugleda gdje se najvelebnija
zidina mrano koi nad njim. Tako se na koncu pribliie etvrtim
dverima, Dverima od izvijena eljeza. Visok i crn bijae taj neosvi
jetljeni zid. etiri eljezne kule stajahu na njemu, a izmeu dvaju
unutranjih tornjeva bijae postavljen eljezni lik mona orla, upravo
prikaz samoga kralja Thorondora, kao da slijee na neku goru iz
zranih visina. Ali dok je Tuor stajao pred dverima, zaudo mu se
uini da kroz granje i debla neprolaznih stabala promatra blijed
Mjeseev proplanak. Jer svjetlost se probijala kroz ureene reetke
dveri, izvijene i iskovane u obliku stabala s izvijenim korijenjem i
isprepletenim granjem punim lia i cvijea. A dok je prolazio, on
opazi kako je to mogue; zid bijae podebeo, a nije imao tek jednu
reetku, ve tri uzastopne, postavljene tako da je za onoga tko bi
prilazio sredinom puta svaka od njih tvorila dio cjeline; ali svjetlost
iza njih bijae dnevna.
Jer sad su se ispeli na veliku visinu povrh nizina iz kojih su kre
nuli, a staza je iza eljeznih dveri vodila gotovo ravno. tovie, preli
su hrbat i srce Echoriatha, pa su sada planinske kule hitro opadale
prema unutranjim brdima, a klanac se proirio i litice su mu postale
manje strme. Dugi su mu hrbati bili zagrnuti bijelim snijegom, a od
snijega odraena svjetlost neba dopirala je bijela poput mjeseine
kroza zrak proet treperavom maglicom.
Sada su proli kroz redove eljezne strae koja je stajala iza
Dveri; crni im bijahu platevi i verinjae i dugi titovi, a lica im
70
zastirae titnici u obliku orlovih kljunova. Tada je Elemmakil poao

pred njima pa su izali za njim na blijedu svjetlost; Tuor pokraj puta
uoi tratinu, gdje je poput zvjezdica cvao bijeli uilos, cvijet spomenka
27
to ne zna za godinja doba i ne vene; te tako u udu i laknula srca
on stie do Dveri od srebra.
Zidina Petih dveri bila je sazdana od bijela mramora, niska i
iroka, a grudobran mu je tvorila srebrna ograda izmeu pet veli
kih mramornih kugli; ondje je stajalo mnotvo streliara u bijelim
odorama. Dveri su imale oblik triju etvrtina kruga, sazdane od
srebra i biserja iz Nevrasta u oblicima Mjeseca; ali nad Dverima je,
povrh sredinje kugle, stajao lik Bijeloga stabla Telperiona, izraen
od srebra i malahita, s cvjetovima nainjenim od velikih bisera iz
Balara.28 A iza Dveri, u iroku predvorju poploenom mramorom,
zelenim i bijelim, stajali su streliari u srebrnim verinjaama i kaci
gama s bijelim krestama, po stotinu sa svake strane. Tada Elemmakil
povede Tuora i Voronwa kroz njihove mukle redove, pa izbie na
dugu, bijelu stazu to je tekla ravno prema estim dverima; kako su
ili, travnjak se irio, a medu bijelim zvjezdicama uilosa rastvarali su
se mnogi cvjetii, poput zlaanih oiju.
Tako su stigli do Zlatnih dveri, zadnjih od onih drevnih Turgonovih dveri to bijahu sazdane prije Nirnaetha; bile su uvelike
sline Dverima od srebra, osim to im je zidinu gradio ut mramor,
a kugle i grudobran rumeno zlato; kugala je pak bilo est, dok se na
sredini, svrh zlatne piramide, koio lik Laurelina, Suneva drveta,
s cvjetovima izraenim od topaza u dugim grozdovima na tankim
zlatnim lancima. A same su Dveri resili zlatni diskovi, zrakasti, u
obliju Sunca, postavljeni sred grbova od granata i topaza i utih
dijamanata. U predvorju iza njih postrojeno je bilo tri stotine streli
ara s dugim lukovima, a verinjae im bijahu pozlaene, dok su im
27
28
Radilo se o cvjetovima koji su izdano cvali po grobnim humcima rohanskih kraljeva

podno Edorasa, a koje je Gandalf imenovao na jeziku Rohirrim (kako ga se prevodi
na staroengleski) simbelmyn, odnosno "spomenak", "jer cvjetaju u svako godinje
doba i rastu tamo gdje poivaju mrtvi ljudi". (Dvije kule III 6.) Vilenjako ime uilos
zatjee se jedino u ovome odlomku, ali rije se nalazi i u pojmu Amon Uilos, sindarinskom prijevodu kvenijskoga imena Oioloss ("Vjeno snjenobijela", Manwova gora).
U tekstu "Cirion i Eorl" cvijet dobiva jo jedno vilenjako ime, alfirin (str. 347).
U Silmarillionu se na str. 98 navodi da je Thingol nagradio patuljke iz Belegosta mnogim
biserjem: "Ove mu je dao Crdan, jer ih se velik broj nalazio u pliacima oko Balarskog
otoka."
71
iz kaciga izbijale visoke zlatne peruke; veliki okrugli titovi bijahu

im rumeni poput plamena.
Sada je sunce obasjavalo ostatak staze, jer zidine brda postadoe
s obje strane niske i zelene, izuzev snjegova na vrhu; a Elemmakil se
pouri dalje, jer put je bio kratak do Sedmih dveri, nazvanih Veliki
ma, do Dveri od elika to ih Maeglin nakon povratka iz Nirnaetha
izradi preko iroka ulaza u Orfalch Echor.
Zidine ondje ne stajahu, ve s obje strane dvije vrlo visoke, okru
gle kule pune prozora, to se u sedam katova suavahu do tornjia
od blistava elika, dok se izmeu kula protezae mona ograda od
elika to ne hra, ve hladno i bijelo svjetluca. Sedam silnih eli
nih stupova u njoj bijae, visinom i opsegom slinih snanim mla
dim stablima, iako im vrh tvorahu opaki iljci to se tanjie u otre
igle; medu stupovima stajae sedam poprenih greda od elika, a
u svakom razmaku sedam puta po sedam okomitih elinih ipki, s
glavama slinim irokim vrcima kopalja. Ali posred njih se, iznad
srednjega i najveega stupa, uzdizae veleban lik Turgonove kraljev
ske kacige, Krune Skrivenoga kraljevstva, optoene dijamantima.
Ni dveri ni vrata Tuor ne vidje u toj monoj ivici od elika, ali
kad joj se priblii, kroz procijepe izmeu greda u njoj dopre, kako
mu se uini, zasljepljujua svjetlost, pa on rukom zakloni oi i stade
u mjestu, u stravi i udu. A Elemmakil nastavi dalje, no nikakve mu
se dveri ne otvorie na dodir; on pak udari jednu gredu, a ograda
jeknu poput harfe s mnogo ica, oglasivi se mnotvom jasnih, su
glasnih nota to odjeknue od kule do kule.
Nato smjesta iz kula izjahae konjanici, ali pred onima iz sjeverne
kule stie jedan na bijelome konju; on sjae i zaputi se korakom pre
ma njima. A ma kako da je uzvien i plemenit bio Elemmakil, vei
je i vladarskiji likom bio Ecthelion, Gospodar Vrela, u to vrijeme
uvar Velikih dveri.29 Odora mu sva bijae od srebra, a na blistavoj
mu se kacigi koio iljak od elika s vrhom od dijamanta; a kad
njegov pa preuze tit, on zasvjetluca kao da je oroen kapljicama
kie, koje su zapravo bile tisuu kristalnih zakovica.
29
Ecthelion od Vrela spominje se u Silmarillionu kao jedan od Turgonovih kapetana koji

su uvali krila gondolinske vojske pri povlaenju niz Sirion iz Nirnaeth Arnoediada,
te kao onaj koji je umorio Gothmoga, kneza Balroga, koji je pritom umorio i njega, u
napadu na grad.
72
Elemmakil ga pozdravi i ree: "Ovamo dovedoh Voronwa Aranwiona, koji se iz Balara vraa; ovdje je i stranac kojega on dovede
amo, a koji trai da izae pred Kralja."
Tada se Ecthelion okrenu Tuoru, ali on se vre umota u svoj
plat i ne ree nita, promatrajui ga; a Voronwu se uini da ma
glica obavija Tuora i da se uzvisio rastom, te mu se vrak visoke
kapuljae nadvija nad kacigu vilenjakoga vladara, poput kreste
siva morskog vala to se obara na kopno. Ali Ecthelion upre bistar
pogled u Tuora, poutje i ozbiljno progovori ovim rijeima:30 "Stigao
si do Zadnjih dveri. Znaj stoga da nijedan stranac koji njima proe
vie nikada izai nee, izuzev na vrata smrti."
"Ne govori zloguko! Proe li glasnik Gospodara Voda kroz ta
vrata, onda e svi koji ovdje ive poi za njim. Gospodaru Vrela, ne
prijei put glasniku Gospodara Voda!"
Nato Voronw i svi koji su stajali oko njih pogledae opet osupnu
to Tuora, udei se njegovim rijeima i njegovu glasu. A Voronwu
se uini da uje veleban glas, ali koji kao da pripada nekome tko
doziva izdaleka. No Tuoru se uini da tek slua svoje rijei, kao da
to netko drugi zbori njegovim ustima.
Neko je vrijeme Ecthelion samo utke promatrao Tuora, a udivljenje mu je polako proimalo lice, kao da to u sivoj sjeni Tuorova
plata promatra neka daleka vienja. Zatim se nakloni, prie ogradi
i poloi na nju ruke, a dveri se s obje strane stupa Krune otvorie
prema unutra. Tada Tuor proe njima i izbi na visok travnjak, odakle
je pucao pogled na dolinu preko puta, te ugleda blistavi Gondolin
sred bijela snijega. I taj ga prizor toliko opini da dugo nije mogao
pogledati nita drugo; jer pred njim je napokon stajalo vienje za
kojim je udio u snovima punim enje.
Tako je stajao bez ijedne rijei. utke mu s obiju strana stajahu
ratnici iz vojske Gondolina; bilo ih je iz svake od sedam vrsta sa
Sedam dveri; ali njihovi su zapovjednici i glavari sjedili na konjima,
bijelim i sivim. I ba dok su u udu gledali Tuora, s njega spade plat
i on se ukaza pred njima u monoj odori iz Nevrasta. A mnogo ih
30 Na ovome mjestu prestaje paljivo ispisan, premda umnogome ispravljan rukopis, dok
je ostatak teksta na brzinu zapisan rukom na komad papira.
73
je ondje bilo koji su vidjeli kako sm Turgon postavlja te predmete

na zid iza Visoke stolice u Vinyamaru.
Tada Ecthelion napokon kaza: "Daljnjih nam dokaza sad vie ne
treba; a ak je i ime Huorova sina, to nam ga dade, manje bitno od
ove jasne istine, da on od samoga Ulma stie."31
31
Pripovijedanje na ovome mjestu napokon prestaje, pa preostaje samo nekoliko na brzinu

zapisanih naputaka za daljnji tijek prie:
Tuor je upitao kako se Grad zove i saznao njegovih sedam imena. (Vrijedno je
pozornosti, i bez sumnje namjerno, da se ime Gondolin ni jedan jedini put ne spo
minje u tekstu sve do samoga kraja (str. 72): uvijek se naziva Skrivenim kraljevstvom
ili Skrivenim gradom.) Ecthelion je izdao zapovijedi za davanje znaka te su se oglasile
trublje s kula Velikih dveri, odjeknuvi u brdima. Nakon stanke, zauli su daleki odgovor
glasova trublji s gradskih zidina. Dovedeni su konji (za Tuora zelenko); te su odjahali
u Gondolin.
Trebao je uslijediti opis Gondolina, stubita to vodi do njegova visokog podija i ve
lebnih dveri, humaka (ova rije nije sasvim itljiva) s mallornima, brezama i zimzelenim
stablima, te Trga Vrela, Kraljeve kule nad arkadom stupova i Fingolfinova barjaka.
Zatim bi se pojavio sm Turgon, "najvei meu svom Djecom Svijeta, izuzev Thingola",
s bijelim i zlatnim maem u toku od bjelokosti (slonovae) i izrazio dobrodolicu Tuoru.
Vidjelo bi se Maeglina gdje stoji desno od prijestolja, te Idril, Kraljevu ker, gdje sjedi
desno; a Tuor bi izgovorio Ulmovu poruku ili "tako da svi uju" ili "u vijenici".
Druge nevezane biljeke nagovjeuju da se tu trebao nai opis Gondolina kako ga
je izdaleka vidio Tuor, da e Ulmov plat ieznuti kada Tuor izgovori poruku za Turgona, da e biti objanjeno zato ne postoji kraljica Gondolina, te da e se istaknuti, ili
kad Tuor prvi put ugleda Idril ili u nekom ranijem trenutku, daje on u ivotu upoznao,
ili ak vidio, vrlo malo ena. Veina ena i sva djeca iz Annaelove drube u Mithrimu
bila su poslana daleko na jug; kao suanj, Tuor je vidio samo ohole i barbarske ene
Istonjaka, koje su se prema njemu ponaale kao prema zvijeri, ili nesretne ropkinje,
primorane na teak rad od djetinjstva, prema kojima je osjeao tek samilost.
Moe se zamijetiti da kasnija spominjanja mallorna u Numenoru, Lindonu i Lothlrienu ne navode na zakljuak, iako ga i ne poriu, da su ta stabla rasla u Gondolinu u
Starim danima (vidi str. 195-1%); a takoer daje ena Turgonova, Elenw, davno prije
stradala pri prijelazu Fingolfinove vojske preko Helcaraxa (Silmarillion, str. 96).
74
Narn i Chn Hrin

Pria o Hrinovoj djeci
TRINOVO DJETINJSTVO
Hador Zlatokosi bio je glavar Edaina, omiljen meu Eldarima. Do

isteka svojih dana ivio je pod vrhovnom vlau Fingolfina, koji mu
je dao iroke zemlje u onom predjelu Hithluma to se zvao Dor-lmin. Njegova ki Glredhel udala se za Haldira, Halmirova sina,
poglavara ljudi iz Brethila; a na istoj se svadbi njegov sin Galdor
Visoki oenio Hareth, Halmirovom keri.
Galdor i Hareth imali su dva sina, Hrina i Huora. Hrin je bio
tri godine stariji, ali rastom nii od ostalih ljudi svojega roda; to je
naslijedio od majina naroda, ali u svemu ostalome bio je poput
djeda mu Hadora, naoita lica i zlaanih vlasi, snana tijela i jare
udi. Ali jara je u njemu postojano plamtjela, dok mu je volja bila
vrlo izdrljiva. Meu ljudima sa Sjevera bio je najupueniji u nakane
Noldora. Brat mu je Huor bio visok, najvii meu Edainima izuzev
tek vlastita sina Tuora, a i hitar u trku; ali ako bi utrka bila duga i
teka, Hrin bi prvi stigao na cilj, budui da je jednakom snagom
trao na kraju staze kao i na poetku. Braa su se vrlo voljela, te su
se u mladosti rijetko kad rastajala.
Hrin se oenio Morwen, keri Baragunda, Bregolasova sina, iz
Borove kue; bila je time u bliskome rodu s Berenom Jednorukim.
Morwen bijae tamnokosa i visoka, a zbog sjajnih oiju i ljepote
lica ljudi su je prozvali Eledhwen, vilin-krasna; ali ud joj je bila
NARN I CHN H R I N
75
pomalo stroga i uznosita. Tuga Borove kue titala joj je srce; jer
utekla je kao izgnanica u Dor-lmin iz Dorthoniona, nakon propasti
Bragollacha.
Trin je bilo ime najstarijega djeteta Hrina i Morwen, roena
one godine kad je Beren stigao u Doriath i naao Lthien Tinviel,
Thingolovu ker. Morwen je Hrinu na svijet donijela i ker, koju
su nazvali Urwen; ali imenom Lalaith, to znai Smijeh, zvali su je
svi oni koji su je upoznali za njezina kratka ivota.
Huor se oenio Ran, sestrinom Morweninom; ona je bila ki
Belegunda, Bregolasova sina. Teka joj sudba dade da se rodi u
takvim vremenima, jer bila je njena srca i nije voljela ni lov ni rat.
Ljubav je darivala drveu i divljem cvijeu, a voljela je i pjevati i
sastavljati pjesme. Dva je mjeseca tek bila u braku s Huorom kad
je on s bratom otiao u Nirnaeth Arnoediad, i vie ga nikad nije
vidjela.1
U godinama nakon Dagor Bragollacha i Fingolfinove pogibije pro
dubila se sjenka straha od Morgotha. Ali ljeta etiri stotine ezdeset
i devetoga od povratka Noldora u Meuzemlje oivjela je opet nada
meu vilenjacima i ljudima; jer meu njima su se pronijeli glasi o
djelima Berena i Lthien, te o sramoenju Morgotha na samome
prijestolju Angbanda, dok su neki kazivali da Beren i Lthien jo
ive, ili da su se vratili iz Mrtvih. Te su godine i velika Maedhrosova
vijeanja bila pri kraju, dok je oivjela snaga Eldara i Edaina obuz
dala Morgothovo napredovanje, a orci su bili istjerani iz Belerianda.
Nato su neki poeli spominjati predstojee pobjede, i uzvrat za Bitku
Bragollach, kada e Maedhros povesti objedinjene vojske u boj,
satjerati Morgotha pod zemlju i zapeatiti Vrata Angbanda.
Ali oni mudriji i dalje su bili nespokojni, iz straha da Maedhros
ne otkrije prerano svoju rastuu snagu i time Morgothu dade dovolj
no vremena da odlui kako mu se oduprijeti. "Navijek e se neko
novo zlo zaeti u Angbandu, kakvo ne slute ni vilenjaci ni ljudi",
kazivae. A ujesen te godine, u odgovor na njihove rijei, naiao je
Na ovome mjestu u tekstu Narna slijedi odlomak koji opisuje kratak boravak Hrina
i Huora u Gondolinu. Vrlo se blisko temelji na prii koju prenosi jedan od "sastavnih
tekstova" Silmarilliona - do te mjere blisko da mu je tek inaica, te ga ovdje ne ponav
ljam. Pria se moe proitati u Silmarillionu na str. 170-172.
76
opak vjetar sa Sjevera pod olovnim nebom. Nazvali su ga Zao dah,

jer bio je kuan; i mnogi su se razboljeli i umrli koncem te godine
u sjevernim zemljama na granici s Anfauglithom, i to mahom djeca
ili propupala mlade u kuama ljudi.
U to je doba Trinu, sinu Hrinovu, bilo tek pet godina, a nje
gova je sestra Urwen navrila treu poetkom proljea. Kosa joj je
bila poput utih ljiljana u travi dok je trala poljima, a smijeh slian
veselome zvuku potoia to je zvonko padao s brda pokraj zidova
kue njezina oca. Zvao se Nen Lalaith, pa je po njemu sav ivalj u
kuanstvu prozvao dijete Lalaith, a srca su im se radovala dok je
bila meu njima.
Ali Trina nisu voljeli tako kao nju. Bio je tamnokos poput svo
je majke, a obeavao je i da e imati ud slinu njezinoj; jer bio je
neveseo, a zborio je rijetko, iako je rano progovorio i uvijek se doi
mao starijim od svoje dobi. Trin je teko zaboravljao nepravdu ili
porugu; ali jara njegova oca plamtjela je i u njemu, pa je znao biti
prijek i ljutit. No hitro bi se znao i saaliti, a bol i tuga ivih stvorova
mogli su ga ganuti do suza; a i time je bio slian ocu, jer Morwen
je prema drugima bila stroga kao i prema sebi. Volio je majku, jer
mu se obraala izravno i jasno; ali oca je rijetko viao, jer Hrin je
poesto izbivao s Fingonovom vojskom, koja je uvala istone gra
nice Hithluma, a kad bi se vratio, svojim je brzim govorom, punim
neznanih rijei, doskoica i nejasnoa, zbunjivao Trina i donosio
mu nespokoj. U to je doba svu toplinu srca darivao svojoj sestrici
Lalaith; ali rijetko se igrao s njom, jer bilo mu je drae bdjeti nad
njom tako da ga ona ne vidi i promatrati je dok eta tratinama ili
pod kronjama, i pjeva one pjesme to su ih djeca Edaina ispjevala
neko davno, dok im je jezik vilenjaka jo bio svje na usnama.
"Krasna kao vilenjako dijete je Lalaith," ree Hrin svojoj Mor
wen, "ali kraega je vijeka, jao! a stoga i krasnija, moda, ili draa."
A kad je Trin uo te rijei, zamislio se nad njima, ali nije ih uspio
shvatiti. Jer nikad jo nije vidio vilenjako dijete. Niti jedan Elda u
to vrijeme nije nastavao zemlje njegova oca, pa ih je vidio tek je
dan jedini put, kad je kralj Fingon s mnogim velmoama projahao
Dor-lminom i preao most na Nen Lalaithu, blistajui u srebru i
bjelini.
NARN I CHN HRIN
77
Ali prije isteka godine pokazala se istina u rijeima njegova oca;

jer Zao dah stigao je u Dor-lmin, a Trin se razbolio i dugo ostao
leati u groznici i mranu snu. A kad je ozdravio, jer takva mu je bila
sudbina i tako je snaan ivot u sebi nosio, upitao je za Lalaith. Ali
vidarica mu je odgovorila: "Ne spominji vie Lalaith, sine Hrinov;
ali glase o svojoj sestri Urwen morat e zatraiti od majke."
A kad mu je Morwen dola, Trin joj ree: "Vie nisam bolestan
i elio bih vidjeti Urwen; ali zato vie ne smijem rei Lalaith?"
"Zato to je Urwen umrla, a smijeh je uminuo u ovoj kui", od
govori mu ona. "Ali ti si iv, sine Morwenin; a iv je i Neprijatelj
koji nam ovo uini."
Nije ga pokuala utjeiti vie nego samu sebe; jer svoju je tugu
doekala utnjom i hladnim srcem. Ali Hrin je otvoreno alovao,
pa se latio harfe i nakanio spjevati tualjku; ali nije mogao, pa je
slomio harfu, izaao iz kue i podigao ruku prema Sjeveru, kriknuvi: "Mraitelju Meuzemlja, da te bar mogu vidjeti licem u lice, i
pozlijediti te kao to te moj gospodar Fingolfin pozlijedio!"
Ali Trin je u nonoj osami gorko plakao, iako pred Morwen vie
nijednom nije izgovorio ime svoje sestrice. Tek se jednom prijatelju
povjerio u to doba i ispriao mu o svome jadu i praznini kue. Taj
se prijatelj zvao Sador, a bio je podvornik u Hrinovoj slubi; bio
je hrom i malo je tko mario za njega. Neko je bio umljak; zbog
zle sree ili nespretna vitlanja sjekirom sm je sebi odsjekao desno
stopalo, a sakata mu se noga sparuila. Trin ga je zvao Labadal,
to znai "Skoinog"; taj nadimak Sadoru ipak nije bio mrzak, jer
ga je dobio iz saaljenja, a ne iz prezira. Sador je, kao prilino vjet
drvodjelja, izraivao ili popravljao sitne predmete za kuanstvo u
prateim zdanjima na imanju; a Trin mu ju donosio to treba, da
mu potedi nogu, a katkad bi mu potajice odnio i neku alatku ili ko
mad drveta na koje drugi ne bi pazili, ako bi pomislio da bi njegovu
prijatelju to moglo dobro doi. Tada bi mu se Sador nasmijeio, ali i
rekao da vrati darove gdje im je mjesto; "Daruj iroke ruke, ali daruj
samo svoje", kazao bi. Djetetovu je dobrotu nagraivao koliko je
mogao, te za njega rezbario oblija ljudi i zvijeri; ali Trina su naj
vie radovale Sadorove pripovijesti, jer ovaj je bio mladi u danima
Bragollacha, a sad mu se milio spomen na kratke dane svoje pune
muevnosti prije sakaenja.
78
"Bijae to velebna bitka, kau, sine Hrinov. Pozvae me s mo

jih umskih zadaa u nudi te godine; ali ne bijah u Bragollachu,
gdje bih moda asnije zadobio tu ranu. Jer stigosmo prekasno, pa
dospjesmo tek ponijeti odar staroga poglavara Hadora, tono pade
u obrani kralja Fingolfina. Nakon toga postadoh vojnik i duge go
dine provedoh u Eithel Sirionu, velikoj utvrdi vilenjakih kraljeva;
barem mi se tako danas ini, jer uplja ljeta to uslijedie razaznaju
se po malo emu. U Eithel Sirionu bijah kad ga Crni kralj napade,
a tada ondje u Kraljevo ime zapovijedae Galdor, tvojega oca otac.
On pogibe u tom napadu; a ja vidjeh gdje njegovu ovlast i njegovo
zapovjednitvo preuzima tvoj otac, iako je tek netom bio stasao.
Ma mu se u ruci ario od jare to je plamsala u njemu, prialo se.
Za njim satjerasmo orke u pijesak; a oni se od toga dana ne usudie
vie pomoliti na vidiku tih zidina. Ali jao! ljubav prema bici u meni
tad minu, jer nagledah se prolivene krvi i rana; pa me otpustie da
se vratim u ume za kojima eznuh. A ondje zadobih svoju ranu;
jer onaj koji bjei od svojega straha moda jo otkrije da mu je tek
preacem poao u susret."
Tako je Sador zborio Trinu dok je ovaj rastao; a Trin je stao
postavljati mnoga pitanja na koja je Sadoru teko bilo odgovoriti,
jer je drao da ga je blii rod tomu trebao poduiti. A jednog dana
Trin ree: "Je li Lalaith uistinu bila kao vilenjako dijete, kako ree
moj otac? I na to je mislio kad je kazao da je kraega vijeka?"
"Ba je bila," ree Sador, "jer u prvoj mladosti djeca ljudi i vile
njaka izgledaju vrlo srodno. Ali ljudska hitrije rastu, a mladost im
brzo proe; takova nam je sudbina."
Nato ga Trin upita: "to je to sudbina?"
"to se sudbine ljudi tie," ree Sador, "valja ti upitati mudrije od
Labadala. Ali mi se, to je svima bjelodano, brzo umorimo i umremo; nesrea pak mnogima donese smrt jo i prije. Ali vilenjaci se
ne umaraju, a i ne umiru, osim tek od ljute rane. Od ozljeda i jada
to bi nas ljude usmrtili, oni se mogu izlijeiti; a ak i kad im tijela
nastradaju, opet se vrate, kako neki kau. S nama nije tako."
"Znai da se Lalaith nee vratiti?" ree Trin. "Kamo je ona
otila?"
"Nee se vratiti", ree Sador. "Ali ne zna se kamo je otila; ili to
barem ja ne znam."
NARN I CHN H R I N
79
"Je li oduvijek tako? Ili to, moda, trpimo kletvu opakoga Kralja,
slinu Zlu dahu?"
"Nije mi znano. Za nama je mrak, iz kojega tek rijetke pripo
vijesti izaoe. Oevi naih otaca moda su mogli tota kazati, ali
nita kazali nisu. Ni imena im se ne pamte. Gorje stoji izmeu nas
i ivota iz kojega su doli, u bijegu od tko zna ega."
"Jesu li bili u strahu?" upita Trin.
"Moda je tako", ree Sador. "Moda smo to u strahu utekli od
Mraka, a zatim ga samo zatekli ovdje pred sobom, kad vie nismo
imali kamo dalje, doli u More."
"Vie nismo u strahu," ree Trin, "bar ne svi mi. Moj otac nije
u strahu, a ni ja neu biti; ili u, barem, poput svoje majke, biti u
strahu, ali to niim neu do znanja dati."
Tada se Sadoru uini da Trinove oi ne gledaju djetinjim pogle
dom, te pomisli: 'Tuga je brus tvrdoga duha.' Ali naglas kaza ovo:
"Sine Hrina i Morwen, kako e biti s tvojim srcem, to Labadal
pogoditi ne moe; ali tek e rijetko i tek rijetkima otkriti to se u
njemu krije."
Nato Trin ree: "Moda je bolje ne kazati to ti je elja, ako
je ne moe ostvariti. Ali ja bih elio, Labadale, da sam eldarskoga
soja. Tada bi se Lalaith mogla vratiti, a ja bih je ovdje ekao, sve i
da je vrlo daleko. Otii u za vojnika nekom vilenjakom kralju im
za to stasam, kao to si i ti, Labadale."
"tota e jo, moda, nauiti od njih", ree Sador, te uzdahnu.
"Krasan je to puk i udesan, a resi ga mo nad srcima ljudi. Pa ipak,
katkad pomislim da bi nam bilo moda bolje da ih nismo ni upoznali,
ve da smo tek nastavili po nekoj svojoj, priprostijoj navadi. Jer oni
su ve svojim znanjem drevni; a k tomu su i ponosni i istrajni. Spram
njihove svjetlosti mi potamnimo, ili buknemo prebrzim plamenom,
a sudbina to tee nalegne na nas."
"Ali moj ih otac ljubi," ree Trin, "i nije sretan bez njih. Kae
da smo od njih nauili gotovo sve to znamo, te time postali ple
menitiji narod; a kae i da su oni ljudi koji odnedavna stiu preko
Gorja jedva ita bolji od orka."
"Istinu zbori," odgovori mu Sador; "istinu to se barem nekih od
nas tie. Ali uspon je bolan, a s uzvisina je lako pasti na dno."
80
Trinu se tada bliio osmi roendan, u mjesecu gwaeronu prema ra

unanju Edain, one godine koja se zaboraviti ne moe. Meu star
jeinama ve su kolali glasi o veliku zboru i okupljanju pod orujem,
ali do Trina nisu doprli; a kako je Hrin dobro poznavao Morweninu hrabrost i suzdran jezik, esto je razgovarao s njom o tome
to kane Vilin-kraljevi, te to bi moglo biti poe li po dobru, a to
poe li po zlu. Srce mu je sokolila nada, pa jedva da je strahovao za
ishod bitke; jer inilo mu se da nijedna sila u Meuzemlju ne moe
svrgnuti mo i sjaj Eldara. "Oni vidjee Svjetlost na Zapadu," ree,
"pa Mrak jednom mora utei od njihovih lica." Morwen mu nije
proturjeila; jer miliji se ishod uz Hrina navijek inio izglednijim.
Ali i njezin je rod znao vilin-predanja, pa je za se rekla: "Ipak, nisu
li napustili Svjetlost, i zar im ona nije sada zaprijeena? Moe biti
da Gospodari Zapada vie ne mare za njih; a ako je tako, kako da
ak i Starija djeca nadvladaju Monike?"
Ni sjenka takve sumnje nije se vidjela na Hrinu Thalionu; no
jednog se jutra u proljee te godine on probudi iz nemirna sna, te tog
dana njegovu vedrinu zastre oblak; a uveer iznenada ree: "Kad me
pozovu, Morwen Eledhwen, tebi u na uvanje ostaviti nasljednika
Hadorove kue. Kratki su ivoti ljudi, a u njima tota poe po zlu,
ak i u vrijeme mira."
"Oduvijek je tako", odgovori ona. "Ali, to li to pod tvojim rije
ima lei?"
"Razboritost, a ne dvojba", ree Hrin; neto ga je svejedno ti
talo. "Ali onaj koji gleda preda se mora uoiti ovo: nita nee ostati
kako je bilo. Ovo e biti silan udarac, pa jedna strana mora pasti
nie nego to sada stoji. Budu li Vilin-kraljevi ti koji padnu, tada e
za Edaine nuno poi po zlu; a mi ivimo najblie Neprijatelju. Ali
ako i poe po zlu, neu ti rei: Ne boj se! Jer ti se boji onoga ega
se bojati valja, i jedino toga; a strah te ne tjera u oaj. Ali rei u
ti: Ne ekaj! Vratit u ti se kako ve mogu, ali ne ekaj! Poi na jug
to hitrije moe; a ja u za tobom, i pronai u te, sve i ako budem
morao pretraiti cio Beleriand."
NARN I CHN H R I N
81
"irok je Beleriand, a u njemu za prognanike doma nema", ree

Morwen. "Kamo da uteknem, bilo uz malobrojne, bilo uz mnogo
brojne?"
Nato Hrin neko vrijeme utke porazmisli. "Zna za rod moje
majke u Brethilu", ree. "To je tridesetak liga odavde, mjereno
letom orla."
"Stigne li doista tako zlo vrijeme, kakve li nam pomoi moe
biti od ljudi?" ree Morwen. "Borova je kua pala. Padne li i ve
lika Hadorova kua, u kakve e li se rupe zavui maleni Halethin
narod?"
"Malo ih je i ne znaju ba mnogo, ali ne sumnjaj u njihovu sra
nost", ree Hrin. "Ta gdje drugdje ima nade?"
"O Gondolinu ne zbori", ree Morwen.
"Ne, jer to ime nikada s mojih usana silo nije", ree Hrin. "Pa
ipak, toni su glasi koje si ula. Bijah ondje. Ali sada ti istinu zborim,
koju dosad ne povjerih nikome drugom, a ni neu: nije mi znano
gdje stoji."
"Ali nagaa, i to nagaa blisko, ini mi se", ree Morwen.
"Moda je tako", ree Hrin. "Ali osim ako me sm Turgon ne
odrijei prisege, ne smijem svoja nagaanja povjeriti ak ni tebi;
zaludu bi stoga tragala. Ali sve i da ti kaem, na svoju sramotu, u
najboljem bi sluaju stigla tek pred zatvorene dveri; jer ako Turgon
ne izae u rat (a o tome se ni glasa nije ulo, i tomu se ne nadamo),
nitko nee onamo ui."
"Onda, ako u tvome rodu nema nade, a prijatelji te ne ele,"
ree Morwen, "morat u sama donijeti odluku; a meni sada misli
prema Doriathu teku. Od svih crta obrane posljednji e pasti Melianin pojas, drim; a Borovu kuu s prezirom u Doriathu primiti
nee. Nisam li ja sada u srodstvu s kraljem? Jer Beren, Barahirov
sin, bijae Bregorov unuk, ba kao i moj otac."
"Srce mi nije sklono Thingolu", ree Hrin. "On ne eli pomoi
kralju Fingonu; a duh mi na spomen Doriatha obuzima neka ne
znana sjenka."
"Na spomen Brethila i moje se srce zatamni", ree Morwen.
Hrin se odjednom glasno nasmija, te ree: "Evo nas gdje sjedi
mo u raspravi o neemu izvan svog dosega, o sjenama to stiu iz sna.
82
Nee sve poi ba dotle po zlu; ali poe li, tad sve poiva na tvojoj
hrabrosti i tvojim odlukama. Postupi stoga kako ti srce nalae; ali
samo postupi urno. A ostvare li se nae nakane, vilenjaki kraljevi
vrsto tada kane vratiti sva lena Borove kue njegovim nasljedni
cima; na e sin tada batiniti mnogo toga."
Te se noi Trin prenu iz sna, i uini mu se da mu otac i majka
stoje uz uzglavlje i promatraju ga pri svjetlosti svijea u svojim ru
kama; ali lica im nije mogao vidjeti.
Kad osvanu Trinov roendan, Hrin sinu na dar dade no vilenjake
izrade, sa srebrno-crnim drkom i tokom, pa mu ree: "Nasljednie
Hadorove kue, evo dara za dananji dan. Ali samo mudro! Ljuta je
to otrica, a elik slui tek onima koji njime vitlati mogu. Tvoju e
ruku posjei jednako rado kao i ma to drugo." Pa posjednu Trina
na stol, poljubi ga i ree: "Ve me nadvisuje, sine Morwenin; usko
ro e i na vlastitim nogama toliki biti. A onda e se mnogi, moda,
uplaiti tvoje otrice."
Tada Trin istra kroz vrata i otie odande sam, a u srcu mu
bijae toplo kao da ga grije sunce to obasjava hladnu zemlju i budi
rast. Ponavljao je u sebi oeve rijei, nasljednik Hadorove kue; ali
prisjeao se i drugih rijei: daruj iroke ruke, ali daruj samo svoje.
Ode on tako do Sadora i doviknu mu: "Labadale, roendan mi je,
roendan nasljednika Hadorove kue! I evo dara za te u znak toga
dana. Evo noa, ba onakva kakav ti treba; presjei e sve to poeli,
jer tanak je poput vlasi."
Nato se Sador potiti, jer dobro je znao da je sm Trin toga
dana dobio taj no; ali ljudi velikom uvredom smatrahu odbiti svo
jevoljno poklonjen dar, iz ma ije ruke. Stoga mu ozbiljno kaza:
"Velikoduna si roda, Trine, sine Hrinov. Ne uinih nita ravno
tvome daru, niti se nadam uiniti ita bolje u danima to mi preostahu; ali uinit u koliko mogu." A kad Sador izvadi no iz toka,
ree: "Ovo je doista pravi dar; otrica od vilenjakoga elika. Dugo
mi ve nedostaje njegov dodir."
Hrin uskoro opazi da Trin ne nosi no, te ga upita nije li ga
se prepao zbog oeva upozorenja. A Trin mu odgovori: "Ne; no
dadoh Sadoru drvodjelji."
NARN I CHN H R I N
83
"Prezire li onda dar roena oca?" ree Morwen; a Trin i njoj

opet odgovori: "Ne; ve ljubim Sadora, pa se smilovah nad njime."
Tada Hrin ree: "Sva si tri dara mogao dati, Trine, jer bili su
tvoji: ljubav i milost, a no ponajmanje."
"No teko da ih Sador zasluuje", ree Morwen. "Sm se osa
katio jer je nevjet, a u poslu je spor, jer mnogo vremena gubi na
nepotrebne triarije."
"Pa ipak, imaj milosti za njega", ree Hrin. "I potena ruka i
valjano srce mogu zasjei pogreno; a takova e se rana moda tee
podnijeti nego da je dumansko djelo."
"Ali sada ti valja ekati drugu otricu", ree Morwen. "Tako da
dar bude istinski dar, iju e cijenu sam platiti."
Svejedno, Trin je uoio da su nakon toga prema Sadoru bili
ljubazniji, te su mu tako povjerili izradu velike stolice na kojoj e
glavar sjediti u dvornici.
Svanu tako vedro jutro u mjesecu lothronu kad Trina iznenada
probudie trublje; on dotra do vrata i ugleda u dvoritu veliku
stisku ljudi, pjeaka i konjanika, svih pod punim orujem, kao za
rat. Tu je stajao i Hrin, obraao se ljudima i davao im zapovijedi;
i Trin sazna da oni danas polaze za Barad Eithel. To bijahu Hrinovi straari i ljudi iz kuanstva; ali bili su pozvani svi muevi s
njegovih zemalja. Neki su ve bili otili s Huorom, bratom njegova
oca; a jo e se mnogi putem pridruiti poglavaru Dor-lmina, te
pod njegovim barjakom poi na veliki Kraljev zbor.
Tada se Morwen rasta od Hrina bez suza; samo mu ree: "uvat
u ono to mi ostavlja na brizi, kako ono to jest, tako i ono to
ima tek biti."
A Hrin joj odgovori: "Sretno mi ostaj, Gospo Dor-lmina; jasemo sada s vie nade no to nam je srca ikad jo znadoe. Znajmo
da e nam usred idue zime slavlje veselije biti no svih dosadanjih
ljeta, a za njom e granuti neustraivo proljee!" Te podie Trina
na rame i viknu vojnicima: "Nek nasljednik Hadorove kue vidi
svjetlost vaih maeva!" I sunce zablista na pedeset otrica kad kao
jedna iskoie, a dvorite odjeknu bojnim pokliem Edaina sa Sje
vera: Lacho calad! Drego morn! Bukni, svjetlo! Bjei, mraku!
84
I Hrin tad na sedlo skoi, i zlaan mu se barjak zavijori, i trublje

jo jednom jeknue jutrom; i tako Hrin Thalion odjaha u Nirnaeth
Arnoediad.
Ali Morwen i Trin stajahu nepomino na vratima, sve dok iz
daleka ne zaue tihi zov jedne trublje na vjetru: to je Hrin preao
greben onog brda iza kojega vie nije mogao vidjeti svoju kuu.
RIJEI HRINA I MORGOTHA
Vilenjaci mnoge pjesme ispjevae i pripovijesti ispriae o Nirnaeth

Arnoediadu, Bici suza nebrojenih, u kojoj Fingon strada, a cvijet
Eldara usahnu. Ljudski ivot ne bi dostajao da ih se saslua, kad
bi se sve htjele prepriati;2 ali ovdje se kazuje tek to je zadesilo
Hrina, Galdorova sina, glavara Dor-lmina, nakon to je uz potok
Rivil naposljetku po Morgothovu nalogu bio iv uhvaen i odveden
u Angband.
Hrina privedoe pred Morgotha, jer Morgoth je putem svojih vje
tina i uhoda doznao da Hrin uiva prijateljstvo kralja Gondolina;
stoga ga je pokuao zastraiti oima. Ali Hrin je jo bio neustraiv,
i suprotstavio se Morgothu. Stoga ga Morgoth baci u lance i stavi
na polagane muke; ali nakon nekog vremena obie ga i dade mu
izbor: da slobodno poe kamo god eli ili da dobije ovlasti i naslov
najveega Morgothova zapovjednika, samo ako mu otkrije gdje lei
Turgonova utvrda i uz to kae sve to jo znade o Kraljevim na
kanama. Ali Hrin Nepokolebljivi naruga mu se ovako: "Slijep si,
Morgothe Baugliru, a slijep e i navijek biti, kad samo mrak gleda.
Ne zna ti to to vlada srcima ljudi, a sve i kad bi znao, ne bi to
mogao dati. Ali luda je onaj tko prihvati to Morgoth ponudi. Prvo
e uzeti cijenu, a zatim uskratiti obeano; a ja u dobiti samo smrt,
kaem li ti ono to trai."
Nato se Morgoth nasmija i ree: "Smrt moda jo poeli od
mene, kao uslugu." I on odvede Hrina na Haudh-en-Nirnaeth,
koji tad bijae tek sazdan i proet zadahom smrti; Morgoth tu po
stavi Hrina svrh humka i natjera ga da pogleda na zapad prema
Hithlumu, te da se sjeti ene i sina i ostaloga svojega roda. "Jer
2
Ovdje u tekstu Nama stoji odlomak s prikazom Nirnaeth Arnoediada, koji sam izostavio
iz razloga navedenih u biljeci 1; vidi Silmarillion, str. 205-213.
NARN I CHN H R I N
85
oni sada ive u mojoj kraljevini," ree Morgoth, "meni na milost i

nemilost."
"Nikakve milosti u tebi nema", odgovori mu Hrin. "Ali nee
preko njih doprijeti do Turgona; jer oni ne znaju njegove tajne."
Tada gnjev nadvlada Morgotha, te on ree: "Pa ipak, smoditi
mogu i tebe i cijelu tvoju prokletu kuu; i slomit ete se o moju
volju, sve i da ste svi od elika." Te uze dugi ma to je ondje leao
i slomi ga pred oima Hrinovim, tako da mu krhotina ozlijedi lice;
ali Hrin se ne lecnu. Zatim Morgoth isprui dugu ruku prema Dor-lminu i prokle Hrina i Morwen i njihove potomke rijeima: "Gle!
Sjenka moje misli titat e ih ma gdje poli, a moja e ih mrnja
progoniti na kraj svijeta."
Ali Hrin ree: "Zaludu zbori. Jer niti ih vidi, niti vlada njima
izdaleka: ne dok se dri ovoga oblija i dok jo ezne biti vidljivi
Kralj na zemlji."
Nato se Morgoth nadvi nad Hrina, te mu ree: "Ludo jedna,
sitna meu ljudima, najmanjima od svih to za govor znadu! Jesi li ti
to vidio Valare, ili izmjerio mo Manwa i Varde? Znade li dokle
njihova misao see? Ili dri, moda, da to njihove misli tebi teku,
pa e te oni moda zatititi izdaleka?"
"Nije mi znano", ree Hrin. "A ipak bi tako moglo biti, naume
li. Jer Najstariji kralj nee biti svrgnut sve dok Arda stoji."
"Tako ti kae", ree Morgoth. "Ja sam Najstariji kralj: Melkor,
prvi i najmoniji meu Valarima, onaj koji bijae prije svijeta i koji
ga stvori. Sjenka moje nakane na Ardi lei, i sve se u njoj polagano
i postojano prema mojoj volji svija. Ali moja e misao poput oblaka
Kobi tlaiti sve one koje ljubi i bacati ih u mrak i oaj. Kamo god
da pou, zlo e se probuditi. to god da kau, po zlu e svjetovati.
Sto god da uine, protiv njih e se okrenuti. Bez nade e umrijeti,
proklinjui i ivot i smrt."
Ali Hrin odgovori: "Zar zaboravlja kome se to obraa? Slino
si jednom davno naim oima kazivao; ali mi pobjegosmo od tvoje
sjenke. A sada znamo tko si, jer vidjesmo lica koja gledahu Svjetlost
i usmo glasove to zborahu s Manwom. Prije Arde si bio, ali bili
su i drugi; a ti je nisi stvorio. Nisi ni najmoniji; jer utroio si snagu
na samoga sebe i potratio je na vlastitu prazninu. Nita vie sada ti
nisi do odbjegla sunja Valara, iji te lanac jo eka."
86
"Nabubao si poduku svojih gospodara", ree Morgoth. "Ali ta ti

djetinjasta predanja nee pomoi sada, kad su svi oni utekli."
"Onda u ti rei tek jo ovo, sunju Morgothe," ree Hrin, "a to
ne potjee iz eldarskih predanja, ve mi je stavljeno u srce u ovome
asu. Ti nisi Gospodar ljudi, a nee ni biti, sve i da cijela Arda i
cio Menel potpadnu pod tvoju vlast. Ponad Krugova Svijeta nee
moi progoniti one koji te odbiju."
"Ponad Krugova Svijeta progoniti ih neu", ree Morgoth. "Jer
ponad Krugova Svijeta lei tek Nita. Ali u njima mi nee pobjei,
sve dok ne uu u to Nita."
"Lae", ree Hrin.
"Vidjet e i priznat e da ne laem", ree mu Morgoth. Te
odvede Hrina natrag u Angband i posjede ga na kamenu stolicu u
vrhu Thangorodrima, odakle se u daljini mogla vidjeti zemlja Hithlum na zapadu i zemlje Belerianda na jugu. Ondje Hrina za nju
sveza Morgothova mo; a Morgoth stade uz njega, jo jedanput baci
na nj kletvu i sape ga svojom snagom, tako da se odatle nije mogao
pomaknuti, a ni umrijeti, sve dok ga Morgoth ne otpusti.
"Sjedi sad ovdje", ree Morgoth, "i promatraj zemlje u kojima
e zlo i beznae zatei one koje si mi predao. Jer meni si se usudio
narugati i posumnjati u mo Melkora, Gospodara sudbina u Ardi.
Stoga e sad mojim oima gledati i mojim uima sluati, i nita od
tebe skriveno biti nee."
TRINOV ODLAZAK
Tek su se trojica uspjela vratiti u Brethil kroz Taur-nu-Fuin, i to

zlim putem; a kad je Glredhel, Hadorova ki, saznala za Haldirovu
pogibiju, od alovanja je umrla.
U Dor-lmin nisu stigli glasi. Ran, ena Huorova, utekla je shr
vana u divljinu; ali u brdima Mithrima pritekoe joj u pomo Sivi
vilenjaci, a kad rodi dijete, Tuora, uzee se skrbiti za njega. Ali Ran
ode do Haudh-en-Nirnaetha, te lee na nj i umre.
Morwen Eledhwen ostala je u Hithlumu i utke tugovala. Sinu
joj Trinu ne bje jo ni devet ljeta, a ona je opet ekala dijete. Crna
su joj bila vremena. Mnogobrojni su Istonjaci pristigli u taj kraj i
okrutno se ponijeli prema Hadorovu narodu, oteli mu sve posjede i
NARN I CHN HRIN
87
zavili ga u ropstvo. Odveli su iz Hrinova zaviaja sve koji su mogli

raditi ili sluiti nekoj svrsi, ak i sitnu eljad, dok su starce pobili ili
otjerali u smrt od gladovanja. Ali jo se nisu drznuli taknuti Gospu
Dor-lmina, niti je prognati iz doma; jer meu njima se pronio glas
da je pogibeljna, da je vjetica koja se roti s bijelim avetima: jer tako
su zvali vilenjake koje su mrzili, ali jo ih se i vie plaili.3 Zbog toga
su se plaili i gorja i izbjegavali ga, jer mnogi su Eldari pribjegli
onamo, napose na jugu zemlje; tako su se Istonjaci nakon pljake i
palea povukli na sjever. Jer Hrinova je kua stajala na jugoistoku
Dor-lmina, u blizini gorja; dapae, Nen Lalaith izvirao je u sjeni
Amon Darthira, preko ijeg je grebena vodio strm prijevoj. Onuda
su izdrljivi mogli prijei Ered Wethrin i spustiti se uz vrel Glithuija
u Beleriand. Ali Istonjaci za to nisu znali, a nije jo ni Morgoth;
jer sav je taj kraj od njega bio zatien dok je stajala Fingolfinova
kua, te nijedan njegov slugan nikada dotad onamo nije doao. On
se uzdao u to da je Ered Wethrin neprelazna zidina, kako za bijeg
sa sjevera, tako i protiv napada s juga; a doista nije bilo drugog pro
laza, za one koji nemaju krila, izmeu Serecha i dalekoga zapadnog
predjela gdje je Dor-lmin graniio s Nevrastom.
Tako se zbilo da su nakon prvih prodora Morwen ostavili na
miru, makar su neki ljudi vrebali po okolnim umama, te je bilo
pogibeljno ii daleko od kue. Pod Morweninim su okriljem jo
ostali Sador drvodjelja, neto staraca i starica, te Trin, kojemu
nije dala da se udaljava s imanja. Ali Hurinovo je kuanstvo uskoro
poelo propadati, a Morwen je uza sav svoj trud bila siromana, te
bi i gladovala da joj potajice pomo nije slala Aerin, Hrinova ro
akinja koju je izvjesni Brodda, jedan od Istonjaka, silom bio uzeo
za enu. Milodari su za Morwen bili gorki; ali tu je pomo primala
poradi Trina i svojega neroena djeteta, a i stoga to joj je, kako
je kazala, dolazila od vlastitoga. Jer ba je taj Brodda iz Hrinova
zaviaja oteo ivalj, dobra i stoku, te ih otjerao u svoje boravite.
3
Postoji inaica teksta u kojoj se izriito navodi da je Morwen doista bila u dosluhu s
Eldarima, koji su imali tajna boravita u gorju nedaleko od njezine kue. "Ali nikakvih
novosti za nju nisu imali. Nitko nije vidio Hrinov pad. 'Nije bio uz Fingona,' kazali su:
'bio je potisnut na jug s Turgonom, ali ako je itko od njegova naroda uspio pobjei, to
je bilo na zaelju gondolinske vojske. Ali tko to moe znati? Jer orci su sve poginule
naslagali na zajedniku gomilu, tako da je potraga uzaludna, sve kad bi se netko i usudio
otii do Haudh-en-Nirnaetha.'"
88
Bio je to odvaan ovjek, ali jedva bitan u vlastitome narodu prije

dolaska u Hithlum; tako je, u elji da se obogati, bio spreman za
posjesti zemlju koja se nije milila drugima iz njegova soja. Morwen
je vidio tek jednom, kad je u otimaini dojahao do njezine kue;
ali tada ga je silno prestravila. Uinilo mu se da gleda u grozne oi
neke bijele aveti, pa ga je ispunio smrtni strah da ga kakvo zlo ne
snae; stoga joj nije opljakao kuu, a nije ni pronaao Trina, inae
bi nasljedniku pravoga poglavara dani bili odbrojeni.
Brodda je Slamoglave, kako je nazvao Hadorov narod, bacio u
suanjstvo i naloio im da mu grade drvenu dvornicu u kraju sjever
no od Hrinove kue; robove je pak satjerao u ogradu od kolja kao
stoku u obor, ali slabo uvanu. Meu njima se jo znao nai poneko
prkosan i spreman pruiti pomo Gospi Dor-lmina, sve i ako pri
tom sebe izloi pogibelji; od takvih je Morwen potajice jo primala
novosti o svojoj zemlji, iako je malo nade bilo u vijestima to su ih
donosili. Ali Brodda je uzeo Aerin za enu, a ne za ropkinju, jer
meu svojom je sljedbom imao malo ena, a nijedna nije bila ravna
edainskim kerima; sm se pak nadao doi na poglavarski poloaj
u toj zemlji i dobiti nasljednika kojemu e ga namrijeti.
O onome to se zbilo i to bi se jo moglo zbiti u danima to
slijede Morwen je malo to rekla Trinu; a on se bojao prekidati
joj utnju pitanjima. Kad su Istonjaci tek bili doli u Dor-lmin,
upitao je majku: "Kada e se moj otac vratiti da izbaci ove rune
tatove? Zato jo ne stie?"
Morwen odgovori: "Nije mi znano. Moda je stradao, ili je za
toen; a moda je pak bio otjeran daleko odavde i jo se ne moe
probiti kroz dumane koji nas okruuju."
"Onda mislim da je mrtav," ree Trin, te pred majkom suzdra
suze; "jer nitko njega ne bi mogao sprijeiti da se vrati i pomogne
nam, kad bi bio iv."
"Nekako mi se ini da ni jedno ni drugo nije tono, sine", ree
Morwen.
Kako je vrijeme odmicalo, Morwenino se srce mrailo od straha
za sina Trina, nasljednika Dor-lmina i Ladrosa; jer za njega nije
vidjela vee nade no da postane rob istonjakih ljudi, nakon to
jo samo malo poraste. Stoga se prisjetila razgovora s Hrinom, pa
NARN I CHN HRIN
89
su joj se misli ponovno upravile na Doriath; naposljetku je odluila

potajice onamo poslati Trina, ako se bude dalo, uz usrdnu molbu
kralju Thingolu da mu prui pribjeite. A dok je sjedila i razmiljala
kako bi se to moglo izvesti, u mislima je jasno zaula Hrinov glas
kako joj kae: Idi hitro! Ne ekaj me! Ali bliilo se roenje njezi
na djeteta, a put e biti teak i pogibeljan; to ih vie bude polo,
manja e biti nada u bijeg. A srce ju je jo varalo zanijekanom na
dom; u najdubljim je mislima jo slutila da Hrin nije mrtav, te mu
je oslukivala korake u dugim besanim satima noi, ili se budila
uvjerena da je u dvoritu ula rzaj njegova konja Arrocha. K tome,
premda je bila spremna dati sina na odgoj u tue dvore i pod tue
skrbnitvo, prema obiaju toga vremena, jo nije bila voljna uniziti
svoj ponos i postati gost iz milosra, ak ni kraljev. Stoga je pore
kla glas Hrinov, ili spomen na njegov glas, i time izatkala prvu nit
Trinove sudbine.
Jesen Godine alosti bila je na izmaku kad je Morwen napokon
donijela tu odluku, a tada se nala u urbi; jer bilo je malo vremena
da se poe, ali strahovala je da e joj Trina oteti, bude li ekala
preko zime. Istonjaci su vrebali po imanju i uhodili joj kuu. Stoga
ona iznenada ree Trinu: "Otac ti ne stie. Znai da mora poi, i
to brzo. Tako bi on elio."
"Poi?" zavapi Trin. "Ta kamo da poemo? Preko Gorja?"
"Da," ree Morwen, "preko Gorja, prema jugu. Na Jug - ondje
jo moda lei neto nade. Ali ne kazah mi, sine. Ti mora poi, ali
meni valja ostati."
"Ne mogu poi sam!" ree Trin. "Neu te ostaviti. Zbog ega
ne moemo poi zajedno?"
"Ja poi ne mogu", ree Morwen. "Ali nee poi sam. Poslat u
Gethrona s tobom, kao i Grithnira, moda."
"Zar nee poslati Labadala?" ree Trin.
"Ne, jer Sador epa," ree mu Morwen, "a put e biti teak. A
kako si ti moj sin, a dani su mrki, neu ti govoriti blago: na tome e
putu moda umrijeti. Godina se blii koncu. Ali ostane li, doivjet
e gori kraj: postat e suanj. eli li biti pravi ovjek kada dospije
u muevne godine, uinit e to traim od tebe, i to hrabro."
90
"Ali ostavit u te tek sa Sadorom, slijepim Ragnirom i starica

ma", ree Trin. "Ne ree li mi otac da sam nasljednik Hadorov?
Nasljedniku valja ostati u Hadorovoj kui da je brani. Sad bi mi
drago bilo da jo uvijek imam svoj no!"
"Nasljedniku valja ostati, ali ne smije", ree Morwen. "Ali jedno
ga se dana moda on jo vrati. A sad, glavu gore! Poi u za tobom,
ako stvari krenu po veemu zlu; budem li mogla."
"Ali kako e me pronai, izgubljena u divljini?" ree Trin; srce
ga odjednom izda, pa otvoreno zaplae.
"Bude li zapomagao, drugi e te stvorovi prije mene pronai",
ree Morwen. "Ali znadem kamo si poao, a ako onamo stigne i
ako ondje ostane, tamo u te i nai, uzmognem li. Jer aljem te
kralju Thingolu u Doriath. Zar ne bi radije bio kraljev gost negoli
suanj?"
"Ne znam", ree Trin. "Nije mi znano to je to suanj."
"aljem te odavde kako ne bi to morao saznati", odgovori mu
Morwen. Zatim stavi Trina preda se i pogleda ga u oi, kao da iz
njih nastoji proitati neku zagonetku. "Teko je, sine moj Trine",
ree ona napokon. "Nije samo tebi teko. Meni je u ovim zlim vre
menima muno prosuditi kako da najbolje postupim. Ali postupam
onako kako smatram da valja; jer zato bih se inae rastajala od
onoga to mi je milije od svega to jo imam?"
Nisu to vie spominjali, a Trin se rastui, onako smeten. Ujutro
potrai Sadora; ovaj je ba cijepao granje za ogrjev, kojeg su imali
malo, jer se nisu usuivali zai u ume; a tada se osloni o taku i
pogleda veliku Hrinovu stolicu, koja je onako nedovrena bila ba
ena u kut. "Mora i ona otii," ree on, "jer u dananje se vrijeme
moe udovoljiti samo nasunim potrebama."
"Ne lomi je jo", ree Trin. "On se moda jo vrati kui, a tada
e mu biti drago kad vidi to si uinio za njega dok ga nije bilo."
"Lane su nade opasnije od strahova," ree Sador, "a one nas
nee ugrijati kad stigne zima." Opipao je rezbarije na stolici i uzdah
nuo. "Potratio sam vrijeme," rekao je, "makar su mi godili ti sati.
Ali sve su takove stvari kratka vijeka; radost pri stvaranju jedina
im je istinska svrha, rekao bih. A sada bih ti ba i mogao vratiti dar
koji si mi dao."
NARN I CHN HRIN
91
Trin isprui ruku, a zatim je hitro povue. "ovjek ne prima

povrat svojih darova", ree.
"Ali ako pripada meni, zar ga ne mogu dati kome god elim?"
ree Sador.
"Da," ree Trin, "bilo kome, osim meni. Ali zato bi ga elio
dati?"
"Ne nadam se da e mi vie posluiti za ita vrijedno", ree
Sador. "Nee biti posla za Labadala u danima koji stiu, izuzev
suanjskoga."
"Sto je to suanj?" upita Trin.
"ovjek koji je ovjek, ali s kojim postupaju kao s marvom",
odgovori mu Sador. "Hrane ga tek da ostane na ivotu, ostaje na
ivotu samo da im radi, radi im samo iz straha od boli ili smrti. A ti
e mu razbojnici moda i zadati bol ili smrt, iz iste zabave. ujem
da znaju izabrati ponekog hitronogog i pustiti za njim lovake pse.
Bre su oni usvojili poduku od orka nego mi od Krasnoga puka."
"Sada tota bolje shvaam", ree Trin.
"Sramota je to iz nevolje tako rano mora shvatiti takovo to",
ree Sador, a zatim, uoivi neobian izraz na Trinovu licu: "to
li to sada shvaa?"
"Zato me majka alje odavde", ree Trin, a suze mu navrijee
na oi.
"Ah!" ree Sador, a sebi u bradu promrmlja: "Ali zato tek sada?"
Zatim se obrati Trinu: "Ne bih rekao da je ta vijest vrijedna suza.
Ali ne valja ti naglas kazivati majine odluke ni Labadalu, ni bilo
kome drugome. Svi zidovi i ograde u dananje vrijeme imaju ui,
ui to ne rastu na plavokosim glavama."
"Ali s nekim moram prozboriti!" ree Trin. "Uvijek sam ti tota
govorio. Ne elim otii od tebe, Labadale. Ne elim otii ni od ove
kue, ni od svoje majke."
"Ali ne ode li," ree Sador, "uskoro e zanavijek doi kraj Hadorovoj kui, to ti sad mora biti jasno. Labadal ne eli da ode; ali
Sador, Hrinov sluga, bit e sretniji kada Hrinov sin bude izvan
dosega Istonjaka. Eto, eto, to se tu moe: valja nam se rastati.
Nee li sad uzeti moj no kao oprotajni dar?"
92
"Ne!" ree Trin. "Idem vilenjacima, Kralju Doriatha, kae mi

majka. Ondje u jo doi do takovih predmeta. Ali tebi neu moi
poslati nikakva dara, Labadale. Bit u sasvim daleko, posve sam."
Trin tada zaplae; ali Sador mu ree: "Ma hajde! Gdje li je sada
Hrinov sin? Jer uo sam ga, nema tome dugo, kako kae: Otii u
za vojnika nekom vilenjakom kralju, im za to stasam."
Nato Trin obuzda suze, te ree: "U redu, onda: ako takove
ve bijahu rijei Hrinova sina, tad ih se on mora drati, i poi. Ali
kad god kaem da u uiniti ovo ili ono, na koncu ispadne sasvim
drugaije. Sada nemam volje za to. Moram pripaziti da vie tako
ne govorim."
"To bi doista bilo najbolje", ree Sador. "Mnogi ljudi tako pou
avaju, a malo koji to i naui. Pusti neznane dane na miru. Dananji
je vie nego dovoljan."
Sad Tvrina spremie za put, pa se on oprosti od majke i u tajnosti
otputi s dvojicom pratilaca. Ali kad oni kazae Trinu da se okrene
i pogleda jo jedanput oevu kuu, muka rastanka pogodi ga uto
poput maa, te zavapi: "Morwen, Morwen, kad li u te opet vidjeti?"
Ali Morwen je stajala na pragu i ula odjek toga krika od umovitih
brda, pa je stegnula dovratak tako vrsto da su joj se prsti razderali.
To je bila prva tuga Trinova.
Poetkom one godine poslije Trinova odlaska Morwen rodi djevoj
icu i nadjenu joj ime Nienor, to znai alost; ali Trin je ve bio
vrlo daleko kad se rodila. Dug i zao bio mu je put, jer Morgothova
je mo sezala nadaleko; ali vodili su ga Gethron i Grithnir, koji
bijahu mladi u doba Hadora, pa iako vremeni, bili su i odvani, a
te su krajeve dobro znali, jer su neko esto putovali Beleriandom.
Tako su ih sudbina i hrabrost preveli preko Sjenovita gorja, te su
sili u dolinu Siriona i preli u umu Brethil; i napokon su, umorni i
ispaeni, stigli do granica Doriatha. Ali ondje su se smeli, zapleli u
Kraljiine labirinte i stali izgubljeno lutati umskim bespuima, sve
dok nisu posve ostali bez hrane. Tada su doli nadomak smrti, jer
sa Sjevera se studeno spustila zima; ali Trinova kob nije bila tako
laka. Ba dok su leali u beznau, zauli su zov roga. To je Beleg
NARN I CHN H R I N
93
od vrstog lka lovio onuda, jer on je navijek boravio na meama

Doriatha, a bio je najvei umljak tih vremena. uo je njihove vapaje
i doao do njih, a kad im je dao hrane i pia, saznao je kako se zovu
i odakle dolaze, nato se ispunio uenjem i samilou. A Trin mu
se na prvi pogled omilio, jer je imao majinu ljepotu i oeve oi, a
bio je i otporan i jak.
"Kakvu bi to uslugu ti zatraio od kralja Thingola?" upita Beleg
djeaka.
"Bio bih njegov vitez, da poem u boj protiv Morgotha i osvetim
oca", ree mu Trin.
"Tako moda i bude, kada stasa s godinama", ree Beleg. "Jer
premda si jo malen, u tebi lei klica odvana mukarca, dostojnoga
sina Hrina Nepokolebljivog, ako je takovo to uope mogue."
Jer ime se Hrinovo slavilo u svim vilenjakim zemljama. Stoga je
Beleg rado postao vodi zalutalima, te ih odveo do kolibe u kojoj je
tada boravio s drugim lovcima; ondje su se nastanili, dok je glasnik
otiao u Menegroth. A kada se vratila poruka da e Thingol i Melian
primiti Hrinova sina i njegove uvare, Beleg ih je tajnim putevima
odveo u Skriveno kraljevstvo.
Tako Trin stie do velebna mosta preko Esgalduina i proe kroz
dveri Thingolovih dvorova; i kao mali ugleda udesa Menegrotha,
to ih nijedan smrtni ovjek dotad ne vidje, izuzev tek Berena. Tada
Gethron izgovori Morweninu poruku pred Thingolom i Melian; a
Thingol ih ljubazno primi, pa posjede Trina sebi na koljeno u ast
Hrina, najmonijega meu ljudima, te njegova roaka Berena.
A svi koji to vidjee, zaudie se, jer to bijae znak da Thingol uzi
ma Trina za posinka; a u ono doba kraljevi to nisu inili, niti je
ikada vie neki vilin-vladar tako postupio prema jednom ovjeku.
Tad mu Thingol kaza: "Ovo e ti, Hrinov sine, dom biti; i cijeloga
ivota smatrat e se mojim sinom, sve i ako jesi ovjek. Primit e
mudrost ponad mjere smrtnih ljudi i u ruke dobiti oruje vilenjaka.
Moda kucne as kada e povratiti zemlje svojega oca u Hithlumu;
ali zasad u ljubavi stanuj ovdje."
Tako poe boravak Trina u Doriathu. S njime su neko vrijeme osta
li Gethron i Grithnir, njegovi uvari, iako su eznuli za povratkom
94
svojoj gospi u Dor-lmin. Tad starost i bolest snaoe Grithnira i

on osta uz Trina sve do smrti; ali Gethron otie, a Thingol s njime
poalje pratioce, da ga vode i tite, te da Morwen prenesu Thingolovu poruku. Uspjeli su stii do Hrinove kue, a kad je Morwen
ula da je Trin u Thingolovim dvorovima primljen s poau, alost
joj se ublai; a vilenjaci joj donesoe i izdane darove od Melian, uz
molbu da se s Thingolovim pratiocima vrati u Doriath. Jer Melian
se, onako mudra i vidovita, time ponadala otkloniti zlo skovano u
Morgothovu umu. Ali Morwen ne htjede otii od kue, jer se jo
nije predomislila i ponos joj je jo bio uznosit; k tome, Nienor bijae
tek dojene. Stoga otpusti vilenjake iz Doriatha sa zahvalama, te
im na dar dade zadnje zlatne sitnice to ih je jo imala, da prikrije
svoje siromatvo; kaza im jo da Thingolu ponesu i Hadorov ljem.
Ali Trin je eljno ekao povratak Thingolovih glasnika; a kada
su se vratili sami, utekao je u umu i rasplakao se, jer znao je za
Melianinu molbu i nadao se da e Morwen doi s njima. To je bila
druga tuga Trinova.
Kad su glasnici prenijeli Morwenin odgovor, Melian se ganula
u samilosti, jer joj je prozrela misli; uvidjela je da se usud koji je
pretkazala ne moe lako odagnati.
Hadorov ljem uruili su Thingolu. Taj ljem bijae izraen od
siva elika ureena zlatom, a u njega su bile urezane pobjedonosne
rune. Sadravao je mo to je titila od ozljede ili smrti svakoga koji
ga ponese, jer ma koji bi ga zasjekao, slomio bi se, a strelica koja bi
ga pogodila, odbila bi se. Izradio ga je Telchar, kova iz Nogroda,
ija su djela bila glasovita. Imao je vizir (oblikovan prema onima
koji su patuljcima sluili za zatitu oiju pri kovanju), tako da je
lice onoga koji bi ga nosio ulijevalo strah u kosti svima koji bi ga
ugledali, dok je smo pak bilo zatieno od strelice i plamena. Na
kresti mu se prkosno koio zlatan lik glave zmaja Glaurunga; jer bio
je izraen netom nakon to je taj prvi put istupio iz Morgothovih
dveri. Hador ga je esto nosio u ratu, kao i Galdor nakon njega;
a vojnicima Hithluma osokolila bi se srca kada bi ga usred bitke
spazili gdje stoji vii od svih, pa bi uzviknuli: "Vie vrijedi Zmaj iz
Dor-lmina nego zlatni pozoj iz Angbanda!"
NARN I CHN H R I N
95
Ali taj ljem zapravo nije bio izraen za ljude, ve za Azaghla,

vladara Belegosta, onoga kojeg je Glaurung ubio u Godini alosti.4
Azaghl ga je darovao Maedhrosu u zalog tomu to mu je spasio
ivot i blago onomad kad je Azaghl upao u zasjedu ork na Patuljakoj cesti u Istonome Beleriandu.5 Maedhros ga je kasnije poslao
na dar Fingonu, s kojim je esto razmjenjivao zaloge prijateljstva,
sjeajui se kako je Fingon stjerao Glaurunga u Angband. Ali u
cijelom se Hithlumu nije nalo glave i ramena dovoljno vrstih da s
lakoom ponesu taj patuljaki ljem, doli u Hadora i sina mu Galdora. Fingon ga je stoga dao Hadom kad je Hador primao poglavarstvo
nad Dor-lminom. Na nesreu, Galdor ga nije ponio pri obrani
Eithel Siriona, jer napad je bio iznenadan, te je gologlav otrao na
zidine, a jedna mu je orkovska strijela probila oko. Ali Hrin nije s
lakoom nosio Zmajski ljem, a nije ga ni htio stavljati, jer kazao je:
"Dumane radije gledam svojim pravim licem." Svejedno, ubrajao
je taj ljem meu najvanije predmete iz batine svoje kue.
Sad, Thingol je u Menegrothu imao duboke orunice prepune
velika bojeva blaga: kovine izraene u obliku krljuti to sja poput
vode na mjeseini, sjeiva i sjekire, titove i ljemove, koje izradie
ili sm Telchar ili stari Gamil Zirak, njegov uitelj, ili vilenjaki maj
stori jo vjetiji od njih. Jer dobio je na dar i predmete podrijetlom
iz Valinora, to ih je u jeku svoje vinosti nainio Fanor, od kojega
u svim danima svijeta nije bilo veeg majstora. Ipak, Thingol primi
Hadorov ljem kao da blagom oskudijeva, te izgovori uljudne rijei,
kazavi: "Ponosna e biti glava koja bude nosila ovaj ljem, to je
resio pretke Hrinove."
Tada se dosjeti neeg, pa pozva Trina i kaza mu da je Morvven
sinu poslala jedan veleban predmet iz batine njegovih otaca. "Uzmi
sada Zmajevu glavu sa Sjevera", ree, "i ponesi je valjano, kada doe
vrijeme." Ali Trin bijae premlad da podigne ljem, te nije mario
za njega poradi tuge u svome srcu.
4
S ovim opisom Hadorova ljema usporedi "velebne maske uasnog oblika" koje su
nosili patuljci iz Belegosta u Nirnaeth Arnoediadu, te su im "dobro sluile u borbi protiv
zmajeva" (Silmarillion, str. 211). Trin je kasnije nosio patuljaku masku polazei u boj
iz Nargothronda, "a njegovi bi se neprijatelji razbjeali pred njegovim licem" (isto, str.
230). Vidi i nie, Dodatak Narnu, str. 182-183.
Orkovski napad u Istonome Beleriandu pri kojem je Maedhros spasio Azaghla ne
spominje se nigdje drugdje.
96

TRIN U DORIATHU
U godinama Trinova djetinjstva u kraljevstvu Doriathu nad njim je

bdjela Melian, iako ju je rijetko viao. Ali bijae ondje jedna djeva
po imenu Nellas, koja je ivjela u umi; ona je na Melianinu molbu
ila za Trinom kad bi on odlutao umskim stazama i ondje se e
sto susretala s njime, naizgled sluajno. Od Nellas je Trin tota
saznao o putevima i divljim stvorovima Doriatha, a nauila ga je i
da sindarinski jezik govori narjejem te drevne kraljevine, starijim
i uljuenijim, bogatijim krasnim rijeima.6 Tako mu se ud na neko
vrijeme razvedrila, sve dok opet nije potpao pod sjenku, pa je to
prijateljstvo minulo poput proljetna jutra. Jer Nellas nije zalazila u
Menegroth, jer nikako nije bila voljna kroiti pod kamene svodove;
Trin se tako, kad su ga s prolaskom djeatva stala zanimati djela
ljudi, sve rjee viao s njom, dok je naposljetku nije posve prestao
zvati. Ali ona je i dalje bdjela nad njim, premda je otada ostajala
skrivena.7
Devet je godina Trin proveo u dvorovima Menegrotha. Srce
i misli navijek su mu tekli vlastitome rodu, a katkad bi mu stigle i
vijesti od njih, to bi ga utjeilo. Jer Thingol je slao glasnike Morwen
to je ee mogao, a ona bi po njima sinu vraala glase; tako je
Trin saznao da je njegova sestra Nienor izrasla u ljepoticu, kao
cvijet na sivome Sjeveru, te da je Morwenina muka postala manja.
A Trin je stasavao i napokon postao visok meu ljudima, a nje
gova su se snaga i otpornost proule u Thingolovoj kraljevini. Tih
je godina stekao mnogovrsna znanja, eljno sluajui povijesti o
drevnim danima; postao je i zamiljen, te krt na rijeima. esto je
Beleg od vrstog lka dolazio u Menegroth po njega, te ga daleko
odvodio, poduavajui ga umljatvu i streliarstvu i (to mu je bilo
najmilije) vjetini maa; ali izraivaka umijea slabije su mu ila,
jer sporo je spoznavao vlastitu snagu, te bi esto nekim iznenadnim
udarcem otetio ono to bi izradio. I u drugim se pogledima inilo da
6
Moj otac drugdje je napomenuo da je govor Doriatha, bilo Kraljev, bilo tui, ak i u
Turinovim danima bio starinski u usporedbi s onime kojim se drugdje govorilo; a i da
je Mm zamijetio (iako postojei napisi vezani uz Mima to ne spominju) da je taj govor
koji je stekao tijekom tienitva bio jedina osobina koje se Trin nikad nije rijeio, ma
koliko da je inae bio kivan na Doriath.
U biljeci na margini jednoga sastavnog teksta na ovome mjestu pie: "Uvijek je u licima
svih ena traio lice Lalaith."
NARN I CHN H R I N
97
mu srea nije naklona, pa bi esto ono to je naumio polo po krivu,

a ono za im je udio ne bi dobio; prijatelje pak nije lako stjecao,
jer bio je neveseo i rijetko se smijao, a nad njegovom je mladosti
leala sjenka. Svejedno, oni koji su ga dobro poznavali voljeli su ga
i cijenili, a uivao je i ast kao Kraljev posinak.
No postojao je jedan koji mu je zamjerao na tome, to vie to se
Trin bliio muevnosti; zvao se Saeros, Ithilborov sin. Pripadao
je onim Nandorima koji su u Doriathu nali utoite nakon pada
svojega vladara Denethora na Amon Erebu u Prvoj beleriandskoj
bici. Ti su vilenjaci preteno ivjeli u Arthrienu izmeu Arosa i
Celona, istono od Doriatha, a znali su odlutati i preko Celona u
divlje krajeve s druge strane; Edainima nisu bili naklonjeni jo otka
ko su oni proli Ossiriandom i nastanili se u Estoladu. Ali Saeros je
uglavnom boravio u Menegrothu, gdje je stekao kraljevo potovanje;
bio je uznosit i oholo se drao prema onima koje je smatrao poloa
jem i vrijednou nedostojnima sebe. Sprijateljio se s glazbenikom
Daeronom,8 jer je i sm bio vian pjesmi; ljude nikako nije volio, a
ponajmanje bilo kojeg srodnika Berena Erchamiona. "Nije li ud
no", rekao je, "da ova zemlja prima jo jednog iz tog nesretnog soja?
Nije li onaj drugi ve poinio dovoljno tete u Doriathu?" Stoga je
iskosa gledao na Trina i sva njegova djela, te o njima govorio sve
najrunije; ali rijei su mu bile lukave, a pakost prikrivena. Kad bi
Trina susreo nasamo, obratio bi mu se oholo i jasno mu iskazao
prezir; a Turin ga se zasitio, iako je dugo na rune rijei uzvraao
utnjom, jer Saeros je bio veliina medu iteljima Doriatha, a k
tome i Kraljev savjetnik. Ali Trin je utnjom srdio Saerosa koliko
i rijeima.
One godine kad je Trinu bilo sedamnaest ljeta, tuga mu se obnovi;
jer tada prestadoe stizati sve vijesti iz njegova doma. Morgothova je
snaga rasla iz godine u godinu, pa je cio Hithlum sad zavio u svoju
sjenku. Bez sumnje je znao tota o djelima Hrinova roda, te ga je
neko vrijeme bio pustio na miru, ne bi li se ispunila njegova zamisao;
ali sad je, kako bi pospjeio svoje nakane, postavio guste strae na
sve prijevoje Sjenovita gorja, da nitko ne moe ni izai iz Hithluma
8
U jednoj inaici teksta u ovom se dijelu radnje za Saerosa kae da je bio u rodu s Daeronom, a u drugoj da je bio Daeronrv brat: objavljeni tekst vjerojstno je najkasniji.
98
ni u njega ui, osim uz veliku pogibelj; orci su pak vrvjeli oko izvora
Naroga i Teiglina i gornjeg toka Siriona. Tako doe vrijeme kad se
Thingolovi glasnici ne vratie, a on odlui ne slati druge. Nikad ni
kome nije rado davao da ide izvan zatienih granica, te niim nije u
veoj mjeri pokazao dobru volju prema Hrinu i njegovu rodu nego
slanjem vlastita puka na opasne puteve do Morwen u Dor-lminu.
Sada je Trinu postalo teko u srcu, jer nije znao kakvo se novo
zlo zbiva, a plaio se da je neka zla sudbina snala Morwen i Nienor; danima je samo utke sjedio, proet mranim mislima o pro
pasti Hadorove kue i ljudi Sjevera. Zatim je ustao i poao potraiti
Thingola; naao ga je gdje sjedi s Melian pod Hrilornom, velikom
bukvom Menegrotha.
Thingol pogleda Trina u udu, vidjevi odjednom ne svog posinka pred sobom, ve ovjeka, visoka i tamnokosa neznanca, koji ga
gleda oima duboko usaenim u bijelo lice. Tada Trin zatrai od
Thingola da mu dade verinjau, ma i tit, te da mu vrati Zmajski
ljem Dor-lmina; kralj udovolji svemu to je traio, kazavi: "Dat
u ti mjesto meu svojim vitezovima od maa; jer ma e navijek biti
tvoje oruje. U njihovim redovima moe okuati rat na meama,
ako ti je takova volja."
Ali Trin ree: "Dalje me od mea Doriatha tjera srce; prije
udim za polaskom u napad na Neprijatelja nego za obranom gra
ninih krajeva."
"Onda idi sm", ree Thingol. "O udjelu svojega naroda u ratu
s Angbandom odluujem ja, prema svojoj mudrosti, Trine, sine
Hrinov. Ne kanim odaslati oruanu silu iz Doriatha ni sada, ni u
ma kojem asu to ga zasad vidim."
"Pa ipak, slobodno poi kamo te volja, sine Morwenin", ree
Melian. "Melianin pojas ne prijei prolaz onima koji su s naim
doputenjem uli."
"Osim ako te mudar savjet ne zadri", ree Thingol.
"Kakav je va savjet, gospodaru?" ree Trin.
"Stasom si poput ovjeka," odgovori Thingol, "ali ipak nisi jo u
punoj muevnosti koja te tek eka. Kada to vrijeme doe, moda
e se moi prisjetiti roda svoga; ali slaba je nada da jedan ovjek
NARN I CHN HRIN
99
sm moe protiv Mranoga monika uiniti vie doli da prui pomo

vilenjakim vladarima u obrani, koliko ona ve bude trajala."
Nato Trin ree: "Moj roak Beren uinio je vie."
"Beren, uz Lthien", ree Melian. "Ali ne prilii se takove rijei
kazati Lthieninu ocu. Ne see dotle tvoja sudbina, drim, Trine,
sine Morwenin, iako ti je sudba isprepletena sa sudbinom vilin-puka,
na dobro ili na zlo. uvaj se sebe sama, da ne bi svrnulo na zlo."
Ona poutje, pa mu se opet obrati rijeima: "Poi sada, posine; i
posluaj kraljev savjet. No ne mislim da e dugo jo ivjeti s nama
u Doriathu nakon to posve stasa u ovjeka. Ako se u danima to
predstoje prisjeti onoga to e ti sad Melian rei, bit e to na tvoje
dobro: boj se i jare i studeni vlastita srca."
Tada se Trin pokloni pred njima i udalji. I uskoro potom stavi
na glavu Zmajski ljem, oborua se i otputi na sjeverne mee, gdje
se pridrui vilin-ratnicima koji su ondje bez predaha ratovali protiv
ork i svih slugana i stvorenja Morgothovih. Tako su se njegova sna
ga i hrabrost dokazale dok je bio jo jedva stariji od djeaka; kako
se sjeao nepravdi nanesenih svome rodu, navijek je bio na elu odvanih djela, te zadobio mnoge rane od kopalja ili strijela ili izvijenih
orkovskih otrica. Ali njegova ga je kob spasila od smrti; a umama
se pronio glas, doprijevi mnogo dalje od Doriatha, da je Zmajski
ljem Dor-lmina iznova vien. Nato mnogi u udu rekoe: "Je li
mogue da se to duh Hadora ili Galdora Visokog vratio iz mrtvih;
ili je to Hrin Hithlumski doista pobjegao iz jama Angbanda?"
U to je vrijeme meu uvarima Thingolovih mea postojao tek
jedan borac moniji od Trina, a to je bio Beleg Cthalion; i Beleg
i Trin bijahu sudruzi u svakoj pogibelji, te zajedno kroie kroz
divlje ume nadaleko i nairoko.
Tako prooe tri godine u kojima je Trin rijetko svraao u Thingolove dvore; vie nije mario ni kako izgleda ni to na sebi nosi, ve
je kosu zapustio, a verinjau prekrio pohabanim i prljavim sivim
platom. Ali zbilo se treega ljeta, kad je Trinu bilo dvadeset go
dina, da je u elji za odmorom i potrebi za kovakim popravcima
jedne veeri neoekivano svratio u Menegroth; otiao je u dvoranu.
Thingola ondje nije bilo, jer bio se otputio u zelene ume s Melian,
to ga je znalo radovati na vrhuncu ljeta. Trin tako sjede na jedno
100
mjesto, ne marei da pita smije li, jer bio je umoran od puta i za

miljen; a na nesreu je zasjeo za stol s uglednicima te kraljevine,
upravo na ono mjesto gdje je Saeros imao navadu sjesti. Saeros tada
sa zakanjenjem ue i razljuti se, vjerujui da je Trin tako postupio
iz oholosti, u namjeri da ga uvrijedi; ljutnja mu se nije umanjila kad
je otkrio da oni koji su tamo sjedili nisu prekorili Trina, ve su ga
doekali s dobrodolicom.
Stoga se neko vrijeme Saeros pretvarao da i sm tako misli, pa je
sjeo na drugo mjesto za stolom, suelice Trinu. "Rijetko nas ovaj
graniar asti svojim drutvom," ree, "te se rado odriem uvrije
ena mjesta za priliku da razgovaram s njime." I tota je jo kazao
Trinu, ispitujui ga o vijestima s granica, te o njegovim djelima u
divljini; iako su mu se rijei doimale ugodnima, o poruzi u njegovu
glasu nije moglo biti dvojbe. A Trin se toga zasiti, pogleda oko
sebe i spozna gorinu izgnanstva; usprkos svem tom svjetlu i smijehu
vilenjakih dvorova, misli mu potekoe k Belegu i njihovu ivotu
u umi, a zatim i mnogo dalje, do Morwen u Dor-lminu, u kui
njegova oca; pa se namrti, onako pun tamnih misli, te preutje sve
to Saeros ree. Na to, uvjeren da je mrtenje upueno njemu, Sae
ros prestade suzdravati ljutnju, ve uze zlatan ealj, baci ga pred
Trina i ree: "Bez sumnje si, ovjee iz Hithluma, u urbi sjeo za
ovaj stol, pa ti se otrcan plat jo i moe ispriati; ali nema potrebe
da ti glava ostaje zaputena poput gusta trnjaka. A moda bi, da ti
ui nisu prekrivene, bolje uo to ti se govori."
Trin nita ne ree, ve upre pogled u Saerosa, a u tamnim mu
oima neto bijesnu. Ali Saeros zanemari to upozorenje i s prezirom
mu uzvrati pogled, kazavi tako da svi uju: "Ako su ljudi Hithluma
tako divlji i surovi, kakve su im tek ene? Zar jurcaju uokolo poput
divljai zaogrnute jedino svojim vlasima?"
Nato Trin dohvati kale za pie i baci ga Saerosu u lice, te ovaj
vrlo bolno pade na lea; a Trin isue ma i uze skoiti na njega,
ali sprijei ga Mablung Lovac, koji je sjedio do njega. Tada Saeros
ustade, pijunu krv na stol i ree kroz razbijena usta: "Koliko emo
9
jo trpjeti ovoga umskog divljaka? Tko li to veeras ovdje vlada?
Kraljev zakon strog je prema onima koji ozlijede njegove podanike
9
umski divljak: "woodwose"; vidi biljeku 14 u tekstu Dredaini, dalje, str. 429.
NARN I CHN HRIN
101
u dvorani; a za one koji ovdje isuku otrice, odmetnitvo je najblaa

osuda. Izvan dvora u ti odgovor dati, umski divljae!"
Ali kad Trin vidje krv na stolu, ud mu se sledi; on otrese Mablungov stisak i izae iz dvorane bez i jedne rijei.
Tad Mablung ree Saerosu: "Sto te snae veeras? Za ovo zlo
tebe krivim; moda Kraljev zakon jo prosudi razbijena usta pra
vednim uzvratom za to podbadanje."
"Ima li mladunac prigovora, nek ih iznese pred Kraljevim su
dom", odvrati Saeros. "Ali za isukavanje maeva na ovome mjestu
takove isprike ne vrijede. Izvan dvorane, ako taj umski divljak isue
ma na mene, ubit u ga."
"To mi se manje izvjesnim ini," ree Mablung, "ali strada li
tko, bit e to zao in, priliniji Angbandu nego Doriathu, a iz njega
e novo zlo proistei. Doista, drim da je to neka sjenka sa Sjeve
ra veeras ispruila ruku i dotaknula nas. Dobro pripazi, Saerose,
Ithilborov sine, da ne ispuni u svojoj oholosti volju Morgothovu, i
imaj na umu da si eldarskoga roda."
"To ne zaboravljam", ree Saeros; ali gnjev mu se nije ublaio, te
je kroz no pakost u njemu nastavila rasti, dok je viao ranu.
Kad ujutro Trin krenu iz Menegrotha u povratak na sjeverne
mee, Saeros ga zaskoi i potra na njega s isukanim maem i ti
tom na raci. Ali Trin se u divljini izvjetio u oprezu, pa ga spazi
kutem oka, skoi u stranu, hitro isuka ma i okrenu se na suparnika.
"Morwen!" zavapi, "sada e onaj koji te ismijao platiti za prezir!"
I rascijepi Saerosu tit, te zapodjenue borbu hitrim otricama. Ali
Trin je dugo uio teke kole i postao okretan poput vilenjaka,
samo jo snaniji. Uskoro je nadvladao Saerosa, ranio mu ruku s
maem i dobio ga sebi na milost. Tada stade na ma koji je ispao
Saerosu. "Saerose," ree mu, "duga ti trka predstoji, u kojoj e ti
odjea smetati; vlasi ti moraju dostajati." I odjednom ga baci na tlo
i svue, a Saeros osjeti veliku Trinovu snagu i obuze ga strah. Ali
Trin ga pusti da ustane, te "Tri!" viknu. "Tri! A ne bude li brzao
kao divlja, straga u te bosti." I Saeros s glasnim vapajima utee u
umu; Trin se poput lovakog psa nada za njim, i ma kako da je
Saeros trao ili vijugao, uvijek ga je ma straga tjerao dalje.
Saerosovi pozivi u pomo prizvae u tu potjeru jo mnoge koji
pooe za njima, ali tek su najhitriji mogli odrati korak s trkaima.
102
Njima na elu bijae Mablung, obuzet brigom, jer iako mu se ono

izazivanje uinilo zlim, "pakost to se izjutra probudi postat e prije
mraka Morgothu veselje"; a uz to se smatralo ozbiljnim prijestupom
izloiti bilo koga iz vilenjakog puka sramoti, svojevoljno, umjesto
da stvar bude iznesena pred sud. Nitko u tome asu nije znao da je
Saeros prvi napao Trina, u nakani da ga ubije.
"Stoj, stoj, Trine!" povika Mablung. "Orkovska je to rabota u
umi!" Ali Trin mu doviknu: "Orkovska rabota u umi za orkovske
rijei u dvorani!" i pohita dalje za Saerosom, koji je pak bez nade
u pomo i uvjeren da ga smrt u stopu prati samo mahnito trao,
sve dok nije odjednom izbio na rub provalije izdubljene u visokim
stijenama, kojom je tekao jedan pritok Esgalduina, tako irok da ga
srna jedva moe preskoiti. Ondje se Saeros u veliku strahu odvai
na skok; ali ne uspije se doekati na suprotnoj strani, ve s krikom
pade i razbi se o golemu stijenu u vodi. Tako je okonao njegov
ivot u Doriathu; Mandos ga je jo dugo drao.
Trin pogleda gdje mu tijelo lei u potoku i pomisli: "Luda jedna
nesretna! Odavde bih ga pustio da se korakom vrati u Menegroth.
Sada me nezaslueno opteretio krivnjom." I on se okrenu i mrano
pogleda Mablunga i njegove sudrugove, koji su bili prili i stali uz
rub provalije blizu njega. Mablung poutje, pa ree: "Jao! Ali vrati se
sada s nama, Trine, jer Kralj mora donijeti sud o ovim djelima."
Ali Trin ree: "Kad bi Kralj bio pravian, nevinim bi me pro
sudio. Ali nije li ovo bio njegov savjetnik? Zar bi pravian kralj
izabrao srce puno pakosti za prijatelja? Odriem se njegova zakona
i njegova suda."
"Rijei ti nisu mudre", kaza Mablung, iako je u srcu osjetio sami
lost prema Trinu. "Nee se izroditi u odbjeglicu. Molim te, vrati
se sa mnom, kao s prijateljem. A ima i drugih svjedoka. Kada Kralj
sazna istinu, moe se uzdati u njegov oprost."
Ali Trinu je bilo dosta vilenjakih dvorova, a i strahovao je da
ga ne zarobe; stoga ree Mablungu: "Odbijam tvoju molbu. Neu
nizato traiti oprost od kralja Thingola; a sada idem onamo gdje me
njegov sud ne moe nai. Izbor vam je tek dvojak: ili me pustite da
slobodno odem ili me ubijte, ako vam zakon to doputa. Jer odve
vas je malo da biste me uhvatili iva."
NARN I CHN HRIN
103
Vidjee mu u oima da je to tono te ga pustie da proe; a Mablung ree: "Jedna smrt je dovoljna."
"Nisam to elio, ali ne alim to je tako", ree Trin. "Neka mu
Mandos pravino presudi; a ako se ikad vrati u zemlje ivih, neka
se mudrijim pokae. Sretan ti ostanak!"
"Slobodno nastavi!" ree mu Mablung; "jer takova ti je elja. Ali
sretnome nastavku ne nadam se za te, poe li tim putem. Sjenka ti
na srcu lei. Kad se opet sretnemo, neka tamnija ne bude."
Trin na to ne odgovori, ve ode od njih i hitro se udalji, a nisu
znali kamo.
Kazuje se da je, kad se Trin nije vratio na sjeverne mee Doriatha, a vijesti o njemu nigdje se nije moglo uti, Beleg od vrstog
lka doao u Menegroth da ga potrai; ondje teka srca primi vijest
o Trinovim djelima i bijegu. Uskoro se potom Thingol i Melian
vratie u dvorove, jer ljeto je bilo na izmaku; kada Kralj sazna to
se zbilo, sjede na svoje prijestolje u velikoj dvorani Menegrotha,
okruen svim velmoama i savjetnicima Doriatha.
Tada su sve pretresli i ispriali, sve do Trinovih rijei na rastan
ku; a nakon toga Thingol uzdahnu i ree: "Jao! Kako li se ta sjenka
zavukla u moju kraljevinu? Saerosa smatrah vjernim i mudrim; ali da
je jo iv, outio bi moj bijes, jer zao je bio njegov izazov i krivcem
ga drim za sve to se u dvorani zbilo. Utoliko Trinu opratam.
Ali kad je Saerosa izloio sramoti i natjerao ga u smrt, poinio je
krivdu veu od uvrede, a preko tih djela ne mogu prijei. Kroz njih
prosijava tvrdo srce, i uznosito." Zatim Thingol uutje, a kad opet
prozbori, glas mu bijae tuan. "Nezahvalan je to posinak, i ovjek
preponosan za svoj poloaj. Kako da udomim onoga koji prezire i
mene i moj zakon ili oprostim onome koji kajanja nema? Stoga u
prognati Trina, Hrinova sina, iz kraljevstva Doriatha. Zatrai li
ulaz, ima ga se dovesti pred mene da mu sudim; a dok mi ne padne
pod noge i ne zamoli me za oprost, moj sin vie nije. Smatra li to
ovdje itko nepotenim, neka sada zbori."
U dvorani uutjee, pa Thingol podie ruku da objavi svoj sud.
Ali u taj as, sav u urbi, ude Beleg i doviknu: "Gospodaru, smijem
li prozboriti?"
104
"Kasno stie", ree Thingol. "Nisi li bio pozvan zajedno s osta

lima?"
"Jesam, gospodaru," odgovori Beleg, "ali zadrao sam se; traio
sam nekoga. Sada napokon dovodim svjedoka kojeg valja sasluati
prije nego to se va sud donese."
"Svi bijahu pozvani koji imadoe neto rei", ree Kralj. "to ii
to taj sada moe rei a to bi imalo veu teinu od onih koje sam
ve uo?"
"Prosudit ete kada ujete", ree Beleg. "Dopustite mi ovo, ako
ikad zasluih vau milost."
"Tebi doputam", ree Thingol. Tada Beleg izae, te za ruku
uvede onu djevu Nellas, koja je ivjela u umama i nikad jo nije prije
dola u Menegroth; bila je u strahu, kako zbog velebne dvorane sa
stupovima i kamenim svodom, tako i zbog oiju okupljena mnotva,
uprtih u nju. A kad joj Thingol kaza da prozbori, ona ree: "Gospo
daru, sjedila sam u kronji", ali zatim umuknu od strahopotovanja
prema Kralju i nita vie ne bijae u stanju rei.
Kralj se tad osmjehnu i ree: "I drugi su, ali ne smatrahu mi to
nunim rei."
"I drugi su, dakako", ree ona, sad hrabrija zbog njegova osmi
jeha. "ak i Lthien! A ba o njoj razmiljah toga jutra, kao i o
ovjeku Berenu."
Thingol joj ne uzvrati, a osmijeh mu uminu; on tek prieka da
Nellas opet prozbori.
"Jer Trin me podsjea na Berena", ree ona napokon. "U rodu
su, kako ujem, a njihovo je srodstvo nekima i vidljivo: onima koji
pomnije pogledaju."
Thingol postade prijek. "Moda je tako", ree. "Ali Trin, Hrinov sin, ode od mene s prezirom, te ga vie vidjeti nee da mu
iitava srodstvo. Jer sad u donijeti presudu."
"Gospodaru Kralju!" kriknu ona tada. "Sasluajte me, dopustite
mi da prvo neto kaem. Sjedila sam u kronji jer sam eljela po
gledom ispratiti Trina dok odlazi; a vidjeh gdje Saeros s maem i
titom izlazi iz ume, te skae na Trina iz zasjede."
Nato se dvoranom pronese amor; Kralj pak podie ruku i ree:
"Ne vjerovah da e tako ozbiljnu vijest mojim uima donijeti. Dobro
NARN I CHN HRIN
105
pazi na sve to sada kazati kani; jer na ovome suditu konana se

presuda zbori."
"To mi i Beleg ree", odgovori ona, "i samo se zato i usudih
amo doi, da se Trina naopako ne osudi. Odvaan je on, ali i samilosan. Borie se, gospodaru, njih dvojica, sve dok Trin nije liio
Saerosa i tita i maa; ali nije ga ubio. Stoga ne vjerujem da ga je
smjerao pogubiti. Ako Saeros i jest bio ponien, to je ponienje
sm zasluio."
"Taj sud je na meni", ree Thingol. "Ali vodit u se time to si
kazala." Zatim je podrobno ispitao Nellas; a nakon toga se obra
tio Mablungu rijeima: "udno mi je da ti Trin nita o tome ne
ree."
"Pa ipak, ne ree mi", ree Mablung. "A da je kazao neto o
tome, drugaije bih mu rijei na rastanku uputio."
"A drugaija e sada i moja presuda biti", ree Thingol. "Poujte!
Trinu oprost sada dajem za svu krivnju koja se u njemu moe nai,
jer smatram da je bio oteen i izazvan. A kako mu je odista, kao
to i sm ree, tu nepravdu jedan od mojih savjetnika nanio, nije mu
nuno traiti oprost od mene, ve mu ga odaslati kanim, gdje god
on sada bio; i pozvat u ga da se asno vrati u moje dvorove."
Ali kada presuda bi izreena, Nellas odjednom zaplae. "Ta gdje
li se nalazi?" ree. "Iz nae je zemlje otiao, a svijet je irok."
"Nai emo ga", ree Thingol. Zatim ustade, a Beleg izvede Ne
llas iz Menegrotha, te joj ree: "Ne plai; jer ako je Trin jo na
ivotu, ako jo nekuda kroi, ja u ga pronai, sve i ako nitko drugi
u tome ne uspije."
Sutradan je Beleg izaao pred Thingola i Melian, a Kralj mu ree:
"Posavjetuj me, Belegu; jer ojaen sam. Drao sam Hrinova sina
svojim sinom, a to e i ostati, ako se pak sm Hrin ne vrati iz sjenki
da povrati ono to mu pripada. Neu dopustiti da se pripovijeda
kako je Trin nepravedno otjeran u divljinu, a natrag bih ga primio
rairenih ruku, jer sam ga veoma ljubio."
A Beleg odgovori: "Trait u Trina dok ga ne naem i dovest u
ga natrag u Menegroth, ako uzmognem, jer ga i ja ljubim." Zatim
se otputi; i diljem Belerianda uzalud je tragao za glasima o Trinu,
kroz mnoge pogibelji; prola je tako ta zima, a za njom i proljee.
106

TRIN MEU ODMETNICIMA
Sada se pria vraa Trinu. On se, uvjeren da je odmetnik za kojim

kralj traga, nije vratio Belegu na sjeverne mee Doriatha, ve se
otputio na zapad, kradom izaao iz Zatiene kraljevine i dospio u
umovite krajeve juno od Teiglina. Ondje je prije Nirnaetha ivjelo
mnotvo ljudi u ratrkanim gazdinstvima; najveim su dijelom bili iz
Halethina puka, ali nisu imali poglavara, a ivjeli su i od lova i od
ratarstva, drali svinje u iritima te obraivali umske proplanke
ograene od divljine. Ali sada su veinom bili uniteni ili su utekli
u Brethil, te je cijelo to podruje bilo u strahu od ork, a i od od
metnika. Jer u tim vremenima propasti mnogi su ljudski beskunici i
oajnici poli krivim putem: preivjeli iz boja i poraza, i iz poharanih
krajeva; a bilo je i ljudi koji su u divljinu poli zbog zlodjela. Lovili
su i prikupljali hrane koliko su mogli; ali kad bi ih zimi gonila glad,
bili su strani poput vukova, pa su ih imenom Gaurwaith, Vujaci,
prozvali oni koji su jo branili svoje domove. Pedesetak se takvih
udruilo u etu i lutalo umama oko zapadnih mea Doriatha; a
jedva da su manje bili omraeni od ork, jer meu njima je bilo
otpadnika tvrda srca, kivnih na vlastiti soj. Najmrkiji meu njima
bijae jedan po imenu Andrg, koji je utekao iz Dor-lmina, gdje je
ubio jednu enu; a bilo je i drugih rodom iz te zemlje: stari Algund,
najstariji u druini, koji je pobjegao iz Nirnaetha, te Forweg, kako
se sm prozvao, kapetan te ete, ovjek svijetle kose i nemirnih,
svjetlucavih oiju, krupan i odvaan, ali uvelike odroen od vrlina
Edaina iz Hadorova naroda. Postali su vrlo sumnjiavi, te su se
okruivali izviaima ili straom, bilo u pokretu, bilo pri odmoru; i
tako su brzo saznali za Trina kad je zalutao u njihova stanita. Uli
su mu u trag i stegnuli obru oko njega; tako se odjednom, kad je
izbio na proplanak pokraj jednog potoia, naao okruen ljudima
s napetim lkovima i isukanim maevima.
Trin tad zastade, ali na njemu se nije vidjelo nikakva straha.
"Tko ste?" ree. "Smatrah da samo orci postavljaju ljudima zasjede,
ali vidim da sam pogrijeio."
"Moda jo zaali tu greku," ree Forweg, "jer ovo je na kraj
i ne damo drugim ljudima da tuda idu. ivote im smatramo proigranima ako ih ne mogu otkupiti."
NARN I CHN H R I N
107
Trin se nato nasmija. "Otkupa za me radije ne oekujte," ree

im, "za otpadnika i odmetnika. Moete me pretraiti nakon to stra
dam, ali skupo e vas kotati da doznate kako vam istinu zborim."
Svejedno, inilo se da mu je smrt blizu, jer mnoge su strijele bile
zataknute u tetivu i samo ekale na kapetanovu rije; nijedan mu
neprijatelj nije stajao dovoljno blizu da na njega skoi s isukanim
maem. Ali Trin se, vidjevi neko kamenje na rubu potoka pod
svojim nogama, odjednom sagnu; u tom trenu jedan od njih odape,
ljut zbog njegovih rijei. Ali strijela preletje Trina, a on skoi i
baci kamen u tog strijelca, silovito i nepogreivo; ovaj se razbijene
lubanje srui na zemlju.
"Moda bih vam bolje doao iv, namjesto ovog nesretnika", ree
Trin; Forwegu pak kaza: "Ako si ti tu kapetan, ne bi smio doputati
svojima da strijeljaju bez naredbe."
"I ne doputam," ree Forweg; "ali dostatno je hitar prijekor
zaradio. Uzet u te na njegovo mjesto, ako bude bolje sluao moje
rijei."
Nato se dvojica odmetnika pobunie protiv njega; jedan bija
e prijatelj stradaloga. Ulrad se zvae. "udan li je to put pristu
panja druini," ree on; "ubijanjem jednog od njezinih najboljih
lanova."
"Ne bez izazova", ree Trin. "Ali hajde onda! Oprijet u vam
se obojici zajedno, orujem ili istom snagom; a tad ete vidjeti je
sam li u stanju zamijeniti jednog od vaih najboljih lanova." Zatim
zakorai prema njima; ali Ulrad ustuknu i ne htjede se boriti. Onaj
drugi baci svoj lk i premjeri Trina pogledom; to bijae upravo
onaj Andrg iz Dor-lmina.
"Nisam ti ravan", ree on napokon i odmahnu glavom. "Nitko od
nas nije, drim. Moe nam se pridruiti, to se mene tie. Ali ima
u tebi neega udnog; opasan si ovjek. Kako ti glasi ime?"
"Zovem se Neithan, Krivooptuem", ree Trin, pa ga odmet
nici nakon toga zvae Neithan; ali iako im je rekao da je pretrpio
nepravdu (te je za svakog koji bi slino kazao uvijek imao i odvi
e razumijevanja), nita vie nije elio otkriti o svojemu ivotu ili
domu. No oni su dokuili da je pao s nekog visokog poloaja, te
da su mu oruje izradili vilin-kovai, sve i ako nema drugih posje
da. Uskoro je meu njima izbio na dobar glas, jer bio je snaan i
108
sran, te snalaljiviji u umi od njih; stekao je njihovo pouzdanje,

jer nije bio pohlepan, a za sebe je slabo mario; ali i plaili su ga se,
zbog njegovih iznenadnih provala bijesa, koje su tek rijetko shvaali.
U Doriath se Trin nije mogao, ili iz ponosa nije htio vratiti; u Nargothrond nitko nije mogao ui od Felagundove pogibije. Bilo mu je
ispod asti otii niemu Halethinu puku iz Brethila; a u Dor-lmin
se nije usuivao, jer bio je pod vrstim okruenjem, te u to vrijeme
nije bilo nade, drao je, u samostalan prolazak prijevojima Gorja
sjen. Tako je Trin ostao meu odmetnicima, budui da je uz ma
kakvo ljudsko drutvo bilo lake izdrati u divljini; a kako je elio
ostati na ivotu i nije mogao stalno biti u sukobu s njima, slabo je
mario da prijei njihova zlodjela. No u njemu bi se katkad probudili
samilost i sram, a tad bi se razbjesnio i postao pogibeljan. Tako je
ostao ivjeti do kraja te godine, a zatim i kroz oskudicu i glad zime,
sve dok nije stiglo Buenje, a zatim i krasno proljee.
Sad, u umama juno od Teiglina jo se, kako je ve reeno, dalo
nai poneko gazdinstvo ljudi, otpornih i opreznih, no sada malo
brojnih. Iako ih uope nisu ljubili i nije im ih bilo ao, po cioj bi
zimi ostavljali Gaurwaithu hrane koliko bi ve mogli na neko vidno
mjesto; tako su se nadali izbjei zdruene napade izgladnjelih. Ali
time su manje zahvalnosti stjecali od odmetnika negoli od ivotinja i
ptica, te su ih zapravo spaavali psi i ograde. Jer svako je gazdinstvo
velikim ivicama opasalo svoje iskrene posjede, a kue su im bile
opkopane i ograene koljem; nastambe su bile povezane stazama,
te su mogli dozivati pomo i potporu pozivima roga.
Ali s dolaskom proljea Gaurwaithu je postalo pogibeljno zadr
avati se tako blizu kua umljaka, koji bi se mogli okupiti i poi u
lov na njih; Trin se stoga udio to ih Forweg ne vodi odatle. Vie
se hrane i divljai, a i manje pogibelji, moglo nai dalje na Jugu,
gdje ljudi vie uope nije bilo. A jednoga dana Trin uoi da nema
ni Forwega ni prijatelja mu Andrga, pa upita gdje su, ali sudruzi
mu se nasmijae.
"Otili su svojim poslom, valjda", ree Ulrad. "Vratit e se oni
uskoro, a tad emo u pokret. urno, moda; jer imat emo sree
ako za sobom ne dovedu roj pela."
Sunce je sjalo i mlado se lie zelenjelo; a Trina ozlojedi prljavi
tabor odmetnika, pa sam odluta daleko u umu. Nehotice se prisjeti
NARN I CHN HRIN
109
Skrivena kraljevstva, te kao da zau imena cvjetova iz Doriatha, po

put odjeka nekog gotovo zaboravljenog starog jezika. Ali iznenada
dopru krici i iz lijeskova gustia istri jedna mlada ena; trnje joj je
izdrapalo odjeu, a bila je u velikom strahu, pa se spotaknu i zadi
hano pade na tlo. Trin tad skoi prema gustiu s isukanim maem
i posijee ovjeka koji je izbio iz lijeske u potjeri za njom; a tek je
pri samome udarcu shvatio da je to Forweg.
Ali dok je stajao i zatravljeno gledao u krv na travi pod sobom, po
javi se Andrg, pa i on zapanjeno stade. "Zlodjelo, Neithane!" viknu
on, te isuka ma; ali Trinu se ud ohladi, te ree Andrgu: "Gdje li
su onda orci? Jeste li ih vi to pretekli da njoj pomognete?"
"Orci?" ree Andrg. "Ludo! A odmetnikom se naziva. Odmet
nici nemaju drugog zakona do svojih potreba. Gledaj svoja posla,
Neithane, a nama prepusti naa."
"Tako i kanim", ree Trin. "Ali danas nam se putevi preklopie.
enu e prepustiti meni, ili e se pridruiti Forwegu."
Andrg mu se nasmija. "Ako je tako, nek bude po tvome", ree.
"Ne tvrdim da ti sm mogu biti ravan; ali naoj druini ovo smaknue
moda ne bude po volji."
ena se tada osovi na noge i poloi dlan na Trinovu ruku. Ona
pogleda u krv pa u Trina, te joj se oi ozarie. "Ubij ga, gospoda
ru!" ree. "Ubij i njega! A zatim poi sa mnom. Donese li njihove
glave, mome ocu Larnachu nee biti krivo. Za dvije 'vujake glave'
znao je ve dobro nagraditi ljude."
Ali Trin ree Andrgu: "Je li daleko njezin dom?"
"Oko milju odavde," odvrati mu on, "u onom gazdinstvu. Odlu
tala je odatle."
"Onda poi brzo", ree Trin, obrativi se opet eni. "Kai ocu
da te bolje uva. Ali glave drugovima neu odrubiti ne bih li kupio
njegovu milost, ili bilo to drugo."
On zatim spremi ma. "Doi!" ree Andrgu. "Vratit emo se. Ali
eli li pokopati svojega kapetana, ne raunaj na moju pomo. Pouri
se, jer moda se jo nadigne potjera. Ponesi njegovo oruje!"
I Trin ode odatle bez i jedne rijei vie, a Andrg ga isprati
pogledom, mrtei se kao ovjek koji pokuava dokuiti neku za
gonetku.
110
Kad se vratio u tabor odmetnika, Trin ih zatee nemirne i pune

nelagode; jer ve su se predugo bili zadrali na jednome mjestu, blizu
dobro uvanih gazdinstava, te su poeli rogoboriti protiv Forwega.
"Izlae se pogibelji na nau tetu," govorili su; "a drugi moda jo
plate za njegove naslade."
"Onda izaberite novoga kapetana!" ree Trin, kad je stao pred
njih. "Forweg vas vie ne moe predvoditi; jer on je mrtav."
"Kako zna?" ree Ulrad. "Jesi li traio med iz iste konice? Jesu
li ga pele ubole?"
"Ne", ree Trin. "Jedan ubod bijae dovoljan. Sasijekoh ga. Ali
potedih Andrga, koji se uskoro vraa." Zatim im ispria sve to se
uinilo, prekorivi one koji ine takva djela; a jo dok je govorio, vrati
se Andrg, nosei Forwegovo oruje. "Vidi, Neithane!" doviknu
on. "Nije digla uzbunu. Moda se nada da e te opet sresti."
"Bude li se sprdao sa mnom," ree Trin, "poalit u to ti preko
volje sauvah glavu. Sad ispripovjedaj to ima, i budi kratak."
Zatim Andrg prilino poteno ispria sve to se zbilo. "Kakvim
je poslom Neithan onamo iao, pitam se sada", ree. "Nije naim,
ini mi se. Jer kad sam naiao, ve je bio sasjekao Forwega. eni
se to podosta svidjelo, pa je ponudila poi s njime, molei ga da joj
nae glave dade kao dotu. Ali on ju nije htio, te ju je otjerao; tako
da mi nije jasno to je to zamjerio kapetanu. Meni je glavu ostavio
na ramenima, na emu sam mu zahvalan, premda sam i nemalo
zbunjen."
"Onda ti poriem tvrdnju da potjee iz Hadorova naroda", ree
Trin. "Uz Uldora Prokletog prije ti je mjesto, pa bolje potrai
slubu u Angbandu. Ali ujte me sada!" viknu on svima. "Ovaj vam
izbor dajem. Valja vam uzeti me za kapetana namjesto Forwega, ili
me otpustiti. Od sada zapovijedam ovom druinom, ili je naputam.
Ali elite li me ubiti, hajde! Borit u se sa svima do smrti - svoje
ili vae."
Tada se mnogi maie oruja, ali Andrg poviknu: "Ne! Nije
bezumna glava to je on potedje. Zapodjenemo li borbu, ne jedan
e poginuti nepotrebno, prije nego to ubijemo najboljega meu
NARN I CHN HRIN
111
sobom." Zatim se nasmija. "Opet je onako kako je bilo kad nam

se pridruio. Ubija da sebi stvori mjesto. Ako se to prije pokazalo
dobrim, moda e se i opet; a pod njegovim vodstvom moda nas
krene bolje od kopanja po tuim otpacima."
A stari Algund ree: "Najbolji meu nama. Neko bismo i sami
postupili tako, kad bismo se usudili; ali tota smo zaboravili. Moda
nas on na koncu dovede kui."
Nato Trin odjednom pomisli kako bi se od voe ove male ete
mogao uspeti do poloaja slobodna i samostalna vladara. Ali on
pogleda Algunda i Andrga, te im ree: "Kui, kaete? Visoko i
studeno koi se Gorje sjen izmeu nas i nje. Za njim je Uldorov
narod, a svud oko njega angbandske su legije. Ako takovo to nee
obeshrabriti vas sedam puta sedam, koliko vas ima, mogu vas povesti
kui. Ali dokle emo stii, prije nego to poginemo?"
Svi to odutjee. Trin se zatim opet oglasi. "Uzimate li me za
kapetana? Ako je tako, smjesta vas vodim u divljinu, daleko od do
mova ljudi. Ondje nam moda bolje krene, a moda i ne; ali barem
emo zasluiti manje mrnje vlastita soja."
Tada svi oni rodom iz Hadorova naroda stadoe uz njega i uzee
ga za kapetana; a ostali se s manje odobravanja sloie s time. A on
10
ih smjesta odvede iz toga kraja.
Brojne je glasnike Thingol odaslao da tragaju za Trinom unutar
Doriatha i oko njegovih granica; ali u godini njegova bijega tragali
su za njim zaludu, jer nitko nije znao, niti je slutio, da je meu od
metnicima i neprijateljima ljudi. S nailaskom zime vratili su se kralju,
svi osim Belega. On je nakon odlaska ostalih nastavio sm.
10
U jednoj inaici teksta ovog dijela prie Trin ovom prilikom objavi odmetnicima svoje
pravo ime; i kae da je, bivajui po pravu vladar i sudac Hadorova naroda, s pravom
sasjekao Forwega, jer je ovaj bio ovjek iz Dor-lmina. Zatim Algund, stari odmetnik
koji je bio pobjegao niz Sirion iz Nirnaeth Arnoediada, kae da ga Trinove oi ve dugo
podsjeaju na neije tue kojih se nikako nije mogao sjetiti, ali sad ga prepoznaje kao
Hrinova sina. "'Ali on je bio nii rastom, nizak za svoj rod, makar proet plamenom;
a kosa mu bijae zlaano crvena. Ti si taman i visok. U tebi vidim tvoju majku, sad kad
te bolje pogledam; ona je potjecala iz Borova naroda. Pitam se kakva li je sudbina nju
snala.' 'Nije mi znano', ree Trin. 'Nikakvi glasi sa Sjevera ne stiu.'" U toj inaici
upravo to saznanje, da je Neithan zapravo Trin, sin Hrinov, tjera one odmetnike koji
su bili podrijetlom iz Dor-lmina da ga prihvate za vou svoje ete.
112
Ali u Dimbaru i du sjevernih mea Doriatha stanje se pogoralo.

Zmajski se ljem ondje vie nije viao u bici, a i vrsti je lk nedostajao; slugani su se Morgothovi pak osokolili i postajali sve brojniji
i odvaniji. Zima je dola i prola, a s proljeem su napali iznova;
pregazili su Dimbar, a meu ljudima iz Brethila zavladao je strah,
jer zlo je sad vrebalo na svim njihovim granicama, izuzev june.
Prola je ve gotovo godina dana od Trinova bijega, a Beleg
ga je jo iskao, sa sve manje nade. Odlutao je na sjever sve do Teiglinskih prijelaza, gdje je uo lou vijest o novom prodoru ork iz
Taur-nu-Fuina, te poao natrag i stigao, kako se sluilo, do domova
Sumljaka netom nakon to je Trin napustio to podruje. Ondje je
uo neobinu pripovijest to je kruila meu njima. Visok se ovjek
vladarska izgleda, ili pak vilenjaki ratnik, kako su neki govorili, po
javio u umama i sasjekao jednog pripadnika Gaurwaitha, te spasio
Larnachovu ker koju su oni gonili. "Vrlo je ponosit bio," kazala
je Larnachova ki Belegu, "sjajnih oiju to se jedva uostojie da
me pogledaju. Pa ipak je Vujake svojim drugovima zvao, te nije
htio sasjei jo jednoga koji je stajao ondje i znao mu ime. Neithan,
tako ga je nazvao."
"Je li tebi jasna ta zagonetka?" upitao je Larnach vilenjaka.
"Jasna mi je, jao", rekao je Beleg. "Traim upravo toga ovjeka
o kojemu zborite." Nita vie o Trinu nije kazao umljacima; ali
upozorio ih je na zlo to se okuplja sjeverno odatle. "Uskoro e orci
poeti harati ovim krajem u tolikom broju da im se neete moi
oduprijeti", rekao je. "Ove se godine napokon morate odrei svoje
slobode ili svojih ivota. Poite u Brethil dok jo ima vremena!"
Zatim je Beleg urno otiao dalje, iui odmetnika skrovita i
svaki znak koji bi mu otkrio kamo su otili. Uskoro ih je i naao; ali
Trin je sad imao nekoliko dana prednosti i kretao se hitro, u strahu
od potjere Sumljaka, te rabio sve znane vjetine da nadmudri ili na
krivi trag navede svakoga koji bi ih pokuao slijediti. Rijetko su dvije
noi ostajali u istom taboru i malo je tragova kretanja i boravaka
ostajalo za njima. Stoga ih je ak i Beleg uzaludno lovio. Voen
znakovima koje je uspijevao proitati, ili glasima o prolasku ljudi
meu divljim stvorovima iji je govor znao, esto bi im se pribliio,
ali skrovite im je uvijek bilo naputeno kad bi stigao; jer danono
no su drali strae, te bi se na prvi uanj hitro digli i utekli. "Jao!"
NARN I CHN HRIN
113
zavapio je. "Predobro poduih to ljudsko dijete vjetinama ume i

polja! Gotovo bi se moglo pomisliti da je to neka eta vilenjaka." Ali
oni su sa svoje strane razabrali da ih to u stopu prati neki neumorni
goni, kojega ne uspijevaju vidjeti, ali ne uspijevaju ga se ni otresti;
i proeo ih je nespokoj.11
Nedugo potom, kao to je Beleg i strahovao, orci su preli Brithiach,
a kako im se Handir iz Brethila odupro svom silom koju je uzmogao
okupiti, otili su na jug preko Teiglinskih prijelaza, u pljaku. Mnogi
umljaci posluali su Belegov savjet i poslali ene i djecu u Brethil
da zatrae utoite. Oni su s pratnjom uspjeli pobjei, na vrijeme
preavi Prijelaze; ali naoruane mueve koji su ili za njima doe
kali su orci i ljudi su bili nadjaani. Nekolicina se uspjela probiti
i dokopati Brethila, ali orci su mnoge pobili ili zarobili; zatim su
produili do gazdinstava, poharali ih i spalili. Potom su se smjesta
okrenuli natrag na zapad, u potrazi za Cestom, jer su se sada eljeli
to hitrije vratiti na Sjever s plijenom i zarobljenicima.
Ali odmetniki izviai ubrzo su saznali za njih; a iako im do
zarobljenika nije bilo naroito stalo, plijen otet umljacima potpirio je pohlepu u njima. Trin je smatrao kako bi bilo pogibeljno
otkriti se orcima, sve dok se ne sazna koliko ih ima; ali odmetnici
ga nisu htjeli posluati, jer u divljini im je trebalo tota, a neki su
ve bili poeli aliti to ih on predvodi. Stoga je Trin samo s nekim
Orlegom otiao uhoditi orke; a zapovjednitvo nad etom predao
je Andrgu i naloio mu da dobro skriven ostane u blizini dok se
njih dvojica ne vrate.
Sad, tih je ork bilo puno vie od odmetnika u eti, ali ili su
krajevima u koje su se orci rijetko usuivali zai, a znali su i to da
iza Ceste lei Talath Dirnen, Branjena ravnica, nad kojom straare
11
Najkasnije napisane inaice ovoga dijela prie potvruju da je Trin, nakon to je postao
njihov kapetan, odveo odmetnike iz ume juno od Teiglina, u kojoj su ivjeli umljaci,
te da je Beleg dospio onamo uskoro nakon njihova odlaska; ali zemljopisni su odnosi
nejasni, a prikazi kretanja odmetnika proturjeni. ini se nunim pretpostaviti, u svjetlu
daljnjeg tijeka radnje, da su se zadrali u dolini Siriona, te da, dapae, nisu omaknuli daleko od svojih prethodnih stanita iz vremena orkovskog pohoda na umljake.
U jednoj predloenoj inaici otili su prema jugu i stigli u kraj "iznad Aelin-uiala i
movara Siriona"; ali nakon to su ljudi postali nezadovoljni u toj "zemlji bez utoita",
Trina su nagovorili da ih odvede natrag u one umovite krajeve juno od Teiglina gdje
ih je prvi put susreo. To bi odgovaralo prohtjevima radnje.
114
izviai i uhode iz Nargothronda; u strahu od opasnosti bili su stoga

oprezni, te su im se izviai uljali kroz drvee s obje strane kolona
u maru. Tako su otkrili Trina i Orlega, jer tri su izviaa nabasala
na njih dok su leali skriveni; a premda su dvojicu sasjekli, trei je
pobjegao, viui u trku: Golug! Golug! A tim su imenom oni zvali
Noldore. uma se smjesta ispunila orcima, koji su se utke ratrkali i
dali se u lov nadaleko i nairoko. Tada ih je Trin, konano uvidjevi
da ima malo nade u bijeg, pokuao zavarati i odmamiti od mjesta
gdje su se njegovi skrivali; a kako je od povika Golug! opazio da se
boje nargothrondskih uhoda, utekao je s Orlegom na zapad. Potje
ra je hitro pola za njima, sve dok nisu usprkos svim vijuganjima i
izmicanjima napokon morali izbiti iz ume; a tad ih opazie, pa u
pokuaju prelaska Ceste mnoge strijele oborie Orlega. Ali Trina
je spasila vilenjaka verinjaa, te je sm pobjegao u divljinu sa
suprotne strane; brzinom i vjetinom izbjegao je neprijateljima i
utekao daleko u neznane mu predjele. Tada orci, u strahu da se na
njih ne dignu vilenjaci iz Nargothronda, pobie sve zarobljenike i
urno pooe prema Sjeveru.
Sad, nakon to su prola tri dana, a Trin i Orleg nikako se nisu
vraali, neki odmetnici ushtjedoe napustiti peinu u kojoj su se
bili skrili; ali Andrg se tomu usprotivi. A ba dok su bili usred te
rasprave, odjednom pred njih stade jedna siva prilika. To ih je Beleg
napokon naao. On poe prema njima bez oruja, pokazujui im
da je goloruk; ali oni odskoie u strahu, a Andrg mu prie s lea,
preko njega namae omu i stegnu je tako da mu je sputao ruke.
"Ne elite li goste, pozornije strau drite", ree im Beleg. "emu
ovakav doek? Kao prijatelj dolazim, i tek jednog prijatelja traim.
ujem da ga zovete Neithan."
"Nije tu", ree Ulrad. "Ali odakle zna to ime, osim ako nas ve
dugo ne uhodi?"
"Dugo nas ve uhodi", ree Andrg. "To je ta sjena to nas upor
no slijedi. Moda sada saznamo to doista smjera." Zatim im naloi
da priveu Belega uz stablo pokraj peine; a nakon to mu vrsto
svezae ruke i noge, stadoe ga ispitivati. Ali na sva njihova pitanja
Beleg je imao tek jedan odgovor: "Prijatelj bijah tome Neithanu jo
NARN I CHN HRIN
115
otkako ga upoznah u umi, kad bijae dijete. Iem ga tek stoga to

ga ljubim, te da mu dobre novosti donesem."
"Pogubimo tu uhodu, da ga se rijeimo", ree gnjevno Andrg,
a gledao je velebni Belegov lk i udio za njime, jer je bio streliar.
Ali oni bolja srca usprotivie mu se, a Algund mu ree: "Kapetan se
moda jo vrati; a tada e zaaliti, sazna li on da su mu u isti mah
oduzeti i prijatelj i dobre novosti."
"Ne vjerujem u to to kae taj vilenjak", ree Andrg. "Uhoda
je kralja Doriatha. Ali ako doista ima nekih novosti, neka nam ih
onda kae; mi emo prosuditi daju li nam one razloga da ga osta
vimo na ivotu."
"ekat u dok ne doe va kapetan", ree Beleg.
"Stajat e tu sve dok ne progovori", ree Andrg.
Zatim na Andrgov nagovor ostavie Belega zavezana za stablo
bez hrane i vode, a sami sjedoe jesti i piti u blizini; ali on im vie
nita ne ree. Kad su tako prola dva dana i dvije noi, obuze ih bijes
i strah, pa jedva ekahu da odu; a veina ih je sad bila spremna smak
nuti vilenjaka. U smiraj dana svi su se okupili oko njega, a Ulrad je
donio usijan ara s vatre to je gorjela na ulazu u peinu. Ali u taj
as vrati se Trin. Pristigavi neujno, kao i uvijek, on zasta u sjeni
izvan obrua ljudi i u sjaju araa spazi Belegovo napaeno lice.
To ga pogodi poput koplja i oi mu se ispunie dugo neisplakanim suzama, poput mraza to se iznenada topi. On iskoi i pritra
stablu. "Belegu! Belegu!" kriknu. "Kako li si samo ovamo doao?
I zbog ega ovako stoji?" On smjesta preree uze svoga prijatelja,
pa mu se Beleg srui u naruje.
Kad je Trin sasluao sve to su mu ljudi htjeli rei, razljutio se i
raalostio; ali isprva je mario tek za Belega. Dok se skrbio za njega
to je vjetije mogao, sjetio se svog ivota u umi i naljutio na sebe.
Jer neznanci su esto stradavali kad bi ih odmetnici zatekli u blizini
svojih skrovita, ili kad bi ih zaskoili, a on to nije branio; a esto
je sm runo zborio o kralju Thingolu i o Sivim vilenjacima, tako
da je, ako se s njima postupalo kao s dumanima, krivnja bila i na
njemu. Zatim se ogoreno obratio ljudima. "Okrutni ste," ree im,
"i to nepotrebno okrutni. Nikad jo nismo muili zarobljenika; ali do
takove nas je orkovske rabote doveo ivot kojim ivimo. Nezakonita
116
i jalova sva su naa djela bila, jer sluila su samo nama samima i
podjarivala nam mrnju u srcima."
Ali Andrg ree: "Kome sluiti, ako ve ne sebi? Koga voljeti,
kad nas svi mrze?"
"Bar ja ruku vie nikad dii neu na vilenjake ili ljude", ree
Trin. "Angband ima ve dovoljno slugu. Ako se drugi ne ele za
kleti sa mnom, nastavit u dalje sam."
Tad Beleg otvori oi i podie glavu. "Ne sam!" ree. "Sada ti
konano mogu kazati novosti to ih nosim. Odmetnik nisi, a ime ti
Neithan ne dolikuje. Sva ti je pripisivana krivnja oprotena. Cijelu
se godinu za tobom traga, ne bi li te se vratilo asti i slubi kraljevoj.
Zmajski nam ljem ve odvie dugo nedostaje."
Ali Trin se ne obradova toj vijesti, ve dugo osta utke sjediti;
jer na Belegove se rijei sjenka opet nadvila nad njega. "Priekajmo
da proe no", ree napokon. "Onda u donijeti odluku. Ma kakva
bila, sutra nam valja napustiti ovo skrovite; jer nisu svi koji tragaju
za nama dobronamjerni."
"Ne, nijedan nije", ree Andrg i baci zao pogled na Belega.
Ujutro je Beleg, hitro se oporavivi od bolova, kako je to ve bilo
kod vilenjakoga soja iz davnine, prozborio s Trinom po strani od
ostalih.
"Oekivah vie radovanja novostima koje donesoh", ree on.
"Jamano e se sada vratiti u Doriath?" I on stade kako je znao
i umio kumiti Trina da tako postupi; ali to ga je vie nagovarao,
Trin se vie nekao. Pa ipak, potanko je propitao Belega o Thingolovu sudu. Beleg mu tada ispria sve to zna, a Trin mu potom
ree: "Znai da se Mablung pokazao kao moj prijatelj, kakvim mi
se neko i inio?"
"Kao prijatelj istine, tonije," ree mu Beleg, "to je na koncu
i bilo najbolje. Ali zbog ega mu, Trine, nisi kazao da te Saeros
napao? Sasvim drugaije bi stvari tada moda pole. A ti bi", ree,
pogledavi ljude polegle uz grotlo peine, "jo moda ponosito svoj
ljem nosio, umjesto da spadne na ovo."
"Moda je tako, ako ovo padom zove", ree mu Trin. "Moda
je tako. Ali onako se zbilo; a meni rijei u grlu zapee. U oima mu
NARN I CHN HRIN
117
vidjeh prijekor zbog djela koje ne poinih a da me nita ni pitao nije.

Ljudsko mi srce bijae uznosito, kako Vilin-kralj ree. I jo je takovo,
Belegu Cthalione. Jo mi ne doputa da se vratim u Menegroth
i ondje trpim poglede pune samilosti i oprosta, kao da sam zablu
djeli djeak koji se pokajao. Ja bih oprost trebao dati, a ne primiti.
A djeak vie nisam, ve ovjek, primjereno svojoj vrsti; i to ovjek
tvrd, zbog svoje sudbine."
Nato se Beleg zabrinu. "to e onda uiniti?" upita ga.
"Nastaviti slobodno", ree Turin. "Tu mi elju Mablung uputi na
rastanku. Milost Thingolova nee se protegnuti do gostoprimstva
ovim mojim sudruzima u padu, drim; ali s njima se sada neu rastajati, ako se oni od mene rastajati ne ele. Volim ih na svoj nain,
donekle ak i najgorega. Mojoj vrsti pripadaju, a u svakome ima ne
to dobra to moda jo naraste. Mislim da e oni ostati uza me."
"Gleda oima drugaijim od mojih", ree Beleg. "Pokua li ih
odbiti od zla, iznevjerit e te. Sumnjam u njih, a u jednoga ponaj
vie."
"Kako da jedan vilenjak sudi o ljudima?" ree Trin.
"Kako sudi svim djelima, ma tko ih uinio", odgovori mu Beleg,
ali ne ree nita vie, i ne spomenu Andrgovu pakost, glavni razlog
nemila postupanja s njime; jer opazivi kakva je Trinova ud, bo
jao se da ne prouzroi nevjericu koja bi nakodila njihovu starom
prijateljstvu i opet otjerala Trina u zle navade.
"Nastavit e slobodno, kae, Trine, prijatelju", ree. "to zna
e tvoje rijei?"
"elim voditi vlastite ljude i ratovati na vlastiti nain", odgovori
mu Trin. "Ali u ovome se barem moje srce promijenilo: kajem se
zbog svakog udarca, izuzev zbog onih zadanih Neprijatelju ljudi i vi
lenjaka. A vie od svega htio bih da si uza me. Ostani sa mnom!"
"Kad bih ostao uza te, ljubav bi me vodila, a ne mudrost", ree
Beleg. "Srce me upozorava da nam se valja vratiti u Doriath."
"Svejedno, onamo neu", ree Trin.
Nato ga Beleg pokua jo jedanput nagovoriti da se vrati u slubu
kralja Thingola, te ree da su njegova snaga i junatvo prijeko po
trebni na sjevernoj mei Doriatha, i spomenu mu nove prodore orka,
koji se preko prolaza Anach sputaju u Dimbar s Taur-nu-Fuina.
118
Ali sve su mu rijei bile uzaludne, te napokon ree: "Tvrdim si se

ovjekom nazvao, Trine. Tvrda si srca, i tvrdoglav. Sad sam ja na
redu. Ako doista eli vrsti lk uza se, tad me potrai u Dimbaru;
jer onamo se vraam."
Tada Trin utke sjede i uhvati se u kotac s ponosom, koji mu
nije dao da se vrati; i saletjee ga misli o godinama to leahu za
njime. Ali odjednom se prenu iz misli i ree Belegu: "Ta vilin-djeva
koju si spomenuo: velik sam joj dunik na pravodobnu svjedoenju;
pa ipak, ne mogu je se prisjetiti. Zato je motrila moje pute?"
Nato ga Beleg prijeko pogleda. "Zato, doista?" ree. "Trine,
jesu li ti cijeli ivot srce i pola svijesti bili daleko? S Nellas si etao
u umama Doriatha, kao djeak."
"Davno je to bilo", ree Trin. "Ili mi djetinjstvo barem tako
djeluje, i magla ga cijeloga nadvija - izuzev kue mojega oca u Dor-lminu. Ali zbog ega sam ja to etao s jednom vilin-djevom?"
"Da naui od nje, moda, ono emu te mogla poduiti", ree
Beleg. "Jao, dijete ljudsko! Ima u Meuzemlju i druge tuge osim
tvoje, kao i rana to ne potjeu od oruja. Doista, sve mi se vie ini
kako se vilenjaci i ljudi ne bi trebali ni susretati ni mijeati."
Trin nita na to ne ree, ve se samo dugo zagleda u Belegovo lice, kao da kani odatle iitati odgonetku njegovih rijei. Ali
Nellas iz Doriatha nikada ga vie nije vidjela, a njegova je sjenka
sila s nje.12
O PATULJKU MMU
Nakon Belegova odlaska (koji se dogodio drugog ljeta nakon Trinova bijega iz Doriatha) 13 za odmetnike nastupie loi dani. Kie su
padale kad im nije bilo vrijeme, a orci su u veem broju nego prije
silazili sa Sjevera, prelazili Teiglin starom Junom cestom i harali
12 U Silmarillionu se radnja nastavlja (str. 219-221) Belegovim oprotajem od Trina.
Trinovim neobinim predznanjem da e ga sudbina odvesti na Amon Rdh, Belegovim
dolaskom u Menegroth (gdje dobiva ma Anglachel od Thingola i lembas od Melian),
te njegovim povratkom u ratovanje protiv ork u Dimbaru. Nema drugog teksta koji bi
nadomjestio ondje navedeni, pa je stoga taj odlomak ovdje izostavljen.
13 Trin je utekao iz Doriatha ljeti; proveo je jesen i zimu medu odmetnicima, te sasjekao
Forwega i postao njihov kapetan dogodine u proljee. Ovdje opisani dogaaji zbili su
se iduega ljeta.
NARN I CHN H R I N
119
svim umama na zapadnim granicama Doriatha. Rijetko se gdje

mogao nai siguran zaklon ili odmorite, a druina je ee bila
lovljena nego to je sama lovila.
Jedne noi, dok su leali na oprezu u mraku bez vatre, Trin sa
gleda svoj ivot, te mu se uini da bi ga se moglo poboljati. "Valja
mi nai neko sigurno pribjeite", pomisli, "i na vrijeme se pobrinuti
za zimu i glad"; pa sutradan povede ljude dalje nego to su ikad
prije otili od Teiglina i meda Doriatha. Nakon trodnevna putovanja
zaustavie se na zapadnom rubu ume u dolini Siriona. Taj kraj vie
nije bio tako vlaan i umovit, jer se poinjao uspinjati u vritine.
Uskoro potom zgodilo se da su Trin i njegovi ljudi u smiraj
siva, kina dana nali zaklon pod gustom boikovinom; pred njima
je leala istina bez drvea, na kojoj je bilo mnogo krupnih stijena,
nagnutih ili navaljanih u gomile. Sve je bilo mirno, po strani od
kapanja kie s lia. Odjednom se oglasi straar, a oni poskoie i
spazie gdje kriom izmeu stijena prolaze tri zakukuljena, u sivo
odjevena lika. Svaki je na leima nosio poveliku vreu, ali svejedno
su se kretali hitro.
Trin im doviknu da stanu, a ljudi potrae na njih kao psi gonii;
no oni produie dalje, a iako je Andrg za njima odapeo strelice,
dva nestadoe u sumraku. Jedan zaosta, jer je bio sporiji, ili je nosio
tei teret; a njega uskoro epae, oborie na tlo i obuzdae mnogim
vrstim rukama, iako se otimao i grizao poput divljeg stvora. Ali
Trin prie i prekori svoje ljude. "Kakav vam je to stvor?" ree.
"emu takova okrutnost? Star je i malen. Kakve li vam kode on
moe nanijeti?"
"Grize", ree Andrg i pokaza krvavu aku. "Ork je, ili orkovskoga roda. Ubij ga!"
"Ne zasluuje nita manje, kad nam je izigrao nadu", ree drugi,
koji je oteo vreu. "Ovdje nema niega do korijenja i kamenia."
"Ne," ree Trin, "bradat je. To je tek patuljak, ini mi se. Dajte
mu da ustane i prozbori."
Tako je Mm uao u Priu o Hrinovoj djeci. Jer kleknuo je Trinu pod noge i stao ga preklinjati da mu potedi ivot. "Star sam",
ree mu, "i siromaan. Obian sam patuljak, kako kae, a ne ork.
120
Zovem se Mm. Ne daj im da me pogube iz ista mira, gospodaru,

kao to bi me orci."
Nato se Trin u srcu saali nad njime, ali ree: "Siromano mi
izgleda, Mme, iako je to udno za patuljka; ali mi smo siromaniji,
drim: ljudi bez kue i prijatelja. Kad bih ti kazao da ne tedimo
druge iz puke samilosti, jer smo vrlo potrebiti, to bi nam ponudio
kao otkup?"
"Ne znam kakva ti je elja, gospodaru", ree mu Mm oprezno.
"Trenutano, vrlo malena!" ree Trin i obazre se ogoreno s
kiom u oima. "Tek sigurno poivalite namjesto mokre ume. Bez
dvojbe ima neko takovo za se."
"Imam," ree Mm; "ali u otkup ga ne mogu dati. Prestar sam
da bih ivio pod vedrim nebom."
"Nije nuno da uope vie ostari", ree mu Andrg, te mu pri
stupi s noem u neozlijeenoj ruci. "Toga te mogu potedjeti."
"Gospodaru!" zavapi nato Mm u velikom strahu. "Izgubim li
ivot, ostat ete bez stanita; jer bez Mma ga neete nai. Dati ga ne
mogu, ali podijelit u ga s vama. Vie ima mjesta unutra no neko:
toliki su ga zauvijek napustili", te stade jecati.
"ivot ti je poteen, Mme", ree mu Trin.
"Barem dok ne doemo do njegova skrovita", ree Andrg.
Ali Trin se lecnu na to i otpovrnu: "Dovede li nas Mm u svoj
dom bez smicalica i bude li nam ondje dobro, otkupio je ivot; nee
ga pogubiti nijedan koji mene slijedi. Na to priseem."
Tada Mm obgrli Trina oko koljena, s rijeima: "Mm e ti biti
prijatelj, gospodaru. Isprva pomislih da si vilenjak, zbog tvojega
govora i tvojega glasa; ali ako si ovjek, to bolje. Mm vilenjake ne
ljubi."
"Gdje je ta tvoja kua?" ree Andrg. "Morala bi biti odista
dobra da bi je Andrg podijelio s jednim patuljkom. Jer Andrgu
se patuljci ne mile. Malo je koju dobru priu o tome soju njegov
narod donio s Istoka."
"Sudi mi dom kad ga vidi", ree Mm. "Ali trebat e vam svjetlo
da stignete onamo, ljudi jedni trapavi. Vratit u se kad se razdani,
da vas povedem."
NARN I CHN H R I N
121
"Ne, ne!" ree Andrg. "Pa valjda mu to nee dopustiti, kape

tane? Ta tada vie nikad ne bi vidio ovoga starog lupea."
"Mrai se", ree Trin. "Neka nam ostavi neto u zalog. Da za
drimo tvoju vreu i njezin sadraj, Mme?"
Ali nato patuljak opet pade na koljena u tekoj muci. "Kad se
Mm ne bi kanio vratiti, ne bi se vratio za staru vreu punu korije
nja", ree. "Vratit u se. Pusti me!"
"Neu", ree mu Trin. "Ako se ne eli rastati od svoje vree,
valja ti ostati s njom. Nakon noi provedene pod liem, moda se
i ti nad nama saali." Ali opazio je, kao i ostali, da Mm cijeni svoj
teret vie nego to se naoko inio vrijednim.
Odvedoe tako staroga patuljka u svoj bijedni tabor, a on je putem
mrmljao sebi u bradu na nekom udnom jeziku koji se inio prijek
od pradavne mrnje; ali kad mu sapee noge, on iznenada uutje.
A oni koji su drali strau vidjeli su ga kako cijele noi sjedi tih i
nepomian poput stijene, dok mu samo besane oi svjetlucaju u
zvjeranju kroz mrak.
Kia pred jutro stade, a vjetar nauuri kronje. Zora svanu sjaj
nija nego ve danima, a laki uzduh s juga rairi nebo, blijedo i bistro
pri izlasku sunca. Mm je samo nepomino sjedio, naizgled mrtav;
jer sad su mu teke vjee bile sklopljene preko oiju, a jutarnje ga
je svjetlo otkrilo sparuena i stisnuta od starosti. Trin stade nad
njega i pogleda ga. "Sada se dovoljno razdanilo", ree mu.
Mm tad otvori oi i pokaza svoje uze; a kad mu ih skinue, on
silovito progovori. "Nauite ovo, lude!" ree. "Ne sapinjite patuljka!
To vam nee oprostiti. Umrijeti ne elim, ali srce mi je jaro zbog
vaega djela. Kajem se zbog danoga obeanja."
"Ali ja se ne kajem", ree Trin. "Povest e me u svoj dom.
Dotad smrt spominjati neemo. Tako ja elim." On postojano po
gleda patuljka u oi, a Mm to ne mogae izdrati; doista, malo se
tko mogao oprijeti Trinovim oima kad je bio vrste volje ili gnje
van. Uskoro odvrati pogled i ustade. "Poi za mnom, gospodaru!"
ree.
"Dobro!" ree Trin. "Ali sada u pridodati ovo: shvaam tvoj
ponos. Moda e umrijeti, ali vie nikada nee biti sapet."
122
Zatim ih Mm odvede do mjesta gdje su ga zarobili, te pokaza na

zapad. "Eno mi doma!" ree. "esto ga viaste, valjda, jer visok je.
Zvali smo ga Sharbhund, prije nego to su vilenjaci promijenili sva
imena." Tada opazie da im on to pokazuje na Amon Rdh, elavo
brdo, ija je gola glava gledala na mnoge lige divljine.
"Viasmo ga, ali nikad izbliza", ree Andrg. "Jer kakva li sigur
na skrovita ondje moe biti, ili vode, ili bilo ega drugog to nam
treba? Uinilo se meni da je tu neka smicalica posrijedi. Zar da se
ljudi kriju po brdskim vrhovima?"
"Dalek pogled moe biti sigurniji od vrebanja", ree Trin. "Amon
Rdh gleda nadaleko i nairoko. Pa, Mme, doi u da vidim to
nam ima pokazati. Koliko e trebati nama, trapavim ljudima, da
stignemo do tamo?"
"Cijeli ovaj dan do sumraka", odgovori mu Mm.
Druina je krenula na zapad, a Trin je poao na elu s Mmom
uza se. Oprezno su ili nakon izlaska iz ume, ali cijeli taj kraj bio
je prazan i miran. Preli su navaljane stijene i poeli se uspinjati;
jer Amon Rdh stajao je na istonom rubu pustopoljina to su se
uzdizale izmeu dolina Siriona i Naroga, a ak se i nad kamenitu
vritinu u svojemu podnoju njegovo krunite uzdizalo tisuu stopa i
vie. S istone mu se strane krevit krajolik polako uspinjao u visoke
grebene meu nakupinama breze i oskorue te drevnih trnjaka to
izbijaju iz stijene. Nie padine Amon Rdha bile su obrasle gustiima
aeglosa; ali njegova je strma siva glava bila gola i jedino joj je crveni
seregon prekrivao stijene.14
U smiraj dana odmetnici su se pribliili podnoju brda. Primicali
su mu se sad sa sjevera, jer tako ih je vodio Mm, kad svjetlost sunca
to se naginjalo prema zapadu osvijetli krunite Amon Rdha, na
kojem je seregon bio u punom cvatu.
"Gle! Vrh brda je obliven krvlju", ree Andrg.
"Jo nije", ree Trin.
14 Za aeglos, "snjeni trn", kae se da je bio poput tipavca (borovice), ali vei, a cvjetovi su
mu bili bijeli. Aeglos je takoer bilo ime Gil-galadova koplja. Seregon, "krv stijene", bio je
biljka penjaica kakva se na hrvatskom zove "ednjak"; cvjetovi su joj bili dubokocrvene
boje.
NARN I CHN H R I N
123
Sunce je zalazilo, a u gudurama se mrailo. Brdo se sad nadvijalo

pred njima i nad njima, pa su se upitali ima li potrebe za vodiem
do tako oita cilja. Ali kad ih je Mm poveo dalje, u uspon po zad
njim strmim obroncima, opazili su da slijedi neku stazu po tajnim
znakovima ili staroj navici. Sad mu je smjer zavijao tamo-amo, a
kad bi pogledali oko sebe, vidjeli bi da se sa svake strane otvaraju
tamni dolovi i bila, ili da se brdo obruava u pustoi velih stijena, gdje
ikara i trnje skrivaju litice i jame. Ondje bi se bez vodia danima
moda verali i upinjali da pronau put.
Naposljetku su izbili na strmije, ali manje neravno tlo. Zali su
pod sjene pradavnih stabala oskorue, u prolaze meu dugonogim
aeglosom: u mrak proet slatkastim mirisom.15 Tada odjednom izbie pred liticu, ravnu i strmu, to se uzdizala visoko nad njima u
tmini.
"Jesu li ovo vrata tvoje kue?" ree Trin. "Patuljci ljube kamen,
kau." Primaknuo se Mmu, da ih na samome kraju puta nekako
ne izigra.
"Nisu to vrata kue, ve dveri predvorja", ree Mm. Zatim udari
nadesno uz podnoje stijene, te se nakon dvadeset koraka iznenada
zaustavi; a Trin tad spazi da je djelom ruku ili zubom vremena on
dje nastao procjep takva oblika da se dvije stijenke litice preklapaju,
a otvor vodi natrag ulijevo izmeu njih. Taj su ulaz zastirale razrasle
biljke ukorijenjene u pukotinama odozgo, ali unutra je leala strma
kamenita staza to se uspinjala kroz mrak. Voda je curila niz nju
i vonjalo je po memli. Poli su njome jedan po jedan. Na vrhu je
staza opet svrnula nadesno i na jug, te ih izvela kroz trnovit gusti
na zelenu zaravan, odakle je zalazila opet u sjenu. Tako su stigli u
Mmovu kuu, u Bar-en-Nibin-noeg,16 koju su pamtile samo drevne
15 Jednako tako su Frodo, Sam i Golum u Ithilienu naili na mnogo grmlja borovice utih
cvjetova, "mravog i tankonogog pri dnu a gustog na vrhu", tako da su mogli uspravno
hodati pod njime, "prolazei kroz duge suhe prolaze", a cvijee s njihova granja je
"svjetlomrcalo u mraku i irilo oko sebe slabaan i slatkast miris" (Dvije kule IV 7).
16 Drugdje se sindarinsko ime Sitnih patuljaka navodi kao Noegyth Nibin (tako stoji u
Silmarillionu, str. 223) i kao Nibin-Nogrim. "Pustopoljine to su se uzdizale izmeu
dolina Siriona i Naroga" sjeveroistono od Nargothronda (vidi str. 122) ne jednom se
nazivaju imenom Vritine Nibin-noega (ili inaicama toga imena).
124
pripovijesti iz Doriatha i Nargothronda, i koju nijedan ovjek dotad

nije vidio. Ali padala je no, na istoku su se krijesile zvijezde, a oni
jo nisu mogli razabrati kakva je oblika to udnovato mjesto.
Amon Rdh imao je krunite: veliku masu poput strme kamene
kape s golim, spljotenim vrhom. Na sjevernoj je strani iz nje strala
izboina, vodoravna i gotovo etvrtasta, koju se nije moglo vidjeti
odozdo; jer iza nje se poput zida dizalo krunite brda, a zapadno i
istono s njezina su se ruba obruavale strme litice. Tek su sa sjeve
ra, kao to su oni doli, do nje mogli stii oni koji poznaju put.17 Iz
tog je procjepa vodila staza i ubrzo zalazila u malen lug patuljastih
breza to je obrastao bistro jezerce u koritu izdubljenom u stijeni.
Jezerce se napajalo s izvora u podnoju stjenovita zida otraga, te je
otjecalo lijebom i poput bijela se pramena prelijevalo preko zapad
nog ruba izboine. Zaklonjena stablima uz izvor, izmeu dva visoka
kamena potpornja, stajala je peina. Izgledala je kao puka duplja
u stijeni, s niskim, slomljenim svodom; ali pri dnu su je produbile
i jo duboko pod brdo proirile polagane ruke Sitnih patuljaka u
dugim ljetima to ih ondje proboravie, sigurni od uplitanja Sivih
vilenjaka iz uma.
Kroz sve mrkliji mrak Mm ih je proveo pokraj jezerca, u koje
mu su se sada blijede zvijezde odraavale meu sjenama brezovih
kroanja. Na ulazu u peinu on stade pred Trina i nakloni mu
se. "Ui", ree, "u Bar-en-Danwedh, Kuu otkupa; jer tako e se
odsad zvati."
"Moda tako bude", ree Trin. "Prvo u je pogledati." Zatim je
uao s Mmom, a ostali, kad su vidjeli da se on ne boji, poli su za
njima, ak i Andrg, koji je najvie sumnjao u patuljka. Uskoro se
naoe u mrklu mraku; ali Mm pljesnu rukama i iza nekog se zavoja
pojavi traak svjetlosti: iz prolaza u dnu vanjske duplje iskorai jo
jedan patuljak s malenom bakljom u ruci.
"Ha! Promaio sam ga, kako sam se i bojao!" ree Andrg. Ali
Mm stade s njime brzo razgovarati na njihovu grubu jeziku te se
vidno zabrinu ili razljuti onime to je uo, jer ubrzo mugnu u prolaz
17
Visoka litica kroz koju ih je Mm proveo usjekom koji je nazvao "dverima predvorja"
bila je (ini se) sjeverni rub izboine; litice na istonoj i zapadnoj strani bile su puno
strmije.
NARN I CHN HRIN
125
i nestade. Nato ih Andrg stade nagovarati da pou za njima. "Napadnimo prvi!" ree. "Moda ih je cijela konica; ali maleni su."
"Samo ih je trojica, rekao bih", ree Trin; i on ih povede da
lje, dok su odmetnici za njim pipali put niz grube stijenke prolaza.
Mnogo puta je skretao amo-tamo pod otrim kutem, ali napokon
pred njima ljesnu blijeda svjetlost te uoe u malenu ali dinu oda
ju, blijedo obasjanu svjetiljkama to su o tankim lancima visjele sa
sjenovita stropa. Mma ondje nije bilo, ali uo mu se glas, pa Trin
za njime ode do vrata pobone komore u dnu odaje. Pogleda u nju
i spazi gdje Mm klei na podu. Do njega je utke stajao onaj pa
tuljak s bakljom; ali na kamenoj poivaljci pokraj suprotnoga zida
leao je jo jedan. "Khme, Khme, Khme!" jecao je stari patuljak
i upao si bradu.
"Nisu svi tvoji hici zabludjeli", ree Trin Andrgu. "Ali ovaj bi se
pogodak zlim mogao pokazati. Olako odapinje; ali moda ne poivi dovoljno dugo da se naui mudrosti." Trin zatim oprezno ue,
zastade pokraj Mma, te mu se obrati. "Kakva te to nevolja snala,
Mme?" ree. "Znadem poneto o vianju. Mogu li ti pomoi?"
Mm okrenu glavu, a oi mu se crveno zakrijesie. "Ne, ako ne
moe vratiti vrijeme i onda svojim ljudima odsjei te okrutne ruke",
odgovorio mu je. "Ovo je moj sin, proboden strelicom. Vie nikad
nee progovoriti. Umro je u suton. Tvoje su me uze sprijeile da
ga izlijeim."
A davno okorjela samilost opet navre iz Trinova srca poput
vode iz stijene. "Jao!" ree. "Kad bih mogao, pozvao bih natrag tu
strelicu. Sada je ovo uistinu Bar-en-Danwedh, Kua otkupa. Jer
nastanili se mi ili ne, smatrat u se tvojim dunikom; a ako se ikad
domognem bogatstva, platit u ti otkupninu u tekome zlatu za tvo
jega sina, u zalog za tugovanje, makar nikad ne dostajala da se tvoje
srce razveseli."
Mm se nato podie na noge i pomno promotri Trina. "ujem
to govori", ree. "Zbori poput patuljakog kneza iz davnine; a
tomu se udim. Moje je srce sad mirno, premda ne i radosno. Svoju
otkupninu, stoga, namjeravam platiti; u ovoj kui moe ivjeti, ako
eli. Ali ovo u dodati: onome koji je ispalio taj hitac valja slomiti
svoj lk i strijele i poloiti ih pod noge mome sinu, i nek se nikad
126
vie ne mai ni strijele ni lka. Uini li to, od njih e stradati. Tom

ga kletvom proklinjem."
Andrg se prepade uvi tu kletvu; slomi svoj lk i strijele, iako
vrlo nevoljko, i poloi ih pod noge mrtvome patuljku. Ali na izlasku
iz komore on baci zao pogled prema Mmu, promrmljavi: "Patuljkova kletva nikada ne umire, kau; ali moda i jedna ljudska moe
pogoditi. Nek pogine sa strelicom u grlu!"18
Tu su no proleali u odaji i nemirno spavali zbog zapomaganja
Mma i Ibuna, njegova drugog sina. Kada je ono prestalo, nisu to
no znali; ali kad su se napokon probudili, patuljaka vie nije bilo, a
komora je bila zatvorena kamenom. Dan je opet bio lijep, pa su se
na jutarnjem suncu odmetnici oprali u jezercetu i spravili ono hrane
to su imali; a upravo dok su jeli, Mm stade pred njih.
On se nakloni Trinu. "Nema ga vie, i sve je obavljeno", ree.
"Lei sa svojim oima. Sada se okreemo onome ivotu to je ve
preostao, iako nas ekaju moda tek kratki dani. Je li ti Mmov dom
po volji? Je li otkup plaen i prihvaen?"
"Jest", ree Trin.
"Onda je sve vae, da ovdje uredite svoj boravak kako vam drago,
izuzev ovoga: tu komoru to je zatvorena nitko do mene otvoriti
nee."
"Dobro te ujemo", ree Trin. "Ali to se naega ivota ovdje
tie, na sigurnom smo, ili se barem tako ini; ali svejedno moramo
pribavljati hranu, a i drugo. Kako li emo izlaziti odavde; tovie,
kako li emo se vraati?"
Mm se na njihovu nelagodu grleno nasmija. "Zar se bojite da
ste za paukom otili do srca njegove mree?" ree. "Mm ne jede
ljude! A pauk bi teko mogao izai na kraj s trideset osa u isti mah.
Gle, vi ste naoruani, a ja tu stojim goloruk. Ne, valja nam dijeliti,
vama i meni: kuu, hranu i vatru, a moda i druge steevine. Na
kuu ete, drim, paziti i drati je u tajnosti za svoje dobro, ak i
18 Andrgova kletva biljei se i ovako: "Nek mu pri ruci ne bude lka u smrtnoj pogibelji."
Kako se ispostavilo, Mm je stradao od Hrinova maa pred dverima Nargothronda
(Silmarillion, str. 253).
NARN I CHN H R I N
127
kad joj upoznate izlaze i ulaze. Ve ete ih nauiti. Ali dotad vas
mora voditi Mm, ili Ibun, njegov sin."
Trin se s time sloio i zahvalio Mmu, a veini ljudi bilo je drago;
jer pod jutarnjim suncem, dok je ljeto jo bilo u jeku, to im se bo
ravite inilo krasnim. Tek Andrgu to nije bilo po volji. "to prije
ovladamo svojim dolascima i odlascima, to bolje", ree. "Nikad jo
nismo vodili kivna zarobljenika amo i tamo u pohode."
Toga su dana otpoinuli, te oistili oruje i popravili opremu; imali
su jo hrane da im dostane za bar dan-dva, a Mm im je na to jo
pridodao. Posudio im je tri velika lonca za kuhanje, kao i lui; donio
je i vreu. "Triarije", rekao je. "Ne vrijedi ih krasti. Samo divlji
gomolji."
Ali kad su ih skuhali, gomolji su se pokazali dobrim za jelo, done
kle slinim kruhu; a odmetnicima je zbog toga bilo drago, jer ve su
dugo bili bez kruha, osim kad bi ga uspjeli ukrasti. "Divlji vilenjaci
ne znaju za njih; Sivi vilenjaci nisu ih nali; oni ponosni koji stigoe
preko Mora odvie su ponositi da bi kopali", ree Mm.
"Kako se zovu?" ree Trin.
Mm ga iskosa pogleda. "Nemaju imena, izuzev na patuljakom
jeziku, a njega ne povjeravamo", ree. "A ljude ne poduavamo da
ih pronalaze, jer ljudi su pohlepni i rastroni, pa ih ne bi tedjeli
sve dok svaka biljka ne bi iezla; dok sada pak prolaze pokraj njih
dok basrljaju divljinom. Vie od mene neete saznati; ali smijete
uzimati koliko vam treba od moje berbe, sve dok iskreno zborite,
ne uhodite i ne kradete." Zatim se opet grleno nasmija. "Vrlo su
vrijedni", ree. "Vie od zlata u gladnoj zimi, jer moe ih se zgrnuti
kao to vjeverica skuplja ljenjake, a mi smo ve poeli prikupljati
zalihu od prvih koji su dozreli. Ali lude ste ako mislite da se ne bih
odrekao jedne male berbe ak i po cijenu svoje glave."
"Dobro te ujem", ree Ulrad, koji je onomad kad su ulovili
Mma pogledao u vreu. "Pa ipak, nisi je se htio odrei, pa me tvoje
rijei to vie ude."
Mm se okrenu i mrano ga pogleda. "Jedna si od onih luda za
kojima proljee nee alovati ako im zima glave doe", ree mu.
"Dadoh rije, te se bijah duan vratiti, drage volje ili ne, s vreom
128
ili bez nje, a ovjek to ni zakona ni vjere nema neka misli to ga

je volja! Ali ne mili mi se da me opaki odvajaju od svojine, pa bila
to tek puka vezica za cipelu. Zar se ne sjeam da tvoje ruke bijahu
meu onima to me sapee uzama, to me tako drae da nisam vie
sa sinom niti rijei prozborio? ak i kad budem dijelio zemljani kruh
iz svoje zalihe, tebe u izostaviti, a sve i ako ga bude jeo, jest e
od onoga to tvoji sudruzi dobiju, a ne od mojega."
Mm zatim ode; ali Ulrad, koji je ustuknuo pred njegovim bije
som, dobaci za njim: "Teke rijei! Stara je bitanga svejedno imala
i drugoega u svojoj vrei, slina oblika, ali tvreg i teeg. Moda
u divljini ima i drugih stvari osim zemljanoga kruha, koje vilenjaci
nisu nali, a ljudi za njih ne smiju znati!" 19
"Moda je tako", ree Trin. "Pa ipak, patuljak je kazao istinu
barem u jednome, kada te ludom nazvao. Odakle ti potreba da
kae to ti je na umu? Ako ti lijepe rijei ve zapinju u grlu, utnja
e bolje posluiti svim naim ciljevima."
Dan je proao u miru i nijedan odmetnik nije poelio otii odan
de. Trin je esto etao po zelenom travnjaku na izboini, od ruba
do ruba; gledao je u smjeru istoka, zapada i sjevera, i u udu otkrio
dokle mu sve pogled see kroz bistar zrak. Na sjever je gledao i opa
zio umu Brethil gdje se uspinje zelena oko Amon Obela u njezinu
sreditu, i onamo su mu se oi najvie vraale a da ni sam nije znao
zato; srce ga je radije vuklo sjeverozapadu, gdje je ligama i ligama
daleko, na samome rubu neba, kako mu se inilo, mogao nazreti
Gorje sjen, zidine svojega doma. Ali uveer je Trin gledao prema
zapadu i sutonu, dok je crveno srce uranjalo u izmaglice nad dalekim
obalama, a dolina Naroga leala duboko u sjenci izmeu njih.
Tako je poeo boravak Trina, Hrinova sina, u dvorima Mmovim, u Bar-en-Danwedhu, Kui otkupa.
19 Zagonetka ostalih predmeta u Mimovoj vrei nije objanjena. Jedina druga izjava o toj
temi nalazi se u jednoj na brzinu zapisanoj biljeci, koja nagovjeuje da je tu moda
bilo zlatnih grumenova preruenih u korijenje, te spominje da je Mm tragao "za starim
blagom jedne patuljake kue u blizini "pljosnatih stijena'." Rije je bez sumnje o onima
koje tekst (na str. 119) spominje kao "krupne stijene, nagnute ili navaljane u gomile"
na mjestu gdje je Mm bio zarobljen. Ali nigdje nema ni naznake o tome kakvu je ulogu
to blago trebalo igrati u prii o Bar-en-Danwedhu.
NARN I CHN HRIN
129
Za nastavak prie o Trinu, od njegova dolaska u Bar-en-Danwedh do

pada Nargothronda, vidi Silmarillion, str. 223-235, te dalje, Dodatak
tekstu Narn i Chn Hrin, str. 177.
TRINOV POVRATAK U DOR-LMIN
Na kraju, iznuren urbom i dugom cestom (etrdeset liga i vie bio je

prevalio bez odmora) stie Trin s prvim zimskim ledom na Ivrinska
jezera, gdje je prije bio uzdravljen. Ali ona sad bijahu samo zaleen
glib i vie se iz njih nije dalo piti.
20
Odatle stie do prijevoja za Dor-lmin; a otar snijeg naie sa

Sjevera, donijevi pogibelj i studen putevima. Iako su dvadeset tri
ljeta minula otkako je proao tim putem, bio mu je urezan u srce,
kolika je tuga proimala svaki korak njegova rastanka od Morwen.
Tako se konano vratio u zemlju svojega djetinjstva. Bijae pusta
i gola; a tamonji ljudi bili su malobrojni i neotesani, i sluili se
grubim istonjakim jezikom, dok je stari jezik sad postao govor
kmetova, ili dumana.
Stoga je Trin kroio oprezno, zakukuljen i neujan, dok nije
doao do kue za kojom je tragao. Stajala je prazna i mrana, i nieg
ivog nije bilo u blizini; jer Morwen je bila otila, a Pridolica Brodda
(onaj to silom uze Aerin, Hrinovu roakinju, za enu) opljakao
joj je kuu i uzeo sva preostala dobra i sluge. Broddina kua bila
je najblia staroj Hrinovoj kui, pa je Trin, iznuren od lutanja i
tugovanja, otiao onamo zamoliti za krov nad glavom; dobio ga je,
jer ondje je Aerin jo odravala dio uljudnih navada iz davnine. Dali
su mu da sjedne uz ognjite meu slugama, pokraj nekoliko mrkih
skitnica, umornih od puta gotovo poput njega; a onda ih je upitao
kakvih vijesti ima o toj zemlji.
Nato druina umuknu, a neki ustuknue, gledajui neznanca isko
sa. Ali jedan stari skitnica, sa takom, ree mu: "Mora li ve govoriti
starim jezikom, gosparu, govori tie, i ne pitaj za novosti. Zato da
te prebiju kao bitangu ili objese kao uhodu? Jer i jedno bi i drugo
izgledom lako mogao biti. to e tek rei," doda, primaknuvi se
Trinu i prigueno mu progovorivi u uho, "jedan od onih uljudnih
20 Na str. 87 stoji da je prijevoj preko obronka Amon Darthira bio jedini prolaz "izmeu
Serecha i dalekoga zapadnog predjela gdje je Dor-lmin graniio s Nevrastom".
130
iz davnine koji dooe s Hadorom, dok jo glave nisu resile vuje

vlasi. I ovdje ih ima takovih, iako su sada stjerani u pronju i ropstvo,
pa da nije gospe Aerin, ne bi dobili ni ovo ognjite ni ovaj odvarak.
Odakle si, i kakve te to vijesti zanimaju?"
"Tu bijae gospa po imenu Morwen," odgovori Trin, "u ijoj
kui nekada davno ivjeh i sm. Onamo nakon dugih lutanja do
oh oekujui dobrodolicu, no tamo vie ni ognjita ni iva roda
nema."
"A tako je cijele ove duge godine, a i dulje", odgovori mu starac.
"Ali malo je bilo i ognja i roda u toj kui jo od smrtonosnog rata;
jer ona bijae iz staroga naroda - kao to zacijelo zna, udova naega
glavara Hrina, Galdorova sina. Nisu se drznuli da je taknu, ipak,
jer bili su u strahu od nje; uznosite i krasotne poput kraljice, prije
nego to ju je tuga smraila. Vjetakuom je zvae, te je se klonie.
Vjetakua: to znai tek 'vilenjacima vina' na novome jeziku. No
orobie je. esto bi ona i ki joj ostale gladne, da nije bilo gospe
Aerin. Pomagala im je potajice, kau, te je zbog toga esto batina
dobivala od onog propalice Brodde, svojega mua iz nude."
"A tako je ve cijele ove duge godine, i dulje?" ree Trin. "Jesu
li mrtve, ili pak baene u suanjstvo? Ili su je moda orci napali?"
"Ne zna se tono", ree starac. "Ali otila je s keri; a ovaj ju je
Brodda opljakao i odnio sve to je za njom ostalo. Nema ondje vie
ni pseta, a ono malo njezinih uzeo je sebi za roblje; izuzev nekolici
ne koji postadoe prosjaci, poput mene. Sluio sam je mnogo ljeta,
kao i velikoga Glavara prije nje, ja, Sador Jednonogi: prokleta bila
ona sjekira u umi jednom davno, inae bih sada leao u Velikome
humku. Dobro se sjeam onoga dana kad Hrinova sina poslae
od kue, i gorkih njegovih suza; a i njezinih, nakon to on ode. U
Skriveno je kraljevstvo otiao, govorilo se."
S tim rijeima starac uutje i sumnjiavim pogledom odmjeri
Trina. "Star sam i blebeem", ree. "Priam svata! Ali premda je
ugodno razgovarati starim jezikom s nekim tko njime zbori krasno
kao neko, sad su dani crni i valja biti na oprezu. Nisu svi to govore
krasnim jezikom krasni i u srcu."
"Istina", ree Trin. "Meni je srce mrko. Ali strahuje li da sam
uhoda Sjevera ili Istoka, onda ti mudrost nije mnogo vea nego to
je neko bila, Sadore Labadale."
NARN I CHN HRIN
131
Starac ga razrogaeno pogleda; zatim drhtavo prozbori. "Poimo

van! Hladnije je, ali i sigurnije. Govori preglasno, a ja prekomjerno,
za dvornicu jednog Istonjaka."
Kad su izali u dvorite, on vrsto primi Trina za plat. "Neko
si ivio u toj kui, kae. Gospodaru Trine, Hrinov sine, zato si
se vratio? Konano mi oi vide, a ui uju; oevim glasom zbori.
Ali jedino me mladi Trin imenom Labadal zvao. Nije mislio nita
loe: veseli prijatelji u tim smo danima bili. Po to li je sada doao?
Malo nas je jo ostalo; stari smo i goloruki. Sretniji su oni u Veli
kome humku."
"Nisam doao s bitkom u mislima," ree Trin, "premda tvoje
rijei sad probudie tu pomisao u meni, Labadale. Ali valja na nju
jo priekati. Stigoh u potrazi za gospom Morwen i za Nienor. to
mi moe kazati, i to brzo?"
"Malo to, gospodaru", ree Sador. "Potajice su otile. Meu
nama se aptalo da ih je pozvao gospodar Trin; jer nismo sumnjali
da je s godinama postao velikan, kralj ili velmoa u nekoj junoj
zemlji. Ali ini se da nije tako bilo."
"Nije", odgovori mu Trin. "Velmoa bijah u jednoj junoj zem
lji, premda sam sad skitnica. Ali nisam ih ja pozvao."
"Onda ne znam to bih ti rekao", ree Sador. "Ali gospa Aerin e
znati, u to ne sumnjam. Ona je znala sve to tvoja majka smjera."
"Kako da doem do nje?"
"To ne bih znao. Zaradila bi mnogo muke da je ulove kako ape
na vratima s bijednim lutalicom iz pogaena naroda, ak i da je neka
poruka uspije dozvati. A prosjak poput tebe nee u dvornici uspjeti
prii ni blizu visokome stolu prije nego to ga Istonjaci epaju i
prebiju, ili mu uine togod jo i gore."
Nato Trin u bijesu kriknu: "Zar ja to ne smijem ui u Broddinu
dvornicu, jer e me inae prebiti? Poi sa mnom, pa vidi!"
S tim rijeima ode u dvornicu, zabaci kapuljau i razmiui sve
sebi s puta, dugim koracima krenu prema stolu za kojim su sjedili
gazda kue i njegova ena, uz druge istonjake glavare. Nato neki
potrae da ga epaju, ali on ih baci na pod i kriknu: "Zar nitko ne
vlada ovom kuom, ili je to orkovski brlog? Gdje je gazda?"
Brodda tad gnjevno ustade. "Ja sam glava ove kue", ree.
132
Ali prije nego to stie ita dodati, Trin ree: "Onda se nisi
nauio uljudnosti to je prije tebe postojala u ovoj zemlji. Imaju li
sada ljudi navadu putati da im slugani nasru na roake vlastitih
supruga? Jer ja to jesam, a stiem zato to mi treba gospa Aerin.
Da priem slobodno, ili da priem kako me volja?"
"Prii!" ree mu Brodda prijeka lica; ali Aerin problijedi.
Tada Trin pristupi visokome stolu, stade pred njega i nakloni
se. "Oprostite mi, gospo Aerin," ree, "to vam ovako upadam; ali
u tekoj sam hitnji dug put ovamo prevalio. Item Morwen, Gospu
Dor-lmina, te ker joj Nienor. Ali njezina je kua prazna i oplja
kana. to mi moete kazati?"
"Nita", ree Aerin u veliku strahu, jer Brodda je pogleda stisnu
tih oiju. "Nita, izuzev toga da je vie nema."
"U to ne vjerujem", ree Trin.
Tad Brodda skoi, sav rumen od supijana bijesa. "Dosta!" viknu.
"Hoe li mojoj eni preda mnom proturjeiti nekakav prosjak koji
govori jezikom kmetova? Nema ovdje nikakve Gospe Dor-lmina.
Ali to se Morwen tie, ta je bila iz suanjskoga naroda, pa je utekla,
kako to ve sa sunjima biva. A ti postupi jednako tako, i to brzo,
dok te nisam o prvo drvo objesio!"
Tad Trin skoi na njega, isuka svoj crni ma, epa Broddu za
kosu i zabaci mu glavu. "Da se nitko ni maknuo nije," ree, "da
ova glava ne padne s ramena! Gospo Aerin, jo jednom bih vam se
ispriao, kad ne bih mislio da vam ova propalica nikad nita doli zla
nije nanijela. Ali prozborite sada i ne uskratite mi odgovora! Nisam
li ja Trin, glavar Dor-Lmina? Moram li vam zapovjediti?"
"Zapovjedite mi", odgovori mu ona.
"Tko je opljakao Morweninu kuu?"
"Brodda", odgovori mu.
"Kada je utekla, i kamo?"
"Ima tomu godina i tri mjeseca", ree Aerin. "Gazda Brodda i
drugi Pridolice s Istoka iz ovoga kraja teko su je ugnjetavali. Davno
je ve bila pozvana u Skriveno kraljevstvo; napokon je otila onamo.
Jer krajevi prema njemu tada su na neko vrijeme bili slobodni od
zla, zahvaljujui neustraivosti Crnoga maa iz june zemlje, kako
NARN I CHN HRIN
133
kau; ali sad je tome doao kraj. Nadala se da e je ondje doekati

sin. Ali ako si to ti, onda se bojim da je sve krenulo naopako."
Trin se nato gorko nasmija. "Naopako, naopako?" kriknu. "Da,
navijek naopako: izopaeno poput Morgotha!" I odjednom se strese
od crna gnjeva; jer oi mu se sad otvorie, i posljednje se niti Glaurungove arolije odrijeie, i on prozre lai to ga prevarie. "Zar
bijah zavaran, ne bih li doao amo i obeaen poginuo, ja, koji
sam bar mogao odvano stradati pred Dverima Nargothronda?"
I uini mu se da uje gdje odnekud iz mraka oko dvornice za njim
vapi Finduilas.
"Neu prvi ovdje stradati!" kriknu. I epa Broddu, te ga sna
gom silna emera i gnjeva visoko podie i protrese, kao da je pseto.
"Morwen iz suanjskog naroda, je li? Podlaki sine, lopove, ropski
robe!" I s tim rijeima on baci Broddu naglavce preko vlastita stola,
pravo u lice jednog Istonjaka koji je ustao da napadne Trina.
Pri tom padu Broddi se slomi vrat; a Trin skoi kamo ga je
bacio i pogubi jo trojicu koji se ondje uurie, jer ih je zatekao
goloruke. Dvornicom zavlada mete. Istonjaci koji su ondje sjedili
htjedoe nasrnuti na Trina, ali mnogo ih je ondje jo na okupu bilo
iz starijeg dor-lminskog naroda: dugo su bili samo krotki sluge,
ali sada se uzdigoe s povicima na bunu. Uskoro u dvornici zavlada
silna borba, a premda se sunji tek noevima za meso i predmetima
to im bijahu na dohvat ruke opirae bodeima i maevima, mnogi
umah padoe na obje strane, prije nego to Trin skoi dolje meu
njih i pobi preostale ive Istonjake u dvornici.
Zatim otpoinu, naslonjen na stup, a bijesna mu jara utrnu u
pepeo. Ali stari Sador dopuza do njega i obgrli mu koljena, jer bio
je smrtno ranjen. "Triput po sedam godina i vie, dugo je to bilo
ekati na ovaj as", ree. "Ali sada idi, idi, gospodaru! Idi i ne vraaj
se, osim s veom silom. Cijelu e zemlju dii na tebe. Mnogi utekoe
iz dvornice. Idi, ili e ovdje skonati. Sretan ti put!" A zatim pade
na pod i umre.
"Istinitim glasom umiruih on zbori", ree Aerin. "Saznao si to si
htio. Idi sad smjesta! Ali prvo otii do Morwen i utjei je, da mi ne bi
teko bilo oprostiti sve stradanje koje si amo donio. Jer sve i ako mi
je ivot dosad muan bio, svojim si mi nasiljem donio smrt. Pridolice
134
e se za ovu no osvetiti svima koji su ovdje bili. Prijeka su ti djela,

Hrinov sine, kao da si jo uvijek ono dijete koje sam znala."
"A u tebe je plaho srce, Aerin, Indorova keri, kao to je bilo
i dok sam te tetkom zvao, kad te ve i otriji pas znao natjerati u
strah", ree Trin. "Za uljudniji si svijet roena. Ali poi sa mnom!
Odvest u te do Morwen."
"Snijeg lei na zemlji, ali meni i dublje na dui", odgovori mu ona.
"Stradala bih s tobom u divljini brzo kao i od surovih Istonjaka.
Uinjeno popraviti ne moe. Idi! Ostankom bi sve jo pogorao, i
Morwen u jad nizato zavio. Idi, kumim te!"
Trin joj se tada duboko nakloni, te se okrenu i napusti Broddinu
dvornicu; ali s njime pooe svi pobunjenici koji su za to imali snage.
Utekli su prema gorju, jer meu njima su neki dobro znali puteve
kroz divljinu, a blagoslovili su snijeg to je pao za njima i prekrio
im trag. Tako su, premda je progon umah poeo, uz mnogo ljudi i
pasa i rzanja konja, pobjegli na jug u brda. Tad su pogledali iza sebe
i opazili crven sjaj daleko dolje u kraju koji su napustili.
"Zapalili su dvornicu", ree Trin. "Kakve li svrhe oni vide u
tome?"
"Oni? Ne, gospodaru: ona, rekao bih", ree jedan, po imenu
Asgon. "Mnogi e bojovnik krivo protumaiti strpljenje i mirnou.
Mnogo je dobrih djela meu nama uinila, uz visoku cijenu. Srce
joj ne bje plaho, a strpljenje se posljednje slama."
Sad uz Trina ostadoe neki najprekaljeniji, koji su mogli podni
jeti zimu, te ga udnim putevima odvedoe u jedno utoite u gorju,
u pilju znanu odmetnicima i bjeguncima; ondje je bila skrivena i
manja zaliha hrane. Tu su priekali da snijeg stane, a onda su mu
dali hrane i odveli ga do malo koritena prijevoja to je vodio na
jug, u dolinu Siriona, gdje snijega jo nije bilo. Na silaznom se putu
rastadoe.
"Sretan ti put, gospodaru Dor-lmina", ree Asgon. "Ali ne za
boravi nas. Sad emo biti progonjeni ljudi; a Vuji e narod biti jo
okrutniji zbog tvojega dolaska. Stoga idi i ne vraaj se, ako ne stie
s dostatnom silom da nas oslobodi. Sretan ti put!"
NARN I CHN H R I N
135
TRINOV DOLAZAK U BRETHIL
Sad Trin poe silaziti prema Sirionu, a dua mu se trgala. Jer dok
mu je prije izbor bio dvojak i gorak, inilo mu se da je sada postao
trojak, jer zvao ga je vlastiti ugnjeteni narod, kojem je donio samo
jo veu patnju. Jedina mu je utjeha bila ova: da su bez ikakve dvojbe
Morwen i Nienor odavno ve stigle u Doriath, a samo im je neustraivost Crnog maa iz Nargothronda zajamila siguran put. Pa
ree u sebi: 'Gdje sam ih na sigurnije mogao skloniti, sve i da sam
prije stigao? Ako Melianin pojas bude slomljen, svemu e doi kraj.
Ne, bolje je pustiti da stvari stoje onakve kakve su; jer ja gnjevom i
prenagljenim djelima bacam sjenku kamo god poem. Neka ih uva
Melian! A ja u ih barem nakratko ostaviti u nezasjenjenu miru.'
Ali prekasno se sad Trin dao u potragu za Finduilas, krstarei
umama pod obroncima Ered Wethrina, plah i oprezan poput zvi
jeri; a vrebao je kraj svake ceste to je vodila na sjever prema Sirionskom prolazu. Prekasno. Jer sve su tragove ve bile isprale kie i
snjegovi. Ali zato se zbilo da je Trin, spustivi se uz Teiglin, nabasao
na nekoliko pripadnika Halethina naroda iz ume Brethil. Nakon
rata preostalo ih je vrlo malo, a ivjeli su uglavnom potajice unutar
ograde od kolja na Amon Obelu, duboko u umi. To se mjesto zvalo
Ephel Brandir; jer Brandir, Handirov sin, bio je sada njihov glavar,
nakon to mu je otac poginuo. A Brandir nije bio vian ratu, onako
hrom na jednu nogu, koju je slomio nekom nezgodom u djetinj
stvu; bio je k tome i blage udi, privreniji drvu negoli kovinama,
te znanjima o stvorovima to rastu iz tla vie negoli nauavanjima
druge vrste.
Ali neki od tih umljaka jo su lovili orke na svojim granicama; i
tako se zbilo da je Trin doavi onamo zauo zvuke okraja. Pohitao
je prema njemu, oprezno provirio kroz drvee i ugledao malu drui
nu ljudi koju su opkolili orci. Oajniki su se branili, leima okrenuti
malenu lugu to je rastao na proplanku; ali orci su bili mnogobrojni,
tako da im je bilo malo nade u bijeg, ako im ne pristigne pomo.
Trin zato, onako skriven od pogleda u gustiu, stade nadizati silnu
buku topota i loma, a zatim podviknu iz sveg glasa, kao da predvodi
mnoge: "Ha! Naosmo ih! Svi za mnom! Na njih, bez milosti!"
Nato se mnogi orci ustraeno stadoe osvrtati, a tad Trin iskoi,
maui kao drugim ljudima iza sebe, a bridovi Gurthanga zapaluca-
136
e mu kao plamici u ruci. Predobro orci poznavae tu otricu, pa

se ak i prije nego to je jurnuo na njih mnogi ratrkae i utekoe.
Tada umljaci pritekoe na njegovu stranu, te zajedno satjerae svoje
dumane u rijeku: malo ih je prelo preko nje.
Napokon se zaustavie na obali, a Dorlas, voa tih umskih ljudi,
ree: "Hitar si u lovu, gospodaru; ali tvoji te ljudi ne prate ba u
stopu."
"Ne," ree Trin, "mi svi trimo skupa kao jedan, i ne elimo se
rastajati."
Nato se ljudi iz Brethila nasmijae i rekoe: "Pa, jedan takav
vrijedi za mnoge. A mi ti dugujemo veliku zahvalnost. Ali tko si i
zbog ega si ovdje?"
"Samo se bavim svojim zanimanjem, a to je sjea ork", ree im
Trin. "A stanujem ondje gdje me zanimanje odvede. Ja sam Divlji
ovjek iz ume."
"Onda doi i nastani se s nama", rekoe. "Jer mi ivimo u umi,
a takvi su nam majstori potrebni. Rado bismo te primili!"
Trin ih tad udno pogleda i ree: "Znai li to da ih jo ima koji
pristaju da im zamraim vrata? Ali, prijatelji, jo me eka tuan
zadatak: nai Finduilas, ki Orodretha iz Nargothronda, ili barem
uti vijesti o njoj. Jao! Mnogi su tjedni proli otkako je odvedoe iz
Nargothronda, ali ipak tragati moram."
Nato ga samilosno pogledae, a Dorlas ree: "Ne tragaj vie. Jer
jedna vojska ork naila je iz Nargothronda u smjeru Teiglinskih
prijelaza, a mi smo za nju doznali unaprijed: ila je vrlo sporim marem, zbog brojnih uznika koje je vodila. Ali jao! im ih napadosmo,
orkovske gnusobe prvo poklae ene meu zarobljenicima; a ker
Orodrethovu pribie kopljem uz jedno drvo."
Trin osta stajati kao smrtno pogoen. "Odakle to znate?"
"Jer mi se obratila, prije nego to e izdahnuti", ree Dorlas.
"Pogledala nas je kao da traga za nekim kojega je oekivala, a za
tim je kazala: 'Mormegil. Recite Mormegilu da je Finduilas ovdje.'
Nita vie nije rekla. Ali zbog njezinih posljednjih rijei poloismo
je ondje gdje je umrla. Poiva u humku pokraj Teiglina. Ima otad
mjesec dana."
NARN I CHN HRIN
137
"Vodite me onamo", ree Trin; i odvedoe ga do jednog brdaca

pokraj Teiglinskih prijelaza. Ondje on niice pade, a mrak ga obavi,
tako da pomislie da je mrtav. Ali Dorlas ga promotri dok je leao
te se okrenu svojima i ree: "Prekasno! alosno se ovo slui. Ali
gledajte: ovdje lei sm Mormegil, veliki kapetan iz Nargothronda.
Po mau smo ga trebali poznati, kao to ga orci prepoznae." Jer
slava Crnoga maa s Juga proirila se nadaleko i nairoko, ak i u
umske zakutke.
Sada ga stoga sa tovanjem podigoe i odnijee u Ephel Brandir;
a kad im Brandir izae ususret, zaudi se vidjevi im nosiljku. Zatim
odie prekriva i pogleda u lice Trina, Hrinova sina; i tamna mu
sjenka pade na srce.
"O, okrutni Halethini ljudi!" kriknu. "Zato otjeraste smrt od
ovoga? Tekim ste trudom ovamo donijeli posljednju kletvu za na
narod."
Ali umljaci mu rekoe: "Ne, ovo je Mormegil iz Nargothronda,21
moan zatornik ork, koji e nam biti od velike pomoi ako preivi.
A ne bude li tako, zar smo trebali ostaviti ovjeka da shrvan od boli
lei poput strvine pokraj puta?"
"Niste trebali, doista", ree Brandir. "Kob tako ne htjede." I on
primi Trina u svoj dom i stade ga brino njegovati.
Ali kad je Trin napokon otresao mrak sa sebe, vraalo se pro
ljee; i on se probudi i vidje sunce na zelenim pupoljcima. Tad se u
njemu razbudi i hrabrost Hadorove kue, te on usta i u srcu kaza:
"Sva moja djela i minuli dani bijahu tamni i puni zla. Ali svanuo je
novi dan. Ovdje u ostati u miru, te se odrei imena i roda; i tako
u ostaviti svoju sjenku za sobom, ili bar njome neu prekriti one
koje ljubim."
Stoga on uze novo ime i prozva se Turambar, to na jeziku Ple
menitih vilenjaka znai Gospodar sudbine; i nastani se meu tim
ljudima iz ume, koji ga zavoljee, a on im naloi da zaborave nje
govo bive ime, ve da ga dre roenim u Brethilu. No s promjenom
imena nije mogao posve promijeniti svoju ud, a ni posve zaboraviti
21
Kako priu prenosi Silmarillion (str. 237), Brandiru je zla slutnja dola nakon to je
uo "vijesti koje mu je donio Dorlas", pa time (ini se) i tek nakon to je saznao da je
taj ovjek na nosiljci Crni ma iz Nargothronda, za kojeg se prialo da je sin Hrina iz
Dor-lmina.
138
svoje stare kivnje na Morgothove slugane; tako je iao u lov na orke

s nekolicinom istomiljenika, iako to Brandiru nije bilo po volji. Jer
on se prije nadao utnjom i skrovitou sauvati svoj narod.
"Mormegila nema vie," ree on, "no dobro pazi da sranost
Turambara ne dovede slinu odmazdu u Brethil!"
Stoga je Turambar odloio svoj crni ma na stranu; vie ga nije
nosio u boj, ve je radije iao naoruan lkom i kopljem. Ali nije
mogao otrpjeti da se orci slue Teiglinskim prijelazima ili da prilaze
humku u kojem je poivala Finduilas. Zvao se Haudh-en-Elleth,
Humak vilin-djeve, a orci se uskoro nauie groziti tog mjesta, te
ga se klonie. A Dorlas ree Turambaru: "Imena si se odrekao, ali
Crni si ma jo uvijek; a ne kae li tono glasina da on bijae sin
Hrina iz Dor-lmina, poglavara Hadorove kue?"
A Turambar mu odgovori: "To i ja uh. Ali ne iri toga glasa,
molim te kao prijatelja."
PUTOVANJE MORWEN I NIENOR U NARGOTHROND
Kad se Otra zima povukla, nove vijesti o Nargothrondu stigoe u

Doriath. Jer neki koji su izbjegli pustoenje i uspjeli preivjeti zimu
u divljini naposljetku potraie utoite kod Thingola, a graniari ih
dovedoe Kralju. I neki rekoe da su se svi neprijatelji povukli na sje
ver, a drugi da Glaurung jo obitava u Felagundovim dvorima; neki
su pak govorili da je Mormegil pao, a drugi da ga je Zmaj zaarao i
da ga se ondje jo moe nai preobraenog u kamen. Ali svi izjavie
da je mnogima u Nargothrondu bilo znano prije kraja da Crni ma
nije bio nitko drugi doli Trin, sin Hrina iz Dor-lmina.
Nato silan strah i tuga obuzee Morwen i Nienor; a Morwen
ree: "Takova je sumnja djelo samoga Morgotha! Zar ne moemo
saznati istinu i sa sigurnou doznati ono najgore to nam valja
pretrpjeti?"
Sad, sm je Thingol itekako elio saznati vie o sudbini Nargothronda; ve je bio naumio odaslati neke koji bi onamo poli oprezno,
ali vjerovao je da je Trin doista poginuo ili da mu nema spasa,
te je strepio od asa kad e to Morwen bjelodano spoznati. Stoga
joj ree: "Pogibeljna je ovo stvar, Gospo Dor-lmina, o kojoj valja
NARN I CHN HRIN
139
razmisliti. Takova bi sumnja doista mogla biti Morgothovo djelo,

kojim nas on kani nagnati na kakvu brzopletost."
Ali Morwen sva izvan sebe zavapi: "Brzopletost, gospodaru! Ako
moj sin umama gladan luta, ako je uzama sapet, ako mu tijelo nepokopano lei, rado u biti brzopleta. Ni asa asila ne bih da odem
u potragu za njim."
"Gospo Dor-lmina," ree Thingol, "Hrinov sin to jamano ne
bi elio. Ovdje bi vas smatrao bolje zbrinutima no u ma kojoj zemlji
to opstaje: pod paskom Melian. U ime Hrina i Trina, ne bih da
lutate drugdje u crnoj pogibelji dananjih dana."
"Trina niste zadrali od odlaska u pogibelj, ali mene kanite
zadrati od odlaska po njega", zavapi Morwen. "Pod paskom Me
lian! Da, kao zatoenicu Pojasa. Dugo se suzdravah dok ne stupih
u njega, a sad se gorko kajem."
"Ne, ako tako zborite, Gospo Dor-lmina," ree Thingol, "znaj
te ovo: Pojas je otvoren. Slobodno ste doli ovamo; slobodno ete
ovdje i ostati - ili otii."
Tada Melian, koja je dotad utjela, kaza: "Ne odlazi odavde,
Morwen. Istinitu si rije rekla: ova sumnja od Morgotha stie. Poe
li, odlazi njegovom voljom."
"Strah od Morgotha nee me zadrati od poziva moje krvi", od
govori Morwen. "Ali ako strahujete za mene, gospodaru, dajte mi
nekoliko ljudi."
"Vama zapovijedati ne mogu", ree Thingol. "Ali svojim ljudima
sm zapovijedam kako me volja. Poslat u ih kada ja to naem za
shodno."
Nato Morwen ne ree vie nita, ve se rasplaka i udalji iz Kra
ljeve nazonosti. Thingol ondje osta teka srca, jer uinilo mu se
da je Morwen sada zlehude udi; on upita Melian nee li je ona
zadrati svojom moi.
"Protiv dolaska zla tota mogu uiniti", odgovori mu ona. "Ali
protiv izlaska onih to izai ele, nita. Ta je uloga na tebi. Ako je
valja zadrati ovdje, silom ti je zadrati valja. No moda e tako
slomiti njezinu volju."
*
140
J. R. R. Tolk ien: Nedovrene pripovijesti
Sad Morwen ode do Nienor i ree: "Sretno mi ostaj, Hrinova keri.

Idem poiskati sina svoga, ili istinite glase o njemu, jer nitko ovdje
nita ne kani poduzeti, i radije e oklijevati sve dok ne bude preka
sno. ekaj me ovdje, jer moda se jo i vratim."
Tada je Nienor u stravi i jadu pokua zadrati, ali Morwen joj
ne odgovori, ve ode u svoju odaju; a kad svanu jutro, vidjee da je
uzela konja i otila.
Sad, Thingol je bio zapovjedio da je se ne zaustavlja i da joj se ni
prividno ne prijei put. Ali im je otila, on okupi druinu svojih najodvanijih i najvjetijih graniara, i na elo joj postavi Mablunga.
"Slijedite je sada urno," ree, "no ne dajte da vas opazi. Ali za
prijeti li joj opasnost kad zae u divljinu, pokaite joj se; a ne bude
li se htjela vratiti, uvajte je kako god znate. Ali htio bih da neki odu
naprijed to dalje mogu i saznaju sve to se dade."
Tako se zbilo da je Thingol odaslao brojniju druinu nego to je
isprva kanio, a meu njima je bilo i deset jahaa sa svjeim konjima
prie. Poli su za Morwen, koja je otila na jug kroz Region i stigla
na obale Siriona iznad Jezer sumraka; tu je stala, jer Sirion ondje
bijae irok i snaan, a ona nije znala put. Stoga joj se uvari sada
iz nude morahu otkriti, te im Morwen ree: "eli li me to Thingol
zaustaviti? Ili mi tek kasno alje ranije uskraenu pomo?"
"I jedno i drugo", odgovori joj Mablung. "Zar se nee vratiti?"
"Ne!" ree ona.
"Onda ti moram pomoi," rekao je Mablung, "iako to ne elim.
irok je i dubok ovdje Sirion, te bi i konju i ovjeku bilo pogibeljno
preplivati ga."
"Prevedi me tada kako ve vilenjaci idu," ree Morwen; "inae
u zaplivati."
Stoga je Mablung povede do Jezer sumraka. Na njihovoj su
se istonoj obali sred struja i traka potajice uvale skele; jer tako
su glasnici prolazili amo i tamo izmeu Thingola i njegova roda u
Nargothrondu.22 Sad su priekali dok zvjezdana no nije poodmakla, te preli na drugu stranu kroz bijele izmaglice praskozorja. A
ba kad sunce zarudje preko ruba Modroga gorja, i snaan jutarnji
22 Vidi str. 180, gdje se navodi da je Orodreth "tajnim putevima" razmjenjivao poruke s
Thingolom.
NARN I CHN HRIN
141
vjetar puhnu i rastjera izmaglice, uvari kroie na zapadnu obalu i

istupie iz Melianina pojasa. Bijahu to visoki vilenjaci iz Doriatha, u
sivo odjeveni, verinjaa uvijenih u plateve. Sa skele ih je Morwen
promatrala kako se neujno kreu, a zatim je odjednom podviknula
i prstom pokazala na zadnjega u druini to je prola pokraj nje.
"Odakle ovaj stie?" ree. "Triput vas je po deset meni dolo.
Triput po deset i jo jedan na obalu sada izlazi!"
Nato se ostali okrenue i vidjee gdje se sunce ljeska na zlaanoj
glavi: jer to bijae Nienor, kojoj je vjetar zabacio kukuljicu. Tako se
otkri da je ona slijedila druinu i po mraku se umijeala u nju, prije
nego to e oni poi preko rijeke. I proe ih strah, a nikoga vie nego
Morwen. "Vraaj se, vraaj se! Nareujem ti!" kriknu ona.
"Ako ena Hrinova moe poi na put usprkos svim savjetima
kad je krv zove," ree Nienor, "onda to vrijedi i za Hrinovu ker. Ti
me imenom alost prozva, ali alovati sama neu, za ocem, bratom
i majkom. Ali od njih tek tebe upoznah, i vie te od svih ljubim. A
ega se ne boji ti, toga se ni ja ne bojim."
Uistinu, straha se nije vidjelo na njezinu licu i u dranju. Visokom
im se i snanom uinila; jer visoki su rastom bili pripadnici Hadorove
kue, a onako odjevena u vilenjaku odoru, dobro je pristajala uz
uvare, nia tek od najviih meu njima.
"to onda kani?" ree Morwen.
"Poi kamo i ti", ree Nienor. "Doista, ovaj ti izbor nosim. Da me
povede natrag i mirno preda Melian na skrb; jer nije mudro odbiti
njezin savjet. Ili da shvati kako u i ja za tobom u pogibelj." Jer,
uistinu, Nienor je dola poglavito u nadi da e joj se majka vratiti iz
straha i ljubavi prema njoj; i Morwen se doista stade kolebati.
"Jedno je odbiti savjet", ree ona. "Drugo je odbiti nalog roene
majke. Vraaj se!"
"Neu", ree Nienor. "Odavno ve nisam dijete. Imam vlastitu
volju i mudrost, sve ako se dosad i nisu presjekle s tvojima. Idem
s tobom. Radije u Doriath, iz potovanja prema onima koji njime
vladaju; ali ako ve moram, onda na zapad. Dapae, ako bi ijedna od
nas trebala nastaviti odavde, to bih prije bila ja, u naponu snage."
Tad Morwen u sivim oima Nienor spazi Hrinovu nepokole
bljivost; i minu je volja, ali ipak nije mogla zanemariti ponos, a nije
142
htjela ni da drugi pomisle kako ju je ki (makar i uz lijepe rijei)

kao onemoalu staricu povela natrag.
"Nastavljam, kako sam i nakanila", ree. "Poi i ti, ali protiv
moje volje."
"Neka bude tako", ree Nienor.
Tad Mablung ree druini: "Zaista, Hrinovu rodu razbora manj
ka, a ne hrabrosti, kad jad drugima nosi! Tako i Trin; no ne i oci
mu. Ali svi su sada zlehudi, to mi nije milo. Vie strepim od ovoga
Kraljeva zadatka no od lova na Vuka. Sto uiniti?"
Ali Morwen, koja je bila izala na obalu i sad im se pribliila,
ula je zadnje to je rekao. "Postupi kako ti Kralj nalae", ree.
"Potrai novosti o Nargothrondu, kao i o Trinu. Zbog toga smo
cilja svi zajedno doli."
"Jo je pred nama dug i opasan put", ree Mablung. "Poete li
dalje, obje ete biti u sedlima i okruene jahaima, od kojih se ni
koraka neete udaljavati."
Tako se zbilo da su krenuli kad je svanuo dan, polako i oprezno
izali iz tog kraja traka i poleglih vrba, i stigli u sive ume to su se
sterale velikim dijelom june ravnice pred Nargothrondom. Cijeli
su dan ili na zapad, ne vidjevi nita do pustoi, i ne uvi nita; jer
ti su krajevi bili nijemi, a Mablungu se inilo da ih titi netremian
strah. Isti je put Beren preao mnogo godina prije, kad su ume bile
pune skrivenih oiju lovaca; ali sad je sav narod Naroga bio zatrt, a
orci se, kako se inilo, nisu jo usuivali zalaziti dotle na jug. Te se
noi utaborie u sivoj umi, bez vatre i svjetla.
Nastavili su tako jo dva dana, a potkraj treeg dana putovanja od
Siriona bili su preli ravnicu i poeli se pribliavati istonim obala
ma Naroga. Tada Mablunga obuze tako silna nelagoda da on stade
preklinjali Morwen da ne ide dalje. Ali ona mu se samo nasmija i
ree: "Drago e ti biti kad nas se uskoro rijei, kako je sva prilika.
Preblizu sada dospjesmo a da se iz straha okrenemo."
Nato Mablung podviknu: "Zlehude ste obje, ovako ludo smione.
Ne pomaete, ve oteavate svako skupljanje vijesti. ujte me sada!
Naloeno mi je da vas silom ne zadravam; ali naloeno mi je i da
vas uvam, kako god znadem. A sad mogu tek jedno. I uvat u
NARN I CHN HRIN
143
vas. Sutra vas vodim na Amon Ethir, Brdo uhoda, koje lei blizu;
a ondje ete sjesti pod straom i ne odmaknuti se ni koraka dalje,
dok ja ovdje zapovijedam."
Sad, Amon Ethir bio je onaj humak, velik poput brda, to ga
je u davnini Felagund dao tekom mukom podii na ravnici pred
svojim Vratima, ligu istono od Naroga. Obrastalo ga je drvee,
izuzev s vrha, odakle je na sve strane pucao irok vidik na ceste
to su vodile do velikoga mosta pred Nargothrondom i na okolne
zemlje. Na to brdo stigoe kasno izjutra i popee se na nj s istone
strane. Tad Mablung pogleda prema Visokom Farothu, smeem i
golom s druge strane rijeke,23 te vilenjakim vidom razabra terase
Nargothronda na strmoj zapadnoj obali i razjapljena Felagundova
vrata, slina maloj crnoj rupi u stijenci brda. Ali nikakva zvuka nije
uo, nikakva traga neprijatelja nije opazio, a ni znaka od Zmaja,
izuzev palea oko Vrata to ga on poini u danu razaranja. Sve je
mirno lealo pod blijedim suncem.
Stoga sad Mablung, kako je i kazao, izda zapovijed svojoj dese
torici jahaa da priuvaju Morwen i Nienor na vrhu brda i da se ne
miu odatle sve dok se on ne vrati, izuzev u sluaju da izbije neka
golema pogibelj: a doe li do toga, jahaima valja postaviti Morwen
i Nienor izmeu sebe i pobjei to hitrije mogu na istok, prema
Doriathu, te poslati jednoga kao prethodnicu, da odnese vijesti i
zatrai pomo.
Tad Mablung uze preostalu dvadesetoricu iz druine, te se za
jedno oduljae niz brdo; zatim zaoe u polja sa zapadne strane,
gdje je drvee bilo rijetko, a ondje se ratrkae i pooe svaki svojim
putem, odvano ali kriomice, do obala Naroga. Sm Mablung udario
je po sredini, prema mostu, te stigao na njegov blii kraj i zatekao
ga u cijelosti razruenog; a duboko usjeena rijeka, silovito nabujala
nakon kia s dalekoga sjevera, pjenila se i huala oko popadalih
kamenova.
Ali Glaurung je ondje leao, tik unutar sjene velikoga prolaza to
je vodio u unutranjost od razorenih vrata, i odavno je ve zapazio
uhode, sve i ako bi ih rijetko ije tue oi u Meuzemlju uspjele ra23
U Silmarillionu se (na str. 130-131) Visoki Faroth, odnosno Taur-en-Faroth, opisuje

kao "velebna umovita brda". Ovdje se u opisu "smeeg i golog" moda misli na gole
kronje s poetka proljea.
144
zabrati. Ali pogled njegovih groznih oiju bio je otriji od orlovskoga

i sezao dalje od prodornoga vida vilenjaka; a uz to je jo znao da
se preostala nekolicina njih zadrala, pa sad sjede na golome vrhu
Amon Ethira.
Tako, jo dok se Mablung uljao kroz stijene i gledao moe li
preko popadalih mosnih kamenova pregaziti bujicu, Glaurung naglo
nasrnu uz veleban udar vatre i spuznu u rijeku. Uas se nadigoe
strahotno siktanje i silno isparavanje, a Mablunga i u blizini mu
skrivene pratioce proguta zasljepljujua para i gadan smrad; i veina
ih utee kako je god znala prema Brdu uhoda. Ali kad Glaurung
zagazi preko Naroga, Mablung se skloni i lee pod jedan kamen,
gdje ostade; jer smatrao je da mu preostaje jo jedan zadatak. Sada
je zaista znao da se Glaurung ubrloio u Nargothrondu, ali bilo
mu je naloeno i da dozna istinu o Hrinovu sinu, uzmogne li; i
onako odvana srca on nakani prijei rijeku im se Glaurung udalji
i pretraiti Felagundove dvore. Jer drao je da su uinili sve to se
moglo ne bi li se Morwen i Nienor zatitile: Glaurungov je nailazak
bio vidljiv, pa jahai ve sada zacijelo hitaju u Doriath.
Glaurung tako proe pokraj Mablunga, kao velebno oblije u
izmaglici; a kretao se hitro, jer bio je to moan Pozoj, a ipak gibak.
Tad Mablung iza njega pregazi Narog u velikoj pogibelji; ali kad
promatrai na Amon Ethiru ugledae Zmajev izlazak, srca ih izdae. Smjesta naloie Morwen i Nienor da bez rasprave uzjau, te se
spremie pobjei na istok, kako im je bilo naloeno. Ali ba kad se
spustie s brda u ravnicu, neki zao vjetar ponese ona silna isparavanja na njih, donosei smrad to ga nijedan konj nije mogao izdrati.
Umah se konji, zaslijepljeni maglutinom i u mahnitoj stravi od zmajskoga zadaha, otee jahaima i podivljalo jurnue ovamo i onamo;
i straari su se tako ratrkali, te se razbili o stabla i teko stradali ili
zaludu ostali tragati jedni za drugima. Njitanje konja i dozivanje
jahaa doule su Glaurungove ui; a to mu bijae vrlo drago.
Jedan je vilenjaki jaha, dok je u magli obuzdavao konja, ugle
dao gospu Morwen gdje prolazi u blizini, poput sive sablasti na
mahnitu hatu; ali iezla je u izmaglici, s povikom Nienor na usnama,
te je vie nisu vidjeli.
Ali kad je slijepa strava snala jahae, Nienorin konj se u divljem
trku spotaknuo i zbacio je sa sebe. Pala je meko u travu i nije se
NARN I CHN H R I N
145
ozlijedila; ali kad je ustala, bila je sama: izgubljena u magli, i bez

konja i bez druga. Srce ju nije izdalo, pa je razmislila; i uinilo joj se
da slabe vajde ima u polasku za ovim ili onim povikom, jer povici su
dopirali odasvud, ali sve slabiji. Uinilo joj se kako bi u tom sluaju
bolje bilo opet potraiti brdo: onamo e Mablung bez sumnje doi
prije odlaska, makar tek stoga da se uvjeri kako nikoga iz njegove
druine ondje vie nema.
Stoga je pola nasumce i pronala brdo, koje je uistinu i lealo
odmah ondje, tako to je pratila uspon tla pred nogama; polako
je pola stazom to je s istoka vodila navie. A kako se penjala,
magla se rijedila, sve dok napokon nije izbila na suncem obasjani
goli vrh. Iskoraila je na njega i pogledala prema zapadu. A ondje
je, ravno pred njom, bila golema glava Glaurunga, koji se upravo
tada douljao sa suprotne strane; nije se ni uspjela snai, kad joj se
pogled susrete s njegovim uasnim pogledom, punim grozna duha
gospodara mu Morgotha.
Tad se Nienor pokua othrvati Glaurungu, jer bila je snane volje;
ali on upre svoju mo u nju. "Sto trai ovdje?" ree joj.
A primorana da odgovori, ona mu kaza: "Traim tek jednoga
po imenu Trin, koji je ovdje neko vrijeme boravio. Ali moe biti
da je poginuo."
"Nije mi znano", ree Glaurung. "Ostavie ga ovdje da brani
ene i neja; ali kad ja stigoh, on ih napusti i utee. Hvastav je, ali
straljiv, ini se. Zato takovoga trai?"
"Lae", ree Nienor. "Hrinova djeca barem straljiva nisu. Mi
te se ne bojimo."
Nato se Glaurung nasmija, jer tako se Hrinova ki otkrila nje
govoj pakosti. "Onda ste lude, i ti i brat tvoj", ree on. "A to e vam
se hvastanje izjaloviti. Jer ja sam Glaurung!"
I on upi njezin pogled svojime, i volju joj smuti. I uini joj se da
sunce muka obuze i da se sve oko nje mrai; i golema se tama polako
oko nje spusti, tama to joj donese prazninu; i nita nije vie znala,
i nita nije vie ula, i nieg se nije vie sjeala.
Du go je Mablung pretraivao dvore Nargothronda, najbolje to je
mogao od mraka i smrada; ali ondje nije pronaao nita ivo: nita
146
se nije micalo medu kostima i nitko mu nije odgovorio na dozivanja. Na koncu, onako potiten stravom toga mjesta, i u strahu da
se Glaurung ne vrati, vratio se na Vrata. Sunce je zapadalo, a sjene
su s Farotha odostraga tamno padale na terase i divlju rijeku pod
njim; ali u daljini, pod Amon Ethirom, uspio je razabrati, kako mu
se uinilo, zlo Zmajevo oblije. Tei je i pogibeljniji bio povratak
preko Naroga u takvoj urbi i strahu; a jedva to je stigao na istonu
stranu i zavukao se ukraj pod obalu, kad je Glaurung naiao. Ali ovaj
put se kretao polagano i kradomice; jer sav je plamen u njemu sada
tek tinjao: golemu je silu bio iz sebe izbacio, pa se kanio odmoriti i
zaspati u mraku. Tako je provijugao kroz vodu i svalio se pred vrata
poput goleme guje, pepeljasto siv, ostavljajui sluz s trbuha po tlu.
Ali on se okrenu prije nego to e ui i pogleda natrag prema
istoku, te iz njega dopre Morgothov smijeh, priguen no stravian,
kao odjek pakosti iz dalekih crnih dubina. I naie taj glas, hladan i
dubok: "Eno te gdje poput puha pod obalom lei, Mablungu moni!
Hudo li obavlja Thingolove zadatke. Pouri sad na brdo i pogledaj
to se s tvojom tienicom zbilo!"
Glaurung zatim ue u brlog, a sunce zae i siva veer prohladno
stie u taj kraj. Ali Mablung je pourio natrag na Amon Ethir; a
kad je izbio na vrh, zvijezde su se zakrijesile nad istokom. Naspram
njih on ugleda gdje mrana i nepomina stoji prilika kao isklesana
od kamena. Tako je stajala Nienor, i nije ula nita to je rekao, i
nikako mu nije odgovorila. Ali kad ju je naposljetku primio za ruku,
pomaknula se i dopustila mu da je povede odande; a dok ju je drao,
slijedila ga je, ali kad bi je pustio, stala bi u mjestu.
Vrlo tuan i zbunjen Mablung tada bijae; ali nije mu bilo druge
doli da tako povede Nienor na dugi put prema istoku, bez pomoi ili
sudruga. I tako, hodajui kao u snu, izbie na ravnicu pod nonom
sjenom. A kad se jutro vratilo, Nienor se spotae i pade, te ostade
nepomino leati; Mablung tada zdvojno sjede pokraj nje.
"Ne strepih zaludu od ovoga zadatka", ree. "Jer bit e mi zadnji,
ini se. Stradat u u divljini s ovim nesretnim ljudskim djetetom, a
ime e mi se u Doriathu prezreti: ako onamo uope dopre glas o
naoj sudbini. Svi ostali bez sumnje izginue, a ona jedina bijae
poteena, premda ne iz milosti."
NARN I CHN HRIN
147
Tako ih pronaoe trojica iz druine koji su pri Glaurungovu

nailasku pobjegli s Naroga, te se poslije mnogo lutanja vratili na
brdo kad se magla razila; a kad su ga zatekli praznog, odluili su
se sami nekako vratiti kui. Mablungu se tada vratila nada; tako
krenue zajedno u smjeru sjevera i istoka, jer s juga nije bilo puta
za povratak u Doriath, a nakon pada Nargothronda, uvarima skele
bilo je zabranjeno prevoziti bilo koga preko rijeke, izuzev onih koji
bi doli s unutranje strane.
Putovali su sporo, kao oni koji sa sobom vode umorno dijete. Ali
kako su ili sve dalje od Nargothronda i prilazili sve blie Doriathu,
tako se snaga malo-pomalo vraala u Nienor, pa je posluno hodala
sat za satom, voena za ruku. No iroke joj oi nita nisu vidjele, i
ui joj ni rijei nisu ule, i usne joj ni rijei nisu izricale.
I konano se nakon mnogih dana pribliie zapadnoj granici Doriatha, neto junije od Teiglina; jer kanili su proi ograde malena
dijela Thingolove zemlje s druge strane Siriona i tako doi do u
vanoga mosta blizu utoka Esgalduina. Ondje se nakratko zaustavie; Nienor poloie na travnatu postelju, a ona po prvi put dotad
sklopi oi, i uini im se da je zaspala. Tad i vilenjaci otpoinue, a
od silna umora bijahu neoprezni. Tako ih na prepad zaskoi eta
orkovskih lovaca, jedna od onih koje su u to vrijeme esto harale
onuda, onoliko blizu granica Doriatha koliko su se usuivale. Usred
arke Nienor iznenada s prostirke skoi na noge, kao da se usred
noi probudila od uzbune, te kriknu i mugnu u umu. Nato se orci
okrenue i nadadoe u potjeru, a vilenjaci za njima. Ali neka je udna
promjena snala Nienor, te im je svima utekla, pohitavi poput srne
kroz drvee dok joj se kosa vijorila na vjetru strelovita trka. Orke pak
Mablung i njegovi sudruzi hitro dostigoe, do zadnjega posjekoe i
pourie dalje. Ali tad se Nienor ve bila izgubila poput sablasti; ni
traga ni glasa od nje nisu mogli nai, iako su je jo danima lovili.
Tad se naposljetku Mablung vrati u Doriath, pognut od alosti
i sramote. "Drugog vou svojim lovcima nai, gospodaru", ree on
Kralju. "Jer ja sam obeaen."
Ali Melian ree: "Nije tako, Mablungu. Uinio si sve to si mo
gao, i nijedan drugi Kraljev sluga ne bi uinio toliko. Ali nesrea te
namjerila na silu kojoj nisi bio ravan: kojoj, doista, nije ravan nitko
tko u Meuzemlju danas ivi."
148
"Poslah te da donese glase, to si i uinio", ree Thingol. "Nije

tvoja krivnja to su oni kojih se ti glasi najvie tiu sada predaleko
da bi ih uli. alostan je doista ovaj kraj cijeloga Hrinova roda, ali
krivnja za to nije na tebi."
Jer ne samo da im je sada Nienor obeznanjeno utekla u divlji
nu, ve se i Morvven izgubila. Ni tada a ni poslije nijedna izvjesna
dojava o njezinoj sudbini nije stigla u Doriath, kao ni u Dor-lmin.
Svejedno, Mablung nije imao mira, te je s malom druinom otiao u
divljinu i jo tri godine lutao nadaleko, od Ered Wethrina pa sve do
ua Siriona, u potrazi za nekim tragom ili glasom o njima dvjema,
izgubljenima.
NIENOR U BRETHILU
Ali to se Nienor tie, ona je samo trala dalje u umu, sluajui

povike potjere za sobom; poela je trgati sve sa sebe, odbacujui
odjeu u bijegu, sve dok nije ostala naga; i jo je cijeli taj dan trala,
poput divljai to je love dok joj srce ne pukne, jer se ne usuuje
zastati ili barem doi do daha. Ali uveer je mahnitost iznenada
proe. Na tren zasta u mjestu, kao da se udi, a onda, u nesvjesti
ci posvemanjeg umora, pade u duboko papratite kao pogoena.
I ondje, sred starih listova i mekih proljetnih izbojaka paprati, ostade
leati u snu, niega svjesna.
Izjutra se probudi i obradova svjetlu kao da je netom oivjela;
sve to bi ugledala inilo joj se novim i udnim, a niemu nije znala
imena. Jer za njom je leala tek prazna tama, kroz koju nije dopirao
ni spomen iega ikad joj znanog, a ni odjek ijedne rijei. Spominjala
se tek sjenke straha, i bila je plaha i navijek je iskala skrovita: pela
se u kronje ili svrtala u gustie, hitra poput vjeverice ili lisice, im
bi se prepala nekog zvuka ili sjene; a odande bi jo dugo virila kroz
lie prije nego to bi produila dalje.
Nastavivi tako u smjeru kojim je isprva potrala, ona stie do
rijeke Teiglin, te utai e; ali hrane nije nala, niti je znala kako
da je nae, a bila je sva izgladnjela i promrzla. A kako joj je drvee
preko puta djelovalo gue i tamnije (kakvo je doista i bilo, jer to
su bili poeci ume Brethil), ona naposljetku prijee na suprotnu
obalu i stie do zelena humka, na koji se svali: jer bila je na izmaku
NARN I CHN HRIN
149
snage, a inilo joj se da je ona tama iza nje ponovno sustie i da

sunce gasne.
Ali s juga je to doista stigla crna oluja, bremenita munjama i
silnom kiom; i ona se u silnu strahu od grmljavine sva sklupa, a
tamna je kia zapljusnu onako nagu.
Zbi se tako da neki umljaci iz Brethila u taj as naioe onuda,
u urnu povratku prema oblinjem sklonitu nakon udara na orke;
a tad bijesnu mona munja i kao bijelim plamenom obasja Haudhen-Elleth. Tada Turambar, koji je iao na elu, protrnu, prekri oi i
zadrhta; jer uinilo mu se da je ugledao sablast umorene djeve gdje
lei na Finduilasinu grobu.
Ali jedan njegov borac otra do humka te doviknu: "Amo, gospo
daru! Evo gdje lei jedna mlada ena, i to iva!" I Turambar priskoi
i podie je; voda joj se slijevala iz natopljene kose, ali ona sklopi
oi i prestade drhturiti i upinjati se. Tad u udu to ona lei tako
naga Turambar prebaci svoj plat preko nje i odnese je do lovake
kolibe u umi. Ondje naloie vatru i umotae je prekrivaima, a
ona otvori oi i pogleda ih; a kad joj pogled pade na Turambara,
lice joj se ozari i ona isprui ruku prema njemu, jer uinilo joj se
da je napokon pronala neto za im je tragala u tami, a to ju je
utjeilo. Ali Turambar je primi za ruku, osmjehnu joj se i ree: "A
sada, gospo, nee li nam rei kojeg si imena i roda, i kakvo te je
zlo zadesilo?"
Ona nato odmahnu glavom i ne ree nita, ve se rasplaka; a
onda je vie nisu htjeli siliti, sve dok gladno nije pojela ono malo
hrane koju su joj ve mogli dati. A kad je pojela, uzdahnula je i opet
stavila ruku u Turambarovu; a on joj ree: "Uz nas si sigurna. Ovdje
noas moe otpoinuti, a ujutro emo te odvesti do naih kua na
umskome visu. Ali htjeli bismo saznati kojeg si imena i od kojeg si
roda, da ga moemo nai, bude li mogue, i javiti mu za tebe. Nee
li nam kazati?"
Ali ona opet ne odgovori, nego se rasplaka.
"Ne brini se!" ree Turambar. "Moda je ta pria jo odvie tu
na za pripovijedanje. Ali ja u ti nadjenuti ime i prozvati te Nniel,
Suzna djeva." A uvi to ime, ona ga pogleda i odmahnu glavom, ali
ree: Nniel. I to bijae prva rije to ju je izgovorila nakon svojega
pomraenja, te su je tim imenom umljaci zvali sve otad.
150
Ujutro ponesoe Nniel u Ephel Brandir, a staza se strmo uspi

njala prema Amon Obelu sve do mjesta gdje je morala prijei str
moglavi potok Celebros. Ondje je bio podignut drveni most, pod
kojim se potok slijevao niz izlokani rub litice i ruio preko mnogih
izboja stijene u kameniti bazen u dubini; a zrak je bio pun prtee
rose sline kii. Uz vrh slapa sterala se iroka livada, obrasla breza
ma, ali s mosta je pucao pogled na Teiglinske klisure, udaljene oko
dvije milje odatle. Zrak je ondje bio svje, a namjernici bi ljeti tu
zastajali da se odmore i napiju hladne vode. Ime je tome slapu bilo
Dimrost, Kine stube, ali od toga dana Nen Girith, Drhtava voda;
jer Turambar ondje zastade s borcima, ali im Nniel onamo stie,
obuzee je studen i drhtavica, te je ne mogoe ni utopliti ni utjeiti.24
Stoga su bre poli dalje; ali prije nego to su stigli u Ephel Brandir,
Nniel je ve buncala u groznici.
Dugo je zatim bolesna leala, a Brandir je davao sve od sebe ne
bi li je izlijeio, dok su umljake ene danonono bdjele nad njom.
Ali samo kada bi Turambar ostajao pokraj nje, leala je spokojno,
ili spavala ne stenjui; a svi to je motrie zapazie ovo: cijelim tra
janjem groznice, iako se esto itekako muila, nije promrmljala ni
jedne jedine rijei na bilo kojem jeziku vilenjaka ili ljudi. A kad je
polako prizdravila i opet poela hodati i jesti, brethilske su je ene
morale uiti govoru rije po rije, kao dijete. Ali to joj je uenje ilo
od ruke i donosilo joj veliko veselje, kao da iznova pronalazi velika
i mala zametnuta blaga; a kad je polako nauila dovoljno za raz
govor s prijateljima, kazivala bi: "Kako je ime ovome? Jer izgubila
sam ga u svome mraku." A kad se opet mogla sama kretati, stala
je svraati u Brandirovu kuu; jer silno je eljela nauiti imena svih
ivih stvorova, a on je mnogo znao o takvom emu; i etali su esto
skupa po vrtovima i proplancima.
Tad se u Brandiru probudi ljubav prema njoj; a kad je ojaala,
davala mu je da se za nju primi dok epa i nazivala ga bratom. Ali
srce je poklonila Turambaru, i samo ju je njegov dolazak mogao
ozariti, i samo su je njegove vedre rijei mogle nasmijati.
24 Moglo bi se pretpostaviti da je tek nakon to je svemu doao kraj, a Trin i Nienor su
stradali, taj njezin napad drhtavice bio prizvan u sjeanje, te se njegovo znaenje shvatilo
i Dimrost je bio preimenovan u Nen Girith; ali u predaji se ime Nen Girith koristi od
poetka.
NARN I CHN H R I N
151
Jedne veeri te zlatne jeseni oni sjedoe skupa, dok su se obronak

i kue Ephel Brandira arili na zalasku sunca, u duboku spokoju.
Tad mu Nniel ree: "Svemu sam sad ve pitala ime, doli tebi. Kako
se zove?"
"Turambar", odgovori joj on.
Ona tad zasta kao da oslukuje neki odjek; ali ree tek: "A to
to znai, ili je to samo ime to ga jedino ti nosi?"
"Znai", ree on, "Gospodar Tamne sjenke. Jer i ja sam, Nniel,
imao svoj mrak, u kojem se tota drago izgubilo; ali sad ga nadvla
dah, kako drim."
"A jesi li i ti od njega stao trkom bjeati, sve dok nisi stigao u ove
krasne ume?" ree ona. "I kada si to utekao, Turambare?"
"Jesam," odgovori joj on, "godinama sam bjeao. A utekao sam
kada i ti. Jer bio je mrak kada si stigla, Nniel, ali sve otad svjetlost
sja. I ini mi se kao da mi je stiglo neto za im dugo zaludu tragah."
A kad u sumrak krenu svojoj kui, ree sebi: "Haudh-en-Elleth! Ona
s tog zelenog humka stie. Je li to znak, i kako da ga proitam?"
Sada ta zlatna godina prie kraju i prijee u blagu zimu, a za njom
stie jo jedno vedro ljeto. Brethilom je vladao mir, a umljaci su se
drali po strani i nisu prelazili svoje granice, dok do njih nisu stizali
glasi o okolnim krajevima. Jer orci su u to vrijeme poeli stizati na
jug ne bi li prili tamnoj Glaurungovoj vladavini ili uhodili granice
Doriatha, a pritom su se klonili Teiglinskih prijelaza i zaobilazili
rijeku u velikom luku sa zapadne strane.
A Nniel se sada posve izlijeila i postala krasna i snana; a Tu
rambar se vie nije suzdravao, ve ju je zaprosio. A to je Nniel
bilo drago; ali kad Brandir dozna tu vijest, u srcu mu se smui, te
joj ree: "Ne srljaj! I ne reci da sam prijek, ako ti dajem savjet da
prieka."
"Nijedno ti djelo prijeko nije", ree ona. "Ali zbog ega mi onda
daje takav savjet, mudri brate?"
"Mudri brate?" odvrati on. "Prije reci kljasti brate, nevoljeni i
neljupki. A teko da znadem zbog ega. Pa ipak, na tom ovjeku
lei sjenka, i plai me."
152
"Sjenka je bila," ree Nniel, "jer to mi je sm kazao. Ali utekao

joj je, ba kao i ja. A nije li on vrijedan ljubavi? Iako vie ne ide
u boj, nije li svojedobno bio najvei kapetan, od kojega su svi nai
neprijatelji bjeali na prvi pogled?"
"Tko ti je to kazao?" ree Brandir.
"Upravo Dorlas", ree ona. "Zar nije rekao istinu?"
"Istinu, doista", ree Brandir, ali nije mu to bilo drago, jer Dorlas
je predvodio onu stranu koja je zagovarala ratovanje s orcima. No
ipak je jo traio razloge kojima bi zadrao Nniel; stoga joj ree:
"Istinu, ali ne cijelu istinu: jer bio je Nargothrondski kapetan, a
prije toga je stigao sa Sjevera, gdje je (kako kau) bio sin Hrina iz
Dor-lmina, iz ratnike Hadorove kue." A kad Brandir opazi gdje
joj na spomen toga imena sjenka prelazi licem, pogreno to protu
mai, te jo doda: "Doista, Nniel, s pravom smatra da bi se netko
takav mogao uskoro vratiti u rat, i to daleko od ove zemlje, moda.
A bude li tako, kako e to podnijeti? Pripazi dobro, jer slutim da
ako Turambar opet poe u boj, nee prevagnuti on, ve Sjenka."
"Teko bih to podnijela," odgovori mu ona; "ali nevjenana nita
bolje nego vjenana. A kao ena bih ga, moda, lake obuzdala, te
zadrala sjenku." Pa ipak, Brandirove je rijei zabrinue, te kaza
Turambaru da prieka jo neko vrijeme. A on se na to zaudi i
snudi; ali kad je saznao od Nniel da joj je to Brandir posavjetovao
da prieka, nije mu bilo drago.
Ali s dolaskom iduega proljea on ree Nniel: "Vrijeme tee.
ekali smo, a ja vie ekati neu. Postupi kako ti srce nalae, naj
draa Nniel, ali pazi: preda mnom ovaj izbor lei. Vratit u se sada
ratovanju u divljini, ili se pak vjenati s tobom i nikad vie ne otii u
rat - izuzev tek da tebe obranim, nasrne li neko zlo na na dom."
To je doista obradova, i ona mu se obea, te se prvog dana ljeta
vjenae; a umski im narod priredi veliko slavlje, te im dade krasnu
kuu koju je za njih podigao na Amon Obelu. Ondje su se nastanili
u srei, ali Brandir se brinuo, a sjenka na njegovu srcu bivala je sve
dublja.
NARN I CHN H R I N
153
G L A U R U N G O V NA1LAZAK
Sad su mo i pakost hitro bujale u Glaurungu, te je okrupnjao, oko

sebe okupio orke i vladao nad njima kao zmaj-kralj, te je pod njega
potpala cijela negdanja nargothrondska kraljevina. A prije izmaka
te godine, tree Turambarova boravka meu umskim narodom, on
poe nasrtati na njihovu zemlju, koja je dotad neko vrijeme ivjela
u miru; jer, doista, Glaurung i njegov Gospodar dobro su znali da
u Brethilu jo boravi preostatak slobodnih ljudi, posljednjih iz Triju
kua koji su se i dalje opirali sili Sjevera. A to nikako nisu htjeli
podnijeti; jer Morgoth je kanio pokoriti cio Beleriand i pretraiti
mu svaki zakutak, da ni u jednoj rupi ili skrovitu ne preostane nitko
tko ne bi bio njegov suanj. Stoga, malo je bitno je li Glaurung do
kuio gdje se to Trin skriva, ili je (kako neki dre) u tom razdoblju
on doista pobjegao oku Zla to ga je progonilo. Jer na koncu su se
Brandirovi savjeti morali pokazati uzaludnima, a Turambaru je na
posljetku mogao preostati tek dvojak izbor: da sjedi i ne poduzima
nita sve dok ga ne pronau i poput takora ne istjeraju, ili da uskoro
poe u boj i tako im se otkrije.
Ali kad prvi glasi o dolasku ork stigoe u Ephel Brandir, nije
im poao ususret, ve se pokorio Nnielinim molbama. Jer ona mu
ree: "Na domove nam jo nisu nasrnuli, kao to si kazao. Kau da
orkova nije mnogo. A Dorlas mi ree da prije tvoga dolaska takovi
upadi ne bijahu rijetki, a umljaci ih odbijahu."
Ali umljaci bijahu poraeni, jer ti su orci bili iz grozna soja,
estoka i domiljata; a stigli su zaista s nakanom da osvoje umu
Brethil, a ne da kao prije prou njezinim rubovima po drugom za
datku, ili da love u malim skupinama. Stoga su Dorlasa i njegove
borce natjerali u povlaenje s gubicima, a orci su preli Teiglin i stali
harati nadaleko po umama. A Dorlas je doao Turambaru, pokazao
mu zadobivene rane i rekao: "Vidi, gospodaru, snae nas vrijeme
kad smo potrebiti, nakon prijetvorna mira, ba kako i slutih. Nisi li
zatraio da te ubrajamo meu svoj narod, a ne meu strance? Nije
li ova pogibelj i tvoja? Jer kue nam nee ostati skrivene, zau li
orci dublje u nau zemlju."
Stoga Turambar ustade, opet dohvati svoj ma Gurthang i krenu
u boj; a kad umljaci saznae za to, veoma se osokolie i stadoe mu
prilaziti, sve dok ih se na stotine nije okupilo oko njega. Tada krenu-
154
e u lov po umi, pobie sve orke to su se u nju zavukli i povjeae

ih u blizini Teiglinskih prijelaza. A kad je nova vojska pola na njih,
uvukli su je u klopku, a onako iznenaeni i umljakom brojnou
i strahotom Crnoga maa koji se vratio, orci su poklekli i izginuli u
velikom broju. Sumljaci tad na golemim lomaama hrpimice spalie
leine Morgothovih vojnika, a dim njihove odmazde crno se uzdie
pod nebo i vjetar ga odnese na zapad. Ali malo se koji iv vratio u
Nargothrond da donese te glase.
Nato je Glaurunga obuzeo silan gnjev; ali neko je vrijeme samo
leao i promiljao o onome to je uo. Tako je zima prola u miru,
a ljudi su govorili: "Velik je Crni ma iz Brethila, jer svi su nai ne
prijatelji poraeni." A Nniel se utjei i poe radovati Turambarovoj
slavi; ali on je zamiljeno sjeo i u srcu sebi kazao: 'Kocka je baena.
Sada stie kunja, u kojoj e se moja samohvala dokazati ili posve
propasti. Bjeati vie neu. Turambar u doista biti, te vlastitom
voljom i sranou nadvladati svoju kob - ili pasti. Ali poginuo ja
ili preivio, Glaurungu u barem doi glave.'
Svejedno, bio je nespokojan, pa je nadaleko razaslao odvane
ljude kao izvidnike. Jer doista, iako se nita otvoreno nije reklo, sad
je upravljao svime kako je htio, kao da je on glavar Brethila, dok za
Brandira nitko nije hajao.
Proljee stie s nadom, a ljudi radie s pjesmom na usnama. Ali
tog proljea Nniel zatrudnje, postade blijeda i ispijena, i sva srea
u njoj minu. A uskoro stigoe udni glasi od ljudi iz zemalja iza Teiglina, da u dalekim umama na ravnici prema Nargothrondu bukti
golem poar, pa se ljudi upitae to bi to moglo biti.
Nedugo potom stigoe daljnje dojave: da poari seu stalno sve
sjevernije, te da ih zapravo stvara sm Glaurung. Jer on je napustio
Nargothrond i opet krenuo po nekom cilju. Tad oni neumniji, ili
skloniji nadi, rekoe: "Vojska mu je unitena, to ga je konano
opametilo, pa se vraa odakle je i doao." A drugi kazae: "Nadajmo
se da e nas mimoii." Ali u Turambara nije bilo takove nade, ve
je znao da to Glaurung stie u potrazi za njime. Stoga je danonono
razmiljao o odluci koju mu valja donijeti, premda je zbog Nniel
prikrio svoje misli; a proljee je krenulo prema ljetu.
Stie dan kada se dvojica vratie na Ephel Brandir u smrtnu stra
hu, jer su vidjeli Velikog pozoja glavom. "Uistinu, gospodaru," re-
NARN I CHN H R I N
155
kose Turambaru, "sada se primie Teiglinu i ne skree s tog smjera.

Leao je sred golema poara, a drvee se oko njega dimilo. Smrad
mu jedva podnosiv. A du svih onih liga do Nargothronda gadna
mu brazda lei u crti to ne skree, ve, ini se, upire ravno u nas.
to se tu moe?"
"Malo to," ree Turambar, "ali ve sam porazmislio o tomu maloemu. Dojave koje donosite pruaju mi nadu prije negoli strah; jer
ako on doista ide ravno, kako kaete, i ne kani skretati, onda imam
savjet za odvana srca." Ljudi se zaudie, jer vie im tom prilikom
nije rekao; ali njegovo ih nepokolebljivo srce osokoli.25
Sad, rijeka Teiglin leala je ovako. Tekla je s Ered Wethrina hitro
poput Naroga, ali isprva izmeu niskih obala, sve dok iza Prijelaza
nije prikupila snagu od drugih potoka i izdubla put podnojem po
bra na kojem je stajala uma Brethil. Odatle je tekla kroz duboke
klisure, ije su goleme strane bile poput kamenih zidina, ali na dnu je
priklijetena voda tekla vrlo silovito i huno. A tono Glaurungu na
putu sad je leao jedan od tih klanaca, nipoto najdublji, ali najui,
odmah sjeverno od utoka Celebrosa. Stoga je Turambar odaslao tri
odvana borca da s ruba litice paze na Zmajeva kretanja; sam je pak
nakanio odjahati do visokoga slapa Nen Giritha, gdje e ga vijesti
hitro pronai, i odakle e sam imati irok pogled na sav taj kraj.
Ali prvo je okupio sav umski ivalj u Ephel Brandiru i kazao
mu ovako:
"Narode Brethila, smrtonosna nas pogibelj snae, koju tek velika
odvanost odvratiti moe. Ali u tom e djelu slabe vajde od brojnosti
biti; valja nam pribjei lukavstvu i uzdati se u sreu. Krenemo li na
Zmaja svom silom, kao na neku orkovsku vojsku, svi bismo se samo
25
Ako se Glaurung doista namjeravao vratiti u Angband, moglo bi se pomisliti da bi poao

starom cestom do Teiglinskih prijelaza, smjerom koji ne bi bio znatno drugaiji od
onoga koji ga je doveo do Cabed-en-Arasa. Moda se pretpostavljalo da se htio vratiti
u Angband putem kojim je otiao na jug u Nargothrond, uz Narog do Ivrina. Usporedi
i Mablungove rijei (str. 174): "Vidjeli nailazak Glaurungov, te pomislih da... se vraa
svojemu Gospodaru. Ali on svrnu prema Brethilu..."
Kad je Turambar kazao kako se nada da e Glaurung ii ravno i ne skretati, mislio je
time rei da e, ako Zmaj poe du Teiglina do Prijelaza, moi prodrijeti u Brethil bez
potrebe da prelazi klanac, na kojem bi bio ranjiv: vidi njegove rijei upuene borcima
na Nen Girithu, str. 158.
156
ponudili da stradamo i tako ostavili ene i rod nebranjenima. Stoga

kaem da vam valja ostati ovdje i pripraviti se na bijeg. Jer doe li
Glaurung, onda vam valja utei odavde i razbjeati se nadaleko i
nairoko; tako bi neki mogli pobjei i preivjeti. Jer on e zacijelo,
uzmogne li, doi u nae uporite i stanite te unititi i njega i sve koje
opazi; ali poslije se tu nee nastaniti. Sve mu blago u Nargothrondu
lei, a ondje su i duboki dvori gdje moe sigurno poivati i rasti."
Ljude nato srca izdae, te se posve potitie, jer uzdali su se u
Turambara i nadali rijeima s vie nade. Ali on ree: "Ne, to je tek
najgora mogunost. A do nje nee doi, budu li mi razbor i srea
dobri. Jer ne vjerujem da je ovaj Zmaj nepobjediv, iako su mu snaga
i pakost sve vee s protokom ljet. Znadem poneto o njemu. Mo
mu lei prije u zlu duhu to ga nastava nego u moi njegova tijela,
sve ako golema i jest. Jer ujte sada ovu pripovijest, koju mi ispri
ae neki koji se borie u godini Nirnaetha, kad i ja i veina vas koji
me sluate bijasmo djeca. Na tome polju patuljci mu se oprijee, a
Azaghl iz Belegosta probode ga tako duboko da on utee natrag u
Angband. Ali evo trna otrija i dua od Azaghlova noa."
I Turambar isuka Gurthang iz toka i mono ga podie visoko
nad glavu, a onima koji to vidjee, uini se da to plamen suknu
iz Turambarove ruke i segnu stopama u zrak. Tada uglas gromko
povikae: "Crni trn brethilski!"
"Crni trn brethilski", ree Turambar; "neka ga se ljuto plai. Jer
znajte ovo: ovome je Zmaju (i svom njegovu nakotu, kae se) sueno
da odozdo pue na zmijskome trbuhu, ma koliko mu veleban bio
ronati oklop, od elika tvri. Stoga, narode Brethila, polazim sada
poiskati taj Glaurungov trbuh, kako znadem i umijem. Tko e poi sa
mnom? Treba mi tek nekolicina snanih ruku i snanijih srdaca."
Tada Dorlas istupi i ree: "Ja u s tobom poi, gospodaru; jer
navijek radije idem u boj nego to ekam da dumanin stigne."
Ali nitko se drugi tako hitro ne odazva, a sapinjae ih strah od
Glaurunga, jer je pria izvidnika koji ga vidjee ve neko vrijeme
kruila i pritom se razrasla. Dorlas tada podviknu: "Poujte, ljudi
Brethila, jasno se sada vidi da za naa zla vremena Brandirovi sa
vjeti bijahu uzaludni. Nema nam spasa u skrivanju. Zar nitko od vas
nee stati na mjesto Handirova sina, da sramota ne snae Halethinu kuu?" Tako Brandir, koji je doista s visoke stolice predsjedao
NARN I CHN H R I N
157
skupom, iako zanemaren, bijae prezren; a srce se mu ogori, jer

Turambar nije ukorio Dorlasa. Ali neki Hunthor, Brandirov roak,
usta i ree: "Zlo ini, Dorlase, kada tako govori o sramoti svoga
gospodara, iji udovi tek zbog naopake sree ne mogu initi to mu
srce ite. Pazi da se suprotno u tebi ne zapazi kada kucne as! A
kako se moe rei da mu savjeti bijahu uzaludni, kad ih se nikada
nije slualo? Uvijek si ih nitavnim smatrao, iako si mu vazal. Ka
em ti, Glaurung sada stie do nas, kao i prije u Nargothrond, jer
nas vlastita djela odae, ega se Brandir i bojao. Ali kako nas je ova
nevolja sada snala, s tvojim u doputenjem, Handirov sine, ja poi
u ime Halethine kue."
Tada Turambar ree: "Trojica su dovoljna! Vas dvojicu vodim.
Ali, gospodaru, ne prezirem te. Vidi! Valja nam poi vrlo urno,
a zadatak nam snane udove trai. Drim da ti je mjesto uza svoj
narod. Jer mudar si i ima dar vidarstva; a moe biti da e mudrost
i vidarstvo uskoro postati prijeko potrebni." Ali te rijei, premda
pravino kazane, uspjee tek jo vie ogoriti Brandira, te on ree
Hunthoru: "Idi, onda, ali ne s mojom privolom. Jer na ovome lei
sjenka i on e te odvesti u zlo."
Sada Turambar htjede urno poi; ali kad stie do Nniel, da se
oprosti s njome, ona ga vrsto zagrli i gorko zarida. "Ne idi, Turambare, kumim te!" ree mu. "Ne prkosi sjenci kojoj si pobjegao! Ne,
ne, ve bjei dalje, i vodi me sa sobom, daleko!"
"Najdraa Nniel," odgovori joj on, "nas dvoje ne moemo dalje
bjeati. U ovoj smo zemlji pritijenjeni. A sve i da odem, da napu
stim one koji nas rado prihvatie, mogao bih te odvesti tek u divlja
bespua, da sama strada i da nam dijete strada. Stotinu liga stoji
sada izmeu nas i svake zemlje to lei jo izvan dosega Sjenke. Ali
odvana budi, Nniel. Jer kaem ti: ni tebi ni meni glave nee doi
ovaj Zmaj, kao ni ma koji drugi dumanin sa Sjevera." Nato Nniel
prestade jecati i uutje, ali poljubac joj na rastanku bijae hladan.
Turambar tada s Dorlasom i Hunthorom urno poe na Nen
Girith, a kad stigoe, sunce je zapadalo i sjenke su se duile; a zadnja
dva izvidnika ondje su ih ekala.
"Ne dolazite prerano, gospodaru", rekoe. "Jer Zmaj je naiao,
a kad smo otili, ve je bio stigao do ruba Teiglina i stao zvjerati
158
preko vode. Kree se navijek nou, te se tako moemo nadati nekom

udaru prije sutranje zore."
Turambar pogleda preko slapova Celebrosa i vidje gdje se sunce
sputa do obzorja, a crni stupovi dima kuljaju uz rub rijeke. "Ni
asa ne asimo," ree; "a, ipak, ovo je dobra novost. Jer strahovao
sam da ne pone tragati unaokolo; da je otiao na sjever i stigao na
Prijelaze, te tako i do stare ceste u nizini, tad bi nada uminula. Ali
sada ga neka srdba ponikla iz oholosti i pakosti tjera da srlja." Ali
jo dok je to govorio, stao je dvojiti i ovako u sebi promislio: 'Ili je
to moda mogue da se netko tako zao i grozan kloni Prijelaza, ba
kao i orci? Haudh-en-Elleth! Lei li to Finduilas jo uvijek izmeu
mene i moje kobi?'
Zatim se obrati sudruzima i ree: "Ova zadaa sad lei pred
nama. Valja nam jo malo priekati; jer prerano bi u ovome sluaju
bilo loe kao i prekasno. Kada padne sumrak, valja nam se oduljati,
to skrovitije, sve dolje do Teiglina. Ali oprez! Jer ui su Glaurungove otre kao i oi mu - a te su smrtonosne. Stignemo li neopaeni
do rijeke, valja nam se onda spustiti u klisuru i prijei vodu, te izbiti
na put kojim e poi kada se pokrene."
"Ali kako moe tuda poi?" ree Dorlas. "Moda jest gibak, ali
velik je to Zmaj, pa kako e niz jednu liticu i zatim uz drugu, kad se
jednim dijelom opet peti mora dok se stranjim jo sputa? A ako
to i moe, to nam vrijedi biti u brzacima pod njim?"
"Moda to i moe", odgovori Turambar, "i doista, ako je tako,
loe nam se pie. Ali nadam se, zbog onog to o njemu znamo i
zbog mjesta gdje sada lei, da kani neto drugo. Stigao je do ruba
Cabed-en-Arasa, koji je, kako se u vas pria, srna jedno presko
ila u bijegu od Halethinih lovaca. Sada je toliki da drim kako e
ushtjeti da se preko njega prebaci. U tome nam je sva nada, i u nju
nam se valja uzdati."
Dorlasu srce sie u pete kad je to uo; jer znao je bolje od svih
cijelu zemlju Brethil, a Cabed-en-Aras bio je doista sumorno mjesto.
S istone strane stajala je gola litica od kojih etrdeset stopa, gola,
no obrasla stablima na krunitu; sa suprotne strane stajala je obala
neto manje strma i visoka, zavijena u objeeno drvee i grmlje, ali
izmeu njih voda je estoko sukljala meu stijenama, pa iako bi je
odvaan ovjek vrsta koraka mogao pregaziti danju, bilo je pogi-
NARN I CHN H R I N
159
beljno pokuati to nou. Ali tako je posavjetovao Turambar, a bilo

je beskorisno njemu proturjeiti.
Krenue tako u sumrak, ali ne pooe ravno prema Zmaju, ve
prvo udarie putem k Prijelazima; zatim, prije nego to stigoe dotle,
skrenue uskom stazom na jug i tako zaoe u polumranu umu
iznad Teiglina.26 A dok su se pribliavali Cabed-en-Arasu, korak po
korak, esto zastajkujui da osluhnu, vonj palea dopro je do njih,
kao i smrad od kojeg im se smuilo. Ali sve bijae mrtvaki mirno,
bez i daka vjetra. Prve su zvijezde zatreperile nad istokom iza njih,
a nejasno vidljivi stupovi dima uzdizali su se ravno, bez vijuganja,
spram posljednje svjetlosti na zapadu.
Sad, kad je Turambar otiao, Nniel je ostala kao skamenjena; ali
Brandir joj prie i ree: "Nniel, ne boj se najgorega dok ne mora.
Ali zar ti ne savjetovah da eka?"
"Tako si kazao", odgovori mu ona. "Ali kakve li mi sada vajde
od toga? Jer ljubav moe ekati i patiti nevjenana."
"To mi je znano", ree Brandir. "No vjenanje nije tek tako."
"Dva ve mjeseca ekam njegovo dijete", ree Nniel. "Ali ne
bih rekla da je moj strah od gubitka zato tee podnositi. Ne mogu
te shvatiti."
"Ne mogu ni ja sebe", ree on. "Pa ipak, bojim se."
"Kakve li utjehe od tebe!" kriknu ona. "Ali, Brandire, prijatelju:
bila ja vjenana ili nevjenana, bila ja majka ili djeva, moja je strepnja neizdriva. Gospodar sudbine poao je usprkositi svojoj kobi
26
Nisam pronaao nijedan zemljovid koji

hi podrobnije ilustrirao predodbu mog
oca o topografiji toga kraja, ali ini se
da ova skica barem okvirno odgovara
navodima iz radnje:
160
daleko odavde, a kako da ja ostanem ovdje i ekam da polagano

pristiu glasi, dobri ili loi? Noas e se, sva je prilika, on susresti
sa Zmajem, a kako da ja onda stojim, ili sjedim, ili provodim te
uasne sate?"
"Nije mi znano," ree on, "ali sati nekako moraju proi, za tebe
i za ene onih koji su poli s njime."
"Neka one ine kako im srca nalau!" zavapi ona. "Ali to se
mene tie, elim poi. Milje nee leati izmeu mene i pogibelji
moga gospodara. Idem ususret glasima!"
Tad se Brandirova strepnja zacrnje na njezine rijei, pa on podviknu: "Tako nee biti, ako te mogu sprijeiti. Jer time e ugroziti
sve nakane. Milje to lee do ondje mogu jo pruiti vremena za
bijeg, pode li po zlu."
"Poe li po zlu, bijeg mi nee biti elja", ree ona. "A od tvoje
mudrosti pomoi vie nema, i nee me sprijeiti." I ona stade pred
narod koji je jo bio okupljen na otvorenom prostoru unutar Ephela, te viknu: "Ljudi brethilski! Ovdje ne kanim ekati. Ne uspije
li moj gospodar, sva nam je nada nitavna. Svu e vam zemlju i sve
ume progutati plamen, i sve vae kue propasti u pepeo, i nitko,
ba nitko utei nee. Zato da se onda zadravamo ovdje? Polazim
sada ususret glasima i onoj kobi koja ve po njima stie. Neka svi
oni to slino misle pou sa mnom!"
Nato mnogi ushtjedoe poi s njom: Dorlasova i Hunthorova
ena zato to su im voljeni otili s Turambarom; drugi zbog samilosti
prema Nniel i elje da joj iskau prijateljstvo; i jo mnogi drugi koje
je namamila sama vijest o Zmaju, te su puni odvanosti ili ludosti (a
malo znajui o zlu) htjeli vidjeti udnovata i hvalospjevna djela. Jer,
doista, tako je velik u njihovoj svijesti Crni ma dotad postao da je
malo tko mogao vjerovati kako bi ga ak i Glaurung mogao poraziti.
Stoga uskoro urno pooe, u velikoj druini, prema pogibelji koju
nisu shvaali; i nakon puta s malo predaha stigoe naposljetku umor
ni, ba kad je pala no, na Nen Girith, netom to je Turin odande
otiao. Ali no je hladan savjetnik, te se mnogi sada zaprepastie nad
svojom prenagljenou; a kad su uli od izvidnika koji su se ondje
zadrali koliko je blizu Glaurung ve stigao, te koliko je beznadna
Turambarova nakana, srca im proe studen, te se ne usudie otii ni
koraka dalje. Neki pogledae prema Cabed-en-Arasu s tjeskobom u
NARN I CHN HRIN
161
oima, ali nita ne opazie i ne ue nita do hladna glasa slapova.

A Nniel sjede po strani i spopade je silna drhtavica.
Kad je Nniel otila sa svojom druinom, Brandir ree preostali
ma: "Gledajte kako sam prezren, a savjet mi je ismijan! Neka vam
Turambar i imenom gospodar bude, kad je ve preuzeo sve moje
ovlasti. Jer sada se odriem i vlasti i naroda. Nitko vie neka od
mene ne potrai ni savjeta ni vidanja!" I on slomi svoj tap. U sebi
pomisli: 'Sad mi vie nita preostalo nije, izuzev tek ljubavi prema
Nniel: stoga mi valja poi kamo ona krene, mudro ili ludo. U ovom
se tamnom asu nita predvidjeti ne da; ali moda bude tako da ak
i ja odagnam neko zlo od nje, budem li blizu.'
Opasa se stoga kratkim maem, kao rijetko kad dotad, te dohvati
taku, izae kroz dveri Ephela i poe epati za ostalima to je bre
mogao po dugome putu do zapadne mee Brethila.
G L A U R U N G O V A SMRT
Napokon, ba kad se puna no sklapala nad tim krajem, Turambar

sa sudruzima stie na Cabed-en-Aras, gdje ih obradova silno huanje
vode; jer iako je obeavalo da ih dolje eka pogibelj, zastiralo je sve
ostale zvukove. Zatim ih Dorlas odvede malo u stranu, prema jugu,
te se niz jedan procjep spustie u podnoje litice; ali njega ondje
srce izda, jer mnogo je kamenova i velikih stijena lealo u rijeci,
a voda je divlje kuljala oko njih, krguui. "Ovo je siguran put u
smrt", ree Dorlas.
"To je jedini put, u smrt ili u ivot," ree Turambar, "a nedou
mica ga nee uiniti izglednijim. Zato, za mnom!" I on krenu prvi
u prijelaz, te zbog toga to je bio vjet i odvaan, ili stoga to je
sudbina tako htjela, stie na suprotnu stranu, pa se u mrklu mraku
okrenu da vidi je li tko stigao za njim. Jedno tamno oblije stajalo
je uz njega. "Dorlase?" ree.
"Ne, ja sam", ree Hunthor. "Dorlas pokleknu pri prijelazu. Jer
ovjek moe ljubiti ratovanje, a ipak strepiti od mnogoega. Eno ga
gdje sjedi i drhti na obali, valjda; i sramota ga stigla zbog rijei to
ih mome roaku kaza."
162
Turambar i Hunthor sad malo predahnue, ali no ih uskoro

smrznu, jer obojica su bili mokri do koe; zatim poee traiti put
uz vodu, prema sjeveru i Glaurungovu brloitu. Putem je klanac
bivao sve mraniji i ui, a dok su pred sobom opipavali put, opazili su
treperenje poput ara lomae iznad sebe, te zauli reanje Velikoga
pozoja u opreznu snu. Tada se uznastojae popeti, ne bi li stigli do
pod sam rub; jer sva im je nada leala u tome da neprijatelja udare
odozdo, gdje nije branjen. Ali smrad je sad ve bio tako gadan da
im se u glavama smutilo, pa se poskliznue pri veranju, pridrae za
izboje drvea i stadoe suho povraati, zaboravljajui u svome jadu
na sav strah izuzev strepnje od pada u ralje Teiglina.
Tada Turambar ree Hunthoru: "Snage imamo sve manje, a tro
imo je nizato. Jer sve dok ne budemo sigurni kuda e Zmaj proi,
penjanje nam je uzaludno."
"Ali kada to budemo znali," ree Hunthor, "nee biti vie vre
mena da potraimo put za uspon do vrha klanca."
"Istinu zbori", ree Turambar. "Ali kada sve ovisi o prilici, u
priliku nam se valja uzdati." Zaustavili su se stoga i priekali, te iz
mrane klisure stali promatrati gdje daleko nad njima jedna bijela
zvijezda pue preko nejasne pruge neba; a Turambar tada polako
utonu u drijeme, u kojemu je svu volju upinjao u pridravanje, iako
mu je crna bujica sisala i glodala udove.
Iznenada se prolomi silna buka, i zidovi klanca zadrhtae i jeknue. Turambar se prenu i ree Hunthoru: "On se budi. Kucnuo je as.
Ubodi ga duboko, jer dvojici sad valja za trojicu bosti!"
I s time otpoe Glaurungov napad na Brethil; i sve se odvi mahom
onako kako se Turambar nadao. Jer sada Zmaj spor i teak dopuza
do ruba litice, i ne skrenu, ve se spremi da mone prednje noge
prebaci preko klanca i onda za njima povue ostatak tjelesine. Stra
va stie s njime; jer nije poeo prelaziti tono iznad njih, ve malo
sjevernije, a oni odozdo spazie golemi obris njegove glave naspram
zvijezda; on razjapi eljust, a imao je sedam plamenih jezika. Onda
izriga vatru, te cijelu klisuru ispunie rumena svjetlost i pomamne
crne sjene; i stabla se pred njim sparuie i buknue, i kamenje se
urui u rijeku. I zatim se baci prema naprijed, i monim se pandama
primi za suprotnu liticu, i poe se prevlaiti prijeko.
NARN I CHN HRIN
163
Sad je valjalo biti odvaan i hitar, jer iako su Turambar i Hunthor izmaknuli plamenu time to nisu stajali tono Glaurungu na
putu, tek su mu se trebali pribliiti; a znali su da nade vie nee
imati nakon to se cijeli prevue. Ne hajui za pogibelj, Turambar
se s mukom stade uspinjati uz obalu ne bi li dospio pod njega; ali
vruina i vonj tu ve bijahu tako smrtonosni da on zaglavinja, a bio
bi i pao da ga Hunthor, koji ga je srano slijedio, nije primio za
ruku i pridrao.
"Srce silno!" ree Turambar. "Sretna li izbora to te uzeh za
pomagaa!" Ali jo dok je to govorio, velik se kamen srui odozgo
i udari Hunthora u glavu, a on pade u vodu i tako pogibe: ne kao
najmanji junak iz Halethine kue. Turambar nato kriknu: "Jao!
Hudo li je kroiti u mojoj sjeni! Zbog ega zaiskah pomo? Jer sada
si sam, o Gospodaru sudbine, kako si i trebao znati da mora biti.
Porazi je sada sm!"
Tad on prikupi svu svoju volju i svu svoju mrnju prema Zmaju i
njegovu Gospodaru, te mu se odjednom uini da je pronaao snagu
srca i tijela koju nikad prije nije osjetio; poe se verati uz liticu, s
kamena na kamen, s korijena na korijen, sve dok se napokon nije
primio za jedno stabalce to je raslo tik pod rubom klanca; iako je
s vrha bilo spaljeno, korijenjem se jo vrsto dralo. A Turambar
tek to se smjestio u ralje u kronji, kad nad njim naioe srednji
dijelovi Zmajeva trupa, te mu se od silne teine gotovo svalie na
glavu, prije nego to ih je Glaurung stigao povui dalje. Blijedi i
smeurani bijahu odozdo, memljivi od sive sluzi, za koju je pria
njao svakojak gadan otpad; a zaudarali su na smrt. Turambar tada
zamahnu Crnim maem Belegovim, pa udari uvis iz sve snage svoje
miice i svoje mrnje, a smrtonosno se sjeivo, dugo i halapljivo, zari
u drobinu sve do balaka.
Tad Glaurung osjeti smrtni ubod i urliknu tako silovito da se sve
ume zatresoe, a promatrai na Nen Girithu se zgrozie. Turambar
zaglavinja kao od udarca i pade s kronje, a ma mu se istrgnu iz
ake i osta striti iz Zmajeva trbuha. Jer Glaurung se silovito stresao
i u gru prebacio cijelu svoju tjelesinu preko klisure, gdje se stao
koprcati, urlajui, trzajui se i previjajui na samrti, sve dok nije
razvalio golem prostor svud oko sebe, gdje se napokon svalio sred
dima i loma, i ukoio.
164
Sad, Turambar se jo drao za korijenje drvca, oamuen i gotovo

sasvim smoden. Ali upro je svu volju, natjerao se da krene i napola
spuznuo a napola siao do rijeke, gdje se opet odvaio na pogibelj
ni prijelaz, puui sad etveronoke, pridravajui se, zaslijepljen
prskanjem pjene, sve dok nekako napokon nije stigao na suprotnu
stranu i umorno se uspeo procjepom kojim su se bili spustili. Tako
on na koncu stie do umiruega Zmaja, te bez samilosti pogleda
svojega poraenoga neprijatelja; i bje mu drago.
Pred njim je sada leao Glaurung, razjapljenih eljusti; ali sva je
vatra u njemu bila ugasla, a zle su mu oi bile sklopljene. Ispruio
se svom duinom i prevalio na bok, a Gurthangov mu je balak virio
iz trbuha. Turambaru se tad srce nadme u grudima, pa iako je Zmaj
jo disao, on ushtjede povratiti svoj ma; jer ako ga je prije cijenio,
sad mu je bio vredniji od svega blaga nargothrondskoga. Istinitima
su se pokazale rijei izgovorene dok je bio kovan, da nijedan stvor,
ni veliki ni mali, njegov ugriz preivjeti nee.
Stoga on prie svome dumaninu, metnu mu nogu na trbuh, pri
mi Gurthanga za balak i stade ga svom snagom potezati. I poviknu, izrugujui se Glaurungovim rijeima u Nargothrondu: "Budi
pozdravljen, Pozoju Morgothov! I ovo je sretan susret! Crkni sad
i nek te kmica nosi! Ovim je Trin, Hrinov sin, osveen." Onda
izvue ma, ali uto za njim prokulja mlaz crne krvi i pade mu na
aku, a otrov mu opri kou i on kriknu od boli. A Glaurung se nato
prenu, otvori opake oi i pogleda u Turambara s takvom zlobom da
se ovome uini kako ga je to strijela pogodila; i on se zbog toga i
zbog teko opeene ruke srui u nesvijest, te pade kao mrtav pokraj
Zmaja, s maem pod sobom.
Sad, Glaurungovi urlici doprli su do ljudi na Nen Girithu i prestravili
ih; a kad su promatrai u daljini ugledali silno pustoenje i pale
Zmajeva smrtna hropca, bili su uvjereni kako on to gazi i razara
one koji su ga napali. Tada doista poeljee da mnogo vie milja lei
izmeu njih i njega; ali ne usudie se otii s uzvienja na kojem su
se skupili, jer pamtili su da je Turambar rekao kako e Glaurung.
pobijedi li, prvo poi na Ephel Brandir. Stoga su u strahu promatrali
ne bi li opazili neki znak njegova kretanja, ali nijedan nije bio tako
odvaan da sie i potrai vijesti na popritu bitke. A Nniel je samo
NARN I CHN HRIN
165
sjedila i nije se micala, osim to je drhtala tako da nije mogla umiriti

udove; jer kad je ula Glaurungov glas, srce joj je uvenulo u grudima
i osjetila je kako je iznova sustie onaj njezin mrak.
Takvu ju je Brandir zatekao. Jer on napokon stie do mosta nad
Celebrosom, sporo i umorno; cijeli je taj dugi put sm preepao sa
takom, a bilo je najmanje pet liga od njegova doma. Tjerao ga je
strah zbog Nniel, a glasi koje je sada uo nisu bili gori od njegovih
strahovanja. "Zmaj je preao rijeku," rekoe mu, "a Crni je ma
zacijelo stradao, uz one koji su poli s njime." Brandir tad stade
uz Nniel, te dokui njezin jad, i srce ga zaboli zbog nje; ipak, on
pomisli: 'Crni ma je stradao, a Nniel je jo iva.' I strese se, jer
odjednom mu posta hladno uz vode Nen Giritha; on zaogrnu Nniel
svojim platom. Ali ne domisli se to bi joj kazao; a ona nita nije
rekla.
Vrijeme je teklo, a Brandir je i dalje utke stajao uz nju, zirkao u
no i ulio ui; ali nita nije uspio opaziti, i ni zvuka nije uspio uti
povrh obruavanja voda Nen Giritha, pa je pomislio: 'Sada je zaci
jelo Glaurung otiao odande i zaao u Brethil.' Ali vie mu nije bilo
ao vlastita naroda, onih luda koje su njegov savjet ismijale, a njega
prezrele. "Neka Zmaj ode u Amon Obel, a onda e biti vremena
da se utekne, da se Nniel odvede." Kamo, to jedva da je znao, jer
nikada nije bio izvan Brethila.
Naposljetku se sagnu, dotaknu Nniel po ramenu i ree joj: "Vri
jeme tee, Nniel! Doi! Vrijeme je da krenemo. Ako mi doputa,
povest u te."
Nato je utke ustala i primila ga za ruku, te su preli most i kre
nuli nizbrdo putem prema Teiglinskim prijelazima. Ali oni koji su
ih opazili gdje idu kao sjene u mraku nisu znali tko su, niti ih je to
zanimalo. A kad su malo zamakli u muk stabala, iza Amon Obela
izae mjesec i ispuni umske proplanke sivom svjetlou. Nniel tada
stade i ree Brandiru: "Je li ovo pravi put?"
A on joj odvrati: "Koji je pravi put? Jer sva nam je nada u Brethilu minula. Nema nam puta, izuzev izmicanja Zmaju i bijega daleko
od njega, dok jo ima vremena."
Nniel ga pogleda u udu i ree: "Nisi li me ponudio odvesti
njemu? Ili bi me to ti htio prevariti? Crni ma bio je moj ljubljeni i
166
moj mu, i pola sam jedino njega da potraim. to si drugo mogao

pomisliti? Uini sada kako hoe, ali ja urim dalje."
I kad Brandir naas u udu zasta, ona pouri naprijed; a on je
zazva, viknuvi za njom: "ekaj, Nniel! Ne idi sama! Ne zna to
e ondje zatei. Idem s tobom!" Ali ona ne hajae za njega, ve
sad krenu kao da je u ilama pee krv, to dotad studena bijae; a
premda je on najbre to je mogao poao za njom, uskoro mu se
izgubila s vidika. Tada on prokune svoju sudbinu i svoju slabost; ali
ne htjede se vratiti.
Sada je ve bijeli mjesec odskoio na nebu, gotovo pun, a dok je
Nniel silazila s uzvisine prema kraju uz rijeku, uinio joj se nekako
poznat, i prepala ga se. Jer bila je stigla do Teiglinskih prijelaza
i pred njom je sad stajao Haudh-en-Elleth, blijed na mjeseini, s
crnom sjenom poprijeko; a iz humka je dopirala silna strava.
Ona tad skrenu s krikom na usnama, pohita na jug du rijeke i
u trku zbaci plat, kao da sa sebe odbacuje mrak to je titi; a ispod
je bila odjevena sva u bijelo, te je zasjala na mjeseini dok je hitala
kroz drvee. Tako je Brandir spazi odozgo s obronka te skrenu da
joj preprijei put, ako uzmogne; a kako je srea htjela da on prona
e isti onaj puteljak kojim je otiao Turambar, jer taj je skretao s
utabanije staze i strmo se sputao na jug prema rijeci, na koncu joj
se opet uspio pribliiti odostrag. Ali premda ju je dozivao, nije se
osvrtala, ili ga nije ula, te je uskoro opet odmakla od njega; i tako
su se pribliili umi pokraj Cabed-en-Arasa i mjestu Glaurungova
smrtnoga hropca.
Mjesec je tad jezdio vedrim nebom ponad juga, blistajui hladno
i jasno. Stigavi na rub loma to ga je Glaurung stvorio, Nniel mu
spazi izvaljenu tjelesinu, trbuha siva na mjeseini; ali uz nju je leao
ovjek. Tada ona zaboravi na strah, potra kroz tinjajui kr i stie
do Turambara. On je bio pao na bok, s maem pod sobom, ali lice
mu je bilo blijedo kao smrt na blijedoj svjetlosti. Ona tad zarida, i
pade na tlo do njega, i poe ga ljubiti; i uini joj se da on slabano
die, ali pomisli da je to tek prijetvorna nada vara, jer bio je hladan
i nije se pomicao, niti joj je na zazivanja odgovarao. A dok ga je
milovala, otkrila je da mu je ruka crna kao da je spaljena, te ju je
isprala suzama, otrgnula traku sa svojega ruha i povezala je. Ali
kako se on i dalje nije pomicao na njezin dodir, ona ga opet poljubi
NARN I CHN H R I N
167
i glasno zazva: "Turambare, Turambare, vrati se! uj me! Probudi

se! Jer Nniel ti je dola. Zmaj je mrtav, mrtav, a ja sam sama tu
kraj tebe." Ali od njega nije bilo odgovora.
Brandir je uo njezino zazivanje, jer bio je stigao do ruba loma; ali
upravo kad je zakoraknuo prema Nniel, stao je u mjestu kao uko
pan. Jer kad Nniel onako zazva, Glaurung se prenu po posljednji
put i srsi mu stresoe itavo tijelo; i on zakilji onim opakim oima,
u kojima zasja mjeseina kad on zadnjim dahom kaza:
"Pozdravljena da si, Nienor, Hrinova keri. Ponovno se susre
emo prije kraja. Poklanjam ti radosnu spoznaju da si konano pro
nala svojega brata. A sad e doznati tko je on: ubojica iz potaje,
izdajnik dumana, vjerolomnik prijatelja i prokletstvo cijelom svojem
rodu, Trin, Hrinov sin! No najgore od svih njegovih djela outjet
e u sebi."
Nato Nienor osta na tlu kao oamuena, ali Glaurung izdahnu; a
kako je umro, s nje spade veo njegove pakosti, i sve joj se uspomene
razbistrie pred oima, iz dana u dan, a nije zaboravila ni sve to ju
je zadesilo otkako je legla na Haudh-en-Elleth. I cijelo joj se tijelo
stade tresti od uasa i muke. Ali Brandir, koji je sve uo, ostao je
pogoen i naslonio se na prvo stablo.
Tada se Nienor odjednom osovi na noge, i stade blijeda poput
utvare na mjeseini, i pogleda Turina pod sobom, i zavapi: "Zbogom,
o dvaput voljeni! A Trin Turambar turn' ambartanen: Vladaru nad
sudbinom, sudbinom nadvladani! O sretne li smrti!" Pa izvan sebe
od nesnosna jada i uasa mahnito utee odatle; a Brandir zaglavinja
za njom, zazivajui: "ekaj! ekaj, Nniel!"
A ona tek na asak zastade, okrenu se i razrogaeno ga pogleda.
"Da ekam?" doviknu mu. "Da ekam? Uvijek si mi taj savjet davao.
Da sam ga barem posluala! Ali sada je prekasno. I vie ne kanim
ekati na licu Meuzemlja." I zatim otra od njega.27
Hitro tad stie do ruba Cabed-en-Arasa, gdje stade, pogleda glas
nu vodu i kriknu: "Vodo, vodo! Uzmi sad Nniel Nienor, Hrinovu
ker; alost, alost, Morweninu ker! Uzmi me i Moru me poneso"
27
Izrazi "mahnito utee odatle" i "otra od njega" daju do znanja da je izmeu mjesta
gdje je Trin leao kraj Glaurungova trupla i ruba klisure postojao odreen razmak.
Mogue je da je Zmaja smrtni skok prenio na izvjesnu udaljenost od suprotnog ruba.
168
S tim se rijeima baci preko ruba: uz bljesak bjeline to nestade u

grotlu klanca, uz krik to ieznu u rici rijeke.
Vode teiglinske tekoe dalje, ali Cabed-en-Arasa ne bijae vie:
ljudi ga nakon toga prozvanu Cabed Naeramarth; jer vie ga nikad
nee preskoiti nijedna srna, i svi e ga se ivi stvorovi kloniti, i
nijedan ovjek na njegovu obalu kroiti nee. Zadnji je od svih u
njegov mrak pogledao Brandir, Handirov sin; a on se od njega u
uasu okrenuo, jer srce ga je izdalo, pa iako je sada mrzio svoj i
vot, nije ondje mogao posegnuti za smru koju je elio.28 Misli mu
se svrnue Trinu Turambaru, i on kriknu: "Mrzim li te, ili te tek
saaljevam? Ali mrtav si. Hvale ti ne dugujem, otimau svega to
imah ili htjedoh imati. Ali moj je narod sada tvoj dunik. Dolikuje
da upravo od mene za to i sazna."
I tako epavo krenu natrag na Nen Girith, zadrhtavi dok je obila
zio Zmajevo mjesto; a dok se peo strmim putem, nabasa na ovjeka
koji je virio izmeu stabala, te ustuknu ugledavi ga. Ali pri odsjaju
zalazeeg mjeseca prepozna mu lice.
"Ha, Dorlase!" doviknu mu. "Kakve li vijesti za mene ima? Kako
to da si ostao na ivotu? I to je bilo s mojim roakom?"
"Ne bih znao", odgovori mu Dorlas mrgodno.
"Onda me to udi", ree Brandir.
"Ako te ba zanima," ree Dorlas, "Crni ma htjede da po mraku
pregazimo brzace Teiglina. Je li udno da to nisam mogao? Viniji
sam vitlanju sjekirom od nekih, ali kozja stopala nemam."
"Znai da su bez tebe nastavili prilaziti Zmaju?" ree Brandir.
"Ali to je bilo nakon to je preao? Barem si mogao ostati blizu,
da vidi to e se zbiti."
28
Na daljem mjestu u radnji (str. 175) sm Trin prije smrti naziva to mjesto Cabed
Naeramarth, pa se moe pretpostaviti kako je to kasnije ime proizalo iz predaje o
njegovim posljednjim rijeima.
Mogua nedosljednost u izjavi da je Brandir (i ovdje i u Silmarillionu) bio zadnji
ovjek koji je pogledao u Cabed-en-Aras, iako je onamo uskoro nakon njega doao i
Trin, a dapae i vilenjaci i svi oni koji su nad njime podigli humak, moda se moe
objasniti usko doslovnim tumaenjem rijei iz Nama posveenih Brandiru: on je bio
posljednji ovjek koji je pogledao ba "u njegov mrak". Doista, moj otac je imao namjeru
promijeniti radnju tako da Trin ne ubije sebe na Cabed-en-Arasu, ve na Finduilasinu
humku pri Teiglinskim prijelazima; ali to nikad nije dobilo pisani oblik.
NARN I CHN H R I N
169
Ali Dorlas na to ne odgovori, ve se samo s mrnjom zagleda u

Brandira. Tada Brandir odjednom shvati to je bilo, prozrevi da je
Dorlas iznevjerio svoje sudrugove, te se postien od sramote sakrio
u umi. "Srami se, Dorlase!" ree mu. "Ti si na jad zaeo; huckao
si Crnoga maa, naveo Zmaja na nas, izvrgnuo me preziru, odvu
kao Hunthora u smrt, a onda utekao i kukaviki se sakrio u umi!"
A dok je to govorio, na um mu pade jo jedna misao, pa ljutito
ree: "Zato nam bar nisi javio? Najmanja bi ti to pokora bila. Da si
tako postupio, gospa Nniel ne bi bila primorana potraiti ih sama.
Ne bi uope morala vidjeti Zmaja. Moda bi tako ostala na ivotu.
Dorlase, mrzim te!"
"Briga me za tvoju mrnju!" ree Dorlas. "Jadna je kao i svi tvoji
savjeti. Da mene nije bilo, orci bi bili doli i objesili te kao strailo
u vlastitom ti vrtu. Sebi nadjeni kukaviko ime!" I s tim rijeima,
od sramote to spremniji na gnjev, on zamahnu krupnom akom
na Brandira, te tako pogibe, prije nego to mu je iz oiju minuo
zaprepateni izraz: jer Brandir je potegao ma i zadao mu smrtni
udarac. On tada naas ostade uzdrhtalo stajati, jer mu se smuilo
od krvi; zatim odbaci ma na tlo i okrenu se, te poe dalje, svijen
nad takom.
Kad Brandir stie na Nen Girith, blijedi je mjesec ve bio zaao,
a no je izmicala: na istoku je rudjela zora. Ljudi koji su jo u strahu
ostali ondje kraj mosta opazili su ga kako nailazi poput sive jutarnje
sjene, te mu neki zaueno doviknue: "Gdje ste li to bili? Jeste li
je vidjeli? Jer gospa Nniel je nestala."
"Da, nestala je", ree on. "Nestala je, nestala, i nema joj povratka!
Ali ja dooh da vam javim to se zbilo. Pouj sada, narode Brethila,
pripovijest koju ti nosim, i reci je li ikad bilo takve! Zmaj je mrtav,
ali mrtav je i Turambar uz njega. A to su dobre vijesti: da, obje su
zaista dobre."
Ljudi zaagorie u udu na te rijei, a neki rekoe da je siao s
uma; ali Brandir podviknu: "ujte me do kraja! I Nniel je mrtva,
krasotna Nniel koju ste ljubili, koju sam ja ljubio vie od svih. Sko
ila je s ruba Srnina skoka,29 a ralje Teiglina su je progutale. Jer
ovo je saznala prije tog bijega: Hrinova djeca oboje su bili, sestra
29
Iz ovoga se ini kako je "Srnin skok" bilo prvotno ime toga mjesta, a tovie i znaenje
imena Cabed-en-Aras.
170
i brat. Mormegilom su njega zvali, Turambarom se sm prozvao,

skrivajui prolost: on, Trin, Hrinov sin. Nniel smo nju prozvali,
ne znajui joj prolost: Nienor je bila, Hrinova ki. U Brethil donesoe sjenku svoje mrane sudbine. Ovdje ih kob sustignu, i tuga
ovu zemlju vie nikada napustiti nee. Ne zovite je Brethilom, a
ni zemljom Halethrima, ve imenom Sarch nia Chn Hrin, Grob
djece Hrinove!"
Tada se ljudi rasplakae gdje je tko stajao, iako im jo nije bilo
jasno kako je dolo do toga zla, a neki rekoe: "Grob u Teiglinu
ljubljena Nniel ima, a grob e imati i Turambar, najodvaniji meu
ljudima. Svojega izbavitelja neemo ostaviti da lei pod nebom.
Poimo k njemu."
TRINOVA SMRT
Sad, jo dok je Nniel bjeala odande, Turin se prenu, i uini mu se

da ju je iz svojega dubokog mraka zauo kako ga doziva izdaleka; ali
kada Glaurung izdahnu, crna ga nesvjestica ostavi, te on opet dubo
ko udahnu, i uzdahnu, i zapade u drijeme duboke iscrpljenosti. Ali
pred zoru naie ljuta studen, pa se on okrenu u snu, a Gurthangov
mu se balak zari u slabine, to ga odjednom probudi. No je bila
pri kraju i u zraku se osjeao daak jutra; a on skoi na noge, posje
tivi se svoje pobjede i otrova to mu je opekao ruku. Podigao ju je,
pogledao je i zaudio se. Jer bila je povezana trakom bijele tkanine,
a ipak vlana, i nije ga vie tako boljela; te on kaza sebi: 'Zato bi
me netko tako zbrinuo, a ipak ostavio da leim hladan sred kra i
zmajskoga smrada? Kakve se to udnovate stvari zbie?'
On tad glasno zazva, ali ne dobi odgovora. Sve oko njega bijae
crno i sumorno, a bazdilo je po smrti. Sagnuo se i podigao ma,
koji je bio itav, a svjetlost bridova jo mu je jednako sjala. "Gadan
bijae Glaurungov otrov," ree on, "ali ti si jai od mene, Gurthangu! Svaiju bi krv pio. Tvoja je pobjeda. Ali, doi! Moram poiskati
pomo. Tijelo mi je iznureno, a kosti promrzle."
Tada se okrenuo od Glaurunga i ostavio ga da trune; ali dok je
odlazio odande, svaki mu se korak inio sve teim, pa je pomislio:
'Moda me na Nen Girithu eka jedan od onih izvidnika. Ali da se
bar to prije vratim svojoj kui, da outim njene Nnieline ruke i
dobru Brandirovu vjetinu!' Te napokon, umornim hodom, pota-
NARN I CHN HRIN
171
pajui se Gurthangom, u sivom praskozorju on stie na Nen Girith;

ba kad su odande kretali u potragu za njegovim mrtvim tijelom,
on stade pred narod.
Tada prestravljeno ustuknue, uvjereni da je to njegov nespokojni
duh, a ene prekrie oi i poee naricati. Ali on im ree: "Ne, ne
plaite, veselite se! Gledajte! Nisam li iv? I nisam li ubio onoga
Zmaja od kojega ste strahovali?"
Tada se okomie na Brandira s povicima: "Ludo jedna, to nam
lane prie pripovijeda i kazuje da mrtav lei. Nismo li rekli da
si siao s uma?" Ali Brandir je, zatravljen, samo uasnuto zurio u
Trina i nije mogao pustiti ni glasa oda se.
Ali Trin mu ree: "Ti si, dakle, bio ondje i zbrinuo mi ruku?
Hvala ti. Ali vjetina ti vie nije kao neko, ako ne razaznaje nesvjes
ticu od smrti." Te se obrati narodu: "Ne govorite tako s njime, lude
jedne, od prvog do zadnjeg. Koji bi od vas bolje postupio? Imao je
srca barem sii do poprita boja, dok vi tu sjedite i zapomaete!
Ali, Handirov sine, doi amo! Jo bih toga htio saznati. Zbog
ega si ovdje, uza sav ovaj narod koji ostavih na Ephelu? Ako ve
za vas mogu poi u smrtnu pogibelj, zar mi ne moete ostati vjerni
dok me nema? I gdje je Nniel? Valjda se mogu nadati da je niste
dovodili ovamo, ve ste je ostavili ondje gdje se od nje oprostih, u
mojoj kui, pod paskom vjernih straara?"
A kad ne dobi odgovora: "Dajte, recite, gdje je Nniel?" on viknu.
"Jer prvo bih nju htio vidjeti, i prvo bih njoj ispripovjedio priu o
djelima u noi."
Ali oni okrenue lica od njega, a Brandir naposljetku ree: "Nniel
nije ovdje."
"Dobro je, ako je tako", ree on. "Poao bih onda kui. Ima li
kakva konja da me ponese? A nosiljka bi jo bolja bila. Padam s
nogu od svega to prooh."
"Ne, ne!" ree ojaeno Brandir. "Kua ti je prazna. Nniel nije
ondje. Mrtva je."
Ali jedna od okupljenih ena - Dorlasova, kojoj se Brandir nije
milio - resko viknu: "Ne sluajte ga, gospodaru! Jer sav je sluen.
Stigao je viui da ste mrtvi, i jo je kazao da je to dobra vijest. Ali
174
"Zbog toga to te itekako cijenismo," odgovori mu Mablung; "a

iako si mnogim pogibeljima izmakao, strahovah za tebe na koncu.
Vidjeh nailazak Glaurungov, te pomislih da je ispunio svoju zlogu
ku nakanu i sad se vraa svojemu Gospodaru. Ali on svrnu prema
Brethilu, a ja istodobno saznah od lutalica u onome kraju da se
Crni ma nargothrondski tu opet pojavio, pa se orci klone granica
te zemlje kao smrti. To me ispuni strepnjom, te kazah: 'Jao! Glaurung kree kamo se njegovi orci ne usuuju, u potragu za Trinom.'
Stoga pooh amo to se hitrije dalo, da te upozorim i da ti pomo
pruim."
"Hitro, ali ne dovoljno hitro", ree Trin. "Glaurung je mrtav."
Vilenjaci ga nato pogledae u udu i kazae: "Velikoga si Pozoja
pogubio! Slava budi tvojemu imenu na vijeke meu vilenjacima i
ljudima!"
"to e mi", ree Trin. "Jer i svoje sam srce pogubio. Ali kako
ve stiete iz Doriatha, recite mi to je s mojim roenima. Jer u Dor-lminu mi kazae da su one utekle u Skriveno kraljevstvo."
Vilenjaci mu isprva ne odgovorie, ali Mablung naposljetku kaza:
"Tako doista i bijae, one godine prije nailaska Zmaja. Ali vie ih
ondje nema, jao!" Trinu srce na to stade, jer je zauo korake kobi
to ga kane progoniti do samoga kraja. "Govori dalje!" kriknu on.
"I to hitro!"
"Otioe u divljinu ne bi li te nale", ree Mablung. "Svi im savje
tovae da ne idu; ali htjele su poto-poto u Nargothrond, nakon to
se saznalo da si ti Crni ma; a odande je izaao Glaurung, i cijela im
se straa ratrkala. Nitko od toga dana ne vidje Morwen; ali Nienor
zanijemi od arolije, te utee na sjever u ume poput divlje srne,
gdje joj se zametnu trag." Tada na uenje vilenjaka Trin prasnu
u glasan, rezak smijeh. "Nije li to ala?" uzviknu. "O, krasna moja
Nienor! Znai, utekla je iz Doriatha Zmaju, a od Zmaja meni. Slatko
li mi se to osmjehnu srea! Put joj smea poput ljenjaka bijae, a
sva kosa vrana; kao vilenjako dijete bijae malena i sitna, nijedna
joj ena nije bila slina!"
Mablung se na to zaprepasti, te ree: "Ali posrijedi je neka gre
ka. Sestra tvoja nije bila takova. Bijae visoka, oiju modrih, kose
poput ista zlata, u enskome liku navlas ista ocu joj Hrinu. Ta
nikako je nisi mogao vidjeti!"
NARN I CHN HRIN
175
"Nisam li, nisam li, Mablungu?" zavapi Trin. "Ali zato ne bih!
Jer, gle, slijep sam! Nisi li to znao? Slijep, slijep, od djetinjstva bau
ljam u mranoj magli Morgothovoj! Odlazi sada zato od mene! Idi,
idi! Vrati se u Doriath, zima ga sparuila! Proklet da je Menegroth!
I prokleta da je tvoja zadaa! Samo je jo ovo nedostajalo. Sada
stie no!"
Tada pobjee od njih poput vjetra, a oni ostadoe svi u udu i
strahu. Ali Mablung ree: "Neto se udno i strahotno ovdje zbilo,
neto o emu nita ne znamo. Poimo za njim i pomozimo mu, bude
li mogue: jer sada je zlehud i mahnit."
Ali Trin im daleko odmaknu, te stie na Cabed-en-Aras i ondje
stade kao ukopan; i u huku vode, i vidje da su sva stabla sparuena,
bliska i daleka, i da im uvelo lie alosno pada, kao da je to zima
stigla s prvim danima ljeta.
"Cabed-en-Aras, Cabed Naeramarth!" kriknu on. "Neu oskvr
nuti tvoje vode, to Nniel okupae. Jer sva mi djela huda bijahu, a
ovo posljednje jo i najgore."
Tada isue svoj ma i ree mu: "Pozdravljen budi, Gurthangu,
eliku smrti, ti koji si mi jedini preostao! Ali priznaje li ti ijednoga
vladara, duguje li vjernost ikome do ruci to tobom vitla? Niije
se krvi ti ne libi! Hoe li uzeti Trina Turambara? Hoe li me
hitro pogubiti?"
A iz otrice u odgovor zazvoni leden glas: "Hou, popit u tvoju
krv, ne bih li zaboravio krv gospodara mi Belega, kao i krv nepra
vedno umorenog Brandira. Pogubit u te brzo."
Tad Trin upre balak o zemlju i baci se na vrh Gurthanga, a
crna mu otrica oduze ivot.
Ali pristie Mablung i ugleda grozomorno oblije Glaurunga gdje
lei mrtvo, a kad opazi Trina, obuze ga tuga, jer spomenu se Hrina kako ga vidje u Nirnaeth Arnoediadu, i stravine kobi njegova
roda. Dok vilenjaci ondje stajae, s Nen Giritha sioe ljudi da vide
Zmaja, pa kad ugledae kako je skonao ivot Trina Turambara,
stadoe liti suze; a vilenjaci se zgrozie nakon to konano saznae
zbog ega im je Trin uputio onakve rijei. Tad Mablung ogoreno
ree: "I ja bijah upleten u kob Hrinove djece, te tako rijeima
umorih onoga kojega sam volio."
174
"Zbog toga to te itekako cijenismo," odgovori mu Mablung; "a

iako si mnogim pogibeljima izmakao, strahovah za tebe na koncu.
Vidjeh nailazak Glaurungov, te pomislih da je ispunio svoju zlogu
ku nakanu i sad se vraa svojemu Gospodaru. Ali on svrnu prema
Brethilu, a ja istodobno saznah od lutalica u onome kraju da se
Crni ma nargothrondski tu opet pojavio, pa se orci klone granica
te zemlje kao smrti. To me ispuni strepnjom, te kazah: 'Jao! Glaurung kree kamo se njegovi orci ne usuuju, u potragu za Trinom.'
Stoga pooh amo to se hitrije dalo, da te upozorim i da ti pomo
pruim."
"Hitro, ali ne dovoljno hitro", ree Trin. "Glaurung je mrtav."
Vilenjaci ga nato pogledae u udu i kazae: "Velikoga si Pozoja
pogubio! Slava budi tvojemu imenu na vijeke meu vilenjacima i
ljudima!"
"to e mi", ree Trin. "Jer i svoje sam srce pogubio. Ali kako
ve stiete iz Doriatha, recite mi to je s mojim roenima. Jer u Dor-lminu mi kazae da su one utekle u Skriveno kraljevstvo."
Vilenjaci mu isprva ne odgovorie, ali Mablung naposljetku kaza:
"Tako doista i bijae, one godine prije nailaska Zmaja. Ali vie ih
ondje nema, jao!" Trinu srce na to stade, jer je zauo korake kobi
to ga kane progoniti do samoga kraja. "Govori dalje!" kriknu on.
"I to hitro!"
"Otioe u divljinu ne bi li te nale", ree Mablung. "Svi im savje
tovae da ne idu; ali htjele su poto-poto u Nargothrond, nakon to
se saznalo da si ti Crni ma; a odande je izaao Glaurung, i cijela im
se straa ratrkala. Nitko od toga dana ne vidje Morwen; ali Nienor
zanijemi od arolije, te utee na sjever u ume poput divlje srne,
gdje joj se zametnu trag." Tada na uenje vilenjaka Trin prasnu
u glasan, rezak smijeh. "Nije li to ala?" uzviknu. "O, krasna moja
Nienor! Znai, utekla je iz Doriatha Zmaju, a od Zmaja meni. Slatko
li mi se to osmjehnu srea! Put joj smea poput ljenjaka bijae, a
sva kosa vrana; kao vilenjako dijete bijae malena i sitna, nijedna
joj ena nije bila slina!"
Mablung se na to zaprepasti, te ree: "Ali posrijedi je neka gre
ka. Sestra tvoja nije bila takova. Bijae visoka, oiju modrih, kose
poput ista zlata, u enskome liku navlas ista ocu joj Hrinu. Ta
nikako je nisi mogao vidjeti!"
NARN I CHN HRIN
175
"Nisam li, nisam li, Mablungu?" zavapi Trin. "Ali zato ne bih!
Jer, gle, slijep sam! Nisi li to znao? Slijep, slijep, od djetinjstva bau
ljam u mranoj magli Morgothovoj! Odlazi sada zato od mene! Idi,
idi! Vrati se u Doriath, zima ga sparuila! Proklet da je Menegroth!
I prokleta da je tvoja zadaa! Samo je jo ovo nedostajalo. Sada
stie no!"
Tada pobjee od njih poput vjetra, a oni ostadoe svi u udu i
strahu. Ali Mablung ree: "Neto se udno i strahotno ovdje zbilo,
neto o emu nita ne znamo. Poimo za njim i pomozimo mu, bude
li mogue: jer sada je zlehud i mahnit."
Ali Trin im daleko odmaknu, te stie na Cabed-en-Aras i ondje
stade kao ukopan; i u huku vode, i vidje da su sva stabla sparuena,
bliska i daleka, i da im uvelo lie alosno pada, kao da je to zima
stigla s prvim danima ljeta.
"Cabed-en-Aras, Cabed Naeramarth!" kriknu on. "Neu oskvr
nuti tvoje vode, to Nniel okupae. Jer sva mi djela huda bijahu, a
ovo posljednje jo i najgore."
Tada isue svoj ma i ree mu: "Pozdravljen budi, Gurthangu,
eliku smrti, ti koji si mi jedini preostao! Ali priznaje li ti ijednoga
vladara, duguje li vjernost ikome do ruci to tobom vitla? Niije
se krvi ti ne libi! Hoe li uzeti Trina Turambara? Hoe li me
hitro pogubiti?"
A iz otrice u odgovor zazvoni leden glas: "Hou, popit u tvoju
krv, ne bih li zaboravio krv gospodara mi Belega, kao i krv nepra
vedno umorenog Brandira. Pogubit u te brzo."
Tad Trin upre balak o zemlju i baci se na vrh Gurthanga, a
crna mu otrica oduze ivot.
Ali pristie Mablung i ugleda grozomorno oblije Glaurunga gdje
lei mrtvo, a kad opazi Trina, obuze ga tuga, jer spomenu se Hrina kako ga vidje u Nirnaeth Arnoediadu, i stravine kobi njegova
roda. Dok vilenjaci ondje stajae, s Nen Giritha sioe ljudi da vide
Zmaja, pa kad ugledae kako je skonao ivot Trina Turambara,
stadoe liti suze; a vilenjaci se zgrozie nakon to konano saznae
zbog ega im je Trin uputio onakve rijei. Tad Mablung ogoreno
ree: "I ja bijah upleten u kob Hrinove djece, te tako rijeima
umorih onoga kojega sam volio."
176
Tad podigoe Trina i vidjee da mu se ma prelomio popola.

Tako propade sve to je ikada imao.
Trudom mnogih ruku prikupie drva, naslagae ga na gomilu i
potpalie golemu lomau, to stade prodirati tjelesinu Zmaja, sve
dok od nje ne osta tek crni pepeo i kosti mu se ne skrie u prah, a
mjesto toga spaljivanja navijek nakon toga stajae golo i jalovo. Ali
Trina poloie u visok humak na mjestu gdje je pao, a do njega
stavie krhotine Gurthanga. A kad sve bijae gotovo, i kad pjesni
ci vilenjaka i ljudi otpjevae tualjke to kazivahu o Turambarovu
junatvu i Nnielinoj ljepoti, donesoe golem siv kamen i postavie
ga svrh humka; a na njemu vilenjaci urezae runama iz Doriatha
ove rijei:
TRIN TURAMBAR DAGNIR GLAURUNGA
a pod njima napisae i ovo:
NIENOR NNIEL
Ali ona ne bijae ondje, niti se ikada doznalo kamo su je odnijele
hladne vode Teiglina.
Tu je kraj Prii o Hrinovoj djeci, najduljemu od svih spjevova
Belerianda.
NAPOMENA
Jedna uvodna biljeka, koja postoji u razliitim oblicima, navodi da
je Narn i Chn Hrin, premda sastavljen na vilenjakom jeziku i uz
izdano sluenje predanjima vilenjaka, napose onih iz Doriatha, bio
djelo ljudskog pjesnika Drhavala, koji je u Erendilovim danima
ivio na uima Siriona i ondje prikupljao sve raspoloive vijesti o
Hadorovoj kui, meu ljudima i vilenjacima, izbjeglim i prognanim iz
Dor-lmina, Nargothronda, Gondolina ili Doriatha. U jednoj inaici
te biljeke za samog se Dirhavala kae da je potjecao iz Hadorove
kue. Ovaj spjev, najdulji meu svim spjevovima Belerianda, bio je
jedino djelo koje je Dirhaval ispjevao, ali Eldari su ga cijenili, jer se
posluio jezikom Sivih vilenjaka, kojemu je bio zaista vian. Sastavio
ga je u vilenjakom metru zvanom Minlamad thent / estent, koji se
u starini drao primjerenim za narn (pripovijest isprianu u stihu,
NARN I CHN HRIN
177
ali predvienu za recitiranje, a ne pjevanje). Drhaval je stradao u

napadu Fanorovih sinova na sirionske luke.
DODATAK
Od mjesta u radnji gdje se Trin sa svojim ljudstvom nastani u pra
starome boravitu Sitnih patuljaka na Amon Rdhu ne postoji pripovjedni tekst dovren u jednako podrobnim razmjerima sve do
toke gdje se Narn nastavlja Trinovim putovanjem na sjever nakon
pada Nargothronda. Niz oglednih ili istraivakih biljeaka daje,
meutim, izvjesne daljnje uvide u zbivanja povrh saetijeg prikaza iz
Silmarilliona, a ima ak i kratkih odjeljaka povezanog pripovijedanja
u razmjerima Narna.
Jedan izdvojeni odsjeak opisuje ivot odmetnika na Amon Rdhu nakon njihova useljenja, a prua i neto opirniji opis Bar-en-Danwedha.
Dugo je jo ivot odmetnicima iao sasvim po volji. Hrane nije
manjkalo, zaklon im je bio dobar, topao i suh, a prostora napretek; jer otkrili su da se u peinama moe u nudi nastaniti i
njih stotinu, pa i vie. Neto dublje se nalazila jo jedna, manja
odaja. S jedne strane imala je ognjite, nad kojim se okno za dim
uzdizalo kroz stijenu do domiljato skrivena ispuha u pukotini
na obronku. Bilo je ondje jo mnogo komora u koje se ulazilo
iz odaja ili prolaza izmeu njih; neke su bile stambene, a neke
radionice ili spremita. U pohrani je Mm bio vjetiji od njih i
posjedovao je mnoge posude i krinje od kamena i drva to su
se doimale vrlo staro. Ali sada u veini tih komora nije bilo nie
ga: u orunicama su jo visjele sjekire i druga zahrala i prana
oprema, ali police i smonice bile su prazne, a kovanice puste.
Sve izuzev jedne: malene odaje u koju se stizalo iz unutranje
dvorane, a gdje se nalazilo ognjite to je dijelilo ispuh za dim s
ognjitem u dvorani. Ondje je Mm katkad radio, ali nije dopu
tao drugima da pritom budu s njime.
Do kraja te godine nisu vie odlazili u pljaku, a ako bi se
i udaljavali poradi lova ili prikupljanja hrane, najee su ili u
manjim skupinama. Ali jo im je dugo bilo teko pronai put pri
povratku, dok su osim Trina tek estorica njegovih ljudi uope
uspjela sa sigurnou zapamtiti kako se tono treba ii. Svejedno,
kad su vidjeli da snalaljiviji mogu stii do njihova skrovita bez
Mimove pomoi, postavili su danononu strau pokraj procjepa
178

u sjevernoj zidini. S juga nisu oekivali neprijatelje, a nisu ni stra
hovali da bi se iz tog smjera itko mogao popeti na Amon Rdh;
ali danju je najee promatra stajao na vrhu krunita, odakle
je pucao pogled na sve strane. Ma koliko strme bile stijenke
krunita, do vrha brda se moglo stii, jer su istono od ulaza u
peinu bile uklesane grube stube to su vodile do kosina kojima
su se ljudi mogli bez daljnje pomoi popeti.
Tako je godina odmicala bez nevolja i uzbuna. Ali kad su se
dani poeli kratiti, kad je jezerce posivjelo i ohladilo se, a breze
ogoljele, i kad su se vratile teke kie, morali su se vie zadravati
u zaklonu. Ondje su se brzo zasitili tmine pod brdom ili mrka
polumraka u odajama; i veina je stala smatrati kako bi im ivot
bio bolji kada ga ne bi morali dijeliti s Mirnom. Preesto bi se
taj pojavio iz nekog sjenovitog kutka ili s nekih vrata kad su
bili uvjereni da se nalazi drugdje; a kad bi Mm bio u blizini, u
razgovor im se uvlaila nelagoda. Poeli su meusobno uvijek
razgovarati aptom.
No udnim im se uinilo to se s Trinom zbiva suprotno;
bivao je navijek sve srdaniji prema starome patuljku i sve je vie
sluao njegove savjete. U zimi to je uslijedila duge je sate znao
prosjediti s Mirnom, sluajui prie iz njegova ivota i brojna
predanja; a Trin ga nije pritom korio ako bi togod runo rekao
o Eldarima. Mirnu je to bilo oito drago pa je zauzvrat Trinu
esto povlaivao; jedino je njemu povremeno doputao da ue u
njegovu kovanicu. gdje bi njih dvojica ispod glasa razgovarala.
Manje je drago zbog toga bilo ljudima; a Andrg je na to gledao
jalnim okom.
Tekst kojega slijedi Silmarillion uope ne kazuje kako je Beleg pro

naao put u Bar-en-Danwedh: on se "meu njima iznenada stvorio"
u "blijedi sumrak jednog zimskog dana". U drugim kratkim skicama
pria glasi da je zbog nehaja odmetnika ponestalo hrane u Bar-en-Danwedhu tijekom zime, a Mm im nije htio dati jestivo korijenje
iz svoje zalihe; stoga su poetkom godine otili u lovaki pohod iz
svojega uporita. Dok se pribliavao Amon Rdhu, Beleg je naiao
na njihove tragove, nakon ega je ili otiao za njima do tabora koji
su bili primorani podii pri iznenadnu naletu snjene oluje ili ih
je nastavio pratiti sve do Bar-en-Danvvedha i uuljao se onamo za
njima.
U to vrijeme se Andrg izgubio u peinama dok je potajice traio
Mmovu tajnu zalihu hrane te je pronaao tajno stubite to je vodilo
NARN I CHN HRIN
179
van, na ravni vrhunac Amon Rdha (tim su stubitem neki odmetnici

uspjeli pobjei iz Bar-en-Danwedha nakon to su ga napali orci:
Silmarillion, str. 225). A bilo tijekom upravo spomenuta lova, bilo
nekom kasnijom prilikom, nakon to se usprkos Mmovoj kletvi opet
latio lka i strijela, Andrg je bio ranjen otrovanom strelicom - tek
u jednom od nekoliko spominjanja tog dogaaja navodi se da je to
bila orkovska strijela.
Beleg je Andrgu izlijeio tu ranu, ali ini se da to u njemu nije
ublailo nesklonost i nepovjerenje prema vilenjaku; Mmova mrnja
prema Belegu postala je to jaa, jer je on tako "ponitio" kletvu koju
je Mm bacio na Andrga. "Opet e ona ugristi", rekao je. Mmu
je palo na um da bi i sm mogao opet stei mladost i iznova ojaati
bude li kuao Melianin lembas; a kako nije do njega mogao doi
kradom, uzeo se pretvarati da je bolestan i preklinjati neprijatelja
da mu ga dade. Kad je Beleg odbio, Mmova se mrnja zapeatila,
jo vie zbog ljubavi koju je Trin gajio prema tom vilenjaku.
Ovdje se moe spomenuti i da je Trin odbio lembas kad ga je
Beleg izvadio iz svoje torbe (vidi Silmarillion str. 220-221, 204):
Srebrno lie zarumenje se pod svjetlou ognja, a kad Trin
opazi peat, oi mu se smraie. "to ima u tome?" ree.
"Najvei dar to ti ga moe dati ona koja te jo voli", odgo
vori Beleg. "Tu je lembas, eldarski kruh za popudbinu, to ga jo
nijedan ovjek okusio nije."
"ljem svojih otaca uzet u," ree Turin, "sa zahvalama na
skrbi; ali neu primiti nikakva dara iz Doriatha."
"Onda vrati onamo svoj ma i svoje oruje", ree Beleg. "Vra
ti jo i poduku i skrbnitvo iz svoje mladosti. I pusti da ti ljudi
skonaju u pustoi ne bi li samo bilo po tvojoj udi. Svejedno, ovaj
kruh za popudbinu nije bio dar tebi, ve meni, pa s njime mogu
postupiti kako me volja. Ne jedi ga, ako ti ve zapinje u grlu; ali
drugi bi ovdje mogli biti gladniji i manje uznositi."
Nato se Trin postidio i u tome pitanju suspregnuo svoj ponos.

Moe se pronai jo nekoliko turih naznaka o Dor-Cartholu,
Zemlji lka i ljema, gdje su Beleg i Trin na neko vrijeme sa svojega
180
uporita na Amon Rdhu postali predvodnici snane bojne sile u

krajevima juno od Teiglina (Silmarillion, str. 225).
Trin je drage volje primao sve koji bi mu prili, ali nijednog novopridolicu na Belegov savjet nije putao u svoje sklonite svrh
Amon Rdha (a ono je sad nosilo naziv Echad i Sedryn, Zaklon
vjernih); put onamo znali su samo oni iz Stare druine i nikoga
drugog nisu putali. Ali uokolo su nikli drugi zatieni tabori i
utvrde: u umi na istoku, ili u pobru, ili u movarama na jugu,
od Methed-en-glada ("Kraja ume") do Bar-eriba nekoliko liga
juno od Amon Rdha; a sa svih tih mjesta ljudima je bio vidljiv
vrhunac Amon Rdha, odakle su znakovnim dojavama primali
novosti i zapovijedi.
Na taj nain je, do isteka ljeta, Trinova sljedba nabujala do
velike sile; a mo Angbanda bila je odbaena. Vijest o tome stigla
je ak u Nargothrond, gdje su se mnogi uznemirili, kazujui da
ako jedan Odmetnik moe nanijeti takvu tetu Neprijatelju, to
li tek Gospodar Naroga moe. Ali Orodreth se nije htio predomiljati. U svemu je slijedio Thingola. s kojim je razmjenjivao
poruke tajnim putevima; a vladao je mudro, razboritou onih
koji vlastiti narod stavljaju na prvo mjesto, gledajui kako da to
dulje sauvaju njegov ivot i imovinu od poude Sjevera. Stoga
nikome iz svojega naroda nije dopustio da se pridrui Trinu,
kojemu je po glasnicima poslao poruku da pripazi da u ma ko
jem postupku ili naumu svojega ratovanja ne stupi nogom na
tlo pod vlau Nargothronda, kao i da onamo ne tjera orke. Ali
Dvojici je zapovjednika ponudio svu pomo po strani od oruane,
snae li ih potreba (na to su ga, smatra se, potaknuli Thingol
i Melian).
Vie se puta istie da se Beleg nastavio neprestano protiviti Trinovu velikom naumu, iako mu je pruao potporu, da je smatrao da
Zmajski ljem ne djeluje kako je Trin oekivao, te da je zabrinuto
predvidio to nose predstojei dani. Sauvani su odsjeci rijei to ih
je o tim pitanjima razmijenio s Trinom. U jednom od njih, njih dvo
jica sjedoe skupa u utvrdi Echad i Sedryn, pa Trin ree Belegu:
"Zato si tuan i zamiljen? Ne ide li nam sve na ruku otkako si
opet sa mnom? Nije li se moja nakana pokazala dobrom?"
"Sve je sada dobro", ree Beleg. "Neprijatelji su nam jo
uvijek iznenaeni i ustraeni. A pred nama lei jo dobrih dana;
jo na neko vrijeme."
NARN I CHN H R I N
181
"A to zatim?"
"Zima. A nakon nje jo jedna godina, za one koji je doive."
"A to zatim?"
"Gnjev Angbanda. Oprili smo vrke prstiju Crne ruke - ne
vie. Ona se nee zbog toga povui."
"Ali nije li gnjev Angbanda ono emu smjeramo i to nas
raduje?" ree Trin. "to bi drugo htio da uinim?"
"Itekako dobro to znade", ree Beleg. "Ali zabranio si mi
da zborim o tome putu. Ali sada me sasluaj. Mnoge su potrebe
vladara velike vojske. Valja mu imati sigurno pribjeite; valja
mu imati i posjede i mnoge koji se ratom ne bave. S brojnou
stie i potreba za prehranom, obilnijom od one koju divljina
prua; a tada e tajnovitost minuti. Amon Rdh dobro je mjesto
za nekolicinu - u njega su i oi i ui. Ali stoji samotno i vidi se
izdaleka; a opkoliti ga moe ve i mala postrojba."
"Svejedno, sm u zapovijedati svojom vojskom," ree Trin;
"a padnem li, past u. Ovdje stojim Morgothu na putu, a dokle
tako stojim, prijeim mu prolaz cestom prema jugu. Na tome
bih iz Nargothronda trebao primiti barem neku zahvalnost; pa i
pomo u onome u emu smo potrebiti."
U drugom kratkom odlomku razgovora izmeu njih Trin odgovara

na Belegova upozorenja o krhkosti njegove moi ovim rijeima:
"Htio bih vladati zemljom; ali ne ovom zemljom. Ovdje elim
tek prikupiti bojnu silu. Srce mi se svre prema djedovini u Dor-lminu, kamo u poi im budem mogao."
Takoer se iznosi kako je Morgoth na neko vrijeme zadrao svoju

ruku i samo se gradio da napada, "ne bi li lake pobjede tim buntov
nicima udarile u glavu, pa da postanu lakomisleni; a tako se pae
i ispostavilo."
Andrg se ponovno javlja u jednoj skici radnje o napadu na Amon
Rdh. On je tek tada otkrio Trinu postojanje unutranjeg stubita;
bio je jedan od onih koji su tim putem izbili na vrh brda. Navodi se
kako se ondje borio odvanije od svih ostalih, ali naposljetku je pao
smrtno ranjen strijelom; i tako se Mmova kletva ispunila.
182
Nita se bitno ne moe pridodati prikazu iz Silmarilliona o Belegovu

putovanju za petama Trinu, njegovu susretu s Gwindorom u Taurnu-Fuinu, izbavljenju Trina i Belegovoj smrti od Trinove ruke.
Gwindor je posjedovao jednu od "Fanorskih svjetiljaka" plavoga
sjaja, koja je imala ulogu u jednoj inaici ove prie; o tome vidi prije,
str. 36, biljeka 2.
Ovdje se moe zapaziti kako je moj otac namjeravao produlji
ti povijest Zmajskog ljema iz Dor-lmina na razdoblje Trinova
boravka u Nargothrondu, pa ak i dalje; ali ta namjera nikada nije
bila unesena u pripovjedne tekstove. U postojeim inaicama ljem
nestaje s okonanjem Dor-Carthola i unitenjem odmetnikoga
uporita na Amon Rdhu; ali na neki se nain imao pojaviti u Trinovu posjedu u Nargothrondu. Onamo je mogao stii samo ako su
ga sa sobom ponijeli orci koji su Trina poveli u Angband; ali tada
bi Beleg i Gwindor nekako morali doi do njega pri Trinovu oslo
baanju, to bi trailo razradu radnje na tome mjestu.
Jedan kratak, izdvojen zapis navodi da u Nargothrondu Trin nije
htio ponovno ponijeti ljem "da ga ne bi odao", ali da ga je stavio
na glavu pri polasku u Tumhaladsku bitku (u Silmarillionu, na str.
233, stoji da je nosio patuljaku masku koju je naao u oruarnicama
Nargothronda). Biljeka se nastavlja ovako:
Iz straha od ljema svi su ga se dumani klonili te je neozlijeen
otiao s tog smrtonosnog polja. Tako se vratio u Nargothrond
sa Zmajskim ljemom na glavi, a ne bi li ga liio pomoi i zatite
ljema (kojeg se i sm plaio), Glaurung mu se poeo rugati,
kazujui da Trin to zacijelo hoe kazati da je njegov podanik i
poslunik, kad ve nosi vladarevo oblije na kresti ljema.
Ali Turin mu odgovori: "Lae, i to dobro znade. Jer ovaj je
lik izraen tebi na porugu; a dok ga imade tko ponijeti, navijek
e te salijetati sumnja da te kob moda nee sustii od njegove
ruke."
"Onda mu valja priekati vlasnika s drugim imenom," ree
Glaurung; "jer Trina, Hrinova sina, ja se ne plaim. Drugaije
to stoji. Jer taj se nee odvaiti ak ni pogledati me u lice bez
krinke."
NARN I CHN HRIN
183
I doista, tako silna bijae strava od Zmaja da se Trin nije

usudio pogledati ga ravno u oi, ve je drao sputen vizir ljema,
da zatiti lice, te u toj razmjeni rijei nije podigao pogled vie
od Glaurungovih stopala. Ali kad ga Glaurung tako izazva, od
ponosa i naglosti on zabaci vizir i pogleda ga u oi.
Na drugom se mjestu nalazi biljeka da je, nakon to je Morwen

u Doriathu ula za pojavu Zmajskog ljema u Tumhaladskoj bici,
ona znala kako istinu zbori pripovijest to kazuje da je Mormegil
zapravo njezin sin Trin.
Naposljetku, postoji naznaka da je Trin trebao nositi taj ljem
kad je umorio Glaurunga, nakon ega bi se umiruem Zmaju naru
gao njegovim rijeima iz Nargothronda o "vlasniku s drugim ime
nom"; ali nema naznaka o tome kako bi se radnja trebala preinaiti
da bi to postalo mogue.
Postoji prikaz prirode i biti Gwindorova opiranja Trinovim naini
ma djelovanja u Nargothrondu, koje se u Silmarillionu spominje tek
usputno (str. 231). Taj prikaz nije u cijelosti oblikovan u pripovjedno
tivo, ali moe ga se iznijeti ovako:
Gwindor je na kraljevskom vijeu uvijek govorio protiv Trina,
kazujui da je bio u Angbandu, pa tako donekle poznaje Morgothovu mo i njegove nakane. "Sitne se pobjede u konanici
jalovima pokau," rekao je; "jer tako Morgoth dozna gdje mu
valja potraiti najodvanije neprijatelje, nakon ega okupi silu
dostatnu da ih satre. Sva objedinjena mo vilenjaka i Edaina
dostajala je tek da ga se opkoli, da se postigne opsadni mir;
dug, dakako, ali dug tek koliko je Morgothu trebalo da dobije
na vremenu prije nego to e probiti opsadu; a takav se savez
vie nikada nee moi sklopiti. Sada jo nade tek u tajnovitosti
ima; dok Valari ne dou."
"Valari!" ree Trin. "Vas se odrekoe, a na ljude s prezirom
gledaju. Koje li je koristi u gledanju na zapad preko beskrajna
Mora? Tek nam s jednim Valom valja raunati, i to s Morgothom; a ne uspijemo li ga na koncu svladati, u najmanju ga ruku
moemo ozlijediti i osujetiti. Jer pobjeda je pobjeda, ma kako
mala bila, a vrijednost joj nije samo u onome to iz nje proistekne. Ali u tom ima i odreenije svrhe; jer ako ga se i ne pokua
sprijeiti, nee mnogo ljeta protei dok cio Beleriand ne zavije
184

njegova sjenka i on vas jednog po jednog dimom ne istjera iz
zemunica. A to zatim? Bijedan e ostatak utei na jug i zapad,
da se uuri na obalama Mora, zarobljen izmeu Morgotha i
Ossa. Bolje je onda izvojevati vrijeme slave, ma kako kratkotraj
no; jer kraj nee biti gori. O tajnovitosti zbori i kae da u njoj
lei jedina nada; ali sve i da uvreba i zaskoi svakog izvidnika i
uhodu Morgothovu, do posljednjega i najmanjega, da se nijedan
nikad s vijestima u Angband ne vrati, ipak bi iz toga on saznao
da si na ivotu i pogodio gdje si. A kaem ti i ovo: premda je u
smrtnih ljudi vijek kratak u usporedbi s vilenjakim, radije emo
ga provesti u boju negoli u bijegu ili pokoravanju. Prkos Hrina
Thaliona veliko je djelo; sve i da Morgoth umori junaka, ne moe
postii da njegovih djel kao da nije ni bilo. ak i Gospodari
Zapada odat e mu poast; a nije li tako zapisano u povijesti
Arde, koju ni Morgoth ni Manw porei ne mogu?"
"O uzvienim stvarima zbori", odgovori Gwindor, "i bjelo
dano je da si meu Eldarima ivio. Ali tama te nadvija ako Mor
gotha i Manwa zajedno stavlja, ili Valare spominje kao dumane vilenjaka ili ljudi; jer Valari nita ne preziru, a ponajmanje
Ilvatarovu djecu. A ne zna niti sve nade Eldara. Meu nama
postoji proroanstvo koje kae da e se jednoga dana glasnik
iz Meuzemlja probiti kroz sjenke do Valinora, i Manw e ga
uti, i Mandos e popustiti. Zar da u ime toga asa ne pokuamo
sauvati sjeme Noldora, kao i Edaina? A Crdan sada stanuje na
Jugu, gdje se lae grade; ali to li ti znade o laama, ili o Moru?
Misli na se i na vlastitu slavu te nas tjera da postupamo kao i ti;
ali nama valja misliti i na druge, jer ne mogu se svi boriti i ginuti,
a takove moramo uvati od rata i propasti, dokle se moe."
"Onda ih poaljite na svoje brodove, dok jo ima vremena",
ree Turin.
"Ne bi se htjeli rastati od nas," ree Gwindor, "sve i kad bi
ih Crdan mogao izdravati. Valja nam boraviti zajedno dokle
god moemo i ne vabiti smrt."
"Na sve to dadoh odgovor", ree Turin. "Odvana obrana
granica i teki udarci prije nego to se neprijatelj okupi: na tome
putu lei najvea nada u va dugi zajedniki boravak. A ljube li
doista oni o kojima zbori takove to se kriju po umama, i uvijek
kao vuci love, vie od onoga koji na se stavlja ljem i tit optoene
prikazima, te tjera dumane, sve i ako su mnogo silniji od cijele
mu vojske? To barem za edainske ene ne vrijedi. One svoje
mueve ne sprijeie da odu u Nirnaeth Arnoediad."
"Ali one doivjee veu tugu no da toga boja uope ne bijae",
ree Gwindor.
NARN I CHN HRIN
185
Ljubav Finduilas prema Trinu trebala je takoer doivjeti iscrpniju

obradu:
Finduilas, Orodrethova ki, bijae zlatokosa kao i ini pripadnici
Finarfinove kue, a Trin se poeo radovati da je vidi i da s njome
biva; jer podsjeala ga je na njegov rod i na ene iz Dor-lmina
u kui njegova oca. Isprva se s njom nalazio samo u Gvvindorovoj prisutnosti; ali nakon nekog vremena stala ga je iskati, te su
se katkad nalazili sami, iako se to inilo sluajnim. Tada bi ga
ispitivala o Edainima, jer ih je dotad vidjela tek nekolicinu, i to
tek vrlo rijetko, kao i o njegovoj zemlji i njegovu rodu.
Trin joj je tada slobodno priao o tome, iako nije imenovao
ni zemlju gdje je roen ni bilo koga iz svojega roda; a jednom joj
je kazao: "Imadoh sestru, Lalaith, kako sam je barem ja zvao; a
na nju me ti podsjea. Ali Lalaith bijae malena, uti cvijetak
u zelenoj proljetnoj travi; a da je preivjela, sada bi moda ve
usahnula od tugovanja. Ali ti si likom poput kraljice i slii zlaanu stablu; kad bih barem imao tako krasotnu sestru."
"Ali ti si likom poput kralja," ree ona, "ba poput velmoa
iz Fingolfinova naroda; kad bih barem imala tako odvana bra
ta. A drim da ti Agarwaen nije pravo ime, jer ti i ne pristaje,
Adanedhele. Zvat u te Thurin, Tajni."
Nato se Trin lecnu, ali ree tek ovo: "To nije moje ime; a ja
nisam kralj, jer nai su kraljevi Eldari, to ja nisam."
Sad Trin opazi da se Gwindorovo prijateljstvo prema njemu
hladi; zaudi se jo stoga to ga iznova spopadaju briga i tuga,
iako su se isprva muka i uas Angbanda poeli odizati s njega.
I pomisli ovako: moe biti da aluje to se protivim njegovim
savjetima, i to ga nadglasah; kad barem ne bi tako bilo. Jer
ljubio je Gwindora kao vodia i izljeitelja, te mu je srce bilo
puno samilosti prema njemu. Ali u tim danima i Finduilasin sjaj
usahnu, koraci joj se usporie, a lice uozbilji; a kad Turin to opazi,
zakljui da su joj to Gwindorove rijei proele srce strahom od
onoga to bi se moglo zbiti.
Zapravo, Finduilas nije znala to bi. Jer potovala je Gwin
dora i snano suosjeala s njime, te nije htjela dodati ni jedne
jedine suze njegovoj patnji; ali iz dana u dan sve je vie ljubila
Trina, protiv svoje volje, te se sjetila Berena i Lthien. Ali Turin
ne bijae poput Berena! Nije ju prezreo i radovao se njezinu
drutvu; no znala je da u njemu nema onakve ljubavi za kakvom
186

ona udi. Njemu su um i srce bili drugdje, pokraj rijeka u davno
minulim proljeima.
Trin tada ovako ree Finduilas: "Ne daj da te ustrae Gvvindorove rijei. On je patio u mraku Angbanda; a nekome tako
odvanom teko pada silom biti obogaljen i nemoan. Nuan mu
je puni spokoj, uz dugotrajan oporavak."
"Dobro to znadem", ree ona.
"Ali mi emo to vrijeme za njega izvojevati!" ree Trin.
"Nargothrond e istrajati! Nikada se vie nee Kukavica Morgoth
pomoliti iz Angbanda, pa svu nadu mora poloiti u svoje slugane;
tako kae Melian iz Doriatha. Oni su prsti njegovih ruku; a mi
emo ih udarati, i odsijecati, sve dok on ne povue svoje pande.
Nargothrond e istrajati!"
"Moda", ree Finduilas. "Istrajat e, ako ti to uzmogne
postii. Ali pripazi, Adanedhele; kada polazi u boj, srce mi se
snudi od straha da alovanje ne snae Nargothrond."
A poslije Trin potrai Gwindora te mu ree: "Gvvindore, prija
telju mili, opet se odaje tuzi; nemoj! Jer izljeenje e pronai
u nastambama svojega roda, kao i u svjetlosti kojom Finduilas
zrai."
Tad se Gwindor zagleda u Trina, ali ne ree nita, a lice
mu se namrgodi.
"Zbog ega me tako gleda?" ree Turin. "esto me tvoje
oi odskora udno promatraju. Kakvu li sam ti to tetu nanio?
Suprotstavih se tvojim savjetima; ali ovjeku valja govoriti kako
i vidi, i ne skrivati istinu u koju vjeruje, ma iz kojeg osobnog ra
zloga. Kad bismo barem jednakih nazora bili; jer tvoj sam veliki
dunik, to neu zaboraviti."
"Nee li?" ree Gwindor. "Ipak, tvoji savjeti i djela izmijenie
mi i dom i rod. Sjenkom ih svojom titi. Zato bih se radovao,
ja, koji sve zbog tebe izgubih?"
Ali Trinu te rijei ne bijahu jasne, pa je tek zakljuio kako
mu Gwindor to zamjera na mjestu koje je stekao u Kraljevu
srcu i mislima.
Slijedi odlomak u kojem Gwindor upozori Finduilas da ne bi smjela

voljeti Trina i kae joj tko je Trin, a taj tekst blisko se zasniva na
onome koji donosi Silmarillion (str. 230-231). Ali na kraju Gwindorova govora Finduilas mu daje dulji odgovor nego u onoj inaici:
NARN I CHN H R I N
187
"Oi su ti se zamutile, Gwindore", ree. "Ne vidi, ili tek ne eli

shvatiti to se to ovdje zbilo. Moram li se sad izloiti dvostrukoj
sramoti, otkrivajui ti istinu? Jer ljubim te, Gwindore, i sramim
se to te ne ljubim i vie, ali u meni sad buja jo i vea ljubav,
kojoj izbjei ne mogu. Ne traih je i dugo je tjerah oda se. Ali
ako se ja saalijevam nad tvojom boli, saali se i ti nad mojom.
Trin me ne ljubi; a nikada i nee."
"Tako zbori", ree Gwindor, "kako bi sprala krivnju s onoga
kojeg ljubi. Zato li te on onda esto trai, i dugo s tobom sjedi,
i uvijek radosniji odlazi?"
"Zato to i njemu treba utjeha", ree Finduilas, "i zato to
aluje za svojima. Obojica imate svoje potrebe. Ali, to je s Fin
duilas? Nije li sada dovoljno to ti moram povjeriti da mi ljubav
nije uzvraena, ve mi jo kae da govorim tako ne bih li te
obmanula?"
"Ne, ena se nee lako obmanuti u takovu sluaju", ree Gwin
dor. "A nee nai niti mnoge koji e porei da ih se ljubi, ako
je doista tako."
"Ako je ijedno od nas troje nevjerno, onda sam to ja; ali
ne od svoje volje. Ali to je s tvojim prorotvom i brujanjima o
Angbandu? to je sa smru i unitenjem? Adanedhel je moan
u pripovijesti Svijeta i stasom e jo dosei Morgotha jednoga
dana to stoji daleko pred nama."
"Uznosit je", ree Gwindor.
"Ali i milostiv", ree Finduilas. "Nije se jo razbudio, ali ipak
mu samilost uvijek moe proeti srce, i nikad je nee zanijekati.
Samilost e moda jedina u njega uope prodrijeti. Ali on prema
meni ne uti samilost. Gleda na me sa strahopotovanjem, kao
da sam mu ujedno i majka i kraljica!"
Moda je Finduilas kazala istinu, prozrevi je otrim eldarskim vidom. A sad je Trin, ne znajui to se zbilo izmeu Gwindora i Finduilas, bivao prema njoj to obzirniji to se ona doimala
tunijom. Ali Finduilas mu jedanput ree: "Thurine Adanedhele,
zato si preda mnom prikrio svoje ime? Da sam znala tko si, ne
bih te manje cijenila, ali bolje bih shvaala tvoje tugovanje."
"Kako to misli?" ree on. "Za koga me to dri?"
"Za Trina, sina Hrina Thaliona, zapovjednika sa Sjevera."
Nato Trin prekori Gwindora to joj je otkrio njegovo pravo ime,

kako stoji u Silmarillionu (str. 231).
*
188
Jo jedan odlomak iz ovog dijela prie postoji u iscrpnijem obliku

od onoga iz Silmarilliona (nema drugih prikaza Tumhaladske bitke
i pustoenja Nargothronda; govore Trina i Zmaja, pak, Silmarillion
prenosi tako iscrpno da nije naroito vjerojatno kako bi doivjeli
daljnje proirenje). Radi se o mnogo opirnijem prikazu dolaska
vilenjaka Gelmira i Arminasa u Nargothrond u godini njegova pada
(Silmarillion, str. 232); za njihov raniji susret s Tuorom u Dor-lminu, koji se ovdje spominje, vidi prije, str. 35-38.
U proljee stigoe dva vilenjaka, koji se predstavie kao Gelmir
i Arminas iz Finarfinova naroda, i rekoe da stiu po zadatku,
nosei poruku za vladara Nargothronda. Izvedoe ih pred Turi
na; ali Gelmir mu ree: "Htjeli bismo se obratiti Orodrethu,
Finarfinovu sinu."
A kad Orodreth stie, Gelmir mu kaza: "Gospodaru, bijasmo
iz Angrodova naroda i nadaleko lutasmo nakon Dagor Bragollacha; ali odskora ivjesmo medu Crdanovom sljedbom pokraj
ua Siriona. A on nas jednog dana pozva i naloi nam da po
emo vama; jer njemu se ukazao sm Ulmo, Gospodar Voda, i
upozorio ga na veliku pogibelj to se blii Nargothrondu."
Ali Orodreth bijae oprezan, pa odgovori: "Zbog ega onda
sa Sjevera stiete amo? Ili ste moda imali i drugih zadataka?"
Nato Arminas ree: "Gospodaru, sve od Nirnaetha tragah
za Turgonovim skrivenim kraljevstvom, koje ne nadoh; a sada
strahujem da zbog te potrage predugo odgaah zadatak to nas
je vodio amo. Jer Crdan nas posla laom du obale, zbog tajno
sti i hitrosti, te se iskrcasmo u Drengistu. Ali meu primorskim
ivljem bijae i onih koji stigoe na jug minulih ljeta kao glasnici
Turgonovi, a meni se iz njihovih suzdranih rijei uini da moda
Turgon jo obitava na Sjeveru, a ne na Jugu, kako veina vjeruje.
Ali mi ne naosmo ni traga ni glasa od onoga to iskasmo."
"Zato iete Turgona?" ree Orodreth.
"Zato to se kae da e njegovo kraljevstvo najdue odolije
vati Morgothu", odgovori Arminas. Orodrethu te rijei zazvuae
zloguko, pa se ozlovolji.
"Ne zadravajte se tada u Nargothrondu," ree, "jer ovdje
neete uti vijesti o Turgonu. A nitko mi ne treba objanjavati
da je Nargothrond u pogibelji."
"Ne srdite se, gospodaru," ree Gelmir, "ako na vaa pitanja
odgovaramo istinito. A nismo posve zaludu odlutali s izravna
puta, jer zali smo izvan dosega vaih najdaljih izvidnika; preli
smo Dor-lmin i sve zemlje pod obroncima Ered Wethrina, i
istraili Sirionski prolaz, uhodei Neprijateljeve pokrete. U onim
NARN I CHN HRIN

se podrujima sada skuplja veliko mnotvo ork i zlih stvorenja,
a oko Sauronova otoka postrojava se vojska."
"To znadem", ree Trin. "Vijest vam je ustajala. Ako je Crdanova poruka iemu htjela posluiti, trebala je ranije stii."
"Sasluajte barem tu poruku, gospodaru", ree Gelmir Orodrethu. "Poujte tad rijei Gospodara Voda! Ovako je kazao Cirdanu Brodograditelju: 'Zlo sa sjevera okaljalo je izvore Siriona, a
moja mo izmie iz prstiju vod tekuica. Ali sprema se neto jo
stranije. Recite stoga gospodaru Nargothronda: Zatvori vrata
tvrave i ne naputaj je. Baci kamenje svojega ponosa u bunu
rijeku, da zlo to se uljajui blii ne uzmogne pronai ulaz.'"
Te su rijei Orodrethu mrano zazvuale pa se kao i uvijek obra
tio Trinu za savjet. Ali Turin nije imao povjerenja u glasnike,
te je prezrivo rekao: "to li Crdan znade o tome kako ratujemo
mi, koji boravimo tik uz Neprijatelja? Neka se pomorac za svoje
lae brine! Ali ako nam to uistinu Gospodar Voda eli poslati
savjet, neka govori jasnije. Jer inae bih rekao da je u naem
sluaju bolje postrojiti snage i odvano poi ususret dumanima,
dok nam jo nisu preblizu."
Gelmir se tad nakloni Orodrethu, i ree: "Kazah to mi je
bilo naloeno, gospodaru" te se okrenu i ode. Ali Arminas ree
Trinu: "Jesi li ti doista iz Hadorove kue, kako sam uo da se
pria?"
"Ovdje mi je ime Agarwaen, Crni ma nargothrondski", ree
Turin. "Velik si ljubitelj skrovitih rijei, prijatelju Arminase; i
dobro da je Turgonova tajna od tebe skrivena, jer bi je inae
uskoro Angband doznao. Vlastitim imenom ovjek sm vlada,
a sazna li Hrinov sin da si ga odao dok je htio ostati skriven,
nek te Morgoth odnese i jezik ti spali!"
Arminas se tada prepade crna Trinova gnjeva; ali Gelmir
ree: "Neemo ga odati mi, Agarwaene. Nismo li sad na vijeanju
iza zatvorenih vrata, gdje se otvorenije govoriti moe? A Arminas
to upita, drim, zbog toga to svi koji ive uz More znaju da Ulmo
veoma ljubi Hadorovu kuu, a neki ak kau da su Hrin i brat
mu Huor jedno davno prispjeli u Skrivenu kraljevinu."
"Da je tako bilo, o tome on nita ne bi rekao nikome, ni
velikima ni manjima, a ponajmanje svojemu nedoraslu sinu",
odgovori Trin. "Ne vjerujem stoga da me Arminas to upitao u
nadi da e neto saznati o Turgonu. Nemam povjerenja u takove
prijetvorne glasnike."
"Zadri svoje nepovjerenje!" ree ljutito Arminas. "Gelmir
me pogreno shvaa. Upitah to zato to sumnjah u ono to ovdje
189
190

oito vjeruju; jer doista me slabo podsjea na Hadorov rod, ma
koje ime da nosi."
"A to to o njima znade?" ree Trin.
"Hrina vidjeh," odgovori Arminas, "i oce mu, prije njega. A
u divljinama Dor-lmina upoznah Tuora, sina Huora, Hrinova
brata; a on slii svojim oima, za razliku od tebe."
"To moe biti," ree Turin, "premda o tome Tuoru do sada ne
uh ni rijei. Ali ako mi je glava tamna, a ne zlaana, toga se ne
sramim. Jer nisam prvi sin koji nosi majin lik; a ja preko Morvven
Eledhwen potjeem iz Borove kue i roda Berena Camlosta."
"Ne spominjali razliku izmeu crnog i zlaanog", ree Ar
minas. "Ali drugi iz Hadorove kue drugaije se dre, pa tako i
Tuor. Jer oni su uljudni i posluat e dobar savjet, tujui Gos
podare Zapada. Ali ti, ini se, jedino prima savjet od vlastite
mudrosti ili vlastita maa; a govor ti je umiljen. I kaem ti, Agarwaene Mormegile, postupi li tako, drugaija e ti sudba biti od
one kojoj se mogu nadati Hadorova i Borova kua."
"Drugaija navijek bijae", odgovori Trin. "A ako ve
ram podnositi Morgothovu mrnju zbog junatva svojega
zar da jo trpim porugu i zloguke rijei jednog otpadnika,
ako tvrdi da je u rodu s kraljevima? Ovaj ti savjet dajem:
se radije na sigurne obale Mora."
mo
oca,
sve i
vrati
Gelmir i Arminas tada se udaljie i pooe natrag na jug: ali,

usprkos poruzi Trinovoj, htjedoe drage volje priekati boj uz
svoj rod pa otioe tek zato to im je Crdan na Ulmovu zapovi
jed naloio da mu donesu novosti o Nargothrondu i prispijeu
njihove poruke. Orodreth se pak veoma zabrinuo zbog poruke
glasnika; ali Trinova ud jo se vie smraila, pa nikako nije
htio ni uti za njihove savjete, a najmanje od svega pristao bi
da se veliki most srui. Jer barem su utoliko Ulmove rijei bile
tono protumaene.
Nigdje nije objanjeno zato je Crdan poslao Gelmira i Arminasa

po neodgodivu poslu u Nargothrond cijelom duinom obale ak do
tjesnaca Drengist. Arminas je kazao kako je to uinjeno zbog hitrosti
i tajnosti; ali vea se tajnost zacijelo mogla postii putovanjem uz
Narog s juga. Moglo bi se pretpostaviti da je Crdan tako postupio ne
bi li udovoljio Ulmovoj zapovijedi (kako bi se oni susreli s Tuorom
u Dor-lminu i proveli ga kroz Dveri Noldora), ali ta se mogunost
i ne spominje.
OPIS OTOKA NMENORA
193
I.
Opis otoka Nmenora

Ovdje predstavljeni prikaz otoka Nmenora izveden je iz opisa i
openitih zemljovida to su se dugo uvali u pismohranama gondorskih Kraljeva. Oni su, dapae, tek malen dio svega to je neko bilo
napisano, jer nmenrejski su uenjaci sastavili mnoga prirodoslovlja
i zemljopise; ali ta je graa, zajedno s gotovo svim ostalim umjetno
stima i znanostima iz zenita Nmenora, iezla u Propasti.
ak i zapisi koji su se sauvali u Gondoru, ili u Imladrisu (gdje su
Elrondu bila na skrb predana sauvana blaga sjevernih nmenrejskih Kraljeva) pretrpjeli su gubitke i propadanje zbog nemara. Jer
premda su preivjeli u Meuzemlju "eznuli", kako su to znali rei,
za Akallabthom, Propalom, te se ak ni nakon dugih doba nisu u
izvjesnoj mjeri prestali smatrati izgnanicima, nakon to je postalo
jasno da je Darovana zemlja uskraena i da je Nmenor zasvagda
iezao, tek nekolicina njih nije dijelila miljenje da je izuavanje
preostataka njezine povijesti uzaludan posao koji potie tek na jalo
vo aljenje. Tek je pria o Ar-Pharaznu i njegovoj uznositoj armadi
ostala opepoznata u kasnijim dobima.
*
Zemlja Nmenor obrisom je sliila petokrakoj zvijezdi, sa sredinjim
dijelom irokim oko dvije stotine pedeset milja, od sjevera do juga
i od istoka do zapada, iz kojega se granalo pet velikih poluotonih
krakova. Ti krakovi smatrali su se zasebnim podrujima, a nosili
194
su imena Forostar (Sjeverina), Andustar (Zapadina), Hyarnustar

(Jugozapadina), Hyarrostar (Jugoistoina) i Orrostar (Istoina).
Sredinji se dio zvao Mittalmar (Nutrina), a on nije imao obale,
izuzev kraja oko Rmenne i njezina zatona. Djeli je Mittalmara,
meutim, bio odijeljen od ostatka, a zvao se Arandor, Kraljina.
U Arandoru su se nalazili luka Rmenna, Meneltarma i Armenelos,
Grad Kraljeva; u svim je razdobljima to bio najnapueniji predio
Nmenora.
Mittalmar se uzdizao ponad krakova (ako se ne uzima u obzir vi
sina njihovih gora i brda); to je bio predio niskih, valovitih travnjaka,
gdje je drvee raslo tek mjestimice. Blizu sredine Mittalmara stajala
je visoka gora po imenu Meneltarma, Nebeski stup, posveena to
vanju Erua Ilvatara. Iako su donji obronci te gore bili blagi i obrasli
travom, uzdizala se sve strmije, tako da se pri vrhu uz nju nije moglo
penjati; ali oko njega je bila sazdana zavojita, spiralna cesta, koja
je poinjala na junoj strani podnoja, a zavravala pod sjevernim
rubom vrhunca. Jer vrh je bio donekle spljoten i uleknut, te je na
njega moglo stati poveliko mnotvo; ali u cijeloj povijesti Nmeno
ra ostao je netaknut ljudskom rukom. Ni graevine, ni uzdignuta
rtvenika, pa ni humka neobraena kamenja nikad ondje nije bilo;
a nikakvu drugu prispodobu hrama Nmenrejci nisu posjedovali u
svim danima svoje milosti, sve do dolaska Sauronova. Onamo se ni
orue ni oruje nikad nije donosilo; i ondje nikad nitko nije smio ni
rijei prozboriti, s izuzetkom Kralja. Tek je triput u pojedinoj godini
Kralj progovarao, podastirui molitvu za nadolazeu godinu pri Erukyermu prvih dana proljea, slavei Erua Ilvatara pri Erulaitalu
na vrhuncu ljeta i odajui mu hvalu pri Eruhantalu potkraj jeseni.
U tim se prigodama Kralj pjeice uspinjao na goru, dok je za njim
ila velika povorka naroda, odjevena u bijelo i ureena vijencima, ali
utke. Narod se i inae smio uspinjati na vrhunac, pojedinano ili u
skupinama; ali kazuje se da je tiina bila tolika da se ak ni stranac
koji uope ne poznaje Nmenor i svu njegovu povijest ne bi usudio
glasno prozboriti kad bi bio onamo doveden. Onamo nijedna ptica
nikad nije dolazila, izuzev tek orlova. Kad bi se bilo tko pribliio
vrhuncu, tri bi se orla smjesta pojavila i sletjela na tri stijene na za
padnome rubu; ali u prilikama izricanja Triju molitava nisu slijetali,
ve su ostajali na nebu i kruili ponad naroda. Zvali su ih Svjedocima
OPIS OTOKA N M E N O R A
195
Manwovim i vjerovalo se da ih je on odaslao iz Amana da straare

nad Svetom gorom i cijelom tom zemljom.
Podnoje Meneltarme u blagim se obroncima sputalo u okolnu
ravnicu, ali iz nje se, poput korijenja, irilo pet dugih, niskih grebena
u smjeru pet krakova te zemlje; a oni su se zvali Tarmasundari,
Korijenje Stupa. Hrptom jugozapadnog grebena uzvojita je cesta ila
prema gori, a izmeu tog i jugoistonog grebena zemlja se sputala u
plitku dolinu. Nju su zvali Noirinan, Dolina grobnica; jer na njezinu
su se elu nalazile komore usjeene u podnoje gore, gdje su bile
smjetene grobnice kraljeva i kraljica Nmenora.
Ali Mittalmar su mahom prekrivali panjaci. Na jugozapadu je
lealo valovito, travnato humlje; a taj kraj, Emeri, bio je glavni
predio Pastira.
Forostar je bio najmanje plodno podruje; kamenit, s rijetkim
drveem, izuzev uma smreke i aria na zapadnim obroncima visokih
kamenjara. Zemlja se uzdizala prema Sjevernom rtu u kamenite
visove, gdje se velebni Sorontil strmo nadvijao nad more svrh silnih
litica. Mnogi su orlovi tu obitavali; u tom je predjelu Tar-Meneldur Elentirmo sagradio visoku kulu, da iz nje promatra kretanja
zvijezda.
Andustar je takoer bio kamenit sa sjeverne strane, gdje su vi
soke smrekove ume gledale na more. Tri je mala zaljeva imao,
okrenuta na zapad, usjeena u visoravni; ali ondje se litice poesto
nisu nalazile uz rub mora, a u podnoju im se steralo prudno tlo.
Najsjeverniji se zvao Zaljev Andni, jer tu se nalazila velika luka
Andni (Zalazak Sunca), s gradiem uz obalu i mnogim drugim
naseobinama smjetenim na strmim obroncima iza nje. Ali dobar
dio junoga Andustara bio je plodan, a tu su takoer rasle velike
ume, na viem tlu brezove i bukove, a u niim dolovima hrastove i
brijestove. Izmeu krakova Andustara i Hyarnustara bio je smjeten
velik Zaljev, nazvan Eldanna zbog toga to je bio okrenut prema
Eressi; krajevi oko njega, zatieni sa sjevera i otvoreni zapadnim
morima, bili su topli i najkiovitiji. U sredini Zaljeva Eldanna leala
je najljepa od svih luka Nmenora, Eldalond Zelena; onamo su u
ranijim danima bijele lae Eldara iz Eresse dolazile najee.
Svud uokolo toga mjesta, uz obronke okrenute moru i daleko u
zalee, raslo je svagda zeleno i mirisno drvee koje su oni donijeli
196
sa Zapada, a tu je tako bujalo da Eldari kazivae kako je ta luka

krasna gotovo poput neke u Eressi. Ono je bilo najvea radost u
Nmenoru, te ga se pamtilo u mnogim pjesmama dugo nakon to je
zanavijek nestalo, jer je tek rijetko koje ikada cvalo istono od Da
rovane zemlje: oiolair i laireloss, nessamelda, vardarianna, tanquelass, te yavannamr kuglastih i jarkocrvenih plodova. Cvijet, list i
kora tih stabala odisali su miomirisima, a cijeli su taj kraj ispunjavali
opojni uzdusi; stoga se zvao Nsimaldar, Miomirisno drvee. Ono se
esto sadilo i raslo, iako mnogo manje bujno, u drugim predjelima
Nmenora; ali samo tu je raslo mono zlatno drvo malinorn, koje
je nakon pet stoljea sezalo do visine jedva manje od one to ju je
dostizalo u samoj Eressi. Kora mu je bila srebrna i glatka, a grane
blago savijene navie poput bukovih; ali nikad nije izrastalo u vie
od jednoga debla. Lie mu je bilo slino bukvinu, ali vee, odozgo
blijedozeleno a odozdo srebrnkasto, svjetlucavo na suncu; ujesen
nije otpadalo, ve je postajalo blijedozlatno. U proljee je, poput
trenje, cvalo zlaanim cvatom to je cvjetao i cijelo ljeto; a im bi
mu se ake otvorile, lie bi palo, tako da je u proljee i ljeto lug
malinorna imao tepih i krov od zlata, ali stupovi su mu bili od sivoga
srebra.1 Plod mu je bio orah sa srebrnom ovojnicom; Tar-Aldarion,
esti kralj Nmenora, darovao je nekoliko njih lindonskome kralju
Gil-galadu. U toj se zemlji nisu primili; ali Gil-galad je dao neto
plodova svojoj roakinji Galadriel, pod ijom su moi rasli i bujali
u uvanoj zemlji Lothlrien uz rijeku Anduin, sve dok Plemeniti
vilenjaci naposljetku nisu napustili Meuzemlje; ali ondje nisu ni
uvis ni u irinu sezali kao u velikim nmenrejskim lugovima.
Rijeka Nunduin utjecala je u more pri Eldalondu, a u svojemu
je toku stvarala jezerce Nisinen, koje se tako zvalo zbog gusta grmlja
i cvijea slatkih mirisa to je raslo na njegovim obalama.
Hyarnustar je sa zapadne strane bio planinski predio, s visokim
liticama na zapadnim i junim obalama; ali istono su leali veliki vi
nogradi u toplom i plodnom kraju. Krakovi Hyarnustar i Hyarrostar
bili su irom raskreeni, pa su se na tim dugim obalama more i kopno
susretali blago kao nigdje drugdje u Nmenoru. Tuda je otjecao
Siril, glavna rijeka te zemlje (jer sve su druge, izuzev Nunduin na
1
Ovaj opis mallorna uvelike slii onome koji je Legolas dao svojim sudruzima dok su se
pribliavali Lothlrienu (Prstenova druina II 6).
OPIS OTOKA NMENORA
197
zapadu, bile kratke i hitre brzice u urbi prema moru), koji je izvirao
iz vrel podno Meneltarme u dolini Noirinan, tekao na jug kroz
Mittalmar i u donjem dijelu poprimao spor i zavojit tok. Na kraju je
utjecao u more sred irokih barutina i plitkih traka, a njegova su
mnoga malena ua nalazila navijek nove putove kroz velike pijeske;
jer s obje su se strane miljama sterale iroke bijele plae i sivi ljunci,
i tu je ivjelo najvie ribara, u selima na vrstu tlu izmeu barutina
i jezeraca, meu kojima je glavno bilo Nindamos.
U Hyarrostaru je raslo obilje drvea mnogih vrsta, a medu njima i
laurinqu koje je radovalo ljude svojim cvjetovima, jer u druge svrhe
nije sluilo. To su mu ime nadjenuli jer je imalo duge, objeene
bokore utih cvjetova; a neki koji su od Eldara uli za Laurelin,
Zlatno drvo iz Valinora, vjerovali su da potjee od toga velebnoga
Drveta, te da su ga ovamo u sjemenu donijeli Eldari; ali nije tako
bilo. Od vremena Tar-Aldariona u Hyarrostaru su rasli veliki nasadi
koji su drvnom graom opskrbljivali brodograditelje.
Orrostar je bio svjeiji kraj, ali od hladnih sjeveroistonih vjetrova
titile su ga visoravni to su se uzdizale pri kraju toga kraka; a u
unutarnjim predjelima Orrostara uzgajalo se mnogo ita, naroito
u dijelovima uz granice Arandora.
Cijela je zemlja Nmenor stajala kao da je istisnuta uvis iz mora,
ali nagnuta prema jugu i malo prema istoku; a kopno je gotovo
svugdje izuzev na jugu padalo prema moru u strmim liticama. Nesagledivo mnotvo ptica koje ive uz more, te u njemu plivaju ili rone,
nastavalo je Nmenor. Pomorci su kazivali da bi ak i naslijepo znali
kako im se laa pribliava Nmenoru zbog velike graje priobalnih
ptica; a kad bi se laa pribliila zemlji, morske bi ptice prhnule u
velikim jatima i poletjele nad njom u znak radosne dobrodolice, jer
nikad ih se namjerno nije ubijalo ili zlostavljalo. Poneke bi na puto
vanjima pratile lae, ak i one koje su ile u Meuzemlje. Jednako
su tako kopnene ptice Nmenora bile nebrojene, od kirinkija, ne
veih od palia, ali po cijelu tijelu jarkocrvenih, piskutavih glasia
na rubu ljudske ujnosti, pa do velebnih orlova, koje su ljudi smatrali
Manwovim svetinjama i nikad im nisu smetali, sve dok nisu dola
vremena zla i mrnje prema Valarima. Tijekom dvije tisue godina,
od dana Elrosa Tar-Minyatura pa sve do vremena Tar-Ancalimona,
sina Tar-Atanamirova, na vrhu kule Kraljeve palae u Armenelosu
198
nalazilo se gnijezdo; ondje je uvijek obitavao jedan par i ivio od

Kraljeve izdanosti.
U Nmenoru se od jednog do drugog mjesta uvijek putovalo na
konjima; jer jahanje je radovalo Nmenrejce, i mukarce i ene, te
je sav narod te zemlje volio konje, asno s njima postupao i smjetao
ih u plemenite staje. Bili su uvjebani da uju i odgovaraju na pozive
s velike daljine, a stare pripovijesti kazuju da kad su se mukarci i
ene veoma voljeli s najdraim hatovima, mogli su ih prizvati ve
samom pomilju. Zato ceste u Nmenoru najveim dijelom nisu
bile poploene, ve su se gradile i odravale poradi jahanja, budui
da su se kola i koije slabo koristili u prijanjim stoljeima, a teki
su se tereti prevozili morem. Glavna i najdrevnija cesta, sazdana
za kotae, ila je od najveega pristanita, Rmenne na istoku, do
kraljevskoga grada Armenelosa, te otud za Dolinu grobnica i Meneltarmu; ta je pak cesta izrana bila produena do Ondosta, smjetenog
unutar granica Forostara, pa odatle do Andni na zapadu. Njome
su zaprege prevozile kamen iz Sjeverine, najcjenjeniji meu gradi
teljima, te drvnu grau kojom je obilovala Zapadina.
Edaini su sa sobom u Nmenor donijeli poznavanje mnogih obrta,
te mnoge obrtnike koji su naukovali kod Eldara, a uz to i sauvali
vlastita predanja i naslijea. Ali sa sobom su mogli ponijeti tek
malo potreptina, izuzev alata za obrte; dugo su stoga sve kovine
u Nmenoru bile dragocjene. Sa sobom su donijeli mnoga blaga
od zlata i srebra, kao i dragulje; ali nita od toga u Nmenoru nisu
pronali. Voljeli su ih zbog ljepote, a iz te se ljubavi u njima kasnije
zaela lakomost, nakon to su potpali pod Sjenku i postali uznositi
i nepravini u ophoenju s manjim narodima Meuzemlja. Dok
su bili prijatelji vilenjaka iz Eresse, znali su od njih na dar dobiti
zlato, srebro i dragulje; ali to su bile skupe rijetkosti u svim ranijim
stoljeima, sve dok se mo Kraljeva nije proirila na obale Istoka.
Neke su kovine pronali u Nmenoru, a kako im je vinost ru
darstvu, taljenju i kovatvu hitro bujala, eljezni i bakreni predmeti
postali su uobiajeni. Meu edainskim tvorcima bilo je kovaa oru
ja, koji su pak uz noldorsku poduku stekli iznimnu vjetinu izrade
maeva, otrica za sjekire, te glava kopalja i noeva. Ceh oruara
jo je izraivao maeve, iako je njihov rad mahom bio posveen
oblikovanju mirnodopskoga orua. Kralj i veina visokih poglavara
OPIS OTOKA NMENORA
199
batinili su maeve od svojih otaca;2 povremeno su jo znali dati

pokoji ma na dar svojim nasljednicima. Novi se ma izraivao za
Kraljeva nasljednika, koji ga je dobivao na dan imenovanja. Ali
nitko u Nmenoru nije nosio ma, a u toj se zemlji godinama izra
ivalo zaista malo oruja za ratnike svrhe. Imali su sjekire i koplja
i lkove, te je glavna razonoda i razbibriga Nmenrejcima bilo
odapinjanje strijela s nogu ili iz sedla. Poslije, u doba ratova na tlu
Meuzemlja, najvei su strah ulijevali upravo lkovi Nmenrejaca.
"Ljudi s Mora", kazivalo se, "alju golem oblak preda se, poput kie
pretoene u guje, ili crne tue elinih vrhova"; a u tim su danima
silne kohorte Kraljevih strijelaca nosile lkove od uplja elika, sa
strijelama crnih pera, dugim pun lakat od vrha do utora.
Ali posade velikih nmenrejskih laa dugo su nenaoruane do
lazile meu ljude Meuzemlja; a iako su bile opskrbljene sjekirama
i lkovima za sjeu stabala i lov na divlja za prehranu na obalama
bez vladara, nisu ih nosili sa sobom kad su ili u potragu za ljudima
iz tih krajeva. Dapae, alostilo ih je to su, nakon to se Sjenka
douljala uz obale i unijela strah ili neprijateljstvo meu ljude s
kojima su se sprijateljili, tim eljezom protiv njih vitlale ruke onih
kojima su ga otkrili.
Vie od svih ostalih sklonosti snane je ljude Nmenora radovalo
More, za plivanje, za ronjenje ili za natjecanja u veslanju ili jedrenju
barkama. U tom su narodu najprekaljeniji bili ribari; oko svih obala
ribe je bilo u izobilju, te je ona u svim dobima bila glavni izvor
hrane u Nmenoru; a sva su napuena mjesta leala uz obalu. Iz
ribarskog su puka mahom potjecali Pomorci, koji su s prolaskom
godina postali itekako vani i cijenjeni. Kazuje se da je, kad su Edaini
2
Kraljev ma bijae upravo Aranrth, ma Elua Thingola iz Doriatha u Beleriandu, koji je

Elros naslijedio od majke Elwing. Bili su tu i drugi vani predmeti iz batine: Barahirov
prsten, velika sjekira Tuora, Erendilova oca, te lk Bregora iz Borove kue. Samo
je prsten Barahira, oca Berena Jednorukog, preivio Propast; jer njega je Tar-Elendil
dao svojoj keri Silmarien, te ga se uvalo u Kui prineva Andni, meu kojima je
posljednji bio Elendil Vjerni, koji je utekao iz razaranja Nmenora u Meuzemlje.
[Pieva biljeka.] - Priu o Barahirovu prstenu donosi 19. poglavlje Silmarilliona, a
njegovu kasniju povijest Dodatak A (I, iii i v) Gospodara prstenova. U Silmarillionu nema
ni spomena "velike sjekire Tuora", ali ona je imenovana i opisana u izvornome "Padu
Gondolina" (1916.-1917., vidi str. 15), gdje se navodi da je Tuor u Gondolinu umjesto
maa nosio sjekiru, koju je nazvao Dramborleg na jeziku naroda Gondolina. U popisu
imena pridodanom toj pripovijesti Dramborleg se prevodi kao "Otar bat": "Tuorova
sjekira koja je udarcem ostavljala i teak utor kao mouga i raskol kao ma."
200
prvi put zaplovili Velikim morem, slijedei Zvijezdu do Nmenora,

svakom od vilenjakih laa koje su ih nosile upravljao i zapovijedao
po jedan Elda kojega je imenovao Crdan; a nakon to su vilenjaki
kormilari otili i sa sobom uzeli najvei dio svojih laa, dugo je prolo
prije nego to su se sami Nmenrejci odvaili na puinu. Ali meu
njima je bilo brodograditelja koji su naukovali kod Eldara; oni su
pak svoju vjetinu usavravali vlastitim uenjem i izumima, sve dok
se nisu usudili zaploviti sve dalje po irokim puinama. Nakon to
je est stotina godina prolo od poetka Drugog doba, Veantur,
kapetan Kraljeva brodovlja pod vlau Tar-Elendila, prvi je uspio
doploviti do Meuzemlja. Uplovio je u Mithlond svojim brodom
Entuless (to znai "Povratak") na proljetnim zapadnim vjetrovima;
vratio se ujesen dogodine. Nakon toga je pomorstvo postalo glavna
mjera odvanosti i prekaljenosti meu ljudima Nmenora; Aldarion, sin Meneldura, koji se vjenao s Vanturovom keri, osnovao
je Ceh moreplovaca, kojemu su pristupili svi dokazani pomorci u
Nmenoru; o tome pria pripovijest koja slijedi.
ALDARION I E R E N D I S
Aldarion
201
i Erendis
Pomoreva ena
Meneldur je bio sin Tar-Elendila, etvrtoga kralja Nmenora. Bio je
Kraljevo tree dijete, jer imao je dvije sestre, po imenu Silmarien i
Isilm. Starija se udala za Elatana iz Andni, a sin im je bio Valandil, princ Andni, od kojega su mnogo poslije potekle loze kraljeva
Gondora i Arnora u Meuzemlju.
Meneldur je bio blage udi, lien oholosti, skloniji misaonim
izazovima nego tjelesnim pothvatima. Svim je srcem volio zemlju
Nmenor i sve u njoj, ali nimalo nije mario za More to ga je okru
ivalo sa svih strana; jer umom je gledao dalje od Meuzemlja:
bio je zaljubljen u zvijezde i nebesa. Izuavao je sva dostupna mu
nauavanja Eldara i Edaina vezana uz E i dubine to lee oko
kraljevine Arde, a vie od svega radovalo ga je promatranje zvijezda.
Sagradio je kulu u Forostaru (najsjevernijem predjelu otoka), gdje
je uzduh bio najbistriji, te nou iz nje pregledavao nebesa i motrio
sva kretanja svjetala na nebeskome svodu.1
Meneldur se odselio iz Forostara nakon to je primio ezlo, kako
je i morao, te se nastanio u velikoj kui Kraljeva u Armenelosu.
Pokazao se kao dobar i mudar kralj, iako nikad nije prestao eznuti
za danima kad e moi obogatiti svoje znanje o nebesima. ena mu
je bila prava ljepotica po imenu Almarian. Bila je ki Vantura,
1
U "Opisu Nmenora" (str. 195) on se naziva Tar-Meneldur Elentirmo (Motritelj zvi

jezda). Vidi i stavku o njemu u "Elrosovoj lozi" (str. 253).
202
kapetana Kraljeva brodovlja pod vlau Tar-Elendila; a iako sama

nije voljela lae i more nita vie od veine ena iz te zemlje, sin joj
je u tome bio sliniji njezinu ocu Vanturu, nego Menelduru.
Sin Meneldura i Almarian bio je Anardil, koji je poslije postao
slavan meu kraljevima Nmenora pod imenom Tar-Aldarion. Imao
je dvije sestre, mlae od sebe: Ailinel i Almiel, od kojih se starija
udala za Orchaldora, potomka Hadorove kue, sina Hatholdira,
bliskog Meneldurova prijatelja; a sin Orchaldora i Ailinel bio je
Soronto, koji kasnije ulazi u ovu pripovijest.2
Aldarion, jer to ime nosi u svim pripovijestima, hitro je izrastao
u ovjeka iznimna stasa, snana i ila umom i tijelom, zlatokosa
poput majke, spremna na veselje i velikoduna, ali uznositijeg od
oca i mnogo sklonijeg samovolji. Zarana je zavolio More i stao se
zanimati za umijee brodogradnje. Sjeverni mu kraj nije bio po
volji, pa je, kad bi mu to otac dopustio, provodio vrijeme uz morske
obale, napose oko Rmenne, gdje je leala glavna luka Nmenora,
s najveim brodogradilitima i najvjetijim graditeljima brodova.
Otac mu to godinama nije pretjerano prijeio, jer bilo mu je drago
to Aldarion ima vjebu od koje e ovrsnuti, kao i posao za misli
i ruke.
Aldariona je veoma ljubio Vantur, otac njegove majke, te je on
esto boravio u Veanturovoj kui na junoj strani zatona Rmenne.
Ta je kua imala vlastiti mol, gdje je uvijek na vezu bilo mnogo
malih barki, jer Vantur nikad nije htio putovati kopnom ako je
mogao morem; i ondje je kao mali Aldarion nauio veslati, a poslije i
baratati jedrom. Prije nego to je posve stasao mogao je zapovijedati
brodom brojne posade i ploviti od luke do luke.
Jednoga je dana Vantur kazao unuku: "Anardilya, proljee se
blii, kao i dan tvoje pune zrelosti" (jer iduega e travnja Aldarion
navriti dvadeset pet godina). "Smislio sam kako da se to dostojno
obiljei. Moja su ljeta mnogo brojnija pa drim da neu vie esto
smoi volje da napustim svoju lijepu kuu i blaene obale Nmenora;
ali jo bih barem jedanput zabrazdio Velikim morem i suoio se sa
sjevercem i istonjakom. Ove e godine poi sa mnom, pa emo
otii u Mithlond i ondje vidjeti visoke modre gore Meuzemlja i
2
Sorontova uloga u ovoj prii sada se moe tek nazreti; vidi str. 248-249.
ALDARION I ERENDIS
203
pod njima zelenu zemlju Eldara. Lijepo e te ugostiti Crdan Bro

3
dograditelj i kralj Gil-galad. Kai to svojemu ocu."
Kad mu je Aldarion kazao za tu plovidbu morem, te ga zamolio
za doputenje da ode im proljetni vjetrovi budu povoljni, Meneldur
mu ga nikako nije htio dati. Proli su ga srsi, kao da mu je srce
outjelo da o tome ovisi vie no to mu um moe predvidjeti. Ali kad
je pogledao sinovo harno lice, nije mu to niim odao. "Poi kamo
te srce zove, onya", rekao mu je. "Bolno e mi nedostajati; ali uz
3
Kako navodi "Opis Nmenora" (str. 200) upravo je Vantur prvi uspio doploviti do
Meuzemlja 600. godine Drugoga doba (roen je 451.). U Izvjeu o godinama u Do
datku B Gospodara prstenova stavka za 600. godinu glasi: "Pred obalama se pojavljuju
prve lae Nmenrejaca."
U jednom kasnom filolokom eseju nalazi se opis prvog susreta Nmenrejaca s
ljudima iz Eriadora u to vrijeme: "est stotina godina nakon odlaska preivjelih Atana
[Edaina] preko mora u Nmenor, jedna se laa prvi put vratila sa Zapada u Meuzemlje
i preplovila Lhnski zaton. Njezina je kapetana i pomorce s dobrodolicom doekao
Gil-galad, poevi tako prijateljstvo i savez Nmenora s lindonskim Eldarima. Vijest se
brzo proirila, ispunivi ljude iz Eriadora uenjem. Iako su u Prvome dobu ivjeli na
Istoku, do njih su doprli glasi o groznome ratu 'iza Zapadnoga gorja' [tj. Ered Luina];
ali njihova predaja nije sauvala jasan prikaz toga rata, te su vjerovali da su svi ljudi koji
su nastavali krajeve s one strane stradali ili se utopili u velikim plamenim previranjima
i morskim prodorima. Ali budui da se i dalje meu njima kazivalo da su ti ljudi u
nepamtivo davnim godinama bili upravo s njima u rodu, poslali su poruke Gil-galadu,
traei doputenje da upoznaju te laare "koji se vratie iz smrti u dubinama Mora".
Tako se zbilo da je izmeu njih dolo do susreta na Kulskim brdima; a na taj susret s
Nmenrejcima dolo je samo dvanaest ljudi iz Eriadora, veoma sranih i odvanih,
jer njihov je narod mahom strahovao da su ti novopridolice zapravo pogibeljni dusi
Mrtvih. Ali kad su ugledali laare, strah im je minuo, iako su neko vrijeme samo stajali
nijemo od udivljenja; jer ma koliko da ih se monima smatralo u njihovu rodu, ovi su
laari dranjem i odorama bili sliniji vilenjakim glavarima nego smrtnim ljudima. Ipak,
nisu uope dvojili da su s njima u pradavnom rodu; a laari su jednako tako s radosnim
iznenaenjem motrili ljude iz Meuzemlja, jer u Nmenoru se vjerovalo da su ti Ljudi
koji su ostali za njima bili potomci onih zlih ljudi koje je Morgoth u posljednjim danima
ratova protiv njega prizvao s Istoka. Ali sada su gledali lica slobodna od Sjenke i ljude
koji bi mogli proetati Nmenrom a da ih se ne smatra strancima, izuzev po odjei i
oruju. Zatim su odjednom, nakon to su poutjeli, i Nmenrejci i ljudi iz Eriadora
progovorili rijeima dobrodolice i pozdrava na svojim jezicima, kao da se obraaju
prijateljima i roacima koje dugo nisu vidjeli. Isprva su se razoarali, jer nijedna strana
nije mogla razumjeti onu drugu; ali kad su malo prijateljski drugovali, otkrili su da su
im i dalje zajednike vrlo mnoge jo uvijek jasno prepoznatljive rijei, a da se druge
pozornim sluanjem mogu razumjeti, pa su mogli s prekidima razgovarati o jednostavnim
temama." Drugdje u tom eseju objanjava se da su ti ljudi obitavali oko jezera Evendim,
Sjevernoga humlja i Vjetrenih brda, kao i u krajevima izmeu njih, sve do Brandywinea,
zapadno od kojega su esto znali odlutati, iako se ondje nisu nastanili. Bili su naklonjeni
vilenjacima, iako su na njih gledali s udivljenjem; a Mora su se plaili i nisu ga htjeli ni
pogledati. ini se da su podrijetlom bili ljudi istoga soja kao i Borov i Hadorov narod,
samo to oni nisu preli u Beleriand preko Modroga gorja tijekom Prvoga doba.
204
Vanturovo zapovjednitvo, pod milou Valara, ivjet u s dobrom

nadom u tvoj povratak. Ali ne zaljubi se u Velike zemlje, ti, kojemu
jednoga dana valja biti Kraljem i Ocem ovoga Otoka!"
Tako se zbilo da je jednoga jutra pod bistrim suncem i bijelim vje
trom, vedra proljea sedam stotina dvadeset pete godine Drugoga
4
doba, sin nmenrejskoga Kraljeva nasljednika otplovio iz te ze
mlje; a prije izmaka dana vidio ju je gdje treperavo tone u more, dok
na samome kraju tek vrh Meneltarme nije jo stajao poput tamna
prsta naspram zalaska sunca.
Kazuje se da je Aldarion svojeruno zapisao prikaze svih svojih
putovanja u Meuzemlje, koji su se zatim dugo uvali u Rmenni,
premda su svi kasnije bili izgubljeni. O njegovu prvom putovanju
malo se znade, izuzev toga da se sprijateljio s Crdanom i Gil-galadom, da je nadaleko putovao Lindonom i zapadom Eriadora, te
da se divio svemu to je vidio. Nije se vratio vie od dvije godine,
pa je Meneldura snala teka briga. Kazuje se da je kasnio zbog
svoje nestrpljive elje da sazna sve to moe od Crdana, kako o
izradi i voenju brodova, tako i o gradnji zidova koji e odoljeti
gladi mora.
Radost je zavladala Rmennom i Armenelosom kad su ljudi vi
djeli gdje s mora stie velika laa Nmerrmar (to znai "Zapadna
krila"), zlaanih jedara rumenih od zalazeeg sunca. Ljeto je ve
gotovo bilo na izmaku i bliio se Eruhantal.5 Kad je doekao sina
u Vanturovoj kui, Menelduru se uinilo da je stasom vii i da mu
se oi sjajnije krijese; ali gledale su nekamo u daljinu.
"to li si to, onya, na svojim dalekim putovanjima vidio, a da je
sad najivlje u tvojem sjeanju?"
Ali Aldarion je pogledao na istok, prema noi, utke. Napokon
je odgovorio, ali tiho, kao da to samome sebi govori: "Krasan narod
vilenjaka? Zelene obale? Oblakom zavijene gore? Neznane predjele
pod izmaglicom i sjenom? Ne znam." Uutio je, a Meneldur je znao
da nije kazao sve to mu je na srcu. Jer Aldarion se bio zaljubio u
4
5
Sin Kraljeva nasljednika: Aldarion, Meneldurov sin. Tar-Elendil predao je ezlo Me

nelduru tek nakon daljnjih petnaest godina.
Eruhantal: "Zahvalnost Eruu", jesenji blagdan u Nmenoru: vidi "Opis Nmenora .
str. 194.
ALDARION I ERENDIS
205
Veliko more i u lau to njime samotno brazdi bez kopna na vidiku,

dok je vjetrovi s pjenom na grlu nose prema tkozna kojim obalama
i lukama; a ta ljubav i enja nisu ga napustile sve do kraja ivota.
Vantur nije vie isplovio iz Nmenora; ali Nmerrmar je dao
Aldarionu na dar. Nakon tri godine Aldarion je zamolio za dopu
tenje da opet poe, te otplovio u Lindon. Tri je godine izbivao;
a nedugo potom otiao je na jo jedno putovanje, koje je trajalo
etiri godine, jer kazuje se da mu vie nije bilo dovoljno otploviti
u Mithlond, ve je poeo istraivati obale dalje prema jugu, niz
ua Baranduina i Gwathla i Angrena, a zatim oplovio tamni rt Ras
Morthil i ugledao veliki Belfalaski zaljev, kao i gorje Amrothove
6
zemlje, gdje jo borave nandorski vilenjaci.
Trideset devete godine svojega vijeka Aldarion se vratio u Nmenor i donio ocu Gil-galadove darove; jer dogodine je, kao to je
davno objavio, Tar-Elendil sinu prepustio ezlo, te je Tar-Meneldur
postao Kralj. Tada je Aldarion suspregnuo enju u sebi i neko vri
jeme ostao kod kue da ospokoji oca; u tim se danima poeo sluiti
znanjem izrade brodova koje je stekao od Crdana, domiljajui se
i sm jo mnogoemu, a otpoeo je i radove na poboljavanju luka
i molova, jer mu je navijek bilo stalo da gradi sve vea plovila. Ali
uenje za morem opet ga je snalo, pa je jo jednom i jo jednom
otiao iz Nmenora; a misli su mu se sad svrnule plovidbama koje
se ne bi mogle ostvariti tek jednim plovilom. Stoga je osnovao Ceh
moreplovaca, koji se kasnije proslavio; tome su se bratstvu pridruili
svi najprekaljeniji i najharniji pomorci, a u njega su traili prijem
ak i mladii iz unutranjosti Nmenora, dok su Aldariona prozvali
Velikim kapetanom. U to vrijeme, budui da nije kanio ivjeti na
kopnu u Armenelosu, dao je da se izgradi laa koja e mu sluiti kao
stan; stoga ju je nazvao Embar i katkad u njoj plovio Nmenorom
od luke do luke, ali najee je bila usidrena uz Tol Uinen: a to je
bio otoi u zaljevu Rmenne koji je ondje postavila Uinen, Morska
6
(Sir) Angren je bilo vilenjako ime rijeke Isen. Ime Ras Morthil. koje se ne zatjee
drugdje, zacijelo pripada velikom rtu na kraju sjevernog poluotoka Belfalaskog zaljeva,
zvanom i Andrast (Dugi rat).
Spomen "Amrothove zemlje, gdje jo borave nandorski vilenjaci" moe se protu
maiti u smislu da je pripovijest o Aldarionu i Erendis bila zapisana u Gondoru prije
odlaska posljednje lae iz luke umskih vilenjaka pokraj Dol Amrotha 1981. godine
Treeg doba; vidi str. 279 i dalje.
206
7
gospa. Na Embaru se nalazila cehovska kua Moreplovaca, gdje su

8
se uvali zapisi o njihovim velikim plovidbama; jer Tar-Meneldur
hladno je gledao na sinove pothvate i nije mario za sluanje iskaz
o njegovim putovanjima, uvjeren da on time samo sije sjeme nespokoja i udnje za osvajanjem drugih zemalja.
U to se vrijeme Aldarion otuio od oca i prestao otvoreno zboriti
o svojim nakanama i udnjama; ali kraljica Almarian podupirala je
sina u svim njegovim djelima, pa je Meneldur bio prinuen pustiti da
stvari teku kako moraju. Jer Moreplovci su postajali sve brojniji i sve
cjenjeniji meu ljudima, te stekli ime Uinendili, privrenici Uinen;
a njihova je Kapetana postalo utoliko tee prekoriti ili obuzdati.
Brodovlje Nmenrejaca navijek je u tim danima raslo veliinom
i istisninom, sve dok nije moglo kretati u daleke plovidbe, s mno
tvom ljudi i tekim teretima na sebi; Aldarion je zato esto dugo
izbivao iz Nmenora. Tar-Meneldur navijek se suprotstavljao sinu,
te je ukazom ograniio sjeu stabala u Nmenoru poradi gradnje
plovila; tako je Aldarionu palo na pamet da drvnu grau potrai u
Meuzemlju i da ondje pronae luku za popravak brodovlja. Pri
plovidbama du obala udivljeno je promatrao velebne ume; a na
uu one rijeke to su je Nmenrejci prozvali Gwathir, Sjenovita
rijeka, zasnovao je Vinyalond, Novu Luku.9
Ali kad je gotovo osam stotina godina prolo od poetka Drugog
doba, Tar-Meneldur naredio je sinu da ostane u Nmenoru i na
neko vrijeme obustavi putovanja na istok; jer elio je proglasiti Aldariona Kraljevim nasljednikom, to su u toj Nasljednikovoj dobi
inili i Kraljevi prije njega. Tada su se Meneldur i njegov sin pomirili,
na to vrijeme, te je izmeu njih zavladao mir; a sred radosti i slavlja
Aldarion je proglaen Nasljednikom u stotoj godini svojeg ivota,
primivi od oca naziv i ovlasti Kneza nmenrejskih laa i luka.
7
8
9
O Uinen, supruzi Ossa (Maiarima Mora) vidi vie u Silmarillionu, str. 30. Ondje se
kazuje da ''Nmenrejci dugo ivljahu pod njezinom zatitom i drahu je ravnom Valarima".
Postoji navod da su Cehovsku kuu Moreplovaca "zaplijenili Kraljevi, te je prenijeli u
zapadnu luku Andni; svi su zapisi iz nje stradali" (tj. u Propasti), ukljuujui sve po
drobne zemljovide Nmenora. Ali nije navedeno kada se zbila ta zapljena Embara.
Rijeka se kasnije zvala Gwathl, odnosno Sivotok, a luka Lond Daer; vidi str. 299 i
dalje.
ALDARION I ERENDIS
207
Na slavlje u Armenelosu doao je i neki Beregar koji je ivio na

zapadnoj strani Otoka, a s njime je stigla i ki mu Erendis. Ondje
je kraljica Almarian opazila njezinu ljepotu, kakva se rijetko kad
viala u Nmenoru; jer Beregar je iz davnine vukao podrijetlo od
Borove kue, iako ne i od kraljevske Elrosove loze, pa je Erendis
bila tamnokosa i skladno vitka, bistrih sivih oiju svojega roda.10
Ali Erendis je ugledala Aldariona kad je projahao pokraj nje, a uz
njegovu ljepotu i gordo dranje mogla je vidjeti malo to drugo.
Poslije toga Erendis je ula u Kraljiino kuanstvo, gdje je stekla i
naklonost Kralja; ali jedva da je viala Aldariona, koji se posvetio
skrbi za ume, budui da mu je bilo stalo da u danima to stiu
u Nmenoru ne ponestane grae. Pomorci iz Ceha moreplovaca
uskoro su se onespokojili, jer im nikako nije bilo po volji ploviti krae
i rjee pod niim zapovjednicima; a kad je od proglaenja Kraljeva
nasljednika prolo est godina, Aldarion se odluio opet zaputiti
u Meuzemlje. Kralj mu je tek preko volje dao doputenje, jer on
nije htio posluati oev nagovor da ostane u Nmenoru i potrai
si nevjestu; otplovio je tako u proljee te godine. Ali kad se doao
oprostiti s majkom, opazio je Erendis meu Kraljiinim druicama;
a kad je promotrio njezinu ljepotu, dokuio je snagu koja prikrivena
lei u njoj.
Tada mu je Almarian rekla: "Mora li ba opet na put, Aldarione, sine? Zar nema niega to bi te zadralo u najkrasnijoj od svih
smrtnih zemalja?"
"Jo ne," odgovorio je; "ali ovjek e u Armenelosu nai pone
to krasnije no ma gdje drugdje, ak i u eldarskim zemljama. Ali
pomorci su ljudi s dvije udi, u ratu sa samima sobom; a enja za
Morem jo me dri."
Erendis je vjerovala da su te rijei bile izgovorene i za njezine ui;
i nakon tog vremena srce joj je bilo posveeno jedino Aldarionu,
iako ne u nadi. U to vrijeme nije bilo potrebe, ni zakonske ni obi
ajne, da pripadnici kraljevske kue, ma bio to i Kraljev nasljednik,
stupaju u brak samo s potomcima Elrosa Tar-Minyatura; ali Erendis
10 Usporedi Silmarillion, str. 160: "Ljudi iz te kue [tj. Borove] bijahu tamnih ili smeih
vlasi sa sivim oima". Prema jednom rodoslovlju Borove kue, Erendis je potjecala
od Bereth, koja je bila sestra Baragunda i Belegunda, te strina Morwen, majke Trina
Turambara, i Ran, majke Tuorove.
208
je drala Aldariona preuzvienim za se. No vie nikad nijednoga nije

pogledala sa zanimanjem, a svakog je prosca odbacila.
Sedam je godina prolo prije nego to se Aldarion vratio, donijevi srebrnu i zlatnu rudau sa sobom; i zborio je ocu o svojoj plovibi i
svojim djelima. Ali Meneldur mu je rekao: "Od svih vijesti i darova iz
Tamnih zemalja milije bi mi bilo da si uza me ostao. To je uloga za
trgovce i istraivae, ne za Kraljeva nasljednika. Kakve li to potrebe
imamo za jo srebra i zlata, doli da ih uznosito rabimo ondje gdje bi
jednako posluile i druge tvari? Kraljevoj pak kui treba ovjek koji
poznaje i voli svoju zemlju i narod, kojim e vladati."
"Ne izuavam li ja ljude svakodnevno?" rekao je Aldarion. "Mogu
ih voditi i upravljati njima kako god poelim."
"Radije reci, tek neke mukarce, udi sline tvojoj", odgovo
rio mu je Kralj. "U Nmenoru i ena ima, jedva manje brojnih od
mukaraca; a izuzev svoje majke, koju doista moe voditi kako god
poeli, to li zapravo o njima znade? Pa ipak, jednoga dana valja
ti se oeniti."
"Jednoga dana!" rekao mu je Aldarion. "Ali ne prije nego to
budem morao; a i kasnije u, pokua li me itko natjerati u brak. Valja
mi uiniti neodgodivije stvari, jer njima sam se posvetio. 'Sudba
pomoreve ene jest da u studeni vene'; a pomorac koji je posveen
samo jednome, i nije privezan za obalu, stii e dalje i bolje se nauiti
noenju s morem."
"Dalje, ali ne i s vie koristi", rekao je Meneldur. "A ti se ne 'nosi
s morem', Aldarione, sine. Zaboravlja li da Edaini borave ovdje uz
milost Gospodara Zapada, da nam je Uinen naklonjena, a Oss se
suspree? Nae lae uivaju zatitu, i nisu nae ruke te koje ih vode.
Ne budi stoga odvie uznosit, da ta milost ne jenja; i ne raunaj s
tim da e je primiti oni koji se nepotrebno izlau opasnosti pred
stijenama neznanih obala ili u zemljama ljudi iz mraka."
"emu onda davanje milosti naem brodovlju," rekao je Alda
rion, "ako ni do jedne obale otploviti nee, i ne smije traiti nita
to ve vieno nije?"
Nije vie razgovarao s ocem o takvim stvarima, ve je provodio
dane na brodu Embaru u drutvu Moreplovaca, te u gradnji plovila
veeg od svih dotad izraenih: tome je brodu dao ime Palarran, Da
leki lutalica. No sada se esto viao s Erendis (i to zato to je Kraljica
ALDARION I E R E N D I S
209
tako uredila); a kad je Kralj saznao za njihove susrete, proela ga je

strepnja, ali nije se usprotivio. "Bilo bi uviavnije izlijeiti Aldariona
od nespokoja," rekao je, "prije nego to osvoji srce ma koje ene."
"Kako ga drugaije izlijeiti, ako ne ljubavlju?" upitala ga je Kraljica.
"Erendis je jo mlada", rekao je Meneldur. Ali Almarian mu je
odgovorila: "Erendisin rod ne ivi dugim vijekom kakav je podaren
11
Elrosovim potomcima; a njezino je srce ve osvojio."
I tako, kad je izgraen veliki brod Palarran, Aldarion je nakanio
opet poi na put. To je razgnjevilo Meneldura, iako ga na Kraljiin
nagovor nije htio zadrati kraljevskom ovlau. Ovdje valja spome
nuti obiaj prema kojemu je pri odlasku lae Velikim morem iz
Nmenora za Meuzemlje jedna ena, najee iz kapetanova roda,
trebala na pramac plovila zataknuti Zelenu granu povratka; sjekla se
s drveta oiolair, to znai "Vjeno ljeto", koje su Eldari dali Nmenrejcima,12 kazavi im da ga stavljaju na brodove u znak prijateljstva
s Ossom i Uinen. Lie tog drveta bilo je svagda zeleno, sjajno i
mirisno; a raslo je od morskog zraka. Ali Meneldur je zabranio Kra
ljici i Aldarionovim sestrama da odnesu granu oiolaira u Rmennu,
gdje je poivao Palarran, kazavi da odbija dati blagoslov sinu, koji se
uputa na put protiv njegove volje; a kad je Aldarion to uo, kazao
je: "Moram li poi bez blagoslova ili grane, poi u tako."
To je raalostilo Kraljicu; ali Erendis joj je rekla: "Tarinya, ako
biste odsjekli tu granu s vilenjakoga drveta, ja u je odnijeti u luku,
s vaim doputenjem; jer Kralj to meni nije zabranio."
Pomorcima se nije mililo to Kapetan smjera tako otputovati; ali
kad je sve bilo spremno i posada se spremila dii sidro, onamo je
stigla Erendis, ma koliko da nije voljela buku i strku tog velikog pri
stanita i krianje galebova. Aldarion ju je pozdravio zaprepateno i
radosno; a ona je rekla: "Donosim vam Granu povratka, knee, od
Kraljice." "Od Kraljice?" rekao je Aldarion drugaijim tonom. "Da,
knee," rekla je; "ali ja od nje zatraih dopust. Ima ih koji s vama
nisu u rodu, a radovat e ih va povratak, im do njega doe."
II
O razlici ivotnog vijeka meu Nmenrejcima vidi Biljeku 31 u tekstu "Elrosova loza"
str. 251.
12 O drvetu oiolair vidi "Opis Nmenora", str. 196.
210
Tom je prilikom Aldarion prvi put pogledao Erendis s ljubavlju;

i dugo je jo s krme gledao za njom dok je Palarran odmicao na
puinu. Kazuje se da je pourio svoj povratak i da je izbivao krae
nego to je namjeravao; a kad se vratio, donio je darove Kraljici i
gospama iz njezine kue, ali najizdaniji je dar donio Erendis, a to
je bio jedan dijamant. Hladni su sada bili pozdravi izmeu Kralja i
njegova sina; Meneldur ga je prekorio, kazavi mu da takav dar ne
prilii Kraljevu nasljedniku ako nije rije o zarunikom daru, te je
zatraio od Aldariona da iskae svoje nakane.
"U zahvalnosti ga donesoh," rekao je, "za toplo srce sred hlad
noe ostalih."
"Hladna srca ne mogu potpiriti toplinu u drugima da ih grije pri
odlascima i dolascima", rekao je Meneldur; jo jedanput je usrdno
zatraio od Aldariona da porazmisli o braku, iako mu Erendis nije
spomenuo. Ali Aldarion za brak nije htio ni uti, jer uvijek se i u
svakom pitanju to vie odupirao to su ga oni oko njega vie nagova
rali; a sad se ohladio prema Erendis, te odluio napustiti Nmenor
i nastaviti svoja djela u Vinyalondu. ivot na kopnu jedio ga je,
jer na svojemu brodu nije podlijegao niijoj volji, a Moreplovci koji
su ili s njime prema Velikom su kapetanu utjeli samo ljubav i
potovanje. Ali sad mu je Meneldur zabranio da ode; a Aldarion je,
prije punog isteka zime, s flotom od sedam brodova i veim dijelom
Moreplovaca zaplovio u inat Kralju. Kraljica se nije usudila izazvati
Meneldurov gnjev; ali u noi je jedna platem obavijena ena dola u
luku s granom, predala je Aldarionu u ruke, rekla mu: "Donosim je
od Zapadinske gospe" (jer tako su zvali Erendis) i otila u mrak.
Nakon te otvorene Aldarionove pobune, Kralj mu je opozvao
ovlast Kneza nmenrejskih laa i luka; naloio je i da se Cehovska
kua Moreplovaca zatvori te da brodogradilita u Rmenni obustave
rad, uz zabranu sjee svih stabala za gradnju brodova. Pet je godina
prolo; Aldarion se vratio s devet brodova, jer dva su jo sazdana
u Vinyalondu, svih krcatih dobrom graom iz priobalnih uma
Meuzemlja. Silno se Aldarion razljutio otkrivi to je uinjeno;
ocu je kazao: "Ako za me u Nmenoru nema dobrodolice, i za
moje ruke nema posla, a ni skrbi za moje brodove u ovdanjim lu
kama, onda u opet na put, i to skoro; jer vjetrovi bijahu ljuti,13 te
13 Ovo valja shvatiti kao znamenje.
ALDARION I ERENDIS
211
su mi popravci nuni. Nema li Kraljev sin boljega zanimanja doli da

promatra enska lica ne bi li sebi naao druicu? umarskog sam se
posla prihvatio i u njemu razborit bio; vie e grae u Nmenoru biti
nakon isteka mojih dana nego pod tvojim ezlom." I kako je i kazao,
Aldarion se iste godine opet otputio s tri broda i najprekaljenijim
Morepolovcima, otiavi i bez blagoslova i bez grane; jer Meneldur
je izdao zabranu svim enama iz svoje kue i iz Moreplovake, a
oko Rmenne je postavio strau.
Na toj plovidbi Aldarion je izbivao tako dugo da je narod po
eo strahovati za njega; a i samoga je Meneldura snaao nespokoj,
usprkos milosti Valara koja je svagda titila nmenrejske lae.14
Kad je prolo deset godina otkako je isplovio, Erendis je konano
pala u oaj pa je, uvjerena da je Aldarion stradao ili se pak odluio
nastaniti u Meuzemlju, a i ne bi li izbjegla salijetanja prosaca, za
molila Kraljicu za dopust, otila iz Armenelosa i vratila se svojemu
rodu u Zapadinu. Ali nakon jo etiri godine Aldarion se napokon
vratio, brodovlja oteenog i razbijenog morima. Bio je otplovio
prvo do luke Vinyalond, odakle je poao na veliko putovanje uz
obalu prema jugu, mnogo dalje nego to su brodovi Nmenrejaca
ikad prije doprli; ali pri povratku na sjever saletjeli su ga opreni
vjetrovi i silne oluje, jedva je izbjegao brodolom u Haradu i otkrio
da su Vinyalond razvalila silovita mora i opljakali neprijateljski
nastrojeni ljudi. Triput su ga s prelaska Velikog mora vraali snani
zapadni vjetrovi, a vlastiti mu je brod pogodila munja i slomila mu
jarbol; tek se s trudom i mukom naposljetku uspio vratiti s otvorena
mora u nmenrejsku luku. Menelduru je veoma laknulo pri Aldarionovu povratku; ali ukorio ga je zbog pobune protiv kralja i oca,
ime se odrekao skrbi Valara, te je Ossovu gnjevu izloio ne samo
sebe nego i ljude koje je odanou vezao uza se. To je osujetilo Aldarionovu ud, pa je primio oprost od Meneldura, koji mu je vratio
zvanje Kneza laa i luka, te mu pridodao naziv Glavnoga umara.
Aldarion je s tugom otkrio da Erendis vie nije u Armenelosu,
ali bio je odvie ponosit da je poe potraiti; to pae nije ni mogao
doli ako bi je htio zaprositi, a jo se nije bio voljan obvezati brakom.
14 Usporedi Akallabth (Silinarillion, str. 302), gdje se kazuje da u vrijeme Ar-Pharazna
"svako bi se malo jedan od velikih brodova Nmenrejaca potopio i vie se ne bi vratio
u luku, premda ih takva nesrea nije pogodila jo od izlaska Zvijezde".
212
Posvetio se popravljanju propusta uinjenih tijekom svojega dugog

izbivanja, jer nije ga bilo skoro dvadeset godina; i u to su vrijeme
poduzeti veliki luki radovi, napose u Rmenni. Otkrio je da je velik
broj stabala posjeen za gradnju i izradu mnogoega, ali da se sve to
radilo bez skrbi za budunost, te je malo njih posaeno u zamjenu
za oduzeta; stoga se zaputio nadaleko i nairoko Nmenorom da
izvidi preostale ume.
Dok je jednog dana jahao umama Zapadine, ugledao je enu
tamne kose koja joj vijori na vjetru, ogrnutu zelenim platom zakop
anim pri grlu blistavim draguljem; pomislio je da pripada Eldarima,
jer oni su katkad dolazili u te dijelove otoka. Ali kad mu je prila,
razabrao je da je to Erendis, te opazio da ona to nosi dragulj koji
joj je dao; tada je uas shvatio da gaji ljubav prema njoj, te outio
prazninu svojih dana. Kad ga je Erendis ugledala, problijedjela je
i ushtjela odjahati, ali on ju je sustigao i rekao joj: "Itekako za
sluili da odjae od mene, kada tako esto i tako daleko bjeah!
Ali oprosti mi, i ostani sada." Zatim su zajedno odjahali do kue
njezina oca Beregara, gdje je Aldarion izjavio da se eli zaruiti s
Erendis; ali sad Erendis nije bila od volje, iako joj je prema obiaju
i navadi njezina naroda ve itekako bilo vrijeme da stupi u brak.
Prema njemu nije osjeala nita manju ljubav, a nije se ni povukla
sa zadnjim namjerama; ali sada je u srcu strahovala da u ratu za
prevlast nad Aldarionom izmeu nje i Mora nee odnijeti pobjedu.
Nikad Erendis nije htjela prihvatiti manje, da ne izgubi sve; iz straha
od Mora, a i zato to je svim brodovima zamjerala sjeu stabala koje
je voljela, vrsto je odluila da joj valja hametice poraziti More i
brodovlje, ili biti sma hametice poraena.
Ali Aldarion je usrdno nastavio prositi Erendis, te ii svuda kud i
ona; zanemario je luke i brodogradilita i sve poslove Ceha moreplovaca, nije sjekao stabla ve se posvetio iskljuivo njihovu sadenju, te
je u tim danima naao vie spokoja nego ikada u svome ivotu, iako
je to spoznao tek kad ih se prisjetio nakon to ga je snala starost.
Naposljetku je uznastojao nagovoriti Erendis da poe s njim na
plovidbu oko Otoka u brodu Embaru; jer stotinu je godina sada
ve bilo prolo otkako je Aldarion osnovao Ceh moreplovaca, te su
se u svim nmenrejskim lukama imala upriliiti slavlja. Na to je
Erendis pristala, prikrivi odbojnost i strah u sebi; otputovali su iz
Rmenne i stigli u Andni na zapadu Otoka. Ondje je Valandil,
ALDARION I ERENDIS
213
15
princ Andni i bliski roak Aldarionov, upriliio veliko slavlje;

i tad je na gozbi nazdravio Erendis, prozvavi je Uinniel, Keri
Uinen, novom Morskom gospom. Ali Erendis, koja je sjedila pokraj
Valandilove ene, glasno je kazala: "Ne zovite me takvim imenom!
Ja ki Uinen nisam: prije bih je svojom dumanicom prozvala."
Na neko su vrijeme nakon toga dvojbe iznova snale Erendis, jer
Aldarion se opet posvetio radovima u Rmenni, obuzevi se grad
njom velikih morskih zidina i uzdizanjem visoke kule na Tol Uinenu:
Calmindon, Kula svjetlosti, bilo joj je ime. Ali nakon to je sve to
obavljeno, Aldarion se vratio Erendis i zaprosio je u zaruke; no ona
je nastavila odgaati, kazavi: "Putovala sam brodom s vama, knee.
Prije negoli vam odgovorim, neete li putovati sa mnom kopnom,
do onih mjesta koja volim? Preslabo poznajete ovu zemlju za onoga
koji e njezinim Kraljem biti." Stoga su zajedno poli na put i stigli
u Emeri, kraj sred valovita, travnata humlja, glavnu ispau ovaca
u Nmenoru; vidjeli su bijele kue zemljoradnika i pastira te uli
blejanje stada.
Ondje se Erendis obratila Aldarionu i rekla: "Ovdje bi mi milo
moglo biti!"
"ivjet e gdje te volja, kao ena Kraljeva nasljednika", rekao
je Aldarion. "A kao Kraljica, u mnogim krasnim kuama, kakve ve
bude eljela."
"Kada Kraljem postane, starica u biti", rekla je Erendis. "Gdje
li e u meuvremenu ivjeti Kraljev nasljednik?"
"Sa svojom enom," rekao je Aldarion, "kad mu to poslovi do
puste, ako ona ne bude mogla sudjelovati u njima."
"Ne elim dijeliti mua s gospom Uinen", rekla je Erendis.
"Naopaka je to izjava", rekao je Aldarion. "Jednako bih tako
ja mogao kazati da ne elim dijeliti enu s gospodarom Oromom
umskim, zato to ona ljubi drvee to divlje raste."
"Doista ne eli," rekla je Erendis; "jer ti bi posjekao, bilo koju
umu na dar Uinen, doe li te takva volja."
15 Valandil je bio Aldarionov brati, kao sin Silmarien, keri Tar-Elendila i sestre Tar-Meneldura. Valandil, prvi u lozi prineva Andni, bio je predak Elendila Visokog,
oca Isildura i Anriona.
214
"Navedi koje stablo ljubi i ono e stajati dok ne usahne", rekao

je Aldarion.
"Ljubim ih sva to na ovome Otoku rastu", rekla je Erendis.
Zatim su jo podugo utke jahali; sutradan su se rastali, a Eren
dis se vratila u oevu kuu. Njemu nita nije rekla, ali svojoj majci
Nneth kazala je rijei koje je razmijenila s Aldarionom.
"Sve ili nita, Erendis", rekla je Nneth. "Takva si bila kao dijete.
Ali ovoga ovjeka voli, a on je velik ovjek, bez obzira na svoj po
loaj; ti iz svojega srca ljubav nee lako odagnati, a ni bez velike
boli za sebe samu. eni valja dijeliti muevu ljubav prema njegovu
poslu i plamenu to gori u njemu, ili e joj on nedragim postati. Ali
sve mi se ini da takav savjet ti nikada nee shvatiti. Pa ipak, tuna
sam, jer svakako ti je vrijeme da se uda; a kako rodih krasno dijete,
nadah se da u vidjeti i krasne unuke; ne bi me srdilo ni da im dom
u Kraljevoj kui bude."
Ovaj savjet doista nije taknuo Erendis; svejedno, shvatila je da joj
volja ne moe upravljati srcem, te su joj dani postali prazni; prazniji
no u godinama Aldarionova izbivanja. Jer on je jo boravio u Nmenoru, i jo su prolazili dani, a da on vie nije dolazio na zapad.
I tako je kraljica Almarian, kad je od Nneth saznala to se zbilo,
te se uplaila da Aldarion iznova ne potrai utjehu u plovidbama
(jer dugo je bio na kopnu), odaslala Erendis molbu da se vrati u Armenelos; a Erendis je na nagovore i Nneth i svojega srca postupila
kako je od nje zatraeno. Ondje se pomirila s Aldarionom; pa kad
je nastupilo proljee, a s njim i blagdan Erukyerm, u Kraljevoj su se
povorci uspeli na vrhunac Meneltarme, koja je bila Posveena gora
Nmenrejaca.16 Nakon to su svi sili, Aldarion i Erendis ostali su
iza njih; i pogledali su oko sebe, promotrivi cijeli otok Zapadnih
strana to je pod njima proljetno zelen leao, i ugledali treperavi sjaj
na Zapadu, gdje je u daljini leala Avalln,17 kao i sjene na Istoku
16 Erukyerm: "Molitva Eruu", Blagdan proljea u Nmenoru: vidi "Opis Nmenora .
str. 194.
17 U Akallabthu (Silmarillion, str. 302) pie: "s vremena na vrijeme, kad je zrak bio ist, a
sunce na istoku, promatrali su puinu i u daljini nazirali na zapadu blistavobijeli grad na
dalekoj obali, veliku luku i kulu. U ono su vrijeme, naime, Nmenrejci bili dalekovidni:
ali ipak su samo oni otrih oiju uspijevali vidjeti ovu viziju, moda s vrha Meneltarme
ili s kakvog broda koji bi odmakao od zapadne obale... Ali mudri meu njima ipak su
znali da ta daleka zemlja nije bila Blaeno kraljevstvo Valinora, ve Avalln, luka
Eldara na Eressi, najistonijoj od Neumiruih zemalja."
ALDARION I ERENDIS
215
nad Velikim morem; a Menel se plavio nad njima. Nita nisu rekli,
jer nitko, izuzev tek Kralja, nije govorio na visu Meneltarme; ali dok
su silazili, Erendis je naas zastala, pogledala prema kraju Emeri i
dalje od njega, prema umama svojega doma.
"Zar ne voli Yzyan?" rekla je.
"Volim ga, doista," odvratio je, "premda drim da sumnja u
to. Jer takoer imam na umu to sve on moe biti u predstojeem
vremenu, kao i nadu i sjaj njegova naroda; a vjerujem da daru ne
prilii da jalovo u riznici lei."
Ali Erendis mu je porekla rijei, kazavi: "One darove to dolaze
od Valara, pa putem njih i od Jednoga, valja voljeti po sebi sada,
i u svakoj sadanjici. Nisu dani za trgovinu, za uveavanje ili za
poboljavanje. Edaini su i dalje smrtni ljudi, Aldarione, ma kako
velebni bili: i ne moemo obitavati u vremenu to tek predstoji,
kako svoju sadanjicu ne bismo izgubili poradi utvare to smo je u
sebi uobrazili." Tada je odjednom skinula dragulj sa svojega grla i
upitala ga: "Bi li htio da trgujem ovime poradi kupnje drugih dobara
koja elim?"
"Ne!" rekao je. "Ali ti ga ne dri u riznici pod kljuem. No drim
da mu previsoko mjesto daje; jer mrk je podno sjaja tvojih oiju."
Tad ju je poljubio u vjee, a u tome je trenutku ona zanemarila
strah i prihvatila ga; i obeali su se jedno drugome na strmoj stazi
oko Meneltarme.
Zatim su se vratili u Armenelos, gdje je Aldarion Tar-Menelduru
predstavio Erendis kao zarunicu Kraljeva nasljednika; Kralj se
obradovao, a u gradu i diljem Otoka nastupilo je slavlje. Kao zaru
niki dar Meneldur je Erendis dao dobar dio zemlje u kraju Emeri,
gdje je za nju sazdao i bijelu kuu. Ali Aldarion joj je rekao: "Drugih
dragulja imam u riznici, kraljevskih darova iz dalekih zemalja kojima
su nmenrejske lae donijele pomo. Imam dragulja zelenih poput
svjetlosti sunca u kronjama drvea koje ljubi."
"Ne!" rekla je Erendis. "Zaruniki sam dar dobila, iako je stigao
prije. To je jedini dragulj koji imam i koji bih htjela imati; i dat u
mu jo vie mjesto." Tada je opazio da je dala da se taj bijeli dragi
kamen umetne poput zvijezde u srebrn obru, koji joj je postavio oko
ela nakon to ga je zamolila. Tako ga je nosila jo godinama, sve
dok je tuga nije snala; stoga je nadaleko i nairoko bila znana kao
216
Tar-Elestirn, Gospa ela zvjezdana.18 Tako su na neko vrijeme mir

i radost vladali Kraljevom kuom u Armenelosu, i cijelim Otokom,
dok drevne knjige biljee iznimne urode zlaanoga ljeta te godine,
koja je bila osam stotina pedeset osma Drugoga doba.
Ali u narodu jedino pomorci iz Ceha moreplovaca nisu bili posve
spokojni. Jer petnaest je godina Aldarion ostao u Nmenoru, ne
pokrenuvi nijedno istraivako putovanje, a iako je bilo smionih
kapetana koje je on izuio, bez bogatstva i ugleda Kraljeva sina nji
hova su putovanja bila rjea i kraa, te su tek rijetko zalazila dalje od
Gil-galadove zemlje. Uz to, brodogradilitima je uzmanjkalo grade,
jer Aldarion je zanemario ume; i Moreplovci su ga usrdno zamolili
da se opet posveti tome poslu. Na njihovu je molbu Aldarion tako i
uinio, a Erendis je isprva ila s njim u obilazak uma; ali rastuila
se pri pogledu na stabla oborena u punoj snazi i zatim otesana i
ispiljena. Uskoro je stoga Aldarion poeo ii samostalno, pa su sve
manje bili zajedno.
Sada je stigla godina u kojoj su svi oekivali da Kraljev nasljednik
stupi u brak; jer nije bio obiaj da zaruke traju mnogo dulje od tri
godine. Jednog jutra tog proljea Aldarion je izjahao iz pristanita
Andni i krenuo cestom prema Beregarovoj kui; jer ondje je tre
bao biti gost, i onamo je Erendis pola pred njim, otiavi iz Armenelosa zemljanim putevima. Kad je izbio na vrh velikoga grebena
to je strao iz zemlje i zaklanjao pristanite sa sjevera, okrenuo se i
opet promotrio more. Puhao je zapadni vjetar, kao i esto u to doba
godine, omiljen meu onima koji su kanili odjedriti u Meuzemlje, i
bijele su se kreste valova valjale prema obali. Tada ga je odjednom
enja za morem epala kao da mu silna ruka stie grlo, i srce
mu je zalupalo, i dah zastao. Uzeo joj se opirati, te je naposljetku
uspio okrenuti lea i zaputiti se dalje; a namjerno je udario putem
kroz onu umu gdje je bio opazio Erendis kako jae kao Eldarica,
sad ve prije punih petnaest godina. Gotovo je oekivao da e je
tako jo jedanput opaziti; ali nije je bilo ondje, a elja da joj opet
vidi lice natjerala ga je da pouri, tako da je prije veeri stigao u
Beregarovu kuu.
18 Odatle je potekla, kazuje se, kasnija navada Kraljeva i Kraljica da poput zvijezde nose
bijeli dragulj na elu, dok krune nisu imali. [Pieva biljeka.]
ALDARION I ERENDIS
217
Ondje ga je radosno doekala, to ga je obradovalo; ali nije ni

rijeju spomenuo njihovo vjenanje, iako su svi drali kako se i zbog
toga zaputio u Zapadinu. Kako su dani prolazili, Erendis je zami
jetila da on esto biva utljiv u drutvu gdje se ostali vesele; a kad
bi ga nenadano pogledala, opazila bi da su mu oi uprte u nju. To
bi joj svaki put potreslo srce; jer plave Aldarionove oi sad su joj se
inile sive i studene, no u njegovu je pogledu razabrala kao neku
glad. Taj je pogled prije i preesto viala, i uplaila se onoga to
u njemu sluti; ali nita nije rekla. To je bilo drago Nneth, koja je
opazila sve to se zbilo; jer "rijei rane rado rastvore", kako je rekla.
Nedugo potom Aldarion i Erendis odjahali su natrag u Armenelos,
a kako su se udaljavali od mora, on je opet bivao sve bolje volje. Pa
ipak, nita joj nije rekao o svojoj muci: jer, doista, u sebi je vodio
teku bitku, a bio je neodluan.
Tako je godina odmicala a da Aldarion nije spominjao ni more
ni vjenanje; ali esto je bio u Rmenni, u drutvu Moreplovaca.
Naposljetku, kad je stigla nova godina, Kralj ga je pozvao u svoje
odaje; bilo im je drago to su skupa i vie nita nije zastiralo ljubav
koju su jedan prema drugome gajili.
"Sine," rekao mu je Tar-Meneldur, "kada e mi podariti ker
za kojom tako dugo udim? Prolo je sada vie od tri godine, a to je
dovoljno. udim se kako moe izdrati tako dugo odgaanje."
Aldarion je to odutio, ali potom je rekao: "Opet me spopade,
tarinya. Dug je post to osamnaest godina traje. Jedva da mogu
mirno leati u postelji ili se zadrati na konju, a tvrdo kamenito tlo
ranjava mi stopala."
Meneldura je to snudilo, i saalio se nad sinom; ali kako sm
nikad nije ljubio brodove, nije shvatio njegovu muku, pa je rekao:
"Jao! Ali zaruen si. A prema zakonima Nmenora i pravinim
navadama Eldara i Edaina, ovjek ne bi smio imati dvije supruge.
Ne moe se vjenati s Morem, jer isprosio si Erendis."
Nato se Aldarionu srce stvrdnulo, jer te su ga rijei podsjetile na
razgovor koji je vodio s Erendis na putu kroz Emeri; pomislio je
(ali netono) da se posavjetovala s njegovim ocem. ud mu je uvijek
bila takva da je, kad god bi pomislio kako su se drugi urotili da ga
nagovore na neki put koji su izabrali, postupao suprotno. "Kovai
218
smiju kovati, i konjanici jahati, i rudari kopati, kad su zarueni",

rekao je. "Zato, onda, pomorci ne bi smjeli ploviti?"
"Kada bi kovai po pet godina ostajali za nakovnjem, rijetke bi
bile kovake ene", rekao mu je Kralj. "A rijetke su ene pomoraca,
i one trpe to moraju, jer takva im je nasuna potreba i takva im je
nuda. Kraljev nasljednik nije pomorac po zanimanju, a nije ni iz
nude."
"ovjek ima i drugih poriva osim nasune potrebe", rekao je
Aldarion. "A godina jo ima napretek."
"Ne, ne," rekao je Meneldur, "svoju milost uzima zdravo za
gotovo: Erendis se krae moe nadati od tebe, jer ljeta njoj bre
jenjavaju. Ona nije iz Elrosove loze; a ljubav prema tebi gaji ve
godinama."
"Suzdravala se skoro punih dvanaest godina, dok je meni bilo
stalo", rekao je Aldarion. "Ja sada ne traim ni treinu toga vre
mena."
"Tada nije bila zaruena", rekao je Meneldur. "Ali ni ti ni ona
sada niste slobodni. A ako se suzdravala, ne sumnjam da je to bilo
iz straha od onog to se sada posve izglednim ini, ne uzmogne
li se obuzdati. Nekako ti je zacijelo uspjelo uspokojiti taj strah; a
premda moda i nisi nita izriito kazao, svejedno si se obvezao,
kako sudim."
Nato je Aldarion ljutito rekao: "Bilo bi mi bolje da sa svojom
zarunicom sm razgovaram, umjesto da putem posrednika pre
govaram." I otiao je od oca. Nedugo zatim u povjerenju je kazao
Erendis da eli opet zajezditi puinama, dodavi da mu zbog toga
nema ni sna ni odmora. Ali ona je samo problijedjela i umuknula.
Naposljetku mu je rekla: "Mislila sam da si doao da se posavjetujemo o vjenanju."
"I hoemo", rekao je Aldarion. "Upriliit emo ga im se vratim,
bude li me htjela ekati." Ali ganula ga je tuga na njezinu licu pa
mu je sinula jedna misao. "Sada emo ga upriliiti", rekao joj je.
"Prije isteka ove godine. A zatim u opremiti takav brod kakva
jo Moreplovci nikad ne sazdae, Kraljiinu kuu na vodi. I ti e
zaploviti sa mnom, Erendis, pod milou Valara, Yavanne i Oroma
koje ljubi; otplovit e u zemlje gdje u ti pokazati lugove kakve
jo nikada vidjela nisi, gdje i danas Eldari pjesme poju; ili ume od
ALDARION I ERENDIS
219
Nmenora ire, slobodne i divlje od poetka vremena, gdje moda

jo uspije uti veliki rog gospodara Oroma."
Ali Erendis se nato rasplakala. "Neu, Aldarione", rekla je. "Ra
dujem se to u svijetu jo ima svega toga o emu zbori; ali nikada to
moje oi nee vidjeti. Jer nije mi stalo: srce sam umama Nmenora
dala. I, jao! kad bih iz ljubavi prema tebi pola na brod, ne bih se
vratila. Preslaba sam da to izdrim; a umrla bih da mi se kopno
izgubi s vidika. More me mrzi; a sada mi se sveti to sam te njemu
uskratila, a ipak od tebe pobjegla. Idi, gospodaru! Ali smiluj mi se,
i ne izbivaj onoliko ljeta koliko sam ja prije izgubila."
Aldarion se nato postidio; jer kako je on prije uzvratio ocu u ne
smotrenu bijesu, tako je ona sada prozborila u ljubavi. Nije otplovio
te godine; ali rijetko je nalazio mira ili radosti. "Umrla bi da joj se
kopno izgubi s vidika!" rekao je. "Uskoro u sm umrijeti, ako mi
ostane na vidiku. Dakle, ako nam valja skupa provesti makar i ne
koliko ljeta, valja mi poi samome, i to uskoro." Pripremio se stoga
da konano isplovi na proljee; a Moreplovcima je to bilo drago,
sve i ako nitko drugi na Otoku nije znao to se sprema. Tri su broda
priredili te ih otisnuli u mjesecu vress. Sama je Erendis zataknula
zelenu granu oiolaira na pramac Palarrana i suspregnula suze, sve
dok brod nije isplovio kroz nove, silne zidine pristanita.
est je godina i vie prolo prije nego to se Aldarion vratio u
Nmenor. Otkrio je da mu ak i kraljica Almarien prua hladniji do
ek, a Moreplovci su izali na lo glas; jer dralo se da nije postupio
prema Erendis kako treba. Ali, doista, izbivao je dulje nego to je
kanio; jer zatekao je luku Vinyalond posve razruenu, a silina mora
satrla je sav trud koji je uloio u obnovu. Priobalni ljudi poinjali
su se plaiti Nmenrejaca ili postajati otvoreno neprijateljski; a
Aldarion je uo glasine o nekom vladaru iz Meuzemlja koji mrzi
laare. Zatim, kad se nakanio okrenuti kui, silan je vjetar zapuhao
s juga i odnio ga daleko na sjever. Zadrao se neko vrijeme u Mithlondu, ali kad su mu brodovi ponovno isplovili, opet su bili odbaeni
na sjever i satjerani u pustoi pogibeljna leda, gdje ih je spregnula
studen. Naposljetku su more i vjetar popustili, ali ba kad je Aldarion
eznutljivo pogledao s pramca Palarrana i razabro Meneltarmu u
daljini, za oko mu je zapala zelena grana, i opazio je da se sparuila.
Srce je na to izdalo Aldariona, jer takvo to nikad se prije nije zbilo
220
s granom oiolaira, sve dok bi je oblijevala morska rosa. "To je od

mraza, kapetane", rekao mu je pomorac koji je stajao do njega.
"Bilo je prehladno. Milo mi je to vidim Stup."
Kad je Aldarion pronaao Erendis, prodorno ga je pogledala, ali
nije mu pola u susret; a on je neko vrijeme samo stajao ne znajui
to da kae, to mu nije bilo slino. "Sjedni, gospodaru," rekla mu je
Erendis, "i prvo mi ispripovjedaj o svojim djelima. tota si zacijelo
vidio i uinio u ovim dugim godinama!"
Tad je Aldarion nespretno prozborio, a ona je utke sjedila i slua
la ga dok je pripovijedao sve po redu o svojim kunjama i zastojima; a
kad je zavrio, rekla je: "Hvala Valarima, ijom si se milou konano
vratio. Ali hvala im i zato to ne pooh s tobom; jer sparuila bih se
bre od svake zelene grane."
"Tvoja zelena grana nije namjerno otila u ciu studen", odgo
vorio joj je. "Ali otpusti me sada, ako tako hoe, i drim da te ljudi
nee kriviti. Ipak, smijem li se nadati da e se tvoja ljubav pokazati
izdrljivijom ak i od krasnoga oiolaira?"
"Takvom se doista pokazuje", rekla je Erendis. "Nije jo stradala
od mraza, Aldarione. Jao! Kako da te otpustim, kad te opet ovakva
vidim, kad mi se vraa krasan poput sunca nakon zime!"
"Nek onda proljee i ljeto sada svanu!" rekao je.
"I nek se zima ne vrati", rekla je Erendis.
Tada je na radost Meneldura i Almarian svadba Kraljeva nasljed
nika bila dogovorena za idue proljee; a tako se i zbilo. Osamsto
sedamdesete godine Drugog doba Aldarion i Erendis vjenali su se
u Armenelosu, i u svakoj se kui sviralo, i na svim je ulicama muko
i ensko pjevalo. A nakon toga Kraljev nasljednik i njegova nevjesta
objahali su bez hitnje cijeli Otok i prvog dana ljeta stigli u Andni.
gdje im je konani pir priredio tamonji princ Valandil; ondje se
okupio sav narod Zapadine, iz ljubavi prema Erendis i ponosa to
jedna kraljica Nmenora potjee odande.
Jutro uoi slavlja Aldarion je stao na prozor svoje lonice s pogle
dom na Zapad-preko-mora. "Gle, Erendis!" doviknuo joj je. "Eno.
jedna laa hita u luku; a nije to brod iz Nmenora, ve jedan na
kakva ni ti ni ja nikad kroiti neemo, ak ni kad bismo to htjeli."
ALDARION I ERENDIS
221
Pogledala je tada i Erendis, i ugledala visoku bijelu lau, oko koje

se svuda na suncu jate bijele ptice; a jedra joj srebrno trepere dok s
pjenom na kljunu jezdi prema pristanitu. Tako su Eldari poastili
Erendisino vjenanje, iz ljubavi prema narodu Zapadine, s kojim
19
su najblie prijateljevali. Laa im je bila krcata cvijeem za ures
20
slavlja, a kad je stigla veer, svi su uzvanici nosili vijence od elanom
i slatkog lissuina iji miris srcu donosi spokoj. Doveli su i glazbenike,
pjevae koji su se spominjali pjesama vilenjaka i ljudi iz davnih dana
Nargothronda i Gondolina; a mnogi Eldari, plemeniti i krasni, sjedili
su za trpezom meu ljudima. Ali kad su itelji Andni pogledali
te blaene sveare, kazali su da nijedan nije krasniji od Erendis; i
19 U Zapadini i u mjestu Andni vilin-jezikom [sindarinskim] govorili su i plemeniti i

puani. Na tom je jeziku odgojena Erendis; ali Aldarion je govorio nmenrejskim
jezikom, iako je kao i svi plemeniti ljudi Nmenora znao i jezik Belerianda. [Pieva
biljeka]. - Drugdje, u jednoj biljeci o jezicima u Nmenoru, stoji da je opa uporaba
sindarinskog na sjeverozapadu Otoka potjecala odatle to su te dijelove uglavnom na
selili ljudi "borovskog" podrijetla; a Beorov narod u Beleriandu je rano napustio svoj
govor i prihvatio sindarinski. (U Silmarillionu se to ne spominje, iako ondje stoji (str.
160) da u Dor-lminu u Fingolftnovo doba Hadorov narod nije zaboravio svoj govor,
"te se iz njega razvio zajedniki jezik Nmenora".) U drugim podrujima Nmenora
materinji jezik naroda bio je adnaiki, iako su u izvjesnoj mjeri gotovo svi znali sin
darinski; u kraljevskoj kui, kao i u veini plemenitih ili uenih kua, sindarinski je
obino bio materinji jezik, sve do nakon vremena Tar-Atanamira. (Na kasnijem mjestu
u ovoj pripovijesti (str. 227) stoji da je Aldarionu zapravo bio drai nmenrejski govor;
moe biti da je u tome predstavljao iznimku.) Ova biljeka dalje navodi da iako je
sindarinski obino u dugoj uporabi meu smrtnim ljudima postajao raznorodan i dijelio
se na narjeja, u Nmenoru je taj proces najveim dijelom bio obuzdan, barem meu
plemenitima i uenima, zbog doticaja s Eldarima s Eresse i iz Lindona. Kvenijski se u
Nmenoru nije govorio. Znali su ga samo ueni, uz obitelji uzviena podrijetla, gdje se
nauavao u ranoj mladosti. Rabio se u slubenim poveljama predvienim za pohranu,
poput Zakona, te u Popisu i Godinjacima Kraljeva (usporedi Akallabth, str. 292:
"U Popisu kraljeva bilo je ipak zapisano ime Herunmen na jeziku Plemenitih vilenjaka"), a esto i u zakuastijim djelima iz predaje. Takoer se uvelike rabio za nazivlje:
slubena imena svih mjest, podruj i toponima na Otoku bila su u kvenijskom obliku
(iako su obino imala i mjesne nazive, uglavnom istoznane, na sindarinskom ili na
adnaikom). Osobna, a napose slubena i javna imena svih lanova kraljevske kue,
te cijele Elrosove loze, davala su se u kvenijskom obliku.
Iz spominjanja ove problematike u Gospodaru prstenova. Dodatak F, I (odjeljak
"O ljudima"), stjee se donekle drugaiji dojam o mjestu sindarinskoga meu jezicima
Nmenora: "Dnedaini su jedini od svih ljudskih rasa znali i govorili i jedan vilenjaki
jezik, jer su im praoci bili nauili sindarinski i prenijeli to znanje na svoju djecu kao
puku predaju, koja se s godinama nije mnogo mijenjala."
20 Elanor je bio zlaan cvjeti zvjezdasta oblika; takoer je rastao na humku Cerin Amrothu
u Lothlrienu (Prstenova druina II 6). Sam Gamgee njegovo je ime, na Frodov prijed
log, nadjenuo svojoj keri (Povratak kralja VI 9).
222
kazali su jo da su joj oi bistre poput oiju Morwen Eledhwen iz

davnine,21 ili ak poput onih iz Avalln.
I mnoge su darove donijeli Eldari. Aldarion je od njih dobio mla
dicu drveta snjenobijele kore i uspravna stabla, snanu i podatnu
kao da je elina; ali nije jo bilo olistalo. "Zahvaljujem vam", rekao
je Aldarion vilenjacima. "Drvo takova stabla bez sumnje je doista
dragocjeno."
"Moda; nije nam znano", rekli su mu. "Nijedno nikada ne posjekosmo. Ljeti mu raste prohladno lie, a zimi cvate. Zbog toga
je nama vrijedno."
Erendis je od njih dobila par ptica, siva perja i zlatnih kljunova i
noica. Pjevale su milo jedna drugoj mnoge napjeve to se nijednom
nisu ponavljali u dugom cvrkutu pjesme; ali kada bi ih se razdvojilo,
smjesta bi odletjele da budu zajedno, i nisu htjele pjevati dok su
same.
"Kako da ih drim?" upitala ih je Erendis.
"Pusti ih da lete i budu slobodne", odgovorili su joj Eldari. "Jer
kazasmo im tvoje ime; ostat e uza te ma gdje se nastanila. Ostaju
zajedno do kraja ivota, koji im dugo traje. Moda e mnoge takove
pjevati u vrtovima tvoje djece."
Te noi se Erendis probudila, a kroz prozorsku reetku dopirao je
miomiris; ali no je bila vedra, jer pun je mjesec zapadao. Erendis je
tada ustala iz postelje i pogledala van, i vidjela gdje cijela zemlja u
srebru spava; ali one dvije ptice sjedile su jedna do druge na njezinoj
prozorskoj dasci.
Kad je piru doao kraj, Aldarion i Erendis na neko su vrijeme otili
u njezin dom; a ptice su joj i ondje sletjele na prozorsku dasku.
Kad je napokon dolo vrijeme da se oproste s Beregarom i Nneth.
odjahali su natrag u Armenelos; jer Kraljeva je elja bila da se njegov
Nasljednik ondje nastani, pa je sred jednog perivoja za njih bila
pripremljena kua. Ondje su zasadili vilin-drvo, a vilin-ptice pjevale
su mu u kronji.
21 Vidi biljeku 10, prije, za navod Erendisina podrijetla od Bereth, sestre Morwenina oca
Baragunda.
ALDARION I ERENDIS
223
Nakon dvije godine Erendis je zatrudnjela, te dogodine u proljee

Aldarionu rodila ker. Ve od roenja bila je krasotica, a rastom
je postajala sve ljepa: najljepa koja se rodila, kako kazuju stare
pripovijesti, u cijeloj lozi Elrosovoj, sve do Ar-Zimraphel, posljednje.
Kad je dolo vrijeme da joj nadjenu prvo ime, prozvali su je Ancalim. Erendis se u srcu obradovala, jer mislila je ovako: "Aldarion e
sada zacijelo poeljeti sina, da mu bude nasljednik; pa e se jo dugo
zadrati uza me." Jer jo se potajice plaila Mora i snage kojom ono
privlai njegovo srce; a premda je to nastojala prikriti, te je bila voljna
s njime razgovarati o njegovim starim plovidbama, te o njegovim
nadama i naumima, s ljubomorom ga je gledala kad bi odlazio u
svoj brod-kuu ili kad bi mnogo vremena provodio s Moreplovcima.
Jedanput ju je Aldarion pozvao da doe na Embar, ali kako joj je
smjesta opazio u oima da nije posve voljna, vie je nikad nije pozvao.
Nije bezrazloan bio Erendisin strah. Kad je Aldarion bio na kopnu
ve pet godina, opet se posvetio poslovima Glavnog umara, te je
esto danima izbivao iz kue. Sad je u Nmenoru doista bilo dovoljno
grae (i to ponajprije zahvaljujui njegovoj razboritosti); no kako je
sad i stanovnitvo bilo brojnije, postojala je stalna potreba za drvetom za gradnju i za izradu jo mnogoega pride. Jer u tim drevnim
danima, iako su mnogi bili vrlo vini klesarstvu i kovinarstvu (budui
da su Edaini u davnini tota nauili od Noldora), Nmenrejci su
voljeli stvari izraene od drva, bilo za svakodnevnu uporebu, bilo
zbog ljepote rezbarija. U to je vrijeme Aldarion opet stao ozbiljno
mariti za budunost, sadei mladice svugdje gdje se sjeklo, te poumljavajui one krajeve gdje je jo bilo mjesta, slobodnu zemlju
prikladnu za raznovrsno drvee. Tada je postao najire znan pod
imenom Aldarion, kako ga se pamti meu onima koji su drali ezlo
u Nmenoru. No jo su mnogi uz Erendis drali kako on drvee samo
po sebi ne ljubi naroito, ve se prije skrbi za njega jer predstavlja
grau to e posluiti njegovim naumima.
Nije mnogo drugaije bilo ni s Morem. Jer kako je Nneth jo
davno bila rekla Erendis: "Brodove on moda ljubi, keri, jer njih
sazdae ljudski umovi i ruke; ali rekla bih da mu srce ne izgara
ovako ni zbog vjetrova ni zbog puina, pa ni zbog pogleda na ne
znane zemlje, ve zbog nekog ara to mu je u duhu ili zbog nekog
224
sna to ga progoni." A moe biti da nije bila daleko od istine; jer

Aldarion je bio dalekovidan, pa je raunao s danima kad e narodu
ustrebati vie prostora i bogatstva; sve i ako mu to nije bilo posve
jasno, sanjao je o slavi Nmenora i moi njegovih kraljeva, te traio
uporita iz kojih bi oni mogli prijei u ire posjede. Tako se zbilo da
se od umarstva ubrzo opet okrenuo brodogradnji, a u svijesti mu
se pojavio prizor broda mona poput kule, visokih jarbola i silnih
jedara slinih oblacima, na koji stane ljudi i zaliha dovoljno za itav
grad. Zatim su u brodogradilitima Rmenne pile i ekii prionuli
na posao, te se meu mnogim manjim plovilima stalo uobliavati
silno rebrasto korito; ljudi ga gledae u udu. Turuphanto, Drveni
kit, prozvali su ga, ali to mu nije bilo pravo ime.
Erendis je za sve to saznala, iako joj Aldarion nikad to nije spo
minjao, te ju je proeo nespokoj. Stoga mu je jednog dana rekla:
"Kakva li je to silna obuzetost brodovljem, Knee luka? Ta zar ga
nemamo ve dovoljno? Koliko je samo krasnih stabala ove godine
moralo pasti u naponu snage?" Rekla mu je to blagim glasom, uz
osmijeh.
"ovjek mora imati posla na kopnu," odgovorio joj je, "sve i ako
ima enu krasoticu. Drvee raste i drvee pada. Sadim vie nego to
se sijee." I on je to njoj kazao blago, ali nije ju pogledao u lice; i
vie to nisu spominjali.
Ali kad je Ancalim bilo skoro etiri godine, Aldarion je napokon
otvoreno kazao Erendis da eli opet otploviti s Nmenora. Ona je to
odutjela, jer nije joj rekao nita to otprije ne bi znala; rijei bi joj
bile uzaludne. Odugovlaio je do Ancalimina roendana, i toga joj se
dana naroito posvetio. Smijala se i veselila, iako se ostali u toj kui
nisu; a kad je pola lei, ocu je rekla: "Kamo e me odvesti kada
doe ljeto, tatanya? Ba bih htjela vidjeti onu bijelu kuu u ovjem
kraju o kojoj mamil pria." Aldarion joj nije odgovorio; sutradan
je otiao od kue i danima se nije vraao. Doao je kada je sve bilo
spremno, da se oprosti od Erendis. Njoj su tada i protiv volje suze
navrle na oi. Raalostile su ga, no i rasrdile, jer bio je vrsta nauma.
te je stegnuo srce. "Hajde, Erendis!" rekao joj je. "Osam godina
ostadoh. Ne moe dovijeka mekim okovima sputavati Kraljeva sina
u kojem tee krv Tuora i Erendila! A nije da idem u smrt. Uskoro
u se vratiti."
ALDARION I ERENDIS
225
"Uskoro?" rekla je. "Ali godine su neumoljive, a ti ih nee vratiti

sa sobom. A moje su krae od tvojih. Mladost mi je na izmaku; a
gdje su mi djeca i gdje je tebi nasljednik? Odskora mi je postelja
22
predugo i preesto hladna."
"esto mi se odskora ini da ti je tako drae", rekao joj je Aldarion. "Ali ne ljutimo se, sve i ako se ne slaemo. Pogledaj svoj
odraz, Erendis. Ljepotica si, na kojoj jo ni traga vremenosti nema.
Moe jo podariti vremena mojoj dubokoj potrebi. Dvije godine!
Ta samo dvije godine traim!"
Ali Erendis mu je odgovorila: "Radije reci: 'Dvije godine uzimam,
pristala ti ili ne.' Onda uzmi dvije godine! Ali ne vie. Kraljevu sinu
u kojem tee krv Tuora i Erendila valjalo bi biti i ovjekom od
rijei."
Sutradan ujutro Aldarion je otiao u urbi. Podigao je Ancalim u
naruje i poljubio je; ali iako ga je zagrlila, brzo ju je spustio na pod
i odjahao. Uskoro potom iz Rmenne je odjedrio onaj veliki brod.
Nazvao ga je Hirilond, Nalaznik luka; ali iz Nmenora je otiao bez
Tar-Meneldurova blagoslova; Erendis pak nije dola u pristanite
da zatakne zelenu Granu povratka, a nije ju ni poslala. Aldarion je
mrka i zamiljena lica stajao na pramcu Hirilonda, na koji je ena
njegova kapetana postavila veliku granu oiolaira; ali nije pogledao
iza sebe sve dok Meneltarma nije bila ve daleko u sumraku.
Cijeli je taj dan Erendis prosjedila sama u svojoj odaji, tugujui;
ali dublje u srcu utjela je novu bol hladne ljutnje, a ljubav prema
Aldarionu bila je u njoj do sri pozlijeena. Zamrzila je More; a vie
nije htjela vidjeti ak ni drvee, koje je neko ljubila, jer podsjealo
ju je na jarbole velebna brodovlja. Stoga je nedugo potom napustila
Armenelos i otila u Emeri na sredini Otoka, kuda je vjetar u svako
doba, izbliza i izdaleka, pronosio blejanje ovaca. "Uima mi je slae
od krianja galebova", rekla je kad je stala na vrata svoje bijele kue,
koju joj je Kralj podario; stajala je na obronku, okrenuta prema
zapadu, okruena prostranim travnjacima to su se bez zidova i
ivica stapali s panjacima. Onamo je odvela Ancalim, i jedna su
22
Navodi se da su Nmenrejci, poput Eldara, izbjegavali raati djecu kad bi predvidjeli

mogunost da doe do bilo kakvog razdvajanja mua i ene izmeu djetetova zaea i u
najmanju ruku njegova rana djetinjstva. Aldarion je ostao kod kue vrlo kratko vrijeme
nakon roenja svoje keri, ako se mjeri nmenrejskim pojmom dolinosti.
226
drugoj bile jedino drutvo. Jer Erendis je u svojem kuanstvu htjela

imati samo poslugu, i to iskljuivo ensku; i uvijek je teila oblikovati
ker po vlastitoj udi i hraniti je vlastitom gorinom prema mukom
rodu. Doista, Ancalim je rijetko uope viala mukarce, jer Erendis
nije drala svitu, a onih nekoliko posluitelja i pastira s gazdinstva
stanovali su podalje. Drugi mukarci onamo nisu dolazili, izuzev po
kojeg rijetkog Kraljeva glasnika; a taj bi brzo odjahao, jer mukima
se inilo da u toj kui vlada studen to ih tjera na bijeg, a dok su bili
ondje, osjeali su se primoranima govoriti ispod glasa.
Jednog se jutra, uskoro nakon dolaska u Emeri, Erendis probu
dila uz poj ptica, te na dasci svojega prozora zatekla one vilin-ptice
to su dugo boravile u njezinu vrtu u Armenelosu, ali koje je odande
zaboravila ponijeti. "Ludice slatke, odletite!" kazala im je. "Nema
ovdje mjesta za radost kakva je vaa."
Nato su umuknule i prhnule preko kroanja; triput su obletjele
krovove, a zatim se izgubile prema zapadu. Te su veeri sletjele
na prozor one odaje u kui Erendisina oca u kojoj je na povratku
s pira u Andni ona dijelila postelju s Aldarionom; i ondje su ih
sutradan ujutro zatekli Nneth i Beregar. Ali kad je Nneth prema
njima ispruila ruke, poletjele su ravno uvis i utekle, a ona ih je
promatrala sve dok nisu postale puke tokice spram sunca, to hitaju
prema moru, natrag u zemlju iz koje su dole.
"Opet je otiao, dakle, i ostavio je", kazala je Nneth.
"Zato nam to onda nije javila?" rekao je Beregar. "Ili, zato se
barem nije vratila domu?"
"Nego to da nam je javila", rekla je Nneth. "Jer otpustila je
vilin-ptice, to je hudo djelo. Nee to izai na dobro. Zato, zato,
keri moja? Ta nije valjda da nisi znala s ime ti se valja nositi? Ali
ostavi je na miru, Beregare, ma gdje bila. Ovo vie nije njezin dom i
ovdje ona nee prizdraviti. Vratit e se ve on. A tad neka joj Valari
poalju mudrost - ili prijetvornost, barem!"
Kad je stigla druga godina nakon Aldarionova isplovljavanja, po
Kraljevoj je elji Erendis naloila da se kua u Armenelosu uresi
i priredi; ali sma se nije pripremila za njegov povratak. Kralju je
poslala ovakav odgovor: "Doi u ako me pozovete, atar aranya. Mu
je li mi sada dunost pohitati? Nee li biti dovoljno vremena nakon
ALDARION I ERENDIS
227
to se njegovo jedro ukae na Istoku?" A u sebi je kazala: 'Zar to

Kralj eli da ekam na molovima poput mornarske cure? Kad bih
bar to bila, ali vie nisam. Sita sam se naigrala te uloge.'
Ali ta je godina prola a da se jedro nije ukazalo; stigla je i slje
dea godina, te istekla do jeseni. Tada je Erendis postala tvrda i
mualjiva. Naloila je da se kua u Armenelosu zatvori, te vie nije
putovala na vie od nekoliko sati od svoje kue u kraju Emeri.
Svu ljubav koju je u sebi imala poklanjala je keri, od koje se nije
odvajala, i nije doputala Ancalim da se rastaje od nje ak ni da
bi otila u posjet Nneth i svojoj rodbini u Zapadini. Ancalim je
sve svoje obrazovanje stjecala od majke; dobro je nauila itati i
pisati, i razgovarati na vilin-jeziku s Erendis, narjejem koje su rabili
plemeniti ljudi Nmenora. Jer u Zapadini se on svakodnevno rabio
u kuama poput Beregarove, a Erendis se rijetko kad sluila nmenrejskim jezikom, koji je Aldarionu bio miliji. Mnogo je Ancalim
nauila i o Nmenoru i o davnini iz onih knjiga i svitaka u kui
koje je mogla razumjeti; a i drugovrsne je predaje o narodu i zemlji
tu i tamo ula od ena iz kuanstva, iako Erendis za to nije znala.
Ali ene su djetetu sustezljivo priale, strahujui od gospodarice;
i malo je bilo smijeha za Ancalim u bijeloj kui u kraju Emeri.
Bila je mukla i liena glazbe, kao da je tu netko netom umro; jer u
tim je vremenima u Nmenoru sviranje bilo muka zadaa, pa je
jedina glazba koju je Ancalim u djetinjstvu ula bila pjesma ena
pri radu, na otvorenom i podalje od uiju Bijele gospe iz Emeri. Ali
Ancalim je sad bilo sedam godina, te je kad god bi smjela izlazila
iz kue i odlazila na iroko humlje, gdje je mogla slobodno trati;
a katkad bi ila s nekom pastiricom, skrbila se za ovce i jela pod
vedrim nebom.
Jednoga dana u ljeto te godine mlad je djeak, ali stariji od nje, po
slom doao u kuu iz udaljena gazdinstva; a Ancalim ga je zatekla
gdje vae kruh i pije mlijeko u stajskom dvoritu iza kue. Pogledao
ju je bez uniznosti, te nastavio piti. Zatim je odloio vr.
"Zuri kad ve mora, okata!" rekao je. "Naoito si ti meni eljade,
ali goljavo. Bi li togod pojela?" Izvadio je trucu iz torbe.
228
"Bjei, bale!" viknula je jedna starica, na izlasku s mue. "I protegni te duge noge, da do kue ne zaboravi poruku koju sam ti za
mater dala!"
"Kome treba pas uvar uz vas ivu, majko Zamn!" dobacio joj
je djeak, te uz graktaj i ciktaj preskoio dvorina vrata i klisnuo niz
brdo. Zamn je bila stara seljanka, priljiva i prilino svojeglava, ak
i pred Bijelom gospom.
"Kakav li je to buan stvor bio?" upitala je Ancalim.
"Djeak," rekla je Zamn, "ako zna to je to. Ali odakle bi? Oni
ti upadaju i jedu, uglavnom. Ovaj svagda neto jede - ali ne zaludu.
Krasna e si momka njegov otac zatei kada se vrati; ali ne bude li
to uskoro, teko da e ga prepoznati. A to bi se i za druge moglo
kazati."
"Ima li onda i taj djeak oca?" upitala je Ancalim.
"Nego kako", rekla je Zamn. "Ulbara, koji kao pastir slui ve
likome vladaru dolje na jugu: vladarom-ovarom ga zovemo, toga
Kraljeva roaka."
"Ta zato onda djeakov otac nije kod kue?"
"Zato, hrink" rekla je Zamn, "zato to je uo za one More
plovce, pa se s njima spetljao i otputovao s tvojim ocem, knezom
Aldarionom: ali Valari bi znali kamo, ili zato."
Te je veeri Ancalim odjednom rekla majci: "Je li moj otac znan
i kao knez Aldarion?"
"Bio je", rekla joj je Erendis. "Ali zato pita?" Glas joj je bio
priguen i hladan, ali u sebi se zaudila i zabrinula; jer dotad se
Aldarion izmeu njih ni rijeju jo nije spomenuo.
Ancalim joj nije odgovorila na pitanje. "Kad e se vratiti?"
rekla je.
"Ne pitaj me to!" rekla je Erendis. "Ne znam. Nikad, moda. Ali
ne razbijaj si glavu time; jer majku ima, a ona nee utei, dokle
god je voli."
Ancalim oca vie nije spomenula.
Dani su prolazili, donijevi jo jednu godinu, pa jo jednu; toga
je proljea Ancalim navrila devet godina. Janjad se raala i rasla:
stria je stizala i prolazila; vrue je ljeto prilo travu. Jesen je svrnula
ALDARION I ERENDIS
229
na kiu. Tada se s istoka Hirilond vratio na oblanu vjetru preko

sinjih mora, donijevi Aldariona u Rmennu; a vijest je poslana u
Emeri, ali Erendis ju nije nikom spomenula. Nitko nije doekao
Aldariona na molu. Kroz kiu je odjahao u Armenelos; a kuu je
zatekao zatvorenu. To ga je duboko osupnulo, ali nikoga nije htio
pitati za novosti; prvo je htio do Kralja, jer je smatrao da mu tota
treba rei.
Nije dobio topliji doek nego to ga je oekivao; a Meneldur se
prema njemu ponio kao Kralj prema kapetanu ije je ponaanje
sporno. "Dugo te nema", hladno mu je rekao. "Ve je vie od tri
godine prolo od vremena koje si sm odredio za svoj povratak."
"Jao!" rekao je Aldarion. "ak je i mene zamorilo more, i srce
mi ve dugo ite na zapad. Ali zadrao sam se protiv elje svojeg
srca: tota valja uiniti. A sve ide naopako dok me nema."
"Ne sumnjam", rekao je Meneldur. "Otkrit e da to vrijedi i
ovdje, u vlastitoj ti zemlji, bojim se."
"To se nadam ispraviti", rekao je Aldarion. "Ali svijet se opet
mijenja. Vani je ve skoro tisuu godina prolo otkako su Gospodari
Zapada poslali svoju silu na Angband; a ti su dani zaboravljeni, ili
obavijeni mutnim predanjima meu ljudima u Meuzemlju. Opet su
zabrinuti, a strah im je za petama. Itekako bih se htio posavjetovati
s vama, ispripovjediti vam o svojim djelima, i o svojim stavovima
glede onoga to bi valjalo uiniti."
"Tako e i biti", rekao je Meneldur. "Dapae, manje i ne oeku
jem. Ali ima i drugih pitanja, koja smatram neodlonijima. 'Neka
kralj prvo vlastitom kuom dobro vlada, a tek onda nek ispravlja
druge', kazuje se. Za svakoga to vrijedi. Dat u ti sada savjet, Meneldurov sine. I ti ima svoj ivot. Polovicu sebe oduvijek si zaputao.
Tebi sada kaem: svome domu poi!"
Aldarion se odjednom ukoio, stroga izraza lica. "Ako znate,
recite mi", rekao je. "Gdje je moj dom?"
"Ondje gdje ti je ena", rekao je Meneldur. "Prekrio si danu joj
rije, iz nude ili ne. Ona sada stanuje u kraju Emeri, u vlastitoj
kui, daleko od mora. Onamo ti valja smjesta poi."
"Da me doekala barem poruka kamo da poem, otiao bih k
njoj ravno iz luke", rekao je Aldarion. "Ali sada bar ne moram
230
pitati strance za novosti." Okrenuo se na to da poe, ali je zastao i

rekao: "Kapetan Aldarion zaboravio je neto to pripada njegovoj
drugoj polovici, a to pak u svojoj zabludjelosti takoer dri hitnim.
U njega je pismo koje mu je bilo povjereno da ga preda Kralju u
Armenelosu." Zatim ga je uruio Menelduru, poklonio se i napustio
odaju; i ve je za sat vremena zajahao konja i krenuo na put, premda
je padala no. Sa sobom je poveo tek dva sudruga, iz posade svojega
broda: Hendercha iz Zapadine, te Ulbara, koji je bio rodom iz kraja
Emeri.
Otrim su tempom stigli u Emeri sutradan u sumrak, a i ljudi i
konji bili su umorni. Hladna i bijela izgledala je kua na brijegu u
posljednjem odbljesku sunca pod oblacima. Puhnuo je poziv u rog
im ju je izdaleka ugledao.
Kad je skoio s konja, u vanjskom je dvoritu ugledao Erendis:
odjevena u bijelo stajala je na stubama to su vodile meu stupove
pred ulazom. Drala se uspravno, ali kad joj se pribliio, opazio je
da je bijela i da joj se oi cakle.
"Kasno stiete, gospodaru", rekla je. "Davno sam vas ve prestala
iekivati. Bojim se da sada za vas nema onakva doeka kakav sam
bila priredila kad vam je bilo vrijeme."
"Pomorce nije teko zadovoljiti", rekao je.
"Drago mi je to uti", rekla je; zatim se okrenula i vratila u kuu,
ostavivi ga. Zatim su se pojavile dvije ene, kao i jedna baba koja je
krenula niza stube. Dok je Aldarion ulazio, rekla je njegovim ljudima
punim glasom, tako da je on uje: "Nema za vas ovdje smjetaja.
Siite do zaselka na dnu brda!"
"Ne, Zamn", rekao je Ulbar. "Ja ne ostajem. Idem kui, s dopu
tenjem kneza Aldariona. Je li ondje sve kako treba?"
"Koliko je to mogue", rekla mu je. "Sin ti se projeo da ga pre
poznati nee. Ali idi, pa sm nalazi odgovore! Bit e ti ondje toplije
no tvome Kapetanu."
Erendis mu se nije pridruila za trpezom pri kasnom veernjem
objedu, gdje su Aldariona sluile ene iz odijeljene prostorije. Ali,
prije nego to je pojeo do kraja, ula je i pred enama mu kazala:
"Zacijelo ste umorni, gospodaru, nakon takve urbe. Gostinska je
ALDARION I ERENDIS
231
soba pripremljena za vas, kad budete voljni. Moje e vas ene po

sluiti. Ako vam je hladno, zatraite da se naloi."
Aldarion joj nije odgovorio. Rano je otiao u spavau odaju, a
kako je sada bio doista umoran, sruio se na postelju i ubrzo u tvrdu
snu zaboravio sjene Meuzemlja i Nmenora. Ali s prvim se pijetlom
probudio silno uzrujan i ljutit. Smjesta je ustao i nakanio se neujno
udaljiti iz kue: pronai e svojeg ovjeka Hendercha i konje, te
odjahati roaku Hallatanu, vladaru-ovaru iz Hyarastornija. Kasnije
e pozvati Erendis da mu dovede ker u Armenelos i s njom vie
nee imati posla na njezinu tlu. Ali kad je doao do ulaza, pojavila
se Erendis. Te noi nije ni legla, a sad je stala pred njega na prag.
"Odlazite u veoj urbi nego to ste doli, gospodaru", rekla je.
"Nadam se da vam (kao pomorcu) ova enska kua nije ve postala
nesnosna, kad ovako odlazite neobavljena posla. Doista, kojim ste
to poslom doli ovamo? Smijem li saznati o emu se radi prije nego
to otiete?"
"U Armenelosu uh da mi je ena ovdje, te da mi je ovamo pre
selila ker", odgovorio je. "to se ene tie, ini se da se varam, ali
zar ja keri nemam?"
"Imali ste, prije nekoliko godina", rekla je. "Ali moja ki jo nije
ustala."
"Neka onda ustane, a ja u za to vrijeme otii po konja", rekao
je Aldarion.
Erendis je kanila sprijeiti da se Ancalim tom prilikom susretne s
njim; ali strahovala je da ne ode dotle da izgubi Kraljevu naklonost,
23
a Vijee je pak ve odavno iskazalo nezadovoljstvo odgojem djeteta
23 U jednoj biljeci o "Vijeu ezla" u ovom razdoblju povijesti Nmenora navodi se kako
to Vijee nije imalo ovlasti da upravlja Kraljem, izuzev savjetima; a takve ovlasti jo se
nisu ni poeljele, niti se sanjalo kako bi mogle biti potrebne. Vijee je bilo sastavljeno
od lanova iz svakog predjela Nmenora; ali Kraljev nasljednik je nakon proglaenja
takoer bio njegov lan, da moe nauiti o vladanju zemljom, a bilo je i lanova koje je
kralj mogao pozvati, ili zatraiti da se izaberu, ako imaju posebna znanja o pitanjima
o kojima se u pojedinom trenutku raspravlja. U to su vrijeme samo dva lana Vijea
(uz Aldariona) bila iz Elrosove loze: Valandil iz Andni za Andustar, te Hallatan iz
Hyarastornija za Mittalmar; ali svoje mjesto nisu dugovali ni podrijetlu ni bogatstvu,
ve opem ugledu i ljubavi koje su stekli u svojim zemljama. (U Akallabthu se [na str.
268] kae da je princ Andni bio "uvijek meu vrhovnim savjetodavcima ezla".)
232
na selu. I tako, kad se Aldarion vratio s Henderchom, Ancalim je

stajala na pragu pokraj majke. Drala se uspravno i kruto poput
majke, i nije mu uputila pristojna pozdrava kad je sjahao i stubama
poao prema njoj. "Tko si ti?" rekla je. "I zato trai da se budim
tako rano, ak i prije ranoranilica u kui?"
Aldarion ju je promotrio vrstim pogledom, a premda mu je lice
bilo strogo, u sebi se osmjehnuo: jer pred sobom je vidio vlastito,
prije negoli Erendisino dijete, uza sav njezin odgoj.
"Jedno si me poznavala, gospo Ancalim," rekao je, "ali nije
bitno. Danas sam tek glasnik iz Armenelosa, koji te podsjea da si
ki Kraljeva nasljednika; a (kako sada vidim) i sama e biti njegova
Nasljednica kada za to doe vrijeme. Nee dovijeka stanovati ovdje.
Ali vrati se sada u postelju, gospo, dok se slukinja ne probudi, ako
si voljna. Ja urim Kralju. Sretan ti ostanak!" Poljubio je Ancalim u
ruku i siao stubama; zatim je zajahao konja i otiao, mahnuvi joj.
Erendis ga je sama s prozora promatrala gdje jae nizbrdo, te
zapazila da je udario prema Hyarastorniju, a ne prema Armenelosu. Zatim se rasplakala, od tuge, ali jo i vie od bijesa. ekala je
barem neki znak kajanja, ne bi li mu mogla nakon prijekora udijeliti
oprost, zatrai li ga on; ali prema njoj je postupio kao da je ona tu
kriva, a pred njezinom se keri ponaao kao da nje nema. Prekasno
se prisjetila to joj je Nneth jo davno prije kazala, i sad joj se
Aldarion uinio kao neto krupno i neukrotivo, gonjeno vatrenom
voljom, jo pogibeljnijom kad je hladna. Ustala je i okrenula se od
prozora, misli punih nanesenih joj nepravdi. "Pogibeljan!" kazala
je. "Tvrdo sam ja gvoe, i teko me se slama. Otkrit e on to, sve
i da je kralj Nmenora."
Aldarion je odjahao ka Hyarastorniju, prema kui svojeg bratia
Hallatana; jer kanio je ondje neko vrijeme otpoinuti i porazmisliti.
Kad se pribliio, zauo je zvuk glazbe i zatekao pastire u proslavi
Ulbarova povratka kui, uz mnogo udesnih pria i obilje darova;
a Ulbarova je ena plesala s njime uz svirku svirala, s vijencem na
glavi. Isprva ga nitko nije zapazio, pa ih je samo gledao s konja sa
smijekom na licu; ali tada je Ulbar odjednom poviknuo: "Veliki
kapetan!" a sin mu je bal dotrao do Aldarionova stremena. "Knee
kapetane!" rekao mu je harno.
ALDARION I ERENDIS
233
"to je? U urbi sam", odvratio mu je Aldarion; jer sad mu se

ud izmijenila, i bio je ljutit i ogoren.
"Samo bih pitao", rekao je djeak, "koliko star ovjek mora biti
da bi smio otii na brod, pa preko mora, kao moj otac?"
"Star poput brda, i bez druge nade u ivotu", rekao je Aldarion.
"Ili nek ode kada mu se prohtije! Ali tvoja majka, Ulbarov sine;
nee li me ona pozdraviti?"
Kad mu je prila Ulbarova ena, Aldarion ju je primio za ruku.
"Prima li ovo oda me?" rekao je. "To je tek malen uzvrat za est go
dina slube dobra ovjeka koju si mi dala." Zatim je iz teleaka pod
tunikom izvadio dragulj rumen poput plamena, na zlatnu obruu, te
joj ga stavio u ruku. "Stie od Kralja vilenjaka", rekao je. "Ali sloit
e se on da je u dobre ruke darovan, kad mu kaem." I Aldarion se
oprostio od tog naroda i odjahao, nemajui vie elje da odsjedne u
onoj kui. Kad je Hallatan uo za njegov neobian dolazak i odlazak,
ostao je u udu, sve dok do sela nisu stigle ostale vijesti.
Aldarion je preao tek kratak put od Hyarastornija kad je zau
stavio konja i obratio se sudrugu Henderchu. "Kakav god da te
doek, prijatelju, eka na zapadu, neu te zadravati. Odjai sad
kui s mojom zahvalom. Radije bih nastavio sam."
"Ne prilii se to, Knee kapetane", rekao je Henderch.
"Ne prilii se", rekao je Aldarion. "Ali tako tomu jest. Sretan
put!"
Zatim je nastavio prema Armenelosu, i nikada vie nije stupio
u Emeri.
Nakon to je Aldarion napustio odaju, Meneldur je pogledao pi
smo koje mu je sin predao, zauen; jer opazio je da mu ga alje
kralj Gil-galad iz Lindona. Bilo je zapeaeno i ureeno njegovim
grbom bijelih zvijezda na modrom krugu.24 Na vanjskom je pregibu
pisalo:
24
Biljei se da je Ereinion dobio ime Gil-galad, "Sjajna zvijezda", "zbog toga to su mu

kaciga i verinjaa, kao i tit prekriven srebrom i ureen grbom bijelih zvijezda, izdaleka
sjali poput zvijezde na suncu ili mjeseini, te su ih vilenjake oi mogle vidjeti s velike
daljine ako bi stao na uzvisinu".
234

Urueno u Mithlondu knezu Aldarionu, Kraljevu nasljedniku
iz Nmenr, da ga osobno preda Visokome kralju u Armenelosu.
Zatim je Meneldur slomio peat i proitao:

Ereinion Gil-galad, Fingonov sin, Tar-Menelduru iz Erendilove
loze, pozdrav: Valari vas uvali i nek sjenka ne padne na Otok
Kraljeva.
Dugo vam ve dugujem zahvalnost, jer toliko ste mi puta pos
lali svojeg sina Anardila Aldariona: najveega Prijatelja vilenjaka
meu ljudima u ovome vremenu, kako drim. Ovom vas prilikom
molim za oprost, ako ga predugo zadrah u svojoj slubi; jer
silno su mi trebala znanja o ljudima i njihovim jezicima koja
jedino on posjeduje. Mnogim se pogibeljima usprkosio ne bi li
mi donio savjet. Moju e vam potrebu on razloiti; no on, ovako
mlad i pun nade, i ne sluti kolika je. Stoga piem ovo samo za
oi kralja Nmenr.
Nova se sjenka die na Istoku. Nije to tiranija zlih ljudi, kako
va sin vjeruje; to se jedan Morgothov sluga uzdie, a zli se stvo
rovi opet bude. Iz godine u godinu biva sve jai, jer ljudi su ma
hom zreli za ono to kani. Nije dalek dan, sudim, kad e postati
odvie silan da mu se Eldari bez potpore odupru. Stoga mi u srcu
lakne svaki put kad ugledam visoku lau Kraljeva ljudi. A sad
se usuujem zatraiti vau pomo. Imate li ma koliku postrojbu
ljudi koje biste mogli odvojiti, ustupite mi je, kumim vas.
Sin e vam izloiti, ako elite, sve nae razloge. Ali, ukratko,
njegov je savjet (mudar kao i uvijek) da kada do napada doe, u
to nema sumnje, uznastojimo zadrati Zapadne zemlje, gdje jo
obitavaju Eldari, kao i ljudi vaega soja, ija srca jo uvijek nisu
potamnjela. U najmanju nam ruku valja obraniti Eriador oko
dugih rijeka zapadno od gorja koje zovemo Hithaeglir: naega
glavnog bedema. Ali u toj gorskoj zidini stoje iroka vrata, juno,
u zemlji Calenardhon; i kroz njih e prodor s Istoka nedvojbe
no stii. Ve se opaina du obale ulja onamo. Moglo bi ih se
obraniti i osujetiti napad, kad bismo drali barem neko vrsto
uporite na blioj obali.
To je knez Aldarion odavno zapazio. U Vinyalondu, na uu
rijeke Gwathl, ve se dugo trudi podii takvu luku, sigurnu s
mora i kopna; ali silni mu radovi bijahu uzaludni. Vrlo je uen
u takovu znanju, jer mnogo je nauio od Crdana i potrebe vaih
monih laa poznaje bolje nego itko drugi. Ali nikada u njega
ALDARION I ERENDIS
.
235
nije bilo dovoljno ljudi; Crdan pak ne moe odvojiti svoje gra
ditelje i klesare.
Kralj e znati vlastite potrebe; ali saslua li blagonaklono kne
za Aldariona, i podupre ga koliko ve moe, nada e u svijetu biti
to vea. Uspomene na Prvo doba mutne su i sve se u Meuzemlju
hladi. Nek drevno prijateljstvo Eldara i Dnedain ne izblijedi
takoer.
Poujte! Mrak to se sprema prepun je mrnje prema nama,
ali vas ne mrzi nita manje. Veliko more nee biti preiroko za
njegova krila, dopusti li mu se da naraste do pune snage.
Manw vas uvao pod Jednim, i dobar vam vjetar slao u jedra.
Meneldur je pustio da mu pergament padne u krilo. Teki oblaci

noeni vjetrom s istoka rano su donijeli mrak, a visoke svijee pokraj
njega kao da su se smanjile u tmini to je ispunila njegovu odaju.
"Nek me Eru pozove prije nego to takvo vrijeme doe!" glasno
uzviknu. Zatim za se doda: 'Jao! to su zbog njegova ponosa i moje
hladnoe nai umovi ve tako dugo razdvojeni. Ali sada e biti mud
ro prepustiti mu ezlo i prije nego to sam prvotno kanio. Jer ove
su stvari izvan mojeg dosega.
Kad nam Valari dadoe Darovanu zemlju, ne imenovae nas
svojim podvladarima: dano nam je kraljevanje nad Nmenorom,
ne nad svijetom. Oni su Gospodari. Mi smo ovdje trebali odbaciti
mrnju i ratovanje; jer ratu je doao kraj i Morgoth je bio izbaen
s Arde. Tako sam drao, i tako su me uili.
No ako svijet ponovno tamni, to Gospodari moraju znati; a nisu
mi poslali znaka. Osim ako ovo nije taj znak. to tada? Nai oci
bijahu nagraeni za pomo koju su pruili pri porazu Velike sjenke.
Zar da im sinovi stoje po strani, nae li zlo novo arite?
Preteke me dvojbe salijeu da bih vladao. Pripraviti se ili pustiti?
Pripraviti se za rat, koji se jo tek sluti: usred mira uiti obrtnike
i ratare prolijevanju krvi i boju: stavljati eljezo u ruke gramzivih
zapovjednika koji e udjeti samo za osvajanjem i brojiti poginule
kao mjeru svoje slave? Hoe li takvi kazati Eruu: barem su meu
njima bili neprijatelji tvoji? Ili prekriiti ruke, dok prijatelji nepra
vedno ginu: pustiti da ljudi u slijepu miru ive, sve dok im dumanin
na dveri ne doe? A to e onda: golim se rukama oprijeti eljezu i
236
zaludu izginuti, ili utei, za sobom ostavljajui krikove ena? Hoe

li takvi kazati Eruu: barem krvi prolio nisam?
Kad oba puta u zlo odvesti mogu, vrijedi li uope izbor? Nek Valari pod Eruom vladaju! Prepustit u ezlo Aldarionu. No i to je izbor,
jer dobro znadem kojim e putem on poi. Osim ako Erendis...'
Meneldurove se misli tad u nespokoju svrnue na Erendis u kraju
Emeri. 'Ali ondje ima malo nade (ako se to nadom zvati dade). On
se nee poviti u tako ozbiljnoj stvari. Znadem to bi ona odabrala
- ak i kad bi sluala dovoljno dugo da shvati. Jer srce joj ne leti
dalje od Nmenora, a o cijeni ni predodbe nema. Kad bi je izbor
odveo u smrt za vlastita joj ivota, poginula bi hrabro. Ali to li e sa
ivotom uiniti, i s tuim voljama? Smi Valari, ba kao i ja, moraju
priekati da se to razvidi.'
Aldarion se vratio u Rmennu etvrtoga dana nakon povratka Hirilonda u luku. Bio je prljav od puta i umoran, i smjesta je otiao u
Embar, na kojemu se sada kanio nastaniti. Do tog su se vremena,
kako je s ogorenjem otkrio, ve mnogi zli jezici razvezali u Gradu.
Sutradan je okupio ljude u Rmenni i doveo ih u Armenelos. Ondje
je jednima naloio da posijeku sva stabla, osim jednoga, u njegovu
vrtu, i da ih odnesu u brodogradilita; drugima je zapovjedio da
sravne njegovu kuu sa zemljom. Sauvao je tek bijelo vilin-drvo;
a nakon to su drvosjee otili, pogledao ga je gdje stoji samotno
sred pustoi i prvi put opazio da je samo po sebi lijepo. U svome
sporom vilenjakom rastu stajalo je tek dvanaest stopa visoko, ravno,
vitko, mlaahno, sada propupalo zimskim cvjetovima na podignutim
granama uperenim u nebo. Podsjetilo ga je na ker, te je rekao:
"I tebe u zvati Ancalim. Nek i ti i ona stojite tako u dugom ivotu,
neoptereeni vjetrom i voljom, i neokresani!"
Treega dana nakon povratka iz kraja Emeri Aldarion je po
traio Kralja. Tar-Meneldur je nepomino sjedio u stolici i ekao.
Kad je pogledao sina, uplaio se; jer Aldarion se promijenio: lice
mu je postalo sivo, hladno i neljubazno, poput mora kada mutan
oblak iznenada zastre sunce. Stao je pred oca i polako prozborio
prezrivim, prije nego ljutitim glasom.
"Kakvu ste ulogu u ovome igrali, to smi najbolje znate", rekao
mu je. "Ali Kralju valja imati na umu koliko ovjek moe izdrati,
ALDARION I ERENDIS
237
sve i ako mu jest podanik, pa ak i sin. Kanite li me okovati za

ovaj Otok, loe ste izabrali svoj lanac. Sada vie nemam ni ene, ni
ljubavi prema ovoj zemlji. Otii u s ovoga hudo zaaranoga oto
ka sanjarija, gdje ene drsko tjeraju mukarce da puu. Svoje u
dane uloiti u neku svrhu, drugdje, gdje me ne preziru, ve asno
doekuju. Drugoga Nasljednika moda ete nai, prikladnijega za
kunog slugu. Od svojega nasljedstva traim tek ovo: brod Hirilond i onoliko ljudi koliko u njega stane. I ker bih poveo, da je
starija; ali nju u povjeriti mojoj majci. Ako niste postali djetinjasto
privreni ovcama, neete me u tom sprijeiti i neete dopustiti da
dijete zakrlja, odgojeno meu nijemim enama u hladnoj drskosti
i preziru prema svojem rodu. Ona je iz Elrosove loze, a vi drugog
potomka od sina neete dobiti. Gotov sam. Od sada se posveujem
isplativijim djelima."
Dotad je Meneldur strpljivo sjedio sputena pogleda i nije davao
ni znaka od sebe. Ali sad je uzdahnuo i pogledao preda se. "Aldarione, sine," tuno mu je rekao, "Kralj bi kazao da i ti iskazuje hladnu
drskost i prezir prema svojemu rodu, te sm druge osuuje a da ih
nisi sasluao; ali tvoj otac, koji te voli i zbog tebe tuguje, prijei e
preko toga. Nije samo na meni krivnja to do sada nisam shvaao
tvoje razloge. Ali to se tie toga to si pretrpio (o emu, jao! sad i
premnogi zbore): na meni krivnje nema. Erendis sam volio, a kako
nam srca u istom smjeru tee, smatrao sam da joj valja izdrati to
ta to je teko. Tvoji su mi razlozi sad postali jasni, iako bih, ako
si voljan uti ita osim pohvala, kazao da te isprva vodilo i vlastito
zadovoljstvo. A moe biti i da bi stvari drugaije krenule da si jo
davno otvorenije prozborio."
"Kralj bi se u ovome moda i mogao potuiti," podviknuo je
Aldarion, u veoj jari, "ali ne tako kako zborite! Njoj sam se barem
povjeravao nadugo i esto: hladnim uima to ne shvaaju. Tako bi
i neki deran mogao o penjanju po drveu priati dadilji koju brine
samo drapanje odjee i stizanje na objed! Volim je, inae me ne bi
bilo briga. Prolost u zadrati u srcu; budunost je mrtva. Ne voli
ona ni mene, a ni bilo to drugo. Voli sebe s Nmenorom u pozadini,
a mene kao krotka psa, koji bi kunjao uz ognjite sve dok se njoj
ne prohtije otii u etnju vlastitim poljima. Ali kako su joj psi sada
odvie odbojni, uzet e Ancalim da joj cvrkue u kavezu. Ali, neu
238
vie o tome. Imam li Kraljevo doputenje da odem? Ili mi on eli

togod zapovjediti?"
"Kralj je", odgovorio mu je Tar-Meneldur, "o tim pitanjima do
bro promislio u danima nakon tvojeg dolaska u Armenelos, koji se
sada dugima ine. Proitao je Gil-galadovo pismo, koje je iskreno i
vrlo ozbiljno. Jao! Na njegovu molbu i tvoje elje Kralj Nmenora
mora odgovoriti nijeno. Drugaije ne moe postupiti, sukladno
svome shvaanju pogibelji to lei u obje mogunosti: pripremiti se
za rat, ili se ne pripremiti."
Aldarion je slegnuo ramenima i zakoraknuo da e poi. Ali Meneldur je podigao ruku, u znak zapovijedi da ga saslua, te nastavio:
"Pa ipak, Kralj, premda sad ve stotinu etrdeset dvije godine vlada
zemljom Nmenor, nije uvjeren da je njegovo shvaanje ovog pi
tanja dostatno za pravinu odluku u pitanjima od tolike vanosti i
pogibeljnosti." Zastao je, primio vlastoruno ispisan pergament i s
njega jasnim glasom proitao:
Stoga: kao prvo, poradi poasti svojemu ljubljenome sinu, i kao
drugo, poradi boljeg upravljanja kraljevinom u smjerovima koje
njegov sin jasnije shvaa, Kralj odluuje ovako: ovime preputa
ezlo svojemu sinu, koji e sada postati Tar-Aldarion, Kralj.
"Ovo e," rekao je Meneldur, "nakon objave, svima na znanje dati

ukupnost mojih promiljanja o sadanjim prilikama. Uinit e te
nedostupnim preziru; a tvojim e ovlastima dati slobodu, ne bi li se
drugi gubici uinili lake podnosivim. Na Gil-galadovo e pismo,
nakon to postane Kralj, odgovoriti kako posjednik ezla ve bude
smatrao primjerenim."
Aldarion je na trenutak nepomino stajao u udu. Ve je bio
spreman suoiti se s Kraljevom ljutnjom, koju je namjerno ushtio
raspiriti. Sad je samo smeteno stao. A zatim je, kao da ga je s nogu
oborio nenadani vjetar iz neoekivana smjera, pred ocem pao na
koljena; ali ve za trenutak podigao je poklonjenu glavu i grleno se
nasmijao - kako je inio uvijek kad bi uo za neko istinski nesebino
djelo, jer ono bi mu razdragalo srce.
"Oe," rekao je, "zamoli Kralja da zaboravi moju drskost pre
ma njemu. Jer on je velik Kralj, kojega poniznost uzdie daleko
ponad mojeg ponosa. Poraen sam: cio se predajem u vae ruke.
ALDARION I ERENDIS
239
Nepojmljivo je da takav Kralj prepusti ezlo dok je jo u punoj

snazi i mudrosti."
"No tako je odlueno", rekao je Meneldur. "Vijee e smjesta
biti sazvano."
Kad se Vijee sastalo, nakon to je prolo sedam dana, Tar-Meneldur mu je izloio svoju odluku, te mu podastro svitak. Nato su se
svi zaprepastili, ne znajui koji su to smjerovi o kojima Kralj zbori;
i svi su se usprotivili, usrdno ga molei da odgodi donoenje odlu
ke, izuzev tek Hallatana iz Hyarastornija. Jer on je odavna cijenio
svojega roaka Aldariona, premda se ivotom i sklonostima uvelike
razlikovao od njega; i Kraljevo je djelo procijenio plemenitim, kao
i promuurno iznesenim upravo u ovom trenutku, ako je ve tako
moralo biti.
Ali ostalima koji su se iz ovog ili onog povoda opirali njegovoj
odluci, Meneldur je odgovorio: "Nisam bez razmiljanja doao do
toga zakljuka, a u promiljanju sam razmotrio sve razloge koje
tako mudro obrazlaete. Sada je, a ne kasnije, najpovoljnije vrijeme
za objavu moje volje, iz razloga koje svi zacijelo pogaaju, iako ih
nitko ovdje nije izrekao. Smjesta nek se stoga ovaj proglas dade na
znanje. Ali ako elite, nee stupiti na snagu dok na proljee ne svane
Erukyerm. Do tada u zadrati ezlo."
Kad je u Emeri stigla vijest o objavi proglasa, Erendis se rastuila;
jer u njemu je iitala prijekor Kralja, u iju se naklonost uzdala.
Utoliko je imala pravo, iako nije pojmila da u pozadini lei neto
drugo i vanije. Uskoro potom dobila je od Tar-Meneldura poruku,
pae naredbu, premda ljubazno sroenu. Naloeno joj je da doe u
Armenelos i sa sobom povede gospu Ancalim, te da se ondje zadre
barem do Erukyerma i proglaenja novoga Kralja.
"Hitro on udara", pomislila je. "To sam trebala predvidjeti. Sve
e mi oduzeti. Ali meni samoj naredbe davati nee, makar i na usta
svojeg oca."
Stoga je Tar-Menelduru odgovorila ovako: "Kralju i oe, moja
ki Ancalim doista mora doi, ako tako zapovijedate. Usrdno vas
molim da imate u vidu njezinu dob i da se pobrinete da bude smje-
240
tena na mirnom mjestu. to se mene tie, kumim vas da me ispriate.

Saznajem da je moja kua u Armenelosu unitena; a ovom prilikom
ne bih drage volje bila goa, ponajmanje na brodu-kui meu po
morcima. Ovdje mi stoga dopustite da ostanem, u svojoj osami, osim
ako nije Kraljeva volja da mi se oduzme i ova kua."
Ovo je pismo Tar-Meneldur zabrinuto proitao, ali nije ga uspjelo
pogoditi u srce. Pokazao ga je Aldarionu, jer je smatrao kako je
upueno prvenstveno njemu. Tad je Aldarion proitao pismo; a
Kralj je, motrei sinovo lice, rekao: "Ne sumnjam da te rastuilo.
Ali emu si se drugom nadao?"
"Ne ovome, barem", rekao je Aldarion. "Ovo je daleko ispod
onoga emu se nadah od nje. Postala je sitna; a ako sam ja tomu
uzrok, crna je tad moja krivnja. Ali smanjuju li se veliki u nevolji?
Ovo nije nain, ak ni u mrnji ili osveti! Trebala je naloiti da se
za nju priredi velika kua, zatraiti Kraljiinu pratnju i vratiti se u
Armenelos ureene ljepote, kraljevski, sa zvijezdom na elu; tako
bi gotovo sav otok Nmenor mogla privesti na svoju stranu, a mene
prikazati kao sumanuta grubijana. Valari mi bili svjedoci, prije bih
da je tako: prije da me krasotica Kraljica sujeti i izlae poruzi, nego
da slobodno vladam dok gospa Elestirn zapada u tminu vlastita
sumraka."
Zatim se gorko nasmijao i vratio pismo Kralju. "Dakle: tako
tomu jest", rekao je. "Ali ako jedno nema volje stanovati na brodu
meu pomorcima, drugome bi se mogla oprostiti nesklonost prema
ovarskom imanju punom sluavki. Ali ne dam da mi se ki tako
nauava. Ona e barem odabrati na temelju znanja." Ustao je i
zatraio doputenje da se udalji.
DALJNJI TIJEK RADNJE
Nakon toke u kojoj Aldarion proita Erendisino pismo, s porukom

da se ona odbija vratiti u Armenelos, pria se moe pratiti tek u
okrajcima i naznakama, iz biljeaka i natuknica: a ak ni one ne
tvore djelie posve dosljedne prie, s obzirom na to da su sroene
u razliitim prilikama i da su esto proturjene.
*
ALDARION I ERENDIS
241
ini se da je Aldarion, nakon to je 883. godine postao kralj Nmenora, odluio smjesta otii u novi posjet Meuzemlju, te je otputovao
u Mithlond te iste godine, ili moda idue. Biljei se da na pramac
Hirilonda nije zataknuo granu oiolaira, ve lik orla sa zlatnim
kljunom i oima od dragulja, koji mu je darovao Crdan.
Koio se ondje, vjetinom svojega tvorca, kao da je pripravan
na nepogreiv let prema nekom dalekom cilju koji je zapazio.
"Ovaj e nas znak dovesti kamo smo nakanili", rekao je. "Za
na povratak nek se Valari brinu - ako naim djelima nisu ne
zadovoljni."
Takoer se navodi kako "vie nema zapisa o kasnijim putovanjima

na koja je iao Aldarion", ali da je "znano kako je mnogo putovao
kopnom, kao i morem, te otiao uz rijeku Gwathl sve do Tharbada,
gdje se susreo s Galadriel". Ovaj se susret drugdje ne spominje; ali
u to vrijeme Galadriel i Celeborn stanovali su u Eregionu, na ne
naroito velikoj udaljenosti od Tharbada (vidi str. 270).
Ali svi su Aldarionovi radovi sravnjeni sa zemljom. Gradnje koje
je poeo iznova u Vinyalondu nikad nisu bile privedene kraju,
25
a more ih je glodalo. Pa ipak, udario je temelj za postignue
Tar-Minastira mnogo godina poslije toga, u prvome ratu sa Sauronom, jer da nije bilo njegovih radova, nmenrejske flote ne
bi mogle na vrijeme dopremiti svoju bojnu silu na pravo mjesto
- kao to je i predvidio. Neprijateljstvo je ve tada raslo i tamni
ljudi iz gorja zadirali su u Enedwaith. Ali u Aldarionovim danima
Nmenrejci nisu jo udjeli za irim prostorom, a njegovi su Mo
replovci ostali malen narod, cijenjen, ali ne naroito slijeen.
Nema spomena ikakvog daljnjeg razvoja saveza s Gil-galadom, ili

o slanju pomoi koju je zatraio u pismu Tar-Menelduru; dapae,
navodi se ovo:
Aldarion je stigao prekasno, ili pak prerano. Prekasno: jer sila
koja je mrzila Nmenor ve se bila probudila. Prerano: jer vri
jeme jo nije bilo sazrelo da Nmenor pokae svoju mo ili da
se vrati u boj za svijet.
25 Vidi str. 303.
242
Nmenor se uskomeao kad se Tar-Aldarion odluio vratiti u Meuzemlje 883. ili 884. godine, jer nijedan Kralj nikada dotad nije
napustio Otok, pa Vijee nije za to imalo presedana. ini se da je
Menelduru bilo ponueno mjesto regenta, ali ga je on odbio, te je
Hallatan iz Hyarastornija postao regent, pri emu ga je imenovalo
ili Vijee ili pak sm Tar-Aldarion.
Povijest Ancalim u godinama dok je odrastala nema jasan oblik.
Manje je dvojbe oko njezina donekle dvostrana karaktera, te utje
caja koji je majka imala na nju. Bila je manje ukoena od Erendis
i posjedovala uroenu ljubav prema pokazivanju, nakitu, glazbi,
divljenju i pokornosti; ali ljubila ih je svojevoljno, i ne neprestano,
a majka i bijela kua u kraju Emeri posluili su joj kao izlika za
bijeg. Odobravala je, ini se, Erendisin postupak prema Aldarionu
pri njegovu zakanjelu povratku, ali i Aldarionovu ljutnju, odbijanje
pokajanja i potonje neumoljivo brisanje Erendis iz njegova srca i
zanimanja. Gajila je duboku odbojnost prema braku iz dunosti, a
unutar braka prema svakom ograniavanju vlastite volje. Majka joj
je neprestano govorila protiv mukaraca, a jedinstven se primjer
takva Erendisina nauavanja dapae i sauvao:
Nmenrejski mukarci napola su vilenjaci (rekla je Erendis), i to
ponajprije oni visoka roda; ti ne pripadaju ni jednima ni drugima.
Dug ivot koji im je dan obmanjuje ih, pa trate vrijeme u svijetu,
u duhu tek djeca, sve dok ih godine ne snau - a onda se mnogi
odreknu igre na otvorenome samo da bi preli na igru u kui. Od
svoje igre prave velika pitanja, a od velikih pitanja igru. Htjeli bi
biti i obrtnici i pripovjedai i junaci, sve u isti mah; a ene su im
tek vatre na ognjitu - za koje se drugi trebaju brinuti, sve dok
se oni pred veer ne umore od igre. Sve to postoji stvoreno je
da njima slui: brda su za kamenolome, rijeke za opskrbu vodom
ili okretanje kla, drvee za daske, ene za tjelesnu potrebu ili,
ako su oku ugodne, da im rese trpezu i ognjite; a djeca da ih se
zadirkuje kad se nema drugog posla - ali jednako bi se rado igrali
sa tenadi svojih lovakih pasa. Prema svima su uviavni i srdani,
razdragani kao eve u zoru (ako je sunano); jer razbjesnit e
se tek kad im drugo ne preostane. Muki bi trebali biti veseli,
dre oni, velikoduni kao bogatai, davati drugima sve to im ne
treba. Ljutnju pokazuju tek kada shvate, odjednom, da u svijetu
ALDARION I ERENDIS
243
ima i drugih volja osim njihove. A tad e biti nemilosrdni poput

vjetra smorca ako im se ita usudi usprkositi.
Tako je to, Ancalim, i mi to ne moemo promijeniti. Jer
ljudi su oblikovali Nmenor: ljudi, oni opjevani junaci iz davnine
- o ijim se enama manje uje, osim da su suze lile kad su im
muevi pogibali. Nmenor je trebao biti odmor nakon rata. Ali
ako se umore od odmaranja i mirnodopskih igara, uskoro e se
vratiti svojoj velikoj igri, pokoljima i ratovanju. Tako je to; a mi
smo ovdje stavljene medu njih. Ali ne moramo im se pokoravati.
Ako i mi ljubimo Nmenor, uivajmo u njemu prije nego to
ga upropaste. I mi smo keri velikana, i imamo svoju volju i
hrabrost. Stoga se ne povijaj, Ancalim. Ako im se imalo povine,
svijat e te sve vie, sve dok se ne pogne. Pusti korijenje u stijenu
i suoi se s vjetrom, makar ti sve lie otpuhao.
Uz to, i s veim posljedicama, Erendis je naviknula Ancalim na

ensko okruenje: na hladan, miran, blag ivot u kraju Emeri bez
remeenja i uzbuna. Djeaci su, poput bala, vikali. Mukarci bi
dojahali i puhnuli u rog u nenavidne sate, te bi se nahranili uz silno
buanje. Zainjali su djecu i ostavljali je na brigu enama kad bi s
njom bilo teko. A iako je raanje nosilo manje nevolja i pogibelji,
Nmenor nije bio "raj na zemlji", i umor trudnoe i svega stvaranja
nije bio dokinut.
Ancalim je, poput oca, bila neumoljiva u provedbi svojih odluka;
bila je i tvrdoglava poput njega, i odabirala smjer suprotan od svih
koje su joj savjetovali. Imala je u sebi neto od majine hladnoe i
pojma o osobnoj povrijeenosti; a duboko joj je u srcu, gotovo, ali
ne i sasvim zaboravljena, leala odsjenost s kojom joj je Aldarion
otpustio ruku i spustio je na zemlju kada se urio otii. Silno je vo
ljela nizine svojega doma i nikad u ivotu (kako je rekla) nije mogla
mirno spavati kad ne bi ula ovce. Ali nije odbila Nasljednitvo, ve
je odluila da e biti mona Kraljica vladarica kad njezin dan svane;
a nakon to do toga doe, da e ivjeti gdje i kako joj je drago.
ini se da je Aldarion nekih osamnaest godina nakon to je po
stao Kralj poesto izbivao iz Nmenora; a za to vrijeme Ancalim je
provodila dane i u kraju Emeri i u Armenelosu, jer postala je veoma
draga kraljici Almarian, koja joj je udovoljavala kao i Aldarionu dok
je bio mali. Svi su se u Armenelosu prema njoj ponaali udvorno, a
244
Aldarion vie od mnogih; iako se isprva nije mogla opustiti, jer joj je
nedostajalo iroko nebo njezina doma, s vremenom je prestala biti
stidljiva i razabrala da mukarci u udu gledaju njezinu ljepotu, sada
rascvalu u potpunosti. S godinama je bivala sve svojeglavija, te joj
je postalo dosadno druiti se s Erendis, koja se drala kao udovica i
nije htjela biti Kraljica; ali i dalje je navraala u Emeri, da se skloni
iz Armenelosa, a i zato to je eljela time rasrditi Aldariona. Bila je
bistra, a i pakosna, i uviala je priliku za razonodu, pa bi se ponaala
kao nagrada oko koje joj se majka i otac trebaju nadmetati.
Ancalim je 892. godine, s devetnaest godina, proglaena Kraljevom
nasljednicom (u mnogo mlaoj dobi nego to je prethodno bio slu
aj, vidi str. 206); a u to je vrijeme Tar-Aldarion ukazom promijenio
zakon o sljedbi u Nmenoru. Izrijekom se navodi da je Tar-Aldarion
tako postupio "iz razloga osobne prirode, a ne iz dravnikih", te iz
"svoje dugotrajne odlunosti da porazi Erendis". Ta promjena zakona
spominje se u Gospodaru prstenova, Dodatak A (I, i):
esti je kralj [Tar-Aldarion] imao samo jedno dijete, ker. Ona
je postala prva kraljica [tj. Kraljica vladarka]; jer tada je donesen
zakon kraljevske kue prema kojem ezlo nasljeuje kraljevo
najstarije dijete, bilo ono muko ili ensko.
Ali na drugim se mjestima taj novi zakon izraava na razliit nain.

Najiscrpniji i najjasniji prikaz u prvom redu navodi da "stari zakon",
kako se poslije zvao, nije zapravo bio nmenrejski "zakon", ve
naslijeeni obiaj koji okolnosti dotad jo nijednom nisu dovele u
pitanje; a prema tom obiaju ezlo je nasljeivao Vladarev naj
stariji sin. Podrazumijevalo se da e, ako sina nema, najblii muki
roak po mukoj liniji potomstva od Elrosa Tar-Minyatura postati
Nasljednik. Tako, da Tar-Meneldur nije imao sina, Nasljednik ne bi
bio njegov neak Valandil (sin njegove sestre Silmarien), ve njegov
brati Malantur (unuk Tar-Elendilova mlaeg brata Erendura).
Ali prema "novom zakonu" (najstarija) Vladareva ki nasljeivala
je ezlo ako on ne bi imao sina (to, naravno, proturjei onome to
stoji u Gospodaru prstenova). Na savjet Vijea dometnuto je kako
ALDARION I ERENDIS
245
ona ima pravo odbiti.26 U tom sluaju, prema "novom zakonu",

Vladarev nasljednik postaje najblii muki roak, bilo po mukoj,
bilo po enskoj liniji. Tako bi, da je Ancalim odbila ezlo, Tar-Aldarionov nasljednik bio Soronto, sin njegove sestre Ailinel; a
da se Ancalim odrekla ezla ili umrla bez potomaka, Soronto bi
takoer bio njezin nasljednik.
Vijee je takoer uredilo da nasljednica mora odstupiti ako se ne
uda do odreenog roka; a tim je odredbama Tar-Aldarion dodao
da se Kraljev nasljednik ne smije vjenati izvan Elrosove loze, te da
svaki koji bi to uinio vie ne moe doi u obzir za Nasljednitvo.
Navodi se da je ta uredba potekla izravno iz Aldarionova porazna
braka s Erendis i njegovih promiljanja o tome; jer ona nije bila iz
Elrosove loze, i bila je kraega vijeka, a on je vrsto drao da u tome
lei korijen svih njihovih potekoa.
Ove odredbe "novog zakona" neupitno su ostale zabiljeene tako
podrobno zbog toga to e imati snaan utjecaj na kasniju povijest
ovih vladavina; ali, naalost, o njoj se sada moe kazati vrlo malo
toga.
Nekom kasnijom prilikom Tar-Aldarion je ukinuo zakon da se
Kraljica vladarica mora vjenati, ili odstupiti (a to je zacijelo bilo
zato to se Ancalim nije bila voljna prikloniti ijednoj od tih mo
gunosti); ali brak Nasljednika s drugim pripadnikom Elrosove loze
27
ostao je obiaj sve otada.
U svakom sluaju, prosci za Ancaliminu ruku uskoro su poeli
stizati u Emeri, i to ne samo zbog promjene u njezinu poloaju,
jer cijelom se zemljom pronio glas o njezinoj ljepoti, njezinoj suz
dranosti i oholosti, i o njezinu udnom odgoju. U to su je vrijeme
poeli zvati imenom Emerwen Aranel, Kraljevna Pastirica. Kako bi
izbjegla salijetanja, Ancalim se, uz pomo starice Zamn, sakrila na
26
Zakonit muki nasljednik, s druge strane, nije smio odbiti; ali kako se Kralj uvijek mogao
odrei ezla, muki je nasljednik zapravo smjesta mogao odstupiti u korist svojega
legitimnog nasljednika. Tada se za njega takoer smatralo da je vladao barem jednu
godinu; a to je bio sluaj (jedini) s Vardamirom, Elrosovim sinom, koji nije stupio na
prijestolje, ve je predao ezlo sinu Amandilu.
27 Drugdje se navodi da ovo pravilo "'kraljevskog braka" nikad nije bilo ureeno zakonom,
ve je iz ponosa postalo obiaj; "bilo je vidljiv znak rasta Sjenke, budui da je postalo
neporecivo tek kada se razlika izmeu Elrosove loze i drugih porodica, u odnosu na
ivotni vijek, krepkost ili sposobnost, umanjila ili potpuno izgubila".
246
ALDARION I ERENDIS
247
jednom imanju uz granicu zemalja Hallatana iz Hyarastornija, gdje

je neko vrijeme ostala ivjeti ivotom pastirice. Prikazi (koji doista
nisu vie od urno zapisanih natuknica) na razliite naine iznose
reakciju njezinih roditelja na takvo stanje stvari. Prema jednome,
Erendis je osobno znala gdje je Ancalim i suglasila se s razlogom
njezina bijega, dok je Aldarion sprijeio Vijee da krene u potra
gu za njom, jer mu je bilo po volji to se njegova ki ponaa tako
samostalno. Prema drugome, meutim, Erendis se uzrujala zbog
Ancalimina bijega, a Kralj se razbjesnio; i tom se prilikom Erendis
pokuala donekle izmiriti s njime, barem to se Ancalim tie. Ali
Aldarion se nije pokolebao, ve je izjavio da Kralj nema enu, ali
da ima ker i nasljednicu, te da ne vjeruje kako Erendis ne zna gdje
se ona to skriva.
Izvjesno je barem to da se Ancalim zbliila s pastirom koji je
uvao stada u istome podruju; a taj ovjek joj je rekao da se zove
Mmandil. Ancalim nikako nije bila nauena na druenje s nekim
poput njega, i oduevila se njegovim pjevanjem, jer bio mu je vian;
a on joj je pjevao pjesme koje su potjecale iz dalekih dana, kad su
Edaini napasali stada u davnanjem Eriadoru, jo prije susreta s
Eldarima. Njih se dvoje tako sve ee sastajalo na panjacima, a
on je izmijenio stihove davnih pjesama o zaljubljenima i u njih unio
imena Emerwen i Mmandil; a Ancalim se gradila da ne shvaa
na to smjeraju te rijei. Ali on joj je naposljetku otvoreno izjavio
ljubav, a ona je ustuknula, odbila ga i kazala mu da izmeu njih lei
njezina sudbina, budui da je Kraljeva nasljednica. Ali Mmandil
se nije postidio, ve se nasmijao i kazao joj da je pravim imenom
Hallacar, sin Hallatana iz Hyarastornija, iz loze Elrosa Tar-Minyatura. "A kako da te udvara inae nae?" rekao joj je.
Ancalim se na to razljutila, jer zavaravao ju je, dok je sm otpoetka znao tko je ona; ali odvratio joj je ovako: "To je dijelom tono.
Doista, smislio sam nain da upoznam tu Gospu ije su navade tako
udne da sam morao nekako bolje vidjeti kakva je. Ali onda sam
zavolio Emerwen, pa me sada nije briga tko je ona povrh toga. Ne
misli da sam se namjerio na tvoj visoki poloaj; jer puno bi mi drae
bilo da si samo Emerwen. Radujem se tek ovome, da sam i sm iz
Elrosove loze, jer drim da se inae ne bismo mogli vjenati."
248
"Mogli bismo," rekla je Ancalim, "kad bih bila iole voljna za

takvo to. Mogla bih se odrei kraljevskog poloaja i postati slo
bodna. Ali kad bih tako postupila, bila bih slobodna udati se za
koga hou; a to bi bio ner (to e rei, "Nitko"), koji mi je drai
od svih ostalih."
Zbilo se tako, meutim, da se Ancalim na koncu vjenala s Hallacarom. Iz jedne se inaice ini da je Hallacarovo uporno snubljenje,
usprkos njezinu odbijanju, a uz nagovaranje Vijea da se mu oda
bere zbog mira u kraljevini, dovela do njihova braka ne mnogo
godina nakon njihova upoznavanja meu stadima u kraju Emeri.
Ali drugdje se navodi da je ostala neudana tako dugo da ju je njezin
brati Soronto, na temelju mogunosti iz novoga zakona, pozvao da
se odrekne Nasljednitva, nakon ega se vjenala s Hallacarom iz
inata Sorontu. U jo jednoj kratkoj natuknici podrazumijeva se da
se vjenala s Hallacarom nakon to je Aldarion ukinuo tu mogu
nost, kako bi dokinuo Sorontove nade da e postati Kralj umre li
Ancalim bez potomaka.
Kako god bilo, jasna je pria da Ancalim nije eljela ljubav,
a nije eljela ni sina; te je rekla: "Moram li postati poput kraljice
Almarian, i maziti ga bez kraja i konca?" ivot s Hallacarom nije joj
bio sretan, i zamjerala mu je na sinu Anrionu, i izmeu njih nakon
njega je izbio sukob. Nastojala ga je podiniti tvrdnjom da je ona
vlasnica njegove zemlje, te mu je zabranila da stanuje na njoj, jer nije
htjela, kako je kazala, da joj mu bude nadzornik gazdinstva. Iz ovog
razdoblja potjee posljednja zabiljeena pripovijest o tim nesretnim
zbivanjima. Jer Ancalim nije htjela nijednoj eni iz svoje pratnje
dopustiti da se vjena, pa premda se veina sudrala iz straha od nje,
one su potjecale iz okolnih sela i imale momke za koje su se htjele
udati. Ali Hallacar im je potajice uredio vjenanja i objavio da e
zadnji pir prirediti u vlastitoj kui, prije nego to ode iz nje. Na taj
je pir pozvao i Ancalim, kazavi joj da je to kua njegove rodbine,
s kojom bi se trebalo iz pristojnosti oprostiti.
Ancalim je dola, u pratnji svih svojih ena, jer nije htjela da
je slue muki. Kuu je zatekla punu svjetla i ureenu kao za veli
ko slavlje, a mukarce iz domainstva s vijencima na glavi, kao za
svoju svadbu, i svaki je jo u ruci imao po jedan vijenac za nevjestu.
ALDARION I ERENDIS
249
"Doi!" rekao je Hallacar. "Vjenanja su prireena, a brane lonice spremne. Ali kako je neprispodobivo da bismo mogli zatraiti
od gospe Ancalim, Kraljeve nasljednice, da legne s nadzornikom
gazdinstva, onda ona, jao! noas mora spavati sama." I Ancalim je
silom ostala ondje, jer bilo joj je predaleko da se vraa na konju, a
nije ni htjela ii bez pratnje. Ni mukarci ni ene nisu skrivali osmije
he na licima; a Ancalim nije htjela doi na pir, ve je legla u krevet
i sluala udaljeni smijeh, uvjerena da se to njoj smiju. Sutradan je
odjahala u hladnoj srdbi, a Hallacar je poslao trojicu da je otprate.
Tako joj se osvetio, jer nikad se vie nije vratila u kraj Emeri, gdje
kao da su joj se i same ovce rugale. Ali Hallacaru je poslije toga s
mrnjom pokuavala stati na kraj.
O kasnijim godinama Tar-Aldariona vie se nita ne moe rei, osim
da je po svoj prilici nastavio s putovanjima u Meuzemlje te da je
ne jednom ostavio Ancalim da mu bude regentica. Njegovo se
posljednje putovanje zbilo potkraj prvoga tisuljea Drugog doba; a
1075. godine Ancalim je postala prva Kraljica vladarica Nmenora.
Navodi se da je nakon Tar-Aldarionove smrti 1098. Tar-Ancalim
zanemarila sva naela oeve vladavine i nije pruala daljnju potporu
Gil-galadu u Lindonu. Njezin sin Anrion, koji je poslije postao osmi
Vladar Nmenora, prvo je imao dvije keri. Njima Kraljica nije bila
draga i plaile su je se, te su odbile Nasljednitvo i ostale nevjenane,
28
jer Kraljica im iz osvete nije htjela dopustiti da se udaju. Anrionov
sin Srion roen je zadnji, te je postao deveti Vladar Nmenora.
Za Erendis se kazuje da ju je, kad su je poodmakle godine nale
u ogorenoj osami, zanemarenu s Ancalimine strane, iznova obuzela
enja za Aldarionom; a kada je saznala da je on otiao iz Nmenora
na putovanje za koje e se ispostaviti da mu je posljednje, ali da
uskoro oekuju njegov povratak, napokon je napustila Emeri, te
neprepoznata i neopaena otputovala do luke u Rmenni. Ondje se,
kako se ini, njezin ivot skonao; ali tek rijei "Erendis je stradala
u vodi 985. godine" preostaju kao naznaka onoga to se zbilo.
28
Ovo je udno, budui da je Anrion postao Nasljednik za Ancaliniina ivota. U tekstu

"Elrosova loza" (str. 255) stoji samo to da su Anrionove keri "odbile ezlo".
250

NAPOMENA
VREMENSKI REDOSLIJED
Anardil (Aldarion) roen je 700. godine Drugog doba, a njegovo

prvo putovanje u Meuzemlje zbilo se 725.-727. Njegov otac Meneldur postao je kralj Nmenora 740. Ceh moreplovaca osnovan je
750., a Aldarion je proglaen Kraljevim nasljednikom 800. godine.
Erendis je roena 771. Aldarionovo sedmogodinje putovanje (str.
208) zbilo se izmeu 806. i 813., prvo putovanje Palarrana (str. 209)
816.-820., putovanje sedam brodova usprkos Tar-Menelduru (str.
210) 824.-829., a etrnaestogodinje putovanje koje je uslijedilo od
mah za prethodnim (str. 211-212) 829.-843. godine.
Aldarion i Erendis zaruili su se 858. godine; putovanje na koje
je Aldarion otiao nakon zaruka (str. 219) trajalo je od 863. do 869.
godine, a vjenanje je bilo 870. Ancalim je roena u proljee 873.
Brod Hirilond zaplovio je u proljee 877., a Aldarionov povratak,
nakon kojeg je uslijedio prekid odnosa s Erendis, zbio se 882. godi
ne; ezlo Nmenora primio je 883. godine.
ELRSOVA LOZA: KRALJEVI NMENORA 251
Elrosova loza: kraljevi Nmenora

od utemeljenja grada Armenelosa do Propasti
Dri se da kraljevina Nmenor zapoinje trideset druge godine Dru
gog doba, kad je Elros, Erendilov sin, sjeo na prijestolje u gradu
Armenelosu, u dobi od devedeset godina. U Svitku Kraljeva on
se nakon toga naziva imenom Tar-Minyatur; jer Kraljevi su stekli
obiaj uzimati nazive u oblicima Quenye, Plemenitog vilenjakog
jezika, budui da je to bio najuzvieniji jezik na svijetu, i taj se obiaj
odrao sve do vremena Ar-Adnakhra (Tar-Herunmena). Elros
Tar-Minyatur vladao je Nmenrejcima etiri stotine i deset godina.
Jer Nmenrejcima je bio podaren dug ivot, te su ostajali u naponu
snage tri puta dulje od ivotnog vijeka smrtnih ljudi u Meuzemlju;
ali Erendilovu je sinu bio dan najdulji ivotni vijek meu svim lju
dima, a njegovim nasljednicima neto krai, pa ipak dulji od ostalih,
ak i meu Nmenrejcima; a tako je ostalo sve do dolaska Sjenke,
kada su godine Nmenrejaca poele kopniti.1
1
Na vie se mjesta navodi da su Elrosovi potomci imali dulji ivotni vijek od ostalih
Nmenrejaca, povrh navoda u pripovijesti o Aldarionu i Erendis. Tako u Akallabthu
{Silmarillion, str. 285-286) stoji da su svi pripadnici Elrosove loze "imali dug ivot, ak
i prema raunanju Nmenrejaca"; a u izdvojenoj biljeci ova razlika u dugovjenosti
dobiva tono odreen raspon: "konac napona snage" za Elrosove potomke nastupao je
(prije nego to im je ivotni vijek poeo kopniti) oko etiristote godine ivota, ili neto
ranije, dok je onima koji nisu bili iz te loze bio oko dvjesto pedesete, ili neto kasnije.
Moe se zapaziti da su gotovo svi Kraljevi od Vardamira do Tar-Ancalimona ivjeli do
svoje etiristote godine, ili malo dulje, a ona trojica koja nisu, umrla su tek godinu-dvije
prije nje.
252
I Elros Tar-Minyatur
Roen je pedeset osam godina prije poetka Drugoga doba; ostao
je u naponu snage sve do svoje petstote godine, te poloio ivot 442.
godine, nakon vladavine duge 410 godina.
II
Vardamir Nlimon
Roen je 61. godine Drugoga doba, a umro 471. Bio je prozvan

Nlimon, jer su mu najmilija bila drevna predanja, koja je prikupljao
od vilenjaka i ljudi. Nakon Elrosova odlaska, kad mu je bila 381
godina, nije sjeo na prijestolje, ve je predao ezlo sinu. Svejedno
2
se vodi kao drugi Kralj i rauna se kao da je vladao jednu godinu.
Nakon toga sve do dana Tar-Atanamira ostao je obiaj da Kralj
sljedniku preda ezlo prije nego to umre; a Kraljevi su umirali od
svoje slobodne volje, dok im je um jo bio krepak.
Ali u najkasnijem zapisu o toj temi (koji, meutim, potjee iz otprilike istog razdoblja
kao i najkasniji rad na pripovijesti o Aldarionu i Erendis) ta je razlika u dugovjenosti
uvelike smanjena. Cijelome se nmenrejskom narodu pripisuje ivotni vijek otprilike
pet puta dulji nego u ostalih ljudi (iako to proturjei izjavi u Dodatku A (I, i) Gospodara
prstenova da je Nmenrejcima bio podaren vijek "u poetku tri puta dulji od vijeka
obinih ljudi", a ta se izjava ponavlja u predgovoru ovome tekstu); a razlika izmeu Elrosove loze i ostalih u tome pogledu nije njihovo obiljeje i osobina, koliko puka sklonost
dugovjenijem ivotu. Iako se tu navode sluajevi Erendis, te neto kraih ivotnih vjekova
"Borijanaca" sa zapada, ovdje se i ne spominje, za razliku od pripovijesti o Aldarionu
i Erendis, da je razlika u njihovu moguem ivotnom vijeku bila vrlo velika i ujedno
temeljna sastavnica njihovih sudbina, te da je to bila poznata injenica.
U tome prikazu samo je Elrosu podarena osebujna dugovjenost, te se tu navodi da
on i njegov brat Elrond nisu bili drugaije obdareni tjelesnim ivotnim mogunostima,
ali kako je Elros izabrao ostati u soju ljudi, zadrao je glavnu osobinu ljudi u odnosu
na Quende: "iskanje drugamo", kako su je nazivali Eldari, "umor", odnosno elju za
odlaskom iz svijeta. Dalje se objanjava kako je produljenje vijeka Nmenrejaca poteklo
iz toga to su svoj nain ivljenja pripojili eldarskome: iako im je upueno izriito upozo
renje da nisu postali Eldari, ve da su i dalje smrtni ljudi, te im je dano tek produljenje
razdoblja napona umne i tjelesne snage. Tako su (kao i Eldari) rasli uvelike jednakim
ritmom kao i drugi ljudi, ali nakon to su doli do "pune odraslosti" starjeli su, odnosno
"troili se", mnogo sporije. Prvi traak "umora od svijeta" bio im je, dapae, znak da
im se razdoblje napona snage blii kraju. Ako bi oni ustrajali u ivljenju na izmaku tog
razdoblja, propadanje bi nailazilo, ba kao i rast prije njega, jednako brzo kao kod drugih
ljudi. Tako bi jedan Nmenrejac preao brzo, za moda deset godina, iz zdravlja i
umna napona u oronulost i ishlapjelost. U prijanjim se naratajima nisu "grevito drali
ivota", ve su ga dragovoljno naputali. "Grevito dranje ivota", nakon kojeg se umire
prinudno i bez svoje volje, bilo je jedna od promjena koju su donijele Sjenka i pobuna
Nmenrejaca; pratilo ga je takoer smanjenje njihova prirodnog ivotnog vijeka.
Vidi str. 245, biljeku 26.
ELROSOVA LOZA: KRALJEVI NMENORA
253
III Tar-Amandil
Bio je sin Vardamira Nlimona, a roen je 192. godine. Vladao je
3
148 godina, a ezlo predao 590.; umro je 603. godine.
IV Tar-Elendil
Bio je sin Tar-Amandila, a roen je 350. godine. Vladao je 150 godi
na, a ezlo predao 740.; umro je 751. godine. Zvan je jo i Parmait,
jer je vlastoruno sastavio mnoge knjige i legende o predanjima to
ih je prikupio njegov djed. Oenio se u poodmakloj dobi, a prvo
4
dijete bila mu je ki, Silmarien, roena 521. godine; njezin je sin
bio Valandil. Od Valandila su potekli prinevi Andni, od kojih
je posljednji bio Amandil, otac Elendila Visokog, onoga koji je do
ao u Meuzemlje nakon Propasti. Za vladavine Tar-Elendila lae
Nmenrejaca prvi put su prispjele natrag u Meuzemlje.
V Tar-Meneldur
Bio je jedini sin i tree dijete Tar-Elendila, a roen je 543. godine.
Vladao je 143 godine, a ezlo predao 883.; umro je 942. godine.
"Pravo" mu je ime bilo Irimon; uzeo je naziv Meneldur zbog ljubavi
prema zvjezdoznanstvu. Vjenao se s Almarian, keri Vantura,
Kapetana brodovlja pod vlau Tar-Elendila. Bio je mudar, ali blag i
strpljiv. Predao je prijestolje sinu, nenadano i mnogo prije potrebnog
vremena, naglom vladarskom odlukom, za vrijeme nevolja nastalih
uslijed nespokoja Gil-galada u Lindonu, nakon to je on doznao da
se neki zao duh, neprijateljski nastrojen prema Eldarima i Dnedainima, budi u Meuzemlju.
3
4
Brojka od 148 (umjesto 147) zacijelo predstavlja godine stvarnoga vladanja Tar-Amandiia, te ne uzima u obzir pojmovnu godinu Vardamirova kraljevanja.
Uope nije sporno da je Silmarien bila najstarije dijete Tar-Elendila; nekoliko se puta,
pak, navodi da je ona roena 521. godine Drugog doba, dok je roenje njezina brata Tar-Meneldura tono odreeno na 543. godinu. Meutim, u Izvjeu o godinama (Dodatak
B Gospodara prstenova) roenje Silmarien upisano je pod stavkom za 548. godinu; taj
datum potjee iz najranijih inaica toga teksta. Mislim da je vrlo vjerojatno kako se to
trebalo preinaiti, ali je dolo do previda.
254
VI Tar-Aldarion
Bio je najstarije dijete i jedini sin Tar-Meneldura, a roen je 700.
godine. Vladao je 192 godine, a ezlo predao keri 1075.; umro
je 1098. godine. "Pravo" mu je ime bilo Anardil; ali zarana je po
stao poznat pod imenom Aldarion, zato to se veoma zanimao za
drvee, te je zasadio velebne ume koje e graom opskrbljivati
brodogradilita. Bio je velik pomorac i brodograditelj; sm je esto
plovio u Meuzemlje, gdje je postao Gil-galadov prijatelj i savjetnik.
Dugim je boravcima u inozemstvu razljutio svoju enu Erendis, te
su se rastali 882. godine. Jedino mu je dijete bila ki Ancalim,
prava ljepotica. Zbog nje je Aldarion izmijenio zakon o sljedbi,
tako da Kralja moe naslijediti (najstarija) ki ako on nema sinova.
Ta promjena nije bila po volji Elrosovim potomcima, a ponajprije
nasljedniku prema starome zakonu, Sorontu, Aldarionovu neaku,
sinu njegove starije sestre Ailinel.5
VII
Tar-Ancalim
Bila je jedino dijete Tar-Aldariona, te prva Kraljica vladarica Nmenora. Roena je 873. godine, a kraljevala 205 godina, dulje od bilo
kojeg vladara nakon Elrosa; ezlo je predala 1280., a umrla 1285.
godine. Dugo nije stupala u brak; ali kad ju je Soronto izloio pri
tisku da odstupi, njemu za inat udala se 1000. godine za Hallacara,
sina Hallatana, Vardamirova potomka.6 Nakon roenja njezina sina
Anriona nastao je raskol izmeu Ancalim i Hallacara. Bila je
uznosita i svojeglava. Nakon Aldarionove smrti zanemarila je sva
naela njegove vladavine i nije pruala daljnju pomo Gil-galadu.
VIII Tar-Anrion
Bio je sin Tar-Ancalim, a roen je 1003. godine. Vladao je 114
godina, a ezlo predao 1394.; umro je 1404. godine.
5
Ovo se ne slae s prikazom ranijih i kasnijih zakona o sljedbi koji se iznose na str. 244245, prema kojima je Soronto mogao postao nasljednik Ancalim (u sluaju da ona
umre bez djece) tek na temelju novog zakona, kao potomak po enskoj liniji. "Njegova
starija sestra" nedvojbeno znai "starija od njegovih dviju sestara".
Vidi str. 247.
ELROSOVA LOZA: KRALJEVI N M E N O R A
255
IX Tar-Srion
7
Bio je tree dijete Tar-Anriona; njegove su sestre odbile ezlo.
Roen je 1174. godine, a vladao 162 godine; ezlo je predao 1556.,
a umro 1574. godine.
X Tar-Telperien
Bila je druga Kraljica vladarica Nmenora. Bila je dugovjena (jer
ene su meu Nmenrejcima ivjele dulje, odnosno tee su polagale ivote), a nije se htjela udati ni za jednog mukarca. Stoga
je nakon njezina vremena ezlo pripalo Minastiru; on je bio sin
8
Isilma, drugoga potomka Tar-Sriona. Tar-Telperien roena je
1320. godine; vladala je 175 godina, sve do 1731., godine u kojoj je
i umrla.9
XI Tar-Minastir
Nosio je to ime zato to je sagradio visoku kulu na brdu Oromet, u
blizini Andni i zapadnih obala, te provodio velik dio svojih dana
gledajui odatle prema Zapadu. Jer enja je tad ve nabujala u
srcima Nmenrejaca. Volio je Eldare, ali im je i zavidio. Upravo
je on odaslao veliku flotu u pomo Gil-galadu u prvom ratu protiv
Saurona. Roen je 1474. godine, a vladao 138 godina; ezlo je pre
dao 1869., a umro 1873. godine.
XII Tar-Ciryatan
Roen je 1634. godine, a vladao 160 godina; ezlo je predao 2029.,
a umro 2035. godine. Bio je moan Kralj, ali pohlepan za bogat7
8
Vidi str. 249 i biljeku 28 na istoj stranici.

udno je da je ezlo pripalo Tar-Telperien kad je Tar-Srion imao sina, Isilma. Lako
je mogue da u ovom sluaju sljedba ovisi o odredbama iz novoga zakona navedenog u
Gospodaru prstenova, odnosno o jednostavnome pravu prvoroenog djeteta neovisno
o spolu (vidi str. 244), prije negoli o prijelazu sljedbe na ker samo ako Vladar nema
sina.
Godina 1731., koja se ovdje navodi kao kraj vladavine Tar-Telperien i poetak kraljevanja Tar-Minastira, u neobinom je nesuglasju s godinom prvoga rata protiv Saurona,
koja se navodi na mnogo mjesta; jer velika nmenrejska flota koju je poslao Tar-Minastir stigla je u Meduzemlje 1700. godine. Ne mogu dati nikakvo objanjenje za
tu nepodudarnost.
256
stvom; izgradio je veliku flotu kraljevskog brodovlja, te su mu sluge

donosili veliku zalihu kovina i dragulja, ugnjetavajui pritom ljude
u Meuzemlju. Prezirao je oeve enje, te taio nespokoj svojega
srca putovanjima na istok, sjever i jug, sve dok nije primio ezlo.
Kazuje se da je primorao oca da mu ga preda prije nego to bi on to
od svoje volje uinio. U tome je (smatra se) mogue vidjeti padanje
prvoga traka Sjenke na blaenstvo Nmenora.
XIII
Tar-Atanamir Veliki
Roen je 1800. godine, a vladao 192 godine, sve do 2221., godine

svoje smrti. Ljetopisi spaeni iz Propasti tota govore o ovome
Kralju. Jer bio je poput oca uznosit i pohlepan za bogatstvom, a
Nmenrejci u njegovoj slubi nametali su teke dae ljudima s
obala Meuzemlja. U njegovo je vrijeme Sjenka pala na Nmenor;
a Kralj se, s onima koji su slijedili njegov nauk, otvoreno usprotivio
zabrani Valara, te su se njihova srca okrenula protiv Valara i Eldara;
ali mudrost su jo zadrali, pa su se i dalje bojali Gospodara Zapada,
te im se nisu suprotstavili. Atanamir se naziva i Nevoljni, jer je bio
prvi Kralj koji je odbio poloiti svoj ivot, odnosno odrei se ezla;
ivio je tako sve dok ga smrt nije ishlapjelog silom uzela.10
XIV
Tar-Ancalimon
Roen je 1986. godine, a vladao 165 godina, sve do smrti 2386.

godine. U njegovo se vrijeme proirio jaz izmeu Kraljevih ljudi
(koji su bili u veini) i onih koji su zadravali drevno prijateljstvo
10 U Izvjeu o godinama (Dodatak B Gospodara prstenova) nalazi se ova stavka: "2251.
Tar-Atanamir preuzima ezlo. Poinje pobuna i razdor meu Nmenrejcima". To je
u potpunom nesuglasju s ovim tekstom, prema kojemu je Tar-Atanamir umro 2221.
godine. Ta godina 2221., meutim, ispravak je prvotno upisane 2251.; a i drugdje se
navodi da je njegova smrt nastupila 2251. godine. Tako se ista godina javlja u razlii
tim tekstovima i kao godina poetka njegova kraljevanja i godina njegove smrti: cijela
struktura ove kronologije stoga jasno pokazuje da prva mogunost mora biti kriva.
tovie, u Akallabthu (Silmarillion, str. 290) pie da se u vrijeme Atanamirova sina
Ancalimona narod Nmenora poeo razdvajati. Stoga sam poprilino uvjeren da je
ta stavka u Izvjeu o godinama pogrena, te bi ondje zapravo trebalo stajati: "2251.
Umire Tar-Atanamir. Tar-Ancalimon preuzima ezlo. Poinje pobuna i razdor meu
Nmenrejcima". Ali ako je tako, ostaje neobino to je godina Atanamirove smrti
bila promijenjena u "Elrosovoj lozi", kad je ve bila jednoznano utvrena stavkom u
Izvjeu o godinama.
ELROSOVA LOZA: KRALJEVI NMENORA
257
s Eldarima. Mnogi su se Kraljevi ljudi prestajali sluiti vilenjakim

jezicima, te ih vie nisu predavali djeci. Ali kraljevski su se nazivi
jo uvijek davali na Quenyi, prije iz drevnog obiaja nego iz ljubavi,
u strahu da krenje stare navade ne donese nesreu.
XV Tar-Telemmait
Roen je 2136. godine, a vladao 140 godina, sve do smrti 2526.
godine. Otada su Kraljevi slubeno vladali od oeve do vlastite smrti,
iako je zbiljska vlast esto prelazila na njihove sinove ili savjetnike;
dani Elrosovih potomaka kopnili su pod Sjenkom. Ovaj je kralj tako
bio nazvan zbog svoje ljubavi prema srebru, a od slugu je traio da
navijek tragaju za mithrilom.
XVI
Ta r- Va nimeld
Bila je trea Kraljica vladarica; roena je 2277. godine, a vladala

111 godina, do smrti 2637. godine. Nije marila za vladanje, jer vie
su joj se milili glazba i ples; vlast je pak obnaao njezin mu Herucalmo, mlai od nje, ali Tar-Atanamirov potomak u istom koljenu.
Herucalmo je primio ezlo nakon smrti svoje ene, prozvao se Tar-Anducal i uskratio vlast sinu Alcarinu; ipak, neki ga ne raunaju kao
sedamnaestog u Lozi kraljeva, ve prelaze na Alcarina. Tar-Anducal
roen je 2286., a umro 2657 godine.
XVII
Tar-Alcarin
Roen je 2406. godine, a vladao 80 godina do smrti 2737. godine,

dok je pravo na naziv Kralja polagao stotinu godina.
XVIII
Tar-Calmacil
Roen je 2516. godine, a vladao 88 godina do smrti 2825. godine.

To je ime uzeo stoga to je u mladosti bio veliki kapetan, te osvojio
iroka podruja uz obale Meuzemlja. Zbog toga ga je zamrzio
Sauron, koji se ipak povukao i stao uzdizati svoju silu na Istoku,
daleko od obala, ekajui da doe njegova prilika. U danima Tar-Calmacila Kraljevo se ime prvi put izgovorilo na adunaikom; Kralja
su njegovi ljudi zvali Ar-Belzagar.
258
XIX Tar-Ardamin
Roen je 2618. godine, a vladao 74 godine do smrti 2899. godine.
Njegovo je ime na adnaikom jeziku bilo Ar-Abattrik.11
XX Ar-Adnakhr (Tar-Herunmen)
Roen je 2709. godine, a vladao 63 godine do smrti 2962. godine.
Bio je prvi Kralj koji je uzeo ezlo s nazivom na adnaikom jeziku;
iz straha je, ipak (kako je ve reeno), u Svitke upisano ime na kvenijskom. Ali te su nazive Vjerni smatrali svetogrdnima, jer znaenje
im je bilo "Gospodar Zapada", a tim su nazivom bili voljni nazvati
tek jednog od velikih Valara, u prvom redu Manwa. Za ovoga
kraljevanja vilenjakim se jezicima vie nije sluilo, a nisu se smjeli ni
uiti, ve su ih Vjerni odravali u tajnosti; a otada su lae iz Eresse
dolazile rijetko i potajice na zapadne obale Nmenora.
11 U popisu kraljeva i kraljica Nmenora u Dodatku A (I, i) Gospodara prstenova, vladar

nakon Tar-Calmacila (osamnaestoga) bio je Ar-Adnakhr (devetnaesti). U Izvjeu
o godinama u Dodatku B pie da je Ar-Adnakhr preuzeo ezlo 2899. godine; na
temelju toga, pak, gospodin Robert Forster u knjizi The Complete Guide to Middle-earth
navodi da je godina smrti Tar-Calmacila bila 2899. S druge strane, na jednom kasnijem
mjestu u prikazu vladara Nmenora u Dodatku A za Ar-Adnakhra se kae da je bio
dvadeseti kralj; a moj otac je 1964. godine u odgovor na pismo s upitom o tome napisao
sljedee; "Kako rodoslovlje sada stoji, on bi se trebao nazivati esnaestim kraljem i
devetnaestim vladarom. Mogue je da bi umjesto dvadeset trebalo stajati devetnaest;
ali takoer je mogue da je jedno ime isputeno." Objasnio je da ne moe biti siguran
zbog toga to mu u vrijeme kad je pisao odgovor nisu bili dostupni vlastiti spisi o toj
temi.
Pri ureivanju Akallabtha izmijenio sam izvorni tekst "Dvadeseti je kralj preuzeo
ezlo svojih oeva i naslijedio prijestolje pod imenom Adnakhr" u "Devetnaesti je
kralj..." (Silmarillion, str. 292). te u istom smislu "dvadeset etiri" u "dvadeset tri
(Silmarillion, str. 294). Tada nisam bio zapazio da u "Elrosovoj lozi" vladar nakon Tar-Calmacila nije bio Ar-Adnakhr, ve Tar-Ardamin; ali sad mi se ini posve jasnim,
ve na temelju same injenice da se ovdje navodi da Tar-Ardaminova smrt pada u 2899.
godinu, kako je on bio grekom izostavljen iz popisa u Gospodaru prstenova.
S druge strane, utvreni dio predanja (koji se navodi u Dodatku A, u Akallabthu
i u "Elrosovoj lozi") kae da je Ar-Adnakhr bio prvi Kralj koji je preuzeo ezlo s
imenom na adnaikom jeziku. Ako se pretpostavi da je Tar-Ardamin pukim previdom
ispao s popisa u Dodatku A, iznenauje to se ondje promjena vrste kraljevskih imena
pripisuje prvome vladaru nakon Tar-Calmacila. Mogue je da iza tog odlomka lei
sloenija tekstualna situacija od pukog izostavljanja grekom.
259
XXI Ar-Zimrathon (Tar-Hostamir)

Roen je 2798. godine, a vladao 71 godinu do smrti 3033. godine.
XXII Ar-Sakalthr (Tar-Falassion)
XXIII Ar-Gimilzr (Tar-Telemnar)
Bio je najvei neprijatelj Vjernih koji se dotada pojavio; sasvim je
zabranio sluenje eldarskim jezicima i nije doputao nijednome
Eldi da doe u tu zemlju, te je kanjavao one koji su im pruali
dobrodolicu. Nita mu nije bilo sveto i nijednom nije otiao na
Eruovo svetite. Vjenao se s Inzilbth, gospom koja je potjecala od
Tar-Calmacila;12 ali ona je potajice pripadala Vjernima, jer majka
joj je bila Lindri iz Kue prineva Andni, tako da se nisu ba
voljeli, a izmeu njihovih sinova nastao je razdor. Jer majka je veoma
voljela starijeg sina Inziladna13, koji je dijelio njezine nazore; ali
mlai Gimilkhd bio je sin svojega oca, te bi ga Ar-Gimilzr rado
bio imenovao nasljednikom, da su to doputali zakoni. Gimilkhd
je roen 3044. godine, a umro 3243.14
XXIV
Tar-Palantir (Ar-Inziladn)
Roen je 3035. godine, a vladao 78 godina do smrti 3255 godine.

Tar-Palantir pokajao se zbog navada Kraljeva koji su mu prethodili,
te bi rado bio povratio prijateljstvo Eldara i Gospodara Zapada.
To je ime Inziladn uzeo jer je bio dalekovidan okom kao i umom,
pa su se ak i oni koji su ga mrzili plaili njegovih rijei, kao iskaza
12 Dva rodoslovna stabla prikazuju da joj je otac bio Gimilzagar, drugi sin Tar-Calmacila
(roen 2630. godine), ali to je bjelodano nemogue: Inzilbth je morala biti za vie
koljena udaljen potomak Tar-Calmacila.
13 Postoji jedan vrlo formalan cvjetni grb koji je izradio moj otac, stilski slian onome
prikazanom u knjizi Pictures by J. R. R. Tolkien, 1979., br. 45, dolje desno, a koji nosi
naslov Inziladn, dok ispod njega i na feanorskom pismu i transliterirano pie Nmellt
["Zapadni cvijet"].
14 Prema Akallabthu (Silmarillion, str. 294) Gimilkhd je umro "dvije godine prije svojeg
dvjestotog roendana (to smatrahu ranom smru za nekoga od Elrosova roda, ak i u
propadanju)".
260
istinskog vidioca. Takoer je htio dane provoditi u luci Andni, jer

je Lindri, majka njegove majke, bila iz roda Prineva, pae sestra
Erendura, petnaestoga Princa i djeda Nmendila, princa Andni
u danima bratia mu Tar-Palantira; a Tar-Palantir esto bi se popeo
na drevnu kulu kralja Minastira i eznutljivo gledao prema zapadu,
u nadi da e, moda, vidjeti gdje neko jedro stie iz Eresse. Ali
nijedna laa nikad vie nije dola sa Zapada, zbog drskosti Kraljeva,
a i stoga to su srca najveeg dijela Nmenrejaca jo bila okorjela.
Jer Gimilkhd je slijedio navade Ar-Gimilzra i postao voa Kra
ljeve stranke, te se opirao volji Tar-Palantira najotvorenije to se
usuivao, a jo i vie u tajnosti. Ali Vjerni su izvjesno vrijeme ivjeli
u miru; Kralj je uvijek u predvieno vrijeme odlazio na Svetite
ponad Meneltarme, a Bijelo se drvo iznova odravalo i ukazivale su
mu se poasti. Jer Tar-Palantir u proroanstvu je kazao da e, kada
to Drvo umre, loza Kraljeva takoer propasti.
Tar-Palantir oenio se kasno i nije imao sina, a keri je dao ime
Mriel na vilenjakom jeziku. Ali kad je Kralj umro, nju je za enu
uzeo Pharazn, sin Gimilkhda (takoer ve mrtvog), protiv nje
zine volje, kao i protiv zakona Nmenora, budui da je bila dijete
njegova strica. Zatim je prigrabio ezlo, uzevi naziv Ar-Pharazn
(Tar-Calion); a Mriel je prozvana Ar-Zimraphel.15
15
Kako biljei Dodatak A Gospodara prstenova, Mriel je trebala biti etvrta Kraljica
vladarica.
Konana nepodudarnost izmeu "Elrosove loze" i Izvjea o godinama potjee iz
godita vezanih uz Tar-Palantira. U Akallabthu (str. 293) stoji da, kad je "Inziladun
prihvatio ezlo, uzeo je ponovno titulu na vilenjakom jeziku kao u davnini, nazvavi se
Tar-Palantir"; a u Izvjeu o godinama javlja se ova stavka: "3175. Pokajanje Tar-Pa
lantira. Graanski rat u Nmenoru." Na temelju tih navoda ini se gotovo izvjesnim da
je njegovo kraljevanje poelo 3175. godine; a to podupire i injenica da je u "Elrosovoj
lozi" prvotno bilo navedeno da je godina smrti njegova oca Ar-Gimilzra bila 3l75.,
koja je tek kasnije izmijenjena u 3177. Kao i u sluaju godine smrti Tar-Atanarnira
(prije, biljeka 10) teko je shvatiti zato je uinjena ta mala preinaka, proturjena
Izvjeu o godinama.
261
XXV Ar-Pharazn (Tar-Calion)

Najmoniji i posljednji kralj Nmenora. Roen je 3118. godine, vladao
64 godine, a poginuo u Propasti 3319. godine, preotevi ezlo od:
Tar-Mriel
(Ar-Zimraphel)
Roena je 3117. godine, a poginula je u Propasti.

O djelima Ar-Pharazna, o njegovoj slavi i njegovoj ludosti, ka
zuje se vie u pripovijesti o Propasti Nmenora, koju je zapisao
16
Elendil, a koja se uvala u Gondoru.
16 Izjava da je Elendil bio pisac Akallabtha iznosi se samo ovdje. Drugdje se takoer
navodi da je pria o Aldarionu i Erendis, "jedna od rijetkih podrobnih povijesti spaenih
iz Nmenora" sauvana zahvaljujui tome to se Elendil zanimao za nju.
262
Povijest Galadriel i Celeborna

te Amrotha, kralja Lriena
Nijedan dio povijesti Meuzemlja nije proetiji potekoama od
prie o Galadriel i Celebornu, te valja priznati kako su ozbiljne
nedosljednosti "usaene u sama predanja"; odnosno, pogledamo
li grau s drugog motrita, da su Galadrielina uloga i vanost vrlo
sporo izlazile na vidjelo, a pria o njoj neprestano je preinaivana.
Tako je ve na poetku jasno kako je ranija predodba bila da je
Galadriel otila preko gorja na istok iz Belerianda sama, prije kraja
Prvog doba, te da je upoznala Celeborna u Lrienu, zemlji koja je
pripadala njemu; to se izrijekom navodi u neobjavljenim zapisima,
a na istoj se zamisli temelje Galadrieline rijei upuene Frodu u
Prstenovoj druini II 7, gdje ona za Celeborna kae: "On je boravio
na zapadu od pradavnih dana, a ja ivim s njim bezbroj godina; jer
ja sam prela preko gorja prije pada Nargothronda i Gondolina, i
zajedno smo se stoljeima ovoga svijeta borili protiv dugotrajnog
poraza." Posve je vjerojatno kako je u toj predodbi Celeborn bio
nandorski vilenjak (to jest, jedan od Telera koji su odbili prijei
Magleno gorje pri Velikome putovanju iz Cuivinena).
S druge strane, u Dodatku B Gospodara prstenova javlja se ka
snija inaica te prie; jer ondje stoji: "poetkom Drugoga doba u
Lindonu, juno od Lunea, stolovao je neko vrijeme Celeborn, roak
Thingolov; ena mu bijae Galadriel, najslavnija od svih vilin-ena".
263
A u biljekama za knjigu The Road Goes Ever On (1968., str. 60)

pie kako je Galadriel "prela gorje Eredluin sa svojim muem Celebornom (jednim od Sindara) i otila u Eregion".
U Silmarillionu se spominje upoznavanje Galadriel i Celeborna u
Doriathu, te njegovo srodstvo s Thingolom (str. 122); kao i da su
oni bili meu Eldarima koji su ostali u Meuzemlju nakon kraja
Prvoga doba (str. 278).
Izlau se razliiti razlozi i povodi Galadrielina ostanka u Meuzem
lju. Upravo navedeni odlomak iz knjige The Road Goes Ever On
jasno navodi: "Nakon svrgavanja Morgotha potkraj Prvoga doba njoj
je povratak zabranjen, a na to je uznosito odvratila da se vratiti i ne
eli." Tako izriite izjave u Gospodaru prstenova nema; ali u jednom
pismu iz 1967. godine moj otac je napisao:
Izgnanicima je bio doputen povratak - izuzev nekolicini kolovo
a pobune, od kojih je u vrijeme Gospodara prstenova preostala
jedino Galadriel. U vrijeme Tubalice u Lrienu vjerovala je
kako e to trajati dovijeka, dokle i sama Zemlja bude postojala.
Stoga ona svoju tubalicu zakljuuje eljom, odnosno molitvom,
da Frodu kao naroita milost bude podaren istilini (ali ne kaz
neni) boravak na Eressi, samotnome otoku u vidokrugu Amana,
iako je njoj samoj taj put zaprijeen. Njezinoj molitvi bilo je
udovoljeno - ali bila je ukinuta i vlastita joj zabrana, u znak
priznanja za njezine zasluge protiv Saurona, te iznad svega zato
to se othrvala iskuenju da uzme Prsten kad joj je bio ponuen.
Tako je na kraju vidimo kako se ukrcava na lau.
Ta izjava, sama po sebi veoma nedvosmislena, ipak ne dokazuje da

je predodba zabrane Galadrielina povratka na Zapad postojala pri
stvaranju poglavlja "Oprotaj s Lrienom", mnogo godina prije; a
ja sam sklon zakljuku da nije (vidi str. 269).
U jednom vrlo kasnom i prvenstveno filolokom eseju, svakako
napisanom nakon objavljivanja knjige The Road Goes Ever On, pria
glasi izrazito drugaije:
Galadriel i njezin brat Finrod bili su djeca Finarfina, drugoga
Indisina sina. Finarfin je umom i tijelom sliio majci, te je po-
264

put Vanyara bio zlatokos, plemenit i blag, i ljubio je Valare.
Stajao je po strani od razdora izmeu svoje brae, te njihova
udaljavanja od Valara, i esto je traio spokoj medu Telerima,
iji je jezik nauio. Vjenao se s Erwen, keri kralja Olwa iz
Alqualond, te su njegova djeca bila u rodu s kraljem Eluom
Thingolom iz Doriatha u Beleriandu, Olwovim bratom; to ih
je srodstvo dijelom ponukalo da priu Izgonu, a to se pokazalo
vrlo bitnim kasnije u Beleriandu. Finrod je sliio ocu naoitim
licem i zlaanom kosom, te plemenitim i velikodunim srcem,
iako se odlikovao iznimnom noldorskom hrabrou, a u mladosti
i njihovim ustrim i nespokojnim duhom; od telerske je majke
ponio i ljubav prema moru i snovima o dalekim, nikad vienim
zemljama. Galadriel je bila najvea medu Noldorima, izuzev
moda Fanora, iako je bila mudrija od njega, a mudrost joj je
s dugim godinama rasla.
Majinsko joj je ime bilo Nerwen ("muka djeva"),1 a rastom
je nadvisila ak i noldorske ene; bila je snana tijelom, umom i
voljom, ravna i najuenijim znalcima i najilijim prvacima Eldara
u danima njihove mladosti. ak se i meu Eldarima smatrala
krasoticom, a kosu joj se dralo udom kakvom nema ravna.
Bila je zlaana poput kose njezina oca i pramajke joj Indis, ali
bogatija i blistavija, jer zlato u njoj proimao je neki spomen
na zvjezdano srebro njezine majke; a Eldari su kazivali da je
to u njezine uvojke upredena svjetlost Dva drveta, Laurelina i
Telperiona. Mnogi su drali kako je ta izreka prva u Fanoru
pobudila pomisao da zarobi i pomijea svjetlost Drvea, koja se
kasnije pod njegovim rukama uobliila u Silmarile, Jer Fanor
je s divljenjem i oduevljenjem promatrao Galadrielinu kosu.
Triput je od nje zatraio uvojak, ali Galadriel mu nije htjela dati
ni jednu jedinu vlas. To dvoje roaka, najveih meu Eldarima
iz Valinora, bili su vjeni neprijatelji.
Galadriel je roena u blaenstvu Valinora, no nije prolo dugo,
prema raunanju Blaenoga kraljevstva, prije nego to je ono
minulo; a nakon toga u sebi vie nije mogla nai mira. Jer u to je
vrijeme kunje sred noldorskoga razdora bila rastrgana izmeu
jednih i drugih. Bila je uznosita, snana i samovoljna kao i svi
Finwovi potomci, izuzev Finarfina; a poput brata Finroda, srcu
joj draeg od svih iz njezina roda, snivala je o dalekim krajevima
i podrujima koje bi mogla urediti kako je volja, bez nadzora. No
jo je dublje u njoj gorio plemenit i velikoduan duh Vanyara, uz
tovanje Valara koje nije mogla zanemariti. Od najranijih je dana
imala udesan dar uvida u tue umove, ali sudila ih je milosrdno
Vidi Dodatak E, str. 304.
265
i s razumijevanjem, te je prema svima gajila dobru volju, izuzev

prema Fanoru. U njemu je opazila tamu koja joj je bila odbojna
i koje se plaila, iako nije opazila da je sjenka istoga zla pala na
umove svih Noldora, pa i na njezin.
I tako se, kad su Noldori pomislili da je svjetlost Valinora
zanavijek minula, pridruila pobuni protiv Valara, koji su im
zapovjedili da ne odlaze; a nakon to je zakoraila na taj put
izgnanstva, nije se htjela predomisliti, ve je odbacila zadnju
poruku Valara i tako potpala pod Mandosovo prokletstvo. ak
i nakon nemilosrdnog napada na Telere i otmice njihovih laa,
iako se gorljivo borila protiv Fanora u obrani roda svoje majke,
nije se pokolebala. Ponos joj nije davao da se poraena vrati i
zamoli za oprost; ali sad je izgarala od elje da u bijesu poe za
Fanorom ma kamo on otiao, i pritom ga sujeti kako god bude
mogla. Ponos ju je i dalje gonio kad je, na izmaku Drevnih dana,
nakon konanoga svrgavanja Morgotha, odbila oprost Valara
za sve koji su se borili protiv njega i ostala u Meduzemlju. Tek
nakon to su prola jo dva duga doba, kad joj je napokon u
ruke dolo sve to je u mladosti eljela, Prsten moi i dugo uena vlast nad Meuzemljem, mudrost je u njoj posve sazrela i
ona ga je odbila, prola time posljednji ispit i zauvijek napustila
Meuzemlje.
Ova posljednja reenica blisko je vezana uz prizor u Lothlrienu,

kad je Frodo pruio Galadriel Prsten Jedan (Prstenova druina II 7):
"I sad je, eto, napokon tu. Dajete mi ga od svoje volje! Na mjesto
Gospodara tame elite ustoliiti kraljicu."
U Silmarillionu se navodi (na str. 88) kako je u vrijeme pobune
Noldora u Valinoru Galadriel
bila eljna otii. Niim se nije zaklinjala, ali su Fanorove rijei
o Meduzemlju zapalile njezino srce, jer je udjela vidjeti iroke
neuvane zemlje i vladati ondje nekim kraljevstvom po svojoj
volji.
Meutim, u ovom prikazu ima nekoliko navoda od kojih u Silma

rillionu nema ni traga: srodstvo Finarfinove djece s Thingolom kao
jedan od imbenika koji su ih ponukali da se pridrue Fanorovoj
pobuni; osebujna nesklonost i nepovjerenje koje je Galadriel od
samoga poetka gajila prema Fanoru, i uinak koji je imala na
njega; te borba u Alqualondu meu samim Noldorima - Angrod
266
je pred Thingolom u Menegrothu kazao tek da Finarfinov rod nije

kriv za umorstvo Telera (Silmarillion, str. 129). Iznad svega, ipak
u upravo navedenom odlomku valja zamijetiti izriitu izjavu da je
Galadriel odbila oprost Valara na kraju Prvoga doba.
Na kasnijem mjestu u ovome eseju navodi se da iako ju je majka
prozvala Nerwen, a otac Artanis ("plemenita ena"), sindarinsko
ime koje je odabrala za sebe bilo je Galadriel, "jer to je bilo najljepe
od njezinih imena, a dao joj ga je onaj kojeg je voljela, Teleporno
Telerski, s kojim se kasnije vjenala u Beleriandu". Teleporno je
Celeborn, kojemu je ovdje dana drugaija povijest, a koja se razma
tra u daljnjem tijeku teksta (str. 268); za samo ime vidi Dodatak E,
str. 304.
Posve drugaija pria o tome kako se Galadriel ponijela u vrijeme
pobune Noldora, naznaena ali nikad ispripovijedana, javlja se u
jednoj vrlo kasnoj i djelomino neitkoj biljeci: to je posljednji zapis
mojega oca posveen Galadriel i Celebornu, a vjerojatno i posljednji
o Meuzemlju i Valinoru, zabiljeen u posljednjem mjesecu njegova
ivota. U njemu je naglasio dominantan status koji je Galadriel imala
ve u Valinoru, ravna Fanoru, iako darom drugaija od njega; a
ondje pie i da ne samo da se nije pridruila Fanoru u buni, ve
mu se u svakom pogledu suprotstavljala. eljela je, doista, napustiti
Valinor i otii u iroki svijet Meuzemlja kako bi dala maha svojem
daru; jer "onako pronicava umom i hitra djelom, ve je zarana upila
sve to je mogla od uenja koja su Valari smatrali za shodno dati
Eldarima", te se osjeala sputanom pod skrbnitvom Amana. Ova
Galadrielina elja bila je, ini se, znana Manwu, koji joj je nije
zabranio; ali nije ni dobila slubeno doputenje za odlazak. Dok je
razmiljala to da uini, Galadriel se sjetila telerskih laa, te otila
ivjeti na neko vrijeme s rodbinom svoje majke u Alqualondu.
Ondje je upoznala Celeborna, koji je ovdje ponovno telerski knez.
unuk Olwa iz Alqualond i time njezin blizak srodnik. Zajedno
su nakanili sagraditi lau i otploviti u Meuzemlje; i upravo su se
spremali zatraiti doputenje od Valara za plovidbu kad je Melkor
utekao iz Valmara, vratio se onamo s Ungoliant i unitio svjetlost
Drvea. U Fanorovoj buni koja je uslijedila nakon Sumraka Valinora Galadriel nije sudjelovala: dapae, zajedno s Celebornom
junaki se borila da obrani Alqualond od napada Noldora, te su sa
uvali Celebornovu lau. Galadriel je zatim izgubila nadu u Valinor,
267
uasnula se Fanorovim nasiljem i okrutnou, te zaplovila u mrak

ne ekajui Manwovo doputenje, koje bi joj bez sumnje u tom
asu bilo uskraeno, ma koliko joj elja sama po sebi bila valjana.
Tako je potpala pod proglaenu zabranu svih odlazaka, to joj je
zaprijeilo povratak u Valinor. Ali zajedno s Celebornom stigla je u
Meuzemlje neto prije Fanora, uplovivi u luku kojom je vladao
Crdan. Ondje su ih radosno doekali kao roake Elwa (Thingola).
U godinama nakon toga nisu se pridruili ratu protiv Angbanda, koji
su prosudili beznadnim pod zabranom Valara i bez njihove pomoi;
drali su da bi se valjalo povui iz Belerianda i okupiti vojnu silu
dalje na istoku (odakle bi inae Morgoth mogao dovui pojaanja,
kako su strahovali), te se sprijateljiti s Mrkim vilenjacima i ljudima
iz tih podruja, i poduiti ih. Ali kako nije bilo nade da bi vilenjaci
u Beleriandu mogli prihvatiti takav pristup, Galadriel i Celeborn
otili su preko Ered Lindona prije kraja Prvog doba; a kad su dobili
doputenje Valara da se vrate na Zapad, odbili su ga.
Ova pria, koja dokida svaku Galadrielinu vezu s Fanorovom
pobunom, ak dotle da joj daje zaseban odlazak (s Celebornom) iz
Amana, iz temelja je oprena svemu to se drugdje navodi. Ponikla
je iz "filozofskih" (a ne iz "historijskih") razloga, vezanih uz tonu
prirodu Galadrielina neposluha u Valinoru s jedne strane, te uz
njezin status i mo u Meuzemlju s druge. Bjelodano je da bi iz nje
proistekle opsene preinake u radnji Silmarilliona; ali moj otac ih
je bez sumnje imao namjeru provesti. Ovdje bi se moglo zamijetiti
da se Galadriel ne javlja u prvotnoj prii o pobuni i bijegu Noldora,
koja je postojala mnogo prije nje; kao i da su se, naravno, nakon
njezina ulaska u prie o Prvome dobu njezina djela i dalje mogla
iz temelja mijenjati, budui da Silmarillion nije bio objavljen. Ta
knjiga je u svome objavljenom obliku, meutim, bila sastavljena
od dovrenih pripovijesti, tako da nisam mogao uzimati u obzir tek
zacrtane preinake.
S druge strane, pretvaranje Celeborna u telerskog vilenjaka iz
Amana ne samo da je u suprotnosti s navodima u Silmarillionu, ve
i s onima prije navedenim (str. 294) iz knjige The Road Goes Ever
On i Dodatka B Gospodara prstenova, u kojima je Celeborn sindarski
vilenjak iz Belerianda. Na pitanje o razlozima iz kojih se ta temeljna
preinaka njegove povijesti trebala provesti, moglo bi se odgovoriti
da su oni proistekli iz novog elementa radnje, gdje Galadriel odlazi
268
iz Amana odvojeno od povorki pobunjenih Noldora; ali Celeborn

je ve bio preobraen u telerskog vilenjaka u tekstu navedenom na
str. 298, u kojem je Galadriel jo sudjelovala u Fanorovoj buni i
pohodu iz Valinora, i gdje nema ni naznake naina na koji je Ce
leborn stigao u Meduzemlje.
Ranija pria (po strani od pitanja zabrane i oprosta), na kojoj
se temelje navodi u Silmarillionu, knjizi The Road Goes Ever On i
Dodatku B Gospodara prstenova, dosta je jasna: Galadriel je dola
u Meduzemlje kao jedna od voa druge povorke Noldora, upoznala
Celeborna u Doriathu, te se kasnije vjenala s njim; on je bio unuk
Thingolova brata Elma - nejasna lika o kojem nema zapisa, izuzev
navoda da je bio mlai brat Elwa (Thingola) i Olwa, te da ga je
"ljubio Elw, s kojim je ostao". (Elmov sin zvao se Galadhon, a
njegovi sinovi bili su Celeborn i Galathil; Galathil je bio otac Nimloth, koja se udala za Diora, Thingolova nasljednika, i bila majka
Elwing. Prema tom rodoslovlju, Celeborn je bio u rodu s Galadriel,
unukom Olwa iz Alqualond, ali ne u tako bliskom rodu kao prema
onom koje ga pretvara u Olwova unuka.) Prirodno je pretpostaviti
kako su Celeborn i Galadriel nazoili propasti Doriatha (na jednom
se mjestu navodi kako je Celeborn "uspio pobjei iz haranja Dori
atha"), te da su moda pomogli Elwing da pobjegne u Sirionske luke
sa Silmarilom - ali to nigdje nije zapisano. U Dodatku B Gospodara
prstenova spominje se da je Celeborn stolovao neko vrijeme u Lindonu, juno od Lunea;2 ali poetkom Drugoga doba preli su Gorje
i uli u Eriador. Njihovu potonju povijest, iz iste faze (da je tako
nazovem) zapisa moga oca, donosi kratka radnja to slijedi.
GLEDE GALADRIEL I CELEBORNA
Ovaj naslov nosi kratka i na brzinu sroena skica, stilski vrlo gruba,
koja je ipak gotovo jedini pripovjedni izvor podataka o zbivanjima na
zapadu Meuzemlja prije poraza i izgona Saurona iz Eriadora 1701.
2
U jednoj biljeci iz neobjavljene grae stoji da su vilenjaci iz Harlindona, odnosno

Lindona juno od rijeke Lunea, bili mahom sindarskog podrijetla, te da je to podruje
bilo leno pod vladavinom Celeborna. Prirodno je dovesti to u vezu s navodom u Dodatku
B; ali biljeka bi se moda mogla odnositi na neko kasnije razdoblje, jer su kretanja i
boravita Celeborna i Galadriel nakon pada Eregiona 1697. godine iznimno nejasna.
POVIJEST GALADRIEL 1 CELEBORNA
269
godine Drugog doba. Povrh nje postoji tek malo toga: kratke i rijetke
natuknice u Izvjeu o godinama, te mnogo openitiji i probraniji
prikaz u tekstu O Prstenovima moi i Treem dobu (objavljenom u
Silmarillionu). Neprijeporno je da je tekst o kojemu je ovdje rije
nastao nakon objavljivanja Gospodara prstenova, stoga to se knjiga
tu spominje, a i stoga to se tu za Galadriel kae da je ki Finarfina i
sestra Finroda Felagunda (jer to su kasnija imena tih kneeva koja se
javljaju tek u preraenome izdanju: vidi str. 290, biljeka 20). Tekst
nosi mnoge dopune, te nije na svakome mjestu mogue odrediti to
pripada vremenu sastavljanja rukopisa, a to je neodredivo kasnije.
To vrijedi za sluajeve u kojima se za Amrotha navodi da je sin
Galadriel i Celeborna; ali svuda gdje su uvrteni takvi navodi, mislim
da je praktiki izvjesno kako je to bila nova konstrukcija, kasnija od
pisanja Gospodara prstenova. Da se on ve u vrijeme pisanja smatrao
njihovim sinom, ta bi injenica svakako bila spomenuta.
Itekako valja uoiti kako ovdje ne samo da se ne spominje da je
povratak na Zapad bio zabranjen za Galadriel, ve i da se iz jednog
odlomka na poetku zapisa ini kako takva zamisao tad jo nije
postojala; dok se kasnije u radnji Galadrielin ostanak u Meuzemlju
nakon Sauronova poraza u Eriadoru pripisuje tome to je smatrala
kako joj je dunost ne otii dok on jo nije konano poraen. Ovo
je glavni prilog (nevoljko) iznesenoj tvrdnji (str. 263) da je pria o
zabrani kasnija od pisanja Gospodara prstenova; usporedi takoer
odlomak iz prie o dragulju Elessaru, na str. 289-290.
Sada slijedi prepriani tekst ove skice, proet odreenim brojem
opaski, oznaenih uglatim zagradama.
Galadriel je bila ki Finarfina i sestra Finroda Felagunda. Bila je
dobrodola u Doriathu, jer joj je majka Erwen, Olwova ki, bila
Telerica i Thingolova neakinja, te zato to Finarfinov narod nije
imao udjela u Rodoubojstvu u Alqualondu; ondje se sprijateljila
s Melian. U Doriathu je upoznala Celeborna, unuka Elma, Thin
golova brata. Iz ljubavi prema Celebornu, koji nije htio napustiti
Meuzemlje (a vjerojatno i zbog ponositosti, jer pripadala je onima
koji su jedva ekali poi onamo u pustolovinu), nije otila na Zapad
pri Propasti Melkorovoj, ve je prela Ered Lindon s Celebornom i
dola u Eriador. Kad su zali u to podruje, uz njih je stiglo mnotvo
270
Noldora, zajedno sa Sivim vilenjacima i Zelenim vilenjacima; neko su

vrijeme proboravili u kraju oko jezera Nenuiala (Evendima, sjeverno
od Shirea). Celeborna i Galadriel poelo se smatrati Gospodarom i
Gospodaricom Eldara u Eriadoru, te lutajuih drubi nandorskoga
podrijetla koje nikada nisu prele na zapad preko Ered Lindona i
sile u Ossiriand [vidi Silmarillion, str. 100-101]. Za boravka u blizini
Nenuiala rodio im se, negdje izmeu 350. i 400. godine, sin Amroth.
[Vrijeme i mjesto Celebrianina roenja, bilo ovdje, bilo kasnije u
Eregionu, bilo jo kasnije u Lrienu, nije konano odreeno.]
Ali napokon je Galadriel shvatila da je Sauron, kao i u pradav
nim danima Melkorova zatoenitva [vidi Silmarillion, str. 54], opet
izmaknuo. Ili, tonije, kako Sauron tad jo nije imao tek jedno ime,
a nije se zapazilo da njegova djelovanja potjeu od jednog jedinog
zlog duha, glavnog Melkorova sluge, ona je opazila kako svijetom
see neka zla, nadmona nakana, koja kao da potjee iz nekog izvora
dalje na Istoku, s druge strane Eriadora i Maglenoga gorja.
Celeborn i Galadriel zbog toga su oko 700. godine Drugog doba
otili na istok, te osnovali (prvenstveno, ali nikako ne iskljuivo)
noldorsku kraljevinu Eregion. Moe biti da je Galadriel odabrala
to mjesto jer je znala za patuljke iz Khazad-dma (Morije). Na
istonoj strani Ered Lindona bilo je i uvijek ostalo patuljaka,3 ondje
gdje su neko stajala vrlo drevna zdanja Nogrod i Belegost - ne
tako daleko od Nenuiala; ali oni su veinu snaga preselili u Khazad-dm. Celebornu nisu bili dragi patuljci ni iz jednog soja (kao to
je pokazao Gimliju u Lothlrienu) i nikad im nije oprostio ulogu
u unitenju Doriatha; ali u tom napadu sudjelovala je samo vojska
iz Nogroda, koja je stradala u bici na Sarn Athradu [Silmarillion,
str. 256-258]. Patuljci iz Belegosta zaprepastili su se saznavi za tu
strahotu i prepali zbog njezinih posljedica, to im je ubrzalo odlazak
na istok u Khazad-dm.4 Stoga se moe pretpostaviti da su patuljci
iz Morije bili neduni u propasti Doriatha i da nisu bili neprijateljski
3
Usporedi Prstenova druina I 2: "Prastara Cesta istok-zapad prolazila je kroz Shire sve
do svoga kraja u Sivim lukama, a patuljci su uvijek putovali njome do svojih rudnika u
Modrom gorju."
U Dodatku A (III) Gospodara prstenova stoji da su drevni gradovi Nogrod i Belegost
razoreni pri slomu Thangorodrima; ali u Izvjeu o godinama u Dodatku B pie: "cca.
40. Mnogi patuljci naputaju svoje stare gradove u Ered Luinu i odlaze u Moriju pove
avajui broj njenih stanovnika".
271
nastrojeni prema vilenjacima. U svakom sluaju, Galadriel je tu

bila dalekovidnija od Celeborna; od poetka je zapaala kako e se
Meuzemlje moi spasiti od "zaostatka zla" koje je Morgoth ostavio
za sobom jedino sjedinjenjem svih naroda koji mu se na svoj nain i
u svojoj mjeri suprotstavljaju. Na patuljke je takoer gledala oima
zapovjednika, vidjevi u njima najbolje ratnike za sukob s orcima.
Nadalje, Galadriel je bila Noldo, te je prirodno shvaala njihove
umove i strasnu ljubav za umijea ruku, razumijevanje mnogo vee
od onoga kakvo se zatjecalo meu mnogim Eldarima: patuljci su bili
"Aulova djeca", a Galadriel je, poput ostalih Noldora, u Valinoru
naukovala kod Aula i Yavanne.
Uz Galadriel i Celeborna bio je noldorski majstor po imenu Ce
lebrimbor. [Ovdje se opisuje jedan od preivjelih iz Gondolina, koji
se ubrajao u Turgonove najvjetije obrtnike; ali tekst je preraen
u kasniju priu, u kojoj je on Fanorov potomak, kao to spominje
Dodatak B Gospodara prstenova (samo u prepravljenom izdanju),
te iscrpnije opisuje Silmarillion (str. 191, 312), koji za njega kae
da je bio sin Curufina, petoga Fanorova sina, te da se odrekao
oevih djela i ostao u Nargothrondu kad su Celegorm i Curufin
bili protjerani.] Celebrimbor je bio "gotovo 'patuljaki' opsjednut
umijeima"; uskoro je postao glavni obrtnik u Eregionu i zasnovao
blisku suradnju s patuljcima iz Khazad-dma, meu kojima mu je
najvei prijatelj bio Narvi. [S natpisa na Zapadnim dverima Mori
je Gandalf je proitao rijei: Im Narvi hain echant: Celebrimbor o
Eregion teithant i thiw hin: "Ja sam ih, Narvi, nainio. Celebrimbor
od Zelenike upisa ove znake." Prstenova druina II 4.] I vilenjaci i
patuljci imali su velike koristi od ovog zajednitva: tako je Eregion
postao mnogo jai, a Khazad-dm mnogo ljepi, nego to bi ijedan
bio samostalno.
[Ovaj opis nastanka Eregiona slae se s onim to navodi tekst
O Prstenovima moi (Silmarillion, str. 312), ali ni ondje ni u krat
kim natuknicama u Dodatku B Gospodara prstenova ne spominje
se prisutnost Galadriel i Celeborna; dapae, u potonjem se (opet,
samo u prepravljenom izdanju) Celebrimbor naziva gospodarom
Eregiona.]
Gradnja glavnoga grada Eregiona, Ost-in-Edhila, otpoela je 750.
godine Drugog doba [uz taj datum u Izvjeu o godinama stoji nol-
272
dorsko utemeljenje Eregiona]. Vijest o tome doprla je do Sauronovih uiju, raspirivi u njemu strah potaknut dolaskom Nmenrejaca
u Lindon i na obale dalje prema jugu, te njihovim prijateljstvom s
Gil-galadom; a uo je i da je Aldarion, sin Tar-Meneldura, kralja
Nmenora, izrastao u velikog brodograditelja koji plovi ak do haradskih luka. Sauron je zato na neko vrijeme ostavio Eriador na
miru, te izabrao zemlju koja se poslije zvala Mordor za uporite iz
kojeg e se oduprijeti prijetnji dolazaka Nmenrejaca [Izvjee o
godinama to datira oko 1000. godine]. Kad se tu osjetio sigurnim,
poslao je izaslanike u Eriador, te napokon, oko 1200. godine Dru
goga doba, onamo doao i sm, odjeven u najljepe oblije koje je
uspio postii.
Ali u meuvremenu je mo Galadriel i Celeborna narasla, a Galadriel je, zahvaljujui svojem prijateljstvu s patuljcima iz Morije,
stupila u doticaj s Lrinandom, nandorskom kraljevinom sa suprot
ne strane Maglenoga gorja.5 Ondje su ivjeli oni vilenjaci koji su
odustali od Velikoga putovanja Eldara iz Cuivinena i nastanili se
5
U jednoj biljeci u ovome tekstu objanjava se kako je Lrinand bilo nandorsko ime
ovoga podruja (kasnije zvanog Lnen i Lthlorien), te da je sadravalo vilenjaku rije
sa znaenjem "zlaana svjetlost": "dolina zlata". Kvenijski oblik bio bi Laurenand. sindarinski Gloman ili Nan Law. I ovdje i drugdje objanjava se da se znaenje tog imena
odnosi na zlaana stabla mallorna u Lthlorienu; ali njih je onamo donijela Galadriel
(za priu o njihovu podrijetlu vidi str. 196), dok se u jednoj kasnijoj raspravi kae da je
samo ime Lrinand bila preinaka, nastala nakon donoenja mallorna, jo starijeg imena
Lindrinand, "Dolina Zemlje pjevaa". Kako su vilenjaci iz ove zemlje podrijetlom bili
Teleri, ovdje se bez sumnje javlja ime kojim su Teleri sami sebe zvali, Lindar, "Pjevai".
Iz mnogih drugih rasprava o imenima Lthloriena, donekle meusobno neskladnih,
moe se zakljuiti kako su sva kasnija imena vjerojatno potekla od same Galadriel.
spregom razliitih sastavnica: laur, "zlato", nan(d), "dolina", lin-, "pjevati"; a ime
Laurelindrenan, "Dolina raspjevanog zlata" (koje je bilo ranije, kao to je Drvobrada
kazao hobitima), namjerno sadri odjek imena Zlatnog drveta koje je raslo u Valinoru.
"za kojim je, kao to je bjelodano, Galadriel eznula sve vie iz godine u godinu, sve
dok ju nije proelo neizdrivo aljenje".
Samo ime Lrien prvotno je bilo kvenijski naziv za jedan predio u Valinoru, to se
esto rabio kao ime onog Vale (Irma) kojem je ono pripadalo: "mjesto odmora sred
sjenovitih stabala i vrela, za povlaenje od briga i tugovanja". Daljnja promjena iz imena
Lrinand, "Dolina zlata", u Lrien "lako bi mogla potjecati od same Galadriel", jer "ta
podudarnost ne moe biti sluajna. Ona se trudila od Lriena stvoriti pribjeite i otok
mira i ljepote, spomen na prastare dane, ali sad su je proimali alovanja i bojazni, jer
je znala da taj zlaani san hita k sivom buenju. Moe se zamijetiti i da je Drvobrada
preveo Lothlrien kao 'Cvijet sna'."
U cijelome tekstu "Glede Galadriel i Celeborna" zadrao sam ime Lrinand, iako je
u vrijeme pisanja Lrinand bio smatran prvotnim i pradavnim nandorskim imenom tog
podruja, a pria o tome da je Galadriel donijela mallorne jo nije bila stvorena.
273
u umama u dolini Anduina [Silmarillion, str. 100-101]; sezalo je u

ume s obje strane Velike rijeke, ukljuujui i podruje gdje je poslije
stajao Dol Guldur. Ti vilenjaci nisu imali ni kneeva ni vladara,
te su ivjeli bezbrino sve dok je sredite Morgothove sile bilo na
sjeverozapadu Meuzemlja;6 "ali mnogi Sindari i Noldori doli su
meu njih i tu ostali, ime je zapoelo njihovo 'sindariziranje' pod
utjecajem beleriandske kulture". [Nije pojanjeno kada je dolo do
tog prijelaza u Lrinand; mogue je da su doli iz Eregiona kroz
Khazad-dm i pod Galadrielinim okriljem.] Galadriel je imala
uspjeha u Lrinandu u nastojanjima da potre Sauronove spletke; u
Lindonu je pritom Gil-galad odbacio Sauronove poslanike, pa ak i
samog Saurona [kao to iscrpnije prenosi tekst O Prstenovima moi
(Silmarillion, str. 313)]. Ali Sauron je bio bolje sree s Noldorima iz
Eregiona, a napose s Celebrimborom, koji je u srcu udio vjetinom
i slavom postati ravan Fanoru. [Sauronovo ulagivanje kovaima iz
Eregiona, te njegovo uzimanje imena Annatar, Gospodar darova,
opisano je u tekstu O Prstenovima moi; ali ondje se Galadriel ne
spominje.]
U Eregionu se Sauron izdavao za izaslanika Valara, kojeg su
poslali u Meuzemlje ("pretkazavi tako Istare") ili kojem su na
redili da ondje ostane kako bi pomagao vilenjacima. Smjesta je
opazio da e mu Galadriel biti glavni suparnik i prepreka, te ju je
nastojao udobrovoljiti, podnosivi njezin prezir s izvanjskim strp
ljenjem i uljudnou. [Ova na brzinu sroena skica ne objanjava
zato je Galadriel prezirala Saurona, osim ako nije prozrela njegovu
krinku, a niti zato mu je, ako je ve uspjela opaziti njegovu istinsku
7
prirodu, dopustila da ostane u Eregionu.] Sauron se posluio svim
6
7
To je kasnija dopuna: tekst je izvorno navodio da su Lrinandom vladali tamonji

kneevi.
U izdvojenoj biljeci, neodrediva vremena nastanka, stoji da premda se ime Sauron
navodi i ranije od ovog mjesta u Izvjeu o godinama, to ukazuje na njegovu istovjetnost
s velikim Morgothovim doglavnikom iz Silmarilliona, ono zapravo nije bilo poznato sve
do oko 1600. godine Drugoga doba, vremena kad je skovan Prsten Jedan. Tu zagonetnu
silu, neprijateljski nastrojenu prema vilenjacima i Edainima, oni su opazili ubrzo na
kon 500. godine, a medu Nmenrejcima najprije Aldarion, pri kraju osmoga stoljea
(otprilike u vrijeme kad je osnovao luku Vinyalond, str. 206). Ali nije se znalo gdje bi
moglo biti sredite te sile. Sauron se trudio zadrati razliku izmeu svojih dviju strana:
neprijatelja i napasnika. Doavi meu Noldore, sebi je dao prividno lijep oblik (u svoje
vrsnom hinjenom predvianju kasnijih Istara), kao i lijepo ime: Artano, "velekova", ili
Aulendil, to znai onaj koji je odan sluenju Vale Aula. (U tekstu O Prstenovima moi.
274
svojim umijeima na Celebrimboru i njegovim sudruzima kovaima

koji su se bili udruili u bratstvo, odnosno drutvo, vrlo utjecajno u
Eregionu, zvano Gwaith-i-Mrdain; ali djelovao je u tajnosti, tako
da Galadriel i Celeborn nisu znali za nj. Sauron je uskoro podveo
Gwaith-i-Mrdain pod svoj utjecaj, jer isprva su imali velike koristi
od njegovih uputa u tajna znanja o tim vjetinama.8 Toliku je mo
nad Mrdainima stekao da ih je na koncu nagovorio da se pobune
protiv Galadriel i Celeborna i preuzmu vlast u Eregionu; to se zbilo
negdje izmeu 1350. i 1400. godine Drugog doba. Galadriel je tada
napustila Eregion i kroz Khazad-dm otila u Lrinand, povevi
Amrotha i Celebrian; ali Celeborn nije htio ui u patuljaka zdanja,
te se zadrao u Eregionu, gdje Celebrimbor nije mario za njega.
U Lrinandu je Galadriel preuzela vlast, kao i skrb oko obrane od
Saurona.
Sm je Sauron otiao iz Eregiona oko 1500. godine, nakon to su
Mrdaini poeli stvarati Prstenove moi. Sad, Celebrimbor nije bio
iskvaren u srcu ili vjeri, ve je prihvatio Saurona onakvoga kakvim
se predstavljao; a kad je napokon otkrio postojanje Prstena Jednog,
pobunio se protiv Saurona i otiao u Lrinand da se jo jedanput
posavjetuje s Galadriel. Trebali su tom prilikom unititi sve Prste
nove moi, "ali nisu uspjeli smoi snage". Galadrielin savjet bio je
da Tri vilenjaka Prstena valja sakriti, nikad se njima ne sluiti, te ih
ratrkati daleko od Eregiona, gdje Sauron smatra da se nalaze. Tom
prilikom od Celebrimbora je primila Nenyu, Bijeli prsten, ija je mo
str. 313, ime koje si je Sauron u to vrijeme dao bilo jeAnnatar, Gospodar darova; ali to
se ime ovdje ne spominje.) Biljeka zatim navodi kako to nije zavaralo Galadriel, koja
je kazala da ovaj Aulendil nije bio u Aulovoj sljedbi u Valinoru: "ali to nije bio konaan
sud, jer je Aule postojao prije 'Sazdavanja Arde', a izgledno je da je Sauron zapravo
bio jedan od aulovskih Maiara, koje je 'prije poetka Arde' izopaio Melkor." S tim
se mogu usporediti uvodne reenice teksta O Prstenovima moi: "Od davnine postojao
je Sauron Maia... U ranim danima Arde Melkor ga je zaveo na svoju stranu."
U jednom pismu iz rujna 1954. moj otac je naveo: "Na poetku Drugoga doba on [Sau
ron] jo je bio oku lijep, ili je jo mogao uzeti na se lijepi vidljivi oblik - i, dapae, nije
bio posve zao, barem ne ako svi 'reformisti' koji ele ubrzati 'rekonstrukciju' i 'reorga
nizaciju' nisu posve zli, ak i prije nego to ih prodere oholost i udnja za nametanjem
vlastite volje. Konkretna grana Plemenitih vilenjaka o kojoj se ovdje radi, Noldori.
odnosno Znalci, uvijek su bili ranjivi na strani 'znanosti i tehnologije', kako bismo mi
to nazvali: htjeli su doi do znanja koje je Sauron uistinu imao, te su oni iz Eregiona
odbacili upozorenja Gil-galada i Elronda. Konkretna 'udnja' eregionskih vilenjaka
- 'alegorija', ako hoete, ljubavi prema strojevima i tehnikim napravama - takoer je
simbolizirana u njihovu posebnom prijateljstvu s patuljcima iz Morije."
POVIJEST G A L A D R I E L I CELEBORNA
275
donijela snagu i ljepotu kraljevini Lrinand; ali takoer je nad njom

imao veliku i nepredvienu mo, jer osnaio je skrovitu enju za
Morem i povratkom na Zapad u njoj, tako da joj se radost boravka
9
u Meuzemlju smanjila. Celebrimbor je posluao njezin savjet da
Prsten zraka i Prsten vatre treba ukloniti iz Eregiona; povjerio ih
je tako Gil-galadu u Lindonu. (Ovdje se navodi da je tom prilikom
Gil-galad dao Naryu, Crveni prsten, Crdanu, gospodaru Luka, ali
u kasnijoj biljeci na margini teksta stoji da ga je zadrao sve do
polaska u rat Posljednjeg saveza.)
Kad je Sauron saznao za Celebrimborovo pokajanje i pobunu,
krinka je spala s njega, otkrivi njegov gnjev; okupio je veliku ratnu
silu i preko Calenardhona (Rohana) poao u pohod na Eriador
1695. godine. Kad je vijest o tome doprla do Gil-galada, on je oda
slao ratnu silu pod zapovjednitvom Elronda Poluvilenjaka; ali pred
Elrondom je bio dalek put, a Sauron je svrnuo na sjever i smjesta
poao na Eregion. Izviai i prethodnica Sauronove vojske ve su
se pribliavali kad je Celeborn izveo nenadan udar i odbacio ih; ali
premda je uspio spojiti svoje snage s Elrondovima, nisu se mogli
vratiti u Eregion, jer Sauronova je vojska bila puno vea od njiho
ve, dostatna i da ih zadri na razmaku i da vrsto opkoli Eregion.
Napokon, napadai su se probili u Eregion, razorili ga i opustoili,
te zarobili glavni cilj Sauronova napada, Dom Mrdain, gdje su
im bile kovanice i riznice. Celebrimbor se, u oaju, sm odupro
Sauronu na stubitu pred velikim dverima Mrdaina; ali sapeli su
ga kukama i zarobili, a Dom su opljakali. Ondje je Sauron uzeo
Devet prstenova i druga manja djela Mirdaina; ali Sedam i Tri nije
mogao nai. Zatim su Celebrimbora stavili na muke, te je Sauron od
njega saznao kome je bilo podareno onih Sedam. To je Celebrimbor
otkrio zbog toga to mu ni do Sedam ni do Devet nije bilo stalo
tako kao do ona Tri; Sedam i Devet bili su sazdani uz Sauronovu
pomo, dok je Tri sazdao Celebrimbor sm, s drugaijom snagom i
svrhom. [Ovdje se ne kae izrijekom da je Sauron pritom prisvojio
Sedam prstenova, iako se to vjerojatno podrazumijeva. U Dodatku
A (III) Gospodara prstenova stoji da su patuljci Durinova naroda
9
Galadriel se nije mogla okoristiti moima Nenye sve do mnogo kasnijeg vremena, nakon
gubitka Prstena Vladara; ali valja priznati da u tekstu to nipoto ne stoji (iako se odmah
prije ovoga navodi da je ona savjetovala Celebrimboru da se vilenjakim Prstenovima
nikad ne bi trebalo sluiti).
276
vjerovali da su Durinu III., kralju Khazad-dma, Prsten dali sami

vilin-kovai, a ne Sauron; ali ovaj tekst ne spominje kako je Sedam
prstenova dolo u posjed patuljaka.] O ona Tri prstena Sauron nita
nije mogao saznati od Celebrimbora; stoga ga je dao pogubiti. Ali
tono je pogodio da su Tri bila povjerena vilenjakim uvarima: to
je zacijelo znailo da su u pitanju Galadriel i Gil-galad.
U crnom se bijesu vratio ratovanju; za barjak je uzeo Celebrimborovo tijelo objeeno o motku, probodeno orkovskim strijelama,
i okomio se na Elrondove snage. Elrond je dotad okupio ono malo
vilenjaka iz Eregiona koji su pobjegli, ali nije imao snage da se odu
pre toj navali. Doivio bi pae i poraz da Sauronova vojska nije bila
napadnuta s lea; jer Durin je poslao patuljaku postrojbu iz Kha
zad-dma, a uz njih su doli vilenjaci iz Lrinanda pod Amrothovim
vodstvom. Elrond se uspio izvui, ali bio je prisiljen uzmaknuti na
sjever te je tada [1697. godine, prema Izvjeu o godinama] utemeljio
pribjeite i uporite u Imladrisu (Rivendellu). Sauron se povukao iz
potjere za Elrondom, okomio na patuljke i vilenjake iz Lrinanda,
i odbacio ih; ali iza njih su se zatvorile Dveri Morije, pa nije mogao
ui. Otada je Sauron gajio mrnju prema Moriji, a svim orcima bilo
je zapovjeeno da salijeu patuljke kad god mogu.
Sad je Sauron pokuao podjarmiti Eriador: na Lrinand je mogao
priekati. Ali dok je harao tim zemljama, ubijajui ili tjerajui sve
male skupine ljudi i lovei preostale vilenjake, mnogi su izbjeglice
prili Elrondovoj vojsci na sjeveru i pojaali je. Sad, Sauronova ne
posredna nakana bila je zauzeti Lindon, jer je vjerovao kako e
ondje imati najvie izgleda da se doepa jednog od Triju prstenova,
ili vie njih; stoga je okupio ratrkane snage i krenuo u pohod na
zapad prema Gil-galadovoj zemlji, palei i pljakajui po putu. Ali
vojnu silu oslabila mu je nunost ostavljanja snane postrojbe koje
e zadrati Elronda i sprijeiti ga da nasrne na njega s lea.
Sad, brodovi Nmenrejaca godinama su ve uplovljavali u Sive
luke, gdje su bili dobrodoli. im je Gil-galad poeo strahovati da
bi Sauron mogao doi u Eriador i otvoreno zaratiti, poslao je po
ruke u Nmenor; a Nmenrejci su na obalama Lindona poeli
okupljati ratne snage i potreptine. Kad je Sauron napao Eriador
1695. godine, Gil-galad je pozvao Nmenor u pomo. Nato je kralj
Tar-Minastir odaslao veliku mornariku silu; ali bila je zadrana
277
putem, te nije stigla do obala Meuzemlja sve do 1700. godine.

Dotad je Sauron ve podjarmio cijeli Eriador, izuzev tek opkoljenog
Imladrisa, te stigao do toka rijeke Lhn. Bio je pozvao nove snage,
koje su mu stizale s jugoistoka; dapae, nalazile su se ve u Enedwaithu, na Tharbadskom prijelazu, koji je bio vrlo slabo branjen. Gil-galad i Nmenrejci drali su Lhn u oajnikom pokuaju obrane
Sivih luka, kad je u sm zadnji as stigla velebna Tar-Minastirova
ratna sila; Sauronova je vojska doivjela teak poraz i bila odbaena.
Nmenrejski admiral Ciryatur poslao je dio svojega brodovlja da
pristane uz obale dalje prema jugu.
Sauron je bio otjeran na jugoistok nakon velikog pokolja na gazu
Sarn (prijelazu preko Baranduina); a iako ga je osnaila njegova
postrojba iz Tharbada, iznenada je opet zatekao nmenrejsku voj
sku u svom zaleu, jer Ciryatur je bio iskrcao snanu postrojbu na
ue rijeke Gwath (Sivotok) "gdje je stajalo malo nmenrejsko
pristanite". [To je bio Tar-Aldarionov Vinyalond, kasnije znan kao
Lond Daer; vidi Dodatak D, str. 299.] U Bici na Gwathlu Sauron
je bio hametice nadvladan, do te mjere da je i sm jedva pobjegao.
Njegova mala preostala sila bila je napadnuta na istonoj strani
Calenardhona, dok je on tek s tjelesnom straom utekao u podruje
kasnije zvano Dagorlad (Bojno polje), odakle se slomljen i ponien
vratio u Mordor, gdje se zakleo osvetiti Nmenoru. Vojska koja
je drala Imladris pod opsadom zatekla se izmeu Elronda i Gil-galada, koji su je posve satrli. Eriador je bio oien od neprijatelja,
ali leao je mahom u ruevinama.
U to je vrijeme odrano prvo Vijee,10 na kojem je bilo odree
no da bi se vilenjako uporite na istonoj strani Eriadora trebalo
drati u Imladrisu, umjesto u Eregionu. Tom prilikom je Gil-galad
Elrondu dao Vilyu, Plavi prsten, te ga imenovao svojim potkraljem u
Eriadoru; ali Crveni je prsten zadrao, sve dok ga nije dao Crdanu
na odlasku iz Lindona u danima Posljednjeg saveza,11 Godinama
10 Dopunom je tekst preinaen u "prvo Bijelo vijee". U Izvjeu o godinama utemeljenje
Bijeloga vijea uvedeno je pod 2463. godinu Treega doba; ali mogue je kako je ime
toga Vijea iz Treega doba namjerno podsjealo na ime ovoga davno prije odranog
Vijea, pogotovo imajui u vidu da je nekolicina glavnih lanova jednoga sudjelovala i
u drugome.
11 Na ranijem mjestu u tekstu (str. 275.) stoji da je Gil-galad Cirdanu dao Naryu, Crve
ni prsten, im ga je primio od Celebrimbora, a to se slae s navodima u Dodatku B
278
su Zapadne zemlje uivale mir, uz dovoljno vremena da im rane

zacijele; ali Nmenrejci su okusili mo u Meuzemlju, te su od tog
doba poeli stvarati trajne naseobine na zapadnim obalama [to je
datirano "cca. 1800." u Izvjeu o godinama], postavi tako moni
da se Sauron nije jo dugo usuivao krenuti na zapad iz Mordora.
U zakljunom se odlomku radnja vraa na Galadriel, navodei
da je morska enja u njoj postala tako snana da je (premda je
smatrala svojom dunou ostati u Meuzemlju sve dok Sauron ne
bude svladan) odluila napustiti Lrinand i nastaniti se uz more.
Predala je Lrinand Amrothu, opet prola kroz Moriju s Celebrian
i stigla u Imladris, u potrazi za Celebornom. Ondje ga je (ini se)
pronala, te su ondje jo dugo bili zajedno; tom je prilikom Elrond
prvi put vidio Celebrian, te ju zavolio, iako nita o tome nije rekao.
Upravo dok je Galadriel bila u Imladrisu, odrano je spomenuto
Vijee. Ali u neko kasnije vrijeme [nema naznake datuma] Galadriel
i Celeborn zajedno su s Celebrian otili iz Imladrisa i pristigli u slabo
nastanjene krajeve izmeu ua rijeke Gwathl i Ethir Anduina.
Ondje su se nastanili u Belfalasu, na mjestu koje se poslije zvalo
Dol Amroth; tamo ih je povremeno posjeivao njihov sin Amroth,
dok su se brojni nandorski vilenjaci iz Lrinanda pridruili njihovoj
pratnji. Galadriel se tek daleko u Treem dobu, kad je Amroth bio
izgubljen, a Lrinand je dospio u pogibelj, vratila onamo, 1981.
godine. Ovime zavrava tekst "Glede Galadriel i Celeborna".
*
Ovdje bi se moglo zamijetiti kako je odsutnost suprotnih naznaka u
Gospodaru prstenova navela komentatore na prirodnu pretpostavku
da su Galadriel i Celeborn proveli drugu polovicu Drugog doba
i cijelo Tree u Lothlrienu; ali nije bilo tako, iako je pria koju
o njima ocrtava tekst "Glede Galadriel i Celeborna" poslije bila
uvelike izmijenjena, kako e biti pokazano.
Gospodara prstenova i tekstu O Prstenovima moi, gdje stoji da ga je Crdan posjedovao

od poetka. Ovaj navod ovdje, nesuglasan s ostalima, bio je dodan na marginu teksta.
279
AMROTH I NIMRODEL
Ve sam spomenuo (str. 269) da bi, u sluaju da se Amroth doista smatrao

sinom Galadriel i Celeborna u vrijeme pisanja Gospodara prstenova, tako bitna
veza teko mogla ostati preuena. Ali bilo tome tako ili ne, takvo je gleda
nje na njegovo podrijetlo kasnije odbaeno. Ovdje dajem kratku pripovijest
(koja potjee najranije iz 1969.) s naslovom "Kratak prikaz dijela predanja o
Amrothu i Nimrodel".
Amroth je bio kralj Lriena nakon to je njegov otac Amdr

poginuo u Bici na Dagorladu [3434. godine Drugoga doba].
Njegova je zemlja nakon Sauronova poraza godinama ivjela u
miru. Iako je podrijetlom bio Sinda, ivio je na nain umskih
vilenjaka i nastanio se u visokim stablima svrh jednog velikog
zelenog humka, koji se kasnije navijek zvao Cerin Amroth.
To je uinio iz ljubavi prema Nimrodel. Godinama ju je volio,
te se nije enio, jer se ona nije htjela vjenati s njime. Ona
ga je takoer voljela, dapae, jer bio je lijep ak i za jednog
Eldu, te odvaan i mudar; ali pripadala je narodu umskih
vilenjaka i alila zbog dolaska vilenjaka sa Zapada, koji su
(kako je govorila) donijeli ratove i razorili davnanji mir. Htjela
je govoriti samo jezikom umskih, ak i nakon to su se itelji
12
Lriena mahom prestali sluiti njime; i ivjela je sama pokraj
slapova rijeke Nimrodela kojoj je dala svoje ime. Ali kad je
strava izala iz Morije i istjerala patuljke, na ije su se mjesto
douljali orci, uasnuto je sama pobjegla u prazne krajeve na
jugu [1981. godine Treega doba]. Amroth je otiao za njom i
naposljetku je pronaao na rubu Fangorna, koji je u to vrijeme
prilazio mnogo blie Lrienu.13 Nije se usudila ui u tu umu,
jer joj je drvee prijetilo, kako je rekla, a neka stabla su joj
preprijeila put.
Ondje su Amroth i Nimrodel zapodjenuli dugu raspravu; i
na koncu su se obeali jedno drugome. "Bit u tome vjerna,"
rekla je, "a vjenat emo se kad me dovede u neki kraj gdje
vlada mir." Amroth se zavjetovao da e njoj za ljubav napustiti
svoj narod, iako ga je sad snala nevolja, te s njom potraiti
takav kraj. "Ali u Meuzemlju vie takva nema," rekao je,
12 Za umske vilenjake i njihov govor vidi Dodatak A, str. 293.
13 Vidi Dodatak C, str. 297, o granicama Lriena.
280
"a nee ga ni biti za vilin-puk. Valja nam poiskati put preko

Velikoga mora na pradavni Zapad." I kazao joj je da na jugu
postoji luka u koju su davno otili mnogi iz njegova naroda.
"Sada su malobrojni, jer veina je otplovila na Zapad; ali pre
ostali jo grade lae i prevest e svakoga iz svoga roda koji
im doe umoran od Meuzemlja. Kazuje se kako se milost
prelaska Mora to nam je Valari dadoe sada ukazuje i sva
kome od onih koji su poli na Veliko putovanje, ak i ako u
prolim dobima ne stigoe do obala i jo nijedanput ne vidjee
Blaenu zemlju."
Nije ovdje mjesto za kazivanje o njihovu putovanju u zemlju
Gondor. Bilo je to u doba Ernila Drugog, pretposljednjeg
kralja June kraljevine, ije su zemlje proivljavale teke dane.
[Ernil II. vladao je Gondorom od 1945. do 2043.] Drugdje
se kazuje [ali ne u bilo kojem postojeem zapisu] kako su se
razdvojili i kako je Amroth, nakon to ju je uzalud iskao, otiao
u tu vilin-luku i otkrio da ih je ondje jo vrlo malo. Manje nego
to bi stalo u jednu lau; a samo im je jedna mogla zaploviti.
U njoj su se sada spremali otisnuti na puinu i napustiti Meuzemlje. Amrothu su pruili dobrodolicu, jer bilo im je drago
to je njegov dolazak ojaao njihovu malu drubu; ali nisu bili
voljni priekati Nimrodel, u iji dolazak vie nisu gajili nade.
"Poe li kroz naseljene krajeve Gondora," kazali su, "nitko
je nee ometati, a moda e primiti i pomo; jer gondorski su
ljudi dobri, a njima vladaju potomci Prijatelja vilenjaka iz dav
nine, koji jo, na svoj nain, govore naim jezikom; ali u gorju
ima mnogo neprijateljski nastrojenih ljudi i zlih stvorova."
Godina je istjecala prema jeseni, i uskoro su se oekivali
snani vjetrovi, neprijateljski i opasni ak i za vilin-lae, dok
se jo nalaze u blizini Meuzemlja. Ali tako je teko Amroth
tugovao da su ipak odgaali polazak jo tjednima; a ivjeli su
na svojoj lai, jer su im kue na obali bile ispranjene i puste.
Zatim se jedne jesenje noi digla silna oluja, jedna od naj
stranijih u ljetopisima Gondora. Stigla je iz studene Sjeverne
pustoi i prohujala Eriadorom do gondorskih zemalja, harajui
sve pred sobom; Bijelo joj gorje nije zaprijeilo put i mnoge
je ljudske brodove otpuhala na puinu Belfalaskog zaljeva,
gdje ih je progutalo more. Laku vilin-lau otrgnula je s veza
281
i stjerala u divlje vode, u smjeru obala Umbara. Ni glasa se o

njoj u Meuzemlju nikad vie nije ulo; ali vilin-lae graene
za to putovanje nisu tonule, pa nema sumnje da je napustila
Krugove Svijeta i naposljetku stigla u Eressu. Ali nije onamo
dovela Amrotha. Oluja je na gondorske obale udarila ba kad
je zora zarudjela kroz hitre oblake; ali kad se Amroth probudio,
laa je ve bila daleko od kopna. Kriknuo je glasno u oaju:
Nimrodel!, skoio u more i zaplivao prema obali to se gubila
u daljini. Pomorci su ga vilenjakim vidom jo dugo promatrali
gdje se bori s valovima, sve dok jutarnje sunce nije zasjalo kroz
oblake i u daljini mu obasjalo svijetlu kosu, slinu zlatnoj iskri.
Ni vilenjake ni ljudske oi vie ga nisu vidjele u Meuzemlju.
Ovdje se nita ne kazuje o tome to je zadesilo Nimrodel, iako
su o njezinoj sudbini kruila mnoga predanja.
Prethodni zapis zapravo je bio sroen kao ogranak jedne etimoloke rasprave
o imenima izvjesnih rijeka u Meuzemlju, u dotinom sluaju Gilraina, rijeke
iz Lebennina u Gondoru to je utjecala u Belfalaski zaljev zapadno od Ethir
Anduina; jo jedan vid predanja o Nimrodel javlja se u raspravi o sastavnici
rain. Vjerojatno se radilo o izvedenici iz korijena ran- "odlutati, zabludjeti,
otii u neizvjesnu smjeru" (kao u imenu Mithrandir, te u Mjeseevu nazivu
Rna).
Ne ini se prikladnim ni za jednu gondorsku rijeku; ali imena

rijeka esto se odnose samo na dio njihova toka, na izvor, na
nie poteze ili na druge osobine to su se dojmile istraivaa
koji su im nadjenuli ime. U ovom sluaju, meutim, objanje
nje pruaju ostaci predanja o Amrothu i Nimrodel. Gilrain
je hitro tekla s gorja, kao i druge rijeke u tom podruju; ali
pri dolasku do kraja onog ogranka Ered Nimraisa koji ju je
razdvajao od Celosa [vidi zemljovid pridodan treem dijelu
Gospodara prstenova] utjecala je u iroko, plitko uleknue.
Tuda je neko vrijeme vijugala, stvorivi jezerce na junom
kraju prije nego to e se probiti kroz jedan greben i opet
hitro nastaviti prema utoku u Serni. Kazuje se da je Nimrodel,
nakon bijega iz Lriena, u potrazi za morem zalutala u Bijelom
gorju, sve dok nije napokon stigla (ne spominje se kojim putem
ili prijevojem) do rijeke, koja ju je podsjetila na vlastitu rjeicu
u Lrienu. Srce joj se razvedrilo, pa je sjela uz jezerce i poela
282
promatrati odraze zvijezda u njegovim mrkim vodama, i slu

ati slapove preko kojih je rijeka nastavljala putovanje prema
moru. Ondje je zapala u dubok san od umora i tako je dugo
spavala da je stigla u Belfalas tek nakon to je Amrothova
laa bila otpuhana na puinu, a on je stradao u nastojanju da
otpliva natrag u Belfalas. Ovo je predanje bilo dobro znano u
Dor-en-Ernilu (Kneevoj zemlji),14 pa nema sumnje da je ime
bilo nadjeveno njemu u spomen.
Esej se nastavlja kratkim objanjenjem odnosa koji je Amroth, kao kralj Lriena, imao s tamonjom vladavinom Celeborna i Galadriel:
itelji Lriena ak su i tada [tj. u vrijeme kad je Amroth na

stradao] bili uglavnom onakvi kakvi su bili na kraju Treega
doba: rodom umski vilenjaci, ali pod vlau kneeva sindarskog podrijetla (kao i u Thranduilovoj kraljevini u sjevernim
dijelovima Mrkodola; iako se vie ne zna jesu li Thranduil i
Amroth bili u rodu.)15 Meutim, bili su uvelike pomijeani s
Noldorima (sindarinskog govora), koji su stigli kroz Moriju
nakon to je Sauron unitio Eregion 1697. godine Drugoga
doba. U to vrijeme Elrond je otiao na zapad [sic; vjerojatno se
time eli rei samo da nije preao Magleno gorje] i utemeljio
pribjeite Imladris; ali Celeborn je prvo otiao u Lrien i utvr
dio ga za svaki budui Sauronov pokuaj prelaska Anduina.
Kad se, meutim, Sauron povukao u Mordor, te se (prema
dojavama) sasvim posvetio osvajanjima na Istoku, Celeborn
se ponovno pridruio Galadriel u Lindonu.
Lrien je zatim uivao u dugogodinjem miru i zaboravu
pod vlau vlastitoga kralja Amdira, sve do Propasti Nmenora i iznenadnoga Sauronova povratka u Meuzemlje. Amdir
se odazvao na Gil-galadov poziv i sa sobom u Posljednji savez
doveo najvee mogue snage, ali poginuo je u Bici na Dagor14 Podrijetlo imena Dor-en-Ernil nigdje se ne navodi; ime se zatjee jo jedino na velikom
zemljovidu Rohana, Gondora i Mordora u Gospodaru prstenova. Na tom zemljovidu
smjeteno je na suprotnoj strani gorja od Dol Amrotha, ali njegovo pojavljivanje u ovom
kontekstu navodi na zakljuak da je Ernil bio knez Dol Amrotha (to bi se ionako moglo
pretpostaviti).
15 Vidi Dodatak B, str. 295, o sindarskim kneevima umskih vilenjaka.
283
ladu, zajedno s najveim dijelom svoje postrojbe. Amroth,

njegov sin, tada je postao kralj.
Ovaj prikaz, naravno, uvelike odudara od onoga koji donosi tekst "Glede
Galadriel i Celeborna". Amroth vie nije sin Galadriel i Celeborna, ve je sin
Amdra, kneza sindarskog podrijetla. ini se da je starija pria o odnosima
Galadriel i Celeborna s Eregionom i Lrienom doivjela preinake u mnogim
bitnim vidovima, ali nije mogue odrediti koliki bi se njezin dio zadrao u nekoj
cjelovito sroenoj pripovijesti. Celebornova povezanost s Lrienom sada se
smjeta mnogo dalje u prolost (jer u tekstu "Glede Galadriel i Celeborna" on
za cijelog trajanja Drugog doba uope nije odlazio u Lrien); ovdje saznajemo
da su mnogi noldorski vilenjaci otili kroz Moriju u Lrien nakon unitenja
Eregiona. Raniji prikaz to i ne spominje, a "beleriandski" vilenjaci ondje su
otili u Lrien godinama prije, u mirnodopskim uvjetima (str. 272-273). Nave
deni izvadak implicira kako je nakon pada Eregiona tu seobu u Lrien poveo
Celeborn, dok se Galadriel pridruila Gil-galadu u Lindonu; ali na drugome
mjestu, u zapisu koji potjee iz istog vremena kao i ovaj, izrijekom se navodi
da su oboje tom prilikom "proli kroz Moriju sa znatnom pratnjom noldorskih
izgnanika i godinama se zadrali u Lrienu". Ti kasni zapisi niti tvrde niti
nijeu da je Galadriel bila u odnosima s Lrienom prije 1697. (to vrijedi i
za Celeborna), dok izvan teksta "Glede Galadriel i Celeborna" nema nikak
vog spomena Celebrimborove pobune (negdje izmeu 1350. i 1400. godine)
protiv njihove vlasti u Eregionu, kao ni Galadrielina odlaska tom prilikom u
Lrien, gdje je preuzela vlast, dok se Celeborn zadrao u Eregionu. U kasnim
prikazima nije objanjeno gdje su to Galadriel i Celeborn proveli duge godine
Drugoga doba nakon Sauronova poraza u Eriadoru; u svakom sluaju, ondje
se vie ne spominje njihov dugogodinji boravak u Belfalasu (str. 278).
Rasprava o Amrothu nastavlja se ovako:
Ali tijekom Treeg doba Galadriel su proele crne slutnje, pa

je s Celebornom otputovala u Lrien i ondje dugo ostala uz
Amrotha, jer su je posebno zanimale sve vijesti i glasine o ras
tuoj sjenci u Mrkodolu i mranome uporitu u Dol Gulduru.
Ali Amrothov je narod njime bio zadovoljan; bio je odvaan
i mudar, a njegovo je malo kraljevstvo jo uivalo blagostanje
u svojoj ljepoti. Stoga su nakon dugih putovanja i raspitivanja
u Rhovanionu, od Gondora i granica Mordora do Thranduila
na sjeveru, Celeborn i Galadriel preko gorja preli u Imladris,
gdje su se zadrali godinama; jer sad su bili u rodu s Elrondom,
koji se poetkom Treeg doba [109. godine, prema Izvjeu o
godinama] vjenao s njihovom keri Celebrian.
284
Nakon stradavanja u Moriji [1980. godine] i tuge to je

snala Lrien, koji je sad ostao bez vladara (jer Amroth se
utopio u moru Belfalaskog zaljeva, ne ostavivi nasljednika),
Celeborn i Galadriel vratili su se u Lrien, gdje ih je narod
doekao s dobrodolicom. Ondje su ostali do kraja Treega
doba, ali nisu uzeli naziv Kralja ili Kraljice; jer kazali su da
su oni tek uvari te malene ali krasne kraljevine, posljednje
istone predstrae vilenjaka.
Drugdje postoji jo jedan spomen njihovih kretanja tih godina:
U Lrien su se Celeborn i Galadriel vratili dvaput prije Po

sljednjeg saveza i kraja Drugoga doba; a u Treem dobu, kad
se nadigla sjenka Sauronova oporavka, ondje su opet esto
boravili. U svojoj je mudrosti Galadriel uvidjela da e Lrien
biti uporite i sredite moi, te sprijeiti da Sjenka prijee
Anduin u ratu koji e neizbjeno povesti prije svog ponovnog
poraza (bude li mogu); ali i da mu treba snanija i mudrija
vladavina od one koju joj moe dati umski puk. Pa ipak, tek
nakon stradanja u Moriji, kad je na naine nedostupne Galadrielinoj vidovitosti Sauronova sila uspjela prijei Anduin
i silno ugroziti Lrien, koji je izgubio kralja i iji se narod
dao u bijeg, te ga zamalo posve napustio i predao orkovskim
zavojevaima, Galadriel i Celeborn trajno su se nastanili u
Lrienu i preuzeli upravu nad njime. Ali nisu uzeli naziv Kralja
ili Kraljice, ve su mu bili uvari koji su ga, kako se ispostavilo,
proveli neoskvrnjenog kroz Rat za Prsten.
U jo jednoj etimolokoj raspravi iz istog razdoblja objanjava se da je ime
Amroth bilo nadimak potekao od njegova stanovanja u visokom talanu ili
fletu. jednoj od drvenih platformi sazdanih visoko u kronjama lthlorienskih
stabala u kojima su ivjeli Galadhrimi (vidi Prstenovu druinu II 6): znailo je
"visokosezac, penja". 16 U tom tekstu stoji kako navada stanovanja u kronja
ma nije bila ope uvrijeena meu svim vilenjacima, ve se razvila u Lrienu
16 Ovo objanjenje pretpostavlja da je prva sastavnica imena Amroth ista ona vilenjaka
rije kao i kvenijska amba "uvis", koja se zatjee i u sindarinskoj amon, brdo ili gora
strmih obronaka; dok je druga sastavnica izvedena iz korijena rath-, sa znaenjem "pe
njati" (odakle potjee i imenica rath, kojom su se u nmenrejskom sindarinskom, koji
je u Gondoru sluio za davanje imena mjestima i osobama, oznaavale sve dulje cesti
285
zbog prirode i poloaja te zemlje: ravne, bez dobra kamena, izuzev onog koji
se iz kamenoloma u gorju sa zapadne strane mogao uz mnogo truda dopremiti
niz Srebrotok. Glavno mu je bogatstvo bilo u drveu, preostatku velikih uma
iz Drevnih dana. Ali nisu svi nastavali kronje ak ni u Lrienu, a telain ili
fletovi bili su podrijetlom ili sklonita za sluaj napada, ili najee (pogotovo
oni visoko na golemim stablima) promatranice s kojih su tu zemlju i njezine
granice mogle promatrati vilenjake oi: jer Lrien je s krajem prvog tisuljea
Treega doba postao zemlja nelagodne budnosti, a Amroth je zacijelo ivio u
sve veem nemiru nakon uspostave Dol Guldura u Mrkodolu.
Jedna takva promatranica, kojom su se sluili uvari sjevernih

mea, bio je onaj flet u kojem je prenoio Frodo. I Celebornovo
boravite u Caras Galadhonu bilo je takvog podrijetla; najvii
tamonji flet, koji Prstenova druina nije vidjela, bio je najuzdignutija toka te zemlje. Prije je najvii bio Amrothov flet svrh
velikog humka, odnosno brijega, zvanog Cerin Amroth, uzdignu
tog radom mnogih ruku i prvenstveno predvienog za nadziranje
Dol Guldura s druge strane Anduina. Do preinake tih telain u
stalne nastambe dolo je tek kasnije, a takva su stanita jedino
u Caras Galadhonu bila brojna. Ali Caras Galadhon je sam po
sebi bio tvrava, unutar ijih je zidina stanovao tek mali broj
Galadhrima. ivot u tako uzvienim kuama isprva se bez sumnje
smatrao posebnim, a Amroth ga je vjerojatno prvi prihvatio. Stoga
je to njegovo ime - jedino koje se kasnije pamtilo u predanjima
- najvjerojatnije poteklo iz njegova ivljenja u jednom visokom
talanu.
Biljeka uz rijei "Amroth ga je vjerojatno prvi prihvatio" glasi:
Osim ako to nije bila Nimrodel. Njezini su porivi bili druge

prirode. Voljela je vode i slapove Nimrodela, od kojih se nije
htjela rastajati na dulje vrijeme; ali kako su se vremena mrai
la, ta se rjeica nala odvie blizu sjevernih granica, i to u dijelu
gdje su Galadhrimi sad bili rijetki. Moda je od nje Amroth
preuzeo zamisao ivljenja u visokom fletu.17
i ulice u Minas Tirithu, od kojih su gotovo sve bile nakoene: odatle Rath Dnen, Tiha
ulica, to se sputala iz Citadele prema Grobnicama Kraljeva).
17 U "Kratkom prepriavanju" predanja o Amrothu i Nimrodel stoji da se Amroth nastanio
u visokim stablima Cerin Amrotha "iz ljubavi prema Nimrodel" (str. 279).
286
Vratimo se navedenom predanju o Amrothu i Nimrodel: u kojoj je to "luci na

jugu" Amroth ekao Nimrodel, kamo su (kao to joj je rekao) "davno otili
mnogi iz njegova naroda" (str. 280)? Dva odlomka iz Gospodara prstenova
odnose se na to pitanje. Jedan je iz Prstenove druine II 6, u kojemu Legolas.
nakon to je otpjevao pjesmu o Amrothu i Nimrodel, spominje "Belfalaski
zaljev odakle su otplovili vilenjaci iz Lriena". Drugi je u Povratku kralja V
9, u kojemu Legolas, pri pogledu na kneza Imrahila iz Dol Amrotha, zapaa
"da ovaj doista ima vilenjake krvi" i kae mu: "Premda je odavno Nimrodelin
narod otiao iz lrienskih uma, jo se vidi da nisu svi otplovili iz luke Amrotha
preko vode na zapad." Na to knez Imrahil odgovara: "Tako govore i predaje
moje zemlje."
Kasne i rascjepkane biljeke donekle objanjavaju te izjave. Tako u jednoj
raspravi o lingvistikim i politikim meuodnosima u Meuzemlju (to potjee
najranije iz 1969. godine) postoji usputan spomen injenice da su u danima
ranijih naseobina Nmenrejaca obale Belfalaskog zaljeva jo bile uglavnom
puste, "s izuzetkom jedne luke i male vilenjake naseobine na jugu zajednikog
ua rijeka Morthond i Ringl" (tj. na samoj sjevernoj strani Dol Amrotha).
Nju su, prema predaji iz Dol Amrotha, utemeljili sindarski

pomorci iz zapadnih luka Belerianda, koji su pobjegli u trima
malim laama kad je Morgothova sila porazila Eldare i Atane;
ali kasnije se poveala dolaskom pustolovnih umskih vilenja
ka, koji su u potrazi za morem doplovili niz Anduin.
umski vilenjaci (istie se ovdje) "nikad nisu bili posve lieni nespokoja i
enje za Morem, koja je povremeno neke od njih navodila da odlutaju od
svojih domova." Kako bismo doveli ovu priu o "trima malim laama" u vezu
s predajama koje biljei Silmarillion, vjerojatno bismo morali pretpostaviti da
su one pobjegle iz Brithombara ili Eglaresta (falaskih luka na zapadnoj obali
Belerianda) kad su oni bili uniteni godinu dana nakon Nirnaeth Arnoediada
(Silmarillion, str. 214), ali dok su Crdan i Gil-galad izbjegli na otok Balar, posa
de tih triju laa otplovile su mnogo dalje na jug niz obale, sve do Belfalasa.
Ali posve drugaija radnja, u kojoj se te vilenjake luke utemeljuju kasnije,
iznosi se u jednom nedovrenom odlomku posveenom podrijetlu imena Belfalas. Tu se navodi da sastavnica Bel-, premda je nesumnjivo izvedena iz nekog
prednmenrejskog imena, zapravo potjee iz sindarinskog jezika. Biljeka
biva privedena kraju prije davanja daljnjih obavijesti o sastavnici Bel-, ali kao
objanjenje njezina sindarinskog podrijetla navodi se da je "Gondor sadravao
jednu malu ali bitnu sastavnicu podosta iznimne prirode: eldarsku naseobinu .
Nakon sloma Thangorodrima, vilenjaci iz Belerianda, ako nisu otplovili preko
Velikog mora ili ostali u Lindonu, odlutali su na istok preko Modrog gorja
u Eriador; ali ini se da je svejedno postojala jedna skupina Sindara koji su
287
poetkom Drugog doba otili na jug. To su bili preivjeli itelji Doriatha, jo

kivni na Noldore; nakon to su neko vrijeme proveli u Sivim lukama, gdje su
stekli vjetinu brodogradnje, "otili su tijekom godina u potragu za mjestom
gdje e moi ivjeti samostalno i naposljetku se nastanili na uu Morthonda.
Ondje se ve nalazila primitivna luica ribarskog ivlja, ali ti ljudi su u strahu
od Eldara utekli u gorje."18
U biljeci napisanoj u prosincu 1972. ili poslije, koja pripada posljednjim
zapisima mojega oca o Meuzemlju, iznosi se rasprava o vilenjakoj crti u
ljudima, koja se dade zapaziti u golobradosti onih koji vuku takvo podrijetlo
(golobradost je bila osobina svih vilenjaka); tu se u vezi s kneevskom kuom
Dol Amrotha zapaa da je "ta loza imala naroitu vilenjaku crtu, prema
vlastitim predanjima" (u odnosu na ve navedeni razgovor izmeu Legolasa
i Imrahila u Povratku kralja V 9).
Kao to se vidi iz Legolasova spominjanja Nimrodel, u blizini

Dol Amrotha nalazila se pradavna vilenjaka luka, uz koju je
stajalo malo naselje umskih vilenjaka iz Lriena. Predaja o
kneevoj lozi kazivala je kako se jedan od njihovih predaka
vjenao s vilin-djevom: dapae, neke su inaice (oito ne ba
vjerojatne) navodile da je to bila sama Nimrodel. U drugim,
vjerojatnijim pripovijestima, to je bila jedna Nimrodelina dru
ica, koja se izgubila u visokim gorskim gudurama.
Ova potonja inaica predanja javlja se u podrobnijem obliku u biljeci prido
danoj neobjavljenom rodoslovlju loze Dol Amrotha poev od Angelimara,
dvadesetoga kneza, oca Adrahila, oca Imrahila, kneza Dol Amrotha u vrijeme
Rata za Prsten:
Prema predaji svoje kue, Angelimar je bio dvadeseti u ne

prekinutom nizu potomaka od Galadora, prvoga vladara Dol
Amrotha (cca. 2004.-2129. Treega doba). Prema istim tim
predajama, Galador je bio sin Nmenrejca Imrazra, itelja
Belfalasa, i vilin-gospe Mithrellas. Ona je bila meu Nimro18 Mjesto vilenjake luke u Belfalasu oznaeno je imenom Edhellond ("Vilenjaka luka",
vidi Dodatak Silmarilliona, stavke edhel i lond) na ureenome zemljovidu Meuzemlja
koji je izradila Pauline Baynes; ali to ime nisam uspio nai nigdje drugdje. Vidi Dodatak
D, str. 299. Usporedi Pustolovine Toma Bombadila (1962.), str. 74-75: "U Langstrandu
i Dol Amrothu postojala su mnoga predanja o pradavnim vilenjakim naseobinama,
kao i o luci na uu Morthonda iz koje su brodovi isplovljavali 'ka zapadu' jo tamo u
vrijeme pada Eregiona u Drugome dobu."
288
delinim druicama, jedna od mnogih vilenjaka koji su izbjegli

na obalu oko 1980. godine Treega doba, kada se u Moriji
probudilo zlo; tada su Nimrodel i njezine djeve zalutale u
umovitim brdima i izgubile se. Ali u ovoj pripovijesti kazuje
se da je Imrazr pruio Mithrellas utoite i oenio se njome.
Ali nakon to mu je dala sina Galadora i ker Gilmith, jedne se
noi iskrala i vie je nikad nije vidio. Ali iako je Mithrellas bila
iz nieg umskog roda (a ne jedna od Plemenitih ili pak Sivih
vilenjaka), navijek se dralo kako su kua i rod vladara Dol
Amrotha plemeniti krvlju kao to su lijepi licem i umom.
ELESSAR
U neobjavljenim zapisima tek se malo toga jo moe nai glede povijesti Celeborna i Galadriel, izuzev jednog vrlo grubog rukopisa na etiri stranice koji
nosi naslov "Elessar". U prvom je stadiju sroenosti, ali nekoliko je dopuna
uneseno olovkom; ne postoje druge inaice. Uz nekoliko vrlo sitnih urednikih
dopuna, glasi ovako:
U Gondolinu je ivio tvorac dragulja po imenu Enerdhil, najvei

majstor te vjetine meu Noldorima nakon smrti Fanorove.
Enerdhil je ljubio sve zelene stvorove to rastu, a najvie ga
je radovalo vidjeti sjaj sunca kroz lie u kronjama. I srce mu
ushtjede sazdati dragulj u kojem bi se zarobila bistra svjetlost
sunca, ali tako da dragulj bude zelen poput lia. I sazdao
ga je, takva da su mu se ak i Noldori divili. Jer kazuje se da
bi oni koji bi pogledali kroz taj kamen vidjeli sparuene ili
spaljene stvorove iznova cijelima ili onakvima kakvi su bili u
jeku mladosti, dok su ruke koje bi ga primile donosile iscje
ljenje od boli svima koje bi dotakle. Taj je dragulj Enerdhil
dao Kraljevoj keri Idril, koja ga je nosila na prsima; tako se
spasio iz gondolinskog poara. A prije nego to e otploviti,
Idril ree svome sinu Erendilu: "Elessar ostavljam tebi, jer u
Meuzemlju tekih rana ima to e ih ti, moe biti, iscijeliti.
Ali nikome drugom predati ga nee." Uistinu, u Sirionskoj
luci valjalo je iscijeliti mnoge rane, i ljudske i vilenjake, a i
medu grlima to su onamo utekla od uasa na Sjeveru; i dok je
Erendil ondje boravio, uivali su zdravlje i blagostanje, a svi
su ivi stvorovi na neko vrijeme bili zeleni i krasni. Ali kad je
289
Erendil poao na velika putovanja Morem, ponio je Elessar

na grudima, jer sred svih je potraga jedna misao navijek bila
pred njim: da e moda opet nai Idril; a prva uspomena na
Meuzemlje bila mu je zeleni kamen nad njezinim grudima,
kad mu je pjevala uz kolijevku dok je Gondolin bio jo u cvatu.
Kad se Erendil vie nije vratio u Meuzemlje, Elessaru se
tako zameo trag.
U kasnijim je dobima postojao opet jedan Elessar, a o
njemu se kazuje dvojako, iako bi tek oni Mudri kojih vie
nema mogli rei koje je tono. Jer neki kau da je taj drugi
uistinu bio samo onaj prvi, koji se milou Valara vratio; da
ga je sa Zapada sa sobom donio Olrin (u Meuzemlju znan
kao Mithrandir). I jednom tako Olrin posjeti Galadriel, koja
je tad stanovala pod kronjama Velike Zelenume; i dugo
razgovarahu. Jer godine izgnanstva poinjale su teko titati
Noldorsku gospu, koja udjee za vijestima o rodu i za blae
nim rodnim krajem, a ipak se ne htjede odrei Meuzemlja
[prepravljeno u: ali jo se nije smjela odrei Meuzemlja]. A
kad joj Olrin prenese mnoge novosti, ona uzdahnu i ree:
"alujem u Meuzemlju, jer lie pada i cvijee blijedi; a srce
mi udi dok se spominje drvea i trave to ne mriju. Htjela
bih takove imati u svome domu." Nato joj Olrin ree: "Bi li,
onda, htjela Elessar?"
A Galadriel ree: "Gdje je sada Erendilov kamen? A Enerdhila vie nema, onog koji ga sazda." "Tko to moe znati?"
ree Olrin. "Zacijelo", ree Galadriel, "otioe preko Mora,
kao i gotovo sve krasote uz njih. I mora li Meuzemlje onda
dovijeka blijedjeti i propadati?" "To mu je sudbina", ree
Olrin. "No to se na neko vrijeme moe ispraviti, vrati li se
Elessar. Tek nakratko, dok ne svanu ljudski dani." "Ako - pa
ipak, kako bi to moglo biti", ree Galadriel. "Jer, zacijelo,
Valari su sada premjeteni i Meuzemlje im je daleko od misli,
a pod sjenkom su svi oni koji ga se jo dre."
"Nije tako", ree Olrin. "Pogled im je jo bistar i srca im
jo ute. U ime toga, pogledaj ovo!" I on joj pokaza Elessar,
a ona ga pogleda u udu. A Olrin ree: "Ovo ti donosim od
Yavanne. Upotrijebi ga kako zna i na neko e se vrijeme tvoja
290
postojbina pretvoriti u najkrasotnije mjesto u Meuzemlju. Ali

nije ti dano da ga posjeduje. Predat e ga kada doe vrije
me. Jer prije nego to te shrva umor i napokon se odrekne
Meuzemlja, doi e jedan koji ga ima primiti, a nosit e ime
19
ovoga kamena: Elessar e se zvati."
Druga pripovijest glasi ovako: jednom je davno, prije nego
to je Sauron zaveo kovae u Eregionu, onamo dola Galadriel
i kazala Celebrimboru, glavnome vilin-kovau: "alosna sam
u Meuzemlju, jer lie pada i cvijee to ga voljeh blijedi, a
kraj u kome boravim prepun je sjete koju nijedno proljee
otkloniti ne moe."
"Kako bi za Eldare moglo biti drugaije, dre li se Me
uzemlja?" ree Celebrimbor. "Hoe li onda prijei preko
Mora?"
"Neu", ree ona. "Angroda vie nema, ni Aegnora vie
nema, ni Felagunda vie nema. Od Finarfinove djece posljed
nja sam.20 Ali srce mi je jo ponosito. to li je to skrivila zlaana kua Finarfinova da mi valja traiti oprost od Valara,
ili se zadovoljiti morskim otokom, meni, ija je rodna zemlja
Blaeni Aman? Ovdje sam monija."
"to bi onda htjela?" ree Celebrimbor.
"Htjela bih drvee i travu oko sebe to ne mrije - tu, u
vlastitoj zemlji", odgovori mu ona. "to se zbilo s eldarskom
vjetinom?" A Celebrimbor ree: "Gdje je sada Erendilov
kamen? A Enerdhila koji ga sazda vie nema." "Otioe preko
19 Ovo se poklapa s odlomkom iz Prstenove druine II 8, gdje Galadriel, dajui Aragornu
zeleni kamen, kae: "I sad je trenutak da uzmete ime koje vam je bilo predskazano.
ime Elessar, Vilin-kamen od kue Elendilove!"
20 U tekstu na ovome mjestu i odmah ispod njega stoji Finrod, koje sam promijenio u
Finarfin kako bi se izbjegla zabuna. Prije objavljivanja preraenog izdanja Gospodara
prstenova 1966. godine moj otac je preimenovao Finroda u Finarfina, dok je njegov sin
Felagund, prethodno zvan Inglor Felagund. postao Finrod Felagund. Dva odlomka u
Dodacima B i F bila su shodno tome preinaena u ovom preraenom izdanju. Vrije
di zamijetiti da Galadriel ovdje meu svojom braom ne spominje Orodretha, kralja
Nargothronda nakon Finroda Felagunda. Iz meni nepoznatog razloga, moj otac je
premjestio drugoga kralja Nargothronda na mjesto pripadnika iste obitelji u sljedeem
narataju: ali ta i njoj srodne rodoslovne preinake nikad nisu bile unesene u sastavne
tekstove Silmarilliona.
POVIJEST G A L A D R I E L I CELEBORNA
291
Mora," ree Galadriel, "kao i gotovo sve to krasno je. Ali

mora li onda Meuzemlje dovijeka blijedjeti i propadati?"
"To mu je sudbina, drim", ree Celebrimbor. "Ali ti zna
da te ljubim (iako si se odluila za Celeborna od Stabala) i za
tu u ljubav uiniti sve to mogu ne bih li nekako umijeem
ublaio tvoju alost." Ali nije kazao Galadriel da i sm u dav
nine bijae iz Gondolina, gdje je prijateljevao s Enerdhilom,
iako ga je prijatelj uglavnom nadmaivao. No, da Enerdhila
nije bilo, Celebrimbor bi bio glasovitiji. Stoga je razmislio,
te prionuo na dug i osjetljiv rad, i za Galadriel izradio svoje
najvee djelo (izuzev tek Triju Prstenova). I kazuje se da je
istananiji i bistriji od Enerdhilova bio zeleni dragulj to ga je
sazdao, no svjetlost mu ipak nije bila tako snana. Jer dok je
Enerdhilov dragulj obasjala svjetlost Sunca u mladosti, ve je
mnogo ljeta bilo prolo prije nego to je Celebrimbor prionuo
na posao, a nigdje u Meuzemlju svjetlost nije bila onako
bistra kao prije, jer iako je Morgoth bio izbaen u Prazninu i
vie se nije mogao vratiti, sjenka mu je izdaleka padala amo.
Svejedno, blistav je bio Celebrimborov Elessar; i umetnuo ga
je u velebnu srebrnu kopu u liku orla to polijee rairenih
21
krila. Dok je imala Elessar, svi su stvorovi oko Galadriel rasli
u krasoti, sve do dolaska Sjene u umu. Ali poslije, kad joj je
Celebrimbor poslao Nenyu, glavnoga od Triju,22 dragulj joj
(kako je smatrala) vie nije trebao, pa ga je dala svojoj keri
Celebrian, te je tako doao do Arwen i do Aragorna, zvanoga
Elessar.
A na kraju pie:
Elessara je u Gondolinu sazdao Celebrimbor, te je tako dopao

Idril i time Erendila. Ali tome se izgubio trag. Ali drugog je
Elessara sazdao takoer Celebrimbor u Eregionu na zahtjev
Usporedi s opisom Vilin-kamena u Prstenovoj druini II 8: "Tad [Galadriel] uzme iz
svoga krila krupan dragulj bistre zelene boje umetnut u srebrnu kopu izraenu u obliku
orla rairenih krila, a kad ga podigne uvis, dragulj blijesne poput sunca to je zasjalo
kroz kronju u proljee."
22 Ali u Povratku kralja VI 9, gdje se Modri prsten vidi na Elrondovu prstu, on se naziva
"Vilya, najmoniji od Tri prstena".
21
292
Gospodarice Galadriel (koju je ljubio) te nije potpadao pod

Jedan, budui da je bio sazdan prije nego to se Sauron iznova
uzdigao.
Sadraj se u izvjesnim osobinama slae s tekstom "Glede Galadriel i Celeborna", a po svoj prilici je i nastao otprilike u isto vrijeme, ili neto ranije. Cele
brimbor je tu ponovno tvorac dragulja iz Gondolina, a ne jedan od Fanoraca
(usporedi str. 271); a za Galadriel se kae da nije bila voljna odrei se Meuzemlja (usporedi str. 269) - iako je tekst naknadno bio preinaen ne bi li se
uveo pojam zabrane, dok na kasnijem mjestu u radnji ona spominje oprost
Valara.
Enerdhil se ne javlja ni u jednom drugom zapisu; a zakljune rijei teksta
pokazuju da ga je Celebrimbor trebao zamijeniti u ulozi tvorca Elessara iz
Gondolina. Nigdje vie nema traga od Celebrimborove ljubavi prema Ga
ladriel. Tekst "Glede Galadriel i Celeborna" navodi na zakljuak da je on s
njima doao u Eregion (str. 271); ali ondje, kao i u Silmarillionu, Galadriel
upoznaje Celeborna u Doriathu, te je teko objasniti Celebrimborove rijei
"iako si se odluila za Celeborna od Stabala". Takoer je nejasno spominjanje
Galadrielina boravka "pod kronjama Velike Zelenume". To bi se moglo
protumaiti kao iroka uporaba (nigdje drugdje zateena) tog izraza, koja
bi ukljuivala i lrienske ume s druge strane Anduina; ali rijei "dolazak
Sjene u umu" nedvojbeno se odnose na uzdizanje Saurona u Dol Gulduru,
koje se u Dodatku A (III) Gospodara prstenova naziva "Sjena u umi". To bi
moglo znaiti da je Galadrielina mo u jednom razdoblju obuhvaala i june
dijelove Zelenume Velike; a potvrda tome moe se nai u tekstu "Glede
Galadriel i Celeborna", str. 273, gdje se za kraljevinu Lrinand (Lrien) kae
da je sezala "u ume s obje strane Velike rijeke, ukljuujui i podruje gdje
je poslije stajao Dol Guldur". Mogue je, takoer, da se na istome poimanju
zasniva izjava u Dodatku B Gospodara prstenova, u uvodnoj biljeci za Izvjee
o godinama Drugoga doba, kako je glasila u prvome izdanju: "mnogi su se od
Sindar preselili na istok i uspostavili kraljevstva vrlo daleko. Meu njima su
glavni bili Thranduil na sjeveru Zelenume Velike, te Celeborn na jugu ume'.
U preraenome izdanju ta je opaska o Celebornu izostavljena, a umjesto nje
javlja se spomen njegova stolovanja u Lindonu (naveden prije, str. 262).
Za kraj, moe se spomenuti da se iscjeliteljska mo u Sirionskim lukama,
koja se ovdje pripisuje Elessaru, u Silmarillionu (str. 270) objanjava utjecajem
Silmarila.
293
DODACI
DODATAK A
UMSKI VILENJACI I NJIHOV GOVOR
Kako spominje Silmarillion (str. 100-101), neki su Nandori, telerski
vilenjaci koji su odustali od pohoda Eldara na istonoj strani Maglenog gorja, "cijeli vijek boravili u umama u Dolini Velike rijeke"
(dok su drugi, kako se navodi, otili niz Anduin do njegovih ua, a
bilo je i onih koji su zali u Eriador: od potonjih su potekli Zeleni
vilenjaci iz Ossirianda).
U jednoj kasnoj etimolokoj raspravi o imenima Galadriel, Celeborn i Lrien izrijekom stoji da su umski vilenjaci iz Mrkodola i
Lriena bili potomci telerskih vilenjaka koji su se zadrali u Dolini
Anduina:
umski vilenjaci (Tawarwaith) bili su podrijetlom Teleri, pa tako
i daljnji rod Sindar, premda su od njih bili udaljeniji nego Teleri
iz Valinora. Bili su to potomci onih Telera koji se na Velikome
putovanju nisu usudili prijei Magleno gorje, ve su se zadrali u
Dolini Anduina i tako nikad nisu doprli do Belerianda ili Mora.
Sto ga su bili u bliem srodstvu s Nandorima (inae zvanima Ze
leni vilenjaci) iz Ossirianda, koji su s vremenom ipak preli gorje
i naposljetku stigli u Beleriand.
umski vilenjaci sakrili su se u umskim uporitima s one strane

Maglenog gorja te postali malen i ratrkan narod, jedva razluiv
od Avara;
ali jo su pamtili da su prvotno bili Eldari, pripadnici Treega
klana, te su pruali gostoprimstvo onim Noldorima i napose
Sindarima koji nisu otili preko Mora, ve su poli u seobu na
istok [tj. poetkom Drugoga doba]. Pod njihovim su vodstvom
opet postali ureeno drutvo i stekli veu mudrost. Thranduil,
otac Legolasa iz Devetorice pjeaka, bio je Sinda, te se tim je
zikom govorilo u njegovoj kui, premda ne i u cijelom njegovu
narodu.
U Lrienu, gdje su mnogi bili podrijetlom Sindari, ili prei
vjeli Noldori iz Eregiona [vidi str. 282], sindarinski je postao jezik
svih. Vie se, naravno, ne zna u emu se tono njihov sindarinski
294

razlikovao od oblika iz Belerianda - vidi Prstenovu druinu II 6,
gdje Frodo navodi da se jezik kojim je umski narod meusob
no govorio razlikovao od onoga na zapadu. Vjerojatno je bio
drugaiji mahom u onome to bi se danas popularno nazvalo
"naglaskom": uglavnom razliit u intonacijama i izgovorima sa
moglasnika, dovoljnim da smetu nekoga ne posve vinog istijem
sindarinskom, poput Froda. Moda je, naravno, bilo i izvjesnih
lokalizama i drugih osobina u osnovi proisteklih iz utjecaja biveg
umskog jezika. Lrien je dugo bio prilino izdvojen od izvanj
skoga svijeta. Svakako, neka imena sauvana iz njegove prolosti,
kao to su Amroth i Nimrodel, ne mogu se posve izvesti iz sindarinskoga, iako mu pristaju oblikom. ini se da je caras bila stara
rije za utvrdu s opkopom, koja se ne zatjee u sindarinskom.
Lrien je vjerojatno preinaka starijeg, danas izgubljenog imena
[iako se na ranijem mjestu navodi da je prvotno umsko, odnosno
nandorsko ime bilo Lrinand; vidi str. 272, biljeku 5].
S ovim opaskama o umskim imenima usporediva je biljeka iz Do

datka F (I) Gospodara prstenova, odjeljak "O vilenjacima" (postoji
samo u preraenom izdanju).
Druga openita izjava vezana uz umski vilenjaki zatjee se u
jednoj lingvistiko-povijesnoj raspravi napisanoj u istom kasnom
razdoblju kad i upravo navedena:
Iako su se narjeja umskih vilenjaka do njihova ponovnog su
sreta s davno razdvojenim srodnicima toliko udaljila od sindarinskoga da su im bila jedva razumljiva, ve je nakon kratkog
izuavanja postalo bjelodano da su srodni kao eldarski jezici.
Iako je usporedba umskih narjeja s vlastitim govorom itekako
zanimala uenjake, pogotovo one noldorskog podrijetla, danas
se tek malo zna o umskom vilenjakom. umski vilenjaci nisu
izumjeli nikakav oblik pisanja, a oni koji su nauili tu vjetinu od
Sindara pisali su najbolje to su umjeli na sindarinskom. Potkraj
Treega doba umski se jezici vjerojatno vie nisu govorili u dva
predjela vana u vrijeme Rata za Prsten: u Lrienu i u Thranduilovoj kraljevini na sjeveru Mrkodola. Od njih se u zapisima
sauvala samo poneka rije, uz nekoliko imena osoba i mjesta.
295
DODATAK B
SINDARSKI KNEEVI UMSKIH VILENJAKA
U Dodatku B Gospodara prstenova, u uvodnoj biljeci Izvjea o
godinama Drugoga doba, stoji: "prije podizanja Barad-dra mnogi
su se od Sindar preselili na istok, a neki su od njih uspostavili
kraljevstva [u umama] vrlo daleko, gdje su im itelji bili mahom
[jumski vilenjaci. Jedan je od njih bio i Thranduil, kralj na sjeveru
Velike Zelenume".
Neto vie o povijesti ovih sindarskih kneeva umskih vilenjaka
moe se pronai u kasnim filolokim zapisima mojega oca. Tako u
jednom eseju stoji da se Thranduilova kraljevina
prostirala na ume koje su okruivale Pustogoru i obrastale za
padne obale Dugog jezera prije dolaska patuljaka izgnanih iz
Morije i Zmajeva prodora. Vilenjaki itelji te kraljevine doselili
su se s juga, te su bili srodnici i susjedi lrienskih vilenjaka; ali
ondje su stanovali u Zelenumi Velikoj istono od Anduina.
U Drugom se dobu njihov kralj Oropher [otac Thranduila, Legolasova oca] povukao na sjever povie Gladdenskih polja. Tako
je postupio ne bi li se oslobodio utjecaja i zadiranja patuljaka iz
Morije, koja je izrasla u najvee patuljako zdanje zabiljeeno u
povijesti; a nisu mu bila po volji ni uplitanja Celeborna i Galadriel u Lrien. Ali tad je jo bilo malo razloga za strah izmeu
Zelenume i Gorja, a njegov je narod bio u stalnom doticaju sa
svojim rodom preko Rijeke, sve do Rata Posljednjeg saveza.
Usprkos tome to su umski vilenjaci eljeli imati to manje
veze s poslovima Noldora i Sindara, kao i bilo kojeg drugog na
roda, patuljaka, ljudi ili orkova, Oropher je bio dovoljno mudar
da predvidi kako se mir nee vratiti sve dok Sauron ne bude
savladan. Stoga je okupio veliku vojsku svojega sad ve brojnog
naroda, pripojio joj manju vojsku Malgalada iz Lriena, te poveo
snage umskih vilenjaka u boj. umski su vilenjaci bili prekaljeni
i odvani, ali slabo opremljeni oklopima ili orujem u usporedbi s
Eldarima sa Zapada; bili su uz to i neovisni, te nisu htjeli stati pod
vrhovno zapovjednitvo Gil-galada. Gubici su im stoga bili tei
nego to je to bilo nuno, ak i u onom uasnom ratu. Malgalad je
s vie od pola sljedbe stradao u velikoj bici na Dagorladu, nakon
to je bio odsjeen od glavnine snaga i stjeran u Mrtve barutine.
Oropher je poginuo u prvom nasrtaju na Mordor, kad je pohitao
na elu svojih najsranijih ratnika prije nego to je Gil-galad dao
znak za napad. Njegov sin Thranduil ostao je na ivotu, ali nakon
296

to je rat zavrio, a Sauron stradao (kako se inilo), kui je poveo
jedva treinu vojske koja je otila u rat.
Malgalad iz Lriena ne javlja se nigdje drugdje, a ovdje ne stoji

da je bio Amrothov otac. S druge strane, za Amdira, Amrothova
oca, dvaput se (prije, str. 279 i 282-283) kae da je stradao u Bici
na Dagorladu, tako da se Malgalad vjerojatno moe jednostavno
izjednaiti s Amdirom. Ali ne mogu rei koje je ime zamijenilo ono
drugo. Daljnji tekst eseja glasi:
Uslijedio je dugotrajan mir, kad su umski vilenjaci opet postali
brojni; ali ivjeli su nespokojno i u strepnji, jer su osjeali pro
mjenu svijeta koju nosi Tree doba. Ljudi su takoer postajali
sve brojniji i moniji. Vladavina nmenrejskih kraljeva Gondora sezala je sve dalje na sjever, prema granicama Lriena i
Zelenume. Slobodni ljudi sa Sjevera (koje su vilenjaci tako zvali
jer nisu bili pod vlau Dnedain, a najveim ih dijelom nisu
podinili Sauron ili njegovi sluge) irili su se na jug: uglavnom
istono od Zelenume, iako su se neki nastanjivali na rubovima
ume i travnatim predjelima Dolina Anduina. Zlokobniji su glasi
stizali s daljeg Istoka: Divlji su se ljudi komeali. Ti negdanji
sluge i tovatelji Sauronovi sad su bili slobodni od jarma njegove
tiranije, ali ne i od zla i mraka koje im je usadio u srca. Okrutni su
ratovi buktali meu njima, iz kojih su se neki povlaili na zapad,
umova prepunih mrnje, smatrajui sve one koji ive na Zapadu
neprijateljima koje valja pobiti i poharati. Ali na Thranduilovu
je srcu leala jo vea sjena. Bio je vidio stravu Mordora i nije
ju mogao zaboraviti. Kad bi god pogledao prema jugu, spomen
na njega zatamnio bi mu sunanu svjetlost, a iako je znao da je
sada razoren i naputen, pod paskom Kraljeva ljudi, strah mu je
zborio u srcu da nije zanavijek poraen: uzdii e se opet.
U drugom odlomku napisanom istodobno s navedenim stoji da su

se umski vilenjaci, kad je prolo tisuu godina Treega doba, te je
Sjenka pala na Veliku Zelenumu, pod Thranduilovom vlau
povukli pred njom dok se irila sve dalje na sjever, sve dok
Thranduil nije naposljetku osnovao kraljevinu na sjeveroistoku
ume, gdje je pod zemljom izdubio tvravu i velike dvornice.
Kako je Oropher bio sindarskog roda, nema sumnje da je njegov
sin Thranduil slijedio mnogo stariji primjer kralja Thingola iz
Doriatha; njegove se dvornice, svejedno, nisu dale usporediti s
297
Menegrothom. Nije u njega bilo ni te vjetine, ni tog bogatstva,

a ni pomoi patuljaka; a u usporedbi s vilenjacima iz Doriatha,
njegov je umski narod bio sirov i priprost. Oropher je meu njih
doao samo sa aicom Sindara, koji su se pak brzo stopili sa
umskim vilenjacima, prisvojili njihov jezik i uzeli imena umskog
oblika i stila. To su uinili namjerno; jer oni su (kao i drugi slini
pustolovi, zaboravljeni ili tek usput spomenuti u predajama) stigli
iz Doriatha nakon njegove propasti i nikako nisu eljeli napustiti
Meuzemlje, a ni stopiti se s ostalim Sindarima u Beleriandu, jer
njima su vladali noldorski Izgnanici, koji iteljima Doriatha nisu
bili naroito mili. Dapae, eljeli su postati umski ivalj i vratiti
se, kako su znali rei, jednostavnome ivotu, kakav je vilenjacima
bio priroen prije nego to ga je poziv Valara poremetio.
Nigdje se (vjerujem) ne objanjava kako se to to su umski govor

prihvatili sindarski vladari umskih vilenjaka u Mrkodolu, kao to
je ovdje opisano, moe dovesti u vezu s izjavom navedenom na str.
294, koja kae da se potkraj Treega doba umski vilenjaki jezik
vie nije govorio u Thranduilovoj kraljevini.
Vidi dalje biljeku 14 u tekstu "Stradanje na Gladdenskim po
ljima", str. 312.
DODATAK C
GRANICE LRIENA
U Dodatku A (I, iv) Gospodara prstenova stoji da se kraljevstvo
Gondor na vrhuncu svoje moi u doba kralja Hyarmendacila I.
(1015.-1149. Treega doba) protezalo na sjever "sve do Celebranta
i junih okrajaka Mrkodola". Moj otac je nekoliko puta izjavio kako
je to pogreka: toan tekst trebao bi glasiti "do Celebrantskoga
polja". Prema njegovim kasnim zapisima o meuodnosima jezika
Meuzemlja,
rijeka Celebrant (Srebrotok) bila je unutar granica kraljevine
Lrien, dok je praktika mea kraljevstva Gondor na sjeveru
(zapadno od Anduina) bila rijeka Limlight. Cijeli travnati predio
izmeu Srebrotoka i Limlighta, gdje su se nekada lrienske ume
sterale dalje na jug, u Lrienu se nazivao Parth Celebrant (tj.
polje, odnosno omeeni travnjak, Srebrotoka) i smatralo ga se
dijelom te kraljevine, iako njezini vilenjaki itelji nisu stanovali
izvan rubova tamonjih uma. U kasnijim je danima Gondor
298

sazdao most iznad gornjeg toka Limlighta te esto zauzimao
uski predio izmeu donjeg toka Limlighta i Anduina u okviru
svojih istonih crta obrane, budui da je u velikim krivinama
Anduina (gdje se rijeka hitro obruavala pokraj Lriena i ulazila
u niske ravnice, prije nego to e se ponovno stutiti u grotlo
Emyn Muila) bilo mnogo pliina i irokih sprudova preko kojih bi
odluan i dobro opremljen neprijatelj mogao prevesti bojnu silu
splavovima ili pontonskim mostovima, napose na dva zapadna
zavoja, poznata pod imenom Sjeverna i Juna krivaja. Ovome
je kraju u Gondoru nadjenuto ime Parth Celebrant; i stoga se
koristilo pri odreivanju pradavne sjeverne granice. U vrijeme
Rata za Prsten, kada su svi krajevi sjeverno od Bijeloga gorja
(izuzev Anriena) sve do Limlighta pripadali kraljevstvu Rohan,
ime Parth (Polje) Celebrant rabilo se samo pri spominjanju one
velike bitke u kojoj je Eorl Mladi hametice potukao napadae
Gondora [vidi str. 341-342].
U drugom je eseju moj otac zabiljeio da dok je na istoku i zapadu

prostor Lriena bio omeen Anduinom i gorjem (pri emu se ni
rijeju ne spominje bilo kakvo proirenje lrienske kraljevine preko
Anduina, vidi str. 292), sa sjeverne i june strane nije imao jasno
odreenih granica.
U davnini su Galadhrimi tvrdili da upravljaju umama sve do
onih slapova Srebrotoka na kojima se okupao Frodo; prema jugu
vlast im se protezala mnogo dalje od Srebrotoka, na rijetke lugo
ve manjih stabala to su se stapali sa umom Fangorn, premda je
srce kraljevine uvijek bilo u kutu izmeu Srebrotoka i Anduina,
gdje je stajao Caras Galadhon. Nije bilo vidljivih granica izme
u Lriena i Fangorna, ali ni enti ni Galadhrimi nikad ih nisu
prelazili. Jer predaja je kazivala da se sm Fangorn u pradavnim
vremenima susreo s kraljem Galadhrim, te da je Fangorn rekao:
"Ja znam svoje, a ti zna svoje; neka ni jedna strana ne remeti to
je tue. Ali poeli li se neki vilenjak proetati mojom zemljom
sebi za milinu, bit e rado vien; a opazite li u svojoj zemlji nekog
enta, nemajte straha." Duga su ljeta prola, meutim, otkako je
ent ili vilenjak stupio nogom u zemlju onoga drugog.
299
DODATAK D
LUKA LOND DAER
U tekstu "Glede Galadriel i Celeborna" spominje se kako je u ratu
protiv Saurona u Eriadoru potkraj sedamnaestog stoljea Drugoga
doba nmenrejski admiral Ciryatur iskrcao snanu postrojbu na
ue rijeke Gwathl (Sivotok) gdje je stajalo "malo nmenrejsko
pristanite" (str. 277). ini se da je to prvi spomen te luke, o kojoj
se u kasnijim tekstovima iznosi mnogo toga.
Najpotpuniji prikaz nalazi se u onom filolokom eseju posvee
nom imenima rijeka koji je ve bio navoen u vezi s predajom o
Amrothu i Nimrodel (str. 281 i dalje). U tome se eseju ime Gwathl
razmatra kako slijedi:
Ime rijeke Gwathl prevodi se kao "Sivotok". Ali gwath je sindarinska rije za "sjenu", u smislu svjetla priguenog oblacima
ili maglom, ili u dubokim dolinama. ini se da to ne odgovara
zemljopisnom poloaju. iroki krajevi to ih je Gwathl dijelio na
podruja koja su Nmenrejci zvali Minhiriath ("Meurjeje",
izmeu Baranduina i Gwathla) i Enedwaith ("Sredinji puk") bili
su uglavnom ravniarski i otvoreni, bez i jednog jedinog pobra.
Na stjecitu Glanduina i Mitheithela [Hoarwella] zemlja je bila
gotovo pljosnata, i ondje se vodotok usporavao i teio razlijeva
nju u movarita.* Ali stotinjak milja ispod Tharbada nagib se
poveavao. Rijeka Gwathl, meutim, nikad nije postajala brza,
pa su brodovi manje istisnine mogli njome bez potekoa jedriti
ili ploviti na vesla sve do Tharbada.
Podrijetlo imena Gwathl mora se potraiti u povijesti. U
vrijeme Rata za Prsten ti su krajevi mjestimice jo bili vrlo u
moviti, napose u Minhiriathu i na jugoistoku Enedwaitha; ali
Rijeka Glanduin ("granina rijeka") istjecala je s Maglenog gorja juno od Morije

i ulijevala se u Mitheithel iznad Tharbada. Na prvotnome zemljovidu u Gospodaru
prstenova ime joj nije bilo zapisano (u knjizi se javlja samo jedanput, u Dodatku A (I,
iii)). ini se da je 1969. godine moj otac priopio gospoici Pauline Baynes odreena
dodatna imena za uvrtavanje na njezin ureeni zemljovid Meuzemlja: "Edhellond"
(spomenut prije, str. 287, biljeka 18)," Andrast", "Drwaith Iaur (Stara pkel-zemlja)",
"Lond Daer (ruevine)", "Eryn Vorn", "R. Adorn", "Labudovac" i "R. Glanduin".
Posljednja tri imena zatim su bila unesena i na prvotni zemljopis koji se objavljuje u
knjizi, ali nisam uspio otkriti zbog ega je to uinjeno; a dok je naziv "R. Adorn" tono
postavljen, "Labudovac" i "Rijeka Glandin" [sic] bili su eprtljavo postavljeni uz gornji
tok Isena. Za tono tumaenje odnosa imena Glanduin i Labudovac vidi str. 302-303.
300

ravnice su uglavnom bile travnate. Nakon Velike kuge iz 1636.
godine Treeg doba, Minhiriath je bio gotovo posve pust, iako
je u umama ivjelo neto skrovitog lovakog ivlja. Istoni dio
Enedwaitha, uz podnoje Maglenog gorja, nastavali su ostaci
Dunlandana; a dosta brojan, ali barbarski narod ribara ivio je
izmeu ua Gwathla i Angrena (Isena).
Ali u ranijim danima, u vrijeme prvih istraivanja Nmenrejaca, okolnosti su bile prilino drugaije. Minhiriath i Enedwaith
prekrivale su goleme i gotovo neprekidne ume, izuzev u sredi
njem podruju Velikih movara. Za potonje promjene velikim su
dijelom bili odgovorni postupci Tar-Aldariona, Kralja-pomorca,
koji je sklopio prijateljstvo i savez s Gil-galadom. Aldarion je
imao silnu glad za drvnom graom, u elji da od Nmenora stvori
veliku mornariku silu; njegova sjea stabala u Nmenoru ve je
izazvala velike razdore. U putovanjima du obala s divljenjem
je gledao velebne ume te odluio na irokome uu Gwathla
osnovati novo pristanite, pod iskljuivo nmenrejskom upra
vom (Gondor tad jo, naravno, nije postojao). Ondje je poeo
velike radove, koji su se nakon njegova vremena nastavili iriti.
Ta ispostava u Eriadoru pokazala se vrlo bitnom kasnije, za
rata protiv Saurona (1693.-1701. Drugoga doba); ali to je isprva
bila tovarina luka za utovar grae i brodograevno pristanite.
Domae je stanovnitvo bilo dosta brojno i ratoborno, ali to je
bio umski ivalj iz rartkanih naselja, bez sredinjeg vodstva.
Na Nmenrejce su gledali sa strahopotovanjem i nisu im se
usprotivili sve dok sjea stabala nije prerasla u pustoenje. Tada
su poeli napadati Nmenrejce i postavljati im zasjede u svakoj
prilici, dok su Nmenrejci njih poeli smatrati neprijateljima, te
su nemilosrdno prionuli na sjeu, ne marei ni za umarstvo ni
za sadnju novih mladica. Isprva se sjeklo s obje strane Gwathla,
a graa se rijekom sputala u pristanite (Lond Daer); ali sad
su Nmenrejci prosjekli iroke staze i ceste kroz ume sjever
no i istono od Gwathla, a preivjeli je domai ivalj utekao iz
Minhiriatha u tamne ume velikog rta Eryn Vorn, juno od ua
Baranduina, koje se ne bi usudili prijei, ni da su mogli, iz straha
od vilin-puka. Oni iz Enedwaitha izbjegli su u gorje na istoku,
gdje je poslije bio Dunland; nisu preli Isen, niti su pobjegli na
veliki rt izmeu Isena i Lefnuija. koji je tvorio sjevernu stranu
Belfalaskog zaljeva [Ras Morthil, odnosno Andrast; vidi str. 205,
biljeku 6], zbog "pkel-ljudi"... [Za nastavak ovog odlomka
vidi str. 428.]

Pustoenje koje su nanijeli Nmenrejci bilo je nesagledivo.
Dugo su godina ti krajevi bili njihov glavni izvor grae, ne samo
za brodogradilita u Lond Daeru i drugdje, ve i u samome Nmenoru. Nebrojeni su brodovi prepuni drveta otili preko mora
na zapad. Ti su krajevi bili i dodatno ogoljeni za rata u Eriadoru;
jer izgnani su domoroci rado doekah Saurona, u nadi da e
odnijeti pobjedu nad Ljudima s Mora. Sauron je znao koliko je
njegovim neprijateljima vana Velika Luka sa svojim brodogra
dilitima, te su mu ti mrzitelji Nmenora posluili kao uhode i
vodii za pljakake upade. Nije imao dovoljno snaga koje bi
odvojio za bilo kakav napad na tvrave u Pristanitu ili du obala
Gvvathla, ali njegovi su pljakai vrlo temeljito poharali rubne
dijelove uma, podmeui poare u drveu i spaljujui dobar dio
velikih zaliha drvne grade Nmenrejaca.
Kad je Sauron naposljetku bio poraen i otjeran istono od
Eriadora, veina starih uma bila je unitena. Gwathl je tekao
krajem koji je nadaleko i nairoko s obje strane bio pusto, li
ena stabala, ali neobraena. Drugaije je bilo kad su mu ime
nadjenuli oni prekaljeni istraivai s Tar-Aldarionova broda
koji su se u malim barkama odvaili zaploviti uzvodno. im su
proli primorsko podruje slana zraka i snanih vjetrova, uma
se natisnula na rijene obale, a iako su vode bile iroke, golema
su stabla na rijeku bacala velebne sjene, kroz koje su se barke
pustolova nijemo uljale k neznanoj zemlji. I tako je prvo ime
to su joj ga dali bilo "Sjenovita rijeka", Gwath-hr, Gwathir. Ali
kasnije su prodrli na sjever sve do poetka velikih movarita;
iako je jo dugo prolo prije nego to su imali potrebe ili dovoljno
ljudstva da priu velikim poslovima isuivanja i gradnje brana,
koji su stvorili veliko pristanite na mjestu gdje e u danima
Dvaju kraljevstava stajati Tharbad. To su movarite nazvali sindarinskom rjeju l, prethodno loga [iz korijena log- sa znaenjem
"vlaan, smoen, movaran"]; a isprva su mislili da je ono izvor
umske rijeke, jer jo nisu znali za Mitheithel to je tekao s gorja
na sjeveru, prikupljao vode Bruinena [Glasnovode] i Glanduina,
te se plavno izlijevao u ravnicu. Ime Gwathir bilo je stoga pro
mijenjeno u Gwathl, sjenovita rijeka iz movara.
Gwathl je bilo jedno od rijetkih zemljopisnih imena to
su postala openito znana i drugima, a ne samo pomorcima
iz Nmenora, pa su stoga dobila prijevod na adunaiki. On je
glasio Agathurush.
301
302
Povijest Lond Daera i Tharbada takoer se spominje u istome ovom

eseju u sklopu razmatranja imena Glanduin:
Glanduin znai "granina rijeka". To joj je ime izvorno (u Dru
gome dobu) nadjeveno zbog toga to je ta rijeka bila juna mea
Eregiona, s ije su suprotne strane ivjeli prednmenrejski i
mahom neprijateljski narodi, poput predaka Dunlanana. Kasnije
je zajedno s Gwathlm, stvorenim njezinim utokom u Mitheithel,
tvorila junu meu Sjevernoga kraljevstva. Zemlja sa suprotne
strane, izmeu Gwathla i Isena (Sr Angrena) zvala se Enedvvaith
("Sredinji puk"); nije pripadala nijednome kraljevstvu i na njoj
nisu zasnivane trajne naseobine ljudi nmenrejskoga podrije
tla. Ali velika Sjeverno-juna cesta, glavna protonica izmeu
Dvaju kraljevstava izuzev mora, tekla je tuda od Tharbada do
Isenskih gazova (Ethraid Engrina). Prije raspada Sjevernoga
kraljevstva i stradanja to su snala Gondor, pae sve do Velike
kuge 1636. godine Treeg doba, oba kraljevstva zajedniki su se
skrbila za to podruje, te su zajedniki sazdala i odravala Tharbadski most i duge nasipne ceste kojima je cesta s obiju strana
Gwathla i Mitheithela, preko movara u ravnicama Minhiriatha
i Enedwaitha, stizala do njega.* Ondje se drala znatna posada
vojnika, pomoraca i graevinara sve do sedamnaestog stoljea
Treeg doba. Ali nakon tog vremena ovo podruje je brzo poelo
propadati; a dugo prije vremena Gospodara prstenova njime su
ponovno zavladala divlja movarita. Kad je Boromir preao
veliki put od Gondora do Rivendella - hrabrost i prekaljenost
potrebne za to nisu u radnji posve prepoznate - Sjeverno-juna
cesta nije vie postojala, s izuzetkom ruevnih ostataka nasipnih
cesta, kojima se samo uz veliku odvanost moglo prii Tharbadu,
gdje bi se zatekle tek ruevine na sve manjem humlju, uz opasan
gaz stvoren ruevinama mosta, koji bi bio nepremostiv da rijeka
na tome mjestu nije bila spora i plitka - ali iroka.
Ako se ime Glanduin uope i pamtilo, to je bilo tek u Rivendellu; a ondje bi se odnosilo samo na gornji tok rijeke, gdje je
jo hitro tekla, prije nego to e se uskoro izgubiti u ravnicama
*
U ranim danima kraljevstava pokazalo se da se put od jednoga do drugoga (izuzev za

velike bojne sile) najbre moe prijei morem do prastare luke na ulazu u ue Gvvathla
i zatim do rijene luke u Tharbadu, te odande Cestom. Prastara morska luka i njezini
veliki molovi bili su tek ruevine, ali uz velik je trud u Tharbadu izgraena luka sposobna
za prihvat morskih brodova, a ondje je podignuta i tvrava na velikim nasipima s obje
strane rijeke, da titi neko uveni Tharbadski most. Prastara je luka bila jedna od
najranijih luka Nmenrejaca; utemeljio ju je slavni Kralj-pomorac Tar-Aldarion, a
kasnije je proirena i utvrena. Zvala se Lond Daer Enedh, Velika Srednja Luka (budui
da je bila izmeu Lindona na sjeveru i Pelargira na Anduinu). [Pieva biljeka.]
303
i nestati u movarama: u mrei barutina, jezeraca i otoia,

iji su jedini stanovnici bila jata labudova i mnogih drugih ptica
vodarica. Ako je ta rijeka uope imala ime, ono je bilo na jeziku
Dunlanana. U Povratku kralja VI 6 naziva se rijekom (iako ne
i Rijekom) Labudovac, jednostavno kao rijeka koja se sputa u
Nn-in-Eilph, "Vodene predjele labudova".*
Moj otac namjeravao je na preraeni zemljovid u Gospodaru prstenova uvrstiti ime Glanduin za gornji tok rijeke te obiljeiti movare
kao takve, uz ime Nn-in-Eilph (ili Labudovac). Njegova namjera
oito nije bila dobro shvaena, jer je na zemljovidu Pauline Baynes
donji dio toka obiljeen kao "R. Labudovac", dok su na zemljovidu u
knjizi, kako je ve spomenuto (str. 299), imena stavljena uz pogrenu
rijeku.
Vrijedi zamijetiti i da se Tharbad spominje kao "porueni grad"
u Prstenovoj druini II 3, te da je Boromir u Lothlrienu kazao kako
je ostao bez konja u Tharbadu, pri prelaenju Sivotoka (isto, II 8).
U Izvjeu o godinama navodi se da se razaranje i naputanje Tharbada dogodilo 2912. godine Treeg doba, kada su velike poplave
opustoile Enedwaith i Minhiriath.
Iz ovih je razmatranja vidljivo da se predodba o nmenrejskome
pristanitu na uu Gwathla proirila od vremena kad je napisan
tekst "Glede Galadriel i Celeborna", od "malog nmenrejskog pri
stanita" do Lond Daera, Velike Luke. To je, naravno, Vinyalond,
odnosno Nova Luka iz teksta " Aldarion i Erendis" (str. 206), iako se
to ime ne javlja u upravo navedenoj raspravi. U tekstu "Aldarion i
Erendis" navodi se (str. 241) kako gradnje koje je Aldarion otpoeo
u Vinyalondu nakon to je postao Kralj "nikad nisu bile privedene
kraju". To vjerojatno znai tek to da ih sm nikad nije priveo kraju;
jer kasnija povijest Lond Daera pretpostavlja da je pristanite bilo
s vremenom obnovljeno i zatieno od morskih napada, a ak i u
nastavku istoga odlomka iz teksta "Aldarion i Erendis" stoji kako je
*
Sindarinski alph, labud, mnoina eilph; kvenijski a/qua, kao u imenu Alqualond. Telerski ogranak eldarskoga jezika mijenjao je izvorni kw u p (ali izvorni p ostajao je
neizmijenjen). Umnogome promijenjeni sindarinski jezik iz Meuzemlja pretvarao
je zatvorne suglasnike u spirante nakon l i r. Tako je izvorni alkwa postao alpa na
telerskom, te alf(pie se alph) na sindarinskom.
304
Aldarion postavio "temelj za postignue Tar-Minastira mnogo godi

na poslije toga, u prvome ratu sa Sauronom, jer da nije bilo njegovih
radova, nmenrejske flote ne bi mogle na vrijeme dopremiti svoju
bojnu silu na pravo mjesto - kao to je i predvidio".
Izjava u gornjoj raspravi o imenu Glanduin, da se luka zvala Lond
Daer Enedh, "Velika Srednja Luka", budui da je bila izmeu pri
stanita u Lindonu na sjeveru i Pelargira na Anduinu, zacijelo se
odnosi na vrijeme dugo poslije nmenrejskog ulaska u rat protiv
Saurona u Eriadoru; jer, prema navodu iz Izvjea o godinama,
Pelargir je sagraen tek 2350. godine Drugoga doba, te je postao
glavno pristanite Vjernih Nmenrejaca.
DODATAK E
IMENA CELEBORNA I GALADRIEL
U jednom eseju posveenom obiajima davanja imena meu Eldarima u Valinoru navodi se da su imali dva "osobna imena" (essi), od
kojih im je prvo nadijevao otac pri roenju; ono je obino podsjealo
na ime samoga oca, bivajui slinog znaenja ili oblika, ili je ak
moglo biti isto ime kao i oevo, kojemu se poslije, nakon to dijete
odraste, mogao dodati neki obiljeavajui prefiks. Drugo je ime
zatim, ponekad mnogo kasnije, ali katkad i odmah nakon roenja,
nadijevala majka; a ta majinska imena bila su vrlo znaajna, budui
da su eldarske majke imale uvid u karakter i sposobnosti svoje djece,
a mnoge su imale i dar proroanskog predvianja. Uz to, svaki je
Elda mogao stei i epess ("priimak"), koji im nije nuno morao
dati njihov rod - svojevrstan nadimak, koji se uglavnom davao kao
naziv iz potovanja ili poasti; a epess je moglo postati ime u op
oj uporabi, kojim su se poslije sluile pjesma i povijest (kao to
je, primjerice, bio sluaj s Ereinionom, uvijek znanim pod svojim
epessom Gil-galad).
Tako je ime Alatriel, koje je, u kasnoj inaici prie o njihovu
odnosu (str. 266), Galadriel dobila od Celeborna u Amanu, bilo
epess (za etimologiju vidi Dodatak Silmarilliona, stavka kal-); njime
se odluila sluiti u Meuzemlju, prevedenim na sindarinski kao
Galadriel, radije nego svojim "oinskim imenom" Artanis, ili svojim
"majinskim imenom" Nerwen.
305
Naravno, tek se u toj kasnoj inaici javlja Celebornovo plemenito-vilenjako, a ne sindarinsko ime: Teleporno. Navodi se da je zapravo
bilo telerskog oblika; prastari korijen vilenjake rijei za "srebro" bio
je kyelep-, koji je na sindarinskom postao celeb, na telerskom telep-,
telpe, a na kvenijskom tyelep-, tyelpe. Ali na kvenijskom se oblik telpe
uvrijeio zbog utjecaja telerskog jezika; jer Teleri su cijenili srebro
vie od zlata, a njihovoj su se vjetini kovanja srebra divili ak i
Noldori. Tako se za Bijelo drvo Valinora ee rabilo ime Telperion
nego Tyelperion. (Ime Alatriel bilo je takoer na telerskom jeziku:
njegov je kvenijski oblik glasio Altriel.)
Ime Celeborn prvotno je bilo sroeno s nakanom da znai "Srebr
no Drvo": tako se zvalo i Drvo iz Tol Eresse (Silmarillion, str. 63).
Celebornovi bliski roaci nosili su "imena drvea" (str. 268): njegov
otac Galadhon, brat Galathil i neakinja Nimloth, koja je nosila isto
ime kao i Bijelo drvo Nmenora. U svojim najkasnijim filolokim
zapisima moj otac odbacuje, meutim, znaenje "Srebrno Drvo": tu
se druga sastavnica rijei Celeborn (kao imena osobe) izvodi iz sta
rinskog pridjevnog oblika orn, "uzdignut, visok", umjesto iz srodne
imenice orne, "drvo". (Orn je prvotno oznaavalo uspravnije i vitkije
vrste stabala, poput breze, dok su se zbijenija, razgranatija stabla,
poput hrasta i bukve, na starinskome jeziku zvala galad, "velerast";
ali ta se razlika nije uvijek provodila u kvenijskom, dok se izgubila u
sindarinskom, gdje su se sve vrste stabala poele zvati galadh, a orn
je ispao iz svakodnevne uporabe, zadravi se jo samo u stihovima
i pjesmama, te u mnogim imenima ljudi i stabala.) injenica da je
Celeborn bio visok spominje se u biljeci iz rasprave o nmenrejskim mjerama za duinu, str. 324.
O povremenom brkanju Galadrielina imena s rijeju galadh moj
otac je napisao:
Kad su Celeborn i Galadriel postali vladari vilenjaka u Lrienu
(podrijetlom mahom umskih vilenjaka, koji su sebe zvali Galadhrimima), Galadrielino ime poelo se vezivati uz drvee, a
tome je dodatni obol dalo ime njezina mua, koje je naizgled
takoer sadravalo pojam vezan uz stabla; stoga se izvan Lriena, medu onima ije su se uspomene na davninu i Galadrielinu
povijest zamutile, njezino ime esto mijenjalo u Galadhriel. Ne
i u samome Lrienu.
306
Ovdje se moe spomenuti i da se ime vilenjaka iz Lriena tono pie

Galadhrim, a isto vrijedi i za Caras Galadhon. Moj otac prvotno je
mijenjao zvuni oblik glasa th (kao u suvremenoj engleskoj rijei
then) u vilenjakim imenima u d, budui da se (kako je zapisao) dh
ne rabi u engleskome i djeluje neukusno. Poslije se predomislio,
ali Galadrim i Caras Galadon nisu bili preinaeni sve do pojave
preraenog izdanja Gospodara prstenova (promjena je unesena u
skorije pretiske). Ta su imena netono napisana u stavci alda u
Dodatku Silmarilliona.
309
Strradanje na Gladdenskim poljima

Nakon Sauronova se pada Isildur, sin i nasljednik Elendilov, vratio u
Gondor. Ondje je preuzeo Elendilmir1 kao kralj Arnora i proglasio
se suverenim vladarom svih Dnedaina sjevera i juga; jer bio je ve
oma ponosit i odluan ovjek. U Gondoru se zadrao godinu dana,
da obnovi red i odredi mu mee;2 ali vei se dio vojske Arnora vratio
u Eriador nmenorskom cestom od Isenskih gazova do Fornosta.
Kad je napokon zakljuio da se moe vratiti u vlastitu kraljevi
nu, obuzela ga je urba, pa je poelio najprije otii u Imladris; jer
3
ondje je bio ostavio enu i najmlaega sina, a uz to se neodlono
trebao posavjetovati s Elrondom. Stoga je odluio poi na sjever iz
Osgiliatha uz doline Anduina k Cirithu Forn en Andrathu, visokome
sjevernom planinskom prijevoju to se sputao u Imladris.4 Dobro
1
Elendilmir se navodi u jednoj biljeci Dodatku A (I, iii) Gospodara prstenovu: kraljevi
Arnora nisu nosili krunu, "nego samo jedan jedini bijeli dragulj, Elendilmir, zvijezdu
Elendilovu, privrenu na elu srebrnim obruem". Biljeka navodi gdje se jo zvijezda
Elendilova spominje u pripovjednome tekstu. Postojala su. zapravo, dva dragulja tog
imena, a ne samo jedan; vidi str. 321.
Tako kazuje Pripovijest o Cirionu i Eorlu, iji se prikaz dogaaja to su doveli do Zavjeta
Eorlova i saveza Gondora s Rohirrimima zasniva na starijoj povijesnoj gradi, danas
mahom izgubljenoj. [Pieva biljeka.] - Vidi str. 354.
Isildurov najmlai sin bio je Valandil, trei kralj Arnora: vidi O Prstenovima moi u
Silmarillionu, str. 322. U Dodatku A (I, ii) Gospodara prstenova navodi se da je bio
roen u Imladrisu.
Prijevoj se ovdje naziva samo vilenjakim imenom. Dugo nakon toga u Rivendellu
je patuljak Gimli o njemu govorio kao o Visokome prijevoju: "Da nema Beorninga,
odavno se ve ne bi moglo doi od Dlja do Rivendella. To su vam odvani ljudi koji
310
je poznavao taj kraj, jer je onuda esto putovao prije Rata saveza,
a tim je putem i odmarirao u boj s ljudstvom iz istonog Arnora,
zajedno s Elrondom.5
Putovanje je bilo dugo, ali mogao je poi jo samo jednom tra
som, na zapad i onda na sjever do krianja cest u Arnoru, pa za
tim prema Imladrisu, a taj je put bio mnogo dui.6 Jednako hitar,
moda, za konjanike, ali on nije raspolagao grlima pogodnim za
jahanje;7 sigurniji, moda, u negdanjim vremenima, ali Sauron je
sad bio poraen, dok su itelji tih dolina bili Isildurovi saveznici u
pobjedi. Nije strahovao, izuzev zbog vremenskih nepogoda i iscrp
ljenosti, ali njih valja izdrati onima koje nuda poalje na dalek
put u Meuzemlju.8
5
6
dre prohodnim Visoki prijevoj i gaz kod Stanac-kamena." (Prstenova druina II 1.)
Na tome su prijevoju Thorina Hrastotita i njegovu druinu zarobili orci (Hobit, 4.
poglavlje). Andrath bez sumnje znai "dugi uspon": vidi str. 284, biljeku 16.
Usporedi O Prstenovima moi u Silmarillionu, str. 295: "[Isildur] odmarira sjeverno od
Gondora putem kojim je stigao Elendil."
Tristo liga i vie [tj. putem kojim je Isildur kanio poi], a najveim dijelom bez utvrenih
cest; u tim su vremenima jedine nmenorske ceste bila ona velika to je povezivala Gondor i Arnor, ila kroz Calenardhon, pa zatim na sjever preko rijeke Gwathl u Tharbadu,
sve do isteka u Fornostu, te Istono-zapadna cesta od Sivih luka do Imladrisa. Te su
se ceste kriale na toki [pri Breeju] to je leala zapadno od Amon Sla [Vjetrovrha],
mjereno numenorskim cestovnim mjerama na tristo i devedeset dvije lige od Osgiliatha,
a zatim na istok do Imladrisa na stotinu i esnaest; sveukupno, petsto osam liga. [Pieva
biljeka.] - Vidi Dodatak o nmenorskim mjerama za duinu, str. 322.
Nmenrejci su u vlastitoj zemlji posjedovali konje, koje su potovali [vidi "Opis Nmenora", str. 198]. Ali nisu se njima sluili za ratovanje, jer sve su ratove vodili u
prekomorskim zemljama. Takoer, bili su iznimna stasa i snage, a njihovi su potpuno
opremljeni vojnici bili naviknuti da nose teak oklop i oruje. U svojim su naseobinama
na obalama Meuzemlja doli do konja i poeli ih uzgajati, no rijetko su se njima sluili
kao jahaim grlima, izuzev za igru i veselje. U ratu su ih rabili samo teklii i postrojbe
lako naoruanih streliara (esto ne nmenorskoga soja). U Ratu saveza grla kakva su
oni jahali pretrpjela su teke gubitke, tako da ih je malo bilo raspoloivo u Osgiliathu.
[Pieva biljeka.]
Trebalo im je prtljage i namirnica za nenastanjene krajeve; jer nisu oekivali zatei
ni vilenjakih ni ljudskih obitavalit sve dok ne stignu do Thranduilove kraljevine,
gotovo na izmaku putovanja. U maru je svaki ovjek sa sobom nosio namirnica za dva
dana (povrh "teleaka za nudu" spomenuta u tekstu [str. 320]); ostatak su, zajedno s
drugom prtljagom, nosili mali, izdrljivi konji, pripadnici vrste, kako se prialo, koju se
pronali divlju i slobodnu na nepreglednim ravnicama juno i istono od Zelenume.
Bili su pripitomljeni; ali premda su nosili teke terete (brzinom hoda), nisu nijednom
ovjeku doputali da ih zajae. Takvih je imao samo deset. [Pieva biljeka.]
311
Tako se zbilo, kao to kazuju predanja iz kasnijih vremena, da je

druga godina Treega doba bila na izmaku kad se Isildur otputio iz
9
Osgiliatha poetkom ivannetha, oekujui da e stii do Imladrisa
za etrdeset dana, do sredine narbeletha, prije nego to na sjeveru
naie zima. Na Istonim dverima Mosta toga vedrog jutra ispratio ga
10
je Meneldil. "Poi sada, neka te srea prati i neka ti Sunce tvojega
polaska ne prestane obasjavati put!"
11
S Isildurom su pola njegova tri sina, Elendur, Aratan i Ciryon,
kao i Garda od dvjesto vitezova i vojnika, strogih arnorskih mueva
ovrslih u ratovanju. O njihovu se putovanju ne kazuje nita sve dok
nisu preli preko Dagorlada i produili na sjever irokim i pustim
krajevima juno od Velike Zelenume. Dvadesetoga dana, kad su
9
Dana 5. mjeseca yavann, prema nmenorskom "kraljevom raunu", koji se i dalje jedva
izmijenjen uvao u Kalendaru Shirea. Yavanni (ivanneth) tako je odgovarao halimathu,
naem rujnu; a narbeleth naem listopadu. etrdeset je dana (do 15. narbeletha) bilo
dovoljno, proe li sve u redu. Put je vjerojatno iznosio barem tristo osam liga mara; ali
vojnici Dnedaina, visoki ljudi velike snage i izdrljivosti, bili su naviknuti pod punom
spremom prelaziti osam liga dnevno "s lakoom": pritom su prelazili osam poteza od
po jedne lige, s kratkim odmorima na kraju svake lige (lr, sindarinski daur, s prvotnim
znaenjem stanka ili prekid), te s jednosatnim oko podneva. To je tvorilo "mar" od
otprilike deset i pol sati, tijekom kojega su hodali osam sati. Takav su tempo mogli
zadrati dugo vremena uz prikladne namirnice. U urbi su se mogli kretati mnogo
bre, po dvanaest liga dnevno (ili vie, u prijekoj potrebi), ali to bi trajalo krae. Na dan
stradanja na zemljopisnoj irini Imladrisa (kojemu su se bliili) bilo je barem jedanaest
sati dnevnoga svjetla na otvorenom; ali sredinom zime manje od osam. Na sjeveru se,
meutim, na duga putovanja nije kretalo izmeu poetka hithuija (hsima, studenoga)
i kraja nnuija (nnma, veljae) u mirnodopsko vrijeme. [Pieva biljeka.] - Podroban
prikaz kalendara rabljenih u Meuzemlju daje Dodatak D Gospodara prstenova.
10 Meneldil je bio Isildurov neak, sin Isildurova mlaega brata Anriona, stradalog u
opsadi Barad-dra. Isildur je Meneldila postavio za kralja Gondora. Bio je to uljudan
ovjek, no dalekovidan, a svoje misli nikome nije povjeravao. Zapravo mu je bilo dra
go to Isildur i njegovi sinovi odlaze, te se nadao da e jo zadugo ostati zaokupljeni
zbivanjima na sjeveru. [Pieva biljeka.] - U neobjavljenim se godinjacima vezanim
uz Elendilove nasljednike navodi da je Meneldil bio Anrionovo etvrto dijete, da je
roen 3318. godine Drugoga doba, te da je bio posljednji ovjek roen u Nmenoru.
Upravo navedena biljeka jedini je opis njegove linosti.
11 Sva trojica borila su se u Ratu saveza, ali Aratan i Ciryon nisu sudjelovali u zauzimanju
Mordora i opsadi Barad-dra, jer ih je Isildur poslao da dre njegovu tvravu Minas
Ithil, za sluaj da Sauron izmakne Gil-galadu i Elendilu te se pokua probiti kroz Cirith
Dath (kasnije zvan Cirith Ungol) i krene se svetiti Dnedainima prije no to ga uspi
ju svladati. Elendur, Isildurov omiljeni nasljednik, pratio je oca tijekom cijeloga rata
(izuzev u zadnjem izazovu na Orodruinu) i uivao njegovo puno povjerenje. [Pieva
biljeka.] - U godinjacima spomenutim u prethodnoj biljeci navodi se da je Isildurov
najstariji sin bio roen u Nmenoru 3299. godine Drugoga doba (sm je Isildur bio
roen 3209. godine).
312
izdaleka ugledali gdje visoravni pred njima nose umovitu krunu to

sja treperavim rumenilom i zlatom ivannetha, nebo se natmurilo, a s
Rhnskoga je mora zapuhao mraan vjetar bremenit kiom. etiri
je dana kiilo; stoga se Isildur, kad su dospjeli do prilaza dolinama
izmeu Lriena i Amon Lanca,12 zadrao podalje od Anduina, na
bujala od hitre vode, te poao uz strme obronke s istone strane
rijeke ne bi li izbio na drevne staze umskih vilenjaka to su leale
u blizini rubova ume.
Tako se zbilo da su kasno poslijepodne tridesetoga dana pu
tovanja prolazili sjevernim rubovima Gladdenskih polja11 na putu
prema Thranduilovoj kraljevini,14 kakva je tada bila. Bio je smiraj
12 Amon Lanc, "Nago brdo", bio je najvia toka visoravni u jugozapadnom kutu Zelenume, a tako se zvao zbog toga to na njegovu vrhu nije raslo nijedno stablo. U kasnijim je
vremenima to bio Dol Guldur, prva Sauronova utvrda nakon njegova buenja. [Pieva
biljeka.]
13 Gladdenska polja (Loeg Ningloron). U Drevnim danima, kad su se umski vilenjaci
ondje tek nastanili, tu je lealo jezero stvoreno u dubokome uleknuu u koje se Anduin
slijevao sa sjevera nakon najhitrijega dijela svoga tka, dugog spusta od sedamdesetak
milja, i ondje se mijeao s bujicom rijeke Gladden (Sir Ninglor) to je brzala s Gorja.
Jezero je zapadno od Anduina bilo ire, jer je istona strana doline bila strmija; ali na
istoku je vjerojatno sezalo sve do podnoja dugih obronaka to su se sputali od ume
(tad jo obraslih drveem), a obale obrasle aem odlikovao je blai nagib, tik ispod staze
kojom se kretao Isildur. Jezero je postupno postalo velika barutina, kojom je rijeka
lutala kroz divljinu punu otoia i irokih zasada trske i rogoza, kao i silnih kopalja utih
perunika to su nadrastale ovjeju visinu i davale ime cijelome tom podruju, kao i
rijeci s Gorja oko ijeg su donjeg tka najgue rasle. Ali barutina se povukla s istone
strane, pa su se od podnoja niih obronaka sad sterale iroke prudi, obrasle travom i
sitnom rogoinom, kojima se moglo hodati. [Pieva biljeka.]
14 Dugo prije Rata saveza, Oropher, kralj umskih vilenjaka istono od Anduina, uzne
miren glasima o sve veoj moi Sauronovoj, napustio je njihova pradavna boravita
oko Amon Lanca, na suprotnoj strani rijeke od njihovih srodnika u Lrienu. Triput
se premjetao na sjever; na kraju Drugoga doba obitavao je na zapadnim proplancima
Emyn Duira, dok je njegov brojni narod ivio i lutao umama i dolovima na zapad sve
do Anduina, sjeverno od drevne Patuljake ceste (Men-i-Naugrim). Pridruio se Savezu,
ali stradao je u napadu na Dveri Mordora. Njegov se sin Thranduil vratio s preostatkom
vojske umskih vilenjaka u godini prije Isildurova mara.
Emyn Duir (Tamne planine) bilo je pobre na sjeveroistoku ume, zvano tako zato
to su mu obronci bili obrasli gustom crnogoricom; ali jo nije bilo na zlu glasu. U kasni
jim vremenima, kad se Sauronova sjenka proirila Zelenumom Velikom i promijenila
joj ime iz Eryn Galen u Taur-nu-Fuin (to se prevodi kao Mrkodol), mnoga su njegova
najizopaenija stvorenja zaposjela Emyn Duir, koje su prozvane Emyn-nu-Fuin, Planine
Mrkodola. [Pieva biljeka.] - Za Orophera vidi Dodatak B teksta "Povijest Galadriel
i Celeborna"; u jednom od ondje navedenih odlomaka Oropherovo se povlaenje na
sjever unutar Zelenume pripisuje njegovoj elji za premjetanjem izvan dosega patu
ljaka iz Khazad-dma, te Celeborna i Galadriel iz Lriena.
313
krasna dana; nad udaljenim su se gorama gomilali oblaci, rumeni

od sjaja sunca to je kroz izmaglicu zapadalo za njih; sive su sjene
ve obavijale gudure u dolini. Dnedaini su pjevali, jer se dnevni
mar bliio kraju, a tri etvrtine duga puta do Imladrisa bile su za
njima. uma se zdesna nadvijala nad njih s vrha strmih obronaka
to su im se sputali do staze, pod kojom se nagib prema dnu doline
ublaavao.
Odjednom, kako je sunce zaronilo u oblak, zauli su odurne kri
ke ork i ugledali ih gdje naviru iz ume i sputaju se obroncima,
15
uzvikujui svoje ratne poklie. Pri utrnulom svjetlu broj im se samo
mogao nagaati, ali bilo je razvidno da su mnogostruko, moda ak
i deseterostruko, premoni nad Dnedainima. Isildur je zapovjedio
da se oblikuje thangail, zatitni zid od dviju zbijenih vrsta koji se
moe svinuti unatrag prodre li mu neprijatelj u poleinu, sve dok
prema potrebi ne postane zatvoren obru. Da je tlo bilo ravno ili
da je nagib iao njemu u prilog, postavio bi postrojbu u drnaith16 i
Vilenjaka imena Planina Mrkodola ne zatjeu se nigdje drugdje. U Dodatku F (II)
Gospodara prstenova vilenjako ime Mrkodola glasi Taur-e-Ndaedelos, "uma velikog
straha"; ime koje se ovdje navodi, Taur-nu-Fuin, "uma pod sjenkom noi", bilo je
kasnije ime Dorthoniona, umovite visoravni na sjevernim granicama Belerianda u
Drevnim danima. Primjena istog imena, Taur-nu-Fuin, i na Mrkodol i na Dorthonion
vrijedna je pozornosti u svjetlu bliske srodnosti ilustracija njih dviju to ih je izradio
moj otac: vidi Pictures by J. R. R. Tolkien, 1979., biljeka uz br. 37. - Po zavretku Rata
za Prsten, Thranduil i Celeborn ponovno su preimenovali Mrkodol, nazvavi ga Eryn
Lasgalen, uma zelenih kronji (Dodatak B Gospodara prstenova).
Men-i-Naugrim, Patuljaka cesta, jest Stari umski put opisan u Hobitu, 1. poglavlje.
U ranijoj inaici ovoga dijela sadanje pripovijesti nalazi se biljeka vezana uz "drevni
umski put to se sputao od prijevoja pri Imladrisu, prelazio Anduin mostom (proire
nim i ojaanim za prolazak vojski Saveza) i nastavljao istonom dolinom u Zelenumu.
Anduin se nije mogao premostiti ni na jednoj nioj toki; jer nekoliko milja ispod um
skoga puta zemlja se strmo poinjala sputati, a rijeka je postajala vrlo hitra, sve dok
ne bi stigla do velikog bazena Gladdenskih polja. Iza Polja se opet ubrzavala; tad je
ve to bila plavna rijeka, hranjena mnogim pritocima zaboravljenih imena, izuzev onih
najveih: Gladden (Sir Ninglor), Srebrotok (Celebrant) i Limlight (Limlaith)." U Hobitu
umski put prelazi veliku rijeku Starim gazom, a pritom se ne spominje da je neko na
prijelazu stajao veliki most.
15 Drugaije predanje o tom dogaaju prenosi kratak prikaz to ga navodi tekst O Prstenovima moi (Siimarillion. str. 295): "Isildura napadne orkovska vojska koja je ekala u
zasjedi pod Maginim gorjem; srui se neoekivano na njegov logor izmeu Zelenume
i Velike rijeke, u blizini Loeg Ninglorona, Gladdenskih polja, jer on bijae nepaljiv i
nije postavio nikakvu strau, drei da su svi njegovi protivnici poraeni."
16 Thangail, "titna ograda", bilo je ime ove formacije na sindarinskom, jeziku kojim je
uobiajeno govorio Elendilov narod; "slubeno" joj je ime na kvenijskome glasilo sandastan, "titna zapreka", izvedeno iz primitivne rijei thand, "tit", uz stama-, "zaprijeiti,
314
navalio na orke, u nadi da e velikom snagom Dnedaina i njihova

oruja raskoliti prolaz kroz njih, obeshrabriti ih i ratrkati; ali to se
sad nije vie dalo izvesti. Zloguka mu je sjenka obavila srce.
"Osveta Sauronova i dalje ivi, premda je on mrtav", kazao je
Elenduru, koji je stajao do njega. "Lukavtina i zle namjere tu su
na djelu! Nade u pomo nemamo: Moria i Lrien ve su daleko za
nama, a Thranduil je na etiri dana mara ispred nas." "A nosimo
terete kojima se vrijednost niim procijeniti ne moe", kazao mu je
Elendur; jer on je uivao povjerenje svoga oca.
Orci su ve bili blizu. Isildur se obratio svome titonoi: "Ohtare," 17 kazao je, "predajem ti ovo sada na uvanje"; te mu je uruio
veliku toku s krhotinama Narsila, Elendilova maa. "Sauvaj ga da
ne padne neprijatelju u ruke, kako znade i umije, po svaku cije
nu; ak i po cijenu toga da te dre kukavicom koja me ostavila na
cjedilu. Povedi sa sobom pratioca i bjei! Idi! Nareujem ti!" Nato
je Ohtar kleknuo i poljubio mu ruku, pa su ta dva mladia utekla
nizbrdo u mranu dolinu.18
Ako su ih otrooki orci i zamijetili gdje bjee, nisu za njih mari
li. Naas su zastali, pripremajui se za napad. Najprije su odapeli
kiu strelica, a zatim odjednom sa silnim povikom uinili ono to bi
Isildur izveo na njihovu mjestu, poslavi gomilu najjaih ratnika u
izdvojiti". Sindarinska je rije rabila drugaiju drugu sastavnicu: cail, ograda, odnosno
palisada od iljaka i naotrenih kolaca. Ona je, u primitivnom obliku kegl, bila izvedena
od korijena keg- "zaprijeiti, nabosti", koji zatjeemo i u primitivnoj rijei kegy, "ivica'.
odakle dolazi sindarinska cai (usporedi Morgai u Mordoru).
Drnath, kvenijski nernehta, "ljudski iljak", bila je klinasta formacija to se na kratkim razdaljinama odailjala protiv neprijatelja koji se okupljao ali jo nije bio bojno
postrojen, odnosno protiv obrambene formacije na otvorenome. Kvenijski nehte, sindarinski naith bili su izrazi za svaku formaciju ili izboinu to se suava do jedne toke: vrh
koplja, uitak, klin, uzak rt (korijen nek, "uzak"); usporedi Naith u Lrienu, zemljite
u kutu izmeu Celebranta i Anduina, koje je na samome utoku dviju rijeka bilo ue i
iljatije nego to je predoivo na zemljovidu malih razmjera. [Pieva biljeka.]
17 Ohtar je jedino ime koje spominju predanja; ali radi se vjerojatno samo o nazivu slube.
kojim mu se Isildur u tom traginom trenutku obratio, prikrivi osjeaje formalnou.
Ohtar, "ratnik, vojnik", bio je naziv svih koji, premda posve izueni i iskusni, nisu jo
bili primljeni na poloaj roquena, "viteza". Ali Ohtar je Isilduru bio drag i pripadao je
njegovu rodu. [Pieva biljeka.]
18 U ranijoj je inaici Isildur naloio Ohtaru da povede dva pratioca. U tekstu O Prstenavima moi (Silmarillion str. 322) i u Prstenovoj druini II 2 pie da su se "samo trojica
ljudi vratila preko planina". U ovdje danome tekstu podrazumijeva se da je trei bio
Estelmo, Elendurov titonoa, koji je preivio bitku (vidi str. 319).
315
nasrtaj na Dnedaine niz zadnji obronak, ne bi li im probili zatitni

zid. Ali on se nije dao. Strelice nisu mogle probiti nmenorski oklop.
Veliki su ljudi nadvisivali i najvie orke, a njihovi su maevi i koplja
imali mnogo vei doseg od neprijateljskog oruja. Nasrtaj je posu
stao, razbio se i povukao, ne nanijevi znatniju tetu braniteljima i
ne pokolebavi ih, iza naslaga nastradalih ork.
Isilduru se uinilo da se neprijatelj povlai prema umi. Obazro
se. Crveni rub sunca ljesnuo je iza oblaka dok je ponirao za planine;
uskoro e pasti no. Izdao je naredbe da se mar smjesta nastavi,
ali da se smjer svrne prema niem i ravnijem tlu, gdje e orci imati
manju prednost.19 Moda je vjerovao da e ustuknuti pred njima
nakon to su skupo platili prvi neuspjeh, premda e ih moda nou
njihovi izvidnici pratiti i drati im logor na oku. Takva je bila navada
orka, koji su najee gubili hrabrost kad se njihov plijen mogao
okrenuti i ugristi ih.
Ali prevario se. Napad nije bio samo lukav, ve i pun divljake,
nepopustljive mrnje. Orke s Gorja osnaile su i predvodile mrke
sluge Barad-dra, odaslane davno prije da bdiju nad prijevojima,20
19 Bili su proli duboko uleknue Gladdenskih polja, iza kojega je tlo na istonoj strani
Anduina (to je tekao u duboku koritu) bilo vre i sue, budui da se poloaj terena
izmijenio. Poinjao se uspinjati prema sjeveru, sve dok blizu umskoga puta i Thranduilove zemlje nije leao gotovo u ravnini s rubovima Zelenume. To je Isilduru bilo
dobro znano. [Pieva biljeka.]
20 Ne moe biti sumnje da je Sauron, dobro obavijeten o Savezu, odaslao koliko je ve
postrojbi ork od Crvena oka uzmogao odvojiti da to vie salijeu svaku vojsku koja bi si
pokuala skratiti put prelaskom preko Gorja. Sluilo se tako da je glavna bojna sila Gil-galada, zajedno s Isildurom i dijelom ljudi iz Arnora, prela prijevojima pri Imladrisu i
Caradhrasu, pa su se orci poplaili i posakrivali. Ali ostali su pozorni i na oprezu, spremni
napasti svaku postrojbu vilenjaka ili ljudi od koje budu brojno premoni. Thranduila su
pustili da proe, jer ak je i njegova prorijeena vojska bila itekako presnana za njih; ali
ekali su svoj trenutak, najveim dijelom skriveni u umi, dok su drugi vrebali du obala
rijeke. Malo je vjerojatno da je do njih doprla ikakva vijest o Sauronovu padu, budui
da je bio pod vrstom opsadom u Mordoru, a snage su mu bile hametice potuene.
Poneki koji su moda i utekli, pobjegli su daleko na istok s Prstenovim sablastima.
Na tu malu posadu na sjeveru, ni zbog ega bitnu, zaboravilo se. Ti su orci vjerojatno
smatrali da je Sauron odnio pobjedu, pa se ratom izmodena Thranduilova vojska sad
povlai u skrovita utvrenja ume. To im je moglo dati odvanost i elju da zaslue
pohvale svoga vladara, premda nisu bili u glavnim bitkama. Ali zasluge im ne bi od njega
donijele pohvale, sve i daje ijedan doivio njegovo vraanje u ivot. Nema tog muenja
koje bi utailo njegov bijes na trapave budale koje su dopustile da im promakne najvei
plijen Meuzemlja; premda nita nisu mogli znati o Prstenu Jednom, koji je izuzev
samome Sauronu bio znan tek jo devetorici Prstenovih sablasti, njegovim robovima.
No mnogi su smatrali da je za okrutnost i odlunost njihova napada na Isildura dijelom
316
a iako nitko od njih nije znao za njega, Prsten je, odsjeen sa Sauronove crne ake prije dvije godine, jo bio prepun njegove zle volje
i dozivao orcima u pomo sve koji mu slue. Dnedaini jedva da su
bili preli milju kad su orci opet udarili. Ovaj put nisu juriali, ve su
poli u punoj bojnoj snazi. Spustili su se u irokoj vrsti, koja se izvila u
polumjesec i uskoro zatvorila neprekinut obru oko Dnedain. Sada
su utjeli i drali se na odmaku, izvan dometa stranih elinih lkova
Nmenora,21 premda je mrak brzo padao, a Isildur je imao mnogo
manje strijelaca nego to mu je bilo potrebno.22 Zaustavio se.
Nastupila je stanka, premda su najotrookiji Dnedaini kazali da
se orci pomiu prema sredini, kriom, korak po korak. Elendur je
priao ocu, koji je stajao smrknut i sam, kao da su ga zanijele misli.
"Atarinya," kazao je, "a ona mo to bi mogla zastraiti ta gnusna
stvorenja i narediti im da te sluaju? Zar nikakve vajde od nje nee
biti?"
"Avaj, nee, senya. Ne mogu se posluiti njime. Strepim od boli
njegova dodira.23 A jo nisam smogao snage da ga podinim svojoj
volji. To bi trailo nekoga veeg od mene, to mi je sada razvidno.
Ponosa vie nemam. Valjalo bi ga predati uvarima Triju."
Uto je odjednom odjeknuo tule rogova, a orci su se primakli
sa svih strana i bacili se na Dnedaine puni bezglave jare. Nadvila
se no, a nada je jenjala. Ljudi su padali; jer poneki su vei orci
po dvojica odjednom skakali na pojedinog Dnadana, te ga ivi ili
mrtvi svojom teinom obarali na tlo, ne bi li ga druge snane pande
odvukle i dokrajile. Orci e moda u toj razmjeni dati pet glava
bio zasluan Prsten. Bilo je prolo tek neto vie od dvije godine nakon to mu je pao s
ruke, a premda se hitro hladio, jo je bio teak od njegove zle volje i traio da se na bilo
koji nain vrati svome gospodaru (kao to je ponovno uinio kad se on oporavio i stekao
novo boravite). Tako je, smatra se, predvodnike orka ispunjavala gorljiva elja, premda
je nisu shvaali, da satru Dnedaine i zarobe nj ihova vou. Svejedno, zbilo se tako da je
Rat za Prsten bio izgubljen u Stradanju na Gladdenskim poljima. [Pieva biljeka.]
21 O lkovima Nmenrejaca vidi vie u "Opisu Nmenora", str. 199.
22 Ne vie od dvadeset, kazuje se; jer nije se oekivalo da e biti bilo kakve potrebe za
njima. [Pieva biljeka.]
23 Usporedi s rijeima svitka u koji je Isildur unio zapis o Prstenu prije nego to se otputio
iz Gondora na svoje posljednje putovanje, a koje je Gandalf prenio Elrondovu vijeu
u Rivendellu: "Bio je vru kad sam ga prvi put uzeo u ruku, vru kao eravica, tako
da sam se opekao i ne vjerujem da u se ikad osloboditi te boli. Ipak, dok ovo piem,
ohladio se i reklo bi se da se skuplja..." (Prstenova druina II 2).
317
za jednu, ali i ta im je cijena bila preniska. Ciryon je na taj nain

stradao, a Aratan je zadobio smrtnu ranu u pokuaju da ga izbavi.
Elendur je, jo neozlijeen, potraio Isildura. Ovaj je bodrio voj
sku na istonoj strani, gdje je napad bio najtei, jer su orci jo bili u
strahu od Elendilmira na njegovu elu i izbjegavali ga. Elendur mu
je dotaknuo rame, a on se razjareno okrenuo, mislei da mu se to
neki ork primaknuo iza lea.
"Kralju," kazao mu je Elendur, "Ciryon je mrtav, a Aratan umire.
Va vas posljednji savjetnik mora savjetovati, pae, narediti vam,
kao to i vi Ohtaru narediste. Idite! Ponesite svoj teret i po svaku
ga cijenu dopremite uvarim: ak i po cijenu toga da ostavite svoje
ljudstvo i mene!"
"Kraljev sine," kazao mu je Isildur, "znadoh da mi to valja uiniti;
ali bijah u strahu od boli. A nisam mogao ni otii bez tvojega dopu
tenja. Oprosti meni i ponosu mome, to ti ovakvu kob donijee."24
Elendur ga je poljubio. "Idite! Idite smjesta!" rekao mu je.
Isildur se okrenuo k zapadu, izvukao Prsten iz krinjice na tan
kome lancu koju je nosio oko vrata i stavio ga na prst uz bolan
krik, i nijedno ga oko nikad vie u Meuzemlju nije vidjelo. Ali
Elendilmir sa Zapada nije tako mogao utrnuti, pa se odjednom
rasplamsao, crven i gnjevan poput buktee zvijezde. Ljudi i orci u
strahu su ustuknuli; a Isildur je navukao kapuljau preko glave i
iezao u noi.25
O sudbini to je zadesila Dnedaine kasnije se saznalo tek ovo:
uskoro su svi leali mrtvi, izuzev jednoga, mladoga titonoe kojega
su, onako oamuena, zatrpala tijela palih. Tako je stradao Elen
dur, koji je trebao biti idui Kralj, kako su predviali svi koji su ga
znali, i koji je snagom, mudrou i ponosa lienom velianstvenou
bio jedan od najveih i najkrasnijih izdanaka Elendilova sjemena,
26
najsliniji djedu svome.
24
Radi se o ponosu zbog kojeg je zadrao Prsten, premda su mu Elrond i Cirdan savje
tovali da ga uniti u ognju Orodruina (Prstenova druina II 2, te O Prstenovima moi, u
Silmarillionu, str. 321).
25 ini se da ovaj odlomak, vrijedan priline pozornosti, kazuje da je svjetlost Elendilmira
bila otporna na nevidljivost to je pri noenju daje Prsten Jedan, ako je njegovo svjetlo
bilo vidljivo dok se Prsten nije nosio; ali kad je Isildur prekrio glavu kapuljaom, njegovo
je svjetlo utrnulo.
26
Kazano je da su u kasnijim vremenima oni (poput Elronda) koji su ga mogli prizvati

u sjeanje bili zapanjeni do koje mu je mjere, i tijelom i duhom, slian kralj Elessar,
318
Za Isildura se pak kazuje da je outio veliku bol i patnju u srcu,

ali isprva je trao poput jelena pred lovakim psima, sve dok nije
stigao do dna doline. Ondje je zastao, ne bi li se uvjerio da ga ne
gone; jer orci su mogli u mraku slijediti bjegunca ve i njuhom, ne
sluei se oima. Odande je nastavio opreznije, jer pred njim su
se u tmini pruale iroke zaravni, teko prohodne, pune zamki za
lutajua stopala.
Tako je konano u gluhi noni sat dospio do obale Anduina, sav
premoren; jer prevalio je put to ga Dnedaini na takvu tlu nita
bre ne bi preli danju, i to usiljenim marem.27 Rijeka je pred njim
tamno i hitro klokotala. Neko je vrijeme samo stajao, sm i zdvojan.
Zatim je sa sebe urno zbacio sav oklop i oruje, izuzev kratkog maa
o pojasu,28 te skoio u vodu. Jedva da mu je neki Dnadan toga doba
snagom i izdrljivou bio ravan, ali nije se nadao da e se domoi
suprotne obale. Nije daleko dospio prije nego to se morao okrenuti
protiv struje gotovo prema sjeveru; a koliko god da se upinjao, uvijek
ga je vukla nie, prema isprepletenim zamkama Gladdenskih polja.
Bila su blia nego to je mislio,29 a ba kad je osjetio gdje rijena
matica slabi i da se poeo primicati suprotnoj strani, zakoprcao se
u velike rogoine i zapleo u travuljinu. Tu je odjednom shvatio da
mu Prstena vie nema. Nekim sluajem, ili zato to je ugrabio dobru
priliku, spuznuo mu je s ruke i utekao onamo gdje nije bilo nade da
e ga ikada vie pronai. Isprva ga je proeo takav osjeaj gubitka
da se vie nije ni borio da ispliva, pa je gotovo potonuo i utopio se.
Ali raspoloenje ga je prolo jednako hitro kao to ga je obuzelo.
Bol mu je minula. Velik mu je teret spao. Stopala su mu pronala
rijeno korito, pa se izvukao iz blata i stao gacati kroz a do mo
varna otoia blizu zapadne obale. Ondje je izaao iz vode: obian
pobjednik Rata za Prsten, u kojem su i Prsten i Sauron zanavijek dokrajeni. Elessar je
prema zapisima Dnedaina bio potomak Elendurova brata Valandila u trideset osmome
koljenu. Toliko je dugo prolo prije nego to je njegova pogibija osveena. [Pieva
biljeka.]
27 Sedam liga ili vie od poprita bitke. Kad je utekao, no je tek bila pala; do Anduina je
stigao u pono ili otprilike u to vrijeme. [Pieva biljeka.]
28 Pripadao je vrsti zvanoj eket: kratak ma za probadanje, iroke otrice, iljast i dvoruban.
dug od jedne stope do stope i pol. [Pieva biljeka.]
29 Mjesto posljednjeg sukoba nalazilo se na milju ili vie uzvodno od njihova sjevernog
ruba, ali moda mu je u mraku nagib terena skrenuo smjer donekle prema jugu. [Pieva
biljeka.]
319
smrtnik, malo stvorenje izgubljeno i naputeno u divljinama Meuzemlja. Ali nonookim orcima koji su tu vrebali na strai priinio se
kao gorostasna, udovina sjenka straha, s prodornim okom nalik
na zvijezdu. Odapeli su prema njemu otrovne strelice i utekli. Nije
bilo potrebe, jer neoklopljenog su Isildura proboli kroz srce i grlo,
pa je bez glasa pao natrag u vodu. Njegovu tijelu nijedan vilenjak
ili ovjek ni traga vie nije naao. Tako je skonala prva rtva zlobe
Prstena lienog vladara: Isildur, drugi Kralj svih Dnedaina, vladar
Arnora i Gondora, u tome dobu Svijeta i posljednji.
IZVORI PREDAJE O ISILDUROVOJ POGIBIJI
Bilo je svjedoka toga dogaaja. Ohtar i njegov sudrug uspjeli su

pobjei, ponijevi krhotine Narsila sa sobom. Pripovijest spominje i
mladia koji je preivio pokolj: bio je Elendurov titonoa, po imenu
Estelmo, a pao je meu posljednjima, ali toljaga ga je samo oamutila, ne usmrtivi ga, pa je naen iv pod Elendurovim tijelom. uo
je kako su se rastali Isildur i Elendur. Bilo je spasitelja koji su na
poprite stigli prekasno, ali na vrijeme da ometu orke i sprijee ih
da unakaze trupla: jer odreeni su umljaci trkaima prenijeli vijest
Thranduilu, te sami okupili ratnike da orcima postave zasjedu - za
koju su oni douli i zatim se ratrkali, jer premda su odnijeli pobjedu,
gubici su im bili golemi, a jo su i gotovo svi jai orci ondje stradali:
dugo jo godina nisu pokuali poi u iole slian napad.
Pria o Isildurovim posljednjim satima i njegovoj pogibiji poiva
na pretpostavkama: ali dobro utemeljenim. Predanje se u punome
obliku nije sroilo sve do vladavine Elessara u etvrtom dobu, kada
su otkriveni i drugi dokazi. Sve dotad se znalo da je, prvo, Isildur
imao Prsten, te da je utekao u smjeru rijeke; drugo, da su mu verinjau, kacigu, tit i veliki ma (ali nita osim toga) nali na obali
u blizini, povie Gladdenskih polja; tree, da su orci na zapadnoj
obali na strai ostavili streliare da presretnu svakoga tko uspije
pobjei iz bitke i utei do Rijeke (jer pronaeni su tragovi njihovih
tabora, pa tako i jedan blizu ruba Gladdenskih polja); i etvrto,
da su se Isildur i Prsten, odvojeno ili zajedno, zacijelo izgubili u
Rijeci, jer da se Isildur s Prstenom domogao zapadne obale, bio
bi zacijelo u stanju izmaknuti straarima, a jedan tako prekaljen i
iznimno izdrljiv ovjek tada bi svakako uspio stii do Lriena ili
320
Morije prije nego to klone. Iako je to bio dug put, svaki je Dnadan u nepropusnu teleaku na pojasu nosio boicu krepka pia i
oblatne kruha za popudbinu koji bi ga mogao danima odrati na
30
ivotu - dakako, ne eldarski miruvor ili lembas, ali slian njima, jer
su vidarstvo i druga umijea Nmenora bili snani, a u to vrijeme
ih se jo pamtilo. Ni pojasa ni teleaka nije bilo meu stvarima to
ih je Isildur odbacio.
Dugo potom, dok je Tree doba Vilenjakoga svijeta istjecalo,
a Rat za Prsten se bliio, Elrondovo je vijee saznalo da je Prsten
svojedobno naen na dnu rijeke, uz rub Gladdenskih polja i blizu za
padne obale; ipak, nikad se nije nalo ni traga Isildurovu tijelu. Tom
se prilikom spoznalo i da je Saruman u tajnosti tragao u istom tom
podruju; ali iako nije pronaao Prsten (koji je bio odnesen davno
prije), ipak se nije znalo je li ondje moda otkrio jo togod.
Ali kralj Elessar je, nakon krunidbe u Gondoru, poeo iznova
ureivati svoju kraljevinu, a jedna od prvih zadaa bila mu je ob
nova Orthanca, gdje je nakanio ponovno postaviti palantr oduzet
Sarumanu. Zatim su pretraili sve tajne te kule. Pronali su mnoge
vrijednosti, dragulje i predmete iz Eorlove batine, ukradene iz Edorasa posredovanjem Gujoslova u vrijeme nemoi kralja Thodena,
uz druge sline stvari, jo drevnije i krasnije, iz humaka i grobnica
nadaleko i nairoko. Onako izopaen, Saruman se nije izrodio u
zmaja, nego u avku. Napokon se iza jednih skrivenih vrata, to ih
ne bi ni otkrili ni otvorili da Elessar nije imao pomo patuljka Gimlija, ukazao elini ormar. Moda je trebao sluiti kao mjesto za
pohranu Prstena; ali bio je gotovo prazan. U kutiji na visokoj polici
poivale su dvije stvari. Jedna je bila zlatna krinjica privrena na
tanak lanac; bila je prazna, nije nosila ni slova ni obiljeja, ali nije
bilo sumnje da je neko Prsten u njoj visio oko Isildurova vrata. Do
nje je lealo neprocjenjivo blago, dugo oplakivano u vjerovanju da je
zauvijek izgubljeno: sm Elendilmir, bijela zvijezda od vilenjakog
kristala na obruu od mithrila31 to ju je Elendil naslijedio od Silma30
31
uturicu miruvora, "ljekovita napitka iz Imladrisa". dao je Elrond Gandalfu kad je

druba krenula na put iz Rivendella (Prstenova druina II 3); vidi takoer The Road
Goes Ever On, str. 61.
Jer ta je kovina bila pronaena u Nmenoru. [Pieva biljeka.] - U tekstu "Elrosova
loza" (str. 257) pie da je Tar-Telemmait. petnaesti vladar Nmenora, bio nazivan
tim imenom (tj. "srebroruki") zbog svoje ljubavi prema srebru, "a od slugu je traio
321
rien, ponijevi je sa sobom kao kraljevsko znamenje u Sjevernome

kraljevstvu.32 Svi kraljevi, kao i svi glavari koji su u Arnoru doli za
njima, nosili su Elendilmir, sve do samoga Elessara; ali premda je to
bio iznimno lijep dragulj to su ga vilin-kovai u Imladrisu izradili za
Valandila, sina Isildurova, taj nije bio ni drevan ni moan kao onaj
to se izgubio kad je Isildur utekao u mrak, ne vrativi se vie.
Elessar ga je uzeo sa tovanjem, a kad se vratio na sjever i po
novno preuzeo pune kraljevske ovlasti nad Arnorom, Arwen mu
ga je postavila na elo, a ljudi su zanijemjeli, zadivljeni njegovom
blistavou. Ali Elessar ga vie nije izloio pogibelji, ve ga je nosio
samo na blagdane u Sjevernome kraljevstvu. Inae je u kraljevskoj
odori nosio onaj Elendilmir to ga je naslijedio. "A i to je predmet
vrijedan tovanja", kazao je, "to nadmauje moju vrijednost; etr
deset ga je glava nosilo prije moje."33
da navijek tragaju za mithrilom". Ali Gandalf je kazao da se mithril "jedino na svijetu"

moe nai u Moriji (Prstenova druina II 4).
32 U tekstu " Aldarion i Erendis" (str. 215) navodi se da je Erendis dala da se dijamant to
ga joj je Aldarion donio iz Meuzemlja "umetne poput zvijezde u srebrn obru, koji joj je
postavio oko ela nakon to ga je zamolila". Zbog toga je bila poznata kao Tar-Elestirn,
Gospa ela zvjezdana; "i odatle je potekla, kazuje se, kasnija navada Kraljeva i Kraljica
da poput zvijezde nose bijeli dragulj na elu, dok krune nisu imali" (str. 216, biljeka
18). To predanje ne moe biti nevezano s onim o Elendilmiru, zvjezdoliku dragulju
noenom na elu kao znamenje kraljevskog poloaja u Arnoru; ali prvotni je Elendilmir,
s obzirom na to da je pripadao Silmarien, postojao jo u Nmenoru (bez obzira kakvog
podrijetla bio) prije nego to je Aldarion donio dragulj za Erendis iz Meuzemlja, tako
da se ne moe raditi o istim predmetima.
33 Toan je broj bio trideset osam, budui da je drugi Elendilmir bio izraen za Valandila
(usporedi biljeku 26, prije). U Izvjeu o godinama iz Dodatka B Gospodara prstenova
stavka uz 16. godinu etvrtoga doba (navedenu i kao 1436. godina prema Rauna
nju Shirea) navodi da je kralj Elessar, kad je doao pozdraviti prijatelje na mostu na
Brandywineu, dao zvijezdu Dnedaina majstoru Samwiseu, dok je njegova ki Elanor
imenovana dvorskom drubenicom kraljice Arwen. Na temelju tog zapisa gospodin
Robert Foster navodi u knjizi The Complete Guide to Middle-earth da se "Zvijezda
[Elendilova] nosila na elu kraljeva Sjevernog kraljevstva sve dok je Elessar nije predao
Samu Gamgeeju 16. godine etvrtoga doba". Jasno znaenje sadanjega odlomka jest
da je kralj Elessar na neogranieno vrijeme zadrao onaj Elendilmir to je bio izraen za
Valandila; a meni se u svakom sluaju ini kako ne dolazi u obzir da bi ga on poklonio
gradonaelniku Shirea, ma koliko ga cijenio. Elendilmir nosi vei broj imena: zvijezda
Elendilova. Sjeverna zvijezda, zvijezda Sjevernoga kraljevstva; a podrazumijeva se da
je zvijezda Dnedaina (naziv to se zatjee jedino u ovome stavku Izvjea o godinama)
jo jedno od njih, kako u spomenutoj knjizi Roberta Forstera, tako i u knjizi The Tolkien
Companion i. E. A. Tylera. Nisam pronaao nikakav drugi spomen toga imena; ali ini
mi se gotovo izvjesnim da to nije sluaj, te da je majstor Samwise primio neku drugu (i
prikladniju) poast.
322
Kad su ljudi pomnije razmislili o tom tajnom blagu, klonuli su

duhom. Jer uinilo im se da te stvari, a svakako Elendilmir, nisu mo
gle biti pronaene ukoliko nisu bile na Isildurovu tijelu kad je ono
potonulo; ali da je bilo u dubokoj vodi ili snanoj struji, s vremenom
bi ih rijeka odnijela vrlo daleko. Stoga je Isildur zacijelo pao ne u
dubok tk, ve u pliak ne dublji od ramena. Zato, onda, premda
je cijelo Doba prolo, od njegovih kostiju nije ostalo ni traga? Da
ih nije Saruman pronaao, pa ih se s prezirom rijeio - spalivi ih
sramotno u nekoj od svojih visokih pei? Ako je tako bilo, to je bio
sramotan in; ali ne i njegov najgori.
DODATAK
NMENORSKE MJERE ZA DUINU
Jedna biljeka vezana uz odlomak u "Stradanju na Gladdenskim
poljima" posveen razliitim trasama od Osgiliatha do Imladrisa
(str. 309-310 te biljeka 6 na str. 310) glasi ovako:
Mjere za duinu prenesene su to je tonije mogue u suvremene
oblike. Izraz "liga" rabi se zato to je to bila najdulja mjerna
jedinica duine: prema nmenorskom raunanju (koje je bilo
decimalno) pet tisua rangara (punih koraka) inilo je lr, iznos
gotovo jednak trima naim miljama. Lr je znaio "stanka", jer se
izuzev pri usiljenim marevima obino uzimala kratka stanka na
kon prelaenja tolike razdaljine [vidi prije, biljeka 9 na stranici
311]. Nmenorska ranga bila je tek neto dua od naega jarda,
priblino trideset osam palaca, zahvaljujui njihovu krupnijem
rastu. Stoga bi pet tisua rangara dalo gotovo jednaku duinu
kao i 5280 jardi, koliko je duga "liga": 5277 jardi, dvije stope i
etiri palca, pod uvjetom da je podudarnost precizna. To nije
mogue ustanoviti, budui da se zasniva na duinama navedenim
u povijesnim zapisima o razliitim stvarima i razdaljinama to se
mogu usporediti s onima iz naeg vremena. Valja uzeti u obzir
i krupan stas Nmenrejaca (jer e od aka, stopala, prstiju i
koraka vjerojatno potjecati imena mjernih jedinica duine), kao
i odstupanja od tih prosjeka ili zadanosti u postupku utvriva
nja i uspostave mjernog sustava, kako za svakodnevnu uporabu,
tako i za precizno raunanje. Tako se dva rangara esto nazivalo
323
"ovjejom visinom", to pri iznosu od trideset osam palaca daje

prosjenu visinu od est stopa i etiri palca; ali to je bilo u kasnije
vrijeme, kad se stas Dnedaina po svoj prilici smanjio, a pritom
nije ni imalo namjeru dati toan iskaz o opaenome prosjeku
mukoga stasa medu njima, ve priblinu duinu izraenu dobro
poznatom jedinicom ranga. (Za rangu se esto kae da je bila
duljina koraka, od kraja pete do vrha palca, posve odrasla mu
karca u hitru ali oputenu maru; pun bi korak "lako mogao biti
blizu range i pol".) Meutim, za velike ljude iz prolosti kazuje
se da su bili vii od ovjeje visine. Za Elendila je kazano da
je bio "za gotovo pola range vii od ovjeje visine"; ali on se
nazivao najviim meu svim Nmenrejcima koji su pobjegli od
Propasti [i, dapae, bio opepoznat kao Elendil Visoki]. Eldari iz
Drevnih dana takoer su bili vrlo visoki. Za Galadriel, "najviu
meu svim eldarskim enama o kojima pripovijedaju prie",
kazuje se da je bila ovjeje visine, ali uz opasku "u odnosu na
mjere Dnedaina i ljudi iz davnine", to daje visinu od oko est
stopa i etiri palca.
Rohirrimi su openito bili nii, jer su se njihovi vrlo daleki
preci izmijeali s ljudima ire i zdepastije grae. Za omera se
kae da je bio visok, sline visine kao i Aragorn; ali on je s dru
gim potomcima kralja Thengela bio vii od prosjeka u Rohanu,
a ta je njegova osobina (zajedno s tamnijom kosom, u pojedinim
sluajevima) potjecala od Morwen, Thengelove ene, gondorske
gospe visoka nmenorskog podrijetla.
Biljeka uz prethodni tekst pridodaje neke podatke vezane uz Mor

wen onome to se navodi u Gospodaru prstenova (Dodatak A (II),
"Kraljevi Marke"):
Bila je poznata kao Morwen iz Lossarnacha, jer je ondje ivjela;
ali nije pripadala narodu toga kraja. Otac joj se iz Belfalasa odse
lio onamo, zbog ljubavi prema tamonjim cvjetnim dolinama; bio
je potomak negdanjeg kneza toga lena, pa time i roak kneza
Imrahila. Imrahil je prepoznao svoje srodstvo, premda daleko, s
omerom iz Rohana, tako da je izmeu njih izniklo veliko prija
teljstvo. omer se oenio Imrahilovom keri [Lothriel], a njihov
sin, Elfwine Krasni, bio je zapanjujue slian ocu svoje majke.
U drugoj se biljeci zapaa da je Celeborn bio "Linda iz Valinora"

(odnosno, pripadnik Teler, koji su sebe nazivali imenom Lindari,
Pjevai); takoer,
324

smatrali su ga visokim, na to je ukazivalo i njegovo ime ("srebrn-visok"); ali Teleri su openito bili neto nie grae i stasa
od Noldora.
Ovo je kasna inaica prie o Celebornovu podrijetlu i znaenju nje

gova imena; vidi str. 267-268, 304.
Na drugom je mjestu moj otac ostavio zapis o odnosu hobitskoga
stasa i stasa Nmenrejaca, kao i o podrijetlu imena "polutani":
Opaske [o stasu hobit] iz Prologa Gospodara prstenova nepo
trebno su neodreene i uslonjene zbog uvrtavanja spomena
na opstanak njihove rase u kasnijim vremenima; ali to se Gos
podara prstenova tie, one se svode na sljedee: hobiti iz Shirea
bili su visoki izmeu tri i etiri stope, nikada nii, a rijetko kad
vii. Sami sebe, naravno, nikad nisu nazivali polutanima; to je
bilo nmenorsko ime za njih. Oito se odnosilo na njihovu visinu
u usporedbi s nmenorskim mukarcima, a u vrijeme nadijevanja bilo je priblino tono. Najprije su tim imenom prozvani
Dlakonogi, za koje su vladari Arnora saznali u jedanaestome
stoljeu [usporedi sa stavkom za 1050. u Izvjeu o godinama],
a nakon njih i Bljedoliki i turovi. Kraljevstva sjevera i juga u
to su vrijeme, a i jo zadugo, bila blisko povezana, pa je svako
od njih bilo dobro obavijeteno o svim zbivanjima u onoj drugoj
zemlji, a naroito o seobama naroda svih vrsta. Stoga, iako se
nijedan "polutan", koliko je poznato, nije pojavio u Gondoru
prije Peregrina Tooka, u Gondoru se znalo za postojanje toga
naroda unutar kraljevstva Arthedain, pa im je nadjenuto ime
"polutan", odnosno perian na sindarinskom. im je Boromir
ugledao Froda [na Elrondovu vijeu], prepoznao je u njemu
pripadnika te rase. Dotad ih je vjerojatno smatrao stvorenjima iz
onoga to bismo mi nazvali bajkama ili narodnim predanjima. Iz
Pippinova se prijema u Gondoru ini jasnim da se ondje, zapravo,
"polutane" jo pamtilo.
U drugoj inaici ove biljeke kazuje se jo poneto o sve niem stasu

kako hobit tako i Nmenrejaca:
Smanjivanje Dnedain nije bilo normalna sklonost, zajednika
svim narodima kojima je Meuzemlje pravi dom; potjecala je od
gubitka njihove pradomovine daleko na Zapadu, blie Neumiruoj kraljevini od svih smrtnih zemalja. Mnogo kasnije smanjiva
nje hobit zacijelo potjee od promjene njihova stanja i naina

ivota; postali su narod koji bjei i skriva se, izgnan u ume ili
divljine (dok su ljudi, Veliki puk, bivali sve brojniji i prisvajali
plodnije i nastanjivije krajeve): narod lutalica i siromaha, koji
sve vie zaboravljaju svoje vjetine i vode nesiguran ivot obuzet
potragom za hranom, u stalnom strahu da ne budu vieni.
325
326
CIRION I EORL
i prijateljstvo Gondora i Rohana
(I)
SJEVERNJACI I V O Z A R I
Ljetopis Ciriona i Eorla1 poinje tek s prvim susretom Ciriona, na

mjesnika Gondora, s Eorlom, glavarom othoda, nakon Bitke na
Celebrantskom polju, kada su potueni zavojevai Gondora. Ali i u
Rohanu i u Gondoru postojali su spjevovi i legende o tom velikom
konjikom pohodu Rohirrim, pa iz njih potjeu kazivanja iz kasnijih
Ljetopisa2, kao i brojna druga graa vezana uz othode. Ona je
ovdje ukratko prikupljena u obliku ljetopisa.
othodi se pod tim imenom prvi put susreu u danima gondorskoga kralja Calimehtara (koji je umro 1936. godine Treega
doba), kao malobrojan narod koji je nastavao dolinu Anduina izme
u Stanca-kamena i Gladdenskih polja, najveim dijelom sa zapadne
strane rijeke. Bili su preostatak Sjevernjaka, koji su prethodno tvorili
brojan i moan savez naroda sa irokih ravnica izmeu Mrkodola
i Hitre rijeke, velikih konjuara i jahaa glasovitih po vjetini i iz1
2
Ne postoji ni jedan zapis s ovim nazivom, ali nema sumnje da je prikaz u treemu
odjeljku ("Cirion i Eorl", str. 342) njegov sastavni dio.
Poput Knjige Kraljeva. [Pieva biljeka.] - Ovo je djelo bilo spomenuto u uvodnome
odlomku Dodatka A Gospodara prstenova, gdje je bilo kazano da je ta knjiga (zajedno
s Namjesnikovom, te Akallabthom) bila meu gondorskim spisima koje je kralj Elessar
dao na uvid Frodu i Peregrinu; ali u preraenome je izdanju taj navod uklonjen.
CIRION I EORL
327
drljivosti, premda su im se naseobine nalazile uz rubove ume, a

napose u Istonoj krevini, koja je najveim dijelom nastala uslijed
sjee stabala.3
Ovi Sjevernjaci bili su istoga soja kao i oni ljudi koji su u Prvome
dobu stigli na zapad Meuzemlja i sklopili savez s Eldarima u ra
tovanju protiv Morgotha.4 Bili su stoga daleki srodnici Dnedaina,
odnosno Nmenrejaca, zbog ega je izmeu njih i gondorskoga na
roda postojalo veliko prijateljstvo. Predstavljali su zapravo predzie
Gondora, jer su njegove sjeverne i istone granice uvali od zavo
jevaa; samo to to Kraljevima nije postalo sasvim jasno sve dok to
predzie nije oslabilo i naposljetku propalo. Slabljenje Sjevernjaka
iz Rhovaniona poelo je s Velikom kugom koja se ondje pojavila
zimi 1635. godine i ubrzo potom zahvatila i Gondor. U Gondoru
je broj rtava bio strahovit, napose meu iteljima gradova. Jo je
strahovitiji bio u Rhovanionu, jer, premda je ondje narod ivio na
otvorenome i nije imao velikih gradova, Kuga je dola s hladnom
zimom to je otjerala konje i ljude u zaklon, dupke ispunivi nji
hove prizemne brvnare i staje; nadalje, oni nisu bili naroito vini
vjetinama vidarstva i lijeenja, tad jo dobrim dijelom poznatima
u Gondoru, gdje ih se sauvalo iz mudrosti Nmenora. Kazuje se
da je prolaskom Kuge stradalo vie od polovice itelja Rhovaniona,
kao i njihovih konja.
Dugo im je trebalo da se oporave; ali njihova slabost dugo jo
potom nije bila stavljena na kunju. Nema sumnje da su istonije
smjeteni narodi bili pogoeni u jednakoj mjeri, tako da su neprija
telji Gondora pristizali mahom s juga ili s mora. Ali kad su poele
provale Vozara, donosei Gondoru ratove koji e potrajati gotovo
stotinu godina, Sjevernjaci su podnijeli glavninu prvih napada. Kralj
Narmacil II. poveo je veliku vojsku na sjever, u ravnice juno od
Mrkodola, okupivi ondje sve ratrkane ostatke Sjevernjaka koje
je mogao; ali doivio je poraz, te i sam stradao u bici. Preostatak
3 Istona krevina, kojoj se drugdje ne navodi ime, ona je velika udubina u istonoj granici
Mrkodola, prikazana na zemljovidu u Gospodaru prstenova.
4
ini se da su Sjevernjaci u najbliem srodstvu bili s treim i najveim narodom Prijatelja
vilenjaka, kojim je vladala Hadorova kua. [Pieva biljeka.]
328
njegove vojske povukao se preko Dagorlada u Ithilien, a Gondor se

odrekao svih krajeva istono od Anduina, izuzev Ithiliena.5
to se Sjevernjaka tie, kae se da je nekolicina pobjegla preko
Celduina (Hitre rijeke) i stopila se s pukom iz Dlja pod Ereborom
(s kojim je bila u srodstvu); neki su pak nali utoite u Gondoru,
dok je druge okupio Marhwini, sin Marharijev (koji je pak stradao
pri dranju odstupnice nakon Bitke na ravnicama).6 Poli su na sje
ver izmeu Mrkodola i Anduina te se nastanili u dolinama Anduina,
gdje im se pridruilo mnotvo bjegunaca koji su onamo pristigli kroz
umu. Tako su nastali othodi,7 premda se u Gondoru jo godi
nama nije znalo za njih. Veinu Sjevernjaka podjarmili su Vozari,
koji su zauzeli sve njihove negdanje krajeve.8
5
Za spas gondorske vojske od posvemanjeg unitenja dijelom su hili zasluni hrabri i

odani sjevernjaki konjanici pod vodstvom Marharija (potomka Vidugavije, '"Kralja
Rhovaniona"), koji joj je drao odstupnicu. Ali snage Gondora prethodno su Vozarima
nanijele tolike gubitke da oni nisu imali dovoljno snage za nastavak prodora sve dok im
ne stignu pojaanja s Istoka, tako da su se privremeno zadovoljili dovretkom osvajanja
Rhovaniona. [Pieva biljeka.] - U Dodatku A (I, iv) Gospodara prstenova kazano je
da je Vidugavia, koji se proglasio kraljem Rhovaniona, bio najmoniji od svih sjever
njakih vladara; posebnu mu je milost iskazao Rmendacil II., kralj Gondora (umro
1366.), kojemu je Vidugavia pomogao u ratu protiv istonjaka, a brak Rmendacilova
sina Valacara s Vidugavijinom kerkom Vidumavi doveo je do razornoga Rodbinskog
razdora u Gondoru u petnaestom stoljeu.
Zanimljiva je injenica, koja se, vjerujem, ne spominje ni u jednome tekstu moga oca, da
imena prvih kraljeva i glavara Sjevernjaka i othoda imaju gotski, a ne staroengleski
(anglosaski) oblik, kao to je sluaj kod Loda, Eorla i kasnije kod Rohirrim. Vidugavia
je latinizirani oblik to predstavlja iz povijesnih zapisa poznato gotsko ime Widugauja
("umski stanar"), a slino vrijedi i za ime Vidumavi, na gotskom Widumawi ("umska
djeva"). U imenima Marhwini i Marhari nalazi se gotska rije marh, "konj", koja odgova
ra staroengleskoj rijei mearh, mnoina mearas, kojom se u Gospodaru prstenova opisuju
rohanski konji; rije wini, "prijatelj", odgovara staroengleskoj wine, to ju zatjeemo u
imenima nekolicine kraljeva Marke. Kako je objanjeno u Dodatku F (II), jezik Rohana
uinjen je "takvim da podsjea na staroengleski", pa su stoga imena predaka Rohirrima
sazdana u oblicima najstarijega danas poznatog germanskog jezika.
Ovako im je glasilo ime u kasnijim danima. [Pieva biljeka.] - Rije je staroengleska

i znai "konjiki narod"; vidi biljeku 36.
Prethodni prikaz ne proturjei opisu koji navodi Dodatak A (I, iv i II) Gospodara prs
tenova, premda je puno krai. Ovdje se ne spominje ni rat protiv Istonjaka koji je u
trinaestome stoljeu vodio Minalcar (koji si je dao ime Rmendacil II.), niti to daje taj
kralj primio mnoge Sjevernjake u gondorske vojske, a niti to da se njegov sin Valacar
oenio sjevernjakom kraljevnom, iz ega je proistekao gondorski Rodbinski razdor:
ali pridodaju se odreeni elementi koje Gospodar prstenova ne spominje: naime, da su
Sjevernjaci u Rhovanionu oslabili uslijed Velike kuge; da se bitka u kojoj je 1856. godine
stradao kralj Narmacil II., a za koju u Dodatku A pie da je bila "s onu stranu Anduina".
vodila u prostranim krajevima juno od Mrkodola, te bila poznata pod imenom Bitka
CIRION I EORL
329
*
9
Ali, kako mu nisu prijetile druge opasnosti, kralj Calimehtar, sin

Narmacila II., naposljetku se odluio osvetiti za poraz u Bici na
ravnicama. Primio je Marhwinijeve glasnike s porukama da Vozari
10
kuju planove za upad u Calenardhon preko Krivaja; ali donijeli
su i glas da se priprema ustanak podjarmljenih Sjevernjaka, koji
e planuti zapodjenu li Vozari rat. Calimehtar je stoga iz Ithiliena
poveo vojsku to je prije mogao, pobrinuvi se da neprijatelj dobro
zna za njezin dolazak. Vozari su se stutili sa svom ratnom silom koju
su uzmogli okupiti, a Calimehtar je odstupio pred njima, odvukavi
ih tako od njihovih domova. Bitka se naposljetku zapodjenula na
Dagorladu, a ishod joj je dugo bio neizvjestan. Ali, ba u najveem
jeku boja, konjanici koje je Calimehtar poslao preko Krivaja (jer ne
prijatelj ondje nije postavio obranu) pridruili su se velikom oredu11
pod Marhwinijevim vodstvom, te napali Vozare s boka i sa zaelja.
Gondorska je pobjeda bila premona - premda, kako se ispostavilo,
ne i odluna. Nakon to su se neprijatelji slomili i ubrzo glavom
bez obzira nadali u bijeg na sjever prema domovima, Calimehtar je
donio odluku, mudru sa svoje strane, da ne krene u potjeru. Ostavili
su dobru treinu vojske da trune po Dagorladu, meu kostima iz
drugih i plemenitijih davnanjih bitaka. Ali Marhwinijevi konjanici
stutili su se za bjeguncima i nanijeli im velike gubitke u dugoj po
tjeri preko ravnica, sve dok izdaleka nisu ugledali Mrkodol. Tada su
ih ostavili, narugavi im se: "Bjei na istok, a ne na sjever, narode
Sauronov! Gledajte, domovi to ih oteste sad plamte!" Jer straan
je dim kuljao uvis.
Ustanak koji je Marhwini kovao i pripomagao doista je bio izbio;
beznadni odmetnici pohrlili su iz ume, digli bunu medu sunjima i
na ravnicama; kao i da njegovu veliku vojsku Vozari nisu uspjeli satrti samo zahvaljujui
odstupnici koju im je pruio Marhari, Vidugavijin potomak. Iz toga se takoer jasnije
vidi da su nakon Bitke na ravnicama othodi, preostatak Sjevernjaka, postali zaseban
narod, koji je nastavao dolinu Anduina izmeu Stanca-kamena i Gladdenskih polja.
9
Njegov je djed Telumehtar zauzeo Umbar i slomio bojnu mo gusara, a haradski su
narodi u tom razdoblju bili obuzeti vlastitim ratovima i razmiricama. [Pieva biljeka.]
- Telumehtar Umbardacil zauzeo je Umbar 1810. godine.
10 Ovo su veliki zapadni zavoji Anduina to se nalaze istono od ume Fangorn; vidi prvi
navod u Dodatku C teksta "Povijest Galadriel i Celeborna", str. 297.
11 Za rije ored vidi biljeku 36.
330
zajednikim snagama uspjeli zapaliti mnoge naseobine Vozara, kao

i itnice i utvrena taborita ratnih koija. Ali veina ih je pritom
stradala; jer bili su slabo naoruani, a neprijatelj nije domove ostavio
nebranjenima: mladiima i starcima pomogle su mlade ene, u tome
narodu takoer vine oruju, koje su pruile estok otpor u obrani
svojih domova i djece. Tako je na koncu Marhwini morao opet uz
maknuti u svoj kraj uz Anduin, i Sjevernjaci njegova soja nikad se
vie nisu vratili u pradomovinu. Calimehtar se povukao u Gondor,
koji je neko vrijeme (od 1899. do 1944. godine) uivao predah od
rata, prije velikoga napada u kojem je loza njegovih kraljeva gotovo
dola na izmak.
Pa ipak, savez Calimehtara i Marhwinija nije bio uzaludan. Da
bojna sila Vozara iz Rhovaniona nije bila slomljena, taj bi napad
stigao ranije i silovitije, pa bi gondorska kraljevina moda bila posve
razorena. Ali najhitnija posljedica toga saveza leala je u dalekoj
budunosti, koju nitko tada nije mogao predvidjeti: u dva velika
konjika pohoda Rohirrim za spas Gondora, u dolasku Eorlovu na
Celebrantsko polje, te u jeci rogova kralja Thodena na Pelennoru,
bez koje bi povratak Kralja bio uzaludan.12
U meuvremenu su Vozari lizali rane i kovali osvetu. Daleko od
dosega ruke Gondora, u zemljama istono od Rhnskoga mora,
odakle nikakav glas nije dopirao do njegovih Kraljeva, srodnici su
im se irili i mnoili, eljni osvajanja i plijena, prepuni mrnje prema
Gondoru koji im prijei put. Dugo se jo, meutim, nisu pomakli
odande. S jedne strane, strahovali su od moi Gondora, a kako nisu
znali to se zbiva zapadno od Anduina, vjerovali su da je ta kralje
vina vea i napuenija nego to je tad zapravo bila. S druge strane,
istoni Vozari proirili su se na jug, u zemlje iza Mordora, doavi
tako u sukob sa iteljima Khanda i njihovim junijim susjedima.
Naposljetku su ti neprijatelji Gondora sklopili meusobni mir i sa
veznitvo, pa je pripremljen napad koji se imao izvesti istodobno i
sa sjevera i s juga.
12 Ovaj je prikaz uvelike iscrpniji od saetog opisa iz Dodatka A (I, iv) Gospodara prstenova: "Calimehtar, sin Narmacila II., potpomognut pobunom u Rhovanionu, osvetio je
oca sjajnom pobjedom nad Istonjacima na Dagorladu 1899. godine, ime je opasnost
otklonjena na neko vrijeme."
CIRION I EORL
331
Za te nakane i pokrete slabo se ili, naravno, uope nije znalo u

Gondoru. Ovdje iznesen prikaz mnogo su kasnije iz tih dogaaja
izveli povjesniari, kojima je takoer bilo jasno da su mrnja prema
Gondoru i saveznitvo njegovih neprijatelja u usklaenim bojnim
djelovanjima (za koja sami nisu imali niti volje niti mudrosti) proistjecali iz Sauronovih spletki. Forthwini, sin Marhwinijev, upozo
rio je dapae kralja Ondohera (koji je 1936. godine naslijedio oca
Calimehtara) da se Vozari iz Rhovaniona oporavljaju od slabosti
i straha, te da se njemu ini kako im stiu pojaanja s Istoka, jer
ga veoma brinu upadi na jug njegove zemlje to stiu i uz rijeku i
13
kroz Suenja ume . Ali Gondor je u to doba mogao tek okupiti i
obuiti najveu vojsku koju se dalo sazvati, ili pak platiti. Stoga, kad
je napad naposljetku doao, Gondor nije bio nepripravan, ali snaga
mu je bila manja od potrebne.
Ondoher je shvaao da mu se juni neprijatelji spremaju za rat,
pa je bio dovoljno mudar da razdvoji snage na sjevernu i junu voj
sku. Potonja je bila manja, jer se dralo kako je s te strane opasnost
slabije izraena.14 Njome je zapovijedao Ernil, koji je, kao potomak
kralja Telumehtara, oca Narmacila II., pripadao kraljevskoj kui.
Sjedite mu je bilo u Pelargiru. Sjevernom je vojskom zapovijedao
kralj Ondoher glavom. Takav je oduvijek bio obiaj u Gondoru, da
Kralj, ako ga je volja, smije zapovijedati vojskom u velikim bitkama,
pod uvjetom da za sobom ostavi nasljednika koji polae neosporno
pravo na prijestolje. Ondoher je potjecao iz ratnike loze, pa ga je
vojska voljela i potovala, a imao je dva sina, oba ve u ratnikoj
dobi: starijeg Artamira, te Faramira, otprilike tri godine mlaeg.
Vijest o nadolasku neprijatelja stigla je u Pelargir devetoga dana
mjeseca cermi 1944. godine. Ernil je prethodno ve rasporedio
snage: pola njegove vojske prelo je Anduin, namjerno ostavilo pri
jelaze Porosa nebranjenima, te se utaborilo etrdesetak milja sje
vernije, u junome Ithilienu. Kralj Ondoher kanio je povesti vojsku
na sjever kroz Ithilien i razmjestiti je na Dagorladu, zlogukome
13 Suenja ume zacijelo oznaavaju uski "struk" Mrkodola na jugu, stvoren usjekom
Istone krevine (vidi biljeku 3).
14 S pravom. Jer prodoru koji bi doao iz Bliskog Harada - ukoliko ne bi imao potporu
iz Umbara, koja u to vrijeme nije bila raspoloiva - moglo se lake suprotstaviti i odu
prijeti. On ne bi mogao prijei Anduin, a pri kretanju na sjever zaao bi u sve ui kraj
izmeu rijeke i planina. [Pieva biljeka.]
332
polju za dumane Gondora. (Tad su se jo drale tvrave uz tok

Anduina sjeverno od Sarn Gebira, koje je sagradio Narmacil I.,
s posadom vojnika iz Calenardhona, dovoljno brojnih da sprijee
svaki neprijateljev pokuaj prelaska rijeke na Krivajama.) Ali vijest
o napadu sa sjevera stigla je do Ondohera tek ujutro dvanaestoga
dana mjeseca cermi, kad je neprijatelj ve bio blizu; gondorska
se pak vojska kretala sporije nego to bi bio sluaj da je Ondoher
ranije bio upozoren, te njezina prethodnica jo nije bila stigla do
Dveri Mordora. Glavna je ratna sila s Kraljem i njegovom gardom
bila na elu, a za njom su ili vojnici Desnoga krila i Lijevoga krila
koji su trebali zauzeti bojni raspored kad izau iz Ithiliena i priu
Dagorladu. Oekivali su da e ondje biti napadnuti sa sjevera ili
sjeveroistoka, kao i ranije u Bici na ravnicama, kad je Calimehtar
odnio pobjedu na Dagorladu.
Ali nije se tako zbilo. Vozari su okupili veliku vojsku u blizi
ni junih obala unutarnjega Rhnskog mora, osnaenu ljudstvom
srodnika iz Rhovaniona i novih saveznika iz Khanda. Kad je sve bilo
spremno, poli su na Gondor s istoka, kreui se punom brzinom uz
podnoje Ered Lithuija, gdje je njihov nailazak prekasno zamijeen.
I tako, proelje gondorske vojske tek to je bilo stiglo u ravninu
Dveri Mordora (Morannona) kad je vjetar s istoka donio golem
15
oblak praine, objavivi nailazak neprijateljske prethodnice. U njoj
nisu bile samo bojne zaprege Vozara, ve i konjica, mnogo snanija
nego to se oekivalo. Ondoher se samo stigao okrenuti i doekati
napad, stijenjen desnim bokom uz Morannon, te javiti Minohtaru,
zapovjedniku Desnoga krila u pozadini, da zatiti svoj lijevi bok to
hitrije moe, kad su se koije i konjanici zarili u njegovu nesreenu
vrstu. Iz metea u stradanju to je uslijedilo malo je jasnih izvjea
ikada doprlo do Gondora.
15 Jedna izdvojena biljeka vezana uz ovaj tekst donosi opasku da je u to vrijeme Morannon
jo bio pod zapovjednitvom Gondora, te da su dvije Kule straare istono i zapadno od
njega (Kule zubi) jo imale posadu. Ithilienska se cesta i dalje u potpunosti odravala
sve do Morannona; ondje se susretala s jednom cestom koja je ila na sjever prema
Dagorladu, te drugom koja je ila na istok du podnoja Ered Lithuija. [Ni jedna od tih
cesta nije obiljeena na zemljovidima u Gospodaru prstenova.] Istona se cesta protezala
do toke smjetene sjeverno od poloaja Barad-dra; nikada dalje nije bila dovrena, a
i ono to je bilo sazdano, davno se ve zapustilo. Svejedno, njezinih prvih pedeset milja,
koje su neko bile potpuno izgraene, uvelike je ubrzalo nailazak Vozara.
CIRION I EORL
333
Ondoher uope nije bio pripravan suoiti se s tako tekim juriem

konjanika i koija. S gardom je i barjakom urno zauzeo poloaj na
jednom niskom humku, ali od tog nije bilo vajde.16 Glavnina je juria
nasrnula na njegov barjak, koji je zarobila, potukla gardu gotovo do
nogu, te sasjekla i njega i sina mu Artamira pokraj njega. Tijela im
nikada nisu pronaena. Neprijateljski napad preao je preko njih
i zaobiao humak s obje strane, duboko se zario u nesreene vrste
Gondora i odbacio ih u meteu na pozadinske redove, te ratrkao i
rastjerao mnoge druge na zapad u Mrtve barutine.
Minohtar je preuzeo zapovjednitvo. On je bio odvaan i ujedno
ratu vian ovjek. Prva silina nasrtaja istroila se s mnogo manjim
gubicima i veim uspjehom nego to se neprijatelj nadao. Konjanici
i koije tad su se povukli, jer je stizala glavnina vozarske vojske.
Minohtar je u ono malo vremena to ga je imao podigao vlastiti
barjak i okupio preostalo ljudstvo iz Sredinjice, uz lanove svoga
zapovjednitva koji su se ondje zatekli. Smjesta je Adrahilu iz Dol
Amrotha,17 zapovjedniku Lijevoga krila, odaslao glasnike s nared
bom da to hitnije povue sve snage pod svojim zapovjednitvom,
kao i one sa zaelja Desnoga krila koje jo nisu stupile u borbu. S
njima mu valja zauzeti obrambene poloaje izmeu Cair Androsa
(gdje je stajala posada) i planina Ephel Datha, gdje je zemlja za
hvaljujui velikoj istonoj krivulji Anduina najua, te braniti prilaze
Minas Tirithu to dulje moe. Sm e Minohtar, da prui vremena
za to povlaenje, organizirati odstupnicu i pokuati suzbiti napad
glavne vozarske vojske. Adrahilu valja smjesta odaslati glasnike da
pronau Ernila kako znaju i umiju i obavijeste ga o katastrofi kod
Morannona i o poloaju sjeverne vojske u povlaenju.
Kad je glavna vozarska vojska krenula u napad, bila su dva sata
poslije podneva, a Minohtar je ve bio povukao vrstu do poetka
16 Povjesniari su iznijeli pretpostavku da se radilo o istome onom brijegu na kojem je kralj
Elessar zauzeo poloaj u posljednjoj hici protiv Saurona, kojom se okonalo Tree doba.
Ali sve i da je bilo tako, svejedno se radilo tek o prirodnoj uzviici to je konjanicima
predstavljala slabu prepreku i na kojoj jo nisu stajali nanosi iz radova orka. [Pieva
biljeka.] - Odlomci iz Povratka kralja (V 10) na koje se biljeka odnosi kazuju: "Stoga
Aragorn rasporedi snage kako je najbolje znao i umio. Razmjestio ih je na dva velika
brijega od razbijena kamenja i zemlje koje su orci bili nagomilali godinama mukotrpnog
rada", a dodaje se i da je Aragorn s Gandalfom stajao na jednome, dok su barjaci
Rohana i Dol Amrotha bili uzdignuti na drugome.
17 Za nazonost Adrahila iz Dol Amrotha vidi biljeku 39.
334
velike Sjeverne ithihenske ceste, pola milje iza toke gdje je skretala
na istok prema Kulama straarama na Morannonu. Poetna pobjeda
Vozara prerasla je u zaetak njihove propasti. Ne znajui za broj
nost i ureenje braniteljske vojske, prerano su pokrenuli prvi udar,
prije nego to je najvei dio te vojske izaao iz uskoga ithilienskog
kraja, pa je nalet njihovih koija i konjanika doivio puno hitriji i
premoniji uspjeh nego to su oekivali. S glavnim su udarom zatim
predugo ekali, te vie nisu mogli potpuno iskoristiti svoju brojanu
premo kako su isprva kanili, onako navikli ratovati na otvorenim
prostranstvima. Sasvim je vjerojatno da su, u ushitu zbog Kraljeva
pada i poraza najveega dijela suprotstavljene im Sredinjice, po
vjerovali da su ve porazili vojnu silu branitelja, te im sad glavnina
vojske jo samo treba krenuti u osvajanje i zauzimanje Gondora.
Ako je tomu bilo tako, grdno su se prevarili.
Vozari su naili u loem poretku, i dalje ushieni, s pobjednikim
pjesmama na usnama, jo ne videi nikakva traga od branitelja koji bi
im se mogli suprotstaviti, sve dok nisu otkrili da put za Gondor skre
e prema jugu u uzak, umovit kraj u sjenci tamnog Ephel Datha,
kuda vojska moe u dobrom poretku kroiti ili jahati samo jednom
glavnom cestom. Pred njima je ona prolazila kroz dubok usjek...
Tekst se tu naglo prekida, a biljeke i skice za njegov nastavak
najveim su dijelom neitke. Mogue je, ipak, razabrati da se
ljudstvo othoda borilo uz Ondohera; takoer, da je drugome
Ondoherovu sinu Faramiru bilo nareeno da ostane u Minas
Tirithu kao regent, jer zakon nije doputao da oba njegova sina
istodobno odu u bitku (slina opaska postoji na ranijem mjestu
u ovome prikazu, str. 337). Ali Faramir to nije uinio; preruen
je otiao u rat i u njemu stradao. Rukopis je na ovome mjestu
gotovo nemogue razluiti, ali ini se da se Faramir pridruio
othodima i s jednom njihovom postrojbom bio zarobljen pri
povlaenju u Mrtve barutine. Voda othoda (ije je ime nerazaznatljivo nakon prve sastavnice Marh-) priao im je u pomo,
ali Faramir mu je umro na rukama, tako da je ovaj tek nakon
to mu je pretraio tijelo otkrio znamenja koja su mu pokazala
da je rije o Princu. Voa othoda nakon toga se na poetku
Sjeverne ithilienske ceste pridruio Minohtaru, koji je upravo
izdavao zapovijed da se ponese poruka Princu u Minas Tirith,
koji je sad postao Kralj. Tada mu je voda othoda donio vijest
da je Princ preruen otiao u boj i u njemu stradao.
CIRION I EORL
335
Prisutnost othoda i uloga njihova vode daje izvjestan razlog

zato je u ovu pripovijest, koja bi trebala opisivati poetke pri
jateljevanja Gondora s Rohirrimima, uvrten tako sloen prikaz
bitke gondorske vojske i Vozara.
Zavrni odlomak cjelovitoga teksta prua dojam da vozarskoj vojsci samo to nije bio okonan ushit i polet u prolazu
cestom kroz duboki usjek; ali biljeke na zavretku pokazuju da
ih Minohtarova obrana odstupnice nije dugo zadrala. "Vozari
su nezadrivo nahrlili u Ithilien", te "u smiraj trinaestoga dana
mjeseca cermi svladali Minohtara", koji je poginuo od strelice.
Tu pie da je on bio sin sestre kralja Ondohera. "Njegovi su ga
vojnici iznijeli iz boja, a sve to je od odstupnice preostalo uteklo
je na jug u potrazi za Adrahilom." Glavni je zapovjednik Vozara
zatim odredio stanku u napredovanju i upriliio gozbu. Nita se
vie ne da razabrati; ali kratki opis u Dodatku A Gospodara prstenova kazuje kako je Ernil stigao onamo s juga i porazio ih:
Godine 1944. kralj Ondoher i oba njegova sina, Artamir i Faramir,

poginuli su u boju sjeverno od Morannona i neprijatelj je prodro u
Ithilien. Ali zapovjednik june vojske Ernil izvojevao je veliku po
bjedu u junome Ithilienu i unitio vojsku Harada koja je bila prela
preko rijeke Porosa. Hitajui na sjever, okupio je oko sebe sve to
je mogao od Sjeverne vojske u povlaenju, pa je udario na glavni
vozarski tabor usred slavlja i veselja Vozara, uvjerenih da je Gondor
poraen i da treba jo samo prigrabiti plijen. Ernil je krenuo u juri
na tabor, zapalio mnogobrojna kola i nagnao neprijatelja na panian
bijeg iz Ithiliena. Mnogi od onih koji su bjeali pred njim zaglavili
su u Mrtvim barutinama.
U Izvjeu o godinama Ernilova pobjeda nosi naziv Bitka za
tabor. Nakon pogibije Ondohera i oba njegova sina kod Mora
nnona, Arvedui, posljednji kralj sjeverne kraljevine, poloio je
pravo na krunu Gondora; ali njegov je zahtjev odbijen, pa je u
godini nakon Bitke za tabor Ernil proglaen Kraljem. Njegov
je sin bio Ernur, koji je stradao u Minas Morgulu nakon to je
prihvatio izazov gospodara Nazgla, kao posljednji Kralj june
kraljevine.
336
(II)
EORLOV KONJIKI POHOD

18
Jo dok su ivjeli u svojoj prapostojbini, Eothodi su u Gondoru

bili znani kao narod od povjerenja, od kojeg stiu vijesti o svemu to
se u njihovu kraju zbiva. Bili su preostatak Sjevernjaka, za koje se
smatralo da su u davno doba bili srodni Dnedainima, a u danima
velikih Kraljeva bili su im saveznici i mnogo krvi prolili za narod
Gondora. Stoga se Gondor veoma zabrinuo kad su se Eothodi
preselili na daleki sjever, u danima Ernila II., pretposljednjega
19
Kralja june kraljevine.
Nova zemlja othoda leala je sjeverno od Mrkodola, izmeu
Maglenog gorja na zapadu i umske rijeke na istoku. Na jug se pro
tezala sve do stapanja dviju kratkih rijeka, kojima su nadjenuli imena
Suroloka i Dugovir. Suroloka je tekla s Ered Mithrina, Sura gorja,
ali Dugovir se sputao s Maglenog gorja, a to je ime nosio zato to
je bio izvorni tk rijeke Anduin, koju su nakon ua sa Surolokom
nazivali Dugotok.20
Glasnici su jo prenosili vijesti izmeu Gondora i othoda nakon
ove seobe; ali nekih etiristo pedeset naih milja lealo je izmeu
stapanja Suroloke i Dugovira (gdje se nalazio jedini njihov utvreni
burg) i ua rijeke Limlight u Anduin, mjereno pravocrtnim letom
ptice, a jo i mnogo vie za one koji putuju tlom; tako gledano, do
Minas Tiritha lealo je oko osamsto milja.
Ljetopis Ciriona i Eorla ne spominje nijedan dogaaj prije Bitke
na Celebrantskom polju; ali iz drugih se izvora moe razabrati da
su oni tekli kako slijedi.
18 Njihova prijanja domovina nalazila se u dolini Anduina, izmeu Stanca-kamena i
Gladdenskih polja, vidi str. 328.
19 Uzrok seobe othoda na sjever naveden je u Dodatku A (II) Gospodara prstenova:
"[Preci Eorlovi] najvie su voljeli ravnice i uivali u konjima i konjikim vjetinama, ali u
to doba bilo je mnogo ljudi u sredinjim dolinama Anduina, tovie, sjena Dol Guldura
bivala je sve dua. Stoga su. kad su uli da je sruen Kralj-vjetac [ 1975. godine], potraili
vie slobodnog prostora na sjeveru i otjerali ostatke angmarskog naroda s istone strane
Gorja. U doba Eorlova oca Loda prerasli su u mnogoljudan narod pa su opet bili
pomalo stijenjeni u svom zaviaju." Predvodnik seobe othoda zvao se Frumgar: a
Izvjee o godinama navodi da se ona zbila 1977.
20 Ove su rijeke, bez imena, oznaene na zemljovidu u Gospodara prstenova. Na tom
prikazu Suroloka ima dva pritoka.
CIRION I EORL
337
Prostranstva juno od Mrkodola, od Sumornih zemalja do Rhnskog mora, koja nisu pruala nikakvu zapreku zavojevaima s Istoka
sve dok ne bi doli do Anduina, bila su glavni izvor briga i nelagoda
za vladare Gondora. Ali tijekom Budnoga mira21 tvrave du An
duina, napose na zapadnoj obali Krivaja, ostale su bez posada i bile
zanemarene.22 Nakon tog razdoblja Gondor su napali i orci iz Mordora (nad kojim se ve dugo nije uvala straa) i gusari iz Umbara,
pa stoga nije bilo ni ljudstva ni prilike za postavljanje graniara du
toka Anduina sjeverno od Emyn Muila.
Cirion je postao namjesnik Gondora 2489. godine. Ugroenost
sa sjevera navijek mu je bila na umu, pa je pomno promislio kako
bi se sve mogao pripremiti za prijetnju iz toga smjera u vrijeme
kad snaga Gondora kopni. Postavio je neto vojske u stare tvrave
da motri na Krivaje, te poslao izvidnike i uhode u krajeve izmeu
Mrkodola i Dagorlada. Tako je ubrzo saznao za nove i opasne ne
prijatelje, podrijetlom s Istoka, koji postojano nadolaze iz krajeva iza
Rhnskoga mora. Pred sobom su gazili ili na sjever uz Hitru rijeku
i u Sumu tjerali preostatak Sjevernjaka, prijatelje Gondora koji su
jo ivjeli istono od Mrkodola.23 Ali nikako im nije mogao pritei u
pomo, a prikupljanje vijesti postajalo je sve opasnije; prevelik mu
se broj izvidnika nikad nije vratio.
Tako je tek na izmaku zime 2509. godine Cirion saznao da se
priprema velik pokret na Gondor: vojske ljudi postrojavale su se
na svim junim rubovima Mrkodola. Imale su samo grubo oruje
i nevelik broj jahaih grla, jer konjima su se sluili uglavnom za
vuu, budui da su posjedovali brojne velike ratne zaprege, poput
onih u Vozara (s kojima su bez sumnje bili u rodu) koji su udarili
na Gondor u posljednjim danima Kraljeva. Ali manjkavosti svoje
ratne opreme nadoknaivali su brojnou, koliko se moglo pretpo
staviti.
U toj se pogibelji Cirion napokon oajniki sjetio Eothoda, pa
im je odluio poslati glasnike. Ali ovi e morati proi kroz Calenar21 Budni je mir trajao od 2063. do 2460. godine, dok je Sauron izbivao iz Dol Guldura.
22 Za tvrave du Anduina vidi str. 332, a za Krivaje str. 298.
23 Iz jednog ranijeg odjeljka u ovome tekstu (str. 330) stjee se dojam da ni jedan Sjever
njak nije preostao u krajevima istono od Mrkodola nakon pobjede Calimehtara nad
Vozarima na Dagorladu 1899. godine.
338
dhon i preko Krivaja, pa krajevima koje ve nadgledaju i ophode

24
Balchothi, prije nego to stignu do doline Anduina. To je znailo
da im valja prejahati nekih etiristo pedeset milja do Krivaja, te jo
vie od petsto odande do othoda, a od Krivaja e biti primorani
kretati se pozorno i uglavnom nou sve dok se ne udalje od sjenke
Dol Guldura. Cirion nije polagao velike nade u to da e ijedan proi.
Pozvao je dragovoljce, izabrao est vrlo odvanih i izdrljivih jahaa,
te ih u jednodnevnim razmacima slao u parovima. Svaki je nosio
naizust nauenu poruku, kao i malen kamen s urezanim peatom
25
Namjesnik, koji mu valja osobno predati glavaru othoda, uspije
li stii do te zemlje. Poruka je bila naslovljena na Eorla, sina Lodova, jer Cirion je znao da je prije nekoliko godina on sa samo esnaest
ljeta naslijedio oca, a iako mu sad nije bilo vie od dvadeset pet
godina, ve su ga sve dojave to su uspjele stii do Gondora hvalile
kao vrlo odvana ovjeka, mudrijeg od svoje dobi. No Cirion se nije
uzdao u to da e poruka poluiti odgovor ak i bude li primljena.
Povrh njihova davnanjeg prijateljstva s Gondorom nije polagao
pravo kojim bi othode pozvao na tolik put s ratnom silom od koje
bi moglo biti pomoi. Vijesti da im Balchothi satiru posljednje srod
nike na jugu, ako ih dotad nisu primili, mogli bi dati teinu prizivu,
ukoliko samim othodima ne prijeti nikakav napad. Cirion nita
vie nije rekao,26 ve se s olujom suoio svim raspoloivim snagama.
Okupio je najveu ratnu silu koju je mogao, sm joj stao na elo i
pripravio se da je to prije povede na sjever u Calenardhon. Sina
Hallasa ostavio je kao zapovjednika u Minas Tirithu.
Prvi par glasnika krenuo je desetoga dana mjeseca slim; a zbilo
se tako da se ba jedan od njih, jedini od sve estorice, uspio probiti
do othoda. To je bio Borondir, uveni jaha iz obitelji koja je
podrijetlo navodno vukla od sjevernjakog zapovjednika koji je u
24 Tako se ovaj narod nazivao u Gondoru: rijeju iz puke uporabe, mijeanog podrijetla,
od vestronske rijei balc, "uasan" i sindarinske hoth, "horda", kojom su se nazivali
narodi poput orka. [Pieva biljeka.] - Vidi stavku hoth u Dodatku Silmarilliona.
25 Slova R-ND-R, a ponad njih tri zvijezde, sa znaenjem arandur (kraljev sluga), namje
snik. [Pieva biljeka.]
26 Nije izgovorio pomisao koja mu je takoer bila na umu: da je othod, kako je doznao,
nemiran, budui da su se ti sjeverni krajevi pokazali odvie tijesnima i neplodnima da
udome njihovu brojnost, koja se umnogome poveala. [Pieva biljeka.]
CIRION I EORL
339
27
stara vremena sluio Kraljevima. Vie se nita nije saznalo o dru

gima, izuzev o Borondirovu sudrugu. Stradao je pogoen strijelama
iz zasjede dok su prolazili blizu Dol Guldura, odakle je Borondir
uspio pobjei zahvaljujui srei i brzini svoga konja. Gonili su ga na
sjever sve do Gladdenskih polja, a put su mu esto prijeili ljudi koji
su izlazili iz ume i tjerali ga da skree daleko od izravnoga puta.
Napokon je stigao do othoda nakon petnaest dana, od kojih je
zadnja dva gladovao; bio je tako iscrpljen da je jedva mogao izgo
voriti poruku koju je donio Eorlu.
Tada je bio dvadeset peti dan mjeseca slim. Eorl je utke po
razmislio; ali ne dugo. Ubrzo je ustao i kazao: "Stiem. Padne li
Mundburg, kamo li emo mi tek utei od Tmine?" Zatim je pruio
Borondiru ruku u znak obeanja.
Eorl je smjesta sazvao Vijee starjeina i otpoeo pripreme za
veliki konjiki pohod. Ali to je potrajalo danima, jer se vojska mo
rala okupiti i postrojiti, a valjalo je misliti i na ureenje naroda, te
na obranu zemlje. U to su vrijeme othodi ivjeli u miru i nimalo
nisu strahovali od rata: no moglo se pretpostaviti da e drugaije
biti kad se dozna da je njihov glavar odjahao u bitku daleko na
jugu. Svejedno je Eorl dobro shvatio da nita manje od pune bojne
sile nee dostajati, tako da mora na kocku staviti sve, ili se povui i
prekriti dano obeanje.
Napokon se okupila sva vojska; samo je nekoliko stotina ostalo
za njima kao potpora ljudima koji zbog mladosti ili vremenosti
nisu bili podobni za tako beznadan pothvat. Tada je bio esti dan
mjeseca vress. Toga je dana utke krenuo veliki oher, za sobom
ostavivi strahovanja, a sa sobom ponijevi malo nade; jer nisu znali
to pred njima lei, bilo na putu, bilo na njegovu koncu. Kae se
da je Eorl poveo oko sedam tisua konjanika pod punom bojnom
spremom i nekoliko stotina streliara-jahaa. Zdesna mu je jahao
Borondir, da mu poslui kao vodi koliko moe, budui da je onu
da skoro bio proao. Ali ta velika vojska nije doivjela ni prijetnje
27
On se jo dugo u pjesmi Rochon Methestel (Jaha posljednje nade) pamtio pod imenom
Borondir Udalraph (Borondir Bestremenski), jer je u povratku jahao uz oher s desne
strane Eorlu, te bio prvi koji je preao Limlight i probio put za pomo Cirionu. Napo
sljetku je pao na Celebrantskome polju branei svoga vladara, na veliku alost Gondora i
othoda, te je poslije poloen u grobnicu na Svetome mjestu u Minas Tirithu. [Pieva
biljeka.]
340
ni napada tijekom duga putovanja niz doline Anduina. Sav ivalj

koji ju je ugledao kako stie, bio dobra ili zla soja, utekao je s puta
u strahu od njezine moi i sjaja. Dok se primicala jugu i prolazila
pokraj junoga dijela Mrkodola (ispod velike Istone krevine),
gdje su se sad nakotili Balchothi, jo nije bilo ni traga ljudima, bilo
postrojenim, bilo u izvidnicama, koji bi joj zaprijeili put ili uhodili
dolazak. Dijelom su za to bili zasluni njima neznani dogaaji koji
su se zbili nakon to je Borondir odjahao; ali na djelu su bile i druge
snage. Jer, kad se vojska napokon pribliila Dol Gulduru, Eorl se,
iz straha od tamne sjenke i oblaka koji su odatle kuljali, okrenuo
prema zapadu, pa je dalje jahao drei Anduin u vidokrugu. Mnogi
su konjanici onamo svrtali poglede, napola u strahu, napola u nadi
da e izdaleka ugledati gdje svjetluca Dwimordene, onaj pogibeljni
kraj za koji se u predanjima njihova naroda kazivalo da u proljee
sja poput zlata. Ali sada kao da ga je zastrla blistava maglica; a kad
su vidjeli da ta maglica prelazi rijeku i obavija zemlju pred njima,
klonuli su duhom.
Eorl nije zastao. "Jaite dalje!" zapovjedio je. "Nema nam drugog
puta. Zar e nas nakon tolika putovanja od bitke odvratiti nekakva
rijena maglica?"
Kad su se primakli, uvidjeli su da bijela maglica odagnava mra
kove iz Dol Guldura, pa su uskoro zali u nju, jaui isprva polako
i oprezno; ali pod njezinim svodom sve je bilo obasjano jasnom
svjetlou bez ijedne sjene, dok su ih slijeva i zdesna uvali, moglo
bi se kazati, bijeli zidovi tajnosti.
"Gospa iz Zlatne ume na naoj je strani, ini se", rekao je Bo
rondir.
"Moda jest", kazao mu je Eorl. "Ali uzdat u se ponajprije u
28
mudrost Felarfovu. On ne uti nikakova zla. Srce mu je vedro, a
28
Eorlov konj. U Dodatku A (II) Gospodara prstenova kazano je da je Felarf zbacio

Eorlova oca Loda. koji je bio krotitelj divljih konja, kad ga se ovaj odvaio zajahati,
to ga je stajalo glave. Poslije je Eorl naloio konju da mu preda svoju slobodu do kraja
ivota kao krvarinu za oca; a Felarf mu se pokorio, premda nikome osim Eorla nije
doputao da ga zajae. Razumio je sve to ljudi govore, te je ivio dugo koliko i oni. ba
kao i njegovi potomci, mearasi, "koji nisu htjeli nositi nikog drugog do kralja Marke i
njegovih sinova, sve tamo do Shadowfaxa". Felarf je rije koja potjee iz anglosaskoga
pjesnikog blaga, premda zapravo nije zabiljeena u postojeoj poeziji: "vrlo pouzdan,
vrlo jak".
CIRION I EORL
341
zamor iscijeljen: upinje se da mu pustim na volju. Neka tako i bude!

Jer nikada jo nemah vee potrebe za tajnou i hitrou."
Nato je Felarf pohitao, a sva je vojska za njim nahrupila poput
velika vihora, ali u neobinoj tiini, kao da im kopita ne udaraju o
tlo. Tako su jahali dalje, svjei i harni ba kao i onoga jutra kad su
poli, cijeloga tog dana i sljedeega; ali kad su u zoru treega dana
ustali s poinka, maglice odjednom vie nije bilo, te su vidjeli da su
zali daleko u prostrane krajeve. U blizini im je s desne strane leao
29
Anduin, ali ve su gotovo proli njegovu veliku istonu krivinu, pa
su Krivaje sada bile na vidiku. Bilo je jutro petnaestoga dana mjeseca
30
vress, a onamo su pristigli bre od svake nade.
Na ovome mjestu tekst zavrava, uz biljeku da sad slijedi opis
Bitke na Celebrantskom polju. U Dodatku A (II) Gospodara
prstenova navodi se saet opis toga rata:
Silno mnotvo divljaka sa sjeveroistoka preplavilo je Rhovanion i,

nadirui iz Sumornih zemalja, prelo na splavima Anduin. Istodob
no, sluajno ili promiljeno, spustili su se s Gorja orci (koji su u to
vrijeme, prije rata s patuljcima, bili vrlo brojni). Osvajai su pregazili
Calenardhon pa je namjesnik Gondora Cirion zatraio pomo sa
sjevera...
Kad su Eorl i njegovi Jahai stigli do Celebrantskog polja:
Tu je gondorska sjevernjaka vojska bila u velikoj opasnosti. Po
raena na Pustari i odsjeena s june strane, bila je prisiljena prijei
preko Limlighta, a onda ju je iznenada napala vojska ork i potisnula
je prema Anduinu. Sve su nade ve bile propale kad su neoekiva
no sa sjevera nahrupili Jahai i okomili se na zaelje neprijateljske
vojske. Tad se okrenula ratna srea i neprijatelj je desetkovan i od29 Izmeu ua Limlighta i Krivaja. [Pieva biljeka.] - ini se da ovo proturjei prvome
navodu iz Dodatka C teksta "Povijest Galadriel i Celeborna", str. 298, gdje su "Juna
i Sjeverna krivaja" "dvije zapadne krivine" Anduina, dok Limlight utjee u njihov naj
sjeverniji dio.
30 U devet su dana preli vie od pet stotina milja u pravoj crti, vjerojatno vie od est
stotina jahakim putem. Premda nije bilo velikih prirodnih prepreka na istonoj strani
Anduina, velik dio toga kraja tada je bio pust, a ceste ili konjske staze u smjeru juga
bile su izgubljene ili zaputene; tek su na kratkim odsjecima uspijevali jahati brzo, a
takoer im je bilo nuno skrbiti se za vlastitu i snagu svojih konja, budui da su oekivali
bitku im stignu do Krivaja. [Pieva biljeka.]
342
baen preko Limlighta. Eorl je poveo svoje ljude u potjeru, a strah

koji je iao ispred konjanika sa sjevera bijae tolik da je napadae s
Pustare takoer uhvatila panika te su ih Jahai gonili preko ravnica
Calenardhona.
Slian ali krai prikaz iznosi se na jo jednom mjestu u Dodatku
A (I, iv). Ni u jednome od njih tijek bitke moda nije savreno
jasan, ali ini se izvjesnim da su Jahai, preavi Krivaje, zatim
preli Limlight (vidi biljeku 27, str. 339) i obruili se na zaelje
neprijatelja na Celebrantskom polju; rijei "neprijatelj je deset
kovan i odbaen preko Limlighta" pritom vjerojatno znae da
su Balchothi bili odbaeni na jug u Pustaru.
(III)
CIRION I EORL
Ovoj prii prethodi biljeka o Halifirienu, najzapadnijem svjetio

niku Gondora du hrpta Ered Nimraisa.
Halifirien31 je bio najvii svjetionik, a djelovao je kao da se, poput
Eilenacha, drugog po visini, samotno izdie iz velike ume; jer iza
njega se nalazio velik procjep, tamni Firien-dol, u dugome sjevernom
izdanku Ered Nimraisa, na kojemu je on bio najvia toka. Iz toga se
procjepa uzdizao poput strme zidine, ali vanjski su mu obronci, na
pose sjeverni, bili dugi i posvuda blagi, a stabla su ih obrastala gotovo
do vrha. Pri silasku je drvee bivalo sve gue, napose du potoka
Mering (koji je istjecao iz procjepa) i na sjever prema ravnici kojom
je potok tekao prema Entvvashu. Velika je Zapadna cesta prolazila
irokim usjekom u umi da izbjegne trusna tla iznad njezinih sje
vernih rubova; ali cesta je bila sazdana u drevnim vremenima,32 a
Halifirien se dvaput spominje u Gospodaru prstenova. U Povratku kralja (V 1.), nakon
to je Pippin, jaui s Gandalfom na Shadowfaxu prema Minas Tirithu, uzviknuo da
vidi vatre, Gandalf mu je odvratio: "Svjetionici su u Gondoru upaljeni, zovu u pomo.
Buknuo je rat. Gledaj, eno vatre na Amon Dinu, i plamena na Eilenachu; eno ih gdje
jure na zapad: Nardol, Erelas, Min-Rimmon, Calenhad i Halifirien na granicama Rohana." U poglavlju V 3. rohanski su jahai na putu u Minas Tirith proli kroz Fenmarch.
"gdje su se, desno od njih, velebne hrastove ume uspinjale do rubova brda u sjeni
tamnog Halifiriena na granicama Gondora." Vidi krupniji zemljovid Gondora i Rohana
u Gospodant prstenova.
32 Radilo se o velikoj nmenorskoj cesti to je povezivala Dva kraljevstva, prelazila rijeku
Isen na Isenskim gazovima i rijeku Sivotok kod Tharbada, te se protezala dalje na sjever
sve do Fornosta; drugdje zvana Sjeverno-junom cestom. Vidi str. 302.
31
CIRION I EORL
343
nakon Isildurova odlaska u umi Firien nikad nije posjeeno nijedno

stablo, izuzimajui samo ona koja su uklanjali Svjetioniari, iji je
zadatak bio zadrati prohodnost te velike ceste i staze prema vrhu
brda. Ta je staza odmicala od Ceste blizu njezina ulaska u umu
i vijugavo se uspinjala sve do izmaka umovita kraja, iza kojeg se
drevno kameno stubite uzdizalo sve do svjetionikog mjesta, iroka
kruga koji su zaravnali isti oni koji su izgradili stube. Svjetioniari su
bili jedini itelji ume, izuzev divlje zvjeradi; stanovali su u kolibama
smjetenim u kronjama blizu vrha, ali nisu se ondje dulje zadravali,
osim ako ih na to ne bi primoralo loe vrijeme, a dolazili su i odlazili
u slubenim smjenama. Najee su se drage volje vraali kuama.
Ne zbog pogibelji od divljih zvijeri, a ni zato to bi neka zla sjenka
iz tamnih dana nalijegala na tu umu; ve zato to je pod zvucima
vjetra, kricima ptica i zvijeri, ili povremenim topotom konjanika u
urnom putu Cestom, leala tiina, pa bi ovjek shvatio da se sudruzima obraa aptom, kao da oekuje da e uti odjek velebna glasa
to ga zaziva iz daljina i davnina.
Ime Halifirien na jeziku je Rohirrim znailo "sveta planina".33
Prije njihova dolaska na sindarinskom su ga zvali Amon Anwar,
"Brdo udivljenja"; nitko u Gondoru nije znao zbog ega, izuzev
samo (kako se kasnije ispostavilo) vladajuega Kralja ili Namjesnika.
Onoj nekolicini koja se uope usudila skrenuti s Ceste i prolutati
pod kronjama, sama se uma inila dovoljnim razlogom: na zajed
nikom se jeziku nazivala "apatnom umom". U danima gondorske
slave svjetionika nije bilo na Brdu dokle god su palantri odravali
dojave izmeu Osgiliatha i triju kula u kraljevini,34 pri emu im nisu
trebale ni poruke ni krijesovi. U kasnijim se vremenima teko mo
gla oekivati pomo sa sjevera, budui da se narod Calenarhona
prorijedio, a ni oruane se snage vie nisu onamo slale, jer je Minas
Tirithu sve tee padalo dranje granice na Anduinu i uvanje june
obale. U Anrienu je jo ivio brojan narod koji je imao zadau
uvati sjeverne prilaze, bilo iz Calenarhona, bilo preko Anduina
kod Cair Androsa. Za dojavljivanje s njime izgraena su i odravana
33
34
Ovo je osuvremenjen nain pisanja anglosaskog naziva hlig-firgen; slino tome Firiendol dolazi od firgen-dael, a uma Firien od firgen-wudu. [Pieva biljeka.] - Slovo g u
anglosaskoj rijei firgen "planina" poprima izgovor hrvatskoga glasaj.
Minas Ithil, Minas Anor i Orthanc.
344

35
tri najstarija svjetionika (Amon Dm, Eilenach i Min-Rimmon), ali

premda su du toka potoka Mering tada postavljene utvrde (izmeu
neprohodnih barutina pri njegovu utoku u Entwash i mosta kojim
je Cesta izlazila na zapad iz ume Firien), nije bilo dozvoljeno da se
bilo kakva tvrava ili svjetionik postave na Amon Anwaru.
U danima Ciriona Namjesnika dolo je do velikog prodora Balchotha, koji su u sprezi s orcima preli Anduin, zali u Pustaru i poeli
zauzimati Calenardhon. Sred te smrtne pogibelji, koja je Gondor
mogla stjerati u propast, dolazak Eorla Mladog i Rohirrim donio
je kraljevini spas.
Kad je rat zavrio, ljudi su se stali pitati na koji e nain Namjesnik
odati poast Eorlu i nagraditi ga, pa se oekivalo da e se u Minas
Tirithu uprizoriti veliko slavlje na kojem e se doznati odgovori. Ali
Cirion se pri odluivanju nije savjetovao s drugima. Kada je oslab
ljena gondorska vojska pola na jug, pratio ju je Eorl s oredom36
35
Drugdje, u jednoj biljeci o imenima svjetionika, pie da "cjeloviti svjetioniki sustav,

koji je jo bio djelatan u Ratu za Prsten, nije mogao biti stariji od naseljavanja Rohirrim
u Calenardhon petstotinjak godina prije; jer njegova je osnovna zadaa bila upozoriti
Rohirrime da je Gondor u opasnosti, ili (rjee) obratno".
36 Prema jednoj biljeci o ureenju Rohirrim, ored "nije imao precizno odreena broja,
ali u Rohanu se tim imenom nazivalo samo Jahae posve obuene za ratovanje: ljudstvo
koje na odreeno vrijeme, ili u nekim sluajevima trajno, slui u Kraljevoj vojsci. Svaka
brojnija skupina takvih ljudi, koja jae kao postrojba poradi vjebe ili slube, nazivala
se ored. Ali nakon oporavka Rohirrim i preustroja njihovih snaga u danima kralja
Folcwinea, stotinu godina prije Rata za Prsten, smatralo se da 'puni ored' u bojnom
stroju sadri ne manje od 120 ljudi (ukljuujui Zapovjednika), to predstavlja stoti dio
Punog zbora Jahaa Marke, ne ukljuujui one iz Kraljeva domainstva. [ored s kojim
je omer progonio orke, Dvije kule III 2., imao je 120 Jahaa: Legolas ih je izdaleka
nabrojio 105, a omer je kazao da su petnaestoricu izgubili u bici s orcima.] Nikad
tolika vojska, naravno, nije zajedniki odjahala u rat izvan Marke; ali Thodenova
tvrdnja da moe, u toj velikoj pogibelji, povesti u pohod deset tisua Jahaa (Povratak
kralja V 3.) bila je bez sumnje opravdana. Rohirrimi su postali brojniji od Folcwineovih
dana, a prije Sarumanovih napada Puni je zbor vjerojatno mogao okupiti mnogo vie
od dvanaest tisua Jahaa, tako da Rohan ne bi bio posve lien obuenih branitelja.
Tom je prigodom, zbog gubitaka u ratu na zapadu, urnog sazivanja Zbora i prijetnje sa
sjevera i istoka, Thoden poveo vojsku od tek priblino est tisua kopljanika, premda
je to i dalje bio najvei zabiljeeni konjiki pohod Rohirrim jo od Eorlova dolaska.
Puni zbor konjice nazivao se oher (vidi biljeku 49). Te rijei, kao i Eothod, imaju
naravno anglosaski oblik, budui da je zbiljski jezik Rohana svuda tako preveden (vidi
prije, biljeka 6): njihova je prva sastavnica eoh, "konj". ored, orod je zabiljeena
anglosaska rije, u kojoj je druga sastavnica izvedena iz rijei rd, "jahanje"; u rijei
oher druga je sastavnica her, "vojska, armija". othod sadri rije thod, "narod" ili
CIRION I EORL
345
Jahaa sa sjevera. Kad su doli do potoka Mering, Cirion se, na udo

prisutnih, obratio Eorlu rijeima:
"Zasad zbogom, Eorle, sine Lodov. Vraam se svome domu,
gdje mnogo toga sad valja dovesti u red. Calenardhon u meuvre
menu preputam tebi, ako nisi u urbi za povratkom u vlastitu kra
ljevinu. Kad prou tri mjeseca, ovdje u se ponovno susresti s tobom,
a tada emo se zajedniki svjetovati."
"Doi u", odgovorio mu je Eorl; te su se tako rastali.
im je Cirion stigao u Minas Tirith, okupio je one podanike u
koje je imao najvie povjerenja. "Poite sada u apatnu umu", re
kao im je. "Ondje vam valja iznova prokriti drevnu stazu za Amon
Anwar. Odavna je ve zarasla; ali poetak joj i dalje obiljeava steak
pokraj Ceste, na onome mjestu gdje je obavija sjeverno podruje
ume. Staza vijuga amo-tamo, ali na svakom se zavoju nalazi steak.
Slijedite ih, pa ete naposljetku stii do izmaka umovita kraja i
zatei kamenito stubite kojim se uspon nastavlja. Nalaem vam da
ne idete dalje odatle. Obavite ovaj posao to hitrije moete i zatim
se vratite meni. Ne posijecite niti jedno stablo; samo raistite put
kojim e se lako moi uspeti nekolicina pjeaka. Neka ulaz s ceste
ostane zarastao, kako nitko u prolazu Cestom ne bi doao u napast
da poe putem prije nego to sm onamo ne stignem. Nikome ne
recite ni kamo idete ni to ste uinili. Upita li vas tko, kaite samo
da Vladajui namjesnik eli da se pripremi mjesto za njegov susret
s glavarom Jahaa."
Kad je dolo vrijeme, Cirion je poveo sina Hallasa i vladara Dol
Amrotha, uz jo dvojicu lanova Vijea, te se susreo s Eorlom na
prijelazu preko potoka Mering. Uz Eorla su bila trojica njegovih
glavnih zapovjednika. "Poimo sad na mjesto to sam ga pripre
mio", rekao im je Cirion. Zatim su ostavili strau Jahaa na mostu,
vratili se kronjama zastrtom Cestom i stigli do steka. Ondje su
ostavili konje i jo jednu jaku strau gondorskih vojnika; a Cirion
je stao uz kamen, okrenuo se sudruzima i kazao: "Polazim sada na
Brdo udivljenja. Poite sa mnom, ako elite. Sa mnom i s Eorlom
ii e titonoe, kako bi nam ponijeli oruje; svi e ostali poi ne
naoruani, kao svjedoci naih rijei i djela na tom uzvienju. Staza
"zemlja", a odnosi se kako na same Jahae, tako i na njihovu zemlju. (Anglosaski naziv
eorl iz imena Eorla Mladog posve je neovisna rije.)
346
je pripremljena, premda nitko njome nije proao otkako sam sm

ovamo doao sa svojim ocem."
Zatim je Cirion poveo Eorla meu drvee, a ostali su poli u
poretku za njima; nakon to su proli pokraj prvog poputnog steka,
glasovi su im uminuli, te su kroili oprezno, kao da ne ele stvoriti
ni uma. Tako su naposljetku stigli do gornjih obronaka Brda, proli
kroz pojas bijelih breza i ugledali kamenito stubite gdje se uzdie do
vrha. Nakon sjenovite ume sunce im se uinilo vrelim i blistavim,
jer tad je bio mjesec rim; no kruna Brda bila je zelena, kao da je
godina jo u mjesecu ltess.
U podnoju stubita nalazila se mala litica, zapravo svod udubljen
u obronku, s niskim zemljanim stranama. Ondje je druba posjedila
neko vrijeme, sve dok Cirion nije ustao i od titonoe uzeo bijelo
ezlo svoje slube i bijeli plat namjesnika Gondora. Zatim je stao
na prvu stubu i prekinuo tiinu, izgovorivi dubokim ali jasnim gla
som:
"Sada dajem na znanje to sam odluio, s ovlau Kraljevskih
namjesnika, ponuditi Eorlu, sinu Lodovu, glavaru othoda, u znak
priznanja sranosti njegova naroda i pomoi koju je donio Gondoru
u presudnu asu, kada nade vie nije bilo. Eorlu darujem svu veliku
zemlju Calenardhon od Anduina do Isena. Ondje e, ako tako eli,
kraljevati on, i nasljednici mu nakon njega, a narod e njegov ivjeti
u slobodi sve dok vlast Namjesnika bude trajala, dok se Veliki kralj
ne vrati.37 Drugih im se obveza nee nametati do zakona i odluka
koje sami donesu, izuzev tek ove: da ive u trajnome prijateljstvu s
Gondorom i da njegovi neprijatelji budu i njihovi neprijatelji, dokle
god obje kraljevine istraju. Ali ista e obveza vrijediti i za narod
Gondora."
Nato je Eorl ustao, ali neko vrijeme nita nije rekao. Jer zaprepa
stio se zbog velike izdanosti dara i plemenitih uvjeta uz koje mu je
ponuen; a uvidio je i koliko Cirion mudro postupa, kako u vlastitu
korist, kao vladar Gondora koji tei zatititi ono to je preostalo od
njegove kraljevine, tako i kao prijatelj othoda, ijih je potreba
svjestan. Jer sad su oni ve bili izrasli u narod odvie brojan za svoju
37 Ovo se uvijek izgovaralo u danima Namjesnika, u svakoj sveanoj izjavi, premda se u
vrijeme Ciriona (dvanaestoga Vladajueg namjesnika) ve radilo o izriaju za koji je
malo tko vjerovao da e se ikada ostvariti. [Pieva biljeka.]
CIRION I EORL
347
zemlju na sjeveru, koji je udio za povratkom na jug u negdanju

domovinu, ali u tome ga je prijeio strah od Dol Guldura. Ali u
Calenardhonu bi imali prostranstava kakvima se nisu ni usuivali
ponadati, a svejedno bili smjeteni daleko od sjenki Mrkodola.
No povrh mudrosti i dravnitva, Ciriona je koliko i Eorla tada
potaklo veliko prijateljstvo to je vezivalo njihova dva naroda, kao
i ljubav izmeu njih dvojice kao asnih ljudi. S Cirionove je strane
postojala ljubav mudra oca, ostarjela od svjetovnih briga, prema
sinu koji stoji u jeku snage i nade mladosti; dok je u Cirionu Eorl
gledao najuzvienijeg i najplemenitijeg ovjeka znana mu svijeta,
kao i najmudrijeg, u kojem je stolovala veliajnost Ljudskih kraljeva
iz davnih vremena.
Konano, Kad mu je sve to hitro prolo mislima, Eorl je ovako
prozborio: "Vladajui namjesnie Velikoga kralja, dar koji prua
prihvaam za se i za svoj narod. On uvelike nadmauje svaku na
gradu koju su naa djela mogla zasluiti, ak i da sama nisu bila dar
prijateljstva koje nita zauzvrat ne trai. Ali sada u zapeatiti to
prijateljstvo zavjetom koji se nee zaboraviti."
"Poimo tada do uzvienja", kazao im je Cirion, "i pred ovim
svjedocima zavjetujmo se rijeima kakve dolikuju."
Tada se Cirion popeo stubama s Eorlom, a ostali su poli za njima;
stigavi na vrhunac, ugledali su ondje iroku zemljanu zaravan oval
na oblika, niim ograenu, osim to joj je na istonome kraju leao
nizak humak gdje su rasli bijeli cvjetovi alfirina38, koje je zapadajue sunce dotaknulo zlatom. Zatim je vladar Dol Amrotha, najvii
poloajem meu Cirionovom pratnjom, otiao do humka i ugledao
kako pred njim, polegnut na travu, pa ipak neokaljan ni korovom ni
vremenom, lei crni kamen; a na kamenu su bila uklesana tri slova.
Nato je rekao Cirionu:
"Zar je ovo, dakle, grobnica? Ali koji to velikan iz davnine ovdje
lei?"
38 Alfirin: cvijet simhelmyn s humaka Kraljeva podno Edorasa, ujedno i uilos koji je Tuor
vidio u velikom usjeku to je vodio u Gondolin u Drevnim danima; vidi str. 70, biljeku
27. Alfirin se spominje, ali vjerojatno kao ime nekog drugog cvijeta, u stihovima koje je
Legolas pjevao u Minas Tirithu (Povratak kralja V 9.): "I zvone zlatni zvonii mallosa
i alfirina / Po zelenim poljanama Lebennina".
348
"Nisi li proitao slova?" kazao mu je Cirion.

39
"Jesam," rekao mu je Knez, "a stoga se i udim; jer slova su
lambe, ando, lambe, ali Elendilu nema grobnice, a niti jedan se o
40
vjek nakon njegovih dana nije usudio prozvati tim imenom."
"Pa ipak, ovo je njegova grobnica", kazao mu je Cirion; "i od nje
potjee udivljenje to proima ovo brdo i ume pod njim. Od Isildura koji je podie do Meneldila koji ga naslijedi, pa tako niz cijelu
lozu Kraljeva, te niz lozu Namjesnika sve do mene, ova se grobnica
uvae u tajnosti na Isildurovu zapovijed. Jer on kaza: 'Ovdje je
41
sredinja toka Junoga kraljevstva, i ovdje e spomenik Elendilu
Vjernom istrajati pod paskom Valara, dokle god Kraljevstvo bude
trajalo. Ovo e brdo svetitem biti, i neka nitko ne poremeti njegov
mir i tiinu, ukoliko nasljednik Elendilov nije.' Dovedoh vas amo
kako bi zavjeti na koje ovdje prisegnemo zvuali najsveanije i nama
i nasljednicima naim s obiju strana."
Zatim su svi prisutni postajali neko vrijeme pognutih glava, sve
dok Cirion nije rekao Eorlu: "Ako si spreman, zavjetuj se sad rije
ima kakve ti se prikladnim ine, prema obiajima svoga naroda."
39
Vladar Dol Amrotha nosio je taj naslov. Njegovim ga je precima podario Elendil, s kojim
su bili u srodstvu. Bili su obitelj Vjernih koja je isplovila iz Nmenora prije Propasti i
nastanila se u belfalaskome kraju, izmeu ua rijeka Ringl i Gilrain, s utvrdom na
visokome rtu Dol Amroth (nazvanom prema posljednjemu Kralju Lriena). [Pieva
biljeka.] - Drugdje se kae (str. 287) da je prema predanjima njihove kue prvi vladar
Dol Amrotha bio Galador (oko 2004.-2129. godine Treega doba), sin Nmenrejca
Imrazra, koji je ivio u Belfalasu, i vilin-gospe Mithrellas, jedne od Nimrodelinih
druica. ini se da ovdje navedena biljeka kazuje da se ta obitelj Vjernih nastanila u
Belfalasu s utvrdom na Dol Amrothu prije Propasti Nmenora; a ako je tomu tako,
ove se dvije izjave mogu izmiriti samo uz pretpostavku da su i loza Kneeva i, dapae,
njihovo obitavalite postojali vie od dvije tisue godina prije Galadorovih dana, te da
je Galador bio prozvan prvim Vladarom Dol Amrotha zato to je tek u njegovo vrijeme
(nakon to se Amroth 1981. godine utopio) Dol Amroth dobio to ime. Daljnju pote
kou predstavlja prisutnost Adrahila iz Dol Amrotha (bjelodano pretka Adrahila, oca
Imrahila, Vladara Dol Amrotha u vrijeme Rata za Prsten) kao zapovjednika gondorskih
snaga u bici protiv Vozara 1944. godine (str. 333-335); ali moe se pretpostaviti da se
za tog ranijeg Adrahila nije tad jo govorilo da je "iz Dol Amrotha".
Premda nisu nemogua, ova objanjenja kojima se spaava dosljednost ine mi se

manje vjerojatnima od tumaenja da postoje dva razliita i neovisna "predanja" o pod
rijetlu vladara Dol Amrotha.
40 Slova su bila
(L ND L): Elendilovo ime bez oznaka za samoglasnike, kojim
se sluio kao znamenjem i kao grbom na svojim peatima.
41 Amon Anwar zapravo je bio uzvisina to je leala najblie sreditu poteza od ua
Limlighta do junoga rta Tol Falasa; dok je razdaljina od njega do Isenskih gazova bila
jednaka razdaljini odatle do Minas Tiritha. [Pieva biljeka.]
CIRION I EORL
349
Eorl je tad iskoraio, uzeo svoje koplje od titonoe i osovio ga

o tlo. Zatim je isukao ma i bacio ga tako da je zablistao na suncu,
ponovno ga dohvatio, priao humku i na njega poloio otricu, ali
ne odmaknuvi ruku s balaka. Tada je gromkim glasom izgovorio
Zavjet Eorlov. Izrekao ga je na jeziku othoda, a na zajedniki se
jezik prevodi ovako:42
Poujte sad, svi narodi koji se ne klanjate Sjenci s istoka, darom
vladara Mundburga doi emo nastavati zemlju to ju on naziva
Calenardhonom, pa se stoga zavjetujem u vlastito ime i u ime
orda sa sjevera da e se izmeu nas i Velikoga naroda sa
Zapada navijek gajiti prijateljstvo: njihovi e neprijatelji nai
neprijatelji biti, njihova e potreba naa potreba biti, a kakvo god
zlo ili prijetnja ili napad da ih snae, mi emo im pruiti pomo
do krajnjeg izmaka vlastitih snaga. Ovaj e se zavjet prenijeti na
moje nasljednike, sve one koji jo u naoj novoj zemlji za mnom
dou, pa nek odre rije nepogaenom, da Sjenka ne padne na
njih, da ih prokletstvo ne snae.
Zatim je Eorl vratio ma u tok, poklonio se i vratio svojim zapo

vjednicima.
Cirion mu je tad odgovorio. Uspravio se do pune visine, poloio
ruku na grobnicu i desnicom dohvatio bijelo ezlo Namjesnika, te
izgovorio rijei to su udivljenjem ispunile one koji su ih uli. Jer
kako je ustao, sunce je stalo zalaziti na zapadu i uinilo se da njegova
bijela odora plamti; a nakon to se zavjetovao da e se Gondor drati
sukladne obveze na prijateljstvo i pomo u svakoj potrebi, zvonkijim
je glasom izgovorio na kvenijskome jeziku:
Vanda sina terumaruva Elenna-nreo alcar enyalien ar Elendil
Vorondo voronw. Nai tiruvantes i hrar mahalmassen mi Nmen
ar i Em i or ily mahalmar e tennoio.43
42 Premda ne posve savreno; jer bila je izreena starinskim izrazima i sroena u oblicima
stihova i uzviena govora kojima su se sluili Rohirrimi, a kojima je Eorl bio vrlo vian.
[Pieva biljeka.] - ini se da ne postoji nijedna druga inaica Zavjeta Eorlova izuzev
ove na zajednikom jeziku koja se navodi u tekstu.
43 Vanda: prisega, dana rije, sveano obeanje, ter-maruva: ter "kroz", mar- "boraviti,
biti smjeten ili utvren"; budue vrijeme. Elenna-nreo: genitiv, vezan uz alcar, rijei
Elenna-nre "zemlja nazvana Ka zvijezdi", alcar. "slava", enyalien: en- "opet", val- "do
zvati", u infinitivu (ili gerundivu) glasi en-yali, ovdje je u dativu "za ponovni doziv",
ali upravlja izravnim objektom, alcar: stoga znai "dozvati ili 'spomenuti se' slave".
350
Te ih je ponovio na zajednikom jeziku:

Zavjet ovaj stajat e kroz spomen na slavu Zvjezdane zemlje
i vjeru Elendila Vjernog. Neka ga uvaju oni koji e sjediti na
prijestoljima Zapada i onaj Jedan koji jest nad svim prijestoljima
zanavijek.
Takav se zavjet nije uo u Meuzemlju otkako je sm Elendil pri

segnuo na saveznitvo s Gil-galadom, kraljem Eldara.44
Kad je sve bilo uinjeno, a veernje su se sjene stale nadvijati,
Cirion i Eorl sa svojim su drubenicima utke sili natrag kroz umu
to se mraila, te se vratili u tabor pokraj potoka Mering, gdje su za
njih bili postavljeni atori. Nakon objeda, Cirion i Eorl su zajedno s
knezom Dol Amrotha i Eomundom, glavnim zapovjednikom vojske
Eothoda, sjeli zajedno i odredili granice ovlasti kralja Eothoda i
namjesnika Gondora.
Vorondo: genitiv rijei voronda "nepokolebljivo odan, dri prisegu ili obeanje, vjeran";
pridjevi koji slue kao 'naslov' ili esto rabljen atribut imenu postavljaju se nakon imena,
a kao to je uobiajeno na kvenijskom, u sluaju dvaju imena u apoziciji koja se mogu
deklinirati, deklinira se samo posljednje. [Druga inaica teksta navodi pridjev vrimo,
kao genitiv rijei vrima, s istim znaenjem kao voronda.] voronw: "nepokolebljivost,
odanost, vjernost", objekt rijei enyalien.
Nai: "neka bude, da se ostvari"; Nai tintvantes: "neka bude tako da e ga uvati", tj.
"neka ga uvaju" (-nte, infleksija 3. lica mnoine u besubjektnoj reenici), i hrar: "oni
koji sjede na", mahalmassen: lokativ mnoine imenice mahalma "prijestolje", mi "u,
na". Nmen: "Zapad", i Eru i: "onaj Jedan koji", e: "jest", tennoio: tenna "sve do, dokle
god", oio "beskonano razdoblje"; tennoio "zanavijek". [Pieve biljeke.]
44 A nije se ni otad izgovorio, sve dok se kralj Elessar nije vratio i obnovio obvezu na
tom istom mjestu s Eomerom, kraljem Rohirrim, osamnaestom meu potomcima
Eorlovim. Samo se za kralja Nmenora smatralo zakonitim da za svjedoka pozove
Erua, a ak i tada samo u najozbiljnijim i najsveanijim prigodama. Loza Kraljeva
okonala je s Ar-Pharaznom koji je stradao u Propasti; ali Elendil Voronda potjecao
je od Tar-Elendila, etvrtoga Kralja, te se smatrao zakonitim vladarom Vjernih, koji
nisu sudjelovali u pobuni Kraljeva, pa su stoga bili sauvani od unitenja. Cirion je bio
Namjesnik Kraljeva koji su potekli od Elendila, te je, to se Gondora tie, kao regent
imao sve njihove moi - sve dok se Kralj ne vrati. Pa ipak, njegov je zavjet zaprepastio
one koji su ga uli i ispunio ih udivljenjem, tako da je sam po sebi (povrh i preko asne
grobnice) bio dostatan da posveti mjesto na kojemu je izgovoren. [Pieva biljeka.]
- Elendilovo ime Voronda, "Vjerni", koje se takoer javlja u Zavjetu Cirionovu. u ovoj
je biljeci isprva bilo napisano kao Voronw, to je u Zavjetu imenica sa znaenjem
"vjernost, nepokolebljivost". Ali u Dodatku A (I, ii) Gospodara prstenova Mardil. prvi
Vladajui namjesnik Gondora, naziva se "Mardil Voronw 'Nepokolebljivi'"; a u Pr
vome dobu je onaj vilenjak iz Gondolina koji je vodio Tuora iz Vinyamara nosio ime
Voronw, koje sam u kazalu Siimarilliona jednako tako preveo kao "Nepokolebljivi".
CIRTON I EORL
351
Mee Eorlove kraljevine postavljene su ovako: na zapadu, rije

ka Angren od stapanja s rijekom Adorn i zatim prema sjeveru do
vanjskih gradina Angrenosta, a potom zapadno i sjeverno du ru
bova ume Fangorn do rijeke Limlight; ta rijeka bila joj je sjeverna
45
mea, jer zemlju iza nje Gondor nikad nije prisvajao. Na istoku su
je omeivali Anduin i zapadna litica Emyn Muila sve do barutina
Onodlvih ua, a ispod te rijeke potok Glanhir to je protjecao
umom Anwar na putu do utoka u Onodl; na jugu joj je pak meu
tvorio Ered Nimrais sve do kraja svojega sjevernog kraka, ali sve one
doline i usjeci to su gledali na sjever imali su pripasti othodima,
kao i kraj juno od Hithaeglira to je leao izmeu rijeka Angren
46
i Adorn.
U svim je tim podrujima Gondor pod svojim zapovjednitvom
zadrao jo samo utvrdu Angrenost, u kojoj se nalazio trei Gondorski toranj, neosvojivi Orthanc u kojemu se drao etvrti palantr
june kraljevine. U Cirionovo se doba u Angrenostu jo nalazila
posada Gondoraca, ali oni su se preobrazili u malen, nastanjen na
rod pod vlau nasljednog Zapovjednika, dok je kljueve Orthanca
uvao namjesnik Gondora. "Vanjske gradine", spomenute u opisu
mea Eorlove kraljevine, tvorile su zidine i jarak, smjetene oko
dvije milje juno od dveri Angrenosta i protegnute izmeu brda
kojima je zavravalo Magleno gorje; iza njih su leale obraene
zemlje naroda iz utvrde.
45 Vidi prvi navod u Dodatku C teksta "Povijest Galadriel i Celeborna", str. 297.
46 Ova su imena dana na sindarinskome u skladu s gondorskom uporabom; ali mnogima su
othodi nadjenuli nova imena, preinaivi starije nazive kako bi pristajali njihovu jezi
ku, ili ih prevevi, ili ih iznova stvorivi. U radnji Gospodara prstenova rabe se uglavnom
imena na jeziku Rohirrim. Tako Angren = Isen; Angrenost = Isengard; Fangorn (to se
takoer rabi) = Entwood; Onodl = Entwash; Glanhir=potok Mering (obje rijei znae
"potok mea"). [Pieva biljeka.] - Ime rijeke Limlight stvara pomutnju. Na ovome
mjestu postoje dvije inaice teksta i biljeke, pa se iz jedne od njih ini da je sindarinsko
ime glasilo Limlich, a preuzeto je u jezik Rohana kao Limliht ("osuvremenjeno" kao
Limlight). U drugoj (kasnijoj) inaici, Limlich je izmijenjen, zaudo, u Limliht u tekstu,
tako da ovo postaje sindarinski oblik. Drugdje je (str. 313, biljeka 14) sindarinsko ime te
rijeke dano kao Limlaith. Imajui tu neizvjesnost u vidu, u tekstu dajem Limlight. Kako
god glasilo izvorno sindarinsko ime, barem je jasno da je rohanski oblik bio njegova
preinaka, a ne prijevod, te da njegovo znaenje nije bilo poznato (premda u jednoj
biljeci napisanoj mnogo prije sve ove grae pie da je ime Limlight djelomian prijevod
vilenjakog naziva Limlint, "bistrohitra"). Sindarinska imena Entwasha i potoka Mering
zatjeu se samo ovdje; s Onodl, usporedi Onodrim, Enyd, enti (Gospodar prstenova,
Dodatak F, "O ostalim rasama").
352
Takoer je dogovoreno da e Velika cesta, koja je nekad ila

kroz Anrien i Calenardhon prema Athradu Angrenu (Isenskim
gazovima),47 a odatle na sjever za Arnor, u mirnodopsko vrijeme
biti otvorena za sve putnike iz obaju naroda bez ogranienja, a za
njezino e se odravanje od potoka Mering do Isenskih gazova skr
biti othodi.
Ovim je sporazumom tek mali dio ume Anwar, zapadno od poto
ka Mering, ukljuen u Eorlovu kraljevinu; ali Cirion je brdo Anwar
sad proglasio posveenim mjestom obaju naroda, pa je Eorlinzima i
Namjesnicima otad valjalo dijeliti strau i skrb nad njime. U kasnijim
je danima, meutim, kad su Rohirrimi bivali sve snaniji i brojniji,
dok je Gondor kopnio i bio pod stalnom prijetnjom s istoka i s mora,
uvare Anwara u potpunosti davao narod Istonoga prigorja, a uma
je postala obiajni dio nadlenosti kraljeva Marke. Brdo su nazvali
Halifirien, a umi dali ime Firienholt.48
U kasnijim se vremenima dan Zavjetovanja raunao kao prvi dan
novoga kraljevstva, kad je Eorl uzeo naziv kralja Marke Jaha. Ali
jo je trebalo proi neko vrijeme prije no to Rohirrimi ne preuzmu
vlast nad zemljom, pa je za ivota Eorl bio zvan glavarom othoda i
kraljem Calenardhona. Izraz Marka oznaavao je granino podruje,
napose ono koje slui kao obrana unutranjosti odreene kraljevine.
Sindarinske nazive Rohan, za Marku, te Rohirrim, za njezine itelje,
sroio je Hallas, Cirionov sin i nasljednik, ali oni su se esto koristili
49
ne samo u Gondoru, ve i meu samim othodima.
47 Athrad Angren: vidi str. 302, gdje je sindarinsko ime Isenskih gazova dano kao Ethraid Engrin. ini se stoga da su postojali oblici imena Gaza (Gazova) i u jednini i u
mnoini.
48 Drugdje se uma uvijek naziva uma Firien (skraeno od "uma Halifirien"). Firienholt
- rije koja je zabiljeena u anglosaskom pjesnitvu (firgenholt) - znai isto: "planinska
uma". Vidi biljeku 33.
49 Pravi im je oblik glasio Rochand i Rochir-rm, a zapisivalo ih se kao Rochand, ili Rochan.
te Rochirrim u gondorskim spisima. Sadravali su sindarinsku rije roch "konj", kojom
se prevodilo o- iz rijei Eothod i mnogih osobnih imena Rohirrim [vidi biljeku 36].
U rijei Rochand dodan je sindarinski zavretak -nd (-and, -end, -ond); uobiajeno se
rabio u imenima podruja ili zemalja, ali -d se obino gubilo u govoru, napose u dugim
imenima, poput Calenardhon, Ithilien, Lamedon itd. Naziv Rochirrim bio je oblikovan
prema pojmu o-her, kojim su othodi nazivali puni zbor svoje konjice u ratnim
vremenima; bio je sroen kao roch + sindarinski hir "gospodar, vladar" (rije je posve
neovisna od [anglosaske] here). U imenima naroda sindarinska se rije rim "mnotvo,
vojska" (kvenijski rimb) uobiajeno rabila pri tvorbi zbirne mnoine, kao u nazivima
Eledhrim (Edhelrim) "svi vilenjaci". Onodrim "narod Enta". Nogothrim "svi patuljci,
CIRION I EORL
353
Dan nakon Zavjetovanja Cirion i Eorl zagrlili su se i nevoljko

rastali. Jer Eorl je kazao: "Vladajui Namjesnie, mnogo toga mi
valja hitro obaviti. Ova je zemlja sad oiena od neprijatelja; ali
oni nisu sasjeeni u korijenu, a ne znamo ni kakva pogibao vreba s
onu stranu Anduina i pod kronjama Mrkoola. Juer sam naveer
trojicu glasnika poslao na sjever, odvane i vjete konjanike, u nadi
da e barem jedan od njih prije mene stii do mojega doma. Jer sada
se i sm moram vratiti, i to ne bez znatnih snaga; u mojoj su zemlji
ostali tek malobrojni, oni premladi i oni prestari; a valja li im poi
na tako veliko putovanje, nae e ene i djeca, uz ona dobra bez
kojih ne moemo, morati biti pod zatitom, a i poi e iskljuivo za
samim glavarom Eothoda. Ostavit u za sobom svu silu bez koje
mogu, gotovo polovicu vojske koja je sada u Calenardhonu. Ondje
e biti odreen broj postrojbi jahaa-strijelaca, da pou kamo ih
nuda pozove, ukoliko jo pokoja eta dumana vreba ovim krajem;
ali glavna e sila ostati na sjeveroistoku, prije svega da uva mjesto
na kojem su Balchothi preli Anduin iz Sumornih zemalja; jer ondje
jo vreba najvea opasnost, a ondje lei i moja glavna nada da u,
vratim li se, povesti svoj narod u novu zemlju uz to manje tuge i
gubitaka. Kaem, vratim li se: ali budi siguran da se vratiti hou, po
radi odranja vlastita Zavjeta, osim ako nas ne snae silna nesrea,
pa s narodom stradam na dugome putovanju. Jer morat e se poi
putem istono od Anduina kroza stalnu prijetnju iz Mrkodola, te
na kraju proi dolinom jezovite sjenke onoga brda koje vi nazivate
Dol Guldur. Na zapadnoj strani nema puta za konjanike, kao ni za
veliku povorku ljudi i zaprega, ak i kad Gorje ne bi vrvjelo orcima;
a nitko, ni malobrojan ni u mnotvu, ne moe proi kroz Dwimordene, gdje ivi Bijela gospa i tka mree kroza koje nijedan smrtnik
prodrijeti ne moe.50 Tim u istonim putem proi, onako kako sam
stigao do Celebranta; pa neka nad nama skrbe oni koje smo pozvali
50
patuljaki narod". Jezik Rohirrim sadravao je glas koji se ovdje pie kao eh (grleni
spirant poput ch iz velkog), tako da im, premda nije bio est u sredini rijei izmeu
samoglasnika, njegov izgovor nije predstavljao nikakvu potekou. Ali u zajednikom
govoru on nije postojao, dok su se pri izgovaranju sindarinskoga (u kojem je bio vrlo
est) itelji Gondora, izuzev uenih, sluili glasom h u sredini rijei i glasom k na njihovu
kraju (gdje se najsnanije izgovarao u pravilnom sindarinskom). Tako su nastala imena
Rohan i Rohirrim kakva se rabe u Gospodaru prstenova. [Pieva biljeka.]
ini se da Eorla nije uvjerio iskaz dobre volje Bijele gospe; vidi str. 340.
354
da posvjedoe naim zavjetima. Rastanimo se sad s nadom! Imam

li tvoje doputenje?"
"Dakako da ima moje doputenje," kazao mu je Cirion, "jer sada
uviam da drugaije ne moe biti. Shvaam da sam u naoj pogibli
premalo razmiljao o opasnostima s kojima ste se suoili i o udu
vaeg dolaska, kad nade vie nije bilo, preko dugih liga sa Sjevera.
Nagrada, to je radostan i puna srca ponudih zbog naeg izbavljenja,
sad se malenom ini. Ali vjerujem da rijei mojega zavjeta, kojima se
nisam domiljao prije no to ih izgovorih, ne bijahu nizato stavljene
u moja usta. Stoga se rastajmo s nadom."
Kako to ve u Ljetopisima biva, mnogo toga to je ovdje stavljeno
u usta Ciriona i Eorla na njihovu rastanku izreklo se i i razmotrilo
u raspravi prethodne noi; ali izvjesno je da je Cirion na rastanku
kazao te rijei o nadahnuu svoga zavjeta, jer on je bio ovjek bez
mnogo tatine, ali vrlo hrabar i velikoduna srca, najplemenitiji na
mjesnik Gondora.
(IV)
ISILDUROVO NASLIJEE
Kae se da se Isildur po povratku iz Rata posljednjeg saveza neko

vrijeme zadrao u Gondoru, ureivao kraljevinu i pouavao svog
neaka Meneldila, prije nego to je sm poao kraljevati u Arnoru.
S Meneldilom i drubom prijatelja od povjerenja otputio se u obi
lazak granica svih krajeva na koje je Gondor polagao pravo; tako
su na povratku sa sjeverne mee u Anrien doli do visoka brda
koje se tada zvalo Eilenaer, ali je kasnije dobilo ime Amon Anwar,
"Brdo udivljenja".51 Nalazilo se blizu sredita gondorskih zemalja.
51
Eilenaer je bilo ime pred nmenorskog podrijetla, bjelodano u srodstvu s imenom Eilenach. [Pieva biljeka.] - Prema jednoj biljeci o svjetionicima. Eilenach je bilo
"vjerojatno tuinsko ime: niti sindarinsko, ni nmenorsko. ni iz zajednikoga govora..
I Eiienach i Eilenaer bili su istaknuti dijelovi krajolika. Eiienach je bio najvia toka
ume Dradan. Moglo ga se vidjeti izdaleka sa Zapada, a u danima svjetionika imao je
ulogu prenositi upozorenja s Amon Dina; ali nije bio prikladan za velik svjetioniki kri
jes, budui daje na njegovu otrom vrhu bilo malo mjesta. Odatle ime Nardol "Krijesni
vrh" za sljedei svjetionik prema zapadu; nalazio se na kraju visoka grebena, izvorno
dijela ume Dradan. ali s kojeg su stabla odavna sasjekli klesari i kamenoloma koji su
dolazili onamo kroz Dolinu kamenih kola. Nardol je imao straarsku posadu, koja je
takoer titila kamenolome; imala je dobru zalihu goriva pa se u nudi mogla zapaliti
CIRION I EORL
355
Probili su put kroz guste ume na njegovim sjevernim obroncima i

tako doli do zelena vrha, gdje nije raslo nijedno stablo. Ondje su
stvorili zaravan i na istonome mu kraju podigli humak; u taj je hu
mak Isildur poloio lijes to ga je donio sa sobom. Zatim je kazao:
"Ovo je grobnica i spomenik Elendila Vjernog. Ovdje e stajati na
sredinjoj toki Junoga kraljevstva pod paskom Valara, dokle god
Kraljevstvo bude trajalo; ovo e mjesto svetitem biti, to ga nitko
ne smije oskvrnuti. Neka nitko ne poremeti njegovu tiinu i mir,
ukoliko nasljednik Elendilov nije."
Izradili su kamenito stubite to se pelo od kraja ume do krunita
brda; a Isildur je kazao: "Neka se ovim stubama nitko ne popne,
izuzev Kralja i onih koje on dovede, ako ih zamoli da s njime pou."
Zatim su svi prisutni prisegli da e uvati tajnu; ali Isildur je Meneldila posavjetovao ovako, da Kralju valja povremeno posjeivati ovo
svetite, napose kad osjeti potrebu za mudrou u danima opasnosti
ili nevolje; a onamo mu takoer valja dovesti svoga nasljednika, kad
taj stasa u punu zrelost, te mu ispripovjediti kako je svetite sazdano,
otkriti mu tajne kraljevine i ostalo to mu valja znati.
Meneldil je posluao Isildurov savjet, kao i svi Kraljevi nakon
njega, sve do Rmendacila I. (petoga nakon Meneldila). U njegovo
52
su vrijeme Gondor prvi put napali Istonjaci; on je, da se predaja
ne bi prekinula uslijed rata ili iznenadne smrti ili neke druge nesree,
dao da se "Isildurovo naslijee" zapie u zapeaen svitak, zajed
no s ostalim to novome Kralju valja znati; taj je svitak Namjesnik
prije krunidbe predavao Kralju.53 Ta se primopredaja otada uvijek
velika lomaa, za vedre noi vidljiva sve do posljednjega svjetionika (Halifiriena), to
se uzdizao oko stotinu i dvadeset milja zapadno odande."
U istoj se biljeci navodi: "Amon Dn, 'Tiho brdo', bio je vjerojatno najstariji, s
izvornom ulogom utvrene predstrae Minas Tiritha, koja je mogla vidjeti svjetionik na
njemu, bdijui pritom nad prolazom iz Dagorlada u sjeverni Ithilien i svakim pokuajem
neprijatelja da prijee Anduin kod Cair Androsa ili blizu njega. Nije zapisano zbog
ega mu je nadjenuto to ime. Vjerojatno zbog toga to je bio osebujan, kao kamenito
i golo brdo to se isticalo i stajalo po strani od gusto poumljenih brda ume Dradan
(Tawar-in-Dredain), kamo su rijetko odlazili ovjek, zvijer ili ptica."
52
53
Kako navodi Dodatak A (I, iv) Gospodara prstenova, Gondor su u danima Ostohera,
etvrtoga kralja nakon Meneldila, prvi put napali divljaci s istoka. "Meutim, pobijedio
ih je njegov sin Tarostar, istjerao ih iz zemlje i uzeo ime Rmendacil, 'Pobjednik na
istoku'."
Takoer je Rmendacil I. bio taj koji je uspostavio slubu Namjesnika (Arandur "kraljev
sluga"), ali njega je izabirao Kralj kao osobu od visokog povjerenja i mudrosti, obino u
356
obavljala, iako su obiaj posjeivanja svetita na Amon Anwaru sa

svojim nasljednikom odrali gotovo svi gondorski Kraljevi.
Kad su dani Kraljeva istekli, a Gondorom zavladali Namjesnici
potekli od Hrina, namjesnika kralja Minardila, smatralo se da su
sva prava i dunosti Kraljeva njihove, "sve dok se Veliki kralj ne
vrati". Ali o pitanju "Isildurova naslijea" tek su oni mogli suditi,
jer tek su oni za njega znali. Presudili su da je izrazom "nasljednik
Elendilov" Isildur mislio na nasljednika prijestolja iz kraljevske loze
podrijetlom od Elendila: ali da nije predvidio vladavinu Namjesni
ka. Stoga, ako je Mardil u odsutnosti Kralja raspolagao njegovom
ovlau,54 Mardilovi nasljednici na koje namjesnitvo prijee imat
e isto pravo i dunost, sve dok se Kralj ne vrati; svaki Namjesnik
stoga ima pravo posjetiti svetite kad poeli i dovesti one koji su s
njime doli, kako bude smatrao shodnim. to se tie izraza "dokle
god Kraljevstvo bude trajalo", rekli su da je Gondor ostao "kraljev
stvo" pod vlau podregenta, tako da valja smatrati kako te rijei
znae "sve dok gondorska drava bude trajala".
Pa ipak, Namjesnici su vrlo rijetko, dijelom zbog udivljenja, a
dijelom zbog drugih briga kraljevine, odlazili na svetite na brdu
Anwar, osim kad su odvodili svojega nasljednika na njegov vrh,
prema obiaju Kraljeva. Ponekad ga godinama nitko ne bi posjetio,
a zbog Isildurove molitve bio je pod paskom Valara; jer premda
su ume mogle zarasti i zbog tiine ljudima postati nemile sve dok
se staza prema vrhu ne bi zagubila, ipak bi se nakon ponovnog pro
bijanja staze svetite zateklo neoskvrnjeno i netaknuto zubom vre
mena, navijek zeleno i u miru pod nebom, sve do vremena kad se
gondorsko kraljevstvo izmijenilo.
Jer zbilo se tako da se Cirion, dvanaesti Vladajui namjesnik,
suoio s novom i velikom opasnou: zavojevai su zaprijetili po
koriti sve gondorske zemlje sjeverno od Bijeloga gorja, a kad bi do
toga dolo, propast i unitenje cjelokupnoga kraljevstva ne bi bili
poznim godinama, budui da mu nije bilo doputeno da ide u rat ili naputa kraljevinu.
On nikada nije bio pripadnik kraljevske kue. [Pieva biljeka.]
54 Mardil je bio prvi gondorski Vladajui namjesnik. Bio je namjesnik Ernuru, posljed
njem kralju, koji je nestao u Minas Morgulu 2050. godine. "U Gondoru su zakljuili da
je podmukli neprijatelj ulovio kralja u klopku i da je ovaj izdahnuo na mukama u Minas
Morgulu; ali kako nije bilo svjedoka njegove smrti, dobri namjesnik Mardil vladao je
godine i godine Gondorom u njegovo ime." (Gospodar prstenova, Dodatak A (I, iv)).
CIRION I EORL
357
daleko. Kako je poznato iz povijesnih spisa, ta je pogibelj izbjegnuta

samo zahvaljujui pomoi Rohirrim; njima je Cirion vrlo mudro
podario sve sjeverne zemlje, izuzev Anriena, predavi ih njihovoj
vlasti i kralju, premda u trajnom saveznitvu s Gondorom. Vie
nije postojalo dovoljno ljudi u kraljevini kojima bi se napuilo to
sjeverno podruje, pa ak ni da bi se zadrale dovoljne snage na
potezu tvrava du Anduina to su uvale njegovu istonu meu.
Cirion je dugo promiljao o toj stvari prije nego to je podario Calenardhon Jahaima sa sjevera; a presudio je da njegovo ustupanje
mora u cijelosti izmijeniti 'Tsildurovo naslijee" glede svetita na
Amon Anwaru. Onamo je doveo glavara Rohirrim, koji je ondje
pokraj Elendilova humka najsveanije izrekao Zavjet Eorlov i dobio
odgovor Zavjetom Cirionovim, kojim je savez kraljevstava Rohi
rrim i Gondora potvren zanavijek. Ali nakon to je to uinjeno i
nakon to se Eorl vratio na sjever da sav svoj narod dovede u novo
stanite, Cirion je premjestio Elendilovu grobnicu. Jer, prosudio
je da je 'Tsildurovo naslijede" time poniteno. Svetite se vie nije
nalazilo "na sredinjoj toki Junoga kraljevstva", ve na granici s
drugom kraljevinom; nadalje, rijei "dokle god Kraljevstvo bude
trajalo" odnosile su se na Kraljevstvo kakvo je bilo kad ih je Isildur
izrekao, nakon to je pregledao njegove mee i odredio ih. Bilo je
tono da su i drugi krajevi bili izgubljeni nakon toga dana: Minas
Ithil bio je u rukama Nazgla, a Ithilien je opustio; ali Gondor nije
prestao polagati prava na njih. Calenardhona se pak zanavijek pod
prisegom odrekao. Cirion je stoga odnio lijes, to ga je Isildur postavio u humak, na Sveto mjesto u Minas Tirithu; ali zeleni je humak
ostao kao spomen na spomenik. Pa ipak, ak i nakon to je na njega
postavljen velik svjetionik, brdo Anwar i dalje je bilo mjesto koje
su tovali i Gondor i Rohirrimi, koji su ga na svojem jeziku nazvali
Halifirien, Sveta Gora.
358
P o h o d na Erebor
Za cjelovito razumijevanje ove prie valja poznavati pripovijest
koju navodi Dodatak A (III, Durinov narod) Gospodara prstenova. Ona ukratko glasi ovako:
Kad se zmaj Smaug stutio na Pustogoru (Erebor), patuljci
Thrr i njegov sin Thrin (zajedno s Thrinovim sinom Thrinom, naknadno prozvanim Hrastotit) na tajna su vrata pobjegli
iz nje. Nakon to je Thrinu dao posljednji od Sedam patuljakih
Prstenova, Thrr se vratio u Moriju. Ondje ga je ubio ork Azog,
koji je Thrru urezao svoje ime na elo. To je dovelo do Rata
patuljaka i ork, koji je zavrio 2799. godine velikom Bitkom
kod Azanulbizara (Nanduhiriona) pred Istonim dverima Mo
rije. Thrin i Thrin Hrastotit zatim su ivjeli u Ered Luinu, ali
2841. godine Thrin je odande krenuo u povratak na Pustogoru.
Dok je lutao krajevima istono od Anduina, zarobljen je i baen
u tamnicu u Dol Gulduru, gdje mu je oduzet prsten. Gandalf je
2850. uao u Dol Guldur i otkrio da njime doista vlada Sauron;
ondje je naiao i na Thrina prije nego to je ovaj izdahnuo.
Postoji vie od jedne inaice "Pohoda na Erebor", kako obja
njava Dodatak ovome tekstu. Ondje se ujedno nalaze i opseni
izvaci iz jedne ranije inaice.
Nisam pronaao nikakav zapis koji bi prethodio uvodnim
rijeima teksta koji slijedi ("Toga dana nita vie nije htio rei").
"On" iz te reenice jest Gandalf, "mi" se odnosi na Froda, Peregrina, Meriadoca i Gimlija, a "ja" na Froda, koji je zapisao taj
razgovor; prizor je smjeten u jednu kuu u Minas Tirithu, nakon
krunidbe kralja Elessara (vidi str. 367).
POHOD NA EREBOR
359
Toga dana nita vie nije htio rei. Ali kad smo kasnije opet spo
menuli tu temu, ispripovjedio nam je cijelu tu udnu priu; kako
se zbilo da je upriliio putovanje do Erebora, zato se sjetio Bilba,
te kako je nagovorio ponositoga Thorina Hrastotita da ga primi u
svoju druinu. Vie se ne mogu sjetiti itave pripovijesti, ali shvatili
smo da je Gandalf u poetku imao na umu jedino obranu Zapada
od Sjenke.
"Teke su me brige u to vrijeme morile", rekao je, "jer Saruman
je koio sve moje nakane. Znao sam da se Sauron opet uzdigao i
da e se uskoro objaviti, a znao sam i da se priprema za veliki rat.
Kako li ga kani otpoeti? Hoe li prije svega pokuati iznova zau
zeti Mordor, ili e prvo napasti glavna uporita svojih neprijatelja?
U to sam vrijeme smatrao, a danas sam siguran, da je izvorno kanio
napasti Lrien i Rivendell, im dovoljno ojaa. Njemu bi takav plan
mnogo vie odgovarao, a nama mnogo manje.
Moda mislite da mu je Rivendell bio izvan dosega, ali ja u to
nisam bio uvjeren. Stvari su na sjeveru vrlo loe stajale. Ni Kraljev
stva podno Gore ni snanih ljudi iz Dlja vie nije bilo. Otpor svakoj
sili koju bi Sauron mogao poslati da preotme sjeverne prijevoje u
planinama i stare krajeve Angmara mogli su pruiti samo patuljci
iz eljeznih brda, a iza njih su leali pusto i Zmaj. Tog je Zmaja
Sauron mogao strahovito djelotvorno zlouporabiti. esto sam govo
rio sebi: 'Moram na neki nain stati na kraj Smaugu. Ali izravan je
udarac na Dol Guldur jo potrebniji. Moramo poremetiti Sauronove
nakane. Moram nagnati Vijee da to uvidi.'
S takvim sam mranim mislima brzao putem. Bio sam umoran,
pa sam smjerao svratiti u Shire na kratak odmor, nakon to sam
vie od dvadeset godina izbivao odande. Smatrao sam da bih moda
mogao nai naina da izaem na kraj s tim nevoljama kad bih ih bar
nakratko smetnuo s uma. A tako je doista i bilo, premda mi nije bilo
dano da ih s uma i smetnem.
Jer upravo kad sam se bliio Breeju, pretekao me Thorin Hrastotit1, koji je tada ivio u izgnanstvu iza sjeverozapadnih granica
1
Susret Gandalfa s Thorinom takoer je ispripovjedan u Dodatku A (III) Gospodara

prstenova, gdje mu se navodi i datum: 15. oujka 2941. godine. Postoji neznatna razlika
izmeu ta dva opisa, utoliko to se u Dodatku A susret zbio u svratitu u Breeju, a ne
na cesti. Gandalf je posljednji put posjetio Shire dvadeset godina prije toga, dakle 2921.,
360
Shirea. Na moje iznenaenje, obratio mi se; upravo je taj trenutak

bio prekretnica.
I njega su morile muke, tolike muke da me doslovce zamolio
za savjet. Tako sam s njim otiao do njegovih dvora u Modrome
gorju, te sasluao njegovu dugu pripovijest. Uskoro sam shvatio da
mu je srce jaro od mranih misli o nepravdama koje je pretrpio,
kao i zbog gubitka blaga svojih praotaca, a i optereeno naslijee
nom dunou osvete nad Smaugom. Takve dunosti patuljci vrlo
ozbiljno shvaaju.
Obeao sam mu pomoi budem li mogao. Bilo mi je stalo ko
liko i njemu da doivim Smaugov kraj, ali Thorin je bio sav pun
nakana da zapodjene bitke i ratove, kao da je uistinu kralj Thorin
Drugi, a ja u tome nikako nisam mogao vidjeti nade. Stoga sam ga
napustio i vratio se u Shire, te prikupio okrajke novosti. udno je
to ispalo. Samo sam slijedio nit 'sluaja', nita drugo, a usput sam
esto grijeio.
Bilbo me jo davno prije nekako privukao, kao dijete, te kao
mladi hobit; nije jo bio posve stasao kad sam ga posljednji put vidio.
Zadrao mi se u mislima sve otad, zbog svoje gorljivosti i blistavih
oiju, ljubavi prema pripovijetkama i propitkivanja o irokome svi
jetu izvan Shirea. im sam uao u Shire, uo sam novosti o njemu.
Stekao sam dojam da se o njemu sve vie govori. Oba roditelja umrla
su mu rano za puk Shirea, otprilike u osamdesetoj; a on se nikad
nije enio. Ve je postajao pomalo udnovat, govorili su, a znao je
danima samotnjaki izbivati. Dalo ga se vidjeti kako razgovara sa
strancima, ak i s patuljcima.
'ak i s patuljcima!' Odjednom su mi se te tri stvari spojile u
umu: veliki Zmaj, onako pohotan, otra sluha i njuha, zatim otpor
ni patuljci u tekim izmama, puni stare razbuktale kivnje, te brzi,
mekonogi hobit, kojem srce puca (pretpostavljao sam) za pogledom
na bijeli svijet. Nasmijao sam se samome sebi; ali smjesta sam otiao
pogledati Bilba, da vidim to je tih dvadeset godina stvorilo od njega,
obeava li onoliko koliko bi se prema govorkanjima dalo naslutiti.
Ali nije ga bilo kod kue. Odmahivali su glavama u Hobbitonu kad
sam se uzeo raspitivati o njemu. 'Opet ga nema', rekao je jedan hokad je Bilbu bila trideset jedna godina: Gandalf kasnije kae da nije bio posve stasao
[u trideset treoj] kad ga je posljednji put vidio.
POHOD NA EREBOR
361
bit. Bio je to Holman, vrtlar, ini mi se . 'Opet ga nema. Samo ekam

da se jednog dana sasma izgubi, ako ne bude pazio. Eto, upitam ja
njega kamo e, a i kad se misli vratit, a on e meni Ne znam; i onda
me pogleda ispod oka. Ovisi hou li ijednoga sresti, Holmane, veli on
3
meni. Sutra ti je vilenjaka Nova godina! iva teta, a ba je drago
eljade. Neete na boljega od Humlja do Rijeke.'
'Sve bolje i bolje!' pomislio sam. 'Mislim da u s njim okuati
sreu.' Vremena je bilo sve manje. Morao sam biti s Bijelim vijeem
najkasnije u kolovozu, ili e sve ispasti kako Saruman bude htio,
pa se nita nee uiniti. A posve po strani od veih pitanja, to bi se
moglo pokazati pogubnim po pohod: monik u Dol Gulduru nee
dopustiti da bilo kakav nasrtaj na Erebor neometano proe, ako ne
bude imao drugaijih problema.
Stoga sam urno odjahao natrag do Thorina i posvetio se tekom
zadatku da ga nagovorim da se okani uznositih nakana i poe u taj
nosti - te sa sobom povede Bilba. A prethodno Bilba nisam posjetio.
Tu sam pogrijeio, to se pokazalo gotovo pogubnim. Jer Bilbo se,
jasno, u meuvremenu promijenio. U najmanju ruku, postao je ve
poprilino gramziv i debeo, a stare su mu se elje sparuile u svoje
vrstan samotni san. Nita ga nije moglo potresli vie negoli da sazna
kako postoji stvarna opasnost da se obistine! Posve se smeo, pa je
od sebe napravio pravu budalu. Thorin bi gnjevno bio i otiao, da se
nije zbila jo jedna udna sluajnost, koju u domalo spomenuti.
Ali znate kako su se ve stvari zbile, ako nita drugo, barem onako
kako ih je Bilbo vidio. Pria bi zvuala poprilino drugaije da sam je
ja zapisao. Primjerice, on uope nije shvatio do koje je mjere ispao
blesav u oima patuljaka, a ni koliko se oni ljute na mene. U Thorinu
je bilo mnogo vie ozlojeenosti i prezira nego to je on zamijetio.
Dapae, od samog je poetka bio pun prezira, te je smatrao kako
sam ja upriliio cijelu stvar samo kako bih se njemu narugao. Tek
su zemljovid i klju spasili stvar.
2
3
Vrtlar Holman: Holman Zelenoruki, kod kojega je egrtovao Hamfast Gamgee (Samov
otac, Cia): Prstenova druina I 1, kao i Dodatak C.
Vilenjaka suneva godina (loa) poinjala je danom zvanim yestar, to je bio dan prije
prvog dana tuila (proljea); a u Imladriskom je kalendaru yestar "vie-manje odgova
rao 6. travnju u Shireu". (Gospodar prstenova, Dodatak D.)
362
Ali oni mi godinama nisu pali na pamet. Tek nakon to sam sti
gao u Shire i naao vremena da razmislim o Thorinovoj pripovijesti
odjednom sam se sjetio udne sluajnosti kojom su mi dopali akasad mi je sve manje djelovala kao sluajnost. Prisjetio sam se jednog
svog opasnog putovanja, devedeset jednu godinu prije toga, kad
sam preruen uao u Dol Guldur i ondje otkrio jednog nesretnog
patuljka kako umire u jamama. Nisam pojma imao tko je on. Imao
je zemljovid koji je pripadao Durinovu puku u Moriji, kao i klju koji
je nekako pripadao uz njega, premda je bio odvie onemoao da mi
objasni kako. I rekao je da je jednom posjedovao velik Prsten.
Buncao je gotovo iskljuivo o njemu. Posljednji od onih Sedam,
ponavljao je uzastopno. Ali sve je te stvari mogao stei na razliite
naine. Mogao je biti glasnik, uhvaen pri bijegu, ili ak lopov ko
jega je zarobio vei lopov. Ali zemljovid i klju predao je meni. 'Za
mog sina', rekao je; zatim je umro, a ja sam ubrzo potom pobjegao.
Sauvao sam te stvari i zbog nekog upozorenja u srcu uvijek ih drao
uza se, na sigurnom, ali uskoro sam ih gotovo zaboravio. Imao sam
u Dol Gulduru drugog posla, vanijeg i pogibeljnijeg od svih blaga
Erebora.
Tada sam se svega toga ponovno prisjetio, pa mi se uinilo jas
nim da sam uo posljednje rijei Thrina Drugog4, premda mi nije
kazao ni svoje, ni ime svoga sina; a Thorin, naravno, nije znao to
se zbilo s njegovim ocem, niti je ikad spomenuo 'posljednji od onih
Sedam Prstenova'. Imao sam nacrt i klju tajnoga ulaza u Erebor,
kojim su Thrr i Thrin pobjegli, prema Thorinovoj prii. A ja sam
ih uvao, premda bez ikakve jasne namjere, sve do trenutka kada
e se pokazati najkorisnijima.
Nasreu, nisam ih nijednom pogreno upotrijebio. Drao sam ih
u rukavu, kako vi to kaete u Shireu, sve dok se stvar nije uinila
posve bezizlaznom. im ih je Thorin ugledao, zaista je odluio po
stupiti prema mojem prijedlogu, barem to se tajnog pohoda tie.
Ma to da je mislio o Bilbu, otputio bi se bio i sm. Postojanje tajnih
vrata, koja samo patuljci mogu otkriti, uinilo je u najmanju ruku
moguim da se otkrije poneto o Zmajevim rabotama, moda ak i
4 Thrin Drugi: Thrin Prvi, Thorinov daleki predak, pobjegao je iz Morije 1981. godine
i postao prvi Kralj podno Gore. (Gospodar prstenova, Dodatak A (III).)
POHOD NA EREBOR
363
da se povrati dio zlata ili neki predmet iz batine koji bi mu olakao

udnju u srcu.
Ali meni to nije bilo dovoljno. U srcu sam znao da Bilbo mora
poi s njim, jer e inae itav pohod propasti - ili se, kako bih sada
trebao kazati, mnogo vaniji usputni dogaaji nee zbiti. Tako mi
je jo valjalo nagovoriti Thorina da ga povede. Poslije, na putu,
bilo je mnogo potekoa, ali za mene je ovo bio najtei dio itave
te stvari. Premda sam raspravljao s njim dugo u no nakon to se
Bilbo povukao na poinak, nismo se konano dogovorili sve do ra
nog jutra sutradan.
Thorin je bio pun prezira i sumnje. 'Mek je', frknuo je. 'Mek po
put blata svoga Shirea, a i aav. Majka mu je prerano umrla. Igrate
vi nekakvu svoju prijetvornu igru, majstore Gandalfe. Siguran sam
da vam nije jedini cilj da meni pomognete.'
'Posve si u pravu', rekao sam mu. 'Kad ne bih imao drugih cilje
va, uope ti ne bih pomagao. Koliko god se tvoji poslovi tebi mogli
initi velikima, oni su tek mala nit u velikoj mrei. Mene se mnoge
niti tiu. Ali zbog toga bi moji savjeti trebali imati veu teinu, a ne
manju.' Na koncu sam progovorio u velikoj jari. 'Sluaj me, Thorine
Hrastotitu!' rekao sam mu. 'Poe li ovaj hobit s tobom, uspjet e.
Ne poe li, propast e. Vodi me pretkazanje, pa te upozoravam.'
'Znam po emu ste znameniti', odvratio mi je Thorin. 'Nadam
se da to i zasluujete. Ali ova blesava posla s tim vaim hobitom
tjeraju me da se upitam vodi li vas to zaista pretkazanje, ili ste prije
pomahnitali nego to pretkazujete. Tolike brige mogle su vam lako
pomutiti pamet.'
'Svakako ih je bilo dovoljno da mi to uine', rekao sam. 'A drim
da me meu svima njima najvie iznuruje jedan uznositi patuljak koji
od mene zatrai savjet (a da na to nema nikakvo pravo za koje bih
znao), a zatim me nagradi drskou. Idi vlastitim putovima, Thorine
Hrastotitu, ako ti je volja. Ali odbaci li moj savjet, zakorait e u
pogibiju. A od mene vie nee dobiti ni savjeta ni pomoi sve dok
Sjenka na tebe ne padne. Stoga obuzdaj ponos i pohlepu u sebi, ili
e propasti na koncu svakog puta kojim poe, pa makar ti ruke
bile pune zlata.'
364
Nato je pomalo problijedio; ali oi su mu stale tinjati. 'Ne prije

tite mi!' rekao je. 'Sam u donijeti prosudbu u ovoj stvari, kao i u
svakoj koja me se tie.'
'Postupi onda tako!' rekao sam. 'Nita ti vie ne mogu rei - osim
ovoga: ja svoju ljubav i povjerenje ne pruam olako, Thorine; ali
ovaj mi je hobit drag, i elim mu dobro. Budi dobar prema njemu
pa u ti biti prijatelj do isteka tvojih dana.'
To sam kazao ne nadajui se da u ga uvjeriti; ali nita mu bolje
nisam mogao rei. Patuljci razumiju odanost prijateljima i zahvalnost
onima koji im pomau. 'U redu', rekao je Thorin nakon podulje
utnje. 'Poi e s mojom druinom, ako se usudi (u to sumnjam).
Ali ako me ba elite opteretiti njime, morate poi i vi, da pazite
na svoga miljenika.'
'Dobro!' odgovorio sam mu. 'Poi u i ostati s vama to dulje
budem mogao: barem dok ne otkrijete koliko vrijedi.' Na koncu se
to pokazalo umjesnim, ali u to sam vrijeme bio prepun briga, jer mi
je neodgodiv posao Bijeloga vijea sjedio za vratom.
Tako je, dakle, otpoeo Pohod na Erebor. Ne bih rekao da je pri
polasku Thorin imao ikakve stvarne nade da e unititi Smauga. Nije
bilo nade. Pa ipak se to zbilo. Ali avaj! Thorin nije doivio da uiva
ni u pobjedi ni u blagu. Ponos i pohlepa nadvladali su ga, usprkos
mome upozorenju.'
'Ali, zar nije', rekao sam, 'mogao pasti u bici kako god da je
bilo? Napad orkova bi se zbio, ma kako da je Thorin bio izdaan
sa svojim blagom.'
'To je tono', rekao je Gandalf. 'Siroti Thorin! Bio je velik pa
tuljak iz velike Kue, ma kakve da je mane imao; iako je pao na
kraju putovanja, uvelike je bio zasluan za obnovu Kraljevstva pod
no Gore, to sam i prieljkivao. Ali Din Gvozdenstopa bio mu
je dostojan nasljednik. A sad ujemo da je pao u jo jednoj borbi
pred Ereborom, upravo dok smo se mi ovdje borili. Nazvao bih to
tekim gubitkom, kad ve ne bi bilo udo to je u poznim godinama5
jo mogao vitlati svojom sjekirom onoliko mono kao to govore,
5
Din II. Gvozdenstopa roenje 2767. godine; u Bici kod Azanulbizara (Nanduhiriona)
2799. posjekao je pred Istonim dverima Morije velikog orka Azoga, te tako osvetio
Thrra, Thorinova djeda. Poginuo je u Bici u Dlju 3019. godine. (Gospodar prstenova.
Dodaci A (III) i B.) Frodo je od Glina u Rivendellu saznao daje "Din jo Kralj podno
POHOD NA EREBOR
365
stojei nad tijelom kralja Branda pred Dverima Erebora prije nego
to je pao mrak.
Sve je doista moglo proi posve drugaije. Glavni je napad bio
odvraen prema jugu, to je tono; no ak je i tada svojom daleko
ispruenom desnom rukom Sauron mogao nanijeti strahovito zlo
sjeveru, dok smo mi branili Gondor, samo da mu kralj Brand i kralj
Din nisu stali na put. Kada budete razmiljali o velikoj Bici na
Pelennoru, ne zaboravite na Bitku u Dlju. Pomislite to se moglo
zbiti. Zmajski plamen i okrutni maevi u Eriadoru! Moglo se zbiti
da kraljice Gondora uope ne bude. Sad bismo se mogli samo nadati
povratku iz ovdanje pobjede u propast i pepeo. Ali ta je mogunost
otklonjena - zbog toga to sam ja jedne veeri na samom poetku
proljea susreo Thorina Hrastotita nedaleko od Breeja. Zbog jed
nog sluajnog susreta, kako mi to kaemo u Meuzemlju.'
DODATAK
BILJEKA O TEKSTOVIMA " P O H O D A NA E R E B O R "
Tekstualna situacija u ovome dijelu sloena je i teko razmrsiva.

Najranija inaica jest potpun rukopis, ali grub i pun dopuna, koji
u ovdje zvati A; nosi naslov "Povijest Gandalfovih ophoenja s
Thrinom i Thorinom Hrastotitom". Na temelju njega izraen je
strojopis, B, u kojem se nalaze mnoge daljnje preinake, premda ma
hom vrlo minorne. Naslovljen je "Pohod na Erebor", s podnaslovom
"Gandalfova pria o tome kako je upriliio putovanje na Erebor i
odaslao Bilba s patuljcima". U nastavku donosim opsene izvatke
iz teksta tog strojopisa.
Uz A i B ("raniju inaicu") postoji jo jedan rukopis, C, nenaslovljen, u kojem se pria iznosi u tedljivijem i vre sroenom
obliku, tako da se izostavlja tota iz prve inaice i dodaju neki novi
sastojci, ali svejedno se (naroito u drugom dijelu) zadrava dobar
dio izvornika. ini mi se posve izvjesnim da je C nastao kasnije
nego B, tako da je gore navedena inaica C, premda joj po svoj
prilici nedostaje dio teksta s poetka, u kojem bi se postavio prizor
Gandalfova prisjeanja u Minas Tirithu.
Gore i da je vrlo star (prevalio je ve dvjesto pedesetu), potovan i bajoslovno bogat".
(Prslenova druina II 1.)
366
Uvodni odlomci teksta B (navedeni u nastavku) gotovo su isto

vjetni s odlomkom u Dodatku A (III, Durinov narod) Gospodara
prstenova, te oito ovise o sadraju vezanom uz Thrra i Thrina koji im prethodi u Dodatku A; dok se zavretak "Pohoda na
Erebor" takoer nalazi u gotovo navlas istim rijeima u Dodatku
A (III), ovdje opet iz Gandalfovih usta, dok govori Frodu i Gimliju u
Minas Tirithu. Imajui u vidu pismo navedeno u Uvodu (str. 23-24),
jasno je da je moj otac napisao "Pohod na Erebor" kao dio sadraja
Durinova naroda u Dodatku A.
IZVACI IZ RANIJE INAICE TEKSTA
Strojem napisani tekst B, koji donosi raniju inaicu, poinje ovako:

Tako je Thorin Hrastotit postao Durinov nasljednik, ali nasljed
nik bez nade. Kad je Erebor poharan, bio je jo premlad da nosi
oruje, ali kod Azanulbizara se borio u prethodnici napada; a
kad je Thrin nestao, bilo mu je devedeset pet godina i bio je
krupan patuljak ponosita dranja. Nije imao nikakav Prsten, pa
se (moda ba zato) inilo da je zadovoljan to je ostao u Eriadoru. Ondje je dugo i mukotrpno radio i stekao bogatstvo kakvo
je mogao stei, a njegovu su se narodu pridruili mnogi lutajui
pripadnici Durinova plemena koji su uli za njegovo prebivalite
i doli k njemu. Sad su ve imali lijepe dvornice u gorju, i zalihe
robe, i nije im se vie inilo da tako teko ive, iako su u svojim
pjesmama vjeito pjevali o dalekoj Pustogori, te o blagu i bla
enstvu Velike dvornice obasjane Najdraguljem.
Godine su se oduile. eravice u Thorinovu srcu iznova su
se uarile dok je premiljao o nepravdama nanesenim njegovoj
kui i o osveti zmaju, koju je bio batinio. Razmiljao je o oruju,
vojskama i savezima dok mu je veliki eki odzvanjao u kovanici;
ali vojske su bile rasprene, savezi razvrgnuti, a sjekire njegova
naroda malobrojne; silan, oajniki gnjev gorio je u njemu dok
je udarao po uarenu eljezu na nakovnju.
Gandalf dotad jo nije odigrao nikakvu ulogu u sudbini Durinove
kue. Nije se esto bavio patuljcima; ipak, bio je prijatelj onih
dobre volje, a veoma naklon izgnanicima iz Durinova naroda
koji su ivjeli na zapadu. Ali jednom se sluilo da je prolazio
Eriadorom (na putu u Shire, koji ve godinama nije vidio) kad
je naiao na Thorina Hrastotita, pa su porazgovarali na cesti i
prenoili u Breeju.
POHOD NA EREBOR
367
Ujutro Thorin ree Gandalfu: "tota mi je na umu, a kau da

ste mudri i da znate vie od veine o onome to se u svijetu zbiva.
Biste li poli kui sa mnom, sasluali me i posavjetovali?"
Gandalf je na to pristao, a kad su doli u Thorinovu dvornicu,
dugo je posjedio s njim i sasluao cijelu pripovijest o nepravdama
koje je doivio.
Iz tog su susreta proizala mnoga djela i zbivanja s velikim po
sljedicama: dapae, pronalazak Prstena Jednog, i njegov dolazak
u Shire, i odabir nositelja Prstena. Mnogi su stoga pretpostavljali
da je Gandalf predvidio sve te stvari i sm odabrao vrijeme kad
e se susresti s Thorinom. No mi vjerujemo da tomu nije bilo
tako. Jer u svojoj je pripovijesti o Ratu za Prsten Frodo, nositelj
Prstena, ostavio zapis o Gandalfovim rijeima koje se ba toga
tiu. Napisao je ovo:
Na mjestu rijei "Napisao je ovo" u najranijem rukopisu A stoji:

"Taj je odlomak bio izostavljen iz pripovijesti, budui da se uinio
predugim; ali njegov najvei dio sad iznosimo na ovome mjestu."
Nakon krunidbe stanovali smo u jednoj krasnoj kui u Minas
Tirithu s Gandalfom, koji je bio vrlo dobre volje, pa se inilo da
mu je strpljenje beskonano koliko i znanje, premda smo mu
postavljali pitanja o svemu to nam je padalo na pamet. Ne mogu
se sad prisjetiti veine onoga to nam je kazao; esto nismo mogli
razumjeti to nam eli rei. Ali ovoga se razgovora veoma jasno
sjeam. Gimli je bio ondje s nama, te je rekao Peregrinu:
"Ovih mi dana valja obaviti jedno: moram posjetiti taj va
Shire.* Ne zato da vidim jo hobita! Sumnjam da bih mogao
o njima nauiti ita vie od onoga to ve znam. Ali ne znam
kako bi ijedan patuljak iz Durinove kue mogao bez divljenja
pogledati taj kraj. Nisu li ondje zapoeli povrat kraljevanja pod
Gorom i Smaugov pad? Smak Barad-dra da i ne spominjem,
premda su oba bila isprepletena na neki udan nain. udan,
veoma udan", kazao je i uutio.
Zatim je pogledao Gandalfa i nastavio: "Ali tko li je ispleo
mreu? Ne bih rekao da sam o tome ikada prije razmiljao. Jesi
li ti onda sve to tako udesio, Gandalfe? Ako nisi, zato si odveo
Gimli je zacijelo barem bio proao kroz Shire na putovanjima iz svojeg prvotnog doma
u Modrome gorju (vidi str. 375).
368

Thorina Hrastotita do vrata to su pruala tako malo nade?
Nai Prsten i odnijeti ga daleko na Zapad gdje e biti skriven, a
zatim izabrati Nositelja prstena - pri emu e ponovna uspostava
Gorskoga kraljevstva biti tek usputno djelo: nisi li smjerao da
ba tako bude?"
Gandalf nije odmah odgovorio. Ustao je i pogledao kroz pro
zor, na zapad, prema moru; a sunce je upravo zalazilo, pa mu je
lice sjalo. Dugo je tako utke prostajao. Ali naposljetku se okre
nuo prema Gimliju i kazao mu: ''Ne znam ti odgovor. Jer nisam
vie isti kao u ono vrijeme, a ni teret Meuzemlja vie me ne
sputava kao onda. U to bih ti vrijeme odgovorio rijeima kakve
sam kazao Frodu jo prole godine u proljee. Jo prole godine!
Ali takvo mjerenje nema smisla. Tih vrlo davnih dana kazao sam
jednom malom i ustraenom hobitu: Bilbu je bilo sueno da nade
taj Prsten, a da to nije bila volja njegova tvorca, pa je time i tebi
bilo sueno da ga nosi. Mogao sam takoer dodati: a meni je
bilo sueno da vas obojicu dotle dovedem.
S tim ciljem svjesno sam se sluio tek onim sredstvima koja su
mi bila doputena i sukladno svojoj moi prosuivanja obavljao
zadatke kako bi nailazili. A to se tie onoga to sam u srcu znao,
ili znao prije nego to sam stao na ove sive obale: to je ve druga
stvar. Olrin bijah na zaboravljenome zapadu, a samo u onima
koji su ondje govoriti otvorenije."
U tekstu A na ovome mjestu stoji: "a samo u onima koji su ondje (ili
koji e se, moda, onamo sa mnom vratiti) govoriti otvorenije".
Zatim sam rekao: "Sad te shvaam neto bolje nego prije, Gandalfe. Premda mi se ini da je Bilbo, bilo njemu sueno ili ne,
mogao odbiti da ode od kue, a to sam mogao i ja. Nisi nas
mogao primorati. Nisi ak smio ni pokuati. Ali i dalje bih vrlo
rado saznao zato si postupio ba onako, onakav kakav si tada
bio, s izgledom stara, sijeda starca."
Gandalf im zatim opisuje svoje nedoumice iz tog vremena vezane

uz Sauronov prvi potez, kao i strahovanja za Lrien i Rivendell (us
poredi str. 359). U ovoj inaici, nakon to kae da je izravan udarac
na Saurona jo neodloniji od pitanja Smauga, on nastavlja:
"Zbog toga sam, da sad skoim na kasnije dogaaje, otiao svo
jim putem im se pohod protiv Smauga zaputio kako valja, te
nagovorio Vijee da se najprije napadne Dol Guldur, prije nego
POHOD NA EREBOR
369
to odande doe napad na Lrien. Tako je i bilo, pa je Sauron

utekao. Ali uvijek je bio ispred nas u svojim domiljanjima. Mo
ram priznati da sam smatrao kako se zaista ponovno povukao i
da je pred nama jo jedno razdoblje budnog mira. Ali ono nije
potrajalo. Sauron je odluio poduzeti sljedei korak. Smjesta se
vratio u Mordor, odakle se nakon deset godina objavio.
Zatim se sve smrailo. Pa ipak, ovo mu nije bila izvorna na
kana; a na koncu se ispostavilo da je tu pogrijeio. Otpor se jo
imao gdje posavjetovati u slobodi od Sjenke. Kako bi nositelj
Prstena mogao pobjei da nije bilo Lriena ili Rivendella? A
smatram da su ta mjesta mogla pasti da je Sauron najprije na
njih bacio svu svoju silu, umjesto da je vie od polovice potroio
za navalu na Gondor.
Eto, tako vam stoje stvari. To mi je bio glavni razlog. Ali jedna
je stvar uvidjeti to valja uiniti, a sasvim druga pronai nain.
Stanje na sjeveru ve me poinjalo ozbiljno zabrinjavati kad sam
jednoga dana susreo Thorina Hrastotita: sredinom oujka 2941.,
ini mi se. Sasluao sam sve to mi je ispripovjedio, te pomislio:
'Pa, u svakom sluaju, evo jednog Smaugova neprijatelja! I to
vrijednog da mu se pomogne. Moram uiniti koliko mogu. Tre
bao sam se prije sjetiti patuljaka.'
A tu je bio i puk Shirea. Poeo mi je prirastati srcu tijekom
Duge zime, koje se nijedan od vas ne moe sjeati.* Snala ih je
teka nevolja: jedan od najgorih kripaca u kojima su se nali, kad
su umirali od hladnoe i gladovali u stranoj oskudici nakon nje.
Ali tada se dalo uoiti koliko su hrabri i samilosni jedni prema
drugima. Opstali su zbog svoje samilosti koliko i zbog svoje vrste
hrabrosti, nesklone jadikovkama. Htio sam da i dalje opstanu. Ali
uvidio sam da se Zapadnim zemljama opet spremaju vrlo teki
dani, prije ili kasnije, iako prilino drugaije naravi: nemilosrdan
rat. Smatrao sam da e im trebati neto vie od onoga to su tada
imali ne bi li ga preivjeli. Nije bilo lako rei to. Pa, bit e im
potrebno da saznaju malo vie, da malo jasnije shvate o emu
se tu radi i gdje je tu njihovo mjesto.
Poeli su zaboravljati: zaboravljati vlastite poetke i predanja,
zaboravljati ono malo to su znali o veliini svijeta. Nije jo bio
pao u zaborav, ali leao je sve dublje, taj spomen na uzviene i
pogibeljne stvari. Ali takvim stvarima ne moete na brzinu po
duiti cijeli jedan narod. Vremena nije bilo. A, uostalom, mora
U Dodatku A (II) Gospodara prstenova opisuje se kako je Duga zima iz 2758-9. pogodila
Rohan; a stavka u Izvje.u o godinama spominje da "Gandalf dolazi u pomo puanstvu
Shirea".
370

se poeti odnekuda, s nekom dotinom osobom. Usudio bih se
kazati da je on bio 'izabran', a da sam ja bio izabran samo da ga
izaberem; ali odabrao sam Bilba."
"E, ba me to zanima", ree Peregrin. "Zato si to uinio?"
"Kako bi ti odabrao bilo kojeg hobita u tu svrhu?" otpovrnu
mu Gandalf. "Nije bilo vremena da proberem kroza sve njih; ali
tada sam ve vrlo dobro poznavao Shire, premda me u vrijeme
mog susreta s Thorinom ondje nije bilo ve vie od dvadeset
godina, zbog manje ugodnih poslova. Pa je prirodno da sam,
kad sam stao razmiljati o hobitima koje poznajem, kazao sebi:
'Treba mi traak Tooka' (ali ne previe, majstore Peregrine) 'i
treba mi dobar temelj tromijeg soja, moda neki Baggins.' To je
odmah ukazalo na Bilba. A njega sam nekada vrlo dobro znao,
skoro sve dok nije postao punoljetan, bolje nego to je on znao
mene. Tada mi je bio drag. A sad sam otkrio da je 'nevezan' - pri
emu opet skaem na ono to je bilo poslije, jer, naravno, sve
to sam saznao tek kad sam se vratio u Shire. Otkrio sam da se
nikad nije enio. To mi je bilo udno, makar sam pogodio zato;
a razlog koji sam pogodio nije bio onaj koji mi je navela veina
hobita: da je vrlo rano ostao vrlo dobrostojei i sm svoj gazda.
Ne, pogodio sam da je htio ostati 'nevezan' iz nekog duboko
skrivenog razloga koji mu ni samome nije bio jasan - ili koji nije
htio priznati, jer ga se plaio. Svejedno, elio je biti slobodan poi
kad se ukae prilika, ili kad se uspije odvaiti. Sjeam se kako
me, dok je bio mladac, znao salijetati pitanjima o hobitima koji
bi povremeno 'otili na put', kako to kau u Shireu. To su mu
uinila barem dvojica ujaka s tookovske strane."
Ti su ujaci bili Hildifons Took, koji je "otiao na put i nikad se nije

vratio", te Isengar Took (najmlai od dvanaestero djece Staroga
Tooka), koji je "navodno u mladosti otiao u mornare" (Gospo
dar prstenova, Dodatak C, Rodoslovno stablo Tookova iz Velikih
Smiala).
Nakon to je Gandalf prihvatio Thorinov poziv da poe s njime
do njegova doma u Modrome gorju,
"proli smo upravo kroz Shire, premda se Thorin nije htio zau
stavljati dovoljno dugo da bi to bilo od koristi. Dapae, mislim
da mi je ba zato to me srdio njegov nabusiti prezir prema hobi
tima na pamet pala pomisao da ga spetljam s njima. to se njega
ticalo, oni su bili samo ratari koji su sluajno obraivali polja s
obje strane ceste patuljakih predaka prema Gorju."
POHOD NA EREBOR
371
U toj ranijoj inaici Gandalf daje dug prikaz toga kako se, nakon po
sjeta Shireu, vratio do Thorina i nagovorio ga da se "okani uznositih
nakana i poe u tajnosti - te sa sobom povede Bilba" - to je jedina
reenica koja je od toga preostala u kasnijoj inaici (str. 361).
"Naposljetku sam donio odluku i vratio se do Thorina. Zatekao
sam ga gdje u tajnosti vijea s nekim roacima. Bili su tu Balin
i Glin s jo nekolicinom.
'Pa, to mi ima kazati?' upitao me Thorin im sam uao.
'Najprije ovo', odvratio sam mu. 'Ima kraljevske zamisli,
Thorine Hrastotitu; ali kraljevstva ti vie nema. Ako ga i uspije
obnoviti, u to sumnjam, valja ti poeti s malim. Dok si ovdje
daleko, pitam se shvaa li u potpunosti kolika je snaga jednog
velikog Zmaja. Ali nije tu samo on: u svijetu sve bre jaa jedna
mnogo groznija Sjenka. Oni e se ispomoi.' A to bi se svakako
i zbilo, da nisam istodobno napao Dol Guldur. 'Otvoreni rat bio
bi uvelike beskoristan; a ti ga ionako nikako ne moe pokrenuti.
Tvoj e pokuaj morati biti jednostavniji, no ujedno i odvaniji;
dapae, morat e biti oajniki.'
'U isti mah si nejasan i nelagodan', rekao mi je Thorin. 'Go
vori razumljivije!'
'Pa, izmeu ostaloga,' kazao sam, 'sm e morati poi na ovaj
pohod, i to u tajnosti. Nema teklia, glasnika i slubenih izazova
za tebe, Thorine Hrastotite. Sa sobom najvie moe povesti
nekolicinu roaka ili vjernih sljedbenika. Ali bit e ti potrebno
i neto vie, neto neoekivano.'
'Reci to!' rekao je Thorin.
'Samo malo!' rekao sam mu. 'Smjera izai na kraj sa zmajem;
a on ne samo da je veoma velik, ve je sada i star i vrlo lukav. Na
samome poetku pustolovine valja ti na umu imati ovo: njegovo
pamenje i njegovo osjetilo njuha.'
'Razumije se', rekao je Thorin. 'Patuljci su se ee bavili
zmajevima od veine, pa znaj da sad tu ne upuuje neznalice.'
'Tako valja,' odgovorio sam mu; 'ali nisam stekao dojam da
si u svoje planove ukljuio to pitanje. Moj plan se valja izvesti
kradomice. Kradomice* Smaug ne lei na skupoj postelji besa-
Na ovome je mjestu jedna reenica iz rukopisa A moda nenamjerno izostavljena iz

strojopisa, kad se uzme u obzir Gandalfova potonja opaska o tome da Smaug nikad
nije onjuio nekog hobita: "Kao i uz neodrediv miris, barem za Smauga, neprijatelja
patuljaka."
372

no, Thorine Hrastotitu. On sniva o patuljcima! Budi uvjeren
da istrauje svoju dvornicu dan za danom, no za noi, sve dok
nije siguran da ni najslabijeg daka patuljka nema u blizini, prije
nego to e lei na spavanje: u svoj polusan, uiju nauljenih na
zvuk - patuljakih stopa.'
'Ta tvoja kradomica zvui teka i beznadna koliko i bilo koji
otvoreni napad', kazao je Balin. 'Nemogue teka!'
'Da, teka je', odgovorio sam mu. 'Ali nije nemogue teka, jer
u tom sluaju ne bih ovdje tratio vrijeme. Zato u vam predloiti
posve sumanuto rjeenje za taj problem. Povedite sa sobom hobita! Smaug vjerojatno nikad nije ni uo za hobite, a u svakom
sluaju nikad ih nije onjuio.'
'to!' ciknu Glin. 'Nekog od onih priprostih seljaka dolje iz
Shirea? Kakve bi od njega moglo biti koristi na licu zemaljskom
ili pod njime? Vonjao on kako mu drago, taj se nikad nee usu
diti doi na domet njuha ni najmekeg zmajia koji se tek ispilio
iz ljuske!'
'Daj, daj!' rekoh, 'to ba nije na mjestu. Ne poznaje naroito
puk Shirea, Gline. ini mi se da ih smatra prostim, zato to
su velikoduni i ne cjenkaju se; a smatra ih i plahim, zato to
nikad ne kupuju oruje od tebe. Grijei. U svakom sluaju, ima
jedan koji mi je zapeo za oko kao tvoj sudrug, Thorine. Pedan
tan je i bistar, no ujedno i promuuran, a nimalo nije nagao. A
mislim da je i hrabar. Veoma hrabar, pretpostavljam, prema
mjeri svoga naroda. Oni su, kako se to kae, "hrabri u kripcu".
Te ti hobite valja dovesti u teak poloaj prije nego to sazna
ega sve u njima ima.'
'Taj se pokus ne moe izvesti', odgovorio je Thorin. 'Koliko
sam ja uoio, oni ine sve to mogu ne bi li izbjegli teke polo
aje.'
'Posve tono', rekoh. 'To je vrlo razborit narod. Ali ovaj hobit
prilino odskae. Mislim da bi ga se moglo nagovoriti da ode u
neki teak poloaj. Vjerujem da u dubini srca za tim zaista i udi
- za pustolovinom, kako bi on to kazao.'
'Ne na moj raun!' rekao je Thorin, ustao i ljutito se ushodao.
'To nije savjet, to je budalatina! Nikako ne vidim kakvim bi
mi to djelom bilo koji hobit, dobar ili lo, mogao otplatiti i dan
uzdravanja, ak i kad bi ga se moglo nagovoriti da poe.'
'Nikako ne vidi! Vjerojatnije je da nikako nee uti', od
vratio sam mu. 'Hobiti se bez napora kreu tie nego to bi ijed
nom patuljku na svijetu moglo uspjeti, sve da mu i ivot ovisi o
tome. Oni, vjerujem, imaju najmeke tabane medu svim smrtnim
POHOD NA EREBOR
sojevima. Nemam dojam da si to uspio uoiti, ako nita drugo,
Thorine Hrastotitu, dok si klipsao kroz Shire i stvarao buku
(oprostit e) koju su stanovnici mogli uti na milju daleko. Kad
sam rekao da ti valja ii kradomice, mislio sam na to: na strunu
kradomicu.'
'Na strunu kradomicu?' ciknu Balin, shvativi moje rijei
prilino drugaije od moje nakane. 'Misli na izuenog tragaa
za blagom? Moe li ih se jo nai?'
Oklijevao sam. Ovo je bio nov obrat, pa nisam bio siguran
kako da ga shvatim. 'Rekao bih da se moe', napokon sam rekao.
'Za nagradu, oni e otii onamo kamo se ti ne usuuje, ili barem
ne moe poi, i donijeti ti to eli.'
Thorinove oi zakrijesile su se kad mu se spomen na izgublje
na blaga vratio u misli; ali 'Plaeni lopov, hoe rei', kazao je
prezrivo. 'To bi se moglo uzeti u obzir, ako nagrada nije preveli
ka. Ali kakve veze sve to ima s jednim takvim seljakom? Oni piju
iz glinenih aa i ne znaju razliku izmeu dragulja i pikule.'
'Da bar ne zbori uvijek tako bahato o stvarima koje ne zna',
odbrusio sam mu. 'Ti seljaci ive u Shireu ve nekih tisuu etiristo godina, a za to su vrijeme tota nauili. Imali su posla i s
vilenjacima i s patuljcima tisuu godina prije nego to je Smaug
doao u Erebor. Nijedan od njih nije imuan prema mjerama
tvojih praotaca, ali otkrit e da se u njihovim nastambama zna
de zatei i ljepih stvari od onih kojima se ovdje dii, Thorine.
Taj hobit koji mi je na umu ima zlatne ukrase, jede srebrnim
priborom i pije vino iz skladna kristala.'
'A! Napokon sam te prokljuvio', rekao je Balin. 'Znai, on je
lopov? Zbog toga nam ga preporuuje?'
Bojim se da sam nato izgubio strpljenje i oprez. Taj tati
patuljaki stav da nitko izuzev njih ne moe ni posjedovati ni
izraditi ita 'vrijedno', pa su stoga sve lijepe stvari u tuim ru
kama sigurno svojedobno bile steene, a moda i ukradene od
patuljaka, prevrio je mjeru moje snoljivosti u tom trenutku.
'Lopov?' rekao sam mu i nasmijao se. 'Ma da, struan lopov,
jasna stvar! Kako bi inae jedan hobit doao do srebrne lice?
Stavit u mu oznaku lopova na vrata, pa ete ih tako pronai.'
Zatim sam onako ljutit ustao, te rekao s toplinom u glasu koja
me iznenadila: 'Mora potraiti ta vrata, Thorine Hrastotitu!
Ozbiljno ti kaem.' I odjednom sam osjetio da doista govorim
bez ikakve dvojbe. Ta moja udnovata zamisao nije bila ala,
bila je ispravna. Bilo je prijeko potrebno da se provede u djelo.
Patuljci e morati svinuti svoje kooperne vratove.
373
374

'Posluaj me, narode Durinov!' uzviknuo sam. 'Nagovorite li
tog hobita da vam se pridrui, uspjet ete. U suprotnom, propast
ete. Odbijete li uope pokuati, vie ne elim imati nita s vama.
Od mene neete vie dobiti ni savjeta ni pomoi sve dok Sjenka
na vas ne padne!'
Thorin se okrenuo i zaprepateno me pogledao, sasvim razum
ljivo. 'Teke rijei!' kazao je. 'U redu, doi u. Nekakvo te pretkazanje vodi, ukoliko nisi naprosto sluen.'
'Dobro!' rekoh. 'Ali morate doi dobre volje, a ne iz puke
nade da ete dokazati da sam budala. Morate biti strpljivi i ne
dati se lako odvratiti, ako ni hrabrost ni udnja za pustolovinom
u njemu ne budu smjesta bjelodani. Zanijekat e ih. Pokuat e
se izvui; ali ne smijete mu to dopustiti.'
'Cjenkanje mu nee pomoi, ako na to misli', rekao je Tho
rin. 'Ponudit u mu potenu nagradu za sve to nam povrati, i
nita vie.'
Nisam na to mislio, ali inilo mi se beskorisnim da to kaem.
Trna jo jedna stvar', nastavio sam; 'sve svoje planove i pripreme
morate obaviti unaprijed. Neka sve bude spremno! Nakon to ga
nagovorite, ne smijete mu dati vremena da se predomisli. Morate
poi ravno iz Shirea na istok u svoj pohod.'
'Taj tvoj lopov zvui kao vrlo neobino stvorenje', rekao je
mlad patuljak po imenu Fili (Thorinov neak, kako sam poslije
saznao). 'Kako mu je ime, barem ono kojim se slui?'
'Hobiti se slue svojim pravim imenima', rekao sam mu. 'Jedi
no koje ima glasi Bilbo Baggins.'
'Kakvo ime!' rekao je Fili i nasmijao se.
'On ga smatra vrlo uglednim', rekoh. 'A pristaje mu sasvim
dobro; jer on je sredovjean neenja, pa je ve pomalo demekast i odeblji. Trenutano mu je hrana moda glavni predmet
zanimanja. Dri vrlo izdanu smonicu, kau mi, a moda i vie
od jedne. Barem e vas dobro ugostiti.'
'To je dovoljno', ree Thorin. 'Da ti nisam dao rije, sad vie
ne bih otiao. Nimalo nisam raspoloen da prave budalu od
mene. Jer i ja sam ozbiljan. Smrtno ozbiljan, a srce mi je jaro
u grudima.'
Nisam se na ovo uope obazro. 'Sluaj me, Thorine', rekao
sam mu. 'Travanj je na izmaku i proljee je stiglo. Sve pripremi
to prije moe. Imam nekog posla, ali vratit u se za tjedan dana.
Kad se vratim, ako sve bude kako treba, odjahat u prije tebe da
pripremim tlo. Zatim emo ga sutradan svi zajedno posjetiti.'
POHOD NA EREBOR
375
I s tim sam se rijeima oprostio, jer nisam Thorinu htio dati

veu priliku da se predomisli nego to e je imati Bilbo. Ostatak
prie vrlo vam je dobro poznat - s Bilbova motrita. Da sam ja
pisao taj prikaz, zvuao bi poprilino drugaije. On nije znao sve
to se zbivalo: na primjer, kako sam se pobrinuo da dolazak veli
ke skupine patuljaka u Uzvoe, podalje od glavne ceste i njihove
uobiajene trase, ne dospije prerano do njegovih uiju.
Tako sam u utorak ujutro, 25. travnja 2941., doao u posjet
Bilbu; a iako sam vie-manje znao to da oekujem, moram rei
da mi se pouzdanje poljuljalo. Shvatio sam da e stvari ii mnogo
tee nego to sam mislio. Ali ustrajao sam. Sutradan, u srijedu
26. travnja, doveo sam Thorina i njegove sudrugove u Vreasti
vijenac; s velikim potekoama to se Thorina tie - pri kraju je
posve zaostao. A Bilbo je, naravno, bio posve smeten i ponaao
se sasvim smijeno. Sve mi je, zapravo, od samog poetka polo
iznimno loe: a ta nesretna pria o 'strunom lopovu', koju su si
patuljci vrsto utuvili u glave, samo je jo pogorala stvari. Na svu
sreu bio sam kazao Thorinu da bismo trebali ostati u Vreastom
vijencu cijelu no, budui da e nam trebati vremena da raspravi
mo to i kako. To mi je barem dalo priliku. Da je Thorin otiao
iz Vreastog vijenca prije nego to sam mogao s njim nasamo
porazgovarati, moj bi plan doivio propast."
Uoljivo je da su neke sastavnice ovog razgovora u kasnijoj inaici

premjetene u raspravu izmeu Gandalfa i Thorina u Vreastom
vijencu.
Od ove toke sadraj kasnije inaice vrlo blisko slijedi raniju, pa
ga stoga ovdje dalje ne navodim, izuzev jednog odlomka pri kraju.
U ranijoj inaici, nakon to je Gandalf prestao govoriti, Frodo biljei
da se Gimli nasmijao.
"To i dalje zvui smijeno," rekao je, "ak i sada kad je sve ispalo
i vie nego dobro. Poznavao sam Thorina, naravno; i ba bih htio
da sam bio ondje, ali bio sam na putu u vrijeme kad si nas prvi put
posjetio. A na pohod mi nisu dali da poem: rekli su mi da sam
premlad, premda sam se u ezdeset drugoj smatrao spremnim
za bilo to. Pa, drago mi je to sam uo cjelokupnu pripovijest.
Ako je ba cjelokupna. Ne bih zapravo rekao da nam ak i sada
govori sve to zna."
"Naravno da ne govorim", rekao je Gandalf.
376
A nakon toga je Meriadoc poblie propitkivao Gandalfa o Thrinovu zemljovidu i kljuu; a tijekom svog odgovora (najveim dijelom
zadranog u kasnijoj inaici, na drugome mjestu u radnji) Gandalf
je rekao:
"Pronaao sam Thrina devet godina nakon to je napustio svoj
narod, a tad se nalazio u jamama Dol Guldura ve barem pet
godina. Ne znam kako je uspio tako dugo istrajati, niti kako je
uspio skrivati te stvari tijekom svih svojih muka. Mislim da je
Mrani monik od njega traio iskljuivo Prsten, pa se nije vie
baktao s njime nakon to mu ga je oduzeo, ve je samo bacio
slomljenog sunja u jame da ondje bunca dok ne umre. Malen
previd; ali pokazao se kobnim. Tako to s malim previdima esto
biva."
LOV NA PRSTEN
377
Lov na Prsten
(I)
O PUTOVANJU CRNIH JAHAA
PREMA PRIKAZU TO GA JE GANDALF DAO FRODU
Golum je zarobljen u Mordoru 3017. godine i odveden u Barad-dr, gdje su ga ispitivali i muili. Kad je od njega saznao sve to je
mogao, Sauron ga je oslobodio i poslao dalje. Nije imao povjerenja
u Goluma, jer je dokuio neto neukrotivo u njemu, to se ne bi
moglo nadvladati ak ni Sjenkom strave, ve samo smaknuem. Ali
Sauron je opazio koliko je duboko Golum kivan na one koji su ga
"opljakali" i pretpostavio da e ih poi potraiti iz osvete, pa se
ponadao da e pritom njegove uhode odvesti do Prstena.
Goluma je, meutim, nedugo potom zarobio Aragorn i odveo ga
na sjever Mrkodola; a premda su ga slijedili, nisu ga uspjeli izbaviti
prije nego to je dospio u sigurne ruke. Sauron pak nikada nije mario
za "polutane", sve i ako je za njih uope uo, pa jo nije znao ni
gdje lei njihova zemlja. Od Goluma, ak i na mukama, nije mogao
dobiti nikakav jasan opis, zbog toga to ni sm Golum doista nije
nita izvjesno znao, a i zato to je izvrtao sve to je znao. Na kraju
se pokazalo da ga se ukrotiti moe samo smru, kako je Sauron
pretpostavio, zbog njegove polutanske prirode, a i iz jednog razloga
koji Sauron nije u potpunosti shvatio, jer ga je i samog prodirala
udnja za Prstenom. Tada ga je ispunila mrnja prema Sauronu
jo i vea od strave, jer je ugledao u njemu svog istinski najveeg
378
neprijatelja i suparnika. Upravo se zbog toga usudio pretvarati da

vjeruje kako polutanska zemlja lei u blizini krajeva koje je nekad
obitavao, pokraj obala Gladdena.
Kad je Sauron pak saznao da su Goluma zarobili voe njegovih
neprijatelja, obuzele su ga velika hitnja i strahovanje. No sve njegove
ustaljene uhode i poslanici nisu mu mogli donijeti nikakve novosti.
A za to su umnogome bili zasluni i budnost Dnedain i izdajstvo
Sarumana, ije su sluge postavljale zasjede Sauronovim slugama ili
ih navodile na krivi trag. Sauron je doznao za to, ali ruka mu jo
nije bila dovoljno duga da dosegne Sarumana u Isengardu. Stoga
je prikrio da zna za Sarumanovu dvolinost i nije odao svoj gnjev,
ekajui pravo vrijeme i pripremajui se za veliki rat u kojem je kanio
stjerati sve svoje neprijatelje u zapadno more. Na koncu je odluio
da mu u ovome sluaju ne moe posluiti nitko drugi do njegovih
najmonijih slugu, Prstenovih sablasti, koji nisu imali druge volje
do njegove, bijui posvema podloni pojedinome prstenu koji ih je
zarobio, a koji je drao Sauron.
Tek su malobrojni pak mogli podnijeti ak i jedno od tih groz
nih stvorenja, a (vrsto je vjerovao Sauron) nitko im se nije mogao
oduprijeti kad su na okupu pod svojim uasnim zapovjednikom,
gospodarom Morgula. No za Sauronove tadanje potrebe imali su
jednu slabost: tako ih je silna strava pratila (makar i nevidljive i neodjevene) da bi Mudri mogli uskoro opaziti njihov izlazak i pogoditi
koja mu je svrha.
Tako se zbilo da je Sauron pripremio dva udarca - u kojima su
mnogi poslije vidjeli poetke Rata za Prsten. Izvedeni su u isti mah.
Thranduilovu su kraljevinu napali orci, s naredbom da ponovno
zarobe Goluma; a gospodar Morgula otvoreno je odaslan u bitku
protiv Gondora. Ti su potezi izvedeni potkraj lipnja 3018. Tako je
Sauron ispitao Denethorovu snagu i pripravnost, otkrivi da su vee
nego to se nadao. Ali to ga nije naroito zabrinulo, jer je u napad
stavio male snage, a prvenstveno je htio da izgleda kako je izlazak
Nazgla tek dio njegova pristupa ratovanju protiv Gondora.
Stoga je Sauron obustavio napad nakon to je Osgiliath bio zauzet, a most sruen, dok je Nazglima naredio da otponu potragu
za Prstenom. Ali Sauron nije podcijenio snagu i budnost Mudrih,
te je Nazglima naloio da djeluju u to veoj tajnosti. U to je pak
LOV NA PRSTEN
379
vrijeme poglavar Prstenovih sablasti boravio u Minas Morgulu sa

estoricom sudrugova, dok je doglavnik Voe, Khaml, Sjenka s
Istoka, stanovao u Dol Gulduru kao Sauronov pobonik, s jo jednim
koji mu je bio glasnik.1
Gospodar Morgula odatle je poveo svoje sudrugove preko An
duina, bez odjee i bez konja, tako da ih oi nisu mogle vidjeti, a
ipak su stravom proimali sve ive stvorove pokraj kojih su prolazili.
Krenuli su, moda, prvoga dana srpnja. Ili su polako i kriom, kroz
Anrien, preko Entwadea, pa odatle u Pustaru, a prethodili su im
glasi o mraku i stravi od tko zna ega. Dosegli su zapadnu obalu
Anduina malo sjevernije od Sarn Gebira, kako je bilo uroeno; ondje
su dobili konje i odore to su im u tajnosti skelom prebaene preko
rijeke. To je bilo (smatra se) oko sedamnaestoga srpnja. Zatim su
krenuli na sjever u potrazi za Shireom, polutanskom zemljom.
Oko dvadeset drugog srpnja sastali su se sa svojim sudruzima,
Nazglima iz Dol Guldura, na Celebrantskom polju. Ondje su saznali da je Golum uspio izmai i orcima koji su ga opet zarobili i
vilenjacima koji su se dali u potjeru za njima, te je nestao.2 Khaml
im je takoer kazao da se nikakvo boravite polutana nije uspjelo
otkriti u dolinama Anduina, dok turovska sela pokraj Gladdena
ve odavno lee naputena. Ali kako gospodar Morgula nije dobio
bolji prijedlog, odluio je svejedno krenuti u potragu na sjever, u
nadi da e tako moda naii na Goluma, a i otkriti Shire. Nije mu
se inilo nevjerojatnim da e se ispostaviti kako on lei nedaleko od
mrske zemlje Lrien, ako ak nije i unutar Galadrielinih ograda. Ali
1
Prema stavci u Izvjeu o godinama za 2951. Sauron je poslao tri, a ne dva Nazgl da
ponovno zauzmu Dol Guldur. Ove se dvije izjave mogu pomiriti uz pretpostavku da se
jedna od Prstenovih sablasti iz Dol Guldura kasnije vratila u Minas Morgul, ali smatram
da je vjerojatnije kako je izjava iz sadanjega teksta dokinuta pri izradi Izvjea o godi
nama; a valja zamijetiti i da se u jednoj odbaenoj inaici ovog odlomka u Dol Gulduru
nalazio samo jedan Nazgl (koji ne nosi ime Khaml, ve se spominje samo kao "Drugi
voa (Crni Istonjak)"), dok je jedan ostao pri Sauronu kao njegov glavni glasnik. - Iz
biljeaka u kojima se potanko opisuje kretanje Crnih jahaa u Shireu ispostavlja se da
je Khaml bio taj koji je doao u Hobbiton i obratio se ii Gamgeeju, koji je slijedio
hobite putem za Stock i koji ih je zamalo ulovio na skeli u Buckleburyju (vidi str. 386).
Jaha koji je bio s njim, kojeg je dozvao kricima s grebena iznad Woodhalla i s kojim je
posjetio farmera Maggota, bio je "njegov sudrug iz Dol Guldura". Za Khamla se kae
da je bio najspremniji od svih Nazgla, nakon Crnoga zapovjednika osobno, da opazi
prisutnost Prstena, ali i onaj ija je mo u najveoj mjeri bivala smetena i smanjena pri
danjemu svjetlu.
Dapae, u strahu od Nazgla ak se usudio sakriti u Moriji. [Pieva biljeka.]
380
nije se elio suprotstaviti moi Bijeloga prstena, a zasad ni ulaziti u

Lrien. Stoga su Devetorica prola izmeu Lriena i Gorja, jaui
sve dalje na sjever; a strava im je prethodila i za njima se zadravala;
ali nisu pronali to su iskali, niti su saznali bilo kakvu vijest koja
bi im koristila.
Naposljetku su se vratili; ali ljeto je sad ve bilo na samome iz
maku, dok su gnjev i strah Sauronov bivali sve ei. U Pustaru su
stigli poetkom rujna; ondje su susreli glasnike iz Barad-dra koji su
im prenijeli prijetnje njihova Vladara, od kojih je ak i Morgulskoga
gospodara proeo oaj. Jer Sauron je sad ve znao i za proroanske
rijei to su ih uli u Gondoru i za Boromirov odlazak, za Sarumanova djela i za Gandalfovo zatoenitvo. Iz svega toga zakljuio je
da ni Saruman ni bilo tko od Mudrih jo nije u posjedu Prstena, ali
da bi barem Saruman mogao znati gdje bi se on mogao skrivati. Sad
e biti potrebna jedino brzina, dok tajnost valja zanemariti.
Prstenove sablasti stoga su dobile naredbu da pou ravno u Isengard. Nato su urno projezdile Rohanom, a strava od njihova pro
laska bila je tolika da su mnogi utekli iz toga kraja i bezglavo otili
na sjever i zapad, uvjereni da im s Istoka dolazi rat za petama crnih
konja.
Dva dana nakon to je Gandalf napustio Orthanc, gospodar Morgula stao je pred dveri Isengarda. Tada je Saruman, ionako prepun
gnjeva i straha zbog Gandalfova bijega, uvidio u kolikoj se pogibelji
nalazi kad stoji izmeu dviju neprijateljskih strana, a obje znaju da
je izdajnik. Obuzela ga je strahovita strepnja, jer je posve izgubio
nadu da e obmanuti Saurona, ili barem stei njegovu naklonost
pri pobjedi. Sad mu valja ili samome doi do Prstena, ili doivjeti
propast i muke. Ali i dalje je bio oprezan i domiljat, a Isengard je
pripravio ba za takvu nevolju. Krug Isengarda bio je tako jak da ga
ak ni gospodar Morgula i njegovi sudruzi nisu mogli napasti bez
velike vojne sile. Tako su na postavljeni izazov i zahtjev dobili tek
odgovor Sarumanova glasa, koji se nekom vjetinom zauo kao da
dolazi iz samih dveri.
"Ne traite vi nikakvu zemlju", rekao im je glas. "Znam to je to
to itete, premda mu neete rei ime. Ja ga nemam, to je njegovim
slugama svakako jasno i bez mojih rijei; jer kad bih ga imao, onda
biste mi se poklonili i mene nazvali Gospodarom. A kad bih znao
LOV NA PRSTEN
381
gdje se taj predmet skriva, ne bih bio ovdje, ve bih odavno otiao
prije vas da ga uzmem. Sudim da samo jedan jedini raspolae tim
saznanjem: Mithrandir, neprijatelj Sauronov. A kako su prola tek
dva dana od njegova odlaska iz Isengarda, poiite ga u blizini."
U Sarumanovu je glasu jo poivala tolika mo da ak ni gospodar
Nazgla nije posumnjao u to to su uli, makar bilo netono ili ne
sasvim tono; ve je smjesta odjahao od dveri i nadao se u lov na
Gandalfa po Rohanu. Tako se zbilo da su sutradan uveer Crni
jahai naili na Grimu Gujoslova dok se urio da Sarumanu donese
glas o tome kako je Gandalf pristigao u Edoras i upozorio kralja
Thodena na izdajnike nakane Isengarda. Toga je sata Gujoslov
gotovo umro od strave; ali kako je ve bio oguglao na izdajnitvo,
bio je spreman kazati im sve to zna i pod manjom prijetnjom.
"Uistinu, uistinu, nedvojbeno, mogu vam kazati, Gospodaru",
rekao je. "Nauo sam to su razgovarali u Isengardu. Polutanska
zemlja: odande je Gandalf doao, a onamo se i eli vratiti. Sada
ite samo konja.
Potedite me! Govorim to bre mogu. Na zapad, sve onamo do
Rohanskih vrata, a zatim na sjever i malo na zapad, sve dok vam
sljedea velika rijeka ne preprijei put; Sivotok joj je ime. Odande
e vas s prijelaza u Tharbadu stara cesta odvesti do njezinih granica.
'Shire', tako je oni zovu.
Uistinu, nedvojbeno, Saruman zna za nju. Stizala su mu dobra
iz te zemlje na kraju puta. Potedite me, Gospodaru! Doista, nita
neu bilo kome ivom kazati o naem susretu."
Gospodar Nazgla potedio je ivot Gujoslovu, ne zato to se
saalio, ve zato to je procijenio da ga je snala tolika strava da se
nikad nee usuditi ni da pisne o njihovu susretu (to se pokazalo
tonim), a uvidio je i da je to stvorenje zlo i da e po svoj prilici jo
veoma nakoditi Sarumanu, poivi li. Tako ga je ostavio da nauznak
lei na zemlji i odjahao, ne potrudivi se opet svratiti u Isengard.
Sauronova osveta mogla je priekati.
Zatim je razdijelio svoju druinu u etiri para, koja su jahala
odvojeno, dok je sm odjezdio na elu s najbrim parom. Tako su iz
Rohana otili na zapad, pretraili pusto Enedwaitha i stigli napokon
u Tharbad. Odanle su projahali Minhiriathom, a iako jo nisu bili
na okupu, pred njima se proirio apat pun strave, te su se divlja
382
stvorenja posakrivala, a osamljeni su im ljudi utekli s puta. Ali na

cesti su zarobili neke bjegunce, a Zapovjednik se oduevio kad se
pokazalo da su dvojica Sarumanovi uhode i sluge. Jedan od njih
mnogo je sluio pri trgovanju izmeu Isengarda i Shirea, a premda
osobno nikad nije bio dalje od June etvrti, imao je zemljovide to
mu ih je priredio Saruman, u kojima se jasno prikazivao i opisivao
Shire. Njih su Nazgli uzeli, a njega zatim odaslali u Bree da nastavi
uhoditi; ali upozorili su ga da je sad u slubi Mordora, pa e stradati
na mukama ako se ikad pokua vratiti u Isengard.
No je blijedila dvadeset treega dana rujna kad su se opet sa
stali i doli do gaza Sarn i najjunijih granica Shirea. Zatekli su ga
pod straom, jer su im put preprijeili graniari. Ali ovaj je zadatak
nadmaivao mo Dnedain; a moda bi se takvim pokazao ak
i za njihova zapovjednika Aragorna, da je bio s njima. Ali on se
nalazio daleko na sjeveru, na Istonoj cesti, pri Breeju; a ak su i
Dnedaine izdala srca. Neki su utekli na sjever, u nadi da e ponijeti
vijest Aragornu, ali Jahai su se dali u potjeru za njima i sasijekli
ih, odnosno otjerali u divljinu. Neki su se jo usuivali braniti gaz,
pa su ga zadrali za dana, ali nou ih je gospodar Morgula pomeo,
pa su Crni jahai uli u Shire; a prije no to su pijevci zakukurikali
u sitnim satima dvadeset treega dana rujna, neki su ve jahali na
sjever kroz tu zemlju, upravo dok je Gandalf na Shadowfaxu jezdio
Rohanom daleko iza njih.
(II)
D R U G E INAICE OVE PRIE
Odluio sam dati navedenu inaicu kao najdoradeniju pripovijest;

ali postoji jo mnogo zapisa vezanih uz ta zbivanja, koji dopu
njuju ili mijenjaju priu u bitnim pojedinostima. Ovi su rukopisi
zbrkani i nisu u jasnom meuodnosu, premda nema sumnje da
svi potjeu iz istoga razdoblja, tako da je dovoljno navesti po
stojanje dviju drugih primarnih pripovijesti osim ove objavljene
(iz praktinih razloga ovdje je zovem "A"). Druga se inaica
("B") uvelike poklapa s A u pripovjednoj strukturi, ali trea
("C"), u obliku skice sadraja to poinje na kasnijem mjestu u
radnji, unosi neke bitne razlike, a sklon sam vjerovati da je ona
najkasnije napisana. Pritom postoji i neto grade ("D") koja se
konkretnije bavi Golumovim udjelom u tim zbivanjima, uz jo
brojne zabiljeke vezane uz ovaj dio povijesti.
LOV NA PRSTEN
383
Tekst D navodi da je ono to je Golum otkrio Sauronu o Prs

tenu i mjestu na kojem je on bio pronaen dostajalo da Saurona
upozori kako se doista radi o Jednom, ali i da je o njegovu sa
danjem poloaju on mogao otkriti samo to da ga je u Maglenom
gorju ukralo stvorenje po imenu Baggins, te da je taj Baggins
doao iz zemlje po imenu Shire. Sauronova su se strahovanja
znatno ublaila kad je iz Golumovih rijei razabrao da je Baggins
zacijelo bilo stvorenje istog soja.
Golum nije mogao poznavati pojam "hobit", mjesnu rije koja se

nije openito rabila u vestronu. Vjerojatno se nije sluio ni rijeju
"polutan", s obzirom na to da je bio jedan od njih, a hobitima to
ime nije bilo drago. ini se da su zbog toga Crni jahai djelovali na
temelju samo dva podatka: Shire i Baggins.
Iz svih je prikaza jasno da je Golum barem znao u kojem smjeru
Shire lei; ali premda se iz njega bez sumnje muenjem mo
glo izvui vie, Sauron oito nije ni slutio da Baggins potjee iz
podruja vrlo udaljenog od Maglenog gorja, a niti da Golum
znade gdje bi ono moglo biti, pa je pretpostavio da e ga pronai
u dolinama Anduina, u istom kraju u kojem je nekada i sm
Golum ivio.
Ovo je bio vrlo malen i prirodan previd - ali moda i najodsudnija

pogreka koju je Sauron uinio u cijeloj stvari. Da nje nije bilo, Crni
jahai doprli bi do Shirea tjednima prije.
Tekst B kazuje vie o Aragornovu putovanju sa zarobljenim
Golumom na sjever prema Thranduilovoj kraljevini, te poblie
razmatra Sauronove dvojbe oko slanja Prstenovih sablasti u po
tragu za Prstenom.
[Nakon to je puten iz Mordora] Golum se brzo izgubio u Mrtvim

barutinama, gdje ga Sauronovi poslanici nisu mogli ili nisu htjeli
pratiti. Ostali uhode nisu Sauronu mogli donijeti nikakvu vijest.
(Vjerojatno je on u Eriadoru tada raspolagao tek malom moi i
neznatnim brojem uhoda; a i one koje je slao, Sarumanovi su sluge
esto koili ili navodili na krivi trag.) Naposljetku je stoga odluio
odaslati Prstenove sablasti. Nije bio sklon tome sve dok tono ne saz
na gdje se Prsten nalazi, iz nekoliko razloga. Oni su mu bili svakako
najmoniji sluge, a i najprikladniji za takav zadatak, s obzirom na to
da su u potpunosti bili robovi svojih Devet prstenova, koje je sada
384
on sm drao; nisu imali ba nikakvu mo postupanja protiv njegove

volje, tako da bi bilo tko od njih, ak i zapovjednik Kralj-vjetac,
donio Prsten Jedan svome Vladaru kad bi ga se dokopao. Ali imali
su i loih strana, sve dok ne otpone otvoreni rat (za to Sauron nije
jo bio spreman). Svi su izuzev Kralja-vjeca po danu znali zalutati
kad bi bili sami; i svi su se, opet izuzev Kralja-vjeca, plaili vode, te
bi se tek u najveoj nudi odvaili ui u nju ili prijei rijene tokove,
osim po suhom, preko mosta.3 Nadalje, glavno im je oruje bila
strava. Bila je zapravo jaa dok su bili bez odore i nevidljivi; a jaala
je i kad su bili na okupu. Zbog toga su bilo koji povjeren zadatak
teko mogli izvesti u tajnosti, dok im je prijelaz Anduina i inih rijeka
predstavljao prepreku. Iz tih je razloga Sauron dugo oklijevao, jer
nije htio da mu glavni neprijatelji doznaju kako je odaslao sluge na
neki zadatak. Valja pretpostaviti da Sauron isprva nije znao da bilo
tko izuzev Goluma i "lopova Bagginsa" uope zna za Prsten. Sve
dok Gandalf nije doao i ispitao ga,4 Golum nije znao da Gandalf
ima ikakve veze s Bilbom; nije ak znao ni da Gandalf postoji.
Ali situacija se stubokom promijenila kad je Sauron saznao da
su njegovi neprijatelji zarobili Goluma. Naravno, nije mogue s
izvjesnou znati kada je i kako vijest stigla do njega. Vjerojatno
dugo poslije tog dogaaja. Aragorn je kazao da je Goluma uhvatio
u sumrak 1. veljae. U nadi da ga nee opaziti nijedan Sauronov
uhoda, sproveo je Goluma sjevernim krajem Emyn Muila i preao
Anduin tik iznad Sarn Gebira. Ondje je na sprudovima istone obale
esto znalo biti naplavljena drva, pa je privezao Goluma za trupac,
preplivao s njime rijeku i nastavio putovanje na sjever najzapadnijim
stazama to ih je mogao nai, kroz rubove Fangorna, odatle preko
Limlighta, pa preko Nimrodela i Srebrotoka du rubova Lriena,5
i produio, zaobiao Moriju i Dimrill-dolac, te preao Gladden, sve
dok se nije pribliio Stancu-kamenu. Ondje je, uz pomo Beorninga,
jo jedanput preao Anduin i zaao u umu. Cijeli taj put nije bio
3
4
5
Na Bruinenskom su se gazu samo Kralj-vjetac i jo dvojica, s mamcem Prstena ravno

pred sobom, usudili ui u rijeku; ostale su u nju stjerali Glorfindel i Aragorn. [Pieva
biljeka.]
Gandalf je, prema onome to je ispripovijedao Elrondovu vijeu, ispitao Goluma dok
je ovaj bio u zatoenitvu Thranduilovih vilenjaka.
Gandalf je kazao Elrondovu vijeu da je, nakon odlaska iz Minas Tiritha, primio "po
ruke iz Lriena da je Aragorn proao ve tim putem i da je pronaao stvorenje zvano
Golum".
LOV NA PRSTEN
385
mnogo krai od devetsto milja, a Aragorn ga je napornim hodom

preao za pedeset dana, dospjevi do Thranduila dvadeset prvog
oujka.6
Stoga je najvjerojatnije da su sluge Dol Guldura prvu vijest o
Golumu dobile tek nakon to je Aragorn uao u umu; jer iako je
mo Dol Guldura navodno sezala samo do Staroga umskog puta,
pod kronjama je imao brojne uhode. Vijest oito jo neko vrijeme
nije stigla do zapovjednika Nazgla u Dol Gulduru, a on je vjerojatno obavijestio Barad-dr tek nakon to je pokuao saznati vie
o tome gdje se Golum nalazi. Stoga je bez sumnje travanj ve bio
na izmaku kad je Sauron douo da je Golum opet vien, po svemu
sudei kao zarobljenik u rukama nekog ovjeka. To nije moralo biti
znaajno. Ni Sauron ni bilo koji njegov sluga jo nisu znali tko je i
to je Aragorn. Ali bjelodano je kako je nakon nekog vremena (jer
je Thranduilovu zemlju zbog ovoga stavio pod pomnu prismotru),
moda mjesec dana iza toga, Sauron uo nelagodnu vijest da su
Mudri doznali za Goluma, te da je Gandalf doao u Thranduilovu
kraljevinu.
Saurona su tad zacijelo proeli bijes i zebnja. Odluio je odaslati
Prstenove sablasti to prije moe, jer je sad brzina postala vanija od
tajnosti. U nadi da e uzbuniti neprijatelje i poremetiti im rasui
vanje strahom od rata (koji jo neko vrijeme nije kanio pokrenuti),
napao je Thranduila i Gondor otprilike u isto vrijeme.7 Imao je i dva
dodatna cilja: zarobiti ili ubiti Goluma, ili ga bar oteti neprijatelji
ma iz ruku, te zauzeti most u Osgiliathu, kako bi ga Nazgli mogli
prijei, a da se u isti mah iskua snaga Gondora.
Zbilo se tako da je Golum pobjegao. Ali most je uspjeno pri
jeen. Za to su im trebale vjerojatno mnogo manje snage nego to
se u Gondoru mislilo. U uzbuni na poetku napada, kad je Kralju-vjecu bilo dano da se nakratko ukae u punoj stravi,8 Nazgli su
pod okriljem noi preli most i ratrkali se prema sjeveru. Ne treba
6
7
8
Gandalf je stigao dva dana poslije, a otiao u rano jutro 29. oujka. Nakon Stancakamena imao je konja, ali valjalo mu je prijei Visoki prijevoj u Gorju. U Rivendellu je
dobio svjeeg konja i najveom brzinom stigao u Hobbiton u smiraj 12. travnja, nakon
putovanja od gotovo osamsto milja. [Pieva biljeka.]
I ovdje i u Izvjeu o godinama navodi se da se napad na Osgiliath zbio 20. lipnja.
Ova je izjava bez sumnje vezana uz Boromirov opis bitke za Osgiliath izreen pred
Elrondovim vijeem: "Ondje je posrijedi bila sila s kojom prije nismo imali posla. Neki
su rekli da se ona moe vidjeti kao velik crni konjanik, tamna sjena na mjeseini."
386
omalovaavati sranost Gondoraca, jer je Sauron doista otkrio da je

puno vea nego to se nadao, ali jasno je da su Boromir i Faramir
uspjeli odbiti neprijatelja i sruiti most samo zato to je glavna svrha
napada tada ve bila ispunjena.
Moj otac nigdje nije objasnio strah Prstenovih sablasti od vode.
U upravo navedenom prikazu ba u tome lei glavni Sauronov
poriv za napad na Osgiliath, a iznova se javlja i u podrobnim
biljekama o kretanjima Crnih jahaa u Shireu: tako se za onog
Jahaa (tonije Khamla iz Dol Guldura, vidi biljeku 1) koji
je vien na suprotnoj strani skele u Buckleburyju netom nakon
to su hobiti njome preli rijeku (Prstenova druina I 5), kae
da je "dobro znao da je Prsten preao rijeku; ali rijeka je pred
stavljala prepreku njegovu osjetu za kretanje Prstena", te da taj
Nazgl nije htio dotaknuti "vilenjake" vode Baranduina. Ali
nije objanjeno kako su preli druge rijeke na svom putu, poput
Sivotoka, gdje je postojao samo "opasan gaz stvoren ruevinama
mosta" (str. 302). Moj otac je, dapae, pribiljeio kako je ovakva
zamisao teko odriva.
Prikaz uzaludnog putovanja Nazgla uzdu dolin Anduina
uvelike je isti u inaici B kao i u cjelovito navedenome tekstu A,
samo s tom razlikom da u prikazu B turovske naseobine nisu
tad jo bile posve naputene: a Nazgli su sasjekli ili rastjerali
preostale turove koji su ondje ivjeli.9 U svim se tekstovima
precizni datumi blago razlikuju, kako meusobno, tako i od onih
navedenih u Izvjeu o godinama; te su razlike ovdje zanema
rene.
U prikazu D nalazi se prikaz Golumovih doivljaja nakon
to je pobjegao orcima iz Dol Guldura, a prije ulaska Druine
na Zapadne dveri Morije. Stanje teksta je loe, pa su bile nune
manje urednike dorade.
ini se oitim da je Golum pred potjerom i vilenjaka i ork preao

Anduin, vjerojatno plivanjem, te tako izmaknuo Sauronovu pro
gonu; ali vilenjaci su ga jo lovili, a kako se jo nije usuivao proi
blizu Lriena (tek ga je mamac samoga Prstena nagnao da se na to
9
U jednom pismu iz 1959. godine moj otac navodi: "Izmeu 2463. [kad je tur Dagol
pronaao Prsten Jedan, prema Izvjeu o godinama] i poetka Gandalfovih posebnih
istraga vezanih uz Prsten (gotovo 500 godina poslije toga), ini se da su oni [turovi]
doista potpuno izumrli (jasno, s izuzetkom Smagola); ili su pak utekli od sjenke Dol
Guldura."
LOV NA PRSTEN
387
kasnije odvai), sakrio se u Moriji.10 To se vjerojatno zbilo ujesen

te godine; nakon toga gubi mu se svaki trag.
Jasno, ne moe se sa sigurnou znati to se zatim s Golumom
zbilo. Bio je naroito dobro prilagoen preivljavanju u takvoj nepri
lici, premda po cijeni tekoga jada; ali prijetila mu je velika pogibelj
da ga ne otkriju Sauronovi sluge koji su vrebali po Moriji," naroito
zato to je i do najnunije hrane mogao doi tek pribjegavanjem
opasnim kraama. Nema sumnje da se kanio posluiti Morijom tek
kao tajnim prolazom na zapadnu stranu, jer mu je cilj bio da sm
pronae "Shire" to bre moe; ali izgubio se, pa mu je vrlo dugo
trebalo da se opet snae. Stoga se ini vjerojatnim da su Devetorica
pjeaka naila netom nakon to je pronaao put do Zapadnih dveri.
Nita nije znao, naravno, o nainu na koji se vrata ponaaju. Njemu
su zacijelo djelovala golemo i nepomino; a iako nisu imala ni brave
ni zasuna, te su se otvarala guranjem prema van, to nije otkrio. U
svakom sluaju, sad je bio vrlo daleko od svakog izvora hrane, jer su
se orci uglavnom nalazili na istonome kraju Morije, pa je onemoao
i izgubio nadu; ak i da je znao sve o vratima, svejedno vie nije bio
u stanju rastvoriti ih.12 Stoga je za Goluma bila iznimno velika srea
to su se Devetorica pjeaka pojavila ba tada.
Pria o tome kako su Crni jahai doli u Isengard u rujnu 3018. i
nakon toga zarobili Grimu Gujoslova, koju prenose A i B, veoma
je izmijenjena u inaici C, gdje radnja zapoinje tek s njihovim
povratkom na jug preko Limlighta. U tekstovima A i B Nazgli
su doli u Isengard dva dana nakon Gandalfova bijega iz Orthanca; Saruman im je kazao da Gandalfa vie nema i porekao
da o Shireu ita zna,13 ali ga je izdao Grma kad su ga sutradan
10 Prema pievoj opasci navedenoj gore u biljeci 2. Golum je utekao u Moriju iz straha od
Nazgl; usporedi takoer navod sa str. 379 da je jedan od ciljeva zbog kojih je gospodar
Morgula odjahao na sjever dalje od Gladdena bila nada da e pronai Goluma.
11 Oni, zapravo, nisu bili veoma brojni, kako se ini; ali bilo ih je dovoljno da sprijee
ulazak svim uljezima, ako ne bi bili bolje naoruani i pripremljeni od Balinove drube,
niti naroito brojni. [Pieva biljeka.]
12 Patuljci tvrde da je najee bilo potrebno da ih gurnu dvojica; samo ih je veoma snaan
patuljak mogao svojeruno rastvoriti. Prije naputanja Morije s unutranje strane Za
padnih dveri bili su postavljeni vratari, od kojih je uvijek bio prisutan barem jedan. Na
taj nain nijedna sama osoba (a time ni bilo koji uljez, odnosno bjegunac) nije mogla
nedozvoljeno izai. [Pieva biljeka.]
13 U tekstu A Saruman je porekao da zna gdje se Prsten skriva; u tekstu B je "porekao da
ita zna o zemlji koju trae". Ali to vjerojatno nije vie od drugaijeg odabira rijei.
388

zarobili dok je hitao u Isengard s vijeu o Gandalfovu dolasku
u Edoras. U tekstu C, s druge strane, Crni jahai doli su na
dveri Isengarda dok je Gandalf jo bio zatoen na kuli. U ovome
je prikazu Saruman, u strahu i oaju, shvatio sav uas sluenja
Mordoru, pa se odjednom odluio pokoriti Gandalfu i usrdno
ga zamoliti za oprost i pomo. Oteui na dverima, priznao je da
unutra dri Gandalfa i rekao da ide pokuati da nekako otkrije
to ovaj zna; ako od toga ne bude ploda, predat e im Gandalfa.
Zatim je Saruman pohitao na vrh Orthanca - i otkrio da Gan
dalfa vie nema. Daleko na jugu, naspram zalazeeg mjeseca,
vidio je velikog Orla kako leti prema Edorasu.
Sad se Sarumanov sluaj pogorao. Ako je Gandalf pobje
gao, jo postoji stvarna mogunost da Sauron ne dobije Prsten
i da bude poraen. Saruman je u srcu uvidio veliku mo i ud
nu "sreu" to prate Gandalfa. Ali sad je ostao sm suoen s
Devetoricom. Raspoloenje mu se promijenilo, a oholost mu
opet nabujala od bijesa zbog Gandalfova bijega iz neosvojivog
Isengarda i od zavidne srdbe. Vratio se do dveri i slagao im,
rekavi da je natjerao Gandalfa da kae sve to zna. Nije priznao
da se radi o onome to sm znade, jer nije znao do koje mjere
mu Sauron poznaje um i srce.14
"Osobno u izvijestiti gospodara Barad-dra o tome", uznosito je rekao, "s kojim razgovaram na daljinu o velikim pitanjima koja nas se tiu. Ali za obavljanje povjerenog vam zadatka
jedino vam valja znati gdje lei 'Shire'. Mithrandir kae da je to
nekih est stotina milja sjeverozapadno odavde, na granicama
primorske vilenjake zemlje." Saruman je sa zadovoljstvom vidio
da to ak ni Kralju-vjecu nije po volji. "Morate prijei Isen na
gazovima, zaobii rub Gorja i doi do Tharbada na Sivotoku.
Pourite, a ja u vaem Vladaru dojaviti da ste tako postupili."
Ovaj je domiljat govor naas uvjerio ak i Kralja-vjeca da je
Saruman vjeran saveznik koji uiva veliko Sauronovo povjerenje.
Jahai su smjesta otili od dveri i odjezdili k Isenskim gazovima.
Iza njih, Saruman je odaslao vukove i orke u jalovu potjeru za
Gandalfom; ali pritom je imao i druge ciljeve, da ostavi dojam
svoje moi na Nazgle, a moda i da ih sprijei da se zadre u
blizini, dok je onako bijesan htio nekako nakoditi Rohanu i
14 Na ranijem mjestu u ovoj inaici kazano je da je Sauron u to vrijeme, putem palantr.

napokon poeo zastraivati Sarumana, a svakako mu je mogao itati misli ak i kad ih je
ovaj zadravao za sebe. Tako je Sauron doznao da Saruman ima odreene pretpostavke
o mjestu na kojem se nalazi Prsten; a Saruman mu je ak otkrio i da u zarobljenitvu
dri Gandalfa, koji najvie zna.
LOV NA PRSTEN
389
poveati strah od sebe to ga je njegov jatak Gujoslov potpirivao

u Thodenovu srcu. Nije bilo tome dugo da je Gujoslov posjetio
Isengard, pa je sad bio na povratku u Edoras; medu goniima
bilo je i onih koji su mu nosili poruke.
Rijeivi se Jahaa, Saruman se povukao u Orthanc, gdje je
zasjeo u duboke i strahotne misli. ini se da je odluio i dalje
otezati, jo u nadi da e sm doi do Prstena. Smatrao je da
je Jahaima naudio, a ne pomogao, kad ih je usmjerio prema
Shireu, jer je znao za graniarsku strau, a uz to je vjerovao
(saznavi za proroanske rijei iz sna i Boromirovo poslanje) da
je Prsten otiao odande i sad ve putuje u Rivendell. Smjesta je
okupio i u Eriador odaslao sve uhode, ptice izvidnice i jatake do
kojih je mogao doi.
U ovoj inaici stoga ne postoji dio u kojem Grmu uhvate
Prstenove sablasti, a on izda Sarumana; jer, naravno, u ovakvoj
radnji nema dovoljno vremena da Gandalf stigne do Edorasa i
pokua upozoriti kralja Thodena, te da Grma krene u Isen
gard javiti to Sarumanu, prije nego to Crni jahai ve odu iz
Rohana. 15 Otkrie da im je Saruman lagao ovdje dolazi od onog
ovjeka kojeg zarobe i otkriju da nosi zemljovide Shirea (str.
382): a o tom se ovjeku i o Sarumanovim poslovima sa Shireom
ovdje navodi vie.
Kad su Crni jahai preli glavninu Enedwaitha i napokon se
pribliili Tharbadu, snala ih je za njihov pojam iznimna srea,
16
premda je po Sarumana bila porazna, a za Froda smrtno po
gibeljna.
Saruman se ve odavno zanimao za Shire - jer je to inio
i Gandalf, prema kojem je bio sumnjiav; a i zato to se (opet
potajice oponaajui Gandalfa) navikao na "polutanski list",
pa mu je trebala opskrba, ali je iz oholosti (jer se jednom izrugao Gandalfovu uivanju lista) to drao u to veoj tajnosti.
U posljednje je vrijeme pritom imao i drugih poriva. Volio je
iriti svoju mo, naroito na Gandalfovo podruje, a otkrio je
da mu novac koji daje za kupnju "lista" prua utjecaj i kvari
poneke hobite, naroito Bracegirdleove, vlasnike mnogobrojnih
15 Stavka za 18. rujna 3018. u Izvjeu o godinama navodi: "Rano izjutra Gandalf se spaava
bijegom iz Orthanca. Crni jahai prelaze preko gazova na Isenu." Ma koliko turo stavka
bila sroena, bez ijedne naznake da su Jahai posjetili Isengard, ini se da je zasnovana
na prii navedenoj u inaici C.
16 Ni u jednom od ovih tekstova uope se ne spominje to se dogodilo izmeu Saurona i
Sarumana nakon to je potonji razoblien.
390

usjeva, a time i Sackville-Bagginsove.17 Ali takoer je s vremenom
stekao uvjerenje da je Shire na neki nain za Gandalfa povezan
s Prstenom. emu ta snana straa pred njime? Zbog toga je
poeo prikupljati podrobne podatke o Shireu, glavnim osobama
i porodicama u njemu, o tamonjim cestama i drugim stvarima.
Pritom su mu posluili hobiti iz samoga Shirea, zaposleni kod
Bracegirdleovih i Sackville-Bagginsovih, ali njegovi su jataci bili
ljudi podrijetlom iz Dunlanda. Kad je Gandalf odbio s njime
sklopiti pogodbu, Saruman je udvostruio napore. Graniari su
bili sumnjiavi, ali ne toliko da bi sprijeili Sarumanove sluge
da uu - jer Gandalf ih nikako nije mogao upozoriti, a u vri
jeme njegova odlaska u Isengard Saruman se i dalje smatrao
saveznikom.
Prije nekog vremena jedan od Sarumanovih slugu od najveeg
povjerenja (pa ipak vucibatina od ovjeka, odmetnik istjeran iz
Dunlanda, gdje su mnogi govorili da ima orkovske krvi) vratio se
s granica Shirea, gdje je ugovarao kupnju "lista" i drugih potrep
tina. Saruman je polako spremao ratne zalihe u Isengardu. Taj
se ovjek sad vraao da nastavi poslovanje i da dogovori prijevoz
mnogih dobara prije isteka jeseni. 18 Imao je i naredbe da ue
u Shire ako je ikako mogue i sazna jesu li odatle u posljednje
vrijeme otile neke poznate osobe. Bio je dobro opskrbljen ze
mljovidima, popisima imena i biljekama vezanim uz Shire.
Nekolicina Crnih jahaa pretekla je ovog Dunlananina ne
tom prije nego to su dospjeli do prijelaza u Tharbadu. Obuzet
krajnjom stravom, izveden je pred Kralja-vjeca, koji ga je ispitao.
Spasio je ivot izdavi Sarumana. Kralj-vjetac tako je saznao da
Saruman cijelo vrijeme dobro zna gdje se Shire nalazi, kao i da
o njemu znade tota to je mogao i trebao kazati Sauronovim
slugama, da je bio iskren saveznik. Kralj-vjetac dobio je i mnoge
podatke, ukljuujui i poneke o jedinome imenu koje ga je za
nimalo: Baggins. Iz tog je razloga Hobbiton izdvojen kao jedno
od mjesta za neodgodiv posjet i raspitivanje.
Kralj-vjetac sada je jasnije razumijevao stvar. Znao je pone
to o toj zemlji iz onih davnih dana kad je ratovao s Dnedainima,
naroito o Tyrn Gorthadu u Cardolanu, dananjem Grobnom
17 Lobelia Bracegirdle udala se za Otha Sackville-Bagginsa: sin im je bio Lotho, koji se

doepao vlasti nad Shireom u vrijeme Rata za Prsten, kada su ga zvali "Poglavar". Seljak
Pamukovi spomenuo je u razgovoru s Frodom Lothov vlasniki udio u usjevima lista
u Junoj etvrti (Povratak kralja VI 8).
18 Uobiajeni nain bio je preko prijelaza u Tharbadu do Dunlanda (umjesto ravno do
Isengarda), odakle su dobra bila u veoj tajnosti slana Sarumanu. [Pieva biljeka.]
LOV NA PRSTEN
391
humlju, kamo je osobno poslao zle duhove. 19 Imajui u vidu

da njegov Vladar sumnja na nekakvo kretanje izmeu Shirea i
Rivendella, uvidio je i da e Bree (za koji je znao gdje se nalazi)
biti vana toka, barem pri stjecanju obavijesti.20 Bacio je stoga
Sjenku straha na tog Dunlandanina i poslao ga u Bree kao jataka.
On je bio onaj kiljavi junjak u gostionici.21
Inaica B zamjeuje da Crni zapovjednik nije znao je li Prsten
jo u Shireu; to je tek trebao saznati. Shire je bio prevelik za na
silan napad kakav je izveo nad turovima; valjalo mu je djelovati
to vie kriom a to manje strahom, no ujedno i straariti nad
istonim granicama te zemlje. Stoga je neke Jahae odaslao u
Shire s naredbom da se ratrkaju i prijeu ga; a meu njima je
Khaml imao zadatak da pronae Hobbiton (vidi biljeku 1), gdje
je prema Sarumanovim spisima ivio "Baggins". Ali Crni je za
povjednik svoje sjedite uspostavio u Andrathu, gdje je Zelenput
prolazio tjesnacem izmeu Grobnog humlja i Junog humlja;22
odande je poslao jo neke da paze na istone granice i ophode
ih, dok je sm posjetio Grobno humlje. U zapisima o kretanju
Crnih jahaa iz tog vremena kazuje se da je Crni zapovjednik
ostao ondje nekoliko dana, to je razbudilo grobine duhove,
a svi stvorovi zlih dua, neprijatelji vilenjaka i ljudi, budno su i
zloudno motrili po Staroj umi i Grobnome humlju.
(III)
G L E D E GANDALFA, SARUMANA I SHIREA
Drugi skup spisa iz istoga razdoblja sastoji se od velikog broja

nedovrenih prikaza Sarumanovih ranijih doticaja sa Shireom,
19 Usporedi Gospodar prstenova, Dodatak A (I, iii, Sjeverno Kraljevstvo i Dnedaini): "U
to su vrijeme [tijekom Velike kuge to je pogodila Gondor 1636.] izumrli Dnedaini u
Cardolanu, a zlodusi iz Angmara i Rhudaura prodrli su u naputeno grobno humlje i
nastanili se ondje."
20 Imajui u vidu da je Crni zapovjednik toliko toga znao, pomalo je udno da je imao
tako malo pojma o poloaju Shirea, polutanske zemlje; prema Izvjeu o godinama,
hobitske naseobine u Breeju postojale su ve poetkom etrnaestog stoljea Treega
doba, kad je Kralj-vjetac doao na sjever u Angmar.
21 Vidi Prstenovu druinu I 9. Kad je Strider s hobitima otiao iz Breeja (isto, I 11) Frodo
je nakratko uoio tog Dunlandanina ("lice nezdrave boje i lukavih, kosih oiju") u
kui Billa Papratovine na izlazu iz Breeja, pomislivi: "Reklo bi se da je vie nego upola
goblin.'
22 Usporedi s Gandalfovim rijeima na Elrondovu vijeu: "Njihov je zapovjednik potajno
ostao negdje juno od Breeja."
392

napose u pogledu "polutanskoga lista", spomenutog u vezi sa
"kiljavim junjakom" (vidi str. 389-391). Tekst koji slijedi najdoraenija je od mnogih inaica, premda je kraa od nekih.
Saruman je uskoro poeo zavidjeti Gandalfu, a to se suparnitvo

napokon izrodilo u mrnju, to dublju zato to ju je prikrivao i to
ogoreniju zato to je Saruman u srcu znao da Sivi putnik posjeduje
veu snagu i vei utjecaj na itelje Meuzemlja, premda je skrivao
svoju mo i nije mu bilo stalo ni do strahopotovanja ni do oboa
vanja. Saruman ga nije potovao, ve ga se postupno poeo plaiti,
jer nikad nije bio siguran u kojoj mjeri mu Gandalf ita najdublje
misli, a njegove su ga utnje muile vie od njegovih rijei. Zbog toga
se pred drugima odnosio prema Gandalfu s manje potovanja od
ostalih meu Mudrima, uvijek spreman da mu proturjei ili omalovai njegove savjete; istodobno je potajice pamtio i dugo razmiljao
o svemu to bi on kazao, budno motrei, koliko je ve mogao, sva
njegova kretanja.
Na taj je nain Saruman poeo razmiljati o polutanima i Shireu,
pitanjima koja bi inae smatrao nedostojnima svoje pozornosti. Ispr
va nije ni pomiljao da zanimanje njegova suparnika za taj narod ima
ikakve veze s velikim brigama Vijea, a ponajmanje s Prstenovima
moi. Jer ispoetka doista nije ni imalo, ve je potjecalo samo iz
Gandalfove ljubavi prema Malom narodu, osim ako duboko u srcu
nije slutio neto nedostupno svjesnim mislima. Mnogo je godina
otvoreno posjeivao Shire i svima koji su ga htjeli sluati priao o
njegovim stanovnicima; a Saruman se samo smjekao, kao da slua
besciljna naklapanja nekog potucala, ali svejedno ih je pamtio.
Uvidjevi da Gandalf smatra Shire vrijednim posjeta, Saruman
ga je i sm posjetio, ali preruen i u potpunoj tajnosti, sve dok nije
istraio i upamtio sve tamonje putove i krajeve, i stekao uvjerenje
da je nauio sve to se o tom kraju moe saznati. A ak i kad je
smatrao da mu vie nije ni mudro ni isplativo odlaziti onamo, njegovi
su uhode i sluge jo ili u Shire ili mu drali granice na oku. Jer i dalje
je bio sumnjiav. Sm je ve bio dotle potonuo da je vjerovao kako
i svi ostali u Vijeu imaju duboke i dalekosene nakane da uveaju
vlastitu mo, pa se sve to ine mora na neki nain na to odnositi.
Stoga je, kad je mnogo kasnije doznao neto o tome da je polutan
pronaao Golumov prsten, jedino mogao vjerovati da je Gandalf
cijelo vrijeme za to znao; to ga je najvie ozlojedilo, budui da je
LOV NA PRSTEN
393
sve to se tie Prstenova smatrao podrujem vlastite strunosti. Bijes

mu nije bio nimalo manji zbog toga to je Gandalfovo nepovjerenje
prema njemu bilo zaslueno i pravino.
No, zapravo, Sarumanovo uhoenje i velika tajnost isprva nisu
imali nikakvu zlu nakanu, ve su bili tek osobenjaki in proistekao iz
oholosti. Sitnice naizgled nevrijedne izvjetavanja jo su se na koncu
mogle pokazati itekako presudnima. Eto, istini za volju, kad je vidio
da Gandalf voli biljku to je naziva "travom za lulu" (izjavivi da
bi zbog nje, ako ni zbog ega drugog, valjalo odati poast Malome
narodu), Saruman se gradio kao da joj se ruga, ali nasamo ju je
iskuao i uskoro se na nju naviknuo; ba iz tog razloga Shire mu
je ostao vaan. No strepio je da se to ne otkrije i da mu se vlastita
poruga ne obije o glavu, da ga ne ismijavaju jer oponaa Gandalfa,
i jo k tome preziru zato to to ini kriom. U tome je, dakle, bio
razlog iz kojega je sve svoje poslove sa Shireom obavljao u velikoj
tajnosti, jo od samog poetka, prije nego to se nad taj kraj nadvila
bilo kakva sjenka sumnje, pa je bio slabo uvan i u nj su mogli ui
svi koji su htjeli. Iz istog je razloga Saruman prestao osobno odlaziti
onamo; jer saznao je da nije posve uspio izmaknuti pogledima otrookih polutana, dok su ga neki, opazivi lik koji izgleda kao starac
odjeven u sivo ili rie, te se krade umom ili prolazi kroz sumrak,
zamijenili za Gandalfa.
Nakon toga Saruman vie nije odlazio u Shire, u strahu da se
takve prie ne proire i moda ak dopru do Gandalfovih uiju. Ali
Gandalf je saznao za te posjete, i pogodio koji im je cilj, i nasmi
jao se, smatrajui to najmanje opasnom od svih Sarumanovih tajni;
ali drugima nita nije rekao, jer nikada nije imao elju bilo koga
osramotiti. Svejedno, nije mu bilo krivo kad su Sarumanovi posjeti
prestali, jer je ve sumnjao u njega, premda sm jo nije mogao
predvidjeti da e doi vrijeme kad e se Sarumanovo poznavanje
Shirea pokazati pogibeljnim i iznimno korisnim za Neprijatelja, zbog
ega mu je pobjeda dola upravo na dohvat ruke.
U drugoj se inaici opisuje prilika u kojoj se Saruman otvoreno
izrugao Gandalfu zbog koritenja "trave za lulu":
Sad, Saruman je u kasnijim vremenima izbjegavao Gandalfa jer mu

ovaj nije bio drag, a i plaio ga se, tako da su se rijetko susretali,
394
izuzev na sastancima Bijeloga vijea. O "polutanskom listu" prvj

se put prozborilo na velikome Vijeu odranom 2851. godine, kada
se cijela stvar uinila pomalo smijenom, iako su je poslije pamtili
u drugaijem svjetlu. Vijee se sastalo u Rivendellu, a Gandalf je
sjedio po strani i utio, ali i neumorno puio (to nikad prije nije
inio u takvoj prigodi), dok je Saruman govorio protiv njega i uvje
ravao ostale da suprotno Gandalfovu savjetu jo nije vrijeme da se
uznemiruje Dol Guldur. ini se da su i utnja i puenje Sarumanu
izrazito ili na ivce, pa je prije razilaska Vijea kazao Gandalfu:
"Kad se raspravlja o tekim pitanjima, Mithrandire, malo me udi
da ti je do zabave s tim tvojim igrakama od vatre i dima, dok drugi
dre usrdne govore."
Ali Gandalf se nasmijao i odvratio mu: "Ne bi te udilo, da se i
sm slui ovom biljkom. Moda bi otkrio da ti ispuhani dim isti
misli od unutarnjih sjena. U svakom sluaju, daje ti strpljenje da bez
ljutnje slua gdje se grijei. Ali to nije nikakva moja igraka. Radi
se o vjetini Maloga naroda koji ivi daleko na zapadu: veselog i
vrijednog puka, premda za njega moda i nema naroita mjesta u
tvojim visokim vladarskim brigama."
Sarumana taj odgovor nije ba odobrovoljio (jer mrzio je ismi
javanje, ma koliko prijateljsko), pa mu je ledenim glasom kazao:
"Sprda se, gospodaru Mithrandire, kako ti je i navada. Znam ja
sasvim dobro da si postao znatieljan istraiva malenoga: trava,
zvjeradi i djetinjastih plemena. Svoje vrijeme provodi kako ti je
volja, ako nema nikakva vrednija posla; prijatelje nalazi gdje ti je
ve drago. Ali meni su ovi dani pretamni za lutalake prie, a nemam
ni vremena za seljake prostote."
Gandalf se nije ponovno nasmijao; nije dao odgovora Sarumanu,
ve ga je prodorno pogledao, potegao dim iz lule i ispuhnuo velik
kolut, za kojim je uslijedilo mnogo manjih kolutova. Zatim je po
digao ruku, kao da ih hoe dohvatiti, a oni su iezli. Nakon toga
je ustao i otiao od Sarumana bez i jedne rijei vie; ali Saruman je
neko vrijeme ostao utke stajati, a lice mu je bilo mrano od dvojbe
i nezadovoljstva.
Ova se pria pojavljuje u pet-est razliitih rukopisa, a u jednom
se kazuje da je Saruman bio sumnjiav,
LOV N A P R S T E N
395
i dvojio je li pravilno protumaio nakanu Gandalfove geste s dimnim

kolutovima (prije svega, je li ona otkrivala ikakvu sponu izmeu
polutan i velikog pitanja Prstenova moi, ma koliko oni mogli dje
lovati nespojivi); a i dvojio je bi li se netko tako velik mogao baviti
narodom poput polutanskoga iskljuivo zbog njih samih.
U drugom se (prekrienom) izriito navodi Gandalfova namjera:
udno se tako sluilo da je Gandalf, razljuen Sarumanovom drs

kou, na taj nain odluio pokazati mu da sumnja kako u njegove
vladarske odluke i u izuavanje povijesti Prstenova pomje prodirati
elja da ih se domogne; a i upozoriti ga da e mu izmaknuti. Jer ne
moe se sumnjati da Gandalf tada jo nije ni pomiljao da polutani
(a kamoli njihovo puenje) imaju ikakve veze s Prstenovima.23 Da
je imao ikakvu slinu pomisao, onda svakako ne bi tada uinio ta
kvo to. No kasnije, kad su se polutani doista ukljuili u to najvee
pitanje, Saruman je mogao vjerovati jedino da je Gandalf to tad
ve znao ili predviao, te da je to saznanje preutio njemu i Vijeu
- iz upravo onakve namjere kakvu bi Saruman imao: da ih stekne
i da njega pretekne.
U Izvjeu o godinama stavka za 2851. odnosi se na sastanak
Bijeloga vijea te godine, kad je Gandalf zahtijevao da napadnu
Dol Guldur, ali je Saruman odbio njegov zahtjev; a u biljeci uz
tu stavku pie: "Tek se poslije razjasnilo da je Saruman upravo
tada zaelio da se sm domogne Jedinog Prstena, nadajui se
da e se Prsten sam otkriti teei za svojim gospodarom, ako se
Sauron ostavi neko vrijeme na miru." Upravo navedena pria
pokazuje da je Gandalf osobno sumnjao u Sarumana u vrijeme
Vijea 2851. godine; iako je moj otac kasnije primijetio da se iz
Gandalfove prie na Elrondovu vijeu o njegovu susretu s Radagastom ini da nije ozbiljno sumnjao da je Saruman izdajnik (a ni
da eli Prsten za sebe) sve dok nije bio zarobljen u Orthancu.
23 Kako pokazuje zavrna reenica ovog navoda, znaenje je sljedee: "Gandalf tad jo nije
pomiljao da bi polutani u budunosti mogli imati ikakve veze s Prstenovima." Sastanak
Bijeloga vijea iz 2851. odran je devedeset godina prije nego to je Bilbo pronaao
Prsten.
396
Bitke na Isenskim gazovima

Glavnu prepreku lakome Sarumanovu osvajanju Rohana predstav
ljali su Thodred i Eomer. snani mukarci, odani Kralju, koji im je
bio veoma privren, kao jedinome sinu i sinu po sestri; oni su pak
davali sve od sebe da umanje utjecaj to ga je nad njim stekao Grma
kad je Kralja poelo izdavati zdravlje. To se zbilo poetkom 3014.
godine, kad je Thodenu bilo ezdeset est godina; njegova je bolje
tica stoga mogla imati prirodan uzrok, premda su Rohirrimi obino
ivjeli skoro osamdeset godina, pa i vie. Ali posve je mogue da
su njezin nastanak ili napredovanje pospjeili podmukli otrovi koje
mu je davao Grma. U svakom sluaju, Thodenov osjeaj slabosti
i ovisnosti o Grimi najveim je dijelom proistjecao iz lukavtine i
dovitljivosti skrivenih u rijeima tog zlog savjetnika. On je postupao
u nakani da glavne suparnike ocrni pred Thodenom, te da ih se,
ako je ikako mogue, rijei. Pokazalo se nemoguim meusobno
ih zavaditi: Thodena je prije njegove "bolesti" sav njegov rod i
narod veoma volio, dok se odanost Thodreda i omera prema
njemu nije pokolebala ak ni kad je naizgled ishlapio. omer uz to
nije bio astohlepan ovjek, dok su mu ljubav i potovanje prema
Thodredu (trinaest godina starijem) bili manji jedino od ljubavi
prema pooimu.1 Grma ih je stoga pokuao u Thodenovim oi1 omer je bio sin Thodenove sestre Thodwyn i omunda iz Istonoga prigorja, glavno
ga zapovjednika Marke. omunda su orci sasjekli 3002. godine, a Thodwyn je uskoro
potom preminula; njihova djeca omer i owyn zatim su odvedena da ive u kui kralja
Thodena, zajedno s Thodredom, Kraljevim jedinim potomkom. (Gospodar prsienova,
Dodatak A (11).)
BITKE NA ISENSK1M GAZOVIMA
397
ma dovesti u sukob, prikazujui omera kao ovjeka koji navijek

eli poveavati svoje ovlasti i djelovati bez dogovora s Kraljem ili
njegovim Nasljednikom. U tome je imao odreenog uspjeha, to
je urodilo plodom kada je Sarumanu napokon uspjelo prouzroiti
Thodredovu smrt.
U Rohanu je, nakon to se saznalo kako su doista tekle bitke na
Gazovima, postalo bjelodano da je Saruman izdao posebne nared
be da se Thodred po svaku cijenu sasijee. U prvoj su se bici svi
njegovi najokrutniji ratnici bacili u bezglave nasrtaje na Thodreda
i njegovu gardu, zanemarivi ostala zbivanja u boju, koji je inae
mogao zavriti daleko pogubnijim porazom po Rohirrime. Kad je
Thodred naposljetku pao, Sarumanov je zapovjednik (bez sumnje
na temelju dobivene naredbe) oito zasad bio zadovoljan, dok je
Saruman poinio greku, i to presudnu, kako se ispostavilo, kad nije
u boj uveo nove snage i smjesta krenuo u sveobuhvatno zauzimanje
Zapadnog prigorja;2 ipak, sranost Grimbolda i Elfhelma dala je
obol ovoj odgodi. Da je prodor u Zapadno prigorje zapoeo pet
dana ranije, nema mnogo sumnje da pojaanja iz Edorasa nikad ne
bi stigla ni blizu Heimovoj klisuri, ve bi bila opkoljena i nadvladana
u otvorenoj ravnici; a moda bi ve i sm Edoras bio napadnut i
3
zauzet prije Gandalfova dolaska.
Kazano je da je sranost Grimbolda i Elfhelma dala obol Sarumanovoj odgodi, koja se pokazala pogubnom po njega. Navedeni
prikaz moda ne istie njihovu vanost u dovoljnoj mjeri.
Rijeka Isen hitro se obruavala s izvora ponad Isengarda, ali u
ravnici Vrata usporavala je sve dok ne bi zavinula prema zapadu;
2
Ente ovaj tekst ne uzima u obzir, kao to ih u obzir nije uzimao ni itko osim Gandalfa.
Ali izuzev u sluaju da je Gandalf mogao prouzroiti ustanak Ent nekoliko dana ranije
(to oito nije bilo mogue, imajui u vidu slijed zbivanja), to ne bi spasilo Rohan. Enti
su mogli razoriti Isengard, ak i zarobiti Sarumana (ukoliko nakon pobjede ne bi osobno
poao za svojom vojskom). Enti i Huorni, uz pomo onih Jahaa iz Istone Marke koji
jo nisu bili u boju, mogli su unititi Sarumanove snage u Rohanu, ali Marka bi bila
razorena i liena vode. Sve i da je Crvena strijela i uspjela pronai nekoga ovlatenog
da je primi, poziv iz Gondora ne bi dobio odgovora - ili bi u najboljem sluaju nekoliko
postrojbi iscrpljenih boraca doprlo do Minas Tiritha, prekasno da uine bilo to, osim
da stradaju s njime. [Pieva biljeka.] - Za Crvenu strijelu vidi Povratak kralja V 3, gdje
ju je Thodenu donio tekli iz Gondora kao znamenje potrebe Minas Tiritha.
Prva bitka na Isenskim gazovima, u kojoj je poginuo Thodred, vodila se 25. veljae:
Gandalf je stigao u Edoras sedam dana poslije nje, 2. oujka. (Gospodar prstenova,
Dodatak B, godina 3019.) Vidi biljeku 7.
398
zatim je tekla krajem to se vrlo blago sputao do nizinskih obala

najdaljega Gondora i Enedwaitha, gdje je postajala duboka i brza.
Tik iznad te zapadne okuke leali su Isenski gazovi. Ondje je rijeka
bila iroka i plitka i u dva rukavca zaobilazila velik otok, tekui preko
stjenovita pruda prekrivena kamenjem i ljunkom naplavljenim sa
sjevera. Samo je na ovome mjestu bilo mogue da velike snage, na
pose teko naoruane ili jahake, prijeu rijeku juno od Isengarda.
Saruman je tako bio u prednosti: mogao je poslati svoju vojsku niz
obje obale Isena i napasti Gazove s dviju strana, budu li branjeni. Sva
njegova vojska zapadno od Isena mogla se, prema potrebi, povui u
Isengard. S druge strane, Thodred je mogao poslati vojsku preko
Gazova, bilo u dovoljnom broju da se suprotstavi Sarumanovim
snagama, bilo da odri zapadni mostobran; ali bude li nadvladana,
nee se imati kuda povui osim preko Gazova, dok joj je neprijatelj
za petama i moda je jo eka na istonoj obali. Junije i zapadnije
du Isena nije se imala kuda vratiti kui,4 ako ne bi bila opskrbljena
za dugo putovanje zapadnim Gondorom.
Sarumanov napad nije bio nepredvien, ali doao je prije nego
to se oekivalo. Izvidnici su upozorili Thodreda na postrojavanje
vojske pred Dverima Isengarda, uglavnom (naizgled) na zapadnoj
obali Isena. On je stoga na prilaze Gazovima, i istone i zapadne,
postavio snane pjeake podignute iz Zapadnog prigorja. Ostavio je
tri postrojbe Jahaa, zajedno s konjuarima i priuvnim grlima, na
istonoj obali, te osobno preao na suprotnu obalu s glavninom svoje
konjice: s osam postrojbi i odredom streliara, smjerajui poraziti
Sarumanovu vojsku prije nego to bude posve spremna.
Ali Saruman tad jo nije otkrio ni svoje nakane ni punu snagu
svoje vojske. Ve je bila u pokretu kad je Thodred poao. Dvade4
Zemlja iza Vrata, izmeu Isena i Adorna, formalno je pripadala kraljevini Rohan: ah
premda ju je Folcwine ponovno zauzeo, istjeravi Dunlandane koji su je bili zauzeli,
preostali su stanovnici najveim dijelom bili mijeane krvi i ne ba odani Edorasu: jo
se pamtilo da je kralj Helm ubio njihova gospodara Frecu. Dapae, u to su vrijeme bili
skloniji stati na Sarumanovu stranu, te su se mnogi njihovi ratnici pridruili Sarumanovoj
vojsci. U svakom sluaju, sa zapada nitko osim odvanih plivaa nije mogao ui u njihovu
zemlju. [Pieva biljeka.] - Podruje izmeu Isena i Adorna proglaeno je dijelom
Eorlove kraljevine pri iznoenju Zavjeta Ciriona i Eorla: vidi str. 351.
Helm Batoak, kralj Marke, 2754. godine vlastitom je akom ubio svog drskog
podanika Frecu, gospodara krajeva s obje strane Adorna; vidi Gospodar prstenova.
Dodatak A (II).
399
setak milja sjeverno od Gazova naiao je na njezinu prethodnicu i

rasprio je, nanijevi joj gubitke. Ali kad je odjahao dalje, u napad
na glavninu snaga, otpor je postao ilaviji. Neprijatelj se zapravo
nalazio na poloaju pripremljenom ba za taj sluaj, iza rovova punih
kopljanika, tako da je Thodred u vodeem oredu bio primoran
stati i bio gotovo opkoljen, jer su nove snage urno pristizale iz
Isengarda i sada ga bono obilazile sa zapadne strane.
Izvukao se s nadolaskom postrojbi koje su pristigle za njime; ali
obeshrabrio ga je pogled na istok. To je jutro bilo tmurno i ma
glovito, ali izmaglicu je sad blagi zapadnjak otpuhivao kroz Vrata,
tako da je u daljini istono od rijeke sad razabrao da jo vojske hita
prema Gazovima, premda se nije dalo ocijeniti u kolikom broju.
Smjesta je naredio povlaenje. Dobro izvjebani za takav manevar,
Jahai su ga izveli u dobrom poretku i uz malo daljnjih gubitaka;
ali neprijatelj nije bio otjeran, a ni odbaen na veu daljinu, jer se
povlaenje esto moralo odgaati kad je zaelje pod Grimboldovim
zapovjednitvom bilo duno okrenuti se u obrani i odagnati naju
pornije progonitelje.
Kad je Thodred dospio do Gazova, dan je bio na izmaku. Posta
vio je Grimbolda za zapovjednika obrambene posade na zapadnoj
obali, osnaene s pedeset Jahaa koji su sjahali s hatova. Ostatak
Jahaa i sve konje smjesta je poslao preko rijeke, izuzev svoje postroj
be: s njome je pjeaki zaposjeo otok, ne bi li pokrivao Grimboldovo
povlaenje ukoliko ovaj bude odbaen. Tek to su to izveli, snala ih
je propast. Sarumanova istona vojska stutila se neoekivano brzo;
bila je mnogo manja od zapadne vojske, ali opasnija. U prethodnici
joj se nalazilo neto dunlananskih konjanika, uz velik opor orkovskih jahaa vukova, zastraujuih za konje.'1 Za njima su naila dva
bataljuna groznih Uruka, teko naoruanih ali izvjebanih za veoma
brzo prelaenje znatnih razdaljina. Konjanici i jahai vukova obruili
su se na konjuare i konje u oboru, te ih pobili ili rastjerali. Posada
na istonoj obali, iznenaena neoekivanim napadom mase Uruka,
bila je pometena, dok su Jahai koji su upravo preli sa zapada upali
5
Bili su hitri i vjeto zaobilazili gusto zbijene postrojbe ljudi, te su uglavnom sluili za
unitavanje izdvojenih skupina ili za lov na bjegunce; ali prema potrebi su mogli bez
obzirno i svirepo prodrijeti kroz svaki procjep u konjanikim postrojbama, parajui
konjima drobine. [Pieva biljeka.]
400
u samo sredite metea; premda su pruili oajniki otpor, bili su

odbaeni od Gazova du toka Isena, s Urucima za petama.
im je neprijatelj zauzeo istoni kraj Gazova, ondje se pojavila
postrojba ljudi, odnosno orkovskih ljudi (oito odaslanih u tu svrhu),
okrutnih, oklopljenih verinjaama i oboruanih sjekirama. Pohitali
su prema otoku i nasrnuli na njega s obje strane. Istodobno su na
zapadnoj obali Grimbolda napale Sarumanove snage s tog boka Ise
na. Kad je pogledao na istok, obeshrabren bukom borbe i odurnim
pobjednikim pokliima ork, vidio je gdje sjekirai tjeraju Theo
dredovo ljudstvo od obala otoka prema niskoj uzvisini na njegovu
sreditu i uo Thodredov gromki glas kako vie: Kmeni, Eorlinzi!
Grimbold je smjesta okupio nekolicinu najbliih vojnika i potrao
natrag prema otoku. Tako su silovito nasrnuli na zaelje napadaa
da se Grimbold, ovjek velike snage i krupna rasta, uspio probiti
kroz njih i s jo dvojicom doprijeti do Thodreda, opkoljenog na
uzvisini. Prekasno. Ba kad je stao uz njega, Thodred je poginuo
od sjekire velikog ovjeka-orka. Grimbold ga je sasjekao i stao nad
Thodredovo tijelo, uvjeren da je ovaj mrtav; a ondje bi i sm uskoro
poginuo, da nije stigao Elfhelm.
Elfhelm je prije toga urno jahao konjikom cestom iz Edorasa,
vodei etiri postrojbe u odgovor na Thodredov poziv; oekivao je
bitku, ali tek za koji dan. Ali pokraj krianja konjike ceste s putem
to je silazio iz Prodolja6 konjanici s isturenog desnog boka izvijestili
su ga da su u daljini na poljima vidjeli dva jahaa vukova. Osjetivi
da neto nije u redu, nije skrenuo s puta prema Helmovoj klisuri da
ondje prenoi, kako je namjeravao, ve je odjahao to je bre mogao
na Gazove. Konjika je cesta nakon krianja s Prodolskom zavijala
na sjeverozapad, ali opet je otro skretala na zapad kad je dola u
ravninu Gazova, kojima je prilazila ravnim potezom dugim otprilike
dvije milje. Elfhelm tako nije ni uo ni vidio nita od borbe izmeu
posade u povlaenju i Uruk juno od Gazova. Sunce je bilo ve
zalo i mrailo se kad se primaknuo zadnjem zavoju ceste, gdje je
6 Izvorno "The Deeping": naziv je tako napisan i bjelodano ispravan, budui da se kasnije
ponovno javlja. Moj otac je drugdje zamijetio da "Deeping-coomb" ( kao i "Deepingstream") treba pisati ovako, a ne kao "Deeping Coomb", "budui da Deeping nije gla
golski, ve odnosni oblik: coomb, odnosno dubodolina to pripada klisuri, Deep (Helm s
Deep), prema kojoj vodi". (Biljeke o nazivlju za ispomo prevoditeljima, objavljene u
knjizi A Tolkien Compass, 1975.. urednik Jared Lobdell, stranica 181.)
401
naiao na konje bez jahaa u divljem bijegu i nekolicinu bjegunaca

koji su mu ispriali kakvo ih je stradavanje snalo. Premda su mu
ljudi i konji sad ve bili umorni, pojahao je to je bre mogao ravnim
potezom, a kad mu je istona obala dola na vidik, naredio je svojim
postrojbama da krenu u napad.
Sad je na Isengaranima bio red da se iznenade. Zauli su tu
tanj kopita i ugledali gdje poput crnih sjena sa sve mranijeg isto
ka nailazi (naizgled) velika vojska s Elfhelmom na elu, uz kojeg
vijori bijeli stijeg kao putokaz onima koji ga slijede. Malo tko nije
ustuknuo. Veina ih je utekla na sjever, a za njima su se u potjeru
nadale dvije Elfhelmove postrojbe. Ostalima je naloio da sjau
kako bi uvali istonu obalu, dok je s vojnicima iz vlastite postrojbe
smjesta pohitao na otok. Sjekirai su se sad nali izmeu preostalih
branitelja i Elfhelmove navale, dok su Rohirrimi i dalje drali obje
obale. Nastavili su se boriti, ali na koncu su do posljednjega izginuli.
Sm je Elfhelm, meutim, skoio prema uzvisini; ondje je zatekao
Grimbolda u borbi protiv dva krupna sjekiraa za Thodredovo
tijelo. Jednoga je Elfhelm smjesta sasjekao, a drugi je pao pred
Grimboldom.
Kad su se zatim prignuli da podignu tijelo, otkrili su da Thodred jo die; ali poivio je tek toliko da izgovori posljednje rijei:
Dajte mi da leim ovdje - da uvam Gazove dok ne stigne omer!
Pala je no. Oglasio se rezak rog, a zatim je sve utihnulo. Napad je
na zapadnoj obali prestao, a neprijatelj je ondje iezao u mraku.
Rohirrimi su zadrali Isenske gazove; ali doivjeli su teke gubitke,
dobrim dijelom i u konjima; Kraljev sin bio je mrtav, nisu imali voe
i nisu znali to ih sve jo moe snai.
Kad je siva zora svanula nakon hladne i neprospavane noi, Is
engaranima nije bilo ni traga, izuzev mnogih leeva koje su ostavili
na bojitu. U daljini su zavijali vuci, ekajui da se ivi ljudi udalje.
Mnogi vojnici koje je ratrkao iznenadni nasrtaj Isengarana poeli
su se vraati, neki jo na konjima, a neki s grlima koja su uspjeli
opet uloviti. Kasnije tog jutra vratila se veina Thodredovih Jahaa
koje je na jug du rijeke otjerao bataljun crnih Uruk, iscrpljenih
od borbe ali u dobrom poretku. Pria im je zvuala slino. Postavili
su odstupnicu na jednom niskom brijegu i pripremili se za obranu.
Premda su za sobom odvukli dio osvajake sile Isengarda, povlaenje
402
na jug bez namirnica na koncu bi se pokazalo beznadnim. Uruci su se

oduprli svim pokuajima prodora na istok, te su ih sad tjerali prema
danas neprijateljskim krajevima dunlananske "zapadne krajine".
Ali, iako je no bila ve posve pala, dok su se Jahai pripremali za
otpor njihovu napadu oglasio se rog; uskoro potom otkrili su da je
neprijatelj otiao. Nisu imali dovoljno konja za bilo kakvu potjeru,
pa ak ni za izvianje, koliko bi se ono uope moglo izvesti nou.
Nakon nekog vremena poeli su oprezno opet napredovati na sjever,
ali nisu naili na bilo kakav otpor. Smatrali su da su se Uruci vratili
kako bi pojaali snage kojima su zauzeli Gazove, oekujui stoga
da e ondje opet zapodjenuti bitku, tako da ih je veoma zaudilo
kad su otkrili da ih jo dre Rohirrimi. Tek su kasnije otkrili kamo
su to Uruci otili.
Tako se okonala Prva bitka za Isenske gazove. O Drugoj bici nikad
nije sroen tako jasan prikaz, budui da su neposredno za njom
uslijedili mnogo vei dogaaji. Erkenbrand iz Zapadnog prigorja
preuzeo je zapovjednitvo nad Zapadnom Markom kad je sutradan u
Rogradu primio vijest o Thodredovu padu. Poslao je jahae-teklie
u Edoras da to objave i prenesu Thodenu posljednje rijei njegova
sina, pridodavi im osobnu molbu da se omer smjesta poalje sa
svom pomoi koja se moe odvojiti.7 "Neka se Edoras obrani ovdje
na zapadu", kazao je, "da se ne eka sve dok i sam ne bude opko
ljen." Ali odsjene rijei ovoga savjeta ile su na ruku Griminim
nastojanjima da odugovlai. Tek nakon to ga je porazio Gandalf,
poduzet je prvi korak. Pojaanja s omerom i samim kraljem pola
su poslijepodne 2. oujka, ali te je noi voena i izgubljena Druga
bitka za Gazove, nakon koje je zapoelo osvajanje Rohana.
Sm Erkenbrand nije smjesta otiao na bojno polje. Svuda je
vladala zbrka. Nije znao koliku vojsku moe u urbi okupiti; a nije
jo mogao ni procijeniti kolike su gubitke zapravo podnijele Thodredove postrojbe. Ispravno je prosudio da osvajanje tek to nije
poelo, ali i da se Saruman nee usuditi otii dalje na istok u napad
7 Poruke su stigle do Edorasa tek otprilike u podne 27. veljae. Gandalf je onamo stigao
rano izjutra 2. oujka (veljaa je imala trideset dana!): stoga, kako je Grma rekao,
nije jo bilo prolo ni pet punih dana otkako je vijest od Thodredovoj smrti doprla do
Kralja. [Pieva biljeka.] - Ovo se odnosi na Dvije kule III 6.
403
na Edoras dokle god tvrava Rograd i dalje stoji, pod uvjetom da

u njoj ima vojske i dovoljno zaliha. Tri su mu dana otila na takve
poslove i okupljanje svih dostupnih ljudi iz Zapadnog prigorja. Bojno
je zapovjednitvo predao Grimboldu, dok onamo ne stigne sm; ali
nije preuzeo ovlast nad Elfhelmom i njegovim Jahaima, koji su
pripadali Edoraskom zboru. Ta dva zapovjednika, meutim, bili
su prijatelji, obojica odani i mudri ljudi, te meu njima nije bilo
nesloge; snage su postavljali sporazumno u sluajevima kad su im
se miljenja razlikovala. Elfhelm je drao da Gazovi vie nisu bitni,
ve da prije predstavljaju stupicu gdje e se zarobiti vojnici koji bi
drugdje bili od vee koristi, s obzirom na to da Saruman oito moe
poslati snage niz obje strane Isena, ve prema potrebi; a trenutano
mu je bez sumnje najpotrebnije zauzeti Zapadnu pokrajinu i opkoliti
Rograd, prije nego to prva korisna pomo stigne iz Edorasa. Zbog
toga e se njegova vojska, ili barem njezin najvei dio, spustiti niz
istonu obalu Isena; jer premda e se tim smjerom, preko teega tla
gdje nema staza, sporije kretati, nee morati osvojiti prijelaz preko
Gazova. Elfhelm je stoga savjetovao da Gazove valja napustiti; svi
raspoloivi pjeaci trebali bi se okupiti na istonoj obali i postaviti
na poloaj gdje e biti u stanju zadrati pribliavanje neprijatelja,
na dugi niz uzvisina polegnut u smjeru zapad-istok nekoliko milja
sjeverno od Gazova; ali konjicu treba povui na istok do toke oda
kle bi se, kad neprijatelji u nailasku zapodjenu boj s braniteljima,
mogao s najveim uspjehom izvesti juri na njihov bok, da ih se stjera
u rijeku. "Neka Isen bude stupica za njih, a ne za nas!"
Grimbold, s druge strane, nije bio spreman napustiti Gazove. Ovo
je dijelom potjecalo iz navada Zapadnog prigorja, gdje su odgojeni i
on i Erkenbrand; ali nije bilo posve bezrazlono. "Ne znamo", rekao
je, "kakvom silom i dalje raspolae Saruman. Ali ako doista kani
poharati Zapadno prigorje, stjerati njegove branitelje u Helmovu
klisuru i ondje ih zarobiti, onda je zacijelo vrlo velika. Malo je vje
rojatno da e je cijelu odjednom staviti u boj. im pogodi ili dozna
kako smo rasporedili svoju obranu, zacijelo e najveom brzinom
odaslati veliku ratnu silu cestom iz Isengarda, prijei nebranjene
Gazove i prii nam s leda, budemo li svi okupljeni na sjeveru."
Na kraju je Grimbold postavio najvei dio svojih pjeaka na za
padnu stranu Gazova; ondje su bili dobro zatieni u zemljanim utvr
dama za obranu prilaza. S drugim dijelom svoje vojske i preostatkom
404
Thodredove konjice ostao je na istonoj obali. Otok je ostavio

prazan.8 Elfhelm je, s druge strane, povukao svoje Jahae i zauzeo
poloaj na onoj crti gdje je htio da stoji glavnina obrane; nakana mu
je bila opaziti to prije moe svaki napad koji bi stigao istono od
rijeke i raspriti ga prije no to se uspije domoi Gazova.
Sve je polo po zlu, kao to bi se najvjerojatnije u svakom sluaju
zbilo: Sarumanova je snaga bila prevelika. Napad je zapoeo danju;
prije podneva 2. oujka jake su se snage njegovih najboljih boraca
iz Isengarda spustile Cestom i napale utvrde zapadno od Gazova.
Ta je sila zapravo bila tek malen dio njegove ukupne vojske, ne
vea nego to je smatrao da e dostajati za uklanjanje oslabljene
obrane. Ali posada na Gazovima, premda brojano itekako slabija,
tvrdoglavo se odupirala. Naposljetku, meutim, kad su obje utvrde
bile u jeku borbe, jedan se odred Uruka uspio probiti izmeu njih i
krenuti u prelazak Gazova. Uzdajui se da e Elfhelm suzbiti napad
s istone strane, Grimbold je sa svim preostalim vojnicima preao
rijeku i odbacio ih - nakratko. Ali neprijateljski je zapovjednik tada
u bitku uveo bataljun koji je dotad stajao po strani, ime je razbio
crte obrane. Grimbold se bio primoran povui preko Isena. Tad
je sunce ve bilo gotovo na zalasku. Pretrpio je znatne gubitke, ali
mnogo je vee nanio neprijateljima (uglavnom orcima), a i dalje je
snano drao istonu stranu. Neprijatelj nije pokuao prijei Gazove
i poi u borbu uz strme obale ne bi li ga odbacio: ne jo.
Elfhelm se nije bio u stanju ukljuiti u ovu borbu. U sumrak je
povukao svoje postrojbe i vratio se do Grimboldova tabora, postavivi vojnike u skupinama na odreenoj udaljenosti od njega kako
bi tvorili prepreku napadu sa sjevera i istoka. S juga nisu oekivali
nikakvo zlo, ve su se nadali pojaanju. Nakon povlaenja preko
Gazova, smjesta su poslani jahai-teklii Erkenbrandu i u Edoras.
da kau to ih je zadesilo. Plaei se, dapae znajui, da e ih uskoro
snai i vee zlo, ako hitro do njih ne dopre pomo kakvoj se ni nadati
ne mogu, branitelji su se pripremili da uine koliko mogu ne bi li
zadrali Sarumanovo napredovanje prije nego to budu nadjaani.9
8
9
Kazuje se da je svuda oko otoka pobo kolce s glavama sjekiraa koji su ondje poginuli,
ali nad humak to ga je Thodred u hitnji zauzeo postavio je njegov stijeg. "Ovo e biti
dostatna obrana", kazao je. [Pieva biljeka.]
Tako je. kazuje se, odluio Grimbold. Elfhelm ga nije htio iznevjeriti, ali da je sm
bio zapovjednik, napustio bi Gazove pod okriljem noi i povukao se na jug, ne bi li se
405
Vei dio stajao je pod orujem, dok je samo nekolicina pokuala na

smjenu uloviti ono malo odmora i sna koliko se dade. Grimbold i
Elfhem nisu ni oka sklopili, iekujui zoru i strepei od onoga to
bi im mogla donijeti.
Nisu morali toliko dugo ekati. Nije jo bila pono kad su ugledali
gdje sa sjevera dolaze toke crvene svjetlosti i ve im se pribliava
ju na zapadnoj obali rijeke. To je bila prethodnica svih preostalih
Sarumanovih snaga koje je on sada stavljao u bitku za osvajanje
Zapadnog prigorja.10 Naila je velikom brzinom i odjednom se ui
nilo da je cijela vojska buknula. Pripalili su stotine baklji na one to
su ih nosili predvodnici odreda, u svoju maticu povukli snage koje
su otprije drale zapadnu obalu i pokuljali preko Gazova poput pla
mene rijeke, uz zaglune povike mrnje. Velika postrojba naoruana
bojnim lkovima mogla ih je nagnati da zaale zbog svjetlosti svojih
baklji, ali Grimbold je imao tek aicu streliara. Nije mogao zadrati
istonu obalu, pa se povukao od nje i uobliio velik zid titova oko
svoga tabora. Uskoro su ih napadai okruili i stali bacati baklje
meu njih; neke su prebacili visoko iznad glava zida titova, ne bi li
potpalile poare meu zalihama i prestravile ono malo konja koji
su Grimboldu preostali. Ali zid titova se odrao. Tada su, budui
da su orci bili od manje koristi u takvoj borbi zbog svojeg rasta, na
njega baene bjesomune postrojbe dunlananskih brana. Ali, ma
koliko ih mrzili, Dunlanani su se i dalje plaili Rohirrim kad bi
ih sreli licem u lice, a k tome su bili manje vini ratovanju i slabije
naoruani." Zid titova i dalje se drao.
sastao s Erkenbrandom i uveao snage jo dostupne za obranu Prodolja i Rograda.
[Pieva biljeka.]
10 Radi se o onoj velikoj vojsci koju je Meriadoc vidio gdje naputa Isengard, kako je
poslije ispripovijedao Aragornu, Legolasu i Gimliju (Dvije kule III 9): "Vidio sam kako
neprijatelj odlazi: beskrajni redovi ork u maru, i ete na velikim vukovima, a bilo je
tu i bataljuna ljudi. Mnogi su od njih nosili baklje pa sam im pri njihovu svjetlu vidio
lica... Trebalo im je sat vremena da prou kroz vratnice. Jedni su krenuli cestom put
gazova a drugi su udarili na istok. Tamo je dolje podignut most, oko milje odavde, na
mjestu gdje je rijeka vrlo duboka."
11 Nisu nosili oklope za tijelo, budui da su izmeu sebe imali tek nekoliko verinjaa,
ukradenih ili popljakanih. Rohirrimi su bili u prednosti zbog toga to su ih opskrbljivali
gondorski majstori kovai. U Isengardu su orci tad jo izraivali samo teke i nespretne
oklope od veriga, svojeruno i za vlastitu uporabu. [Pieva biljeka.]
406
Uzalud je Grimbold ekao da mu doe pomo od Elfhelma. Nije

je bilo. Tako je na koncu odluio da, ako ikako moe, provede u
djelo svoj otprije sroen plan za upravo takvu, beznadnu situaciju.
Naposljetku je uvidio da je Elfhelm mudro zborio, te shvatio da ak
i kad bi mu se vojska nastavila boriti sve dok do zadnjega ne izgine,
to bi i uinila da joj se naredi, takva odvanost ne bi bila od pomoi
Erkenbrandu: svaki onaj koji se uspije probiti i pobjei na jug vie
e koristiti, sve i ako se doima neslavno.
No je dotad bila tmurna i mrana, ali sad je mladi mjesec zasvjetlucao kroz raspuhane oblake. S istoka se nadigao vjetar: prethod
nica one velike oluje koja e sutradan prijei preko Rohana i kad
padne no, provaliti nad Helmovom klisurom. Grimbold je odjednom
shvatio da se veina baklji ugasila i da sila nasrtaja jenjava.12 Stoga je
naredio da svi jahai za koje jo ima konja smjesta uzjau, ne mnogo
vie njih od pola oreda, te ih stavio pod zapovjednitvo Dnherea.13
Zid titova otvoren je na istonoj strani i Jahai su proli kroz njega,
potisnuvi tamonje napadae; zatim su se razdvojili, izveli okret i
napali neprijatelje s june i sjeverne strane tabora. Ovaj iznenadni
manevar poluio je na neko vrijeme uspjeh. Neprijatelj se smeo i
obeshrabrio; mnogi su isprva pomislili da su s istoka dole velike
snage Jahaa. Sm je Grimbold kao pjeak ostao drati odstupnicu s
unaprijed odabranim vojnicima, pa su se ostali, budui da su ih i oni
i Jahai pod vodstvom Dnherea nakratko pokrivali, povukli koliko
su brzo mogli. Ali Sarumanov je zapovjednik brzo uoio da je zid
titova probijen i da branitelji bjee. Na svu sreu, oblaci su zastrli
mjesec i sve se opet smrailo, a njemu se urilo. Nije dozvolio svojim
vojnicima da nastave progoniti bjegunce duboko u mrak, sad kad su
zarobili Gazove. Okupio je svoje snage to je bolje mogao i krenuo
prema cesti za jug. Tako je najvei dio Grimboldova ljudstva uspio
preivjeti. Ratrkali su se u noi, ali su, kako im je i naredio, pronali
12 ini se da Grimboldova odvana obrana nije bila posve jalova. Nije bila oekivana, a
Sarumanov je zapovjednik zbog nje kasnio: zadrao se nekoliko sati, dok je bilo pred
vieno da pregazi Gazove, ratrka slabu obranu i ne tratei vrijeme na potjeru pohita
do ceste i zatim nastavi prema jugu, gdje e se pridruiti nasrtaju na Prodolje. Sad ga
je proela sumnja. ekao je, moda, nekakav znak od druge vojske to je bila poslana
niz istonu stranu Isena. [Pieva biljeka.]
13 Odvaan voa, Erkenbrandov neak. Zbog svoje hrabrosti i ratnike vjetine preivio
je stradanje na Gazovima, ali pao je u Bici na Pelennoru. na veliku alost Zapadnoga
prigorja. [Pieva biljeka.] - Dnhere je bio vladar Harrowdalea (Povratak kralja V 3).
407
put podalje od Ceste, istono od velikog zavoja gdje je skretala na

zapad prema Isenu. Laknulo im je, no istodobno ih i zaprepastilo
to nisu susreli nijednog neprijatelja, ne znajui da je velika vojska
ve prije nekoliko sati prola tuda prema jugu i da sad Isengard ne
titi mnogo vie od same snage njegovih zidina i dveri.14
Zbog toga razloga nikakva pomo od Elfhelma nije dola. Vie od
polovice Sarumanove ratne sile bilo je zapravo poslano niz istonu
stranu Isena. Sputali su se sporije od zapadnoga dijela, jer tlo je
bilo tee i bez staza, a nisu nosili nikakva svjetla. Ali pred njima je,
hitro i utke, polo nekoliko odreda groznih jahaa vukova. Prije
nego to je Elfhelm dobio bilo kakvo upozorenje o nailasku ne
prijatelja s njegove strane rijeke, jahai vukova ve su bili izmeu
njega i Grimboldova tabora; takoer su pokuavali opkoliti svaku od
njegovih manjih skupina Jahaa. Bio je mrak i sva mu je vojska bila
u pomutnji. Okupio ih je koliko je mogao u gusto zbijen poredak,
ali bio je primoran povui se prema istoku. Nije mogao doprijeti do
Grimbolda, iako je znao da je ovaj u nevolji i spremao mu se pritei
u pomo kad su ga napali jahai vukova. Ali ispravno je pogodio i
da su ti jahai vukova tek prethodnica sile kojoj se nikako nee moi
oduprijeti, a koja e pokuati stii do ceste prema jugu. No je bila
na izmaku; mogao je samo ekati zoru.
Ono to je uslijedilo manje je jasno, budui da je samo Gandalf
znao sve to se zbilo. Vijest o tom stradavanju dobio je tek 3. oujka
15
predveer. Kralj se tada nalazio malo istonije od krianja Ceste
s ogrankom za Rograd. Odande je pravocrtno do Isengarda lealo
devedesetak milja; a Gandalf je zacijelo onamo odjahao najveom
brzinom to ju je Shadowfax mogao postii. Stigao je u Isengard
16
netom nakon to se smrailo i opet otiao za ne vie od dvadeset
minuta. I na putu onamo, kad bi ga izravan smjer doveo u blizinu
Gazova, a i na povratku na jug u potrazi za Erkenbrandom, zacijelo
14 Ova reenica nije posve jasna, ali imajui u vidu ono to slijedi ini se da se odnosi na
onaj dio velike vojske to je izala iz Isengarda i spustila se du istone strane Isena.
15 Vijest je donio Jaha po imenu Ceorl.koji je na povratku s Gazova naiao na Gandalf a,
Thodena i Eomera dok su jahali na zapad s pojaanjem iz Edorasa: Dvije kule III 7.
16 Kako je i naznaeno u radnji, Gandalf je zacijelo ve prethodno stupio u doticaj s
Drvobradaem i znao da je strpljenje tog Enta na izmaku, a takoer je iitao znaenje
Legolasovih rijei (Dvije kule III 7, na poetku poglavlja): Isengard je bio zastrt neproninom sjenom, Enti su ga ve bili opkolili. [Pieva biljeka.]
408
se susreo s Grimboldom i Elfhelmom. Bili su uvjereni da on nastupa

u Kraljevo ime, ne samo zbog njegove pojave na Shadowfaxu, ve i
zato to je znao ime jahaa-teklia, Ceorla, kao i poruku koju je ovaj
ponio; stoga su savjete koje im je dao shvatili kao naredbe.17 Grimboldove vojnike poslao je na jug da se pridrue Erkenbrandu...
DODATAK
(I)
U zapisima vezanim uz ovaj tekst iznose se neke daljnje podrob

nosti vezane uz zapovjednike Marke tijekom 3019. godine i nakon
okonanja Rata za Prsten:
Zapovjednik Marke (odnosno Jahake marke) bio je najvii voj
ni in i naziv Kraljevih pobonika (prvotno trojice) pod ijim
su se zapovjednitvom nalazile kraljevske postrojbe potpuno
opremljenih i obuenih Jahaa. Prvi je zapovjednik imao dunost
tititi glavni grad Edoras i okolne Kraljeve zemlje (ukljuujui
i Harrovvdale). Zapovijedao je Jahaima iz Edoraskoga zbora,
podrijetlom iz tog podruja i nekih dijelova Zapadne i Istone
Marke* za koje je Edoras bio najpogodnije zborno mjesto. Dru
gome i Treemu zapovjedniku dodjeljivala su se zapovjednitva
u skladu s potrebama dotinog vremena. Poetkom 3019. godine
Sarumanova je prijetnja postala najprea, pa je Drugi zapovjed
nik, Kraljev sin Thodred, zapovijedao u Zapadnoj Marki sa
sjeditem u Helmovoj klisuri; podruje Treega je zapovjednika,
Kraljeva neaka omera, bila Istona Marka sa sjeditem u nje
govu domu, Aldburgu u Foldeu.
Nitko nije bio postavljen na poloaj Prvoga zapovjednika
u Thodenovo vrijeme. On je na prijestolje doao kao mladi
17 Kad je Gandalf nakon Bitke za Rograd doao s Thodenom i omerom na Isenske
gazove, objasnio im je: "Jedne sam od njih poslao s Grimboldom iz Zapadnog prigorja
da se pridrue Erkenbrandu. Druge sam uputio da obave ovaj ukop. Oni su poslije otili
s vaim zapovjednikom Elfhelmom. Njega sam poslao s mnogim jahaima u Edoras.
(Dvije kule III 8). Ovdje navedeni tekst zavrava usred reenice.
* Ovi su se pojmovi rabili samo u odnosu na ustroj vojske. Razmea im je bila rijeka
Snowbourn do ua u Entwash i odande na sjever du Entwasha. [Pieva biljeka.]
Ovdje je Eorl imao svoju kuu; nakon to se Brego, sin Eorlov, preselio u Edoras. prela
je u ruke Eofora, treega Bregova sina, od kojeg je podrijetlo vodio Eornund, otac
omerov. Folde je pripadao Kraljevim zemljama, ali Aldburg je ostao najpogodnije
sjedite Zbora Istone Marke. [Pieva biljeka.]
409
(s trideset dvije godine) krepka tijela i ratnika duha, a uz to

i vrstan konjanik. Da je dolo do rata, osobno bi zapovijedao
Edoraskim zborom; ali kraljevstvo mu je godinama jo bilo u
miru, pa je jahao sa svojim vitezovima i Zborom samo na vje
bama i smotrama; iako se sjenka iznova probuena Mordora
nadvijala sve mrklije od njegova djetinjstva do starosti. U tome
je miru Jahaima i drugim naoruanim ljudstvom iz posade u
Edorasu zapovijedao asnik s inom zapovjednika (od 3012. do
3019. godine to je bio Elfhelm). Kad je Thodena snala, kako se
inilo, preuranjena starost, to se stanje nastavilo, tako da prak
tiki nije bilo stoernog zapovjednitva: takvo je stanje stvari
poticao njegov savjetnik Grma. Kako je Kralj oronuo i rijetko
kad izlazio iz kue, stekao je naviku izdavanja naredbi Hmi, za
povjedniku svoga kuanstva, Elfhelmu, pa ak i zapovjednicima
Marke, kroz usta Grime Gujoslova. To im nije bilo po volji, ali
naredbe su se sluale, bar unutar Edorasa. to se ratovanja tie,
kad je otpoeo rat sa Sarumanom, Thodred je bez naredbi pre
uzeo vrhovno zapovjednitvo. Sazvao je zbor Edorasa i povukao
velik dio njegovih Jahaa, pod Elfhelmovim zapovjednitvom,
da ojaaju Zbor Zapadnog prigorja i pomognu mu pri odbijanju
prodora.
U vremenima rata ili nespokoja svaki je zapovjednik Marke
pod vlastitim neposrednim zapovjednitvom, kao dio svoga "ku
anstva" (to jest, smjeten pod orujem u svome boravitu), imao
jedan ored spreman za borbu, kojim se u hitnim sluajevima
mogao posluiti prema osobnoj prosudbi. Eomer je, zapravo, ui
nio upravo to;* ali optuba koja je na Grmin nagovor podignuta
protiv njega glasila je da mu je Kralj u ovom sluaju bio zabranio
da odvede bilo koji dio jo nerasporeenih snaga Istone Marke
iz Edorasa, koji nije bio dostatno zatien; zatim, da je prije
nego to se dao u potjeru za orcima u udaljenoj Pustari znao za
stradanje na Isenskim gazovima i Thodredovu smrt; te da je,
opet suprotno opoj naredbi, dozvolio strancima da se slobodno
kreu, ak im posudivi i konje.
Nakon Thodredove pogibije zapovjednitvo u Zapadnoj
Marki (opet bez naredbe iz Edorasa) preuzeo je Erkenbrand,
glavar Prodolja i mnogih drugih dijelova Zapadnoga prigorja. U
mladosti je, poput veine glavara, bio asnik Kraljevih Jahaa,
ali ne i vie. Svejedno, bio je vrhovni glavar u Zapadnoj Mar
ki, a kako su njezini stanovnici bili u pogibelji, imao je pravo i
* Odnosno, kad je omer krenuo u potjeru za orcima koji su zarobili Meriadoca i Peregrina te se spustili u Rohan s Emyn Muila. Rijei koje je omer uputio Aragornu glasile
su: "poveo [sam] svoj ored, svoj osobni odred" (Dvije kule III 2).
410

dunost okupiti sve meu njima koji mogu nositi oruje ne bi li
se odbio prodor neprijatelja. Tako je preuzeo zapovjednitvo i
nad Jahaima iz Zapadnoga zbora; ali Elfhelm je zadrao neo
visnu zapovjednu vlast nad Jahaima iz Edoraskoga zbora koje
je Thodred prizvao sebi u pomo.
Nakon to je Gandalf iscijelio Thodena, stanje se promije
nilo. Kralj je opet osobno prihvatio zapovjednitvo. omeru je
vraen poloaj, pa je praktiki postao Prvi zapovjednik, spreman
preuzeti zapovjedni poloaj ako Kralj strada ili ga snaga izda; ali
taj se naziv nije koristio, pa je u prisutnosti Kralja pod orujem
mogao samo davati savjete, ali ne i naredbe. Uloga koju je prak
tiki igrao bila je tako uvelike slina Aragornovoj: nepokolebljivi
prvak unutar Kraljeve pratnje.*
Kad je u Harrowdaleu okupljen Puni zbor, te se razmotrilo
i koliko je bilo mogue utvrdilo "trasu putovanja", omer je
ostao na tom poloaju, jahao s Kraljem (kao zapovjednik vo
deega oreda, Kraljeve postrojbe) i djelovao kao njegov glavni
savjetnik. Elfhelm je postao zapovjednik Marke i vodio prvi ored
Zbora Istone Marke. Grimbold (koji se u radnji prethodno nije
spominjao) nosio je dunost, ali ne i naziv, Treeg zapovjednika
i predvodio Zbor Zapadne Marke. Grimbold je stradao u Bici
na Pelennorskim poljima, a Elfhelm je postao pobonik Eomera
kao kralja; bilo mu je preputeno zapovjednitvo nad svim Rohirrimima u Gondoru kad je omer otiao pred Crne dveri, te je
razbio neprijateljsku vojsku koja je prodrla u Anrien (Povratak
kralja V, kraj 9. i poetak 10. poglavlja). Naveden je kao jedan
od glavnih svjedoka na Aragornovoj krunidbi (isto, VI 5).
Oni koji nisu znali za zbivanja na dvoru prirodno su pretpostavili da su pojaanja po

slana na zapad bila pod zapovjednitvom omera, kao jedinog preostalog zapovjednika
Marke. [Pieva biljeka.] - Ovo se odnosi na rijei Ceorla, Jahaa koji se susreo s
pojaanjima to su dolazila iz Edorasa i kazao im to se zbilo u Drugoj bici na Isenskim
gazovima (Dvije kule III 7).
Thoden je smjesta sazvao vijee "poglavara i zapovjednika", i to prije nego to je obje
dovao; ali ono nije opisano, jer Meriadoc nije bio prisutan ("Da mi je znati o emu sad
svi oni raspravljaju"). [Pieva biljeka.] - Ovo se odnosi na Povratak kralja V 3.
Grimbold je bio nii zapovjednik Jahaa Zapadne Marke pod Thodredovim zapo
vjednitvom, a taj mu je poloaj, kao ovjeku koji je iskazao sranost u obje bitke na
Gazovima, bio dodijeljen jer je Erkenbrand bio stariji ovjek, a Kralj je smatrao potreb
nim iza sebe ostaviti nekog dostojanstvenog i uglednog kao zapovjednika onih snaga
koje je mogao odvojiti za obranu Rohana. [Pieva biljeka.] - Grimbold se u radnji
Gospodara prstenova spominje tek pri zavrnom postrojavanju Rohirrim pred Minas
Tirithom (Povratak kralja V 5).
411
Zabiljeeno je da je nakon Thodenova pogreba, kad je omer preuredio svoju kraljevinu, Erkenbrand proglaen zapo
vjednikom Zapadne Marke, a Elfhelm zapovjednikom Istone
Marke, te da su se ti naslovi zadrali, namjesto Prvog i Drugog
zapovjednika, tako da jedan nije imao prvenstvo nad drugim.
U vrijeme rata imenovala se posebna dunost Potkralja; njezin je
nositelj ili vladao kraljevinom u odsutnosti Kralja s vojskom, ili
preuzimao bojno zapovjednitvo ako bi Kralj iz bilo kojeg razloga
ostao kod kue. U miru je ta dunost imala nositelja samo kad
bi Kralj zbog bolesti ili starosti predao svoju ovlast; ta je osoba
tada prirodno bila Prijestolonasljednik, ako se radilo o dovoljno
odraslome mukarcu. Ali u ratu Vijee nije bilo sklono tome da
stari Kralj alje svoga Nasljednika u ratovanje izvan granica, osim
ako nema barem jo jednog sina.
(II)
Slijedi duga biljeka pridodana ovome tekstu (s mjesta na kojem se

raspravlja o razliitim nazorima zapovjednika oko vanosti Isenskih
gazova, str. 403). Njezin prvi dio umnogome ponavlja povijest ve
navedenu u ovoj knjizi, ali smatrao sam najprikladnijim navesti je
u cijelosti.
U drevnim je vremenima june i istone mede Sjevernoga kra
ljevstva tvorio Sivotok; zapadna meda Junoga kraljevstva na
lazila se na Isenu. U zemlju izmeu njih (Enedwaith, odnosno
''sredinje podruje") zalazio je malo koji Nmenrejac, a nijedan
se ondje nije nastanio. U vrijeme Kraljeva to je bio dio kraljevine
Gondor,* ali njoj nije bio naroito bitan, izuzev za ophoenje i
odravanje velike Kraljevske ceste. Ona se protezala skroz od Osgiliatha i Minas Tiritha do Fornosta na dalekom sjeveru, prelazila
Isenske gazove i prolazila Enedwaithom, drei se uzvienijeg
tla u sredini i na sjeveroistoku sve dok se nije morala spustiti
u movarne krajeve pri donjem tku Sivotoka, koje je prelazila
povienim nasipom to je vodio do velikog mosta u Tharbadu.
U ono je doba to podruje bilo slabo nastanjeno. U barutinama
oko ua Sivotoka i Isena ivjelo je nekoliko plemena "Divljih
ljudi", ribara i lovaca na ptice, ali sojem i govorom srodnih Dr* ini se da izjava kako je Enedwaith u vrijeme Kraljeva bio dio kraljevine Gondor pro
turjei onoj koja joj neposredno prethodi, "zapadna meda Junoga kraljevstva nalazila
se na Isenu". Drugdje se (vidi str. 302) navodi da Enedwaith nije pripadao "nijednome
kraljevstvu".
412

edainima iz anrienskih uma.* Po bregovima u podnoju za
padnih obronaka Maglena gorja ivjeli su ostaci naroda kojeg e
Rohirrimi kasnije zvati Dunlandanima: zlovoljan ivalj, srodan
drevnim stanovnicima dolina u Bijelome gorju koje je Isildur
prokleo. Gondor im nikako nije bio mio, ali premda su bili
dovoljno vrsti i odvani, nije ih bilo dovoljno, a mo Kraljeva
ispunjavala ih je prevelikim udivljenjem da bi im zadavali brige,
ili da bi im odvratili pogled s Istoka, odakle su nailazile sve nji
hove kljune pogibelji. Dunlanani su, poput svih naroda Arnora
i Gondora, nastradali u Velikoj kugi iz 1636-7. godine Treega
doba, ali manje od veine, jer su stanovali po strani od drugih
ljudi i imali malo doticaja s njima. S istekom vremena Kraljeva
(1975.-2050.) i poetkom opadanja Gondora, prestali su zapravo
biti gondorski podanici; Kraljevska se cesta u Enedwaithu nije
odravala, a kad je Tharbadski most postao ruevan, zamijenio
ga je samo pogibeljan gaz. Mee Gondora bile su na Isenu i Calenardhonskim vratima (kako su se tada zvala). Nad Vratima su
bdjele tvrave pri Aglarondu (Rograd) i Angrenostu (Isengard),
dok su Isenski gazovi, jedini laki ulaz u Gondor, bili neprestano
uvani od svakog upada iz "Divljih zemalja".
Ali tijekom Budnoga mira (od 2063. do 2460.) stanovnitvo
Calenardhona se prorijedilo: oni sraniji su godinu za godi
nom odlazili na istok da straare du tka Anduina; oni koji
su preostali prometnuli su se u seljake kojima je Minas Tirith
bio zadnja briga. U tvravama posade se nisu obnavljale, ve su
one bile preputene skrbi oblinjih nasljednih poglavica, iji su
podanici bili sve mjeanije krvi. Jer Dunlanani su postojano i
nesputano nadolazili preko Isena. Tako je bilo kad je Gondor
iznova napadnut s istoka, a orci i Istonjaci pregazili su Calenardhon i opsjeli tvrave, koje nisu mogle dugo izdrati. Uto
su pristigli Rohirrimi, pa nakon to je Eorl izvojevao pobjedu
Usporedi sa str. 300, gdje pie: "'dosta brojan, ali barbarski narod ribara ivio je izmeu
ua Gwathla i Angrena (Isena)". Ondje se ne spominje bilo kakva veza izmeu tog
naroda i Dredain, premda se za ove potonje kae da su nastavali (i ondje preivjeli
do Treega doba) poluotok Andrast, juno od ua Isena (str. 428 i biljeka 13 na istoj
stranici).
Usporedi Dodatak F Gospodara prstenova ("O ljudima'"): "[Dunlanani bijahu] ostaci
narod koji su nekad davno obitavali u udolinama Bijeloga gorja. Srodni su im bili
mrtvi ljudi iz Dunharrowa. Ali u "crnim godinama' drugi su se narodi doselili u june
udoline Maglenoga gorja, pa su se neki od njih naselili i u pustim krajevima na sjeveru
sve do Grobnoga humlja. Od njih su potekli ljudi u Breeju, ali jo mnogo prije nego to
su ovi postali podanici Sjevernog Kraljevstva Arnora i usvojili vestronski jezik. Ljudi
te rase samo su u Dunlandu ouvali svoj stari govor i navade; bijae to tajnovit narod,
neprijateljski raspoloen prema Dnedainima i proet mrnjom prema Rohancima."
413
na Celebrantskom polju 2510. godine, njegov je brojan ratniki

narod, veoma bogat konjima, pomeo Calenardhon, istjeravi ili
potukavi zavojevae s istoka. Namjesnik Cirion predao im je
u posjed Calenardhon, koji se otada nazivao Jahaka marka,
odnosno, u Gondoru, Rochand (kasnije Rohan). Rohirrimi su
smjesta zapoeli naseljavati to podruje, premda su tijekom Eorlove vladavine njihove istone mee du Emyn Muila i Anduina
jo trpjele napade. Ah Dunladani su bili ponovno iskorijenjeni
i otjerani na drugu stranu Isena za vladavine Brega i Aldora, a
Isenski gazovi stavljeni su pod strau. Tako su Rohirrimi zasluili
mrnju Dunlanana, koja nije uminula sve do povratka Kralja,
tad jo u dalekoj budunosti. Kad god su Rohirrimi bili slabi ili
trpjeli nedae, Dunlandani su ih iznova napadali.
Nijedan savez narod nikad se nije s obje strane vjernije odr
avao od saveza Gondora i Rohana pod Zavjetom Ciriona i Eorla; a nije bilo ni uvara primjerenijih irokim travnatim ravnicama
Rohana od Jahaa iz Marke. Pa ipak. njihov je poloaj u sebi krio
ozbiljnu slabost, koja se najbjelodanije iskazala u vrijeme Rata
za Prsten, kada su zbog nje gotovo propali i Rohan i Gondor.
Proistjecala je iz niza okolnosti. Prije svega, pogledi Gondora
navijek su bili uprti na istok, odakle su nailazile sve njegove
pogibelji; Namjesnicima se neprijateljstvo "divljih" Dunlanana
nije inilo naroito bitnim. Uz to, Namjesnici su pod vlastitom
vlau zadrali kulu Orthanc i obru Isengarda (Angrenosta);
kljueve Orthanca odnijeli su u Minas Tirith, Kulu su zakraunali, a unutar obrua Isengarda preostali su samo nasljedni
gondorski poglavica i njegov mali narod, kojima su se pridruili
stari nasljedni uvari Aglaronda. Tamonja je tvrava obnovljena
uz pomo klesara iz Gondora i zatim uruena Rohirrimima.*
Odande su se slale strae na Gazove. Njihove stalne naseobine
najveim su se dijelom nalazile pri podnoju Bijeloga gorja i u
gudurama i dolinama na jugu. Na sjeverne su mee Zapadnoga
prigorja rijetko odlazili, i to samo u nudi, budui da su strepili
od rubova Fangorna (Entwooda) i natmurenih zidina Isengarda.
Nisu se puno paali u poslove "gospodara Isengarda" i njegova
tajnovita puka, smatrajui da barataju crnom magijom. A u Isengard su poslanici iz Minas Tiritha sve rjee dolazili, sve dok
nisu posve prestali; inilo se da su sred svojih briga Namjesnici
zaboravili na Kulu, iako su joj drali kljueve.
*
Oni su ga zvali Glaemscrafu, ali tvravi su dali ime Sthburg, a nakon vremena kralja
Helma, Rograd. [Pieva biljeka.] - Glaemscrafu (gdje se sc izgovara kao ) anglosaska
je rije, "blistave pilje", s istim znaenjem kao i Aglarond.
414

No, Isengard je prirodno zapovijedao zapadnom granicom i
potezom Isena, a kraljevi Gondora oito su to dobro shvaali.
Isen je od svojih izvora tekao du istonih zidina Obrua, a kad
se udaljavao prema jugu, bio je i dalje mlada rijeka to osvaja
ima nije predstavljala nikakvu naroitu prepreku, premda joj
je voda i dalje bila veoma brza i neobino studena. Ali Velike
su se dveri Angrenosta otvarale zapadno od Isena, tako da su
neprijatelji iz zapadnih zemalja morali biti veoma brojni ako bi
kanili prodrijeti u Zapadno prigorje, dokle god tvrava bude
imala dovoljnu posadu. Pritom je Angrenost bio vie nego dvo
struko blie Gazovima nego Aglarond; prema njima se od Dveri
sterala iroka konjika cesta, najveim dijelom preko ravna tla.
Utvarna strava to je okruivala veliku Kulu, zajedno sa strahom
od mrakova Fangorna iza nje, moda je mogla na neko vrijeme
zatititi Angrenost, ali ako bi on ostao bez ljudstva i zapustio se,
kako se dogodilo u kasnijim danima Namjesnik, takva zatita
ne bi mu dugo dostajala.
Tako je i bilo. Za vladavine kralja Dora (2699. do 2718.)
Rohirrimi su otkrili da nije dovoljno drati strau na Gazovi
ma. Budui da ni Rohan ni Gondor nisu marili za ovaj udalje
ni kutak kraljevine, tek se kasnije doznalo to se ondje zbilo.
Loza gondorskih poglavica iz Angrenosta propala je, tako da
je zapovjednitvo nad tvravom prelo u ruke jedne porodice
iz tog naroda. Njima se, kao to je ve reeno, ve odavno bila
izmijeala krv, pa su sad bili naklonjeniji Dunlananima nego
"divljim Sjevernjacima" koji su im preoteli zemlju; nisu vie uop
e marili za daleki Minas Tirith. Nakon smrti kralja Aldora, koji
je istjerao posljednje Dunlandane i ak poharao njihove zemlje
u Enedwaithu u ime odmazde, Dunlanani su opet poeli kapati
u sjeverne dijelove Zapadnog prigorja. Izmakli su pozornosti
Rohana, ali primili naklonost Isengarda, te stvorili naseobine u
planinskim gudurama zapadno i istono od Isengarda, pa ak i
na junim rubovima Fangorna. Za Dorove vladavine poeli su
iskazivati otvoreno neprijateljstvo, pljakajui krda rohirrimskih
konja i goveda u Zapadnome prigorju. Rohirrimima je uskoro
postalo jasno da ti pljakai nisu preli Isen ni preko Gazova
ni bilo gdje dalje na jugu od Isengarda, jer su Gazovi bili pod
straom.* Dor je stoga poveo ratni pohod na sjever, gdje ga
je doekala vojska Dunlanan. Porazio ju je; ali s mukom je
otkrio da mu je Isengard takoer neprijatelj. Smatrajui da je
esto su se izvodili napadi na postaju smjetenu na zapadnoj obali, ali nisu bili ustrajni:
zapravo, jedina im je svrha bila odvratiti pozornost Rohirrim od sjevera. [Pieva
biljeka.]
415
oslobodio Isengard od opsade Dunlanan, poslao je glasnike

do njegovih Dveri s porukama dobre volje, ali Dveri su se za
njima zatvorile, a jedini odgovor koji su dobili odapet je iz lka.
Kako se kasnije doznalo, Dunlandani su, nakon to su onamo
bili priputeni kao prijatelji, preoteli obru Isengarda i pobili
ono malo preostalih nasljednika njegove pradavne strae koji
se nisu (za razliku od veine) bili voljni stopiti s dunlananskim
pukom. Dor je smjesta odaslao glas Namjesniku u Minas Tirith
(u to vrijeme, 2710. godine, to je bio Egalmoth), ali ovaj nije bio
u mogunosti poslati mu pomo, tako da su Dunlandani zadrali
Isengard pod svojom vlau sve dok, prorijeeni velikom glau
nakon Duge zime (2758.-9.), nisu bili istjerani gladovanjem i
priznali poraz Fralfu (koji je poslije postao prvi kralj Druge
loze). Ali Dor nije bio u mogunosti navaliti na Isengard, niti ga
staviti pod opsadu, pa su mnogo godina Rohirrimi bili primorani
drati jake snage Jahaa u sjevernome dijelu Zapadnog prigorja;
odravale su se sve do velikih prodora iz 2758. godine.*
Stoga se lako moe shvatiti da su Sarumanovu ponudu da
preuzme upravu nad Isengardom, te da ga popravi i preinai u
sastavni dio obrane Zapada, pozdravili i kralj Fralf i namje
snik Beren. A kad se Saruman nastanio u Isengardu, primivi
kljueve Orthanca od Berena, Rohirrimi su se vratili starome
naelu uvanja Isenskih gazova kao najranjivijega dijela svoje
zapadne granice.
Ne moe biti naroite sumnje da je Saruman tu ponudu iznio
iskreno, ili bar s potenom nakanom da pojaa obranu Zapada,
dokle god sm bude bio glavna osoba koja e tu obranu voditi,
kao poglavar njegova vijea. Bio je mudar i jasno je uvidio da
Isengard zbog svoga poloaja i velike snage, prirodne i umjetne,
ima presudnu vanost. Tk rijeke Isen, izmeu klijet Isengarda
i Rograda, predstavljao je bedem protiv osvajanja s Istoka (koje
bi pokrenuo i predvodio Sauron, ili netko drugi), bez obzira na
to je li mu nakana okruiti Gondor ili prodrijeti u Eriador. Ali
na koncu je stao na stranu zla i postao neprijatelj; a Rohirrimi
su. iako su bili upozoreni da je prema njima sve zloudnije na
strojen, svejedno nastavili svoje glavne snage stavljati na zapadnu
stranu, oko Gazova, sve dok im Saruman otvorenim ratom nije
pokazao da Gazovi ne pruaju naroitu zatitu bez Isengarda, a
jo i manju protiv njega.
Prikaz ovih prodora u Gondor i Rohan nalazi se u Dodatku A Gospodara prstenova

(I. iv i II).
DREDAINI
419
Dredaini
Halethin je narod drugim Atanima bio stran i govorio za njih tu
inskim jezikom; iako je bio uz njih u savezu s Eldarima, njegovi su
pripadnici ostali izdvojeni. Meusobno su se nastavili sluiti vlastitim
jezikom, a iako su iz nude nauili sindarinski za sporazumijevanje
s Eldarima i ostalim Atanima, mnogi su ga govorili s oklijevanjem,
a meu onima koji su rijetko odlazili izvan granica svojih uma bilo
ih je koji ga uope nisu znali. Nerado su prihvaali nove stvari ili
obiaje, a zadrali su mnoge navade to su udile Eldare i druge
Atane, s kojima su imali malo doticaja, izuzev u ratu. Ipak, bili su
cijenjeni kao odani saveznici i prekaljeni ratnici, makar su u bitke
izvan svojih granica slali tek malobrojne postrojbe. Jer to je bio i
do kraja ostao malen narod, poglavito zaokupljen zatitom svojih
umovitih krajeva, iznimno vian ratovanju u umi. Dapae, dugo se
ak ni posebno izvjebani orci nisu usuivali kroiti blizu njihovih
granica. Kae se da je jedan od njihovih udnih obiaja bilo davanje
ratnikog zvanja mnogim enama, iako je malo koja uestvovala u
velikim bitkama izvan svoje zemlje. Ovaj je obiaj bjelodano bio dre
1
van; jer njihova je poglavarica Haleth bila proslavljena amazonka
s biranom tjelesnom straom sastavljenom od ena.2
1 Ne zbog njihova osebujnog poloaja u Beleriandu: moda se prije radilo o uzroku
njihove malobrojnosti negoli o njezinoj posljedici. Mnoili su se mnogo sporije od drugih
Atana. jedva neto vie nego to je bilo dovoljno da nadomjeste stradavanja u ratu; no
mnoge njihove ene (kojih je bilo manje od mukaraca) ostajale su neudane. [Pieva
biljeka.]
2
U Silmarillionu je Bor Felagundu opisao Haladine (kasnije zvane Halethinim narodom,

odnosno ivljem) kao "narod od kojih smo razdvojeni govorom" (str. 153). Takoer
420
Najudnije je predanje Halethina naroda govorilo da meu njima

postoji narod posve drugaije vrste3, kakva ni Eldari u Beleriandu ni drugi Atani nikad jo nisu vidjeli. Nije bio brojan, imao je
moda tek nekoliko stotina pripadnika, koji su stanovali zasebno
u porodicama ili malim plemenima, ali prijateljski, kao lanovi iste
zajednice.4 Halethin ih je narod zvao rijeju iz svoga jezika, drg.
Vilenjacima i drugim ljudima bili su nenavidni: zdepasti (visoki oko
etiri stope) ali vrlo iroki, tekih stranjica i kratkih, debelih nogu;
iroka su im lica imala duboko usaene oi pod tekim elima i
plosnate noseve, a ispod obrva bili su posve osavi, izuzev repica
od crne dlake posred brade u ponekih mukaraca (ponosnih na tu
odliku). Izrazi lica obino su im bili bezvoljni, a najgibljivija su im
bila usta; micanje njihovih opreznih oiju moglo se opaziti jedino
iz neposredne blizine, jer su bile tako crne da im se zjenice nisu
dale razabrati, iako su se u bijesu crveno krijesile. Glasovi su im bili
duboki i grleni, ali njihov je smijeh iznenaivao: bio je pun i rezak,
pa je svojim istim veseljem, neokaljanim prezirom ili zlobom, tjerao
sve koji bi ga uli, i vilenjake i ljude, da se i sami nasmiju.5 U miru
su se esto smijali pri radu ili igri, u prilikama kad bi drugi ljudi
3
4
5
se navodi da su ostali "nezavisan narod" (str. 158), te da su bili nii rastom od ljudi iz
Borove kue; "malo su koristili rijei i nisu im se milila velika mnotva ljudi, ve su
mnogi medu njima pronalazili uitak u samoi, tumarajui slobodno zelenim lugovima
dok su im se udesa eldarskih zemalja jo inila neznanima" (str. 161). U Silmarillionu
se ne spominje amazonska sastavnica njihova drutva, osim to se spominje da je gospa
Haleth bila ratnica i predvodnica naroda, a nije navedeno ni da su u Beleriandu zadrali
vlastiti jezik.
Premda su govorili istim jezikom (na osebujan nain). Meutim, zadrali su niz vlastitih
rijei. [Pieva biljeka.]
Slino tome kako su u Treem dobu ljudi i hobiti ivjeli zajedniki u Breeju; premda
nije bilo nikakve srodnosti izmeu naroda drgova i hobit. [Pieva biljeka.]
Onim neljubaznima koji su, ne poznajui ih dobro, izjavljivali da je Morgoth zacijelo
od takva soja uzgojio orke, Eldari su odgovarali: "Bez sumnje je Morgoth. budui da
ne moe sazdati nikakva iva stvora, uzgojio orke od razliitih vrsta ljudi, ali Dredaini
su zacijelo izbjegli njegovoj Sjenci; jer njihov smijeh i smijeh ork razlikuju se poput
svjetlosti Amana i mraka Angbanda." Ali bilo ih je koji su svejedno smatrali da tu ima
daleke srodnosti, iz koje potjee njihovo naroito neprijateljstvo. Orci i drzi jedni su
druge smatrali otpadnicima. [Pieva biljeka.] - U Silmarillionu se za orke kae da ih
je Melkor uzgojio od zarobljenih vilenjaka u poetku njihova postojanja (str. 52-53;
usporedi str. 100); ali ovo je bilo tek jedno od nekoliko razliitih nagaanja o podrijetlu
orka. Vrijedi zamijetiti da se u Povratku kralja V 5 spominje smijeh Ghn-buri-Ghna:
"Nato stari Ghn ispusti nekakav udni grleni glas, reklo bi se da se smije." Opisuje se
da mu je podbradak bio "obrastao travom bradom nalik na suhu mahovinu", te da je
imao crne oi koje nita nisu pokazivale.
DREDAINI
421
moda radije pjevali. Ali znali su biti nepokolebljivi neprijatelji, a

kad bi se jednom razjarili, jarki im se gnjev sporo hladio, premda ga
je jedino odavao sjaj u njihovim oima; jer borili su se utke i nisu
se naslaivali pobjedom, ak ni nad orcima, jedinim stvorenjima
prema kojima su gajili nesmiljenu mrnju.
Eldari su ih nazvali Dredainima i uvrstili ih u redove Atana,6
jer za svoga su vijeka bili omiljeni. Jao! nisu bili dugovjeni, a broj
im je uvijek bio malen, dok im je teke gubitke nanosila zavada s
orcima, koji su im uzvraali mrnju i s oduevljenjem ih porobljavali
i muili. Nakon to su Morgothove pobjede razorile sve kraljevine i
utvrde vilenjaka i ljudi u Beleriandu, kae se da su spali na nekoliko
porodica, mahom sastavljenih od ena i djece, od kojih su neke
dospjele u posljednja pribjeita na uima Siriona.7
6
U izdvojenim se biljekama navodi da su sebe nazivali Drughu (pri emu je gh spirantski

glas). Ovo je ime pri usvajanju u sindarinski u Beleriandu postalo Dr (mnoina Drin i
Drath); ali kad su Eldari otkrili da je drgovski narod nesmiljen neprijatelj Morgotha,
a naroito orka, pridodan im je "naziv" adan, pa su prozvani Dmedain (jednina Dradan), kako bi se naznaila i njihova ljudskost i prijateljstvo s Eldarima, a i razliitost
sojem od naroda iz Triju kua Edaina. Dr se tada rabilo samo u sastavljenicama poput
Drnos, "porodica iz drgovskoga naroda", i Drwaith, "divljina drgovskoga naroda".
Na kvenijskom je Dmghu postalo R i Ratan, mnoina Ratani. Za njihova druga imena
iz kasnijih vremena (Divlji ljudi, Wosi, Pkel-ljudi) vidi str. 429 i biljeku 14.
U godinjacima Nmenora kazuje se da je ovome preostatku bilo doputeno da otplovi preko mora s Atanima, pa su u miru svoje nove zemlje napredovali i ponovno se
namnoili, ali vie nisu sudjelovali u ratovanju, jer su strepili od mora. to se s njima
potom zbilo biljei samo jedno od malobrojnih predanja to su preivjela Propast,
pria o prvim plovidbama Nmenrejaca natrag u Meuzemlje, poznata pod imenom
Pomoreva ena. U primjerku napisanom i uvanom u Gondoru pisar je pokraj odlomka
koji spominje Dredaine iz domainstva kralja Aldariona Pomorca unio biljeku: ona
navodi da su se Dredaini, oduvijek znani po svojoj udnovatoj vidovitosti, uznemirili
uvi za njegova putovanja, slutei da e iz njih proistei zlo, pa su ga poli zamoliti da
vie ne ide. Ali nisu imali uspjeha, budui da ga ni otac ni ena nisu mogli nagovoriti da
promijeni odredita, pa su Dredaini oaloeni otili. Od tog su vremena Dredaini iz
Nmenora postali nespokojni, tako da su usprkos strahu od mora jedan po jedan, ili po
dvoje i troje, molili da ih se preveze u velikim brodovima to su plovili za sjeverozapadne
obale Meuzemlja. Kad bi ih tko upitao: "Zato biste poli, i kamo idete?", odvratili
bi mu: "Veliki otok ne prua nam vie sigurnost pod nogama, pa se elimo vratiti u
krajeve iz kojih smo doli." Tako im se tijekom dugih godina broj opet polako smanjio,
te nijednog ondje vie nije bilo kad je Elendil pobjegao od Propasti: posljednji je utekao
iz te zemlje kad je onamo doveden Sauron. [Pieva biljeka.] - Bilo u grai vezanoj
uz priu o Aldarionu i Erendis, bilo drugdje, nema ni traga prisutnosti Dredana u
Nmenoru po strani od ovog navoda, izuzev jedne odvojene biljeke u kojoj pie: "meu
Edainima koji su na kraju Rata za Dragulje otplovili preko mora u Nmenor nalazila
se nekolicina preostalih pripadnika Halethina naroda, a vrlo malobrojni Dredaini koji
su im se pridruili izumrli su davno prije Propasti."
422
U ranijim su danima bili od velike koristi onima uz koje su obi

tavali, pa su stoga bili i vrlo traeni; ipak, malo je koji htio napustiti
zemlju Halethina naroda.8 Imali su udesnu vjetinu praenja svih
ivih stvorenja, a prijatelje su poduavali svojim umijeima koliko
su mogli; ali njihovi im uenici nisu bili ravni, jer su se Dredaini
sluili njuhom poput lovakih pasa, samo to su pritom bili i otrooki.
Hvalili su se da mogu nanjuiti orke uz vjetar na veoj udaljenosti
nego to bi ih drugi ljudi mogli opaziti, te da im vonj mogu slijediti
jo tjednima, osim kroz vodu tekuicu. Njihovo je poznavanje svih
stvorova to rastu bilo gotovo ravno vilenjakome (iako ih ovi nisu
tome pouili); a kae se da bi pri preseljenju u neki nov kraj vrlo
brzo upoznali sve to ondje raste, golemo ili siuno, te nadjenuli
imena raslinju koje bi im bilo novo, razluivi koje je otrovno, a
koje jestivo.9
Dredaini, kao i drugi Atani, nisu poznavali nijedan oblik pisanja
sve dok nisu upoznali Eldare; ali nikad nisu nauili eldarske rune
i pismena. Meu njihovim se izumima pisanju najblie primakla
uporaba mnogih znakova, najveim dijelom jednostavnih, za obilje
avanje staza ili izdavanje obavijesti i upozorenja. ini se da su ve
u vrlo dalekoj prolosti imali mala orua od kremena za guljenje i
rezanje, kakvima su se i dalje sluili, premda su Atani prije dolaska
u Beleriand poznavali kovine i donekle kovaku vjetinu,10 jer do
8
Nekolicina je ivjela u domainstvu Hurina iz Hadorove kue, jer je on u mladosti

boravio s Halethinim narodom i bio u srodstvu s njegovim vladarom. [Pieva biljeka.]
- O Hrinovu srodstvu s Halethinim narodom govori se u Silmarillionu na str. 170-171.
- Moj je otac imao namjeru na koncu pretvoriti Sadora, staroga slugu u Hurinovoj kui
u Dor-lminu, u drga.
9
Imali su zakon kojim se branila svaka uporaba otrova da bi se naudilo bilo kojem ivom
biu, ak i onima koji su naudili njima - s izuzetkom ork, ijim su se otrovnim strelicama
suprotstavljali vlastitima i jo smrtonosnijima. [Pieva biljeka.] - Elfhelm je kazao
Meriadocu Brandybucku da se Divlji ljudi slue otrovnim strijelama (Povratak kralja
V 5), a jednakog su uvjerenja bili i itelji Enedwaitha u Drugome dobu (str. 428). Na
kasnijem mjestu u ovome eseju navodi se poneto o nastambama Dredaina, to je prak
tino navesti ovom prilikom. Kako su boravili s Halethinim narodom, koji je bio umski
ivalj, "bilo im je sasvim dovoljno ivjeti u atorima ili sklonitima, lako sazdanim oko
debala velikog drvea, jer bili su otporan soj. U bivim su se stanitima, kako prenose
njihove pripovijesti, sluili planinskim piljama, ali uglavnom kao spremitima, dok su
ih nastavali kao boravita i prenoita samo po vrlo hladnom vremenu. Imali su slina
pribjeita u Beleriandu, kamo su uzmicali svi osim najotpornijih pri oluji ili cioj zimi:
ali ta su mjesta bila pod straom i ak ni njihovi najblii prijatelji iz Halethina naroda
nisu ondje bili dobrodoli".
10 Prema vlastitoj predaji, ta su znanja stekli od patuljaka. [Pieva biljeka.]
DREDAINI
423
kovina je bilo teko doi, a iskovano oruje i alati bili su vrlo skupi.
Ali kad su u Beleriandu takvi predmeti postali uobiajeniji zbog bli
skosti s Eldarima i trgovanja s patuljcima iz Ered Lindona, pokazalo
se da Dredaini posjeduju velik dar za rezbarenje drveta ili kamena.
Otprije su poznavali pigmente, dobivene uglavnom iz biljaka, kojima
su iscrtavali slike i uzorke na drvetu ili plonim kamenim povrina
ma; ponekad su vorove drveta znali struganjem uobliiti u lica koja
su se dala obojiti. Ali kad su se domogli otrijeg i vreg alata, s
oduevljenjem su rezbarili figure ljudi i ivotinja, igrake ili ukrase, a
i vee kipove, kojima su najvjetiji meu njima mogli podariti izgled
pravih ivih bia. Katkad su ta oblija bila neobina i bajkovita, pa i
zastraujua: tu su vjetinu rabili i za opore ale, kao kad bi izradili
kipove orka i postavili ih na granice svoje zemlje, oblikovane kao
da bjee odatle, vritei u uasu. Izraivali su i oblija samih sebe
i postavljali ih na poetke staza ili zavoje umskih puteva. Njih su
pak zvali "kamenovima straarima"; najznamenitiji su stajali pokraj
Teiglinskih prijelaza, a svaki je predstavljao po jednog Dradana,
veeg nego u stvarnosti, gdje sjedi i titi mrtvog orka. Ti kipovi nisu
sluili tek kao puke uvrede neprijateljima; jer orci su ih se plaili i
vjerovali da su ispunjeni zlobom Oghor-haija (kako su zvali Dredaine), te da se ovi mogu s njima sporazumijevati. Stoga su se rijetko
kad usuivali dotaknuti ih ili pokuati da ih unite, pa su se okretali
natrag pri nailasku na neki "kamen straar", ne idui ni koraka dalje
ukoliko ne bi bili vrlo brojni.
Ali meu moima pripadnika toga udnog naroda vjerojatno
najvie valja istaknuti njihovu sposobnost da budu krajnje mirni i
nepomini; ponekad su bili u stanju danima ostajati tako, sjedei
prekrienih nogu, ruku na koljenima ili u krilu, a oiju sklopljenih ili
uperenih u tlo. O tome se u Halethinu narodu pripovijedala sljedea
pria:
Izradio jednom jedan od najvjetijih drgovskih klesara oblije
svoga netom preminula oca, te ga postavio pokraj staze nedaleko
od njihove nastambe. Zatim je sjeo kraj njega i zapao u duboku
utnju, proetu uspomenama. Sluilo se tako da nedugo potom
onuda naie umar na putu u neko udaljeno selo, pa kad ugleda
dvojicu drgova, nakloni im se i poeli dobar dan. Ali ne dobi
odgovora, pa neko vrijeme ostane iznenaeno stajati, pomno
ih promatrajui. Zatim se otputi svojim poslom, promrmljavi:
424

"Veoma oni vjeto obraduju kamen, ali jo nijedan ne vidjeli da
toliko izgleda kao iv." Nakon tri dana naie on u povratku, pa
kako bijae veoma umoran, sjede i nasloni se na jednog od tih
dvaju likova. Svoj mu ogrta objesi oko ramena da se osui, jer
vrijeme je dotad bilo kino, ali ba je zasjalo vrue sunce. I tako
zaspa; ali nakon nekog vremena probudi ga glas oblija iza lea.
"Nadam se da ste se odmorili," kazao mu je, "ali ako biste jo
spavali, premjestite se na drugoga, molim vas. On vie nikad nee
imati potrebu da protegne noge; a meni je pod vaim ogrtaem
prevrue na suncu."
Kazuje se da su Dredaini esto znali tako sjediti kad bi ih snali

tuga ili gubitak, ali ponekad i zbog uitka u razmiljanju, ili pri
smiljanju naum. Ali tom su se nepominou znali sluiti i pri
straarenju; tada bi sjedili ili stajali skriveni u sjenci, a premda se
moglo initi da su im oi sklopljene ili da samo tupo zure, nita ne
bi tuda prolo ili se primaklo to ne bi opazili ili zapamtili. Njihova
je neopaziva pozornost sve obuhvaala u tolikoj mjeri da su je uljezi
znali osjetiti kao prijeteu prisutnost, pa su se u strahu povlaili i
prije no to bi primili neko upozorenje; ali kad bi naiao ma kakav
zao stvor, oglasili bi se reskim zvidukom, teko podnosivim izbliza i
nadaleko ujnim. Straarska sluba Dredaina u opasnim se vreme
nima itekako cijenila meu pripadnicima Halethina naroda; a ako
se do takvih straara nije moglo doi, davali bi da im izrade figure
vlastita oblika, pa ih postavljali pokraj svojih kua, vjerujui da e
one (budui da su ih u tu svrhu stvorili smi Dredaini) zadrati
dio prijetnje njih ivih.
Dapae, premda su prema Dredainima gajili ljubav i povjerenje,
mnogi su u Halethinu narodu vjerovali da oni posjeduju nedokuive
i arobne moi; a nekoliko njihovih pripovijesti o udesnim dogaa
jima govorilo je ba o takvom emu. Slijedi jedna od njih.
V J E R N I KAMEN
Bio jednom jedan drg po imenu Aghan, nadaleko poznat kao

vidar. Gajio je srdano prijateljstvo s Barachom, umarom onog
naroda, koji je ivio u kui smjetenoj u umi, na dvije milje ili
vie od najbliega sela. Nastambe Aghanove porodice stajale su
blie, pa je on najee provodio vrijeme s Barachom i njegovom
enom, a njihova su ga djeca veoma voljela. Naili su tada teki
dani, jer je nekoliko odvanih orka kriom zalo u oblinje ume,
DREDAINI
ratrkalo se u parove i trojke, te stalo postavljati zasjede svima
koji su sami odlazili na put, a nou napadati kue udaljene od
susjeda. Barachovi se ukuani nisu naroito plaili, budui da je
Aghan ostajao nou s njima i straario vani. Ali jednoga jutra on
prie Barachu i ree mu: "Prijatelju, primili loe vijesti od svoga
roda, zbog kojih te, naalost, moram na neko vrijeme napustiti.
Brat mi je ranjen, pa sad bolan lei i doziva me, jer sam vjet u
vianju orkovskih rana. Vratit u se to prije budem mogao."
Baracha to veoma ojadi, a ena i djeca mu se rasplakae, ali
Aghan im ree: "Uinit u koliko mogu. Zamolio sam da se ova
mo dopremi kamen straar i postavi pokraj vae kue." Barach
izae s Aghanom i pogleda kamen straar. Bijae krupan i teak
i posjednut pod neko grmlje nedaleko od njihovih ulaznih vrata.
Aghan poloi na njega ruku, pouti, pa kaza: "Vidi, ostavih mu
dio svojih moi. Neka te uva od nedaa!"
Nita se nemilo sljedeih dviju noi nije zbilo, ali tree Barach
zau rezak drgovski zviduk upozorenja - ili je barem sanjao da
ga uje, jer nije probudio nikoga drugog. On ustane iz postelje,
skine lk sa zida i prie uskom prozoru; ugleda dva orka gdje
mu uz kuu stavljaju lui i spremaju ih se potpaliti. Nato Barach
protrnu od straha, jer su orci pri pljakakim pohodima sa sobom
nosili sumporau ili nekakvu drugu avolsku tvar to bi se brzo
razgorjela, a voda ju nije gasila. Sabra se, te nape lk, ali u taj
as, ba kad prvi plamenovi zapalucae, ugleda gdje orcima iza
lea dotrava drg. Jednoga obori udarcem ake, a drugi mu
utee; zatim pak bosonog zagazi u vatru, razbaca zapaljene lui
i tabanima zatre orkovske plamenove razmiljene tlom. Barach
pohita k vratima, ali kad napokon s njih skinu zasun i iskoi
van, onoga drga vie nije bilo. Od smlavljena orka nije bilo
ni traga. Poar je bio ugaen, tako da su preostali samo dim i
bazdan vonj.
Barach se vratio u kuu da smiri svoju obitelj, koju su pro
budile buka i smrad poara; ali kad je svanulo, opet je izaao i
dao se u razgledanje. Otkrio je da je kamen straar nestao, ali to
je zadrao za sebe. "Noas ja moram biti na strai", pomisli; ali
kasnije toga dana vratio se Aghan, kojega su radosno doekali.
Nosio je visoke izme kakve su drzi katkada obuvali za teke
predjele, trnovite ili kamenite, i bio je umoran. Ali na licu mu
je titrao osmijeh i doimao se spokojnim; ree im: "Dobre vijesti
nosim. Brat mi vie ne trpi bolove i nee umrijeti, jer sam stigao
na vrijeme da suzbijem otrov. A sad ujem da su pljakai pobi
jeni ili da su utekli. Kako ste vi proli?"
"Jo smo ivi", odgovori mu Barach. "Ali poi sa mnom,
da ti pokaem i kaem vie." Zatim odvede Aghana na mjesto
425
426

poara i ispria mu kakav su napad sino doivjeli. "Kamena
straara vie nema - orkovska opaina, po svoj prilici. to mi
moe o tome rei?"
"ut e kad bolje promotrim i razmislim", ree Aghan; zatim
poe amo-tamo, pregledavajui tlo, a Barach za njim. Napokon
ga Aghan dovede do gustia uz rub istine na kojoj je stajala kua.
Tu su zatekli kamen straar gdje sjedi na mrtvom orku; ali noge
su mu bile ispucale i crne od ai, a jedno mu je stopalo otpalo,
pa je sad lealo sa strane. Aghanu se na licu vidio jad; ali ree
tek: "A to sad! Uinio je koliko je mogao. A bolje da njegove
noge izgaze orkovsku vatru nego moje."
Zatim je sjeo i razvezao izme, a Barach uoi da su mu ispod
njih noge u zavojima. Aghan ih razmota. "Ve zarastaju", ree
mu. "Dvije noi probdjeh uz brata, a sinonju prespavah. Pred
zoru me probudi silna bol, pa otkrih da su mi noge u plikovima.
Uto pogodih to se zbilo. Avaj! Prijee li neka mo sa tebe na
neto to si stvorio, onda ti valja sudjelovati i u patnjama kroz
koje ono prolazi."11
D A L J N J E BILJEKE O D R E D A I N I M A
Moj se otac svojski trudio da istakne radikalne razlike izmeu

Dredain i hobit. Imali su veoma razliit tjelesni oblik i izgled.
Dredaini su bili vii, krupniji i snaniji stasom. Crte lica nisu im
bile ugodne oku (kad bi se sudilo openitim ljudskim standar
dima); dok je hobitima kosa na glavi rasla u izobilju (ali gusto i
kovravo), Dredaini su na glavi imali samo rijetke i objeene
vlasi, dok im na nogama i stopalima nije rasla nijedna dlaka. Po
vremeno su znali biti veseli i prponi, poput hobit, ali narav im
je imala i oporiju stranu, pa su mogli biti zajedljivi i nemilosrdni;
imali su i udne, arobne moi, ili su im se one barem pripisivale.
Nadalje, bili su skroman narod, koji se oskudno hranio ak i u
vrijeme izobilja, a pio je iskljuivo vodu. U nekim su pogledima
bili prilino slini patuljcima: graom, rastom i izdrljivou.
vjetinom klesanja kamena, oporom stranom naravi, kao i zbog
svojih udnovatih moi. Ali "arobna" umijea pripisivana pa
tuljcima bila su dobrano drugaije vrste; patuljci su pritom bili
11 Moj je otac za ovu pripovijetku rekao sljedee: "Prie poput Vjernoga kamena, koje
pripovijedaju o tome kako su predavali dio svojih 'moi' predmetima iz vlastite izrade,
minijaturan su podsjetnik na Sauronov prijenos svoje moi u temelje Barad-dra i u
Prsten Vladar."
DREDAINI
427
znatno oporiji, a usto i dugovjeni, dok su Dredaini bili kratka

ivotna vijeka u usporedbi s drugim sojevima ljudi.
Samo se na jednome mjestu, u izdvojenoj biljeci, izriito navodi
neto to se odnosi na vezu beleriandskih Dredaina iz Prvoga
doba, koji su straarili nad kuama Halethina naroda u umi
Brethil, s dalekim precima Ghn-buri-Ghna, koji je Rohirrimima bio vodi kroz Dolinu kamenih kola na putu za Minas
Tirith (Povratak kralja V 5), odnosno s tvorcima kipova na putu
za Dunharrow (isto. V 3).' 2 U toj biljeci stoji:
Jedan se iseljeniki ogranak Dredaina pridruio Halethinu narodu

potkraj Prvog doba, nastanivi se u umi [Brethil] s njima. Ali ve
ina ih se zadrala u Bijelome gorju, premda su ondje bili izloeni
progonima kasnije pristiglih ljudi, koji su iznova zapali u sluenje
Mraku.
Ovdje se navodi i da je istovjetnost kipova iz Dunharrowa s preostacima Dratha (to je zamijetio Meriadoc Brandybuck im je
ugledao Ghn-buri-Ghna) ispoetka bila opaena u Gondoru,
premda su u vrijeme Isildurove uspostave nmenrejskog kra
ljevstva oni opstajali jo samo u umi Dradan i u Drwaith
Iauru (vidi nie).
Stoga moemo, ako elimo, drevno predanje o dolasku Edaina iz Silmarilliona (str. 154-161) dopuniti prisutnou Dredaina,
koji su s Ered Lindona sili u Ossiriand s Haladinima (Halethinim narodom). U drugoj se biljeci navodi kako su povjesniari
u Gondoru vjerovali da su prvi ljudi koji su preli Anduin bili
upravo Dredaini. Potjecali su (vjerovalo se) iz krajeva juno
od Mordora, ali prije nego to su stigli do obala Haradwaitha,
skrenuli su na sjever u Ithilien, s vremenom pronali put pre
ko Anduina (vjerojatno u blizini Cair Androsa) te se nastanili
u dolovima Bijeloga gorja i umovitim krajevima oko njihova
sjevernog podnoja. "Bili su tajnovit ivalj, nepovjerljiv prema
drugaijim sojevima ljudi, koji su ih od pamtivijeka salijetali i
progonili, pa su odlutali na zapad u potrazi za krajem gdje e se
12 "Na svakom zavoju stajali su veliki kameni kipovi isklesani na sliku i priliku ljudi; golemi,
nezgrapnih udova, uali su prekrienih nogu i trupastih ruku skrtenih na debelom
trbuhu. Neki su s vremenom izgubili sve crte lica, osim tamnih duplji oiju to su i dalje
tuno motrile prolaznike."
428

moi sakriti i biti na miru." Ali nita se vie ne navodi, niti tu niti
drugdje, o povijesti njihove bliskosti s Halethinim narodom.
Ve spomenut esej o imenima rijeka u Meuzemlju prua
letimian pogled na Dredaine u Drugome dobu. Tu se navodi
(vidi str. 300) da domoroci Enedvvaitha, u bijegu od satiranja
Nmenrejaca du toka rijeke Gwathl,
nisu preli Isen, niti su pobjegli na veliki rt izmeu Isena i Lefnuija

koji je tvorio sjevernu stranu Belfalaskog zaljeva, i to zbog "pkelljudi", tajnovita i grozna naroda neumornih i mualjivih lovaca obo
ruanih otrovnim strelicama. Kazali su da ondje ive oduvijek, a
da su ranije nastavali i Bijelo gorje. U davnini uope nisu marili za
Velikog Tamnog (Morgotha), a nisu stali ni na Sauronovu stranu;
jer mrzili su sve zavojevae s Istoka. Kazali su da su s Istoka doli
visoki ljudi zlobnih srdaca, koji su ih istjerali s Bijeloga gorja. Moda
se ak i u danima Rata za Prsten poneki pripadnik drgovskoga
naroda jo mogao zatei u planinama Andrasta, zapadnoga ogranka
Bijeloga gorja, ali tek je njihov preostatak u umama Anriena bio
znan iteljima Gondora.
Ovo podruje izmeu Isena i Lefnuija bio je Drwaith Iaur, a u
jo jednoj kratkoj zabiljeci o ovoj temi navodi se da rije Iaur,
"star", u tome imenu ne znai "prvotni", ve "bivi":
"Pkel-ljudi" nastavali su Bijelo gorje (s obje strane) u Prvome

dobu. Kad su Nmenrejci u Drugome dobu poeli zauzimati obal
na podruja, ovi su preivjeli u gorju na poluotoku [Andrast], koji
Nmenrejci nikad nisu osvojili. Drugi je njihov ostatak preivio
na istonome kraju toga planinskog lanca [u Anrienu]. Potkraj
Treega doba ti su se potonji, sad ve znatno malobrojniji, smatrali
jedinim preivjelima; zbog toga je ono drugo podruje nosilo naziv
"Stara pkel-divljina" (Drwaith Iaur). To je i ostala "divljina" gdje
se nisu nastanili ni ljudi iz Gondora ni ljudi iz Rohana, koji su onamo
rijetko i zalazili; ali ljudi iz Anfalasa vjerovali su da poneki stari
"Divlji ovjek" ondje jo potajice ivi.13
13 Ime Drwaith Iaur (Stara pkel-zemlja) javlja se na ukraenome zemljovidu Meuzemlja
iz pera gospoice Pauline Baynes (vidi str. 299), gdje je smjeteno podalje na sjever od
gorja na poluotoku Andrast. Moj je otac, meutim, izjavio da je osobno unio to ime
na pravo mjesto. - Jedna usputna pribiljeka navodi da je nakon Bitaka na Isenskim
DREDA1NI
429
Ali u Rohanu se nije opaala istovjetnost kipova iz Dunharrowa,

zvanih "pkel-ljudi", s "Divljim ljudima" iz ume Dradan, kao ni
njihova "ljudskost": zato Ghn-buri-Ghn spominje da su Rohirrimi
u prolosti progonili "Divlje ljude" ["ostavite Divlje ljude na miru
u umama i nemojte ih vie lovit ko zvjerad"]. Budui da se Ghn-buri-Ghn pokuavao sluiti zajednikim govorom, svoj je narod
nazivao "Divljim ljudima" (i to ne bez ironije); ali to, naravno, nije
bilo ime kojim su sami sebe nazivali.14
gazovima otkriveno da su mnogi Dredaini doista preivjeli u Drwaith Iauru, jer su tom
prilikom izali iz pilja koje su nastavali i napali ostatke Sarumanovih snaga otjerane
prema jugu. - U odlomku navedenom na str. 411-412 spominju se plemena "Divljih
ljudi", ribara i ptiara, s obala Enedwaitha, koji su sojem i govorom bili srodni Dredainima iz Anriena.
14 U Gospodaru prstenova jednom se rabi izraz "Wosi", kad Elfhelm kae Meriadocu
Brandybucku: "To to ujete, to su Wosi. divljaci iz uma." Rije Wose predstavlja
osuvremenjen oblik (u ovome sluaju, onaj koji bi ta rije imala kad bi i danas postojala
u engleskom jeziku) anglosaske rijei wsa. koja se zatjee samo u sloenici wudu-wsa,
"umski divljak". (Saeros, vilenjak iz Doriatha, nazvao je Trina [izvorno] "woodwose",
prije, na sir. 100. Rije se dugo zadrala u engleskom i na koncu se izopaila u "woodhouse".) Prava rije kojom su se Rohirrimi sluili (a "wose" ju prevodi, prema dosljedno
provedenom naelu) spominje se na jednom mjestu: rg, mnoina rgin.
ini se da je izraz "pkel-ljudi" (opet prijevod: predstavlja anglosasku rije pcel,
"goblin, demon", srodnu rijei pca iz koje potjee Puck) u Rohanu bio rabljen samo
za kipove iz Dunharrowa.
430
Istari
Najpotpuniji prikaz Istara napisan je, kako se ini, 1954. godine
(vidi Uvod, str. 25-26, gdje je objanjeno njegovo podrijetlo).
Ovdje ga dajem u cijelosti, a u daljnjem ga tekstu zovem "esej
o Istarima".
Rije arobnjak prevodi kvenijsku rije istar (sindarinske ithron):

oznaava pripadnika "reda" (kako su ga zvali) koji je tvrdio da po
sjeduje, a pritom i iskazivao, najcjelovitije poznavanje povijesti i
prirode Svijeta. Taj prijevod (premda je prikladan, zbog povezanosti
s rijeju "aranje" i drugim drevnim izrazima za znanja, slinima
kvenijskoj rijei istar) moda nije najsretniji, jer se Heren Istarion,
odnosno "arobnjaki red", u dobroj mjeri razlikovao od "arobnja
ka" i "magova" iz kasnijih predanja; pripadali su iskljuivo Treem
dobu i nakon njega otili, a da nitko, osim moda Elronda, Crdana
i Galadriel, nije otkrio ni kakva su oni soja, ni odakle su doli.
to se ljudi tie, oni koji su s njima dolazili u doticaj smatrali
su (isprva) da se radi o ljudima koji su svoja saznanja i umijea
stekli nakon dugog i potajnog izuavanja. Prvi put su se pojavili
u Meuzemlju oko 1000. godine Treega doba, ali dugo su se jo
kretali u jednostavnom obliju, s izgledom ljudi u ve poodmaklim
godinama ali krepkih tijela, namjernika i lutalica koji stjeu znanja
o Meuzemlju i svemu to ondje obitava, ali nikome ne otkrivaju
svoje moi i nakane. U to su ih vrijeme ljudi rijetko viali i za njih
nisu naroito marili. Ali prionuli su djelu kad je Sauronova sjenka
ISTARI
431
iznova stala rasti i oblikovati se, navijek se nastojei suprotstaviti

rastu Sjenke, a vilenjake i ljude buditi na oprez od te pogibelji.
Nato se nadaleko i nairoko meu ljudima prouo glas o njihovim
dolascima i odlascima, te uplitanju u tota; i ljudi su opazili da oni
ne umiru, ve da ostaju isti (moda tek izgledom neto stariji), dok
ljudskim oevima i sinovima dani istjeu. Ljudi su ih se, stoga, poeli
plaiti, ak i oni koji su ih voljeli, pa se smatralo da pripadaju rasi
vilenjaka (s kojima su, dapae, esto provodili vrijeme).
No nisu bili takvi. Jer doli su preko Mora, s Najdaljeg zapada;
premda je jo dugo to znao jedino Crdan, uvar Treeg prstena,
gospodar Sivih luka, koji ih je vidio gdje pristaju na zapadnim oba
lama. Bili su izaslanici Gospodara Zapada, Valara, koji su jo vodili
brigu oko upravljanja Meuzemljem, pa su pribjegli takvom nainu
otpora Sauronu kad se njegova sjenka iznova stala buditi. Jer uz Eruov su pristanak odaslali pripadnike vlastita visoka reda, ali odjevene
u tijela ljudi, ne prividna, ve prava, podlona strahovima i bolima
i umoru zemlje, sposobna da gladuju i eaju i stradavaju; premda
zbog svojih plemenitih duhova nisu umirali, a starjeli su samo nakon
dugih godina punih briga i napora. A tako su Valari postupili u
elji da isprave pogreke iz davnine, prije svega svoj pokuaj da
ouvaju i izdvoje Eldare tako to e im potpuno otkriti vlastitu mo
i veliajnost; stoga se njihovi izaslanici sad nisu smjeli iskazivati u
velianstvenu obliju, ni nastojati ovladati voljom ljudi ili vilenjaka
otvorenim iskazima moi, ve im je bilo naloeno da takvi kakvi su
doli, slaba i ponizna lika, savjetuju i nagovaraju ljude i vilenjake na
dobro, te da nastoje u ljubavi i razumijevanju ujediniti sve one koje
e Sauron, pojavi li se opet, uznastojati pokoriti i iskvariti.
Ne zna se broj pripadnika ovoga Reda; ali meu onima koji su
doli na sjever Meuzemlja, gdje je bilo najvie nade (zbog preostalih
Dnedaina i Eldara koji su ga nastavali), petorica su bila glavna. Prvi
koji je doao bio je plemenita izraza i dranja, vrane kose i ugodna
glasa, a nosio je bijelo; veoma je bio vian djelima ruku, a gotovo
1
svi su ga, ak i Eldari, smatrali glavarem Reda. I drugih je bilo:
dvojica odjevena u modro, te jedan koji je nosio zemljano smee;
l
U Dvije kule III 8 pie da su Sarumana "mnogi smatrali poglavarom arobnjaka", a

Gandalf to i izriito kae na Elrondovu vijeu (Prstenova druina II 2): "Saruman je
Bijeli najvei u naem redu."
432
a posljednji je pristigao onaj koji se doimao najmanje vanim, ne

toliko visok kao ostali, izgledom vremeniji, sijede kose i sive odjee,
oslonjen o tap. Ali Crdan je ve pri njihovu prvom susretu u Sivim
lukama u njemu razabrao najvei i najmudriji duh; doekao ga je sa
tovanjem i na uvanje mu dao Trei prsten, Crvenog Naryu.
"Jer", kazao mu je, "veliki trudovi i pogibelji pred tobom lee.
pa da ti se zadaa ne pokae prevelikom i pretekom, uzmi ovaj
Prsten da ti prui pomo i okrepu. Povjeren mi je samo da ga drim
u tajnosti, a ovdje je, na zapadnim obalama, dokon; ali smatram da
e u danima to se blie dospjeti u plemenitije ruke od mojih, koje e
2
njime moi u svim srcima zapaliti iskru hrabrosti." A Sivi je glasnik
primio Prsten i navijek ga uvao u tajnosti; no Bijeli je glasnik (vjet
u otkrivanju svih tajni) nakon nekog vremena doznao za taj dar, te
mu ga zamjerio, odakle je potekla njegova skrivena zlovolja prema
Sivome, to se poslije otvoreno iskazala.
Dakle, kasnije je Bijeli glasnik meu vilenjacima postao poznat
kao Curunr, Vjet ovjek, a na jeziku ljudi sa Sjevera Saruman;
ali to je bilo nakon to je po povratku s mnogih putovanja doao u
kraljevinu Gondor i ondje se nastanio. O Modrima se na Zapadu
malo to znalo, tako da nisu imali drugih imena doli Ithryn Luin,
"Modri arobnjaci"; jer otili su na Istok s Curunrom, ali nikad se
nisu vratili, pa se vie ne zna jesu li na Istoku i ostali, borei se ondje
za ciljeve poradi kojih su bili poslani, ili su stradali, ili su, kako neki
dre, pali u Sauronovu stupicu i postali njegovi sluge.3 Ali ni jedna
od tih mogunosti nije bila neostvariva; jer, ma koliko se to doista
moglo initi udnim, Istari su se, onako odjeveni u tijela iz Meuzemlja, mogli odroditi od svojih ciljeva ba kao i ljudi i vilenjaci, te
2
Druga inaica Cirdanovih rijei upuenih Gandalfu prilikom predavanja Prstena vatre
u Sivim lukama nalazi se u tekstu O Prstenovima moi (Silmarillion, str. 332), kao i vrlo
slino sroena u Dodatku B Gospodara prstenova (uvodna rije Izvjeu o godinama
Treega doba).
U pismu iz 1958. godine moj otac navodi da ne zna nita odreeno o "ostaloj dvojici .
budui da oni nisu bili vezani uz povijest sjeverozapada Meuzemlja. "Mislim", napisao
je, "da su otili kao poslanici u daleka podruja, na Istok i Jug, daleko od nmenrskog
dosega: kao izaslanici u krajeve pod "neprijateljskom okupacijom', reklo bi se. Ne znam
kakav su uspjeh mogli imati; ali bojim se da su doivjeli neuspjeh, kao i Saruman, premda
bez sumnje na razliite naine; a sve mi se ini da su bili utemeljitelji ili zaetnici tajnih
kultova i 'magijskih' tradicija to su nadivjele Sauronov pad."
ISTARI
433
se okrenuti zlu, zaboravljajui na dobro u potrazi za moi kojom bi

ga provodili u djelo.
Odvojen odlomak napisan na margini bez sumnje pripada ovamo:
Jer, doista, kazuje se da su kao utjelovljena bia Istari tota tre

bali iznova nauiti putem polagana iskustva, a iako su znali odakle
potjeu, uspomena na Blaeno kraljevstvo bila im je udaljena vizija
za kojom su (sve dok su ostajali vjerni svome poslanstvu) izrazito
udjeli. Stoga su dragovoljnim podnoenjem izgnanikih tegoba i
Sauronovih varki bili u stanju ispravljati zla iz onoga vremena.
Dapae, meu svim Istarima samo je jedan ostao vjeran, i to onaj
koji je doao posljednji. Jer etvrti se, Radagast, zaljubio u razno
rodnu zvjerad i ptice to su nastavale Meuzemlje, pa je zanemario
vilenjake i ljude, te dane provodio meu divljim stvorenjima. Odatle
je i dobio ime (koje je na starom nmenrejskom jeziku, a znai,
kazano je, "skrbnik ivotinja").4 A Curunr 'Ln, Saruman Bijeli,
odrodio se od svoje visoke dunosti, postao ohol i nestrpljiv i zaljub
ljen u mo, te pokuao silom ostvariti svoju volju i istisnuti Saurona;
ali taj mrani duh, snaniji od njega, ulovio ga je u stupicu.
Ali posljednji je pridolica meu vilenjacima dobio ime Mithrandir, Sivi hodoasnik, jer nigdje nije imao stana, a oko sebe nije okup
ljao ni bogatstvo ni sljedbu, ve je navijek iao amo-tamo po Zapad
nim zemljama od Gondora do Angmara i od Lindona do Lriena,
kao prijatelj svih naroda u tekim vremenima. Duh mu je bio topao
i estok (to je prsten Narya jo pojaavao), jer bio je Neprijatelj
Sauronov, te se plamenu to guta i satire suprotstavljao vatrom to
grije i snai kada nada blijedi, kad se jadi skupe; ali i njegova radost
i njegov nagli gnjev bili su zastrti odjeom sivom poput pepela, tako
da su samo oni koji su ga dobro znali mogli uoiti baklju u njemu.
Znao je biti veseo i drag prema mladima i prostodunima, a katkad
opet brz na otrim rijeima i korenju gluposti; ali nije bio ohol i nije
4
U vrlo kasnoj biljeci o imenima Istara pie da Radagastovo ime potjee od ljudi iz
dolina Anduina i "vie ga se ne moe jasno protumaiti". Za Rhosgobel, nazvan "Radagastovom starom kuom" u Prstenovoj druini II 3, kae se da se nalazio "na granicama
ume izmeu Stanca-kamena i Staroga umskog puta".
434
udio ni za moi ni za hvalom, pa su ga zato nadaleko i nairoko

voljeli svi oni koji ni sami nisu bili oholi. Uglavnom je, ne zamarajui
se, putovao pjeice, podupirui se tapom; pa je stoga meu ljudima
sa sjevera bio zvan Gandalf, "Vilenjak s arobnim tapom". Jer
oni su (premda pogreno, kako je ve kazano) smatrali da pripada
vilenjakome rodu, jer je povremeno medu njima inio uda, ljubei
naroito ljepotu vatre; pa ipak je takva udesa stvarao mahom zbog
smijeha i oduevljenja, te mu nije bila elja da ga bilo tko gleda sa
strahopotovanjem ili da iz straha prihvaa njegove savjete.
Drugdje je ispripovijedano kako je on, kad se Sauron iznova
uzdigao, takoer ustao i djelomice otkrio svoju mo, postao glavni
pokreta otpora Sauronu i naposljetku izvojevao pobjedu, budnou
i trudom privevi sve do onoga kraja to su ga nakanili Valari pod
onim Jednim koji jest nad njima. No kae se da je pri okonavanju
zadae zbog koje je bio poslan podnio velike patnje, i stradao, i bio
nakratko vraen iz smrti odjeven u bijelo, i postao blistav plamen
(no i dalje zakriven, izuzev u velikoj potrebi). A kad je sve bilo
svreno i Sauronova je Sjenka bila uklonjena, otiao je zanavijek
preko Mora. Curunr je pak bio zbaen i hametice ponien, stradavi
na koncu od ruke potlaena roba; a duh mu je otiao kamo god ga
je usud ve otpravio, te se u Meuzemlje, bilo nag bilo utjelovljen,
vie nikad nije vratio.
U Gospodaru prstenova jedina opa izjava o Istarima nalazi se u
uvodnoj rijei Izvjea o godinama Treega doba iz Dodatka B:
Kad je prolo moda i tisuu godina i prva sjena pala na Veliku

Zelenumu, u Meuzemlju su se pojavili Istari ili Mudri. Poslije
se prialo da su doli s Krajnjeg zapada i bili glasnici poslani da
se suprotstave moi Sauronovoj i da ujedine sve one koji imaju
volju da mu se odupru; ali bilo im je zabranjeno silom uzvratili na
njegovu silu, ili nastojati silom i strahom zagospodariti vilenjacima
ili ljudima.
Stoga su se pojavili u ljudskom liku, iako nikad nisu bili mladi i
vrlo su sporo starjeli i posjedovali su veliku mo u umu i rukama. Tek
su malobrojnima otkrili svoja prava imena. Uglavnom su se sluili
imenima koja su im drugi nadjenuli. Dvojicu najviih u ovom redu (a
kau da su svega bila petorica) Eldari su prozvali Curunir, "Umjean
ISTARI
435
ovjek", i Mithrandir, "Sivi hodoasnik", a ljudi na sjeveru Saruman

i Gandalf. Curunir je esto putovao na istok, ali se na kraju skrasio
u Isengardu. Mithrandir je najvie prijateljevao s Eldarima i potucao
se uglavnom po zapadu, i nikad se nije zasvagda skrasio.
Zatim slijedi prikaz uvanja Triju vilenjakih prstenova, gdje se
kae da je Crdan dao Crveni prsten Gandalfu kada je ovaj preko
Mora doao u Sive luke ("jer Cirdan je vidio dalje i dublje nego
itko drugi u Meuzemlju").
Navedeni esej o Istarima govori mnogo toga o njima i njihovu
podrijetlu to se ne zatjee u Gospodaru prstenova (a sadri i
nekoliko vrlo zanimljivih usputnih opaski o Valarima, nastavku
njihove brige za Meduzemlje i priznanju vlastite drevne pogre
ke, o emu nije mogue ovdje raspravljati). Pozornost najvie
zasluuju opis Istara kao "pripadnika vlastita visokog reda" (reda
Valara) i izjave o njihovu utjelovljavanju u ljudska oblija.5 Ali
valja uoiti i dolazak Istara u Meduzemlje u razliita vremena,
Sarumanovo saznanje da Gandalf posjeduje Crveni prsten i oda
tle proisteklu zavist, stav prema Radagastu, da nije ostao vjeran
svome poslanju, jo dvojicu "Modrih arobnjaka", neimenovanih,
koji su otili na istok sa Sarumanom, ali se za razliku od njega
nikada nisu vratili u Zapadne zemlje, broj pripadnika reda Istara
(ovdje se kae da nije poznat, ali da su meu onima koji su doli
na sjever Meuzemlja "glavna" bila petorica), objanjenje imena
Gandalf i Radagast, te sindarinsku rije ithron, mnoina ithryn.
Odlomak o Istarima iz teksta O Prstenovima moi (Silmarillion, str. 326-327) iznimno je blizak navedenoj izjavi iz Dodatka B
Gospodara prstenova, ak i u izrazima; ali ondje postoji i sljedea
reenica, sukladna eseju o Istarima:
Od ovih je Curunir bio najstariji i stigao prvi, a nakon njega dooe

Mithrandir i Radagast, te drugi Istari koji su otili na istok Meu
zemlja i ne stupaju u ove prie.
Preostali napisi o Istarima (kao skupini) veinom naalost nisu
vie od vrlo brzih pribiljeaka, esto neitkih. Iznimno je zanim
ljiva, meutim, kratka i vrlo urno zapisana skica za pripovijest
5 Doista, iz Olrinova spomena u Valaquenti (SilniariUion str. 31) ini se da su Istari bili
Maiari; jer Olrin je bio Gandalf.
436

o vijeu Valara to ga je, ini se, sazvao Manw ("a moda je po
zvao Erua za savjet?"), na kojem su odluili odaslati tri poslanika
u Meuzemlje. "Tko e ii? Jer moraju biti moni, ravni Sauronu,
ali valja im se odrei sile i odjenuti se krvlju i mesom ne bi li se
ravnopravno odnosili prema vilenjacima i ljudima, te pridobili
njihovo povjerenje. Ali to e ih dovesti u pogibelj, zamutiti im
mudrost i znanje, te ih zbuniti strahovima, brigama i zamorima
poteklim od mesa." Ali samo dvojica istupie: Curumo, kojeg je
izabrao Aul, te Alatar, kojeg je poslao Orom. Zatim Manw
upita: gdje je Olrin? A Olrin, odjeven u sivo, tek to se bio
vratio s puta, pa je sjedio na rubu vijea; on upita Manwa to od
njega eli. Manw mu odvrati da mu je elja da Olrin pode kao
trei glasnik u Meuzemlje (u zagradi se spominje da je "Olrin
volio Eldare koji su ondje ostali", vjerojatno kako bi se objasnio
Manwov izbor). Ali Olrin izjavi da je preslab za takvu zadau,
te da se plai Saurona. Zatim Manw ree da je to razlog vie
zato bi trebao poi, te da nareuje Olrinu (slijede neitke rijei
u kojima se vjerojatno nalazi rije "trei"). Ali nato ih Varda
pogleda i ree: "Ne kao trei"; a Curumo to upamti.
Biljeka zavrava izjavom da je Curumo [Saruman] poveo
Aiwendila [Radagasta] na molbu Yavanne, dok je Alatar poveo
Pallanda kao prijatelja."
Na drugom listu s pribiljekama to oito pripadaju istome
razdoblju pie da je "Curumo bio duan povesti Aiwendila kako
bi ugodio Yavanni, eni Aulovoj". Tu se takoer nalaze grube
tablice gdje se imena Istara dovode u odnos s imenima Valara:
Olrin s Manwom i Vardom, Curumo s Aulom, Aiwendil s
Yavannom, Alatar s Oromom, a Pallando takoer s Oromom
(ali zatim je Pallando prebaen uz Mandosa i Niennu).
Znaenje ovih odnosa izmeu Istara i Valara, u svjetlu upravo
navedene kratke pripovijesti, oito lei u tome da je pojedinoga
Istara izabrao pojedini Vala zbog priroenih mu osobina - mo
da ak i u tome da je svaki od njih bio pripadnik "naroda" toga
Vale. u istom smislu kao to se za Saurona kae u Vaaquenti
(Silmarillion, str. 32) da je na svom poetku "bio jedan od Aulovih Maiara i posjedovao silno znanje toga naroda". Stoga ite-
Po svemu sudei, Curumo je Sarumanovo ime na kvenijskome, nigdje drugdje zabilje

eno; sindarinski je oblik bio Curunr. Saruman. njegovo ime meu ljudima sa sjevera,
sadri anglosasku rije searu, saru, "vjetina, umijee, domiljata naprava". Aiwendil
zacijelo znai "ljubitelj ptica"; usporedi Linaewen, "ptije jezero" u Nevrastu (vidi Do
datak Silmarillionu, stavku lin (1).) Za znaenje imena Radagast vidi str. 433 i biljeku
4. Ime Pallando, usprkos tomu kako se pie, moda sadri rije palan, "izdaleka", kao
u rijei palantr i u imenu Aldarionova broda, Palarran, "Daleki lutalica".
ISTA RI
437
kako valja uoiti da je Curuma (Sarumana) izabrao Aule. Nema

ni traga objanjenju zbog ega se Yavannina bjelodana elja
da meu Istarima bude prisutan i jedan koji e naroito voljeti
stvorove koji su njezino djelo mogla ispuniti samo nametanjem
Radagastova drutva Sarumanu; dok izjava u eseju o Istarima
(str. 433), da je Radagast zanemario svrhu zbog koje je poslan
kad se zaljubio u divlja stvorenja Meduzemlja, moda nije posve
suglasna sa zamisli da ga je posebno izabrala Yavanna. tovie,
i u eseju o Istarima i u tekstu O Prstenovima moi Saruman je
doao prvi i doao je sam. S druge strane, mogue je zamijetiti
trag prie o Radagastovu neeljenom drutvu u Sarumanovu
iznimnom preziru prema njemu, kako ga opisuje Gandalf na
Elrondovu vijeu:
"'Radagast Mrki!' nasmije se Saruman ne krijui vie svoj prezir

prema meni. 'Radagast, Pripitomljiva ptica! Radagast Prostoduni!
Radagast Ludi! Imao je taman toliko pameti da odigra ulogu koju
sam mu namijenio.'"
Dok se u eseju o Istarima kae da ona dvojica koja su otila na
istok nisu imala drugih imena osim Ithryn Luin, "Modri arob
njaci" (to, jasno, znai da nisu imali imena na zapadu Meduzem
lja), ovdje se imenuju kao Alatar i Pallando, te dovode u vezu s
Oromom, iako se ne daje nikakva naznaka odakle bi taj odnos
mogao potjecali. Moglo bi biti (premda je ovo tek pretpostavka)
da je izmeu svih Valara Orom najbolje poznavao udaljenije
krajeve Meuzemlja, te da je Modrim arobnjacima bilo sueno
otputovati u ta podruja i ondje ostati.
Povrh injenice da su ove biljeke o izboru Istara svakako
nastale nakon dovretka Gospodara prstenova, nisam u stanju
pronai nita to bi razjasnilo njihov odnos, prema vremenu sa
stavljanja, s esejem o Istarima.7
7 U jednom pismu iz 1956. godine moj otac navodi: "U Gospodom prstenora jedva da se
i spominju stvari koje zapravo ne postoje na svojoj ravni (u sekundarnoj, odnosno podkreacijskoj stvarnosti)", te u biljeci dodaje: "Make kraljice Berthiel i imena druge
dvojice arobnjaka (pet, manje Saruman, Gandalf, Radagast) jesu sve to mi pada na
pamet." (U Moriji je Aragorn rekao za Gandalfa: "Sigurnije je da e on nai put do
kue u mrkloj noi nego make kraljice Berthiel.")
Meutim, postoji ak i pria o kraljici Berthiel, premda samo u vrlo "primitivnom"
nacrtu, tek dijelom itkom. Ona je bila podmukla, samotna i za ljubav nesposobna ena
Tarannona, dvanaestog gondorskog kralja (830.-913. godine Treega doba) i prvog iz
loze "brodokraljeva". koji je okrunjen kao "Gospodar obala", Falastur, i bio prvi kralj
bez djece (Gospodar prstenovu, Dodatak A, ii te iv). Berthiel je ivjela u Kraljevoj kui
438

Ne znam za bilo koje druge napise o Istarima, izuzev nekoliko
vrlo grubih i djelomice nerazaberivih biljeaka to su svakako na
stale mnogo kasnije od bilo ega dosad navedenog, a vjerojatno
potjeu iz 1972. godine:
Valja nam pretpostaviti da su oni [Istari] svi bili Maiari, odnosno

osobe iz ''aneoskoga" reda, premda ne nuno i istog reda veliine.
Maiari su bili "duhovi", ali sposobni sami se utjeloviti, pa su mogli
uzeti "ovjekolika" (napose vilenjaka) oblija. Za Sarumana se kae
(npr. u rijeima samoga Gandalfa) da je bio glavar Istara - odnosno,
vii u valinrejskome statusu od ostalih. Radagast je prikazan kao
osoba mnogo manje moi i mudrosti. O drugoj se dvojici u objav
ljenim djelima ne navodi nita, izuzev spomena Petorice arobnjaka
u prepirci izmeu Gandalfa i Sarumana [Dvije kule III 10]. Sad, te
su Maiare u presudnom trenutku za povijest Meuzemlja poslali
Valari ne bi li pojaali otpor vilenjaka sa Zapada, ija je snaga jenja
vala, te neiskvarenih ljudi sa Zapada, kojima su oni s Istoka i Juga
brojano bili izuzetno premoni. Moe se uoiti da je svaki od njih
imao slobodu uiniti koliko moe u tom poslanstvu; da im nije bilo
zapovijeeno niti je bilo predvieno da djeluju zajedniki kao malo
sredinje tijelo snage i mudrosti; te da je svaki od njih imao drugaije
moi i sklonosti, a Valari su ih izabrali imajui to na umu.
Predmet ostalih zapisa iskljuivo je Gandalf (Olrin, Mithrandir). Na poleini izdvojenog lista na kojemu se nalazi pripovijest
u Osgiliathu i mrzila zvukove i mirise mora, kao i kuu to ju je Tarannon sagradio
nizvodno od Pelargira "na lukovima to su duboko gazili u iroke vode Ethir Anduina":
mrzila je svako stvaranje, sve boje i sloene ukrase, nosila samo crno i srebrno, te ivjela
u golim odajama, dok su vrtovi kue u Osgiliathu bili puni izoblienih skulptura ispod
empresa i tisa. Imala je devet crnih maaka i jednu bijelu, kao robove, pa je s njima
razgovarala ili im itala pamenje, te ih slala da otkrivaju sve mrane tajne Gondora.
tako doznajui sve ono "to ljudi najvie ele zadrati u tajnosti"; postavila je bijelu
maku da uhodi crne, a sve ih je muila. Nitko u Gondoru nije se usuivao dotaknuti
ih; svi su ih se plaili i izgovarali kletve kad bi ih ugledali gdje prolaze. Ono to slijedi
uglavnom je posve neitko u tom jednom jedinom rukopisu, izuzev svretka, gdje se
navodi da je njezino ime bilo izbrisano iz Knjige kraljeva ("ali sjeanja ljudi nisu posve
zapretena u knjigama, pa make kraljice Berthiel nikad nisu posve izale iz govora
ljudi") i da je Tarannon dao da je se samu sa svojim makama stavi na brod, te da ga
se pusti da otplovi gonjen sjevernim vjetrom. Brod je posljednji put vien kako pod
mjeseevim srpom jezdi pokraj Umbara, s jednom makom na vrhu jarbola i drugom
kao polenom na kljunu.
ISTARI
439
o valarskome izboru Istara javlja se sljedea biljeka, vrijedna

velike pozornosti:
Elendil i Gil-galad djelovali su zajedniki; ali to je bio "Posljednji

savez" vilenjaka i ljudi. Pri Sauronovu konanom svrgavanju vilenjaci
na samome popritu nisu djelatno sudjelovali. Legolas je meu De
vetoricom pjeaka vjerojatno postigao najmanje. Galadriel, najvea
meu preostalim Eldarima Meuzemlja, bila je silna ponajvie u mu
drosti i dobroti, kao predvodnica ili savjetnica u borbi, nepokoriva
u otporu (napose umom i duhom), ali nije mogla poduzeti kazneno
djelovanje. to se sveukupnog djelovanja tie, poprimila je razmje
re sline Manwovima. Manw, meutim, ak ni nakon Propasti
Nmenora i razlamanja staroga svijeta, ak ni u Treem dobu kad
se Blaeno kraljevstvo ve nalazilo izvan "Krugova Svijeta", jo nije
bio puki promatra. Bjelodano je da su iz Valinora doli poslanici
zvani Istari (ili arobnjaci), a meu njima Gandalf, koji se pokazao
kao predvodnik i upravitelj i u napadu i u obrani.
Tko je bio "Gandalf"? Kae se da su u kasnijim vremenima (kad
se iznova u Kraljevstvu uzdigla sjenka zla) mnogi "Vjerni" bili uvje
reni da je "Gandalf" iz onih dana bio posljednja objava samoga
Manwa, prije nego to se on zanavijek povukao u svoju kulu straaru na Taniquetilu. (Gandalfova izjava da mu je ime "na Zapadu"
bilo Olrin smatrala se, prema tom vjerovanju, prihvaanjem tajnog
imena, pukog nadimka.) Ne znam (naravno) kako glasi cijela istina u
ovome sluaju, ali kad bih je i znao, bilo bi pogreno biti odreeniji
nego to je Gandalf bio. Manw se nee spustiti s Planine sve do
Dagora Dagoratha i nailaska Kraja, kad se Melkor vrati.8 Na svr
gavanje Morgotha poslao je svoga glasnika Enwa. Ne bi li, onda,
na poraz Saurona poslao nekog manjeg duha iz aneoskog naroda,
nekoga istorodnog i, bez sumnje, ravnog Sauronu u svome poetku,
ali ne vie? Zvao se Olrin. Ali o Olrinu nikada neemo znati vie
nego to je otkrio kroz Gandalfa.
Nakon toga slijedi esnaest stihova u aliterativnom metru:
8
Ovo se odnosi na "Drugo Mandosovo proroanstvo", koje se ne javlja u Silmarillionu;

nije mogue pokuati ga ovdje potanje objasniti, jer bi za to bio potreban odreen prikaz
povijesti mitologije u odnosu na objavljenu inaicu.
440
Zar pout nee pripovijest

od pamtivijeka skritu
o Petorici to tragom su
iz tajne one zemlje?
Jedan tek jest opet ondje.
Jo ostali ekaju,
pod mnogih vlau mueva
Meuzemlje ne trae
do Dagora Dagoratha,
dana kad Usud stie.
Skrovita tog svjetovanja
spominje li se jo
Zapadnih gospodara
u zemlji Amanu?
Skrivene su staze duge
i samotne ve lee,
a muevima smrtnim
Manw se ne obraa.
S negdanjeg Zapada neki
neznani lahor pahnu;
muklim mrakom nonim
more ga prenese:
umne vijesti apnu
utljivim spavaima
iz visina izopenih,
izgubljenih stoljea,
umovima umornim
od uporne potrage.
Najstariji kralj nije jo
na sve zaboravio.
Saurona je shvaao
kao sporu prijetnju...
Mnogo toga ovdje odnosi se na ire pitanje brige Manwa i Valara za sudbinu Meuzemlja nakon Propasti Nmenora, a to
svakako ne pripada u raspon ove knjige.
Nakon rijei "Ali o Olrinu nikada neemo znati vie nego
to je otkrio kroz Gandalfa", moj otac je naknadno dodao:
izuzev toga to je Olrin ime na jeziku Plemenitih vilenjaka, pa su

mu ga stoga zacijelo nadjenuli Eldari u Valinoru, ili je "prijevod"
koji bi za njih trebao imati znaenja. Kako god bilo, to je znailo to
ime, bilo ono nadjenuto ili prispodobljeno? Olor je rije koja se esto
prevodi kao "san", ali to se ne odnosi na (veinu) ljudskih "snova",
svakako ne na spavake snove. Za Eldare je ona podrazumijevala
ive sadraje njihovih spomena, to e rei njihove mate: odnosila se,
zapravo, na jasno vienje, umno, stvari koje nisu proteno prisutne u
prostoru to ga zauzima tijelo. Ali ne samo na pojam, ve na njegovu
punu uoblienost u konkretno oblije i pojedinosti.
Jedna izdvojena etimoloka nota objanjava znaenje na slian
nain:
olo-s: vizija, "sanja": ime na zajednikom vilenjakom za "umni

konstrukt" to ga E zapravo ne sadri (prethodno) po strani od
ISTARI
441
konstrukta, ali ga Eldari mogu uiniti vidljivim i spoznatljivim putem

Umjetnosti (Karm). Olos se obino rabi za lijepe konstrukte sazdane
iskljuivo s umjetnikim ciljem (tj. nakana im nije ni obmana, ni
stjecanje moi).
Navode se i rijei izvedene iz tog korijena: kvenijska olos, "san,
sanja", mnoina olozi/olori; la- (nepovratni glagol), "sanjati";
olosta, "snovit". Zatim se spominje Olofantur, kako je glasilo ra
nije "pravo" ime Lriena, Vale koji je bio "vladar vizija i snova",
prije nego to je u Silmarillionu promijenjeno u Irmo (kao to je i
ime Nurufantur promijenjeno u Nmo (Mandos): iako je mnoina
Fanturi za tu dvojicu "brae" zadrana u Valaquenti).
Ove rasprave o rijei olos, olor bjelodano se odnose na odlo
mak u Valaquenti (Silmarillion, str. 31), koji navodi da je Olrin
u Valinoru obitavao u Lrienu, te takoer
premda je iskreno volio vilenjake, ipak je meu njima hodao nevid

ljiv ili u obliju jednog od njih, te oni nisu znali odakle su dolazile
krasne sanje ili mudri odgovori koje je on umetao u njihova srca.
U ranijoj se inaici ovog odlomka kazuje da je Olrin bio "Irmov
savjetnik", te da je u srcima onih koji su ga htjeli pouti budio
pomisli na "lijepe stvari to jo ne postoje, ali tek bi mogle biti
stvorene kako bi se Arda obogatila".
Jedna duga biljeka objanjava odlomak iz Dvije kule IV 5 u
kojem Faramir u Henneth Annnu kae da je Gandalf rekao:
Ja imam razna imena u raznim zemljama. Mithrandir meu vile

njacima; Tharkn za patuljke. Olrin bijah u mladosti na zaboravljenom zapadu,9 na jugu Incnus, na sjeveru Gandalf; ka istoku ja
ne hodim.
Biljeka potjee iz vremena prije objavljivanja drugog izdanja
Gospodara prstenova 1966. godine, a glasi ovako:
9
Gandalf je opet kazao "Olrin bijah na zaboravljenome zapadu" kad je pripovijedao

hobitima i Gimliju u Minas Tirithu nakon krunidbe kralja Elessara: vidi "Pohod na
Ercbor", str. 368.
442
Datum Gandalfova dolaska neizvjestan je. Doao je s onu stranu

Mora, ini se ba u vrijeme kad su zamijeeni prvi znaci ponovnog
uzdizanja "Sjenke": nova javljanja i irenja zlih stvorova. Ali malo
ga koji godinjak ili zapis spominje u drugome tisuljeu Treega
doba. Vjerojatno je dugo lutao (u razliitim pojavama), zauzet ne
djelima i zbivanjima, ve istraivanjem srdaca vilenjaka i ljudi koji su
neko bili, a moda su i dalje suprotstavljeni Sauronu. Sauvana je
njegova izjava (ili jedna njezina inaica, koja u svakom sluaju nije
bila posve shvaena) da mu je u mladosti na zapadu ime bilo Olrin,
ali da je meu vilenjacima bio zvan Mithrandir (Sivi putnik), medu
patuljcima Tharkn (to navodno znai "ovjek sa tapom"), na
jugu Incnus, a na sjeveru Gandalf, dok "ka istoku ja ne hodim".
"Zapad" tu bjelodano oznaava Daleki zapad s onu stranu Mora,
a ne neki dio Meuzemlja; ime Olrin ima plemenito-vilenjaki
oblik. "Sjever" se zacijelo odnosi na sjeverozapadna podruja Me
uzemlja, gdje je veina itelja ili govorom obdarenih naroda bila
i ostala neiskvarena rabotama Morgotha ili Saurona. Ti e krajevi
pruati najsnaniji otpor zlima koja je za sobom ostavio Neprijatelj,
ili njegovu sluzi Sauronu, pojavi li se ponovno. Mee toga podruja
bile su prirodno nejasne; istona mu je granica otprilike ila niz
rijeku Carnen do ua s Celduinom (Hitrom rijekom), dalje sve do
Nrnena, a zatim prema jugu do drevnih rubova Junoga Gondora.
(Isprva nije bio iskljuen Mordor, koji je Sauron zauzeo, iako se
nalazio izvan njegovih prvotnih kraljevina "na istoku", u znak na
mjerne prijetnje Zapadu i Nmenrejcima.) "Sjever" stoga ukljuuje
svu tu golemu povrinu: sa zapada na istok otprilike od Lhnskoga
zatona do Nrnena, a od sjevera na jug od Carn Dma do junih
krajeva drevnoga Gondora, izmeu njega i Bliskoga Harada. Dalje
od Nrnena Gandalf nikada nije bio.
Ovaj odlomak jedini je sauvani dokaz o tome da su njegova
putovanja sezala dalje na jug. Aragorn tvrdi da je prodro do "dalekih
zemalja Rhna i Harada gdje sjaju nepoznate zvijezde" (Prstenova
druina II 2).10 Nije nuno pretpostaviti isto i za Gandalfa. Ova su
predanja usredotoena na sjever - jer je kao povijesna injenica
10 Te se "nepoznate zvijezde" odnose u strogom smislu samo na Harad, a znae zacijelo to
da je Aragorn otputovao ili otplovio na odreenu udaljenost u junu polutku. [Pieva
biljeka.]
ISTARI
443
prikazano da se borba protiv Morgotha i njegovih slugu zbivala

uglavnom na sjeveru, a napose na sjeverozapadu Meuzemlja, i to
zbog toga to je kretanje vilenjaka, kao i ljudi koji su kasnije bjeali
od Morgotha, neizbjeno teklo na zapad, prema Blaenome kraljev
stvu, te na sjeverozapad, zato to su ondje obale Meuzemlja bile
najblie Amanu. Harad, "Jug", stoga predstavlja neodreen izraz, a
premda su ljudi iz Nmenora prije njegove propasti istraili obale
Meuzemlja daleko prema jugu, njihove su naseobine iza Umbara
izgubile samosvojnost, ili su, u sluajevima kad su ih nastavali ljudi
koje je Sauron izopaio ve u Nmenoru, postale neprijateljske, pod
Sauronovom vlau. Ali juna su se podruja u doticaju s Gondorom
(koja su ljudi iz Gondora zvali jednostavno Harad, "Jug", Bliski ili
Daleki) vjerojatno lake mogla preobratiti na "otpor", a ondje je i
Sauron bio najzauzetiji u Treem dobu, budui da je tu nalazio izvor
ljudstva koje se najlake moglo iskoristiti protiv Gondora. Lako je
mogue da je Gandalf putovao u te krajeve u ranijim danima svoga
djelovanja.
Ali uglavnom je djelovao na "sjeveru", a i tu prije svega na sjeve
rozapadu, u Lindonu, Eriadoru i dolinama Anduina. Prvenstveno je
bio odan Elrondu i sjevernim Dnedainima (Graniarima). Osebuj
nost mu je bila ljubav prema "polutanima", koje je dobro upoznao,
jer je onako mudar slutio koliko e u konanici biti vani, istodobno
prepoznavi uroenu im vrijednost. Gondor mu je bio manje zanim
ljiv, iz istog razloga zbog kojeg je vie zaokupljao Sarumana: bio je
sredite znanja i moi. Njegovi su vladari naslijeem i svim svojim
obiajima bili neopozivo suprotstavljeni Sauronu, u svakom sluaju
naelno: kraljevina im se uzdigla kao prijetnja njemu, te nastavila
postojati samo utoliko i dotle dok njegovu prijetnju bude mogla
suzbijati oruanom silom. Gandalf nije mogao naroitije utjecati na
njezine ponosite vladare, niti ih pouavati, pa se poeo duboko zani
mati za njih tek kad im se mo poela uruavati, kad su ih oplemenile
hrabrost i ustrajnost u naizgled unaprijed izgubljenoj borbi.
Ime Incnus doima se "tuinskim"; drugim rijeima, nije ni na
vestronu, ni na vilenjakom (sindarinskom ili kvenijskom), a ne
mogu ga objasniti ni sauvani jezici ljudi sa Sjevera. Jedna biljeka
u Thainovoj knjizi navodi da se radi o rijei iz haradrimskog jezika,
444
prilagoenoj kvenijskom obliku, koja znai jednostavno "sjeverna

uhoda" (Ink + ns).11
Gandalf slui kao zamjena pri pripovijedanju na engleskom, jednako onako kao to se postupa s hobitskim i patuljakim imenima.
Radi se o postojeem nordijskom imenu (tako se zove jedan patuljak
iz poeme Vlusp),12 a ja ga rabim zbog toga to mi se ini da sadri
rije gandr, tap, napose onaj koji slui za "aranje", pa se moe
pretpostaviti da znai "vilenjaka prikaza sa (arobnim) tapom".
Gandalf nije bio vilenjak, ali ljudi su ga po svoj prilici povezivali s
njima, jer su im njegova odanost i prijateljevanje s vilenjacima bili
dobro poznati. Budui da se ovo ime pripisuje "sjeveru" openito,
valja pretpostaviti da je Gandalf vestronsko ime, ali sazdano od
sastavnica koje nisu izvedene iz vilenjakih jezika.
Posve drugaiji pogled na znaenje Gandalfovih rijei "na jugu
Incnus", kao i na etimologiju toga imena, dobiva se iz biljeke
napisane 1967. godine:
Veoma je nejasno na to se misli pod rijeima "na jugu". Gandalf je

porekao da je ikada posjetio "istok", ali zapravo se ini da je ogra
niio svoja putovanja i zatitu na zapadne zemlje, napuene vilenja
cima i narodima koji su mahom bili neprijateljski nastrojeni prema
Sauronu. U svakom sluaju, ini se malo vjerojatnim da je ikada
putovao u Harad (ili Daleki Harad!), odnosno da se ondje zadrao
dovoljno dugo da bi stekao posebno ime na bilo kojem tuinskom
jeziku iz tih slabo poznatih krajeva. Jug bi se tako trebao odnositi
na Gondor (u najirem smislu, na zemlje pod upravom Gondora
na vrhuncu moi). U doba ove Pripovijesti, meutim, otkrivamo da
Gandalf u Gondoru uvijek nosi ime Mithrandir (za asnike ili ljude
nmenorskog podrijetla, poput Denethora, Faramira itd.). Ono je
sindarinsko, a predstavlja se kao ime koje rabe vilenjaci; ali gondorski su asnici poznavali taj jezik i sluili se njime. "Uobiajeno" je
ime na vestronu ili zajednikom govoru oito bilo ono sa znaenjem
"Sivoplat", ali kako je bilo smiljeno u davnim vremenima, sad je
11 Oznaka nad posljednjim slovom zapisa Ink-ns odaje da je posljednji suglasnik bio .
12 Dio zbirke vrlo drevnog nordijskog pjesnitva poznate pod imenom "Pjesnika Edda",
odnosno '"Starija Edda".
ISTARI
445
imalo arhaian oblik. Njega moda predstavlja izraz Sivoskuti, to

ga rabi Eomer u Rohanu.
Moj je otac ovdje zakljuio da se "na jugu" ipak odnosilo na
Gondor, te da je Incnus (kao i Olrin) bilo ime na kvenijskom, ali
smiljeno u Gondoru u ranijim vremenima, kad su se ueni ljudi
jo esto sluili kvenijskim, koji je stoga bio jezik mnogih povijesnih
zapisa, ba kao i u Nmenoru.
Gandalf se, kako navodi Izvjee o godinama, pojavio na zapadu
poetkom jedanaestoga stoljea Treega doba. Pretpostavimo li da
je najprije posjeivao Gondor, dovoljno esto i dovoljno dugo da
ondje stekne jedno ili vie imena - recimo, za vladavine Atanatara
Alcarina, oko 1800 godina prije Rata za Prsten - moglo bi se pri
hvatiti da je "Incnus" bilo za njega smiljeno kvenijsko ime koje
je kasnije zastarjelo, te su ga pamtili samo ueni.
Uz tu se pretpostavku iznosi prijedlog etimologije iz kvenijskih sa
stavnica in (id)-, "um", te kan-, "vladar", naroito iz rijei cno, canu,
"vladar, upravitelj, poglavica" (potonja tvori drugu sastavnicu imena
Turgon i Fingon). U toj biljeci moj otac spominje latinsku rije
incnus, "sijed", i to na takav nain da ukazuje na to kako je odatle
zapravo poteklo ovo Gandalfovo ime prilikom pisanja Gospodara
prstenova, to je vrlo iznenaujue ako je istinito; a na kraju rasprave
upozorava da se istovjetnost oblika kvenijskoga imena i latinske
rijei mora smatrati "sluajnou", jednako kao to se sindarinsko
ime Orthanc, "ravast vis", sluajno podudara s anglosaskom rjeju
oranc, "domiljata naprava", kako glasi prijevod pravog imena iz
jezika Rohirrim.
446
Palantri
Palantri jamano nikad nisu bili u opoj uporabi, a ni opepoznati,
ak ni u Nmenoru. U Meuzemlju ih se dralo u prostorijama pod
straom visoko u utvrenim kulama, gdje su do njih mogli doi samo
kraljevi i vladari, uz imenovane uvare, te ih nikad nisu pokazivali,
niti im se obraali u javnosti. Ali do isteka vladavine Kraljeva nisu
bili mrana tajna. Nije bilo pogibelji u njihovoj uporabi, pa nije
dan kralj, ili netko ovlaten da pogleda u njih, nije oklijevao otkriti
odakle mu potjeu saznanja o djelima ili stavovima dalekih vladara,
ukoliko ih je stekao putem Kamenova.1
Nema daljnjeg spomena njihove javne i slubene uporabe nakon
to je s padom Minas Ithila prolo vrijeme Kraljeva. Nije vie bilo
Kamena koji bi im mogao odgovarati sa sjevera nakon brodoloma
Posljednjega kralja, Arveduija, 1975. godine.2 Ithil-kamen izgubljen
je 2002. godine. Tako su preostali samo Anor-kamen u Minas Tirithu
i Orthanc-kamen.3
1
2
3
Bez sumnje su se rabili u pregovorima Arnora i Gondora oko batinjenja Krune 1944.
godine. "Poruke" o tekim nevoljama to su zadesile Sjeverno kraljevstvo, primljene
1973. u Gondoru. moda su bile zadnji sluaj njihove uporabe sve do vremena uoi Rata
za Prsten. [Pieva biljeka.]
S Arveduijem su izgubljeni Kamenovi iz Annminasa i Amon Sla (Vjetrovrha). Trei
palantr sa sjevera bio je u kuli Elostirion na Emvn Beraidu; imao je posebne osobine
(vidi biljeku 16 na stranici 454).
Kamen iz Osgiliatha bio je izgubljen u vodama Anduina 1437. godine, tijekom graan
skoga rata zbog Rodbinskog razdora.
PALANTRI
447
Dvije su stvari tada pridonijele da se Kamenovi zanemare i padnu

u zaborav meu najveim dijelom naroda. Prva je bila neizvjesnost
oko toga to se zbilo s Ithil-kamenom: razumno se pretpostavljalo
da su ga branitelji unitili prije nego to je Minas Ithil bio zarobljen i
opustoen;4 ali bilo je posve mogue da im je bio otet i tako dospio u
Sauronov posjed, to su mudriji i dalekovidniji moda uzeli u obzir.
ini se da i jesu, shvativi da e mu Kamen biti od male koristi da
naudi Gondoru ako ne uspostavi vezu s nekim Kamenom koji mu
je prilagoen.5 Zbog toga je, moe se pretpostaviti, Anor-kamen, o
kojem svi zapisi Namjesnik ute sve do Rata za Prsten, bio pomno
uvana tajna, dostupna iskljuivo Vladarima namjesnicima, koji (ini
se) nijednom nisu posegnuli za njime, sve do Denethora II.
Drugi je razlog bio propadanje Gondora, uz sve slabije poznava
nje drevne povijesti i sve manje zanimanje za nju meu svima izuzev
nekolicine, ak i meu odlinicima u kraljevini, osim u pitanjima
vezanim uz rodoslovlja: uz njihovo podrijetlo i srodstvo. Gondor
je nakon Kraljeva zapao u "srednji vijek" sve bljeeg znanja i sve
priprostijih vjetina. Dojave su ovisile o glasnicima i tekliima, ili u
sluaju uzbune o svjetionicima, a sve i ako su se Kamenovi iz Anora
i Orthanca jo uvali kao blaga iz prolosti za ije su postojanje znali
tek malobrojni, narod je najvema zaboravio na Sedam kamenova iz
davnine, a stihovi iz predanja posveeni njima nisu se vie razumjeli,
sve i ako ih se pamtilo; njihova su djelovanja u priama prerasla u
vilenjake moi drevnih kraljeva prodornih oiju, te u hitre, pticama
4
O mogunosti unienja palantr vidi str. 455. U stavci iz Izvjea o godinama za 2002.,
kao i u Dodatku A (I, iv), zarobljavanje palantra prilikom pada Minas Ithila navodi
se kao injenica; ali moj otac je primijetio da su ti godinjaci sastavljeni nakon Rata
za Prsten te da je ta izjava, ma koliko izvjesna, samo zakljuak. Ithil-kamen nikad nije
pronaen, te je vjerojatno stradao pri ruenju Barad-dra; vidi str. 455.
Sami po sebi, Kamenovi su mogli tek vidjeti: prizore i likove na dalekim mjestima, ili u
prolosti. Vienja nisu imala nikakva objanjenja; ljudima iz kasnijih vremena ionako
je bilo naporno utjecati na to to e voljom ili eljom motritelja biti prikazano. Ali kad
bi drugi um zauzeo neki prilagoen Kamen, misli su se mogle "prenijeti" (primiti kao
"govor"), a vienja stvari iz uma motritelja jednog Kamena mogao je vidjeti drugi mo
tritelj. [Vidi dalje, str. 456-458 i biljeku 21 na stranici 458.] Te su se moi prvotno rabile
uglavnom pri dogovaranju, razmjeni vijesti nunih za vladanje, ili savjeta i prosudbi;
rjee zbog jednostavnog prijateljstva i zadovoljstva, ili pri davanju pozdrava i izraza
suuti. Samo se Sauron posluio jednim Kamenom u svrhu prijenosa svoje nadmone
volje, ovladavi slabijim motriteljem i natjeravi ga da mu otkrije skrivene misli i pokori
se zapovijedima. [Pieva biljeka.]
448
sline duhove koji su ih sluili, donosei im vijesti ili odnosei njihove

poruke.
ini se da su u ovo vrijeme Namjesnici ve odavno bili zanemarili
Orthanc-kamen: vie im nije bio ni od kakve koristi, a u svojoj je
neosvojivoj kuli bio na sigurnom. ak da i ga nisu zasjenile dvojbe
vezane uz Ithil-kamen, bio je smjeten u podruju koje je sve ma
nje zanimalo Gondor. Calenardhon, nikad gusto napuen, teko
je nastradao u Tamnoj kugi iz 1636. godine, a nakon nje se broj
njegovih stanovnika nmenorskog podrijetla postojano smanjivao
uslijed seoba u Ithilien i krajeve blie Anduinu. Isengard je ostao
osobni posjed Namjesnik, ali sm je Orthanc opustio, tako da
je na kraju bio zatvoren, a kljuevi su mu bili odneseni u Minas
Tirith. Ako je namjesnik Beren uope i pomislio na Kamen kad ih
je predavao Sarumanu, vjerojatno je smatrao da on ne bi mogao
dospjeti u sigurnije ruke od onih koje pripadaju glavaru Vijea
suprotstavljenog Sauronu.
Saruman je jamano u svojim istragama6 naroito dobro upoznao
Kamenove, koji su mu lako privukli pozornost, pa je zakljuio da
Orthanc-kamen i dalje lei netaknut u svojoj kuli. Do kljueva Orthanca doao je 2759. godine, slubeno kao uvar kule i pobonik
gondorskoga Namjesnika. U to vrijeme pitanje Orthanc-kamena jed
va da je zanimalo Bijelo vijee. Tek je Saruman, stekavi naklonost
Namjesnik, dotad dovoljno dobro bio izuio zapise u Gondoru da
bi mogao uvidjeti zanimljivost palantr i moguu korist od onih to
su preostali; ali svojim sudruzima nita nije kazao o tome. Saruman
je zbog zavisti i mrnje prema Gandalfu zatim prestao suraivati s
Vijeem, koje se posljednji put sastalo 2953. godine. Bez ikakve slu
bene objave Saruman je tada zauzeo Isengard kao vlastiti posjed, ne
marei vie za Gondor. Nema sumnje da Vijee to nije odobravalo:
ali Saruman je imao slobodu initi kako ga je volja i pravo da, ako
eli, postupa samostalno i prema vlastitim nazorima u cilju pruanja
otpora Sauronu.7
6
7
Usporedi s Gandalfovim opaskama na Elrondovu vijeu, vezanim uz Sarumanovo du

gogodinje izuavanje svitaka i knjiga u Minas Tirithu.
Isengard je bio dobro smjeten za svako "svjetovnije" djelovanje putem moi i ratne sile.
budui da je bio klju Rohanskih vrata. To je bila slaba toka obrane Zapada, naroito
PALANTRI
449
Veina lanova Vijea zacijelo je neovisno o njemu znala za Kamenove i njihov drevni smjetaj, ali nije drala da trenutano imaju
naroitu vanost: ti su predmeti, udesni i hvalevrijedni, bili dio
povijesti Kraljevstava Dnedain, ali sad su uglavnom bili izgubljeni
ili ne naroito korisni. Valja imati na umu da su Kamenovi isprva bili
"nevini" i nisu imali zle svrhe. Tek ih je Sauron pretvorio u zlokobna
sredstva ovladavanja i obmane.
Premda je Vijee (na Gandalfovo upozorenje) moglo polako po
sumnjati u Sarumanove nakane to se Prstenova tie, ak ni Gandalf
nije znao da je on postao saveznik, odnosno sluga, Sauronov. To je
Gandalf otkrio tek u srpnju 3018. godine. Ali, iako je Gandalf pret
hodnih godina proirio vlastito i znanje Vijea o povijesti Gondora
izuavanjem tamonjih spisa, i njega i njih ipak je najvie zanimao
Prsten: neiskazane mogunosti Kamenova nisu uviali. Bjelodano je
da je tek u vrijeme Rata za Prsten Vijee saznalo za sumnje vezane
uz sudbinu Ithil-kamena, te da nije uspjelo (to je razumljivo ak i
za osobe poput Elronda, Galadriel i Gandalfa, optereene vlastitim
brigama) spoznati koliko je on vaan i razmisliti do ega bi moglo
doi kad bi Sauron doao u posjed jednog Kamena, a bilo tko za
tim upotrijebio neki drugi. Bilo je potrebno da se na Dol Baranu
pokae uinak Orthanc-kamena na Peregrina kako bi se odjednom
otkrilo da je "spona" izmeu Isengarda i Barad-dra (uoena kad
je otkriveno da su se prilikom napada na Druinu na Parth Galenu
snagama Isengarda pridruile i one pod Sauronovim zapovjedni
tvom) zapravo bio Orthanc-kamen - uz jo jedan palantr.
U razgovoru s Peregrinom dok su jahali na Shadowfaxu iz Dol
Barana (Dvije kule III 11), Gandalfu je glavni cilj bio prenijeti tom
hobitu odreen pojam o povijesti palantr, ne bi li on poeo shvaati
drevnost, ast i mo predmet u koje se drznuo paati. Nije mu
kanio prikazivati na koji nain dolazi do otkria i zakljuaka, osim u
posljednjoj stvari: ne bi li mu objasnio da je njima ovladao Sauron,
nakon to je Gondor poeo propadati. Tuda su potajice mogli proi neprijateljski uhode
i poslanici, a na koncu i vojna sila, kao u prethodnome Dobu. Budui da je Isengard
dugo godina bio strogo uvan, ini se da Vijee nije bilo svjesno to se zbiva unutar
njegova Obrua. Uporaba ork i mogui uzgoj njihovih posebnih vrsta bili su tajna, a
teko da su zapoeli mnogo prije 2990., u svakom sluaju. ini se da se orkovska vojska
nikad nije slala izvan teritorija Isengarda prije napada na Rohan. Da je Vijee znalo za
to, smjesta bi, naravno, shvatilo da je Saruman postao zao. [Pieva biljeka.]
450
tako da je njihova uporaba pogibelj za svakoga, ma kako uzvien

bio. Ali Gandalfov se um u isti mah predano posvetio Kamenovima,
razmatrajui znaenje otkria s Dol Barana za mnogo toga to je
opazio i to mu se kovitlalo mislima: poput Denethorove iroke
upuenosti u daleka zbivanja, te njegova izgleda prerano ostarjela
ovjeka, prvi put vidljivoga netom nakon to je preao ezdesetu
godinu ivota, iako je pripadao soju i rodu koji je jo ivio dulje od
ostalih ljudi. Nema sumnje da je Gandalfova urba da stigne u Minas
Tirith, povrh neodgodivosti drugih zbivanja i neposredne bliskosti
rata, dobila poticaj zbog njegova naglog straha da Denethor takoer
nije posegnuo za palantrom, Anor-kamenom, te elje da procijeni
kakav je to uinak moglo na njega imati: nee li se u odsudnom ispitu
beznadna rata ispostaviti da mu se (kao i Sarumanu) vie ne moe
vjerovati, te da e se moda predati Mororu. Gandalfov odnos
prema Denethoru po dolasku u Minas Tirith, te iduih dana, kao i
sve za to se navodi da su kazali jedan drugome, valja promatrati u
svjetlu ove dvojbe u Gandalfovu umu.8
Stoga je palantr iz Minas Tiritha u njegovim mislima postao
vaan tek nakon Peregrinova doivljaja na Dol Baranu. Ali, naravno,
ve je odavno znao ili pretpostavljao da on postoji. O Gandalfovoj
se povijesti malo zna sve do kraja Budnoga mira (2460.) i usposta
ve Bijeloga vijea (2463.), dok se njegovo naroito zanimanje za
Gondor poelo iskazivati, ini se, tek nakon to je Bilbo pronaao
Prsten (2941.), a Sauron se otvoreno vratio u Mordor (2951).9 Tada
je on (kao i Saruman) svu pozornost svrnuo na Isildurov Prsten; ali
moe se pretpostaviti da je pri iitavanjima u pismohranama Minas
Tiritha saznao tota o palantrima iz Gondora, iako im mogue
8
Denethor je oigledno bio svjestan Gandalfovih pretpostavki i sumnji, to ga je u isti

mah i razljutilo i nagnalo na zluradu zajedljivost. Valja uoiti njegove rijei upuene
Gandalfu pri njihovu susretu u Minas Tirithu (Povratak kralja V i): "Znam ve o svim
tim dogaajima koliko mi treba za moje planove glede opasnosti to mi prijeti s istoka",
a naroito podrugljive rijei nakon njih: "Da; ako su kamenovi i izgubljeni, kau. ipak su
oi gospodara Gondora otrije od oiju obinih ljudi i primaju mnoge poruke." Posve
po strani od palantra, Denethor je bio ovjek velikih umnih moi. koji je brzo umio
proitati misli to lee iza lic i rijei, ali sasvim je mogue da je u Anor-kamenu zaista
i vidio zbivanja iz Rohana i Isengarda. [Pieva biljeka.] - Vidi dalje, str. 458.
Valja uoiti odlomak u Dvije kule IV 5, gdje se Faramir (koji je bio roen 2983.) prisjea
da je vidio Gandalfa u Minas Tirithu dok je bio dijete, a nakon toga jo dva ili tri puta;
kazao je da je onamo dolazio zato to su ga zanimali spisi. Bit e da se taj posljednji do
lazak zbio 3017. godine, kad je Gandalf pronaao Isildurov svitak. [Pieva biljeka.]
PALANTIRI
451
znaenje nije uvidio tako brzo kao Saruman, iji je um, za razliku
od Gandalfova, uvijek bio skloniji predmetima i sredstvima za stje
canje moi nego osobama. Svejedno, Gandalf je ve u to vrijeme
vjerojatno znao vie od Sarumana o prirodi i krajnjem podrijetlu
palantr, budui da je naroito poznavao sve vezano uz drevnu
kraljevinu Arnor i kasniju povijest tih podruja, a bio je i u bliskome
saveznitvu s Elrondom.
Ali Anor-kamen je ve tad bio tajan: nikakav spomen njegove
sudbine nakon pada Minas Ithila ne navodi se ni u jednom namjesnikom godinjaku ili zapisu. Povijest e, dakako, potvrditi da ne
prijatelji nikad nisu zarobili ni poharali ni Orthanc ni Bijelu kulu u
Minas Tirithu, pa bi se odatle moglo zakljuiti da su Kamenovi po
svoj prilici ostali netaknuti na svojim drevnim poloajima; ali ne bi
moglo biti izvjesno da ih Namjesnici nisu otamo odnijeli i "duboko
zakopali"10 u nekoj tajnoj riznikoj komori, moda ak u nekom skri
venom utoitu za odsudni as u planinama, poput Dunharrowa.
Valjalo je prenijeti da je Gandalf kazao kako ne vjeruje da ga
je Denethor kanio upotrijebiti, sve dok ga razbor nije izdao.11 Nije
to mogao izjaviti kao znanu injenicu, jer se i prije i poslije tek
posredno moglo zakljuiti kada se i zbog ega Denethor usudio
posegnuti za Kamenom. Gandalf je jo i mogao imati takvo miljenje
o tom pitanju, ali kad se ima u vidu Denethora i sve to se o njemu
kazuje, sasvim je izgledno da je on poeo rabiti Anor-kamen mnogo
godina prije 3019., ak i prije nego to se Saruman usudio posegnuti
za Kamenom iz Orthanca, ili je pomislio da bi moglo biti koristi od
njega. Denethor je naslijedio Namjesnitvo 2984., u dobi od pedeset
etiri godine: ovjek vladarske udi, mudriji i ueniji nego to je u
ono vrijeme bilo uvrijeeno, snane volje, uvjeren u svoje moi i ne
pokolebljiv. Njegova se "smrknutost" mogla zapaziti tek nakon smrti
njegove ene Finduilas 2988. godine, ali ini se prilino bjelodanim
da se im je doao na vlast smjesta okrenuo Kamenu, nakon dugog
izuavanja predmeta palantr i predanja o njima i njihovoj uporabi,
10 Ovo se odnosi na Gandalfove rijei upuene Peregrinu (Dvije kuk III 11): 'Tko zna
gdje sad lee kamenovi iz Arnora i Gondora, negdje duboko zakopani ili potonuli?"
11 Ovo se odnosi na Gandalfove rijei nakon Denethorove smrti u Povratku kralja V 7, na
kraju tog poglavlja. Ispravak moga oca (na temelju ovdje izloene rasprave) iz "Dene
thor se nije usuivao posluiti njime" u "Denethor se ne bi usudio posluiti njime" nije
(ini se zbog pukog previda) bio uvrten u preraeno izdanje. Vidi Uvod, str. 26.
452
J. R.
R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti
uvanih u posebnoj pismohrani Namjesnik, dostupnoj iskljuivo

Vladaru namjesniku i njegovu nasljedniku. Pri kraju vladavine nje
gova oca, Ectheliona II., zacijelo je imao veliku elju da pogleda u
Kamen, budui da je strepnja u Gondoru bila sve vea, dok mu je
12
poloaj bio oslabljen zbog slave "Thorongila" i oeve naklonosti
prema tome ovjeku. Bar mu je jedan poriv morala biti ljubomo
ra prema Thorongilu, uz nesklonost Gandalfu, kojemu je tijekom
Thorongilova uzleta njegov otac poklanjao mnogo panje; Denethor
je elio nadmaiti te "uzurpatore" znanjem i obavijetenou, te ih
drati na oku dok se nalaze drugdje, koliko je mogue.
Napor koji je slomio Denethora pri suoenju sa Sauronom valja
13
razluiti od opeprisutnog napora pri sluenju Kamenom. Dene
thor je (ne bez razloga) smatrao da potonji moe izdrati; gotovo je
izvjesno da jo mnogo godina nije dolo do suoenja sa Sauronom,
te da Denethor isprva vjerojatno o tome nije ni razmiljao. Za svrhe
palantr i razliku izmeu njihove pojedinane uporabe za "gleda
nje" i sluenja za sporazumijevanje s drugim, sukladno namjetenim
Kamenom i njegovim "motriteljem", vidi str. 456-458. Denethor je
mogao, nakon to je stekao tu vjetinu, saznati mnogo o dalekim
zbivanjima sluei se samo Anor-kamenom, to je mogao ak i na
kon to je Sauron saznao za njegove postupke, dokle god je zadrao
snagu da upravlja svojim Kamenom za vlastite ciljeve, usprkos stal
nome Sauronovu upinjanju da "privue" Anor-kamen sebi. Takoer
valja uzeti u obzir da su Kamenovi bili tek djeli Sauronovih velikih
nakana i postupaka: nain da podini i obmane dvojicu svojih supar
nika, premda nije htio (a ni mogao) neprekidno drati Ithil-kamen
pod prismotrom. Nije mu bilo prihvatljivo takva sredstva povjeriti
na uporabu podinjenima; nije ni imao nijednog slugu ije bi umne
moi bile nadmone Sarumanovim ili ak Denethorovim.
U Denethorovu sluaju, Namjesnik je bio osnaen, ak i pri su
oavanju sa samim Sauronom, time to su Kamenovi bili mnogo
12 Thorongil ("Zvjezdani Orao") biio je ime koje je Aragorn dobio dok je preruen sluio
Ecthelionu II. Gondorskome: vidi Gospodar prstenova, Dodatak A (I, iv. Namjesnici).
13 Uporaba palantir zahtijevala je duevni napor, pogotovo za ljude iz kasnijih vremena
koji nisu bili izvjebani za taj zadatak, pa je povrh Denethorovih strepnji taj napor bez
sumnje pridonio njegovoj "smrknutosti". Vjerojatno ga je njegova ena osjetila prije
od drugih, to je povealo njezinu ojaenost i tako je odvelo u skoriju smrt. [Pieva
biljeka.]
PALANTRI
453
podloniji pravinim korisnicima: prvenstveno stvarnim "Elendilovim nasljednicima" (poput Aragorna), ali i onima koji su tu ovlast
naslijedili (poput Denethora), za razliku od Sarumana, ili Saurona.
Vrijedi zamijetiti da uinci nisu bili isti. Saruman je pao pod Sauronovu prevlast i poeo eljeti njegovu pobjedu, ili joj se barem nije
vie suprotstavljao. Denethor je nastavio nepokolebljivo odbacivati
Saurona, ali ovaj ga je nagnao da povjeruje kako e ga neizbjeno
poraziti, natjeravi ga tako u beznae. Ova je razlika bez sumnje
proistjecala iz toga to je Denethor prije svega bio ovjek velike
voljne snage, koji je zadrao cjelovitost linosti sve do konanog
udarca, kad mu je jedini preivjeli sin zadobio (naizgled) smrtnu
ranu. Bio je ponosan, ali to nikako nije bila puka oholost: volio je
Gondor i njegov narod, a sebe je smatrao sudbinski postavljenim
da ga vodi u tim beznadnim vremenima. A tomu valja dodati da mu
je Anor-kamen po pravu pripadao, pa se nita osim umjesnosti nije
protivilo tome da se njime poslui kad su ga proele teke strepnje.
Zacijelo je pogodio da se Ithil-kamen nalazi u zlim rukama, pa im
se odvaio obratiti, uzdajui se u svoju snagu. Uvjerenje mu nije bilo
posve neopravdano. Sauron nije uspio ovladati njime, pa je na njega
mogao utjecati samo putem obmana. Isprva vjerojatno nije gledao
prema Mordoru, ve su ga zadovoljili oni "daleki pogledi" kakve
mu je Kamen ve pruao; odatle njegovo iznenaujue poznavanje
vrlo dalekih dogaaja. Nije kazano je li na taj nain ikada stupio u
doticaj s Orthanc-kamenom i Sarumanom; vjerojatno jest, i to na
vlastitu dobit. Sauron se nije mogao uplesti u ta openja: samo ih je
onaj koji bi motrio putem Vladajueg kamena iz Osgiliatha mogao
"prislukivati". Kad su dva druga Kamena meusobno bila u vezi,
trei ih je oba vidio kao prazne.14
U Gondoru su Kraljevi i Namjesnici zacijelo uvali znatnu pripo
vjednu grau vezanu uz palantre, prenosei je s koljena na koljeno
ak i nakon to su oni izali iz uporabe. Ti su Kamenovi bili neotuiv
14
Jedna neuvrtena biljeka s margine primjeuje da je Sarumanova cjelovitost "bila

potkopana istom oholou i udnjom za vladavinom vlastite volje. Uzrok tome leao
je u njegovu prouavanju Prstenova, jer je onako ohol vjerovao da se moe sluiti njima,
ili Njime, prkosei bilo kojoj tuoj volji. Izgubivi svaku odanost drugim osobama ili
ciljevima, otvorio se prevlasti neke nadmone volje, njezinim prijetnjama i iskazima
moi". A povrh toga sm nije imao nikakva pravu na Orthanc-kamen.
454
poklon Elendilu i njegovim nasljednicima, kojima su jedino po pravu

pripadali; ali to ne znai da ih je pravino mogao uporabiti samo
neki od tih "nasljednika". Njima se zakonito mogao posluiti bilo
tko s ovlatenjem "nasljednika Anrionova", odnosno "nasljednika
Isildurova", drugim rijeima, zakonita kralja Gondora ili Arnora.
Zapravo, bilo je po svoj prilici uvrijeeno da se njima slue takvi
ovlatenici. Svaki je Kamen imao svog uvara, koji je izmeu osta
loga morao "motriti kroz Kamen" u pravilnim razmacima, ili kad bi
mu bilo naloeno, ili u tekim vremenima. I druge su osobe dobivale
namjetenje da posjeuju Kamenove, a krunski dunosnici s "obavje
tajnim" zadacima obilazili su ih redovito, kao i u posebnim prilika
ma, predavajui izvjetaje o tako steenim podacima Kralju i Vijeu,
ili Kralju nasamo, ve prema prohtjevima dotine stvari. Pri kraju
su u Gondoru, kada je dunost Namjesnika dobivala na vanosti,
prerastavi u nasljedni poloaj, gotovo u trajnog Kraljeva "zamjeni
ka" i prema potrebi trenutnog potkralja, ovlasti nad Kamenovima
i sluenjem njima vjerojatno poivale prije svega u namjesnikim
rukama, a predaja vezana uz njihovu prirodu i uporabu uvala se i
prenosila u njihovoj Kui. Kad je nakon 1998. godine Namjesnitvo
postalo nasljedno,15 ovlast za uporabu, odnosno zabranu uporabe
Kamenova, zakonito je prenesena na njihovu lozu, te je stoga u
cijelosti pripadala Denethoru.16
15 Godine 1998. umro je Pelendur, namjesnik Gondora. "Nakon Pelendura namjesnitvo
je postalo nasljedno pravo, kao i kraljevska ast, pa se prenosilo s oca na sina ili na
najblieg roaka", Gospodar prstenova, Dodatak A, I, iv, Namjesnici.
16 U Arnoru je bio drugaiji sluaj. Zakonito pravo posjeda nad Kamenovima pripadalo je
Kralju (koji se najee sluio Kamenom u Annminasu); ali Kraljevstvo se podijelilo,
a oko zvanja Velikog kralja dolo je do spora. Kraljevi Arthedaina, koji su bjelodano
polagali opravdano pravo, drali su posebnoga uvara na Amon Slu, iji se Kamen sma
trao glavnim medu sjevernim palantrima, s obzirom na to da je bio najvei i najmoniji.
te onaj kojim se obavljao najvei dio openja s Gondorom. Nakon to je Angmar 1409.
godine unitio Amon Sl, oba su Kamena postavljena u Fornost, gdje je boravio kralj
Arthedaina. Izgubljeni su u Arveduijevu brodolomu, a nije preostao nitko s bilo kakvim
ovlastima, izravnim ili naslijeenim, za sluenje Kamenovima. Na sjeveru je tad ostao
samo jo jedan. Elendilov kamen na Emyn Beraidu, ali taj je imao posebne osobine, te
nije bio upotrebljiv za openje. Nasljedno pravo na njegovo koritenje bez sumnje je i
dalje pripadalo "Isildurovu nasljedniku", priznatome poglavaru Dnedaina i potomku
Arveduija. Ali ne zna se je li ijedan od njih, ukljuujui Aragorna, ikada pogledao u
njega u elji da vidi izgubljeni Zapad. Taj kamen i njegovu kulu odravali su i uvali
Crdan i vilenjaci iz Lindona. [Pieva biljeka.] - U Dodatku A (I, iii) Gospodara
prstenova navedeno je da za palantr iz Emyn Beraida kau "da je bio razliit od ostalih
i da se nije slagao s njima; gledao je samo na more. Elendil ga je tamo postavio da bi
PALANTRI
455
Meutim, to se prikaza u Gospodaru prstenova tie, valja pri

mijetiti da je po strani i povrh takve prenesene ovlasti, makar i
nasljedne, svaki "nasljednik Elendilov" (odnosno, priznati poto
mak koji sjedi na prijestolju ili temeljem tog podrijetla ima poloaj
vladara u nmenorskim krajevima) posjedovao pravo na uporabu
bilo kojeg palantra. Aragorn je tako poloio pravo na uzimanje
Orthanc-kamena u svoje vlasnitvo, budui da tog trenutka vie nije
imao vlasnika ili uvara; a takoer i zato to je on de jure bio zakoniti
Kralj i Gondora i Arnora, te je mogao, da je htio, sve prethodno
podarene ovlasti iz pravinih razloga povratiti sebi.
"Predaja o Kamenovima" danas je zaboravljena, te se moe tek
djelomino obnoviti na temelju zakljuivanja i zapisa posveenih
njima. Imali su besprijekorno kuglast oblik, a u mirovanju su izgle
dali kao da su izraeni od punog stakla ili kristala duboke crne
nijanse. Najmanji su bili iroki oko jedne stope, ali neki su, u svakom
sluaju Kamenovi iz Osgiliatha i Amon Sla, bili mnogo vei, toliki
da ih nijedan ovjek nije mogao dii. Prvotno su bili stavljani na
mjesta prikladna njihovoj veliini i predmnijevanoj uporabi, gdje su
stajali na niskim okruglim stolovima od crnog mramora sa zdjelom
ili udubljenjem u sreditu, gdje ih se moglo prema potrebi okretati
rukom. Bili su teki, ali posve glatki, pa ne bi pretrpjeli oteenje
ako bi ih se sluajno ili zlonamjerno izvuklo s poloaja i otkotrljalo
sa stola. Dapae, nikakva ih ljudima raspoloiva sila nije mogla
razbiti, premda su neki vjerovali da bi ih velika jara, poput one u
Orodruinu, mogla skriti, pa se nagaalo da je takvu sudbinu doivio
Ithil-kamen pri padu Barad-dra.
Premda nisu imali nikakve izvanjske oznake bilo kakve vrste,
imali su trajne polove, te su prvotno bili postavljani tako da stoje
"uspravno": njihove su osi od pola do pola pokazivale prema sreditu
zemlje, ali trajni je donji pol tada morao biti na dnu. Strane du oboda u tom poloaju bile su strane za gledanje, koje su primale vienja
mogao 'izravnim pogledom' motriti na Eressu na iezlom Zapadu; ali zakrivljena
donja mora zauvijek su bila pokrila Nmenor". Elendilovo vienje Eresse a palantru s
Emyn Beraida takoer opisuje tekst O Prstenovima moi (Silmarillion, str. 318); "vjeruje
se da je tako mogao katkad vidjeti na veliku daljinu, sve do Avallnske kule na Eressi.
gdje je stajao Glavni kamen, i jo stoji." Valja zamijetiti da se u ovdje iznesenom prikazu
nijednom ne spominje Glavni kamen.
456
izvana, ali ih i prenosile oku "motritelja" sa suprotne strane. Stoga bi

se motritelj koji je elio pogledati prema zapadu postavio na istonu
stranu Kamena, a ako bi zatim poelio pomaknuti pogled na sjever,
valjalo mu se pomaknuti ulijevo, k jugu. Ali manji su Kamenovi,
oni iz Orthanca, Ithila i Anora, te vjerojatno Annminasa, imali i
utvrenu orijentaciju u prvotnome poloaju, tako da je (primjerice)
njihova zapadna strana mogla gledati samo na zapad, dok bi bila
prazna kad bi se okrenula u drugim smjerovima. Ako bi se neki
Kamen izmjestio ili poremetio, moglo ga se ponovno namjestiti
promatranjem, pa je u takvoj prilici bilo korisno okretati ga. Ali
kad bi se uklonili i bacili, kao to se to zbilo s Orthanc-kamenom,
nije ih bilo ba lako namjestiti kako valja. Stoga je Peregrin tek
"pukim sluajem", kako to ljudi kau (a to bi Gandalf rekao), po
svoj prilici postavio Kamen vie-manje "okomito" dok je eprtljao
s njime, a kako je sjedio zapadno od njega, utvreno mu je lice za
pogled na istok bilo u pravom poloaju. Veliki Kamenovi nisu bili
utvreni na takav nain: obod im se mogao okretati i jo su mogli
"vidjeti" u svakom smjeru.17
Sami su palantri mogli jedino "vidjeti": nisu prenosili zvuk. Bez
vlasti neijeg upravljakog uma nisu bili pouzdani, a "vienja" su im
(bar naizgled) bila nasumina. S nekog bi uzvienja njihova strana
okrenuta prema zapadu, primjerice, imala pogled u golemu daljinu,
videi mutno i izvitopereno iznad, ispod i na rubovima, dok bi joj
prednji plan bio zastrt onime to lei iza i gubi se u sve slabijoj
razluivosti. Takoer, "vid" im je bio izloen utjecaju i poremeajima
sluajnosti, mraka ili "zakrivanja" (vidi dolje). Tvarni predmeti nisu
mogli "zaslijepiti", odnosno "zakriti" vienje palantr, ve je to
mogla samo tama; stoga su mogli gledati kroz planinu jednako kao
to su mogli gledati kroz prostor pod mrakom ili sjenkom, ali ne bi
mogli vidjeti nita u njemu to nije barem donekle obasjano. Mogli
su gledati kroz zidove, ali ne bi vidjeli nita u prostorijama, piljama
ili odajama ako onamo ne bi padalo bar malo svjetlosti; a sami nisu
mogli stvarati ili odailjati svjetlost. Bilo je mogue zatititi se od
njihova pogleda postupkom zvanim "zakrivanje", kad bi se izvjesne
stvari ili podruja u Kamenu vidjele samo kao sjena ili duboka iz
maglica. Na koji se nain to izvodilo (postupcima onih koji su bili
17 Jedan kasniji, odvojen zapis porie da su palantri bili polarizirani ili orijentirani, ali ne
daje nikakve daljnje pojedinosti.
PALANTIRI
457
svjesni Kamenova i mogunosti da ih se putem njih promatra) jedna

18
je od izgubljenih tajni palantr.
Gledatelj je mogao svojom voljom nagnati vienje Kamena da
se usredotoi na neku toku, smjetenu barem priblino u pravoj
19
crti pred njime. Vienja bez upravljanja bila su sitna, naroito u
manjim Kamenovima, iako su bila mnogo vea u oku promatraa
koji bi se postavio na odreenu udaljenost od povrine palantra
(najbolje na oko tri stope). Ali kad bi njime upravljala volja vjetog
i snanog motritelja, udaljene su se stvari mogle uveavati, privid
no privlaiti i bistriti, dok bi im pozadina bivala gotovo izbrisana.
Tako se znatno udaljen ovjek mogao vidjeti kao siuan lik, visok
pola palca i teko razaznatljiv unutar krajolika ili vreve mnotva; ali
usredotoavanje je moglo poveati i razbistriti vienje, sve dok ga se
ne bi ugledalo s jasnim, premda manje brojnim pojedinostima, kao
prikaz visok naizgled cijelu stopu ili jo vii, tako da ga je motritelj
mogao prepoznati, ako ga je poznavao. Snanom se usredotoenou mogla ak poveati neka motritelju zanimljiva pojedinost, pa se
moglo (primjerice) vidjeti nosi li taj ovjek prsten na ruci.
Ali takva je "usredotoenost" bila vrlo zamorna i mogla je iscrpiti
motritelja. Stoga joj se pribjegavalo samo kad se do obavijesti eljelo
18 Kasniji zapis spomenut u biljeci 17 prikazuje neke od ovih vidova palantr na poneto
drugaiji nain; napose se pojam "zakrivanja", ini se, rabi na drugaiji nain. U toj vrlo
urno zapisanoj i donekle neitkoj biljeci izmeu ostalog stoji: "Zadravali su primljena
vienja, tako da je svaki u sebi sadravao mnoge prikaze i prizore, dijelom i iz daleke
prolosti. U mraku nisu mogli 'vidjeti'; odnosno, nisu biljeili stvari smjetene u tami.
Njih se pak moglo drati u mraku, to se uglavnom i inilo, jer je tada bilo mnogo lake
vidjeti prizore koje su prenosili, a time se i ograniavalo njihovo 'prepunjavanje' tijekom
stoljea. Nain na koji su se 'zakrivali' uvao se u tajnosti te je stoga sad nepoznat. Nisu
ih 'zasljepljivale' tvarne prepreke, poput zida, brijega ili ume, sve dok su sami udaljeni
predmeti bili obasjani. Kasniji su komentatori izjavljivali, odnosno pretpostavljali, da su
Kamenovi na svojim prvotnim mjestima stajali u kuglastim spremnicima pod kljuem,
kako ih ne bi zlorabili neovlateni; ali i da ih je to kuite takoer zakrivalo i inilo ih
inertnima. Spremnici su stoga zacijelo bili izraeni od neke kovine ili danas nepoznate
tvari." Biljeke s margine vezane uz ovaj zapis dijelom su neitke, ali moe se razabrati
ovoliko: to je prolost bila dalja, to je pogled bio jasniji, dok je za udaljeno motrenje
postojala "prikladna udaljenost", razliita od Kamena do Kamena, na kojoj su daleki
predmeti bili najbistriji. Vei su paiantri mogli gledati mnogo veu daljinu od manjih;
jer kod manjih je "prikladna udaljenost" bila reda veliine petsto milja, kao izmeu
Orthanc-kamena i onog iz Anora. "Ithil je bio preblizu, ali uglavnom je sluio za [neitke
rijei], a ne za osobno openje s Minas Anorom."
19 Orijentacija nije. naravno, bila razdijeljena na odvojene "etvrti", ve je bila neprekidna;
tako je njegova izravna crta gledanja za motritelja koji bi sjedio na jugoistoku bila
usmjerena prema sjeverozapadu, i tako dalje. [Pieva biljeka.]
458
neodlono doi, a sluaj bi (uz moguu pomo dodatnih podataka)

motritelju omoguio odabir pojedinosti (vanih za njega i njegovu
trenutanu potrebu) iz preobilja vienj u Kamenu. Primjerice, kad
je Denethor sjeo pred Anor-kamen u strepnji za Rohan, premiljaju
i bi li smjesta naredio paljenje svjetionika i slanje "strijele", mogao
se postaviti tako da mu pogled pravocrtno see na zapad-sjeverozapad kroz Rohan, prolazi blizu Edorasa i nastavlja prema Isenskim
gazovima. U tom su trenu na tome potezu moda bili vidljivi pokreti
ljudi. Ako jesu, on se mogao (recimo) usredotoiti na neku skupinu,
vidjeti da se radi o Jahaima, te napokon otkriti neki njemu poznat
lik: primjerice Gandalfa gdje jae s pojaanjem prema Helmovoj
20
klisuri, te se odjednom odvaja od njega i juri prema sjeveru.
Smi palantri nisu mogli promatrati ljudske umove kad oni toga
ne bi bili svjesni, ili bez njihove privole; jer prijenos misli ovisio je o
voljama korisnika s obje strane, a misao je (primljena u vidu govora)21
bila prenosiva samo izmeu meusobno usklaenih Kamenova.
20 Vidi Dvije kule III 7.

21 U jednoj odvojenoj biljeci taj se vid izriitije opisuje: "Dvije osobe, od kojih se svaka
slui Kamenom 'ugoenim' onome drugome, mogle su razgovarati, ali ne zvukom, koji
Kamen nije prenosio. Gledajui jedna u drugu razmjenjivale bi 'misli' - ne svoje cjelovite
i stvarne misli, niti svoje nakane, ve 'nijemi govor', misli koje su eljele prenijeti (ve
pretvorene u jezini oblik u njihovim umovima, odnosno zaista naglas izgovorene),
koje bi njihovi suopitelji primali i, jasno, smjesta pretvarali u 'govor'; jedino ih se tako
i moglo priopavati."
KAZALO
459
KAZALO
Ovo kazalo, kao to se spominje u uvodu, ne obuhvaa samo glavne
tekstove, ve i biljeke i dodatke, budui da se i u njima javlja znaaj
na koliina izvorne grae. Stoga je poprilian broj stavki trivijalan,
ali smatrao sam da je korisnije, a svakako i jednostavnije, teiti ka
sveobuhvatnosti. Jedine namjerne iznimke predstavlja nekoliko
sluajeva (primjerice Morgoth, Nmenor) u kojima rabim rije passim
kako bih obuhvatio pojedine dijelove knjige, te izostavljanje stavki
za pojmove vilenjaci, ljudi, orci i Meuzemlje. U mnogim sluajevima
stavke ukljuuju i stranice na kojima se izvjesna osoba, pojam ili
mjesto spominje, ali ne poimence (tako se navod sa 267. stranice, "u
luku kojom je vladao Cirdan", daje pod stavkom Mithlond). Imena
i nazivi koji se dosad nisu javljali u djelima mojega oca, a kojih je
gotovo etvrtina ukupnog broja, oznaeni su zvjezdicama (one se
zato javljaju i uz imena, navedena u biljeci na 299. stranici, to su se
pojavila tek na zemljovidu Meuzemlja u izradi gospoice Pauline
Baynes). Kratke definicije pojmova ne ograniavaju se na grau koja
se izrijekom spominje u knjizi; mjestimice sam, pak, dodao biljeke
o znaenju imena koja dosad nisu bila prevedena.
Ovo kazalo nije primjer dosljednosti u prikazu, ali njegove bi se
slabosti u tom pogledu mogle donekle ispriati ako se uzme u obzir
isprepleteno ravanje imena (ukljuujui raznovrsne i djelomine
prijevode, koji daju imena istovrsnog odnosa, ali ne i znaenja),
to dovodi do toga da je dosljednost iznimno teko ili nemogue
ostvariti: to je, nadam se, vidljivo iz pojmovnog niza Eilenaer, Halifirien, Amon Anwar, Brdo Anwar, uma Anwar, Firienholt, uma
Firien, Sapatna uma. U naelu sam uvrtavao reference za prije-
460
vode vilenjakih imena pod stavkom vilenjakoga imena (tako je

Langstrand pod pojmom Anfalas), s pozivom na stavku, ali od toga
sam naela odstupao u pojedinim sluajevima, ondje gdje su "pre
vedena" imena (na primjer Mrkodol ili Isengard) u opoj uporabi,
te tako i poznatija.
A
Adanedhel "Vilin-ovjek", ime dano Trinu u Nargothrondu. 157-159
Adorn Pritoka rijeke Isen, koja je s njom tvorila zapadnu granicu Rohana.
(Ime ima "oblik prikladan sindarinskome, ali na tom jeziku nema zna
enja. Valja pretpostaviti da je prednmenrejskog oblika, prilagoenog
sindarinskom.") 299, 351, 398
*Adrahil (1) Zapovjednik gondorskih snaga pri obrani od Vozara 1944. go
dine Treeg doba; naziva se "iz Dol Amrotha", te je vjerojatno predak
Adrahila (2); vidi 348. 313, 333, 335, 348
Adrahil (2) Knez Dol Amrotha, Imrahilov otac. 287, 348
Adnaiki
Jezik Nmenora. 221, 257, 258, 301. Nmenorski, nmenrejski
jezik, govor 221, 227, 260, 354, 433
*aeglos (1) "Snjeni trn", biljka koja je rasla na Amon Rdhu. 122, 123
Aeglos (2)
"Snjeni vrh", Gil-galadovo koplje (sastavljeno od istoznanih
rijei kao i prethodna stavka). 122
Aegnor Noldorski knez, etvrti Finarfinov sin; pao u Dagor Bragollachu.
290
Aelin-uial Movaran i jezerski predio gdje je rijeka Aros utjecala u Sirion.
113. Preveden kao Jezera sumraka 140
Aerin Hrinova roakinja iz Dor-lomina; njome se oenio Brodda Istonjak;
pomogla Morvven poslije Nirnaeth Arnoediada. 87, 88, 129-134
Agarwaen "Okaljan krvlju", ime koje si je dao Trin kad je stigao u Nargothrond. 185, 189, 190
*Agathurush Adnaiki prijevod imena Gwathl. 301
*Aghan Drg (Dradan) iz prie "Vjerni kamen". 424-426
Aglarond "Blistave pilje" u dubini Helmove klisure u Ered Nimraisu; zatjee
se i kao naziv tvrave to se tonije zove Rograd, na ulazu u Helmovu
klisuru. 412-414. Vidi Glaemscrafu.
*Ailinel Starija od dviju Tar-Aldarionovih sestara. 202, 209, 245, 254
*Aiwendil
"Ljubitelj ptica", kvenijsko ime arobnjaka Radagasta. 436
Akallabth
"Propala", naziv za Nmenor. 193. Spominjanja djela s nazivom
Akallabth (Propast Nmenora) ovdje se ne navode.
*Alatar Jedan od Modrih arobnjaka (Ithryn Luina). 436, 437
KAZALO
461
Al(a)triel "Djeva okrunjena blistavim vijencem" (vidi Dodatak Silmarilliona,

stavka kal-), kvenijski i telerski oblici imena Galadriel. 305
Aldarion Vidi Tar-Aldarion.
*Aldburg Emerova nastamba u Foldeu (Rohanu), stan Eorla Mladog. 408
Aldor Trei kralj Rohana, sin Brega, sina Eorla Mladog. 413. 414
alfirin
Bijeli cvjeti, znan i kao uilos i simbelmyn (spomenak), vidi dalje 70,
347. Za uporabu ovog imena za drugu vrstu cvijeta vidi 347.
*Algund ovjek iz Dor-lmina, pripadnik odmetnike ete (Gaurwaith),
kojoj se pridruio Trin. 106, 111, 115
*Almarian Ki nmenrejskog pomorca Vantura, Tar-Meneldurova kra
ljica i Tar-Aldarionova majka. 201, 202, 206-211, 214, 219, 220, 237,
243, 248, 253
*Almiel Mlada od dviju Tar-Aldarionovih sestara. 202, 209
Alqualond "Labua luka", glavni grad i luka Telera na obalama Amana.
264-266, 268, 269, 303
Aman
"Blaen, osloboen od zla", zemlja Valara na krajnjem Zapadu. 195,

263, 266-268,290,304,420,440,443. Blaeno kraljevstvo, Blaena zemlja.
46, 214, 264, 280, 289, 433, 439, 443. Vidi Neumirue zemlje.
Amandil (1) Vidi Tar-Amandil.
Amandil (2) Posljednji knez Andni, otac Elendila Visokog. 253
*Amdir Kralj Lriena, pao u Bici na Dagorladu; Amrothov otac. 279, 282,
283, 296. Vidi Malgalad.
*Amon Anwar Sindarinsko ime Halifiriena, sedmog gondorskog svjetionika
na Ered Nimraisu. 343-345, 348, 354-357. Preveden kao Brdo udivljenja
343, 345, 354, te dijelom kao Brdo Anwar 352, 356, 357; takoer jedno
stavno Anwar 352. Vidi Eilenaer, Halifirien, Suma Anwar.
*Amon Darthir Vrh u lancu Ered Wethrina juno od Dor-lmina. 87, 129
Amon Dn "Brdo utnje", prvi gondorski svjetionik na Ered Nimraisu. 342,
344, 354, 355
Amon Ereb "Usamljeno brdo" u Istonom Beleriandu. 97
Amon Ethir Veliki humak koji je Finrod Felagund podigao istono od vrata
Nargothronda. 143, 144, 146. Preveden kao Brdo uhoda 143, 144.
*Amon Lanc "Nago brdo" na jugu Velike Zelenume, kasnije zvano Dol
Guldur, vidi dalje 312
Amon Obel Brdo u umi Brethil, na kojem je podignut Ephel Brandir. 128.
135, 150. 152, 159, 165
Amon Rdh "elavo brdo", samotna uzvisina juno od Brethila; Mmovo
stanite i sklonite Trinove odmetnike ete. 118, 121-124, 177-181.
Vidi Sharbhund.
Amon Sl "Vjetrovito brdo", oblo golo brdo na junome kraju Vjetrenih brda
u Eriadoru. 310, 446, 454, 455. U Breeju zvano Vjetrovrh 310, 446
462
Amon Uilos
Sindarinsko ime za Oioloss, vidi dalje 70
Amroth
Sindarski vilenjak, kralj Lriena, zaljubljen u Nimrodel; utopio se

u Belfalaskom zaljevu. 269, 270, 274, 276, 278-286, 294, 296, 299, 348.
Amrothova zemlja (obala Belfalasa oko Dol Amrotha) 205. Luka Amrotha, vidi Edhellond.
Anach
Prijevoj koji vodi s Taur-nu-Fuina (Dorthoniona) na zapadnom kraju

Ered Gorgorotha. 60, 117
Anar
Kvenijsko ime Sunca. 38, 45, 47
Anrion (1)
Vidi Tar-Anrion.
Anrion (2) Mlai Elendilov sin, koji je sa svojim ocem i bratom Isildurom
utekao iz Potopa Nmenora i osnovao u Meuzemlju nmenrejska
kraljevstva u progonstvu; vladar Minas Anora; stradao u opsadi Barad-dra. 213, 311. Nasljednik Anrionov 454
*Anardil
Osobno ime Tar-Aldariona. 202, 234, 250, 219; od milja zvan
Anar-
dilya 202. [esti kralj Gondora takoer se zvao Anardil.]

Ancalim
Vidi Tar-Ancalim. Tim je imenom Aldarion nazvao i drvo iz Eres-
se koje je zasadio u Armenelosu. 236

*Andrast
"Dugi rat", gorski poluotok izmeu rijeka Isena i Lefnuija. 205,
299, 300, 412, 428, Vidi Ras Morthil, Drwaith laur:

*Andrath "Dugi uspon", tjesnac izmeu Grobnog humlja i Junog humlja,
kojim je prolazila Sjeverno-juna cesta (Zelenput). 391
*Androg ovjek iz Dor-lmina, predvodnik odmetnike ete (Gaurwaith)
kojoj se pridruio Trin. 106-111, 113-126, 178, 179, 181
Androth
Peine u mithrimskim brdima gdje je Tuor ivio sa Sivim vilenjacima
i poslije kao odmetnik samotnjak. 32-34

Anduin
"Duga rijeka" istono od Maglenog gorja; takoer Rijeka, Velika

rijeka. esto u pojmu Dolina (Doline) Anduina. 196, 273, 282, 284-286.
292, 293, 295-298, 302, 304, Trei dio, poglavlja I i II,passim, 358, 379.
383, 384, 386, 412, 413, 427, 433, 443, 446, 448. Vidi Ethir Anduin,
Dugo tok.
Andni "Zalazak sunca", grad i luka na zapadnoj obali Nmenora. 195.

198, 201, 206, 212, 216, 220, 221, 226, 231, 255, 260. Zaljev Andni 195.
Princ (Prinevi) Andni 199, 201, 213, 231, 253. 259, 260
*Andustar Zapadni krak Nmenora. 194,195, 231. Preveden kao Zapadina
194, 198. 211, 212, 217, 220, 221. 227, 230. Zapadinska gospa, Erendis
210
Anfalas
Gondorsko leno; obalno podruje izmeu u rijeka Lefnuija i
Morthonda. 428. Na vestron je preveden kao Langstrand 287

Anfauglith Ime ravnice Ard-galen nakon to ju je Morgoth opustoio u Dagor Bragollachu. 31, 76
KAZALO
463
Angband Velika Morgothova utvrda na sjeverozapadu Meduzemlja. 32, 36,

55, 63, 75, 84, 86, 94, 95, 98, 99, 101, 110, 111, 116, 155, 156,' 180-187,
189, 229, 267, 420. Opsada Angbanda 51, 52, 183
*Angelimar Dvadeseti knez Dol Amrotha, Imrahilov djed. 287
Anglachel Belegov ma. 118. Vidi Gurthang.
Angmar Vjetija kraljevina pod vladavinom Gospodara Nazgla na sjevernome kraju Maglenog gorja. 336, 359, 391, 433, 454
*Angren Sindarinsko ime rijeke Isen, vidi dalje (takoer Sr Angren, rijeka
Isen). 205, 300, 302, 351, 412, Vidi Athrad Angren.
Angrenost Sindarinsko ime Isengarda, vidi dalje. 351, 412-414
Angrod Noldorski knez, trei Finarfinov sin; stradao u Dagor Bragollachu.
38, 188,265,290
Annael Sivi vilenjak iz Mithrima, Tuorov pooim. 31-34, 36, 41, 73
Annatar "Gospodar darova", ime kojim se nazvao Sauron u Drugom dobu.
273, 274. Vidi Artano, Aulendil
Annon-in-Gelydh Ulaz u podzemni vodotok u zapadnom pobru Dor-lmina, koji je vodio prema Cirith Ninniachu. 32, Preveden kao Dveri Noldora 32, 34-36, 38, 190
Annminas "Zapadna kula", u davnini sredite Arnorskih kraljeva pokraj
jezera Nenuial; poslije ga je obnovio kralj Elessar. 446, 454, 456
Anrien Podruje Gondora sjeverno od Ered Nimraisa. 298, 343, 352, 354,
357, 379, 410, 412, 428, 429
Anor-kamen, Anorski kamen Palantr iz Minas Anora. 446, 447, 450-453,
456-458
*Anwar Vidi Amon Anwar.
*Ar-Abattrik Adnaiko ime Tar-Ardamina. 258
Ar-Adnakhr Dvadeseti vladar Nmenora; na kvenijskom zvan Tar-Henmmen. 251, 258,
Aragorn Trideset deveti Isildurov nasljednik u izravnoj liniji; Kralj ujedinjenih kraljevina Arnora i Gondora nakon Rata za Prsten; vjenao se
s Arvven. Elrondovom keri. 290, 291, 323, 333, 377, 382-385. 405, 409,
410, 437, 442, 452-455. Vidi Elessar, Vilin-kamen, Strider, Thorongil.
*Arandor
Nmenrejska "Kraljina". 194, 197
*Arandur "Kraljev sluga, ministar", kvenijski naziv za Gondorske namje

snike. 338, 355
Aranrth "Kraljeva srdba", Thingolov ma. 199
Aranw Vilenjak iz Gondolina, Voronwov otac. 49, 65, 66. Aranwion, Aranwov sin 72
Aratan Drugi Isildurov sin, pao na Gladdenskim poljima. 311, 317
*Ar-Belzagar Adnaiko ime Tar-Calmacila. 257
464
Arda

"Kraljevstvo", ime Zemlje kao Manwova kraljevstva. 85, 86,184, 201
235,274,441
Aredhel
Turgonova sestra i Maeglinova majka. 60
Ar-Gimilzr Dvadeset trei vladar Nmenora; na kvenijskom zvan Tar-Telemnar. 259, 260
Ar-Inziladn Adnaiko ime Tar-Palantira. 259, 260
Armenelos Grad Kraljeva u Nmenoru. 194,197,198, 201,204, 205,207, 211,
214-217, 220, 222, 225-227, 229-234, 236, 238-240, 243, 244, 251
Arminas Noldorski vilenjak koji je s Gelmirom susreo Tuora u Annon-in-Gelvdhu, te poslije otiao u Nargothrond upozoriti Orodretha na pred
stojeu opasnost. 36-38, 45, 188-190
Arnor Sjeverna kraljevina Nmenrejaca u Meuzemlju. 201, 309-311, 315,
319, 321, 324, 352, 354, 412, 446, 451, 454, 455. Sjeverno kraljevstvo,
Sjeverna kraljevina 302, 321, 324, 335, 411, 412, 446
Aros
Juna doriathska rijeka. 97
Ar-Pharazn Dvadeset peti i posljednji vladar Nmenora, koji je stradao u

Propasti; na kvenijskom zvan Tar-Calion. 193, 211, 260, 261, 350
*Arroch Konj Hrina iz Dor-lmina. 89
Ar-Sakalthr Dvadeset drugi vladar Nmenora; na kvenijskom zvan Tar-Falassion. 259
Artamir Stariji sin Gondorskog kralja Ondohera; pao u bici s Vozarima.
331, 333, 335
*Artanis
Ime koje je Galadriel dobila od oca. 266, 304
*Artano "Velekova", ime kojim se prozvao Sauron u Drugome dobu. 273.

Vidi Annatar,Aulendil.
Arthedain Jedno od triju kraljevstava na koja se Arnor rascijepio u deveto
me stoljeu Treeg doba; omeeno rijekama Baranduinom i Lhnom,
s istonim rubom na Vjetrenim brdima i glavnim gradom Fornostom.
324, 454
*Arthrien
Podruje izmeu rijeka Arosa i Celona na istoku Doriatha. 97
Arvedui "Posljednji kralj" Arthedaina, utopio se u zaljevu Forochel. 335,

446, 454
Arwen Ki Elronda i Celebrian; vjenala se s Aragornonv. Gondorska kra
ljica. 291, 321
Ar-Zimraphel Adnaiko ime Tar-Mriel. 223. 260, 261
Ar-Zimrathon Dvadeset prvi vladar Nmenora; na kvenijskom zvan Tar-Hostamir. 259
*Asgon ovjek iz Dor-lmina, koji je pomogao Trinu da pobjegne nakon
to je ovaj umorio Broddu. 134
Atanamir Vidi Tar-Atanamir.
KAZALO
465
Atanatar Alcarin ("Sjajni"), esnaesti kralj Gondora. 445

Atani Ljudi iz Triju kua Prijatelja vilenjaka (sindarinski Edain, vidi dalje).
203, 286, 419-422
*Athrad Angren
Sindarinski naziv (takoer u obliku mnoine Ethraid Engrin)
za Isenske gazove, vidi dalje. 352

Aul
Jedan od velikih Valara, kova i majstor zanat, Yavannin suprug. 271,

273, 274, 436, 437; pridjev aulovski 21 A. Aulova djeca, patuljci, 271
*Aulendil "Aulov sluga", ime kojim se prozvao Sauron u Drugome dobu.
273, 274. Vidi Annatar,Artano.
Avalln
Avari
Eldarska luka na Tol Eressi. 214, 222, 455
Vilenjaci koji su se odbili pridruiti Velikome putovanju iz Cuivinena.

293. Mrki vilenjaci 267. Vidi Divlji vilenjaci.
Azaghl Poglavar patuljaka iz Belegosta; ranio Glaurunga u Nirnaeth Arnoediadu, a ovaj ga je umorio. 95, 156
Azanulbizar Dolina pod Istonim dverima Morije, gdje je 2799. godine Tre
eg doba voena velika bitka kojom je okonan Rat patuljaka i ork.
358, 364, 366. Vidi Nanduhirion.
Azog Ork iz Morije; umorio Thrra te sm stradao od Daina Gvozdenstope
u Bici kod Azanulbizara. 358, 364
B
Baggins Hobitska porodica iz Shirea. 370. U odnosu na Bilba Bagginsa 374,
383, 384, 390, 391
Balar, otok Otok u zaljevu Balar gdje su stanovali Crdan i Gil-galad nakon
Nirnaeth Arnoediada. 34, 51, 52, 70, 286. Balar 53, 72
Balar, zaljev Veliki zaljev juno od Belerianda u koji je utjecala rijeka Sirion.
52. Balar 70
Balchothi Istonjaki narod srodan Vozarima, iji je prodor u Calenardhon
2510. godine Treeg doba bio uguen u Bici na Celebrantskom polju.
338, 340, 342, 344, 353
Balin
Patuljak iz Durinove kue; sudrug Thorina Hrastotita, a poslije na

kratko vladar Morije. 371-373, 387
Balrog Vidi Gothmog.
*Barach
umar iz Halethina naroda u prii "Vjerni kamen". 424-426
Barad-dr Sauronova "Crna kula" u Mordoru. 295, 311, 315, 332, 367, 377,
380, 385, 426, 447, 449, 455. Gospodar Barad-dra, Sauron, 388
Barad Eithel "Kula na izvoru", utvrda Noldora na Eithel Sirionu. 83
Baragund Otac Morwen, Hrinove ene; Barahirov neak i jedan od njego
vih dvanaest sudrugova na Dorthonionu. 74, 81, 207, 222
466
Barahir Berenov otac; spasio Finroda Felagunda u Dagor Bragollachu i

primio od njega prsten; pao na Dorthonionu. 81. Barahirov prsten 199
Baranduin "Duga zlatnosmea rijeka" u Eriadoru, u Shireu zvana Brandywine. 205, 277, 299, 300, 386. Brandywine 203, Most na Brandywineu
321; Rijeka 361.
Bar-en-Danwedh "Kua otkupa", ime kojim je Mm nazvao svoje stanite
na Amon Rdhu kad ga je predao Trinu. 124, 125, 128 ,129, 177-179.
Vidi Echad i Sedryn.
*Bar-en-Nibin-noeg "Kua Sitnih patuljaka", Mimovo stanite na Amon
Rdhu. 123
*Bar-erib Uporite u Dor-Cartholu, neto junije od Amon Rdha. 180
Bauglir "Onaj koji primorava", jedno od Morgothovih imena. 84
Beleg
Vilenjak iz Doriatha; veliki strijelac i glavni Thingolov graniar; pri

jatelj i sudrug Trina, koji ga je umorio. 36, 37, 56, 60, 92, 93, 96, 99,
100, 103-106, 111-118, 175, 178-182. Zvan Cthalion, 99, 117, preveden
kao vrsti luk 93, 96, 103, 112, 118
Belegaer "Veliko more" na Zapadu, izmeu Meuzemlja i Amana. 40, 52.

Veliko more 34, 40, 47, 53, 200, 202, 205, 209, 211, 215, 235, 280, 286; u
mnogim drugim odlomcima jednostavno More.
Belegost Jedan od dvaju patuljakih gradova u Modrome gorju. 70, 95, 156,
270
Belegund Otac Ran, Huorove ene; Barahirov neak i jedan od njegovih
dvanaest sudrugova na Dorthonionu. 75, 207
Beleriand Zemlje istono od Modroga gorja u Drevnim danima. 32, 34, 37,
41, 42, 51, 75, 80, 81, 86. 87, 92, 105, 153, 176, 183, 199, 203, 221, 262,
264, 266, 267, 273, 286, 293, 294, 297. 313, 419-423. Istoni Beleriand
(odijeljen od Zapadnog Belerianda rijekom Sirion) 95. Beleriandski
jezik, vidi sindarinski. Prva beleriandska bitka 97. Pridjev beleriandski
273, 283. 427
Belfalas Gondorsko leno; obalno podruje uz veliki istoimeni zaljev. 278,
282, 283, 286, 287, 323, 348. Belfalaski zaljev 205, 280, 281, 284, 286,
300, 428
Bor Voda prvih ljudi koji su stupili u Beleriand, zaetnik Prve kue Edaina.
419. Beorova kua, narod 74, 75, 81, 82, 111, 190, 199, 203, 207. 221,
420; Borjanci 252
Beorninzi Ljudi iz gornjih Dolina Anduina. 309, 384
*Beregar ovjek iz Zapadine u Nmenoru, podrijetlom iz Borove kue;
Erendisin otac. 207, 212, 216, 222, 226, 227
Beren (1) ovjek iz Borove kue, koji je isjekao Silmaril iz Morgothove
krune, te se jedini od smrtnih ljudi vratio iz mrtvih. 74, 75, 81, 93, 97, 99,
104, 142, 185, 190, 199. Nakon povratka iz Angbanda zvan Erchamion,
97, preveden kao Jednoruki, 74, 199; te Camlost, "Praznoruki", 190
KAZALO
467
Beren (2) Devetnaesti Gondorski vladar namjesnik, koji je Sarumanu dao

kljueve Orthanca. 415, 448
*Bereth Sestra Baragunda i Belegunda, te pramajka Erendis. 207, 222
Berthiel Kraljica Tarannona Falastura, dvanaestoga Gondorskog kralja.
437, 438
Bijela gospa (i) Vidi Galadriel. (ii) Bijela gospa iz Emer, vidi Erendis.
*Bijeli glasnik Saruman. 432
Bijeli prsten Vidi Nenya.
Bijelo drvo (i) Valinorsko, vidi Telperion. (ii) Iz Tol Eresse, vidi Celeborn
(]). (iii) Iz Nmenora, vidi Nimloth (1).
Bijelo gorje
Vidi Ered Nimrais.
Bijelo vijee Rasprave Mudrih (vidi dalje), koji su se u razmacima sastajali

od 2463. do 2953. godine Treeg doba; uglavnom se navodi kao Vijee.
277, 359, 361, 364, 368, 392, 394, 395, 415, 448-450. Za mnogo ranije
Vijee Mudrih, takoer zvano Bijelo vijee, vidi 277, 278
Bilbo Baggins Hobit iz Shirea, pronaao Prsten Jedan. 359-365, 368, 370-375,
384, 395, 450. Vidi Baggins.
Bitka kod Azanulbizara Vidi Azanulbizar.
Bitka na Celebrantskom polju Vidi Celebrantsko polje.
Bitka na Dagorladu Vidi Dagorlad.
*Bitka na Gwathlu Nmenrejsko zadravanje Sauronova prodora 1700.
godine Drugog doba. 277
Bitka na Pelennoru (Pelennorskim poljima) Vidi Pelennor.
*Bitka na ravnicama Poraz Narmacila II. Gondorskoga od Vozara u kraje
vima juno od Mrkodola 1856. godine Treeg doba. 327-329, 332
Bitka na Tumhaladu Vidi Tumhalad.
Bitke na Isenskim gazovima Dvije bitke vodene tijekom Rata za Prsten
izmeu Rohanskih jahaa i Sarumanovih snaga iz Isengarda. Prva bitka
opis 396-402, spomenuta 397; Dntga bitka opis 402-407, spomenuta 410;
ostali navodi 396, 406, 409-410, 428-429
Bitka za Rograd
Napad Sarumanove vojske na Rograd u Ratu za Prsten.
408
Bitka za tabor
Pobjeda Ernila II. Gondorskoga nad Vozarima u Ithilienu
1944. godine Treeg doba. 335

Bitka u Dlju Bitka iz Rata za Prsten u kojoj je Sauronova sjeverna vojska
porazila ljude iz Dlja i patuljke iz Erebora. 364, 365
Blaeno kraljevstvo
Vd Aman.
Bliski Harad Vidi Harad.
Bljedoliki Jedan od triju naroda na koje su se dijelili hobiti, opisan u Prologu
(1) Gospodara prstenova. 324
468
Bojno polje
Boromir
Vidi Dagorlad.
Stariji sin Denethora II., Gondorskog namjesnika; lan Prstenove
druine. 302, 303, 324, 380, 385, 386, 389

*Borondir
Zvan Udalraph "Bestremenski"; jaha iz Minas Tiritha koji je
Eorlu donio Cirionovu poruku s pozivom u pomo. 338-340

Bracegirdle
Hobitska porodica iz Shirea. 389, 390. Lobelia Bracegirdle 390
Bragollach
Vidi Dagor Bragollach.
Brand
Trei kralj Dlja, unuk Barda Strijelca; pao u Bici u Dlju. 365
Brandir Vladar Halethina naroda u Brethilu u vrijeme dolaska Trina Turambara, koji ga je umorio. 135, 137, 138, 150-154, 156, 157, 159-161,
165-173, 175. Trinov nadimak za njega, Copavac 172, 173
Brandywine
Vidi Baranduin.
Branjena ravnica
Vidi Talath Dirnen.
*Brdo Anwar, *Brdo udivljenja
Vidi Amon Anwar.
Brdo uhoda Vidi Amon Ethir.

Bree Glavno selo Breejskog kraja na krianju nmenrejskih cest u Eriadoru. 310, 359, 365, 367, 382, 391. Ljudi iz Breeja 412, 420; Robiti iz
Breeja 420.
Brego Drugi kralj Rohana, sin Eorla Mladog. 408, 413
Bregolas
Barahirov brat te Baragundov i Belegundov otac. 74, 75
Bregor
Barahirov i Bregolasov otac. 81. Bregorov luk, sauvan u Numenoru,

199
Brethil
uma izmeu rijeka Teiglina i Siriona u Beleriandu, stanite Hale

thina naroda. 57, 60, 81, 86, 92, 106, 112, 113, 128, 135-138, 148-151.
153-155, 158, 161, 162, 165, 170, 174, 427. Ljudi, narod, puk Brethila 14,
108,112, 136, 155, 156, 160, 169; vidi i umljaci, umski narod. Crni trn
brethilski, vidi Gurthang.
Brithiach
Gaz na Sirionu sjeverno od ume Brethil. 60-62, 113
Brithombar
286
Brithon
Brodda
Najsjevernija luka Falasa na obali Belerianda. 34, 51-52, 60,
Rijeka koja se ulijevala u Veliko more kod Brithombara. 60
Istonjak u Hithlumu nakon Nirnaeth Arnoediada koji je za enu

uzeo Aerin, Hrinovu roakinju; umorio ga Trin. 87, 88, 129-134.
Nazvan Pridolica 129
Bruinen Rijeka u Eriadoru, stapa se s Mitheithelom u rijeku Gwathl; pre

vedena kao Glasnovoda. 301. Bruinenski gaz, ispod Rivendella. 384
Budni mir Razdoblje od 2063. godine Treeg doba, kad je Sauron napustio
Dol Goldur, do 2460., kad se onamo vratio. 337, 412, 450
KAZALO
469
Cabed-en-Aras Duboki klanac na rijeci Teiglin, gdje je Trin usmrtio Glaurunga i u koji je skoila Nienor, poinivi tako samoubojstvo. 155,
158-161, 166-169, 172, 175. Preveden kao Srnin skok 169. Vidi Cabed
Naeramarth.
Cabed Naeramarth "Skok strane kobi", naziv dan Cabed-en-Arasu nakon
to je Nienor skoila s njegovih litica. 168, 175
Cair Andros Otok na rijeci Anduin sjeverno od Minas Tiritha, koji je Gondor
utvrdio u svrhu obrane Anriena. 333, 343, 355, 427
Calenardhon "Zelena pokrajina", naziv za Rohan u vrijeme dok je to bio
sjeverni dio Gondora. 234, 275, 277, 310, 329, 332, 338, 341-347, 349,
352, 353, 357, 412, 413, 448. Calenardhonska vrata 412; Kralj Calenardhona, Eorl, 352. Vidi Rohan, Rohanska vrata.
Calenhad esti Gondorski svjetionik na Ered Nimraisu. (Ime je vjerojatno
znailo "zeleni prostor", prema ravnom zemljanom krunitu brda; sa
stavnica had izvodi se, uz uobiajene mutacije sloenica, iz rijei sad
"mjesto, toka".) 342
Calimehtar Trideseti kralj Gondora, pobjednik nad Vozarima na Dagorladu
1899. godine Treeg doba. 326, 329-332, 337
*Calmindon
Camlost
"Kula svjetlosti" na Tol Uinenu u zaljevu Rmenne. 213
Vidi Beren (1).
Caras Galadhon "Gradina stabala" (za rije caras vidi 294), glavno stanite
vilenjaka iz Lriena. 285, 298, 306
Cardolan Jedno od triju kraljevstava na koja se Arnor rascijepio u devetome
stoljeu Treeg doba; omeeno rijekom Baranduin na zapadu i Isto
nom cestom na sjeveru. 390, 391
Carn Dm Glavna tvrava Angmara. 442
Carnen "Crvenvoda", rijeka to tee sa eljeznih brda i utjee u Hitru ri
jeku. 442
*Ceh moreplovaca
*Ceh oruara
Vidi Moreplovci.
(u Numenoru). 198
Celduin Rijeka to tee od Pustogore do Rhnskoga mora. 328, 442. Prevedena kao Hitra rijeka 326, 328, 337, 442
Celeborn (1)
"Srebrno drvo", ime Drveta s Tol Eressee. 305
Celeborn (2) Thingolov roak; vjenao se s Galadriel; Gospodar Lothlriena.

(Za znaenje imena vidi 305). 241, 262 ,263, 266-272, 274, 275, 278, 279,
282-285, 288, 291-293, 304, 305, 312, 313, 323, 324. Vidi Teleporno.
Celebrant Rijeka to je istjecala iz Zrcalnoga jezera, protjecala Lothlrienom
i utjecala u Anduin. 297, 313, 314. Prevedena kao Srebrotok 285, 297,
298, 313, 384. Vidi Celebrantsko polje.
470
Celebrantsko polje Djelomian prijevod naziva Parth Celebrant, vidi dalje.

Travnat kraj izmeu rijeka Srebrotok (Celebrant) i Limlight; u ogra
nienom znaenju iz Gondora, zemlja izmeu donjeg toka Limlighta i
Anduina. Pojam Celebrantsko polje esto se rabi za Bitku na Celebrantskom polju, pobjedu Ciriona i Eorla nad Balchothima 2510. godine
Treeg doba. te su ovdje ukljueni i navodi koji se odnose na nju. 297.
298, 326, 330, 336, 339, 341, 342, 353 (Celebrant), 379, 413
Celebrian Ki Celeborna i Galadriel, vjenala se s Elrondom. 270, 274, 278,
283, 291
Celebrimbor "Srebrna ruka", najvei kova iz Eregiona, tvorac Triju vilenjakih prstenova; umorio ga Sauron. 271, 273-277, 283, 290-292
Ceiebros "Srebrna pjena" ili "Srebrna rosa", potok u Brethilu to u slapu
pada u Teiglin u blizini Prijelaza. 150, 155, 158, 165
Celegorm
Celon
Trei Fanorov sin. 60, 271
Rijeka u Istonom Beleriandu, tekla s brda Himring. 97
Celos
Jedna od lebenninskih rijeka u Gondoru; pritoka Siritha. ("Ime je

zacijelo izvedeno iz korjena kelu-, 'hitro istjecati', i oblikovano zavret
kom -sse, -ssa, kao u kvenijskoj rijei keluss, 'bujica, voda to snano
izvire iz kamena'.") 281
Ceorl
Rohanski jaha koji je donio vijest o Drugoj bici na Isenskim gazovi

ma. 407, 408, 410
Cerin Amroth "Amrothov humak" u Lrienu. 221, 279, 285

Cermi Kvenijsko ime sedmog mjeseca u godini prema nmenrejskom
kalendaru, odgovara srpnju. 331, 332, 335
Ceste
(1) U Beleriandu u Drevnim danima: (i) Glavna cesta od Tol Siriona do

Nargothronda preko Teiglinskih prijelaza. 57,113,114, 155, 158; zvana
stara Juna cesta 118. (ii) Istona cesta, od gore Taras na Zapadu, prelazi
Sirion na Brithiachu i Aros na Arossiachu, moda vodi sve do Himringa. 60. (iii) Vidi Patuljaka cesta (i). (2) Istono od Modrog gorja: (i)
Velika nmenrejska cesta, spona Dvaju kraljevstava preko Tharbada
i Isenskih gazova; zvana Sjeverno-juna cesta 302, 342; takoer Velika
cesta 352, Kraljevska cesta 411, 412, konjika cesta 400, Zelenput (vidi
dalje) 391: drugi navodi 310, 342, 343, 345, 381, 406, 407. (ii) Ogranak
ceste (i) to vodi za Rograd 400, 407 (vidi Prodolska cesta), (iii) Cesta
od Isengarda do Isenskih gazova 404.405.414 . (iv) Nmenrejska cesta
od Sivih luka do Rivendella, prolazi kroz Shire; zvana Cesta istok-zapad
270, Istono-zapadna cesta 310, Istona cesta 382; drugi navodi 310, 370.
375. (v) Cesta to se sputa s Prijevoja pri Imladrisu, prelazi Anduin
Starim gazom, te prolazi Mrkodolom; zvana Stari umski put 313, 385,
433, umski put 313, 315 te Men-i-Naugrim, Patuljaka cesta, vidi dalje.
(vi) Nmenrejske ceste istono od Anduina: cesta kroz Ithilien 332.
334, 335, zvana Sjeverna cesta 334; ceste to vode na istok i sjever od
Morannona 332
KAZALO
Crdan
471
Zvan "Brodograditelj"; telerski vilenjak, "Gospodar luka" Falasa;

nakon njihova unitenja poslije Nirnaeth Arnoediada utekao s Gil-galadom na otok Balar; tijekom Drugog i Treeg doba uvar Sivih luka
u Lhnskom zatonu; Mithrandiru po dolasku povjerava Naryu, Prsten
vatre. 34, 38, 48-53, 70, 184, 188-190, 200, 203-205, 234, 235, 241, 267,
275, 277, 278, 286, 430-432, 435, 454
Cirion Dvanaesti Vladar namjesnik Gondora, predao Calenardhon Rohirrimima nakon Bitke na Celebrantskom polju 2510. godine Treeg doba.
309, 326, 336-339, 341, 344-354, 356, 357, 413. Ljetopis, Pripovijest o
Cirionu i Eorlu 309, 326, 336. Zavjet Cirionov 347-350, 352-354, 357,
413; rijei zavjeta 349, 350.
*Cirith Dath "Sumrani klanac", bive ime Cirith Ungola, vidi dalje 311
*Cirith Forn en Andrath "Visoki sjeverni planinski prijevoj" preko Maglenog
gorja istono od Rivendella. 309. Zvan Visoki prijevoj 310, 385 i Prijevoj
pri Imladrisu 313, 315
Cirith Ninniach "Dugin klanac", ime koje je Tuor dao dubodolini protegnutoj od zapadnog pobra Dor-lmina do tjesnaca Drengist. 38, 39, 67
Cirith Ungol "Paukov klanac", prijevoj preko Ephel Datha iznad Minas
Morgula. 311. Vidi Cirith Dath.
*Ciryatur Nmenrejski admiral, zapovjednik flote koju je Tar-Minastir
poslao Gil-galadu za pomo u borbi protiv Saurona. 277, 299
Ciryon Trei Isildurov sin, pao na Gladdenskim poljima. 311, 317
Crissaegrim Planinski vrhunci juno od Gondolina, gdje se gnijezdio Thorondor. 61, 63
Crne dveri Vidi Morannon.
Crne godine Godine Sauronove prevlasti u Drugome dobu. 412
Crni jahai Vidi Nazg.
*Crni kralj Vidi Morgoth.
Crni ma Vidi Gurthang, Mormegil.
Crni zapovjednik Vidi Gospodar Nazgla.
Crvena strijela "Ratna strijela" poslana iz Gondora u Rohan kao znamenje
potrebitosti Minas Tiritha. 397, 458
Crveni prsten Vidi Narya.
Crveno oko Sauronovo znamenje. 315
Cuivinen "Voda buenja", jezero u Meuzemlju pokraj kojeg su se probu
dili prvi vilenjaci. 262, 272
Curufin Peti Fanorov sin, Celebrimborov otac. 60, 271
*Curumo Kvenijsko ime Curunira (Sarumana). 436
Curunir "Vjet ovjek, lukavac", sindarinsko ime Sarumana, vidi dalje; ta
koer Curunir 'Ln, Saruman Bijeli. 432-436. Vidi Cunimo.
Cthalion "vrsti luk", vidi Beleg.
472
arobnjaci
Vidi Istari, Heren lstarion, arobnjaki red.
arobnjaki red
vrsti luk
430, 431, 434. Vidi Heren lstarion.
Vidi Beleg.
D
Daeron Pjesnik-glazbenik iz Doriatha; zaljubljen u Lthien, koju je dvaput
izdao; Saerosov prijatelj (ili roak). 97
Dagor Bragollach "Bitka iznenadnog plamena" (takoer samo Bragollach).
etvrta velika bitka Beleriandskih ratova, kojom je okonana Opsada
Angbanda. 38, 51-52, 75, 77, 78, 188
*Dagor Dagorath
439, 440; vidi 439, biljeka 8.
Dagorlad "Bojno polje", istono od Emyn Muila i blizu Mrtvih barutina,

poprite velike bitke izmeu Saurona i Posljednjeg saveza vilenjaka i
ljudi na kraju Drugog doba. 277, 311, 328, 329, 331, 332, 337, 355 Bit
ka na Dagorladu 279, 282, 283, 295, 296. Kasnije bitke na Dagorladu:
pobjeda kralja Calimehtara 1899. godine Treeg doba nad Vozarima,
330, 332, 337; poraz i pogibija kralja Ondohera 1944. godine Treeg
doba, 332-333
Din Gvozdenstopa Poglavar patuljaka iz eljeznih brda, poslije Kralj podno
Gore; pao u Bici u Dlju. 364, 365
Daleki Harad Vidi Harad.
*Darovana zemlja
Vidi Nmenor, Yzyan.
Dagol tur iz Dolina Anduina, pronaao Prsten Jedan. 386

Denethor (1) Voa nandorskih vilenjaka koji su preli Modro gorje i na
stanili se u Ossiriandu; stradao na Amon Erebu u Prvoj beleriandskoj
bici. 97
Denethor (2) Dvadeset esti i posljednji Vladar namjesnik Gondora, drugi
s tim imenom; Gospodar Minas Tiritha u vrijeme Rata za Prsten; Boromirov i Faramirov otac. 378, 444, 447, 450-454, 458
Dor
Sedmi kralj Rohana. 414, 415
Devetorica
Vidi Nazgli.
Devetorica pjeaka
Dimbar
Prstenova druina. 293, 387, 439
Zemlja izmeu rijeka Siriona i Mindeba. 60, 64, 112, 117, 118
Dimrill-dolac
Vidi Nanduhirion.
Dimrost Slapovi Celebrosa u umi Brethil, poslije prozvani Nen Girith, vidi
dalje: prevedeni kao Kine stube. 150
Dior, Thingolov nasljednik Sin Berena i Lthien; kralj Doriatha nakon Thingola; posjednik Silmarila; umorili su ga Fanorovi sinovi. 268
KAZALO
473
Drhaval ovjek iz Dor-lmina, autor djela Narn i Chn Hrn. [U Silmarillionu raniji oblik Dirhavel.] 176, 177
*drnaith
Klinasta borbena formacija kojom su se sluili Dnedaini. 313,
314
*Divlje zemlje
Rohanski naziv za zemlje zapadno od Vrata. 412
Divlji ovjek iz ume
Ime koje je prihvatio Trin na samom dolasku medu
ljude iz Brethila. 136

Divlji ljudi
(i) Dredaini, vidi dalje, (ii) Openit naziv za istonjake ljude
sa suprotne strane Anduina. 296

*Divlji vilenjaci
Mmov naziv za Mrke vilenjake (Avare). 127
Djeca Svijeta
Vilenjaci i ljudi. 73
Djeca Zemlje
Vilenjaci i ljudi. 46
Dlakonogi Jedan od triju naroda na koje su se dijelili hobiti (vidi Bljedoliki).

324
Dol Amroth Poluotona utvrda u Belfalasu, nazvana prema Amrothu, kra
lju Lriena. 205, 278, 282, 286, 287, 333, 348. U odnosu na Vladare ili
Kneeve Dol Amrotha 282, 286-288, 345, 347, 348, 350. Vidi Angelimar,
Adrahil, Imrahil.
Dol Baran "Zlatnosmee brdo", brdo na junom kraju Maglenog gorja, gdje
je Peregrin Took pogledao u palantr iz Orthanca. 449, 450
Dol Guldur "Brdo vraarija", gola uzvisina na jugozapadu Mrkodola, gdje je
Nekromant imao utvrdu prije nego to se otkrilo da je on Sauron koji
se vratio. 273, 283, 285, 292, 312, 336-340, 347, 353, 358, 359, 361, 362,
368, 371, 376, 379, 385, 386. 394, 395. Vidi Amon Lanc.
*Dolina grobnica
Vidi Noirinan.
Dolina kamenih kola Dolina u umi Dradan na istonom kraju Ered Nimraisa. (Ime je prijevod naziva *Imrath Gondraich; imrath znai "duga
uska dolina du koje prolazi staza ili vodotok".) 354, 427
Dlje
Beorninka zemlja u podnoju gore Erebor, u savezu s Patuljakim

kraljevstvom podno Gore. 309, 328, 359. Vidi Bitka u Dlju.
Dor-Carthol "Zemlja luka i ljema", ime kraja koji su branili Beleg i Trin
iz svojeg skrovita na Amon Rdhu. 179, 182
Dor-en-Ernil
"Kneeva zemlja" u Gondoru, zapadno od rijeke Gilrain. 282
Doriath "Ograena zemlja" (Dor Ith), zvana tako zbog Melianina pojasa;
kraljevstvo Thingola i Melian u umama Neldoreth i Region, kojim su
vladali iz Menegrotha na rijeci Esgalduin. 59-61, 75, 81, 89, 90, 92-94,
96-99, 101-103, 106, 108, 109, 111, 112. 115-119, 124,135, 138,141, 143,
144, 146-148, 151, 174-176, 179, 183, 186, 199, 263, 264, 268-270, 287,
292, 296, 297, 429. Zvan Zatiena kraljevina 106, te Skriveno kraljevstvo
93, 109, 130, 132, 172-174
474
Dorlas ovjek iz Brethila; poao s Trinom i Hunthorom u napad na Glaurunga, ali se povukao iz straha; umorio ga Brandir. 136-138, 152, 153,
156-158, 161, 168, 169. Dorlasova ena 160, 171
Dor-lmin Podruje na jugu Hithluma, pripadalo Fingonu, koji ga je dao
kao leno Hadorovoj kui; dom Hrina i Morvven. 31, 33-35, 38, 75-77,
86-88, 94, 95, 98, 100, 106-108, 111, 129, 133, 137, 138, 148, 152, 176'
185, 188, 190, 221, 422. Gorje Dor-lmina, dio Ered Wethrina koji je
tvorio juni zid Hithluma 57. Gospa Dor-lmina, Morvven 83, 87, 88,
132, 138, 139; Gospodar Dor-lmina, Hrin, 83, 84, Trin, 132, 134.
Zmaj Dor-lmina, vidi Zmajski ljem.
Dorthonion "Zemlja borova", velika umovita visoravan na sjevernoj granici
Belerianda, poslije zvana Taur-nu-Fuin, vidi dalje. 75, 313
*Dramborleg
Velika Tuorova sjekira, uvala se u Nmenoru. 199
Drengist, tjesnac Drengist Dugi rukavac mora koji je prodirao u Ered Lmin,
izmeu Lammotha i Nevrasta. 39-41, 188, 190
*Drath Dredaini. (Jednina Dr, mnoina takoer Drin; sindarinski oblici
izvedeni iz domorodake rijei Drughu). 421, 427. Vidi Rg, R.
*Dredain Sindarinsko ime (Od Dr +adan, mnoina edain, vidi) za "Divlje
ljude" s Ered Nimraisa (kao i iz ume Brethil u Prvome dobu). 411-412,
419-424, 426-429. Zvani Divlji ljudi 411, 421, 422, 428, 429; Wosi 421,
429; a vidi i pkel-ljudi.
*Drg, Drzi Dredaini. 420-425, 428
*Drwaith Iaur "Stara divljina Dru-ivlja" na gorskome rtu Andrastu. 299,
421, 427-429. Zvana Stara pkel-divljina 428, te Stara pkel-zemlja 299,
428
Drvo s Tol Eresse
Drvobrada
Vidi Celebom (1).
Vidi Fangorn.
Duga zima Zima izmeu 2758. i 2759. godine Treeg doba. 369, 415
Dugo jezero Jezero juno od Erebora u koje su utjecale i umska i Hitra
rijeka, te na kome je bio sagraen Esgaroth (Jezergrad). 295
*Dugotok Naziv za Anduin meu Eothodima. 336
*Dugovir "Izvor Dugotoka", ime koje su Eothodi dali rijeci sa sjevera Maglenog gorja koju su nakon stapanja sa Surolokom zvali Dugotok (An
duin). 336
Dnedain (Jednina Dnadan). "Edaini sa Zapada", Nmenrejci. 221, 235.
253, 296, 309, 311, 313-320, 323, 324, 327, 336, 378, 382, 390, 391, 412.
431, 443, 449, 454. Zvijezda Dnedaina 321
Dungortheb Odnosno Nan Dungortheb, "Dolina uasne smrti", izmeu litica
Ered Gorgorotha i Melianina pojasa. 60
Dunharrow Utvreno pribjeite u Ered Nimraisu iznad Harrowdalea, do ko
jeg se stizalo uzvojitom stazom, na svakom zavoju koje su stajali kipovi
KAZALO
475
zvani pkel-ljudi. 427, 429, 451. Mrtvi ljudi iz Dunharrowa, ljudi s Ered
Nimraisa koje je Isildur prokleo jer su prekrili dani mu zavjet, 412
Dnhere Rohanski jaha, Glavar Harrowdalea; borio se na Isenskim gazo
vima i na Pelennorskim poljima, gdje je pao. 406
Dunland Zemlja na samom junom kraju zapadnih obronaka Maglenog
gorja, gdje ive Dunlandani. 300, 390, 412
Dunlanani itelji Dunlanda, preostaci starog soja ljudi koji je nekad ivio
u dolinama Ered Nimraisa; u rodu s Mrtvim ljudima iz Dunharrowa i
iteljima Breejskoga kraja. 300, 302, 303, 398, 405, 412-415. Dunlananin, Sarumanov jatak, "kiljavi junjak" u gostionici u Breeju 390, 391.
Pridjev Dunlananski 399, 402, 405, 415
Durin I Najstariji od Sedmorice oeva patuljaka. Durinov nasljednik, Thorin
Hrastotit 366. Durinov narod 275, 366, 374; Durinov puk 362, Durinova
kua 366, 367, Durinovo pleme 366
Durin III Kralj Durinova naroda u Khazad-dmu u doba Sauronova napada
na Eregion. 276
Dva kraljevstva
Arnor i Gondor. 301, 302, 342
Dva drveta Valinora

* Dveri Mordora
Dveri Noldora
Dwimordene
264, 266. Vidi Laurelin, Telperion.

Vidi Morannon.
Vidi Annon-in-Gelydh.
"Dolina obmana", ime za Lrien meu Rohirrimima. 340, 353
E
E
Svijet, materijalni univerzum; E, vilenjaka rije sa znaenjem "Jest"

ili "Neka bude", rije je koju je izgovorio Ilvatar kad je Svijet poeo
postojati. 201, 440
*Embar Brod koji je Tar-Aldarion izgradio za svoje boravite, na kojem se

nalazila Cehovska kua Moreplovaca. (Ime nedvojbeno znai "Morski
stan".) 205, 206, 208, 212, 223, 236
Erendil Sin Tuora i Idril, Turgonove keri, roen u Gondolinu; vjenao se
s Elvving. keri Diora, Thingolova nasljednika; otac Elronda i Elrosa;
doplovio do Amana s Elvving i zamolio za pomo protiv Morgotha (vidi
184-184); postavljen da plovi nebesima u svojemu brodu Vingilotu i nosi
Lthienin Silmaril (Zvijezda, 47, 200, 211). 44, 65, 176, 199, 224, 225,
234, 251, 288, 289, 291. Erendilov kamen, zvan Elessar, 289, 290.
*Erendur (1)
244
Erendur (2)
260
Mlai brat Tar-Elendila, roen 361. godine Drugog doba.

Petnaesti princ Andni, brat Lindri, Tar-Palantirove bake.
476
Ernil II. Trideset drugi kralj Gondora, odnio pobjedu nad Haradrimima i
Vozarima 1944. godine Treeg doba. 280, 331-336
Ernur Trideset trei i posljednji kralj Gondora; izdahnuo u Minas Morgulu.
335, 356
Erwen Ki kralja Olwa iz Alqualond, Finarfinova ena i majka Finroda,
Orodretha, Angroda, Aegnora i Galadriel. 264, 266, 269
*Echad i Sedryn '"Zaklon vjernih", naziv dan sklonitu Trina i Belega na
Amon Rdhu. 180
Echoriath Gorje to okruuje Tumladen, Gondolinsku ravnicu. 60, 62, 64,
69. Ered en Echoriath 60; Kruno gorje 60, 63; Turgonovo gorje 63; drugi
navodi 60-62
Ecthelion (1) Vilenjak iz Gondolina, zvan Gospodar Vrela i uvar Velikih
dveri. 71-73
Ecthelion (2) Dvadeset peti Vladar namjesnik Gondora, drugi s tim imenom;
otac Denethora II. 452
Edaini (jednina Adan). Ljudi iz Triju kua Prijatelja vilenjaka (kvenijski
Atani, vidi dalje). 32, 36, 46, 74-76, 80, 83. 88, 97,106, 183-185, 198,199,
201,203,208,215,217,223, 247, 273, 286,419-422,427. Vidi Adanedhel,
Dredaini, Dnedaini.
*Edhellond "Vilin-luka" u Belfalasu nedaleko od stjecita rijeka Morthonda
i Ringla, sjeverno od Dol Amrotha. 287, 299. Zvana luka Amrotha 286;
drugi navodi 280, 286, 287
*Edhelrimi, Eledhrimi "Vilenjaci"; sindarinski edhel, eledh i nastavak zbirne
mnoine rim (vidi Dodatak Silmarilliona, stavka l, elen). 352
Edoras "Dvori", ime na jeziku Marke za prijestolnicu Rohana na sjevernom
rubu Ered Nimraisa. 70, 320, 347, 381, 388, 389, 397, 398, 400, 402-404,
407-410, 458. Edomski zbor 403, 408-410
Egalmoth Osamnaesti Vladar namjesnik Gondora. 415
Eglarest Najjunija luka u Falasu na obali Belerianda. 34, 51-52, 286
Eilenach Drugi gondorski svjetionik na Ered Nimraisu, najvia toka ume
Dradan. 342, 344, 354
*Eilenaer Prednmenrejsko ime (srodno nazivu Eilenach) za Amon Anwar
(Halifirien), vidi dalje 354
Eithel Sirion "Sirionovo vrelo", na istonoj padini Ered Wethrina; rabi se kao
pojam za noldorsku tvravu (Barad Eithel) to je ondje stajala. 78. 95
*eket Kratak ma iroke otrice. 318
elanor (1) Zvjezdolik cvjeti to je rastao na Tol Eressi i u Lothlrienu.
221
Elanor (2) Ki Samwisea Gamgeeja, nazvana prema cvijetu. 221, 321
*Elatanprinca
iz Andni
Nmenrejac,
mu Silmarien, otac Valandila, prvoga
Andni.
201
KAZALO
477
*Eldalond "Eldarska luka" u zaljevu Eldanna na uu rijeke Nunduin u

Nmenoru; zvana "Zelena". 195, 196
*Eldanna Veliki zaljev na zapadnoj strani Nmenora, zvan tako "zato to
je bio okrenut prema Eressi" (tj. Elda(r)+ sufiks -(n)na za kretanje
prema neemu, kao u pojmovima Elenna, Rmenna). 195
Eldari
Vilenjaci iz Triju rodova (Vanyari, Noldori i Teleri). 40, 45, 46, 51,
52, 57, 60, 62, 74, 74, 79, 80, 84, 86, 87, 101,176, 178,179,184, 185, 187,
195-198, 200, 201, 203, 207, 209, 212, 214, 216-218. 221, 222, 225, 234,
235, 247, 252, 253, 255-257, 259, 263, 264, 266, 270-272, 279, 286, 287,
290, 293, 295, 304, 320, 323, 327, 350, 419-423, 431, 434-436, 439-441.
Eldarski (jezici) 259, 294, 303. Vilenjaci iz Belerianda 267, 286; Vilenjaci
iz Eresse 198; na mnogim drugim mjestima rije vilenjaci, rabljena bez
prefiksa, podrazumijeva pojam Eldari.
*Eledhrimi
Eledhwen
Vidi Edhelrimi.
Morwenino ime. 74, 80, 86, 190, 222
*Elemmakil
Vilenjak iz Gondolina, zapovjednik strae na vanjskim dverima.
65-68, 70-72
Elendil
Amandilov sin, posljednji princ Andni, potomak Erendila i Elwing, ali ne iz izravne loze kraljeva Nmenora; utekao sa sinovima
Isildurom i Anrionom iz Potopa Nmenora i osnovao nmenrejske
kraljevine u Meuzemlju; pao uz Gil-galada pri svrgavanju Saurona na
kraju Drugog doba. Zvan Visoki i Vjerni (Voronda 349, 350). 199, 213,
253, 261, 310, 313, 314, 317, 320, 323, 348-350, 355-357, 421, 439, 454,
455. Elendilovi nasljednici, Elendilova kua 290, 309, 311, 348, 355, 356,
453-455. Elendilova zvijezda, vidi Elendilmir. Elendilov kamen, palantr
iz Emyn Beraida, 454
Elendilmir Bijeli dragulj koji su kraljevi Arnora nosili na elu kao kraljev
sko znamenje (za dva dragulja tog imena vidi 321). 309, 317, 320-322.
Elendilova zvijezda 309, 321; Sjeverna zvijezda, zvijezda Sjevernoga kra
ljevstva 321
Elendur Najstariji Isildurov sin, pao na Gladdenskim poljima. 311, 314,
316-319
*EIennanor "Zemlja nazvana Ka zvijezdi", Nmenor; puniji oblik imena
Elenna koje se zatjee u Silmarillionu i Gospodaru prstenova. 349
*Elentirmo "Motritelj zvijezda", Tar-Meneldurovo ime. 195, 201
Elenw Turgonova ena; poginula pri prelaenju Helcaraxa. 73
Elessar (1) Veliki zeleni dragulj iscjeliteljske moi sazdan u Gondolinu za
Idril. Turgonovu ker, koja ga je dala svojemu sinu Erendilu; onaj
Elessar koji je Arvven dala Aragornu bio je ili vraeni Erendilov dra
gulj, ili drugi s tim imenom. 288-292. Erendilov kamen 289, 290; Vilin-kamen 290
478
Elessar (2) Ime koje je Aragornu predskazao Olrin, te ime pod kojim je
postao Kralj iznova ujedinjene kraljevine. 290, 291, 317-321, 326, 333,
350, 358, 441. Vilin-kamen 290
*EIestirn Vidi Tar-Elestirn.
Elfhelm Rohanski jaha; s Grimboldom predvodnik Rohirrim u Drugoj
bici na Isenskim gazovima; razbio prodor u Anrien; pod vlau kralja
omera zapovjednik Istone marke. 397, 400, 401, 403, 404, 406-411.
422, 429
Elfwine Krasni Sin omera, kralja Rohana, i Lothiriel, keri Imrahila, kneza
Dol Amrotha. 323
*Elmo
Vilenjak iz Doriatha, mladi brat Elwa (Thingola) i Olvvea iz Alqualond; prema jednom prikazu, Celebornov djed. 268, 269
Elostirion Najvia kula na Emyn Beraidu, u kojoj je bio postavljen palantr

zvan Elendilov kamen. 446
Elrond Sin Erendila i Elwing, brat Elrosa Tar-Minyatura; na kraju Prvog
doba odabrao pripasti Prvorodenima, te ostao u Meuzemlju sve do
kraja Treeg doba: gospodar Imladrisa i uvar Vilye, Prstena Zraka, koji
je primio od Gil-galada. 193, 252, 274-278, 282, 283, 291, 309, 310, 317,
320, 430, 443, 449, 451. Zvan Poluvilenjak 275. Vidi Elrondovo vijee.
Elrondovo vijee
Vijee odrano u Rivendellu prije odlaska Prstenove dru
ine. 316, 320, 324, 384, 385, 391, 395, 431, 437, 448
Elros
Sin Erendila i Elwing, Eirondov brat; na kraju Prvog doba odabrao je

biti ubrojen medu ljude, te postao prvi kralj Nmenora, zvan Tar-Minyatur, vidi dalje. 44, 197, 199, 245, 251, 252, 254. Elrosova loza, Elrosovi
potomci 207, 209, 218, 221, 223, 231, 237, 244-247, 251-261
Elu Thingol
Sindarinski oblik imena Elw Singollo. 199, 264. Vidi Thingol.
Elw
267, 268. Vidi Thingol
Elwing
Ki Diora. Thingolova nasljednika, koja se, utekavi iz Doriatha sa

Silmarilom, udala za Erendila na Uu Siriona i s njim otila u Aman;
majka Elronda i Elrosa. 199. 268
*Emeri Kraj kozjih panjaka u Mittalmaru (Nutrini) Nmenora. 195, 213,

215, 217, 225-227, 229, 230, 233, 236,239, 242-245, 248, 249. Bijela gospa
iz Emeri, Erendis, 227
*Emerwen (Aranel)
"(Kraljevna) Pastirica", ime koje je Tar-Ancalim dobila
u mladosti. 245. 247
Emyn Beraid Brda na zapadu Eriadora na kojima su stajale Bijele kule. 446.
454, 455. Prevedeno kao Kulska brda 213. Vidi Elostirion.
*Emyn Duir
"Tamno pobre", planine Mrkodola. 312. Vidi Emyn-nu-Fuin.
Emyn Muil "Brda strave", kran, gudurast i (napose na istonoj strani) jalov
brdoviti kraj oko Nen Hithoela ("Maglohladne vode") iznad Rauroskih
slapova. 298, 337, 351, 384, 409, 413
KAZALO
479
*Emyn-nu-Fuin "Pobre pod mrakom", kasnije ime planina Mrkodola. 312.

Vidi Emyn Duir.
Enedwaith "Sredinji puk", predio izmeu rijeka Sivotoka (Gwathia) i Isena
(vidi naroito 299-302). 241, 277, 299-303, 381, 389, 398, 411, 412, 414,
422, 428, 429
*Enerdhil
Tvorac dragulja iz Gondolina. 288-292
Enti 298, 351, 352, 397, 407. Vidi Enyd, Onodrimi.

Entuless "Povratak", brod u kojem je Nmenrejac Vantur izveo prvu
plovidbu u Meuzemlje. 200
Entwade
Gaz preko rijeke Entwash. 379
Entwash Rijeka to je tekla Rohanom iz ume Fangorn do Nindalfa. 342,

344, 351, 408. Vidi Onodl.
Entwood
Enyd
Naziv za umu Fangorn u Rohanu. 351, 413
Sindarinsko ime za Ente (mnoina rijei Onod, vidi Onodl, Onodrim).

351
*Eofor
Trei sin Brega, drugoga kralja Rohana; Eomerov predak. 408
*oher Izraz Rohirrim za puni zbor njihove konjice (za znaenje vidi 344).
339, 344, 352.
EI
"Mrki vilenjak" iz Nan Elmotha, Maeglinov otac. 60
Eomer
Neak i posinak kralja Thodena; u vrijeme Rata za Prsten Trei

zapovjednik Marke; nakon Thodenove smrti osamnaesti kralj Roha
na; prijatelj kralja Elessara. 323, 344, 350, 396, 397, 401, 402, 407-411,
445
*Eomund (1) Glavni zapovjednik vojske Eotheoda u vrijeme Eorlova ko

njikog pohoda. 350
omund (2) Glavni zapovjednik Rohanske marke; vjenao se s Thodwyn,
Thodenovom sestrom; otac Eomera i owyn. 396, 408
Enw
Jedan od najmonijih Maiara, zvan Manwovim glasnikom; voda

vojske Valara u napadu na Morgotha pri kraju Prvog doba. 439
ored
Vrsta postrojbe Jahaa iz othoda (za podroban opis znaenja ove

rijei u Rohanu vidi 344). 329, 344, 399, 406, 409, 410
Eorl Mladi Glavar Eotheoda; dojahao iz svoje zemlje na dalekom Sjeveru

u pomo Gondoru pred prodorom Balchotha; primio Calenardhon na
dar od Ciriona, namjesnika Gondora; prvi kralj Rohana. 298, 309, 320,
326, 328, 330, 336, 338-342, 344-354, 357,398,408,412,413. Zvan glavar
othoda, glavar Jahaa, glavar Rohirrim, kralj Calenardhona, kralj
Jahake marke 326, 338, 339, 345, 346, 352, 353, 357. Ljetopis Ciriona
i Eorla, Pripovijest o Cirionu i Eorlu 309, 326, 336, 354; Zavjet Eorlov
309, 347, 349, 352-354, 357, 398, 413; rijei zavjeta 349
Eorlinzi
Eorlov narod, Rohirrimi. 352, 400
480
othodi Ime naroda kasnije zvanog Rohirrimi, kao i njihove zemlje (vidi).
326, 328, 329, 334-339, 344, 346, 349-353. Jahai, Konjanici, sa Sjevera
341,342,345
owyn omerova sestra, Faramirova ena; umorila Gospodara Nazgla u
Bici na Pelennorskim poljima. 396
*epess
"Priimak" koji pojedini Elda dobiva uz svoja osobna imena (essi).
304
Ephel Brandir "Brandirovo ograeno okruje", obitavalita ljudi iz Brethila
na Amon Obelu. 135, 137, 150, 151, 153-155, 164. Samo Ep/te/ 160,
161, 171
Ephel Dath "Ograda od sjenki", planinski lanac izmeu Gondora i Mordora. 332-334
Erchamion
Erebor
Vidi Beren (1).
Izdvojena gora istono od najsjevernijih dijelova Mrkodola, u kojoj

je bilo patuljako Kraljevstvo podno Gore, odnosno Smaugov brlog.
328, 358, 359, 361, 362, 364-366, 373. Pustogora 295, 358, 366
Ered Lindon
"Lindonsko gorje", drugi naziv za Ered Luin, vidi dalje. 267,
269, 270, 423, 427

Ered Lithui
"Pepelno gorje", masiv koji tvori sjevernu medu Mordora. 332
Ered Lmin "Gorje jeke", masiv koji tvori zapadne bedeme Hithluma. 35,
39. Gorje jeke u Lammothu 39
Ered Luin Veliki gorski lanac (zvan i Ered Lindon, vidi dalje) to je u Drevnim
danima razdvajao Beleriand od Eriadora, a nakon razaranja na kraju
Prvog doba tvorio sjeverozapadni obalni masiv Meuzemlja. 203, 263.
270, 358. Preveden kao Modro gorje 140, 203, 270, 286, 360, 367, 370;
zvan Zapadno gorje 203; drugi navodi 79, 202, 262, 268, 366, 370
Ered Mithrin "Suro gorje" to se protee s istoka na zapad sjeverno od
Mrkodola. 336
Ered Nimrais "Bjelorogo gorje", veliki masiv to se protee s istoka na zapad
juno od Maglenog gorja. 281, 342, 351. Bijelo gorje 280, 281, 298, 356.
412,413,427,428
Ered Wethrin Veliki zakrivljeni gorski masiv to granii s Anfauglithom
(Ard-galenom) na zapadu, a na jugu tvori prepreku izmeu Hithluma
i Zapadnog Belerianda. 42, 51, 87, 135, 148, 155, 188. Prevedeno kao
Gorje sjen 108, 111, 128 i Sjenovito gorje 92, 97; navodi 55, 56, 89
Eregion "Zemlja zelenike", ljudi je nazivaju Zelenika; noldorska kraljevina
koju su u Drugome dobu osnovali Galadriel i Celeborn, u bliskom
odnosu s Khazad-dmom; razorio ju je Sauron. 241, 263, 268, 270-277,
282, 283, 287, 290-293, 302. Zelenika 271
Ereinion "Potomak kraljeva", osobno ime Gil-galada. 233, 234, 304
KAZALO
Erelas
481
etvrti gondorski svjetionik na Ered Nimraisu. (Ime je vjerojatno

prednmenrejsko; iako je sindarinskog oblika, na tom jeziku nema
prikladnog znaenja. "Bilo je to zeleno brdo neobraslo drveem, tako
da se ni er-, 'jedini', ni las(s), 'list', ne ine prikladnima.") 342
*Erendis Udana za Tar-Aldariona ("Pomoreva ena"); njih dvoje su se

veoma voljeli, a zatim zamrzili; majka Tar-Ancalim. 207-232, 236, 237,
239, 240, 242-245, 247, 249, 250, 252, 254, 321. Zvana Zapadinska gospa
210 i Bijela gospa iz Emeri 227; vidi takoer Tar-Elestirn i Uinniel.
Eressa "Osamljeni otok" u Eldamarskom zaljevu. 195, 196, 198, 214, 221,
258, 260, 263, 281, 455. Tol Eressa 305
Eriador Zemlje izmeu Maglenog i Modrog gorja. 203, 204, 234, 247, 268270, 272, 275-277, 280, 283, 286, 293, 299-301, 304, 309, 365, 366, 383,
389,415,443
Erkenbrand Rohanski jaha, vladar Zapadnog prigorja i Rograda; pod kra
ljem Eomerom, zapovjednik Zapadne marke. 402-411
Eru
"Jedan", "Onaj koji Jest sam": Ilvatar. 194 (Eru Ilvatar), 204, 214,
235, 236, 349, 350, 431, 436. Jedan 215, 235, 350, 434. Eruovo svetite
na Meneltarmi 259
*Eruhantal
"Zahvalnost Eruu", jesenski blagdan u Nmenoru. 194, 204
*Erukyerm
"Molitva Eruu", proljetni blagdan u Nmenoru. 194, 214, 239
*Erulaital
"Slavljenje Erua", blagdan sredine ljeta u Nmenoru. 194
*Eryn Galen Velika uma to se obino naziva prevedenim imenom Zelenuma velika, vidi dalje 312
Eryn Lasgalen "uma zelenih kronji", ime dano Mrkodolu nakon Rata za
Prsten. 313
*Eryn Vorn "Mrana uma", veliki poluotok na obali Minhiriatha, juno od
ua Baranduina. 299, 300
Esgalduin Rijeka u Doriathu, dijelila ume Neldoreth i Region te utjecala
u Sirion. 93, 102, 147
*Estelmo Elendurov pa, preivio stradanje na Gladdenskim poljima. 314,
319
Estolad Kraj juno od Nan Elmotha u Istonom Beleriandu, gdje su sljedbe
nici Bora i Maracha boravili nakon to su preli Modro gorje. 97
Ethir Anduin "Istoka Anduina", delta Velike rijeke u Belfalaskom zaljevu.
278,281,438
*Ethraid Engrin
Sindarinski naziv (takoer u obliku jednine Athrad Angren)
za Isenske gazove, vidi dalje 302, 352
Evendim
Vidi Nenuial.
482
J. R.
Faelivrin
Falas
R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti
Ime koje je Gwindor nadjenuo Finduilas. 56
Zapadne obale Belerianda, juno od Nevrasta. 34, 51, 52. Falaske

luke 286
Falastur "Gospodar obala", ime Tarannona, dvanaestoga kralja Gondora.

437
Falathrimi
Telerski vilenjaci iz Falasa, kojima je vladao Crdan. 51
Fangorn (i) Najstariji Ent i uvar ume Fangorn. 298. Preveden kao Drvobrada 272, 407. (ii) uma Fangorn, na jugoistonom kraju Maglenog
gorja, oko gornjeg toka rijeka Entwash i Limlight. 279, 298, 329, 351,
384, 413, 414. Vidi Entwood.
Faramir (1) Mladi sin Ondohera, kralja Gondora; pao u boju s Vozarima.
331,334,335
Faramir (2) Mlai sin Denethora II., namjesnika Gondora; kapetan Ithilienskih graniara; nakon Rata za Prsten knez Ithiliena i Gondorski
namjesnik. 386, 441, 444, 450, 453
Faroth Vidi Taur-en-Faroth.
Fanor
Najstariji Finwov sin, Fingolfinov i Finarfinov polubrat; predvodnik

Noldora u pobuni protiv Valara; tvorac Silmaril i palantr. 39, 95, 259,
264-268, 271, 273, 288. Fanorovi sinovi 177; Fanorci 292. Fanorske
svjetiljke 37, 182
Fanturi "Vladari duhova", Valari Nmo (Mandos) i Irmo (Lrien). 441.
Vidi Nurufantur, Olofantur.
Felagund
Ime pod kojim je Finrod bio poznat nakon osnutka Nargothronda;
za navode vidi Finrod. Felagundova vrata 143, 146

Felarf
Konj Eorla Mladog. 340, 341
Fenmarch
Podruje Rohana zapadno od potoka Mering. 342
Fili
Patuljak iz Durinove kue; neak i sudrug Thorina Hrastotita; pao u

Bici pet vojski. 374
Finarfin Trei Finwov sin, mlai od dvojice Fanorove polubrae; nakon
Bijega Noldor ostao u Amanu, gdje je vladao ostatkom svojeg naroda
u Tirionu; otac Finroda, Orodretha, Angroda, Aegnora i Galadriel.
263, 264, 290; drugi navodi odnose se na Finarfinovu kuu, rod, narod
ili djecu: 36, 38, 185, 188, 263, 265, 266, 269, 290
Finduilas (1)
Orodrethova ki, Gwindorova ljubljena: zarobljena u razaranju
Nargothronda; umorili je orci na Teiglinskim prijelazima; sahranjena u
Haudh-en-Ellethu. 56, 133. 135, 136. 138, 149, 158, 168, 173, 185-187
Finduilas (2) Ki Adrahila, kneza Dol Amrotha; ena Denethora II., Gondorskog namjesnika, majka Boromira i Faramira. 451, 452
Fingolfin Drugi Finwov sin, stariji od dvojice Fanorove polubrace; Vrhovni
kralj Noldor u Beleriandu, nastanjen u Hithlumu; stradao u dvoboju
KAZALO
483
s Morgothom; otac Fingona, Turgona i Aredhel. 63, 73-75, 77, 78, 221.
Fingonfinova kua, narod 65, 87, 185; Fingolfinov sin, Turgon, 32, 66
Fingon
Najstariji Fingolfinov sin; Vrhovni kralj Noldora u Beleriandu nakon

svojega oca; umorio ga Gothmog u Nirnaeth Arnoediadu; Gil-galadov
otac. 32, 76, 81, 84, 87, 95, 445. Fingonov sin, Gil-galad, 234
Finrod
Najstariji Finarfinov sin; osniva i kralj Nargothronda, zbog toga zvan

Felagund, "piljoklesac"; poginuo branei Berena u tamnicama Tol-inGaurhotha. 57, 263, 264. Finrod Felagund 269, 290; Felagund 108, 138,
143, 144, 290, 419. [Odbaeno ime Finarfina 290]
Finw
Kralj Noldora u Amanu; otac Fanora, Fingolfina i Finarfina; umorio

ga Morgoth u Formenosu. 264
*Firien-dol
Procjep iz kojeg je istjecao potok Mering. 342, 343
*Firienholt
Drugo ime za umu Firien, s istim znaenjem. 352
flet Anglosaska rije sa znaenjem "pd"; odnosi se na talan, vidi dalje. 284,
285
Folcwine etrnaesti kralj Rohana, Thodenov pradjed; povratio zapadnu
meu Rohana izmeu Adorna i Isena. 344, 398
Folde Podruje u Rohanu oko Edorasa, dio Kraljevih zemalja. 408
Fornost
"Sjeverna utvrda", punim imenom Fomost Erain "Kraljevski Sjevergrad", kasnije sjedite kraljeva Arnora na Sjevernom humlju, nakon
to je naputen Annminas. 309, 310, 342, 411, 454
*Forostar Sjeverni krak Nmenora. 194, 195, 198, 201. Preveden kao Sjeverina 194, 198; sjeverni kraj 202
*Forthwini
Marhwinijev sin; voa othoda u vrijeme Ondohera, kralja
Gondora. 331
*Forweg
ovjek iz Dor-lmina, kapetan odmetnike ete (Gaurwaith) kojoj
se pridruio Trin; umorio ga Turin. 106-111, 118

Fralf
Deseti kralj Rohana, neak kralja Helma Batoaka. 415
Freca
Frodo
Vazal kralja Helma Batoaka, kojega je ovaj umorio. 398

Frodo Baggins, hobit iz Shirea; Nositelj Prstena u Ratu za Prsten.
123, 221, 262, 263, 265, 285, 294, 298, 324, 326, 358, 364, 366-368, 375,
389-391
Frumgar
Predvodnik seobe othoda na sjever iz Dolina Anduina. 336
G
*Galadhon
Celebornov otac. 268, 305
Galadhrimi Vilenjaci iz Lriena. 284, 285, 298, 305, 306

*Galador Prvi knez Dol Amrotha, sin Nmenrejca Imrazra i vilenjakinje
Mithrellas. 287, 288, 348
484
Galadriel Finarfinova ki; jedna od voa noldorske pobune protiv Valara

(vidi); udala se za Celeborna, s kojim je ostala u Meuzemlju nakon
kraja Prvog doba; Gospodarica Lothlriena. 196, 241, 262-276, 278,
279, 282-284, 288-293, 295, 304, 305, 312, 323, 379, 430, 439,449. Zvana
Noldorska gospa 289, Gospa iz Zlatne ume 340, Bijela gospa 353; vidi i
Al(a)triel, Artanis, Nerwen.
*Galathil
Galdor
Celebornov brat i otac Nimloth, majke Elwing. 268, 305
Zvan Visoki; sin Hadora Zlatokosog i gospodar Dor-lmina nakon

njega; otac Hrina i Huora; pao kod Eithel Siriona. 36, 74, 78, 84, 94,
95, 99, 130
Gamgee Hobitska porodica iz Shirea. Vidi Elanor, Hamfast, Samwise.

*Gamil Zirak Zvan Stari; patuljaki kova, majstor Telchara iz Nogroda.
95
Gandalf Jedan od Istara (arobnjaka), lan Prstenove druine. Gandalf ("Vi
lenjak s arobnim tapom") bilo mu je ime meu ljudima sa Sjevera;
vidi 433, 434, 443-445. 58, 70, 271, 316, 320, 321, 333, 342, Trei dio,
poglavlja III i IV passim, 397, 402, 401, 408, 410, etvrti dio, poglavlja
II i III passim. Vidi Olrin, Mithrandir, Incnus, Tharkn, Sivoskuti.
*Gaurwaith Odmetnika eta na zapadnim granicama Doriatha kojoj je
pristupio Turin, postavi joj kapetan. 106, 108, 112. Prevedeno kao
Vujaci 106,109,112
Gaz kod Stanac-kamena Gaz preko Anduina izmeu Stanca-kamena i istone
obale rijeke; ovdje se, meutim, vjerojatno odnosi na Stari gaz, kojim
je Stara umska cesta prelazila Anduin, juno od Gaza kod Stanca-kamena. 310
Gaz Sarn Djelomian prijevod naziva Sam Athrad, "Kameni gaz", za prijelaz
preko Baranduina na najjunijoj toki Shirea. 277, 382
Gelmir
Noldorski vilenjak, koji je s Arminasom susreo Tuora u Annon-in-Gelydhu, te poslije otiao u Nargothrond upozoriti Orodretha na
predstojeu opasnost. 36-38, 45, 188-190
*Gethron ovjek iz Hrinovog domainstva koji je s Grithnirom otpratio
Trina u Doriath i poslije se vratio u Dor-lmin. 89, 92-94
Ghn-buri-Ghn Poglavica Dredaina ili "Divljih ljudi" iz ume Dradan.
420, 427, 429; Ghn 420
Gil-galad "Sjajna zvijezda", ime pod kojim je bio poznat Ereinion, Fingonov
sin. Po Turgonovoj smrti postao zadnji Vrhovni kralj Noldora u Meu
zemlju, te ostao u Lindonu nakon zavretka Prvog doba; s Elendilom
predvodio Posljednji savez ljudi i vilenjaka, te s njime pao u borbi protiv
Saurona. 122, 196, 203-205, 216, 233, 234, 238, 241, 249, 253-255, 272277, 282, 283, 286, 295, 300, 304, 311, 350,439. Zvan Kralj vilenjaka 233.
Gil-galadova zemlja, Lindon, 216, 276. Vidi Ereinion.
*Gilmith
Sestra Galadora, prvoga kneza Dol Amrotha. 288
KAZALO
485
Gilrain Rijeka u Lebenninu u Gondoru, koja je utjecala u Belfalaski zaljev

zapadno od Ethir Anduina. 281, 348
Gimilkhd Mladi sin Ar-Gimilzra i Inzilbth; otac Ar-Pharazona, posljednjeg kralja Nmenora. 259, 260
*Gimilzagar Drugi sin Tar-Calmacila. 259
Gimli Patuljak iz Durinove kue, Gloinov sin; lan Prstenove druine. 270,
309, 320, 358, 366-368, 375, 405, 441
Gladden Rijeka to je tekla s Maglenog gorja i utjecala u Anduin na Gladdenskim poljima; [engleski] prijevod sindarinskog naziva Sr Ninglor,
vidi dalje. 312, 313, 378, 379, 384, 387
Gladdenska polja Djelomian prijevod sindarinskog naziva Loeg Ningloron,
vidi dalje; prostranstva trstike i perunike (gladdena) oko utoka rijeke
Gladden u Anduin; vidi napose 312. 295, 312, 313, 315, 316, 318-320,
326, 329, 336, 339
*Glsemscrafu "Blistave pilje", rohansko ime za Aglarond, vidi dalje. 413
Glamdring Gandalfov ma. 58
Glamhoth Sindarinska rije za orke. 58
Glanduin "Granina rijeka", koja je tekla na zapad s Maglenog gorja; u
Drugom dobu tvorila je junu granicu Eregiona, a u Treem dio june
granice Arnora. 299, 301-304. Vidi Nn-in-Eilph.
*Glanhir "Granini potok", sindarinsko ime za potok Mering, vidi dalje 351
Glasnovoda
Vidi Bruinen.
Glaurung Prvi Morgothov zmaj; sudjelovao u Dagor Bragollachu, Nirnaeth
Arnoediadu i razaranju Nargothronda; bacio ini na Trina i Nienor;
umorio ga Trin na Cabed-en-Arasu. esto se navodi pod imenom
Zmaj. 94, 95, 133, 138, 143-147, 151, 153-160, 162-176, 182, 183, 188
(Veliki) pozoj 144, 154, 162, 173, 174; Pozoj Morgothov 164; Veliki pozoj
iz Angbanda 55; Zlatni pozoj iz Angbanda 94
*Glithui Rijeka to je tekla s Ered Wethrina, pritoka Teiglina. 56, 87
Glin Patuljak iz Durinove kue, sudrug Thorina Hrastotita; Gimlijev otac.
364,371,372
Glredhel Ki Hadora Zlatokosog iz Dor-lmina i Galdorova sestra. 74, 86
Glorflndel Vilenjak iz Rivendella. 384
*GIornan Vidi Lrien (2).
Godina alosti Godina Nirnaeth Arnoediada. 31, 89, 95
Golum 123, 377-379, 382-387. Vidi Smagol.
*Golug Orkovsko ime za Noldore. 114
Gondolin Skriveni grad kralja Turgona, razorio ga Morgoth. 43, 48, 50, 52,
60, 65, 71-73, 75, 81, 84, 87, 176, 199, 221, 262, 271, 288, 289, 291, 292,
347, 350. Zvan Skriveni grad 45, 73, Skriveno kraljevstvo 33, 58, 62, 63,
66, 68, 71, 73 i Skrivena kraljevina 189
486
Gondolindrimi Gondolinski narod. 52. Zvani Skriveni narod 49, 50, 62

Gondor Juna kraljevina Nmenrejaca u Meuzemlju. 193, 201, 205, 261,
280-284, 286, 296-298, 300, 302, Trei dio, poglavlja I i II passim, 365,
369, 378, 380, 385, 391, 397, 398, 405, 410-415, 421, 427, 428, 432, 433,
437, 438, 442-455. Juna kraljevina 280, 335, 336, 351; Juno kraljevstvo
348, 355, 357, 411. Gondorac (Gondorci) 351, 386 (usp. Veliki narod sa
Zapada 349).
Gondorski svjetionici
342-344, 354, 355, 357, 447, 458
Gorgoroth Ered Gorgoroth, "Stravino gorje", sjeverno od Nan Dungortheba. 60

Gorje Dor-lmina
Vidi Dor-lmin.
Gorje jeke Vidi Ered Lmin.
Gorsko kraljevstvo
Vidi Kralj podno Gore.
Gospa Dor-lmina Morwen; vidi Dor-lmin.
Gospa iz Zlatne ume Vidi Galadriel.
Gospodar Dor-lmina Hrin, Turin; vidi Dor-lmin.
Gospodari Zapada Vidi Valari.
Gospodar Morgula
Vidi Gospodar Nazgla, Minas Morgul.
Gospodar Nazgla 335, 381. Zvan i Poglavar Prstenovih sablasti 379, (Crni)
zapovjednik 378, 379, 382, 385, 391, Gospodar Morgula 378-380, 382,
387, Kralj-vjetac, 336, 384, 385, 388, 390, 391
Gospodar sudbine Vidi Turambar.
Gospodar tame Sauron, 265
Gospodar vod Vidi Ulmo.
Gothmog Knez Balrog, vrhovni kapetan Angbanda, umorio Fanora, Fingona i Ectheliona. 71
*Grana povratka
Vidi Oiolair.
Graniari Dnedaini sa Sjevera nakon propasti Sjevernoga kraljevstva, tajni

uvari Eriadora. 382, 389, 390, 443
Grma Savjetnik kralja Thodena i Sarumanov jatak. 381, 387, 389, 396, 402.
409. Zvan Gujoslov 320, 381, 387, 389, 409
Grimbold Rohanski jaha iz Zapadnog prigorja; s Elfhelmom predvodnik
Rohirrim u Drugoj bici na Isenskim gazovima; pao na Pelennorskim
poljima. 397, 399-401, 403-408, 410
*Grithnir ovjek iz Hrinovog domainstva koji je s Gethronom otpratio
Trina u Doriath, gdje je umro. 89, 92-94
Grobno humlje Humlje istono od Stare ume, gdje su stajale velike zemljane
grobnice koje su navodno u Prvome dobu podigli praoci Edain prije
nego to su uli u Beleriand. 390, 391, 412. Vidi Tym Gorthad.
Grobini duhovi Zlodusi iz zemljanih grobnica na Grobnome humlju. 391
KAZALO
487
Gujoslov Vidi Grma.

Gurthang "eljezo smrti", ime Belegova maa Anglachela nakon to je
prekovan za Trina u Nargothrondu, i po kojem su ga prozvali Mormegil, Crni ma. 135, 153, 156, 164, 170, 171, 173, 175, 176. Zvan Crni
trn brethilski 156
Gwaeron Sindarinsko ime treeg mjeseca u godini "prema raunanju Edaina". (S nazivom Gwaeron usporedi ime orla Gwaihira "Gospodar vje
tra".) 80. Vidi Slim.
Gwaith-i-Mrdain "Narod kovaa dragulja", ime bratovtine eregionskih
majstora, od kojih je najvei bio Celebrimbor; takoer samo Mrdaini.
274, 275. Dom Mrdain 275
*Gwathir
"Sjenovita rijeka", ranije ime rijeke Gwathl. 206, 301
Gwathl Rijeka stvorena stapanjem Mitheithela i Glanduina, tvorila granicu

Minhiriatha i Enedwaitha. 205, 206, 234, 241, 277, 278, 299-303, 310,
412, 428. Na vestronu zvana Sivotok 206, 277, 299, 303, 342, 381, 386,
388, 411. Vidi Bitka na Gwathlu; Gwathir, Agathurush.
Gwindor Vilenjak iz Nargothronda; u Angbandu baen u ropstvo, ali pobje
gao i pomogao Belegu da izbavi Trina; doveo Trina u Nargothrond;
ljubio Finduilas, Orodrethovu ker; pao u Bici na Tumhaladu. 36, 37,
56, 182-187.
H
Hador
Zvan Zlatokosi 74; gospodar Dor-lmina, Fingolfinov vazal, otac Galdora, Hrinova oca; pao kod Eithel Siriona u Dagor Bragollachu. 74,78,
86, 92, 94, 95, 99, 130. Hadorova kua, narod, rod, 31-34, 36, 45, 66, 81,
86, 88, 90, 91, 98, 106, 110, 111, 137, 138, 141, 152, 176, 189, 190, 202,
203, 221, 327, 422; Hadorov sin, Galdor, 36; nasljednik Hadorov(e kue),
Trin, 80, 82, 83, 90. Hadorov ljem, vidi Zmajski ljem Dor-lmina.
Haladini Drugi ljudski narod koji je stupio u Beleriand; poslije zvan Halethin
narod (vidi Haleth). 419, 427
Haldir
Sin Halmira iz Brethila; vjenao se s Glredhel, keri Hadora iz

Dor-lmina; pao u Nirnaeth Arnoediadu. 74, 86
Haleth
Zvana gospa Haleth; povela Haladine iz Thargeliona u krajeve za

padno od Siriona. 158, 419, 420. Halethina kua, narod, puk, ljudi 81,
106, 108, 135, 137, 156, 157, 163, 419-424, 427, 428. Vidi Brethil, Halethrimi.
*Halethrimi
Halethin narod. 170
Halifirien "Sveta Gora", rohansko ime za Amon Anwar, vidi dalje. 342, 343,
352, 355, 357. uma Halifirien 352. Vidi Eilenaer.
Halimath
Deveti mjesec u kalendaru Shirea. 311. Vidi Yavanni, Jvanneth.
488
*Hallacar Sin Hallatana iz Hyarastornija; vjenao se s Tar-Ancalim, prvom

Kraljicom vladaricom Nmenora, s kojom je doao u zavadu. 247-249,
254. Vidi Mmandil.
Hallas Crionov sin; trinaesti Vladar namjesnik Gondora; izveo nazive Rohan
i Rohirrimi. 338, 345, 352
*Hallatan Princ Hyarastornija u Mittalmaru (Nutrini) Nmenora; Tar-Aldarionov brati. 231-233, 239, 242, 247, 254. Zvan vladar-ovar 228, 231
Halmir Glavar Haladin, Haldirov otac. 74
Hma Kapetan kuanstva kralja Thodena. 409
Hamfast Gamgee Otac Sama Gamgeeja. (Ime Hamfast jest anglosasko hmfaest, doslovce "doma vrst", "doma stalan".) 361. Zvan ia Gamgee
i ia, 361, 379
Handir
Glavar Haladin, sin Haldira i Gloredhel. 113. Handirov sin, Brandir

Hromi, 135, 156, 157, 168, 171
Harad
"Jug", openit naziv za zemlje daleko na jugu od Gondora i Mordora. 211, 272, 329, 335, 442, 443, 444. Bliski Harad 331, 442; Daleki
Harad 444
Haradrimi
Haradwaith
Hareth
Ljudi iz Harada. 443

"Juni puk", Harad. 427
Ki Halmira iz Brethila, vjenala se s Galdorom iz Dor-lmina;

Hrinova i Huorova majka. 74, 81
Harlindon
Harrowdale
Lindon juno od Lhnskoga zatona. 268

Dolina u gornjem toku rijeke Snowbourn, pod liticama Dun-
harrowa. 406, 408, 410

*Hatholdir
ovjek iz Nmenora, Tar-Meneldurov prijatelj; Orchaldorov
otac. 202
Haudh-en-Elleth Humak u kojem je pokopana Finduilas iz Nargothronda.
u blizini Teiglinskih prijelaza. (Nije jasno u kakvom odnosu stoji rije
Elleth, koja se prevodi kao "vilin-djeva" i uvijek tako pie, s rijeju Eledh,
"Elda", iz Morvvenina imena Eledh wen.) 138, 149, 151, 158. 166, 167,
173. Preveden kao Humak vilin-djeve 138
Haudh-en-Ndengin
"Brijeg poginulih" u pustinji Anfauglith, gdje su poivala
tijela vilenjaka i ljudi palih u Nirnaeth Arnoediadu. 31. Veliki humak
130, 131
Haudh-en-Nirnaeth
"Brijeg suza", drugo ime za Haudh-en-Ndengin, vidi
dalje. 84, 86, 87
Helcarax Tjesnac izmeu Aramana i Meuzemlja. 73. Zvan Neumoljivi
led 50
Helm Kralj Helm Batoak, deveti kralj Rohana. 398, 413. Vidi Helmova
klisura.
KAZALO
489
Helmova klisura Dubok klanac pri sjeverozapadnom kraju Ered Nimraisa,

na ulazu u koji je sazdan Rograd (vidi Pictures by J. R. R. Tolkien, 1979.,
br. 26); nazvan prema kralju Helmu, koji se ondje sklonio od neprijatelja
u Dugoj zimi 2758.-2759. godine Treeg doba. 397, 400, 403, 406, 408,
458; engleski naziv Helm's Deep 400
*Henderch
233
ovjek iz Zapadine u Nmenoru, Tar-Aldarionov pomorac. 230-
Henneth Annn
441
"Prozor suneva zalaska", ime pilje ispod slapa u Ithilienu.
*Heren Istarion
"arobnjaki red". 430
*HerucaImo Mu Tar-Vanimeld, tree Kraljice vladarice Nmenora; nakon

njezine smrti prisvojio prijestolje, uzevi ime Tar-Anducal. 257
Herunmen
Hildifons Took
Vidi Par-Herunmen.
Jedan od ujaka Bilba Bagginsa. 370
*Hirilond "Nalaznik luka", veliki brod koji je sagradio Tar-Aldarion. 225,

229, 236, 237, 241, 250. Vidi Turuphanto.
Hrilorn Veliko bukovo stablo u Doriathu s tri debla, na kojem je bila za
toena Lthien. 98
Hsitn Kvenijsko ime jedanaestog mjeseca u godini prema nmenrejskom
kalendaru, odgovara studenome. 55, 64, 311. Vidi Hithui.
Hithaeglir Sindarinsko ime Maginog gorja, vidi dalje. 234, 351
Hithium Kraj ograen s istone i june strane Ered Wethrinom, a sa zapadne
Ered Lminom. 32, 41, 74, 76, 84, 86, 88, 93-95, 97, 99, 100
Hithui
Sindarinsko ime jedanaestog mjeseca u godini. 311. Vidi Hsim.
Hitra rijeka
Hoarwell
Vidi Celduin.
Vidi Mitheithel.
Hobbiton Selo u Zapadnoj etvrti Shirea, dom Bilba Bagginsa. 360, 379,
385, 390, 391
Hobiti
272, 313, 324, 360, 363, 364, 367, 368, 370-374, 379, 383, 386, 389391, 420, 426, 441, 444, 449. Zvani Mali narod 392-394; vidi i Polutani,
Periani, narod Shirea.
Holman Zelenoruki
Humak vilin-djeve
Humlje
Hobit iz Shirea, vrtlar Bilba Bagginsa. 361

Vidi Haudh-en-Elleth.
Oznaava Bijelo humlje u Zapadnoj etvrti Shirea. 361
Hunthor ovjek iz Brethila, Trinov sudrug u njegovu napadu na Glaurunga

na Cabed-en-Arasu. 157, 161-163, 169. Hunthorova ena 160
Huor Sin Galdora iz Dor-lmina, Ranin mu i Tuorov otac; s bratom Hrinom bio u Gondolinu; pao u Nirnaeth Arnoediadu. 3'1, 33, 37, 46, 74,
75, 83, 86, 189. Sin Huorov, Tuor, 31, 32, 36, 44-46, 49, 53, 66, 73, 190
490
Huorni
"Drvee" koje se uplelo u Bitku za Rograd i epalo orke. (Ime je

nedvojbeno sindarinsko i sadri rije orn, "razgranato drvo". Usporedi
Meriadocove rijei u Dvije kule III 9: "Jo se glasaju i mogu razgovarati
s entima - zato se i zovu huorni, veli Drvobrada.") 397
Hrin (1) Zvan Thalion 80, 84, 184, 187, prevedeno kao Nepokolebljivi 84.
93; sin Galdora iz Dor-lmina, Morwenin mu i otac Trina i Nienor:
glavar Dor-lmina, Fingonov vazal; s bratom Huorom bio u Gondolinu; u Nirnaeth Arnoediadu pao u Morgothovo zarobljenitvo, ali se
odupro, te ga je ovaj postavio da dugo godina sjedi na Thangorodrimu;
nakon putanja sasjekao Mirna u Nargothrondu i donio Nauglamr
kralju Thingolu. 31, 33, 36, 49, 56, 66, Prvi dio, II. poglavlje passim (u
mnogim sluajevima Hrin se spominje samo kao otac ili roak), 422.
Pria o Hrinovoj djeci 119, 176
Hrin (2) Hrin iz Emyn Arnena, namjesnik kralja Minardila, od kojeg je
potekla Kua gondorskih namjesnika. 356
*Hyarastorni Zemlje pod vlau Hallatana u Mittalmaru (Nutrini) Nmenora. 231 -233, 239, 242, 247
Hyarmendacil I "Juni Pobjednik", petnaesti kralj Gondora. 297
*Hyarnustar
"Jugozapadina", jugozapadni krak Nmenora. 194-196
*Hyarrostar
"Jugoistoina", jugoistoni krak Nmenora. 194, 196, 197
I
*bal
Djeak iz mjesta Emeri u Nmenoru, sin Ulbara, Tar-Aldarionova

pomorca. 227, 228, 232, 243
Ibun
Jedan od sinova Sitnog patuljka Mma. 126, 127
Idril
(Celebrindal)
Ki Turgona iz Gondolina, Tuorova ena, Erendilova
majka. 73, 288, 289, 291

Ilvatar
"Sveotac", Eru. 194 (Eru Ilvatar). Vidi Ilvatarova djeca.
Ilvatarova djeca
Vilenjaci i ljudi. 184. Starija djeca, vilenjaci, 80
Imladris Sindarinsko ime Rivendella, vidi dalje. 193, 276-278, 282, 283, 309311, 313, 320-322, 361. Prijevoj pri Imladrisu, vidi Cirith Forn en Andrath.
Imrahil
Knez Dol Amrotha u vrijeme Rata za Prsten. 286, 287, 323, 348
*Imrazor
Zvan "Nmenrejac"; uzeo vilenjakinju Mithrellas za enu; otac
Galadora, prvoga kneza Dol Amrotha. 287, 288, 348

Incnus
Indis
Ime nadjeveno Gandalfu "na Jugu". 441-445
Vanyarska vilenjakinja; druga Finwova ena, majka Fingolfina i Finarfina. 263, 264
*Indor ovjek iz Dor-lmina, otac Aerin. 134
*Inglor Odbaeno Finrodovo ime. 290
KAZALO
491
Inziladn Vidi Ar-Inziladn. Kao ime formalnog grba, 259; vidi Nmellt.
Inzilbth Ar-Gimilzrova kraljica; iz kue prineva Andni; majka Inziladna (Tar-Palantira). 259
Irimon
Osobno ime Tar-Meneldura. 253
Irmo
Vala, "vladar nad vienjima i snovima", obino zvan Lrien prema na

zivu njegovog stanita u Valinoru. 272, 441. Vidi Fanturi, Olofantur.
Isen
Rijeka to je tekla s Maglenog gorja kroz Nan Curunr (Carobnjakovu

dolinu) i du Rohanskih vrata; prijevod (ekvivalentan rohanskom jezi
ku) sindarinskog naziva Angren, vidi dalje. 205, 299, 300, 302, 342, 346,
351, 388, 389, 397-401, 403-407, 411-415, 428. Vidi Isenski gazovi.
Isengard Nmenrejska utvrda na junom kraju Maglenog gorja u dolini

zvanoj, zbog toga to se u njoj nastanio arobnjak Curunir (Saruman),
Nan Curunir; prijevod (ekvivalentan rohanskom jeziku) sindarinskog
naziva Angrenost, vidi dalje. 351, 378, 380-382, 387-390, 397-399, 401,
403-405,407, 412-415, 435,448-450. Obru Isengarda 413-415,449; Krug
Isengarda 380; veliki kruni zid to je opasavao unutranju zaravan s
Orthancom u sreditu. Isengardani 401
Isengar Took
Jedan od ujaka Bilba Bagginsa. 370
Isenski gazovi Prijelaz velike nmenrejske ceste izmeu Gondora i Arnora

preko rijeke Isen; na sindarinskom zvan Athrad Angren i Ethraid Engrin,
vidi dalje; vidi takoer Bitke na Isenskim gazovima.
Isildur
Stariji Elendilov sin, koji je s ocem i bratom Anrionom pobjegao iz

Potopa Nmenora i u Meduzemlju osnovao nmenrejska kraljevstva
u progonstvu; gospodar Minas Ithila; Sauronu s ruke odsjekao Prsten
Vladar; umorili ga orci u Anduinu nakon to mu je Prsten iskliznuo s
prsta. 213, 309-322, 343, 348, 354-357, 412, 427, 450. Isildurov nasljed
nik 311, 454; Isildurov Prsten 450; Isildurov svitak 316, 450; "Isildurovo
naslijee" 355-357; Isildurova ena 309.
*Isilm
Ki Tar-Elendila, Silmarienina sestra. 201
*Isilmo
Sin Tar-Sriona; Tar-Minastirov otac. 255
Istari
Maiari koji su bili poslani iz Amana u Treem dobu da se odupru

Sauronu; sindarinski Ithryn (vidi Ithryn Luin). 273, 430-439. Prevedeno
kao arobnjaci 430-431, 437-439. Vidi Heren Istanon.
Istona cesta, Istono-zapadna cesta
Vidi Ceste.
*Istona krevina Velika udubina u istonoj granici Mrkodola. 327, 331,

340. Vidi Suenja ume.
Istona Marka Istona polovica Rohana u vojnom ustroju Rohirrima, odije
ljena od Zapadne Marke rijekama Snowbourn i Entwash. 397, 408-410.
Zapovjednik Istone Marke 411; Zbor Istone Marke 408, 410
Istono prigorje Dio Rohana na sjevernim obroncima Ered Nimraisa, istono
od Edorasa. (Sastavnica fold u izvornom nazivu Eastfold izvedena je
492

iz anglosaske rijei folde, "zemlja, tlo, kraj, podruje", kao i u nazivu
Folde.) 352, 396
Istonjaci (i) U Prvom dobu, ljudi koji su uli u Beleriand u vrijeme nakon
Dagor Bragollacha, borili se na objema stranama u Nirnaeth Arnoediadu, a zatim od Morgotha za stanite dobili Hithlum, gdje su ugnjetavali
ostatak Hadorova naroda. 32-34, 73, 86-89, 91, 129, 131, 133, 134. U
Hithlumu zvani Pridolice 129,132,133. (ii) U Treem dobu, zbirni naziv
za valove ljudi koji nadiru na Gondor iz istonih podruja Meuzemlja
(vidi Vozati, Balchothi). 328, 330, 355, 379, 412
*Ithilbor
Nandorski vilenjak, Saerosov otac. 97, 101
Ithilien Teritorij Gondora, istono od Anduina; u prvotno vrijeme posje

dovao ga je Isildur i njime vladao iz Minas Ithila. 123, 328, 329, 331,
332, 334, 335, 352, 357, 427, 448. Sjeverni Ithilien 355; Juni Ithilien
331,335
Ithil-kamen, Kamen iz Ithila Palantr iz Minas Ithila. 446-449, 452, 453,
455, 456
*Ithryn Luin Dvojica Istara koji su otili na Istok Meuzemlja i nikad se
vie nisu vratili (jednina ithron). 431, 432, 437. Prevedeno kao Modri
arobnjaci 432, 435, 437. Vidi Alatar, Pallando.
Ivanneth Sindarinsko ime devetog mjeseca u godini. 311, 312. Vidi Yavann.
Ivrin
Jezero i slapovi pod Ered Wethrinom, odakle je izvirala rijeka Narog.

55, 56,129, 155
Izgnanici Pobunjeni Noldori koji su se iz Amana vratili u Meuzemlje. 42,

65, 263, 283, 297
J
Jahai (i) Vidi othod. (ii) Rohanski jahai, vidi Rohirrimi. (iii) Crni jahai,
vidi Nazgli.
Jahai vukova
Orci, ili orcima slina bia, to napadaju na vukovima. 399.
400, 405, 407

Jahaka marka
Vidi Marka.
Jezera sumraka
Vidi Aelin-uial.
Juna etvrt
Jedna od pokrajina u Shireu. 382, 390
Juna kraljevina
Juno kraljevstvo
Juno humlje
Vidi Gondor.
Vidi Gondor.
Brda u Eriadoru juno od Breeja. 391
KAZALO
493
K
Kamenovi
Vidi palantri.
*Khaml Nazgl, dozapovjednik; boravio u Dol Gulduru nakon to je ta

utvrda iznova zauzeta 2951. godine Treeg doba. 379, 386, 391. Zvan
Sjenka s Istoka 379 i Crni Istonjak 379
Khand
Zemlja jugoistono od Mordora. 330, 332
Khazad-dm Patuljako ime za Moriju, vidi dalje. 270, 271, 273, 274, 276,
312
Khm Jedan od sinova Sitnog patuljka Mirna; umorio ga Andrg. 125, 128
Knjiga Kraljeva
Jedan od gondorskih ljetopisa. 326, 438
Knjiga Namjesnika
Vidi Namjesnici Gondora.
Kraljev nasljednik (u Nmenoru) 199, 204, 206-208,210, 213,215,216,218,

220, 222, 223, 225, 231, 232, 234, 237, 243-245, 247-251, 254, 259
Kraljeve zemlje U Rohanu 408
Kraljevstva Dnedain
Kraljevi ljudi
Arnor i Gondor. 449
Vidi Nmenrejci.
*Kraljevska cesta Vidi Ceste.

*Kraljina
U Nmenoru, vidi Arandor.
Kralj podno Gore Vladar patuljaka iz Erebora. 362,364,365. Kraljevstvo pod

no Gore, kraljevanje pod Gorom 359, 364, 367; Gorsko kraljevstvo 368
Kralj-vjetac
Krasni puk
Vidi Gospodar Nazgla, Angmar.

Eldari. 91
*Krivaje Dva velika zapadna zavoja Anduina, zvana Sjeverna i Juna krivaja,
izmeu Sumornih zemalja i rohanske Pustare. 298, 329, 332, 337, 338,
341, 342
Krugovi Svijeta 86,281,439
Kruno gorje Vidi Echoriath.
*kirinki
Vrsta malih ptica jarkocrvenog perja iz Nmenora. 197
Kule zubi
Kule straare s istone i zapadne strane Morannona, vidi dalje
332
Kulska brda Vidi Emyn Beraid.
kvenijski
Vidi Quenya.
L
*Labadal Ime kojim je Trin u djetinjstvu zvao Sadora; prevedeno kao Skoinog. 77-79, 82, 89, 91, 92, 130, 131
Labudovac Vidi Nn-in-Eilph.
494
Ladros
Krajevi u sjeveroistonom dijelu Dorthoniona koje su noldorski

kraljevi darovali ljudima iz Borove kue. 88
*laireloss "Ljetno snjenobijelo", mirisno, svagda zeleno drvo koje su Eldari
iz Eresse donijeli u Nmenor. 196
Lalaith "Smijeh", ime kojom su zvali Urwen, Hrinovu ker, prema otoku
koji je tekao pokraj Hrinove kue. 75-79, 96, 185. Vidi Nen Lalaith.
Lamedon Podruje oko gornjeg toka rijeka Cirila i Ringla pod junim obron
cima Ered Nimraisa. 352
Lammoth Predio sjeverno od tjesnaca Drengist, izmeu Ered Lmina i
Mora. 39
Langstrand Vidi Anfalas.
*lr Jedna duinska liga (gotovo tono tri milje). 311, 322
*Larnach Jedan od umljaka iz krajeva juno od Teiglina. 109, 112. Larnachova ki 109, 110, 112
Laurelin "Zlatna pjesma", mlae od Dva drveta Valinora. 70, 197, 264.
Zvano Sunevo drvo 70, Zlatno drvo iz Valinora 197, 272
Laurelindrinan
"Dolina raspjevanog zlata", vidi Lren (2).
Laurenand Vidi Lrien (2).
*laurinqu Drvo utog cvata iz Hyarrostara u Nmenoru. 197
Lebennin "Pet rijeka" (koje su Erui, Sirith, Celos, Serni i Gilrain), zemlja
izmeu Ered Nimraisa i Ethir Anduina; jedno od "vjernih lena" Gondora. 281,347
Lefnui Rijeka to je tekla u more sa zapadnog ruba Ered Nimraisa. (Ime joj
znai "peta", tj. nakon Eruija, Siritha, Sernija i Morthonda, gondorskih
rijeka to utjeu u Anduin ili Belfalaski zaljev.) 300, 428
Legolas Sindarski vilenjak iz Sjevernog Mrkodola, Thranduilov sin; lan
Prstenove druine. 196, 286, 287, 293, 295, 344, 347, 405, 407, 439
lembas Sindarinsko ime za eldarski kruh za popudbinu. 118, 179, 320. (Vilenjaki) putokruh, kruh za popudbinu 51, 57, 179
Lod Glavar othod, otac Eorla Mladog. 328, 336, 338, 340, 345, 346
Lhn Rijeka na zapadu Eriadora to je utjecala u Lhnski zaton. 277. Lhnski
zaton 203, 442. esto se prilagoeno pie Lune, vidi dalje.
Limlight Rijeka to je iz ume Fangorn tekla u Anduin i tvorila krajnju
sjevernu meu Rohana. (Za nejasno podrijetlo imena i njegove druge
oblike [Limlaith, Limlich, Limliht. Limlint] vidi 351.) 297, 298, 313. 336.
339, 341, 342, 348, 351, 384, 387
Linaewen "Ptije jezero", velika vodena povrina u Nevrastu. 41. 436
Lindari "Pjevai", ime koje su sebi nadjenuli Teleri. 272, 323
Lindon Naziv za Ossiriand u Prvom dobu; poslije se ime zadralo za zemlje
zapadno od Modrog gorja (Ered Lindon) koje su jo ostale nad Morem.
73, 196, 203-205, 221, 233, 249, 253, 268, 272, 273, 275-277, 282, 283,
KAZALO
495
286, 292, 302, 304, 433, 443, 454. Zelena zemlja Eldara 203; Gil-galadova
zemlja 216
Lindri Sestra Erendura, petnaestoga princa Andni; majka Inzilbth,
Tar-Palantirove majke. 260
*Lindrinand Vidi Lrien (2).
*Lisgardh Zemlja traka na Uima Siriona. 51
*lissuin Mirisan cvijet iz Tol Eresse. 221
loa
Vilenjaka suneva godina. 361
Loeg Ningloron "Jezerca zlatnih voden-cvjetova", sindarinski naziv za Gladdenska polja, vidi dalje 312, 313
*Lond Daer Nmenrejsko pristanite i brodogradilite u Eriadoru, na uu
rijeke Gwathl, koje je utemeljio Tar-Aldarion i prozvao ga Vinyalond,
vidi dalje. 206, 277, 299-303. Prevedeno kao Velika Luka 301, 303; zvano
i Lond Daer Enedh, "Velika Srednja Luka", 302, 304
Lorgan Poglavica Istonjaka u Hithlumu nakon Nirnaeth Arnoediada, koji
je uzeo Tuora za roba. 33
Lrien (1) Naziv za stanite u Valinoru onoga Vale kojemu je pravo ime
Irmo, ali kojega se obino i samog nazivalo Lrien. 272, 441
Lrien (2) Zemlja Galadhrima izmeu Celebranta i Anduina. 262, 263, 270,
272, 279, 281-287, 292-298, 305-306, 312, 314, 319, 348, 359, 368, 369,
379, 380, 384, 386, 433. Biljee se i mnogi drugi oblici ovog imena:
nandorski Lnnand 212-276, 278, 292, 294 (kvenijski Laurenand, sinda
rinski Glornan, Nan Laur, 272) izvedeni iz starijeg Lindrinand, "Dolina
Zemlje pjevaa" 272; Laurelindrinan "Dolina raspjevanog zlata" 272.
Zvan Zlatna uma; vidi i Dwimordene, Lothlrien.
*Lrinand Vidi Lrien (2).
Lossarnach Predio na jugoistoku Lebennina oko izvora rijeke Erui. (Navodi
se da ime znai "Cvjetni Arnach", gdje je Arnach prednmenrejski
naziv.) 323
Ltess Kvenijsko ime petog mjeseca u godini prema nmenrejskom ka
lendaru, odgovara svibnju. 346. Vidi Lothron.
Lothriel Ki Imrahila iz Dol Amrotha; ena rohanskoga kralja omera i
majka Elfwinea Krasnog. 323
Lothlrien Naziv Lrien sa sindarinskom rijeju loth, "cvijet", kao predmetkom. 73, 196, 221, 265, 270, 272, 278, 284, 303
Lothron Sindarinsko ime petog mjeseca u godini. 83. Vidi Ltess.
Luke (i) Brithombar i Eglarest na obali Belerianda: Crdanove luke 49, 50;
Brodograditeljske luke 52; Falaske luke 286; Zapadne luke Belerianda
286. (ii) Na Uu Siriona na kraju Prvog doba: Luke Juga 33; Luke na
Jugu 36; Sirionske luke 177, 268, 292; Sirionska luka 288
Lune Nain pisanja imena rijeke Lhun, vidi dalje 262, 268
496
Lthien Ki Thingola i Melian, koja je nakon ispunjenja Pohoda za Silmarilom i Berenove smrti izabrala i sma postati smrtna i podijeliti njegovu
sudbinu. 75, 99, 104, 185. Zvana Tinviel, "Slavuj", 75
Ljudi s Mora
Vidi Nmenrejci.
M
Mablung Zvan Lovac 100; vilenjak iz Doriatha, Thingolov prvi kapetan,
Trinov prijatelj. 100-103, 105, 116, 117, 140, 142-148, 155, 173-175
Maedhros
Najstariji Fanorov sin. 75, 95
Maeglin Sin Ela i Turgonove sestre Aredhel; postao moan u Gondolinu,

te ga izdao Morgothu; umorio ga Tuor prilikom razaranja grada. 60,
71, 73
Maggot, farmer Hobit iz Shirea, zemljoradnik iz Mlake kraj skele u Buckleburyju. 379
Magleno gorje Veliki planinski lanac u Meuzemlju protegnut u smjeru
sjever-jug, to tvori istonu granicu Eriadora; na sindarinskom zvan
Hithaeglir, vidi dalje. U mnogim navodima to slijede gorje nije izrijekom
imenovano. 262, 270, 272, 282, 283, 293, 295, 299, 300, 312, 313, 315,
336, 341, 351, 353, 380, 383, 385, 388, 412
Maiari
(Jednina Maia.) Ainuri nieg stupnja od Valara. 206, 274, 435, 436,
438
*Malantur
Malduin
Nmenrejac, potomak Tar-Elendila. 244

Pritoka Teiglina. 56, 57
*Malgalad
Kralj Lriena, pao u Bici na Dagorladu; moda ista osoba kao i
Amdir, vidi dalje. 295, 296

Mali narod
Vidi Hobiti.
*malinorn
Kvenijski oblik sindarinske rijei mallorn, vidi dalje.
mallorn Naziv vrste velikih stabala zlaanih cvjetova donesenih u Eldalond

u Nmenoru iz Tol Eresse, to su poslije rasla u Lothlrienu. 73, 196.
272. Kvenijski malinorn, mnoina malinomi, 196
mallos
Vrsta zlaanog cvijeta iz Lebennina. 347
*Mmandil
Ime kojim se prozvao Hallacar u svojim prvim susretima s An-
calim. 247
Mandos Naziv za stanite u Amanu onoga Vale kojemu je pravo ime Nmo,
ali kojega se obino i samog nazivalo Mandos. 46, 102, 103, 184, 436,
KAZALO
497
441. Mandosova kletva 46; Mandosovo prokletstvo 46, 265; Drugo Mandosovo proroanstvo 439
Manw Poglavar Valara. 63, 70, 85, 184, 197, 235, 258, 266, 267, 436, 439,
440. Zvan Najstariji kralj 440. Vidi Manwovi svjedoci.
*Manwovi svjedoci
Mardil
Orlovi s Meneltarme. 194, 195
Prvi Vladar namjesnik Gondora. 350, 356. Zvan Voronw, "Nepo

kolebljivi", 350, kao i Dobri namjesnik, 356
*Marhari Voa Sjevernjaka u Bici na ravnicama, u kojoj je pao; Marhwinijev

otac. 328, 329
*Marhwini "Konj-prijatelj", voda Sjevernjaka (othoda) koji su naselili
Doline Anduina nakon Bitke na ravnicama, i saveznik Gondora protiv
Vozara. 328-331
Marka Ime Rohirrim za vlastitu zemlju. 323, 328, 340, 344, 352, 397, 398,
413. Jahaka marka 408, 413; Marka Jaha 352; Zapovjednici Marke
396, 408-410. Vidi Istona marka, Zapadna marka.
mearasi
Rohanski konji. 328, 340
Meuzemlje Passim. Zvano Tamne zemlje, Velike zemlje

Melian Maia, kraljica kralja Thingola iz Doriatha, koji je obavila pojasom
arolije; Lthienina majka i pramajka Elronda i Elrosa. 93, 94, 96, 98,
99, 103, 105, 118,135, 139, 141, 147, 179, 180,186, 269. Melianin pojas
60,61,81, 135,139, 141
Melkor Veliki buntovni Vala, zaetnik zla, podrijetlom najmoniji Ainu;
poslije prozvan Morgoth, vidi dalje. 45, 46, 85, 86, 266, 269, 270, 274,
420, 439
Menegroth "Tisuu peina", skriveni dvorovi Thingola i Melian na rijeci
Esgalduin u Doriathu. 93, 95-99, 101-105, 117, 118, 175, 266, 297
Menel
Visoka nebesa, predio zvijezda. 86, 215
Meneldil Anrionov sin, trei kralj Gondora. 311, 348, 354, 355
Meneldur
Vidi Tar-Meneldur.
Meneltarma Gora usred Nmenora, na ijem je vrhuncu bilo svetite Erua

Ilvatara (vidi Eru). 48 (neimenovana, u Turinovu snu), 194, 195, 197,
198, 204, 214, 215, 219, 225, 260. Prevedena kao Nebeski stup 194 (Stup
220). Zvana i Sveta gora 195, Posveena gora Nmenrejaca 214
*Men-i-Naugrim "Patuljaki put", naziv za Stari umski put. 312, 313. Pre
veden kao Patuljaka cesta 312, 313
Meriadoc Brandybuck Hobit iz Shirea, lan Prstenove druine. 358, 376,
405, 409, 410, 422, 427, 429
Mering "Granini" potok, to je tekao s Ered Nimraisa i ulijevao se u Entwash, te tvorio medu Rohana i Gondora; na sindarinskom zvan Glanhir,
vidi dalje. 342, 344, 345, 350-352
498
*Methed-en-glad "Svretak ume", utvrda u Dor-Cuartholu na rubu ume

juno od Teiglina. 180
Mm
Sitni patuljak, u ijoj se kui (Bar-en-Danwedh) na Amon Rudnu na

stanio Trin sa svojom odmetnikom etom, i koji je otkrio njihovo
skrovite orcima; sasjekao ga Hrin u Nargothrondu. 96,119-128, 177179, 181
Minalcar
Vidi Rmendac II.
Minardil
Dvadeset peti kralj Gondora. 356
Minas Anor "Suneva kula", poslije zvana Minas Tirith; Anrionov grad u
podnoju gore Mindolluin. 343, 457. Vidi Anor-kamen.
Minas Ithil "Mjeseeva kula", poslije zvana Minas Morgul; Isildurov grad
sazdan na grebenu unutar masiva Ephel Duatha. 311, 343, 357, 446,
447, 451. Vidi Ithil-kamen.
Minas Morgul "Kula crnih ini", naziv za Minas Ithil nakon to su ga zauzele
Prstenove sablasti. 335, 356, 379. Vidi Gospodar Morgula.
Minastir
Vidi Tar-Minastir.
Minas Tirith (1) "Kula straara", koju je Finrod Felagund podigao na Tol
Sirionu. 57. Minas kralja Finroda 57
Minas Tirith (2) Kasnije ime za Minas Anor. 285, 333, 334, 336, 338, 342345, 347, 348, 355, 357, 358, 365-367, 384, 397, 410-415, 427, 441, 446,
448, 450. Sveto mjesto u Minas Tirithu 339, 357; Bijela kula u Minas
Tirithu 451. Vidi Mundburg.
Minhiriath "Meurjeje", podruje Eriadora izmeu rijeka Baranduin i
Gwathl. 299, 300, 302, 303, 381
*Minohtar Neak kralja Ondohera; pao u boju s Vozarima u Ithilienu 1944.
godine Treeg doba. 332-335
Min-Rimmon "Vrhunac Rimmona" (nakupine stjenovitih visova), peti gondorski svjetionik na Ered Nimraisu. 342, 344
Mrdaini
Mriel
Vidi Gwaith-i-Mrdain.
Vidi Tar-Mriel.
miruvor
Ljekoviti napitak Eldara. 320
Mitheithel
Rijeka u Eriadoru to je tekla s Ettendalesa i ulijevala se u Brui-
nen (Glasnovodu). 299, 301, 302. Prevedena kao Hoarwell 299

Mithlond Eldarske luke u Lhnskom zatonu, pod Crdanovom vladavinom.
200, 202, 205, 219,234, 241, 267. Prevedene kao Sive luke 270, 276, 277,
287,310,431,432,435
Mithrandir Gandalfovo ime medu vilenjacima iz Meuzemlja. 281, 289,381,
388, 394, 433, 435, 438, 441, 442, 444. Prevedeno kao Sivi hodoasnik
433, 435; Sivi putnik 392, 442; usporedi i Sivi glasnik 432
KAZALO
499
*Mithrellas Vilenjakinja iz Lriena, Nimrodelina druica; Nmenrejac

Imrazr uzeo je za enu; majka Galadora, prvoga kneza Dol Amrotha.
287, 288, 348
mithril Kovina znana kao "Morijsko srebro", pronaena i u Nmenoru.
257, 320, 321
Mithrim Ime velikog jezera na istoku Hithluma, te takoer kraja oko njega
i gorja na zapadu, koje je dijelilo Mithrim od Dor-lmina. 31, 35, 41,
73, 86
*Mittalmar Sredinji dio Numenora, preveden kao Nutrina. 194, 195, 197,
231
Modro gorje
Modri prsten
Vidi Ered Lindon i Ered Luin.

Vidi Vilya.
Modri arobnjaci Vidi Ithiyn Euin.

Morannon Glavni (sjeverni) ulaz u Mordor. 332-335. Preveden kao Crne
dveri 410; zvan i Dveri Mordora 312, 332. Kule straare na Morannonu
332, 334; vidi Kule zubi.
Mordor Zemlja pod izravnom vlau Saurona, istono od Ephel Datha.
272, 277, 278, 282, 283, 295, 296, 311, 314, 315, 330, 337, 359, 369, 377,
382, 383, 388, 409, 427, 442, 450, 453
Morgai "Crna ograda", unutranji greben mnogo nii od Ephel Datha,
od kojega ga razdvaja duboki klanac; unutranji obru mordorskih be
dema. 314
Morgoth Kasnije ime Melkora, vidi dalje 32, 33, 39, 42, 46, 51, 52, 54, 55, 58,
59, 61, 63, Prvi dio, II. poglavlje passim, 203, 234, 235, 263, 265, 267,
271, 273, 286, 291, 327, 420, 421, 428, 439, 442, 443. Zvan Crni kralj 78;
Mrani gospodar 99; Neprijatelj 45, 46, 55, 57, 61-63, 77, 80, 98, 117, 180,
188, 189, 442; Bauglir 84; a meu Dredainima Veliki Tamni 428
Moria
"Crni ponor", kasniji naziv za velika djela patuljaka iz Durinova soja

pod Maglenim gorjem. 270, 272, 274, 276, 278, 279, 282-284, 288, 295,
299, 314, 320, 321, 358, 362, 379, 384, 387, 437. Istone dveri Morije 358,
364; Zapadne dveri 271, 276, 386, 387. Vidi Khazad-dm.
*Moreplovci, Ceh moreplovaca Bratstvo pomoraca koje je osnovao Tar-Aldarion. 200, 205-208, 210-212, 216-219, 223, 228, 241, 250. Vidi
Uinendili.
Mormegil Ime dano Trinu kao nargothrondskom vojskovoi zbog njegova
maa (vidi Gurthang). kojim se on poslije sluio u Brethilu. 136-138,
170, 183, 190. Preveden kao Crni ma 56, 59, 132, 135, 137, 138, 154,
160, 165, 168, 169, 172, 174, 189; u odnosu na sm Crni ma 163
Morthond "Crni korijen", rijeka to je istjecala iz tamne doline u gorju juno
od Edorasa, zvane *Moman, ne samo zbog dviju visokih planina izmeu
500

kojih je leala, ve i zato to je njome vodila staza od Dveri Mrtvih ljudi,
te onamo ivi ljudi nisu zalazili. 286, 287
Morwen (1) Ki Baragunda (neaka Barahira, Berenova oca), Hrinova ena

i majka Trina i Nienor. 74-77, 79-96, 98-101, 111, 129-135, 138-144,
148, 167, 174, 183, 190, 207, 222. Vidi Eledhwen, Gospa Dor-lmina (u
stavci Dor-lmin).
Morwen (2) iz Lossarnacha Gondorska gospa, u rodu s knezom Imrahilom;
ena rohanskoga kralja Thengela. 323
Mrani monik
Morgoth 99; Sauron 376
Mrki vilenjaci Vidi A vari.

Mrkodol Velika uma istono od Maglenog gorja, prethodno zvana Eryn
Galen, Zelenuma Velika, vidi dalje. 282, 283, 285, 293, 294, 297, 312,
313, 326-329, 331, 336, 337, 340, 347, 353,377. Vidi Taur-nu-Fuin, Taur-e-Ndaedelos, Eryn Lasgalen; Planine Mrkodola.
Mrtve barutine iroke ustajale barutine jugoistono od Emyn Muila, u
kojima se dalo vidjeti stradalnike iz Bitke na Dagorladu. 295, 333-335,
383
Mrtvi ljudi iz Dunharrowa
Mudri
Vidi Dunharrow.
Istari i najvei Eldari u Meduzemlju. 378, 380, 385, 392, 434. Vidi
Bijelo vijee.
Mundburg
"Straarska utvrda", rohanski naziv za Minas Tirith. 339, 349
N
Naith u Lrienu "Trokut", odnosno "Jezik" u Lrienu, zemlja u kutu izmeu
Celebranta i Anduina. 298, 314
Najdragulj
Veliki dragulj iz Pustogore. 366
Namjesnici Gondora 338,343-356,413-415,447,448,451-454. Namjesnikova

knjiga 326. Vidi Arandur.
Nmo
Vala, obino zvan Mandos prema svom stanitu. 441. Vidi Fanturi,
Nurufantur.
Nandori Vilenjaci iz telerske povorke koji su odbili prijei Magleno gorje

na Velikom putovanju iz Cuivinena, ali kojih je dio, predvoen Denethorom, dugo potom preao Modro gorje i nastanio se u Ossiriandu
(Zeleni vilenjaci, vidi dalje); za one koji su se zadrali istono od Ma
glenog gorja, vidi umski vilenjaci. 97, 205, 293. Pridjev nandorski 262,
270, 272, 278, 294
Nanduhirion Proplanak oko Zrcalnog jezera izmeu grebenova Maglenog
gorja, na koji su vodile Velike dveri Morije; preveden kao Dimrill-dolac.
384. Bitka u Nanduhirionu 358, 364; vidi Azanulbizar.
KAZALO
501
*Nan Laur Vidi Lrien (2).

Nan-tathren "Vrbindol", na uu rijeke Narog u Sirion. 50, 52, 53. Preveden
kao Zemlja vrba 53
Narbeleth Sindarinsko ime desetog mjeseca u godini. 311. Vidi Narqueli.
Nardol "Plamenglav", trei gondorski svjetionik na Ered Nimraisu. 342,
354
Nargothrond "Velika podzemna tvrava na rijeci Narog", koju je osnovao
Finrod Felagund, a unitio Glaurung; takoer Nargothrondska kralje
vina koja se prostirala istono i zapadno od Naroga. 36, 38, 41, 45, 51,
56, 57, 59, 60, 62, 95, 108, 114, 123, 124, 126, 129, 133, 135-138, 140,
142-147, 152-157, 164, 174, 176, 177, 180-183, 186, 188-190, 221, 262,
271, 290. Vidi Narog.
Narmacil I.
Sedamnaesti kralj Gondora. 332
Narmacil II. Dvadeset deveti kralj Gondora, pao u Bici na ravnicama.

327-331
Narog
Glavna rijeka Zapadnog Belerianda, izvirala na Ivrinu pod Ered Wethrinom i ulijevala se u Sirion u Nan-tathrenu. 41, 52, 55, 142-144, 146,
147, 155, 190. Izvori Naroga 55, 98; dolina Naroga 122, 123, 128; narod
Naroga 142; Gospodar Naroga 180
Narqueli "Suncoblijed", kvenijsko ime desetog mjeseca u godini prema

nmenrejskom kalendaru, odgovara listopadu. 55. Vidi Narbeleth.
Narsil
Elendilov ma, slomljen pri Elendilovoj pogibiji u boju protiv Saurona;

prekovan za Aragorna iz krhotina i preimenovan u Andril. 314, 319
Narvi
Patuljak iz Khazad-dma, tvorac Zapadnih dveri, bliski prijatelj Celebrimbora iz Eregiona. 271
Jedan od Tri vilenjaka prstena, nosio ga Crdan, a potom Mithrandir.

275, 277, 432, 433. Zvan Crveni prsten 275, 277, 435; Prsten vatre 275,
432; Trei prsten 431, 432
Nazgli Robovi Devet ljudskih prstenova i glavni Sauronovi sluge. 357, 378,
379, 382, 385-388. Prstenove sablasti 315, 378-380, 383, 385, 386, 389;
(Crni) jahai 379, 381-383, 386-391; Devetorica 380, 388. Vidi Gospodar
Nazgla.
Narya
Neithan "Krivooptueni", ime kojim se Trin prozvao meu odmetnicima.

107, 109-112, 114, 116
*NeIlas
Vilenjakinja iz Doriatha, Trinova druica u djeatvu; posvjedoila
protiv Saerosa u suenju Trinu pred Thingolom. 96, 104, 105, 118
Nen Girith
"Drhtava voda", ime dano Dimrostu, vidi dalje, slapovima Cele-
brosa u umi Brethil. 150, 155, 157, 160, 163-165, 168-171, 173, 175
Nnim Kvenijsko ime drugog mjeseca u godini prema nmenrejskom
kalendaru, odgovara veljai. 311. Vidi Nnui.
502
*Nen Lalaith Potok koji izvire ispod Amon Darthira u Ered Wethrinu i
protjee pokraj Hrinove kue u Dor-lminu. 76, 87. Vidi Lalaith.
Nenning Rijeka u Zapadnom Beleriandu, na uu koje je bila luka Eglarest. 55
Nenuial "Sumrano jezero" izmeu grebenova Evendimskih brda (*Emyn
Uial) sjeverno od Shirea, uz koji je bio sazdan Annminas, najstarija
nmenrejska prijestolnica. 270. Prevedeno na engleski kao Evendim
203, 270
Nenya Jedan od Tri vilenjaka prstena, koji je nosila Galadriel. 274, 275,
291. Zvan Bijeli prsten 21 A, 380
Neprijatelj Ime za Morgotha, vidi dalje; i za Saurona 393
*Nerwen Ime koje je Galadriel dobila od majke. 264, 266, 304
*nessamelda Mirisno, svagda zeleno drvo koje su Eldari iz Eresse donijeli
u Numenor. (Ime moda znai "miljenik Nesse", jedne od Valier; us
poredi vardarianna,yavannamr.) 196
Neumirue zemlje
Neumoljivi led
Aman i Eressa. 214. Neumirua kraljevina 324

Vidi Helcarax.
Nevrast Podruje jugozapadno od Dor-lmina, gdje je boravio Turgon prije

svog preseljenja u Gondolin. 40, 41, 43, 47, 48, 50-52, 66, 69, 70, 72,
87, 129, 436
*Nibin-noeg, Nibin-nogrim Sitni patuljci. 123. Bar-en-Nibin-noeg 123; Vritine
Nibin-noega 123. Vidi Noegyth Nibin.
Nienna Jedna od Valier ("Valarskih kraljica"), Gospa samilosti i saalje
nja. 436
Nienor
Ki Hrina i Morvven, Trinova sestra; kod Nargothronda ju je zaa

rao Glaurung te je, nesvjesna svoje prolosti, pola za Trina u Brethilu
pod imenom Nniel, vidi dalje. 92, 94, 96, 98, 131,132,135,138, 140-148.
150, 167, 170, 172, 174, 176. Prevedeno kao alost 92, 141, 167
Nimloth (1)
"Bijeli pupolj", Drvo Nmenora. 305. Bijelo drvo 260
Nimloth (2) Vilenjakinja iz Doriatha koja se udala za Diora, Thingolova

nasljednika; majka Elvving. 268, 305
Nimrodel (1) "Gospa iz Bijele pilje", vilenjakinja iz Lriena koju je ljubio
Amroth; ivjela je uz slapove Nimrodela, a zatim otila na jug i izgubila
se u Ered Nimraisu. 279-281, 285-288, 294, 299, 348
Nimrodel (2) Gorska rjeica koji se ulijevala u Celebrant (Srebrotok), na
zvan prema vilenjakinji Nimrodel, koja je ivjela pokraj njega. 279,
285,384
*Nindamos Glavna naseobina ribara na junoj obali Nmenora, na uu
Sirila. 197
KAZALO
503
Nniel
"Suzna djeva", ime koje je Trin, nesvjestan njihova srodstva, na

djenuo svojoj sestri Nienor, vidi dalje. 149-154, 157, 159, 161, 164-167,
169-173, 175, 176
*Nn-in-Eilph "Vodeni predjeli labudova", velike movare na donjim po
tezima rijeke u svojem gornjem toku zvane Glanduin. 303. Prevedeno
kao Labudovac 299, 303
Nnui
Sindarinsko ime drugog mjeseca u godini. 311. Vidi Nnim.
Nirnaeth Arnoediad Bitka "Suza nebrojenih", opisana u XX. poglavlju Sil

marilliona; zvana i samo Nirnaeth. 31, 33, 34, 36, 37, 52, 56, 70, 71, 75,
84, 95, 106, 111, 156, 175, 184, 188, 286
*Nsimaldar Kraj oko luke Eldalond na zapadu Nmenora; u tekstu pre
vedeno kao Miomirisno drvee. 196
*Nsinen Jezero na rijeci Nunduin na zapadu Nmenora. 196
Noegyth Nibin Sitni patuljci. 123. Vidi Nibin-noeg.
Nogothrimi
Nogrod
Patuljci. 352, 353. (Vidi Dodatak Silmarilliona, stavka naug.)
Jedan od dvaju patuljakih gradova u Modrom gorju. 94, 270
*Noirinan Dolina u junom podnoju Meneltarme, u vrhu koje su leale

grobnice Kraljeva i Kraljica Nmenora. 195,197. Prevedena kao Dolina
grobnica 195, 198
Noldori (Jednina Noldo). Zvani Znalci 274; drugi od Triju rodova Eldara
na Velikom putovanju iz Cuivinena, ija povijest je glavni predmet
Silmarilliona. 33, 36-38, 39, 41-43, 45, 46, 50, 52, 53, 62, 63, 65, 66, 68,
74, 75,114,184,223, 264-268,270, 271,273,274,282,287,288, 293, 295,
305, 324. Vrhovni kralj Noldora 32; Dveri Noldora, vidi Annon-in-Gelydh;
Plemeniti jezik Noldora, vidi Quenya; Noldorska gospa, vidi Galadriel;
Noldorske svjetiljke 36-38, 65, 66, te vidi Fanor. Pridjev Noldorski 46,
48, 53, 66, 198, 264, 270, 283, 294, 297
*Nlimon Ime dano Vardamiru, Elrosovu sinu (za znaenje vidi Dodatak
Silmarilliona, stavka gl). 252, 253
*NmeIIt
"Zapadni cvijet" = Inziladn. 259
*Nmendil Sedamnaesti princ Andni. 260

Nmenor (U punom kvenijskom obliku Nmenr 234.) "Zapadne strane",
"Zapadna zemlja", veliki otok koji su Valari priredili kao stanite Edainima nakon svretka Prvog doba. 44, 73, Drugi dio, poglavlja I-III passim, 272, 276, 277, 300, 301, 311, 316, 320, 321, 327, 348, 350, 421, 443,
445, 446, 455. Zvan Veliki otok 421, Otok Kraljeva 234, otok Zapadnih
strana 214, Darovana zemlja 193, 196, 233, 235, Zvjezdana zemlja 350;
vidi i Akallabth, Elenna-nr, Yzyan. Navodi za Propast Nmenora
dani su u zasebnoj stavci.
Nmenrejci Ljudi iz Nmenora. (Dani navodi ukljuuju i pridjeve ntnenrejski [od Nmenr, mahom Drugi dio] i nmenorski [od Nmenor,
504
mahom Trei dio].) Drugi dio, poglavlja I-III passim (vidi napose 242,
243, 251, 252), 272, 273, 276-278, 284, 286, 287, 296, 299-305, 309, 310,
311, 315, 316, 322-324, 327, 342, 348, 354, 411, 421, 427, 428, 432, 433,
442, 444, 448, 455; Ljudski kraljevi 44, 347; Kraljevi ljudi 234, 296; Lju
di s Mora 199, 301, te vidi Dnedaini. Nmenrejski jezik, govor, vidi
Adnaiki.
*Nmerrmar "Zapadna krila", Vanturov brod na kojem je Aldarion prvi
put doplovio do Meuzemlja. 204, 205
*Nunduin
196
*Nneth
Nrnen
Rijeka na zapadu Nmenora, utjecala u more kod Eldalonda.

Erendisina majka. 214, 217, 222, 223, 226, 227, 232
"Tuna voda", more okrueno kopnom na jugu Mordora. 442
*Nurufantur Jedan od Fantura, vidi dalje; ranije "pravo" ime Mandosa,

prije nego to ga je zamijenilo ime Nmo. 441. Vidi Olofantur.
Ohtar
Isildurov titonoa. koji je donio krhotine Narsila u Imladris. (Za ime

Ohtar, "ratnik", vidi 314.) 314, 317, 319
*Oghor-hai
Ime kojim su orci zvali Dredaine. 423
*oiolair "Vjeno ljeto", svagda zeleno drvo koje su Eldari iz Eresse do

nijeli u Nmenor, s kojeg se sjekla Grana povratka to se stavljala na
nmenrejske brodove. (Corollair, Zeleni breuljak Dvaju drveta u
Valinoru, zvao se i Coron Oiolair: Dodatak Silmarilliona, stavka coron).
196, 209, 219, 220, 225, 241. Grana povratka 209-211, 219, 220
Oioloss "Vjeno snjenobijela", Manwova gora u Amanu. 70. Vidi Amon
Uilos, Taniquetil.
*01ofantur Jedan od Fantura, vidi dalje; ranije "pravo" ime Lriena, prije
nego to ga je zamijenilo ime Irmo. 441. Vidi Nurufantur.
Olrin
Gandalfovo ime u Valinoru (vidi napose 440-441). 289, 368, 435,

436, 438-442, 445
Olw
Kralj Telera iz Alqualonda na obali Amana. 264, 266, 268, 269
Ondoher Trideset prvi kralj Gondora, pao u bici s Vozarima 1944. godine
Treeg doba. 331-335
*Ondosto Mjesto u Forostaru (Sjeverini) Nmenora, vjerojatno naroito
povezano s kamenolomima u tom podruju (kvenijska rije ondo znai
"kamen"). 198
*Onodl
Onodrimi
Sindarinsko ime rijeke Entwash, vidi dalje. 351

Sindarinski naziv za Ente. 351, 352. Vidi Enyd.
KAZALO
*Orchaldor
505
Nmenrejac, mu Ailinel, Tar-Aldarionove sestre; Sorontov
otac. 202
orci
Passim; vidi napose 420. Orkovski ljudi iz Isengarda 400
Orfalch Echor Veliki usjek kroz Kruno gorje kojim se dospijevalo u Gondolin; takoer samo Orfalch. 67-69, 71, 347
*Orleg
ovjek iz Turinove odmetnike ete, pao u bijegu od ork na cesti

za Nargothrond. 113, 114
Orlovi
S Crissaegrima, 61-63. Iz Niimenora (vidi Manwovi svjedoci) 194,195,

197. U odnosu na Gwaihira, koji je izbavio Gandalfa s Orthanca, 388
Orodreth Drugi Finarfinov sin; kralj Nargothronda nakon pogibije Finroda

Felagunda; otac Finduilas. 56, 136, 140, 180, 185, 188-190, 290. Gos
podar Naroga 180
Orodruin
"Gora bukteeg plamena" u Mordoru, u kojoj je Sauron iskovao
Prsten Vladar. 311,317, 455

Orom
Jedan od velikih Valara, zvan Gospodar uma. 213, 218, 219, 436,
437
Oromet Brdo u blizini luke Andni na zapadu Niimenora, na kojem je

sazdana kula Tar-Minastira. 255
*Oropher Kralj umskih vilenjaka u Zelenumi Velikoj; pao u Ratu Posljed
njeg saveza; Thranduilov otac. 295-297, 312
*Orrostar
"Istoina", istoni krak Nmenora. 194, 197
Orthanc Velika nmenrejska kula u Isengardskom obruu, poslije Sarumanovo boravite. 320, 343, 351, 380, 387-389, 395, 413, 415, 445, 448,
451, 455, Orthanc-kamen, Kamen iz Orthanca,palantr iz Orthanca, 320,
343,446-451,453,456,457
Osgiliath Glavni grad davnanjega Gondora, na obje strane Anduina. 309311, 322, 343, 378, 385, 386, 411, 438, Kamen iz Osgiliatha, palantir,
343, 446, 453, 455
Oss
Morski Maia, Ulmov vazal. 46-49, 184, 206, 208, 209, 211
Ossiriand
"Zemlja sedam rijeka" izmeu rijeke Gelion i Modroga gorja u
Drevnim danima. 97, 270, 293, 427. Vidi Lindon.

Ost-in-Edhil
Ostoher
Vilenjaki grad u Eregionu. 271
Sedmi kralj Gondora. 355
Otra zima
Zima 495. godine po uzdizanju Mjeseca, nakon pada Nargoth
ronda. 41, 45, 55, 56, 61, 138

Otok Balar
Vidi Balar.
Otok Kraljeva, Otok Zapadnih strana
Vidi Nmenor.
506
p
palantri (Jednina paiantr). Sedam Svevideih kamenova koje su donijeli
Elendil i njegovi sinovi iz Nmenora; nainio ih je Fanor u Amanu.
320,343, 351, 388, 436,446-458. (U etvrtom dijelu, III. poglavlje, esto
se spominju kao Kamen ili Kamenovi.)
*Palarran "Daleki lutalica", veliki brod koji je sagradio Tar-Aldarion. 208210,219,250,436
*Pallando
Jedan od Modrih arobnjaka (Ithryn Luin). 436, 437
Pamukovi, seljak
Papratovina
Tolman Pamukovi, hobit iz Uzvoa. 390
Ljudska porodica iz Breeja. Bill Papratovina 391
*Parmait
Ime dano Tar-Elendilu. (Kvenijski parma, "knjiga"; druga sastav
nica bez sumnje je -mait, "-ruki", usporedi Tar-Telemmait). 253
Parth Celebrant "Polje (travnato) Srebrotoka"; sindarinsko ime to se obino
prevodi kao Celebrantsko polje, vidi dalje. 291, 298
Parth Galen "Zelena livada", travnati prostor na sjevernim obalama Amon
Hena uz obalu Nen Hithoela. 449
Patuljaka cesta (i) Cesta koja se sputala u Beleriand iz Nogroda i Belegosta, te prelazila Gelion na Sarn Athradu. 95. (ii) Prijevod izraza Men-i-Naugrim, naziva za Stari umski put (vidi Ceste). 312, 313
Patuljci 70, 94, 95, 119-121, 123-128, 156, 178, 182, 270-272, 274-276, 279,
295, 297, 309, 320, 341, 352, 358-367, 369, 371-375, 387, 422, 423, 426,
441, 442, 444. Vidi Sitni patuljci.
Pelargir
Pelendur
Grad i luka na delti Anduina. 302, 304, 331, 438

Gondorski namjesnik. 454
Pelennor(ska polja)
"Ograena zemlja", "gradske zemlje" Minas Tiritha,
zatiene zidom Rammas Echor, poprite najvee bitke u Ratu za
Prsten. 330, 365, 406, 410
Pelri
Gorje na obali Amana. 54
Peregrin Took Hobit iz Shirea, lan Prstenove druine. 324, 326. 358. 367,
370, 409, 449-451, 456. Zvan Pippin 324, 342
Perian
Pippin
Sindarinska rije prevedena kao Polutan, vidi dalje: mnoina periannath. 324
Vidi Peregrin Took.
Planine Mrkodola
Vidi Emyn Duir, Emyn-nu-Fuin.
Plemeniti vilenjaci Vilenjaci iz Amana, kao i svi vilenjaci koji su ikada bo

ravili u Amanu. 196, 274, 288. Zvani Plemenit puk sa Zapada 46
Plemeniti (vilenjaki) jezik, govor
Vidi Quenya.
KAZALO
507
Polutani Hobiti; prijevod sindarinskog naziva periannath. 324, 377, 379, 383,
392, 393, 395, 443. Polutanska zemlja 377-379, 381, 391, 392;polutanski
list 389, 390, 394. Vidi Penan.
Poros
Rijeka to je tekla s Ephel Datha i utjecala u Anduin iznad njegove

delte. 335. Vidi Prijelazi Porosa.
Posljednji savez Saveznitvo sklopljeno na kraju Drugog doba izmeu Elendila i Gil-galada ne bi li se porazio Sauron; takoer Savez, Rat (Posljed
njeg) saveza. 275, 277, 282, 284, 295, 310-313, 315, 350, 354, 439
Potkralj
(u Rohanu). 411
*Pridolice
Vidi Istonjaci, Brodda.
Prijatelji vilenjaka
Prijelazi
327; vidi Atani, Edaini.
Vidi Teiglin.
Prijelazi Porosa
Gaz preko rijeke Porosa na putu za Harad. 331
Prijevoj pri Caradhrasu Prijevoj preko Maglenog gorja zvan "Dveri Crvenroga", ispod Caradhrasa (Crvenroga, Barazinbara), jedne od gora Mo
rije. 315
Prijevoj pri Imladrisu
Prinevi Andni
Vidi Cirith Forn en Andrath.
Vidi Andni.
*Prodolje Naziv doline ispred Helmove klisure (izvorno The Deeping, vjero
jatno istoznano s pojmom Deeping-coomb). 400, 405, 406, 409
*Prodolska cesta Cesta to je ila na sjever od Prodolja i spajala se s Veli
kom cestom istono od Isenskih gazova. 400. (Usp. "ogranak za Rograd" 407, )
Propast (Nmenora)
439, 440, 443
Prstenove sablasti
193, 199, 206, 253, 256, 261, 282, 323, 348, 350, 421.
Vidi Nazgli.
Prstenovi moi Prstenovi, Prstenovi moi 274, 392, 393, 395, 449, 453, 457.
Prsten, Prsten Jedan, Jedini Prsten, Prsten Vladar, Prsten Moi 263, 265,
273-275, 315-320, 361, 368, 377-380, 383, 384, 386-392, 395, 426, 449,
450; Golumov prsten 392; Isildurov prsten 450. Devet ljudskih prstenova
275,378,383; Sedam patuljakih prstenova 275, 276; posljednji od Sedam
358, 362, 366, 376; Tri vilenjaka prstena 274-276, 291, 316, 435, i vidi
Narya, Nenya, Vilya. Prstenova druina 285, 386, 449; Rat za Prsten 284,
287, 294, 298, 299, 313, 316, 318, 320, 344, 348, 367, 378, 390, 408, 413,
428, 445-447, 449; Nositelj Prstena 367-369
pkel-ljudi Rohansko ime za oblija na stazi za Dunharrow, ali rabljeno
i kao opa istoznanica za pojam Dredaini, vidi dalje. 300, 428, 429.
Vidi Stara pkel-zemlja.
508
Pustara Predio u Rohanu, sjeverni dio Istonog Emneta (anglosaski emnet,

"ravnica"). 341, 342, 344, 353, 379, 380, 409
Pustogora
Quendi
Vidi Erebor, Kralj podno Gore.
Izvorni vilenjaki naziv za sve vilenjake. 252
Quenya Drevni jezik, zajedniki svim vilenjacima, u obliku koji je dobio u

Valinoru; u Meuzemlje su ga prenijeli noldorski izgnanici, koji su ga
pak svuda osim u Gondolinu izbacili iz svakodnevne uporabe (vidi 65);
za njegovu uporabu u Nmenoru vidi 221. 65, 251, 257. Kvenijski 70,
221, 258, 272, 284, 303, 305, 313, 314, 349, 350, 421,430, 436,441,443445; Plemeniti govor Noldora 65; Uzvieni govor Zapada 65; Plemeniti
vilenjaki 137, 221, 251, 305, 440, 442
R
Radagast
Jedan od Istara (arobnjaka). 395, 433, 435-438. Vidi Aiwendil.
*Ragnir
Rna
*ranga
Slijepi sluga iz Hrinove kue u Dor-lminu. 90

"Lutalica", naziv za Mjesec. 281
Nmenrejska mjera za duinu, puni korak, malo dua od jarda.
322, 323
*Ras Morthil
Naziv za Andrast, vidi dalje 205, 300
Rat za Dragulje
Beleriandski ratovi koje su vodili Noldori za povrat Silma-
ril. 421
Rath Dnen
"Tiha ulica" u Minas Tirithu. 285
Rat patuljaka i orka
341,358
Rat (Posljednjeg) saveza

Rat za Prsten
Region
Vidi Posljednji savez.
Vidi Prstenovi moi.
Gusta uma, juni dio Doriatha. 140
Rhosgobel
Radagastovo boravite na rubu Mrkodola u blizini Stanca-kamena.
(Navodi se da ime znai "rii 'grad' (tj. ograena naseobina)".) 433

Rhovanion
Pustoija, veliko podruje istono od Maglenog gorja. 283, 327.
328, 330, 331, 332, 341. Kralj Rhovaniona, Vidugavia, 328

Rhudaur Jedno od triju kraljevstava na koja se Arnor razdijelio u devetom
stoljeu Treeg doba. smjeteno izmeu Maglenog gorja, Ettenmoorsa
i Vjetrenih brda. 391
Rhn "Istok", pojam koji openito oznauje kraljeve daljeg Istoka Meuzemlja. 442. Rhnsko more 312, 330, 332, 337
KAZALO
509
Ran
Huorova ena i Tuorova majka. 31, 75, 86, 207
Ringl
Rijeka u Gondoru, slijevala se s Morthondom sjeveroistono od

Dol Amrotha. (Navodi se da je Ringl "prvu vodu crpio iz gorskog
polja snijega to se istapalo u ledeno jezerce u planinama. Ako se ono
u vrijeme topljenja snijega irilo u plitko jezero, to bi objasnilo ime,
jedno od mnogih vezanih uz izvor pojedine rijeke." Vidi prikaz naziva
Gwathl, 301.) 286,348
Rivendell Prijevod sindarinskog naziva Imladris, vidi dalje; Elrondovo bo

ravite u dubokoj dolini na obroncima Maglenog gorja. 276, 302, 309,
316, 320, 359, 364, 368, 369, 385, 389, 391, 394.
Rivil
Potok koji je iz Dorthoniona tekao na sjever i ulijevao se u Sirion kroz

movaru Serech. 84
*Rochan(d)
Vidi Rohan.
*Rochon Methestel "Jaha posljednje nade", naziv pjesme spjevane o Borondiru Udalraphu, vidi dalje. 339
*Rg
Stvarno ime (mnoina Rgin) Dredain na jeziku Rohirrim, pred

stavljeno prijevodom Wosi. 429
Rograd Tvrava u Rohanu na ulazu u Helmovu klisuru. 402, 403, 405, 407,
412, 413, 415. Vidi Bitka za Rograd; Aglarond, Sthburg.
Rohan
Gondorski oblik sindarinskog naziva Rochan(d) (352, 413), "Konj

ska zemlja", za veliku travnatu ravnicu to je prvotno bila sjeverni dio
Gondora, kad se zvala Calenardhon, vidi dalje. (Za podrijetlo pojma
vidi 352.) 70, 275, 282, 298, 323, 326, 328, 333, 342, 344, 351, 352, 369,
380-382, 388, 389, 396-398, 402, 406, 409, 410, 413-415, 428, 429, 445,
449, 450, 458. Vidi Marka; Rohanska vrata; Rohirrimi.
Rohanska vrata, Vrata Otvor, irok dvadesetak milja, izmeu zadnje padine
Maglenog gorja i sjevernog izboja Bijeloga gorja, kroz koji je pretjecala
rijeka Isen. 381, 397-399, 412, 448. Calenardhonska vrata 412
Rohirrimi Rohanski "gospodari konja". 70, 309, 323, 326, 328, 330, 335,
343, 344, 349-353, 357, 396, 397, 401, 402, 405, 410, 412-415, 427, 429,
445. Rohanski jahai 342, 344, 397-399, 401-404, 406-410,413,415,458.
Rohanci 412. Vidi Eorlinzi, othod.
Rmendacil I. Tarostar, osmi kralj Gondora, uzeo naslov Rmendacil "Po
bjednik na istoku" nakon to je odbio prve napade Istonjaka na Gondor. 355
Rmendacil II. Minalcar, dugogodinji regent i potom devetnaesti kralj Gon
dora, uzeo naslov Rmendacil nakon to je nanio velik poraz Istonjacima 1248. godine Treeg doba. 328
510
Rmenna "Istona", velika luka na istoku Nmenora. 194, 198, 202, 204,
209-213, 217, 224, 225, 229, 236, 249. Zaton Rmenne 194, 202; Zaljev
Rmenne 205
*R, Ratani Kvenijski oblici izvedeni iz rijei Drughu, to odgovaraju sindarinskim pojmovima Dr, Dradani. 421
s
Sackville-Baggins Ime hobitske porodice iz Shirea. 390. Otho Sackville-Baggins 390, Lotho 390
*Sador Radnik na Hrinovu gazdinstvu u Dor-lminu i Trinov prijatelj iz
djetinjstva; ovaj ga je zvao Labadal, vidi dalje. 77-79, 82, 83, 87, 89-92,
129-131, 133, 422; zvan Jednonogi 130
Saeros
Nandorski vilenjak, savjetnik kralja Thingola; u Menegrothu uvrijedio

Turina, te poginuo u bijegu od njega. 97, 100-105, 116, 429
Sam(wise) Gamgee Hobit iz Shirea, lan Prstenove druine, te Frodov sudrug

u Mordoru. 123, 221, 321, 361. Majstor Samwise 321
*Sarch nia Chn Hrin
"Grob djece Hrinove" (u Brethilu) 170
Sarn Athrad "Kameni gaz", kojim je Patuljaka cesta iz Nogroda i Belegosta

prelazila rijeku Gelion. 270
Sarn Gebir "Kameni iljci", naziv brzaca na Anduinu iznad Argonatha, zvan
tako zbog uspravnih iljatih stijena, slinih kolcima, u svome poetku.
332, 379, 384
Saruman "Vjet ovjek", prevedeno ime koje je medu ljudima nosio Curunr,
jedan od Istara (arobnjaka) i glavar njihova reda. 320, 322, 344, 359,
361, 378, 380-383, 387-400, 402-409, 415, 429, 431-433, 435-438, 443,
448-453. Vidi Curumo, Curunr, Bijeli glasnik.
Sauron "Odurni", najvei Melkorov sluga, podrijetlom Aulov Maia. 194,
219, 234, 241, 253, 255, 257, Drugi dio, IV. poglavlje passim, 309-312.
314-316, 318, 329, 331, 333, 337, 358, 359, 365, 368, 369, 377-381, 383390, 395, 415, 421, 426, 428, 430-434, 436, 439, 440, 442-444, 447-450.
452, 453. Zvan Gospodar tame 265, Mrani monik 376, vidi takoer
Annatar,Artano, Aulendil. Sauronov otok, vidi Tol-in-Gaurhoth.
Serech
Velika movara sjeverno od Sirionskog prolaza, u koju je utjecala

rijeka Rivil s Dorthoniona. 87, 129
seregon "Krv stijene", biljka s tamnocrvenim cvjetovima to je rasla na Amon

Rdhu. 122
Serni
Jedna od lebenninskih rijeka u Gondoru. (Ime je izvedeno iz sindarinske rijei sern, "kameni, oblutak", istoznane kvenijskoj sarni,
"sprud, ljunak". "Iako je Serni bio krai, njegovo se ime nastavljalo sve
do mora nakon slijevanja s rijekom Gilrain. Ue mu je bilo zaprijeeno
KAZALO
511
ljuncima, a u kasnijim su vremenima brodovi na prilazu Anduinu u

smjeru Pelargira ionako obilazili Tol Falas s istone strane i ili morskim
koritom koje su Nmenrejci probili po sredini delte Anduina.") 281
Shadowfax Veliki rohanski konj kojega je Gandalf jahao u Ratu za Prsten.
340, 342, 382, 407, 408, 449
*Sharbhund
Shire
Ime Sitnih patuljaka za Amon Rdh, vidi dalje. 122
Glavno hobitsko stanite na zapadu Eriadora. 270, 321, 324, 359-363,

366, 367, 370-374, 379, 381-383, 386-393. Kalendar, Raunanje Shirea
311, 321. Puk, puanstvo Shirea 360, 369, 372
Silmarien Ki Tar-Elendila; majka Valandila, prvog princa Andni, i pramajka Elendila Visokog. 199, 201, 213, 244, 253, 321
Silmarili Tri dragulja koja je nainio Fanor prije unitenja Dva drveta
Valinora, ispunjena njihovom svjetlou. 39, 264, 268, 292. Vidi Rat
za Dragulje.
simbelmyn Bijeli cvjeti, zvan i alfirin i uilos, vidi dalje. 70, 347. Preveden
kao spomenak 70
Sindari (Jednina Sinda.) Sivi vilenjaci; naziv za sve vilenjake telerskog po
drijetla koje su Noldori na povratku zatekli u Beleriandu, izuzev za
Zelene vilenjake iz Ossirianda. 69, 263, 273, 279, 286, 292-295, 297. Sivi
vilenjaci 31, 32, 36, 52, 86, 115, 124, 127, 270, 288
sindarski Koji se odnosi na Sindare. 267, 268, 282, 283, 286, 295-297
sindarinski Jezik Sindara. 58, 65, 70, 96,123,221,266,272, 282, 284,286,293,
294, 299,301, 303-305,311,313,314,324,338,343,351-354,419,421,430,
435, 436, 443-445. Jezik Belerianda 65, 221, jezik Sivih vilenjaka 176
*Sr Angren
Vidi Angren.
*Siril Glavna rijeka u Nmenoru, tekla je na jug s Meneltarme. 196

Sirion Velika beleriandska rijeka. 33, 52, 53, 57, 60-62, 71, 98,111,135,140,
142. 147. Movare Siriona 113; Luke Siriona, Sirionske luke, vidi Luke;
Ue, ua Siriona 34, 51, 52, 148, 176, 188, 421; Sirionski prolaz(i) 33,
135, 188; Izvori Siriona 189; Dolina Siriona 45, 57, 64, 92, 113,119, 122,
123, 134
*Sr Ninglor
Sindarinsko ime rijeke Gladden, vidi dalje. 312, 313
Sitni patuljci Soj patuljaka nastanjenih u Beleriandu, opisan na 223. stranici

Silmarilliona. 123, 124, 177. Vidi Nibin-noeg, Noegyth Nibin.
Sive luke
Vidi Mithlond.
*Sivi glasnik
Vidi Mithrandir.
Sivi hodoasnik, Sivi lutalica

Sivi vilenjaci
Vidi Mithrandir.
Vidi Sindari. Jezik Sivih vilenjaka, vidi sindarinski.
Sivoskuti "Sivoplat", Gandalfovo ime u Rohanu. 445
512
Sivotok
Vidi Gwathl.
*Sjenoviti otoci
Vjerojatno naziv za Zaarane otoke, vidi dalje. 47
Sjenovito gorje
Vidi Ered Wethrin.
*Sjeverina (Nmenora)
Vidi Forostar.
Sjeverna pusto Ledeni predio na dalekom Sjeveru Meuzemlja (takoer

zvan Forodwaith, vidi Uvod). 280
*Sjeverni rt Vrh Forostara, sjevernog kraka Nmenora. 195
Sjeverno humlje
203
Brda u Eriadoru sjeverno od Shirea, gdje je stajao Fornost.
Sjeverno kraljevstvo, Sjeverna kraljevina

Sjeverno-zapadna cesta
Vidi Arnor.
Vidi Ceste.
Sjevernjaci Konjanici iz Rhovaniona, saveznici Gondora, podrijetlom u rodu

s Edainima; iz njih je potekao othod, vidi dalje. 326-330, 336-338; u
odnosu na Rohirrime 414. Slobodni ljudi sa Sjevera 296
Skela u Buckleburyju
Skela preko rijeke Brandywine izmeu Buckleburyja
i Mlake. 379, 386

Skriveni grad
Vidi Gondolin.
Skriveni narod, Skrivena kraljevina Vidi Gondolindrimi, Gondolin.

Skriveno kraljevstvo Naziv dan i Gondolinu i Doriathu; vidi te stavke. Skri
veni kralj, vidi Turgon.
*Slamoglavi Prezrivo ime Istonjaka iz Hithluma za Hadorov narod. 88
*Slobodni ljudi sa Sjevera
Vidi Sjevernjaci.
Smaug Veliki zmaj iz Erebora. U mnogim navodima samo Zmaj. 295, 358360, 362, 364-369, 371-373
Smagol
Golum. 386
Snowbourn
Rijeka to je izvirala pod Starkhornom i tekla kroz Harrowdale
i pokraj Edorasa. 408

*Sorontil
"Orlov rog", velika uzvisina na obali sjevernoga kraka Nmenora.
195
*Soronto Nmenrejac, sin Tar-Aldarionove sestre Ailinel i brati Tar-Ancalim. 202, 245. 248, 254
spomenak
Vidi simbelmyn.
Srebrotok
Vidi Celebrant.
*Srnin skok
Vidi Cabed-en-Aras.
Stanac-kamen Kameniti otoi u gornjem toku Anduina. 326, 329, 336, 384,
385, 433. Vidi Gaz kod Stanac-kamena.
*Stara druina Naziv za prvotne lanove Trinove ete u Dor-Cartholu.
180
KAZALO
*Stara pkel-zemlja, Stara pkel-divljina
513
Vidi Drwaith Iaur.
Stara uma Pradavna uma smjetena istono od granica Bucklanda. 391

Stari umski put
Vidi Ceste.
Stari gaz Gaz preko Anduina na Starom umskom putu. 313. Vidi Gaz kod
Stanac-kamena.
Starija djeca
Vidi Ilvatarova djeca.
Stariji kralj
Vidi Manw. (Naziv koji je svojatao Morgoth, 85.)
Stari Took Gerontius Took, hobit iz Shirea, djed Bilba Bagginsa i pra-pradjed
Peregrina Tooka. 370
Stock Selo u Shireu, na sjevernom kraju Mlake. 379
Strider
Stup
Ime kojim su Aragorna zvali u Breeju. 391

Vidi Meneltarma.
Suha rijeka Korito rijeke to je neko istjecala iz Krunoga gorja i ulijevala

se u Sirion; tvori ulaz u Gondolin. 62-64
Slim Kvenijsko ime treeg mjeseca u godini prema nmenrejskom ka
lendaru, odgovara oujku. 35, 338, 339. Vidi Gwaeron.
Sumorne zemlje Pusto podruje izmeu Mrkodola i Emyn Muila. 337, 341,
353
Srion
Vidi Tar-Sron.
Suro gorje Vidi Ered Mithrin.

*Suroloka Ime koje je othod dao rijeci to tee s Ered Mithrina i ulijeva
se u Anduin blizu njegova izvora. (Izvorno Greylin; druga sastavnica
imena zacijelo je anglosaska rije hlynn, "bujica", vjerojatno doslovno
"glasna".) 336
*Suthburg
Bive ime Rograda. 413
*Suenja ume "Struk" Mrkodola stvoren udubljenjem Istone krevine. 331

*Sveta gora Vidi Halifirien, Meneltarma. (U Silmarillionu je Sveta gora Taniquetil.)
s
v
*Sapatna uma
Vidi Suma Firien.
turovi Jedan od triju naroda na koje su se dijelili hobiti; vidi Bljedoliki.

324. 379, 386, 391
*uma Anwar
Vidi uma Firien, Amon Anwar.
uma Dradan uma u Anrienu na istonom kraju Ered Nimraisa, gdje

je u Treem dobu preivio ostatak Dredaina, odnosno "Divljih ljudi".
354, 355, 427, 429. Vidi Tawar-in-Dredain.
514
uma Firien Punim nazivom uma Halifirien; na Ered Nimraisu, oko potoka
Mering i na padinama Halifiriena. 343, 344, 352. Zvana i Firienholt, vidi
dalje; apatna uma 343, 345; kao i Suma Anwar 351, 352
*ume Nuatha
Sume smjetene zapadno od gornjeg toka rijeke Narog. 55
umljaci (i) itelji uma juno od Teiglina, izloeni napadima Gaurwaith.

108, 112, 113. (ii) Ljudi iz Brethila, zvani i umski narod. 135-137, 149154. (iii) U Zelenumi Velikoj. 319
umska rijeka Rijeka to je tekla s Ered Mithrina kroz sjeverni Mrkodol i
utjecala u Dugo jezero. 336
umski put
Vidi Ceste.
umski narod
Vidi umljaci (ii).
umski vilenjaci Nandorski vilenjaci koji nikada nisu otili zapadnije od

Maglenog gorja, ve su ostali u Dolini Anduina i Zelenumi Velikoj.
205,279, 282, 284, 286-288, 293-297, 305, 312. umski vilenjaki, umski
jezik 279, 294, 297. Vidi Tawarwaith.
T
talan (Mnoina telain.) Drvene platforme u kronjama Lothlriena na kojima
su stanovali Galadhrimi. 284, 285. Vidi flet.
Taiath Dirnen
113
Ravnica sjeverno od Nargothronda, zvana Branjena ravnica.
Tamna kuga
Tamna sila
Vidi Velika kuga.

Vidi Sauron.
*Tamne zemlje
*taniquelass
Nmenrejski izraz za Meuzemlje. 208

Mirisno, svagda zeleno drvo koje su Eldari iz Eresse donijeli
u Nmenor. 196
Taniquetil
Manwova gora u Amanu. 47, 439. Vidi Amon Uilos, Ooloss.
Tar-Alcarin Sedamnaesti vladar Nmenora. 257

Tar-Aldarion esti vladar Nmenora, Kralj Pomorac; u Cehu Moreplovaca
zvan (Veliki) Kapetan. 196, 197, Drugi dio, II. poglavlje passim, 251, 252,
254, 261, 272, 273, 277, 300-304, 321. 421. 436. Vidi Anardil.
Tar-Amandil Trei vladar Nmenora, unuk Elrosa Tar-Minyatura. 245, 253
Tar-Anrion Osmi vladar Nmenora, sin Tar-Ancalim i Hallacara iz Hvarastornija. 248, 249, 254, 255. Tar-Anronove keri 249, 255
Tar-Ancalim Sedma vladarka Nmenora i prva Kraljica vladarka, ki Tar-Aldariona i Erendis. 223-228, 231, 232, 236, 237, 239, 240, 242-250,
254. Vidi Emerwen.
Tar-Ancalimon etrnaesti vladar Nmenora. 197, 251, 256
KAZALO
515
*Tar-Anducal Ime koje je kao vladar Nmenora uzeo Herucalmo, koji je

prisvojio prijestolje nakon smrti svoje ene Tar-Vanimeld. 257
Tarannon Dvanaesti kralj Gondora. 437, 438. Vidi Falastur.
*Tar-Ardamin Devetnaesti vladar Nmenora, na adnaikom zvan Ar-Abattrik. 258
Taras Gora na jednom rtu u Nevrastu, podno koje je bio Vinyamar, pradavno
Turgonovo boravite. 42, 44, 51, 60
*Tarasovina
Poluotok s kojeg se uzdizala gora Taras. 44
Tar-Atanamir Trinaesti vladar Nmenora, zvan Veliki i Nevoljki. 197, 221,

252, 256, 257, 260
Tar-Calion
Kvenijsko ime Ar-Pharazna. 260, 261
Tar-Calmacil Osamnaesti vladar Nmenora, na adnaikom zvan Ar-Belzagar. 257-259

Tar-Ciryatan Dvanaesti vladar Nmenora. 255, 256
Tar-Elendil etvrti vladar Nmenora, otac Silmarien i Meneldura. 199-202,
204, 205, 213, 244, 253. Vidi Parmait.
*Tar-Elestirn "Gospa ela zvjezdana", ime dano Erendis. 216, 240, 321
*Tar-Falassion
Kvenijsko ime Ar-Sakalthra. 259
Tar-Herunmen
Kvenijsko ime Ar-Adnakhra. 221, 251, 258
*Tar-Hostamir
Kvenijsko ime Ar-Zimrathona. 259
*Tarmasundari "Korijenje Stupa", pet grebenova to su se irili iz podnoja

Meneltarme. 195
Tar-Meneldur Peti vladar Nmenora, zvjezdoznanac, Tar-Aldarionov otac.
195, 200-211, 213, 215, 217-220, 225, 229, 230, 232-242, 244, 250, 253,
254, 272, 421. Vidi Elentirmo, rimon.
Tar-Minastir Jedanaesti vladar Nmenora, koji je poslao brodovlje na Saurona. 241, 255, 260, 276, 277, 304
Tar-Minyatur Elrosovo ime kao prvog vladara Nmenora. 44, 197, 207,
244, 247, 251, 252
Tar-Mriel Tar-Palantirova ki; Ar-Pharazn prisilio ju je na brak, te je kao
svoju kraljicu na adnaikom prozvao Ar-Zimraphel. 260, 261
Tarostar Osobno ime Romendacila I., vidi dalje. 355
Tar-Palantir Dvadeset etvrti vladar Nmenora, koji se pokajao za navade
Kraljeva i uzeo ime na kvenijskom jeziku: "Onaj koji daleko gleda"; na
adnaikom zvan (Ar-) Inziladn. 259, 260
Tar-Srion
Deveti vladar Nmenora. 249, 255
Tar-Telemmait Petnaesti vladar Nmenora, nazvan tako ("Srebroruki")

zbog svoje ljubavi prema srebru. 257, 320
516
*Tar-Telemnar
Tar-Telperien
Kvenijsko ime Ar-Gimilzra. 259

Deseta vladarica Nmenora i druga Kraljica vladarica. 255
Tar-Vanimeld
esnaesta vladarica Nmenora i trea Kraljica vladarica. 257
Taur-e-Ndaedelos "uma velikog straha", sindarinsko ime za Mrkodol, vidi

dalje. 313,. Vidi Taur-nu-Fuin.
Taur-en-Faroth umovita brda zapadno od rijeke Narog nad Nargothrondom. 143. Faroth 146; Visoki Faroth 143
Taur-nu-Fuin "uma pod mrakom", (i) Kasniji naziv za Dorthonion, vidi
dalje. 37, 86, 112, 117, 182, 313. (ii) Naziv za Mrkodol, vidi dalje. 312,
313. Vidi Taur-e-Ndaedelos.
*Tawar-in-Druedain
*Tawarwaith
Teiglin
"umski narod", umski vilenjaci, vidi dalje 293
Pritoka Siriona, izvire u Ered Wethrinu i omeuje umu Brethil na

jugu. 41, 56,98,106,108,113,118,119,135,136,147,148,150,153-155,
157-159,162, 168-170,172,176, 180. Teiglinski prijelazi, Prijelazi, gdje je
cesta za Nargothrond prelazila rijeku, 57, 112, 113, 136-138, 151, 155,
158, 159, 165, 166, 168, 173, 423.
Telchar
Slavni patuljaki kova iz Nogroda. 94, 95
*Teleporno
Teleri
Suma Dradan, vidi dalje 355
Ime Celeborna (2) na plemenitom vilenjakom jeziku. 266, 305
Trei od Triju rodova Eldara na Velikom putovanju iz Cuivinena,

kojima su pripadali vilenjaci iz Alqualonda u Amanu, te Sindari i
Nandori iz Meuzemlja. 40, 53, 262, 264-266, 269, 272, 293, 305, 323,
324. Trei klan 293. Vidi Lindari.
telerski Koji se odnosi na Telere 53, 264, 266-268, 293. Jezik Telera 303,
305
Telperion
Starije od Dvaju drveta, Bijelo drvo Valinora. 70, 264, 305. Na
kvenijskom Tyelperion 305

Telumehtar Dvadeset osmi kralj Gondora; zvan Umbardacil, "Osvaja Umbara" nakon svoje pobjede nad Gusarima 1810. godine Treeg doba.
329, 331
Thainova knjiga Primjerak Crvene knjige Zapadne pokrajine izraen na za
htjev kralja Elessara; donio mu ga thain Peregrin Took pri umirovljenju
u Gondoru; dobila mnoge kasnije dopune u Minas Tirithu. 443
Thalion
Vidi Hrin.
*thangail "titna ograda", bojna formacija Dnedain. 313

Thangorodrim "Gorje tiranije", koje je Morgoth podigao nad Angbandom;
razoreno u Velikoj bici na kraju Prvog doba. 32, 62, 63, 86, 270, 286
KAZALO
517
Tharbad Rijena luka i grad na prijelazu Sjeverno-june ceste preko rijeke

Gwathl, ruevna i naputena u vrijeme Rata za Prsten. 241, 277, 299,
301-303, 310, 342, 381, 388-390, 411. Tharbadski most 302, 386, 412
"ovjek sa tapom", patuljako ime za Gandalfa. 441, 442
Tharkn
Thengel
esnaesti kralj Rohana, Thodenov otac. 323
Thoden Sedamnaesti kralj Rohana, pao u Bici na Pelennorskim poljima.

320, 330, 344, 381, 389, 396, 397, 402, 407-411
Thodred Sin Thodena, kralja Rohana; pao u Prvoj bici na Isenskim gazo
vima. 396-402, 404, 408-410
Thodwyn
Ki Thengela, kralja Rohana; majka omera i owyn. 396
Thingol "Sivoplat" (kvenijski Singollo), ime pod kojim je u Beleriandu bio

poznat Elw (sindarinski Elu), s bratom Olwom predvodnik povorke
Telera iz Cuivinena i kasnije kralj Doriatha. 65, 70, 73, 75, 81, 89, 90,
93, 94-99, 102-105, 111, 115-118,138-140, 146-148,173, 180, 199, 262269, 296. Vidi Elu, Elw.
Thorin Hrastotit Patuljak iz Durinove kue, kralj u izgnanstvu, predvodnik
odlaska na Erebor; pao u Bici pet vojski. 310, 359-375
Thorondor
Gospodar Orlova s Crissaegrima. 62, 63, 69
Thorongil "Orao Zvijezde", ime koje je Aragorn nosio u Gondoru dok je

sluio Ectheliona II. 452
Thrin I.
Patuljak iz Durinove kue, prvi Kralj podno Gore. 362
Thrin II. Patuljak iz Durinove kue, Kralj u izgnanstvu, otac Thorina Hrastotita; izdahnuo u tamnicama Dol Guldura. 358, 362, 365, 366, 376
Thranduil Sindarski vilenjak, kralj umskih vilenjaka u sjevernom Mrkodolu;
Legolasov otac. 282, 283, 292-297, 310, 312-315, 319, 378, 383-385
Thrr
Patuljak iz Durinove kue, Kralj podno Gore pri dolasku Smauga,

otac Thraina II.; u Moriji ga umorio ork Azog. 358, 362, 364, 366
*Thurin
Ime kojim je Finduilas prozvala Trina u Nargothrondu; prevedeno
kao Tajni. 185, 187

Tinviel
Vidi Lthien.
Tjesnac Drengist
Tol Eressa
Vidi Drengist.
Vidi Eressa.
Tol Falas Otok u Belfalaskom zaljevu u blizini Ethir Anduina. 348

Tol-in-Gaurhoth "Otok vukodlaka", kasniji naziv za Tol Sirion, rijeni otok
u Sirionskom prolazu na kojem je Finrod podigao kulu Minas Tirith.
58. Sauronov otok 189
Tol Uinen
213
Otoi u zaljevu Rmenne na istonoj obali Nmenora. 205,
518
Took
Ime hobitske porodice iz Zapadne etvrti Shirea. 370. Vidi Peregrin,

Hildifons, Isengar, Stari Took.
tuil Prvo doba ("proljee") loe, vidi dalje. 361

Tumhalad Dolina u Zapadnom Beleriandu izmeu rijeka Ginglith i Narog,
gdje je nargothrondska vojska doivjela poraz. 182, 183, 188
Tuor
Sin Huora i Ran; s Voronwom prispio u Gondolin donijevi Ulmovu poruku; vjenao se s Idril, Turgonovom keri, te s njom i njihovim
sinom Erendilom pobjegao iz razaranja grada. Prvi dio, I. poglavlje
passim, 14, 86, 188, 190, 199, 207, 224, 225, 347, 350. Tuorova sjekira,
vidi Dramborleg.
Turambar Ime koje je uzeo Trin za boravka u umi Brethil. 137, 138, 149164,166-170, 175, 176, 207. Prevedeno kao Gospodar sudbine 137,159,
163; Vladar nad sudbinom 167; u prijevodu samog Trina Gospodar
Tamne sjenke 151
Turgon
Drugi Fingolfinov sin; nastanio se u Vinyamaru, u Nevrastu, a zatim

potajice otiao u Gondolin i njime vladao sve do pogibije u razaranju
grada; otac Idril, Erendilove majke. 32, 33, 37,40, 42-55, 57,58, 60,6266, 68, 70-73, 81, 84, 85, 87, 188, 189, 271, 445. Zvan Skriveni kralj 49
*Turgonovo gorje
Turin
Vidi Echoriath.
Sin Hurina i Morwen, glavni lik spjeva nazvanog Nam i Chn Hrin.
36-38, 41, 56, 60, Prvi dio, II. poglavlje passim, 207, 429. Za njegova
ostala imena vidi Neithan, Agarwaen, Thurin, Mormegil, Divlji ovjek iz
ume, Turambar.
*Turuphanto
Prevedeno kao Drveni kit, ime nadjeveno Aldarionovu brodu
Hirilond tijekom gradnje. 224

Tyrn Gorthad
Sindarinsko ime Grobnog humlja, vidi dalje. 390
U
*Udalraph
*uilos
Vidi Borondir.
Bijeli cvjeti, zvan i alfirin i simbelmyn (spomenak), vidi dalje. 70,

347
Uinen Maia, Morska gospa, Ossova supruga. 205, 206, 208, 209, 213
*Uinendili "Privrenici Uinen", ime dano nmenrejskom Cehu Moreplovaca. 206
*Uineniel "Ker Uinen", ime koje je Valandil, princ Andni, nadjenuo
Erendis. 213
*Ulbar Nmenrejac, pastir u slubi Hallatana iz Hyarastornija, postao
pomorac u slubi Tar-Aldariona. 228, 230, 232, 233. Ulbarova ena
232, 233
KAZALO
519
Uldor
Zvan Prokleti; poglavica Istonjaka, pao u Nirnaeth Arnoediadu. 110,

111
Ulmo
Jedan od velikih Valara, Gospodar Voda. 34, 38, 43,45-50, 52, 54, 55,
58-62, 64, 66, 73, 188-190. Zvan itelj dubina 38, 45; Gospodar Voda 37,
45, 46, 49, 53, 58, 63, 66, 72, 188, 189
*Ulrad
Pripadnik odmetnike ete (Gaurwaith) kojoj se pridruio Trin.

107, 108, 110, 114, 115, 127, 128
Umbar
Velika prirodna luka i utvrda Nmenorejaca juno od Belfalaskog

zaljeva; glavninom trajanja Treeg doba drali su je ljudi razliitih soje
va, ali neprijateljski nastrojeni prema Gondoru, zvani Umbarski gusari,
vidi dalje. 281, 329, 331, 337, 438, 443
Umbardacil
Vidi Telumehtar.
Umbarski gusari 329, 337. Vidi Umbar.

*ner
"Nitko"; vidi 248
Ungoliant Velika Pauia koja je s Melkorom unitila Dva Drveta Valinora.

39, 266
Urim
Kvenijsko ime osmog mjeseca u godini prema nmenrejskom ka

lendaru, odgovara kolovozu. 346
Uruci
Kroatizirani oblik pojma Uruk-hai iz crnog jezika; veoma krupan i

snaan orkovski soj. 399-402, 404
*Urwen Osobno ime Lalaith, keri Hrina i Morwen, umrle u djetinjstvu.

75-77
Uzvoe
Selo u Shireu nekoliko milja jugoistono od Hobbitona. 375
V
Valacar Dvadeseti kralj Gondora, iji je brak sa sjevernjakinjom Vidumavi
doveo do graanskog rata Rodbinskog razdora. 328
Valandil (1) Sin Silmarien; prvi princ Andni. 201, 212, 220, 231, 244, 253.
Valandilova ena 213
Valandil (2)
Valari
Najmlai Isildurov sin; trei kralj Arnora. 309, 318, 321
(Jednina Vala). Vladajui monici Arde. 47, 52, 53, 57, 66, 67, 85, 183,
184, 197, 204, 206, 211. 215, 218, 220, 226, 228, 234-236, 240, 241, 256,
258, 264-267, 273, 280, 289, 290, 292, 297, 348, 355, 356, 431, 434-438,
440. Gospodari Zapada 46, 52, 80, 184, 190. 208, 229, 256, 258, 259,
431; Monici 80
Valinor Zemlja Valar u Amanu. 36, 46, 47, 52, 95, 184, 197, 214, 264-268,
271, 272, 274, 293, 304, 305, 323, 439-441. Valinrejski 438. Sumrak
Valinora 266
Valmar
Grad Valar u Valinoru. 266
520
Vanyari Prvi od Triju rodova Eldara na Velikom putovanju iz Cuivinena,

iz kojeg su svi napustili Meuzemlje i zadrali se u Amanu. 264
Varda
Najvea od Valier ("Valarskih kraljica"), stvoriteljica zvijezda, Manvveova supruga. 85, 236
Vardamir Zvan Nlimon (vidi dalje) zbog privrenosti drevnim znanjima;

sin Elrosa Tar-Minyatura; rauna se kao drugi vladar Nmenora, iako
nije sjeo na prijestolje. 245, 251-254
*vardarianna Mirisno, svagda zeleno drvo koje su Eldari iz Eresse donijeli
u Nmenor. 196
*Vantur Kapetan Kraljeva brodovlja pod vlau Tar-Elendila; Tar-Aldarionov djed; zapovjednik prvog nmenrejskog broda koji se vratio u
Meuzemlje. 200-205, 253
Velika cesta
Vidi Ceste.
Velika kuga Kuga koja se proirila iz Rhovaniona u Gondor i Eriador 1636.

godine Treeg doba. 300, 302, 327, 328, 391, 412. Tamna kuga 448
*Velika luka
Vidi Lond Daer.
Velika rijeka
Vidi Anduin. Dolina Velike rijeke 293
*Velika sredinja luka
Vidi Lond Daer.
*Veliki humak Vidi Haudh-en-Ndengin.

*Veliki kapetan
Vidi Tar-Aldarion.
*Veliki otok
Vidi Nmenor.
Veliki pozoj
Vidi Glaurung.
Velike zemlje
Veliko more
Vidi Meuzemlje.
Vidi Belegaer.
Veliko putovanje
Pohod Eldara na zapad iz Cuivinena. 262, 272, 280, 293
vestron Zajedniki jezik Sjeverozapada Meuzemlja, opisan u Dodatku F

Gospodara prstenova, a predstavljen suvremenim hrvatskim i engleskim
prijevodom. 338, 383, 412, 443, 444. Zajedniki jezik, govor 343, 349,
350, 353, 354, 429, 444
Vidugavia
"umski stanar", Sjevernjak, zvan Kralj Rhovaniona. 328, 329
Vidumavi "umska djeva". Vidugavijina ki; vjenala se s Valacarom, kra

ljem Gondora. 328
Vijee S razliitim znaenjima: Vijee ezla (Kraljevo vijee u Nmenoru,
vidi naroito 231) 231, 239, 242, 244, 245, 247, 248; Gondorsko vijee
454; Bijelo vijee, vidi dalje.
Vilenjaka Nova godina
361
Vilin-kamen Vidi Elessar (1) i (2).

Vilya Jedan od Tri vilenjaka prstena, koji je nosio Gil-galad, a nakon njega
Elrond. 277, 291. Zvan Prsten zraka 275, Modri prsten 277, 291
KAZALO
521
*Vinyalond "Nova Luka", nmenrejsko pristanite koje je Tar-Aldarion

osnovao na uu rijeke Gwathl; kasnije zvana Lond Daer, vidi dalje.
206, 210, 211, 219, 234, 241, 273, 277, 303
Vinyamar "Novi stan", Turgonov dom u Nevrastu. 42, 43, 45, 48, 60, 67,
73, 350
Vress Kvenijsko ime etvrtog mjeseca u godini prema numenrejskom
kalendaru, odgovara travnju. 219, 339, 341
Visoki Faroth Vidi Taur-en-Faroth.
Visoki prijevoj
Vjerni
Vidi Cirith Forn en Andrath.
(i) Oni Nmenrejci koji se nisu otuili od Eldara, ve su nastavili

tovati Valare u danima Tar-Ancalimona i kasnijih kraljeva. 258-260,
304, 348, 350. (ii) "Vjerni" iz etvrtog doba. 439
Vjetrena brda Brda u Eriadoru, od kojih je najjunije bilo Amon Sl (Vjetrovrh). 203
Vjetrovrh
Vidi Amon Sl.
Voronw (1) Vilenjak iz Gondolina, jedini preivjeli pomorac sa sedam laa

poslanih na Zapad nakon Nirnaeth Arnoediada; susreo Tuora u Vinyamaru i odveo ga u Gondolin. 48-72, 350
Voronw (2)
Vozari
Ime Mardila, Gondorskog namjesnika. 350
Istonjaki narod koji je prodro u Gondor u devetnaestom i dvade

setom stoljeu Treeg doba. 327-335, 337, 348
Vreasti vijenac Nastamba Bilba Bagginsa u mjestu Hobbiton u Shireu, gdje

su kasnije ivjeli Frodo Baggins i Samwise Gamgee. 375
*Vujaci
Vidi Gaurwaith.
*Vucji narod
Vuk
Ime dano Istonjacima u Dor-lminu. 134
Carcharoth, Angbandski vuk. 142
Woodhall
Wosi
Selo u Shireu, u podnoju obronaka umokraja. 379
Vidi Dredaini.
Y
Yavanna Jedna od Valier ("Valarskih kraljica"), Aulova supruga. 52, 218,
271,289,436,437
*yavannamre "Yavannin dragulj", mirisno, svagda zeleno drvo jarkocrvenih
plodova, koje su u Nmenor donijeli Eldari iz Eresse. 196
522
Yavanni Kvenijsko ime devetog mjeseca u godini prema nmenrejskom

kalendaru, odgovara rujnu. 311. Vidi Ivanneth.
yestar
Prvi dan vilenjake suneve godine (loa). 361
*Yzyan
Adunaiko ime za Nmenor, "Darovana zemlja". 215
Zaarani otoci Otoci koje su Valari uzdigli u Velikom moru istono od Tol
Eresse u doba Skrivanja Valinora. 47. Vidi Sjenoviti otoci.
Zajedniki jezik, govor
*Zamn
Vidi Vestron.
Vremena Erendisina sluavka. 228, 230, 245
*Zao dah Vjetar iz Angbanda na kojem je u Dor-lmin stigla bolest od koje

je preminula Trinova sestra Urvven (Lalaith). 76, 77, 79
*Zapadina
Predio Nmenora. Vidi Andustar.
*Zapadinska gospa
Zapadna cesta
Vidi Erendis.
Vidi Ceste.
Zapadna Marka Zapadna polovica Rohana u vojnom ustroju Rohrrim (vidi

Istona Marka). 402, 408-410. Zbor Zapadne Marke 410; Zapovjednik
Zapadne Marke 411
Zapadne strane
Zapadne zemlje
Prijevod imena Nmenor, Otok Zapadnih strana 214

Vrlo openit pojam za podruja u Meuzemlju zapadno od
Anduina. 234, 278, 369, 433, 435

Zapadno prigorje Predio Rohana, obronci i polja izmeu Trihyrnea (vrhova
ponad Rograda) i Edorasa. 396-398, 402, 403, 405, 406, 408, 413-415.
Zbor Zapadnog prigorja 409
Zaljev Balar
Vidi Balar.
Zatiena kraljevina
Zelenika
Vidi Eregion.
Zeleni vilenjaci
Zelenput
Vidi Doriath.
Nandorski vilenjaci iz Ossirianda. 270, 293
Naziv u Breeju pri kraju Treeg doba za slabo koritenu Sjeverno-
-junu cestu, napose za njezin potez u blizini Breeja. 391. Vidi Ceste.
Zelenuma (Velika)
Prijevod naziva Eryn Galen, vidi dalje; staro ime Mrko-
dola. 289. 292, 295. 296, 310-313, 315, 434

Zemlja vrba
Vidi Nan-tathren.
Zlatna uma
Vidi Lrien (2).
Zlatno drvo (Valinora)

Zmaj
Vidi Laurelin.
Vidi Glaurung, Smaug.
KAZALO
523
Zmajski ljem Dor-lmina Batina Hadorove kue, nosio ga Trin. 95, 98,
99, 112, 116, 180, 182-184. Zmaj iz Dor-lmina 94; Zmajeva glava sa
sjevera 95; Hadorov ljem 94, 95, 179
Zvijezda (Erendilova)
Vidi Erendil. Zemlja zvijezde, vidi Nmenor.
Zvijezda Elendilova, Zvijezda Sjevera (Sjevernoga kraljevstva)

dilmir.
Vidi Elen-
Zvjezdana zemlja Nmenor, prijevod kvenijskog naziva Elenna-nr iz Za

vjeta Cirionova. 350
z
V
alost
Vidi Nienor.
eljezna brda Gorje istono od Pustogore i sjeverno od Rhnskog mora.

359
*itelj dubina Vidi Ulmo.

J. R. R. Tolken Nedovrsene Pripovijesti

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

J. R. R. Tolken Nedovrsene Pripovijesti

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Biljeka urednika

Kako je u pojedinim dijelovima knjige zastupljenost urednikih

Kako su u Algoritmovu izdanju ve objavljena sva pieva djela na

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

baca sjene pri prvome izlasku Mjeseca na Zapadu, gdje se Beren u

U jednom je pismu iz idue godine napisao:

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

pisac prestane sm objavljivati svoja djela, nakon to ih je podvrgnuo

Moj otac je ne jednom rekao da je "Pad Gondolina" bila prva pri

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

pukovniji". Jo postoji taj najraniji rukopis, koji ispunjava dvije male

Tuorova prvog pogleda na Gondolin preko ravnice Tumladen. Raz

Razvitak predaje o Trinu Turambaru u odreenim je pogledima

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

bliske srodnosti, pa ak i istovjetne iskaze; u prvom sam odjeljku,

Iako je opisne, a ne pripovjedne prirode, uvrstio sam u ovu zbirku

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

Ova je pria ostala u najmanje razraenom stanju od svih sastavnica

najturije). Nosi naslov Indis i Kiryamo, "Pomoreva ena": pripovijest

Ovo poglavlje knjige razlikuje se od ostalih (izuzev onih u etvrtom

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

od prvotne odluke (opisane u Silmarillionu) da se Eldari pozovu

Ovo je "kasna" pripovijest - a time elim rei tek to da ona, budu

Prema mojem sudu, ovi fragmenti pripadaju istom razdoblju kao i

U jednom svojem pismu iz 1964. moj otac je naveo:

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

Taj Gandalfov prikaz iznosi se ovdje. Sloenu tekstualnu situaciju

Postoji mnogo zapisa posveenih zbivanjima iz 3018. godine Treeg

Ovaj tekst, zajedno s prikazom vojnog ustroja Rohirrim i povije

djelima stroge povijesne analize; bilo je razmjerno malo potekoa

Uskoro nakon to je Gospodar rstenova bio prihvaen za objavlji

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

takoer potjee "esej o Istarima" kojim poinje ovaj odjeljak knjige

Za drugo izdanje Gospodara prstenova (1966.) moj otac je unio znat

Prvotna mi je nakana bila uvrstiti u ovu knjigu zemljovid pridodan

Danas vie i ne sumnjam da je vodena povrina obiljeena na mome izvornom ze

Uvrteni su svi bitniji nazivi mjesta koji se zatjeu u ovoj knjizi,

Hrvatsko izdanje Nedovrenih pripovijesti popraeno je trima zemljovidima koje je izra

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

otac nikad nije zamijenio zemljovidom vlastite izrade. Meutim,

O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

u snana, visoka i odvana mladia, a kako su ga odgojili vilenjaci,

O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN

od svih svojih dumana, a spasio se i od propasti u Nirnaethu, kada

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

zapovijed otrali kui. Tako se napokon vratio u peine Androtha

U Silmarillionu na str. 214 navodi se da su u godini nakon Nirnaeth Arnoediada oni

O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOL1N

sudbom svojom! Ali kamo da se okrenem? Dugo sam traio Dveri

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

stoji sm i pozdravlja ih na vilenjakome jeziku, vratie maeve

Svjetiljke noldorskih vilenjaka to bacaju plavu svjetlost spominju se i drugdje, premda

O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

mrakom. Zbogom! I ne misli da je na susret bio sluajan; jer itelj

O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN

i srebrnkasto, ili blistala bojama nalik na duge u rosi nad njima.

U Silmarillionu na str. 85 stoji da kad su se Morgoth i Ungoliant u tome kraju borili

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

novoroenu suncu; kad preletjee preko njega, glasno zakriae.

O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN

Tuor se danima zadrao u Nevrastu, gdje mu je bilo dobro, jer u toj