koja je ujedno adaptacija istoimenog romana Marcusa Zusaka sigurno vas nije ostavila ravnodunima.Ratna drama vraa nas u vrijeme Drugog svjetskog rata u nacistikoj Njemakoj.Ovoga puta nam Smrt u ulozi pripovjedaa pria priu o devetogodinjoj djevojici Liesel koja sa svojom udomiteljskom obitelji proivljava strahote rata bjeei od stvarnosti itanjem i druenjem s djeakom Rudyem.Ovu djevojicu snanog i upornog duha utjelovila je mlada glumica Sophie Nelisse.Isprva je Liesel bila vrlo deprimirana i povuena zbog smrti svoga brata i majke koja je bila komunistkinja zbog ega ju je morala ostaviti.U kolu je dola nepismena i nije se uklapala u drutvo,no kada je upoznala Rudyja dogodila se ljubav na prvi pogled.Hrabari djeak Liesel je bio pravi prijatelj s kojim je dijelila veliku tajnu.Na povratku iz kole doekala bi je nova majka-hladna Rose koja je isprva bila vrlo gruba prema njoj,no kroz cijeli film moemo promatrati
pozitivan razvoj toga lika koji nam je
pribliila poznata glumica Emiliy Watson.S druge strane stajao je Lieselin drugi otac-dobroudni Hans iju je ulogu odigrao glumac Geoffrey Rush.Sve se mijenja kada u kuu ove obitelji doe mladi Max,idov iji je otac u ratu spasio ivot Hansu,te se on zakleo da e mu se oduiti.Najnapetije scene u filmu bile su mi one kada je vojska pretraivala podrume.Fascinantno je to kada se udubite u film i u takvim trenucima gotovo prestanete disati od uzbuenja... Kostimografija nam odlino predoava mjesto i vrijeme radnje,to prepoznajemo po odjei sa znakom svastike koju je Liesel nosila u kolu,skromnoj odjei Hansa i Rose... U ovom filmu likovi su najvie prikazivani u krupnom plani koji nam najbolje predoava njihov karakter. Scene su snimane u svim kutovima,ali najvie u razini oiju. Dok sam gledala film jako me zbunio englesko-njemaki jezik kojim su glumci priali i osobno mislim da nepotrebno odvlai panju od dogaaja koji se zbivaju na ekranu.
John Wilson koristio je nerativnu
montau u kojoj su dogaaji povezani uzrono-posljedinim vezama od poetka do kraja s ostvarenim prostornim i vremenskim odnosima. Direktor fotografije Florian Ballhaus zasluan je za sve slike koje su nam ostale u sjeanju nakon gledanja filma.Najvie mi se svidjela slika Liesel i Rudyja na jezeru i slika u kojoj vidimo nono nebo preplavljeno zrakoplovima koji su na nebu izgledali poput zvijezda koje e svakog trena pasti... Kao zakljuak rei u da me ovaj film puno toga nauio i potaknuo na razmiljanje.Strana vremena Holokausta sada su prolost,ali u dananjem suvremenom svijetu i dalje postoji diskriminacija ljudi koji su razliiti od nas.Ako im elimo pomoi trebali bi podsjetiti ostale koliko je vano imati razumijevanja i potovanja bez obzira na podrijetlo i uvjerenja takvih ljudi.Moj zakljuak iz svega ovoga je da je najvanije ostati ovjek u neljudskoj okolini.Neki to nee nikada shvatiti,no ako se potrudite uspjeti ete otkriti prave vrijednosti i smisao ivotaljubav i prijateljstvo.