Danielle Steel

DU H
The Ghost

U svojoj etrdeset i prvoj uspjenici, Danielle Steel stvara oaravajuu priu koja ispreplie dva stoljea i dva ivota.
Pokraj ene koju voli i uzbudljive londonske karijere, ivot arhitekta Charlesa Watersona,
ini se, savreno je uravnoteen. Nita ga u njegovoj ugodnoj svakodnevnici nee pripremiti
za iznenadni kraj desetogodinjeg braka ili neeljeni premjetaj u njujorki ured njegove tvrtke. Charlie vie nema to izgubiti; uzima odmor i kree na putovanje po Novoj Engleskoj, u
nadi da e se tako izmiriti sam sa sobom.
Pribliava se Boi i Charlie kree i New Yorka na skijanje u Vermont, no iznenadna snjena oluja zarobit e ga u malom gradu u Massachusettsu. Sluajno, Charlie tu upoznaje jednu
vremenu udovicu koja mu ponudi u najam svoj najdragocjeniji posjed: usamljeni, prekrasno
dvorac uz jezero. Skriven duboko u umi, nekada je pripadao eni koja je tu ivjela i umrla
prije dva stoljea. Njeno ime je bilo Sarah Ferguson. Od trenutka kada je stupio u skladnu
unutranjost dvorca, Charlie osjea njenu prisutnost i sa udnjom eli saznati neto vie o njenom ivotu. Prvi put e je ugledati na Badnju veer - prekrasnu mladu enu vrane kose...

Za Toma, voljenog i posebnog prijatelja, zbog duhova

koje si pustio neka poivaju i sree koju smo podijelili.
S ljubavlju
d.s.

Poglavlje 1
TOG DANA u STUDENOM, po kii koja je lijevala, taksiju je od Londona do Heathrowa trebala itava vjenost. Bilo je toliko mrano da se inilo kao da je kasno poslijepodne i Charlie
Waterston je kroz prozor jedva razabirao poznata mjesta koja su promicala kraj njega. Bilo je
tek deset sati. Naslonio je glavu na sjedalo i zatvorio oi, osjeajui se sumorno kao i vrijeme
oko njega.
Bilo je teko povjerovati da je sve gotovo. Deset godina u Londonu pripadalo je prolosti,
zavreno, zakljueno i odjednom, iza njega. Jo uvijek, bilo je teko povjerovati da se to uope dogodilo. U poetku, bilo je savreno. Za njega, bio je to poetak ivota, karijere, desetljee uzbuenja i sree u Londonu. A sada, odjednom, s etrdeset i dvije godine, osjeao se kao
da su dobra vremena zauvijek prola. Krenuo je na dugi, polagani put nizbrdo, na drugu stranu planine. Protekle godine, osjeao se kao da mu se pred oima polako i neumoljivo razotkriva vlastiti ivot. Stvarnost koja se pokazala jo uvijek ga je zapanjivala.
A kad se taksi napokon zaustavio u Zranoj luci, voza se okrenuo i pogledao ga podignutih obrva. Vraate se u SAD, je li tako, gospodine? Djeli sekunde, Charlie je oklijevao, a
onda kimne. Da. Vraao se u SAD. Nakon deset godina u Londonu. Od toga devet s Carole. A
sada je gotovo. Sve. U trenu.
Da, vraam se, rekao je i nije mogao prepoznati vlastiti glas, no voza to nije mogao znati. Vidio je samo dobro odjevenog mukarca, u dobro skrojenom engleskom odijelu i Burberry
kinom ogrtau. Nosio je skupi kiobran i jednu staru aktovku u kojoj su bili ugovori i dokumenti. No kraj svih ovih dobro odabranih detalja, nije izgledao engleski. Izgledao je kao ono
to je i bio, zgodan Amerikanac koji godinama ivi u Europi. Ovdje se osjeao potpuno kod
kue. I to to odlazi, prilino ga je plailo. Nije mogao ni zamisliti da bi ponovo ivio u New
Yorku. Ali na to je bio prisiljen, a trenutak je bio savren. Ionako nije bilo smisla da ostane
ovdje, ne bez Carole.
Pomislivi na nju, osjeao je kako mu stijena pritie srce dok je izlazio iz taksija i pruao
napojnicu nosau koji e preuzeti njegovu prtljagu. Imao je samo dvije male torbe. Sve ostalo,
ostavio je spremljeno na skladitu.
Obavio je ekiranje na alteru pa se uputio u salon prve klase. Laknulo mu je kad je vidio
da tamo nema nikog poznatog. Trebao je dugo ekati na ukrcavanje, ali ponio je dovoljno
poslovnog materijala pa je imao to raditi dok ne bude najavljen njegov let. ekao je, kao i
uvijek, i bio je zadnji putnik koji se ukrcao u avion. A kad su ga stjuardese uputile do njegovog sjedala i preuzele njegov kaput, njegova tamna smea kosa i tople smee oi nisu prole
nezapaeno. Bio je visok, dugih, atletskih udova i nedvojbeno privlaan. Uz to, nije nosio
vjenani prsten, to naprosto nije moglo promaknuti ni eni koja je sjedila preko puta, ni stjuardesi koja mu je uzela kaput. Ali on, smjetajui se na sjedalo uz prozor, nije primijeivao
nikoga. Sjedio je zurei van na pistu pod kiom. Nije bilo mogue da ne misli o tome to se
dogodilo, ne ponavlja sve u mislima, jo jednom, neprestano, kao da trai onaj spoj na kojem
je poelo pucati, mjesto na kojem je bez njihovog znanja poeo istjecati krvotok njihove veze.

Njemu je to jo uvijek bilo nevjerojatno. Kako je mogao biti toliko slijep? Kako nije shvatio? Kako je mogao vjerovati da su savreno sretni, a ona mu je sve to vrijeme izmicala? Je li
se sve promijenilo odjednom ili to nikada nije ni bilo ono u to je bio toliko siguran? Bio je
apsolutno uvjeren da su potpuno sretni i mislio je daje tako i sada... do kraja... do prole godine... dok mu ona nije rekla... do Simona. Charlie se zbog toga osjeao tako glupo. Kakva je
budala bio, letio od Tokija do Milana, projektirao poslovne zgrade, dok je Carole zastupala
klijente za svoju pravniku tvrtku irom Europe. Imali su puno posla, to je bilo sve. Imali su
zasebne ivote. Bili su planeti u odvojenim orbitama. Ali kad god su bili zajedno, nije bilo
sumnje koliko je sve savreno, kako su ba to eljeli. ak je i Carole bila iznenaena svojim
postupkom, ali najgore je bilo to to to nije htjela promijeniti. Pokuala je, ali na kraju je
shvatila da ne moe.
Stjuardesa mu je ponudila pie prije nego to su uzletjeli, a on je odbio. Dodala mu je jelovnik, slualice i popis filmova. Nita mu nije bilo zanimljivo. Htio je samo razmiljati, pokuati jo jednom sve ralaniti, kao da e sve ispasti drugaije ako dovoljno dugo razmilja o
tome i ovog puta pronae prave odgovore. Ponekad mu je dolazilo da vie, tresne akom o
zid, nekoga protrese. Zato mu ona to radi? Zato se pojavio taj seronja i unitio sve to su on
i Carole imali? No ipak, ak je i Charlie znao da nije kriv Simon, pa nije
mogao okriviti nikog drugog osim samog sebe i Carole. Pitao se ponekad zato je bilo tako
vano nekome pripisati krivicu. Netko je morao biti kriv, a u zadnje vrijeme je poeo kriviti
samog sebe. Sigurno je uinio neto zbog ega se ona okrenula drugome. Rekla je da se to
dogodilo prije vie od godinu dana, dok su zajedno radili najednom sluaju u Parizu.
Simon St. James bio je stariji partner u njenoj tvrtki. Voljela je raditi s njim, ponekad je uz
smijeh priala o njemu, koliko je pametan i kako je nevjerojatan sa enama. Ve je imao tri
ene i nekoliko djece. Bio je energian, vedar, zgodan i izuzetno armantan. I, ezdeset i jednu godinu star, a Carole je imala trideset i devet. Bila je samo tri godine mlaa od Charlija, a
dvadeset i dvije od Simona. Nije bilo smisla podsjeati je kako je on dovoljno star da joj bude
otac. Sve je to znala, bila je pametna, znala je koliko je to ludo i kako je zbog toga bilo Charliju. I to je bilo najgore. Nikoga nije eljela povrijediti. Naprosto, dogodilo se.
Carole je bilo dvadeset i devet godina, bila je lijepa, izuzetno pametna i imala je odlian
posao u pravnikoj tvrtki na Wall Streetu. Prije nego to je Charlie dobio premjetaj u London, gdje je trebao voditi ured svoje arhitektonske tvrtke, Whittaker i Jones, ve su godinu
dana hodali, ali to nije bilo ozbiljno. On je premjeten iz New Yorka gdje je za tu kompaniju
radio ve dvije godine i bio je oduevljen zbog toga.
Ona je dola u London na kratko, njemu u posjetu, i uope nije namjeravala ostati. Ali zaljubila se u London, a onda i u njega. Ovdje je bilo drugaije, sve je bilo romantinije. Poela
je dolaziti, kad god je mogla, u posjete preko vikenda. Za njih je to bio savren ivot. Skijali
su u Davosu, Gstaadu i St. Moritzu. Ona je u vicarskoj nekada ila u kolu, dok joj je otac
radio u Francuskoj i imala je prijatelje posvuda po Europi. Ovdje je bila potpuno kod kue.
Bez problema je govorila njemaki i francuski, odmah se uklopila u londonsku drutvenu scenu, a Charlie ju je oboavao. Nakon est mjeseci povremenih dolazaka, pronala je posao u
londonskom uredu jedne amerike pravnike tvrtke. Kupili su staru konj usnicu u Chelseju,
ona se doselila k njemu i ivjeli su kao dvoje ludih, neobuzdanih, sretnih ljudi. U poetku su
gotovo svaku no provodili pleui u Annabel's i otkrivali prekrasna mala zabaena mjesta,
restorane, antikvarnice i none klubove Londona. To je bio pravi raj.
Konjunica je bila u potpunom raspadu kad su je kupili i trebalo im je skoro godinu dana
daje obnove. Ali kad je zavrena, bilo je to spektakularno. Za oboje, taj trud je bio uloen s
ljubavlju. Kuu su ispunili lijepim stvarima i svim dragocjenostima koje su sakupili.
Vozili su se seoskim krajevima pronalazei stara vrata i zanimljive starine, a kad su se
umorili od putovanja Engleskom, poeli su vikende provoditi u Parizu. Imali su aroban ivot,
a izmeu brojnih poslovnih putovanja, uspjeli su se vjenati i provesti medeni mjesec u Ma-

roku, u palai koju je Charlie unajmio. Sve to su radili, bilo je sa stilom, zabavno i uzbudljivo. Bili su ljudi kakve je svatko htio poznavati ili biti s njima. Prireivali su sjajne zabave,
provodili se i poznavali najzanimljivije ljude. Kamo god su ili, ljudi su rado bili u njihovoj
blizini. A Charlie je vie od svega volio biti s njom. Bila je visoka, vitka, plava, savreno graena, s tijelom koje je izgledalo kao daje isklesano od bijelog mramora. Imala je zvonki smijeh, a na zvuk njenog glasa on bi i sada zatreperio. Imala je dubok, seksi glas i njemu je i deset godina kasnije bilo dovoljno da uje kako mu izgovara ime, pa da sav protrne.
To je bio zlatno doba u ivotu dviju karijera, dvoje snanih, inteligentnih, zanimljivih, uspjenih ljudi. Jedino to nisu imali, eljeli ili trebali, bila su djeca. Vie puta su o tome razgovarali, ali nikada, inilo im se, nije bilo pravo vrijeme. Carole je imala previe vanih i krajnje
zahtjevnih stranaka. Za Carole, to su bila njena djeca. A Charliju to zapravo nije smetalo. Sviala mu se pomisao da ima malu curicu koja izgleda kao ona, ali zapravo je bio previe lud za
njom da bi je s nekime dijelio. Nikada zapravo nisu odluili da nee imati klince, naprosto to
nisu uinili. Posljednjih pet godina, o tome su razgovarali sve manje i sve rijee. Charlijaje
muilo jedino to to, otkako su mu roditelji umrli, osim Carole nije imao obitelji. Nikakvih
roaka, djedova, tetaka i strieva, ni brae ni sestara. Sve to je imao, bila je Carole i njihov
zajedniki ivot. Bila mu je sve, a sada je shvaao, i vie od toga. Svih tih godina, u ivotu s
njom nije bilo niega to bi on htio promijeniti. to se njega tie, ivot kakav su izgradili zajedno bio je savren. S njom mu nikada nije bilo dosadno, nikada zamorno, rijetko su se svaali. To to oboje puno putuju nije im, izgleda, smetalo. Ako nita drugo, povratak u London
je zato bio jo uzbudljiviji. Volio ju je, vrativi se s putovanja, zatei na kauu u dnevnoj sobi
kako ita knjigu, ili jo bolje, lei pred kaminom i drijema. No ona je ee bila jo na poslu
kad se on vraao iz Bruxellesa, Milana ili Tokija, ili gdje je ve bio. Ali kad je bila kod kue,
bila je potpuno njegova. U tome je bila dobra. Nikada se nije osjeao kao daje na drugom
mjestu, iza njenog posla. Ako bi se to povremeno dogaalo, ona je pazila da mu to ne pokae.
Osjeao se kao da se svijet okree oko njega..., a tako je i bilo... devet predivnih godina, a
onda odjednom... nije vie bilo tako i on se osjeao kao da mu je ivot zavren.
Dok se neumoljivo pribliavao New Yorku, Charlie je naprosto morao jo jednom vratiti
vrijeme unatrag. Veza je poela tono prije petnaest mjeseci, u kolovozu. Tako mu je ona
rekla, kad mu je napokon rekla sve. Uvijek je bila potena prema njemu. Potena, iskrena,
lojalna. Osim injenice da, izgleda, vie nije bila zaljubljena u njega, nije joj imao to prigovoriti. Ona i Simon radili su zajedno u Parizu est tjedana. Bio je to vaan sluaj, pun napetosti, a Charlie je bio u osjetljivoj fazi velikih pregovora s krupnim novim klijentima u Hong
Kongu. Boravio je tamo gotovo jednom tjednom ve gotovo tri mjeseca, a potekoe povezane s tim poslom gotovo su ga izludile. Jedva je uspio koji trenutak provesti s njom, to se rijetko dogaalo i bez sumnje, nije bilo nikakav izgovor za ono stoje uinila, stoje ona i priznala. Ali nije ih unitila njegova odsutnost, objasnila je... naprosto, vrijeme... i sudbina... i Simon. On je bio neto naroito, a ona se zaljubila u njega. Oborio ju je s nogu, znala je da to
nije u redu, ali nije si mogla pomoi, tvrdila je uporno. U poetku se pokuala othrvati svemu
stoje osjeala prema njemu, ali na kraju je shvatila da naprosto ne moe. Predugo mu se divila, previe joj se sviao i nekako, ustanovili su da imaju, naprosto, previe toga zajednikog.
Bilo je to onako kako je nekada davno bilo s Charlijem, dok je sve jo bilo uzbudljivo i zabavno, sasvim na poetku. A kad se to promijenilo? Charlie je moleivo postavio to pitanje kad su razgovarali jednog kinog popodneva, etajui Sohom. I dalje nam je zabavno, on
je bezuspjeno navaljivao. Potpuno je isto kao i nekada. Pokuao ju je uvjeriti, ali Carole
ga je samo pogledala i jedva primjetno odmahnula glavom, sluajui ga. Nije vie zabavno,
rekla je kroz suze, drugaije je. Imali su odvojene ivote, odvojene potrebe, provode previe vremena s drugim ljudima. I na neki nain, inilo joj se kao da nikada nisu odrasli, no
Charlie to nije shvaao. Za razliku od Charlija, s kojim je godinama, stalno bila odvojena
zbog njihovih putovanja, sa Simonom je bila dan za danom i to joj je odgovaralo, i on se, rek-

la je, za nju brinuo onako kako Charlie nije nikada. Kako, preklinjao ju je da mu objasni, a
ona je pokuala, no shvatila je da ne moe. Nije to bilo samo ono to Simon ini, radi se o
sloenom svijetu snova, potreba i osjeaja. O svim onim malim, neobjanjivim finim sitnicama zbog kojih nekoga voli, ak kad bi radije da nije tako. Kad je to rekla, i ona i Charlie su
zaplakali, oboje.
Govorila je samoj sebi daje veza sa Simonom samo flert, kad mu je konano popustila. To
nee biti nita vie od privremenog izleta, obeala je samoj sebi i zaista je tako mislila. Bio je
to prvi i jedini put da se ona upustila u takvu vezu i nije htjela uiniti nita to bi trajno naruilo njen brak. Pokuala je prekinuti sa Simonom kad su se vratili kui, on je rekao daje savreno razumije. Imao je i prije raznih veza, a priznao je, i u vlastitim brakovima je esto bio nevjeran. Zalio je zbog toga, objasnio je, ali dobro je poznavao puteve izdaje i indiskrecije. U tom
trenutku, bio je slobodan, ali potpuno je shvaao Carolin osjeaj krivnje i odgovornosti prema
suprugu. No na jedno nisu raunali koliko e si nedostajati kad se vrate kui i nastave u
Londonu ivjeti daleko jedno od drugoga. Sada vie nisu mogli podnijeti odvojenost. Poeli
su zajedno izlaziti iz ureda, popodne su odlazili u njegov stan, ponekad samo da razgovaraju,
ona je tako olakavala svoje osjeaje i ustanovila je kako kod njega najvie voli to to sve tako
dobro razumije, to je toliko brian prema njoj i toliko je voli. Bio je spreman na sve samo da
bi bio uz nju, ak i ako bi to znailo da e biti samo prijatelji, a ne vie ljubavnici. Pokuala
gaje ak i izbjegavati, ali shvatila je da naprosto ne moe. Charlie je uglavnom bio na putu,
bila je sama, a Simon je bio tu i eznuo je za njom kao i ona za njim. Nikada prije nije shvatila koliko se osamljeno osjea, koliko Charlija zapravo nema i koliko joj je znailo to to je sa
Simonom. Tjelesno u vezi sa Simonom poelo je ponovo dva mjeseca nakon to su pokuali
prekinuti. I njen ivot je nakon toga postao jedna velika prijevara. Sastajala se s njim nakon
posla gotovo svake veeri, a vikendom su se pravili da zajedno rade. On se uglavnom zadravao u gradu, da bude s njom, a kad Charlie nije bio tu, preko vikenda su odlazili u njegovu
kuu u Berkshire. Znala je da to to radi nije dobro, ali bila je kao opsjednuta. Shvatila je da
to ne moe zaustaviti.
Do Boia te godine stvari su izmeu Carole i Charlija postale primjetno zategnute. Charlie je prolazio kroz krizu s gradilitem u Milanu, a u isto vrijeme je zapeo posao u Tokiju pa
ga nikad nije bilo. A kad je bio tu, ili je bio iscrpljen, umoran od leta, ili loe raspoloen. Iako
to nije htio, esto se istresao na Carole, kad bi je vidio, a to nije bilo esto. Neprestano je letio
nekamo, rjeavajui probleme. To su bili oni mjeseci zbog kojih im je uvijek bilo drago to
nemaju djece. A Carole je, jo jednom, shvatila koliko su njihovi svjetovi odvojeni. Sad vie
uope nisu imali vremena za razgovor, da budu zajedno ili podijele osjeaje. On je imao svoj
posao, ona svoj, a izmeu je ostalo samo nekoliko noi mjeseno u istom krevetu i niz zabava
i veera na koje su odlazili. Odjednom se pitala to su oni to stvorili, to su uinili, to su oni
to uope dijelili. Ili je sve bila prazna iluzija? Vie nije mogla lako odgovoriti na pitanje voli
li ga ili ne. Sve to vrijeme, Charlie je bio toliko obuzet svojim poslom i problemima da nije
ak ni naslutio da se neto neuobiajeno dogaa. Nije imao pojma da mu Carole nezaustavljivo izmie jo od prethodnog ljeta. Novogodinju no je proveo sam u Hong Kongu, a Carole
je bila u Annabel's, sa Simonom. A Charlie je bio toliko obuzet svojim poslovnim problemima da ju je zaboravio nazvati.
Sve je dolo do svog kraja u veljai, kad se Charlie neoekivano vratio iz Rima, a ona nije
bila tamo, za vikend. Ovog puta mu nita nije rekla, nije ak ni tvrdila daje bila s prijateljima,
a kad se u nedjelju naveer vratila, neto u njenom izgledu izazvalo je drhtaj nelagode u njemu. Izgledala je blistavo, prelijepo i oputeno, kakva je znala biti kad bi ostali u krevetu i cijeli vikend vodili ljubav. Ali tko je za to vie imao vremena? Oboje su bili zaposleni ljudi. Zapravo, neto joj je usput rekao na tu temu, te veeri, ali uistinu nije bio zabrinut. Duboko u
njemu, neto se uzbunilo, ali ostatak njegovog uma jo uvijek je spavao.

Carole je raistila stvar i rekla mu, napokon, sve. Znala je da gaje, na podsvjesnoj razini,
neto dotaknulo, a nije htjela ekati da se dogodi neto runo pa mu je jedne veeri, kasno se
vrativi s posla, naprosto rekla. Sluajui, on je samo sjedio i zurio u nju sa suzama u oima.
Ispriala mu je sve, kad je poelo, koliko dugo traje, tada je bilo pet mjeseci, s kratkim prekidom nakon to su se vratili iz Pariza kad je ona pokuala prekinuti sa Simonom i ustanovila da
ne moe.
Ne znam to bih drugo rekla, Charlie, nego samo da mislim kako bi ti trebao znati. Ne
moemo ovako dovijeka, rekla je tiho, promuklim glasom koji je zvuao seksi kao nikada
ranije.
to misli poduzeti? pitao je on i nastojao se podsjetiti da treba biti civiliziran, da se
ovakve stvari ponekad dogaaju, ali u tom trenutku znao je samo koliko je povrijeen i koliko
je jo uvijek voli. Nije mogao vjerovati koliko jako boli to to je upravo uo da ona spava s
drugim mukarcem. Pravo pitanje je bilo voli li ona Simona ili se samo zabavlja? Charlie je
znao daje to mora pitati. Jesi li zaljubljena u njega? upitao je, osjeajui kako mu se rijei
sudaraju u glavi, srcu i utrobi. to e on, zaboga, ako ga ona ostavi? Nije to mogao ni zamisliti i znajui daje tako, mogao joj je oprostiti sve, a to je i namjeravao. Ne eli je izgubiti, to je
bilo jedino to je znao. Ali ona je oklijevala dugo, dugo prije nego stoje odgovorila.
Mislim da jesam, rekla je. Uvijek je bila tako prokleto iskrena s njim. Oduvijek. Zato mu
je i rekla. ak ni sada, nije se toga htjela odrei. Ne znam. Kad sam s njim, sigurna sam u
to..., ali volim i tebe... uvijek u te voljeti. U njenom ivotu nije postojao nitko kao Charlie... niti kao Simon. Obojicu je voljela na svoj nain. Ali znala je da sada mora izabrati. Ovako
su mogli nastaviti jo dugo, ljudi to rade, znala je, ali bila je isto tako svjesna da ona to ne bi
mogla.
Dogodilo se, i ona to sada mora raistiti. Kao i Charlie. Simon je ve rekao da bi se htio
oeniti njom, ali ona je znala da o tome ne moe ni razmiljati dok ne razrijei stvari sa svojim
suprugom. A Simon je rekao da i to razumije i voljan je ekati dovijeka, tvrdio je.
Zvui kao da me naputa. Charlie je zaplakao, bilo je dovoljno daje pogleda, a onda ju
je zagrlio i zaplakali su oboje. Kako se to moglo nama dogoditi? pitao ju je neprestano.
Izgledalo je nemogue, nezamislivo, kako je to mogla uiniti? A uinila je i neto u nainu
kako gaje pogledala, govorilo mu je kako nije spremna da se odrekne Simona. Pokuao je biti
razuman, ali morao je od nje traiti da se prestane viati s njim. Htio je ii na brano savjetovanje s njom. Htio je uiniti sve stoje potrebno da bi se stvari popravile.
Carole je pokuala sve to je mogla da u tome uspiju. Pristala je da ide na savjetovanje, ak
je i prestala viati Simona. Puna dva tjedna. Ali na kraju, bila je sluena i znala je da ga se ne
moe potpuno odrei. Sve to nije bilo u redu izmeu Charlija i Carole, odjednom je izgledalo
puno gore i stalno su se ljutili jedno na drugo. Svae kojih prije nije bilo, bujale su kao stabla
u proljee, svaali su se svaki put kad su bili zajedno. Charlie je bio bijesan zbog onoga to je
ona uinila, elio je ubiti nekoga, po mogunosti Simona. A ona je priznala koliko je bila nesretna to je tako puno ostavlja samu, smatrala je da nisu nita vie od dobrih prijatelja i odgovarajuih sustanara. Charlie se nije brinuo o njoj tako kao Simon. Rekla je daje nezreo i optuila ga za sebinost. Zalila se kako je, kad bi se vratio s puta, bio preumoran da uope i pomisli na nju ili koji put razgovara, dok ne bi otili u krevet, a onda bi on htio voditi ljubav. Ali
to je bio njegov nain uspostavljanja kontakta, objanjavao je on, to je o njegovim osjeajima
govorilo vie nego to bi rijeima bilo mogue. Ali to je zapravo govorilo vie o razlici izmeu mukaraca i ena. Njeni prigovori su odjednom bili duboki i utemeljeni i zapanjila ga je
kad je njihovom branom savjetniku rekla kako misli da se sav njihov brak vrtio oko Charlija,
a Simon je bio prvi mukarac kojemu je bilo stalo do njenih osjeaja. Charlie nije mogao vjerovati da to uje.
U to vrijeme je ve ponovo spavala sa Simonom, ali Charliju je lagala i kroz nekoliko tjedana sve je preraslo u nemogue klupko obmana, svaa i optuivanja. U oujku, kad je Char-

lie otiao na tri dana u Berlin, spakirala je svoje stvari i preselila se k Simonu. Charliju je to
rekla preko telefona, a on je sjedio u svojoj hotelskoj sobi i plakao. Rekla mu je da vie ne eli
ivjeti ovako. Za sve je to znailo agoniju i preveliku napetost.
Neu da se u to pretvorimo, rekla je kad se javila, uplakana na drugom kraju linije.
Grozno mije ovo to sam postala kraj tebe.
Mrzim sebe, mrzim sve to radim i govorim. A i tebe poinjem mrziti... Charlie... moramo
odustati. Ja to naprosto vie ne mogu. Ne treba ni spomenuti injenicu da ne moe suvislo
obavljati svoju pravniku praksu dok pokuava odrati ravnoteu u ovoj luakoj situaciji.
Zato? prasnuo je on natrag. Poeo gaje obuzimati pravi bijes, a ak je i ona znala da
ima pravo na toliku ljutnju. Drugi brakovi preive kad jedan partner ima vezu sa strane, pa
zato ne bismo i mi? Bilo je to preklinjanje za milost.
S njene strane zavladala je duga, duga tiina. Charlie, ja to vie ne elim, rekla je na kraju, a on je shvatio da to zaista i misli. I to je za njih bio kraj. Bez obzira na razloge, za nju je
bilo gotovo. Zaljubila se u drugog ovjeka, a u njega vie nije bila zaljubljena. Moda uope i
nije bilo razloga, moda nije bilo krivnje. Uostalom, oni su samo ljudi s nepredvidivim, nepouzdanim osjeajima. Nije se moglo rei zato se to dogodilo. Naprosto, dogodilo se, i htio to
Charlie ili ne, Carole gaje napustila zbog Simona.
U mjesecima koji su uslijedili, on se lomio izmeu oaja i bijesa. Jedva se uspijevao usredotoiti na posao. Prestao je viati prijatelje. Sjedio je, ponekad, sam u kui, naprosto razmiljajui o njoj. Sjedio je u mraku, gladan, umoran i jo nije mogao povjerovati da se to dogodilo. Uporno se nadao da e veza sa Simonom zavriti, da e joj on dosaditi, da e zakljuiti
kako je prestar za nju, previe uglaen, ili moda ak i daje pretenciozno isprazan. Molio je
Boga da bude tako, ali nita od toga se nije dogodilo. Ona i Simon bili su, izgleda, jako sretni.
Viao je povremeno njihove fotografije po novinama i asopisima, i nije to mogao podnijeti.
Usamljenost koju je sada osjeao bila je prestrana. A kad vie nije mogao izdrati, nazivao ju
je. Najgore je to je uvijek zvuala isto. Uvijek je zvuala toplo, tako senzualno i seksi. Ponekad se pretvarao kao da se ona vraa kui, kao daje na putovanju ili daje otila nekamo za
vikend. Ali nije bilo tako. Ona je otila. Moda zauvijek.
Kua je sada izgledala zaputeno i nevoljeno. Ona je odnijela sve svoje stvari. I nita vie
nije izgledalo isto. Nita vie nije bilo isto. Osjeao se kao je razoreno sve to je ikada elio,
bio ili sanjao. Ostale su samo krhotine pod nogama i njemu nije ostalo vie nita to bi mu
bilo vano ili u to bi vjerovao.
Ljudi u njegovom uredu su to primijetili, izgledao je sumorno, umorno i mravo. Bio je razdraljiv i svaki poziv kojeg bi mu uputili, odbijao je. Bio je uvjeren daje Simon do sada ve
sve oborio s nogu. A osim toga, nije htio sluati o njima, nije htio znati svaku sitnicu koju
naprave ni odgovarati na dobronamjerna pitanja. A ipak, nije uspijevao suzdrati da ne ita o
njima u novinama. O zabavama na koje su ili i vikendima koje su provodili na selu. Simon
St. James je bio izuzetno drutven. Carole je uvijek voljela ii na zabave, ali nikada toliko kao
sada. To je bio vaan dio njenog ivota sa Simonom. Charlie je nastojao da ne misli o tome
sve vrijeme, ali o drugome, izgleda, i nije bilo mogue razmiljati.
Ljeto je za njega bilo pravo muenje. Znao je da Simon ima vilu na jugu Francuske jer su
ga tamo posjetili, negdje izmeu Beaulieua i St-Jean-Cap-Ferrata. U luci je imao jahtu solidne
veliine. Charlie je stalno zamiljao nju na tom brodu. Ponekad je imao none more o tome,
prestravljen da e se ona utopiti, a onda se osjeao krivim jer se pitao ne znae li te more kako
on eli da se ona utopi. Opet je otiao na brano savjetovanje da o tome razgovara. Ali nije se
imalo to vie rei. U rujnu, Charlie Waterston je izgledao alosno izmueno, a osjeao se jo
i gore.
Carole mu je tada ve javila daje pokrenula brakorazvodnu parnicu i Charlie je sam sebe
mrzio kad ju je upitao ivi li i dalje sa Simonom. Prije nego stoje izgovorio pitanje, znao je

odgovor i previe je jasno mogao zamisliti njeno lice i kako je podigla glavu kad mu je odgovorila.
Zna da ivim, Charlie, rekla je tuno. Teko joj je bilo to ga je povrijedila. Nije mu to
htjela uiniti. Naprosto se dogodilo. To je bilo sve. Nije si mogla pomoi. Ali sa Simonom je
bila sretnija nego ikada. To je bio ivot kakvome nikada nije teila, ali shvatila je, svialo joj
se. Kolovoz su proveli u njegovoj vili u Francuskoj i s iznenaenjem je utvrdila da joj se sviaju svi njegovi prijatelji. A on sam je inio sve da joj ugodi. Govorio joj je daje ljubav njegovog ivota, ena njegovih snova i nenadano se u njemu pokazala neka ranjivost i blagost
koju nikada ranije nije vidjela. Bila je jako zaljubljena u njega, ali nita od toga Charliju nije
rekla. Samo je shvatila, jo jednom, koliko je njihov odnos bio prazan. Bili su dvoje samoivih ljudi koji su postojali jedno uz drugog, jedva su se doticali, a nikada se nisu sreli. A ni ona
ni on nisu to shvaali. Ona jest, sada, ali znala je da to Charlie jo ne vidi. Samo mu je eljela
sretan ivot, nadala se da e nai nekoga, ali on uope nije zvuao kao da se trudi.
Udat e se za njega? Uvijek se osjeao kao daje ostao potpuno bez zraka kad bi joj postavio ovakvo pitanje, a ipak je morao, ma koliko je sam sebe mrzio zbog toga.
Ne znam, Charlie. Ne razgovaramo o tome. To je bila la, Simon se svim silama elio
vjenati s njom, ali za sada se to Charlija uope nije ticalo. Sada to nije vano. Najprije mi
trebamo sve raistiti. Napokon gaje natjerala da uzme odvjetnika, ali on mu se gotovo i nije
javljao. Moramo podijeliti stvari, kad bude imao vremena. Kad je to rekla, on je doslovno
osjetio muninu.
Zato ne bi pokuali jo jednom? upitao je, mrzei samog sebe zbog slabosti koju je
uo u vlastitom glasu, ali tako ju je volio da ga je pomisao kako e je izgubiti, gotovo ubila. A
zato bi morali podijeliti stvari? Sto ga se tie porculan, trosjed i posteljina? Htio je nju. Htio
je sve ono to su dijelili. Htio je njihov ivot, ba onakav kakav je bio. Jo uvijek nije shvaao
nita od svega onoga to mu je govorila. A ako bi imali dijete? Nekako je pretpostavljao
daje Simon bio prestar da na to uope i pomisli. ezdeset i jedna godina, nakon tri ene i
brojne djece, sigurno nije htio imati dijete s njom. To je bilo jedino stoje mogao ponuditi
Charlie, a ne Simon.
S njene strane je ponovo zavladala duga tiina. Zaklopila je oi i pokuala skupiti hrabrost
da odgovori. Nije htjela dijete s njim. Nije htjela dijete ni s kim. Nikada, zapravo. Imala je
svoju karijeru. A sada je imala Simona. Dijete je bilo zadnje to bi joj palo na pamet. Samo je
htjela razvod kako bi oboje mogli nastaviti s vlastitim ivotom, kako bi se prestali meusobno
ranjavati. Reklo bi se, nije traila previe od njega.
Charlie, prekasno je. Nemoj o tome sada priati. Nismo htjeli djecu, ni ti ni ja.
Moda smo pogrijeili. Moda bi stvari bile drugaije da jesmo. Moda je to bio spoj koji
nam je nedostajao.
To bi samo zakompliciralo stvari. Klinci ne dre ljude skupa, zbog njih je samo jo tee.
Imat e dijete s njim? Ponovo je zvuao oajno. I samome mu se gadilo kako zvui
kad s njom razgovara. Uvijek bi zavrio u preklinjanju, bijednik koji moli predivnu princezu
da mu se vrati, i mrzio je sam sebe zbog toga. Ali nije znao to bi joj drugo rekao, a uinio bi
sve kad bi ona samo pristala da se odrekne Simona i vrati se njemu.
Ali kad je odgovorila, zvuala je ogoreno. Ne, neu imati dijete s njim. Pokuavam imati ivot, s njim i svoj vlastiti. A tebi ne elim upropatavati ivot vie nego to moram. Charlie, zato ne odustane? Nama se neto dogodilo. Nisam sigurna da znam to. Ponekad tako
bude. Kao kad netko umre. Kod toga nema rasprave. To ne moe promijeniti. Ne moe vratiti vrijeme ili oivjeti mrtvog. Mi smo umrli. Ili barem ja. I sada mora ivjeti dalje bez mene.
Ne mogu. Gotovo se guio izgovarajui te rijei, a ona je znala koliko to ozbiljno misli.
Tjedan prije toga, sluajno su se sreli i izgledao je strano. Umorno, blijedo i iscrpljeno, ali
zaudo, shvatila je da joj je jo nevjerojatno privlaan. Bio je vrlo zgodan mukarac, pa ak i

u tako jadnom stanju, bio je vrlo zanimljiv. Ne mogu ivjeti bez tebe, Carole. Znala je da
on u to zaista vjeruje i to je bilo najgore.
Moe, Charlie, i mora.
Zato? Tih dana, nije mu padao napamet nijedan razlog zato bi ivio i dalje. Otila je
ena koju voli. Posao mu je bio dosadan. Stalno je elio biti sam. ak i kua koja mu je nekada bila draga, sad kao da vie nije imala duu. Ali usprkos tome, nije je elio prodati. Tu je
bilo previe uspomena vezanih uz nju. Carole je bila previe utkana u svako vlakno njegovog
ivota. Nije mogao zamisliti da bi je se ikada mogao osloboditi, niti da bi to poelio. elio je
samo ono to nije mogao imati, ono to im je nekada bilo zajedniko, a sada je u potpunosti
pripadalo Simonu. Gadu prokletome.
Charlie, premlad si da se ovako ponaa. Ima etrdeset i dvije godine. itav ivot je
pred tobom. Ima sjajan posao i silan talent. Nai e nekoga, moda e imati djecu. Bio je
to udan razgovor, bila je toga svjesna, ali nije znala kako da prekine, iako je znala da ovakvi
razgovori s Charlijem smetaju Simona. Oni bi trebali podijeliti imetak, mislio je on, razvesti
se i krenuti dalje, kako je rekao. Dovoljno su mladi da lijepo proive s nekim drugim ljudima.
Smatrao je da se Charlie nevjerojatno nepravedno ponaa i optereuje Carole velikim, nepotrebnim pritiscima i vrlo je otvoreno pokazivao da mu se to ne svia.
Ovakve stvari se jednom dogode svakome od nas, ili barem veini. Mene su prve dvije
ene napustile. I mogu ti rei da se nisam godinu dana valjao po podu u nastupima oaja. Ako
mene pita, on je jako razmaen, rekao je razdraeno. Ona je nastojala da sa Simonom uope
ne razgovara o Charliju. Sama se morala suoiti s vlastitom krivnjom i unutarnjim sukobima.
Nije mu se htjela vratiti, ali nije ga htjela ni ostaviti ranjenog i pobjei. Znala je, pregazila
gaje. Ali nije imala pojma kako bi mu to olakala, kako bi to popravila ili ga njeno udaljila.
Pokuala je i htjela mu je olakati, ali Charlie nikako nije htio odustati i svaki put kad je s
njim razgovarala imala je osjeaj da se on davi i ako mu dopusti, u svom oajnikom koprcanju povui e i nju za sobom. Zbog vlastitog opstanka, morala je nekako pobjei od njega.
Pri kraju rujna, napokon su podijelili stvari. Simon je imao neke obiteljske obaveze na sjeveru Engleske i Carole je provela muni vikend prekapajui po njihovoj nekadanjoj kui s
Charlijem. On je o svakom predmetu htio raspravljati, ne zato to bi joj htio neto uskratiti
nego zato to je svaki trenutak s njom koristio kao priliku da je pokua nagovoriti neka napusti Simona. Bila je to mora za oboje i Carole je to bilo teko sluati, jednako koliko je Charlie
mrzio samog sebe zato to to govori. Gotovo da nije mogao povjerovati. No naprosto je nije
htio pustiti da mu izmakne tek tako, bez kuknjave i prijeteih krikova, u nadi da e se ona
predomisliti. Ali ona je bila daleko od toga.
U nedjelju naveer, prije nego to je otila, on se ispriao. Na vratima, ona mu se tuno
osmjehnula. On je izgledao uasno. A kad je otila, i Carole je izgledala gotovo jednako loe.
Oprosti to sam cijeli vikend bio takav kreten. Ne znam to mi je. Svaki put kad te vidim,
kad s tobom razgovaram, poludim. Od subote ujutro, kad su poeli raspremati stvari, u tom
trenutku je izgledao najnormalnije dotad.
Sve u redu, Charlie... znam da ti nije lako. Ali ni njoj nije bilo lako. Nije bila sigurna
shvaa li on to. A on nije shvaao. Sto se njega tie, ona je napustila njega. To je bio njen
izbor. I imala je Simona. Uletjela je u naruje drugom mukarcu i ni trena nije bila sama, nikada bez drutva i utjehe. Charlie nije imao nita. Izgubio je sve stoje ikada elio.
Ovo je lo izbor, rekao je, gledajui je opet u oi. Za svakoga. Ja se samo nadam da nee zbog toga poaliti.
I ja isto, rekla je ona, a onda gaje poljubila u obraz i rekla mu neka se uva i tren kasnije,
odvezla se Simonovim jaguarom. Charlie je stajao zurei za njom i pokuavao se natjerati da
povjeruje kako je sve zavreno, kako se ona vie nikada nee vratiti. A kad je uao natrag u
kuu i ugledao hrpe porculana poslaganog na stolu u dnevnoj sobi, nije bilo uzmaka pred
onim to se dogodilo. Zatvorio je vrata i naprosto stajao tamo, zurei pred sebe, a onda sjeo u

naslonja i zaplakao. Nije mogao povjerovati koliko mu nedostaje. ak i ovaj vikend koji je
proveo s njom dijelei stvari bio je, inilo mu se, bolje nego nita.
A kad je napokon prestao plakati, vani se ve smrailo i na neki udan nain, osjeao se
bolje. Vie se nije moglo poricati. Ni bjeati od toga. Ona je otila. A on ju je pustio neka uzme gotovo sve sa sobom. Samo joj je jo to mogao dati.
Ali, s poetkom listopada, za Charlija je sve postalo jo samo gore, umjesto da bude bolje.
Voditelj njujorkog ureda njegove arhitektonske tvrtke imao je srani udar, partner koji je
mogao preuzeti njegovo mjesto objavio je da odlazi jer otvara vlastitu tvrtku u Los Angelesu
pa su dva starija partnera, Bili Jones i Arthur Whittaker, doputovali u London da pozovu
Charlija natrag u New York, kako bi preuzeo ured. Sve to Charlie nikada ne bi poelio. Od
trenutka kad se preselio u London, prije deset godina, znao je da vie ne eli raditi u New
Yorku. Proveo je puno desetljee izuzetno zadovoljan to moe raditi u Europi. Smatrao je
daje dizajn u inozemstvu puno zanimljiviji, naroito u Italiji i Francuskoj, uivao je i u azijskim pohodima i imao je vrstu namjeru ostati u Europi.
Ne mogu, rekao je s nepokolebljivim izrazom kad su mu iznijeli prijedlog. Ali obojica
starijih partnera bili su spremni na uporno nagovaranje. Bio im je potreban u New Yorku kao
voditelj ureda.
Zato? iskreno su pitali. Nije im htio rei da naprosto ne eli, ali tako je bilo. Ako se i
eli vratiti ovamo, nema razloga zato ne bi doao u New York na godinu-dvije. U SAD se
ba sada dogaaju vrlo zanimljive stvari. Moda bi shvatio da ti se to zapravo vie svia.
Nije im elio objanjavati da za to nema anse, niti su oni njemu htjeli napominjati kako sada,
kad ga je ena napustila, nema razloga da ne prihvati taj posao. Za razliku od svih ostalih o
kojima su razmiljali, on nije bio vezan ni za koga, bio je slobodan i mogao je ii bilo kamo.
Nije imao ni enu ni djecu, nikakvih obiteljskih veza. Uope nije bilo razloga zato ne bi mogao iznajmiti svoju kuu na godinu-dvije, prijei u njujorki ured i voditi ga na dosadanjoj
razini, ili barem toliko dugo dok oni ne nau nekog drugog za taj posao. No Charlija ta ideja
nije nimalo privlaila niti je bio sklon prihvatiti to to od njega trae.
Nama je to jako, jako vano. Charlie, nemamo se kome drugome obratiti. To je bila istina, znao je. Bili su nezgodnom poloaju. Njihov ovjek iz ureda u Chicagu nije mogao nikamo, ena mu je bila jako bolesna cijele protekle godine. Imala je rak dojke i bila je pod kemoterapijom pa nije bio trenutak da od njih trae preseljenje. A u hijerarhiji njujorkog ureda
nije bilo nikoga tko bi zaista bio sposoban preuzeti posao. Charlie je bio nedvojben izbor, a on
je znao da e, ukoliko odbije, to vjerojatno trajno promijeniti njegovu profesionalnu situaciju.
Stvarno bismo eljeli da razmisli jo jednom,bili su uporni, a Charlie je bio zateen posljedicama koje je to povlailo za sobom. Osjeao se kao da prema njemu juri ekspresni vlak koji
e ga udariti svakog trena. Nije mogao povjerovati da se sve to dogaa. Poelio je da moe
nazvati Carole, da s njom razgovara o tome, ali znao je da to ne dolazi u obzir.
Bilo mu je nevjerojatno kako je u svega nekoliko mjeseci izgubio enu, a sad ga prisiljavaju da napusti ivot u Europi, kojeg je volio. Sve oko njega kao da se mijenjalo i uslijedila su
teka dva tjedna dok je premiljao o odluci. Partneri su se nakon dva dana vratili u New York,
a on im je rekao da e im odgovoriti im promisli. No ma koliko razmiljao, nije mogao smisliti razlog da izmakne njihovim zahtjevima.
Nije im mogao rei ak ni kako njegova ena ne eli da on ide. Kao to su oni dobro znali,
odluka je bila samo njegova. Polovicom mjeseca, znao je da nema izbora. Morao je ii. Ako
ne ode, oni mu to nikada nee oprostiti. Pokuao je isposlovati odgodu na est mjeseci, ali oni
su mu rekli kako e nastojati dotad ve pronai nekog drugog tko e voditi ured, no to bi moglo lako potrajati i godinu dana, pa ak i vie. Bez sumnje, dobri arhitekti koji svoju karijeru
grade na ispravan nain, ne nalaze se tako lako. Charlijevo mjesto u Londonu preuzet e njegov zamjenik. Dick Barnes je bio dobar ovjek i Charlie je bio siguran da e dobro obavljati
taj posao. Zapravo, Charlija je to ak i brinulo, jer je Dick Barnes ve dugo udio za njegovim

mjestom, a ovo se moe lako pokazati kao neoekivana prilika da ga i dobije. Bio je jednako
talentiran i imao je gotovo jednako iskustvo i Charlie se bojao da ga moda nee ni pustiti
natrag na stari posao, nakon to Barnes bude godinu dana uspjeno vodio ured. A nikako nije
elio zaglaviti u New Yorku. Na kraju su potpisali ugovor prema kojem je on iao u New
York na godinu dana. I prije nego to se snaao, Charlie se osjeao kao da mu je ivot doao
do samog kraja. Pripremao se na preseljenje u New York. Zahtijevali su da stigne tamo prije
Dana zahvalnosti. Carole gaje, na kraju, nazvala kad je ula vijesti od zajednike prijateljice
iji suprug je radio za Charlija. estitala mu je na novom radnom mjestu iako je bila iznenaena kad je ula da on hoe otii iz Londona.
Ja to ba i ne doivljavam kao korak naprijed, rekao je on. Jo uvijek je zvuao sumorno,
ali bilo mu je drago to gaje nazvala. Ovo je za njega bila loa godina i jedva se sjeao bezbrinih dana sree i dobrog raspoloenja. Otkad je ona otila, kao da se svakog dana dogaalo
neto strano. Opet raditi u New Yorku, to je zadnje to bih poelio, rekao je s uzdahom.
Stvarno mu je bilo mrsko otii iz Londona i ona je to znala. Znala je jako dobro koliko mu je
znaio ivot ovdje i koliko je sretan bio u Londonu, zato ga je i nazvala. Usprkos svemu, htjela gaje razvedriti iako je znala da Simon ne bi odobravao ovaj poziv. On je s dvije svoje bive
ene razgovarao prilino redovno, ali one su se, nakon to su ga napustile, nekoliko puta ponovo udavale i nisu visile o njemu kao Charlie uz Carole.
Moda e ti promjena goditi, neko vrijeme, blago je rekla. Godina nije vjenost, Charlie.
Ali tako mi izgleda, rekao je on, gledajui kroz prozor svog ureda, a u mislima je i previe jasno vidio nju. Bila je toliko lijepa i jo uvijek jako poeljna, iako je ve poelio da nije
tako. Bit e jako udno kad bude tako daleko od nje. Vie se nee moi nadati da bi sluajno
mogao naletjeti na nju. Ovdje je uvijek postojala mogunost da se sretnu u restoranu ili u duanu ili na izlasku iz Harrodsa. Ali nee biti tako kad ode iz Londona. Ne znam kako sam se
uvalio u ovu zbrku, ree on, pomislivi na New York.
Zvui kao da nisi imao puno izbora, praktino je rekla ona.
Nisam. Vie ni u emu nije imao izbora, niti u vezi s njom, ni s preseljenjem u New
York. Nita od toga on nije htio.
A onda gaje upitala to e uiniti s kuom. Pravno, ona je jo posjedovala polovicu, ali nije
joj smetalo da on tamo ivi. Novac joj nije trebao, a tamo sigurno nije namjeravala ivjeti sa
Simonom. Nije bilo razloga zato ne bi, za sada, ostavili sve kako je.
Mislio sam je iznajmiti, rekao je on i ona se sloila s njim. No onda je dva dana kasnije
opet nazvala. Razmislila je, razgovarala je i sa Simonom, iako to nije rekla Charliju. Sto se
nje tie, jedno je ako Charlie ivi u kui, ali nije eljela da je podstanari unitavaju ili obezvrijede nekretninu izazivajui tetu. U ovim okolnostima, radije bi je prodala i zamolila je Charlija daje stavi na trite prije nego to ode iz Londona.
Kad mu je to rekla, osjeao se kao daje izgubio jo jednog dobrog prijatelja. Volio je tu
njihovu kuu, oboje su je voljeli. No ovog puta nije imao snage da s njom raspravlja i poeo
je shvaati kako nema smisla da se i dalje grevito hvata bilo ega. Prolosti vie nema pa
moe isto tako i kuu prepustiti. Nekoliko dana je razmiljao o tome, a onda je dao oglas. I na
njihovo obostrano iznenaenje, u roku od deset dana bila je prodana za dobru cijenu, no njemu je to bilo slaba utjeha.
U trenutku kad je uao u avion, posao je bio zakljuen, kua prodana, a sve to je on posjedovao, ostalo je u skladitu. Prethodnog tjedna, Carole je dola daje zadnji put vidi i pozdravi
se s njim, i to je, predvidljivo, bio bolan susret ispunjen patnjom s njegove, a krivnjom s njene
strane i nijemim optubama koje su, kao ljudi, ispunjavale prostoriju.
Bilo je teko smisliti to bi mu rekla, pa je hodala iz sobe u sobu, prisjeajui se sitnica i
smijenih trenutaka, a na kraju je samo stajala u njihovoj spavaoj sobi, dok su joj se suze
slijevale niz obraze, zagledana kroz prozor. Vrt je bio gol, stabla bez lia, a ona ga uope nije

ula kad je za njom uao u sobu. Samo je stao tamo, gledajui je, izgubljen u vlastitim uspomenama i kad se okrenula prema vratima, iznenadila se to ga vidi.
Nedostajat e mi ovo mjesto, ree ona, otirui suze, a on kimne. Ovaj put on nije plakao.
Proao je kroz previe muka, izgubio je previe. Osjeao se gotovo obamrlo kad mu je ona
polako prila.
Meni e ti nedostajati, proaptao je. I nikada u ivotu nije neto toliko podcijenio.
I ti meni, rekla je ona tiho i zagrlila ga. Dugo je samo stajao i drao je u naruju, prieljkujui da se nita od svega nije dogodilo. Sto se njega tie, da nije bilo Simona, mogli su i
dalje ivjeti ovdje, zaposleni i odsutni, uglavnom bi svatko iao svojim putem, ali ipak bi se
rado vraali kui, jedno drugome. A da su jo zajedno, on je mogao odbiti posao u New
Yorku. Njen posao u Europi bio je previe vaan da bi traila premjetaj. Zao mi je Charlie,
bilo je sve stoje rekla, a on je stajao tamo, pitajui se kako je deset godina njegovog ivota
naprosto isparilo. Izgubio je sve, enu, kuu, ak i boravak u Europi. Kao da se kazaljka vratila unatrag i on sada morao sve poeti ispoetka. Kao u igri, samo stoje ovo stvarni ivot. Popeo se na najviu preku, gotovo na sam vrh i onda je jednim pogrenim korakom pao na samo dno. U tome je bilo neeg bolno nestvarnog.
Iz kue su izali drei se za ruke i nekoliko minuta kasnije, ona je otila. Bila je nedjelja i
obeala je Simonu da e doi u Berkshire, da se tamo nae s njim. Charlie se ovog puta nije ni
trudio daje pita je li sretna. Bilo je oito daje njen ivot potpuno isprepleten sa Simonovim.
Trebalo mu je devet mjeseci da to shvati. A pritom je svaki trenutak za oboje bio muenje.
Ubrzo nakon toga, uskladitene su preostale Charlijeve stvari i on se posljednjih nekoliko
dana boravka u Londonu preselio u Claridge's, na raun tvrtke. U Savovu su priredili vrlo
lijepu veeru, proslavljajui njegov odlazak. Doli su svi iz ureda, kao i nekoliko vanih klijenata. I drugi prijatelji su ga pokuavali pozvati na veeru prije odlaska, ali on je rekao daje
previe zaposlen zavrnim poslovima u uredu. Otkad gaje Carole napustila, jedva ih je viao.
Objanjavanje mu je bilo prebolno. Lake je bilo ne izlaziti i tiho napustiti London.
A kad je zadnji put odlazio iz ureda, Dick Barnes je odrao pristojni kratki govor kako e
mu biti drago kad ga opet vidi, no Charlie je znao da nije tako. Bilo je oito i prirodno da se
nada kako e Charlie ostati u New Yorku i njemu prepustiti voenje londonskog ureda. A
Charlie mu to nije zamjerao. Nije zamjerao nikome, ak ni Carole. Veer prije odlaska nazvao
ju je daje pozdravi, ali nije bila kod kue, a on je zakljuio da to i nije loe. Sada vie nisu
imali to rei, samo koliko im je ao, a on je od nje elio samo objanjenje kako se to dogodilo. Jo uvijek nije shvaao. Ona je bila puno sklonija filozofskom shvaanju nego on. Ali s
druge strane, imala je Simona. Charlie nije imao nikoga tko bi ga tjeio.
Kad se probudio na dan odlaska, lijevala je kia. On je dugo leao u hotelskom krevetu, razmiljajui to se to dogaa, kamo on to ide i zato odlazi. Osjeao se kao da mu je gromada
na grudima i na tren je pomislio da sve otkae, ode iz tvrtke, pokua natrag kupiti kuu i ostane u Londonu. Bila je to luda pomisao, ak i njemu samome i znao je da to nikada ne bi uinio. Ali nakratko, dok je leao sluajui um kie i pokuavao se natjerati da ustane i ode pod
tu, bila je to vrlo privlana ideja. Let je bio ujedan, u Zranoj luci je trebao biti u jedanaest.
Jutro pred njim inilo se beskonanim. I dok je tako leao u krevetu, razmiljajui o tome,
morao se prisiliti da ne nazove Carole. Dugo je bio pod vruim tuem, obukao je tamno odijelo, bijelu koulju i Hermesovu kravatu i tono u deset sati, bio je pred hotelom, ekajui taksi.
Zadnji put je udisao londonski zrak, sluao zvukove prometa koji je promicao kraj njega i
promatrao poznate zgrade. Gotovo kao da prvi put odlazi od kue. Jo nije mogao vjerovati da
odlazi i stalno se nadao da e ga netko zaustaviti prije nego to bude prekasno. I dalje se nadao da e mu ona dotrati u susret, baciti mu se oko vrata i rei kako je sve bilo samo ruan
san koji je sada proao.

No napokon je stigao taksi i vratar gaje pogledao, ekajui da ude u auto. Nije mu vie
preostalo nita drugo nego da sjedne u taksi i odveze se u Zranu luku. Ona nee doi. Nikada
vie. Nee mu se vratiti, to je sada znao. Bila je Simonova.
Teka srca se vozio kroz grad, gledajui ljude koji dolaze i odlaze obavljajui svoje svakodnevne zadatke ili nabavke, a sve vrijeme je lijevalo. Bila je to ledena kia mjeseca studenog.
Tipino englesko zimsko vrijeme. Za manje od sata, bili su na Heathrowu. Sad vie nije mogao natrag.
***
elite li sada neto popiti, gospodine Waterston? ampanjac? au vina? ljubazno je
pitala stjuardesa kad se on prenuo iz svoje odsutnosti, zagledan1 u prozor. Ve jedan sat su
bili u zraku, a kia je napokon prestala.
Ne, hvala, ne bih, ree on, malo manje smrknut nego kad se ukrcao. Svi su primijetili da
izgleda strano nesretno. Odbio je koktel, a slualice ostavio netaknute na sjedalu do njega.
Okrenuo se ponovo prema prozoru, a kad je stigao ruak, ve je spavao.
Pitam se to se njemu dogodilo, doapnula je jedna stujardesa kolegici u kuhinji. Izgleda prebijeno.
Moda je svaku no bio vani i varao enu, jedna od ena dobacila je uz smijeh.
Zato misli daje oenjen? Stjuardesa koja mu je nudila ampanjac izgledala je razoarano.
Ima trag na srednjem prstu lijeve ruke, a ne nosi prsten. To je siguran znak daje nevjeran.
Moda je udovac, veselo je rekla jedna od njih, a njene dvije pratilje ispustile su zvuke
odobravanja.
Samo jo jedan umorni biznismen koji vara svoju enu. Vjerujte meni. Najstarija stjuardesa se nasmijala i krenula prema prvoj klasi s voem, sirom i sladoledom. Zastala je i jo
jednom pogledala Charlija; on je sada bio u dubokom snu i nije se ni pomaknuo, i ona je polako produila dalje.
Njena kolegica nije bila posve u krivu. Charlie je napokon skinuo vjenani prsten, veer
prije odlaska iz Londona. Skinuo ga je i drao na dlanu dugo, samo zurei u njega i prisjeao
se dana kad mu gaje ona stavila na prst. Dugo je bilo... deset godina u Londonu, od toga devet
s Carole. A sada, dok su letjeli prema New Yorku, ak je i Charlie znao daje gotovo. Ali jo je
u depu imao vjenani prsten. Spavajui, sanjao je daje s njom. Smijala se i razgovarala s
njim, no kad ju je pokuao poljubiti, okrenula se od njega. On to nije shvaao, uporno ju je
pokuavao dohvatiti. A u daljini, vidio je kako ih gleda neki ovjek... ona se okrenula prema
njemu... i kad je Charlie podigao pogled, vidio je kako je taj ovjek doziva i ona odlazi prema
njemu. Izmakla mu je iz ruku, a on ju je gledao kako odlazi drugome... bio je to Simon, i smijao se.

Poglavlje 2
PISTU U ZRANOJ LUCI Kennedy dotaknuli su s tupim udarcem, to je u trenu probudilo
Charlija. Spavao je satima, iscrpljen aktivnostima i osjeajima proteklih dana, ili tjedana... ili
mjeseci... Bilo je pakleno, bez sumnje. Po lokalnom vremenu je bilo tri popodne i kad mu je
najzgodnija stujardesa pruila njegov Burberry, on joj se osmjehne, a ona je jo jednom poalila to se nije probudio ranije ili razgovarao s njom za vrijeme leta.

 Vraate se s nama u London, gospodine Waterston? Nekako je, naprosto gledajui ga,
stekla dojam da ivi u Europi. Ona je, kao i ostale, stanovala u Londonu.
Na alost, ne. Osmjehnuo joj se, poelivi da se zaista vraa u London. Selim se u
New York, rekao je, kao daje njoj stalo do toga. A nikome i nije bilo stalo. Ona je kimnula, on
je obukao ogrta, uzeo aktovku i krenuo.
Kolona ljudi koji su se iskrcavali iz aviona kretala se brzinom pua i na kraju je i on izaao
van, pokupio svoje dvije torbe i pronaao taksi koji e ga odvesti u grad. Sjedajui u auto,
iznenadio se koliko je hladno. Tek studeni, ali bilo je ledeno. Sada je ve bilo etiri sata i on
se uputio u apartman kojeg je za njega iznajmila tvrtka, dok ne pronae stan. Bio je na Istonoj Petnaestoj aveniji izmeu Lexingtona i Tree, nije bio velik, ali je, barem, bio na pogodnom mjestu.
Otkuda vi? upitao je voza s cigarom u zubima, natjeravajui se s jednom limuzinom i
dva druga taksista. Jedva je izbjegao udarac u autobus, a onda uronio u popodnevnu prometnu
guvu petkom. Ako nita drugo, Charliju je sve to bilo poznato.
London, odgovori on, gledajui van dok je kraj njih promicao Queens. Nije postojao lijep
put do grada.
Koliko ste dugo bili tamo? Voza je prijateljski brbljao, uporno ulijetajui i izlijetajui
iz prometne guve. Ali kad su se pribliili centru grada, a guva prometne pice zaepila cestu, ovaj sport mu vie nije bio tako uzbudljiv.
Deset godina, Charlie ree bez razmiljanja, a voza ga pogleda u retrovizoru.
Dugo. Tu ste u posjetu?
Selim se natrag, objasnio je Charlie, odjednom se osjetivi iscrpljeno. Za njega je bilo
devet i trideset naveer, a etvrti kroz koje su prolazili bile su toliko jadne da je to bilo deprimirajue. Ni prilaz Londonu nije bio puno ljupkiji, ali to mu je sada barem bio dom. A ovo
nije. Nakon diplome na Yaleu, ivio je sedam godina u New Yorku, ali odrastao je u Bostonu.
Ovakvog mjesta nigdje nema, obznanio je taksist uz osmijeh, razmahujui cigarom prema krajoliku s druge strane njegovog vjetrobrana. Upravo su prelazili most i obris na horizontu je izgledao impresivno u sumrak, no ak ni pogled na Empire State Building nije razvedrio
Charlija. Ostatak puta vozio se utei.
Kad su stigli do krianja Pedeset i etvrte i Tridesete, platio je vozau, iskrcao se i predstavio se vrataru. Oekivali su ga. Ured mu je ostavio kljueve i on je bio zahvalan to ima gdje
biti, ali kad je vidio stan kojeg su mu unajmili, ostao je bez rijei. Sve je u toj jednokrevetnoj,
zbijenoj sobi, izgleda, bilo od plastike. Postojao je dugaki ank, bijeli sa zlatnim svjetlucavim komadiima i dvije barske stolice prekrivene umjetnom koom, trosjed koji se mogao
rastegnuti u krevet, jeftini namjetaj s plastinim sjedalima u sumornoj zelenoj nijansi, ak i
plastine biljke koje su mu privukle pogled im je upalio svjetlo. Ostao je bez daha pri pogledu na toliku potpunu runou. Na to je spao. Nema ene, nema doma, nema nita svoga. Stan
je izgledao kao jeftina hotelska soba, a njemu je na pamet padalo samo ono stoje sve ove godine izgubio. Nije mogao pronai nita dobro to bi proizalo iz katastrofe kroz koju je proao, to nije bilo mogue. Jedino o emu je mogao misliti bili su gubici.
Spustio je stvari i s uzdahom se osvrnuo oko sebe. A onda je skinuo kaput i spustio ga na
jedini stol u sobi. Bez sumnje, ovo e ga dovoljno potaknuti da vrlo brzo nae vlastiti stan.
Posluio se pivom iz hladnjaka i sjeo na kau, pomislivi na Claridge's i svoju kuu u Londonu. I u jednom ludom trenutku, poeli je nazvati... Ne bi vjerovala koliko je ovo mjesto runo... Zato je uvijek pomislio kako e njoj prepriavati ono smijeno, tuno ili okantno?
Nije bio siguran to bi od toga bilo ovo sada, vjerojatno sve troje, ali nije ni pokuao ispruiti
ruku prema telefonu. Samo je sjedio, osjeajui se iscijeeno, i nastojao da ne primjeuje prazninu stana. Na zidu su bili posteri, zalasci sunca i jedna panda, a kad je pogledao kupaonicu,
ispostavilo se daje veliine ormara. Ali bio je preumoran ak i da se svue i otuira. Samo je
sjedio na trosjedu, zurei u prazno, i na kraju se ispruio i sklopio oi, nastojei da ne misli ni

na to, niti da se sjea otkuda je stigao. Dugo je leao tako, a onda napokon razvukao krevet i
do devet sati je ve spavao. Nije se potrudio ak ni oko veere.
A kad se sutradan probudio, kroz prozore je sjalo sunce. Bilo je deset sati, ali njegov sat je
pokazivao tri. Jo je bio podeen za London. Zijevnuo je i ustao iz kreveta. Soba je izgledala
neuredno s nepospremljenim krevetom u sredini. Kao da ivi u kutiji za cipele. A kad je otiao do hladnjaka, naao je bezalkoholna pia, kavu i pivo, ali nita za jelo, pa se otuirao, navukao traperice i debeli demper i u podne se otputio na ulicu. Bio je predivan, sunan dan i
potpuno ledeno. Pojeo je sendvi u zalogajnici na Treoj aveniji, a onda polako krenuo gradom i usput zavirivao u trgovine primjeujui koliko drukije ljudi izgledaju nego u Londonu.
New York se nije moglo zamijeniti ni za koji drugi grad na svijetu i nije mu bilo teko sjetiti
se da mu je nekada bio drag. Tu su se upoznali Carole i on, tu je on zapoeo svoju karijeru, tu
je doivio prve uspjehe u arhitekturi, no svejedno se nije ni najmanje elio vratiti ovamo.
Ovamo je volio dolaziti, ali nije mogao zamisliti da bi tu ponovo ivio. A sad je bio tu, ma
kako mu bilo, pa je kasno tog popodneva kupio New York Times i otiao pogledati dva stana.
Oba su bili runi i skupi, i manji nego to bi on to htio. Ali tamo gdje je sada stanovao bilo je
jo gore. Na to se odmah podsjetio, kad se u est sati vratio u apartman. Nepodnoljivo gaje
deprimirao boravak u toj jednoj, maloj prostoriji. Bilo mu je mrsko stoje tu, ali jo je bio oamuen od leta i umoran pa se nije ak potrudio ni da ode van po veeru. Ali no je proveo
radei, uz dokumente o trenutnim projektima u New Yorku koje su mu dostavili. A sutradan
je odetao do ureda, iako je bila nedjelja.
Runi apartmani je bio samo etiri i pol bloka udaljen od ureda i zato su ga, vjerojatno, i
uzeli. Nudili su mu hotel, ali on je rekao da bi vie volio stan.
Ured je bio predivan prostor na petnaestom katu, na uglu Pedeset prve i Park avenije i kad
je uao u predvorje, zastao je nakratko prouavajui vidik, a onda polako obiao modele. Bit
e zanimljivo opet raditi ovdje. Odjednom, nakon svih tih godina, sve je izgledalo drugaije.
Ali koliko se stvarno pokazalo drugaijim u ponedjeljak ujutro, na to ga nita nije moglo pripremiti.
Probudio se u etiri i satima je ekao, pregledavajui razne papire. Jo je ivio po londonskom vremenu, a bio je i nestrpljiv da pone raditi. Ali kad je stigao u ured, nije mu trebalo
dugo da shvati kako se tu osjea opipljiva aura napetosti. Ni u to nije mogao uprijeti prstom,
ali suradnici su se, izgleda, stalno natjecali za poloaj. Kako ih je primao jednog po jednog,
priali su mu male tajne o radu ostalih i jedno je bilo jasno, ovdje nije bilo timskog duha. Bili
su skupina talentiranih pojedinaca koji su poduzimali sve to mogu kako bi se probili naprijed
i pregazili jedni druge. Ali najvie su ga iznenadili sami radovi. Svi su, navodno, bili talentirani i on je stekao dojam da vrijedno rade, ali nacrti na kojima su radili izgledali su mu puno
manje originalni nego oni koje je proizvodila ista tvrtka u Europi. On to ranije, u svojim kratkim izletima kroz grad, nije primjeivao, ali ionako je uvijek bio usredotoen na poslove za
koje je bio odgovoran u Londonu. Ovo je izgledalo puno drugaije i puno manje zanimljivo.
Oba starija partnera, Bili Jones i Arthur Whittaker, bili su mu pri ruci i svima su ga predstavili. Ekipa je djelovala oprezno, ali zadovoljno, svi su uli za njega i oekivali su ga. Prije
deset godina je ak i radio s dvojicom starijih arhitekata, dok je bio u New Yorku, ali iznenadilo gaje to to oni, izgleda, nisu odmaknuli daleko. Bili su zadovoljni na istim mjestima, na
istom poslu kao to ih se on sjeao. Za njega je to, sada, bio pravi ok. Iao je od stola do stola, od jednog do drugog arhitekta, a mladi pripravnici i pomonici djelovali su jo rezerviranije nego ljudi za koje su radili.
to se ovdje dogaa? Charlie je upitao na ruku s dvojicom suradnika. Oni su naruili
hranu, a on ih je pozvao u svoj ured, veliku prostoriju s drvom obloenim zidovima i spektakularnim pogledom sve do East Rivera. Imam osjeaj da se ovdje svi pomalo boje. Nacrti su
iznenaujue konzervativni. Kako to objanjavate? Dvojica suradnika razmijenili su dug,
polagani pogled, a onda uskratili odgovor. Dajte, ljudi, budimo otvoreni. Prije petnaest go-

dina viao sam zanimljivije radove ovdje. Ovaj ured izgleda kao da se kree natrake. Jedan
od njih se nasmijao u znak odgovora, a drugi je izgledao ozbiljno zabrinut. Ali jedan od njih,
Ben Chow, ipak je bio dovoljno hrabar da iskreno odgovori. To je Charlie i traio. Ako eli
uspjeno voditi ovaj ured, potrebne su mu informacije.
Prilino nas poklapaju ovdje, objasnio je Chow. Ovo nije Europa. Tu su krupne zvijerke i cijelo vrijeme nam pusu za vratom. Ultrakonzervativni su, kao to znate, i ne vole rizik.
Misle daje stari nain najbolji nain. A ja mislim da ih ni nije briga to se radi u Europi. Oni
ele raditi onako kako su uvijek radili. Tvrde da smo po tome poznati. Europu shvaaju kao
neku vrstu ekscentrine filijale, nuno zlo u okviru posla. Ali to uvjerenje je Charliju omoguilo onu slobodu u kojoj je uivao u svojih deset londonskih godina. Ovo e biti puno drugaije.
Ozbiljno govorite? Charlie je izgledao zateeno kad mu je Chow kimnuo, a njegov kolega je djelovao krajnje ivano. Ako je itko uo ovo to je upravo izgovoreno, bit e ozbiljnih posljedica.
Zato nijedan pripravnik ne ostaje dugo, nastavio je Ben. Neko vrijeme igraju po pravilima, a onda odu u LM. Pei, u KPF ili kod Richarda Meyera, ili u neki drugi ured koji im doputa da se pokau. Ovdje se naprosto ne moe napraviti proboj u dizajnu, alio se Ben Chow,
a Charlie je sluao sa zanimanjem. Vidjet ete, osim ako vam ne dopuste da radikalno promijenite stvari. Vjerojatno e i vama sjesti za vrat, ako misle da to mogu. Ali na to im se
Charlie nasmijao. Nije stigao tako daleko, radio tako dugo i vrijedno zato da bi poeo proizvoditi kuice po kalupu ili to podravati. Na to ga nitko nee natjerati.
Ali Charlie je vrlo brzo saznao da se od njega ba to oekuje. Bili su jasni od samog poetka. Doveli su ga u New York da bude administrator, a ne da mijenja svijet i nimalo ih nisu
zanimali projekti kakve je on radio u Europi. Sve je to njima bilo dobro poznato, no tvrdili su
daje to posve drugaije trite. Ljudi u njujorkom uredu radili su ono to se od njih oekuje i
ono po emu su bili poznati. Charlie je bio u oku kad je to uo, a dva tjedna po dolasku, bio
je na rubu ludila. Osjeao se potpuno zavedeno, podvrgnut nasilju i sasvim promaeno. Nije
zbog ovoga doao u New York. Vukli su ga posvuda, svim najvanijim klijentima, ali bio je
samo fasada. Htjeli su njegovo umijee u prodavanju nacrta, ali nacrti uope nisu bili neto
ime bi se on ponosio i nijedan projekt nije imao ideju koju bi on mogao bez problema zastupati. Nastojao je izazvati promjene, ali svaki put kad bi neto poduzeo ili promijenio nacrt,
ak i neto nevano, jedan ili obojica starijih partnera stvorili bi se u njegovom uredu objanjavajui mu klimu njujorkog trita.
Moram biti iskren s vama, rekao je na kraju, za rukom u University klubu, s Arthurom
Whittakerom, ve mije dosta te klime o kojoj vi stalno govorite.
Shvaam, rekao je Arthur, gledajui Charlija s punim suosjeanjem. Ni najmanje ga nisu
htjeli uzemiriti. Trebao im je u New Yorku, u ovom trenutku nisu imali nikog drugog. Ali,
Charles, mora biti strpljiv. Ovo je nae najvanije trite. Nije bilo tako, svi su to znali. Ali
ovdje je zapoeo cijeli posao. Tu su oni ivjeli i bilo je oito da ele upravljati na svoj nain.
Ne bih rekao da se slaem, ree Charlie stoje pristojnije mogao. Europa vam je donosila lavovski dio prihoda, godinama. Skupa s Japanom. Samo to projekti nisu toliko krupni ili
toliko poznati kao to su ovdje. Ali po mnogo emu, nisu samo profitabilniji nego
i zanimljiviji. Ja bih elio probati moemo li neto od te atmosfere prenijeti i ovamo.
Charlie je odmah, na prvi pogled, vidio da stariji partner trai taktian odgovor, jer mu se nije
svialo to to Charlie pria. Jedino mu nije bilo jasno zato su toliko odluni u namjeri da
njujorki ured ostane i dalje tako dosadan. Bili su potpuno izvan vremena.
O tome bi zaista trebalo razmisliti, Charles, poeo je Whittaker, a onda se zapleo u dugi
govor o tome kako je Charlie izgubio vezu s amerikim tritem, ali oni e se pobrinuti da ga
upute u novosti to je bre mogue. Zapravo, ve su i imali u planu jedan kratki obilazak njihovih najvanijih projekata na kojima se upravo radi. U gradovima irom zemlje imali su pola

tuceta velikih poslova, i sljedeeg tjedna, Charlija su avionom kompanije prevozili s jednog
mjesta na drugo. Ali i tamo je vidio samo iste zastarjele nacrte, ideje koje su prije petnaest
godina bile svjee, no sada su potroene do kraja. Naprosto, nije mogao vjerovati. Dok je on
imao pune ruke posla u Taipeiu, Milanu i Hong Kongu i za njih radio zaista sjajne stvari, oni
su u New Yorku zaspali za volanom, a opirali su se svim njegovim nastojanjima da ih probudi
i neto promijeni. tovie, kad se vratio i kad su sasluali to im je imao rei, jasno su mu dali
do znanja da su promjene zadnje to bi htjeli. Nakon razgovora s njima, on se osjeao potpuno
zbunjeno, nije znao kako da obavlja posao zbog kojeg je doao ovamo. Jedino to su, izgleda,
htjeli od njega bilo je da zauti i vodi ured. Dok su se ostali zaposleni samo svaali, jer su se
dosaivali ovako nezadovoljni svojim projektima, on se osjeao kao redar na igralitu. Situacija je izgledala beznadno i kako se pribliavao Dan zahvalnosti, Charlijevo raspoloenje je
sve vie tonulo. Mrzio je svoj posao, a njime je bio toliko zaokupljen da nije smislio nita za
praznike, a nije ni imao s kime biti. Zapravo, stariji partneri su ga obojica pozvali da im se
pridrui dan prije, ali s njima u drutvu osjeao se tako neugodno da je slagao i rekao da se
dogovorio s nekim roacima u Bostonu. Na kraju, sjedio je u svom apartmanu gledajui ameriki nogomet na televiziji, naruio pizzu i pojeo je za plastinim ankom. Bilo je toliko grozno da je na neki nain bilo i smijeno. On i Carole su uvijek pripremali purana i pozivali prijatelje, no to je zapravo bilo vie kuriozitet za njihove engleske prijatelje i samo izgovor za zabavu. Charlie se ipak nije mogao othrvati pitanju je li Carole ove godine proslavila Dan zahvalnosti sa Simonom. Nastojao je da o tome ne razmilja i ostatak vikenda je proveo u uredu.
I dalje je pregledavao fotografije, dokumente i nacrte te itao izvjetaje o brojnim ranijim projektima. No dojam je bio uvijek isti. Zapravo, ponekad se gotovo pitao nisu li moda koristili
iste nacrte. Do kraja vikenda, bio je siguran u ono ega se do sada samo pribojavao. Sve to su
radili, njemu je bilo uasno loe. A nije imao pojma to bi im rekao.
U ponedjeljak, kad se vratio na posao, shvatio je daje preko vikenda zaboravio traiti stan.
Pogledavi oko sebe, suradnike kojima je jo, izgleda, bilo nelagodno pokraj njega, gotovo se
pitao nije li to bio znak. Polovina njih jo je bila sumnjiava prema njemu, a drugi su ga, ini
se, smatrali nekakvim ekscentrikom. A stariji partneri su ga veinu vremena nastojali ili omalovaiti ili ga nadzirati.
Dakle, to misli? upitao gaje Ben Chow tog tjedna, kad je svratio u njegov ured. Bio je
pametan, talentirani tridesetogodinjak. Studirao je na Harvardu, a Charliju se nije sviao samo njegov rad nego i otvorenost.
Iskreno? Charlie ga pogleda u oi, znajui da ga Ben nikada ne bi izdao. Potenje je bilo olakanje nakon svih smicalica koje su se odigravale u uredu. Nisam siguran jesam li
uspio shvatiti ovo ovdje. Zbunjuje me uniformnost dizajna. Kao da se svi boje iznijeti neto
originalno ili uope razmiljati vlastitom glavom. Ima neto zastraujue bezumno u tome.
Neugodan mi je ak i njihov nastup. Uglavnom nemam pojma to bih rekao. Ovo bez sumnje
nije konstruktivni, zadovoljni ured. Ben Chow se nasmijao na njegov opis i zavalio u stolicu
nasuprot Charliju.
Mislim da si skopao, prijatelju. Mi samo recikliramo stare nacrte, vjerojatno jo iz vremena kad si ti tek doao ovamo. To je bilo istinitije nego to su obojica mislili. Cijelo desetljee nisu napravili nita originalno, gotovo otkad je Charlie otiao u London. Nevjerojatno je
bilo to to nitko u Europi nije primijetio.
Ali zato? ega se tako boje?
Napretka, pretpostavljam. Promjene. Koriste formule koje su im dobro sluile godinama.
ele igrati na sigurno. Prije petnaest godina, osvajali su nagrade, ali s vremenom, dok nitko
nije gledao, napustila ih je sva hrabrost. Sada vie nitko nema petlje. Sve zanimljive stvari
radile su se u Europi. I nakon tih rijei, pozdravio je Charlija, a obojica su se smjekali. Za
obojicu, razgovor je bio olakanje. Benu Chowu bilo je mrsko to to je ovdje radio, jednako
koliko Charliju nije bilo drago stoje on zato odgovoran.

 Ali zato ne daju da se tako radi i ovdje? pitao je Charlie, i dalje zbunjen.
Zato jer je ovo njihov teren, Ben je bio jasan, a sluajui ga, Charlie je znao daje u pravu.
Ona dvojica, vlasnici tvrtke, nita nee ispustiti iz svojih ruku, dok ne bude upravo onako
kako oni ele. Sto se njih tie, ono stoje Charlie radio bilo je zastranjenje koje je moglo proi
samo na Dalekom istoku ili u Europi.
Zato si ostao ovdje? znatieljno ga je upitao Charlie. Naroito uzbudljivo ti ne moe
biti, a na ovaj nain, nee ti ni zauzeti puno mjesta u radnoj biografiji.
Znam. Ali oni jo imaju ime koje privlai pozornost. Ljudi veinom jo nisu shvatili ovo
to mi znamo. Zato e vjerojatno trebati jo pet godina, a onda e biti gotovo. Dogodine bih se
htio vratiti u Hong Kong, ali prije toga elim odraditi jo jednu godinu ovdje. Charliju je to
zvualo razumno, pa je kimnuo.
A to je s tobom? Ben je ve rekao prijateljima kako misli da Charlie ovdje nee izdrati ni est mjeseci. Bio je previe dobar i previe kreativan da bi gubio vrijeme na recikliranje
smea.
Pristali su da me vrate u London za godinu dana. Ali ve se brinuo zbog Dicka Barnesa, koji moda nee biti voljan da se odrekne upravljanja londonskim uredom, i to bi se moglo
pokazati kao ozbiljan problem.
Ne bih se u to kladio, Ben ree upueno. Ako im se svidi tvoj stil, pokuat e te zadrati ovdje zauvijek.
Mislim da to ne bih mogao podnijeti, ree Charlie gotovo aptom. Ovo je bio daleki, daleki odsjaj onoga stoje radio u Europi. Ali mogao im je dati godinu dana. To im je obeao i
bio je spreman ispuniti svoje obaveze prema njima. Ali u ponedjeljak ujutro zapao je u veliku
raspravu s Billom i Arthurom oko jedne sloene konstrukcije koju su gradili u Chicagu. To se
pretvorilo u svau koja je potrajala cijeli tjedan, ideoloku debatu koja je na kraju stavila na
kunju integritet i etiku svakog od njih. A Charlie tu nikako nije htio popustiti. No svi su bili
uvueni u debatu i cijeli ured se podijelio na frakcije. Do kraja tjedna, svi su se napokon ponovo smirili, strasti su stiane i veina sudionika se povukla i zauzela kompromisna stajalita
iako Charlie nije bio potpuno zadovoljan rjeenjima glavnih pitanja. A za nekoliko dana, izbila je slina rasprava oko jednog projekta u Phoenixu. Uvijek se radilo o dizajnu i nedostatku
hrabrosti za pomak prema naprijed, umjesto da prodaju stalno iste, stare, istroene ideje neupuenim klijentima. A u Phoenixu su radili isto to i prije, zgrada je bila identina onoj koju
su sagradili u Hustonu, no klijent to nije znao.
to se dogaa ovdje? Charlie je reao na obojicu partnera na zatvorenom sastanku u
njegovom uredu, tjedan prije Boia. Cijeli tjedan je padao snijeg i tri njihova struna suradnika nisu uspjeli stii iz svojih predgraa, to je jo malo povealo opi pritisak. Sto mi to,
zapravo, radimo? Ne prodajemo nita originalno. Ne prodajemo ak ni dizajn. Postali smo
obini majstori, samo to. Zar to ne shvaate? Obojica mukaraca koji su s njim sjedili u sobi
nakostrijeili su se na ove optube i podsjetili ga da su oni jedna od najcjenjenijih arhitektonskih tvrtki u zemlji. Pa zato se onda tako i ne ponaamo, i ponemo ponovo prodavati svoj
dizajn, a ne ovo smee koje bi mogli napraviti i kreteni. Zaista vam ne mogu dopustiti da to
radite, ree on, a dvojica partnera se meusobno pogledaju, ali Charlie im okrene lea i zagleda se kroz prozor, u snijeg. Bio je do kraja ojaen zbog ovoga to rade i ponien onim to su
prodavali. Za njega je ovo zaista bila katastrofalna godina, a kad se ponovo okrenuo prema
njima, s iznenaenjem je uo kako ga oni na to podsjeaju. Koji sat ranije, ve su raspravljali
o tome i nastojali su popraviti vrlo osjetljivu situaciju.
Znamo da ti je bilo teko... uli smo za tvoju enu, oprezno su rekli, za tebe je to sigurno bilo vrlo napeto razdoblje, Charles. A ni povratak iz Europe nakon deset godina ne moe
biti lak. Moda smo pogrijeili to smo od tebe traili da odmah, u nekoliko dana, uskoi u
posao bez ikakvog predaha izmeu New Yorka i Londona. Moda ti treba vremena da se prilagodi... Sto kae na mali odmor? Imamo projekt u Palm Beachu pa bi mogao otii tamo i

nadgledati ga. Zapravo, nema razloga da tamo ne ostane neko vrijeme. Tamo mirno moe
provesti mjesec dana. Dok su to govorili, jednu po jednu reenicu naizmjenino, obojica su
izgledali pomalo glupavo.
Mjesec dana? Na Floridi? Je li to pristojan nain da me se rijeite? Zato me naprosto ne
otpustite? Zapravo, i o tome su raspravljali, ali s obzirom na njegov silan uspjeh u inozemstvu i ugovore koje je potpisao, obojica su smatrali kako bi njegovo otputanje bila nemala
neugodnost, a moda i vrlo skupo. Njegov neuspjeh u New Yorku odrazio bi se i na njih, a
obojica su grozniavo nastojali izbjei bilo kakvu mogunost za tube ili skandale. On je u
njihovom podruju rada bio vrlo cijenjen i otpustivi ga, uz sve to se uz to podrazumijevalo,
izazvali bi komentare i proturjenosti koje bi im, na kraju, mogle natetiti. Ako ga ostave na
Floridi neko vrijeme, pitali su se, moda bi ga to moglo ohladiti i pruiti im priliku da jo jednom razmotre sve opcije. Trebalo im je vremena da to rasprave sa svojim pravnicima.
Otpustiti? grohotom su se nasmijali na tu pomisao. Charles! Ni govora, naravno!
Ali Charliju je bilo dosta da ih pogleda, sve mu je bilo jasno. Znao je da ga alju na Floridu
samo zato da im ne smeta. Osim to je i sam nezadovoljan u New Yorku, znao je isto tako, i
njih je jako nervirao. Profesionalno, barem, zbog godina koje je proveo u inozemstvu on je
poeo predstavljati sve to su mrzili. Bio je previe avangardan za njujorki ured, a u urbi da
popune radno mjesto, to im je nekako promaklo.
Zato me naprosto ne vratite u London? upitao je s nadom. Ali uistinu, nisu mogli. Upravo su potpisali ugovor s Dickom Barnesom zajamivi mu Charlijev stari posao na najmanje
pet godina. Poslao im je nevjerojatno lukavog pravnika. No ugovor je sastavljen u potpunoj
tajnosti i Charlie nije znao nita o tome. Ja bih tamo bio puno sretniji, a ini mi se, i vi.
Osmjehnuo se svojoj dvojici efova. Nisu to bili loi ljudi, samo im je osjeaj umjetnikog
uzbuenja bio nepoznat, a u posljednje vrijeme im je, izgleda, ponestalo i hrabrosti. Bili su
potroeni, a takvo je bilo i sve to su radili. A kako bi sve ostalo onako kako oni ele, u ured
su uveli policijsku dravu.
Trebamo te ovdje, Charles, objanjavali su, a njemu su vie nego ikada izgledali kao sijamski blizanci. Morat emo izvui najbolje iz ove teke situacije. Ali nisu zvuali nita
zadovoljnije nego on, i oajniki su traili rjeenje.
Zato? Zato bi uope trebalo raditi ono to ne elimo? odjednom ree Charlie, osjetivi udni nalet slobode. Kad je Carole otila, ve je izgubio sve do ega mu je bilo stalo. Nije
imao enu, ni obitelj, niti dom, bilo gdje, a sve to je posjedovao, bilo je spremljeno u skladitu. Sada je imao samo svoj posao, a mrzio gaje vie nego ita stoje do sada uinio. Zato bi
ostao? Odjednom, nije se mogao sjetiti ni jednog razloga da bude tu, osim ugovora. Ali moda bi to dobar odvjetnik mogao rijeiti. To mu je palo na pamet dok su razgovarali i bio je
preplavljen iznenadnim osjeajem oslobaanja. Nije morao biti tu. Zapravo, kad bi uzeo neplaeni dopust, moda bi njima laknulo to ga ne moraju plaati. Moda bih naprosto trebao
otii, rekao je praktino, izgledajui potpuno hladnokrvno pri tome. Ali stariji partneri su se
brinuli da ga ne izgube, vie nego to je njega zabrinjavao odlazak. Uz to, nisu imali nikog
drugog tko bi vodio ured, a nijedan od njih dvojice to nije htio raditi.
Moda, dopust, oprezno su rekli, motrei njegovu reakciju. Ali on je izgledao sretnije
nego ikada u ovih sedam tjedana koliko je ovdje. Ba o tome je i on razmiljao. Sada je shvatio sve stoje trebao znati. Nije bio njihovo vlasnitvo. Mogao je otii kad god poeli. I odjednom ga nije bilo briga to e se dogoditi. Napokon, uvijek se moe vratiti u London, ak i ako
ode od njih.
Mislim daje dopust sjajna ideja, rekao je smjekajui se, gotovo oamuen od uzbuenja.
Bilo je to kao slobodni pad, kao da lebdi u zraku, potpuno nesputan i neograniavan. Ne
smeta ako me elite otpustiti, oputeno je rekao, a njih dvojica su protrnuli. Prema ugovoru
kojeg su potpisali, kad bi ga otpustili, morali bi mu svejedno dati dvogodinju plau ili bi ih
mogao tuiti.

 Zato ne bi, naprosto, uzeo nekoliko mjeseci slobodno... uz plau, dakako. U tom trenutku bili su voljni platiti gotovo sve, samo da izbjegnu neprestane bitke s njim. Obojicu je
izludio. Daj si vremena da odlui kamo dalje. Moda, kad malo pomnije promisli, ak
zakljui da mi i nismo toliko u krivu. Kad bi samo pristao na igru po njihovim pravilima,
mogli bi preivjeti s njim. Ali u ovom trenutku, barem za Charlija, to nije dolazilo u obzir.
Moe uzeti i est mjeseci, Charles, ako ti je potrebno. Ponovo emo o svemu raspraviti kad
bude spreman. Napokon, on je bio dobar arhitekt i bio im je potreban, ali ne ako bude plivao protiv struje i kod svake zgrade dovodio u pitanje svaku odluku koju oni donesu. Ali on je
svejedno imao osjeaj da neto skrivaju u rukavu i da nisu potpuno iskreni s njim i, nije si
mogao pomoi, pitao se jesu li ga zaista namjeravali vratiti u London. Uvijek se mogao vratiti
sam, naravno. Ali sad kad je ovdje, pomislio je kako bi mogao provesti nekih mjesec dana
putujui u druge gradove, moda u Philadelphiju i Boston. A nakon toga, htio se vratiti u Englesku.
Volio bih se vratiti u London, Charlie iskreno ree. Mislim da njujorki ured nee biti
za mene, ak ni za est mjeseci, niti nakon dugog odmora. Nije ih htio zavaravati. Atmosfera je ovdje puno drugaija. Ja to mogu raditi neko vrijeme, ako me trebate, barem na kratko.
Ali mislim daje kontraproduktivno da ostanem ovdje.
I mi smo to pomislili, upravo sada, naime, rekli su oni, s izrazom olakanja. Sto se njih
tie, za vrijeme boravka u inozemstvu, on je postao neprilagoeni odmetnik. Predugo je radio
samostalno i pokupio previe europskih ideja da bi mogao promijeniti nain razmiljanja ak i
sada, kad je otamo otiao.
ak je i Charles shvaao kako uvijek postoji mogunost da na kraju uspije postii kompromis s njima, barem na neko vrijeme. A za est mjeseci, moda e se moi opet suoiti s
New Yorkom, iako je u to sumnjao. Osjeao se previe neugodno i nije uope mogao raditi
stvari po kojima je bio poznat. Ali est mjeseci e njima dati dovoljno vremena da razmisle i
rijee to e s njim.
Isto tako, morao se upitati nisu li oni moda u pravu u drugom smislu. Spomenuli su kako
je prenapet i iscrpljen nakon problema koje je imao s Carole. Pa moda mu zaista treba neko
vrijeme da se oporavi. Ostaviti posao i uzeti slobodno, to je bilo neto najlue to je ikada
uinio. Nikada prije nije uinio nita slino. Jedva bi iskoristio godinji odmor, a slobodnog
vremena u veim koliinama nije imao jo od fakulteta, niti je to ikada poelio. Ali u situaciji
u kojoj se naao, to je odjednom bilo vrlo primamljivo. Ugovorom je bio vezan za tvrtku, ali
ipak je znao da mora pobjei iz njujorkog ureda prije nego to ga potpuno izludi.
Kamo e krenuti? zabrinuto su ga upitali oni. Ma koliko je njegov povratak bio za njih
razoaravajui, oduvijek im je bio drag.
Apsolutno nemam pojma, iskreno ree on, nastojei da u nesigurnosti ove situacije uiva
umjesto daje se boji. Za njega ovdje nije bilo niega. Ali u ovom trenutku, niega nije bilo ni
u Londonu. A i nije htio riskirati mogunost da naleti na Simona i Carole. Bilo je lake jo
malo ostati u Sjedinjenim Dravama. Moda u u Boston, rekao je neodreeno. Odrastao je
tamo, ali vie nije imao roaka u tom kraju. Roditelji su mu odavno umrli, a veinu ljudi je
poznavao jo iz djetinjstva i godinama nikoga od njih nije potraio, a nije to ni elio. Naroito
sad, napola bez posla i s tunom priom o Carole koju bi im mogao ispriati.
Mislio je skijati u Vermontu, tjedan ili dva, neko vrijeme putovati pa onda krenuti natrag u
London, prije nego to donese ikakve trajne odluke. Za praznike nije imao nikakvih planova i
bio je potpuno slobodan. Jo je imao dosta novaca u banci, nakon razvoda, i uz plau mogao
sije dopustiti da za sada bude bez brige. Mogao bi ak otii na skijanje u vicarsku ili Francusku, kad se vrati u London. No shvaao je i da tamo vie nema dom. Nije imao dom nigdje,
a njegove stvari plovile su negdje Atlantikom, na putu do skladita. Ali ma to na kraju odluio uiniti, znao je daje ovo puno privlanije nego da ga u njujorkom uredu cijede do smrti.

 Javit e nam se, rekli su njih dvojica kad im je priao s druge strane stola da se rukuju.
Silno im je laknulo zbog tona i ishoda sastanka. Nakratko su se bojali da e im zadati velike
muke, i mogao je. Prema njegovom ugovoru, mogao je zahtijevati da ostane tamo, a sad su
znali da bi bitke s njime bile beskonane.
Javit u vam se da se dogovorimo to emo kad odmor istekne. Dogovorili su se za est
mjeseci pa iako jo nije znao to e, bio je odluan da to iskoristi i uiva. Ali ozbiljno se pitao
hoe li ikada vie biti u stanju raditi za njih. U svakom sluaju, ne u New Yorku, a slutio je da
usprkos dogovoru da ga vrate u London nakon godinu dana, s tim u vezi postoji nekakav kamen spoticanja. Osjeao se kao da ga oni samo ele udobrovoljiti i nije bio daleko od istine,
samo to to nije znao. Dick Barnes je sada imao njegov posao, s neznatno drugaijom titulom,
a starijim partnerima tvrtke iskreno se sviao. Bio je puno skloniji pregovorima i s njim se
lake moglo sloiti nego s Charlijem.
On se morao upitati, dok je spremao onih nekoliko stvari sa svog radnog stola, hoe li se
ikada vratiti Whittakeru. i Jonesu, u bilo kojem svojstvu, u bilo kojem gradu. Ozbiljno se to
poeo pitati.
Kasno tog poslijepodneva, pozdravio se sa svima. Sve to je imao, bilo je u njegovoj aktovki. Ve im je vratio sve njihove papire. Nije imao nita na emu bi radio, to bi nosio sa
sobom i itao, nikakvih rokova, nikakvih projekata, nikakvih nacrta. Sada je bio slobodan. A
jedini kojem je bilo ao to odlazi, bio je Ben Chow, koji ga je pogledao uz irok osmijeh,
malo prije nego to e izai iz ureda.
Kako ti se toliko posreilo? on upita u pola glasa i obojica se nasmiju. Charlie se osjeao gotovo euforino kad je zahvalio dvojici efova i izaao van, ne ba siguran hoe li na
kraju dati otkaz, biti otputen ili zaista samo ide na drugi odmor. No ma to ispalo, prvi put u
ivotu to ga ak nije ni brinulo. Znao je da bi ga majstorski unitili daje ostao tu.
A to sada? upitao je sam sebe kad je krenuo prema apartmanu. Rekao im je da e stan
isprazniti ujutro. Otrijeznio gaje hladni zrak i snijeg koji mu je letio u oi. Sto e sada uiniti?
Kamo e ii? Je li stvarno htio na skijanje, kao to je rekao, ili da odmah odleti za London? A
ako bude tako, to onda? Za tjedan dana je Boi, a znao je da bi ga boravak u Londonu preko
praznika samo bacio u oaj zbog razmiljanja o Carole. Poelio bi biti s njom, ili je barem
nazvati. Htio bi joj kupiti dar i onda se nai s njom da joj ga preda. Osjeao je kako se cijeli
vrtlog patnje ponovo pokree tek to je dotaknuo to pitanje. U nekom smislu, bit e lake ako
ne bude tamo.
Bilo je teko da se ne sjeti kako e ovo biti njihov prvi odvojeni Boi u deset godina. Njegove prve godine u Londonu, prije nego to su se vjenali, ona je ak doputovala tamo da
bude s njim. Ali ove godine nee. Ove godine, ona e biti sa Simonom.
Ideja o odlasku na skijanje zvuala mu je dobro pa je, im je doao u apartman, nazvao i
unajmio auto za sutra. Iznenadio se to je pronaao jedan koji je jo bio slobodan, svi su htjeli
imati auto preko praznika da posjeuju rodbinu i donose darove. Uzeo gaje na jedan tjedan i
zatraio karte Vermonta, New Hampshirea i Massachusettsa, a pretpostavljao je da skijaku
opremu moe unajmiti tamo, kad stigne. Sjedei na trosjedu, razmiljao je o tome to je uinio
i osjeao se kao klinac koji je pobjegao od kue. Fina karijera je upravo odletjela kroz prozor,
a on ak nije bio siguran je li to vano. To je bilo potpuno, posve ludo. Pitao se ne gubi li on
to, napokon, razum nakon muka protekle godine i pomislio je da nazove prijatelje u Londonu,
samo da to istrese iz sebe, ali izgubio je vezu gotovo sa svima. Nije htio ni s kim dijeliti svoju
bol, a pitanja, bockanja i ogovaranja su ga iscrpila. ak je i njihovo suosjeanje bilo iscrpljujue. Na kraju, bilo je lake samo vati. Uz to je shvatio da njih veina esto viaju Carole i
Simona, a ni o tome nije elio sluati. Zato je samo ostao sjediti tamo, sam, pitajui se to bi
Carole rekla kad bi znala daje upravo napustio tvrtku, na vie mjeseci ako ne i zauvijek. Vjerojatno bi bila zapanjena, pomislio je, ali s druge strane, ljepota njegove sadanje situacije bila
je u tome to nikome nije dugovao nikakva objanjenja.

Te veeri je spakirao stvari, sve pospremio, izbacio nekoliko ostataka iz hladnjaka i bio je
spreman za pokret sutra u osam ujutro. Uzeo je taksi do centra, da tamo preuzme auto i prolazei kraj robnih kua, vidio je obasjane boine izloge. Sad mu je bilo drago to odlazi iz grada. Bilo bi teko gledati kako svi ostali u uredu slave, sluati o njihovim planovima, uti ih
kako govore o svojim enama, obiteljima i djeci. On sada nita od toga nije imao. Nije imao
nikoga. Nije ak imao ni posao. Godinu prije, bio je ovjek sa enom, kuom, poslom i svim
sitnicama koje idu uz desetogodinji brak. A odjednom nije imao nita od toga. Imao je iznajmljeni auto, dvije torbe i nekoliko karata Nove Engleske.
Auto ima zimske gume, objasnio mu je ovjek u agenciji, ali bolje vam je da stavite
lance ako odete predaleko na sjever. Rekao bih, sve stoje sjevernije od Connecticuta, savjetovao mu je, i Charlie mu zahvali. Provodite Boi u Novoj Engleskoj? ovjek mu se smjekao, a Charlie potvrdi.
Mislim da u na skijanje.
Ove godine ima puno snijega. Nemojte nita slomiti! upozorio gaje, a onda mu na odlasku poelio sretan Boi. Charlie gaje jo prije pitao moe li vratiti auto u Bostonu. Mislio
je malo skijati, a onda tamo ostaviti auto i iz Bostona otputovati za London. Nije imao razloga
da se vraa u New York, barem za sada. Za est mjeseci, moda. Ili moda nikada.
Brzo je ukrcao stvari u bijeli karavan i krenuo kroz grad. Auto je bio sasvim u redu i bit e
dovoljno mjesta za skije ako ih bude unajmio. Za sada su u prtljaniku bile samo njegove dvije torbe i lanci kao dio opreme. On je obukao traperice, debeli demper i skijaku jaknu koju
je ponio sa sobom. I smjekao se, za sebe. Ukljuio je grijanje, onda i radio, i poeo pjevati.
Prije izlaska na autocestu, zaustavio se i uzeo kavu i pecivo. Usput je, pijuckajui, pogledao kartu, a onda ponovo pokrenuo motor. Nije imao pojma kamo ide. Na sjever, kako je rekao ovjeku iz agencije. U Connecticut... onda Massachusetts... moda Vermont. Vermont bi
mogao biti pravo mjesto da tamo provede Boi. Moi e skijati cijele praznike. Ljudi e biti
dobro raspoloeni. A u meuvremenu, trebao je samo voziti, paziti na cestu, promatrati snijeg
i nastojati da se ne osvre. Sada je, vie nego ikada prije, znao da iza njega ne ostaje nita,
nita po to bi se trebao vraati, ak ni uzeti sa sobom.
Tiho je pjevuckao, za sebe, izlazei iz grada i smjekao se, gledajui ravno pred sebe. Sad
je imao samo budunost.

Poglavlje 3
SNIJEG JE POEO PADATI dok je Charlie prelazio most Triborough i oprezno se probijao
prema Hutchinson River Parkwayu, no njega to nije smetalo. Sad je sve nekako vie sliilo na
Boi i on se, vozei prema sjeveru, osjeao iznenaujue sveano i poeo je pjevuiti boine pjesmice. Bio je izuzeto dobro raspoloen za ovjeka bez posla i jo nije mogao povjerovati to se dogodilo. Sve je vie puta preao u mislima i neizbjeno se pitao se jesu li njegovi
dani kod Whittakera i Jonesa odbrojani. Bilo je teko pogoditi to e se dogoditi u sljedeih
est mjeseci, ali sad je namjeravao putovati, a moda malo i slikati. Godinama nije imao vremena ak ni pomisliti da bi mogao raditi neto takvo. Ali ta mogunost mu je sada bila privlana. Moda bi ak mogao neko vrijeme predavati arhitekturu, ako mu se ukae prilika, a negdje u nekom zakutku uma bila je i ideja o putovanju Europom i razgledavanju srednjovjekovnih zamaka. Fascinirali su ga jo od studentskih dana. Ali najprije e skijati u Vermontu, a
nakon toga e se vratiti u London i nai si stan. Ovo mu se inilo kao prekretnica. Prvi put u
godinu dana, nije samo odgovarao na ono to mu je nametnuto. On je izabrao i radit e to
god poeli.

Snijeg se poeo hvatati i nakon tri sata na cesti, on se zaustavio u Simsburvju. Naao je
malu gostionicu ugodnog izgleda, koja je imala i sobe s dorukom. Savreno mjesto na kojem
e prenoiti, a vlasnici brani par izgledali su oduevljeni to ga vide. Ponudili su mu naljepu sobu, pa je on ponovo osjetio olakanje zbog toga to je napustio onaj deprimirajui
apartman. Zapravo, cijeli boravak u New Yorku bio mu je vrlo neugodan i bilo mu je jako
drago to je to gotovo.
Idete u posjetu svojoj obitelji preko praznika? ljubazno je upitala ena koja gaje odvela
do njegove sobe. Bila je krupna, izbijeljene kose, a u njoj je bilo neeg vrlo toplog i prijateljskog.
Zapravo, ne, idem na skijanje. Ona je kimnula sa zadovoljnim izrazom i rekla mu koja
su dva najbolja restorana u gradu, oba manje od dva kilometra daleko i upitala ga eli li da mu
ona rezervira stol za veeru. On je malo zastao, a onda odmahnuo glavom, sagnuvi se da
upali vatru od trijea kojim su ga opskrbili.
Uzet u samo sendvi negdje, ali svejedno hvala. Mrzio je odlaske nasamo u fine restorane. Nikada nije razumio ljude koji to rade. inilo mu se tako samotno, sjediti tamo s pola
litre vina, uz debeli odrezak, a bez ikoga s kime bi mogao razgovarati. Od same pomisli postajao bi potiten.
Samo izvolite veerati s nama, ako elite. Promatrala gaje sa zanimanjem. Bio je zgodan i mlad, i pitala se to radi sam. Bilo bi joj udno da nije oenjen. Vjerojatno je rastavljen,
pretpostavljala je i alila to njena ki jo nije stigla iz New Yorka. A Charlie nije ni slutio to
mu je ona namijenila. Zahvalio joj je jo jednom i zatvorio vrata za njom. Uvijek je kod ena
izazivao vee zanimanje nego to je sam primjeivao, a najee toga uope nije bio svjestan.
A na ene nije ni pomiljao ve godinama. Nije izaao ni s kim otkad gaje Carole napustila.
Bio je previe zauzet tugovanjem. Ali sada, tako neoekivano lien svih odgovornosti u ivotu, odjednom se osjeao bolje.
Kasnije je te veeri otiao po hamburger i bio je zapanjen kad je vidio koliko je visok snijeg. Bilo gaje na desetke centimetara s obje strane briljivo oienog kolnika i on se, udaljavajui se od malog hotela, smjekao sam za sebe. Ovdje je bilo vrlo lijepo i volio bi da je to
imao s kime podijeliti. Bilo je neobino ovako, sam sve vrijeme, bez ikoga s kime bi izmijenio dojmove ili podijelio misli, razgovarao. Jo se nije naviknuo na tiinu. Ali sjeo je sam i
pojeo svoj hamburger i uzeo sa sobom paket slatkog peciva za ujutro, a u hotelu su mu obeali termosicu kave. Nudili su mu i doruak, ali on je htio rano krenuti, ako mu snijeg to dopusti.
Kad se vratio u hoteli, bila je jasna, tiha no i on se malo zadrao vani, gledajui nebo.
Bilo je nevjerojatno lijepo, lice mu je trnulo na hladnom zraku, a onda se odjednom glasno
nasmijao, osjeajui se bolje nego godinama, poelivi da moe na nekoga baciti grudu. Napravio je oblu, vrstu kuglu od prhkog bijelog snijega, tek toliko, i zavitlao je prema jednom
stablu. Osjetio se kao daje opet djeak i kad se popeo do svoje sobe, jo se smjekao. Bilo je
toplo, a vatra je jo plamtjela. I odjednom, poeo se zaista osjeati kao na Boi.
Tek kad se uvukao u iste plahte na velikom krevetu s baldahinom, pod pernatim poplunom, opet gaje zaboljelo u srcu i on poeli daje Carole tu s njim. Dao bi sve da moe ponovo
provesti no s njom i dua gaje boljela ve i na samu pomisao da to nee vie nikada moi.
Ona vie nijednu no nee provesti s njim, on vie nikada nee voditi ljubav s njom. Dovoljno
je bilo da se prepusti takvim mislima pa da pone eznuti za njom, ali znao je, ispruen u krevetu i zagledan u vatru, daje to besmisleno. Nije to vie smio raditi sam sebi i nije mogao dovijeka ovako patiti za njom. Ali to je bilo strano teko izbjei. Tako dugo je bilo dobro i on
se jo uvijek pitao to to nije u redu s njim da nije mogao vidjeti to se dogaa, kad ju je poeo gubiti. Daje to tada primijetio, moda je to mogao sprijeiti. Bilo je to kao da se izjeda
zbog ivota kojeg nije uspio spasiti. ivot kojeg je izgubio bio je njegov vlastiti, rtva je bila
njihov brak. I on se pitao hoe li to ikada vie osjeati za bilo koga. Pitao se kako je ona mog-

la s takvom sigurnou otii sa Simonom. On nije mogao zamisliti da bi ikome mogao opet
toliko vjerovati. Zapravo, bio je siguran da ne bi.
Dugo je prolo prije nego to je zaspao, a kad je konano zaspao, vatra je ve bila na izdisaju. ar je blago sjao u sobi, a s druge strane prozora snijeg je prestao padati. A kad se sutradan ujutro probudio, vlasnica pansiona kucala mu je na vrata. Donijela mu je toplo pecivo s
borovnicama i posudu punu kave to se puila.
Mislila sam da bi vam se ovo moglo svidjeti, gospodine Waterston. Osmjehnula mu se
kad joj je otvorio vrata s runikom vrsto omotanim oko pasa. Sve pidame je spremio u skladite, a stalno je zaboravljao kupiti nove. Ali njoj uope nije smetao pogled na njegovo vitko,
miiavo tijelo. Samo je poelila da je dvadeset godina mlaa.
Hvala puno, ree on uzvrativi joj osmijeh, jo uvijek pospanog izgleda i pomalo raupan. A kad je razmaknuo zavjese, iznenadio se koliko je vani bilo lijepo. Snijeg je leao u
skladnim hrpicama, a njen mu je upravo istio prilazni put.
Danas trebate paziti kako vozite, upozorila gaje ona.
Ima li leda? uzvratio je pitanjem, ali nije izgledao zabrinuto.
Ne jo. Ali bit e ga kasnije. Kau da e popodne opet padati snijeg. S kanadske granice
dolazi olujna fronta. Ali njega to uope nije diralo. Imao je sve vrijeme svijeta i mogao je
proputovati Novu Englesku u dionicama po trideset kilometara, ako bude morao. Nikamo mu
se nije urilo, ak ni na skijanje, iako se tome veselio. U Americi nije skijao jo otkako je
odavde odselio. U starim danima, dok je ivio u New Yorku, Carole i on ili su u Sugarbush.
Ali on je ve odluio, otii e na neko drugo mjesto. Nisu mu bila potrebna hodoaa na
mjesta u kojima je bilo uspomena na nju. Naroito ne preko Boia.
Jedan sat kasnije, Charlie je krenuo iz pansiona, istuiran i obuen u skijake hlae i jaknu,
s termosicom kave koju je tamo kupio. Bez potekoa je izaao na autocestu 91 i uputio se
prema Massachusettsu. Dugo je vozio bez zaustavljanja i iznenadilo gaje kako je cesta ista.
Snijeg ga gotovo nimalo nije usporio i uope nije trebao staviti lance koje su mu dali u agenciji. Dok nije stigao do Whatelyja, bilo je lako voziti, a tada je poelo lagano snijeiti i on je
pratio kako se pahuljice skupljaju na automobilskom staklu.
Tada je ve bio umoran, a iznenadilo gaje kad je vidio koliko daleko je stigao. Satima je
vozio, i sada je bio na rubovima Deerfielda. Nije imao na umu nijedan odreeni cilj, ali odluio je pokuati i pritisnuti jo malo, tek toliko da ne bi morao tek sutra ujutro nastaviti za
Vermont. Ali kad je proao Deerfield, poelo je ozbiljno padati.
Povijesni Deerfield je bio zaista slikovit i on je bio u napasti da stane i malo razgledava.
Bio je tu kao dijete, s roditeljima, i sjeao se kako su ga oarale tristo godina stare kue koje
su tamo ouvane. ak i kao dijete, bio je opinjen svime stoje imalo veze s arhitekturom i taj
posjet je ostavio jak dojam. Ali zakljuio je kako je prekasno da se sada zaustavlja, htio je
nastaviti putovanje. Uz malo sree, moda ak stigne do granice Vermonta. Nije imao nikakav odreeni smjer ili plan, samo je elio putovati dalje i neprestano se divio kako je bilo lijepo, kako su draesni bili ovi gradii. Vozio je preko natkrivenih mostova, pokraj povijesnih
mjesta, a znao je i da su u blizini i slapovi. Daje bilo ljeto, zaustavio bi se i proetao, moda
ak otiao i na plivanje. U Novoj Engleskoj je odrastao. Ovo je bio njegov dom i odjednom je
shvatio da nije sluajno doao ovamo. Doao je ovamo da preboli i dotakne poznato tlo. Moda je, napokon, bilo vrijeme da njegovo tugovanje zavri i da se oporavi. est mjeseci ranije
ne bi to mogao ni zamisliti, no sad se osjeao kao daje proces ozdravljenja poeo zato stoje
stigao ovamo.
Proao je tvravu Deerfield i sjetio se svoje djeake oaranosti tim mjestom, ali sad se
samo osmjehnuo, vozei dalje, sjetivi se oca. On je Charliju priao predivne prie o Indijancima iz podruja Mohawk Traila, gdje se nalazio i Deerfield, o Irokezima i Algonquinima.
Charlie je u djetinjstvu volio sluati o njima, a otac je uvijek imao ogromnu zalihu znanja. Bio
je profesor amerike povijesti na Harvardu i takva putovanja, kao i prie koje je priao, uvijek

su bila poseban oev poklon sinu. Charlie je poeo razmiljati o njemu i odjednom poelio da
mu je mogao ispriati o Carole. Od pomisli na njih oboje oi mu se ispune suzama, ali morao
je prekinuti sanjarenje i ponovo se usredotoiti na cestu, jer je snijeg poeo jae padati.
Za pola sata odmakao je samo petnaestak kilometara od Deerfielda. Ali sada je vidljivost
ve postala oteana.
Proao je znak na ulasku u mali gradi i vidio daje uao u Shelburne Falls. Koliko je mogao procijeniti, od Deerfielda je odmakao petnaest kilometara na sjeverozapad, a smrznuta
rijeka u blizinibila je rijeka Deerfield. Grad je bio malen, starinskog izgleda, usaen u obronke brda, s pogledom na dolinu. Dok se snijeg jo ee kovitlao oko njega, Charlie odustane
od ideje o vonji do Vermonta. Ne bi bilo pametno ii dalje i on se pitao hoe li ovdje nai
nekakav pansion ili mali hotel. Oko sebe je vidio samo male, uredno odravane kue i vozio
je dalje. A to je sada bilo ve gotovo nemogue.
Na tren je zaustavio auto, neodluan kamo e dalje, i spustio prozorsko staklo. Jedna ulica
je skretala nalijevo, nekamo, i on polako okrene auto, odluivi pokuati tim putom. Pribojavao se koenja na svjeem snijegu, ali zimske gume su izdrale i on se polako uputi niz ulicu
usporedno s rijekom Deerfield i ba kad se poeo osjeati izgubljeno, pomislivi kako bi najbolje bilo da se vrati, ugledao je urednu kuu prekrivenu sindrom, s puteljkom i bijelom drvenom ogradom. A na natpisu koji je visio s vanjske strane ograde pisalo je jednostavno PALMER: SOBE S DORUKOM. Upravo to je i traio. S oprezom je skrenuo na prilazni put.
Pred kuom je bio potanski sandui u obliku kuice za ptice, a kroz snijeg se u skokovima pribliavala velika seterica, maui repom kad gaje ugledala. Stao je i potapao kuju, pognuvi glavu dok se oko njega kovitlao snijeg, probio se do ulaznih vrata i dohvatio ispoliranu
mjedenu alku. Ali dugo nije bilo odgovora na njegovo kucanje i Charlie se upita ima li ikoga
kod kue. Unutra su bila upaljena svjetla, ali nije se ulo nita, a irski seter se spustio do njega, gledajui ga s iekivanjem.
Odustavi, upravo je krenuo natrag niz stube, kad su se oprezno otvorila vrata i u njega se
zagledala sitna, bjelokosa enica, kao da se pita zastoje uope doao tu. Nosila je urednu sivu
suknju i svijetloplavi demper, nisku bisera oko vrata. Snjeno bijela kosa bila je spletena u
punu, a blistavo plave oi kao da su ispitivale svaki njegov centimetar, dok je tamo stajao.
Izgledala je kao neke od onih starijih ena koje je poznavao u Bostonu, kao dijete, i nije bila
ba vjerojatan kandidat za osobu koja vodi prenoite. Uz to, nije se nimalo pomakla kako bi
otvorila vrata.
Da? Odkrinula je vrata samo jo malo, da pusti psa unutra i sa znatieljom pogledala
Charlija, ali nije bilo znaka dobrodolice. Mogu li vam pomoi?
Vidio sam natpis... mislio sam... zatvoreni ste preko zime? Moda radi samo preko ljeta, pomisli on, neka mjesta tako posluju.
Nisam oekivala nikog preko praznika, oprezno ree ona. Postoji motel na autocesti za
Boston. Odmah nakon Deerfielda.
Hvala... oprostite... ja... Bilo mu je neugodno to smeta. Djelovala je tako fino i pristojno da se osjeao kao nekakav huligan koji je banuo bez najave ili poziva. Ali dok se ispriavao, ona mu se nasmijeila i on se iznenadi koliko su joj oi bile ive. Gotovo iskriave, tako
pune energije i ivota, a ipak je, po izgledu, mogao zakljuiti daje u kasnim ezdesetim godinama. Slutio je daje jo ne tako davno bila vrlo lijepa. Bila je krhka i profinjena, i on se iznenadi kad je otvorila vrata dovoljno irom da on ude i propustila ga unutra.
Nemojte se ispriavati, smjekala se. Samo sam bila iznenaena. Nisam nikoga oekivala. Bojim se da sam zaboravila na pristojno ponaanje. Hoete li ui i popiti neto toplo?
Nisam ba pripremljena za posjete. Obino imam goste u toplije doba godine. On je zastao
na pragu, gledajui je, i pitao se bi li trebao produiti dalje, dok jo moe, i pronai taj motel
kojeg je preporuila. Ali bilo je jako primamljivo ui unutra i pogledati. S vrata je vidio da je
dnevni boravak vrlo lijep. Bila je to predivno sagraena stara kua, moda ak iz doba Revo-

lucije, na stropu su bile teke grede, podovi briljivo poploani, a primijetio je i da je soba
puna zgodnih antikviteta, i engleskog i ranog amerikog slikarstva. Uite... Glynnis i ja emo biti pristojne, obeajem. Pokazala je na kuju kad je izgovorila njeno ime, a velika seterica je uzbueno zamahnula repom kao da podupire obeanje. Nisam htjela biti tako negostoljubiva. Bila sam zateena. Dok je govorila, Charlie shvati kako ne moe odoljeti pozivu i
ue u toplu, primamljivu dnevnu sobu koja kao da ga je, nekom arolijom, naprosto upijala u
sebe. Bila je jo ljepa nego to mu se s vrata uinilo. U kaminu je gorjela vatra, a u uglu je
stajao izuzetno lijepi stari klavir.
Oprostite to ovako upadam. Vozio sam na sjever, prema Vermontu, ali snijeg je postao
prejak da nastavim put. Promatrao ju je s divljenjem i dok ju je slijedio u kuhinju, pomisli
kako je jo uvijek lijepa i graciozna. Stavila je veliki bakreni ajnik na vatru, a on je morao
primjetiti kako je sve oko nje besprijekorno.
Imate prekrasan dom... gospoo Palmer, je li tako? Sjetio se imena na natpisu, a ona se
osmjehne u znak odgovora.
Tako je. Hvala. A vi ste? Pogledala ga je kao uiteljica koja oekuje odgovor i sad se
on osmjehne. Nije znao tko je ona ni zato je doao ovamo, ali odmah je shvatio da mu je draga.
Charles Waterston, ree on, pristojno joj pruivi ruku, a ona prihvati. Ruke su joj bile
vrlo glatke i mlade za njenu dob, nokti uredni i odravani, a nosila je i jednostavni zlatni vjenani prsten. To je, uz bisere, bio njen jedini nakit. Sav viak novca kojeg je ikada imala uloila je u antikvitete i slike koje su bile posvuda. A njihova kvaliteta nije prola nezapaeno kod
Charlesa koji je i u djetinjstvu i u Londonu vidio previe lijepih stvari da bi mu to moglo
promaknuti.
A otkuda ste, gospodine Waterston? upitala je gospoa Palmer, pripremajui aj. Nije
mu bilo jasno je li pozvan na aj ili e moi ovdje i prenoiti, a nije se usudio pitati. Ako ne
bude mogao ostati, znao je da bi trebao krenuti dalje prije nego to se snjena oluja pojaa, a
putevi previe zalede. Ali nije rekao ni rije o tome, promatrajui je kako stavlja srebrni ajnik na izvezeni platneni stolnjai koji je bio puno stariji od nje same.
To je zanimljivo pitanje, ree on uz osmijeh, kad mu je ona ponudila udobni koni naslonja uz kamin u kuhinji. Pred njim je bio stoli u stilu Georgea III., za kojim je ona voljela
piti aj. Posljednjih deset godina ivio sam u Londonu i vraam se tamo nakon praznika. Ali
sad sam upravo stigao iz New Yorka, juer, zapravo. Tamo sam bio prola dva mjeseca i namjeravao sam tamo provesti godinu, ali izgleda da u otii natrag u London. To je bilo najjednostavnije to je mogao objasniti, ne ulazei u pojedinosti. A ona se blago smjekala, kao da
razumije puno vie od onoga to joj je on ispriao.
Promjena plana?
Moglo bi se tako rei, odvrati on pogladivi psa, a onda opet podigne pogled prema svojoj domaici. A ona, kao da gaje oekivala, spusti tanjur kolaia s cimetom na stol.
Ne dajte da ih Glynnis pojede, upozorila gaje, a on se nasmije pa onda pomisli kako bi je
trebao upitati ne smeta li, moda. Bilo je skoro vrijeme veere i nije bilo razloga da ga ona
posluuje ajem, naroito ako nije primala goste zimi. Ali ona je, izgleda, uivala u posjetu.
Gynnis naroito voli cimet, iako su joj dragi i zobeni kolaii. Gospoa Palmer je priala o
svom psu, a Charlie se smjekao vlasnici biveg Cookie Monstera, pitajui se je li ovdje ivjela cijeli ivot. Gospou Palmer je bilo teko pogledati, a ne zapitati se kakva je njena ivotna
pria. Djelovala je iznenaujue elegantno i vrlo krhko. Hoete li se vraati u New York,
gospodine Waterston, prije odlaska u London?
Mislim da neu. Idem na skijanje u Vermont i mislio sam letjeti iz Bostona. Bojim se da
New York nije moj najdrai grad iako sam tamo dugo ivio. Razmazio me ivot u Europi.
Ona mu se na to vrlo blago nasmijei, sjedei nasuprot njemu za malim, skladnim stoliem.
Moj mu je bio Englez. Odlazili smo tamo svako toliko, u posjetu njegovim roacima, ali

on je ovdje bio zadovoljan pa kad su oni umrli, vie nismo ili tamo. Govorio je da sve to eli
ima ovdje, u Shelburne Fallsu. Smjekala se svom gostu, a u njenim oima je bilo neeg
neizgovorenog. Charlie se neprestano pitao to, je li to bol ili samo uspomena, ili ljubav prema ovjeku s kojim je provela sav ivotni vijek. Pitao se hoe li, u njenim godinama, i on jo
uvijek izgledati tako kad bude govorio o Carole.
A otkuda ste vi? upitao je, pijuckajui fini aj kojeg je pripremila za njega. Bio je to
Earl Grey, a on je bio aj opija, ali ovakvo neto jo nije okusio. Bilo je neega istinski arobnog u njoj.
Ja sam ba odavde, ree ona uz osmijeh, spustivi svoju alicu. Porculan je bio
Wedgwood, fin kao i ona sama. Cjelokupna atmosfera podsjeala je Charlija na mnoga mjesta
i ljude koje je sreo na svojim putovanjima Engleskom. Cijeli ivot ivjela sam u Shelburne
Fallsu. U ovoj kui, zapravo. Pripadala je mojim roditeljima. A moj sin je iao u kolu u Deerfieldu. Gledajui je, to mu je bilo teko povjerovati, djelovala je puno svjetskije nego to bi
se oekivalo od ene koja je cijeli ivot ivjela u Novoj Engleskoj, i on je slutio da tu mora
biti neto vie nego to je ispriala. Kad sam bila vrlo mlada, otila sam u Boston na godinu
dana i ivjela s tetkom. Meni se to inilo kao vrlo uzbudljivo mjesto, a tamo sam upoznala i
svog mua. Bio je gostujui stipendist na Harvardu. A kad smo se vjenali, preselili smo se
ovdje, bilo je to prije pedeset godina, ba ove godine e biti tono toliko, zapravo. Ovog ljeta
u navriti sedamdeset. Osmjehnula mu se, a Charliju doe da joj da poljubac. Priao joj je
o predavakoj karijeri svog oca, kako je na Harvardu predavao ameriku povijest. Pitao se
jesu li se on i gospodin Palmer kad sreli, a onda joj je priao o izletima u Deerfield, u djetinjstvu, i svom oduevljenju tamonjim zgradama i opinjenosti ledenjakim jamama u golemom kamenju rijeke Deerfield.
Jo ih pamtim, objanjavao je dok je ona, natoivi mu jo jednu alicu aja, poela neto
poslovati po kuhinji, a onda se opet okrenula prema njemu s osmijehom. Kraj njega se osjeala potpuno sigurno. Djelovao je potpuno pouzdano i oito je bio vrlo pristojan i uljudan. Pitala
se zato putuje sam u vrijeme praznika i udila se to nema rodbine s kojom bi bio, ali nije
rekla nita o tome. Pogledala ga je i postavila mu pitanje.
Biste li eljeli ostati ovdje, gospodine Waterston? Meni to nije nikakav problem. Lako u
otvoriti jednu gostinjsku sobu. Rekavi to, opet je pogledala van. Snijeg je estoko padao i
bilo bi runo kad bi ga ponovo natjerala na cestu, a osim toga joj se svidio i bilo joj je ugodno
s njim u drutvu. Nadala se da e prihvatiti njen poziv.
Sigurno vam to nee biti prevelika gnjavaa? I on je primijetio oluju koja je bjesnila
vani i nije mu se ba urilo dalje. I njemu je njeno drutvo prijalo. Bila je kao prozor u prolost, a istodobno je, reklo bi se, vrsto stajala u sadanjosti i on je uivao u toplini njene prisutnosti, pa na to kimne. Ne bih htio smetati. Ako imate drugih planova, ne trebate se uope
osvrtati na mene. Ali ja bih vrlo rado ostao, ako moe. Izmjenjivali su ljubaznosti kao u
draesnom menuetu. I tako, nekoliko minuta kasnije, odvela gaje na kat i pokazala mu kuu.
U cjelini je bila predivno sagraena i njega je vie zanimala sama gradnja nego njegov smjetaj, ali kad je vidio sobu koju mu je namijenila, zastao je na vratima i jedan dugi trenutak samo se smjekao. Kao da se vratio kui, u djetinjstvo. Krevet je bio ogroman, od istroenog
materijala, ali sve je bilo predivno izraeno. Namjetaj je bio presvuen plavim i bijelim kretonom, a na kaminu je bilo poslagan draesni stari porculan, na zidu model broda i nekoliko
starih, vrlo lijepih Moranovih slika brodova na mirnom moru i u oluji. To je bila soba u kojoj
bi on vrlo rado proveo godinu dana. Kao i ostale prostorije koje je do sada vidio, imala je veliki kamin i pokraj njega cjepanice, spremne za upotrebu. Sve je u kui djelovalo vrlo uredno i
dobro odravano, kao daje ona svakog trena oekivala najmilije roake ili kuu punu gostiju.
Ovo je naprosto predivno, on ree zahvalno, gledajui je toplo. Bilo je lijepo od nje to
gaje primila, a on je cijenio i njeno gostoprimstvo i trud. A njoj je, ini se, bilo drago to vidi
koliko se njemu to svia. Voljela je podijeliti svoj dom s ljudima koji su cijenili lijepe stvari i

razumjeli to je podijelila s njima. Veina ljudi koji su odsjedali kod nje dolazili su po preporuci. Ona nije nita oglaavala, a natpis je stavila tek prole godine.
Sedam godina, iznajmljivanjem je dopunjavala prihode, a ljudi koji su tu odsijedali pravili
su joj drutvo i titili je od prevelike usamljenosti. Uasavala se praznika i Charlie se pojavio
na njenim vratima kao da ga je Bog poslao.
Drago mije to vam se svia kua, gospodine Waterston. Prouavao je sliku u svojoj
sobi i kad mu se obratila, on se okrene prema njoj s izrazom zadovoljstva.
Ne mogu zamisliti da se nekome ne bi sviala, ree s potovanjem, a ona se nasmije,
pomislivi na svog sina. Kad je o njemu govorila, u njenim oima je bilo tuge, ali i neporeciva
iskra veselja.
Ja mogu. Mom sinu je bilo mrsko sve u ovom gradu i sve moje stare stvari. On je volio
sve moderno. Bio je pilot. Letio je u Vijetnamu, a kad se vratio kui, ostao je u Mornarici. Bio
je probni pilot za one najsuvremenije lovce. Volio je letenje. Zbog naina kako je to izgovorila, on se bojao pitati dalje, a njen pogled je govorio daje ta tema vrlo bolna. Ali svejedno je
nastavila. Neto u njenim pokretima, u nainu kako gaje gledala govorilo mu je da Gladys
Palmer sigurno nije nedostajalo hrabrosti. On i njegova ena oboje su letjeli. Kupili su mali
avion, kad se rodila njihova curica. Dok je priala Charliju, u njenim svijetlim plavim oima
bile su suze, ali nije se pokolebala. Ja sam mislila da to nije dobra ideja, ali djecu morate
pustiti da postupaju kako ele. Ne bi me sluali da sam ih pokuala sprijeiti. Prije etrnaest
godina, sruili su se blizu Deerfielda, kad su ili kui, u posjetu. Svo troje su bili u avionu i
poginuli su na mjestu. Sluajui je, Charlie je osjeao kako mu u grlu nastaje gruda i on
nagonski isprui ruku prema njoj i dotakne je, sa eljom da zaustavi i rijei i bol. Nije mogao
zamisliti nita gore, ak ni ovo to je on proao s Carole. Ova ena je podnijela puno vie, a
on se pitao je li imala jo djece.
ao mije, proaptao je. Njegova ruka je jo bila na njenoj, iako to nisu ni primjeivali, a
pogledi su im se sreli. Osjeao se kao da je zna oduvijek.
I meni. On je bio divan ovjek. Bilo mu je trideset i est kad je poginuo, a njegovoj maloj
curici samo pet... bio je to straan gubitak. Uzdahnula je i otrla oi, a on je poeli zagrliti. A
kad je podigla pogled prema njemu, ono to je vidio u njenim oima presjeklo mu je dah. Takva otvorenost, takva hrabrost, volja da se s njim zblii usprkos boli koju je pretrpjela. Vjerojatno iz muka neto nauimo. Nisam sigurna to, a meni je trebalo dugo. Prolo je deset
godina prije nego to sam mogla govoriti o tome. Moj mu nije mogao, nikada. Nakon toga
zapravo vie i nije bio dobro. Imao je bolesno srce, jo i kao mlad. Umro je tri godine kasnije.
Ona je pretrpjela puno vee gubitke nego on, i jo je mogao vidjeti oiljke, bili su vrlo oiti,
no ipak je bila tu, vrsto i sigurno na nogama i nije dopustila daje dotuku teki udarci koje joj
je ivot nanio. A on se upitao nisu li se njihovi pute vi ukrstili s razlogom. Toliko je bilo udno to je on doao ovamo.
Imate li druge... druge rodbine? Odjednom mu je bilo neugodno pitati ima li jo djece,
kao da su izgubljenog sina mogla lako nadomjestiti braa ili sestre, iako su oboje znali da nije
tako.
Nemam, nasmijeila mu se, a njega je ponovo dojmilo koliko je puna ivota. U ovoj eni
nije bilo nikakve ogorenosti, tuge ili potitenosti. Sad sam sama. Tako je ve jedanaest
godina. Zato sam i poela uzimati goste preko ljeta. Inae, mislim da bih bila vrlo usamljena.
Ali to je bilo teko zamisliti. Izgledala je previe vitalno da bi tek tako okopnila ili se zakljuala i patila za onima koje je izgubila. Posvuda oko nje, irila se aura energije i ivota. A
i ao bi mi bilo da ova kua ostane neiskoritena. Toliko je lijepa da bi bila prava teta kad je
ne bih ni s kim podijelila. Moj sin James... Jimmy i Kathleen je ne bi htjeli. Na kraju, ak i
daje on poivio, morala bih je valjda prodati. teta je bila ak i sluati o tome, a ona sada
nije imala nikoga kome bi ostavila svoje blago. Jednog dana e se i on nai na istome ako ne
uini neto sa svojim ivotom, ne oeni se ponovo i ima djecu. Ali nita od toga nije mu bilo

privlano, ni na tren. Uope nije imao elju da se ponovo eni ili ivi s nekom drugom enom.
A vi? Pogledala gaje na izlasku iz sobe. Imate li vi djece, gospodine Waterston? Bio je
u pravoj dobi da bude oenjen i ima nekoliko djece. Procijenila gaje neto mlaim nego stoje
bio. Pomislila je daje negdje Jimmyjevih godina. Ali s etrdeset i dvije godine, bez sumnje je
bio sreen.
Ne, nemam, tiho ree Charlie. Kao i vi, nemam nikoga. Moji roditelji su davno umrli.
A djece nisam imao.
Ona je izgledala iznenaeno i pitala se je li joj promaknulo neto u vezi njegove seksualnosti, ali nije vjerovala da to ne bi opazila. Jeste li ikada bili oenjeni? Zapravo, to ju je
udilo. Izgledao joj je previe privlano i previe topao kao osoba da bi izbjegavao trajnu vezu, ali kad mu je vidjela oi, shvatila je daje to malo dulja pria.
Jesam. Razvodim se. Bili smo u braku deset godina, ali nismo imali djece.
Zao mije to to ujem, ona blago ree, a njemu je zvuala gotovo kao da mu je majka i
on osjeti kako mu se na to oi pune suzama. Razvod je sigurno strasna stvar, raskol izmeu
dvoje ljudi koji su se jednom voljeli i izgubili svoj put. Mora biti nepodnoljivo bolno.
Tako je, ree on, zamiljeno kimnuvi. Bilo je jako teko. Osim roditelja, ja nisam nikada izgubio nekoga koga volim. Ali ova dva iskustva su sigurno vrlo slina. Osjeam se kao
da sam proteklu godinu bio u transu. Ona je otila prije devet mjeseci. Nevjerojatno je glupo
to sam ja do tad uvijek mislio da smo savreno sretni. Izgleda da neuobiajeno slabo poznajem ljudske osjeaje. Nije ba neka preporuka, ree on s tunim osmijehom, a ona gaje toplo
gledala. Osjeali su se kao stari prijetalj i iako su se poznavali samo nekoliko sati. S njom je
mogao dovijeka sjediti i priati.
Mislim da ste prestrogi prema sebi. Niste prvi ovjek koji vjeruje da je sve dobro, a onda
otkrije da nije tako. Ali ipak, to mora biti teak udarac, ne samo srcu... nego i egu. Dotaknula je pravu sutinu.
On nije osjeao samo gubitak i patnju nego su mu i dostojanstvo i ponos bili smrtno ranjeni. Zvui bezosjeajno, ali preboljet ete. U vaim godinama nemate drugog izbora. Moete
do kraja ivota njegovati svoje ranjeno srce. No to ne bi bilo u redu. Trebat e vam vremena,
jasno, ali na kraju se morate izvui iz svog oklopa. ak i ja sam morala. Mogla sam zatvoriti
sva vrata i ostatak ivota prosjediti u ovoj kui, ekajui da umrem, kad su Jimmy, Kathleen i
Peggy poginuli... i ponovo, nakon Rolanda. Ali kakva bi bila korist od toga? Nema smisla
uludo potroiti godine koje su mi ostale. Sjeam ih se, dakako. I jo ponekad plaem. Nema
dana, sata ili trenutka da ne mislim na nekog od njih, a ponekad mi tako nedostaju da mi se
ini kako to ne mogu podnijeti..., ali jo sam ovdje. Moram nastaviti. Moram neto ostaviti,
kako bi moje vrijeme na svijetu imalo neku vrijednost. Inae, vrijeme koje mi je dano, bilo bi
potpuno uzalud potroeno. A mislim da na to nemamo pravo. Mislim da imamo pravo samo
na neko vrijeme za tugovanje. Bila je u pravu, naravno, i na njega su jako djelovale njene
rijei. Ba to je trebao uti, upravo u ovom trenutku. Kad je on to pomislio, ona ga pogleda i
ponovo se nasmijei. Hoete li mi se pridruiti za veerom, gospodine Waterston? Mislila
sam napraviti janjetinu i salatu. Ne jedem ba puno i mislim da nije tako ukusno kako bi se
vama svidjelo, ali do najblieg restorana ima dosta, a snijeg strano jako pada... Glas joj je
utihnuo dok ga je promatrala, zamijetivi jasno koliko je zgodan, a na neki neobian, posredan
nain podsjeao ju je na Jimmyja.
Ba bih volio. Mogu li vam pomoi oko kuhanja? Janjetinu ne spremam loe.
To bi bilo jako lijepo. Odvratila mu je s osmijehom, a Glynnis je zamahnula repom kao
da razumije to govore. Obino veeram u sedam. Doite dolje kad god elite, ona ree slubeno, a oi im se sretnu i spoje u jednom dugom trenutku. Tog poslijepodneva, razmijenili su
dragocjene darove i oboje su toga bili vrlo svjesni. Na neki nain, koji nisu potpuno razumjeli,
znali su da su potrebni jedno drugome.

Charlie je upalio vatru u svojoj sobi i sjeo na krevet, zagledan u plamen, razmiljajui o
njoj, o onome to je rekla daje proivjela nakon to joj je sin poginuo i bio je dirnut do dubine
due ispunjen divljenjem prema njoj. Kakva je to izuzetna ena bila i kakva je srea to ju je
upoznao. Prepustio se ljepoti njenog malog svijeta, obavijen toplinom i dobrotom koju je tu
pronaao.
Brzo se okupao i obrijao, pa se presvukao prije nego to e se vratiti dolje. Bio je u napasti
da obue odijelo, njoj u poast, ali to mu se uini pretjeranim pa se zadovoljio sivim flanelskim hlaama, tamnoplavom dolevitom i sakoom. A kao i uvijek, izgledao je besprijekorno u
savreno skrojenoj odjei, sa svjee podianom kosom. Bio je zgodan mukarac i Gladys
Palmer se osmjehnula istog trena kad gaje ugledala. Ona je rijetko grijeila kod ljudi koje je
ugoavala i odmah je znala da ni kod ovog nije bila pogrijeila. Dugo, dugo nije srela nekoga
tko joj se tako svidio, a kao i on, naslutila je dublju svrhu njihovog susreta. inilo se da mu
puno toga moe ponuditi, toplinu svog doma u nezgodno doba godine, ako nita drugo, a on je
njoj probudio uspomenu na sina i obitelj koju je toliko voljela i izgubila prije mnogo godina.
Boi je za nju uvijek bio najtee doba godine.
On je pripremio janjee odreske, a ona salatu i odlian pire od krumpira, a za desert su podijelili puding. To je bio obrok kakav bi mu pripremila majka i slian nekim veerama koje su
on i Carole jeli u Engleskoj. Sluajui prie gospoe Palmer, poelio je da i Carole moe biti
tamo i morao se podsjetiti kako su takva razmiljanja gubitak vremena. Jednom je morao
prestati s uzaludnim eljama daje u sve ukljui. Vie nije bila dio njegovog ivota. Pripadala
je samo Simonu. Ali ipak je sjeanje uvijek bilo bolno i on se poeo pribojavati da e tako i
ostati. Gledajui gospou Palmer, pitao se kako je ona preivjela, izgubivi sina, snahu i jedino unue. Agonija je sigurno bila strana. A ipak, nastavila je dalje. Mogao je lako naslutiti da
jo uvijek osjea bol, kao dio tijela koji je davno izgubljen, ali se jo pamti. I potpuno mu je
bilo jasno da i on mora nastaviti dalje, ma koliko ga to kotalo.
Gospoa Palmer mu je opet ponudila aj i njih dvoje su razgovarali satima, o lokalnoj povijesti, o dogaajima iz tvrave Deerfield i ljudima koji su ovdje ivjeli. Ona je, kao njegov
otac nekada, znala puno o legendama i povijesnim likovima tog podruja. Priala je i o Indijancima koji su tu ivjeli, a on se, sluajui je, prisjeao nekih oevih pria koje je odavno
zaboravio. Bila je gotovo pono kad su oboje shvatili koliko je kasno. Ali oboje su bili eljni
topline i ljudskog kontakta. On joj je ispriao o svom fijasku u New Yorku, a ona je bila nevjerojatno razumna u svojoj analizi te situacije. Savjetovala mu je da nastavi ovako, dobro iskoristi vrijeme i razmisli eli li uope natrag nakon tih est mjeseci. Smatrala je kako bi to
mogla biti sjajna prilika da istrai nove puteve izraavanja svog talenta, moda ak otvori
vlastiti ured. Razgovarali su o njegovoj ljubavi prema gotici i srednjovjekovnim zamkovima,
dosadanjem, po njegovom miljenju vrlo kvalitetnom radu i njegovoj strasti za starim kuama kao stoje ova.
Ima puno stvari koje moe raditi sa svojim graditeljskim talentom, Charles. Ne mora ga
ograniavati na poslovne zgrade ili graevinske komplekse. Povjerio joj je, isto tako, kako
je oduvijek elio graditi, zranu luku, ali za to bi trebao ostati u nekoj velikoj kompaniji. Sve
ostalo to je volio raditi lako je mogao ostvariti i u malom, samostalnom uredu. Reklo bi se
da sljedeih est mjeseci ima o emu ozbiljno razmiljati..., a i zabaviti se. Ne zvui ba kao
da si se u posljednje vrijeme puno zabavljao, zar ne? upitala je ona s bljeskom u oku. Sve
to je ispriao o New Yorku i prethodnim mjesecima zvualo je strano. Ja mislim da bi
skijanje u Vermontu moglo biti dobra ideja. Moda e ak imati vremena za kakvu malu
avanturu. Kako je to izgovorila, on pocrveni, i oboje se nasmiju.
Ne mogu to ni zamisliti, nakon toliko godina. Nisam pogledao drugu enu od onog dana
kad sam upoznao Carole.
Pa moda je sada vrijeme za to, ona vrsto ree.

On je oprao sue, a kad je zavrio, ona je spremila srebrninu i porculan. Dok su oni priali,
Glynnis je spavala kraj vatre. Atmosfera je bila ugodna, a kad je gospodi Palmer poelio laku
no i napokon otiao gore, jedva je uspio oprati zube i svui se prije nego to je zaspao u velikom, udobnom krevetu. I prvi put nakon mnogo mjeseci, spavao je kao beba.
Bilo je ve prolo deset sati kad se probudio sutradan, pomalo se stidei to je tako dugo
spavao. Sada nije bilo razloga da u zoru skae iz kreveta zato da bi odjurio u ured. Kad se
obukao, pogledao je kroz prozor. Snijega je bilo jo vie nego sino i s iznenaenjem je primijetio da pada i dalje. Pomisao na vonju u smjeru Vermonta nije mu bila previe privlana, ali
nije htio ni zloupotrebljavati gostoprimstvo. Najbolje bi bilo, mislio je, produiti dalje, ak i
ako bi to znailo da e odsjesti u nekom drugom pansionu ili hotelu u Deerfieldu. Ali kad je
siao dolje, zatekao je gospou Palmer u poslu. Kuhinja je bila besprijekorna, Glynnis je opet
spavala kraj vatre, a on je namirisao pecivo u penici.
Zobeni kolaii? upita on, udiui neodoljivo privlana isparavanja iz njene penice.
Upravo tako. Ona mu se osmjehne i natoi mu kavu.
Vani je prava oluja, ree on, gledajui kako se snijeg kovitla pred prozorom, a ona kimne. Skijanje bi trebalo biti sjajno, ako uope stigne tamo.
Zuri ti se u Vermont? upita ona zabrinuto. Po onome to joj je ispriao, nije zakljuila
da se treba s nekim nai. No moda joj naprosto nije rekao. Moda postoji neka mlada ena
koju on iz diskrecije nije htio spomenuti, ali ona se nadala da nije tako. Nadala se da e on
ostati jo malo.
Ne uri mi se, zapravo, on objasni, ali siguran sam da ima drugog posla. Mislio sam,
mogao bih prijei u Deerfield. Ali kad je to izgovorio ona je jedva sakrila razoaranost.
Sigurno treba obaviti razne stvari prije Boia, pristojno je rekao, a ona odmahne glavom,
pokuavajui prikriti koliko ju je to pogodilo. Zaista je budalasto, ona samu sebe podsjeti,
jedva gaje poznavala, a ionako e morati na kraju otii. Ne moe ga dovijeka drati kao zarobljenika u Shelburne Fallsu, iako bi njoj to moda bilo drago.
Ne bih htjela ometati tvoje planove, rekla je, trudei se da ne zvui oajno, jer uistinu i
nije bila. No jako dugo je bila usamljena pa mu je bila zahvalna na drutvu. Razgovori s njim
bili su kao dar s neba. Ali meni bi bilo vie nego drago da ostane ovdje, rekla je uljudno,
to nije nikakav problem. Zapravo... izgledala je vrlo ranjivo i na neki udan nain, mlado.
Mogao je lako zamisliti kako je izgledala kao mlada i jasno mu je bilo da je bila vrlo zgodna.
Meni drutvo prija, Charles. Zaista sam uivala u naoj veeri iako pretpostavljam da bi se ti
bolje zabavio s mlaim prijateljima..., ali ovdje si vie nego dobrodoao... ja nemam ba nikakvih planova... Samo preivjeti Boi, aptalo je njeno srce.
Sigurna si? Nisam se ba veselio vonji, ali ne elim smetati. Bio je dvadeset i prvi
prosinca, etiri dana do Boia, dana kojeg su se oboje uasavali iako to nisu govorili.
Ne bi trebao nikamo ii po ovoj oluji, ona vrsto ree vidjevi da gaje ve uvjerila i silno
joj lakne to ga nee izgubiti. Ona bi da on ostane zauvijek, ali i nekoliko dana bili su dobrodola promjena. Godinama nije bila ovako sretna, a u okolini je bilo stvari koje mu je eljela
pokazati, kua koje e mu, znala je, biti zanimljive, stari most, jednu osamljenu tvravu, manje poznatu od one u Deerfieldu. Voljela bi mu pokazati i indijanske spomenike, jer je po
onome to je sino priao shvatila da bi ga zanimali, ali sada, po loem vremenu, to nije bilo
mogue. Moda bi, s malo sree, mogao doi opet, ljeti. Ali u meuvremenu, imali su to raditi i ona mu se iroko osmjehne servirajui mu doruak, a njemu je bilo neugodno to je puta da ga slui. Nije djelovala kao obina gostioniarka. Bilo je to vie kao daje u posjeti majci
nekog prijatelja, gotovo kao daje poznavao Jimmyja pa je navratio ovamo daje vidi.
Priala je o kuama u okolici, a on je postavljao pitanja, odravajui vatru u kuhinji, a onda
se okrenula prema njemu s izrazom koji gaje iznenadio. U njenim oima je bilo neko svjetlo
koje do tad nije vidio, neto vedro i mladenaki, kao da uva neku tajnu.

 Izgleda jako vragolasto, ree on smjekajui se. Ba je htio obui jaknu i izai van po
drva. Obino je ekala dok joj sinovi njenih susjeda ne ponude pomo. Ali dok god je bio
tamo, Charlie je htio uiniti sve to moe da joj pomogne. Zasluila je. Kad ju je pogledao, jo
uvijek mu se smjekala i on se upita to ona to misli. Izgleda kao maka koja je progutala
kanarinca.
Neto mije palo na pamet... neto bih ti htjela pokazati... dugo nisam bila tamo, ali to mi
je jako drago mjesto. To je kua koju mije ostavila baka, njen djed ju je kupio 1850. Roland i
ja smo tamo ivjeli godinu-dvije, ali njemu nikada nije bila tako omiljena kao meni. Smatrao
je daje previe daleko i malo previe nepraktina. Vie je volio ivjeti u gradu pa smo kupili
ovu kuu prije skoro pedeset godina, ali ja se nikako nisam uspjela natjerati da onu drugu
prodam. Zadrala sam je, kao skriveni dragulj kojeg nemam prilike nositi. Samo ga ponekad
mogu izvui van, oistiti i gledati. Ima neto naroito u njoj... Izgledala je gotovo stidljivo
rekavi to. Bilo bi mi drago da je ti vidi. Govorila je o kui kao daje predmet, ili umjetniko djelo, moda slika, komad nakita. A on je jedva ekao daje pogleda. Bila je na breuljku, rekla je ona i pitala se hoe li zbog snijega moi tamo, ali htjela je pokuati. Bila je, izgleda, posve sigurna da e se njemu svidjeti, a on je bio vie nego spreman da krene s njom. Tog
dana nije imao to drugo raditi pa ako njoj toliko znai, elio ju je vidjeti. Stare kue su ga
uvijek privlaile.
Ovu je, rekla je ona, oko 1790. sagradio jedan Francuz, poznat u ovom kraju. Bio je grof i
Laffavetteov roak, u novi svijet je stigao s Laffayetteom 1777., no o njemu je rekla malo to
drugog osim da je kuu sagradio za jednu damu.
Nakon ruka su napokon krenuli, uzeli su njegov auto jer je bio vei od njenog, a ona je bila zadovoljna to sad ima njega daje vozi. Putem je pokazivala razne znamenitosti koje su ga
oarale, ispriala mu je jo lokalnih legendi i predanja, ali o kui u koju su ili, rekla je vrlo
malo. Kao to je i najavila, bila je na breuljcima, priblino osam kilometara udaljena od njene, i gledala je dolje na rijeku Deerfield, a dok su se pribliavali, priala mu je kako je tamo
odlazila kao djevojica i kako joj se kua jako sviala. Nitko iz njene obitelji zapravo nije
ivio u kui prije nego to ju je ona naslijedila, ali u njihovom vlasnitvu bila je sad ve gotovo pedeset godina.
Sigurno je vrlo posebna. Kako to da nitko od vas nije tamo ivio? Pitao se je li to bilo
naprosto nepraktino ili je tu bilo jo neega, a nain kako je ona o kui priala, izazvao mu je
znatielju.
I jest neto posebno. Ima vlastitu duu, jedan nevjerojatan osjeaj. Kao da se jo osjea
duh ene za koju je sagraena. Prije puno godina, pokuala sam nagovoriti Jimmyja i Kathleen daje koriste preko ljeta, bili su tu jednom i Kathleen se nikako nije svidjelo.
Jimmy joj je napriao gomilu gluposti o duhovima i prestraio je pa vie nikad nije htjela
biti tamo. teta, to je najromantinije mjesto na kojem sam ikada bila. On joj se osmjehne
na to, no na putu do tamo, veinu vremena je proveo u borbi sa snijegom. Oluja je stvarno
ojaala i vjetar je nosio snijeg u kovitlacima svuda oko njih.
Odvezli su se najdalje to su mogli i gospoa Palmer mu je pokazala gdje e ostaviti auto.
Oko sebe nije vidio nita osim drvea i brinuo se da se ne izgube, ali ona mu se smjekala,
omotavi se vre u kaput i domahnula mu neka je slijedi. Znala je tono kamo ide.
Kao Ivica i Marica u umi, ree on i oboje se nasmiju. Trebala si mi rei da ponesem
mrvice kruha, dodao je, pognute glave, pridravajui je da ne bi pala. Uhvatio ju je vrsto pod
ruku, ali ona je bila snana i ustra, naviknuta da ovamo dolazi po svakakvom vremenu, iako
je u posljednje vrijeme dolazila rijetko. Ali ve i to to se tu nalazi, izmamilo joj je osmijeh i
ona ga pogleda kao da e mu predati poklon. Tko je bila ena za koju je kua sagraena?
upita on dok su pognutih glava koraali dalje pod vjetrom. Zapamtio je kako je rekla daje kuu sagradio jedan Francuz, za enu.

 Zvala se Sarah Ferguson, ree ona, drei se za njega da se ne spotakne, a on je nije putao od sebe. Bili su kao majka i sin, a on se pomalo i brinuo za nju. U posljednjih nekoliko
minuta, oluja se pogorala i on je ozbiljno brinuo da se ne izgube u umi. A jesu li na dobrom
putu, nije imao pojma, no ona je znala. Nije oklijevala ni na tren. A onda mu je poela priati
o Sarah. To je bila izuzetna ena. Dola je iz Engleske posve sama. Pobjegla je od mua koji
je bio straan prema njoj... grof od Balfoura... I same rijei Charliju su zvuale egzotino.
Kad je stigla ovamo 1789., bila je grofica od Balfoura.
Kako se nala s tim Francuzom? upita Charlie s probuenim zanimanjem. Obuzelo ga
je neto u nainu kako je ona priala tu priu, u malim nagovjetajima i tek nejasnim bljeskovima onog to se u njoj skrivalo.
To je jako duga pria. Mene je uvijek fascinirala, ree Gladys Palmer, mirkajui na oluji, to je bila ena neizmjerne snage i hrabrosti. Ali prije nego to je stigla neto dodati,
drvee se iznenada razmaknulo i oni se nau na maloj istini. ak i po snijegu, ona je tono
poznavala put kojim je ila i Charlie se naao pred predivno sagraenim, savreno proporcionalnim malim dvorcem koji je stajao tik iza njih. Bio je smjeten uz malo jezero nekada puno
labudova kojih, kako je rekla Gladys Palmer, ve odavno nema, a Charlie je ak i pod zasljepljujuim snijegom bio svjestan izuzetne ljepote ovog mjesta. Nikada nije vidio neto slino.
Kua je bila kao profinjeni mali dragulj i dok su se pribliavali gotovo sa strahopotovanjem,
jedva je ekao da ue unutra.
Gladys se smjekala dok su se uspinjali vanjskim stubitem, a Charlie se iznenadio vidjevi
da su stube od mramora. Kad je izvadila stari mjedeni klju i gurnula ga u bravu, ona ga pogleda preko ramena.
Naroito je zanimljivo to je Francois de Pellerin ovo mjesto izgradio u potpunosti uz
pomo Indijanaca i lokalnih zanatlija. Sve im je pokazivao i nauio ih kako to treba napraviti.
A sve izgleda kao da su to radili majstori zanata dovedeni iz Europe.
A kad su uli unutra, u trenu su se nali u drugom svijetu. Visoki stropovi, poploani, lijepi
podovi, veliki, elegantni francuski prozori koji vode iz jedne u drugu prostoriju, mramorni
kamini, a proporcije svake sobe bile su savrene. Bilo je toliko lijepo daje Charlie mogao lako
zamisliti ovo mjesto ispunjeno finim, elegantnim ljudima, blistavim sunanim svjetlom, bujnim cvijeem i dobrom glazbom. Bilo je to kao putovanje kroz povijest, a ipak je toplina i
ljepota mjesta nagonila ovjeka da sjedne tiho i naprosto bude tamo. Charlie se nigdje nije
ovako osjeao i mogao je samo gledati oko sebe i diviti se. ak je i boja zidova bila savrena,
bilo je toplih krem nijansi, utog kao maslac i blijedo sivog, plava boja ljetnog neba u dnevnoj
sobi i blijeda breskva u sobi koja je oito bila Sarin salon. Bila je to najljepa kua koju je
ikada vidio i mogao ju je zamisliti samo ispunjenu smijehom, ljubavlju i sretnim ljudima.
Tko je bila ona? proaptao je s potovanjem dok su koraali iz sobe u sobu, a onda s
iznenaenjem podigao pogled, primjetivi murale i pozlaene rubove stropova s ornamentom
lista. U svemu je bilo istananog ukusa, pazilo se na svaki detalj, sve je izvedeno s krajnjom
savrenosti. Dok su stajali u nekadanjoj spavaoj sobi, Charlie ju je pokuao zamisliti. Je li
bila lijepa, je li bila mlada, stara? Sto je francuskog grofa natjeralo da sagradi ovo malo, savreno mjesto za nju? Kakva je to ona bila da ju je on tako silno volio? Charlie je znao samo da
je on bio grof, a ona grofica, ali ovo je bilo puno vie od toga. Neto u ljepoti i duhu ovog
mjesta govorilo mu je i bez rijei da su oni bili pravi ljudi. I iznenada je osjetio veliku elju da
sazna jo podataka o njima, ali Gladys je bila vrlo krta u svojim priama.
Sarah Ferguson je bila vrlo lijepa, kako su mi priali. Vidjela sam samo jednu njenu sliku, minijaturu koju dre u muzeju u Deerfieldu. Ovdje je bila prilino poznata. Kad je stigla,
kupila je farmu i ivjela je sama, to je oito podiglo dosta praine..., a kad je on sagradio ovu
kuu, ivjeli su zajedno prije nego to su se vjenali, stoje za ovdanje ljude njihovog vremena bilo krajnje okantno.

On se osmjehne na njene rijei, poelivi da ju je mogao vidjeti. Dolo mu je da ode ravno

u mjesno Povjesniarsko drutvo i proita sve to pronae o njoj. Ali grof koji je sagradio
kuu za nju fascinirao ga je podjednako.
Sto im se na kraju dogodilo? Jesu li se vratili u Europu ili su ostali?
On je umro, a ona je jo dugo ivjela u ovoj kui. Nije otila. Zapravo, tu je i umrla.
Pokopana je nedaleko od kue, na maloj istini. Tu u blizini ima jedan slap za kojeg Indijanci kau daje svet i tamo su ih viali skoro svaki dan. On je bio jako povezan s Indijancima
i sva ovdanja plemena su ga jako potovala. Davno prije nego stoje oenio Sarah, bio je oenjen jednom Irokekinjom. Sluajui je, Charliju su se u glavi rojila nova pitanja.
to ih je, onda, spojilo, ako su oboje bili u braku s drugim ljudima? Bio je oaran i
zbunjen i htio je saznati sve, ali ak ni Gladys nije znala sve pojedinosti.
Strast ih je spojila, pretpostavljam. Mislim da nisu bili dugo zajedno, ali oito, vezala ih
je duboka ljubav. Oboje su morali biti izuzetni ljudi. Jimmy se kleo da ju je vidio ovdje onog
ljeta kad su bili u kui, ali ja mislim da nije. Vjerojatno sam mu ja, naprosto, napriala previe
pria. Ponekad to moe stvoriti iluziju. To je bila iluzija koju bi Charlie volio doivjeti.
Zbog neega u ovoj kui, oko cijelog ovog mjesta, u osjeajima koji su ga gotovo preplavili,
poelio je saznati sve o Sarah Ferguson. Gotovo kao da je to bila ena koju je vidio u snu i
sada je oajniki eli pronai.
Ovo je najdraesnija kua koju sam vidio, rekao je Charlie kad su ponovo krenuli u obilazak. Nije se mogao odvojiti od ovog prostora i kad su ponovo sili dolje, sjeo je na stube,
naprosto upijajui sve, i razmiljao.
Drago mije to ti se svia, Charles. Gladys Palmer je izgledala jako zadovoljno. Kua
joj je puno znaila, oduvijek. ak ni njen mu to nije potpuno shvaao, a sin joj se uvijek smijao zbog toga. Ali ona je ovdje osjeala neto to nije bilo mogue objasniti ili podijeliti ako
to i druga osoba ne bi osjetila. A oito, Charles jest. Bio je tako dirnut daje jedva govorio, a
Gladys gaje promatrala. Kao da je vlastitu duu spajao s ovim mjestom. Osjetio je mir kakav
mu je godinama izmicao i prvi put nakon mnogih mjeseci osjeao se kao daje stigao kui, na
mjesto za kojim je tragao. Bilo je dovoljno samo da sjedne tu, gledajui van na snijeg i udaljenu dolinu, pa da osjeti neto to nikada prije nije doivio i znao je samo da ne eli otii
odavde. Kad ju je pogledao, njegove oi bile su pune neeg dubokog, a ona je tono znala to
on osjea.
Znam, rekla je tiho i uhvatila ga za ruku. Zato je nikada nisam prodala. Voljela je ovu
kuu vie nego ijednu drugu u kojoj je ivjela. Njena kua u gradu bila je lijepa i ugodna na
svoj nain, ali nije uope imala arm, ljupkost i duu koja je izvirala iz ove. Ova kua je imala
vlastiti duh i jo je bila ispunjena toplinom i ljepotom izuzetne ene koja je ovdje ivjela, a
Gladys je znala da e uvijek biti tako. Ona je ovdje ostavila neizbrisiv trag na svemu stoje
dotaknula, a Francoisova ljubav prema njoj obasjavala je sve svjetlom i arolijom. Ovo je bilo
izuzetno mjesto i Gladys su iznenadile sljedee Chariijeve rijei, iako ne potpuno. Pitala se
nije li zbog toga osjeala potrebu da doe ovamo s njim.
Bi li mi je iznajmila? upitao je on s moleivim pogledom u oima. Nita nije elio tako
silno kao stoje poelio ivjeti ovdje. Vjerovao je da kue imaju duu i sudbinu i vlastito srce,
a ovu je osjeao kako ga doziva vie nego ijedna kua do sada, ak i od one u Londonu koju
je toliko volio. Ovo je bio sasvim drugaije. Bila je to veza koju je odmah osjetio, iz razloga
koje nije shvaao, gotovo kao daje poznavao ljude koji su ovdje ivjeli. Nikada nisam nita
tako snano osjetio, pokuao joj je objasniti, a ona je izgledala zamiljeno, promatrajui ga.
Nije je nikada htjela nikome iznajmiti. Sama je ivjela tu jedva vie od godinu dana, prije
gotovo pedeset godina, a Jimmy i njegova obitelj boravili su tu nekoliko mjeseci, ali osim
toga, kua je bila doslovno nenastanjena od vremena kad je sama Sarah Ferguson ivjela ovdje. Nitko iz Gladysine obitelji nije zaista ivio u malom dvorcu. Samo su ga posjedovali, kao
kuriozitet i kao ulaganje. ak su razmiljali da ga pretvore u muzej, ali nitko to nije ostvario.

A kad se sve uzme u obzir, bilo je zaista izuzetno to je jo uvijek u tako dobrom stanju, no to
je bila Gladysina zasluga. Ona je uvijek ulagala poprilian trud u odravanje i esto gaje obilazila.
Znam da zvui ludo, objanjavao je Charlie, nadajui se da e je uvjeriti u to stoje oajniki elio. Ali osjeam se kao da sam zbog toga doao ovamo, da smo se zbog toga sreli...
kao daje trebalo biti tako. Osjeam se kao da sam doao kui, ree on glasom punim strahopotovanja, a kad ju je pogledao, znao je da ga razumije i ona kimne. Postojao je razlog zato su
im se putevi susreli, razlog zato se on naao ovdje. Njihovi ivoti su bili toliko razliiti, dijelile su ih godine, a ipak su jedno drugome mogli dati toliko toga. Ona je izgubila mnoge i
mnogo, a on je izgubio Carole, oboje su bili sami, ali ivoti su im se spojili kako bi si uzajamno darovali neto rijetko i dragocjeno. Bila je to mo sudbine koju nijedno od njih nije potpuno razumjelo, a ipak su, stojei ovdje, osjeali njenu snagu. On je doao iz Londona, pa New
Yorka, a ona kao daje ekala na njega.
Onje bio njen boini dar i sad je ona eljela neto darovati njemu, a znala je, ako to uini,
on e ostati kraj nje. Barem neko vrijeme, dovoljno da ona uiva u njegovom drutvu nekoliko mjeseci... godinu... moda vie. Ona je samo to eljela. On nije bio sin kojeg je izgubila,
ali bio je posebni dar. Pojavio se tako nenadano i sad ga nije mogla odbiti. Znala je da e se
on brinuti za kuu. Bilo je oito da ju je ve zavolio, dovoljno gaje bilo pogledati. Nitko u
njenoj obitelji nije je doivljavao ni priblino tako kao on. Samo on.
U redu, ona tiho ree, osjeajui kako joj srce malo podrhtava. Iznajmiti mu kuu, to je
bio in vjere, ali znala je da on shvaa veliinu tog dara i ve gaje zavolio. Bez rijei, on joj je
priao, zagrlio je vrsto i poljubio kao to bi poljubio vlastitu majku. Kad se izvukla iz njegovog zagrljaja, oi su joj bile pune suza, ali smjekala se, a on je bio ozaren.
Hvala ti, rekao je, gledajui je s izrazom neprikrivenog uzbuenja. Hvala ti... obeajem, dobro u se brinuti za nju... Stajali su zajedno u predivnom salonu, zagledani kroz prozore u snijeg koji je tiho padao u dolinu, a on je bio gotovo bez rijei od oduevljenja.

Poglavlje 4
SUTRADAN JE CHARLES OBIAO sve mjesne duane u Shelburne Fallsu, a po sve to nije uspio nai, otiao je u Greenfield. Gospoa Palmer je u skladitu iznad svoje garae za njega
pronala jedan antikni krevet i nekoliko skromnih komada namjetaja, krinju, pisai stol,
nekoliko stolica i stari, istroeni stol za dnevni boravak. On je uporno tvrdio daje to sve to
mu treba. Kuu je unajmio na godinu dana pa, vratio se na kraju u London ili New York, nema razloga da u Shelburne Fallsu ne ostane nekoliko mjeseci. Ovdje gaje sve oaralo. A ako
se i vrati u Whittaker i Jones, mogao bi za vikend dolaziti ovamo iz New Yorka. A ma to
uinio, ukoliko mu se promijene planovi, znao je da ga gospoa Palmer nee vezivati ugovorom. Ali znao je isto tako da, ako eli, moe tamo ostati najmanje godinu dana i biti dobrodoao. Ona je, izgleda, bila zadovoljna njihovim dogovorom jednako kao i on.
Oboje su izgledali kao sretna djeca kad su se vratili u njenu kuu, a on je vedro priao to
mu sve treba. Izveo ju je van na veeru, da proslave, a tri dana pred Boi otiao je u Deerfield da upotpuni nabavku. Skrenuo je i u malu zlatarnu i kupio par lijepih bisernih naunica za
gospou Palmer.
U kuu se preselio dvadeset i treeg prosinca i dok je stajao tamo, uivajui u pogledu, nije
mogao vjerovati svojoj srei. Nikada nije bio na mjestu koje bi bilo tako lijepo i tako spokojno. No je proveo prouavajui svaki kuti i svaku napuklinu. Pola noi je proveo budan, raspremajui stvari i smjetajui se iako je i dalje imao jako malo stvari kod sebe. Jo nije ak ni

telefon imao i bilo mu je drago zbog toga. Znao je, kad bi ga imao, bio bi u napasti da nazove
Carole, pogotovo preko Boia.
Na Badnjak ujutro, stajao je kraj prozora spavae sobe, promatrajui vidik i prisjetivi se
proteklih Boia, on osjeti melankoliju. Prije samo godinu, podsjetio se, bio je s njom. S uzdahom se okrenuo od prozora.
Ali prva no u novom domu prola je vrlo glatko. Nije bilo nikakvih problema, nikakvih
neobinih zvukova i on se osmjehne na prie o duhovima s kojima je sin gospoe Palmer svih
zadirkivao, kako je ona ispriala, i njegove tvrdnje daje zaista vidio Sarah. Ona je Charlija i
dalje fascinirala i htio je saznati o njoj sve to moe. Ve je sam sebi obeao da e otii u mjesnu knjinicu i do Povjesniarskog drutva, odmah nakon Boia. Htio je proitati sve to
moe o Sarah i Francoisu, bio je nestrpljiv da sazna sve o njima.
Iako je Shelburne Falls oito bio tiho malo mjestace, za Charlija je tu bilo puno posla.
Kupio je blok, olovke i pastele i prsti su ga svrbjeli da izae van i malo slika. Ve je skicirao
kuu nekoliko puta, malo se igrajui s nekim idejama i napravio je nekoliko brzinskih crtea
iz razliitih uglova. I sam je bio iznenaen koliko je to volio raditi. A Gladys Palmer je bila
oduevljena to to uje, kad je navratio daje posjeti.
Kad je na Badnjak doao k njoj na veeru, zatekao je tri njene prijateljice u posjetu, a kad
su otile, bio je u stanju priati samo o kui. Ve je otkrio nekoliko skrivenih pretinaca i neto
stoje on protumaio kao tajni ormar i jedva je ekao da se popne na tavan. Zvuao joj je kao
djeak, smijala se dok je on i dalje brbljao, a ona gaje sluala.
A to misli da e tamo nai? bockala gaje. Duha? Njene dragulje? Njeno pismo
Francoisu? Ili moda pismo za tebe? Pa to bi bilo neto! Morala se aliti s njim, nije mogla
odoljeti. Usreilo ju je to s nekim moe podijeliti svoju ljubav prema kui. Cijelog ivota je
tamo odlazila da gleda i razmilja i da sanja. To je uvijek bilo mjesto kamo je odlazila u potrazi za utjehom. I kad je Jimmy poginuo, tamo je provela mnoga tiha poslijepodneva. Isto je
bilo i kad je izgubila Rolanda. Ti boravci tamo uvijek su joj pomagali. Kao da joj je dobronamjerna Sarina prisutnost olakavala izmueni duh.
Volio bih negdje pronai neku Sarinu sliku. Jako bih rado znao kako je izgledala. Rekla
si da si jednom vidjela neki crte, podsjetio je on svoju novu prijateljicu. Ona mu je poklonila
najvrjedniji dar, svoje povjerenje, skupa s draguljem od dvorca kojeg je Francois sagradio za
Sarah. Gdje je to bilo?
Ona je dugo razmiljala o tome, pruajui mu umak od brusnica. Pripremila mu je purana,
pravu boinu veeru, a on je njoj donio bocu vina. Te veeri e opet prenoiti u dvorcu, ali
obeao je da e se sutradan vratiti, da Gladys preda biserne naunice. No kad ga je pogledala,
napokon se sjetila. Skoro sam sigurna da Povjesniarsko drutvo ima knjigu o njoj. Mislim
da sam tamo vidjela crte. Nisam potpuno sigurna, ali prilino jesam.
Otii u tamo i provjeriti, nakon Boia.
A ja u pogledati knjige koje imam, obeala je ona. Moda imam koju o njemu. Francois de Pellerin je u drugoj polovici osamnaestog stoljea bio vana osoba u ovom dijelu svijeta. Svi Indijanci smatrali su ga za jednog od svojih, a bio je jedini Francuz u okolici kojeg su
iskreno voljeli i doseljenici i Indijanci. Mislim da su ga i Britanci dosta potovali, a to je za
Francuza pravi uspjeh.
Zato je doao ovamo? Charlie je opet upita, volio je sluati sve stoje ona o tome znala.
Pretpostavljam da gaje, u poetku, dovela Revolucija. Ali sigurno je postojao drugi razlog
zastoje ostao.
Moda naprosto zbog svoje Irokekinje... ili moda zbog Sarah. Ne sjeam se svih detalja. Ona me uvijek vie zanimala iako sam, kad sam tek saznala za tu priu, rado sluala i o
njemu i o njoj. Moja baka je voljela priati o tome. Ponekad mi se inilo daje skoro zaljubljena u sve ono to je znala o Francoisu. Njen djed gaje i poznavao. On je umro davno, davno
prije Sarah.

 Kako alosno za nju, tiho ree Charlie. Za njega su bili toliko stvarni, ali mislio je i na
gospou Palmer, koliko je morala biti usamljena otkad joj je mu umro.
Ali sada je barem imala Charlija daje razvedri. Imala je prijatelje u Shelburne Fallsu, brojne. Ali Charlie je bio netko novi i sasvim poseban.
Reci mi, i dalje misli na skijanje, Charles? upitala je dok su jeli pitu od jabuka s domaim sladoledom od vanilije. Ovog puta on nije kuhao, cijelo popodne je bio previe zauzet
smjetanjem u svoju kuu i kad je stigao, u tamnom odijelu i kravati, sve je ve bilo spremljeno. Gospoda Palmer je nosila crnu svilenu haljinu koju joj je mu kupio pred dvadeset godina
u Bostonu i bisere koje joj je dao na vjenanju. A Charlie je mislio da ba lijepo izgleda. Bio
je zahvalan stoje tu s njom. Ovaj zajedniki Boi dao mu je obitelj koju vie nije imao, a on
je to isto omoguio njoj. Dobro su se nali i dobro spojili i bili su sretni to su skupa. A u uzbuenju oko useljenja, shvatio je, potpuno je zaboravio na skijanje.
Moda preko Nove godine, on ree neodreeno, a ona mu se osmjehne. Djelovao je puno
zadovoljnije i oputenije nego kad je stigao. Sada je izgledao mlae i malo bezbrinije. Izgubio je neto do onog tjeskobnog, izmuenog izraza kojeg je imao cijelu proteklu godinu, iako
to ona nije mogla znati. Bila bi prava teta sad otii, ini mi se, ree on odsutno. Vermont je
bio daleko od Shelburne Fallsa i odlazak mu je sada bio puno manje privlaan. Nije htio jo
napustiti svoju novu prijateljicu i svoju kuu.
Zato ne bi iao u Charlemont? To je samo dvadeset minuta odavde. Ne znam je li skijanje tako dobro, ali mogao bi probati. A u Vermont moe jo uvijek otii kasnije. Kad se
istroi oduevljenje zbog kue, osjeat e manju potrebu da bude tu. Sve joj je bilo jasno.
To je odlina ideja, sloi se on. Moda u otii za nekoliko dana. Sve je bilo tako pogodno. ak je imao i skijaki teren dvadeset minuta od kunog praga. Zaista je pronaao savreno mjesto.
Te veeri su opet dugo razgovarali. Za oboje, ovo je bilo teko doba i nijedno od njih nije
htjelo prekinuti i ostatinasamo s vlastitim tugama i demonima. U oba njihova ivota bilo je
previe patnje, pogotovo njenom, da bi Badnju veer poeljeli provesti u samoi. Charlie je
nije naputao dok se nije uvjerio daje spremna za spavanje. Blago ju je poljubio u obraz, zahvalio na veeri i sam izaao iz kue, dok gaje Glynnis promatrala mahnuvi repom.
Malo se morao probijati kroz svjei snijeg. Bio je do koljena ak i na cesti, a u nekim hrpama du puta za Deerfield, i preko glave. Blie njegovom dvorcu, bio je ak i vii. A njemu
je sve to bilo predivno. Kad je sve prekriveno glatkom bijelom vatom, svijet izgleda jako isto
i veoma idilino. Vozei se kui, vidio je zeeve kako skakuu kroz snijeg, a jedan srnda
gledao gaje s ruba ceste. Kao da su svi ljudi nestali, a ostale samo ivotinje, zvijezde i aneli.
Lako se probio do puta prema svom dvorcu i ostavio auto tamo gdje je znao da e ga jo
moi sutra izvui van i odpjeaio ostatak puta kao i prije, sa svim stvarima koje je kupio, ba
kao i majstori koje je uzeo da poprave onih nekoliko komada namjetaja koje je posudio od
nje. Ali njemu to nije smetalo. Zbog toga je kua izgledala jo samotnije, a cijelo mjesto jo
posebnije.
Pjevuckao je sam za sebe pjeaei kroz no i odavno se nije tako mirno osjeao. Nevjerojatno kako su se sudbina, ili ivot, ili Bog pobrinuli za njega i pronali mjesto gdje se moe
oporaviti, razmiljati i boraviti. Charles je znao, ne sumnjajui ni trenutka, daje ova kua bila
ba ono to mu je trebalo. A kad je okrenuo mjedeni klju u bravi i uao unutra, osjetio je istu
onu sreu i oputenost koju je ovdje osjeao od prvog trena. Kao daje ovdje nekada bilo toliko
sree da je izdrala dva stoljea pa je i on moe osjetiti jo i sada. U tome nije bilo nita udno, tajanstveno, ni najmanje sablasno. ak i kasno naveer, kao daje sve bilo ispunjeno svjetlom, ljubavlju i suncem. A on je znao, potpuno sigurno, da se ne radi samo o boji zidova ili
veliini prostorija, ili pogledu, to stoje on osjeao ovdje bila je aura. Ako je ovdje bilo duhova, bili su oito izuzeto sretni, pomisli on dok se polagano uspinjao gore, razmiljajui o gospoi Palmer. Bila mu je neopisivo draga i elio je da za nju moe uiniti neto naroito. Raz-

miljao je o slikanju, moda pogled na dolinu s prozora njegove spavae sobe. U takvim mislima, uao je u sobu i upalio svjetlo. I u tom trenu, uzviknuo je iznenaeno. Tamo je stajala
ena, gledajui ga. Obuena u bijelu haljinu, pruala mu je ruku i smjekala se. Izgledala je
kao da e mu upravo sada neto rei, a onda se okrenula i nestala iza zastora. Imala je dugu,
vranu kosu i tako svijetlu kou daje izgledala kao slonovaa, a on je primijetio kako su joj oi
jasno plave. Primijetio je svaku pojedinost na njoj i u njegovom umu nije bilo sumnje tko je
ona ili kako je dospjela ovamo. Ovo nije bio nikakav duh. Ovo je bila ena koja je ula u njegovu kuu, da mu podvali vjerojatno, i on je htio znati kamo je nestala i otkuda je dola.
Hej! Govorio je jasno, prema prostoriji, ekajui da se ona pojavi iza zastora, gdje ju je
upravo vidio. Ali kad se to nije dogodilo, on je zakljuio da joj je sada neugodno. I treba joj
biti. Ovo je bila glupa podvala, pogotovo na Boi. Hej! ovog puta je glasnije rekao.
Tko si ti? I s tim rijeima, zakoraio je preko sobe i razmaknuo zastor jednim irokim, brzim pokretom. Ali tamo nije bilo nikoga. Ni um se nije uo. A prozor je bio otvoren. Bio je
siguran da ga je zatvorio prije odlaska, ako bi poeo padati snijeg dok on bude vani, ali je
shvaao daje mogao i pogrijeiti, moda gaje zaboravio zatvoriti.
Krenuo je do drugog zastora. Bilo je neto udno u tome. Znao je da ona mora biti negdje u
sobi i bio je nejasno svjestan daje veoma lijepa. Ali sada se nije radilo o tome. Nije htio da se
mjetani zabavljaju na njegov nain ili ulaze u njegovu kuu kroz francuske prozore. Samo
tako je mogla ui, pretpostavljao je. Prozori su bili vrlo stari i usprkos bravama starim dva
stoljea, ako ih se dovoljno snano gurne, otvarali su se. Sve je u kui bilo originalno, svi spojevi, svi okovi, ak i staklo na prozorima bilo je runo puhano i na njemu su se mogle vidjeti
nepravilnosti i tragovi itke tekuine. Jedino to je u posljednja dva stoljea zamijenjeno bile
su elektrine i vodovodne instalacije pa ak i to nije bilo najnovije. Gladys je to zadnji put
dala popraviti poetkom pedesetih. A Charlie joj je ve obeao da e sve provjeriti. Poar na
vodovima, koji bi mogao unititi kuu nakon to su je i ona i svi njeni preci tako pomno ouvali, bio je zadnje to bi im trebalo. Ali on sada nije na to mislio. Jedino to gaje zanimalo bila
je ena koju je vidio u svojoj spavaoj sobi. Pregledao je sve zastore, kupaonicu i ormare, ali
nje nigdje nije bilo. No ipak, dok je hodao po sobi, osjeao je da nije sam. Gotovo kao da gaje
ona promatrala. Znao je daje tamo, ali nije mogao pronai gdje se skriva.
to radi ovdje? upitao je s negodovanjem i zauo utanje svile tik iza sebe. On se brzo okrene spreman da se suoi s njom, a onda osjeti kako ga obuzima udan osjeaj mira, kao
da mu se ona predstavila, ili kao daju je on prepoznao. Odjednom, znao je tono koga je to
vidio u svojoj sobi i vie nije mislio daje ula kroz francuski prozor.
Sarah? rekao je aptom, osjetivi se odjednom jako glupo. A to ako to nije bila ona?
Ako gaje tamo gledalo stvarno ljudsko bie, ekajui da izvijesti svoje prijatelje kakva je budala ispao? Ali u to vie nije vjerovao. Mogao ju je osjetiti. Stajao je nijemo, pogledom pretraujui sobu, ali nije vidio nita. Stajao je tamo dugo, nepomian, no inilo mu se da nije
otila. Jo ju je osjeao kako stoji kraj njega. Ali nije bilo ni zvuka ni pokreta, a ena u bijeloj
haljini je nestala. A ipak, vidio ju je tako jasno. Pogledala gaje ravno u oi i osmjehnula mu
se, kao da mu eli dobrodolicu u svojoj spavaoj sobi. Ve je od Gladys saznao daje instinktivno izabrao sobu koju je dijelila s Francoisom, u toj je prostoriji dijelila postelju s njim i tu
je, rekla je Gladys, rodila svoju djecu.
Htio je jo jednom izgovoriti njeno ime, ali nije se usudio, inilo mu se gotovo kao da ona
zna to misli. Nije osjeao nikakvo neprijateljstvo u toj prisutnosti i nije je se bojao. Htio je
samo da se ona opet pojavi, kako bi je mogao bolje pogledati. Ali ono to je vidio, ve mu se
usjeklo u pamenje i znao je daje nikada nee zaboraviti.
Na kraju je otiao u kupaonicu i presvukao se. Kupio si je novu pidamu jer je u kui nou
bilo hladno i tako obuen je izaao iz kupaonice. Grijanje je dobro radilo i posvuda su bili
kamini, ali nije ih htio stalno koristiti. Nadao se da e je, kad se vrati u sobu, ponovo vidjeti,
ali nije bilo tako. Ogledavao se oko sebe i nakon nekoliko minuta, paljivo je ugasio svjetlo i

legao u krevet. Nije se gnjavio s navlaenjem zastora jer ga jutarnje svjetlo nikada nije smetalo i dok je leao u krevetu, sobu je ispunjavala mjeseina.
I ma kako ludo izgledalo, a to nikako ne bi volio nikome objanjavati, jo uvijek ju je osjeao u svojoj blizini. Nije osjeao nijednu drugu prisutnost, samo nju, ali bio je potpuno siguran daje to Sarah. Sarah Ferguson de Pellerin. Ime je zvualo tako elegantno i plemenito, ba
kao stoje ona izgledala kad ju je ugledao. Bila je rijetko lijepa. A onda, dok je tako leao, on
se nasmije sam sebi i zvuk njegovog smijeha ispuni sobu. ivot mu se zaista promijenio u
protekloj godini. Badnju veer proveo je sa enom koja e uskoro navriti sedamdeset, a ostatak noi s duhom ene koja je mrtva ve sto i ezdeset godina, a u cvijetu mladosti je bila prije
dva stoljea. To je zaista bila promjena u odnosu na Boice koje je provodio u Londonu sa
svojom suprugom. A znao je, kad bi to bilo kome ispriao, svi bi bili apsolutno sigurni daje
skrenuo. Ali on je bio podjednako siguran da nije tako.
Ispruen u krevetu, razmiljao jeo ovome to je upravo vidio, sjeajui se tih oiju koje su
ga tako jasno gledale i ponovo je proaptao njeno ime u mraku, ali nije bilo odgovora. Nije
bio siguran to oekuje od nje, nekakav zvuk, neki znak. Nije uo da se duhovi nekome obraaju, a ipak, ona je izgledala kao da e mu ba sada neto rei. Kao da mu eli dobrodolicu, i
smjekala se. Ovog puta, progovorio je glasno, u mrak.
Sretan Boi, izgovorio je u tihoj sobi koja je nekada bila njena i Francoisova..., ali nije
bilo odgovora, samo blagi osjeaj njene prisutnosti. A malo kasnije, pod sjajem mjeseca,
Charlie je zaspao dubokim snom.

Poglavlje 5
KAD SE CHARLIE PROBUDIO U boino jutro, prikaza Sarah koju je vidio prethodne noi vie
nego ikada inila mu se kao san i odmah je odluio da o tome nee nikome priati. U najmanju ruku, optuili bi ga da se napio. A ipak je znao koliko je to stvarno djelovalo, daje bio
siguran daje ona u sobi s njim. Bio je apsolutno siguran u njenu prisutnost i sasvim jasno ju je
vidio. Toliko, daje bio uvjeren kako je to neka njegova susjeda, no to sigurno nije bilo tako.
ak je izaao van i pregledao snijeg oko kue, a tamo osim njegovih stopa nije bilo drugih
tragova. Osim ako ona nije doletjela helikopterom i sila kroz dimnjak kao Djed Mraz, on
prethodne noi nije imao posjete. Koga god i togod vidio u svojoj spavaoj sobi na Badnjak,
to sigurno nije bilo ljudsko bie. A ipak u itavom ivotu on nikada nije vjerovao u duhove.
Bila je to ozbiljna dvojba. Nije znao to bi mislio, a na jasnom dnevnom svjetlu, to mu je izgledalo vie nego pomalo ludo. ak nije bio uvjeren eli li to ispriati Gladys. tovie, kad se
obukao i spremio k njoj, bio je siguran da o tome nee nita rei. A kad je zakoraio preko
svjeeg snijega, ponovo je pogledom traio tragove, ali nije bilo drugih osim njegovih vlastitih, i kad je sjeo u auto, opipao je kutiju s bisernim naunicama u svom depu, na sigurnom.
Kad je stigao do njene kue, Gladys Palmer je bila presretna to ga vidi. Upravo se vratila
iz crkve, a Charlie je ak mislio otii s njom, no na kraju je odluio da nee. Sino joj je rekao
neka ga ne eka, i nakon to gaje toplo zagrlila, prekorila gaje to nije doao. Ja sam takav
poganin da bih vjerojatno rastjerao sve anele. isto sumnjam. Ja mislim da Bog mora biti
naviknut na pogane. Kad bi svi bili aneli, to bi bilo vrlo dosadno. On joj se osmjehne i nekoliko minuta kasnije, predao joj je poklon kojeg je ona vrlo paljivo otvorila, poravnavajui
vrpcu rukama, i razmotavi papir to je opreznije mogla kako ga ne bi unitila. Uvijek se pitao
zato ljudi to rade. to misle napraviti s tolikim spremljenim vrpcama i papirom? Ne bi se
reklo da ih ponovo upotrebljavaju. Ali ona gaje spremila kao to je to radila njegova baka dok
je on bio mlad, pa otvorila kutiju s velikim oprezom kao da bi unutra mogao biti lav, ili mi, a
kad ih je ugledala, uzviknula je kratko. Jako su joj se svidjele naunice koje joj je kupio. Oi

su joj se ispunile suzama dok mu je zahvaljivala. Roland joj je kupio vrlo slian par jednom
davno, rekla je, i patila je za njima kad ih je prije pet godina izgubila. Ove su bile gotovo
identine, samo malo ljepe, tako mu je rekla.
Ti si ba drag deko, Charles, ree ona potreseno. Nisam te zasluila. Ba si pravi boini dar, zar ne? Nije htjela ni pomisliti koliko e usamljenija biti dogodine, bez njega. Nije
mogla zamisliti da bi on mogao zauvijek ostati u Shelburne Fallsu. Ali bila je zahvalna na
njegovoj trenutnoj prisutnosti u njenom ivotu, nenadanoj pojavi i neoekivanom dolasku.
Onje bio kao odgovor na njene molitve. Nosit u ih svaki dan, uvijek. Obeavam. Nisu
ba bile vrijedne tolike buke koju je ona podigla, ali njemu je bilo drago to joj se sviaju. A
onda je ona iznenadila njega, poklonivi mu knjigu poezije koja je pripadala njenom muu.
Dala mu je to i topli al kojeg je kupila za njega u Deerfieldu. Primijetila je da nema nijedan,
a on je bio dirnut njenim darovima, pogotovo pjesmama. U knjizi je jo stajala njena posveta
Rolandu, datirana na Boi 1957. Davno, inilo mu se, ali ni blizu tako davno kao doba kad je
Sarah ivjela, a onda mu je dolo da joj ispria stoje vidio prole noi, ali gotovo da se bojao.
Kad gaje Gladys pogledala preko aja kojeg je pripremila, neto je naslutila.
Je li sve u redu? U kui, mislim? Kao daje znala ili je oekivala da e je on vidjeti.
Njene oi su se zagledale duboko u njegove, a on je nastojao izgledati oputeno, ali ruke su
mu se tresle dok je sputao alicu na stol.
Sve je u redu. Ugodno je i toplo, sve radi, ak i grijanje i vodovod. Jutros sam imao puno
tople vode, ree, jo uvijek razmiljajui o proloj noi, ali nije nita rekao dok gaje ona otro
promatrala. A onda gaje dotukla sljedeim pitanjem.
Vidio sije, zar ne? Oi su joj bile duboke i pronicljive dok ga je gledala i on osjeti laganu drhtavicu.
Vidio, koga? Pravio se neupuen i posluio se jo jednim zobenim kolaiem dok ga je
Glynnis motrila sa zaviu, pa joj je dobacio zalogaji. Nikoga nisam vidio, on neduno
ree, ali Gladys je instinktivno znala da lae pa se nasmijala i zaprijetila mu prstom.
O, da, jesi. Znala sam da hoe. Ali nisam te htjela preplaiti. Prelijepa je, zar ne? Ve
je htio jo jednom zanijekati, no kad je nju pogledao, nije mogao. Previe je cijenio njihovo
prijateljstvo, a htio je i saznati to vie o Sarah.
Dakle, i ti sije vidjela? Izgledao je potreseno i zapravo je bilo olakanje to moe s
njom razgovarati o tome. Bilo je to kao neka njihova mrana tajna, samo to u Sarah nije bilo
nita mranog. Bila je sva od zraka, svjetla i proljea.
Vidjela sam je samo jednom, Gladys mu prizna zavalivi se dublje u naslonja sa zamiljenim pogledom. Bilo mi je etrnaest i nikada to nisam zaboravila. Bila je to najljepa ena
koju sam ikada vidjela i stajala je gledajui me jako dugo, u salonu, a onda se nasmijeila i
nestala u vrtu. Istrala sam van daje traim i nisam je nala. Niti sam to ikome ispriala, osim
Jimmyju, a mislim da mi on nikada nije povjerovao. Mislio je da je to pria, dok je Kathleen
nije ugledala u njihovoj spavaoj sobi. Nju je to prestrailo pa nije htjela vie boraviti u kui.
udno kako se ona tamo prikazuje ljudima, kao da nam eli dobrodolicu u svom domu. udno je to seja, onako mlada, nisam uope uplaila kad mi se to dogodilo. Samo sam je htjela
jo jednom vidjeti i bila sam oajna kad se to nije dogodilo. Znao je tono kako se osjeala,
potvrdivi joj. On ju je ekao sve dok nije zaspao.
Pomislio sam da mi to netko iz susjedstva podvaljuje. Bio sam siguran u to i pregledao
sam sobu, razmaknuo sve zastore. Tamo je bila kad sam je zadnji put vidio. ak sam jutros
izaao na snijeg i traio neije stope, ali nije bilo niega. I onda sam shvatio to se dogodilo.
Nisam ti ak ni namjeravao ispriati, vjerojatno i ne bih da me nisi pritisnula. Ne vjerujem u
takve stvari, on trijezno ree no to se nije moglo objasniti na neki drugi nain.
Imala sam osjeaj da e ti se javiti jer si tako prijemiv prema njoj i jako te zanima njena
pria. A da ti kaem iskreno, ni ja zaista ne vjerujem u te stvari. Ovdje ima puno pria o goblinima i duhovima i ljudima koji su se bavili vjetiarenjem. Uvijek sam bila apsolutno uvje-

rena da su to gluposti..., ali, Sarah, ne... nekako, imam vrlo jak osjeaj daje ona neto drugo.
Kad sam vidjela, inila mi se tako stvarno... jo je se sjeam kao daje to bilo juer. Izgledala
je zamiljeno dok je to priala.
I meni se inila stvarnom, ree on ozbiljnog izraza. Bio sam sasvim siguran daje to
prava ena. Nisam se ak ni uplaio to vidim nekoga u svojoj kui, samo me je ljutilo to mi
rade takve stvari. Zaista sam mislio da je to nekakva ala. Da sam barem odmah shvatio tko je
ona. A onda prijekorno pogleda Gladys Palmer. Trebala si me upozoriti. Ali ona mu se
samo nasmijala i odmahnula glavom, s novim naunicama na koje je bila tako ponosna.
Ne budi smijean. Ti bi me zakljuao i bio bi uvjeren da sam senilna. Bi li ti mene upozorio daje bilo obrnuto? Ne bih rekla. On se nasmije na njene rijei, a znao je daje to istina.
Da gaje upozorila, on joj nikada ne bi povjerovao.
Valjda si u pravu. I to sada? Upita on sa zanimanjem. Pretpostavlja da e se vratiti?
To nije bilo vjerojatno ako ju je Gladys vidjela samo jednom u sedamdeset godina, a bilo je
tuno pomisliti da vie nikada nee imati priliku za to.
Nemam pojma. Ne znam puno o tim stvarima. Rekla sam ti, ne vjerujem u njih.
Ni ja. Ali eznuo je daje vidi, a nije to htio priznati ak ni Gladys. To ga natjera da se
upita zato gaje tako odjednom oarao duh ene koja je ivjela u osamnaestom stoljeu. To
nije bilo ba pohvalno za njegov ljubavni ivot. I ostatak popodneva priali su o Sarah i Francoisu, i Gladys se nastojala sjetiti svega to je ikada ula o njima. Na kraju, u etiri sata, Charlie je krenuo i polako se odvezao do svog dvorca, razmiljajui o Sarah. A na prolasku kroz
grad, padne mu na pamet da se javi Carole pa se zaustavio kod javne govornice. Bilo je jako
neobino to je proveo cijeli Boi bez nje, i od jutra je pomiljao daje nazove. Nije ak ni
znao gdje je, ali mislio je da vrijedi pokuati sa Simonovim brojem. Bio je gotovo siguran da
e biti tamo, osim ako nisu otili van grada preko vikenda. Kod njih je bilo devet naveer pa
ak i ako su bili vani s prijateljima, dosad su se ve vratili kui, bio je uvjeren; samo ako su
ostali u Londonu preko Boia.
Stajao je pokraj telefona i dugo razmiljao o tome, a onda napokon nazvao broj. Kad je zazvonilo po peti put, ve je zamalo zakljuio kako je nema tamo, kad se ona javila, a zvuala je
malo zadihano kao daje dotrala odozdola ili iz druge sobe. To je bila Carole, ali on je stajao
na snijegu boinog popodneva, smrzavajui se na otvorenoj govornici i na tren nije uope
mogao odgovoriti.
Halo? ponovo je rekla ona, pitajui se tko je to. Mogla je razabrati metalni um meunarodne linije. Moda zbog javnog telefona, veza izgleda nije bila dobra.
Zdravo... ja sam... htio sam ti samo poeljeti sretan Boi, i zamoliti da se vrati i pitati
jesi li jo zaljubljena u mene... Morao se prisiliti da joj ne kae koliko mu nedostaje i odjednom je znao da ovaj poziv nije bio sjajna ideja. Bilo je dovoljno samo daje opet uje pa da se
osjeti kao da gaje netko opalio u eludac. Nisu razgovarali otkako je on otiao iz Londona.
Kako si? Nastojao je zvuati oputeno i nije uspio, nimalo, a to je najgore, znao je da e
ona to primijetiti.
Ja sam dobro. Kako si ti? Kako je u New Yorku? Zvuala je sretno, ivo i vrlo zauzeto.
A on je ovdje ganjao duhove po Novoj Engleskoj. Tek to ju je uo, poelio je natrag svoj
stari ivot.
U New Yorku je dobro, pretpostavljam. Uslijedila je duga pauza, a onda joj je odluio
rei. Otiao sam prolog tjedna.
Na skijanje? Zvuala je kao da joj je laknulo, barem je to zvualo normalno. U prvi
tren pomislila je da zvui utueno i ivano.
Ii u, kasnije. Zapravo, uzeo sam est mjeseci odmora.
to? To mu uope nije bilo slino, toliko da ona nije mogla povjerovati. Sto se dogodilo? Iako gaje napustila zbog drugog, jo je brinula za njega.

 To je duga pria, ali ured je bio mora. Oni rasteu dizajn od prije dvadeset godina i prodaju klijentima tekim milijarde dolara zastarjele, reciklirane stare nacrte. Ne znam kako su
tako dugo opstali u poslu. A sam ured je zmijsko leglo. Sve se svodi na politiku i otkucavanje
najboljih prijatelja. Ne znam kako je u Europi moglo biti toliko drugaije ili kako mi nismo
primijetili u to su se pretvorili. Ja to nisam mogao. A njih sam izluivao. Stalno postavljao
previe pitanja. Ne znam ak ni hou li se vratiti tamo. Rekli su mi da si uzmem est mjeseci
pa mislim da u negdje u travnju pokuati smisliti to u. Naprosto, ne vjerujem da bih mogao
podnijeti sranje takve vrste.
Vraa se u London? Zvuala je okirano zbog njegovih rijei i bila je alosna zbog
njega. Znala je koliko je volio svoju tvrtku i koliko im je odan bio. Kad ih je napustio, pa makar se radilo i o dopustu, to mora daje bio pravi udarac za njega.
Nisam jo siguran. Moram raistiti neke stvari, na primjer, to u dalje sa svojim ivotom. Upravo sam unajmio kuu u Novoj Engleskoj, na godinu dana. To je jedan posebni dogovor. Mogao bih ostati ovdje neko vrijeme, a onda se vratiti u London i potraiti stan.
Gdje si sada? Zvuala je zbunjeno. Nije shvaala to on to radi, ali problem je bio u
tome to ni Charlie nije shvaao.
Ja sam u Massachusettsu, u malom gradu koji se zove Shelburne Falls, kraj Deerfielda.
Imala je tek blijedu predodbu gdje je to. Odrasla je na Zapadnoj obali, u San Franciscu.
Stvarno je predivno i upoznao sam jednu nevjerojatnu enu. Govorio je o Gladys, a ne o
Sarah, a na drugom kraju linije, na Carolinom licu se pojavio izraz silnog olakanja. ekala je
da se to dogodi. To e s nje skinuti veliki teret i promijeniti njegov stav i prema njoj i prema
Simonu. Odjednom joj je bilo jako drago to joj se javio.
Oh, Charlie, jako mi je drago. Sretna sam zbog tebe. To ti je potrebno. Svima nama.
Ali on se tuno smjekao sluajui je. Aha, znam. Ali nemoj se previe uzbuivati. Njoj
je sedamdeset, to je moja gazdarica. Ona je vlasnica predivnog malog dvorca. Sagradio gaje
1790. jedan francuski grof za svoju ljubavnicu.
Zvui vrlo egzotino, ree ona, pomalo zbunjena njegovim rijeima. Pitala se nije li on
doivio slom ivaca. Sto mu je dolo da unajmi dvorac u Novoj Engleskoj i na est mjeseci
napusti posao? to onto radi, do avola? Jesi li dobro, Charlie? Mislim... zbilja...
Jesam, mislim. Povremeno nisam siguran. A onda opet mislim da u se izvui. Javit u ti
to se dalje bude dogaalo. A onda si vie nije mogao pomoi. Morao je znati. Otkako je
Charlie otiao iz Londona, uvijek je postojala slabana ansa daje ona najurila Simona.
Kako je kod tebe? Kako je Simon? Ve ti je dosadio? Mrzi ga? Je li pobjegao s nekom
drugom? Varate li oboje? Nije ga uope bilo briga to Simon radi. Charlie je htio svoju enu
natrag.
On je dobro, tiho ree Carole, oboje smo dobro. Znala je tono to ju Charlie pita.
Zao mi je to to ujem, ree on. Izgledao je kao klinac, a ona se nasmije. Znala je tono
kakav mu je izraz lica i na svoj nain, jo gaje voljela, ali ne dovoljno da bi htjela biti s njim i
dalje u braku. Bila je jako zaljubljena u Simona. I jo joj nije bilo potpuno jasno to se to s
njima dogodilo, ali znala je da u nekom trenutku vie nije bila zaljubljena u svog mua. A
usprkos svemu drugome to je elio vjerovati, Charlie je to znao. Pitanje je bilo samo kako e
nauiti da s time ivi sljedeih etrdeset ili pedeset godina. Ali sada je barem, rekao je sam
sebi uz tugaljiv osmijeh, imao Gladys... i Sarah. Ali obje bi zamijenio za Carole, u trenu. Dok
su priali dalje, trudio se da ne razmilja o njoj, kako izgleda, o njenim dugim gracioznim
nogama i vitkom struku koji gaje uvijek mogao izbaciti iz ravnotee. Upravo mu je rekla da
idu u St. Moritz preko Nove godine.
Ja sam bio na putu za Vermont kad sam se ovdje zaustavio, objasnio je on. To je bilo
prije pet dana, a onda sam upoznao enu koja ima dvorac pa... priat u ti jednog dana o tome.
Bila je to predugaka saga da se u to upusti sada, stojei na otvorenoj govornici u Shelburne
Fallsu, Massachusetts. A dok je sluao njen glas s druge strane veze, poeo je padati snijeg.

 Javi mi gdje si, rekla mu je, a on na to odmah odbrusi.

Zato? Kakve to ima veze?
Samo elim znati da si dobro, samo to. Odmah je poalila to je to rekla.
Sljedei tjedan u dobiti telefon i faks. Zvat u te kad dobijem brojeve. To je barem bio
izgovor daje nazove, ali ona se ve poela osjeati neugodno zbog ovog razgovora, a Simon je
upravo uao u sobu traei je. Imali su goste na veeri, a ona se zadrala cijelu vjenost.
Samo mi faksiraj u ured, ree ona. Dobit u ih. Ali odmah je shvatio da vie nije sama i u tome je bilo ironije. Prije godinu dana, njega je varala sa Simonom, a sad kad ivi s
njim, boji se razgovarati sa svojim suprugom. Ne, nije se ona bojala, nije se o tome radilo,
nego naprosto nije htjela, a Charlie je to znao.
Nazvat u te jednom... uvaj se... ree on, osjeajui se kao da ona nestaje. I bilo je tako. Sad je ve mogao uti i druge ljude u sobi. Svi njeni gosti doli su u sobu u kojoj je razgovarala. Okupljanje je bilo neformalno i svi su doli u Simonovu radnu sobu na kavu, poslije
veere.
I ti isto, zvuala je tuno kad ju je on pozdravio, a onda, kao naknadno, doviknula je za
njim, Sretan Boi... Volim te, htjela je dodati, ali znala je da ne moe. Pa ak i da Simon
nije bio tamo, znala je da to vie ne moe rei Charliju, on ne bi shvatio kako moe voljeti
obojicu, a eli ivjeti samo sa Simonom. Charlie je sada bio kao njen najdrai, najstariji prijatelj. Ali znala je kako ne bi bilo lijepo da ga zbunjuje.
A on je, nakon stoje spustio slualicu, stajao zurei u nju dugo, dok su se sitne pahuljice
polako kovitlale oko njega. Htio je neto udariti, ili zaplakati, ili je pitati opet zato se to dogodilo. Sto radi tamo, u Simonovoj kui, s njegovim prijateljima, pravei se da je udana za
njega? Jo uvijek je bila njegova ena, zaboga, razvod jo nije zavren. Ali na kraju e biti
tako, i on je pretpostavljao to e se tada dogoditi. Razmiljanje o tome nije mogao podnijeti.
S uzdahom se vratio u svoj karavan i polako krenuo uzbrdo, razmiljajui o Carole.
Jo je mislio na nju kad je stigao do istine gdje je obino ostavljao auto i krenuo kroz snijeg natrag u kuu u koju se zaljubio. Bio je mrak, nikakvog znaka ivota, a on se pitao eka li
ga tamo ista ona ena koju je vidio. Trebalo mu je neto, netko, netko koga bi mogao voljeti, s
kim bi mogao razgovarati. Ali dok je otkljuavao vrata, elio je samo Carole. Ovog puta, u
kui nije bilo nikoga. Nita se nije micalo, nije bilo ni uma, nikakve prikaze, nikakvog osjeaja. Kua je bila prazna i on se spusti u jednu od malobrojnih stolica koje je imao, u mraku,
zagledan kroz prozor u tamu. Nije se potrudio ak ni da upali svjetlo. Samo je htio neko vrijeme sjediti tu i misliti na nju... enu koju je volio pa izgubio..., a onda, na enu koju je na
tren ugledao prole noi, o kojoj je mogao samo sanjati.

Poglavlje 6
DAN NAKON Boia, Charlie je rano ustao, pun energije. Spremao se u grad s popisom
stvari koje su mu trebale za ienje podova, mramornog stubita i kamina. Prije nego stoje
krenuo u kupovinu, uzeo je ljestve i popeo se na tavan. To je bio veliki, dobro osvijetljeni
prostor s etiri velika, okrugla prozora i tamo se snaao bez problema. Tu je bilo kutija sa starom odjeom i stvarima koje je Gladys spremila, a onda je sa aljenjem pronaao neke
Jimmyjeve stvari, njegove mornarike uniforme, igrake iz djetinjstva i neke Peggine stvari.
Charliju se srce cijepalo pri pogledu na to. I slutio je da ih je Gladys ovamo spremila kako ne
bi stalno nailazila na njih.
Trebao mu je jedan sat da sve pregleda, bilo je tu desetak malih kovega i kartonskih kutija. Nije pronaao nita naroito zanimljivo, a nita od toga, izgleda, nije bilo Sarmo i kad se
spustio natrag dolje, bio je vie nego razoaran. Nije bio siguran to je oekivao da e pronai,

ali nekako se nadao da su tu, nakon tolikih godina, ostale neke njene stvari. Ali Gladys je bila
previe uredna i temeljita da bi previdjela neto tako vano kao to je kutija sa Sarinim stvarima. Nije bio ak ni siguran to bi uinio s njima, no inilo mu se, kad bi ih samo vidio, moda bi joj bio barem malo blii. Ta ena je mrtva ve gotovo dva stoljea, podsjeao je sam
sebe, i ako ne bude pazio to radi, mogla bi mu postati opsesija. Imao je dovoljno stvarnih
problema u ivotu i bez duha u kojeg bi vjerovao ili se, jo gore, u njega i zaljubio. Kako bi to
objasnio Carole? Ali kako se pokazalo, nije ni trebao. Nije pronaao nikakve njene stvari, a
prema onome to je Gladys rekla, bio je siguran da mu se Sarah vie nee pokazati. Zapravo,
na jasnom dnevnom svjetlu, dva dana kasnije, gotovo se zapitao nije li to to je vidio bio plod
njegove mate, odraz nevjerojatnog pritiska pod kojim je bio, najprije zbog razvoda i svega
to je do toga dovelo pa onda zbog ureda, kad je otiao otamo. Moda uope i nije bilo nikakve ene. Moda je zaspao i samo sanjao.
Ali kad je tog popodneva svratio u eljeznariju u Shelburne Fallsu, nije mogao odoljeti, a
da ne skrene u Povjesniarsko drutvo,
odmah pokraj trgovine. To je bila uska kua sa sindrom koja je prije mnogo godina poklonjena gradu i udomila je bogatu biblioteku grae o lokalnoj povijesti i mali muzej. Charlie je
htio pogledati ima li ikakvih knjiga o Francoisu ili Sarah. Ali kad je uao unutra, uope nije
bio pripremljen na ono to gaje doekalo. ena za recepcijom bila mu je okrenuta leima, a
kad se okrenula i pogledala ga, usprkos licu koje je izgledalo kao kameja, imala je oi pune
jada i mrnje. A njen odgovor na njegovo dobar dan bio je suh, gotovo na rubu neljubaznosti.
Gledala ga je kao da je bijesna to je uope uao unutra i oito nije eljela da je on smeta.
Oprostite, ispriao se on uz topao osmijeh, ali u njenim oima ili na licu nije bilo nikakvog odgovora. Pitao se je li, moda, loe provela Boi ili ima lo ivot uope, ali ustvari,
zakljuio je promotrivi je, moda je naprosto loa osoba. To je bila vrlo zgodna djevojka.
Velikih zelenih oiju, tamne kestenjaste kose, s mlijenom koom kakva uz to ide. Bila je
visoka i tanka, vrlo finih crta lica, a kad je spustila ruke na stol pred sobom, vidio je kako ima
duge, elegantne prste. Ali sve na njoj govorilo mu je neka se ne pribliava. Traim knjige o
Sarah Ferguson i Francoisu de Pellerinu, ako imate neto. Nisam siguran oko godina, ali mislim da su ivjeli ovdje krajem osamnaestog stoljea, a ona i malo dulje. Mislim da bi mi zanimljivo bilo neto oko 1790. Znate li za njih? neduno je upitao, a ona ga ponovo iznenadi
gotovo zareavi na njega, dok je vrljala naslove dviju knjiga na komadiu papira kojeg mu
je potom pruila.
Nai ete ih tamo. Hladno je pokazala policu knjiga na suprotnom kraju prostorije,
njemu iza lea. Sad imam posla. Ako ih ne uspijete nai, pozovite me. Stvarno gaje smetalo njeno ponaanje, neoekivano razliito od bilo koga drugog koga je sreo u Shelburne Fallsu
ili u Deerfieldu. Svi ostali su se, reklo bi se, trudili da se on osjea kao kod kue i bili su oduevljeni kad su uli da je unajmio dvorac. Ali ne i ova ena. Bila je kao ljudi koje je sretao u
njujorkoj podzemnoj, u rijetkim prilikama kad ju je koristio, ali ak i oni su bili ugodniji.
Neto nije u redu? Nije se mogao suzdrati da ne upita. Nije bilo mogue daje tako
zlovoljna bez razloga.
Zato? Pogledala gaje oima koje su bile kao od zelenog leda. Zapravo, samo nijansu
ukastije od smaragda i on se upita kako bi izgledala da se osmjehne.
Izgledate zabrinuto, blago ree, a njegove tople oi, smee kao otopljena okolada, zagledaju se u njene hladne oi.
Nisam. Samo imam posla. Na to se ponovo okrenula na drugu stranu, a on je pronaao
one dvije knjige i prelistao ih. Htio ih je uzeti sa sobom i znatieljno je traio ima li unutra
ikakvih slika, nje ili njega, ali dah mu je zastao kad je otvorio drugu knjigu i pronaao jednu.
Nije bilo dvojbe koga je on to vidio. Slinost je bila nevjerojatna, ak i pogled, oblik usana,
dranje kao da e se ba sada nasmijeiti ili progovoriti, nasmijati mu se. To je bila ista ona

djevojka duge crne kose, velikih plavih oiju. Ova ena je bila ista kao ona koju je vidio... bila
je to Sarah.
A kad se opet okrenula prema njemu, djevojka s recepcije Povjesniarskog drutva ugledala je njegov zapanjeni pogled. Je li vam ona rod? upita ona, zainteresirana njegovom oitom oaranou. A i pomalo se osjeala krivom to je bila onako otresita prema njemu. Ali
bilo je neobino da itko doe ovamo, osim tu i tamo, u turistikoj sezoni. Povjesniarsko
drutvo je veinu vremena sluilo kao struna knjinica, a Francesca Vironnet je uzela posao
kustosice i knjiniarke jer je znala da e imati vrlo malo kontakta s ljudima, i puno vremena
za sebe, da radi na svom doktoratu. Diplomirala je povijest umjetnosti najprije u Francuskoj
prije dosta godina, pa onda u Italiji i mogla je predavati, ali u posljednje vrijeme, knjige su joj
bile drae od ljudi. Bila je ponosna na Povjesniarsko drutvo, pazila na knjige koje su tu drali, popravljala ih ako je bilo potrebno i ljubomorno uvala antikvitete na drugom katu, u
prostorijama ureenim kao muzej. A ljudi su ga dolazili vidjeti zaista samo ljeti.
Izgledala je zlovoljno kad je podigla pogled i opazila daje Charlie promatra sa zanimanjem. Bilo joj je neugodno pod njegovim ispitivakim pogledom, a on se iznenadio to se
uope potrudila da mu postavi pitanje. Djelovala je sve prije nego ljubazno.
Ne, za Sarah Ferguson sam uo od prijatelja, objasnio je on. Sigurno su bili zanimljivi
ljudi. Pravio se da ne primjeuje njen odbojni izraz.
Puno je mitova i legendi o njima, oprezno ree ona, nastojei da ne izgleda kako je on
zanima. Djelovao je inteligentno i obrazovano, vie kao Europljani koje je poznavala, ali opirala se svakom porivu da ga bolje upozna. Pretpostavljam da to veinom nije istina. U ova
dva stoljea, postali su izgleda vei nego to su zaista bili. Vjerojatno su bili vrlo obini, iako
nema naina da se to dokae. Za njega je ovo bio razoaravajui stav i nije mu se sviala
ideja da ih opet svede na obine smrtnike. Puno mu je draa bila velika strast koju je Gladys
opisala, dirljiva ljubavna pria i hrabrost da se suprotstave obiajima svog vremena zbog uzajamne ljubavi. Pitao se to se dogodilo ovoj djevojci daje tako gnjevna i neugodna. Ali paradoksalno, usprkos kiselom izrazu i bijesnom pogledu, bila je gotovo ljepotica. Jo neto?
upitala je Charlija kao da joj smeta. Oito, jedva je ekala da on ode i zavri razgovor. A onda
je dodala da ranije zatvara.
Imate li jo neto o njima? Moda neke stare knjige u kojima se spominju? on je tvrdoglavo pitao, nee ga najuriti van samo zato to mrzi ljude. Dobro ju je proitao. Voljela je
knjige, namjetaj i izloke za koje je bila odgovorna, i njihovu povijest. Ali knjige i namjetaj
nisu je mogli povrijediti.
Morat u pogledati, hladno je rekla. Imate li broj na kojem vas mogu nai? Ali on
odmahne glavom u znak odgovora.
Jo ne. Neu imati telefon do idueg tjedna. Ja u se javiti vama pa emo vidjeti to ste
nali. A onda, kao daje eli malo smekati iako nije znao zato, osim to gaje moda njena
hladnoa izazivala, on joj ispria kako je upravo unajmio kuu u kojoj su Francois i Sarah
nekada ivjeli.
Mislite, dvorac na brijegu? ona upita, ovog puta sa zanimanjem, a oi joj postanu malo
toplije, ali samo na tren.
Da, taj, on ree, i dalje je promatrajui. Kao da su se neka vrata otvorila samo malo, za
djeli, ali jednako brzo, ona ih je zalupila.
Jeste li ve vidjeli duha? upitala je sarkastino, zabavljajui se na raun njegovog velikog zanimanja za Sarah Ferguson i Francoisa de Pellerina. Bila je to slatka priica, ali ona joj
nikada nije posveivala puno pozornosti.
Postoji duh? on ravnoduno upita. Nitko mi zato nije rekao.
Ne znam. Samo pretpostavljam. Mislim da nema kue u ovom dijelu svijeta kojoj se ne
pripisuje barem jedan. Moda ete jedne noi o ponoi ugledati ljubavnike u zagrljaju. Na-

smijala se na tu pomisao, opustivi se u djeliu sekunde, a on se osmjehne, no ona je na to

skrenula pogled. Kao da se uplaila jer ga vidi nasmijeenog.
Javit u vam ako neto vidim. Ali ona je, izgleda, izgubila zanimanje. Vrata nisu bila
samo zatvorena nego zakljuana, zabrtvljena vrlo vrsto. Moram li potpisati za posudbu
knjiga? on je upitao poslovnim tonom. Ona kimne i preko stola mu dobaci komad papira,
podsjetivi ga da je rok za vraanje dva tjedna.
Hvala, ree on, jedva se pozdravivi s njom, to mu nije bilo slino, no bila je toliko hladna, toliko zatvorena daju je gotovo alio. Bilo je teko rei, ali pitao se nije li joj se dogodilo
neto zaista strano. Bilo je teko zamisliti daje netko tako krut i hladan u njenim godinama.
Procijenio je, ima negdje dvadeset i devet, trideset godina. Morao se sjetiti Carole u toj dobi,
bila je puna topline i smijeha i vrlo seksi. Ova ena je bila kao duga, tanka zraka zimskog
sunca. Nije mogao zamisliti da bi je ita zagrijalo, a pogotovo ne srce mukarca. Njegovo, ni
u kom sluaju. Bila je zgodna, ali od leda. A kad je sjeo u auto i odvezao se natrag u dvorac,
zaboravio je na nju.
Jedva je ekao da proita knjige koje je posudio iz Povjesniarskog drutva. Htio je saznati
sve to moe o Sarah i Francoisu.
A kad je Gladys sutradan dola u posjetu, pokazao joj je knjige i ispriao sve o njima. Ve
je jednu proitao i rano tog jutra poeo je itati drugu.
Jesi li je opet vidio? ona upita gledajui ga zavjereniki, a on se na to morao nasmijati.
Ne, naravno, tiho ree. Ve je poeo sumnjati je lije uope vidio prvi put.
Pitam se, hoe li, dodala je ona usput, prouavajui to je on to napravio otkad je ovdje.
Sve je bilo uredno i isto, sreeno, a ak i njegovi sitni dodaci imali su stila. Srce joj je bilo na
mjestu kad je znala da on ivi u malom dvorcu kojeg je uvijek voljela. Uvijek joj je djelovao
tako tuno dok je stajao prazan. Raalostilo ju je kad njena snaha nije htjela ovdje boraviti.
Ti je nikad vie nisi vidjela, Charlie je podsjeti, a ona se nasmije jer je zapamtio stoje rekla.
Moda nisam bila dovoljno ista ili dovoljno mudra ili nisam imala dovoljno jak duh, ree ona, izazivajui ga pomalo, a on joj odvrati s osmijehom.
Da su to uvjeti, budi sigurna da je ja nikada ne bih vidio. A onda joj je rekao kako je
prije dva dana razgovarao sa svojom bivom enom i ispriao sve o njoj. Pomislila je da e
mi ti biti sljedea ena. Mislim da joj je isprva bilo jako drago, ali ja sam joj rekao da naprosto nisam te sree. Volio ju je bockati, a ona se s njim rado alila. Gladys Palmer je svakog
dana zahvaljivala svojim sretnim zvijezdama na onom poslijepodnevu kad je on uao u njen
ivot, ravno s autoceste. Oboje su mislili da im je tako bilo pisano.
Kako je proao taj va razgovor? brino gaje upitala Gladys Palmer. Ve joj je priznao
koliko muka je proivio protekle godine pa iako ga nije dobro poznavala, brinula je za njega.
Teko. On je bio tamo. Imali su goste. Tako je udno pomisliti kako je njen ivot uz nekog drugog. Pitam se hou li se ikada naviknuti na to i ne pobjesniti svaki put kad ga vidim.
Hoe. Jednog dana. Moda e potrajati. Valjda se moemo naviknuti na sve, ako moramo. Iako je bila vrlo sretna to se nita slino njoj nije dogodilo, bila je sigurna kako bije
ubilo da ju je Roland ikada napustio. Bilo je dovoljno teko to gaje izgubila zbog bolesti i
godina, ali da ostane bez njega zbog nekog drugog, na poetku braka, to bi bila patnja i ponienje o kojem nije mogla ni razmiljati. I imala je veliko potovanje prema Charliju zato to je
preivio sve stoje proao. tovie, njoj nije djelovao ogoreno. Bio je pristojan, dobar i uravnoteen i jo je imao zdrav smisao za humor. Tu i tamo je mogla naslutiti oiljke, a ponekad
je u njegovim oima bilo neke tuge, ali nita neugodno ili neljubazno u njemu nije postojalo.
Pomislio sam da bih je trebao nazvati, estitati joj Boi. To je bila greka, pretpostavljam... Idue godine u valjda biti pametniji, objanjavao j e Gladys.
Moda e idue godine biti s nekim drugim, ona ree s nadom, iako on to nije mogao
zamisliti. Nije mogao ni sanjati da ivi s nekim drugim osim s Carole.

 Sumnjam, ree on s tunim osmijehom, osim ako ne uspijem prizvati Sarah.

Pa to je prava ideja! Gladys Palmer se nasmijala skupa s njim, a prije nego to je otila,
Charlie joj ree da sutra ide na skijanje. Ii e u Charlemont, kako mu je ona predloila, rezervirao je sobu na etiri dana pa moe skijati preko Nove godine. Upitao ju je moe li biti
sama na Staru godinu, ili bi htjela da se on vrati i bude s njom, a nju je duboko dirnula ta ponuda. To je bilo tipino za njega, barem onoliko koliko gaje ona poznavala. Uvijek se nudio
da neto obavi za nju, nacijepa drva, ode u nabavku, po hranu, pripremi jelo. Bio je kao sin
kojeg nije vidjela etrnaest godina, a koji joj je jako nedostajao. Bio je blagoslov kojeg joj je
ivot udijelio i ona se toplo smjekala, odgovarajui mu na pitanje. Lijepo to me to pita,
odala je priznanje njegovoj dobroti, ali Novu godinu ve odavno ne slavim. Roland i ja nikada nismo ili van. Ostajali smo kod kue i ili na spavanje u deset, dok su svi ostali bili budni i napijali se, razbijali aute, radili budale od sebe. Za mene to nikada nije bila privlana
no. Ne, lijepo to pita, ali nita neu propustiti. Ti ostani u Charlemontu i idi na skijanje.
Obeao joj je ostaviti ime hotela, za sluaj da ga treba, i ona ga je prisno poljubila na odlasku
poeljevi mu dobru zabavu na skijanju.
Nemoj nita slomiti! upozorila gaje, kad ju je otpratio do njenog auta. Sarah se to ne
bi svidjelo! bocnula gaje, a on joj se nasmije. Volio je izraz u njenim oima kad je govorila
o Sarah i Francoisu.
Ne bi se ni meni svidjelo, vjeruj mi! Najmanje mi treba slomljena ruka ili noga, on
odvrati. Slomljeno srce mu je protekle godine bilo dovoljno, jo i slomljene kosti bile bi zaista
previe.
Mahnuo joj je kad se odvezla prema gradu, u posjetu prijateljici, a onda se vratio u kuu i
proitao do kraja drugu knjigu o Sarah i Francoisu. Bila je fascinantna, ova je uglavnom govorila o Francoisovom radu u vojsci, o njegovom zalaganju u pregovorima s Indijancima. Bio
je glavni zastupnik Indijanaca u ovom dijelu svijeta i vrlo povezan sa svih est irokekih nacija.
Sarah mu se nije javila te noi. Zapravo, lutajui kuom nije osjetio nita. Samo mu je bilo
ugodno i osjeao se oputeno. Prije nego to e otii na spavanje, spremio je stvari za skijanje.
Namjestio je budilicu za sedam sati. A tren prije nego to e zaspati, uini mu se da uje kako
se zastori pomiu, no bio je previe umoran da ponovo otvori oi, ali tonui u san, bio je siguran daje osjea u svojoj blizini.

Poglavlje 7
SKIJANJE U CHARLEMONTU BILO mu je neoekivano ugodno iako su Charlija razmazili
brojni skijaki odmori koje su on i Carole provodili u Europi. Naroito su im bili dragi Val
d'Isere i Courchevel iako je Charlie volio St. Moritz i odlino se zabavljao u Cortini. Charlemont je bio prilino pitom u usporedbi s tim mjestima, ali staze su bile dobre, majstorski spustovi izazovni i bilo je sjajno ponovo se nai na planini, na otvorenom, raditi neto u emu je
bio dobar. Ba mu je to trebalo.
Nije bio na skijanju godinu dana i do podneva se osjeao kao nov ovjek, uspinjui se skilifitom na zadnji spust prije odlaska na ruak i vrelu alicu kave. Vrijeme je bilo bistro i kad je
polazio od kue, hladno, ali na suncu mu je bilo toplo. Osmjehnuo se kad je na iaru sjeo s
curicom koja je bila upola manja od njega. Dojmilo ga je se to skija sama i ide tako visoko
gore. Tamo su bili majstorski spustovi i udio se to se njeni roditelji ne brinu. Ali kad se spustila ipka, ona se okrenula prema njemu sa irokim osmijehom i on je upita dolazi li ovdje
esto.

 Ne previe. Kad god moja mama ima vremena. Ona pie priu, uputila gaje ona pomno
ga promatrajui. Imala je velike plave oi i crveno-zlatne kovre, a on nije bio siguran koliko
ima godina. Negdje izmeu sedam i deset, mislio je, a to je bio irok raspon, ali nije znao puno o djeci. Bila je to zgodna curica i izgledala je potpuno oputeno dok su se uspinjali uz planinu. Pjevuckala je nekakvu pjesmicu, a onda ga opet pogledala s vragolastim osmijehom i
oima punim pitanja.
Ima ti djece? upitala je, a on se nasmijeio odgovarajui joj.
Ne, nemam. Osjeao se gotovo kao da bi se trebao ispriati ili barem neto objasniti, ali
ona je kimnula kao da razuumije. Za vrijeme kratke vonje, samo je pokuavala saznati tko i
to je on, a inilo se daju zanima, jer gaje i dalje prouavala. Nosio je crne hlae i tamno zelenu jaknu. Ona je bila u svijetloplavom jednodijelnom odijelu gotovo iste boje kao i njene oi,
s crvenom kapom koja je bila sasvim u skladu s njenom opremom. Podsjetila gaje na djecu
koju je viao kad su on i Carole skijali u Francuskoj. U njoj je bilo neto vrlo europsko; sitno
aneosko lice, svijetle oi, kovre; izgledala je sretno, neduno i zdravo. A iako je u njegovom drutvu, reklo bi se, bila potpuno oputena, nije bila neodgojena niti nasrtljiva. U ovom
djetetu nije bilo nieg pretjeranog, djelovala je naprosto vrlo mudro i vrlo sretno i prijalo mu
je to sjedi kraj nje, a njenom zaraznom osmijehu nije mogao odoljeti.
Ti si oenjen? onda ga na to upita, a on joj se nasmije. Moda je bila lukavija nego to
mu se na prvi pogled uinilo. Majka ju je upozorila da ne pria previe s ljudima koje susree
na iari, ali ona je voljela razgovarati i ovdje je stekla puno prijatelja.
Da, jesam, rekao je gotovo refleksno, a onda se ispravio. Nije bilo razloga da lae djetetu. Zapravo, malo je teko objasniti, ali ne, nisam. Jesam..., ali neu jo dugo biti. Izmuila
gaje ova trka za vlastitim repom, no ona je ovog puta izgledala ozbiljno, kimnuvi.
Ti si rastavljen, sveano je rekla, i ja sam. Kako je to izgovorila, ponovo mu je izmamila osmijeh. Bila je neodoljivi mali vraiak.
Zao mi je to to ujem, ree on nastojei da izgleda ozbiljno, dok su se polako pribliavali vrhu, koliko dugo si bila u braku?
Cijeli ivot. To je rekla s traginim izrazom na licu i on tada shvati stoje mislila. Nije
ga zafrkavala. Govorila je o svojim roditeljima. Oito su se razveli, a ona se osjeala kao da je
i sama razvedena.
Stvarno mi je ao, ree on, a ovog puta je to zaista i mislio. Koliko si imala godina kad
ste se razveli?
Skoro sedam. Sad imam osam. Prije smo ivjeli u Francuskoj.
O, ree on s poveanim zanimanjem. Ja sam prije ivio u Londonu. Dok sam bio oenjen. Sada ivi ovdje ili si samo u posjeti?
ivimo tu, dosta blizu, ona ree najobinijim tonom, a onda se opet okrene prema njemu,
zadovoljna to mu moe dati jo informacija, traio on to ili ne. Moj otac je Francuz. Mi
smo ili na skijanje u Courchevelles.
I ja, ree on kao da su sada ve stari drugovi. Sigurno si jako dobra kad te roditelji putaju samu skroz do vrha planine.
Uila sam skijati s tatom, ona ponosno ree. Moja mama skija presporo za mene pa me
puta da idem sama. Samo kae neka ne upadam u nevolje, neka ne idem nigdje ni s kim i
neka ne priam previe. Bilo mu je drago to nije previe sluala savjete. Uivao je, zapravo, u njenom drutvu. Bila je to oaravajua mala osoba.
Gdje ste ivjeli u Francuskoj? Kad su stigli do vrha i trebali iskoiti, bili su ve stari
prijatelji. On joj je pruio ruku, no kako je sila sa iare, odmah je vidio daje dobra skijaica
i kad su skrenuli na jedan majstorski spust koji bi zabrinuo veinu odraslih, bila je potpuno
oputena.
ivjeli smo u Parizu, ona mu odgovori namjetajui naoale. U rue du Bac... Septime... moj tata ivi u naoj staroj kui. Htio ju je upitati zastoje dola ovamo i je li joj majka

Amerikanka. Charlie je pretpostavljao daje tako jer je dijete govorilo engleski kao izvorni
govornik. Htio ju je pitati puno toga, ali mislio je da ne bi trebao. Promatrao ju je kad je krenula dolje. Kretala se brzinom male snjene vjeverice, gotovo ravno niz planinu, uz savrene,
glatke okrete. Lako ju je dostigao i bio je svega nekoliko metara iza nje. Ona podigne pogled i
ugleda ga kako skija blizu nje, a njen iroki osmijeh govorio mu je daje zadovoljna zbog toga.
Skija kao moj tata, rekla je s divljenjem, ali zapravo se Charlie divio njoj. Bila je sjajna
mala skijaica, preslatka djevojica i on se osjeao kao daje ovdje na planini sklopio novo
prijateljstvo. I dok je klizio za njom, morao se nasmijati sam sebi. ivot mu je zaista bio drugaiji u posljednje vrijeme. Vrijeme provodi sa sedamdesetogodinjom enom, duhom i djecom. To nije bila ni sjena njegovog zaposlenog, ustaljenog, predvidljivog ivota u Londonu,
na elu arhitektonske tvrtke. Sad nije imao posao, ni prijatelje, ni enu, ni planova. Imao je
samo briljantno bjelilo snijega pod svojim skijama i sunce na planinama, dok je nizbrdo pratio
malu skijaicu.
Napokon je stala i on se u trenu spustio do nje, a ona se osvrnula na njegov stil. Sjajno
skija. Kao moj tata. On se prije natjecao. Bio je na Olimpijadi, za Francusku. To je bilo davno. Sad misli daje star. Ima trideset i pet godina.
Ja sam jo stariji. I nikada nisam bio na Olimpijadi, ali hvala ti. A onda se sjeti i okrene
se da joj postavi pitanje, a ona ga je pogledala i odmaknula kovre s lica. Kako se zove?
Monique Vironnet, ona jednostavno ree, savrenim francuskim akcentom i on shvati da
vjerojatno besprijekorno govori francuski. Moj tata se zove Pierre. Jesi li ga kad vidio na
natjecanju?
Vjerojatno. Ali ne sjeam se imena.
Osvojio je bronanu medalju, ree ona, a on je primijetio kako joj oi obuzima tuga.
Sigurno ti jako nedostaje, blago ree Charlie dok su promatrali udaljene humke duboko
ispod njih. Kao da ne ele zavriti spust i sii dolje, oboje. On je rado brbljao s njom, a ona je,
izgleda, jako uivala u njegovom drutvu. Nedostaje joj otac, pretpostavio je on, puno je priala o njemu.
Idem kod njega preko praznika, objasnila je. Ali moja majka ne voli da idem tamo. Kae da za mene nije dobro da sam u Parizu. Kad smo ivjeli tamo, stalno je plakala. On kimne. Poznavao je taj osjeaj. On se protekle godine naplakao u Londonu. Kraj svakog braka
jako boli. A onda se upitao kakva je njena majka, je li zgodna i iva kao i njena djevojica.
Morala je biti, u ovom djetetu je sve bilo sunano i toplo. To se nije dogaalo samo od sebe.
Kad se o djeci radi, to je obino odraz njihovih roditelja.
Hoemo li se spustiti? on je na kraju upita. Dugo su se zadrali na planini i bilo je kasnije nego to je on mislio. Ve je odavno prolo jedan. A on je umirao od gladi. A kad je krenuo za njom niz kosinu, skijali su u savrenom skladu i oboje su blistali na kraju spusta.
Ovo je bilo strano, Monique. Hvala ti! Ve joj je rekao da se zove Charlie, a ona gaje gledala s najblistavijim osmijehom.
Sjajno skija! Kao tata. To je bila najvea pohvala od nje i Charlie je to shvaao.
Hvala ti na tome. Ni ti nisi loa. A onda nije znao to bi s njom. Nije htio naprosto skinuti skije i otii, a nije bio siguran treba li je pozvati sa sobom. Treba se nai negdje sa
svojom mamom? Bio je samo blago zabrinut. Teren u Charlemontu je djelovao sigurno i
mirno. Ali ipak, bila je samo dijete, a on je nije htio ostaviti samu sad kad su se spustili s planine.
Monique kimne. Mama je rekla da se vidimo na ruku.
Otpratit u te unutra, ree on osjeajui se odgovorno i vrlo zatitniki prema njoj. On je
rijetko upoznavao djecu i iznenadilo ga je koliko mu je bilo ugodno s njom i koliko mu se
jako svidjela.

 Hvala, ree ona kad su krenuli na terasu, probijajui se kroz guvu. Moda se vratila
gore. Ona ne jede ba puno. On je zamiljao sitnu, njenu, suvremenu Edith Piaf, iako
Monique nije rekla da joj je majka Francuskinja kao otac.
Pitao ju je to bi htjela jesti, a ona je zatraila hot dog, okoladni shake i krumpirie. Tata
me u Francuskj tjera da jedem zdrave stvari. Bljak. Napravila je groznu grimasu i on se smijao plaajui njen ruak, a onda je naruio hamburger i Colu za sebe. Nakon to je s njom
skijao punom brzinom nije mu ak bilo ni hladno. A odlino se zabavio.
Zauzeli su jedan mali stol i napola su pojeli ruak kad je Monique uzviknula, skoila i poela mahati nekome u daljini. Charlie se okrenuo da vidi koga je to spazila u guvi. Posvuda
su bile grupice ljudi, ljudi koji domahuju, razgovaraju, viu, naguravaju se u svojim tekim
izmama, uzbueni svojim jutarnjim vonjama i nestrpljivi da se vrate natrag na planinu. Nije
mogao razabrati koga je ona to spazila, a onda se odjednom ona stvorila kraj njih. Visoka tanka ena u elegantnoj be parki obrubljenoj krznom. Nosila je be hlae od stretcha i be
demper i, skinuvi tamne naoale, namrtila se na djevojicu. Charlie je imao osjeaj daju je
ve negdje vidio, ali nije se mogao sjetiti gdje. Moda je bila model ili su im se putevi ukrstili
negdje u Europi. Imala je neku posebnu eleganciju, i nosila je zgodan krzneni eir. Ali nije
izgledala nimalo zadovoljno dok joj je pogled klizio izmeu njega i njene keri.
Gdje si ti? Svugdje sam te traila. Rekla sam ti da me eka u restoranu u dvanaest sati.
Monique se sva rastopila pri pogledu na majku, ali Charlija je iznenadilo to je ta ena prema
njoj bila hladna kao led, a dijete je bilo tako toplo. Ali elegantna mlada ena je bila ljuta zato
jer se zabrinula pa je nije mogao potpuno kriviti.
Jako mi je ao, ispriao se on. To je vjerojatno moja pogreka. Zajedno smo se vozili
ski-lifitom, a onda smo se sputali, a nismo urili. Poeli smo razgovarati. Na to je ona dobila jo gnjevniji izraz.
Ona je osmogodinje dijete. Bijesno je zurila u njega, a njemu je neto bilo poznato, ali
nije pojma imao to. Izgledala mu je tako poznato, a jo uvijek nije znao zato. No kad je pogledao Monique, vidio je daje na rubu suza. Monique, majka je nemilosrdno zurila u nju,
tko ti je platio ruak?
Ja, objasni Charlie i bilo mu je ao djevojice pod udarom majine tirade.
Sto je bilo s novcem kojeg sam ti ja dala jutros? Mlada ena je izgledala frustrirano i
bijesno, skidajui eir, pri emu je otkrila dugu grivu tamne kestenjaste kose. A Charlie je
ve primijetio da ima prodorne zelene oi. Nije uope bila slina keri.
Izgubila sam, rekla joj je Monique, a dvije suze su joj na kraju ipak pobjegle iz natmurenih oiju. Oprosti, mama... Pokrila je lice rukama daje Charlie ne vidi kako plae.
Stvarno, nije to nita, Charlie ih je obje nastojao umiriti. Osjeao se grozno zbog pometnje koju je uzrokovao, najprije zbog njenog zakanjenja, a onda i time to joj je platio hot dog.
Ispalo je kao da ju je htio odvesti. Bio je potpuno svjestan daje ona dijete. Ali pogled u oima
njene majke jo uvijek je bio bijesan i nakon to mu je ljutito zahvalila, uhvatila je Monique
za ruku i odvela je ne dopustivi joj ak ni da zavri ruak. Charliju je bilo dovoljno da ih vidi
ovako pa da se razljuti. Nije bilo razloga da ona priredi ovakvu scenu i osramoti dijete. Imala
je pravo to joj ne doputa da se mota naokolo s nepoznatim ljudima, ali on je bez sumnje
izgledao dovoljno bezopasno. Mogla je nastupiti dobronamjernije i ljubaznije, a nije. Zavravajui svoj hamburger, razmiljao je o njima, o djevojici s kojom je s takvim veseljem razgovarao i majci koja je bila toliko gnjevna i uplaena..., a onda se odjednom sjetio. Znao je
tono gdje ju je ve vidio i tko je bila. To je bila neljubazna ena iz Povjesniarskog drutva u
Shelburneu. A ni tamo mu se nije svidjela, skoro koliko ni sada. Djelovala je tako ogoreno i
tako prestraeno. A onda se sjetio to je rekla Monique, kako je njena majka u Parizu stalno
plakala. To mu je otvorilo jo vie pitanja o njima. Od ega ona bjei? Sto skriva? Ili je zaista
tako odbojna kao to izgleda? Moda, zapravo, u njoj i nema niega drugog.

Jo je razmiljao o njima kad je, ovog puta sam, sjeo na iaru i na vrhu opet naletio na
Monique. Jo uvijek joj je, izgleda, bilo neugodno i ovog puta mu se nije odmah obratila. Ali
nadala se da e je on primijetiti. Mrzila je kad njena majka ovako postupa. A u zadnje vrijeme
je to bilo esto. To je, vie ili manje, i rekla Charliju, gledajui ga svojim lijepim velikim
oima.
Zao mi je to se moja mama naljutila na tebe. Sad se esto naljuti. Mislim daje to zato jer
je umorna. Stvarno puno radi. Ostaje dugo budna i pie. To ipak nije bio izgovor za njeno
ponaanje, ak je i dijete to znalo, a bilo joj je stvarno ao to je njena majka bila tako opaka
prema Charliju. Sad, izgleda, nije bilo naina da to popravi. Hoe opet sa mnom skijati?
tuno gaje upitala. Djelovala je jako usamljeno, a on je, po nainu kako gaje gledala, slutio da
joj nedostaje njen otac. Kraj takve majke nije bilo ni udo. On se, za djetetovo dobro, nadao
daje otac toplija osoba nego ena otrog jezika i slomljenog izraza u oima.
Sigurna si da tvoja majka nee zamjeriti? Nije htio da ona pomisli kako je perverznjak,
nekakav ludi pedofil koji progoni njenu djevojicu. Ali bili su na otvorenom, na planini, iz
toga se nije moglo puno toga pogreno protumaiti. A on nije imao srca odbiti dijete. Izgledala je kao daje jako eljna drutva.
Moju mamu nije briga s kim se skijam. Samo ne smijem s nekim ulaziti unutra, ili u neiju kuu ili auto, objasnila je razumno, a ozbiljno se naljutila zato jer sam te pustila da mi
plati ruak. Ona kae da se mi same moemo brinuti za sebe. A onda gaje pogledala irom
otvorenih oiju, ispriavajui se za svoju rastronost. Je li puno kotalo? upitala je, zabrinutog izgleda, a on se nasmijao na nedunost tog pitanja.
Nije, naravno. Mislim da se ona samo brinula za tebe pa se zato i razljutila. Mame su ponekad takve, on ree s razumijevanjem, nastojei joj umanjiti brige, a i tate. Ponekad se roditelji prepadnu da se neto loe dogodilo ako te ne mogu pronai, pa kad te nau, onda se
izbezume. Siguran sam da e do naveer biti u redu. Ali Monique nije bila tako sigurna,
poznavala je svoju majku bolje nego Charlie. Njena majka je udljiva i nesretna, toliko dugo
da se Monique vie nije mogla sjetiti drugaije osobe iako je vjerovala da joj je majka bila
bila sretnija dok je ona bila mala. Ali tada je njihov ivot bio drugaiji, njene iluzije jo nisu
bile propale, tada je jo bilo nade, vjere i ljubavi. Sad je ostala samo gorina i bijes i nijemo
nezadovoljstvo.
U Parizu, mama je plakala sve vrijeme. A ovdje se ljuti. Ona je zvuala kao stalni izvor
veselja i Charliju je tog djeteta bilo ao. Njena majka je bila zaista nepravedna to svoje nezadovoljstvo iskaljuje na keri. Mislim da ba nije jako sretna. Moda ne voli svoj posao.
On kimne, ozbiljno sumnjajui da se radi samo o tome, ali to nije htio objanjavati jednoj
osmogodinjakinji. Moda joj nedostaje tvoj tata.
Ne, vrsto ree Monique nakon jednog otrog, usporednog skretanja. Kae da ga mrzi.
To je bilo zgodno. Sjajna atmosfera za odrastanje djeteta, pomisli Charlie, sve neskloniji
majci. A ja mislim da to ba nije tako, ree Monique s nadom, ali oi su joj bile tune.
Moda emo se jednog dana vratiti, ona ree s enjom. Ali tata je sada s Marie-Lise. Situacija je zvuala komplicirano, a na dijete je oito ostavila teke posljedice. Njega je to pomalo podsjetilo na njegove muke s Carole, ali tu barem nije bilo djece koja bi pri tome stradala. A Monique je, izgleda, uspjela preivjeti, usprkos svojoj majci.
Tvoja mama to kae? upita on s mlakim zanimanjem, ne zbog bilo kakvog interesa
prema majci, nego samo zato jer mu je dijete postalo drago. Da ete se vratiti?
Zapravo ne... barem ne jo. Kae da sada moramo ostati ovdje. On je mogao zamisliti i
gore sudbine. Pitao se ive li u Shelburne Fallsu i na putu dolje to ju je i upitao, a ona je kimnula. Znao je da joj majka tamo radi, ali nije znao ive li van grada ili moda u Deerfieldu.
Kako si znao? upita ga ona sa zanimanjem.
Zato jer sam vidio tvoju mamu. I ja tamo ivim. Ba sam se doselio iz New Yorka, na
Boi.

 Ja sam jednom bila u New Yorku, kad smo se vratili iz Pariza. Baka me je odvela u
F.A.O. Schwarz.
To je sjajan duan s igrakama, ree on, a ona se oduevljeno sloi s njim. Uto su ve
stigli do podnoja staze, pa su ovog puta zajedno sjeli na iaru i ponovo krenuli gore. Zakljuio je da se vrijedi ak i izloiti gnjevu njene majke kako bi mogao jo malo uivati u razgovoru s Monique. Zaista mu se sviala i u toj maloj djevojici mogao je naslutiti nezaustavljivi entuzijazam, toplinu i energiju, usprkos problemima koje ima s roditeljima. Bila je tako
bistra, ivahna i tako draga, a oito je prola puno muka. Ipak u njoj nije bilo nimalo oaja. Za
razliku od majke koja je oito pala na samo dno i nije se uspjela izvui. Ili ako je, ma koliko
ivota i nade i sree nekada bilo u njenom ivotu, to sada vie nije bilo tako. Gotovo kao daje
umrla, a jedna ogorena, umorna, izmuena dua zauzela je njeno mjesto. Na neki nain,
Charlie ju je alio. Monique e preivjeti. Njena majka oito nije.
Ovog puta su pri spustu priali o Europi i Charlie je uivao u razgovoru. Sve je vidjela
svjeim, vedrim, uvijek pomalo aljivim oima djeteta. Priala mu je o svemu to joj se u
Francuskoj svialo. A bilo je puno toga. Vratit e se tamo jednom, mislila je, kad bude dovoljno velika da moe birati gdje e ivjeti i bit e sa svojim tatom. Sad je provela dva mjeseca s njim, ljeti i bilo joj je jako lijepo. Bili su mjesec dana na jugu Francuske. Njen tata je
sportski komentator na TV i to vrlo poznat, rekla je.
Slii li mu? Charlie usput upita, divei se mekim zlatnim kovrama i velikim plavim
oima, kao i od prvog trena kad su se tog jutra sreli.
Moja mama kae da sliim. Ali on je slutio daje i to alostilo njenu majku. Ako je on
bio olimpijski skijaki ampion i sportski novinar i imao je djevojku po imenu Marie-Lise,
uvijek je postojala mogunost daje Monikina majka izvukla krai kraj, ali moda i nije. Ako
je stalno plakala, to onda nije ba govorilo dobro o njenom muu. I on se zatekao kako cijelim
putem do dolje, dok je Monique brbljala dalje, razmilja kakvu zbrku veina ljudi napravi od
svog ivota. Varaju se meusobno, lau, ene se ili udaju za pogrene osobe, gube potovanje,
gube nadu, gube srce. Sad mu se inilo kako je pravo udo kad itko uspije ostati u braku.
Njemu to, oito, nije uspjelo. Mislio je daje najsretniji ovjek na svijetu dok nije saznao da
mu je ena ludo zaljubljena u drugog. Pria je bila toliko klasina da je to sramotno i on se
opet zatekao kako razmilja to se dogodilo izmeu Monikinih roditelja. Moda je postojao
razlog za mrki izraz na licu njene majke, razlog zato su njene srcolike usne stisnute u vrstu,
krutu crtu. Moda je bila netko drugi prije nego to ju je Pierre Vironnet ogorio. No opet,
postojala je mogunost daje ona bila goropadnica pa je on jedva doekao da je se rijei. Tko
zna? I na kraju, koga briga? Charlija ne. On se brinuo samo za dijete.
Monique je ovaj put na vrijeme otila da se nae s majkom. Charlie ju je pitao kad su se
dogovorile i otpremio ju je dalje tono u petnaest sati pa se onda popeo sam, za zadnju vonju. Ali ustanovio je da sam ne skija nita bolje ni bre, ni neobuzdanije, nego sa svojom malom prijateljicom. Lako je drala korak s njim i Charliju je bilo oito da ju je otac dobro nauio. Sputajui se niz planinu, ovog puta sam, nije se mogao othrvati razmiljanju o maloj
djevojici koja je ivjela u Parizu. Zbog susreta s njom gotovo je poelio da su Carole i on
imali djece. To bi zakompliciralo stvari, i vjerojatno bi sad bili u istoj zbrci, ali barem bi ostalo neto od njihovih deset zajednikih godina. Sada su imali samo nekoliko antikviteta, neto
lijepih slika i svatko svoju polovicu posteljine i porculana. Premalo, inilo se, da obiljei deset
godina provedenih zajedno. Nakon deset godina, trebali su imati puno vie.
Charlie je jo razmiljao o tome kad se vratio u hotel. Ali sutradan, kad je opet bio na skijalitu, nije vidio Monique ni njenu majku i pitao se jesu li otile kui. Nije pitao namjeravaju li
ostati i pretpostavio je da nije bilo tako. Sljedeih dana je skijao sam pa iako je tu i tamo vidio
poneku zgodnu enu nijedna od njih nije mu se inila vrijedna truda. Tih dana, osjeao se kao
da nema to rei niti to ponuditi, ni utoite ni podrku, nikakve zabavne anegdote. Njegov

izvor je presuio. Jedina osoba koja gaje uspjeno izazvala bila je jedna osmogodinjakinja.
Za stanje njegove psihe i pogleda na ivot, bila je to alosna injenica.
Iznenadio se kad je na samu Staru godinu opet naletio na Monique. Gdje si bila? upitao
je s veseljem kad su se sreli, navlaei skije u podnoju planine. Primijetio je da joj majke
nema nigdje na vidiku. Opet se pitao kakva je to osoba koju tako brine tko je njenom djetetu
kupio hotdog i krumpirie, a puta je samu na skijalite. Oito, nije se puno druila s
Monique. No ona je znala da je u Charlemontu Monique sigurna. Protekle godine su dolazile
skoro svaki vikend, otkad su doselile ovamo. A usprkos gorini kojom je Pierre zainio gotovo sve to su radili u Francuskoj, skijanje im je i dalje bilo vano, iako je njena majka skijala
na pitomijim strminama nego ona.
Vratili smo se zato jer je mama morala na posao, objanjavala je Charliju uz sretni osmijeh. Kao da su se susreli stari prijatelji. Ali veeras emo ostati ovdje, a sutra idemo kui.
I ja. Tu je bio ve tri dana i nije se vraao do Nove godine naveer. Hoe li ostati
budna za Staru godinu?
Vjerojatno, ree ona s nadom. Moj tata mi daje da pijem ampanjac. Mama kae da e
mi se od toga smotati mozak.
To je mogue, ree on razveseljen, pomislivi na sav onaj ampanjac koji je ispio u proteklih dvadeset i pet ili trideset godina iako se o njegovom djelovanju moglo raspravljati. Ja
mislim da ti od ponekog gutljaja nee biti nita.
Mama mi nee dati ak ni toliko. A onda doda vedrijim tonom, Juer smo bile u kinu.
Bilo je jako lijepo. Bila je, izgleda, zadovoljna, a onda ga je nakratko pretekla. Ovog puta ju
je tono u podne poslao dolje, majci. Ali poslijepodne su se opet sreli, a Monique je dovela
prijatelja sa sobom. To je bio jedan deko kojeg je znala iz kole. Mali akrobat, primijetio je
Charlie, ali Monique mu je ozbiljnog izraza doapnula kako je Tommy nikakav skija. Charlie
se smjekao dok su djeca letjela ispred njega. On je na spustu bio malo oprezniji nego oni, a
do naveer se ve i umorio. Monique je dotada ve otila sa skijalita i on se iznenadio kad je
naletio na njih u svom hotelu, poslije veere. Sjedili su u velikom dnevnom boravku pansiona,
a Francesca je pred kaminom ispruila svoje duge noge. I dok je neto govorila Monique,
Charlie opazi kako se smjeka. I ma kako mu bilo mrsko, morao je priznati, izgledala je fantastino. Bila je prelijepa ena usprkos ledenom, alosnom izrazu u oima.
Isprva je oklijevao, a onda je ipak odluio da im prie i pozdravi ih. Dosada je ve proveo
toliko vremena s Monique da mu se inilo nepristojno kad o tome ne bi obavijestio njenu
majku. Imala je kosu skupljenu u dugaki rep, a kad se pribliio, nisu mu mogle promaknuti
njene ogromne oi u obliku badema i tamnocrvena boja njene kose u sjaju vatre. Kad se
osmjehnula, u njoj se pojavilo neto tajanstveno i egzotino. Ali u trenu kad gaje prepoznala,
sve se opet zatvorilo kao zaklopci na prozorima. Charlie nije jo vidio ovako neto. Oito,
vrsto je odluila da se skriva.
Dobra veer, jo jednom, ree on, nastojei da izgleda oputenije nego to se osjeao.
Ovo mu vie nije ilo dobro. A nije ni htio. Osjeao se kao budala, stojei tamo dok je Francesca zurila u njega. Odlian je snijeg danas, zar ne? rekao je neobavezno i vidio kako je
kimnula. Jednom je skrenula pogled prema njemu, a onda se opet zagledala u vatru, bez zanimanja.
Ali na kraju se ipak prisilila da ga pogleda i odgovori na pitanje. Snijeg je bio odlian,
sloila se, ali on je primijetio kako joj, izgleda, priinjava veliku muku to to je uope progovorila s njim. Monique mi je rekla da vas je opet vidjela, doda ona, djelujui gotovo otvoreno, ali on nije htio da ova ena pomisli kako u njegovim susretima s njenim djetetom postoji
ita nedoputeno. Bili su naprosto skijaki partneri, a ona je oito eznula za odraslim mukim
drutvom jer joj je nedostajao otac. Bili ste jako dobri prema njoj, tiho ree Francesca Vironnet kad je Monique otila priati s drugim djetetom, ali nije ga pozvala da sjedne s njom.
Imate djecu? Pretpostavljala je da ima. Monique joj nije toliko ispriala o njihovim razgovo-

rima. Pogotovo joj nije rekla daje Charliju priala o svom ocu. Ne, nemam djece, Charlie
objasni. Ona mi se ba svia, ree, a onda obilato poasti Monique pohvalama. Ali morao je
jo jednom primijetiti koliko je ova ena bila povuena. Bila je kao ranjena ivotinja u dubini
spilje. Jedino to se vidjelo, bile su njene oi, sjajne u mraku, na svjetlosti vatre. Nije bio siguran zato, no barem iz znatielje, poeli je izvui van. Ovakve izazove je volio prije puno godina, ali nauio je da se u to ne uputa, ak i prije braka. Vrlo esto takvi izazovi nisu bili vrijedni ni truda ni vremena. A ipak... neto u njenim oima rjeito je aptalo o njenim tugama.
Jako ste sretni to imate Monique, on tiho ree, a ovog puta ga ona pogleda u oi i on
opazi barem najslabaniji bljesak neeg toplog ispod gleera iza kojeg se skrivala.
Da, sretna sam... ona se sloi, ali nije zvuala kao da to zaista misli.
Ona je, uz sve, i odlina skijaica, smjekao se on, pretekla me je nebrojeno puta.
I mene pretekne. Francesca se zamalo nasmijala, ali se zaustavila. Nije htjela upoznati
ovog ovjeka. Zato je putam da sama skija. Prebrza je za mene. Ne mogu je pratiti. Nasmijeila mu se i izgledala je gotovo lijepo, ali jo ne do kraja. Trebalo bi jo puno vatre da se
to promijeni.
Kae daje nauila skijati u Francuskoj, on usput spomene i na te rijei ugleda kako se sve
na Franceskinom licu s treskom zatvara. Kao da gleda vrata sefa dok se zatvaraju elektrinom
bravom. Zakljuana, zapeaena i zabrtvljena, i nita slabije od dinamita ne bi ih moglo otvoriti prije zakazanog vremena. Oito, podsjetio ju je na neto to nije mogla podnijeti ni u mislima. Pa je zakljuala vrata i pobjegla daleko, daleko od njega. Jo je imala izraz iznenadne
agonije kad se Monique vratila natrag. Francesca ustane i ree joj daje vrijeme za spavanje.
Monique postane oajna. Tako se dobro zabavljala. I htjela je ostati budna do ponoi. A
Charlie je znao daje, djelomino, on kriv za ovaj nagli prekid. Sad je Francesca morala pobjei od njega na sigurno i morala je odvesti svoju ker sa sobom. Htio joj je rei da joj ne eli
nikakvo zlo, da i sam ima vlastite rane. Nije bio prijetnja ni za koga. Bili su kao dvije ranjene
ivotinje koje piju s istog izvora, nije bilo potrebe da se jo jednom meusobno ranjavaju, niti
da bjee i skrivaju se. Ali nije bilo naina da joj kae to osjea. Od nje nije htio nita, nikakvo prijateljstvo, nikakvu bliskost, nije htio ba nita iznuditi od nje. Samo je mirno stajao pokraj njenog puta. Ali ak i ta slabana prijetnja, taj nagovjetaj ljudske prisutnosti u njenom
ivotu, makar samo na tren ili dva, za nju je bilo previe. Pitao se o emu ona to pie, ali to ju
se ne bi usudio pitati.
Posljednji put se pokuao zaloiti za svoju malu prijateljicu. Stvarno je prerano za spavanje na Staru godinu, zar ne? Sto kaete na jedno umbirovo pivo za Monique i au vina za
nas? Ali to je bila jo vea prijetnja i Francesca odmahne glavom, zahvali mu i za dvije minute, obje su nestale, a njemu je bilo ao kad su otile. No on nikada nije sreo enu toliko teko povrijeenu kao ona i nije mogao zamisliti to joj je njen sportski komentator napravio
daje ostala tako unitena. Ma to bilo, Charlie je slutio, moralo je biti prilino strano. Ili je
barem ona tako mislila, to je bilo dovoljno. Ali usprkos oklopu kojeg je tako uspjeno nosila,
sad je naslutio daje negdje u dubini vjerojatno bila sasvim pristojna osoba.
Otiao je u bar i ostao tamo do deset i trideset, a onda konano otiao gore u svoju sobu.
Nije bilo smisla ostati dolje i gledati kako se svi ostali smiju, viu i opijaju. Kao i za Gladys
Palmer, Stara godina je bila no koju nikada nije volio. I u pono, dok su trubile automobilske
sirene, zvonila zvona i parovi se ljubili obeavajui da e ova godina biti drugaija, Charlie je
u svojoj sobi spavao dubokim snom.
Sutradan se probudio bistar, rano ujutro, i vidio da pada snijeg, a vidljivost je slaba. Podigao se jak vjetar i bilo je hladno, pa se on odlui vratiti. Charlemont je bio tako blizu da se
mogao vratiti kad god poeli, nije morao skijati po loem vremenu ili se prisiljavati da ostane
kad bi radije bio kod kue i neto radio po svom dvorcu. Tri dana dobrog skijanja bilo mu je
dovoljno.

Odjavio se u deset i trideset, i za dvadeset minuta je bio natrag kod kue. Snjeni nanosi su
se opet skupljali, a sve uokolo prekrivala je predivna tiina. Volio je to promatrati, satima
sjediti u svojoj radnoj sobi, koja je bila Sarin budoar, itati i s vremena na vrijeme baciti pogled na snijeg koji je vani i dalje padao.
Razmiljao je o djevojici koju je upoznao u Charlemontu i njenom ivotu s majkom koja
je bila istovremeno i tako gnjevna i tako tuna. Rado bi jo jednom vidio dijete, ali bilo je
oito kako on i njena majka nisu predodreeni da budu prisni prijatelji. A kad je pomislio na
nju, sjetio se knjiga koje je trebao vratiti u Povjesniarsko drutvo. Jednu je posudio Gladys
Palmer, a nju je ionako htio vidjeti pa u mislima zabiljei kako e sutra navratiti i uzeti knjigu.
Mogao je, nakon toga, odnijeti obje knjige u Drutvo.
Ali kad je pomislio na knjige, zauo se neobini utavi zvuk na tavanu iznad njegove glave i on poskoi, sam sebi usprkos, a onda se nasmije. Osjeao se tako glupavo, u kui s ovakvom prolou, sve se moglo pripisati nadnaravnom. Nikome nije palo na pamet da bi negdje
tamo na tavanu mogao biti puh ili ak vjeverica, ili takor. Odluio je da se na to nee obazirati, ali dok je itao neke nove arhitektonske asopise koje je kupio, opet je uo isti zvuk. Kao
da neka ivotinja neto vue, a povremeno je zvualo gotovo ljudski. A onda se razabrao zvuk
grickanja, koji mu je potvrdio ba ono to je prije pomislio. Bio je to glodavac. Ovog puta,
nije ak ni pomislio da bi to mogao biti Sarin duh. Ve se pomirio, nakon stoje Gladys rekla
kako ju je vidjela samo jednom u ivotu, bio je siguran da se vizija nee vratiti po drugi put.
Jo to sam sebi nije mogao potpuno objasniti, no ma to bilo, sad je nestalo, i kua je bila prazna. Osim ovog takora na tavanu iznad njegove glave.
Gnjavio gaje cijelo popodne, a u sumrak, dok je snijeg i dalje padao, on je izvukao ljestve i
odluio otii gore i pogledati. Ako je bio takor, nije htio da mu uniti instalacije. Kua je bila
dovoljno stara i bez glodara koji e poderati sve to je preostalo i izazvati poar. Vie puta je
obeao Gladys da e paziti na to.
Ali kad je otvorio vrataca koja vode na tavan i podigao se gore, tamo je sve bilo tiho i nikakvih znakova nije bilo da neto nije u redu. Znao je da si nije umislio, bio je siguran da su
zvukovi koje je uo bili ravno iznad njega. Uzeo je sa sobom bateriju i pogledao svugdje. Tu
su bile iste one kutije koje je ve vidio, uniforme, igrake, staro ogledalo naslonjeno na zid, a
onda je na suprotnom kraju uoio neto to u svom prvom istraivakom pohodu nije opazio.
Bila je to jedna starinska runo izrezbarena kolijevka i on je blago opipa rukom, pitajui je li
pripadala Gladys ili Sarah, ali u svakom sluaju, sada je u njoj bila samo tuga, praznina koja
gaje dirnula. Tih beba vie nije bilo, u oba ivota bile su mrtve. Okrenuo je lea tom predmetu
i gorko-slatkom osjeaju kojeg je pobudio i uperio svjetlo u suprotni ugao, tek toliko da se
uvjeri kako nikakvo krzneno stvorenje nije ovdje sagradilo svoje gnijezdo. Znao je da vjeverice to ponekad rade. Moda ak i dugo ive tu. Krenuvi natrag prema ljestvama, opazio je
malu niu ispod jednog od velikih okruglih prozora, a u njoj je leao jedan stari, istroeni
koveg. Nije se sjeao da gaje ve vidio iako je po izgledu i oblaku praine koji se podigao
kad gaje dotaknuo bilo oito daje oduvijek tu. Lako gaje bilo previdjeti, njegov istroeni koni
pokrov kao da se stapao sa zidom. A kad gaje Charlie pokuao otvoriti, shvatio je daje zakljuan. injenica da ne moe u njega prodrijeti izazvala mu je znatielju.
Na kovegu nije bio nikakvih oznaka, ni inicijala, nikakvog imena ni grba. Kako su oboje
ljudi koji su ivjeli u kui bili Europljani s plemikim naslovima ne bi se zaudio daje negdje
na njemu ugledao grb, ali nita. I dok se igrao s bravom, oljutio se komad prastare koe. Pokrov je izgledao krajnje lomljivo, ali sam koveg nije bio takav. A kad gaje Charlie pokuao
podii, uini mu se kao daje ispunjen kamenjem. Ali bio je dovoljno malen da ga s malo napora ponese, pa gaje odnio do ljestava, a onda se polako spustio, balansirajui s kovegom na
ramenu, oprezno, da mu ne ispadne.
Kad se spustio, koveg je pao s muklim udarcem na pod. Kad je zatvorio vrataca, zadovoljan to gore nije pronaao nikakve glodavce, odnio je koveg u kuhinju i izvadio alat kojim

e ga na silu otvoriti. Bilo mu je malo neugodno, pitajui se je li to Gladys Palmer ovdje drala skrivene neke sitne dragocjenosti ili papire koje nije htjela da itko vidi. Gotovo ju je nazvao
prije nego to je pokuao otvoriti koveg silom. To mu se inilo kao neka vrsta oskvrnua, a
koveg je istovremeno izgledao toliko staro da ga je hipnotizirao. Nije se mogao zaustaviti.
Nije mogao odustati i dok se borio s bravom, ona je odjednom popustila i otpala. Koa je bila
suha i krhka, privrena mjedenim avlima i lako je bilo povjerovati daje koveg tu otkad
postoji kua. A kad je Charlie dotaknuo poklopac, osjetio se nekako udno, bez daha. Nije
imao pojma to je oekivao da e nai; novac, dragulje, blago, dokumente, karte, malu sasuenu lubanju, nekakav sablasni, udesni trofej ili sitnicu iz drugog stoljea. Srce mu je udaralo
dok je podizao poklopac i pri tome je gotovo povjerovao daje u tom trenutku uo kraj sebe
utanje. Nasmijao se u tiini stare kuhinje, znajui daje to umislio. Ovo je bila samo stvar,
predmet, stara kutija i kad ju je otvorio, osjetio je kako ga preplavljuje mali val razoaranja.
Koveg je bio ispunjen malim knjiicama uvezenim u kou, izgledale su gotovo kao molitvenici. Bile su paljivo uvezane i imale su dugake svilene vrpce za obiljeavanje. Bilo ih je
preko tucet i sve su bile iste. Pretpostavljao je daje koa nekada mogla biti crvena, ali sad je
bila mutna, izblijedjela smea. Uzeo je jednu i otvorio je pitajui se jesu li te knjige iz neke
crkve ili kome su pripadale. Nije bilo oznaka na njima, nikakvog naslova, ali izgledale su kao
neto vrijedno, a onda je, kad je zavirio unutra i pogledao prvu stranicu, osjetio drhtaj kad je
ugledao njeno ime napisano njenom vlastitom rukom. Rukopis je bio sitan i fin i jasan. Tinta
se osuila prije vie od dvjesto godina, a u uglu je pisalo Sarah Ferguson, 1789. Od samog
pogleda na ono to je ona sama napisala, kad je proitao njeno ime, ispunila gaje enja...
kako je to davno bilo... kakva je bila? Kad je zatvorio oi, mogao ju je zamisliti kako sjedi u
ovoj sobi i pie.
I s krajnjom panjom i oprezom, u strahu da se ne raspadne pod njegovim dodirom, on okrene sljedeu stranicu, a onda shvati to dri u rukama. Ovo nije bio molitvenik. Ovo su bili
dnevnici, Sarini ljetopisi. Sirom otvorenih oiju poeo je itati. To je bilo kao da im je svima
napisala pismo. Priala im je to joj se dogodilo, gdje je bila koga je vidjela, tko joj je bio
drag, kako je upoznala Francoisa... kako je stigla ovamo i otkuda. Kad je Charlie poeo itati
rijei koje su preivjele dva stoljea, niz njegov obraz zakotrljala se suza i pala mu na ruku.
Jedva je mogao povjerovati u svoju sreu i kad je poeo itati, on osjeti kako mu cijelim tijelom prolazi drhtaj uzbuenja.

Poglavlje 8
SARAH FERGUSON JE STAJALA kraj prozora, zagledana u pustaru kao i prethodna dva dana.
Iako je bio kolovoz, magla je polijegala nisko jo ujutro, nebo je bilo tamno i lako se moglo
zakljuiti da e uskoro poeti oluja. Sve je izgledalo mrano, zloslutno, no ona se ba tako i
osjeala dok je tamo stajala i ekala. Njen mu, Edward, grof od Balfoura, nestao je prije etiri dana.
Prije etiri dana, rekao je da ide u lov, poveo je sa sobom etiri sluge. Sarah je rekao da e
se sastati sa prijateljima. A ona nikada nije postavljala pitanja. Bila je dovoljno pametna. Ljudima koji su tragali za njim rekla je neka ga potrae u krmi ili u susjednom gradu, ili ak
medu slukinjama na njihovim farmama ili posjedima. Predobro je poznavala Edwarda, odavno gaje ve poznavala. Poznavala je njegovu okrutnost, njegovu nevjeru i zlou, nemilosrdnost njegovog jezika i opakost njegove ake. Razoarala gaje, esto i gorko. esto dijete koje
mu je rodila, ovog puta mrtvo pri porodu, pokopano je prije samo est mjeseci. Jedino to je
Edward od nje ikada htio bio je nasljednik, a nakon godina provedenih s njom, nije imao nije-

dnog. Svu djecu koju je s njim zanijela ili je pobacila, ili su bila mrtvoroenad, ili su pomrli
nekoliko sati nakon roenja.
Njena majka je umrla pri porodu drugog djeteta i Sarah je ivjela sama s ocem od malena.
On je ve bio star kad je Sarah roena, a kad je njena majka umrla, nije se ponovo enio. Sarah je bila tako lijepa, puna duha i veliki izvor radosti za njega i on je bdio nad njom. Kako je
stario i naglo postajao sve slabiji, Sarah gaje odano njegovala i odrala ga na ivotu dulje nego to bi opstao bez nje. A kad je njoj je bilo petnaest godina, i njemu je bilo jasno da nee jo
dugo. Znao je da vie nema izbora, nije bilo odlaganja, odluku se moralo donijeti. Morao joj
je pronai mua prije nego to umre.
U kraju je bilo puno prilika, jedan grof, vojvoda pa vikont, neki od njih bili su znaajni ljudi. Ali Balfour je bio najnestrpljiviji, on ju
je oajniki elio, a njegova zemlja je bila odmah do oeve. To bi bio povelik posjed, napominjao je Sarmom ocu, jedan od najveih i najvanijih u Engleskoj. Sarin otac je s godinama svojoj zemlji pribrojio brojne parcele i ona je imala carski miraz.
Balfour je bio taj koji ju je na kraju dobio. Bio je previe pronicljiv, njegovo zanimanje
previe gorljivo, a argumenti preuvjerljivi da bi bili zanemareni. Postojao je i drugi, mlai
ovjek koji je njoj bio puno drai, ali Edward je uvjerio njenog oca kako ona, budui daje tako
dugo ivjela sa starcem, nikada ne bi bila sretna s mladiem priblino istih godina. Trebao joj
je netko sliniji ocu. A Sarah je o Edwardu znala jako malo, nije znala dovoljno da moli za
milost, preklinje da bude poteena.
Prodana je za zemlju i sa esnaest godina postala je grofica od Balfoura. Vjenanje je bilo
malo, posjed ogroman, a kanjavanje beskonano. Njen otac je umro u roku od pet tjedana
nakon vjenanja.
Edward ju je nakon toga redovno tukao, sve dok nije ostala trudna. A tada joj je samo prijetio i poniavao je, amarajui je kad god mu je dolo i govorio joj da e je ubiti ako mu ne
da nasljednika. Veinu vremena provodio je daleko od kue, putovao je po posjedima, leao
pijan u krmama, napastovao slukinje ili boravio kod prijatelja irom Engleske. Kad se on
vraao, danje uvijek bio sumoran. Ali najsumorniji je bio onaj kad je njihovo prvo dijete umrlo nekoliko sati nakon roenja. Bilo je jedini traak nade u njenom ivotu. Edward je bio manje pogoen nego ona, jer je to bila samo djevojica. Sljedee troje su bili sinovi, dva mrtvoroena, a jedan roen prerano; a posljednje dvije su opet bile djevojice. Zadnju je drala u
rukama satima, beivotnu, umotanu u pelene, jednako kako je opremila i sve ostale. Bila je
napola luda od boli i tuge, i morali su joj oduzeti dijete da bi ga pokopali. Edward joj se od
tada jedva obraao.
Iako je Edward pomno skrivao svoju okrutnost prema njoj, kao i svi drugi u kraju i ona je
znala za bezbrojnu kopilad meu kojima je bilo sedam sinova, ali to nije bilo isto. On ju je
upozorio da e, ako mu ona ne da nasljednika, na kraju priznati jednog od njih, bilo to, samo
da ne preda naslov i posjede svom bratu, Havershamu, kojeg je mrzio.
Tebi neu nita ostaviti, bljuvao je rijei na nju. Ubit u te prije nego to u ti dopustiti
da bez mene ostane na svijetu, ako mi ne rodi nasljednika. S dvadeset i etiri godine, bila
je u braku s njim osam godina i dio nje je ubio ve odavno. U njenim oima je bio mrtvi izraz
kojeg je i sama ponekad vidjela u ogledalu. Pogotovo nakon to je zadnje dijete umrlo, vie
joj nije bilo vano je li iva ili mrtva. Njen otac bi bio van sebe daje znao na to ju je osudio.
Nije imala ivota ni nade, nikakvih snova. Premlaivana, zlostavljana, prezrena, popljuvana
od ovjeka kojeg se gnuala, a s kojim je morala spavati proteklih deset godina i stalno pokuavati da mu rodi dijete, nasljednika prije svega.
S pedeset i pet, on je jo bio zgodan mukarac aristokratskog izgleda i djevojke po farmama i krmama koje nisu znale kakve je udi i dalje su ga smatrale privlanim i armantnim,
ali u kratkom roku on bi ih iskoristio, odbacio i unitio, a ako bi nakon toga dolo dijete,
Edwarda nisu zanimale ni djevojka ni beba. Ni do ega nije drao, gonjen ljubomorom i mr-

njom prema mlaem bratu i pohlepom zbog koje je gutao svaki komadi zemlje koji bi dotaknuo, ukljuujui i zemlju njenog oca koja je postala njegova kad je starac umro. Edward je
ve odavno potroio sav njen novac, prodao veinu nakita njene majke, i uzeo ak i ono stoje
otac samo njoj ostavio. Edward ju je iskoristio na svaki mogui nain, a ono to je preostalo,
nije ga uope zanimalo. No ak i sada, nakon tolikih neuspjeha, tolikih tragedija u njenom
mladom ivotu, on je od nje htio samo nasljednika, a ona je znala da e na kraju, s djetetom ili
bez njega, doekati njenu smrt od tih nastojanja. Nije joj ak vie ni bilo stalo. Nadala se samo da e kraj doi brzo. Nekakva nezgoda, podvala, bezduno premlaivanje, beba u njenoj
utrobi koja se nikada nee roditi, s kojom bi mogla pobjei u drugi svijet. Od njega nije htjela
nita, samo smrt i slobodu koja e iz toga proizai. A sada, dok gaje ekala da se vrati, bila je
sigurna da e dojahati na krilima svoje goropadnosti, pun snage nakon neke nedostojne avanture. Nije mogla zamisliti da bi mu se moglo neto dogoditi. Bila je sigurna da negdje lei
pijan s bludnicom u naruju. Bila je zahvalna zbog njegove odsutnosti iako su se ovog puta
svi brinuli, osim Sarah, koja je znala da je on previe opak da bi umro, previe nasilan da zauvijek nestane.
Napokon se okrenula od prozora i opet pogledala na sat na kaminu. Bilo je tek prolo etiri. Pitala se bi li trebala poslati po Havershama, treba li ga zamoliti da krene u potragu za
Edwardom. On je bio Edwardov polubrat i da ga je ona zamolila, doao bi. Ali inilo joj se
glupo da ga uznemiruje, a ako bi ga Edward naao tu kad se vrati kui, bio bi bijesan i iskalio
bi se na njoj. Odluila je priekati jo jedan dan prije nego to pozove Havershama.
Opet je polako ula u sobu i sjela. Njena iroka satenska haljina bljeskala se kao dragulj, s
tamnozelenim barunastim prslukom koji je njenu vitku figuru tako oblikovao da je izgledala
kao mlada djevojka. A bjelkasti pamuk njene bluze ispod haljine bio je gotovo jednake boje
kao i njena koa. U njoj je bilo neeg vrlo njenog i prividno krhkog, ali bila je vra nego
stoje izgledala, inae ne bi preivjela batine.
Bjelokost njene koe bila je u otrom kontrastu sa sjajnom crnom kosom. Nosila je dugu
pletenicu, nekoliko puta zamotanu u veliku punu na zatiljku. Sarah je uvijek bila elegantna i
ne pratei modu. U njenom dranju je bilo klasinog dostojanstva koje je proturjeilo oaju u
njenim oima. Uvijek je imala blagu rije za poslugu, uvijek je odlazila na farme i pomagala
oko bolesne djece i donosila im hranu. Uvijek je bila tamo da pomogne.
Imala je veliku strast prema knjievnosti i slikarstvu, i kao djevojica, putovala je s ocem
po Italiji i Francuskoj, ali nakon toga vie nigdje nije ila. Edward ju je drao zakljuanu i
ponaao se prema njoj kao daje dio namjetaja. Njenu izuzetnu ljepotu vie nije ni primjeivao, za njega to uope nije imalo nikakvog znaenja. Sa svojim konjima je postupao bolje
nego s njom.
No Haversham ju je uvijek primjeivao i za nju bio zabrinut, on je vidio tugu u njenim
oima i alostio se kad god bi uo da pobolijeva. Godinama gaje uasavalo kako njegov brat s
njom postupa, ali mogao je uiniti vrlo malo da bi Sarin ivot u rukama njegovog brata bio
malo manje paklen nego to je bio. Kad ju je Edward oenio, njemu je bila dvadeset i jedna
godina i do vremena kad je ona zanijela prvo dijete, Haversham je ve bio jako zaljubljen u
nju. Trebale su mu jo dvije godine da joj to kae, no ona se uasno bojala to bi se moglo
dogoditi ako uzvrati njegovim osjeajima. Edward bi ih oboje ubio. Natjerala je Havershama
da o tome vie nikada ne govori. Ipak, nije se moglo porei to osjeaju. I ona je bila zaljubljena u njega, sada ve godinama. Ali uvala je tu tajnu. Nikada mu to ne bi rekla jer bi tako
ugrozila njegov ivot koji joj se sada inio puno vaniji od vlastitog.
Oboje su znali kako nije bilo nade da budu zajedno. Prije etiri godine, on se napokon
vjenao s jednom roakinjom, glupavom, ali dobrodunom sedamnaestogodinjom djevojkom
po imenu Alice. Ona je odrasla u Cornwallu i po mnogo emu bila je previe prosjena za
svog mua, no ekonomski je to bila dobra prilika, njihove obitelji su bile zadovoljne i u te
etiri godine ona mu je rodila etiri preslatke djevojice. Ali osim samog Havershama, jo

nije bilo nasljednika, a Havershamove keri nisu rijeile problem, jer ene nisu mogle naslijediti zemlju ili naslov.
Kad je svjetlo poelo blijedih, Sarah je upalila svijee i uto je ula komeanje u dvoritu.
Zaklopila je oi, molei se da to nije on ve stigao. Znala je kako je zlo to tako razmilja, ali
njen ivot bi bio blagoslovljen zauvijek da mu se zaista neto dogodilo i da se vie nikada ne
vrati. Nije mogla podnijeti pomisao da e ostatak ivota provesti uz njega. Ma koliko kratak
bio, uz Edwarda bi bio predug.
Spustivi svijeu, brzo je prila prozoru i ugledala ga, njegovog konja, bez jahaa, vodilo
gaje desetak njegovih ljudi. A onda, iza njih, spazi njegovo tijelo isprueno na ogrtau, na
seljakim kolima. Izgledao je kao mrtav. Dok je ekala, srce joj je drhtalo kao ptica u grudima. Ako je mrtav, oni e ostati ozbiljni i netko e doi da joj kae. Ali oni su se ustrali, dozivajui pomo gotovo istog trena kad su uli u dvorite. Nekoga su poslali po lijenika, a njih
etvorica su ga poloili na dasku i unijeli ga u kuu. Nije jo znala to mu se dogodilo, ali srce
joj je zamrlo kad je shvatila daje iv, a oni se jo nadaju da e ga spasiti.
Boe, oprosti mi... proaptala je kad su se na drugom kraju velike dnevne sobe u kojoj
je sjedila s treskom otvorila vrata i etvorica ga njegovih ljudi unijela unutra. Njoj je izgledao
mrtav, no znala je da nije tako.
Njegovo gospodstvo, pao je, rekli su uzbueno, ali Edward se nije micao. Uputila ih je da
krenu za njom gore, u njegovu sobu i nijemo je promatrala dok su ga smjetali na krevet. Jo
je nosio odjeu koju je imao kad je otiao, a ona je vidjela da mu je koulja pocijepana i pranjava. Lice mu je bilo bijelo, a brada puna ekinja.
Svoje putovanje zapoeo je s jednom enom na oblinjoj farmi, a svoje ljude je poslao u
krmu, neka ga ekaju. I oni su ga tamo strpljivo ekali skoro tri dana. Nije bilo neuobiajeno
da se on tako dugo zadrava pa su se oni samo smijali i zbijali ale, ispijajui galone piva i
viskija. A onda su ga napokon potraili i kad se nije pojavio, otkrili su samo daje onu enu na
farmi napustio prije tri dana. Pozvali su erifa i pokrenuli potragu za njim i tog jutra su ga
nali. Edward je pao s konja i leao je bez svijesti danima. Isprva su mislili da mu je slomljen
vrat, ali nije bilo tako. Doao jek sebi jednom, na tren, putem do kue, a onda je opet pao u
nesvijest, a sad je, ispruen ovdje, izgledao kao daje mrtav. Sarah su rekli samo daje gadno
pao i, pretpostavljali su, vrlo jako udario glavom.
Kad se to dogodilo? ona tiho upita i nije im vjerovala kad su rekli da se to dogodilo danas ujutro. Na njemu je bilo skorene krvi i tragova povraanja koji su izgledali nekoliko dana
stari. Lijeniku nije znala rei gotovo nita kad je doao, a njegovi ljudi su ga pozvali u stranu
i tiho mu ispriali to se dogodilo. Takve stvari su mu bile poznate. ena njegovog gospodstva nije morala znati gdje je bio ili to je radio. Sad mu je trebalo pustiti krv i staviti pijavice,
a onda moraju ekati ishod. Bio je zdrav, vitalan mukarac, jake grae pa je ak i u njegovoj
dobi, smatrao je lijenik, bilo mogue, iako ne i sigurno, da e preivjeti nezgodu.
Sarah je posluno stajala kraj njega dok su mu putali krv, a on se nije ni pomaknuo. Pijavice je mrzila vie od svega, a kad je lijenik konano otiao, ona je izlazei iz sobe izgledala
gotovo jednako loe kao i Edward. Sjela je za pisai stol i napisala pismo Havershamu. Trebao je znati to se dogodilo, a ako postoji opasnost da bi Edward mogao umrijeti tijekom noi,
on bi trebao biti tu.
Zapeatila je pismo i poslala ga po jednom od njihovih kurira. Do Havershamovog doma
trebalo je sat jahanja i ona je znala da e on odmah doi, iste veeri. Potom se vratila i sjela
kraj Edwarda. Nijemo je sjedila u naslonjau, gledajui ga, nastojei da shvati to je osjeala.
To nije bio gnjev ili mrnja, nego ravnodunost, strah i prezir. Sada se nije mogla ni sjetiti
vremena kad gaje voljela. Bilo je to tako kratko, toliko temeljeno na laima i tako davno da je
gotovo potpuno izblijedilo iz njenog uma. Prema njemu nije osjeala ba nita. A te noi je
tamo sjedio i onaj dio nje, nijem, snaan, nepolomljen, nepokoren, koji je molio da on umre
prije jutra. Bilo je dana kad joj se inilo da s njime ne moe ivjeti vie ni trena. Nije mogla

podnijeti pomisao da opet podnosi njegov dodir, da mu dopusti da posegne za njom. Radije bi
umrla nego da mu raa jo djece, a znala je ako, ako preivi, bilo je samo pitanje vremena kad
e je ponovo uzeti na silu.
Margaret, njena slukinja, dola je malo prije ponoi, pitajui treba li joj to donijeti. Bila
je draga djevojka, istih godina kao stoje Sarah bila kad je dola u Balfour, jedva esnaest. Sarah se iznenadila kad ju je vidjela jo budnu pa ju je poslala u krevet. Margaret joj je bila strastveno odana, bila je uz nju kad je zadnje dijete umrlo i mislila je daje Sarah najdivnija ena
koju je ikada upoznala. Ona bi za nju uinila to god zatrai.
Haversham nije stigao prije dva ujutro. Njegova ena je bila bolesna, dvije od djevoica
prenijele su joj ospice i bilo joj je loe kao i njima; puno plikova uz nepodnoljiv svrab i kaljanje. Nije ih htio ostaviti, ali kad je dobio poruku od Sarah, znao je da mora doi.
Kako je on? Bio je visok, taman i zgodan kao to je i Edward bio u mladosti. Haversham je imao samo dvadeset i devet godina i Sarah je osjeala kako joj srce podrhtava kao i
uvijek, kad joj je priao i uhvatio za ruke, zadravi ih u svojim dlanovima.
Pustili su mu krv prije nekoliko sati i stavili pijavice, ali nije se pomaknuo, ni oglasio. Ne
znam..., Havershame..., ja mislim... lijenik misli da on ima krvarenje negdje iznutra. Nema
znakova, nita nije slomljeno..., ali on izgleda kao da moda i nee preivjeti. Uz te rijei,
on u njenim oima nije mogao nita razabrati. Mislila sam da bi ti trebao biti ovdje.
Ja sam htio biti s tobom. Ona ga pogleda zahvalno i zajedno polako krenu prema
Edwardovoj sobi. Nije bilo promjene. Tek kad su ponovo izali, kad je u dnevnom boravku
batler donio Havershamu au brendija, on je pogledao svoju ogoricu i priznao da Edward
ve izgleda kao mrtav. Nije mogao zamisliti da e preivjeti. Kad se to dogodilo? on upita
zabrinuto. Ako Edward umre, na njega e pasti velika odgovornost. Nije, zapravo, mislio da
e se to ikada dogoditi. Uvijek je pretpostavljao da e jednog dana Edward i ona imati sina,
iako to njemu samom oito nije uspjelo, kraj etvero djece. Ali kako je ona imala tri sina koji
su umrli, nije vjerovao da ne bi mogla imati jo jednog i nadao se da e taj sljedei preivjeti.
Kau mi da se dogodilo jutros, ona tiho ree, a kad ju je pogledao, shvatio je jo jednom
koliko je jaka. Bila je puno jaa i puno hrabrija od veine mukaraca. Od njega, sigurno puno
vie. Lau, rekla je mirno. Haversham se pitao kako je to znala. Prebacio je nogu preko noge promatrajui je, oajniki se odupirui porivu daje uzme u naruje. Moralo se dogoditi
neto vie, nastavila je ona, ali moda i nije vano. Ma to da se dogodilo, ma gdje da su ga
nali, to ne mijenja stanje u kojem je sada. Izgledao im je smrtno ranjen.
Je li lijenik davao nade? upita Haversham i dalje uznemiren, a onda, kako je ona djelovala ravnoduno, spusti au i opet je uzme za ruku. Sarah, ako se to dogodi Edwardu,
to e ti onda? Bila bi napokon slobodna, samo Haversham i nekoliko slugu znali su koliko
je brutalan bio.
Ne znam. ivjeti opet, pretpostavljam, opustila se u naslonjau s uzdahom i nasmijeila,
disati... naprosto biti. Negdje tiho dovriti ivot. Moda, ako joj ita ostavi, unajmiti vlastitu malu kuu ili ak farmu i mirno ivjeti. Nije eljela nita vie. On je ubio sve njene snove.
Htjela je samo pobjei od njega.
Bi li otila sa mnom? Ona je bila zapanjena tim pitanjem. O takvim stvarima nisu govorili godinama, a ona mu je zabranila da joj govori o ljubavi otkako se oenio s Alice.
Ne budi smijean, ona tiho ree, nastojei da zvui kao da to zaista misli. Ovdje ima
enu i etiri keri. Ne moe ih tek tako napustiti i pobjei sa mnom. Ali ba to je htio uiniti, oduvijek. Njegova ena nije mu nita znaila. Oenio se s njom samo zato jer je znao da
nikada nee imati Sarah. Ali sada... ako Edward umre... ne bi mogao podnijeti daje ponovo
izgubi. Ni ne pomiljaj na to, ona vrsto ree. Bilaje, prije svega, asna ena. A iako gaje
voljela treinu svog ivota, bilo je trenutaka kad se Haversham ponaao kao nedorasli djeak.
Nikada nije ponio teret naslova pa nikada nije morao odrasti i preuzeti odgovornosti koje uz
to idu. Ali bez naslova, osim eninog miraza nije imao ni penija.

 A ako preivi? proaptao je on u mirkavom svjetlu svijee.

Onda u ja umrijeti ovdje, ona tuno ree, nadajui se da e to biti to prije.
Ja ti to ne mogu dopustiti. Ne mogu to vie podnijeti, Sarah. Ne mogu ga gledati kako te
ubija iz dana u dan, godinu za godinom. 0, Boe, kad bi ti znala koliko gaja mrzim. On je za
to imao manje razloga nego Sarah iako je Edward inio sve to moe da Havershamu zagorca
ivot od roenja. Havershama je rodila druga ena njihovog oca i njih dvojica su imali istog
oca, a razliite majke. Haversham je bio dvadeset i pet godina mlai od Edwarda. Otii sa
mnom, ree on tada, brendi mu je udario u glavu, ali ne previe. Godinama je pokuavao skovati plan za bijeg s njom, no nikada prije nije skupio hrabrost daje to upita. Znao je koliko je
ona osjetljiva na njegov brak, puno vie nego on sam. Alice je bila dobra djevojka i bila mu je
draga, ali nikada je nije volio. Otii emo u Ameriku, nastavio je, uhvativi je sada za ruke.
Bit emo slobodni, potpuno. Sarah, mora to uiniti. Uzbueno joj je priao u mranoj,
hladnoj sobi, a kad bi bila iskrena, ona bi mu rekla da nita ne bi eljela vie od toga. Ali znala je da ne moe to uiniti. Njemu, ni njegovoj eni. A ako Edward ostane iv, bila je posve
sigurna, pronaao bi ih i ubio.
Ne smije govoriti takve gluposti, vrsto je rekla. Ugrozio bi svoj ivot ni za to. Prije svega, htjela gaje smiriti.
Biti s tobom do kraja ivota nije nita, sa estinom odvrati Haversham. Za to bi vrijedilo umrijeti... iskreno... zaista to mislim... Pribliio joj se, a ona ostane bez daha, tako blizu
njega, ali nije mu mogla dopustiti da to primijeti.
Znam da misli, dragi ovjee. Sjela je drei ga za ruke i smjekala se, alei to im
ivot nije bio drugaiji, no sada nije htjela uiniti nita to bi njega ugrozilo. Previe gaje voljela. Ali kad ju je pogledao, naslutio je ljubav koju je osjeala prema njemu i vie se nije mogao suzdrati. Privukao ju je u naruje i poljubio. Nemoj..., proaptala je kad je prestao i
htjela se naljutiti na njega, otjerati ga od sebe, samo da ga spasi, ali predugo je gladovala i
shvatila je da to ne moe uiniti. Poljubio ju je opet i ona se nije opirala, a onda se, na kraju,
odmaknula od njega i tuno odmahnula glavom. Ne smijemo, Haversham. Nemogue je. I
vrlo, vrlo opasno, ako ih tko vidi.
Nita nije nemogue, to zna. Pronai emo brod u Falmouthu i otploviti u novi svijet i
ivjeti zajedno. Nitko nas ne moe zaustaviti. Ona se osmjehne na njegovu naivnost, koliko
je prostoduan i kako malo poznaje svog brata. A da ne spominjemo injenicu da nijedno od
njih uope nema novaca.
Tebi to sve izgleda jako jednostavno. A ivjeli bismo u stidu i sramoti. Zamisli to bi
tvoje keri ule o tebi kad budu dovoljno velike da im se to ispria..., a jadna Alice...
Ona je dijete, nai e nekog drugog. Ne voli ni ona mene.
Hoe, s vremenom. Naviknut ete se jedno na drugo, na kraju.
Htjela je da on bude sretan tu gdje je, ma koliko ga voljela. Na neki neobian nain, on je
bio vie djeak nego mukarac. Zaista nije shvaao opasnosti s kojima se poigravao, ljutio se
to ona ne pristaje i neko vrijeme je smrknuto sjedio tamo, a onda su drei se za ruke, otili
gore pogledati Edwarda. Sad je ve bila skoro zora i u kui nitko nije bio budan osim sluge
koji je deurao kraj njenog mua.
Kako je on? tiho je upitala.
Nema promjena, gospoo. Mislim da e lijenik ponovo doi ujutro, da mu pusti krv.
Ona kimne, tako je i njoj reeno. Ali Edward nije izgledao kao da e to doivjeti. A kad su
ponovo izali iz sobe. Haversham je imao izraz pun nade.
Prokletnik, kad pomislim to ti je radio svih ovih godina. Krv mu je na to prokljuala.
Ne misli na to, ona tiho ree, a onda mu predloi da ode na spavanje u jednu od gostinjskih soba. Haversham je htio ostati budan dok Edward ne doe k sebi ili ne umre i doveo je
vlastite sluge sa sobom. Sve su poslali na spavanje kad je stigao, ali bio joj je zahvalan na

ponuenom krevetu i iznenaen to ona sama ne namjerava u krevet. inilo se da moe ovako
dovijeka, neumorna kao uvijek.
Kad je Haversham otiao, ona se vratila u sobu svog mua i ponudila se da deura uz njega
neko vrijeme kako bi oslobodila ostale. Mogla je drijemati na stolici pokraj njega i kad je zaspala, zatekla se kako sanja njegovog brata. To to joj je rekao bilo je nevjerojatno. Ideja o
odlasku u Ameriku bila je udesna. Ali ma kako privlano zvualo, znala je da ne postoji ni
najudaljenija mogunost da to oni uine. Ako nita drugo, ma koliko neodogovoran bio Haversham, ona to nikada ne bi uinila Alice ili njenim kerima iako bi rado pobjegla od
Edwarda, ak i ako bije to ubilo.
Glava joj je klonula na grudi i kad je izalo sunce i pijetli zakukurijekali, ona je vrsto spavala. Nitko drugi nije bio s njima u sobi, a odjednom, u snu, ona osjeti kako je eljeznim stiskom neto hvata za ruku i trese je. Kao dio sna, inilo se, a onda pomisli da ju je zgrabila nekakva ivotinja i zarila zube u njenu ruku tako vrsto da joj se inilo kako e je otrgnuti od
ostatka tijela. Probudila se naglo, s tihim jaukom od boli i straha, a onda se trgnula jo vie
shvativi da je to Edward dri za ruku i stie toliko da se morala boriti kako ne bi kriknula od
muke.
Edward!... Bio je budan, i zao kao i uvijek. Dobro si? Bilo ti je jako loe. Danima,
mislim. Donijeli su te kui na seoskim kolima, a lijenik ti je morao pustiti krv.
Sigurno ti je ao to sam iv, on hladno ree, strijeljajui je pogledom punim neprikrivene mrnje. Jo ju je stezao za ruku i veselilo gaje to joj ak i u ovako slabom stanju moe
nanijeti bol. Jesi li zvala onu budalu od mog brata? Oi su mu sijevale kad ju je pustio
jednako naglo kako ju je i zgrabio.
Morala sam, Edwarde... mislili su da bi mogao umrijeti, ree ona, gledajui ga s oprezom
s kakvim bi se suoila sa zmijom otrovnicom, jer ba to je i bio.
Kako ste sigurno razoarani, oboje... ucviljena udovica i novi grof od Balfoura. Ne tako
skoro, draga moja. Nee ti se ba tako brzo posreiti, ree on, prignjeivi joj prstima lice.
Nevjerojatno koliko je imao snage nakon tako duboke besvijesti. Sigurno ga hrani njegova
opakost, mislila je ona.
Nitko ti ne eli nita loe, Edward, on ree spustivi pogled kad ju je on pustio, a onda
brzo krene prema vratima, pod izgovorom da e mu donijeti malo zobene kae za doruak.
Od tog napoja nee mi se vratiti snaga, on je prigovorio, ali po ovome to je upravo vidjela i osjetila, ve je prikupio dovoljno snage da se na nju okomi.
Vidjet u moemo li ti pripremiti neto bolje, ona mirno ree. Napravi to. Pogledao ju
je zlobno, a onda ona primijeti kako mu oi u bijesu bljeskaju prema njoj. To je bio pogled
kojeg je dobro poznavala, koji ju je uasavao dok je bila mlaa. Sad se naprosto prisiljavala
da na to ne misli, da bude iznad toga. Samo tako je uspjela preivjeti kraj njega. Znam kako
moj brat razmilja, on ree pronicljivo, i koliko je slab. On te nee spasiti od mene, draga
moja, ako to misli. A ako bi pokuao, kakav god bio njegov plan, kamo god otiao, kamo
god ti otila, budi uvjerena, pronai u vas i ubiti ga, ili oboje. Zapamti to, Sarah... zaista to
mislim....
Sigurna sam da misli, Edward, ona mirno odvrati. Nema se ega bojati od nas. Bili
smo jako zabrinuti za tebe, oboje, rekla je i brzo izala iz sobe, osjeajui kako joj koljena
klecaju. Kao daje znao, kao da ih je uo prole noi kad ju je Haversham pokuavao uvjeriti
da ode u Ameriku s njim. Kako je lud Haversham kad misli da bi mu mogao pobjei. A ona je
vjerovala da bi ga Edward s veseljem ubio. Nije mogla dovesti u Havershama u takav poloaj,
nikada, ak i kad bi htjela. Ne smije mu dopustiti daje takne, ma koliko se voljeli. Zapravo,
sad se pitala ne bi li ona trebala pobjei sama, za njegovo dobro. Tada vie ne bi bilo optubi.
Glava joj je bila puna ludih ideja kad je sila u kuhinju i sama mu pripremila hranu, a dok
se vratila gore s Margaret koja je nosila posluavnik, jedan od slugu ga je ve obrijao. Izgledao je vrlo civilizirano, a kad je zavrio doruak, djelovao je ve gotovo prisebno. Donijela

mu je ribu, jaja i pogau, tog jutra ispeenu. Ali on joj uope nije zahvalio. Davao je naredbe
svima pa iako je bio vrlo blijed, a ona je pretpostavljala da se jo osjea prilino loe, lijenik
se nije mogao nauditi ovakvom oporavku njegovog gospodstva, kad se vratio da mu pusti
krv. Zapravo, htio je to svejedno napraviti, ali Edward nije dopustio i zaprijetio mu je da e ga
izbaciti van silom ako pokua. Jadni starac se tresao izlazei iz sobe, a Sarah se, kao i uvijek,
ispriavala zbog svog mua.
Ne smije prebrzo ustati, upozorio je lijenik i ne smije jo jesti tako obilate obroke.
Vidio je ostatke doruka kojeg mu je pripremila, a kuharica mu je upravo poslala peeno pile.
Past e opet u besvjesno stanje ako ne bude pametan, nervozno je govorio lijenik. To je bio
isti lijenik koji je prisustvovao njenim porodima i gledao kako bebe umiru dok ih je ona drala ili dolaze na svijet plave i nepomine, mrtve prije nego to ih je rodila. Dobro ju je poznavao i divio joj se. I strano se bojao Edwarda. ak mu nije htio javiti za posljednja tri
mrtvoroeneta. Prvi put, Edward ga je udario, jer mu je donio loe vijesti. ak gaje optuio
da lae.
Brinut emo se za njega, doktore, Sarah ree dok gaje pratila u dvorite. A kad je otiao,
jo dugo je stajala tamo, osjeajui sunce na svom licu, pitajui se to e sada. Prole noi
postojao je sitan traak nade, no sad vie nije bilo niega.
A kad se vratila natrag do Edwarda, Haversham je bio s njim. Bio je zapanjen Edwardovim
oporavkom kao i svi, i to je prihvatio manje filozofski nego Sarah.
Kad su se sreli u hodniku tog popodneva, dok je ona Edwardu nosila juhu nakon to je prvu zdjelu bacio na nju i oprio joj ruku, Haversham je patniki pogleda. Mora me sasluati,
Sarah... sada nema izbora... ne moe ostati ovdje. Gori je nego ikada. Mislim da je zapravo
lud, on gnjevno ree. Edward je tog jutra upozorio Havershama da se dri podalje od nje ili e
ga, obeao je, u protivnom ubiti. Rekao je kako jo nije zavrio s njom. Iscijedit e nasljednika iz njene utrobe, pa makar je to i ubilo, to mu uope nije vano ako mu ostavi sina.
Nije lud, samo je zao, ona mirno ree. Nita od toga njoj nije bilo novo iako se sada, izgleda, manje trudio da to prikrije. Bio je voljan pustiti neka svi gledaju kako je zlostavlja.
Zapravo, kao da mu se to i svialo.
Pronai u brod, uzbueno je rekao on, ali ona gaje ovog puta bijesno pogledala i trgnula
se kad joj je dotaknuo ruku tamo gdje ju je Edward oprio.
Nita takvog nee uiniti. Ubit e te. Ozbiljno to misli, upozorila gaje Sarah. Kloni me
se, Haversham. Nikamo ne idem s tobom. Ostani gdje jesi i zaboravi me.
To neu nikada, nikada, grozniavo ree on, a izgledao je oajno.
Mora. Otresla se na njega, pogledala ga to bjesnije moe i krenula natrag u
Edwardovu sobu. Te veeri, reeno joj je daje Haversham otiao kui, eni i djeci. Kako je
Edward bio na putu do ozdravljenja, nije vie bilo razloga da boravi ovdje. Ali ona se brinula
to e poduzeti oko broda. Bio je dovoljno budalast i romantian da to pokua i ostvari svoj
plan, ali ona mu nee dopustiti da ugrozi svoj ivot zbog nje ili napusti svoju obitelj zato jer
misli daje voli. Oboje su morali prihvatiti injenicu da nemaju zajednike budunosti.
Te veeri se vratila u svoju spavau sobu, spavala na mahove i probudila se u zoru kad se
oglasio pijetao, obuzeta razmiljanjem. Nema razloga zato Havershamov plan ne bi uspio
njoj samoj, nije morala otii s njim. Bila je to najlua pomisao koja joj je ikada pala na pamet,
no kad je bolje razmislila, shvatila je kako je to mogue ako sve pomno smisli i ne govori
nikome. Jo joj je preostalo neto majinog nakita nakon to je Edward uzeo veinu. Slutila je
da ga je podijelio kurvama i prijateljima, a od nekoga je ula i da gaje prodao. Ali ostalo je jo
uvijek dovoljno za preivljavanje. Nikada vie nee ivjeti u raskoi, ali nije ni imala elje za
time. Htjela je samo pobjei i ivjeti u sigurnosti i slobodi. Pa ak i kad bi se utopila na putu
do Novog Svijeta barem ne bi umirala od uasa i suanjstva, dok je zlostavlja ovjek kojeg
mrzi i koji mrzi nju. Bila je spremna na rizik. Kad je ustala i obukla se, cijelo jutro je razmiljala o tome. Odjednom se u njenom ivotu pojavio novi smisao.

Edward je bio pun otrova i prigovora, i dvojicu slugu je oamario dok su se trudili da ga
postave na noge i obuku. Bilo joj je jasno da se jo ne osjea dobro, ali on to nije htio priznati.
Do podneva, bio je odjeven i sjedio je u dnevnom boravku, mrtvaki blijed i poneto smrknut,
ali u ubiajenom neugodnom raspoloenju. Za ruak je popio neto vina i nakon toga se, izgleda, osjeao bolje. No prema njoj nije bio nita ljubazniji. Kad je nije primjeivao, to je bilo
najbolje stoje za nju mogao uiniti.
A kad je nakon ruka zadrijemao u naslonjau, ona je tiho mugnula van i vratila se u svoju sobu. Morala je razmisliti o mnogim stvarima, puno toga isplanirati, pa je otvorila zakljuanu kutiju u kojoj je uvala ostatak majinog nakita. Htjela se uvjeriti da je jo tamo, da ga
Edward nije uzeo i prodao. Ali ostalo je jo nekoliko finih starih komada i sam pogled na njih
podsjeti je na oca.
Zamotala ih je u tkaninu i spremila u dep svog ogrtaa, paljivo ga objesila u ormar pa
opet zakljuala kutiju. Sad je morala obaviti mnogo toga, ate veeri, aptom se obratila Margaret. Pitala ju je je li zaista istina ono to stalno govori, da bi za nju uinila bilo to, ako treba.
O, da, gospoo, ree ona uz naklon.
Bi li otila nekamo sa mnom, ako te ja zamolim?
Dakako. Smjekala se kroz apat. Zamiljala je tajno putovanje do Londona, moda na
sastanak s Havershamom. Nije bilo teko vidjeti koliko je on voli.
A to ako bi to bilo jako daleko? Margaret se pitala znai li to Francusku. Znala je da
su tamo nemiri, ali za Sarah, ona bi se i to usudila.
S vama bih ila bilo kamo, hrabro ree Margaret, a Sarah joj zahvali i napomene neka nita nikome ne pria o njihovom razgovoru. Djevojka je to posluno obeala.
Sljedee noi je bilo tee. Sarah je obukla debelu haljinu i vuneni ogrta i u pono se tiho
iskrala do tala, a bila je sigurna daje nitko nije vidio.
Osedlala je svog konja, pomolivi se da ne budu prebuni, a onda povela Nellie van stoje
tie mogla. Nije uzjahala dok nije odmaknula daleko, daleko dolje niz put, a onda je brzo skoila u sedlo, postrance, i odjahala to je bre mogla sve do Falmoutha. Trebalo joj je malo vie
od dva sata i tamo je stigla u dva i trideset ujutro. Uope nije znala hoe li itko biti budan, ali
nadala se da e nekoga nai i saznati sve to moe. Imala je sree, jedna grupa mornara je
radila na malom brodu, pripremajui se za isplovljavanje s plimom u etiri sata tog jutra.
Rekli su joj za brod koji su za nekoliko dana vraa iz Francuske. Natuknuli su daje koriten
za prijevoz oruja, a u rujnu plovi za Novi Svijet. Poznavali su veinu ljudi s tog broda, rekli
su daje to dobar brod i na njemu e biti sigurna iako su je upozorili da smjetaj ba nije naroit. A ona ih je uvjeravala da to nije vano. Zanimalo ih je tko je ona, ali nisu nita pitali, a
onda su joj rekli kome da se u luci obrati, kako bi si osigurala mjesto na brodu. A kad je otila, svi su se sloili da u njoj ima neto vrlo tajanstveno. Bila je jako lijepa, ak i ovako, lica
napola sakrivenog ogrtaem i zaista je otila do ovjeka na kojeg su je uputili i probudila ga.
On je bio prilino zapanjen to ga budi nepoznata ena. Jo vie, pogotovo, kad mu je rekla da
nema novaca i umjesto toga ponudila rubinsku narukvicu kojom e platiti put do Bostona.
Pa to da radim s tim? ree on, vrtei je jednom rukom u udu. Prodajte je. Vrijedila je vjerojatno vie nego brod kojeg je on zastupao. Ali sad nije bilo uzmaka. Ona e uiniti
sve to mora da bude na njemu kad zaplovi.
Plovidba u Ameriku je opasna, rekao joj je on, jo uvijek u nonoj koulji i kapici. Ljudi umiru putem. Ali ona ni tada nije izgledala uplaeno.
Ja u umrijeti ako ostanem ovdje, rekla je, a zbog naina kako je gledala kad je to izgovorila, on joj je vjerovao.
Nemate nevolja sa zakonom, je li? Iznenada je shvatio da bi narukvica mogla biti ukradena iako je bio siguran da su ve prevozili prijestupnike do Novog Svijeta. Ovo ne bi bilo

prvi put. No ona odmahne glavom u znak odgovora. ak i njemu, izgledala je poteno. Gdje
u vam donijeti vau kartu?
Neka bude ovdje. Ja u je uzeti kad doem. Kad isplovljavate? Petog rujna, s punim
mjesecom. Ako propustite, odlazimo bez vas.
Bit u tu.
Isplovit emo s plimom, rano ujutro. I ne zaustavljamo se odavde do Bostona. Bilo joj
je drago to i to uje. Nita stoje rekao, nije ju odvratilo, nije se ak ni bojala. Imala je predodbu koliko e teko biti, ili je barem tako mislila. No sada joj to nije bilo vano. Ostavila
mu je narukvicu i zapisala svoje ime na komadu papira. Napisala je samo Sarah Ferguson i
nadala se da nee saznati tko je ona ili je povezati s grofom od Balfoura.
Brod je polazio za tri tjedna, a kad je otila iz Falmoutha, bilo je etiri ujutro. Put natrag je
bio teak i njen konj je jednom posrnuo i gotovo je zbacio, ali stigla je upravo kad se u dvoritu oglasio pijetao. A kad je pogledala gore, prema prozoru sobe u kojoj je Edward spavao,
nasmijeila se prvi put nakon mnogo godina. Za tri tjedna, bit e gotovo i njenim mukama u
Edwardovim rukama napokon e doi kraj.

Poglavlje 9
koje je Sarah provela s njim inili su se beskonani. A minute su
otkucavale kao dani. Nikome se nije povjerila, osim to je Margaret znala da idu na put, a
obeala je da nee rei ak ni svojim roditeljima.
Sarah je do tad ve uila ostatak nakita u podstavu svog ogrtaa i sumnjivo je bilo samo
daje postao primjetno tei. Ali Sarah je sve vrijeme provela u ivanju i nastojala je izbjei
Edwarda. On se oporavio od svoje nezgode za manje od tjedan dana i ponovo je otiao u lov i
na kraju kolovoza, vratio se kui s grupom prijatelja koji su sve vrijeme proveli s njim, jedui
i pijui u glavnoj dvorani. Bila je to buna, zahtjevna, neuljudna gomila i bilo je pravo olakanje kad su otili. Kad je Edward oko sebe imao svoje kohorte, Sarah se uvijek bojala za enske lanove posluge, a osim to je one zgodne i mlade mogla skloniti od njihovog pogleda, to
je ponekad i radila, malo to drugo je mogla uiniti da ih zatiti.
Havershama nije vidjela od njegovog posjeta dok je Edwardu bilo onako loe. ula je da
su i ostala djeca dobila ospice, a Alice je jo bila slabo pa su se poeli bojati upale plua. Bilo
je lako zamisliti da ima pune ruke posla, ali bilo joj je ao to nije doao u posjetu. Voljela bi
ga vidjeti jo jednom, posljednji put, samo da ga pogleda, kae neto, no na kraju je zakljuila
da je i dobro to ga ne moe vidjeti. Mogao bi neto pogoditi ili naslutiti neku promjenu u
njoj. Poznavao ju je puno bolje nego Edward.
Nije bilo nikakvih znakova koji bi odavali njen plan. Slijedila je istu svakodnevnu rutinu
kao i uvijek. Samo je djelovala malo vedrije tih dana i ponekad je, kad bi zbog neeg odlazila
na drugi kraj zamka, sama sebi pjevala. Mjesecima je krpala tapiserije, pokuavajui ih spasiti. Ba tamo ju je Edward i pronaao. Bila je sama i nije ga ula kad je uao u dugaku prostoriju punu propuha, u kojoj je radila. Ba se htjela vratiti u svoju sobu, jer je svjetlo postajalo
slabije. Kad gaje ugledala, malo se trgnula.
Gdje si ti cijelo poslijepodne? Nigdje te nisam mogao nai. Nije joj padalo na pamet
zato ju je uope htio nai, nikada se nije trudio daje potrai i odjednom se prepala, pomislivi
daje nije moda traio netko iz luke, zbog karte. Ali to nije bilo mogue, podsjetila je samu
sebe. Uope nisu znali gdje ivi, a nisu ni imali razloga da dolaze ovamo po nju.
Neto nije u redu? Njeno lice je bilo mirno, ali oi jo uvijek zabrinute.
Htio sam razgovarati s tobom.
POSLJEDNJA TRI TJEDNA

 O emu? Pogledala gaje ravno u oi, odloivi svoj rad, a onda je shvatila daje pio. Bio
je pijan neprestano, cijelog ljeta, pa joj to nije nita znailo. Ponekad je od toga postajao jo
nasilniji, ali ona je bila oprezna i pazila je da ga ne izazove. A od smrti zadnjeg djeteta uope
nije pokazivao namjeru da spava s njom. Otada je prolo skoro tri mjeseca.
Zato se skriva ovdje?
Popravljam tapiserije tvog oca. Mislim da su ih mievi progrizli. Nadala sam se da u ih
spasiti, ona mirno ree.
Ovdje se sastaje s mojim bratom? on je upita sa zlobnim pogledom, a nju je pitanje zateklo.
Ja se nigdje ne sastajem s tvojim bratom, otro je odvratila. Sastaje se, naravno. On je
zaljubljen u tebe. Nemoj mi rei kako te ne poziva da se potajno sastajete. Znam ja njega.
Podmukli, glupi deko, to je ba stvar kakvu bi on uinio.
Haversham to nikada ne bi uinio, Edwarde. Ni ja. Razumno s tvoje strane, jer ako bi,
zna to bih ti morao uiniti, zar ne? Oborila je pogled kad joj se on pribliio s okrutnim
pogledom u oima, nije mu htjela pokazati daje uplaena. Sad je stajao ravno pred njom, vrsto ju je zgrabio za kosu i povukao unatrag tako da joj je lice gledalo ravno gore, u njegovo, i
njen pogled se polako podigne prema njemu. Da ti pokaem to bih ti radio, draga moja?
Ona nije odgovorila. Znala je, to god rekla, to bi samo pogoralo situaciju. Nije mogla drugo
nego ekati da se on umori od muenja. Molila se da to zavri brzo. Zato mi ne odgovara?
titi ga? Mislila si da u umrijeti, prije nekoliko tjedana, zar ne? to bi tada radila s njim?
Reci mi... to ste radili dok sam bio bolestan? Reao joj je u lice, a onda zamahnuo rukom i
udario je posred lica punom snagom. Ona bi ustuknula unazad, prema zidu, ali jo ju je drao
za kosu vrstim stiskom i pri udarcu joj je prstenom razderao usnu.
Edwarde..., molim te... nita nismo radili... ree ona, nastojei da ne jeca dok joj je krv
kapala na haljinu. Nosila je bijeli pamuk i krv je izgledala zasljepljujue i okantno, ba kao i
njegovi postupci.
Ti si laljivica i kurva, proderao se on i udario je, ovog puta akom. Pogodio ju je u jagodinu kost i njoj se uini kako osjea da je puknula. Oamueno gaje pogledala, a on ju je
opet udario, a onda je, na njeno zaprepatenje, povue k sebi i poljubi. Njena krv se mijeala s
njegovom pljuvakom i osjeala je neodoljiv poriv da ga ugrize, ali znala je da e je, ako se
bude na bilo koji nain branila, samo jo gore ozlijediti. Tu lekciju je nauila na tei nain.
Umjesto toga, osjetila je kako pada na lea i snano udara glavom o pod kad se on obruio na
nju, jednom rukom joj poderao suknju podiui je, a onda joj spustio duge gae.
Edwarde, ne mora to raditi..., proaptala je, davei se u vlastitoj krvi... bili su u braku.
Nije je morao poniavati i tui. Nije je morao silovati na kamenom podu starog zamka, ali tu
ju je poelio i ovako je to htio napraviti. A to god njegovo gospodstvo poeli, od nje se oekivalo da mu to i prui. Proteklih osam godina je ivjela u paklu s njim, ali uskoro e biti slobodna. Edwarde..., nemoj... molim te..., aptalaje i dalje kad je on silom prodro u nju i pribio
je na pod, dok se ona previe bojala da ih netko ne uje da bi ispustila makar zvuk. Bilo je
previe poniavajue da itko sazna to joj on radi, a znala je, ako se oglasi, on e je samo jo
gore povrijediti. Zato gaje naprosto pustila. Osjeala se kao da joj se u glavi rasipa pijesak,
dok joj je on treskao glavom o pod, opet, i opet, i opet, i jo joj zaderao stranjicu. A onda je
napokon dobio stoje elio pa ju je pustio. Sruio se na nju, istisnuvi sav zrak iz nje dok je
leao tako jedan dugi trenutak, a onda je ustao i pogledao je kao hrpu smea kraj svojih nogu.
Dat e mi sina sada, je li... ili umrijeti pokuavajui..., rekao je i onda se okrenuo pa otiao, dok je ona ostala tamo leati. Prolo je dugo i on je ve odavno otiao prije nego stoje
ona uspjela doi do daha. Navukla je gae, poravnala suknju i zajecala. Nije mogla ni zamisliti uas da ima jo jedno njegovo dijete. Sad je htjela samo otii tiho i negdje umrijeti... makar
to bilo i na Concordu, putujui za Boston. A ako ovoga puta bude djeteta i oboje preive, zak-

lela se da nikada nee rei Edwardu za to. Zaista bi prije umrla nego to bi dopustila da joj on
uzme dijete ili joj ita vie uini. Bilo je gotovo.
I dok se polako vraala u svoju sobu, sva prekrivena krvlju, raupane kose, rasjeene i nateene usne, s masnicom na obrazu, dok ju je glava razorno boljela, a srce tuklo, znala je da
ga istinski mrzi kao to nikoga prije nije mrzila. Bio je najbjednija ivotinja, najokrutnija zvijer, a kad ju je kasnije ugledao u dvorani, nakon to se potrudila da oisti tragove njegovog
razaranja, osmjehnuo joj se zlobno i podrugljivo naklonio s izrazom okrutnog zadovoljstva.
Zar si imala nezgodu, draga moja? Ba teta. Mora bolje paziti da ne padne, rekao je i
protutnjao pokraj nje. Ali kad je proao mimo nje, njeno lice je bilo bez izraza. Nije imala to
rei, ni njemu ni bilo kome uope i u tom trenu je znala da u njenom ivotu vie nee biti nikakvog mukarca. Ni ljubavnika, ni mua, a sada se nadala, ni sina, nikakve djece. Od ivota
nije eljela vie nita osim da se oslobodi od njega.
Edward ju je nakon toga pustio na miru. Dobio je ono po to je doao, ili je tako misilo.
Dosad je jedan odnos, ma kako brutalan bio, uvijek bio dovoljan da ona zatrudni pa je pretpostavljao da e i sada biti tako. A ona je sada samo eljela saznati da nije tako. Ali to e znati
tek kad bude na Atlantiku.
Posljednji dani su se na kraju vukli bez dogaaja ili veeg pogoranja i no njenog bijega
napokon je stigla, s punim mjesecom visoko na nebu i zvijezdama to su blistavo sjale. eljela
je neto osjeati, nekakvo olakanje, neku tugu zbog odlaska, moda ak nostalgiju, ali dok se
iskradala do tala, s Margaret i s njihove dvije male torbe, nije osjeala nita. Rado bi bila
ostavila poruku za Havershama, ali znala je da ne moe. Pisat e mu iz Novog Svijeta.
Edwardu nije ostavila nikakvu poruku, daje ne bi naao prije nego to stigne do Falmoutha. A
kako je ispalo, on je dan prije otiao u lov i jo se nije vratio. Zato je njihov pononi bijeg bio
malo manje grozniav. I dok su jahale prema Falmouthu, obje ene su bile dobro raspoloene.
Posebno Margaret, mislila je da e to biti sjajna avantura.
Kao i prije, trebala su im dva sata do tamo. Putovanje je ovog puta bilo lako i nitko ih nije
uznemiravao. Sarah se toga pomalo pribojavala, ali Margaret nije rekla nita o svojoj zabrinutosti zbog pljakaa ili drumskih razbojnika. Djevojka nikada ne bi krenula s njom. Banditi od
njih ionako nita ne bi dobili, Sarah je imala svoje zlato i malo novca uivenog u postave sve
odjee.
Kad su ujahale u Falmouth, Sarah je pustila konje da uspore do laganog kasa i u tiini su
stigle do doka. I tada gaje Sarah ugledala, im su se pribliile. Concord je bio puno manji
nego stoje oekivala. Imao je dva jarbola i grubi snast, mali brod koji je izgledao jedva toliko
vrsto da bi mogao prijei kanal, ali sad nije bilo povratka, a Sarah nije bilo briga hoe li se
utopiti. Ona odlazi. Ali Margaret je bila iznenaena kad je vidjela brod, Sarah joj jo nije rekla kamo idu iako ju je upozorila da nee jako, jako dugo vidjeti svoje roditelje, ali djevojka je
uporno tvrdila da joj to nije vano. Sad je pretpostavila da je njeno nagaanje bilo ispravno,
idu u Italiju ili moda ak Francusku, usprkos tamonjim nemirima. U svakom sluaju, ona je
eznula da vidi neku stranu zemlju. I samo je usput sluala dok je
Sarah tiho razgovarala s kapetanom, on joj je izgleda pruao poprilinu koliinu novca.
Bio je astan ovjek, vratio joj je razliku izmeu karte i onoga to je dobio za njenu rubinsku
narukvicu. Uspio ju je prodati poznatom draguljaru u Londonu i platili su mu kraljevski.
Sarah mu je zahvaljivala kad im se Margaret pridruila. Koliko dugo e trajati putovanje? veselo upita djevojka na to se Sarah i kapetan pogledaju i on joj odgovori.
est tjedana, ako budemo imali sree, dva mjeseca ako uletimo u oluju. U svakom sluaju, u Bostonu bismo trebali biti do listopada. On kimne, a Sarah se nijemo nadala da e plovidba proi dobro iako ona ide u svakom sluaju. Sada nije imala to izgubiti. Ali Margaret je
izgledala prestravljeno zbog ovoga to je upravo ula od kapetana MacCormacka.
Boston? Ja sam mislila da idemo u Pariz! ree ona uasnutog pogleda. Oh, ja ne mogu u Boston, gospoo... Ja to ne mogu... Ne mogu... umrijet u... Umrijet u, znam, na ovak-

vom malom brodu. Oh, ne, molim vas, poela je plakati, steui Sarah za ruku, nemojte me
tjerati na to... molim vas, poaljite me natrag. Sarah je zagrli, uzdahnuvi. Bojala se da bi se
tako neto moglo dogoditi, a njoj e biti nezgodno samoj na putu, ali nije imala srca prisiljavati djevojku da ide s njom. Bila je previe uplaena i nakon nekoliko minuta, Sarah joj ree
neka se smiri i uhvati je za obje ruke.
Neu te tjerati da ide nikamo, kamo ne eli, tiho je rekla, kako bi djevojku smirila i
prekinula njenu histeriju, no to nije bio lagan zadatak. Hou da mi se zakune da nikome
nee rei kamo sam otila... to god uini njegovo gospodstvo, to god kae bilo tko... ili ak
gospodin Haversham... mora mi obeati da nikome nee rei gdje sam ja. Inae, ako misli
da bi mogla rei, mora sa mnom, ona strogo ree, a Margaret je uzbueno kimala glavom,
plaui. Sarah je uope nije imala namjeru voditi bilo gdje, ali bolje daje malo zaplai kako ne
bi otila Edwardu i razotkrila je. Sada se mora zakleti. Podigla joj je bradu jednim prstom, a djevojka se pripije uz nju kao dijete.
Kunem se..., ali gospoo..., molim vas ne idite na taj brod, molim vas... Utopit ete se...
Radije bih se utopila nego ivjela ovako kao sada, ona mirno ree. Jo je osjeala masnicu na obrazu, a dani su proli prije nego to joj je splasnula oteena usna. A nakon njegovog
zadnjeg silovanja, jo nije znala eka li dijete. Ali radije nego da podnosi njegovu brutalnost,
prije bi deset puta oplovila svijet na najmanjem brodu koji postoji. Odlazim, Margaret. A
budui da se djevojka vraala, Sarah joj ree neka odvede i kon je sa sobom. Prvobitno ih je
mislila ostaviti u Falmouthu i ovjeku u stajama je rekla neka ih proda za onoliko koliko moe, ali sada nije bilo razloga za to. Mora biti vrlo vrsta kad te budu pitali za mene. Reci
samo da sam te napustila i krenula put Londona pjeice. To e ih neko vrijeme zaokupiti.
Jadan Haversham. Sarah je bila sigurna da e Edward optuiti svog brata bez milosti, ali na
kraju e mu njegova istinska nedunost biti najbolja obrana. A kad se jednom nae u Novom
Svijetu, Edward vie nee moi nita uiniti daje vrati. Uostalom, ona nije bila imovina, nije
bila rob kojeg je kupio i posjedovao, iako je on tako mislio. Bila mu je samo ena. Mogao ju
je samo razbatiniti i odbiti da plaa njene dugove. Ali ona od balfurskog grofa vie nije htjela
nita. Prodat e nakit koji ima i snalaziti se kako najbolje moe nakon toga. U najgorem, mogla je postati guvernanta ili drubenica nekoj dami, ako bude morala. Nije to nikada pokuala,
ali nije se bojala rada. Bojala se samo smrti od Edwardove ruke. Ili jo gore, da ne umre dovoljno brzo i ivi dovoljno dugo daje on mui dok sam ne umre. A ak i s pedeset i etiri,
mogao je jo dugo ivjeti. Za Sarah, i predugo.
Sarah i Margaret oprostile su se u suzama i djevojka se grevito drala uz nju, gorko plaui, jako uplaena da e njena gospoa uskoro umrijeti. Ali Sarah je izgledala neustraivo
kad se sama ukrcala na mali brig. Na palubi je bilo est putnika, a posada je htjela isploviti
prije prvog svjetla.
Stajala je tamo dok je brod razvijao jedra, domahujui, i Margaret ju je kroz suze gledala
dok su se udaljavali od doka.
Sretno! viknula je kroz jutarnji povjetarac, ali Sarah je tada vie nije mogla uti. iroko
se osmjehujui, prvi put se osjeala sretno, slobodno i ivo. A kad se brod polako okrenuo i
napustio englesku obalu, Sarah zatvori oi i zahvali Bogu to joj je dao novi ivot.
Charlie je dugo sjedio u potpunoj tiini, zaklopivi knjigu. Bilo je etiri ujutro, itao je satima. Kakvo je ona bila izuzetno ljudsko bie. Kakvu je nevjerojatno stvar uinila, usudila se
ostaviti mua u ono doba i otploviti za Boston, na malom brodu, bez pratnje ili prijatelja. A
koliko je uspio shvatiti iz njenog pisanja, nije poznavala ba nikog u Novom Svijetu. Nije
mogao ni zamisliti tu hrabrost niti ivot iz kojeg je pobjegla. Tresao se od njenih pria o
Edwardu i poelio je daje mogao biti tamo, uz nju, ili joj priskoiti u pomo. Volio bi daju je
mogao poznavati i biti joj prijatelj, nai se s njom ak i na brigu koji je iz Falmoutha krenuo u
Novi Svijet.

Paljivo je zaklopio dnevnik, gledajui ga kao dragocjenost, to je i bio. Osjeao se kao daje podijelio izuzetnu tajnu, a kad je krenuo gore, u njenu sobu, eznuo je daje vidi. Sad je o
njoj znao puno vie, znao je tko je bila, gdje je bila. Mogao je samo zamiljati kakvo je bilo
putovanje na tom brodu. Bio je u iskuenju da probdije cijelu no i ita o tome, ali znao je da
se do jutra ipak mora malo naspavati.
Te noi je ispruen u krevetu razmiljao o njoj, poelivi daje moe uti i pomislio kakva
gaje nevjerojatna srea dovela do kovega. Ili moda nije bilo tako? Moda uope nije bilo
nikakve vjeverice ili takora, moda je ona htjela da on pronae njene dnevnike. Moda gaje
ona dovela do njih, ali kad je razmislio o tome, opet se osmjehnuo, znajui daje to nemogue.
ak i za njega, pomisao da mu je ona donijela svoje dnevnike bila je naprosto pretjerana da bi
u nju mogao povjerovati. No na koji bilo nain doao do njih, bilo mu je beskrajno drago to
ih ima. I sad ih je samo htio ponovo uzeti u ruke.

Poglavlje 10
KAD SE CHARLIE SUTRADAN probudio, pitao se je li to sve bio san. Vani je bilo hladno i jo
je snijeilo. Htio je faksirati neke poruke svom odvjetniku u London, a trebao je obaviti i nekoliko poziva u New York. Ali kad je ustao, istuirao se i obukao, htio je samo uzeti alicu
kave i ostatak jutra provesti itajui Sarine dnevnike. Po ritmu kojim je pisala, bili su gotovo
hipnotini i on je samo htio sjesti i ne micati se dok ne proita sve ili barem onaj kojeg je poeo itati.
Nakon to je obavio neto poslova, dopustio si je napokon da sjedne u ugodni naslonja
kojeg je kupio i pone itati o njenom putovanju brodom. Osjeao se kao klinac koji ima veliku tajnu. Dnevnike e na kraju podijeliti s Gladys, ali ne jo. Prvo ih je htio za sebe. U kui se
nije ulo ni uma kad je uzeo u ruke dnevnik kojeg je sino ostavio i poeo opet itati.
***
Concord je bio mali brig sagraen prije pet godina, imao je dva jarbola i etvrtastu krmu.
Ispod njih, dolje izmeu paluba, bio je mali prostor s etiri kabine za ukupno dvanaest ljudi
koji su putovali u Novi Svijet. A kad su polako isplovili iz Falmoutha, Sarah je napokon sila
dolje da pogleda kabinu koju su trebale dijeliti ona i Margaret. Ali nita je nije pripremilo na
ono to je tamo vidjela. Sama kabina je bila velika oko devet metara, a iroka est, a dva bolno uska madraca leali su na dvije zastraujui uske drvene police koje su im trebale biti kreveti. Nije se moglo ni pomisliti to bi uinile da je koja od njih bila debela. Police bi se uruile. A iznad kreveta su bila dva konopca kojima e se vezati za krevet u sluaju oluje na Atlantiku.
Svima ostalima je reeno da moraju dijeliti kabine, ali Sarah kao jedna od dvije ene na
brodu, dakako, nije morala. Druga ena je putovala s muem i njihovom petogodinjom djevojicom. Dijete se zvalo Hannah i Sarah ju je ve vidjela na palubi. Bili su Amerikanci, iz
Sjeverozapadnog teritorija u regiji Ohio, kako je ula, i prezime im je bilo Jordan. Bili su u
posjeti obitelji gospoe Jordan nekoliko proteklih mjeseci i sad su se vraali kui. ak i Sari,
inilo se vrlo hrabro od njih to su doli.
Ostali na brodu bili su sami mukarci, bila su tu etiri trgovca, jedan ljekarnik koji bi se
mogao pokazati korisnim, sveenik koji je iao raditi meu pogane na Zapadu i francuski novinar koji je puno priao o amerikom diplomatu i izumitelju Benu Franklinu, kojeg je, kazao
je, upoznao prije pet godina u Parizu. Kad su uhvatili prve vee valove, gotovo svim putnici-

ma je ve bilo zlo, a obala Engleske se jedva vidjela. Ali Sarah je bila zapanjena koliko se
sama osjeala ivo. Stajala je na palubi dok je sunce izlazilo, udiui zrak, uivajui u prvom
okusu slobode. Osjeala se kao da bi mogla poletjeti, tako je bila uzbuena. A kad je napokon
opet krenula u potpalublje, naila je na Marthu Jordan koja je upravo izlazila iz svoje kabine s
Hannom. Pitala se kako je njih troje moglo spavati tamo.
Dobar dan, gospoice, stidljivo ree Martha Jordan, spustivi pogled. I ona i njen mu
komentirali su kako je udno to Sarah putuje bez drubenice ili pratnje. Ve po nainu kako
ju je pogledala, Sarah je shvatila da mora smisliti neko opravdanje za to. Bez Margaret, bit e
nezgodno, pogotovo u Bostonu. Znala je da e se ak i tamo ene koje putuju same smatrati
vrlo neuobiajenom pojavom.
Zdravo, Hannah, blago je rekla Sarah smjekajui se djevojici. Bila je neugledna, ali jako slatka, ista kao i njena majka, a obje su bile pomalo blijede. Sarah se pitala imaju li morsku
bolest. Jeste li dobro?
Ne ba, ree mala petogodinjakinja, a njena majka je na to morala podii pogled i obje
ene se naklone u znak potovanja.
Vrlo rado u je uzeti k sebi kad god vi i va mu poelite malo vremena nasamo, ljubazno ree Sarah. Imam jo jedan krevet u kabini. Naalost, nemam svoje djece, ali moj pokojni mu i ja stalno smo se nadali da emo ih imati. Nije spomenula onih estoro koji su
pomrli pri porodu ili su roeni mrtvi. Ali ono stoje rekla, odmah je privuklo pozornost Marthe
Jordan, to joj je i bila namjera.
Udovica ste, znai? rekla je Martha Jordan s vidljivim odobravanjem. Dakle, to sve objanjava. Ipak, mogla je imati sa sobom slukinju ili neku roakinju, no ako je udovica, onda
je sve puno manje okantno i moe se objasniti.
Jesam. Odnedavno. Sarah skrueno spusti pogled i poeli da je to istina, no naalost,
nije bilo tako. Moja neakinja je trebala putovati sa mnom, ree ona, pretpostavljajui daje
Martha mogla vidjeti Margaret kako plae na doku kad je ona odlazila, ali previe se prepala. Bila bi van sebe cijelim putem do Bostona. Naprosto se nisam mogla natjerati daje na to
prisilim iako sam roditeljima obeala da u je povesti sa sobom. Ali izgledalo mi je previe
okrutno daje drim za rije, iako me to dovelo u grozan poloaj, Sarah ree sa skrhanim izrazom i Martha Jordan odmah postane puna suosjeanja.
Oh, draga moja, kako strano, pogotovo to ste odnedavno udovica. A jadnica ak nije
imala ni djece. Nije znala koliko ima godina, ali po njenom miljenju bila je vrlo lijepa i ispravno ju je smjestila negdje u sredinu dvadesetih. Ako bilo to moemo uiniti za vas, molim vas, odmah nam recite. Moda bi nas htjeli posjetiti u Ohiu. Ali Sarah nije bila uvjerena.
vrsto je odluila, otii e u Boston.
Vrlo ste ljubazni, ree Sarah zahvaljujui joj, a onda se vratila u svoju kabinu. Nosila je
veliki crni svileni eir koji se vezivao ispod brade i crnu vunenu haljinu, to je potvrivalo
njenu priu. Iako, nije izgledala kao da tuguje. Oi su joj doslovno poskakivale kad su izbili
na otvoreno more, a Engleska se izgubila na horizontu.
Prvih nekoliko dana, putovanje je bilo prilino mirno. Uzeli su sa sobom nekoliko svinja i
ovaca, da ih zakolju i pojedu za vrijeme putovanja, a kuhar se, reklo bi se, trudio oko obroka.
Ali Sarah je primijetila daje posada nou dosta buna, a Seth Jordan joj je rekao da piju rum i
potpuno se opijaju svake veeri. Vrlo ozbiljno je napomenuo da bi ona i njegova ena trebale
ostati u kabinama nakon veere.
Trgovci su veinom stajali na palubi i po cijeli dan brbljali i usprkos povremenoj morskoj
bolesti tu i tamo, svi su izgleda bili dobro raspoloeni. Kapetan MacCormack je sa svima redovno popriao, a Sarah je ispriao daje iz Walesa i mada joj nita nije rekao, bio je oaran
njenom ljepotom. Imao je enu i desetero djece na otoku Wight, ali sa aljenjem je priznao da
ih rijetko via. Dvije godine nije bio kod kue. Povremeno mu je bilo teko da ostane sabran,
kad god je Sarah bila na palubi, gledajui daleko na puinu, ili dok je negdje mirno sjedila

piui svoj dnevnik. Bila je od one rijetke vrste koja je mukarce bacala u vatru im su je pogledali i svakim satom koji je prolazio oni su plamtjeli jo vie. Kapetan je bio uvjeren daje ona
nesvjesna djelovanja koje ima na sve njih. U njoj je bilo neke tihe snage i skromnosti koja ju
je inilajo privlanijom.
Bili su na moru ve gotovo tjedan dana kad ih je zahvatila prva oluja i taje bila mona. Sarah je spavala u svojoj kabini kad su zali u oluju, jedan mornar je uao unutra i rekao joj daje
mora privezati za zid konopcima koji su visjeli upravo s tom svrhom. Pogledavi ga, bila je
vrlo uplaena. Probudio ju je iz dubokog sna, smrdio je na luk, ali ruke su mu bile blage i sigurne dok je vezivao vorove i potom pourio natrag na palubu, k ostalima. Oslukujui, ula
je kako se pod njima svaki centimetar malog broda napinje i stenje.
To je za sve bila teka no, a svim putnicima je bilo jako zlo od stalnog propinjanja i poniranja broda. Ona je zatvorila oi i molila se svaki put kad bi laa zadrhata i propadala. Nitko
dva dana nije izaao iz kabine, neki od njih i dulje, a tjedan dana nakon oluje, Martha Jordan
se jo nije pojavila i Sarah upita njenog mua kako joj je.
Nikada nije bila jaka, objanjavao je on, prole godine je imala gripu i to ju je zamalo
ubilo. Od oluje, stalno ima jaku morsku bolest, objasnio je, ispranog i pomalo zabrinutog izgleda. Imao je pune ruke posla s Hannah. Tog poslijepodneva, Sarah je zakucala na vrata kabine i ula unutra, u posjetu njegovoj eni. Leala je na svom leaju, smrtno blijeda, a odmah
do nje bila je kanta za povraanje. Slika nije bila ba lijepa, a kako je Sarah ula unutra, jadnica je poela povraati.
O, jadna moja, daj da ti pomognem, ree Sarah, istinski zabrinuta. Bilo je oito da se nesretnica osjea kao daje na samrti. Sarah joj je pridravala glavu, a kad je Martha Jordan opet
mogla progovoriti, saznala je daje ne mui samo morska bolest, bila je trudna. A za Sarah je
naveselija vijest bila to to je ona samo dan prije utvrdila da nije trudna. Silno joj je laknulo
kad je shvatila da vie nikada nee postojati nikakva povezanost s Edwardom. Sada je zaista
bila slobodna. A ako on hoe nasljednika, morat e si nai novu enu. Ali pogledavi ovu nesretnicu koja je povraala na njenim rukama, Sarah je znala daje njena situacija potpuno drugaija.
Mogli smo ostati u Engleskoj s mojom obitelji dok se dijete ne rodi, nezadovoljno ree
Martha naslonivi se na Sarah zatvorenih oiju. Ali Seth je mislio da bismo se trebali vratiti
u Ohio, i na to se rasplae. Trebat e nam tjedni da stignemo tamo, nakon to doputujemo u
Boston. A i to je bilo dva mjeseca daleko, dva mjeseca propinjanja i poniranja, i ljuljanja na
brodu. Sarah nije mogla zamisliti nita gore u ovom trenutku i bila je zahvalnija nego ikada
to to i sama ne treba podnositi. Rastrojila bije i sama injenica da u sebi nosi Edwardovo
dijete.
Suoena s Marthinim mukama, mislila je samo to bi mogla uiniti da joj pomogne. Kao
prvo, otila je u svoju kabinu po lavandinu vodu koju je ponijela sa sobom i istu krpu i oprala
joj je elo hladnom, mirisnom vodom. Ali ak i taj blagi miris izazivao joj je muninu. A onda joj je pokuala oprati lice i zaeljati joj kosu. Zamijenila je kantu s jednim praznim vjedrom i obeala joj donijeti alicu aja ako uspije nekoga u kuhinji nagovoriti da ga pripremi.
Hvala ti, promuklo je proaptala nesretnica, ne moe zamisliti kako je to... bilo mije
zlo sve vrijeme s Hannah... Ali Sarah je to i predoboro poznavala i preesto kroz to prolazila, zbog ega je bila jo suosjeajnija prema ovoj eni. I sreom, nakon alice aja i neto
dvopeka kojeg joj je dao kuhar, do kasnog popodneva poela se osjeati malo bolje i prestala
je povraati. Seth Jordan je rekao daje Sarah milosrdni aneo i naveliko joj zahvaljivao, a ona
je potom odvela Hannah sa sobom i igrala se s njom neko vrijeme. Bila je slatko dijete i samo
je htjela biti sa svojom mamom. Sarah ju je ubrzo odvela natrag majci, ali Marthi je bilo previe loe da bi se brinula za dijete, opet je povraala, i Hannah je morala otii na palubu s
ocem. On je razgovarao s grupom mornara i puili su cigare koje je jedan od njih kupio u Zapadnoj Indiji. Bile su neke vrlo fine, a miris je bio tako jak ak i na otvorenom moru daje Sa-

rah bila u iskuenju da proba jednu, ali znala je kakvom bije bludnicom mukarci smatrali.
Sethu Jordanu je, to njenije moe, rekla kako mu je ena opet jako loe i on joj zahvali to
radi sve to moe kako bi joj pomogla.
Nakon toga, uivali su u nekoliko mirnih dana, a onda je naila nova oluja i poslije toga
dva tjedna nisu vidjeli lijepog vremena, a ni veinu putnika izvan kabina. Sada su plovili ve
tri i pol tjedna i kapetan je procijenio da su prevalili pola puta. Ukoliko ne upadnu u neku zaista gadnu oluju, trebat e im ukupno sedam tjedana da stignu do Bostona. Usprkos loem
vremenu, Sarah je povremeno hodala palubom, promatrajui jedra i posadu. I pitala se stoje
Edward pomislio u povodu njenog nestanka. Pitala se je li do sada ve shvatio i je li mu Margaret rekla kamo je ona otila ili je odrala obeanje. Ali on sada vie nita nije mogao uiniti.
Nije je mogao natjerati da se vrati natrag. Nije mogao nita. Mogao ju je samo mrziti, a mrzio
ju je otprije, ionako, pa ona i nije vidjela prave razlike.
Jednog jutra, pridruio joj se jo jedan hrabri putnik, Abraham Levitt, jedan od trgovaca.
Imate li roake u Bostonu? upitao je on. Bio je uspjean ovjek i izuzetno dobro se snalazio
u trgovini. Bio je ba onakva vrsta ljudi kakve dosad ne bi mogla sresti i oduevilo ju je to
moe razgovarati s njim i sluati o njegovim putovanjima i poslovima, ekspedicijama po Orijentu i Zapadnoj Indiji. A njega su se dojmila pitanja koja mu je postavljala. Za jednu enu,
bila je krajnje neuobiajena. I uporno gaje htjela ispitati sve to moe o Bostonu i naseljima
sjeverno i zapadno od tog grada. Htjela je znati sve o Indijancima, o tvravama i ljudima u
Connecticutu i Massachusettsu. itala je o slikovitom mjestu zvanom Deerfield, gdje postoje
vodopadi ijedan veliki obrambeni bedem, kao i Indijanci, to joj je pobudilo zanimanje. Idete li tamo kod nekoga u posjetu? upitao je ovjek kad je saznao da nema nikakvih poznatih
u Bostonu.
Mislim da bih tamo jednog dana mogla kupiti farmu, ree ona zamiljeno, zagledana na
puinu kao da pokuava neto odluiti, a on je pogleda zapanjeno.
To ne moete. Ne moete tek tako kupiti farmu. Pa sama ena , bi imala samo nevolje.
Kako biste vodili farmu? Indijanci bi vas odmah ukrali im bi vas vidjeli. To bi on rado uinio, ali za razliku od nekih, kapetan MacCormackje vodio jako pristojan brod i oinski je bdio
nad Sarah. Svi su bili razoarani. Bila je toliko lijepa da im je koji put bilo dovoljno samo to
stoje mogu gledati i stajati kraj nje. Ponekad bi se s njom sudarili, tek toliko da mogu ispruiti
ruku i dotaknuti je. Svi mukarci bili su toga svjesni, a Sarah nije ba nita ni slutila.
Ja ne mislim da bi me Indijanci ukrali, ree ona, nasmijavi mu se. Bio je ugodan ovjek,
znala je da ima enu u Connecticutu i imao je tridesetak godina. A prema poduzeu koje je
vodio, oito je bilo da e zaraditi puno novaca pa iako je znala da ne bi trebala, divila mu se
zbog toga. Znala je da su u Americi stvari drukije i nadala se da e jednog dana, na takvom
mjestu, on biti potovan zbog svega to je postigao, a to mu je i rekla dok su tako stajali uz
ogradu, razgovarajui prije veere.
Vi ste izuzetna ena, gospoo Ferguson. Zaista mi se sviate, on otvoreno ree. A onda
je prvi oficir objavio daje veera posluena i Abraham Levitt ju je otpratio u blagovaonicu.
Seth i Hannah Jordan ve su bili tu, Martha tjednima nije dolazila na veeru. Vie nije naputala kabinu, a svaki put kad ju je Sarah vidjela, izgledala je vrlo loe i vrlo slabo. Bilo ju je
strano vidjeti, ali ak ni ljekarnik, izgleda, nije imao pojma to bi mogao uiniti za nju. Iscrpio je sve svoje lijekove, kao i Sarah.
Veera je za Sarah, kraj svih njih, bila zanimljiva kao i uvijek, dok su razmjenjivali prie,
legende i doivljaje, ak i prie o duhovima. Svi su se sloili daje Sarah priala one najbolje.
A priala je i najbolje djeje prie. Jednu je ispriala Hannah te veeri i pomogla joj da se
smjesti u krevet, kako bi njen otac mogao ostati na palubi s ostalim mukarcima. U svojoj
kabini, Martha je spavala. Povraala je ve tjednima i izgledala je kao da kopni pred njihovim
oima, ali nitko joj nije mogao pomoi. Ali Sarah je zakljuila da su i druge ene prolazile

kroz to, barem je tako rekao kapetan. Nitko jo nije umro od morske bolesti. Ali oluja u koju
su zapali te noi nagnala ju je da posumnja.
Kapetan MacCormack kasnije je rekao da je to bila jedna od najgorih koje je on ikada proao. Trajala je tri dana i svi mornari na palubi morali su biti svezani za jarbole, putnici sputani
na lezajevima u kabinama, a dvojicu mornara je odnijelo preko palube dok su pokuavali spasiti jedra. Jedno se razderalo napola, a oprema je plutala posvuda oko njih. Ovog puta, kad je
brod utonuo natrag nakon to ga je jedan val podigao, inilo se kao da se razbijaju o stijene.
Concord se zatresao tako snano kad je dotaknuo povrinu vode da se inilo kao da e prsnuti
svaki komadi drveta na njemu. ak i Sarah je ovog puta bila prestraena i plakala je na svom
leaju pitajui se hoe li zavriti kako je rekla i radije se utopiti nego ostati s Edwardom. No
ak i kad bi bilo tako, ona nije poalila.
etvrtog dana, izalo je sunce i more se malo smirilo, iako ne potpuno. A kad su nakon toga putnici izali iz svojih kabina, svi su izgledali nemalo izmueno. Svi, osim Abrahama Levitta. On je, rekao je, proao puno gore oluje na putu za Orijent pa im je ispriao prie kojima
je sve isplaio. Svi su bili pomalo slabi i blijedi, ali kad su izali Seth i Hannah, on je izgledao
strano zabrinuto i potraio je Sarah.
Radi se o Marthi, ree on pomalo neprisebno, nije dobro. Mislim daje u bunilu... danima nije popila ni gutljaj vode, a ja je ne mogu nikako nagovoriti.
Mora pokuati, ree Sarah gledajui ga prestraeno. Znala je da ene umiru od dehidracije.
Ali ljekarnik je odmahnuo glavom. Trebalo bi joj pustiti krv. teta to nemamo lijenika
na brodu da to obavi.
Moemo i bez njega, vrsto ree Sarah i krene dolje pogledati jedinu preostalu enu na
brodu. Sarah se jo vie zaprepastila kad ju je ugledala. Bila je siva u licu, upalih oiju i tiho
je aptala. Martha..., blago joj se obratila Sarah, no druga ena nije davala nikakve znakove
da ju je ula. Martha..., sad mora ozdraviti... daj... pokuat emo popiti malo vode... Prinijela je licu Marthinim usnama i pokuala je na silu ugurati, ali voda joj se samo slila niz
obraze i bradu, ona nije htjela progutati.
Sarah je te noi sjedila kraj nje, satima, pokuavajui joj dati barem malo vode, ali ena je
uope nije prepoznala, nije suvislo govorila i nije popila ni gutljaja, usprkos Sarinim nastojanjima.
Bilo je kasno kad joj je mu napokon siao dolje i Hannah je ve gotovo zaspala na njegovim rukama. Spustio ju je na leaj kojeg je s njom dijelio i ona je odmah zaspala, dok su se
Sarah i Seth grozniavo trudili oko njene majke. Ali ujutro je bilo jasno da e se dogoditi neizbjeno. Uinili su sve to su mogli, ali nije bilo naina da promijene ishod. Martha je bila
ve etiri mjeseca trudna i tako strano krhka daje Sarah bila sigurna kako bi izgubila bebu,
daje njeno tijelo jo imalo snage za obranu. Moda je dijete ve i bilo mrtvo. To nisu mogli
znati. A kad je izalo sunce, ona je otvorila oi i mirno se nasmijeila svom suprugu.
Hvala ti, Seth, njeno je rekla i udahnula posljednji put, a onda je umrla u njegovom naruju. Osim kad su njene bebe umirale, Sarah nikada neto tunije nije vidjela. Ovdje je bilo
neke bolne tuge koja je Sarah duboko dirnula, a kad se Hannah malo nakon toga probudila,
okrenula se i pogledala je svoju majku. Sarah joj je do tad ve poeljala kosu i svezala svoj
pamuni al oko vrata, pa je izgledala gotovo lijepo.
Je li joj bolje? s nadom je pitala djevojica. Martha je izgledala kao da spava.
Ne, duo, ree Sarah sa suzama u oima. Nije im htjela smetati, no Seth joj nije dao da
ode. Nije... ekala je da Seth neto kae, ali on je utio. Pogledao ju je moleivo kroz suze, a njegove oi molile su Sarah da joj kae. Sad je na nebu. Vidi kako se smjeka... s anelima je... Kao i njene male bebe. Jako mije ao, rekla je, i ona sa suzama u oima zbog
ove ene koju je jedva poznavala, ali toliko ju je alila. Ona nikada nee vidjeti kako joj ker
odrasta i postaje ena. Nikada se nee vratiti u Ohio. Napustila ih je.

 Je li mrtva? upita Hannah irom otvorenih oiju, pogledavajui as Sarah, as oca, i oni
oboje kimnu. Na to je ona zaplakala za majkom. Na kraju, kad ju je Sarah obukla, odveli su je
na palubu, a Seth je morao dogovoriti s kapetanom to e uiniti s Marthom.
Onje predloio daje do podneva poloe u kapetansku kabinu, a onda e je pokopati u moru.
Jedino to su mogli uiniti, a Seth je mrzio i samu pomisao na to. Znao je koliko je eljela biti
pokopana na njihovoj farmi, ili sa svojima u Engleskoj.
Ovdje nema izbora, neuvijeno mu je objasnio kapetan. Ne moemo je drati ovdje dok
ne stignemo u Boston. Nemamo naina. Morat ete je pokopati ovdje. Rijetko kad su proli
putovanje bez nekog pokopa, bio to putnik ili lan posade. Netko bi se uvijek razbolio ili doivio neku nezgodu ili pao preko palube. To se moglo oekivati kad se putuje na velike daljine i svi su to znali, ali ipak, kad se dogodilo, bio je to ok.
Dvojica mornara odnijeli su Marthino tijelo gore u kapetansku kabinu i zamotali u tkaninu
koju su ponijeli za takve potrebe. To je sad bio njen mrtvaki pokrov. Unutra su stavili utege i
u podne je iznijeli van i poloili na dasku nasred broda, a onda je kapetan izgovorio molitvu
za nju, a sveenik nastavio. itao je Psalme i priao kako je bila dobra ena iako je nitko od
njih zapravo nije poznavao. A onda su mornari polako nagnuli dasku s jedne strane i njeno je
tijelo kliznulo u more, a oni su se brzo udaljavali. Onako oteano, tijelo je nestalo i prije nego
to su odmaknuli od mjesta na kojem su je bacili, dok je sirota mala Hannah vritala za svojom majkom. Satima je jecala u Sarinom naruju, a i Seth je izgledao uplakano kad je doao u
njenu kabinu da joj zahvali. Ovo je bio teak dan za sve i ona je leala na svom leaju, s glavoboljom. Ali ustala je ponovo da razgovara sa Sethom Jordanom. Tako gaje alila i zbog
njega i Hannah, nadala se da e brzo stii u Boston. Sad je ve bilo vrijeme. Na brodu su bili
pet i pol tjedana i ona se nadala da e sljedeeg tjedna ili kroz deset dana ugledati Boston na
horizontu.
Moe doi u Ohio s nama, ako bi htjela, on nesigurno ree, a ona je bila dirnuta pozivom. U posljednjih nekoliko tjedana zavoljela ih je, pogotovo Hannah. Sad u se zaista namuiti brinui se oko nje, dodao je on zabrinuto, a Sarah se pitala hoe li se vratiti u Englesku,
Marthinoj obitelji, kako bi mu oni mogli pomoi. Ali bila je sigurna da se nee tako skoro
odvaiti na novo putovanje preko Atlantika.
Mislim da u ostati u Massachusettsu, ree ona osmjehnuvi se. Moete me posjetiti na
mojoj farmi, kad naem neku. Nije rekla da prvo treba prodati neto nakita, nadajui se da
e ga u Bostonu netko uzeti za dobre novce.
U Ohiu ima vie zemlje po boljim cijenama. Ali Sarah je znala daje tamo ivot tei, a
Indijanci manje miroljubivi. Moda e doi na zapad i posjetiti nas, rekao je on nadajui se,
a ona kimne i ponudi se da e te veeri paziti na Hannah, ali on odvrati da ele biti zajedno.
Ali sljedeeg tjedna, djevojica se drala uz nju, a Sarah se osjeala kao da e joj srce puknuti dok ju je grlila. eznula je za majkom, a kako su dani prolazili, Seth je izgledao sve vie
odsutno. I na kraju, jedne veeri obratio se Sarah. Sada su bili na brodu ve sedam tjedana.
Pokucao je na njena vrata nakon to je ostavio usnulu Hannah u svojoj kabini. Otkad joj je
majka umrla, bila je neutjena i jedina osoba koju je htjela kraj sebe bila je Sarah.
Ne znam kako e ovo primiti, rekao je on, ogledavajui se nemirno po maloj kabini.
Ona je nosila plavu svilenu kunu haljinu preko none koulje. Moda e ti ovo zvuati udno, ali puno sam razmiljao o tome otkako je Martha umrla. Poeo se guiti u vlastitim
rijeima i Sarah se zabrinula. Naslutila je to sad slijedi. Htjela gaje zaustaviti, ali nije znala
kako. Oboje smo na neki nain u istoj situaciji... mislim... Martha, tvoj mu i sve ostalo...
mislim... Ti zna kako je to... iako, ne, ne zna jer ja imam Hannah... ja naprosto ne mogu
sam, ree on dok su mu se oi punile suzama. Ne znam to u bez nje... Znam da ovo nije
nain... i sigurno ima boljih naina da se to pita..., ali Sarah, bi li se udala za mene i pola u
Ohio s nama? Martha je umrla prije deset dana, i Sarah je u trenu ostala bez rijei kad gaje
ula. Strano gaje alila, ali ne toliko da bi se htjela udati za njega, ak i kad bi mogla. Njemu

je trebala djevojka koja e za njega raditi ili ena koja bi se htjela udati za njega, moda neka
njihova prijateljica tamo kod kue ili udovica, kakvom se ona prikazivala. Ali za Sarah to nije
uope dolazilo u obzir, i ona blago odmahne glavom gledajui ga zapanjeno.
Seth, ne mogu, vrsto je rekla.
Moe. Hannah te voli i vie nego to voli mene. A mi emo se s vremenom naviknuti
jedno na drugo. Ne bih oekivao previe, ne u poetku... znam daje ovo brzo, ali... uskoro
emo biti u Bostonu i ja sam te morao pitati. Ruke su mu se tresle kad ju je dotaknuo, no
ona je bila potpuno sigurna. Nije dolazilo u obzir da se ona uda za Setha Jordana.
Nemogue je. Zbog mnogih razloga. Jako sam polaskana, ali ne mogu. Neto u njenim
oima govorilo mu je da to ozbiljno misli. Ovo bi zadnje poeljela, iako je bio dobar ovjek, a
Hannah slatko dijete. Ona je sad eljela vlastiti ivot. Zbog toga je i dola, i nita je nee natjerati da to izgubi. Osim toga, jo je imala mua u Engleskoj i on je, na alost, bio vrlo iv.
Oprosti... vjerojatno nisam trebao pitati... mislio sam samo, kako si ti udovica... estoko je pocrvenio i pokuavao se povui iz njene kabine, a ona gaje umirivala.
Sve je u redu, Seth. Razumijem. Osmjehnula mu se i zatvorila vrata, a onda sjela na
svoj leaj s uzdahom. Bilo je vrijeme da stignu u Boston. Dovoljno dugo su bili na brodu.
Zapravo, predugo.

Poglavlje 11
NA KRAJU, PUTOVANJE je trajalo tono sedam tjedana i etiri dana. Kapetan je rekao da je to
mogao odraditi i za manje, ali uletjeli su u nekoliko oluja i dalje je morao ploviti oprezno. Ali
sve neugodnosti putovanja brzo su zaboravljene kad su ugledali obalu. Svi su poeli vikati i
trati po palubi. Prola su gotovo dva mjeseca otkako su otili iz Engleske. Bio je dvadeset i
osmi listopada 1789., a vrijeme u Bostonu bilo je vedro i sunano.
Putnici su se iskrcali na dugakom pristanitu, malo nesigurni kad su stali na vrsto tlo, a
svi su uzbueno razgovarali i smijali se. Luka je bila pravi vrtlog uzbuenja. Tu je bilo doseljenika i ljudi u uniformi i vojnika iz garnizona. Na stotine ljudi prodavalo je razne stvari,
ivotinje su ukrcavane i iskrcavane na brodove i sa njih. Tu su se ukrcavala kola, a koije su
dovozile i odvozile putnike s brodova. Kapetan MacCormack je bio vrlo usluan i pomogao
joj je da skupi svoje stvari i unajmi kola koja e je odvesti do svratita koje joj je preporuio.
Ostali su bili u potrazi za koijama ili su unajmljivali konje kako bi krenuli kui ili u oblinja svratita. Abraham Levitt se doao pozdraviti s njom, i ljekarnik, i sveenik koji ide na
zapad, a i nekoliko mornara dolo je da se rukuje s njom. A onda joj se jadna mala Hannah
bacila oko vrata i preklinjala je neka je ne naputa. Ali Sarah je objasnila da mora i obeala da
e joj pisati iako bi pismo moglo jako dugo putovati do nje, ali pokuat e.
Poljubila ju je i drala u zagrljaju jedan dugi trenutak, a onda se uspravila i rukovala sa
Sethom. Njemu je jo uvijek bilo pomalo neugodno kraj nje i alio je to nije pristala da se
uda za njega, doe u Ohio i ivi s njima na njihovoj farmi. Bila je predivna ena i on e je jo
dugo sanjati, a bila je i tako dobra prema njegovoj kerkici.
uvajte se, rekla je Sarah blago, glasom koji mu je postao tako drag.
I ti, Sarah. Nemoj uiniti nita ludo... budi oprezna ako kupuje farmu. Nemoj uzeti nita
predaleko od grada.
Neu, ree ona, a znala je da lae. Upravo to je htjela, osjetiti zanos i neovisnost ove nove zemlje. Sto ima od toga da negdje kupi kuu u gradu ili okruenu bedemom, ili negdje u
blizini garnizona? Htjela je mjesto na kojem e se moi kretati i uivati u svojoj slobodi.
Ula je u koiju koju je za nju pronaao kapetan MacCormack i on ju je uputio kod udovice Ingersoll, na sjecitu ulica Court i Tremont. Nije imala nikakvu rezervaciju, nikoga nije

poznavala, nije imala nikakvih planova. Ali nije se uplaila ni kad im je svima mahnula i polako se odvezla iz luke, uz State Street ravno u centar Bostona. Neto joj je govorilo da e
ovdje sve biti u redu.
Kad je proitao posljednji redak ovog dijela, Charlie je ostao sjediti razmiljajui koliko je
ona bila hrabra i gotovo zaplakao. Niega se nije bojala. Proivjela je toliko mnogo patnje, a
jo uvijek je imala neustraivu volju. Nije se bojala nastojanja. Njega je uasavala i sama pomisao na njeno putovanje Concordom. Bio je uvjeren da on to nikada ne bi preivio. Ona je
bila apsolutno udesna i sada se pitao gdje e kupiti farmu. Bilo je to kao da ita najbolji roman na svijetu, ali najbolje je bilo to to su svi ti ljudi bili stvarni i sve se zaista dogodilo.
Ustao je, protegnuo se i odloio dnevnik. Sad je ve dobro poznavao njen rukopis, itao
gaje lako kao vlastiti. A kad je pogledao na sat, zapanjio se kako je dan proletio. I dalje je
namjeravao navratiti do Gladys Palmer, a morao je otii i u Povjesniarsko drutvo i vratiti
knjige koje je posudio proli tjedan. Pitao se hoe li Francesca biti tamo.
Kad je doao po knjigu, popio je aj s Gladys i umirao od elje da joj kae to je naao na
tavanu. Ali htio je najprije sam sve proitati i razmisliti o dnevnicima prije nego to ih s bilo
kime, ak i s Gladys, podijeli. Kao daje, trenutno, Sarah pripadala njemu. Shvatio je daje oaran enom koje odavno nema i to je bilo vie nego neobino. Ali dok je pratio njene rijei,
njene avanture i osjeaje, za njega je postala ivlja od ijedne ive ene.
Popriali su o novostima iz grada, Gladys mu je uvijek imala puno toga ispriati. Jedna
njena prijateljica imala je srani udar prolog popodneva, a jedan poznanik iz davnih dana
pisao joj je iz Pariza. A kad je ona spomenula Francusku, on se sjeti upitati za Francescu. Vidjela ju je jednom ili dva put, rekla je ona, a kad se pojavila, svi u gradu komentirali su kako je
lijepa. Ali smatralo se da se dri povueno i nitko je zapravo nije dobro poznavao. Gladys nije
imala pojma zato je dola u grad. No ba je lijepa ena, ona ree sa suzdranim divljenjem.
On se sloio, ali rado bi bio saznao neto vie o njoj. Zanimala gaje i bio je oaran njenim
djetetom.
Otiao je od Gladys malo nakon etiri i trideset, ali kad je stigao do Povjesniarskog drutva, bilo je ve zatvoreno pa je ostao pred vratima s knjigama u rukama i nije ih imao kamo
ostaviti. Pomislio je da ih ostavi na ulazu, na stubitu, ali se bojao da bih ih netko mogao ukrasti ili bi se unitile ako padne snijeg. Zato ih je vratio u auto pa se zaustavio u duanu trnog
centra na putu kui, odluivi se vratiti sutra ili prekosutra.
Upravo je kupovao itne pahuljice kad je podigao pogled i spazio Francescu. To ga podsjeti na razgovor o njoj, s Gladys. Ona je, kao, oklijevala prije nego to e se osmjehnuti, a onda
je, izgledajui oprezno i pomalo uplaeno, pozdravila Charlija, paljivo, kratko mu kimnuvi.
Upravo ste mi pobjegli, on oputeno ree, sputajui kutiju pahuljica u koaru i primijeti
daje sama. Njene keri nije bilo. Pokuao sam vratiti knjige. Doi u opet za nekoliko dana.
Ona kimne, ponovo ozbiljna, no u njenim oima bilo je neto malo toplije nego zadnji put
kad su se sreli. Nije bio siguran stoje to bilo, ali nije bilo straha kojeg je vidio u njenom pogledu kad ju je na Staru godinu pozvao na pie pa se pitao to, i je li se uope to promijenilo.
A radilo se o tome daje ona puno razmiljala i shvatila da je bila zaista nepristojna prema
njemu. Nije htjela uspostaviti prijateljstvo s njim, ali morala je priznati, bio je nevjerojatno
dobar prema Monique i nije bilo razloga da ga potpuno odbije. A ni sluajno nije izgledalo
daje na bilo koji nain izopaen; oito je bio dobar prema djetetu zato jer je dobar u dui. To
je bio njen zakljuak nakon njihovog zadnjeg susreta.
Kako je prola novogodinja no? upita ona, nastojei da ne zvui nervozno.
Dobro, ree on s osmijehom koji se sviao veini ena, a ona se pravila da ne primjeuje.
Otiao sam na spavanje. A sutradan sam se vratio kui. Posljednjih nekoliko dana sam bio
prilino zauzet... Sreivanjem kue. I itanjem o Sarah..., ali o tome joj nita nije rekao. To
je jo uvijek bila njegova tajna.

 Jeste li nali jo kakav materijal o Sarah i Francoisu? To je bilo samo usputno pitanje,
ali ona se iznenadi, vidjevi kako se on trgnuo na to.
Ja..., ah..., zapravo..., ne. Kao da ima neku grenu tajnu. Odmah se uhvatio za slamku
kako bi opet prebacio interes na nju.
Monique kae da piete. Znao je da e joj zbog tog pitanja postati nelagodno i barem je
nakratko udaljiti, ali ovog puta se iznenadio. U znak odgovora, u njenim oima se pojavio
topao pogled.
To je samo neki materijal o lokalnim indijanskim plemenima. Piem doktorat. Ali mislila
sam to kasnije pretvoriti u knjigu, ako prikupim dovoljno. Prilino je suhoparno. Za razliku
od Sarinih dnevnika koji su ga potpuno pomeli. Morao se upitati to bi Francesca mislila da
zna za njih.
Kako je Monique? upita on. Ponestalo mu je tema. Osjeao je kako ga ona stalno motri
i pokuava zakljuiti je li prijatelj ili neprijatelj. alosno je kad se tako boji svega to ti prolazi kroz ivot. Bilo je to potpuno razliito od onoga to je o Sarah proitao u njenim dnevnicima. Nju nita nije uplailo ni zaustavilo, ak ni Edward uz svu svoju brutalnu okrutnost,
iako je ak i njoj, Charlie je morao priznati, trebalo dugo da mu pobjegne. Nije pobjegla prvi
put kad ju je udario. Trebalo joj je osam godina da ga napusti, ali, hvala Bogu, to je uspjela.
Charlie je jedva ekao da proita o njenom susretu s Francoisom.
Monique je dobro, odgovori Francesca. eli opet na skijanje. Njegov prvi poriv bio je
da se ponudi, da je on odvede, ali znao je da to ne moe. Francesca bi smjesta pobjegla. S
njom je trebao postupati krajnje oprezno i praviti se kao da mu je svejedno kako ona reagira.
Nije mu ba bilo jasno zato se tako trudi da je ne zaplai, sam sebi je rekao daje to zato to
mu je draga njena ki. Ali i sam je znao, nije bilo samo to. Pitao se je li ga privukao izazov,
ali to je bilo tako oito daje i sam, nerado, morao priznati.
Ona je tako sjajna mala skijaica, rekao je s divljenjem. Monique je zaista bila predivna
djevojica, a kad se Francesca na to nasmijeila, ovog puta su njene oi bile toplije. Htjela je
neto rei kad su zajedno krenuli prema blagajni, ali onda se predomislila i zautila. Sto ste
htjeli rei malo prije? Odluio je uhvatiti bika za rogove, da vidi moe lije dovesti do zida i
natjerati da bude malo otvorenija.
Ja... htjela sam samo rei kako mi je ao to sam bila onako neljubazna kad smo se sreli u
Charlemontu... Oko ruka... naprosto, ne elim da Monique odlazi s nepoznatima ili da doputa ljudima da joj plaaju pa da se osjea duna na nain kojeg sama jo ne razumije.
Znam, ree on tiho pogledavi je ravno u oi i primijeti kako se ona pokuava povui, no
ovog puta je ostala vrsta. Kao daju je izmamio iz njenog skrovita u umi, kao ljupku mladu
srnu koja sada stoji vrlo mirno, s oprezom oslukujui svaki um. Shvaam.
On se smjekao, ali kad je ona skrenula pogled, ugledao je bol u njenim oima. Sto joj se
tako stranog dogodilo? Koliko je to moglo biti gore od onog stoje Sarah preivjela? Je li bilo
gore nego ovo stoje Carole uinila njemu, sa Simonom? Po emu je njeno srce bilo tako posebno? Zastoje bilo toliko krhkije od drugih? Velika je odgovornost imati dijete, rekao je dok
su ekali u redu. Na taj nain joj je htio rei kako cijeni to to ona radi. Bilo je i drugih stvari
koje bi joj isto tako volio rei, ali sumnjao je da e dobiti priliku. No ona je bila jedina ena
barem priblino njegovih godina koju je poznavao ovdje. Ostale su bile sedamdesetogodinjakinje kao Gladys, osmogodinja Monique ili Sarah, koje nije bilo. Francesca je bila jedina
stvarna, iva, dostupna ena, a shvatio je, ako barem ne pokua tu i tamo razgovarati s njom,
potpuno e izai iz prakse. To je bio smijean razlog za uspostavljanje prijateljstva s njom, ali
dok su se pribliavali blagajni, Charlie ree sam sebi da to ima smisla. Jo bolje, ako dvoje
oteenih, ranjenih ljudi uspiju ovdje postati prijatelji. Ali time bi od Franceske puno traio.
Ni on ni ona uope nisu znali to se dogodilo u ivotu onog drugog. On je znao samo ono
stoje od Monique pokupio o njihovom ivotu u Parizu.

Ne rekavi vie nita, pomogao joj je izvaditi stvari iz koare. Uzela je hamburger, odrezak
i pile, smrznutu pizzu, sladoled, kolaie od sljeza, tri vrste keksa i jedno veliko mlijeko.
Pretpostavljao je, to su sve stvari koje Monique voli.
On je imao samo nekoliko gaziranih pia, smrznutu hranu i sladoled, i pahuljice koje je
uzimao kad su se sreli. To je oito bila hrana jednog samca i ona se osmjehne zavirivi u koaru.
Nije ba zdrava hrana, gospodine Waterston. On se iznenadio shvativi daje zapamtila
njegovo prezime. Mislio je da ga nije toliko pomno sluala.
Cesto jedem vani. Ili je barem jeo, u Londonu i New Yorku, ali ovdje gaje ona moda s
pravom gledala iznenaeno kad je to rekao. Ba bih voljela uti gdje, rekla je kratko se nasmijavi iako su oboje znali da u Deerfieldu ima puno zgodnih restorana, no mnogi su bili
zatvoreni u zimskim mjesecima, a osim u posebnim prilikama, domai su veinom ostajali
kod kue. Bilo je prehladno da bi se preesto izlazilo, i Francesca gaje gledala sa zanimanjem.
Morat u, izgleda, poeti opet kuhati, on zamiljeno ree. Doi u opet sutra i kupiti jo
stvari. Izgledao je djeaki kad joj se osmjehnuo, ekajui da joj pomogne odnijeti stvari do
auta. Imala je tri vreice i bile bi joj teke, inilo se sasvim prirodno da joj pomogne, ali ona
je svejedno izgledala kao da joj je neugodno zbog njegove pomoi.
Pomogao joj je da smjesti kupljene stvari na stranje sjedalo, pa zatvorio vrata i pogledao
je. Pozdravite Monique u moje ime, rekao je, ali nije joj rekao da e se opet vidjeti, niti da
e navratiti, ak nije ni predloio da joj se javi. Ula je u auto s opreznim smijekom, ali ovog
puta nije izgledala onako prestraeno.
A on se, putem do svog auta, morao upitati to bi bilo potrebno da se otopi njen led.

Poglavlje 12
KAD JE CHARLIE POGLEDAO kroz prozor, vani je bio jo jedan snjeni dan. Danas nije morao ni izmiljati da ima posla. Htio se vratiti Sarinim dnevnicima i saznati to se dogaalo s
njom kad se iskrcala s broda u Bostonu.
Ali nakratko je zastao kraj prozora s malom, u kou uvezenom knjiicom u rukama, razmiljajui o Franceski. Pitao se kakva je to ena, tonije, to ju je dovelo natrag iz Francuske i
zato je u Shelburneu. Malo udno mjesto za enu koja je oito nekada ivjela manje provincijalno. Isto tako, pitao se hoe li je ikada dovoljno dobro poznavati da bi je to upitao. A onda
je, iskljuivi je opet iz svojih misli, sjeo u svoj jedini udobni naslonja i ponovo uronio u
Sarin uredni, ipkasti rukopis. Za manje od minute, zaboravio je na sve osim nje.
Kad je stigla u Boston, Sarah je odsjela u svratitu Ingersollovih, na uglu ulica Court i
Tremont. Bilo je prilino veliko, na etiri kata, ugodno, a kapetan MacCormack joj je savjetovao da tamo odsjedne. tovie, George Washington je bio tamo prije samo tjedan dana i procijenio to mjesto kao vrlo ugodno.
Ali gospoa Ingersoll i njena domaica bile su iznenaene kad se Sarah pojavila samo s
dvije torbe i bez ikakve enske pratnje. Sarah je objasnila daje udovica i upravo stigla iz Engleske, a njena neakinja se u posljednjem trenutku razboljela previe da bi mogla putovati.
ena koja je vodila hotel odmah je suosjeajno prihvatila njenu priu i poslala domaicu neka
je odvede u njene prostorije.
Dobila je veliki, lijepi apartman, s dnevnim boravkom presvuenim tekim crvenim brokatom i spavaom sobom u blijedosivom satenu. Soba je bila sunana, s pogledom na Trg Scollav, a u daljini je mogla vidjeti i luku. Tada je to bio buan grad, a ona je voljela etati posvuda, gledati izloge i sluati ljude. Cesto je ula irski naglasak, i engleski kao i njen. Veinom su

to bili vojnici i trgovci i radnici koji su stigli iz Europe. Na ulici je bilo vrlo malo ljudi kao to
je ona, i ak i u skromnoj odjei bilo je vie nego oito daje aristokratkinja i vieg porijekla.
I dalje je nosila jednostavne haljine koje je ponijela za putovanje brodom, eiri koji je
sad bio istroen i nakon nekoliko dana razgledavanja, zamolila je gospou Ingersoll da je uputi u neke trgovine. Morala je naruiti neto tople odjee, ovdje je bilo hladno, a osim ogrtaa u
kojem je skrivala nakit, nije imala druge prikladne odjee za Boston.
U ulici Union pronala je malu krojanicu i pregledala neke nacrte koje je jedna muterija
donijela iz Francuske prole godine. To je bila velika dama i svoju odjeu je uglavnom kupovala u Europi, ali imala je pet keri pa je kroja za njih precrtao modele, a Sarah je bila sasvim zadovoljna s imitacijama. Naruila je pola tuceta haljina, a kroja je preporuio kitniara
koji bi mogao izraditi odgovarajue eire.
Haljine koje je Sarah viala po Bostonu bile su, veinom, puno jednostavnije nego one to
je nosila u Engleskoj. A bile su puno, puno obinije nego one to su ene nosile u Francuskoj.
Francuskinje koje je ona poznavala uvijek su imale lijepe haljine. Ali sada, nakon to je prije
etiri mjeseca poela revolucija, vie nikoga nije bilo briga za odjeu, bilo je puno vanijih
stvari. Ali Sarah sada, za ivot kakav je ovdje imala, nije trebala visoku modu. Trebala joj je
ozbiljna, korisna odjea koja ispunjava svoju svrhu, izgleda dostojanstveno i odgovara njenom novom ivotnom statusu udovice. tovie, kako bi svakoga uvjerila u to, ono stoje naruila kod krojaa bilo je veinom crno i sumorno. Ali nije mogla odoljeti jednoj zaista predivnoj haljini, sait e je od tamnoplavog baruna, gotovo u boji njenih oiju. Nije mogla zamisliti da bi je igdje mogla nositi. U ovom trenutku, nije poznavala nikoga no ipak bi, mislila je,
mogla na kraju i upoznati neke ljude i otii na nekakav bal ili slino okupljanje, pa nije htjela
izgledati potpuno zaputeno; tako je samu sebe poastila plavom barunastom haljinom.
Kroja je obeao da e sve uglavnom zavriti za tjedan-dva, samo komplicirana barunasta
haljina nee biti gotova do kraja mjeseca. Ali ostalo e dobiti vrlo brzo. Nakon krojaa, otila
je u banku. I tamo je objasnila svoju situaciju, svoje udovitvo, nedavni dolazak iz Engleske,
nedostatak veza u gradu i tiho je priznala da bi, moda, kupila farmu u okolici Bostona.
Kako biste je vodili, gospoo Ferguson? zabrinutog pogleda upitao je Angus Blake, upravitelj banke. Upravljanje farmom nije mali zadatak, pogotovo za samu enu.
Toga sam sasvim svjesna, gospodine, ona je oprezno odvratila. Morala bih unajmiti
ljude koji bi mi pomagali, ali sigurna sam da u, kad pronaem zemlju, lako pronai i potrebne ljude. Ali on ju je pogledao preko naoala s velikim negodovanjem i rekao joj da bi joj
puno bolje bilo u gradu. Ovdje ima vrlo lijepih kua, u ugodnom kraju, i on je uvjeren da bi
tamo vrlo brzo nala prijatelje. Bila je vrlo zgodna mlada ena i on je bio siguran, iako joj to
nije rekao, da bi se vrlo brzo preudala. Bilo je besmisleno da ona kupuje farmu. I izgledalo je
budalasto to ona to uope eli.
Ja ne bih nita poduzimao nepromiljeno, gospoo Ferguson. Prije nego to se odluite,
trebate najprije upoznati Boston. A on je na sebe preuzeo zadatak daje udomai u Bostonu i
predstavi je nekim klijentima banke. Oito, bila je otmjena i fina, tovie, njegova .ena je
bila uvjerena da Sarah Ferguson ne pokazuje sve svoje vrline. Ima neto vrlo neobino u
njoj, rekla je kad ih je njen suprug upoznao. Imala je djecu skoro Sarinih godina i nije srela
nikoga, nijednu enu, toliko inteligentnu, sposobnu i snanu. Od same pomisli na njeno putovanje Concordom, Belinda Blake bi protrnula i potpuno se sloila sa svojim suprugom daje
apsurdno to uope i razmilja o kupovini farme. Morate ostati ovdje, u gradu. Pridruila
se glasu svog supruga, ali Sarah se na to samo smjekala.
Blakeovi su na sebe preuzeli zadatak da je predstave brojnim svojim prijateljima i u kratkom vremenu, Sarah je primila brojne pozive na veeru i aj. Oprezno je birala kamo e ii i
oklijevala je sa sklapanjem prijateljstava. Stalno se bojala da bije netko iz Engleske mogao
prepoznati. Ona i Edward nisu esto odlazili u London, niti su uope puno izlazili, ali bilo je
mogue daje pria o njenom bijegu postala dobro poznata ili ak objavljena. Sada, ovdje, nije

to nikako mogla utvrditi. Razmiljala je da pie Havershamu neka on to istrai, ali nije se
usudila riskirati. Zato je otila na veeru jednom ili dvaput i polako poela sklapati prijateljstva.
Angus je bio tako dobar da ju je upoznao i s jednim diskretnim draguljarom, a njega su se
nemalo dojmili komadi nakita koje je ona odmotala i rairila po njegovom stolu kako bi ih
mogao razgledati. Bilo je tu pet-est zaista vrijednih komada i nekoliko manjih koje jo nije
odluila prodati. Ali bila je nestrpljiva da proda one velike, pogotovo lijepu dijamantnu ogrlicu koju je Edward nekako previdio kad je prodavao nakit njene majke. Samo s njom, mogla je
kupiti nekoliko farmi ili lijepu kuu u Bostonu. Ve je vidjela nekoliko zgodnih ciglenih
zgrada, a Belinda Blake ju je uporno nagovarala da ih razgleda u nadi da e neku od njih kupiti. Ali ona je i dalje razmiljala o farmi izvan grada.
Draguljar je vrlo brzo otkupio narukvicu. Naao je kupca, a znao je daje moe prodati u
New Yorku, ako je odmah ne proda u Bostonu. A isplaeni novac je otiao ravno na njen bankovni raun. Do kraja studenog, imala je ve pristojnu svotu i sama se udila koliko je ljudi u
gradu ve poznavala. Svi su bili divni prema njoj, pozivali su je na rukove i usprkos opreznoj
suzdranosti, izazvala je prilinu buru meu istaknutijim ljudima grada u onih nekoliko puta
to je izala. Njenu aristokratsku pojavu nije se moglo previdjeti, ili ne primijetiti koliko je
ona posebna, a njena ljepota je sve vie bila tema stalnih rasprava meu uspjenim slobodnim
mukarcima Bostona koji su u velikom broju zalazili u Royal Exchange Tavern, gdje je mnogi
od njih spominjao Sarah. Gotovo preko noi, Sarah Ferguson je postala predmet sveope pozornosti i zbog toga je vie nego ikada bila nestrpljiva da ode i ivi povueno, prije nego to
vijesti o njoj prijeu Atlantik i stignu do Edwarda. ak i na ovakvoj silnoj udaljenosti, bojala
se dugakog dosega njegove ruke.
Kod Blakeovih je bila na proslavi Dana zahvalnosti, a dva dana kasnije presvijetli
Bowdoinovi su je pozvali na veeru, to je bio znak njenog prihvaanja u najistaknutije krugove Bostona. Isprva nije ni htjela prihvatiti poziv, nije je uope zanimao ulazak u elitne drutvene krugove, gdje bi postala svima vidljiva. Ali Belinda je bila tako pogoena kad je rekla
da nee ii, daje na kraju, nakon upornog nagovaranja Blakeovih, pristala.
Kako e se ponovo udati? kasnije ju je prekoravala Belinda, postupala je s njom kao s
jednom od svojih keri. A Sarah je samo odmahnula glavom uz tuan osmijeh. Toliko toga joj
nikada nee moi ispriati.
Ne namjeravam se ponovo udavati, vrsto je rekla, a neto u njenim oima govorilo je
Belindi koliko to nepokolebljivo misli.
Znam da se sada tako osjea, Belinda ju je tjeila blago je uhvativi za ruku, i sigurna
sam daje gospodin Ferguson bio drag, dobar ovjek. Sarah se utroba gotovo preokrenula
kad je pomislila na Edwarda. U njemu nije bilo nita dragog ili dobrog, ak ni u poetku. Za
nju je tada bio samo razuman izbor, u najboljem sluaju, i nita vie. A s vremenom je postao
udovite. Ali uvjerena sam da e jednog dana nai nekog jednako dobrog kao stoje on bio.
Mora se ponovo udati, Sarah, draga. Premlada si. Ne moe zauvijek ostati sama, a moda
e ovoga puta imati sreu da rodi puno djece. Ali na to je u Sarinim oima neto ugasnulo,
i Belinda je to primijetila.
Ja ne mogu imati djece, odvratila je ona suho, a Belinda se nikad ne bi usudila pitati kako
zna daje tako.
To uope ne mora biti istina, blago ree Belinda, uhvativi je za ruku, ja sam imala roakinju koja je godinama bila jalova, a onda je u etrdeset i prvoj godini otkrila da eka dijete.
Rodila je blizance, osmjehnula joj se Belinda, i oba su preivjeli. Ona je bila najsretnija
ena na svijetu, a ti si puno mlaa nego to je ona bila. Ne smije oajavati. Ovdje e imati
potpuno novi ivot. Zbog toga je i dola u Ameriku; potpuno novi ivot, ali brak i djeca, to
sigurno ne. Na svoju alost, ve je bila u jednoj uasnoj zajednici. I nikada ne bi navela bilo
koga da odgovori na njen navodni status slobodne ene. Na veerama je razgovarala uglav-

nom s drugim enama. Ali mukarci su joj se svejedno stalno obraali, a ak i Sarah je morala
priznati, esto su joj se inili kao inteligentnije drutvo za razgovor. No od njih je samo htjela
nauiti neto vie o poslovima, razgovarati o ivotu u njihovoj zemlji ili saznati neto vie o
voenju farme. Zbog toga im je bila samo jo arobnija. Ostale ene su razgovarale samo o
odjei ili o svojoj djeci. A to to nije htjela osvajati mukarce, inilo ju je samo jo privlanijom. tovie, nekoliko njih joj je dolazilo u posjetu kod Ingesollovih. Ostavljali su cvijee i
posjetnice, ogromne koare pune voa kad bi ga bilo, ak joj je i jedna tanka knjiica pjsama
dospjela u ruke. To je bio poklon mladog porunika kojeg je upoznala kod Arbuckovih. Ali
ona nikoga od njih nije htjela primiti, ma koliko raskoni bili njihovi darovi ili cvijee koje su
ostavljali. Udvaranje joj ni najmanje nije bilo privlano, ni njihovo, ruti bi ona traila njih,
iako je porunik Parker bio naroito uporan i nekoliko puta gaje zatekla kako je eka u njenom predsoblju. Trudio se da joj ponudi svoju zaititu kako god je mogao, nosio joj pakete
ako izlazi van ili se vraa unutra ili je pratio na svako javno mjesto koje je oluila posjetiti.
Bilo mu je dvadeset i pet godina, doao je iz Virginije u Boston prije godinu dana i bio je do
uiju zaljubljen u Sarah. A usprkos njegovim beskonanim ljubaznostima prema njoj, svaki
put kad bi ga vidjela, bacao ju je u oaj. Stalno se spoticala o njega, kao o nekog velikog, usplahirenog psa koji bi se jako htio igrati, a i uspijeva od sebe napraviti samo nepodnoljivu
smetnju. Nadala se samo da e svoje osjeaje usmjeriti prema nekome drugome i pronai
prikladniju enu da se s njom igra. Ve mu je rekla daje u tugovanju za pokojnim muem i
nema nikakve namjere da se preudaje, no j oito da joj ne vjeruje, niti mu je bilo vano koliko
ona ima godina.
Vi ne znate kako ete se osjeati za godinu dana, on je uporno odvraao, ali ona bi uvijek
odmahnula glavom i nastojala je da ga odbijala.
Da, znam kako u se osjeati za godinu dana... ili za deset... Ako Edward ne umre, osjeat e se vrlo udano.
A ako umre, nije imala nikave elje za novim brakom. Godine provedene s Edwardom
ogadile su joj to iskustvo zauvijek. Znala je bez sumnje, vie nikada nee dopustiti da bude
predmet mukog nasilja ili vlasnitvo koje se moe iskoritavati i zlostavljati. Nije mogla zamisliti kako to drugi ljudi podnose. Znala je da su mnogi muevi dobri ljudi, ali uope nije
eljela ponovo zaigrati na tu kocku. Bit e vrlo zadovoljna ako ostane sama zauvijek iako je
mladog porunika Parker u to tek trebalo uvjeriti, kao i ostale mukarce koje je upoznala u
Bostonu.
Trebala bi biti zahvalna to ima tako puno udvaraa, umjesto da se ali na njih! Belinda Blake ju je uvijek prekoravala kad se Sarah ljutila na njih.
Ne elim udvarae. Ja sam udata ena! rekla je jednom, bez razmiljanja, a onda gotovo istog trena shvatila to je rekla. Bila sam, barem... samo znam da ima i pametnijih stvari
od tih gluposti, rekla je ozbiljnim tonom.
Sigurna sam da zna. Brak je takav blagoslov da puko udvaranje prema tome izgleda kao
mrvice prema gozbi. Ipak... jedno ne ide bez drugog. Bilo je beznadno da joj objanjava pa
je Sarah na kraju odustala. Bilo je beskorisno.
Poetkom prosinca, upoznala je Ameliju Stockbridge, a onda i njenog supruga. Pukovnik
Stockbridge je bio zapovjednik garnizona u Deerfieldu i lanca tvrava du rijeke Connecticut
i Sarah je bila oduevljena razgovorima s njime. Iscrpno gaje ispitivala o tom podruju, a on
je s uivanjem podijelio s njom ono stoje znao. Naroito su je zanimala indijanska plemena i
iznenadila se kad joj je rekao da su veinom miroljubivi.
Tamo imamo samo nekoliko Nontucka i Wampanoaga, a oni nam ve odavno nisu stvarali neprilike. Ima problema povremeno, dakako, previe vatrene vode ili svaa oko nekakve
zemlje, ali veinom ne izazivaju nikakve nevolje. Zvuao je zapravo kao da mu se sviaju, a
Sarah napomene kako su je svi upozoravali da su rubna podruja preopasna zbog Indijanca i
drugih problema.

 To je istina, dakako, ree on, smjekajui joj se, iznenaen to je ta tema uope zanima.
U proljee viamo poneke Irokeze, kad je doba lososa. A uvijek postoji opasnost od odmetnikih bandi ili ratnog pohoda Mohawka sa sjevera. Zna se da su oni stvarali probleme doseljenicima. Godinu ranije, sjeverno od Deerfielda ubijena je cijela jedna obitelj, mu, ena i
sedmero djece, ali to joj nije rekao, a sada se to dosta rijetko dogaalo. Ali u cjelini, oni
stvarno opasni su na zapadu. Postoji, dakako, zabrinutost da bi se problemi sa Shawneejima i
Miamima mogli proiriti na istok, ali ne mogu zamisliti da bi stigli ak do Massachusettsa. No
mogli bi. Tamo su zaista izazvali dovoljno nevolja. Predsjednik je vrlo uznemiren zbog toga,
misli da smo potroli dovoljno novca na indijanske ratove i vrlo je suosjeajan zbog zemlje
koju su izgubili. Ali ne mogu samo tako i dalje ubijati doseljenike zato jer su gnjevni. Trenutno, zadaju gadne muke naim ljudima. O tome je ve ula, ali bilo je puno uzbudljivije uti
iz prve ruke i njene oi su blistale dok gaje sluala.
Pukovnik je doao u Boston za boine praznike. Obitelj Stockbrigde imala je kuu u gradu gdje je pukovnikova ena provodila veinu vremena. ivot u garnizonu Deerfield nije podnosila i pukovnik ju je posjeivao kad god je mogao. Ali to nije bilo preesto, jer je put do
Deerfielda trajao etiri dana.
Nekoliko dana kasnije, pozvali su je na malu boinu proslavu koju su priredili za prijatelje i nekoliko pukovnikovih ljudi koji su bili na dopustu u Bostonu, i ona je s veseljem prihvatila. Bilo je to dobro drutvo, svi su pjevali, a Amelia Stockbridge je svirala klavir.
Sarah je iskreno uivala u toj veeri i jedini problem za nju bila je injenica da su pozvali i
porunika Parkera. Motao se oko nje kao psi skoro cijelo vrijeme, a Sarah je poduzimala sve
mogue da ga izbjegne. Puno vie ju je zanimao razgovor s pukovnikom i imala je sree da ga
potkraj veeri uhvati nekoliko minuta nasamo, a ono to gaje zamolila, pomalo gaje okiralo.
Mogue je, mislim, rekao je, namrteno je gledajui. To je poprilino putovanje, pogotovo po snijegu, u ovo doba godine. Ne biste mogli putovati sami, morali biste uzeti vodia,
jednog ili dvojicu, to je putovanje od dobrih etiri-pet dana. A onda se sa aljenjem osmjehnuo. Ni moja ena to nee. ene nekih mlaih vojnika ive u blizini ili u garnizonu, a oko
nas su posvuda doseljenici. Dovoljno smo civilizirani, ali nema naroitog komfora. Iskreno
sumnjam da bi vam se dopalo, ak ni za posjet. Zaista je osjeao dunost daje obeshrabri, ali
po pitanjima koje je Sarah postavljala, pukovniku je bilo jasno daje vrsto odluila doi u
Deerfield i pogledati ga. Imate li tamo prijatelje? Nije mu padao na pamet nikakav drugi
razlog zato bi ona napustila udobnost Bostona. Ovdje je bilo tako ugodno, a ona je izgledala
previe osjetljivo i fino da bi se otputila na takvo putovanje. No ipak, znao je da je ona stigla u
Ameriku na malom, opasno neudobnom brodiu bez ikakve pratnje. Sarah Ferguson je oito
puno vra nego to izgleda i on je to naprosto morao potovati. Ja bih vam htio izabrati
vodie, ako zaista odluite ii. Ne bih da dopadnete u ruke nekakvih neotesanaca koji e se
izgubiti putem ili se napiti. Javite mi kad budete htjeli krenuti, i ja u vam nai ljude. Trebate
uzeti dva vodia i koijaa. Trebat e vam sva trojica i dobra vrsta kola. Sumnjam da ete
uivati u putovanju, ali barem ete sigurno stii tamo.
Hvala vam, pukovnie, rekla je ona sa sjajem u oima kakvog do sada nije vidio i bilo
mu je jasno, nita to bi on rekao, ne bi je zaustavilo. Pokuao je to objasniti svojoj eni kad
joj je prepriao razgovor, a ona gaje temeljito napsovala.
Kako ti je uope palo na pamet da takvu djevojku pusti u Deerfield? To je previe grubo
mjesto, ona nema pojma kako je tamo. Mogla bi se povrijediti, izgubiti ili razboliti od dugog
putovanja. To to joj je dopustio da ide i ak se ponudio da e joj nai vodie, smatrala je
ona, bilo je nedopustivo.
Dola je ovamo ak iz Engleske u vrlo malom brodu, sama. Ne bih rekao daje Sarah Ferguson sobni cvjeti kao to ti misli, draga moja. tovie, nakon to sam veeras s njom razgovarao, uvjeren sam da nije tako. Mislim da u toj djevojci ima puno vie nego to je itko od
nas slutio ili to nam je ona ispriala. On je bio mudar ovjek i u Sarinim oima je vidio

daje prela dug i teak put, i dok god bude ita mogla uiniti, nita je nee zaustaviti. Imala je
onu vrstu odlunosti kakvu je viao kod ljudi koji su otili na zapad, da tamo ive od zemlje i
suoe se s nepoznatim, ak i bore s Indijancima. Oni koji su preivjeli, bili su ba kao Sarah.
Bit e joj sasvim dobro. Uvjeren sam u to ili joj ne bih rekao da u joj pomoi.
Ti si jedna stara budala, Amelia je zareala na njega, a onda je malo kasnije legla u krevet i poljubila ga, ali i dalje je smatrala da grijei to se tie Sarah i daje njen plan o putovanju
u Deerfield potpuno lud. Nadala se samo da e Sarah upoznati nekoga u gradu i sve to zaboraviti.
Ali Sarah je sutradan posjetila pukovnika. Cijelu no je razmiljala o onome stoje rekao.
Zapravo, bila je toliko uzbuena da nije mogla zaspati. Prihvatit e njegovu ljubaznu ponudu i
zamoliti ga da joj pomogne pronai vodie koji e je pratiti do Deerfielda. Pitala je kad se on
vraa, a on je odgovorio da e to biti za tjedan dana. Iao je odmah nakon Nove godine i ovog
puta je namjeravao ostati do proljea. Amelia e imati dovoljno posla u njegovoj odsutnosti
jer je njihova najstarija ki svakog trena mogla roditi.
Iao bih s vama, rekao je pukovnik Stockbridge. No idem sa svojim ljudima, jahat emo malo otrije i neto bre prevaliti taj put. Vama e biti puno ugodnije ako putujete svojim
tempom. A onda joj se osmjehnuo i iznio prijedlog. Mogao bih ostaviti porunika Parkra,
neka ide s vama, ako elite. Ali Sarah je brzo odbila tu ponudu.
Radije ne bih, tiho je rekla. Drae bi mi bilo uzeti vodie, kako ste mi savjetovali sino.
Biste li mi mogli pronai nekoga? oprezno je upitala, a on potvrdi.
Dakako. elite li krenuti sljedeeg mjeseca? upitao je, u mislima prebirui po popisu
ljudi u koje bi imao dovoljno povjerenja da ih poalje s njom.
Vrlo rado, ree ona, a on joj uzvrati irokim, toplim osmijehom. Nijedna od njegovih
keri nije traila da doe tamo i posjeti ga. Dolazile su jednom u nekoliko godina, sa svojim
obiteljima, pod velikom prisilom i smatrale to silnom avanturom. Ova djevojka, s druge strane, ponaala se kao da joj je to ivotna prilika. Za Sarah, i bilo je tako. To je bilo ba ono stoje
htjela.
Pukovnik je obeao da e joj se javiti za nekoliko dana i oboje su se sloili da njegovoj eni ne otkrivaju nikakve pojedinosti. Oboje su znali da e ona biti bijesna zbog Sarine odluke i
injenice da e joj njen mu pomagati u tome. Ali on je bio uvjeren da e ona biti na sigurnom, inae joj ne bi pomogao da ostvari plan o odlasku u Deerfield.
Sarah mu je od srca zahvalila i krenula u svoj hotel pjeice, iako je to bilo dosta daleko. Ali
bila je jako ushiena i trebalo joj je malo zraka. Dok joj je vjetar bockao lice i ario oi, Sarah
se samo smjekala, umotavi se vre u svoj ogrta.

Poglavlje 13
KRENULA JE NA PUT u etvrtog sijenja 1790. u vrlo starim, ali vrlo vrstim unajmljenim
kolima. Koija kojeg je uzela zajedno s kolima bio je mlad, ali ve dugo je putovao ovim
podrujem. Zapravo, odrastao je u mjestu udaljenom jedan dan puta od Deerfielda. Poznavao
je sve puteve miljama uokolo, a brat mu je ivio u Deerfieldu, u garnizonu, i pukovnik Stockbridge je bio vrlo zadovoljan s njim kad gaje pronaao. Zvao se Johnny Drum i bio je malo
stariji od Sarah. Druga dvojica su jahali na konjima, uz njih. Jedan je bio stari traper, George
Henderson, koji je godinama putovao do Kanade trgujui krznima, a u mladosti je dvije godine proveo u zarobljenitvu kod Hurona. Na kraju je uzeo nevjestu Huronku, ali to je bilo jako
davno. Sad je bio star, no ljudi su govorili daje jedan od najboljih vodia u Massachussettsu, a
drugi vodi je bio Wampanoag. Ime mu je bilo Tom Vjetar Koji Pjeva, a njegov otac je bio
sachem njihovog plemena, sveti ovjek i voda. Tom je radio kao vodi u garnizonu, ali doao

je u Boston da s nekim ljudima za svoje pleme dogovori nabavku poljoprivrednog orua i

pukovnik Stockbridge ga je zamolio da mu uini uslugu i putuje sa Sarah. Bio je mladi ozbiljnog izgleda, duge tamne kose, otrih crta lica. Nosio je hlae od jelenje koe i kaput od
bizona i kad god je bilo mogue, razgovarao je samo s mukarcima, a nikada sa Sarah. To je
bio oblik potovanja prema njoj, ali dok je na poetku putovanja jahao uz kola, ona nije mogla
skinuti pogled s njega. Bio je prvi Indijanac kojeg je vidjela i izgledao je ba onako plemenito, strogo i opasno kao to je i oekivala. Ali nije ju uplaio, a po svemu to joj je pukovnik
objasnio, znala je da su Wampanoagi miroljubivo pleme poljodjelaca.
Padao je snijeg kad su polako izali iz grada i uputili se na zapad, dok se Boston ve budio
u rano jutro. Sa sobom su nosili sve potrebno; krzna, pokrivae, hranu, posude, vodu. Vodii
su trebali kuhati za sve, a stari traper je bio na glasu kao dobar kuhar, no Sarah je bila voljna
da im pomogne.
Izali su iz Bostona s prvim svjetlom, Sarah je sjedila u kolima, gledajui kako vani pada
snijeg i nikada u ivotu nije se osjeala tako uzbueno, ak ni kad su isplovljavali iz Falmoutha na Concordu. Kao daje znala daje ovo jedno od najvanijih putovanja njenog ivota. Nije
joj bilo jasno zato, ali znala je nedvojbeno kako joj je bilo sueno da doe ovamo.
Iz grada su krenuli s Trga Scollav i putovali pet sati prije nego to su stali kako bi se konji
odmorili. Sarah je izala van i malo proetala, divei se ljepoti kraja. Ve su proli Concord i
nakon pola sata, krenuli su dalje. Tada je ve prestao padati snijeg, ali sve je bilo prekriveno
debelim, bijelim snijegom kad su stigli na Mohawk Trail i uputili se na zapad, prema svom
odreditu. Sarah poeli daje na konju, s njima, ali pukovnik je izriito traio da se ona vozi
kolima. Za nju bi ovo bio teak teren, ali znala je daje tome dorasla, a bila je nestpljiva da to
prije napreduju i stignu do svog cilja.
Te veeri su jeli zeca na ranju kojeg je ispekao Henderson. Ponijeli su ga iz Bostona, uvaljanog u snijeg, i nakon cijelog dana jahanja bio je jako ukusan. Kao i uvijek, Vjetar Koji Pjeva govorio je vrlo malo, ali djelovao je ugodno i dobroduno. Skuhao je suenu tikvu koju je
ponio sa sobom i ponudio svima, a Sarah je pomislila kako nikada nije okusila nita tako fino
ili tako slatko. Sve joj se inilo kao gozba; i nakon jela, kad su obavili sve potrebe, ona se
sklupala u kolima, pod tekim traperovim krznima i zaspala kao beba.
Probudila se s prvim svjetlom kad je ula ostale kako se kreu, a i konji su se ve javljali.
Snijeg je prestao padati i zora je obasjavala dan kao vatra na nebu. A kad su krenuli, Johnny
Drum i Henderson su zapjevali. A Sarah je, poskakujui u kolima uz njih, tiho pjevala s njima. Pjevali su pjesme koje je ona nauila nekada davno u Engleskoj.
A kad su naveer stali kako bi jeli, Vjetar Koji Pjeva opet ih je poastio s najrazliitijim
suenim povrem, a pripremao gaje majstorski, na nain koji e zadovoljiti doseljenika nepca. Dok se Johnny brinuo za konje, Henderson je upucao tri male ptice pa su i njih pojeli i to
je bio jo jedan obrok kojeg Sarah nee nikada zaboraviti. Ovdje je sve bilo tako jednostavno,
puno stvarnije, iskreno i beskrajno dragocjeno.
Treeg dana, dok su putovali, Henderson im je priao o svom ivotu s Huronima. Sada su
svi bili u francuskoj Kanadi, ali dok su bili saveznici Francuza, protiv Engleza, bilo ih je posvuda u ovom dijelu svijeta i bili su prava opasnost. tovie, on je tvrdio da su ga oteli nedaleko od Deerfielda. Ali Sarah je znala da ih tamo ve odavno nema pa se nije bojala sluajui
ga. Priali su o nevoljama koje je
Plavi Kaput od Shawneeja stvarao na zapadu i prie koje im je ispriao Vjetar Koji Pjeva
bile su dosta uznemirujue. Sarah mu se tada obratila i poela mu postavljati pitanja o njegovom plemenu i uinilo joj se da vidi traak osmijeha u njegovim oima dok ga je ispitivala
razne stvari koje je htjela saznati o njegovim obiajima. Svi u njegovoj obitelji bili su zemljoradnici, ispriao joj je, njegov otac bio je sachem, poglavica, a djed mu je bio powwaw, duhovni voa jo vaniji od sachema. Objasnio je kako njegovo pleme ima posebnu povezanost
sa svime na svijetu, kako sve oko njih ima vlastiti duh i na svoj nain je sveto. Ispriao joj je

kako Kiehtan, to je izgleda bila njegova rije za Boga, upravlja svim stvarima u svemiru,
svim stvorenjima, svim biima i ljudi trebaju stalno zahvaljivati za hranu, za ivot, za sve to
im je Kiehtan dao. Opisao joj je sveanost mladog kukuruza, to je bila njihova proslava poetka etve i ona gaje sluala irom otvorenih oiju, s ushienom pozornou. Objasnio mu je
kako se sva bia moraju meusobno potovati, voena Kiehtanom, a ako bi mukarac zlostavljao svoju enu, u njegovom plemenu, ena bi ga mogla ostaviti. Kad je pogledala Toma, tako
ponosnog, tako snanog, u sedlu svog konja, pitala se zato je to rekao, kao daje znao ili naslutio da je ona bila zlostavljana. Djelovao je neobino mudro za mladog ovjeka, a vrijednosti
koje joj je opisao zvuale su joj vie nego razumne. Zapravo, zvuale su vrlo civilizirano i
dosta suvremeno i na neki nain, gotovo savreno. Teko je bilo zamisliti da su to bili ljudi
koje su prvi putnici po ovom dijelu svijeta nazvali divljacima, a neki to ine ak i danas, pogotovo na zapadu. U njemu oito nije bilo nita divlje. I dojmilo joj se kad je shvatila da e
ovaj ovjek jednog dana biti sachem, poglavica svog plemena i kako e dobro poznavati nae
obiaje nakon stoje toliko vremena proveo s doseljenicima. Njegov otac je bio pametan kad
ga je poslao meu njih, kao svojevrsnog predstavnika svog naroda. Promatrajui ga dok jae,
znala je da do kraja ivota nee zaboraviti ovaj trenutak.
etvrti dan se inio najduljim. Proli su Miller's Falls i nastavili putovanje. Vidjeli su nekoliko tvrava, ali samo jednom su se zaustavili i tamo dobili hranu i svjeu vodu. Znali su da
sad nisu daleko, ali do veeri jo nisu stigli do garnizona i pitanje je bilo hoe li nastaviti po
mraku ili e priekati do jutra. Svi su bili nestrpljivi da stignu na odredite. Sami bi nastavili
dalje, ali meu njima je bila ena i nitko se nije usudio daje na to prisiljava. No sama je Sarah
rekla da bi trebali nastaviti, ukoliko nema nikakve opasnosti.
Uvijek je ima, iskreno je rekao Johnny, mladi koija. Uvijek moemo naletjeti na ratni
pohod ili izgubiti kota. Put je bio pun rupa i nou zamrznut. On se osjeao odgovoran za
nju i nije bio sklon rizicima, po emu je bio poznat.
To se moe dogoditi i po danu, Sarah ga podsjeti i na kraju su se svi sloili da e produiti dalje jo nekoliko sati i vidjeti hoe li dobiti na vremenu. Vodii su procijenili da bi, ako
nastave dalje, mogli stii do tvrave oko ponoi.
Te noi su jahali otrim tempom, a Sarah se nije ni oglasila dok su stara kola poskakivala
putem. Ponekad je to bilo zamalo kao ljuljanje na Concordu, ali ona se nije alila. Htjela je
samo stii tamo. I malo poslije jedanaest sati, ugledali su svjetla garnizona u daljini. Njih etvero poelo je dozivati, tjerajui konje naprijed, a Sarah je ovog puta bila sigurna da e izgubiti kota u zadnjem dijelu puta, ali stigli su ivi i u jednom komadu na glavnu kapiju i
Johnny je doviknuo straarima. Ali Vjetar Koji Pjeva jahao je ispred njih, a njega su odmah
prepoznali. Kapija se polako otvorila i kola su se polako ukotrljala unutra i stala odmah do
ulaza. Drhtavih nogu, Sarah je izala van i ogledala se oko sebe. Bilo je tu oko desetak ljudi,
koraali su u mraku i tiho razgovarali, neki su puili, a uz stupove su bili privezani konji, pokriveni dekama. Garnizon je inilo nekoliko dugakih, jednostavnih zgrada u kojima su bili
smjeteni vojnici. Bilo je nekoliko kuica za obitelji koje su ovdje ivjele i magazina gdje su
se snabdijevali. Postojao je glavni trg, zapravo, bilo je vrlo slino selu, sve na okupu, na sigurnom, okrueno i pod straom, dok su u okolini, izvan garnizona ivjeli doseljenici. Ovdje
su traili pomo i oslanjali su se na granizon i tvrave kad im je trebala zatita. Dok je stajala
tamo, ak i ovako kasno naveer, kad nikoga nije bilo u blizini, Sarah je imala osjeaj pripadnosti i u njenim oima su se pojavile suze dok se rukovala sa svojim pratiocima i zahvaljivala
im. to se nje tie, putovanje iz Bostona je bilo nezaboravno i posve ugodno. Kad sada pomisli, ta etiri dana su gotovo proletjeli. Kad je to rekla, svi su se nasmijali, ak i Vjetar Koji Pjeva kojem je putovanje bilo presporo zbog prisutnosti ene.
Johnny je odvezao kola u glavnu talu da ih tamo ostavi i napoji konje, a dvojica vodia
nestali su u potrazi za prijateljima, pa je Sarah ostala s jednim od vojnika koji su ih doekali.
Prije dva dana, kad je stigao nakon napornog jahanja, pukovnik mu je naloio daje odvede

nekoj od ena. Ovdje je ivjelo nekoliko obitelji i Sarah je trebala boraviti kod njih. Bio je
uvjeren da e joj biti najugodnije sa enama i djecom. Kad je mladi vojnik zakucao na vrata,
pojavila se mlada ena u pamunoj haljini, sa starim flanelskim ogrtaem i kapicom, umotana
u pokriva. Izgledala je pospano i mlado, a Sarah je iza nje mogla vidjeti dvije drvene kolijevke kune izrade. Svi su oni ivjeli u jednoj ili dvije sobe, a ona je ovamo dola prije dvije
godine, kad se udala.
Mladi vojnik objasni tko je Sarah, a djevojka se osmjehne i ree da se zove Rebecca. Pozvala je Sarah unutra da se skloni s vjetra i Sarah ue, nosei svoju jedinu torbu. Sa sobom je
ponijela vrlo malo i sad se ogledavala oko sebe, pri svjetlosti Rebeccine svijee. To je bila
mala, gruba soba u drvenoj kolibi, a kad je Sarah ponovo pogledala Rebeccu, primijetila je
daje ona trudna. I na tren, gotovo joj je zavidjela na jednostavnom ivotu, na ovom savrenom
mjestu, sa svojom djeicom oko sebe. Kako bi bilo lijepo ovako ivjeti, umjesto u zamku gdje
te tuku, kraj ovjeka kojeg mrzi. Ali sve je to sada bilo iza nje, patnja, kao i izgubljene nade
za milou ili zadovoljstvom. Ali ona je zaista imala ono to je Tom Vjetar Koji Pjeva opisao
kao zajednitvo s cijelim svemirom. Bila je, kao stoje on rekao, u rukama Kiehtana. A Kiehtan je, po njegovim rijeima, bio ispravan prema svim biima, kao i prema njoj, kad joj je
dopustio da pronae svoju slobodu. Sada nije htjela nita vie.
Dok je Sarah ovako razmiljala, Rebecca je povede u njihovu jedinu spavau sobu. Bila je
to mala prostorijica, priblino veliine njene kabine na Concordu, a zauzimao ju je mali grubo
istesani krevet, jedva dovoljno velik za dvoje ljudi. Taj krevet je Rebecca dijelila sa svojim
suprugom i Sarah je shvatila daje ona sa svojim velikim, okruglim trbuhom tamo spavala. Ali
sada gaje ponudila Sarah, a ona e, rekla je, spavati na pokrivau, u drugoj sobi pokraj svoje
djece, ako je Sarah tako drae. Njen suprug je bio odsutan, u lovu, i nee ga biti kod kue nekoliko dana. A Rebecci ne smeta da ustupi mjesto goi, ako njoj to odgovara.
Ne, ne treba, nikako, ree Sarah, dirnuta njenom spremnou da ak i svoj krevet ponudi
jednoj nepoznatoj eni. Ja mogu spavati na podu ako treba. Uope mi ne smeta. etiri dana
sam spavala u kolima, a ni to mi nije smetalo.
O, ne! Rebecca se bunila, estoko pocrvenjevi i na kraju su se njih dvije dogovorile da
spavaju zajedno u krevetu. Sarah se brzo svukla u mraku kako je ne bi smetala vie nego to
je neizbjeno i pet minuta kasnije, dvije ene, koje su se tek susrele, leale su jedna uz drugu
kao sestre. Ovo je bio potpuno drugaiji ivot. Dok je leala tako, razmiljajui o tome, Sarah
je stidljivo aptala u mraku, kao da su dvoje djece koji nastoje da ne probude svoje roditelje.
Zato ste doli ovamo? pitala ju je Rebecca. Nije mogla odoljeti da ne postavi to pitanje. Moda postoji mukarac u kojeg je zaljubljena. Jako je lijepa, mislila je Rebecca, i nije
joj se inila ba stara. Ona sama je upravo navrila dvadesetu.
Htjela sam ovo vidjeti, iskreno ree Sarah. Dola sam ovamo iz Engleske prije dva
mjeseca, u novi ivot... Najbolje e biti, mislila je, da i ovdje proiri istu la koju je priala
od poetka. Ja sam udovica.
Kako tuno, Rebecca ree s istinskim suosjeanjem. Njen mu Andrew ima je dvadeset i
jednu godinu, a poznavali su se i voljeli jo od djetinjstva. Nije mogla ni zamisliti da mu i
ena dijele manje od toga, a pogotovo ne onakav ivot koji je Sarah natjerao da pobjegne iz
Engleske. Zao mije.
Nije vano... A onda je odluila biti barem malo iskrena s njom, drugaije bi joj se inilo nepoteno. Nisam ga voljela.
Kako strano, ree Rebecca s izrazom iznenaenja. Povjeravale su si tajne kakve u dnevnom boravku nikada ne bi izgovorile, ali ovdje su dijelile krevet, na ovom udesnom mjestu
koje kao daje bilo jako blizu Bogu... i Kiehtanu. Sarah se osmjehnula na legende koje joj je
priao Vjetar Koji Pjeva. Hoe li dugo ostati u garnizonu? sa zanimanjem je pitala Rebecca, a onda zijevnula. Osjeala je kako se beba mie u njoj, a znala je da e je uskoro ono

drugo dvoje probuditi. Dani su za nju bili naporni, pogotovo dok je Andrew odsutan u lovu.
Nije joj imao tko pomoi. Njena obitelj je bila u Sjevernoj Carolini.
Ne znam koliko u ostati, odvrati Sarah, i ona zijevajui, to je bilo zarazno. Voljela bih
ostati zauvijek. Rebecca se osmjehnula u znak odgovora pa potom utonula u san. Malo kasnije, i Sarah je zaspala, no jo nije mogla povjerovati koliko sree ima, ve i zato to je uope
ovdje.
Rebecca je sutradan ustala davno prije zore, kad je ula kako se njeno najmlae dijete mekolji. Znala je po teini svojih grudi daje vrijeme za dojenje. Ponekad joj je to zadavalo bolove, a bojala se i da bi dijete u njenoj utrobi moglo uraniti, ali njen maleni je bio jo beba i
bilo bi loe da ga ne hrani. Imao je samo osam mjeseci, a bio je slabaan. Nije znala koliko je
trudna, ali procijenila je na nekih sedam mjeseci. Bila je puno krupnija nego proli put u isto
vrijeme. Njihovo prvo dijete je bila curica i sad joj je bilo osamnaest mjeseci. A kad se ona
probudi, Rebecca e imati pune ruke posla. Pokuala ih je sprijeiti da probude njenu gou i
zabavila ih je sa zdjelom kae i koricom kruha. Lake joj je bilo ovdje u garnizonu nego daje
negdje na farmi. Ne bi nikako mogla raditi na zemlji, a ovdje su bili i sigurniji i bilo je vie
hrane. Ovako se Andrew nije morao brinuti za nju dok je odsutan.
Dok se Sarah probudila, u devet sati, Rebecca je ve oprala oba djeteta, obukla i njih i sebe, oprala rublje, a u penici se pekao kruh.
Imala je naporno jutro. A kad je vidjela svoju domaicu kako posluje po malom, vedrom
prostoru, kraj upaljene vatre, Sarah je bilo neugodno to je bila tako lijena i tako dugo spavala. Oito je bila umornija nego to je mislila. Spavala je kao mrtva, dok je buka konja i kola
izvana napokon nije probudila. Znala je da e dotad njena kola ve krenuti natrag u Boston. A
vodii su rekli da kreu dalje rano ujutro. Vjetar Koji Pjeva morao se vratiti svom ocu i izvijestiti kakvu im je opremu i orua kupio, a traper George se spremao na sjever gdje e trgovati s
doseljenicima na kanadskoj granici. Tamo je bilo opasnije, znao je, ali njega nije bilo briga.
Poznavao je veinu plemena, a samo malobrojni nisu bili prijateljski.
Hoe li neto pojesti? ljubazno ju je upitala Rebecca, drei bebu u jednoj ruci, a drugom je pokuavala zadrati kericu podalje od koare sa ivaim priborom.
Sama u se posluiti. Ti, ini mi se, ima pune ruke posla.
I imam, odvrati Rebecca uz irok osmijeh. Bila je sitna i nosila je pletenice, a na jasnom
suncu izgledala je vie kao da joj je dvanaest, a ne dvadeset. Andrew mi pomae oko njih
kad moe, ali puno je odsutan, obilazi doseljenike, posjeuje druge tvrave. Ovdje ima puno
posla. Ali imala je i ona, a njen trbuh je Sarah sad izgledao ogromno.
Kad e dijete stii? upitala ju je sa zabrinutim pogledom dok sije nalijevala kavu. Reklo bi se, svakog trena.
Ne jo mjesec-dva, mislim... moda dva... Nisam sigurna. Pocrvenjela je. Njene bebe
su dole jedna za drugom, ali ona je izgledala zdravo i sretno. No ak i Sarah je shvaala da
ivot ovdje nije lak. Bio je jednostavan i grub, lien ugodnosti na koje su ljudi naviknuti. Kao
da se nalazi u nekom drugom svijetu, razliitom od Bostona. Ovdje je ivot bio potpuno drugaiji, a ona je znala, tek stoje stigla i malo ga omirisala, ba to je bilo ono stoje htjela.
Sarah je sloila krevet i upitala Rebeccu moe li joj to pomoi, ali ona odgovori daje dobro i da namjerava posjetiti prijateljicu, na susjednoj farmi, koja je upravo rodila. I kad se Sarah potpuno uvjerila daje ne ostavlja bez pomoi, krenula je potraiti pukovnika.
Lako je pronala njegov ured, ali on nije bio tamo pa je neko vrijeme etala garnizonom,
promatrajui sve to se tamo dogaalo, kovae kako potkivaju konje, vojnike koji se smiju i
razmjenjuju prie. Indijance koji su dolazili i odlazili, a izgledali su drugaije nego Vjetar
Koji Pjeva pa je pretpostavila da su to Nonotucki, za koje je ula. Bili su podjednako miroljubivo pleme kao i Wampanoagi. U okolici nije ostalo ratobornih Indijanaca, ili je barem tako
mislila dok nije ugledala grupu ljudi koji su silovito ujahali kroz dvorina vrata.

Pomislila je kako nikada nije vidjela neto toliko divlje. Bilo ih je dvanaestak, bili su veinom Indijanci i izgledali su kao da su jahali dugo i naporno. Iza njih su galopirala etiri konja
sa zalihama, a ljudi koji su ih vodili izgledali su kao da se ne zaustavljaju ni pred ime. Indijanci nisu bili nimalo slini Vjetru Koji Pjeva ili Nonotuckima koje je vidjela tog jutra. U njima je bilo neke estoke grubosti, u izgledu, pa ak i u nainu kako su upravljali svojim konjima. Kosa im je bila duga i crna, i nosili su niske zrnaca i pera, a jedan od njih imao je spektakularni prsni oklop. A ak i nain kako su meusobno razgovarali pomalo je plaio Sarah.
Ali nitko drugi u garnizonu, izgleda, nije se osvrtao na njih. A kad su poveli konje nedaleko
od mjesta gdje je ona stajala, Sarah osjeti kako drhti. I naljutila se na samu sebe zbog takve
reakcije. No oni su bili tako silno moni, njihova pojava je oduzimala dah, a kraj nje su protutnjali kao oluja. ula je kako jedan od njih neto dovikuje ostalima, a oni su se nasmijali. Meu njima je postojao snaan osjeaj drugarstva koji je, ini se, ukljuivao i Bijelce. I dok su se
njihovi konji nemirno propinjali, oni su sjahali.
Primijetila je kako ih nekoliko vojnika odmjerava pogledom, ali nita nisu rekli, a Indijanci
su tiho razgovarali meu sobom. Oito, to nije bio nikakav napad, nego vie kao nekakva delegacija, a oko sebe su ostavljali neporeciv dojam snage i jedinstva. Stajala je i promatrala ih
nijemo, neprimijeena, pitajui se tko i to su oni i zatekla se kako zuri u njihovog vou. Bio
je najfascinantniji od svih; imao je dugu, sjajnu crnu kosu koja je vijorila za njim dok je hodao, obuen u predivnu jelenju kou i izme. Izgledao je gotovo europski, ali ne posve, imao
je plemenito dranje i otro, isklesano lice Indijanaca s kojima je jahao, a ljudima oko sebe
obraao se indijanskim dijalektom. Bilo je oito ve i po nainu kako se kretao i kako su mu
oni odgovarali koliko je potovan. Bio je roeni voa. Izgledao je gotovo kao nekakav princ u
svom ratnikom dostojanstvu i nije bilo teko povjerovati daje sachem, poglavica, ili moda
poglaviin sin. Sarah je procijenila daje negdje kasnih tridesetih godina.
A tada se naglo okrenuo, dok gaje ona promatrala, nosei ogromnu musketu, s lukom prebaenim preko lea i ona se neoekivano nala licem u lice s njim i trgnula se kad ju je primijetio. Ni na koji nain nije bila spremna da se s njim suoi, ma koliko po njenom sudu bio
spektakularan. Bio je kao slika koju je eljela promatrati, kao sport neke vrlo neobine vrste,
samo ga gledati kako se kree, govori i hoda, bilo je kao da slua glazbu. Bio je najskladniji,
najmoniji mukarac kojeg je ikada vidjela, a istodobro i vrlo tih. Ali izgledao je i zastraujue, i ona se nije mogla pomaknuti s mjesta dok ju je on promatrao. Stao je kao ukopan, zagledavi se u nju, a izgledao je opasnije nego ijedan drugi ovjek kojeg je ikada vidjela, no svejedno se nije osjeala kao da e je povrijediti. Bio je kao princ Nepoznatog, predstavljao je
svijet o kojem je mogla samo sanjati. Oi su im se srele, a onda se on okrenuo i uao ujedan
ured. A nakon to je on proao kraj nje, ona je s uasom shvatila da se estoko trese. Koljena
su joj tako snano klecala da gotovo nije mogla stajati i spustila se na stube zgrade kraj koje je
stajala, gledajui ostale kako iskrcavaju svoje zalihe i prolaze garnizonom. Jo se pitala iz
kojeg su plemena i tko su i zato su upali u garnizon kao da im je za petama legija vragova.
Trebalo joj je deset minuta da se prestane tresti nakon susreta s voom grupe, a kad je krenula natrag prema pukovnikovom uredu, iz znatielje je upitala jednog vojnika iz kojeg plemena su Indijanci koje je primijetila. Bilo ih je lako opisati.
Oni su Irokezi, objasnio je on, ne naroito oaran. On ih je Vidio ve mnogo puta, no Sarah nije. A njihov ulazak je, barem to se nje tie, bio prilino dojmljiv. Znala je, kao i mnogo
to drugo to je ovdje vidjela, nikada to nee zaboraviti. Zapravo, Seneca, a oni su dio Irokeke nacije. Jedan od njih je Cayuga. Postoji est nacija Irokeza. Sve ih je nabrajao, dok je
ona gorljivo sluala: Onondaga, Cavuga, Oneida, Seneca, Mohawk, a zadnji koji su se pridruili Konfederaciji bili su Tuscarore. Oni su s Irokezima samo posljednjih sedamdeset godina, a izvorno su iz Sjeverne Caroline. Ali ovi koje ste vidjeli su Senece, a onaj mali niski je
Cavuga.

 Njihov voa je vrlo dojmljiva pojava, ree ona, jo uvijek pomalo zateena dojmom kojeg je ostavio na nju. Osjeala se kao da se suoila sa svim opasnostima novog svijeta utjelovljenim u jednom ovjeku, a nije je obuzeo uas niti se predala. Ali minutu-dvije bila je vrlo
blizu toga. On je bio nemalo zastraujua pojava. No ona je to preivjela. A ovdje u garnizonu, znala je, nije vjerojatno da bi joj netko pokuao nanijeti neko zlo. Ono to ju je tjeilo,
koliko god opasno izgledao, nitko drugi se zbog njega, ini se, nije zabrinjavao.
Tko je ujahao s njima? pitao je vojnik, ali ona gaje mogla samo opisati. Ne znam tko
je to bio. Vjerojatno jedan od poglaviinih sinova. Mogao bi biti Mohawk, oni izgledaju malo
opakije nego Seneke. Pogotovo s ratnim bojama, koje oito nisu nosili. To je, u svakom sluaju, bilo olakanje. Da jesu, ona bi se, uz svu dobru volju na svijetu, vjerojatno i onesvijestila.
Zahvalila je vojniku na informacijama i produila dalje do pukovnika. Dotad se ve vratio
sa svojeg jutarnjeg obilaska i bio je, ini se, zadovoljan onim to je vidio. Na njegovom teritoriju vladao je red. I izgledao je naroito zadovoljan to vidi Sarah. Kao da su prole godine
otkako ju je vidio u Bostonu. I silno mu je laknulo kad je uo daje dugi put proao dobro i da
je sretno stigla. A nije se moglo previdjeti ni kako lijepo izgleda. ak i u jednostavnoj smeoj
vunenoj haljini, s obinim eirom kojim se titila od hladnoe, bila je rijetka ljepotica. Bjelilo
njene koe izgledalo je gotovo kao snijeg, a usne koje nije pokrivao ru mlaeg bi ovjeka
naprosto molile za poljubac. Ali ona je bila savreno ozbiljna, pristojna u svakom smislu, a
sjaj kojeg je vidio u njenim oima bio je samo od uzbuenja to je ovdje. U njoj je bilo neke
fine senzualnosti, ali tako ju je dobro sakrivala daje u njoj, onaj koji bije povrnije promatrao,
mogao osjetiti samo toplinu i prijateljstvo. Naveliko mu je zahvaljivala to joj je omoguio da
doe ovdje, a na to se on morao nasmijati.
Amelia je svoje posjete uvijek tretirala kao pravo muenje i neto zbog ega se moram
ispriavati od trenutka kad stigne, do trena kad krene odavde. U proteklih pet godina nije
esto dolazila. S etrdeset i devet, smatrala je daje prestara za takve napore. A njemu je bilo
lake daje via u Bostonu. Ali Sarah je bila druga pria. Njoj je ova zemlja bila u venama. On
se naalio i rekao kako je roena da bude doseljenik, ali bio je uvjeren kako ona zna da to nije
ozbiljno mislio. Bio je to samo kompliment.
Te veeri je priredio za nju malo primanje i nadao se da joj je dovoljno ugodno tamo gdje
se smjestila. Nisu imali soba za goste i oko smjetaja ljudi koji su dolazili morali su se oslanjati na ene vojnika. I njegova supruga je morala u tome sudjelovati, a to je bio dio onoga
stoje ovdje mrzila. Sarah odvrati da joj je dobro, Rebecca joj je ve postala draga. Ali kasnije,
za veerom, shvatila je daje pukovnik pozvao i porunika Parkera. A on je jo bio opinjen
njome kao stoje bio u Bostonu. Ona je poduzimala sve to moe da ga obeshrabri, ali njega za
to, izgleda, nije bilo briga. Zapravo, ona se bojala da mu se to ba i svia. Njene otre odgovore tumaio je kao oblik zanimanja. A jo ju je vie zasmetalo kad je saznala da su neki od gostiju mislili kako je dola u Deerfield da njega vidi.
Ni sluajno, prilino je odrjeito rekla majorovoj eni. Kao to znate, ja sam udovica,
strogo je dodala, osjeajui se kao vlastita baka pritom, no nastojala je izgledati to ozbiljnije.
Da se mogla vidjeti, smijala bi se sama sebi. Ali ena kojoj je to rekla nije bila impresionirana
ni priblino onoliko koliko je Sarah prieljkivala.
Ne moete dovijeka ostati sami, gospoo Ferguson, rekla je umiljato, bacivi procjenjivaki pogled na mladog porunika.
To namjeravam, otro odvrati Sarah, a pukovnik se nasmijao, uvi je. A onda je stiao
glas kad se Sarah spremila da ode. Porunik je vrebao, u nadi da e je otpratiti do Rebeccine
kue.
Trebam li vam ponuditi svoju zatitu? brino je upita pukovnik, a ona kimne. Shvatio
je njenu situaciju i nije htio da se ona osjea neugodno. Napokon, bila je njegov gost, a oito
nije uzvraala porunikovim njenim osjeajima.

 Bila bih vam vrlo zahvalna, proaptala je ona, a pukovnik joj se osmjehne i objasni poruniku Parkeru kako je vrlo ljubazno od njega stoje ekao gospou Ferguson, ali je on sam
namjerava otpratiti kui. Jo jednom mu je zahvalio i dodao da e se vidjeti ujutro. Sarah je
ve znala da su dogovorili sastanak s jednom vanom delegacijom sa zapada, koja je bila na
pregovorima o miru s pobunjenicima koje je predvodio Mala Kornjaa. No nakon pukovnikovih rijei, porunik je, odlazei, izgledao vrlo potiteno.
ao mi je, draga moja, ako vam je dosaivao. Mlad je i jako oduevljen s vama, bojim
se. Ne mogu mu zamjeriti. Da sam trideset godina mlai i ja bih bio u napasti da napravim
budalu od sebe. Imate sreu to ja imam Ameliju da pazi na moje ponaanje. Ona se nasmijala na kompliment i porumenila zahvaljujui mu.
On ne eli shvatiti da se ja zaista ne namjeravam ponovo udavati. To sam mu rekla vrlo
jasno. A on ne vjeruje da ja to mislim ozbiljno.
Nadam se da nije tako, on vrsto ree dok joj je pridravao ogrta. Posljednji gosti su upravo otili. Ako je tako, onda jako grijeite. Previe ste mladi da zatvorite vrata pred ivotom. Imate najmanje jo polovicu ivota pred sobom, s malo sree i vie. Prerano je da napustite zabavu. Ponovo se osmjehnuo i ponudio joj svoju ruku, a ona nije raspravljala s njim
iako je znala to je odluila. A kako bi promijenila temu, upitala gaje o njegovom sutranjem
sastanku i nemirima koje su izazvali Shawneeji i Miamiji. A njega su odmah potaknula njena
pitanja. I bilo mu je gotovo ao daje napusti kod Rebecce. Poelio je da su njegova vlastita
djeca izraavala toliko zanimanje za njegov posao kao ona. Ali njih su puno vie zaokupljale
njihove obitelji i drutveni ivot Bostona. Sarah je puno vie privlaio svijet koji se oko njih
raao i oito je bilo daje jako uzbuena dolaskom u Deerfield.
Jo jednom mu je zahvalila na veeri i odlinoj hrani. Imali su divlja koju je s povrem
uzgojenim na oblinjim farmama odlino pripremio njegov kuhar Nonotuck. I obeala je da
e ga posjetiti dan poslije njegovog sastanka, ili kasno poslijepodne. Namjeravala je malo
jahati po okolici, ako za pratnju pronae nekog drugog osim porunika Parkera. A pukovnik
je rekao da e joj to srediti i napomenuo neka bude oprezna.
Kad je ula u malu drvenjaru koju je Rebecca tako velikoduno dijelila s njom, bebe su
spavale, vatra je bila ugaena, soba hladna, a ona je bila previe budna da bi se svukla i legla
kraj Rebecce. Jo malo je stajala vani, razmiljajui o sutranjem odlasku na jahanje, o onome
to se te veeri prialo za stolom i estokim Indijancima koje je vidjela tog popodneva. Protrnula je pomislivi kako bi tek izgledao pravi ratni pohod, i bila je zahvalna to to nikada nije
vidjela. Iako je bila fascinirana ovim dijelom svijeta, nije imala elje da krene na zapad i postane pionir. To je bio, ak i za nju, pregrub ivot i znala je da bi bila zadovoljna ako ostane
ovdje, u Deerfieldu.
Razmiljajui, odlutala je od kue, pa je odluila udahnuti malo zraka. Oko nje je bilo sve
tiho i znala je daje ovdje sigurna. Vojnici su veinom otili u krevet. Na kapiji je bila straa, a
veina ljudi u garnizonu ve je spavala. Bio je to lijep osjeaj, gaziti po snijegu promatrajui
zvijezde koje su blistale iznad nje. To ju podsjeti na ono stoje Vjetar Koji Pjeva govorio, kako
smo svi dio svemira, svaka osoba, bie, ivotinja, rekao je on, bila je u jedinstvu sa svemirom.
A kad je ponovo spustila pogled na tlo, silno se zaprepastila. Ni metar od nje, stajao je ovjek
i gledao je, namrten, napetog lica, cijelim biem spreman ili za bijeg ili za napad, a ona je
jedva uhvatila dah. To je bio voa delegacije Irokeza koje je vidjela kad su ujahali u garnizon
tog popodneva i ve ju je jednom uplaio, a sad se to dogodilo po drugi put. Stajao je, promatrajui je u potpunoj tiini, a ona je osjeala kako joj srce tue. Uope nije bila sigurna hoe li,
ili je nee napasti, ali to je izgledalo sasvim mogue jer ju je gledao, kako se njoj inilo, oima punim bijesa.
Nastupio je dug, straan trenutak tiine, nijedno od njih nije se pomaknulo, a ona je pomislila da se okrene i otri natrag Rebeccinoj kui stoje bre mogla, ali znala je ve na prvi pogled da bije on dostigao, a nije htjela navui opasnost na Rebeccu i njenu djecu. A ako bi vri-

tala, on bi je mogao ubiti prije nego to bi je itko uo. Mogla je samo stati i ne dati mu daje
uplai, nita drugo; no to nije bio lak zadatak kad je ugledala vranu kosu koja vijori na vjetru,
s jednim dugakim orlovim perom koje je lepralo negdje za njim. Imao je lice skoro kao jastreb, ali ak i u njegovoj zastraujuoj otrini, bila je svjesna njegove ljepote. A onda ju je
iznenadio jo vie.
to radi tu? upitao je tiho, savreno istim engleskim iako je bila svjesna nekakvog
naglaska.
Napeta i uspravna, odgovorila mu je ne odvajajui pogled od njegovih oiju, itavog tijela
zategnutog u strahu. U posjeti sam kod pukovnika, rekla je vrlo odreeno nadajui se da e,
ako spomene zapovjednikovo ime, on malo razmisliti prije nego stoje ubije.
Snano je drhtala, ali nadala se da u mraku on to nee vidjeti.
Zato si dola? upitao je, kao da se ljuti stoje ona dola. Bila je jo jedan uljez. Tada je
primijetila da njegov naglasak zvui gotovo francuski i pitala se je li nauio engleski od francuskih vojnika, prije vie godine. Moda nije bio Irokez nego Huron.
Dola sam iz Engleske, rekla je njenim, ali snanim glasom. Dola sam pronai novi
ivot, hrabro je dodala kao da bi on mogao shvatiti, iako je bila sigurna da nee. Ali nije dola
ovamo zato da bije ubio jedan samotni Indijanac pod zvjezdanim nebom na najljepem mjestu
na kojem je ikada bila. Nee mu to dopustiti. Ba kao to nije dopustila daje Edward ubije.
Ne pripada ovamo, tiho je rekao i napetost na njegovom licu je malo popustila, ali tek
neznatno. Ovo je bio najudniji razgovor u kojem je ikada sudjelovala, sama u mraku razgovara s ovim ratnikom koji se ljuti jer je ona dola u Deerfield. Trebala bi se vratiti tamo
odakle si dola. Ovdje ve ima previe Bijelaca. Godinama je previe jasno gledao zlo koje
su inili, ali jako malo ljudi je to shvaalo. Ovdje je za tebe opasno, zar to ne shvaa, rekao
je, a njoj su se koljena sad malo manje tresla. Zato joj to govori? Zato je upozorava? Sto se
to njega tie? No ipak, zemlja je bila njegova, a ne njihova, moda je i imao pravo da to govori.
Razumijem, tiho je rekla. Ali ja sada nemam vie kamo. Nemam nikoga, nigdje, nema
mjesta kamo bih mogla otii. Ja volim ovo mjesto. I elim biti ovdje. Rekla je to sa aljenjem, ne elei ga jo vie razjariti, a opet, htjela mu je dati do znanja koliko voli njegovu
zemlju. Dola je da ovoj zemlji da sebe. Samo to je htjela. A on ju je dugo i napeto gledao i
nita nije rekao. I onda joj je, na kraju, postavio jo jedno pitanje.
Tko e se brinuti za tebe? Nema mukarca uza se. Ne moe ovdje sama ivjeti. Kao
daje to vano. Bit e jo manje vano ako je ubije, ali sad je bila ve gotovo sigurna da nee.
Barem, nadala se. Ali nije znala da cijeli garnizon pria o njoj pa je i ovaj ovjek cijelo poslijepodne sluao o njoj i nije odobravao njen dolazak, a to je i rekao.
Moda i mogu ivjeti sama, ona tiho ree. Moda u pronai nain. Ali on je opet
odmahnuo glavom, uvijek zapanjen glupou i naivnou doseljenika. Mislili su da mogu
samo tako biti ovdje, uzeti zemlju, a ne platiti krajnju cijenu za to. Indijanci su umirali za svoju zemlju. A i doseljenici, ee nego to su to priznavali. Sama ena, to je bilo isto bezumlje. Pitao se je li ona luda ili samo vrlo budalasta, ali gledajui je na mjeseini, s njenim blijedim licem i tamnom kosom ispod kapuljae ogrtaa, izgledala je skoro kao duh.
To je bilo ono u to je onako zurio prvi put kad gaje vidjela. Izgledala mu je kao duh, rijetka prikaza ljepote, a sad gaje iznenadila dok je, hodajui okolo, razmiljao o svom sastanku s
pukovnikom sutra ujutro.
Idi sada natrag, ree. Luda si to ovuda ide sama. Ona se tada osmjehne, a ono to je
vidio u njenim oima, zateklo gaje. Bio je potpuno nespreman na strast koju je tamo ugledao.
Znao je samo jednu enu kao stoje ona. Bila je Irokekinja... Oneida... Vrabac Koji Klike...
za ovu enu, jedino ime koje je on mogao smisliti bilo je Bijela Golubica..., ali nita nije rekao. Samo ju je gledao. A onda se bez rijei, znajui kako se ona nee usuditi da se pomakne

prije njega, okrenuo na peti i ostavio je. Ona je ispustila dug dah kad je vidjela daje otiao i
trala je sve do Rebeccine kue.

Poglavlje 14
SARAH NIKOME NIJE priala o svom sinonjem susretu s ratnikom iz straha daje vie ne bi
pustili da sama luta po garnizonu. Bila je oduevljena kad je saznala kako je pukovnik dogovorio da je jedan izvia otprati sutra ujutro na jahanje. Bio je to mladi vojnik i njegov zapovjednik je smatrao mu moe dati jedan dan slobodno kako bi iao na jahanje s njom. Bio je vrlo
stidljiv i tek odnedavno u ovom podruju, i nije mu ba bilo jasno stoje ona htjela vidjeti. Nitko mu nije rekao to se od njega oekuje, osim da bude pristojan, pa ju je upitao za elje, a
ona je rekla samo kako eli obii okolicu. Jedna ena za veerom, rekla je, sino je spomenula
mjesto koje se zove Shelburne, negdje u blizini i rekla je da tamo postoji predivan slap, iako
e u ovo doba godine biti uglavnom zaleen. Ali Will Hutchins je rekao da mu to nije poznato, zato su krenuli nasumice prema sjeveru i dok su jahali, Sarah je bila impresionirana sve
ljepim krajevima, valovitim breuljcima, gustoom stabala, jelenima koje su posvuda viali.
Bila je kao zemlja iz bajke i kako su se udaljavali od Deerfielda, nju je sve vie obuzimao
zanos.
Oko ruka, Will je zakljuio da bi se trebali vratiti, nebo je izgledalo zaista prijetee, ali jo
nisu vidjeli nikakve slapove i ona je htjela produiti jo samo malo dalje, a kako konji jo,
izgleda, nisu bili umorni, on je pristao. Jo uvijek su mogli stii prije mraka. I tako su odjahali
dalje.
Ruali su ono to su imali u torbama kad su ogladnili i malo nakon dva sata, ugledali su ga,
velianstveni slap koji se obruavao negdje daleko s visine, a u podnoju je bilo krupnog rijenog kamenja prepunog divovskih udubina. U trenu kad gaje ugledala, Sarah je uzbueno
uzviknula kako je to ba ono mjesto o kojem je ena govorila. Bila je apsolutno sigurna u to.
To su bili slapovi Shelburnea, Shelburne Falls. Mladi vojnik je, zbog nje, bio zadovoljan iako
su njemu bili puno manje zanimljivi nego njoj. Sad su ve etiri sata bili u sedlu, jahali su
grubim stazama i on je bio nestrpljiv da stignu natrag u garnizon do veeri. Znao je da bi pukovnik i njegov zapovjednik pobjesnili na njega ako bi se ovoj eni ita dogodilo. A svi su
znali da zadravanje van zidina garnizona poslije mraka treba izbjegavati. Koliko god bili
miroljubivi ovdanji Indijanci, jo uvijek je bilo povremenih nezgoda, a osim toga lako bi se
mogli izgubiti u mraku. A Will je ovaj kraj poznavao jedva malo bolje od nje. Ovdje je bio
tek od studenog, a kraj tolikog snijega i nisu puno izlazili van. Za razliku od pukovnika koji ju
je poznavao, mladiev zapovjednik je bio dovoljno naivan da povjeruje kako je ona samo malo eljna kretanja i laganog obilaska garnizona na konju. Nije imao pojma koliko je snana
bila njena elja za istraivanjem niti koliko e ih daleko to odvesti. Preli su gotovo dvadeset
kilometara i kako je ona pogodila, bili su u Shelburneu, maloj, zabaenoj zajednici sjeverno
do Deerfielda.
Kad je ugledala vodopad, bez odlaganja je htjela sjahati i povesti konja blie, pjeice. Bilo
je to najljepe mjesto na svijetu, pomislila je i poeljela da ga ima vremena nacrtati. A onda
je, napokon, krajnje nerado opet uzjahala svog konja pa su krenuli na dugo putovanje do Deerfielda, ali ve kilometar od tog mjesta, naglo se zaustavila kao daje ugledala neto to je
izgubila i sada ne moe dalje dok to ponovo ne dobije.
to je? Will je pomislio da neto nije u redu i uznemireno ju je gledao kad se zaustavila
i pogledala oko sebe. Kao da je neto oslukivala. Mladi vojnik je izgledao kao da e svakog
trena zaplakati. Nije htio da s ovom enom naleti na ratni pohod.

Ali ona nije ula nikakav zvuk ljudskog porijekla, a oito je neto ugledala i to ju je zaustavilo kao udar munje. Pogledao je u to to ona zuri i vidio samo jednu veliku istinu, nekoliko starih stabala i vidik koji se pruao preko doline. to se dogaa? upitao je, oajan. Bilo
mu je hladno i rado bi bio natrag u svom garnizonu.
Ali ona je ugledala tono to stoje i eljela. ija je ovo zemlja? upitala je tiho. Ogledavala se po istini kao daje ukleta, ali znala je da je to ba ono to je u svojoj glavi vidjela ve
tisuu puta otkako je odluila doi ovamo. Ovo je bila savrena lokacija.
Vladina, mislim. Trebate pitati pukovnika. Sve je to nekada pripadalo Indijancima, ali
im je oduzeto. Mjesto je bilo magino, a ona je tu lako mogla zamisliti kuu. U pozadini je
bio potok, u blizini slap, a ako se pomno slua, moe ga se i uti. A na istini je stajala obitelj
jelena, gledajui ravno u nju. Bilo je to kao poruka od Kralja Svemira. O tome joj je priao
Vjetar Koji Pjeva... Kiehtan...; znala je s potpunom sigurnou kako joj je sueno da bude
ovdje. Ali dok je ona nepomino sjedila na svom konju, s pratiocem uz sebe, poelo se smrkavati.
Moramo ii, gospoo Ferguson, on uurbano ree. Kasno je. Nije joj htio rei, ali bojao se. Imao je sedamnaest godina, a ona ga je plaila, iako nije znao zato.
Moramo samo sii ovuda, niz breuljke, u dolinu i prijei je u smjeru sjeveroistoka, mirno je rekla. Imala je odlian osjeaj za prostor, ali njega to ba nije umirilo. Bilo joj je mrsko
otii s mjesta na kojem su stajali, ali znala je da e ga lako ponovo nai. Treba se samo vratiti
do slapa, a otamo ga moe pronai bez muke. Bilo je vrlo prepoznatljivo. No kako bi udovoljila mladiu, krenula je. Bio je u pravu, smrkavalo se, ali za razliku od njega, ona se nije bojala.
Sljedea dva sata putovali su bez potekoa i bez rasprave. Bilo je naporno jahati, ali i
ugodno. Ili su bre nego inae jer su se utrkivali s mrakom, no konji su bili snani, a put veim dijelom jasan. Samo jednom ili dvaput, na istini ili tamo gdje se put ravao, nisu bili
posve sigurni kamo trebaju skrenuti, ali njen osjeaj za prostor bio je odlian i doveo ih je
gotovo do Deerfielda. Kad su izbili na jednu istinu, znala je da su se spustili u dolinu, ali kad
su je ponovo ugledali, shvatila je da su tu ve bili prije dvadeset minuta. Sad je ve bio skoro
mrak i ovako u sumrak njen osjeaj za prostor bio je malo pokoleban, no nita nije rekla. Kad
su se po trei put vratili na istu istinu, progovorila je pomalo smeteno.
Ne moemo biti daleko od garnizona, rekla je ogledavajui se oko sebe. Pokuavala se
prisjetiti vorova na drveu koje je ve vidjela, bio je to mali trik kojeg joj je pokazao njen
otac dok je bila dijete, kad ju je uio kako e se snai u umi. Stvari koje je od njega nauila
uvijek su se pokazale kao izuzetno korisne, ali ovog puta, znanje ju je iznevjerilo.
Izgubili smo se, zar ne? upita Will, dok gaje obuzimala panika.
Ne ba. Pronai emo put. Stvar je samo u promatranju. Ali nestalno svjetlo i snijeg
zavarali su je, a ovo je za nju bio nepoznat teren. Nesvjesno, zapamtila je nekoliko kljunih
stvari ranije dok su prolazili, ali sad, u polumraku, izgledale su drugaije. A posvuda oko njih
uli su se neobini, sablasni zvui. Mladiu su samo ratni pohodi padali na pamet iako ih u
posljednja tri mjeseca koliko je on ovdje, uope nije bilo. Sigurna sam, za as emo pronai
put, mirno je rekla ona i ponudila mu gutljaj vode iz uturice koju su ponijeli. ak i po mraku,
vidjela je kako je blijed i uplaen. Ni njoj se nije sviala ova situacija, ali bolje se kontrolirala
nego on. No s druge strane, ona je bila puno starija.
Ovog puta su krenuli drugom stazom, ali ta ih je dovela opet na isto mjesto. Kao da su na
zaaranom vrtuljku s kojeg ne mogu pobjei, ili su okolo-naokolo i uvijek zavravali na istoj
istini.
No dobro, na kraju je rekla ona, do sada su ve isprobali tri staze, ostala im je samo jedna, etvrta. Njoj je izgledala potpuno pogreno, inilo se da ide prema sjeveru umjesto na jug,
ali trebalo je pokuati. Idemo ovim putem, a ako ni taj ne bude dobar, samo emo produiti
dalje. ak i ako ne stignemo do garnizona, stii emo na kraju do neke od tvrava du rijeke

ili do nekog imanja. Uvijek moemo i tamo prenoiti. Njemu se to uope nije svialo, ali
nije htio s njom raspravljati. Bila je izuzetno tvrdoglava, to je shvatio, ona ih je i uvalila u ovu
nevolju jer je ba morala pronai slap, a onda se zadrati na istini kao da trai zlato ili tako
neto. Poeo je vjerovati kako je zapravo prilino luda i to mu se nije svialo. No nije imao
nikakav bolji prijedlog.
Pokazala je kojim putem trebaju ii, a on ju je slijedio s oklijevanjem. Sad je nesumnjivo
ona vodila i nisu se vratili na istinu, ali po zvijezdama joj je bilo jasno da nisu ili ni u dobrom smjeru. No barem se vie nisu vrtjeli u krugu i ako uspiju pronai rijeku, znala je da e na
kraju pronai i civilizaciju. Ali dugo su jahali, a nisu vidjeli nita. Ovog puta joj je bilo jasno
da su se zaista izgubili. Prolo je vie od dva sata otkako se smrailo. Pitala se hoe li pukovnik poslati potragu za njima, a mrsko joj je bilo da mu stvara probleme. A onda je, istog trena,
shvatila da su ostali bez vode. Bilo je snijega, dakako, ali nisu uzeli dovoljno zaliha za cijelu
no na putu, a zrak oko njih je naglo postao otar i leden. Oboje su drhtali. Ali nije im preostalo drugo nego nastaviti dalje.
Produili su dalje ne posustajui, sad su konji ve poeli posrtati, a onda je ona zaula toptanje kopita u daljini. Nije bilo greke i ona se okrene prema mladiu kraj sebe. I on je uo.
Gledao ju je izbezumljenim, prestraenim oima, spreman da podbode konja i bezglavo odjuri
bilo kamo.
Budi miran, otro mu je rekla, zgrabivi njegove uzde jednom rukom i povukla njegovog
konja naglo u dublji gusti, do sebe. Tu je bilo jo mranije i znala je da e ih konji odati, ali
ako su ovi drugi dovoljno daleko, moda ih nee pronai. Mogla se samo moliti i nita vie, a
bojala se jednako kao i Will samo to, znala je, to ne smije pokazati. Bila je sasvim svjesna da
su se izgubili njenom krivnjom i alila je to je njega uvukla u nevolju, ali sada nije mogla
uiniti puno toga da ih izbavi.
Zvuk kopita brzo se pojaavao, a njihovi konji su poigravali, no nisu ispustili ni zvuka,
gledajui gotovo jednako uplaenim oima kao i mladi, a onda ih je ona ugledala. Kovitlac
ljudi i konja, bilo ih je sigurno desetak, Indijanci; brzo su jahali kroz umu kao daje puni dan.
Sigurno su poznavali stazu kao vlastiti dlan, no kad su projurili, jedan od njih otro je doviknuo i oni se zaustave dvadesetak metara dalje, dok su im konji divlje poskakivali. Nije jo bila
sigurna jesu li ih vidjeli i poeljela je da Will i ona sjau i pobjegnu, no nije se usudila, a bila
je sigurna da bi ih ovi ljudi pronali. U umi su bili i previe kao kod kue. Stavila je prst na
usne, u mraku pogledavi mladia, a on kimne. Indijanci su jahali polako prema njima, u jednom redu, pogledavajui na obje strane. Bili su gotovo pred njima i poriv da vrisne bio je nesavladiv, ali ona se suzdrala, svakim trunkom volje kojeg je imala i umjesto toga, zgrabila je
mladog vojnika za ruku, poeljevi da se usudi zaklopiti oi, pa ih nee vidjeti dok je budu
ubijali, no nije mogla. Umjesto toga, razrogaenih oiju je gledala kako Indijanci jau prema
njima, mogla je vidjeti krplje privezane na njihova sedla, tako su bili blizu. Zaustavili su se na
stazi, ni tri metra od njih, jedan on njih je progovorio i polako krenuo prema njima, dok su
ostali ekali. Jahao je ravno i brzo dok se nije naao jedva za duinu ruke od njih i Sarah je
osjetila kako se najeila kad su im se oi srele u mraku. Prepoznala gaje. Ovog puta nije mu
mogla pobjei. Bio je to voa Irokeza kojeg je vidjela u garnizonu. Nije mu znala ime, ali nije
ni trebala. akom je i dalje stiskala mladievu ruku, ali bez kolebanja je pogledala ratnika u
oi, a u njima nije bilo ba nikakvog izraza. Ljudi iza njega sjedili su vrlo mirno, dok su im
konji toptali kopitima po tlu. Nisu tono znali to se dogaa, a njoj se ba nije inilo da e je
on zatiti od njih. Bila je spremna umrijeti od njegove ruke, no nee moliti za milost. Njoj to
vie nije bilo vano. Ali bila je spremna da se pogaa za ivot mladia. Pred njim su jo bile
godine i godine, ako bude imao sree.
Ratnik je izgledao opasno kao i prije, a kad joj se obratio, ona je protrnula. Rekao sam ti,
nije ti mjesto ovdje, gnjevno je rekao. Ne poznaje ovo mjesto. Ovdje nisi sigurna.

 To znam, ona odvrati glasom koji joj se guio u grlu, ali njen pogled se nije kolebao i vrlo je uspravno sjedila u svom sedlu. On je primijetio da deko kraj nje plae, no nije se osvrtao na njega. Ispriavam se to sam dola ovamo. To je vaa zemlja, a ne moja. Htjela sam
je samo vidjeti, rekla je, nastojei da zvui mirnije nego to se osjea, no bila je uvjerena kako
njega uope nije briga za njena objanjena. A onda je uinila ono to, znala je, mora za dobro
mladia. Pustite deka, rekla je, on nee nita uiniti. Jako je mlad, rekla je glasom koji je
odjednom zvuao snanije, a ratnik joj se zagleda duboko u oi. Da je ispruila ruku, mogla
gaje dotaknuti.
A ti? rtvovat e se za njega? Njegov engleski je bio vrlo istanan i oito je ivio i
uio kod Bijelaca. Ali njegovo lice, kosa, odjea, aura estine, svjedoili su o ponosnom porijeklu, dok ju je gledao s neprikrivenim bijesom. Zato ne bih potedio tebe, a njega ubio?
upita on, traei od nje objanjenje koje nije mogla dati.
Ja sam kriva to smo ovdje. Poeljela je da mu zna ime, no moda to njemu nita ne bi
znailo. Ratnik i ena stajali su nepomino i nijemo, njihove oi nisu se razdvajale, a onda je
on polako okrenuo konja. Nije bila sigurna to e on sada uiniti, ali kao daje malo lake disala sada, kad nije bio tako blizu i nije pokazivao namjeru da Willa ili nju zbaci s konja, iako je
vrlo jasno vidjela njegove dvije muskete.
Pukovnik je jako zabrinut za vas, ljutito je rekao i dalje zurei u nju. Ovdje je nedavno
bilo Mohawka. Svojom glupou, mogli ste izazvati rat, rekao je, izderavi se na nju dok mu
je konj poigravao. Ti ne zna to radi. Indijanci trebaju mir, a ne nevolje koje izazivaju
budale. Ovdje ih je ve dovoljno. Nijemo je kimnula, pogoena ovim to je rekao, a onda je
on doviknuo neto ostalima, na njihovom dijalektu. Vidjela je kako ih ostali pogledavaju sa
zanimanjem. Glas mu je bio tii kad joj se ponovo obratio, a ona je ekala svoju presudu.
Odvest emo vas natrag u garnizon, rekao je, pogledavi oboje, niste daleko. I nakon toga
se okrenuo pa poveo ostale ispred njih, osim jednog koji e ii za njima kako se ne bi opet
izgubili.
Bit e sve u redu, ona tiho ree mladiu do nje, koji je napokon prestao plakati. Mislim
da nam nee nita. On kimne, bez rijei zbog onog to je pokuala uiniti za njega i istodobno vrlo postien, iako zahvalan. Ona bi dala svoj ivot za njegov. Nije mogao zamisliti da bi
ijedna druga ena to uinila za njega.
Manje od sat vremena kasnije, kad su izali iz ume, na vidiku se pojavio garnizon i grupa
Indijanaca zastane promatrajui ih, a onda nakon kratkog meusobnog razgovora, odlue odjahati s njima do kraja. Ve su ionako izgubili sate, pa su sada ba i mogli prenoiti te krenuti
dalje ujutro. Sarah je osjetila kako je preplavljuje val iscrpljenosti kad su proli kroz dvorina
vrata uz dovikivanje strae, a Will se poeo smjekati. Ali ona se jo osjeala previe potreseno, ak i da se nasmijei. Negdje se oglasio rog i pukovnik izjuri iz svojih odaja s izbezumljenim izrazom na licu, koji se pretvorio u olakanje istog trena kad ju je ugledao.
Poslali smo dvije grupe u potragu za vama, rekao je, pogledavajui as nju, as vojnika
Hutchinsona, mislili smo da ste imali nekakvu nezgodu, rekao je, a onda pogledao grupu
Indijanaca koji su stajali oko njih. Neki od njih su ve sjahali, a njihov voa je polako siao s
konja i priao im. Ona se jo nije usudila napustiti sedlo iz straha da se nee odrati na nogama, ali pukovnik ju je paljivo spustio dolje, a ona se molila da ratnik koji ju je doveo natrag
ne primijeti koliko je slaba i uplaena, ili da joj noge ne otkazu. Bilo je sasvim drukije ovdje
se suoiti s njime nego kad se u umi s njime pogaala za vlastiti ivot. Gdje ste je nali?
izravno gaje upitao pukovnik. Izmeu dvojice mukaraca je postojalo oito potovanje i izgledalo je kao da se dobro poznaju, no Sarah nije bila sigurna koliko je ratnik dobronamjeran.
Od prvog trena kad gaje vidjela, djelovao joj je prilino ratoborno, ali oito, bio je obrazovan
ovjek i imala je udan osjeaj daje drag pukovniku.
Pronaao sam ih na manje od sata odavde, izgubljene u umi, rekao je s gaenjem, a onda
pogledao ravno u Sarah: Ti si vrlo hrabra ena, rekao je s prvim znakom potovanja kojeg je

od njega doivjela u oba njihova susreta, a potom je ponovo skrenuo pogled na pukovnika.
Mislila je da emo je ubiti, rekao je, s prizvukom onog naglaska kojeg je ve ula. Pokuala
je zamijeniti svoj ivot za deka. Nije jo upoznao enu koja bi to uinila i sumnjao je da na
svijetu ima puno takvih. Ali svejedno je mislio da joj ovdje nije mjesto.
Sarah, zato si to uinila? Vojnik Hutchins je bio tamo da te titi. Ovo stoje upravo uo,
pukovnika je istinski zapanjilo, a istovremeno i ispunilo divljenjem. Ali sad je vidio suze u
njenim oima. Od jutra, prola je kroz zaista puno toga. A bila je, ipak, samo ena.
On je jo dijete, ree ona, a glas joj je na tren zvuao promuklo. Ja sam kriva to smo
se izgubili... zadrala sam se kraj slapa... i pogreno sam protumaila znakove na putu... mislila sam da se sjeam puta kojim smo doli, ali nisam. Bila je puna isprika i zbunjena, a onda,
sjetivi se zato su se zadrali, pogleda pukovnika i ispria mu o onoj istini. Ali jo nije rekla
daje eli kupiti. To mora priekati.
Pukovnik je jo jednom zahvalio mladom Indijancu, a onda, kao da se prisjetio pravila
pristojnosti, okrene se prema Sarah. Pretpostavljam da ste se vas dvoje ve upoznali, iako na
malo neobian nain. Osmjehnuo se, kao da ih predstavlja u dnevnoj sobi, a ne usred smrznute noi nakon to je ona mislila da e je on ubiti. Francois de Pellerin... ili bih trebao rei,
grof? ovjek za kojeg je mislila da je Indijanac pogleda pukovnika, a Sarah je zurila u obojicu potpuno zbunjena.
Alija sam mislila... vi ste... kako... kako ste mogli? upitala je, iznenada blijeda od bijesa. Znali ste to mislim... mogli ste sino neto rei, ili barem veeras kad ste nas pronali...
Nije mogla povjerovati daju je, makar i na tren, ostavio u uvjerenju kako e ih ubiti. Zbog
okrutnosti tog postupka dolo joj je gotovo da ga udari.
Pa mogao sam biti, ree on istim onim naglaskom kojeg je ve ula, ali sada je znala da
on nije Huron, nego Francuz. Bio je
Francuz, iako ona nije znala otkud on ovdje. Njoj je izgledao kao najopasniji ratnik, ali ako
se potrudi, mogla gaje zamisliti u dokoljenicama, sa svim ostalim to uz to ide. Ovako opremljen, izgledao je kao Irokez, ali u drugaijem odijelu, mogao je zapravo biti vrlo zgodan Francuz. No okrutnost njegove obmane bila je neto to ona, znala je, nikada nee zaboraviti.
Mogao sam biti Mohawk, ree on bez isprike. Morala je shvatiti opasnosti zemlje u koju je
dola. Ovo nije bila igra. Do sada je ve mogla biti na putu za Kanadu, gonjena i sputana konopcima, ili ubijena putem ako ne bi dovoljno brzo hodala. Mogli smo biti Mohawki, ili
neto gore... Nedavno je, na putu prema zapadu, vidio to su Shawneeji uinili i to uope
nije bilo lijepo. Potpuno su podivljali, a vlada ih, do sada, nije uspjela zaustaviti. Pa i prole
noi, mogao sam se prikrasti preko ograde dok straa ne gleda. Ovdje nisi sigurna. Nisi trebala doi. Ovo nije Engleska. Nema pravo biti ovdje.
Pa zato si ti onda ovdje? izazivala ga je, sada ohrabrena, a pukovnik je pratio ovaj razgovor sa zanimanjem. Will je ve odavno otiao u svoju vojarnu i ve je popio dva otra viskija.
Doao sam s roakom, prije trinaest godina, za vrijeme Revolucije, rekao je on iako nije
mislio da joj duguje objanjenje. Isto tako, nije joj rekao daje taj roak bio Lafayette i da im je
obojici kralj slubeno zabranio dolazak, ali oni su svejedno doli. Lafayette se vratio prije
deset godina. Za razliku od svog roaka, Francois je znao da mu je sudnbina u Americi i nije
se mogao natjerati da napusti svoje ovdanje prijatelje. Borio sam se za ovu zemlju i krvario
za nju. ivio sam s Irokezima, imam sve mogue razloge da budem tu.
Grof je u nae ime pregovarao s plemenima na zapadu, protekla dva mjeseca.
Crveni Kaput, poglavica Irokeza, smatra ga gotovo sinom, objasnio je pukovnik s oitim
potovanjem, ali nije joj rekao daje Francois nekada bio poglaviin zet, dok Vrapca Koji
Klike i njihovog sina nisu ubili Huroni. Noas je krenuo na sjever, u posjet poglavici
Mohawka u Montrealu pa je rekao da e vas potraiti na stazi. Bili smo vrlo zabrinuti kad se
niste vratili do veeri.

 Jako mi je ao, gospodine, ona ree pomirljivo, no mir izmeu nje i francuskog grofa
preruenog u indijanskog razbojnika nije jo bio uspostavljen. Nezamisliva joj je bila njegova
drskost, kako joj nije rekao tko je i stoje, ni sino, ni kad su se sreli na stazi. Uplaio ju je i to
je znao.
Trebala bi se vratiti u Boston, ree Francuz, gledajui je. Ni on nije izgledao zadovoljno
iako je neto u njegovim oima govorilo da je ona ostavila jak dojam na njega, a to je i rekao
pukovniku kad je uo daje nestala.
Ja u ii tamo gdje elim, gospodine, otro mu je odvratila ona, i hvala vam to ste me
veeras dopratili natrag. Uputila mu je elegantan naklon, kao da su u nekoj engleskoj plesnoj dvorani. Potom se rukovala s pukovnikom i jo jednom ispriala za zbrku koju je izazvala,
naklonila se i njemu i vratila u kolibu gdje je stanovala ne rekavi vie nita, i ne osvrnuvi se
ni na jednog od njih. Hod joj je bio nestabilan dok je prolazila garnizonom, tiho je otvorila
vrata i ula u zamraenu sobu, zatvorila vrata i polako kliznula na pod jecajui od olakanja i
muke.
Francois de Pellerin je gledao za njom dok je odlazila i nije rekao ni rije, ali pukovnik je
promatrao izraz na njegovom licu sa zanimanjem zbog onog to je tamo vidio. Bilo je teko
proitati ovog ovjeka. U njegovoj dui je bilo nemalo divljine, a ponekad se pukovnik pitao
nije li do sada ve postao dijelom Indijanac. Bez sumnje, znao je kako razmiljaju, a ponekad
se i ponaao kao oni. Nestao je s njima prije sedam godina i ponovo se pojavio tek kad je poginula njegova indijanska nevjesta, i pukovnik je shvaao zato nikad ne govori o njoj. Ali svi
u okolici znali su za tu priu.
Zaista je izuzetna, s uzdahom ree pukovnik, jo zbunjen pismom kojeg je upravo tog jutra primio od svoje ene. Kae daje udovica..., ali Amelia je ula nevjerojatnu priu od jedne ene koju je upoznala u Bostonu, a ta je upravo stigla iz Engleske. Izgleda da je ona bjegunica, mu joj je negdje iv... ne ba prijatno stvorenje, izgleda. Grof od Balfoura... po tome je
ona grofica, zar ne? Kakva podudarnost, vi ste grof, a ona grofica, ponekad mi se ini da pola
europskog plemstva zavrava ovdje. Svi neprilagoeni i bjegunci, i ludi, neukroeni momci.
Ali to jo ne objanjava Sarmu priu. No Francois mu se zamiljeno osmjehnuo, pomislivi na
svog roaka prije toliko godina..., na ljude s kojima se borio i poznavao..., a sada ova djevojka... spremna da zaloi svoj ivot za neznanca... bila je toliko hrabra i odvana te noi u umi.
Nikada nije vidio neto takvo.
Ne, ree Francois, ne dolaze svi ovamo, pukovnie... samo oni najbolji.
A onda je poelio pukovniku laku no i vratio se svojim ljudima. Spavali su vani, kao to
Indijanci uvijek ine, u zaklonu garnizona i bez ikakvog uma, ne uputivi im ni rije, Francois im se pridrui.
Sarah je tada ve bila u krevetu, razmiljajui o ovjeku za kojeg je bila tako sigurna da e
je ubiti. I mislila je samo na njegove plamene oi, kako ju je gledao tamo u umi, na konju
koji se propinjao, razmiljala je o snanim pokretima njegovih ruku, dok gaje obuzdavao...
sjeala se cijevi njegovih puaka koje bljeskaju na mjeseini... Pitala se hoe li im se putevi
ikada vie ukrstiti i zatvorivi oi, dok se prisiljavala da ga istjera iz svojih misli, nadala se da
nee biti tako.

Poglavlje 15
CHARLIE JE ITAO SARIN dnevnik cijeli dan, od jutra pa skoro do ponoi, a kad gaje
odloio, smjekao se na njen opis susreta s Francoisom. Kako je malo znala o onome to slijedi. No ba kao i Francois, i Charlie je bio zapanjen njenim junatvom prilikom susreta u
umi kraj Deerfielda.
Charlie nije mogao ni zamisliti da bi poznavao takvu enu i zbog toga se razmiljajui o
njoj vie no ikada osjetio usamljeno. A onda je shvatio da ve neko vrijeme nije zvao Carole,
jo od onog fijaska na Boi, kad ju je nazvao, dok je skupa sa Simonom imala goste. Pomislivi na nju, opet se osjeao usamljeno pa je odluio izai van i udahnuti zraka. No je bila
hladna i bistra, nebo puno zvijezda. Ali od svega to je radio, kao da se osjeao jo usamljenije. Vie nije imao s kime podijeliti stvari, sada nije imao s kime razgovarati o Sarah. Nije ak
poelio ni da ponovo vidi njenog duha, ako takvo to uope postoji, htio je neto puno stvarnije od toga i vrativi se unutra, kad je pomislio na sve stoje izgubio u Engleskoj, osjetio se gotovo kao daje iz njega istisnut sav zrak. U nekim trenucima, inilo mu se da e zauvijek oplakivati svoj izgubljeni ivot. Nije mogao zamisliti da bi ikoga vie volio i podijelio svoj ivot s
nekim drugim. I kako se onda ne bi nadao da e se ona zasititi Simona. Znao je, uzeo bi je
natrag istog trena.
Ali sve to bilo je nevano kad se polako uspeo na kat, razmiljajui prvo o Carole, a onda o
Sarah i Francoisu. Kako su sretni bili, kako blagoslovljeni to su im se putovi ukrstili. A moda su bili posebni ljudi pa su oboje i zasluili blagoslov. Te noi je jo razmiljao o njima,
leei u krevetu s nadom da e uti kakav zvuk ili povjerovati da su jo u njegovoj blizini. Ali
nije bilo ni uma, ni daka, nikakvog nagovjetaja duhova u prostoriji. Moda je bilo dovoljno
to ima njene rijei... stoje naao dnevnike.
Utonuo je u san, sanjajui o njima, smijali su se i natjeravali se kroz umu... Te noi je
stalno uo neke udne zvukove, inilo mu se daje to vodopad... pronaao ga je... mjesto gdje
je bila onog dana kad se izgubila..., a onda, kad se ujutro probudio, shvatio je da pada kia.
Razmiljao je kako bi trebalo ustati i to bi sve trebalo obaviti tog dana, ali shvatio je da ne
eli. Umjesto toga, pripremio sije kavu i vratio se u krevet s njenim dnevnicima.
Lagano se zabrinuo za sebe. itanje Sarinih dnevnika prerastalo je u opsesiju. Ali sada nije
mogao stati. Morao je saznati to se sve dogodilo. Otvorio je dnevnik na mjestu koje je sino
oznaio i ponovo zaboravio na sebe, ne prekidajui itanje ni na tren.
Povratak u Boston za Sarah je proao bez dogaaja. A pukovnik je, kao za kaznu to ih je
zabrinula, poslao s njom vjeno zaljubljenog porunika Parkera. Ali on se ponaao besprijekorno, a ona je prema njemu bila puno tolerantnija nego ikada. Prije nego stoje otila iz garnizona, imala je dugi razgovor s pukovnikom pa iako on to nije odobravao, od njega je dobila
tono stoje htjela.
U pansion Ingersoll vratila se dobro raspoloena i trebalo joj je nekoliko dana da sazna kako netko tko je nedavno stigao, iri glasine o njoj. Bile su u rasponu od blagih do apsurdnih, a
jedna ju je izravno povezivala s engleskim kraljem Georgeom III. Bilo je jasno daje kroz grad
proao netko tko je znao daje ona bila udata za grofa od Balfoura. Neki su govorili daje mrtav,
a drugi daje iv. Neki su priali o stranoj tragediji, kako su ga ubili drumski razbojnici, a
drugi daje lud i da ju je pokuao ubiti pa je ona pobjegla. Prie su veinom bile prilino romantine i grad je, ini se, brujao od njih; ali ako nita drugo, postala je jo poeljnija nego do
sada, a nikome nita nije priznavala, nego se naprosto i dalje predstavljala kao gospoa Ferguson i ostalo preputala njihovoj mati. No znala je jedno, ako se saznalo za koga je bila udata, bilo je samo pitanje vremena kad e Edward saznati daje ona u Bostonu. I zbog toga se jo

vie usredotoila na svoj plan. Pukovnik ju je upoznao s nekoliko dobrih radnika i oni su obeali da e poeti s radovima u proljee. Prije odlaska iz Deerfielda odjahala je s grupom vojnika i vrlo lako pronala istinu. A ovog puta, povratak je bio puno krai i puno manje uzbudljiv. Francoisu de Pellerinu jo nije oprostila onu obmanu.
Ljudi koje je u Shelburneu uposlila rekla su da e zavriti njenu kuu potkraj proljea, tim
vie stoje ono stoje ona traila, bilo jednostavno. Htjela je dugaku, jednostavnu drvenjaru s
glavnom prostorijom, malom blagovaonicom, jednom spavaom sobom i kuhinjom. Trebat e
i tagalj i gospodarske zgrade, ali to je moglo doi i kasnije, i drvenjaru za dvojicu ili trojicu
ljudi koje e uzeti za ispomo. Nita vie. A radnici koje je uposlila rekli su da e joj to sagraditi vrlo brzo. Vjerojatno do lipnja, moda ak i prije. Sve e se raditi iz lokalnih izvora. Koristit e grau koja im je dostupna, samo se prozore mora izraditi u Bostonu i poslati zaprenim
kolima u Shelburne. U blizini je ve bilo nekoliko lijepih kua, ali bile su kienije nego to je
ona eljela. Sarah je htjela imati samo najjednostavniju nastambu. Nije imala potrebe ni elje
za bilo kakvom raskoi.
Kua koju je gradila u Shelburneu bila je jedino o emu je mogla razmiljati tog proljea.
Zimu je mirno provela u Bostonu, itajui, piui svoj dnevnik, posjeujui prijatelje. ula je
daje Rebecca rodila djevojicu pa je isplela kapicu i demper za nju. A onda, u svibnju, vie
nije mogla izdrati. Krenula je na dugi put natrag u Deerfield i jahala u Shelburne to ee je
mogla, kako bi promatrala gradnju svoje kue, cjepanicu po cjepanicu, komad po komad, djeli po djeli, kako su ih radnici spajali u cjelinu. A bili su dobri kao to su i obeali. Do poetka lipnja, mogla se useliti. I nije joj bilo drago to se mora vraati u Boston po svoje stvari, ali
bilo je jo stvari koje je trebala. Trebalo joj dva tjedna da sve pronae i sredinom lipnja je
ponovo bila na putu, u koiji, s kolima nakrcanim njenim stvarima, uz dva vodia i koijaa.
Nije bilo nikakvih neugodnosti. Sretno je stigla prvo u Deerfield, a onda, napokon, u Shelburne. I dok je raspremala stvari, bila je oarana ljepotom kraja ljeti. istina na kojoj je ivjela
bila je u prepuna zelenila, visoko nad njom nadvijala su se stabla i bacala sjenu na kuu koja
je sagraena tono kako je ona odredila. Imala je pola tuceta konja, neto ovaca, kozu, dvije
krave. A uzela je i dva momka da joj pomau.
Za sada, nisu posadili puno toga. Htjela je neko vrijeme posvetiti prouavanju, upoznavanju zemlje, ali kukuruz su posadili. To je bilo lako. A jedan od momaka koje je unajmila razgovarao je s Irokezima iz okolice o tome to bi trebalo posaditi, oni su najbolje znali to sve
uspijeva u tom kraju.
Do poetka srpnja, pukovnik ju je posjetio jednom i ona mu je vlastitim rukama pripremila
obilat ruak. Svake veeri, kuhala je za svoje pomonike i postupala s njima kao da su joj
djeca. Pukovnik nije bio samo dirnut jednostavnom ljepotom njenog doma i malobrojnim, ali
lijepim stvarima koje je donijela sa sobom, nego je shvatio da ne moe razumjeti zato se ona
odrekla svog zacijelo povlatenog, aristokratskog ivota u Engleskoj, to bi mu bilo gotovo
nemogue objasniti. Uas njenog ivota s Edwardom jo joj je izazivao more. I bila je svakog
trena, svakog sata, svakog dana zahvalna na svojoj slobodi.
Gotovo svakodnevno, kad god je imala vremena, pjeaila je do slapova, a kako je pretjecalo ljeto, to mjesto joj je postajalo sve drae.
Koji put bi satima sjedila na kamenju, s nogama u ledenoj vodi, crtala, pisala, razmiljala.
Voljela je skakati s jednog kamena na drugi i pokuavala zamisliti kako su nastale te ogromne
rupe u kamenju. Znala je da Indijanci imaju o tome predivne legende i mogla je zamisliti kako
ih nebeska bia koriste kao igrake, razbacujui ih po nebu. Moda su, nekada davno, bili
komete. U vremenu koje je provodila na slapovima, pronala je mir kojeg dosad nije imala, i
osjeala je kako su stare rane poele zacjeljivati, napokon. Toliko dugo je trebalo. Izgledala je
zdravije i slobodnije nego ikada. Napokon je sve demone i sve tuge ostavila daleko za sobom.
Njen ivot u Engleskoj sada joj se inio nestvaran kao san.

Jednog popodneva je pjeaila kui sa slapova, pjevuckajui za sebe na suncu kasnog srpnja, kad je u blizini zaula um, a onda ga i ugledala. Dotad jo nije znala tko je, ponovo bi je
uplaio, tako je opasno izgledao, dok ju je promatrao sa svog neosedlanog konja, golih grudi i
u konim hlaama. Bio je to Francuz.
Pogledala gaje i ni rije nisu progovorili. Pretpostavljala je da on ide u garnizon. Zapravo,
ve je bio tamo, a pukovnik i on su razgovarali o njoj.
Pukovnik ju je i dalje smatrao izuzetnom, a njegova ena je jo alila to je nije uspjela nagovoriti da ostane u Bostonu.
Ali ona izgleda eli ivjeti tamo, u divljini, ne pitajte me zato, takva djevojka. Po svemu, trebala bi se vratiti u Englesku. Ona ne pripada ovamo. A Francois se uglavnom slagao
s njim, iako iz drugih razloga. Mislio je daje ivot koji sije izabrala za nju opasan, no njena
nepokolebljiva hrabrost, kad su se est mjeseci ranije sreli, jako ga se dojmila. Otada je vie
puta pomislio na nju i dok je sam jahao iz Deerfielda na sjever, k Irokezima, u jednom trenutku je odluio skrenuti i posjetiti je. Jedan od momaka koji su za nju radili rekao mu je gdje je,
iako se isprva uplaio i pomislio da bi Francois mogao biti Mohawk. No Francois je bio krajnje pristojan prema momku i pazio da ga ne prepadne. Rekao je da su on i gospoa Ferguson
stari prijatelji iako to ba i nije bilo tako, i ona bi se na to iznenadila. A kad gaje ugledala, nije
ba izgledala zadovoljna to ga vidi.
Dobar dan, rekao je, na kraju, siavi s konja, svjestan svoje razodjevenosti u domorodakom stilu i upitao se hoe li joj to smetati. Ali ona kao da to uope nije ni primijetila. Nju
je smetalo to to je on uhodi. Pjeaei stazom prema kui, vidjela gaje kako sjedi tamo i
promatra je. Pitala se zastoje doao ovamo. Pozdravljate pukovnik, rekao je, uhvativi korak
s njom, a ona ga kratko pogleda, jo uvijek iznenaena to ga vidi.
Zato si doao? upitala gaje otvoreno, jo bijesna zbog uasa kojeg joj je priredio prole zime, tamo u umi. Mislila je da se vie nikada nee sresti i iznenadila se to ga vidi.
Dugo ju je gledao, a onda pognuo glavu, dok je konj kaskao za njima. Dugo je to namjeravao uiniti i sad je alio to nije doao prije. Od svojih prijatelja Seneca uo je da ivi blizu
Shelburnea, na istini u umi. U tom dijelu svijeta, bilo je malo tajni, a indijanski svijet bio je
pun glasina.
Doao sam se ispriati, rekao je gledajui ravno pred sebe, a onda je na kraju ipak skrenuo pogled na nju. Ona je, izgleda, bila iznenaena. Nosila je jednostavnu plavu pamunu
haljinu, s bijelom kouljom i pregaom, slino odjei koju su nosile slukinje na farmi njenog
oca, dok je bila dijete u Engleskoj. Sada je njen ivot bio jednostavan, slian ivotu oeve
posluge. Ali Francois ju je vidio potpuno drugaije. Izgledala je kao duh iz drugog svijeta,
ena kakvu nikada nije sreo, nego je o njoj samo sanjao. Znam da sam te jako uplaio prole
zime. Nisam to trebao uiniti, ali mislio sam da nije u redu to si ovdje. Ovo nije mjesto za
veinu ena. ivot je teak, zime duge... puno je opasnosti. Opet je ula njegov naglasak i
shvatila je da joj se to svia, iako to samoj sebi nije htjela priznati. Uglavnom francuski s malim indijanskim prizvukom, jer je tolike godine veinu vremena govorio njihovim dijalektima.
Engleski je nauio kao djeak i dobro ga je govorio, a sada vie nije esto imao prilike govoriti francuski. Groblja su puna ljudi koji nisu trebali doi ovamo. Ali, priznao je uz polagani
osmijeh koji mu je obasjao lice kako ga ona prije nije vidjela, kao da promatra sunev sjaj nad
planinama, moda je tebi, hrabra moja prijateljice, sueno da bude ovdje. Jo od one noi
u umi, drugaije je mislio o njoj i mjesecima je alio to joj to nije rekao. Bilo mu je drago
to sad ima priliku za to, i jo drae to gaje ona htjela sasluati. One noi je bila toliko bijesna da se bojao kako ga vie nikada nee pustiti ni blizu k sebi. Postoji indijanska legenda o
eni koja je zaloila svoj ivot za ivot svog sina... umrla je za njegovu ast... i ivjela zauvijek meu zvijezdama, kao svjetionik svim ratnicima koji trae put u tami. Pogledao je u
nebo kao da su gore zvijezde, iako je jo bio dan, a onda joj se opet osmjehnuo. Indijanci
vjeruju da sve nae due odlaze gore, na nebo, i ive tamo kad mi umremo. Ponekad mije to

utjeha kad pomislim na ljude koje sam poznavao, a koji su me napustili. Nije ga htjela pitati
tko su bili ti ljudi, no ona je na to pomislila na svoje bebe.
I meni se to svia, tiho je rekla, pogledavi ga sa stidljivim osmijehom. Moda nije bio
tako opak kao to je mislila, iako mu jo nije potpuno vjerovala.
Pukovnik mi kae da imamo neto zajedniko, ree on, hodajui polako uz nju. Oboje
smo ostavili za sobom ivot u Europi. Po njihovim naglascima, to je bilo oito i ona se odjednom upita nije li mu pukovnik ispriao neto vie, iako nije vjerovala da bi on mogao znati
ita vie od glasina koje je i sama ula u Bostonu. Neto krupno ti se moralo dogoditi da te
dovede ovamo, samu... ti si jo mlada. Sigurno te je skupo stajalo da se odrekne nekadanjeg
ivota. Jo uvijek je pokuavao zakljuiti zastoje dola ovamo. Usprkos onome to mu je
prije est mjeseci rekao pukovnik, slutio je, to to joj je mu bio neugodno stvorenje nije
bilo dovoljno daje dotjera ak do Deerfielda. I pitao se je li sretna u svom povuenom, jednostavnom ivotu, skrivena u okolici Shelburnea. Ali pogledavi je, mogao je zakljuiti daje ovdje, ako nita drugo, spokojna.
Otpjeaio je s njom skroz do njene drvenjare, a onda kao da nije bio voljan odmah krenuti
i odjahati dalje. Ona gaje promatrala, oklijevajui. Usprkos njegovim rijeima, ne bi se reklo
da imaju puno zajednikog. On je ivio meu Indijancima, a ona je ivjela ovdje, sama. Ali u
nekom smislu, mogao je biti zanimljiv prijatelj. Privlaile su je legende i indijanska znanja o
kojima je ula i uvijek je htjela saznati vie o njima.
Kad su stigli, on je stao i promatrao je, a ona mu se nasmijeila, prisjetivi se kako joj je
nekada opasno izgledao. No sada, u jelenjoj koi i mokasinama, s kosom koja je vijorila na
vjetru, izgledao je egzotino, ali bezopasno.
Hoe li ostati na veeri? Nita posebno. Obino kuhano meso. Momci i ja hranimo se
vrlo jednostavno. Meso u loncu lagano se krkalo cijelo popodne. Patrick i John, njeni pomonici, bili su iz irskih obitelji, a doli su iz Bostona. Njima je bilo vano samo daje jelo
obilato, a ona ih je dobro smjestila, dobro hranila i bila je zahvalna zbog njihove pomoi.
Obojici je bilo petnaest godina i bili su dobri prijatelji. Francois ju je pogledao i kimnuo.
Kad bi ovo bila indijanska obitelj, oekivalo bi se da donesem darove. Doao sam praznih ruku, ree, opet se ispriavajui. Ali mislio je samo svratiti, prenijeti joj pukovnikove pozdrave i produiti dalje, nita vie. No zbog neega u njoj, njenog tihog glasa, blagog nastupa,
zbog pametnih stvari o kojima je priala, poelio je ostati.
Nosio je koulju od jelenje koe kad je te veeri uao u kolibu. Nahranio je i napojio konja,
oprao lice i ruke. Kosa mu je bila svezana konom trakom u rep, s jednim perom i malom
niskom svjetlo zelenih perlica, a nosio je i ogrlicu od medvjeih pandi. Sjeli su zajedno za
stol, kao da su u Bostonu i kao da se odavno poznaju. Deki su ve pojeli i ona je postavila
stol za njih dvoje, s ipkastim stoljnjakom, a izvadila je i porculan koji je kupila od jedne ene
u Deerfieldu. Bio je iz Gloucestera, prije puno godina dopremljen iz Engleske. Topla svjetlost
svijea na kositrenim svjenjacima obasjavala im je lica i bacala sjene po zidovima, a oni su
razgovarali.
Priali su o indijanskim ratovima prije nekoliko godina i on joj je nabrojio neka plemena,
uglavnom irokeka, ali priao je i o Algonquinima i nekim lokalnim plemenima. Ispriao joj
je koliko je sve bilo drugaije kad je tek stigao ovdje, koliko je vie Indijanaca bilo prije nego
to ih je vlada natjerala da odu na sjever ili na zapad. Mnogi od njih sada su bili u Kanadi,
mnogi su pomrli na dugom pohodu na sjever. Sada je bilo lake shvatiti zato se zapadna plemena tako estoko bore za svoju zemlju, protiv vojske i doseljenika. U nekom smislu, on je
suosjeao s njima iako nije odobravao to to rade doseljenicima. On bi volio doekati da se
potpie nekakav sporazum, pa da se stvari smire. Ali do sada nisu postigli nita.
U tim ratovima nitko ne pobjeuje. To nije rjeenje problema. Svi su pogoeni..., a Indijanci uvijek na kraju gube. To gaje alostilo, silno je potovao Indijance, a Sarah je rado
sluala o njima. A uz to, rado je promatrala njega dok pria. Bio je ovjek s mnogo ivota,

mnogo interesa, mnogo strasti. Sebe je toliko dao Novom Svijetu i znala je daje odavno zadobio potovanje i doseljenika i Indijanaca, podjednako. A dok su sjedili i razgovarali, njegove
oi su bile pune pitanja o njoj.
Sarah, zato si zapravo dola ovamo? na kraju ju je upitao, dopustila mu je daje zove
po imenu gotovo odmah kako su sjeli za stol.
Da sam ostala tamo, to bi me ubilo, ona tuno ree. Bila sam zatoenik u vlastitoj kui... njegovoj kui, zapravo..., mog supruga. Prodana sam za dobar komad zemlje u dobi od
esnaest godina. I to je nekakav sporazum. Osmjehnula mu se, a onda joj oi opet postanu
tune. Osam godina je uasno postupao sa mnom. Jednom je imao nesreu i izgledalo je da
bi mogao umrijeti. Prvi put za sve to vrijeme pomislila sam kako bi bilo da sam opet slobodna, da me ne tuku... da ne trpim zlo..., a onda se oporavio i sve je bilo isto kao i prije. Pobjegla
sam u Falmouth, platila prijevoz na malom brigu koji je ba trebao isploviti i dola u Boston.
Morala sam ekati tri tjedna na polazak broda, nakon to sam platila prijevoz, a svaki dan mi
se inio kao godina. Osmjehnula se, sjeajui se, a onda se opet namrtila. Opet me je
pretukao... strano... i... radio mije grozne stvari, ba prije nego to sam otila i tada sam znala
da to moram uiniti, sve i da poginem na moru. Nisam vie mogla ostati ni sata i zaista vjerujem, da sam ostala, on bi me ubio. Ako je ne bi na smrt pretukao ili joj slomio duh, umrla bi
pri sljedeem porodu, gotovo sigurno. Ali o tome nita nije rekla Francoisu i umjesto toga,
upitala gaje zato se nije vratio u Francusku. I ona je bila znatieljna, zanimao ju je i bila mu
je zahvalna za drutvo koje joj je pruio. Toliko je puno itala i provodila vrijeme nasamo
daje bilo pravo uivanje to ima drugo inteligentno ljudsko bie s kojim moe razgovarati.
Deki koji su radili za nju bili su dragi, ali jednostavni i neobrazovani i razgovarati s njima
bilo je kao da pria s djecom. Ali s Francoisom nije bilo tako. Bio je obrazovan i upuen i
zaista vrlo pametan. Ostao sam ovdje jer mi se svia... i koristan sam, tiho je rekao, a ona
gaje sluala. Da sam se vratio u Francusku, ne bih sluio ba niemu. A sad je dola i Revolucija, ve bih bio mrtav da sam se vratio u Pariz. Ovdje je moj ivot, jednostavno je rekao.
Ve dugo je tako. Bilo je jasno da ne eli govoriti o sebi. Ali ona kimne, bilo je lako shvatiti
zato je ostao. Ona nije mogla zamisliti da bi opet ivjela u Engleskoj. To je bio dio nekog
drugog ivota. A ti, moja prijateljice? upita on. Sada je bilo lako zaboraviti kako su se
upoznali, sjedei za njenim stolom, za veerom koju je ona pripremila. Sto e sada? Ne
moe dovijeka ivjeti sama u ovoj svojoj zabiti. To je malo udan ivot za mladu djevojku.
Bio je etrnaest godina stariji od nje, ali ona se na ovo nasmijala.
Menije dvadeset i pet. To se teko moe nazvati mladim. I da, mogu ovdje dovijeka ivjeti sama, ba to i namjeravam. elim dograditi kuu sljedee godine. A ima i drugih stvari
koje moram napraviti prije zime. Ovdje e mi biti dobro, ona vrsto ree, ali sluajui je, on se
mrtio.
A to kad naie ratni pohod? to e tada? Zaloiti svoj ivot za ona dva deka tamo vani, kao prole godine? Jo uvijek je bio pod dojmom tog dogaaja i nikada nee zaboraviti
pogled u njenim oima kad mu je ponudila svoj ivot u zamjenu za mladog vojnika. Mi im
nismo nikakva prijetnja. Sam si rekao da su Indijanci ovdje miroljubivi. Ja im ne elim nikakvo zlo. Oni e to znati. Nonotucki i Wampanoagi moda, ali ako dou Shawneeji sa zapada
ili Huroni sa sjevera, ili ak Mohawki, to e onda, Sarah? Moliti se, ili se pridruiti svom
Tvorcu, ona ree s osmijehom. O tome nee brinuti. Tu gdje je, osjeala se sigurno, a ostali
doseljenici rekli su da rijetko kada ima problema. Ve su obeali da e joj javiti ako u okolici
bude primijeen kakav ratni pohod.
Zna li pucati? upita on. Jo je izgledao zabrinut zbog nje, a ona se osmjehnula zbog
njegovog interesa. Vie joj nije izgledao opasno, sad je bio njen prijatelj.
Ila sam u lov s ocem kao vrlo mlada, ali ve godinama to nisam radila. On kimne,
znao je stoje mora nauiti. A bilo je jo stvari koje je trebala znati o Indijancima, kako je on
mislio. Osim toga, proirit e glas meu svojim prijateljima u susjednim plemenima da tu ima

jedna ena, nenaoruana, sama i daje pod njegovom zatitom. Rije e putovati nadaleko i
nairoko medu njima. Bit e znatieljni, neki e doi daje vide ili promotre iz daljine. Moda
e je ak i posjetiti ili doi da trguju s njom. Ali kad budu znali daje povezana s njim, nee joj
uiniti nita. On je bio Bijeli Medvjed od Irokeza. Bio je s njima u kolibama za znojenje i
plesao s njima nakon njihovih ratova. Dijelio je s njima njihove ceremonije. A Crveni Kaput
od Irokeza prihvatio gaje kao svog sina prije mnogo godina. A kad su njegova ena i sini
poginuli, ubijeni rukom Hurona, pokopani su s njenim precima, bogovi su ih uzeli, a Francois
ih je oplakivao.
Dok su veerali, Sarah gaje promatrala, a nakon to je ona raspremila stol, opet su izali
van. No je bila topla i Francois se osjeao neobino stojei kraj nje. Davno je bilo otkad je
zadnji put ovako posjetio neku bijelu enu. Nakon Vrapca, u njegovom ivotu nije bilo znaajne ene i sada je, gledajui Sarah kraj sebe, osjeao strah za nju. Bila je previe nevina u
svom vrlom novom svijetu. On bi rado bdio nad njom, uio je mnogim stvarima, plovio s
njom u dugakim kanuima, vodio je na ostale rijeke, danima jahao s njom, no nije bilo naina
da joj objasni svoje osjeaje ili svoju zabrinutost za nju. Bila je nevina u svijetu koji moe biti
jako kompliciran, a jasno mu je bilo da ona uope ne shvaa opasnosti.
Te noi je spavao vani, kraj konja, pod zvijezdama. Dugo je leao razmiljajui o njoj. Daleko je dospjela, ba kao i on prije mnogo godina. Ali za nju je to bilo puno tee i bila je puno
hrabrija. A to, izgleda, uope nije shvaala, ni sutradan kad je izala iz kuhinje, a on je namirisao slaninu koja se unutra prila. Ispekla mu je kukuruzni kruh, a tu je bila i vrua kava koja
se puila. Odavno ve nije imao ovakav doruak, pripremljen enskom rukom.
Ulijenit e me, on se smijao, a nakon doruka, poveo ju je van, nosei svoju musketu i
puke. Iznenadio se utvrdivi daje dobar strijelac. Oboje su se smijali od zadovoljstva kad je
ona oborila nekoliko ptica jednu za drugom, i on joj ree da e joj ostaviti musketu i streljivo i
doda da bi trebala kupiti puke za momke koje je unajmila kako bi je mogli tititi.
Mislim da ih neemo trebati, vrsto odvrati ona i upita ga bi li prije polaska otiao s njom
do vodopada.
Dugo su hodali jedno uz drugo u tiini, a kad su stigli tamo, oboje su stajali nijemo gledajui u spektakularnu vodenu kaskadu.
Uvijek je osjeala kako se njena dua obnavlja dok ga gleda i slua zvukove, neto u umu
obruavajue vode uvijek je ostavljalo snaan utisak na nju. On se osmjehnuo pogledavi je,
ali ona je sada izgledala pomalo odsutno i nije znala o emu on razmilja. Kao i za njegove
indijanske prijatelje, esto je bilo teko pogoditi to mu je na umu. Usvojio je mnoge njihove
navike.
Poalji poruku u garnizon, Sarah, ako me bude trebala. Oni e znati gdje sam ili e poslati indijanskog vodia da me pronae. Ovakvu uslugu nije ponudio nikome, ali u njenom
sluaju to je zaista i mislio, no ona mu zahvali i odmahne glavom.
Bit emo dobro, vrsto je rekla, a to je i vjerovala.
A ako ne budete?
Tvoji prijatelji e ti rei, ona se smjekala, izmeu vojnika i Indijanaca, izgleda, ima
malo tajni u ovom dijelu svijeta. U tome je bilo vie istine nego to je ona bila svjesna i on
se nasmijao na to. S obzirom na to koliko su udaljeni bili meusobno, kao daje svatko znao
to drugi radi. Na neki nain, nije bilo nita drukije od Bostona, iako je trebalo malo dulje da
se novosti proire.
Sljedeeg mjeseca u opet proi ovuda, rekao je on ne ekajui poziv, da vidim kako si
i treba li ti pomo oko kue.
Gdje e biti do tada? Njegov ivot joj je bio jako zanimljiv. Mogla gaje lako zamisliti
u dugakim nastambama Irokeza, meu svojim prijateljima ili kako zajedno s njima u njihovim kanuima prevaljuje velike udaljenosti na rijekama.

 Bit u na sjeveru, ree on jednostavno. A onda joj je rekao neto vrlo udno, kao odgovor
na ono to je ona rekla sino. Nee ovdje biti zauvijek sama, Sarah. On je to osjeao i u
to je vjerovao. Ali ona gaje iznenadila svojim odgovorom i mirnim pogledom, koji je to potvrdio.
Ne bojim se biti sama, Francois, jasno je rekla i zaista je to mislila. Ve odavno je prihvatila tu injenicu u svom ivotu, bolje to nego da bude prikovana za ovjeka kao stoje
Edward ili nekog drugog slinog njemu. ak su i Indijanci davali svojim enama pravo da
napuste divljaka koji ih zlostavlja. Njen navodno civilizirani svijet nije doputao ak ni to.
Nemam strahova ovdje, rekla je s oputenim smijekom, balansirajui po svom omiljenom
kamenju dok ju je on promatrao. U nekim trenucima, izgledala je gotovo kao dijete. A za njega je, ma koliko se starom sama smatrala, bila jedva malo starija od djevojice, a tako je i
izgledala. U njenim oima je jo postojalo neto mlado i puno povjerenja kad gaje pogledala.
ega se, onda, boji? upita on, hipnotiziran njenom pojavom. Sad je sjela na glatki, topli kamen kojeg je sunce grijalo cijelo jutro.
Bojala sam se tebe, nasmijala se ona, bila sam prestravljena, zapravo... to je bilo vrlo
runo od tebe, prekorila gaje, sada dovoljno oputena da bi mu mogla rei koliko se oajniki
uplaila. Stvarno sam oekivala da e me ubiti.
Uasno sam se ljutio na tebe, htio sam te trgnuti, priznao je, sada se stidei zbog uasa
kojeg je izazvao u njoj. Samo sam pomislio to bi uinili Mohawki u ratnom pohodu i htio
sam te tako uplaiti da pobjegne ravno u Boston, da te spasim. Ali sada vidim da si previe
tvrdoglava da bi na tebe utjecali razumni argumenti potenog ovjeka.
Razumno! Poteno! Ona mu se rugala. Koliko si ti bio poten, kad si me nasmrt isprepadao preruen u indijanskog ratnika? To ba i nije razumni argument, ako mene pita, je
li tako? Sad mu se ve i smijala, a on je sjeo do nje, spustivi bosa stopala u vodu odmah do
njenih nogu, a ruke su im bile opasno blizu, gotovo da su se doticale. Mogao je samo spustiti
ruku preko njenog ramena, privui je k sebi i zgarliti je. No ak i ovako malo koliko ju je poznavao, osjeao je visoki zid oko nje kojem se ne bi usudio ni pribliiti. Vratit u ti to jednog dana, mirno je rekla, navui u zastraujuu masku i doi u ti u tvoju kolibu i onda u
te uplaiti.
Mislim da bi mi se to svidjelo, ree on naslonivi se o stijenu, gledajui je dok su zajedno
uivali u suncu.
Onda mora smisliti neto puno gore, pa u ti to raditi. Uistinu, ne bi ni mogla. Izgubio
je enu i dijete i time je uinjeno najgore. Nije mu bilo vano to sud, njegova rodna Francuska, pa ak ni doseljenici ne bi priznali njegov brak. Za njega je irokeka veza koja ih je spajala bila dovoljno sveta da potraje itav ivot.
Nisi imala djece u Engleskoj, zar ne? upitao je usput, gotovo siguran da ih nije imala,
uvjeren daje ta tema dovoljno bezopasna. Ali nije bio u pravu. Odmah je vidio koliku joj je
bol izazvao i doe mu da si iupa jezik zbog toga. Oprosti, Sarah..., nisam htio... mislio
sam...
Sve je u redu, ona blago ree, gledajui ga, a u njenim oima bila je neizmjerna mudrost i
tuga. Sva moja djeca pomrla su u roenju ili su bila mrtvoroena. Moda me zato mu toliko mrzio. Nisam mu dala nasljednika. Ima brojnu kopilad, irom Engleske, sigurna sam, ali ja
mu nisam dala zakonitog sina. Od estero koji su umrli, rekla je slomljenim glasom, zagledana u vodu, trojica su bili sinovi.
Zao mije, on tiho ree, a jedva je mogao zamisliti kroz kakvu muku je ona, bez sumnje,
prola.
I meni je bilo, ona se tuno osmjehne. On je bio nemilosrdan, htio je nasljednika pod
svaku cijenu i mislim da bi me mlatio do besvijesti dok mu ga ne bi dala. Stalno sam bila trudna, a ak i tada me je tukao, ne toliko da bi povrijedio dijete, samo da me podsjeti da sam
prah pod njegovim nogama. Ponekad sam mislila daje potpuno lud, a onda, da sam ja luda...

znala sam sjediti u crkvi i moliti se neka on umre... Francois je bio uasnut ve i na samu
pomisao na to, i tada joj je, kao da eli svoju tugu podijeliti s njenom, ispriao o Vrapcu i njihovom djetetu, i koliko ih je silno volio. Mislio je da e umrijeti od boli, rekao je, kad su oboje ubijeni u jednom indijanskom napadu na njihovo selo. Mislio je da mu vie nikada nee biti
ni do koga stalo,ali sada vie nije bio siguran iako je Sarah bila jako razliita od bilo koga,
koga je znao. Ali i sam se iznenadio koliko mu je bilo stalo do nje, iako ju je slabo poznavao.
To joj nije rekao, no oboje su imali svoje vlastite tuge, oboje su nosili teak teret na srcu. Za
njega, prolo je ve puno vremena, ali u Sarinim oima mogao je vidjeti da njene rane jo nisu
zacijelile. Njeno zadnje dijete umrlo je prije malo vie od godine, a bol je bila jednako otra
kao i tada. Otkako je dola ovamo, njen ivot je bio sasvim sretan i lak.
Neko vrijeme su sjedili na suncu, razmiljajui o povjerenju koje su podijelili i boli koju je
to povjeravanje olakalo, a ona se udila injenici daje ovjek koji ju je prije est mjeseci
onako uplaio, upravo postao njen prvi pravi prijatelj otkako je stigla ovamo. Bilo joj je gotovo ao to odlazi i kad su se kasno poslijepodne vratili njenoj kui, pitala gaje eli li ostati i
podijeliti jo jedan obrok s njima, ali on ree da e biti bolje ako krene dalje; pred njim je jo
bio dalek put. Obeao je da e se nai sa svojim ljudima gore na sjeveru, rekao je, ali pravi
razlog je bio to to nije sam sebi vjerovao ako ostane predugo uz nju. A iz razgovora je shvatio kako ona jo nije spremna da ikoga pusti u svoj ivot. Ako joj eli biti blizu, mogao se
nadati samo njenom prijateljstvu.
Ona mu j e dala zalihu kukuruznog kruha, unku i slaninu za put, a on ju je podsjetio neka
kupi puke i streljivo. Ostala joj je njegova musketa, a on joj je mahnuo udaljavajui se, ponovo golih grudi, dok mu je kosa vijorila na vjetru i jedino to gaje odvajalo od njegove posvojene brae, bile su jelenje koe koje je nosio umjesto njihovih haljetaka, a u mokasinama je
hodao neujno ba kao i oni.
Pratila gaje pogledom dok nije napustio istinu, a kad se vratila u kuu, neto sjajno joj zapne za oko na stolu za kojim su sino veerali, a kad se pribliila da pogleda, tamo su leale
ogrlica od medvjeih pandi i niska zelenih kuglica koje je prethodne veeri nosio.
Kako je Charlie odloio dnevnik, telefon je zazvonio, a on je po svjetlu vidio daje kasno
poslijepodne. Osjeao se dezorijentirano, upravo se vrativi iz trenutka udaljenog dvije stotine
godina. Pretpostavljao je daje to Gladys. Kad je uveo telefon, dao je Gladys i svom uredu u
New Yorku telefonski broj i dakako, faksirao ga Carole koja zaista nije imala razloga da ga
zove.
Ali kad se javio, doekalo gaje iznenaenje. Ona ga nije zvala otkako je otiao iz Londona.
A on nju nije zvao gotovo dva tjedna. Bila je to Carole, a on se, drugaije nije mogao, upitao
je li to ona dola k sebi. Moda joj je Simon napravio neto strano ili joj je Charlie napokon
poeo nedostajati. Koji god bio razlog njenog poziva, njemu je bilo predivno ve i to moe
uti njen glas.
Zdravo, rekao je on, i dalje u krevetu, jo od jutra. Upravo je odloio dnevnik i jo sije
mogao predoiti nisku zelenih kuglica koje joj je Francois ostavio na stolu. Kako si? Njegov glas i osmijeh bili su topli kad je, onako leei u krevetu, pomislio na Carole.
Zvui udno. Jesi li dobro? Brinula je za njega, vie nego to je on to slutio.
Dobro sam, objasnio je on. U krevetu sam. Spustio je glavu na jastuk i zvuao je oputeno. Nametnula mu se pomisao kako bi se njoj kua jako svidjela. Htio joj je priati o tome.
elio je to od prvog trena kad je ugledao kuu. Ali prije svega, htio je saznati zato gaje zvala.
Zar ti vie nita ne radi? Zvuala je nervozno, a jo nije potpuno shvaala to se dogodilo u New Yorku. I dalje se pitala nije li on proao kroz nekakav slom ivaca. Nije mu bilo
slino da tek tako napusti posao i uzme est mjeseci slobodno, a sada pria o izleavanju u
krevetu, u etiri poslijepodne. Carole je to zvualo strano i krajnje sumnjivo.
itao sam, odvrati on, a zvuao je povrijeeno, ali to joj nije rekao. Samo sam uzeo
malo vremena za sebe, samo to. Nisam to radio godinama. A nakon to gaje ona sredila pro-

tekle godine, to bi trebala razumjeti, no u njenom uzavrelom pravnikom svijetu to nisu bile
stvari koje zdravi, normalni ljudi rade. Ne ostavlja se tek tako vaan posao i ne provodi se est
mjeseci u krevetu, itajui.
Nisam sigurna da mi je ba jasno to se s tobom dogaa, Charlie, ona ree sa aljenjem, a
on se smijao kad joj je odgovorio. Bio je sjajno raspoloen, sad kad mu se javila.
Nije ni meni. Pa to ima, zato si me zvala? U Londonu je bilo devet naveer. Lako je
bilo zamisliti daje upravo otila iz ureda, barem je on tako pomislio. Zapravo, jo je bila za
radnim stolom,ali Simonu je rekla da e nazvati Charlija. Imali su dogovor u devet, u
Annabel's, i znala je da e je on pitati o tome. Ti si dobro? Teko joj je bilo to ga uje u
tako dobrom raspoloenju, nije to htjela pokvariti, ali htjela je da on Sazna prije nego to kae
bilo kome drugome i prije nego to to uje od nekog od njihovih starih prijatelja. Prie se ire
Londonom jako brzo.
Dobro sam. Charlie, nema naina da ti ovo kaem, samo otvoreno... Simon i ja emo se
vjenati u lipnju, kad razvod bude zavren. Nastupila je beskonana tiina i ona je zatvorila
oi i ugrizla se za usnu. Cijelu vjenost, Charlie nije rekao nita. Osjeao se kao ga je u eludac upravo pogodio ogroman kamen. Sada je to ve bio poznat osjeaj.
to oekuje da kaem? rekao je i odjednom je zvuao bolesno. Da te molim, da to
ne radi? Zato si me zvala? Mogla si mi samo poslati pismo.
Ne bih ti to uinila, a nisam htjela da to uje od nekog drugog. Plakala je, ovo je ispalo puno gore nego stoje mislila. A iako ga ona nije mogla uti, plakao je i Charlie, poelivi
da ga nije nazvala.
Kakve veze ima od koga u to uti? I kog vraga se udaje za njega? Dovoljno je star da ti
bude otac, zaboga, a utnut e te kao i sve druge svoje ene, rekao je Charlie, borei se sad za
vlastiti ivot. Nije je smio pustiti da to uini. Osjeao se kao da leti nizbrdo, bez konice i nije
se mogao zaustaviti dok ju je pokuavao upozoriti.
Dvije su napustile njega, Carole ga ispravi, a Charlie ispusti tihi i ogoreni zvuk sa svog
kraja linije. On je napustio samo treu.
Sjajna preporuka. Sto si ti, onda? Broj etiri? Ba armantno. To eli? Zato ne bi samo
imala avanturu s njim? To si ve odradila, odvrati on, postajui zloban.
I to onda? Vratila mu je loptu. Natjerao ju je da se osjea grozno, nije ga trebala zvati.
Uinila je to samo da bude pristojna. Sto oekuje od mene, Charlie? Da se vratim i nastavim tamo gdje smo stali? Kako bi uope znao da sam se vratila? Nikada nas nije bilo, ni tebe
ni mene, bili smo samo dvoje zaposlenih ljudi koji dijele kuu i faks. Kriste, to nije bio brak,
zna li ti koliko sam ja bila usamljena? rekla je ona, a zvuala je ojaeno, a on se osjeao
bolesno sluajui je. On nita nije primjeivao.
Zato mi nisi rekla? Zato nisi neto rekla umjesto da ode i evi se s nekim drugim, bogamu! Kako sam mogao znati to se dogaa u tvojoj glavi ako nikada o tome nita nisi rekla?
Ona je sad jecala, a i niz njegove obraze slijevale su se suze. Nisam sigurna jesam li i
sama znala, iskreno je rekla, dok nije bilo gotovo. Mislim da smo sve vrijeme bili toliko
zauzeti bjeanjem jedno od drugoga, da sam prestala ita osjeati nakon nekog vremena. Bila
sam robot, stroj, pravnik..., a tu i tamo, kad smo oboje imali vremena, bila sam tvoja ena.
A sada? On nije samo muio sam sebe, elio je znati. Morao je znati, zbog sebe. Jesi
li sretnija s njim?
Da, jesam, priznala je Charliju. Drugaije je. Svake veeri jedemo zajedno, on me zove
tri ili etiri puta dnevno ako smo odvojeni. Njega zanima to radim. Ne znam o emu se radi,
ali on ima vie vremena. S njim, i ja imam vie vremena. Ako putuje, vodi me sa sobom ili on
ide sa mnom ako moe, ak i ako to znai da e samo na jednu no doletjeti u Pariz, u
Bruxelles ili Rim, gdje god da sam. Bio je neusporedivo paljiviji.
To nije poteno, ree Charlie nezadovoljnim tonom, oboje radite na istom mjestu. Ja
nisam bio ni blizu Parizu, barem ne sve vrijeme. Pola vremena bio sam u Hong Kongu ili Tai-

peiu. To je bila istina, ali nije se radilo samo o tome, oboje su to znali. Pustili su da neto
meu njima umre, naprosto im je izmaknulo iz ruku dok nisu pazili.
Nisu bila samo putovanja, Charlie... zna. Bilo je sve. Prestali smo razgovarati... nikad
nismo stigli voditi ljubav... ja sam stalno radila, a ti si stalno bio umoran od leta. To je bilo
istinitije nego to je on bio spreman priznati, a kad je spomenula njihov nepostojei seksualni
ivot, bilo je jo gore. On nije uivao u ovom razgovoru.
A ezdesetjednogodinji mukarac e, kao, voditi ljubav s tobom svake noi? to ima,
protezu? Ma, daj, Carole.
Charlie, za Boga... molim te...
Ne, molim ja tebe! Naglo se uspravio u krevetu, spreman da uzvrati udarac. Imala si
avanturu s njim. Nikada mi nisi rekla koliko si nesretna. Samo si otila i uzela nekog drugog
za posao, a meni nisi ak ni rekla da sam otputen. Nisi mi pruila priliku da to popravim, a
sad si puna romantinih sranja kojima te zatrpava jer je, oh, tako sladak i fin, i kae mi da se
udaje. Samo, koliko e to potrajati? Zavarava se, Carole. Tebi je trideset i devet. Njemu
ezdeset i jedna. Dajem vam godinu, dvije najvie.
Hvala na iskazanom povjerenju i dobrim eljama, ree ona, a sad je zvuala zaista razljueno. Znala sam da ti to nee moi. Simon je smatrao da bih te trebala nazvati, kae daje to
poteno. A ja sam rekla da e reagirati kao potpuni kreten. Ja sam, izgleda, bila u pravu.
Sad je bila zloesta i znala je to, ali grozno joj je bilo to on tako zvui i grozno to uje daje
jo povrijeen. A to ako se nikada ne oporavi i ona ostane kriva zauvijek? No ak ni ovakva
razmiljanja nisu je natjerala da mu se poeli vratiti. Htjela se samo udati za Simona.
Zato nisi naprosto pustila Simona da se javi? zlobno je upitao on. To bi bilo puno
jednostavnije. Nita od ovog cirkusa, samo hrpa sranja kako treba biti razuman, uzdravlje stari
moj, Boe uvaj Kraljicu i tome slino... Opet je plakao, ula je, a onda je zavlada beskonana tiina. mrcnuo je, a kad je ponovo progovorio, zvuao je strano. Ne mogu vjerovati da
se udaje u lipnju. Tinta na papiru od rastave jo se nee osuiti.
Zao mije, Charlie, tiho je rekla. Ne mogu nita. Jato elim. On je opet zautio, razmiljajui o njoj. Sjeao se koliko ju je volio i alio to mu nije dala priliku. Ali nije. I sada je
Simon bio na redu. Odbacila je sve stoje s Charlijem imala. Jo nije mogao povjerovati u to.
Oprosti, duo, rekao je, a blagost njegovih rijei razdirala je njeno srce. Bile su puno djelotvornije nego bijes, ali nije mu to rekla. Jedino ti jo, valjda, mogu rei, sretno.
Hvala. Sjedila je za radnim stolom, nijemo plaui. Htjela mu je rei da ga jo voli, ali
znala je to da to ne bi bilo poteno. Ali na neki nain, znala je, uvijek e biti tako. Bilo je to
tako zbunjujue, tako bolno, ali je barem osjeala daje, nazvavi ga, postupila ispravno. Sad
moram ii. Bilo je prolo devet i trideset i za pola sata se trebala nai sa Simonom u klubu.
uvaj se, promuklo je rekao Charlie i tren kasnije, prekinuli su vezu. Sjedio je u krevetu,
naslonio glavu na rub i zatvorio oi. Nije mogao vjerovati da mu je to rekla. A u jednom ludom trenutku pomislio je kako ga zove da mu kae kako je sa Simonom gotovo. Kako je mogao biti tako glup? A sada nije mogao vjerovati koliku mu je bol nanijela.
Ustao je, obrisao oi i zagledao se kroz prozor. Bilo je sunano poslijepodne i odjednom se
ak ni Sarini dnevnici nisu inili toliko vani. Htio je samo izai iz kue i vritati. Nije znao
to e, ali ustao je iz kreveta i obukao se. Poeljao se i uz traperice navukao debeli demper.
Navukao je tople arape i izme, uzeo jaknu, zakljuao kuu i sjeo u auto. Nije znao kamo
ide, znao je da barem na neko vrijeme mora izai. Moda je ona u pravu, moda s njime neto
nije u redu kad si je tek tako mogao uzeti slobodno. Ali u New Yorku je bila takva zbrka da
mu se i nije inilo kako ima izbora.
Besciljno je vozio prema gradu i u retrovizoru vidio da izgleda neuredno. Nije se obrijao
od prekjuer, a oi su mu odjednom izgledale upalo. Kao da gaje udarila ciglom. Ali znao je
da jednom mora preboljeti. Nije mogao ostatak ivota provesti plaui za njom, ili moda je?
A ako se sada tako osjeao, kako e tek biti u lipnju kad se vjenaju?

Proao je kraj Povjesniarskog drutva, postavljajui si tisue pitanja, a onda je, ne znajui
zato, stao. Francesca nije bila prava osoba za takve razgovore. Na svoj nain ona je bila jo
povrijeenija nego on. Ali morao je s nekim razgovarati. Vie nije mogao samo sjediti itajui
dnevnike, a nekako, nije vjerovao da bi mu, u ovom trenutku, razgovor s Gladys Palmer pomogao. Pomislio je da samo ode u bar i popije neto. Bilo mu je potrebno da uje buku i vidi
ljude, morao je uiniti neto da otupi bolnost novosti koje je upravo uo od Carole.
Jo je sjedio u autu pitajui se da li da ue unutra, kad ju je ugledao. Upravo je zakljuala
vrata i bila je na pola stubita, a onda se, kao daje osjetila daje netko promatra, Francesca okrenula i spazila ga. Na tren je oklijevala, pitajui se je li to bila sluajnost ili namjera, a onda
se okrenula i krenula dalje. Bez razmiljanja zato to radi, on je izaao iz auta i potrao za
njom, a pri tom je mislio samo o Sarah i Francoisu. U odreenom trenutku, Francois je morao
imati hrabrosti da bi se pojavio tamo. Vratio se, iako ju je uplaio, i poklonio joj ogrlicu i medvjee pande. Charlie ak nije ni uplaio Francescu, podsjetio je sam sebe. Ali ona je, otkako
su se upoznali, samo bjeala od njega. Bila je trajno uplaena, od ivota, mukaraca, ljudi.
ekaj! viknuo je kad se naao dva koraka iza nje, a ona se okrenula sa zabrinutim pogledom u oima. to je htio od nje? Zato juri za njom? Nita mu nije mogla dati i predobro je
to znala. Vie nikome nije mogla nita dati, a pogotovo ne Charliju. Oprosti, ree on i kao
da mu je iznenada postalo neugodno, a ona odmah primijeti kako grozno izgleda.
Sutra moe donijeti knjige, ree ona kao da bi on jurio niz ulicu zbog dvije knjige koje
je zaboravio vratiti. Nije mogue.
Jebe knjige, on uzvrati otvoreno. Moram razgovarati s tobom... Moram s nekim razgovarati... Rairio je ruke u oaju, kao da se davi, i ona je odjednom shvatila da je na rubu
suza.
Neto nije u redu? Neto se dogodilo? Usprkos samoj sebi, bilo joj gaje ao. Nije bilo
teko zakljuiti da jako pati. Sjeo je na stubite koje vodi u zamraenu kuu, a ona gaje pogledala kako bi gledala svoju djevojicu. to je? ovog puta je blago upitala, sjedajui na stube do njega. Reci mi to se dogodilo. Sjela mu je jako blizu, a on je zurio u prazno, poalivi to nema hrabrosti da je uhvati za ruku dok joj pria.
Ne bih te trebao gnjaviti s tim... upravo sam razgovarao s nekim. Upravo me je nazvala
moja biva ena... znam... lud sam... ona je s tim tipom ve vie od godinu dana, on je stariji
partner u njenoj tvrtki, ima ezdeset ijednu godinu i tri puta je bio oenjen... i tako, ona me
ostavila zbog njega, prije tono deset mjeseci. Prole jeseni smo pokrenuli rastavu i, duga
pria, no ja sam premjeten u New York, a tamo nije ilo pa sam uzeo slobodno... i sad me
ona zove... nazvala me i ja sam mislio da e mi rei kako je dola k sebi. Nasmijao se kratko
i uplje, a Francesca gaje promatrala. Ve je mogla pogoditi to slijedi.
Umjesto toga, nazvala te da ti kae kako se udaje, rekla je tuno, a on je izgledao zateeno.
I tebe je nazvala? Tuno joj se osmjehnuo i oboje su se nasmijali.
Nije trebala. Ja sam takav poziv imala prije izvjesnog vremena, ree ona s pogledom punim tuge.
Od svog supruga?
Ona kimne. Njegov je bio malo ekstravagantniji. Njegova veza je objavljena putem francuske dravne televizije, na Olimpijadi. On je sportski komentator, spetljao se s mladom curom, francuskom skijakom ampionkom. Postali su ljubimci masa. Nema veze stoje bio oenjen i imao dijete. To je bilo potpuno nevano. Svi su se zaljubili u Pierrea i Marie-Lise, ona
je najslae stvorenjce koje je svijet vidio. Njoj je bilo osamnaest, njemu trideset i tri. Pozirali
su fotografima, bili su na naslovnici Paris-Matcha. ak su skupa davali intervjue, a meni je
govorio da to nije vano. To je bio dobar publicitet za skijaki tim. Sve za Boga i domovinu.
Ali ja sam se ipak malo uzrujala zbog toga, kad je ona ostala trudna. Digli su veliku prainu
oko toga i na TV Ljudi su poeli slati djeju odjeu koju su saili za nju, samo to su je upor-

no slali meni. On mi je i dalje govorio kako me voli i naravno lud je za Monique..., a on je

dobar otac... i tako sam ja ostala...
I plakala sve vrijeme, nadopunio ju je on.
Tko ti je to rekao? Na trenje izgledala iznenaeno, a on joj se blago osmjehnuo.
Monique. Ali nije rekla nita drugo. Nije htio malu uvaliti u neprilike, a Francesca se
nasmijeila mudro i slegnula ramenima.
No dakle, ja sam ostala, a Marie-Lise je bila sve vea i vea. Sve vie intervjua, vie reportaa, vie prostora na TV nacionalni sportski komentator i zlatna olimpijska tinejderka.
Savreno. Jo vie udarnih vijesti. Zadnje novosti: ona eka blizance. Jo vea koliina plijena
stie nam na kunu adresu. Monique je mislila da ja ekam bebu, pokuaj to objasniti petogodinjem djetetu. Svejedno, Pierre mi je uporno govorio da sam neurotina i staromodna. Po
njegovom miljenju, ja sam stisnuta Amerikanka, a to je sve bilo tako francuski, samo to ja
to nisam htjela razumjeti. Problem je u tome to je za mene to bilo ve vieno, moj otac je
Talijan i skoro istu stvar je napravio mojoj majci kad je meni bilo est godina. Ni tada ba nije
bilo zabavno, ali iskreno, ovo je bilo gore. U njenoj prii zvualo je gotovo smijeno, ali
nije bilo teko zakljuiti daje to bila mora. Kad te mu vara pred TV kamerama, to mora biti
jo gore od onog to je Carole priredila njemu. ak je i Charlie tako mislio. No dakle, bebe
su se konano rodile. I bile su preslatke, naravno, deko i curica. Jean-Pierre i Marie-Louise,
njihove dvije draesne kopije. Podnosila sam to jo otprilike dva tjedna, a onda mi je dogorilo. Pokupila sam Monique i rekla mu neka mi javi ako bude imao jo djece, a u meuvremenu, moe me nai u New Yorku, kod moje majke. Kad sam stigla tamo, promislila sam o tome, a majka me izluivala, vritei protiv njega. Za nju je to bilo kao repriza njenog razvoda.
Nakon nekog vremena, nisam to htjela vie sluati. Pokrenula sam brakorazvodnu parnicu.
Francuski mediji su rekli da uope nemam sportskog duha. Bili su u pravu, vjerojatno. Razvod je okonan prije godinu dana, pred proli Boi. Na proli Badnjak, primila sam isti poziv
kao ti malo prije. Htjeli su sa mnom podijeliti vesele vijesti. Upravo su se vjenali u Courchevelu, na skijalitu, s bebama na leima, i znali da bih ba ja rado podijelila sreu s njima.
Monique mi kae daje ona opet trudna, eli roditi jo jedno prije nego to pone trenirati za
sljedeu Olimpijadu. Ba slatko. Alija se samo pitam zato se gnjavio sa mnom? Mogao je
samo priekati na nju i preskoiti cijelu epizodu koja je ukljuivala mene. Za TV to ionako
nikad nije dobro sjelo. Kako su francuski mediji rekli, bila sam vrlo amerika i prilino dosadna.
I sada je zvuala ogoreno i gnjevno. Sluajui stoje ispriala, to mu i nije bilo udno. Oito, bila je duboko povrijeena gubitkom i ponienjem, a to to je njen otac napravio istu stvar
dok je bila dijete sigurno joj nije olakalo stvar. Pitao se to to sada znai za Monique. Je li
ona sada gubitnik tree generacije, s garantiranim promaajem u braku? Teko je bilo rei
kako takve stvari utjeu na ljude. Njegovi roditelji su bili u sretnom braku, kao i Carolini. A
njima se to ipak dogodilo. Znai li to da svi imaju brane promaaje? Ili samo neki? Stoje sve
to znailo?
Koliko dugo ste bili u braku? upitao ju je. est godina, ree ona, lagano se naslonivi
na njega. Nije ak ni bila svjesna da to radi, ali prijalo joj je to mu je ispriala svoju priu.
Sluajui njega, nije se vie osjeala tako usamljeno, a nije ni Charlie. A to je s tobom?
upita ona sa zanimanjem. Odjednom su imali puno zajednikog. Nogirali su ih strunjaci.
Mi smo bili u braku devet godina, skoro deset. Ja sam, prava kula straara, mislio da smo
blaeno sretni. Nisam uope primijetio da ima problema dok ona nije ve zapravo ivjela s
nekim drugim. Ne znam kako mi je to promaklo. Rekla je da smo bili prezauzeti, previe putovali, meusobno nismo bili dovoljno paljivi. Sad mi se, ponekad, ini da smo trebali imati
klince. Zato niste?
Ne znam. Ona je, pretpostavljam, u pravu, priznao je on, to je bilo lake priznati Franceski nego Carole. Moda smo zaista bili prezauzeti. Naprosto, to nam nije bilo neto to

bismo trebali uiniti, a sad mije ao, pogotovo kad sretnem dijete kao to je tvoje. Nakon devet godina braka, nemam se sa ime pohvaliti.
Francesca mu se osmjehne, a njemu se svidjelo ono stoje vidio. Bilo mu je drago to ju je
zaustavio na ulici. Morao je s nekim razgovarati, a moda je bolje bilo s njom, nego s nekim
drugim. Ona je, barem, razumjela i njega i ono to se dogodilo.
Pierre je rekao da se to nama dogodilo zato jer sam ja bila previe zaokupljena s
Monique. Prestala sam raditi kad sam je rodila. Radila sam kao model u Parizu kad smo se
upoznali, a kad smo se vjenali, ostavila sam manekenstvo, studirala povijest i povijest umjetnosti na Sorbonni i obranila magisterij. Ali kad sam nju rodila, naprosto sam se zaljubila u
ulogu majke. Htjela sam biti s njom cijelo vrijeme. Htjela sam se sama brinuti za nju, mislila
sam da i on to eli. Ne znam, Charlie..., moda ponekad i ne moe pobijediti. Moda su neki
brakovi ukleti od poetka. Ona je tako mislila.
U posljednje vrijeme, to mislim i ja. Charlie je kimnuo u znak slaganja. Mislio sam
da imamo sjajan brak, a izgleda da sam bio lud, a ti si mislila da si bila udata za francusku
verziju princa iz bajke. Kako bi to rekla, Prince Charmant! Ona kimne i nasmije se. A
ispada da smo oboje ludi. I sad e se Carole udati za nekog starog prdonju koji skuplja ene, a
tvoj bivi mu je oenjen za dvanaesto-godinjakinju s blizancima... pomisli samo... kako
ovjek uope moe znati daje u pravu? Moda nikako. Moda moramo riskirati i saznati putem. Jedno u ti rei, sljedei put, ako ga uope bude, sluat u kao lud. Neprestano u postavljati pitanja... kako si ti?... kako sam ja?... kako smo oboje?... jesi li sretna?... je li ovo dobro?... vara li me ve? Ona mu se nasmijala, ali on se nije do kraja alio, neto je nauio iz
onoga to se dogodilo, no Francesca je izgledala tuno, odmahnuvi glavom.
Ti si hrabriji od mene. Za mene nee biti sljedeeg puta, Charlie. Ja sam ve odluila.
To mu je rekla jer je sada bila voljna da mu bude prijateljica, ali nita vie. Romansa nije bila
na njenom dnevnom redu.
O takvim stvarima se ne moe donijeti odluka, on blago odvrati.
Moe, moe, usprotivila mu se ona. Ja jesam. Ne elim vie da mi gaze srce i duu.
A da sljedei put proba bez TV prijenosa? bockao ju je on. Ili moda samo uz autorska prava i postotak od prodaje tabloida. A to misli o udjelu u prodanim ulaznicama? alio
se on, a ona se maloduno smjekala. Bila je jako, jako povrijeena i teko ranjena svime to
joj se dogodilo.
Ne zna kako je to bilo, rekla je strastveno. Kad joj je pogledao u oi, mogao je vidjeti
odsjaj tih dogaaja. Sad je ostala samo bol i on se prisjetio onoga to je Monique nabacila,
kako je plakala. Zato je bila tako zatvorena prema svima, zato je bila onako neljubazna prema
njemu u poetku. Ali sad je mislio samo kako je sigurno bila usamljena, i jo uvijek je, i bez
razmiljanja, zagrlio ju je i privukao blie. Ali u tome nije bilo nikakve prijetnje, htio joj je
samo biti prijatelj, a ona je to osjetila i nije ga odbijala.
Zna to, mala, blago je rekao, ako se to ikada opet dogodi i ti se odvai na opasni
skok u novi brak, ja u te zastupati. Ali ona se nasmije na to i odmahne glavom.
Na taj posao nemoj ekati, Charlie... to se nikada nee dogoditi. Ne meni. Ne opet.
Znao je koliko to iskreno misli.
Hoemo li, onda, sklopiti sporazum? Ni ti ni ja vie neemo raditi budale od sebe, ili, ako
jedno od nas poklekne, mora i ono drugo, neka vrsta samoubilakog dogovora... brane kamikaze... On se zafrkavao, no njoj to nije smetalo. Sada se prvi put nasmijala na raun svoje
situacije i iznenadila se shvativi da se od toga bolje osjea iako nije mislila da je za njega
puno uinila, no kad je to rekla, on se usprotivio. Morao sam s nekim razgovarati, Francesca..., i drago mije to si to bila ti. A onda su oboje ustali te ona, ispriavajui se, pogleda na
sat i podsjeti ga da treba otii po svoju ker.

 Stvarno mi je ao to te moram napustiti. Bit e dobro? upitala je, a on u njoj ugleda

osobu koju do sada, u kratkom vremenu to je poznaje, nije vidio, ali sad mu je laknulo. Djelovala je puno prijaznije i puno otvorenije.
Bit e sve u redu, slagao je. Htio se vratiti kui i razmisliti o svemu, o Carole i Simonu,
nastojat e se pomiriti s njihovim brakom. Na svoj nain, njemu je trebalo vie vremena daje
preboli. Ali kad je pogledao Francescu, neto mu je palo na pamet. Sto kae na veeru, nas
troje, sutra? Nije je htio uplaiti pozivom na sastanak nasamo. I vratit u knjige, obeajem,
dodao je kao poticaj, dok ga je ona pratila do auta. Njen je bio malo nie niz ulicu. Sto kae? Obina pizza, pageti, tako neto? Svima bi nam moglo prijati da izaemo van. Onaje
oklijevala, a on je imao osjeaj da e odbiti, no kad gaje pogledala, znala je daje on nee povrijediti. Rekla mu je kako stoje stvari. A on je znao da mu ona moe ponuditi samo svoje prijateljstvo pa ako je to mogao prihvatiti, mogla je otii na veeru s njim.
U redu. Ona je izgledala odluno, a on se smjekao. Moda emo se ludo provesti.
Veera u Deerfieldu. Moda ak odijelo i kravata, zna. Bio je neozbiljan i uspio ju je nasmijati, a onda ju je odvezao do njenog auta. Doi u po vas u est, rekao je, osjeajui se
ponovo gotovo ljudski, a onda, kad je izlazila, pogledao ju je blago. Francesca..., hvala!
Domahnula mu je dok se udaljavao, a on je razmiljao o onome to mu je ispriala. Sigurno joj je bilo teko... i gore... razorno... i poniavajue... Ljudi su ponekad bili toliko odvratni
jedni prema drugima, daje to bilo teko shvatiti. Carole nije bila odvratna, mislio je on vozei
se kui, samo mu je slomila srce. I to je sve. Za sada, nita ozbiljnije od toga.
Kad je otkljuao vrata svoje kue, pomislio je na Sarah, patnju koju je proivjela s
Edwardom i sreu koju je sigurno nala s Francoisom. Pitao se kako se moe premostiti dva
ivota, dva trenutka... kako iz nepodnoljive patnje i potpunog gubitka povjerenja u bilo koga... ponovo postati potpuna osoba, oprostiti i poeti ivot iz poetka? Upalio je svjetlo i znao
je, jo nema odgovore. ak i nakon razgovora s Frahcescom mogao je misliti samo na Carole.
Te noi je, leei u krevetu, razmiljao o njoj umjesto o Sarah i Francoisu. I dok je razmiljao
o misterijama ivota, odluio je da nekoliko sljedeih dana ne ita dnevnike. Morao je to razrijeiti, vratiti se u stvarni svijet i baviti se vlastitim ivotom.

Poglavlje 16
CHARLIE JE DOAO PO NJIH U osamnaest sati i odvezao ih kod Di Maia u Deerfield, na veeru. Charlie i Francesca su oboje bili malo stidljivi, ali Monique je vedro brbljala cijelim putem
do Deerfielda. Priala je o svojim prijateljima u koli, o psu kojeg bi htjela imati, hrku kojeg
joj je majka obeala, kako bi sutra htjela ii na klizanje, a i poalila se na zadae.
U Francuskoj sam dobivala puno vie zadaa, na kraju je ipak popustila, neodreeno se
osvrnuvi na njihov ivot u Francuskoj, a Charlie je pogledao Francescu. Ona je zurila kroz
prozor.
Moda bi te trebali poeti uiti njemaki, ili kineski, tako neto, tek toliko da neto radi,
naalio se s njom, a Monique je napravila grimasu; to se nje tie, dva jezika su bila dovoljna
gnjavaa, iako je oba govorila bez problema. A onda ih je pogledala ozareno.
Moja mama govori talijanski. Moj djed je bio iz Venecije. I po i njenim rijeima, gad
kao i njen mu, prisjetio se Charlie. Dotaknuli su sve njene omiljene teme. Bit e to sjajna
veer. No ona nita nije rekla. Tamo imaju puno amaca, objasnila mu je Monique, a on je
taktino promijenio temu i upitao kakvog bi psa htjela. Neto malo i slatko, odmah je odgovorila, oito, o tome je dobro razmislila. Kao chihuahua.
Chihuahua? Nasmijao se na tu ideju. Tako su mali da bi ga pobrkala s hrkom. Ona
se zagrcnula od smijeha kad je to rekao.

 Ne, ne bih. A onda joj je on priao o Gladysinom psu, velikoj dobroudnoj seterici, i
predloio daje odvede tamo, daje vidi. Njoj , se to svidjelo, a Francesca se u tom trenutku gotovo osmjehnula. Ponekad je bila tako ozbiljna i tako tuna da gaje srce boljelo zbog nje. No
barem je Monique bila sretna. To je govorilo neto o Franceskinim roditeljskim sposobnostima i svjedoilo daje bez sumnje voli i daju je zatitila od uasa koji su im se dogaali u Parizu.
A nekoliko minuta kasnije, stigli su u Deerfield.
Restoran je bio pun i veseo, a Monique je naruila pagete i mesne okruglice gotovo istog
trena kad su sjeli za stol. Odraslima je trebalo malo dulje i na kraju su naruili cappeline s
bosiljkom i rajicom. On je izabrao vino i primijetio da Francesca govori talijanski s konobarom. On je izgledao oduevljeno, a Charlie je sluao sa zadovoljstvom.
Volim to uti. Smjekao joj se. Jesi li ikada ivjela tamo? Do devete godine. Ali s
ocem sam, dok je bio iv, uvijek govorila talijanski. Voljela bih da ga i Monique naui. Uvijek je korisno znati jo jedan jezik. Iako to sada, budui da opet ive u SAD, nije izgledalo
jako vano. Moda se jednog dana poeli vratiti u Europu i tamo ivjeti, dodala je Francesca
iako se u dubini due nadala da nee biti tako. A onda mu se obratila s pogledom punim pitanja. O njemu je juer saznala puno, ali to je bilo samo o njegovom braku. A to je s tobom?
Sto e ti? Natrag u London?
Ne znam. Ovdje sam se zaustavio na putu u Vermont, na skijanje. A onda sam upoznao
Gladys Palmer, vidio kuu i zaljubio se u nju. Unajmio sam je na godinu dana, ali ak i ako se
vratim u Europu, mogu ovamo dolaziti na odmor. No za sada sam ovdje sasvim zadovoljan
iako pomalo osjeam krivnju to ne radim. Ovo je prvi put u ivotu da sam tako neto uinio.
Ali na kraju, morat u opet biti arhitekt, po mogunosti u Londonu.
Zato? Ona se udila, nakon svega to joj je ispriao. Zato da progoni svoju enu ili je
bilo drugih razloga? Njen pogled postavljao je nebrojena pitanja.
Moj ivot je tamo, on ree vrsto, a onda se ispravi, dok je Monique kopala po svojim
mesnim okruglicama. Barem je bilo tako. Kuu sam prodao pred odlazak. A sad vie nije
bio siguran ni ima li tamo posao. Osim toga, volim London, tvrdoglavo je rekao. Ali isto
tako, volio je i Carole. Moda zauvijek. ak i nakon to se uda za Simona, no to nije rekao
Franceski. Deprimirala ga je i sama pomisao na to.
I ja sam voljela Pariz, tiho ree Francesca. Ali poslije nisam mogla ostati... pokuala
sam. Ali bilo je preteko. Izludilo bi me, oekivala sam da ga vidim svaki put kad skrenem iza
ugla, ekala da naletim na njega i mrzila ga kad bi se to dogodilo. Plakala sam svaki put kad
sam ukljuila vijesti i ugledala ga, ali nisam se mogla natjerati da prestanem gledati. To je
bilo bolesno. Zato sam otila. Sad ne mogu zamisliti da bih tamo ivjela. Uzdahnula je i
osmjehnula se preko njihovih cappelina.
Ostat e ovdje? Volio je razgovarati s njom. Bilo je pravo olakanje razgovarati s nekim i izbaciti iz sebe stvari koje su ga gotovo ubile. Razgovor o tome nekako im je umanjio
veliinu.
Moda, odgovori ona. Nije jo odluila. Moja majka misli da bih trebala dovesti
Monique natrag u New York, kako bi dobila solidno obrazovanje. Ali mi smo ovdje zadovoljne, kola je dobra. Ona voli skijati. Meni se svia naa kuica na kraju grada. I jako je mirno.
elim zavriti svoj doktorat dok smo ovdje, nakon toga mogu odluiti. Ovo bi moglo biti dobro mjesto za pisanje. Ili itanje. Pomislio je na Sarine dnevnike i nita nije rekao.
Moglo bi, sloio se on. Ja bih htio malo slikati. Njegov stil je oduvijek pomalo sliio
Wyethovom, a uz ovaj snijeg, krajolik oko Shelburne Fallsabio je savren.
Svestran ovjek, ree ona s blijeskom u oima, a on joj se najednom osmjehne. Svialo
mu se kad gaje bockala. A onda su, konano, ponovo ukljuili Monique u razgovor, no ona je
bila sasvim zadovoljna sluajui ih dok je jela svoje pagete. Monique je priala o svom ivotu u Parizu, stanu koji joj je bio drag, kako je svaki dan nakon kole ila u Bulonjsku umu, o

putovanjima na koje je ila s roditeljima, uglavnom na skijanje jer je to bila strast njezinog
oca. A Francesca je, sluajui je, postala nostalgina, stoje zabrinulo Charlija. Nije htio da se
ona opet zatvori. Ovo je bilo dobro za oboje i ona se opet opustila kad je Charlie promijenio
temu, a onda se neega dosjetio i odluio je za to upitati.
Sto kae da odemo na skijanje ove subote? Moemo otii u Charlemont na jedan dan.
Od Gladys je uo da to mnogi mjetani esto rade. A Monique se odmah oduevila.
Daj, mama..., mooolim teee... Rastezala je rijei kao vakau gumu, a Francesca se
smjekala na poziv.
Ti si vjerojatno zauzet, a ja bih zaista trebala malo raditi. Mislim da ne...
Daj, blago je rekao on. Dobro bi nam dolo, svima. Mislio je na udar koji je pretrpio
juer kad ga je Carole nazvala i na sve ono to mu je Francesca ispriala. Svima je trebalo
malo zabave u ivotu, a dan na skijanju zvuao je savreno. Moe odvojiti jedan dan. Moemo oboje. On nije imao to drugo raditi, osim itati Sarine dnevnike. Idemo. Izgledao
je toliko umiljato i zvuao toliko uvjerljivo daje ona na kraju popustila, iako se jo uvijek osjeala malo nesigurno ako bi mu bilo to dugovala. To nije eljela. Mogao bi oekivati neto
to mu ona ne moe dati.
U redu, samo na jedan dan. Monique se raspoloenje silno popravilo nakon toga. Brbljala je i smijala se i priala o ovdanjim spustovima, usporeujui ih s Courchevelom i Val
d'Isereom, a Francesca se na to smijala, kao i Charlie. Skijanje se ba i nije moglo usporediti,
ali svejedno e biti zabavno. I svi su se tome veselili, dok ih je on vozio natrag u Shelburne
Falls nakon veere.
Stao je pred njihovom kuom i izaao van. To je bila mala, uredna drvena kuica, bijelo
obojana, sa zelenim prozorima i kolanom ogradom oko nje. Kad su izali iz auta, Francesca
mu zahvali na veeri.
Stvarno sam uivala, ona oprezno ree, a Monique se odmah ubaci.
I ja isto. Hvala, Charlie.
Molim lijepo. Vidimo se u subotu. Kad da doem po vas? Nije pokazao namjeru da
ue s njima u kuu. Instinktivno je znao da bi to uplailo Francescu. Jo je imala pogled mlade srne koja e svakog trena pobjei natrag u umu, pogotovo sada kad su bili na njenom terenu. Oito je bilo da ga ne eli pustiti preblizu, ma koliko ljubazno razgovarali.
Moe u osam? predloila je ona, odgovarajui mu na pitanje. Tako do devet moemo
biti na skijalitu.
Dobro. Onda, vidimo se, rekao je on i promatrao ih kako ulaze u kuu i zatvaraju vrata.
Vidio je kako se pale sva svjetla, kua je izgledala ugodno i toplo dok ju je tako gledao izvana. I iznenadio se, shvativi koliko se osamljeno osjeao kad je krenuo natrag svojoj kui.
Kao daje sada stalno bio negdje izvan, gledajui Francescu i Monique, sluajui o Carole i
Simonu..., itajui o Sarah i Francoisu. Vie nikome nije pripadao i ponovo je shvatio koliko
mu to nedostaje. U takvim mislima, polako je skrenuo s puta i odluio se na putu do kue zaustaviti kod Gladys Palmer. Onaje bila dobro raspoloena, dobro je izgledala i bila je oduevljena nenadanim posjetom. Skuhala mu je aj od kamilice i ponudila mu tanjur svjeih kolaia s umbirom. Kako je u kui? oputeno je upitala, a on se smjekao u znak odgovora.
Mislio je na Sarah i dnevnike koje je jo uvao kao tajnu, ak i pred gospoom Palmer. Htio
ih je proitati do kraja prije nego to joj kae za njih.
Dobro, rekao je on, nita ne odajui, a onda joj ispriao kako je proveo veer s Francescom i njenom keri.
To obeava, ree ona. Bilo joj je drago zbog njega.
Vidjet emo, odvrati on, ispijajui drugu alicu aja, a onda je konano krenuo kui. I
pritom se osjeao neoekivano manje usamljen. Susreti s njom uvijek su, izgleda, imali neku
iscjeljiteljsku mo za njega. Bila mu je gotovo kao majka.

A kad je uao u kuu, uini mu se daje gore uo neki um prije nego stoje upalio svjetlo.
Stajao je vrlo mirno, oslukujui, elio je
da to bude ona, uvjeren daje uo korake. Ali stajao je tamo dugo, u tiini. Nije bilo nita. A
onda je napokon upalio svjetlo.
Kad je otiao gore, pomislio je da opet malo ita, ali shvatio je da mu treba malo odmora
od njih. Toliko se saivio s njom i Francoisom. Postali su mu prestvarni i elio je samo biti s
njima. To nije bilo zdravo.
Te veeri je uzeo neki roman i prisilio se da ita. Ali to je bilo toliko dosadno u usporedbi
sa Sarinim rijeima daje u deset sati ve spavao dubokim snom, i trgnuo se kad je uo neki
zvuk u sobi. Otvorio je oi i na kratko pogledao oko sebe, ali napolaj spavao, a nju nije vidio.
U subotu, kad je krenuo po Francescu i Monique, bilo je ve tjedan dana da nije uope ni
taknuo dnevnike. Usput je stao kod Gladys i dao joj knjigu koju je spremio za nju. Na brzinu
su popili alicu aja i onda opet priali o Franceski, a Gladys je izgledala zadovoljna to se on
ponovo sastaje s njom. Veselilo ju je to zna da on ima prijateljicu i nadala se da e je upoznati jednog dana, ako se Charlie nastavi viati s njom.
Kad je doao po njih, Monique je nosila jarkocrveno jednodijelno skijako odijelo, a Franceska je izgledala jako minkerski u crnom odijelu od stretcha. Nije bilo teko zamisliti daje
bila model, bila je vrlo dojmljiva. A obje su izgledale kao da su dobro raspoloene. Smjestili
su skije u auto i petnaest minuta kasnije, bili su u Charlemontu, a Francesca je prijetila da e
Monique poslati u kolu skijanja. Nije htjela da se mota naokolo sama i kupi nepoznate ljude.
Charlie je u tome vidio smisla, ali Monique je bila gorko razoarana.
U skijakoj koli su svi grozni, alila se ona, nitko ne zna raditi nita zabavno. Neu ii,
ona se durila, a Charliju je bilo toliko ao da se ponudio da skija s njom. Zaista je uivao u
drutvu s njom. Uostalom, tako su se i upoznali, i tako je poelo njihovo prijateljstvo. Ali
Francesca mu se nije htjela jo vie nametati.
Zar ne bi htio sam skijati? iskreno gaje pitala, a on je, iako se trudio ba suprotno, morao primijetiti koliko su joj oi zelene.
Ona skija bolje nego ja, nasmijao se, jedva uspijevam odrati korak s njom.
Nije istina, Monique ree iskreno, uz osmijeh, ti si jako dobar. Ima dobar stil, ak i na
hupserima, ona gaje hvalila, a on se nasmije na njenu procjenu. Nesumnjivo, imala je oeve
gene, barem to se tie skijanja. A Charliju je to bilo zgodno.
Hvala, gospoice. Onda, skija sa mnom?, a onda se okrenuo njenoj majci. Hoe li
nam se pridruiti? Ili si preveliki strunjak za nas? Zapravo nikada nije vidio Francescu na
skijama, shvatio je, samo njenu ker.
Nije loa, Monique joj je priznala, a Francesca joj se nasmijala, a onda su njih troje odluili tog jutra skijati zajedno. A Charlie je bio zaista impresioniran dok je gledao Francescu
kako juri niz planinu. Nije znao je liju njen olimpijski ampion nauio poneto ili je tako skijala i prije njega, ali bila je puno bolja nego to mu je rekla. Bila je gotovo jednako dobra kao
i njena ker, iako ne toliko sigurna, no u svakom sluaju bila je preskromna. Skijala je s takvom elegancijom i s takvim skladom daje to privlailo pozornost ljudi, a on joj je morao izraziti svoje divljenje kad su se zaustavili u podnoju. Ti si jako dobra, rekao je s divljenjem.
Volim skijanje, priznala je ona. Dok sam bila mala, ili smo obino u Cortinu. Moj otac je
bio sjajan skija, ali ja sam uvijek bila malo previe oprezna, rekla je, a Monique je ivahno
kimala. Njoj se svialo puno bre skijanje. Francesca je bila ena s mnogim arima, mnogim
talentima, a veinom su bili ili neizraeni ili skriveni. Kakva seta, mislio je Charlie. Ali kako
je dan odmicao, shvatio je da zaista uiva u njenom drutvu. Otrina koja ga je prije iritirala,
vie se uope nije pokazivala, izgledala je zadovoljno i oputeno, i bilo je jasno da jako voli
skijanje. A i ona je uivala u drutvu s njime. Do posljednjeg spusta, ve su se osjeali kao
stari prijatelji, a izgledali su kao obitelj dok je Monique skijala ispred njih. Francesca je stalno

pazila na nju, ali uglavnom je ipak skijala s Charlijem. Naveer, kad su skinuli skije, zaustavili su se u restoranu u podnoju, na kolaima i vruoj okoladi. Monique je sada ve izgledala
umorno, ali Francesca je sjala od zadovoljstva. Njena mlijenoblijeda koa zarumenila se do
ruiaste, a oi su izgledale blistavo.
Odlino sam se provela, rekla je, zahvaljujui mu. Prije sam se alila kako skijanje ovdje nije toliko dobro kao u Europi, ali sada mi to vie nije vano. Svejedno uivam. Hvala ti
to si nas poveo, rekla je uz gutljaj vrue okolade i toplo ga pogledala.
Trebamo isprobati ostala mjesta u blizini. Ili otii u Vermont. Sugarbush je dosta dobro
skijalite, on je mirno dodao.
Vrlo rado, ree ona prije nego to e se ponovo povui u sebe, ali s njim se sada osjeala
potpuno oputeno i sjedila mu je vrlo blizu za malim stolom. Osjeaj blizine njenih dugih,
gracioznih nogu izazvao je u njemu lagane trnce. Otkako gaje Carole napustila, ovako se nije
osjeao ni s kim. U Londonu je imao nekoliko poziva
za izlazak, ali sve mu je zvualo grozno. Pa nije ni pokuao. Znao je da nije spreman. Ali
za ovu enu finog uma, krajnje plaljivu i punu velike patnje, poeo se zagrijavati.
Zapravo, nije mu se vraalo u Shelburne Falls pa je predloio veeru usput, to je Monique
prihvatila zbog svoje majke. Stali su u Charlemont Innu i uzeli odline tople sendvie od puretine s pireom i vedro priali o raznim temama, ukljuujui i arhitekturu, i otkrili da i ona,
kao i on, ima veliku strast prema srednjovjekovnim zamkovima. Monique je sada ve gotovo
spavala, a kad su se vratili u auto, zijevala je i zamalo se spotaknula, ali Charlie ju je uhvatio.
Ovo je bio dug, lijep dan za sve. Ovog puta, kad su stigli do njihove kue, Francesca gaje pitala hoe li ui na pie ili kavu. Osjeala se kao da neto mora uiniti kako bi mu zahvalila.
Ja moram staviti Monique u krevet, proaptala joj je preko glave, a onda je otpratila u
stranji dio kue, do njene male, ugodne sobice, dok je on ekao u dnevnoj sobi i promatrao
zid pun knjiga koje je Francesca donijela sa sobom iz Europe. Tu je bilo predivnih izdanja
koje je godinama skupljala, uglavnom o europskoj povijesti i vie knjiga o umjetnosti, a imala
je ak nekoliko prvih izdanja. Jasno ti je da sam luda za knjigama? ree ona kad se vratila
u dnevnu sobu i primijeti daje on zapalio vatru. Soba je bila mala i ugodna, puna starih stvari
koje su njoj neto znaile, veinom donesenih iz Europe. Soba je davala sliku o njoj. Isprva
mu se inila tako hladna, tako zatvorena, ali ova soba je priala drugaiju priu. Kao i njene
oi, kad se okrenula i pogledala ga. Nije bio siguran to bi sada uinio, meu njima se dogaalo neto vrlo neobino i vrlo snano, a znao je, ako prizna daje tako, moda se vie nee
vidjeti pa je odluio da se na to ne osvre. A kao da to potvruje, ona je izala iz sobe da skuha kavu, i on ju je pronaao u kuhinji. Jako je pazio to e tada rei. Sarah Ferguson je vjerojatno bezopasna tema, zakljuio je.
itao sam o Sarah Ferguson, objasnio je. Bila je izuzetna ena, nevjerojatne hrabrosti.
Doplovila je na najmanjem brodu o kojem sam ikada itao, to je bio jedan brig od osamdeset
tona, iz Falmoutha, nosio je dvanaest putnika i trebalo mu je preko sedam tjedana da stigne
ovamo. Ne mogu ni zamisliti takvo iskustvo. Pozli mi kad samo pomislim na to. Ali ona je
izdrala i preivjela, i ovdje zapoela novi ivot. Prekinuo se prije nego to e ispriati jo
neto jer joj jo nije elio rei za dnevnike, ali Francesca je izgledala iznenaeno.
Gdje si to proitao? Ja nisam nala nita takvog o njoj, a vrlo temeljito sam pretraila nau biblioteku u Povjesniarskom drutvu. Jesi li ti pronaao neto o njoj u Deerfieldu?
Ja... ah... da, jesam, zapravo. A gospoa Palmer mije dala neke lanke. Jako bi joj rado
ispriao stoje naao, ali jo se nije usudio. Bilo mu je dovoljno da naprosto pria o tome s
njom, pa su jo neko vrijeme razgovarali o Sarinoj hrabrosti i paralelama u njihovim vlastitim
ivotima. Ovdje je nala potpuno nov ivot. Izgleda daje napustila jednog uasnog ovjeka
u Engleskoj. Razmijenili su pogled, a Francesca je zamiljeno kimnula. Ona je napustila
uasnog ovjeka u Parizu. Ili moda uope i nije bio uasan, samo glup, kao Carole. Ili je ono

to su njihovi partneri nali s drugima bilo zaista ono to im je trebalo da upotpune svoje ivote. Charlie je postao odsutan, pomislivi na Carole i Simona.
Jo ti jako nedostaje? blago je upitala Francesca, po njegovom pogledu mogla je shvatiti o emu razmilja.
Ponekad, iskreno ree on, mislim da mi nedostaje ono to sam mislio da imamo, a ne
ono to smo zaista imali. Francesca je to savreno shvaala. Nakon svega, ona je u vezi s
Pierreom pamtila samo sreu poetka i uas zavretka, a nikada obinu stvarnost sredine koja
je inila vei dio, no to se izgleda zaboravljalo.
Mislim da to svi radimo, sloila se s njim, pamtimo fantaziju koju smo stvorili, umjesto
stvarnosti s kojom smo ivjeli, svejedno je li ta fantazija lijepa ili runa. Nisam sigurna pamtim li jo uope tko je bio Pierre, on je samo ovjek kojeg sam na kraju zamrzila, ma tko zaista bio.
I ja u, valjda, na kraju stii do toga s Carole. Ve sada je poneto zamagljeno. Sve mu
se inilo ili bolje ili gore nego stoje bilo, a ponekad je i bio svjestan daje tako. A onda se opet
sjetio Sarah. Zna, jedna stvar je nevjerojatna kod nje, zamiljeno je rekao Franceski, to
to se opet zaljubila, u Francuza. Po svemu to sam saznao, vaan dio ivota provela je s njim.
I nakon svega to joj se dogodilo, nije se bojala krenuti ispoetka. Divim se tome, on ree uz
mali uzdah, ali ja ne znam kako bih to izveo.
Ja ne bih mogla, vrsto ree Francesca, to je bila potvrda svega onog to mu je ve rekla.
Dovoljno se dobro poznajem da to mogu znati.
Premlada si da donosi takve odluke, sa aljenjem ree Charlie. Menije trideset ijedna,
ona vrsto ree. To su dovoljne godine da zna kako tu igru vie ne eli igrati, a ja je ne
elim. Ne bih preivjela jo jednu povrjedu. Iako je on jo osjeao privlanost meu njima
koju se nije moglo porei, znao je i da mu ona tako govori neka nita ne pokuava. A ako bi
pokuao, bila je potpuno spremna zauvijek pobjei iz njegovog ivota. Vrlo je jasno uo to
upozorenje.
Mislim da ti o tome jo treba razmisliti, Francesca. Dolo mu je da joj da dnevnike na
itanje, ali nije bio spreman da joj kae za njih. A moda nikada ni nee biti, shvatio je. Jo
uvijek ih je doivljavao kao neto vrlo privatno i morali bi biti vrlo bliski da ih podijeli s
njom.
Vjeruj mi, ni o emu drugom i nisam razmiljala protekle dvije godine, ona strogo ree i
onda mu postavi neobino pitanje, a on nije bio siguran kako da odgovori. Jesi li siguran
daje nikada nisi vidio... mislim, Sarah..., kraj svih tih pria o sablastima... i duhovima koji
ive po kuama u ovom dijelu svijeta, teko bi bilo zamisliti da nisi. Jesi li, smjekajui se,
bila je uporna, vidio njen duh? Gledala gaje u oi kad je porekao, a on se pitao vjeruje li
mu.
Ne, nisam... ja... Nije mu bilo drago to joj lae, ali bojao joj se rei to je vidio, iz
straha da e pomisliti kako je lud. Ja... uo sam nekakve zvukove, nekoliko puta. Ali mislim
da to nije nita. Mislim daje to samo lokalna legenda. Njene oi pretraivale su njegove i
smjekala se na neki poseban nain, a njemu na to doe da se sagne i poljubi je,ali znao je da
ne smije.
Nisam sigurna da ti vjerujem, a ne znam zato. Izgleda, nevjerojatno si dobro informiran
o njoj... zato mi se ini da postoji neto to mi nisi rekao? rekla je seksi glasom, naglaavajui rijei, a on se nervozno nasmijao i pitao se kako je znala da lae.
To to ti ne govorim, nema nikakve veze sa Sarah, ree on pomalo promuklim glasom, i
oboje se nasmiju. No on ju je jo jednom pokuao uvjeriti da nita nije vidio. Ali sigurno u
ti javiti ako neto vidim. Zna, lovci na duhove. Bockao ju je, a ona se smijala, i nikada nije
izgledala zgodnije nego sada. Kad se malo opustila, bila je jako lijepa, topla i privlana, ali
vrata su se s treskom zatvarala tren prije nego to bije mogao dotaknuti. To gaje izluivalo.

 Ozbiljno, bila je uporna. Zna, ja u to vjerujem. Mislim da ponekad ima duhova oko
nas, a mi ih nismo svjesni. Ali mogli bismo biti, kad bismo na to pripazili. Bio je zapanjen s
kakvom je to iskrenou rekla.
Morat u otii kui i skoncentrirati se, rekao je on, i dalje u ali. Ima kakav prijedlog,
kako bih to izveo? Ouija ploa, moda, ili samo meditacija?
Nemogu si, odvrati ona. Nadam se da e te probuditi iz dubokog sna i uplaiti.
Pa to je privlana ideja. Ako me previe uznemiri, morat u noas spavati u tvojoj dnevnoj sobi. Ali ona, nekako, ba i nije vjerovala daje on podloan takvoj vrsti straha, iako bi se
njemu poziv svidio. A kad je napokon krenuo, nije bio siguran to bi joj rekao.
Ponovo je osjeao privlanost meu njima. Bila je vrlo jaka, ali i vrlo neizreena.
A onda se odlui za izazov i pozove je da sutra skupa s keri provede dan s njim. Bila je
nedjelja. Ali ona je urno odbila poziv. Postajali su prebliski.
Ne mogu. Moram raditi na doktoratu, rekla je, skrenuvi pogled kako ga ne bi morala
gledati.
Ne zvui ba zabavno, suosjeajno ree on. Izgledao je razoarano.
I nije, ona se sloila, a mogla je to i odloiti. Ali nije htjela. Sad joj je ve postajao prijetnja. Previe se ugodno osjeala s njim. Ali stvarno moram raditi.
Moe doi k meni pa idemo u lov na duhove, naalio se on, a ona mu se nasmijala.
Takvom pozivu je teko odoljeti, ali radije bih se drala mojih knjiga. Nisam ba puno
napravila u zadnje vrijeme. Moda drugi put, ali zahvaljujem.
Stajala je na vratima i gledala ga dok je odlazio, a on je cijelim putem kui mislio na nju,
alei to je nije naprosto zgrabio i poljubio. No jako je dobro znao koliko bi to bilo opasno.
Nikada je vie ne bi vidio. Ali osjeao je nevjerojatnu napetost izmeu njih. A kad je stigao
kui i zakoraio u svoj prazni dom, razmiljajui ovog puta o njoj, a ne o Sarah, zaista mu je
bilo ao to nije prihvatila njegov poziv za nedjelju. Ba im je bilo dobro zajedno, nije imala
pravo da ga iskljuuje. Uz to, ak mu je i njeno dijete bilo drago, a koliko je Monique uivala
u njegovom drutvu, to je bilo oito. Sjedio je, ljut sam na sebe zbog toga, a onda si na kraju
vie nije mogao pomoi. Dohvatio je telefon i nazvao je. Bila je pono i nije ga ak bilo previe briga hoe lije probuditi, iako je bio siguran da nee. Upravo je otiao od nje.
Halo? Javila se zabrinutim tonom. Nitko je nije nazivao u to doba. Zapravo, s rijetkim
izuzecima zbog Monique, nju uope nitko nije nazivao.
Upravo sam ugledao duha i uplaio sam se. Bio je visok tri metra, imao je rogove i crvene oi i mislim daje nosio moje plahte. Hoe li doi da ga vidi? Zvuao je kao zloesto
dijete, a ona nije mogla zaustaviti smijeh, sluajui ga.
Grozan si. Ozbiljno. Ljudi stvarno vide duhove. Stalno sluam o tome u Povjesniarskom
drutvu, neke se moe i identificirati. Sama sam to istraivala. Nastojala je biti ozbiljna, ali
jo se smijala onome stoje rekao kad ju je nazvao.
Dobro. Onda doi i identificiraj ovog. Ja sam se zakljuao u kupaonicu.
Ti si beznadan, rekla je ona, smjekajui se na svom kraju linije.
Ima pravo. To je moj problem. Zapravo, poslat u pismo za rubriku Povjerljivo i potpisati se s Beznadni. Upoznao sam jednu enu i htio bi joj biti prijatelj..., a mislim da se uzajamno privlaimo, moda, ali ako joj ita o tome kaem, zamrzit e me. Nastupila je duga
tiina, dok je ona sluala to joj govori, a on se pitao je li uprskao stvar zauvijek. Nadao se da
nije.
Nee te zamrziti, ona je na kraju rekla tihim glasom, samo tu ne moe nita uiniti...
previe je uplaena od svega to joj se ve dogodilo. Zvuala je vrlo njeno i on poeli daje
moe zagrliti, no ona mu to vjerojatno ne bi dopustila, to mu je bilo jasno.
Nisam siguran da u to vjerujem. Ti vjeruje, to znam, blago je rekao, a i ja sam sav razdrman. Nisam ba ugodna pojava u zadnje vrijeme i ne znam kog vraga radim. Nisam bio sam
deset godina... i vie... jedanaest... Prolo je deset mjeseci otkako gaje Carole napustila. I

ja sam govorio iste stvari kao i ti... ali u jednom trenutku plaem za Carole, a u drugom... razgovaram tobom i osjeam neto to jako, jako dugo nisam osjetio... to zbunjuje. Moda emo uvijek biti samo prijatelji. Moda samo na to imam pravo. Samo sam... htio sam da zna...
Ponovo se osjeao kao klinac, pocrvenio je, ali i ona je, tamo na svojem kraju. Samo elim da zna koliko mi se svia, nesigurno je rekao. Bilo je i vie od toga. Ali nije se mogao
natjerati da to kae.
I ti se meni svia, ona iskreno ree, i ne elim te povrijediti.
Nee. To su ve odradili strunjaci. Siguran sam da bi ti bila amater u usporedbi s njima.
Smjekala se kad mu je odgovorila. Kao i ti, Charlie. Stvarno cijenim koliko si bio dobar
prema nama. Ti si dobar ovjek. A Pierre nije bio. Fantazija ili ne, to je znala. Besramno ju
je iskoristio i odurno zloupotrijebio sve njeno potenje, dobrotu i osjeaje prema njemu. I ako
ona tu ita moe uiniti, nitko joj vie to nee raditi. Zar ne moemo biti samo prijatelji?
ona tuno upita, nije ga htjela izgubiti.
Moemo, jasno, on blago ree. A onda se sjetio neeg drugog. Moe li tvoj prijatelj
odvesti tebe i Monique na veeru u ponedjeljak? Ve si me odbila za sutra. Ne smije rei ne,
ne dam ti. Kratka veera nakon posla u ponedjeljak. Moemo na pizzu u Shelburne Falls.
Nije ba imala emu prigovoriti, on je prihvatio njene uvjete njihovog prijateljstva.
Moe, popustila je. Uspio je dobiti teku pogodbu.
Doi u opet u est. Moe?
Moe. Smjekala se. Preivjeli su prvu guvu. Onda, vidimo
se.
Nazvat u te ako vidim jo jednog duha. Bilo mu je drago to ju je nazvao. Vrijedilo je.
A tren prije nego to e ona spustiti slualicu, on je zaustavi.
Da? Francesca je zvuala malo zadihano, a njemu se to ba svialo.
Hvala ti... tiho je rekao. Znala je to on eli rei i kad je spustila slualicu, jo se smjekala. Bili su samo prijatelji, rekla je sama sebi. Nita vie. On je to savreno dobro razumio...,
no je li zaista?
A na svom kraju, Charlie se zavalio u naslonja s osmijehom. Zaista mu se sviala. Nije
bila laka. Ali bila je, bez sumnje, vrijedna truda. I toliko je bio zadovoljan sam sa sobom i
zato to je pristala da se ponovo vide, daje uzeo Sarin dnevnik, da se nagradi. Danima ga nije
itao. A ona mu je zaista nedostajala. I htio je saznati to se s njom dogaalo. A kad je otvorio
malu knjiicu i ugledao njen poznati rukopis, doivio je to kao slavlje.

Poglavlje 17
FRANCOIS JE ODRAO OBEANJE i ponovo proao kroz Shelburne u kolovozu, i tada
je posjetio Sarah. Kad je stigao, ona je radila u svom povrtnjaku i nije ga ni vidjela, ni ula
kako dolazi. Priao joj je neujnim korakom, kao uvijek, i odjednom se stvorio kraj nje. Ona
se naglo okrenula i pogledala ga, najprije s iznenaenjem, a onda s oitim zadovoljstvom.
Morat u ti svezati zvonce oko vrata ako to i dalje bude radio. A onda je lagano pocrvenjela i otrla lice pregaom, sjetivi se da mu zahvali za medvjee pande.
Jesi li dobro? upitala gaje, a on joj se osmjehne. Lice joj je bilo preplanulo, a vrana kosa u dugoj pletenici sputala joj se niz lea, zbog eka je izgledala skoro kao indijanska skvo.
Dok su polako ili prema kui, on primijeti kako ima jednako kraljevsko dranje kao i Vrabac
Koji Klike. Gdje si bio otkako smo se vidjeli? upitala gaje sa zanimanjem kad su skrenuli
do zdenca po vodu.

 S braom, on odvrati jednostavno. U Kanadi, trgovali smo s Huronima. Nije joj rekao
daje bio u prijestolnici, na jo jednom sastanku s Washingtonom, raspravljajui o stalnim problemima s Miami Indijancima u Ohiu. Puno gaje vie zanimala ona i njene namjere. Jesi li
bila u garnizonu kod pukovnika Stockbridgea? upitao je, a ona je zagrabila vode u alicu i
pruila mu.
Imala sam previe posla da bih ila u garnizon, odgovorila je. Zadnja tri tjedna smo sadili. Posadili su rajicu, tikve i bundeve u velikim koliinama i nadali su se dobrom urodu
prije zime.
Javila joj se gospoa Stockbridge, preklinjui je da napusti Shelburne i vrati se u civilizaciju, a dobila je pismo i od Blakeovih, sa svim novostima iz Bostona. Ali ona je bila sretnija
ovdje i Francois je to vidio. Kamo sada ide? upitala je kad su uli u njen dnevni boravak,
tu je bilo malo svjeije nego vani jer su brijestovi zaklanjali taj dio kue. Ljudi koji su gradili
njenu kuu dobro su to smislili i njoj je kua savreno odgovarala.
Imam sastanak s pukovnikom Stockbridgeom. Pukovnika su jo brinuli dobrovoljci iz
Kentuckvja koji su prole godine opljakali i spalili nekoliko sela Shawneeja i tvrava koja je
sagraena kod Fort Washingtona, ime je prekreno nekoliko sporazuma. Pukovnik je bio
siguran da e uslijediti odmazda. Plavi Kaput se ve osvetio preavi preko rijeke Ohio u
Kentuckv i tamo su se dogodili brojni napadi na doseljenike. Ali pukovnik se bojao ireg rata,
kao i Francois. On je to rekao i Washingtonu kad su se sastali. A Sarah je sluala sa zanimanjem dok joj je on objanjavao. Moe li ita uiniti da to sprijei?
Sada, vrlo malo. Plavi Kaput jo uvijek misli da nije bilo odgovarajue osvete. S njim je
teko pregovarati. Ja sam pokuao nekoliko puta, ali on Irokeze ne voli nita vie nego Bijelce. Iz prve ruke je to saznao, na sastanku o kojem je izvjetavao Stockbridge kad je upoznao
Sarah. Moemo se samo nadati da e se umoriti od toga i zakljuiti kako je skupio dovoljno
skalpova da naplati za ljude koje je izgubio. Ne vidim kako bismo ga mogli sprijeiti, osim
ako to ne postane rat koji e ukljuiti vie naroda, a nitko od nas to ne eli, mirno je rekao.
Imao je dobar uvid u stanje i suosjeanje za obje strane, iako su njegove simpatije puno ee
bile na strani Indijanaca nego Bijelaca. Indijanci su vie propatili i po Francoisovom miljenju, bili su uglavnom poteniji.
Nije li opasno za tebe da pregovara s Plavim Kaputom? upita ona s oitom zabrinutou, a on joj se osmjehne. Za njega si, sigurno, vie bijelac nego Irokez.
Mislim da mu to nije vano. Nisam Shawnee. To je dovoljno da ga naljuti. On je hrabar
ratnik pun vatre i bijesa, rekao je on, s oitim potovanjem i izvjesnom koliinom straha koji
nije bio neutemeljen. Plavi Kaput je bez oklijevanja mogao uvui svoj narod u jo jedan indijanski rat.
Dugo su priali o tome, a kad su ponovo izali, bilo je svjeije i kao i obino, ona gaje upitala hoe li s njom odpjeaiti do slapa. To je bio svakodnevni ritual kojeg nije proputala.
Nakon to su laganim hodom prelali udaljenost do mjesta gdje se s visine sputala vodena
kaskada udesne ljepote, Sarah je sjela na svoj omiljeni kamen i zagledala se u vodu koja se
veselo obruavala, a Francois ju je gledao sa zadovoljstvom. Htio joj je rei daje puno mislio
na nju, o svemu to mu je proli put ispriala i to je on sam uspio zakljuiti one veeri. Htio
joj je rei da se brinuo za nju i nestrpljivo je ekao daje ponovo vidi, ali nije. Samo je stajao
tamo, promatrao je i nita nije govorio. Sjedili su tako jedan sat, izgubljeni u vlastitim mislima, u nijemom razgovoru, a onda se ona okrenula i pogledala ga, i kad su im se oi srele, nasmijeila se. Bilo je dobro to ga vidi. Izgledao je preplanulo i zdravo nakon stoje neko vrijeme proveo s Irokezima i bilo je teko povjerovati da nije roen meu njima. A dok su se polako vraali na njenu malu farmu, osjetila je kako se njegova gola ruka dotie njene.
Hoe li ovog puta prenoiti u garnizonu? upitala gaje tiho kad su stigli do kue.

 Hou, rekao je on, gledajui je, tamo se nalazim sa svojim ljudima. A onda ga je pozvala na veeru i on prihvati. Znao je da moe prenoiti u umi ili u njenom taglju i krenuti
prema garnizonu sutra prije zore. Nije imao odreeni dogovor s pukovnikom.
Ulovio je nekoliko zeeva, a ona ih je pripremila za njega i momke, s povrem iz svog vrta. Bila je to odlina veera i deki su joj oduevljeno zahvaljivali prije nego to su krenuli na
svoje veernje zadatke, a ona i Francois ostali su u njenoj ugodnoj kuhinji. Dugo su tiho razgovarali, a onda izali van na mjeseinu. I ubrzo ugledali kometu.
Indijanci kau daje to dobar znak, ree on, gledajui je paljivo. To je dobar znak. Ovdje e biti blagoslovljena.
Ve jesam, odvrati ona, osvrnuvi se oko sebe. Nije traila nita vie od ovog. To je bilo
sve o emu je ikada sanjala.
Ovo je samo poetak tvog ivota ovdje, on razborito ree. Mora ii dalje, mnogo toga
uiniti, podijeliti svoju mudrost s mnogima. Zvuao je jako irokei kad joj je to rekao, a ona
mu se osmjehne, ne ba sigurna u znaenje njegovih rijei.
Ja nemam mudrosti koju bih ikome udijelila, Francois. Ja ovdje vodim jednostavan ivot.
Ovamo je dola samo da ozdravi, ne da poduava druge. Ali Francois to kao da nije shvaao.
Prela si veliki ocean da doe ovamo. Ti si hrabra ena, Sarah. Ne smije se ovdje skrivati, vrsto je rekao. No to je oekivao od nje? Ona nije mogla pregovarati s Indijancima ili
ii na sastanke s predsjednikom. Nikome nije imala rei nita vano. Nije shvaala na 1 to on
to misli. A onda joj je rekao da bi je htio jednom upoznati s Irokezima, to ju je iznenadilo.
Crveni Kaput je izuzetan ovjek, mislim da bi ti bilo drago da ga upozna. To ju je malo plailo, ali morala je priznati, i privlailo, a znala je da bi, dok god je Francois uz nju, tamo
bila sigurna.
Voljela bih, zamiljeno je rekla.
Njihova znanja su vrlo mudra, on zagonetno ree, ba kao i ti. Zvuao je vrlo mistino i dok su tako stajali na mjeseini, ona osjeti neobinu, neizreenu povezanost s njim, toliko
da ju je to uznemirilo. Bilo je to kao daje bez rijei, bez glasa, i ne dotiui je, privlai k sebi.
Znala je da bi trebala odoljeti, ali shvatila je da ne moe. Nije ak znala ni odakle dolazi ta
privlana sila. Gotovo kao daje mistine sile polako privlae i steu konopac oko nje.
U razgovoru, polako gaje otpratila do taglja, a kad su stigli tamo, on je stao, njeno uhvatio njenu ruku i poljubio je. To je bila gesta iz posve drugog ivota, neto to bi uinio da su
se sreli u Francuskoj u svojim prijanjim ivotima. Bio je najneobinija mjeavina Irokeza i
Francuza, ratnika i mirotvorca, mistinog i ljudskog. Gledala gaje kako tiho ulazi u tagalj, a
onda se okrenula i vratila u kuhinju.
Ujutro ga vie nije bilo, a kad se ona vratila u svoju kuhinju, nala je tanku indijansku narukvicu od koljkica jarkih boja. Stavila ju je, bila je lijepa i gledajui je, ona shvati kako je
udan osjeaj to zna da je on bio u njenoj kuhinji dok je spavala. Bio je veoma tih i snaan, i
jako zgodan sa sjajnom tamnom kosom, a ve se naviknula na jelenju kou i mokasine koje je
nosio. Na njemu je to izgledalo potpuno prirodno. A kad se tog dana vratila na posao, na svoje
polje kukuruza, shvatila je da joj nedostaje. Uope nije znala kad e opet doi i nije imala
razloga da eli njegovo prisustvo. Bili su samo prijatelji, napokon. Zapravo, podsjetila je sama
sebe, jedva ga poznaje. Ali s njim je bilo jako zanimljivo razgovarati i njegova prisutnost je
djelovala tako umirujue. Mogli su satima hodati zajedno, bez rijei. A povremeno, inilo se
kao da uzajamno znadu to misle. Gotovo kao daje imao mistine moi, toliko je bio mudar.
Tog popodneva, na putu prema slapu, ona je razmiljala o nekim duhovnijim stvarima koje joj
je ispriao. Nije ga uspjela odagnati iz svojih misli cijeli dan, a ni vrijeme provedeno kraj slapa nije bilo drugaije. Brkala je nogama po ledenoj vodi, razmiljajui o njemu, kad je neto
zaklonilo sunce i ona podigne pogled da vidi to je bacilo sjenu. Malo se trgnula kad je vidjela
daje to Francois, stajao je nekoliko centimetara od nje, zaklanjajui sunce.

 Uspjet e me uvijek iznenaditi, izgleda, ree ona osmjehnuvi mu se i zakloni oi rukom, i nije mogla sakriti zadovoljstvo to ga vidi. Mislila sam da si u garnizonu.
Sastao sam se s pukovnikom, ree on, a ona nasluti da to nije sve, ali jedan dugi trenutak
on nije nita govorio. Kao da se borio s neim vrlo monim i vrlo uznemirujuim, i ona je to
osjeala.
Neto nije u redu? blago je upitala. Bila je spremna sluati o svakom moguem problemu, no on je ve znao daje tako.
Moda, ree on. Nije bio siguran treba li nastaviti ili ne. Uope nije bio siguran u njenu
reakciju. Ali znao je da to mora rei.
Cijelo jutro muila su ga vlastita razmiljanja. Neprestano mislim na tebe, Sarah. Ne mogu prestati. Ona kimne i nita ne odgovori. Slutim daje vrlo opasno da ti to kaem. Ali
njoj nije bilo posve jasno zato je to rekao.
Zato opasno? blago je upitala. Izgledao je tako uznemireno i zabrinuto da ju je to dirnulo. A i ona je bila jednako uznemirena kao i on.
Moda mi vie nee dopustiti da dolazim ovamo. Znam kolike si patnje prola..., koliko
tuge... znam koliko strahuje da ponovo ne bude povrijeena..., ali ja ti obeajem, pogledao
ju je oima punim tjeskobe, ja te neu povrijediti. I ona je to znala, ali znala je i da mu to
ne bi dopustila. Ja ti samo elim biti prijatelj. Htio je i puno vie, ali znao je i da joj to ne
moe rei. Ne jo, barem. I morao je najprije saznati to ona osjea. Ali ona nije izgledala ni
priblino toliko uplaeno kao to se on bojao. inilo se da razmilja.
I ja sam o tome puno razmiljala, priznala je. I prije nego to si se vratio, ovog puta, rekla je, pocrvenjevi, a onda gaje pogledala s djejom nedunou i osmjehnula mu se. Nemam s kime drugim razgovarati.
Samo zato si mislila na mene? upita on s osmijehom, gledajui je u oi, i paljivo sjedne kraj nje. Ali ona je osjeala toplinu njegovog tijela kraj sebe, osjeala je jelenju kou i njegov dodir. Neizbjeno, bila je svjesna snage njegove privlanosti.
Volim razgovarati s tobom, tiho mu je rekla. Volim puno toga, stidljivo je rekla, a on je
uzeo njenu ruku medu svoje dlanove i jo jednom su dugo sjedili u tiini. A onda su, napokon,
krenuli kui. Ovog puta je on za nju zagrabio alicu vode kod zdenca, a onda je upitao bi li
projahala po dolini, na njegovom konju, a ona se nasmijeila na tu mogunost.
Ja ponekad volim jahati kad trebam razbistriti misli, rekao je on izvodei iz tale arenu
kobilu na kojoj su bile samo uzde. On je rijetko koristio sedlo. Radije je jahao bez sedla, a nju
je smjestio na konja iza sebe. Ona je obavila ruke oko njegovog struka i uzjahala, a njena pamuna suknja se obavijala oko njih dok su jahali dolinom. Sve je izgledalo bogato i zeleno, i
on je bio u pravu, njoj kao da se glava razbistrila dok su galopirali uz rijeku.
Vratili su se do veere i ona je pripremila jelo za sve, kao i uvijek. Kasnije je on rekao da
ide. Nije ga pitala hoe li ostati. Oboje su znali da ne moe. Neto se promijenilo medu njima
prilikom ovog posjeta.
Kad e doi opet? tuno je upitala dok se on spremao na polazak.
Za mjesec dana moda, ako uspijem. A onda ju je pogledao smrknuto i nju to podsjeti
na no kad gaje srela u umi i onako ga se bojala. Ali on je sada nije plaio i jedva je mogla
zamisliti koliko e joj nedostajati. A najvie ju je muilo to nije eljela da je on privlai na
ovakav nain i on je to znao. No ni on ni ona nisu to, izgleda, mogli sprijeiti. Dobro se uvaj, rekao joj je. Nemoj raditi gluposti.
A to je s onom mudrosti koju, kako ti kae, imam? bocnula gaje ona, a on se nasmije.
Ti je, izgleda, primjenjuje na sve osim na sebe. Pazi na sebe, Sarah, rekao je njenije i
poljubio joj ruku jo jednom, kao sino, a onda uzjahao svog konja, mahnuo i odgalopirao sa
istine. Stajala je, gledajui za njim, ali on je nestao za nekoliko trenutaka.
I zaista je proao mjesec prije nego to se on vratio, poetkom rujna. Imao je posla u garnizonu i bio je tamo tjedan dana zbog sastanaka sa pukovnikom Stockbridgeom i jo nekim za-

povjednicima koji su doli da se s njim nau. Sastanci su, kao i obino, bili zbog Shawneeja i
Miamija. Oni su, izgleda, bili stalni izvor briga za vojsku.
Francois ovog puta nije ostao u Shelburneu nego je potajno esto dolazio da vidi Sarah, a
kad je uljudno pitao pukovnika kako je ona, to je zapovjednika garnizona podsjetilo daje ve
mjesecima nije vidio. I odmah ju je pozvao na veeru.
Ona i Francois odglumili su iznenaenje kad su se sreli i pravili su se da su si meusobno
vrlo malo zanimljivi. Ali Stockbridgeu se uinilo daje neto primijetio u Francuzovim oima i
samo na tren mu se probudila znatielja. No imao je puno vanijih stvari na umu pa je do kraja veeri na to zaboravio. Kasnije su se smijali na to, kad je Francois doao na njenu farmu,
jo jednom na veeru. Ovog puta je prenoio u taglju i vrijeme su proveli vrlo ugodno, uivajui u zadnjim ljetnim danima. Otili su do slapa, kao i uvijek. I jahali su zajedno, ovog puta
svatko na svom konju. Ona je bila odlian jaha i nije se zaustavljala ni pred ime, iako je za
razliku od Francoisa radije jahala u sedlu. Bojala se da bi, bez sedla, u svojoj irokoj suknji
mogla skliznuti s konja. Oboje su se smijali slici koju je ona zamislila i opisala. Ali nikakvih
nezgoda nije bilo i proveli su nekoliko sretnih dana zajedno. Njihovo prijateljstvo je sada prerastalo u jo vru vezu, a Francois se nije usudio prijei granicu koju je ona vrlo briljivo
postavila izmeu njih.
No jednog dana, dok su pjeaili putem od slapa, on ju je upitao boji li se ikada da bi
Edward mogao doi u Ameriku daje trai. Otkako mu je ona sve ispriala, njega je to neko
vrijeme brinulo.
Ali ona nije izgledala zabrinuto kad je odgovorila. Ne mogu zamisliti da bi on to napravio. Mislim da mu nikada nisam bila toliko vana, da budemo iskreni. A to bi znailo da on
mora pretrpjeti avolski neugodno putovanje kako bi stigao ovamo. Njoj je to bilo i predobro poznato nakon dva mjeseca na Concordu.
Ali moda, kako bi vratio svoje vlasnitvo, i to vrlo vrijedno vlasnitvo, dodao bih, ree
Francois kratko joj se osmjehnuvi, mogao bi pomisliti da se trud isplati. On je jo izgledao zabrinuto, ali ona nije.
Sumnjam. Mislim da zna kako se ja, ako sam stigla ovako daleko, nikada ne bih vratila u
Englesku s njim. Morao bi me vezati i tui do besvijesti da me na to natjera, a mislim da bih
bila i previe neugodan zatoenik. Sigurna sam da mu je dobro bez mene. Francois pomisli
kako je to teko zamisliti. Nije mogao zamisliti da bi je ijedan mukarac mogao pustiti od
sebe. Oito je bilo da joj je mu bio krajnje udan, a i pravi divljak. U jednom kratkom trenutku punom neprijateljstva, on poeli da ga sretne. Ali ma to se dogaalo prije, bilo mu je
drago stoje ona sada slobodna.
A kad je ponovo krenuo dalje, osjeao se uznemireno kao i uvijek. Bit e mu sve tee i tee
kad je bude ostavljao.
Hou li te opet vidjeti? skrueno gaje upitala dok se on spremao na odlazak, a ona mu
je punila uturicu vodom. Bila je od jelenje koe i godinama ju je nosio. Bila je pomno ukraena kuglicama, Vrabac Koji Klike je to izradila za njega.
Ne, nikada, on joj odgovori na pitanje. Nikada se neu vratiti da te vidim, rekao je neoekivano odluno, a Sarah je izgledala zabrinuto.
Zato ne? upitala je, izgledajui kao razoarano dijete, a njemu je bilo drago to to vidi.
Seli li se on to u zapadne krajeve, pitala se ona.
Zato jer je preteko otii od tebe. A kad sam ovdje, nakon toga su mi svi drugi nepodnoljivo dosadni. Ona se nasmijala na njegov odgovor, a i samu ju je muio isti problem.
Jako mi je drago to to ujem, rekla je, a on se okrenuo i pogledao je ozbiljnog lica. Ona
od toga malo zadrhti.
Da? To te ne zabrinjava? on otvoreno upita. Znao je koliko se bojala da se s nekim ne
spetlja, a znao je da se ne moe udati. No po njegovom shvaanju, nije bilo razloga da ona
zauvijek ostane sama. Njeno izgnanstvo je bilo samovoljno, njena samoa nepotrebna i glupa.

Ali ipak, znao je da to ona eli. Ilije barem tako mislio. Ne bih te htio uplaiti, blago je
rekao. Ne bih to htio nikada vie.
Ona kimne i nita nije rekla. Nije mu mogla dati nikakav odgovor. A kad je odjahao, on je
bio zabrinut. Rekao joj je da e se vratiti uskoro, ali ovog puta nije znao kada. Ponovo je putovao na sjever, a ponekad su ta putovanja trajala dulje nego to je on elio.
Ali i ona je ovog puta bila zabrinuta. Jasno joj je bilo koliko bliski postaju, i meu njima
kao daje postojala neka neizreena prisnost. Kao da su si uzajamno mogli rei sve i iste stvari
su im bile zanimljive ili zabavne. Kad pomisli to to povlai za sobom, bilo je razloga za
strah. I vie no jednom odluila je da e mu sljedei put kad je posjeti rei neka vie ne dolazi.
Ali na kraju je bio toliko dugo odsutan da se ozbiljno zabrinula za njega. Nije ga ponovo vidjela do listopada. A kad se pojavio, lie je ve bilo uto, cijela dolina je izgledala kao da gori,
sva u crvenom i utom. Nije ga vidjela est tjedana, a ovog puta gaje spazila kad se pribliavao slapovima. Bio je na konju, a ona je stajala na istini. Nosio je koulju od jelenje koe s
krznenim rukavima, koni ogrta i nazuvke s resama. I bio je nevjerojatno zgodan dok je galopom ulazio na istinu. Rasputene kose, ali je oko ela nosio traku s orlovim perima, a od
trena kad ju je ogledao, na licu mu je bio osmijeh. Zauzdao je konja i gipko sjahao, pozdravljajui je.
Gdje si bio? upitala je ona s izrazom zabrinutosti, a njemu je bio neizrecivo drago to
to vidi. Neto mu je ve tjednima govorilo da ju je uplaio zadnji put kad su se vidjeli i zbog
toga je bio duboko zabrinut. Nije htio da ona izvlai pogrene zakljuke. No nije bio daleko
od istine. Protekli mjesec, muila je samu sebe. A sada je imala najbolju namjeru da mu kae
kako ga vie ne eli vidjeti, ali u trenu kad gaje ugledala, zaboravila je sve svoje odluke.
Bio sam zauzet alosnim stvarima, bojim se, trijezno je odvratio on, ispriavajui joj se
zbog odsutnosti, a onda je ispriao novosti. Ne mogu ostati. Nalazim se s mojim ljudima u
garnizonu i kreemo noas, za Ohio. Ona je izgledala duboko zabrinuta kad je to rekao.
Opet Plavi Kaput? upitala je kao da su stari prijatelji, a on joj se osmjehne. Jako mu je
nedostajala i bio je sretan stoje vidi, makar i na nekoliko minuta.
Poeli su se tui prije tjedan dana. Stockbridge je traio da odem tamo s vodom njegovih
ljudi i mojom delegacijom. Ne znam ba to mi moemo uiniti, osim da podupremo vojsku.
Dat emo sve od sebe, rekao je mirno, upijajui je svojim pogledom, ali nije ju se usudio dotaknuti.
To je opasno za tebe, ree ona. Izgledala je nesretno, sada je htjela da on ostane, alila je
stoje uope pomislila kako e mu rei neka vie ne dolazi. Pitala se je li on to naslutio i zbog
toga nije dolazio tako dugo. Sad je bila puna kajanja i strahova da e on biti ranjen.
Moe li ostati na veeri? nestrpljivo je upitala, uznemirena i u strahu da e joj rei kako mora prije otii, ali on kimne.
Ali ne mogu ostati dugo, treba mi vremena za sastanak s pukovnikom.
Bit u brza, ree ona i pouri u kuhinju, a pola sata kasnije, ponudila mu je vrlo pristojnu
veeru. Od juer je ostalo piletine koju je ona ostavila u ledari s druge strane rijeke, pa je poslala deke po to, a ona je pripremila pastrve koje su ulovili ba tog jutra. Bilo je svjee, sone
tikve iz vrta, bundeva i brdo kukuruznog kruha. Ovog puta je zamolila deke da jedu vani
kako bi mogla biti sama s Francoisom. A on ju je, uz ukusni obrok koji mu je pripremila, gledao sa zadovoljstvom.
Ovako dobro neu tako skoro jesti, rekao je, a ona se smjekala. Gledajui ga, nitko ne bi
sumnjao da ona nije ugostila Indijanca. Nita na njemu nije ukazivalo daje zapravo Bijelac.
Ali nju nije bilo briga to bilo tko govorio o njoj. Neka ih. Sad mora biti jako oprezna,
upozorio ju je on. Moglo bi biti napada ratnikih grupa koje upadaju ovamo iz Ohija. Nije
ba zvualo vjerojatno, ali sve je bilo mogue, a moe doi i do nemira u drugim plemenima.
On nije htio da se njoj bilo to dogodi dok on jae s Vojskom.
Bit emo dobro. Nabavila je puke, kao to mu je obeala. A ovdje se osjeala sigurno.

 Ako uje bilo to od doseljenika u okolici, hou da odmah ode u garnizon i ostane tamo. Obraao joj se kao da mu je ena i kao daje zaista vano ono to on od nje trai. Ali
njoj je bilo vano i sluala gaje mirno dok joj je davao upute. I dok su razmjenjivali misli,
strahove i brige, a ona se nastojala sjetiti svega stoje zaboravila dok ga nije bilo, vrijeme je
prolo i prebrzo.
Bio je mrak kad je on opet stao uz svog konja i pogledao je, i bez rijei, uzeo je u naruje i
zagrlio. Naprosto ju je elio tako osjetiti, ne govorei joj nita, a ni ona nije rekla ni rije. Samo je stajala tamo i grlila ga, pitajui se zato je bila tako glupa, zato je uope htjela pobjei
od njega. Sto onda ako je njen proli ivot bio ispunjen patnjom? Kakve veze ima to je jo u
braku s Edwardom? Njega vie nikada nee vidjeti. Za nju je mogao biti i mrtav, a ona se zaljubila u ovog divljeg i predivnog ovjeka koji je izgledao kao Indijanac, a sad e se boriti na
strani Vojske. Sto ako ga vie nikada ne vidi? Koliko toga bi propustili. Kad se odmaknula da
ga pogleda, u njenim oima su bile suze. Nisu nita govorili, ali njihove oi rekle su sve stoje
trebalo.
Budi oprezan, proaptala je. On kimne, pa skoi na konja lakoom indijanskog ratnika, a
ona mu je htjela rei da ga voli, ali nije, no znala je da e, ako mu se to dogodi, uvijek aliti
zbog toga.
Ovog puta se nije osvrtao dok je odlazio. Nije mogao. Nije htio da ga ona vidi kako plae.

Poglavlje 18
VRIJEME NIJE IMALO kraja dok ga je ekala da se vrati. Do Dana zahvalnosti, Sarah jo nije
ula nita. Sad je esto dolazila u garnizon, nadajui se da e uti vijesti od njega. Morala je
jahati dugo, a za put tamo i natrag trebao joj je skoro cijeli dan, ali vrijedilo je. S vremena na
vrijeme, stizale su nepotpune novosti o bitkama izmeu Indijanaca i vojske. Shavraeeji i Miamiji su nanijeli puno tete, napadali su kue i farme, ubijali obitelji i uzimali zarobljenike.
ak su poeli napadati brodove na rijeci. A Chickasawi su im se pridruili.
Brigadni general Josiah Harmer bio je glavni zapovjednik, ali do sada, bila je to katastrofa.
Njegove trupe su dva puta upale u zasjedu i gotovo dvije stotine ljudi je poginulo. Ali po
svemu stoje Sarah uspjela saznati, barem do Dana zahvalnosti, Francois nije bio meu njima.
U trenutku kad je sjedala za veeru s pukovnikom Stockbridgeom i nekoliko obitelji iz Deerfielda koje je pozvao k sebi u garnizon za Dan zahvalnosti, Sarah je bila duboko zabrinuta.
Ali nije to nikome mogla pokazati. Bila je vrlo odsutna dok je pokuavala odrati konverzaciju sa svima i raspitivati se o njihovim roacima i djeci.
A kad se sutradan vratila na farmu, bila je zahvalna to ni s kim ne treba razgovarati. Uzela
je sa sobom vodia, Wampanoaga. Nije se ak vie morala susretati ni s porunikom Parkerom. Sreom, bio je premjeten.
Kad su napokon stigli u Shelburne, bila je izgubljena u vlastitim mislima. Zahvalila je Indijancu koji je putovao s njom i dala mu bisagu punu hrane za put. A kad gaje otpravila, vrsto
umotana u ogrta na hladnoi, ula je zvukove u umi iza istine. Na tren, bila je zabrinuta i
to bre je mogla, krenula je prema kuhinji gdje je drala musketu koju joj je ostavio Francois. Ali prije nego stoje uspjela stii do kue, on je u galopu izbio na istinu, u punoj ratnoj
spremi, kosa mu je letjela, a perjanica s orlovim perima vijorila za njim. To je bio znak poasti kojeg su mu davno dali Irokezi, a ona je, zurei u njega zapanjeno, shvatila daje to Francois.
Na licu mu je bio pobjedniki osmijeh, glasno je uzviknuo skoivi s konja i potrao k njoj, a
ovog puta nije bilo oklijevanja s njene strane kad ju je privukao k sebi i poljubio.

 O, Boe..., kako si mi nedostajao..., rekla je bez daha kad ju je napokon pustio. Vie se
nije mogla sjetiti nijednog razloga svoje rezerviranosti prema njemu. Bila sam jako zabrinuta za tebe... toliko ljudi je poginulo...
Previe, ree on, jo uvijek je steui u zagrljaju, a onda je tuno pogleda. Nije gotovo.
Pobunjenici sada slave, ali vojska e se uskoro vratiti, jaa i brojnija od njih. Mala Kornjaa i
Plavi Kaput nee dovijeka dobivati u ovom ratu. Bili su jako nerazumni. Znao je da e biti
jo smrti, jo ubijenih obitelji, jo robova, jo unitenja, jo gnjeva, a Indijanci e na kraju sve
izgubiti. Uasno mu je bilo to mora gledati kako se to dogaa, ali ak ni na to nije mogao
misliti sada dok ju je grlio. Nikada nee znati koliko si mi nedostajala, ree on i jo jednom
je njeno poljubi.
S lakoom ju je podigao na ruke i unio u kuu. U kuhinji je bilo hladno. Bila je odsutna
dva dana i vatra je bila ugaena, jer su deki otili kod obitelji iz susjedstva za Dan zahvalnosti. Oni su imali sedam keri i momci su im vrlo rado doli u posjetu.
Kad ju je spustio, Francois je odmah poeo paliti vatru, a ona je skinula ogrta. Nosila je
plavu barunastu haljinu koju je kupila u Bostonu. A kad ju je pogledao, on opazi daje to boja
njenih oiju i znao je da nikada nije vidio ljepu enu, ni u Parizu ni u Bostonu, niti u Deerfieldu, ak ni meu Irokezima, takva nije bila ak ni Vrabac Koji Klike, ma koliko ju je volio.
Sada je za njega postojala samo jedna ena, ova krhka djevojka koja je uvijek, svaki put kad
ju je vidio bila toliko hrabra, ena u koju se tako oajniki zaljubio. Nije oekivao da e mu se
to dogoditi u njegovoj dobi. Doivio je gotovo etrdeset ljeta, kako kau Indijanci, a ipak,
volio ju je kao da mu je ivot tek na poetku. Tada ju je opet podigao u naruje i kad ju je
poljubio, mogao je osjetiti kako mu se predaje. Odavno mu je ve dala svoje srce i svoju duu
uz to. I svakog dana se molila za njegov sretan povratak i mrzila samu sebe to mu se nije
predala prije odlaska ili mu barem rekla koliko ga voli. A sad mu je to ponavljala stalno, dok
ju je nosio u spavau sobu. Voljela je samo njega i nijednog drugog mukarca i kad ju je njeno poloio na krevet i pogledao je, ispruila je ruke prema njemu i zadrhtala kad ju je zagrlio.
Nije upoznala njean dodir nijednog mukarca i nitko prema njoj nije bio tako brian kao on.
A bio je beskrajno njean dok joj je paljivo skidao barunastu haljinu i smjestio je meu
plahte kao novoroeno dijete. Okrenuvi se od nje, pustio je svoje jelenje koe neka padnu na
pod i uvukao se u krevet do nje.
Volim te, Sarah, apnuo joj je, a njoj vie nije izgledao kao Indijanac, nego samo kao
mukarac, ovjek kojeg voli i u njemu nije bilo nita zastraujue. Kad je posegnuo za njom,
dok je istraivao njeno tijelo nevidljivom magijom svojih prstiju bio je sama njenost i blagost. A ona je leala u njegovom naruju i tiho stenjala. A onda ju je, napokon, uzeo beskrajno njeno i privio je uz sebe i vie se nije mogao suzdravati, elio ju je tako silno gotovo od
dana kad su se upoznali i s potpunom sigurnou znao je daje ovo ivot za koji su oboje roeni i dok su dugo u no leali zajedno, osjeao se kao da su mu i tijelo i dua eksplodirali u kii
kometa.
Kasnije je utke leala u njegovom zagrljaju, pripijena uz njega, osjeajui kako mu srce
kuca uz njeno i nasmijeila se kad gaje pogledala, u potpunom zadovoljstvu. Nisam uope
znala da moe biti ovako, proaptala je.
Ne moe, rekao je on jednako tiho. To su nam darovali Bogovi svemira, nikome prije
nije bilo ovako, rekao je i osmjehnuo se, zaklopivi oi, i privukao je jo blie sebi.
Tu no su spavali zagrljeni, a kad su se probudili ujutro, kad ga je pogledala, znala je da su
sada jedno i da e uvijek biti tako.
Sljedei tjedni za njih su bili arobni. On je bio slobodan od svih dunosti i mogao je ostati
s njom koliko god su htjeli. Svaki dan su pjeaili do slapa, uio ju je kako se hoda s krpljama, priao joj je indijanske legende koje nikada prije nije ula, a sate i sate su provodili u krevetu, u zagrljaju, vodei ljubav i otkrivajui se uzajamno. Ni ona ni on nisu poznavali ovakav

ivot. A kad se snijeg otopi, rekao joj je, htio bi je odvesti da upozna Irokeze. to se njega
tie, ona je sada bila njegova ena.
A dva tjedna nakon stoje poeo njihov zajedniki ivot, on ju je poveo do slapa i ona je
primijetila da izgleda vrlo ozbiljno. Dok su hodali, utio je i ona se pitala o emu razmilja.
Moda o svom sinu, mislila je... ili Vrapcu, ali on je izgledao kao daje zbog neeg zabrinut ili
duboko uznemiren. A kad su stigli do slapa, rekao joj je o emu je razmiljao.
Slap je u to doba s vanjske strane bio smrznut, no svejedno velianstven na pogled i dok je
cijeli svijet oko njih bio prekriven snijegom, on ju je uzeo za ruku i progovorio vrlo tiho.
U naim oima, mi smo vjenani, mala moja..., i u Bojim oima... Ti nisi mogla biti
udata za onog stranog ovjeka, u Engleskoj...,
Nema Boga ni na kojem nebu koji bi elio da provede ivot u takvim mukama. U Bojim
oima, ti si sada slobodna. Ti si zasluila svoju slobodu.
Ja te neu ponovo sputavati vezama, rekao je dalje, jo uvijek je drei za ruku, ali ja
u uzeti tvoje srce i tebi dati svoje, ako me hoe. Bit u ti mu od dananjeg dana do svoje
smrti. Obeat u ti svoj ivot i svu svoju ast, rekao je, naklonvi joj se, a onda je utke izvadio mali zlatni prsten iz svog depa. Nabavio gaje prije mnogih mjeseci, u Kanadi, jo ljeti. I
htio joj gaje dati, ali bojao se. A sada je znao daje pravi trenutak. Kad bih mogao, Sarah,
dao bih ti svoj naslov i svoju zemlju. Drugih nasljednika nemam, ali sada ti mogu dati samo
ovo to sam i to imam ovdje. A sve to jesam i imam, sada je tvoje, rekao je, stavivi joj prsten na ruku. Savreno joj je pristajao, bio je to uski kolut zlata ukraen nasitnijim dijamantima. To je bio pravi vjenani prsten, a ona se samo nadala da je ena koja ga je prije nosila bila
sretna. A kad je pogledala Francoisa, znala je da je sve onako kako je rekao i da e u njenom
srcu, od toga dana nadalje, on biti njen mu.
Volim te vie nego to ti uope mogu rei, proaptala je dok su joj suze blistale u oima,
poelivi da i ona ima prsten kojeg bi mu dala. Ali nije imala nita osim sebe, svog srca, svog
ivota, svog povjerenja, a to nikome do Francoisa nije dala. Njemu je vjerovala potpuno.
Razmijenili su obeanja kraj slapa, a onda su se polako vratili kui i opet vodili ljubav. A
kad se probudila u njegovom naruju, sretno je pogledala lijepi prsteni na svom prstu.
Tako si me usreio, rekla je i ponovo se razigrano prevalila na njega, a on joj nikada nije
mogao odoljeti. A kasnije, dok su sjedili u krevetu, pili aj i jeli kukuruzni kruh, on je upita
brine lije to e ljudi sada misliti ako tko otkrije da ive zajedno. Ba i ne, priznala je ona.
Daje tako onda, valjda, nikada ne bih otila iz Engleske. Ali on je ipak mislio da trebaju biti
oprezni. Nije bilo potrebe da na sebe svale gnuanje cijele parohije. Ako budu otkriveni, pre
ivjet e. Ali nije bilo potrebe da se razmeu s time. Meutim, nisu bili uvjereni da bi znali
dobro uvati tajnu, ni on, ni ona.
Prvu priliku da to iskuaju dobili su na boinoj veeri u garnizonu, kad su stigli odvojeno
i pravili se da su iznenaeni to se vide. Ali oboje su pretjerivali glumei nedunost i preesto
se pogledavali. Da je pronicljiva gospoa Stockbridge bila tamo, ona bi ih odmah prozrela, ali
na sreu, nije bila tamo. Ovog puta su se izvukli, no Sarah je znala da ne mogu dovijeka obmanjivati ljude. Netko e ih vidjeti, ili priati, i njena reputacija e neizbjeno biti ukaljana.
Ali kao to je rekla Francoisu, na kraju, to i nije bilo vano dok god su imali jedno drugo.
Kako je ispalo, njihov ivot je protekao mirno preko Nove godine, a onda je jednog poslijepodneva, dok je ona pokuavala probiti led i dohvatiti vodu na zdencu, na istinu ujahao
ovjek u gradskoj odjei. S njim je bio vodi, jedan Nonotuck, vrlo star ovjek, a Bijelac je
izgledao smrznut do kosti i napeto je zurio u Sarah. Ona nije znala zato, ali osjetila je neto
zlokobno oko njega i neodreeno se osvrnula oko sebe traei pomo, no sjetila se daje Francois otiao u jednu od malih tvrava uz rijeku po streljivo, a momci su bili s njim.
ovjek u gradskoj odjei dojahao je ravno do nje i pogledao je odluno. Jeste li vi grofica od Balfoura? Bilo je to neobino pitanje pa iako je o tome dugo bilo glasina, nitko se nije

usudio daje upita tako otvoreno. U prvi tren, htjela je porei, ali onda je zakljuila kako nije
vrijedno truda.
Jesam. A vi, gospodine? Tko ste vi?
Moje ime je Walker Johnston. Ja sam odvjetnik, iz Bostona, rekao je on, siavi s konja.
Izgledao je ukoeno i umorno, ali ona uope nije imala elje da ga pozove unutra dok ne sazna to eli. A njegovog starog indijanskog vodia cijela stvar, izgleda, nije uope zanimala.
Moemo li ui?
Kojim poslom dolazite, gospodine? Nije znala zato, ali ruke su joj se tresle.
Imam pismo za vas, od vaeg mua. Na tren, ona pomisli da se to odnosi na Francoisa i
da mu se neto dogodilo, a onda je sve povezala. Glas joj je drhtao kad je postavila sljedee
pitanje.
Je li on u Bostonu?
Ne, naravno. On je u Engleskoj. Mene je angairala tvrtka iz New Yorka. Oni su prije
dosta vremena utvrdili da ste krenuli u Ameriku. Ali malo je potrajalo dok nismo pronali
gdje ste. Zvuao je kao da od nje oekuje isprike to mu je zadala toliko muka.
to on hoe od mene? Odjednom se upitala nee li je ovaj ovjek i stari Indijanac prebaciti preko svojih konja i odvesti je natrag u Boston. Ali to nije zvualo vjerojatno, znajui
Edwarda. Bilo je puno vjerojatnije daje ovaj ovjek unajmljen kako bi je ubio. No moda i
nije, ako je bio odvjetnik. Razmiljala je. Moda se samo preruio u odvjetnika. Instinktivno
ga se bojala, ali bila je jednako odluna da se ne prepusti strahu.
Spreman sam vam proitati pismo njegovog gospodstva. ovjek je bio uporan. Moemo li ui? upitao je s izrazom ledene odlunosti, a ona je vidjela da se smrzava.
U redu, popustila je i ponudila mu alicu toplog aja kad se naao u njenoj kuhinji i skinuo svoj sleeni kaput. Starom Indijancu dala je kukuruznog kruha, ali on je bio sasvim zadovoljan da eka vani. Nosio je topla krzna i vrijeme ga nije smetalo.
A nakon toga se odvjetnik iz Bostona nakostruio kao mala, runa crna ptica i zagledao se
u nju, razmotavajui Edwardovo pismo. Oito, pripremio se da joj ga ita, ali ona je ispruila
ruku uz pogled koji bi svakome odao njen naslov i poloaj.
Mogu li ga sama proitati, gospodine? upitala je, pruajui ruku, a kad joj je on pruio
pismo, molila je Boga daje drhtanje ruke ne oda.
Odmah je prepoznala Edwardov rukopis, a otrovnost njegovih rijei vie je nije udila. Bio
je, dakako, bijesan to gaje napustila i nazivao ju je svim moguim imenima koja su mu pala
na pamet, uglavnom su se odnosila na to da je ona kurva i prah pod njegovim nogama i nikakav gubitak ni za koga u grofoviji. Govorio jeo njenoj nemiloj nesposobnosti da mu da nasljednika, a na kraju prve stranice, rekao je kako je se odrekao. No na drugog stranici, podsjetio ju je da od njega nee dobiti uope nikakvih sredstava, nikada nee moi traiti ono stoje
moglo biti njeno ili to joj je ostavio njen otac, a nakon njegove smrti nita nee naslijediti.
Nita od toga nije ju iznenadilo. Rekao je da sada ponovo pie oporuku. ak joj je zaprijetio
da e je tuiti zbog krae majinog nakita ili jo bolje, za izdaju i okradanje jednog pripadnika
plemikog stalea. No budui da Britanci vie nisu vladali u Massachusettsu znala je da joj on
vie nita ne moe uiniti, osim daje psuje. Ali u Engleskoj ju je mogao tuiti i upozorio ju je
da nikada vie ne stupi na englesko tlo.
A onda ju je vrlo okrutno podsjetio kako se, ma gdje ila, ma to uinila, vie ne moe
udavati, osim ako se ne eli suoiti s optubom za bigamiju, a ako bude imala djecu, ako preive, to je bilo prilino nevjerojatno s obzirom na njenu bijednu prolost, svi e biti kopilad.
To nije bila ugodna slika budunosti, ali ona je to razmotrila ve odavno. Jako dobro je znala
da se ne moe udati ponovo dok god je Edward iv, a znao je i Francois, ali vjerovali su da to
mogu podnijeti, stoga su Edwardove prijetnje bile prazne.
Ali na treoj stranici svog pisma, Edward ju je iznenadio. Tu je spomenuo Havershama i
rekao kako je bio iznenaen to ga nije povela sa sobom. Svog brata je nazvao beskimenim

crvom, a onda prilino nejasno spomenuo njegovu slaboumnu udovicu i etiri ucviljene keri,
u emu Sarah nije vidjela nikakvog smisla dok nije proitala nastavak. Haversham je poginuo,
kako je to Edward opisao, u nezgodi prije est mjeseci, kad su braa bila u lovu. Ali znajui
koliko gaje Edward mrzio i osim pod krajnjom prisilom, ne bi iao nikamo sa svojim bratom;
Sarah je bilo prilino oito to se dogodilo. Iz puke dosade ili bijesa, ili obine pohlepe,
Edward gaje ubio. I njeno srce se stegnulo kad je to proitala.
U zadnjem ulomku, obeao joj je da e jedan od njegovih kopilana naslijediti ne samo bogatstvo nego i njegov naslov. A njoj je poelio neka je prokleta u Paklu, u vjenim mukama i
patnji. I potpisao se, Edward, grof od Balfoura, kao da ga ona nije poznavala. Ali ona je i predobro poznavala i njega, i uase za koje je sposoban. I dalje gaje mrzila, a sad jo vie, zbog
onoga stoje uinio svom bratu.
Va poslodavac je ubojica, gospodine, tiho ree Sarah vraajui pismo odvjetniku.
Ja ga nikada nisam sreo, otresao se on na nju, zlovoljan to se morao vui ak do Shelburnea. A kad je odloio ovo pismo, odmah je izvukao jo jedno. Trebate mi ovo potpisati,
rekao je gurajui joj papir pod nos, a ona je mogla zamisliti to joj to sada daje, no kad gaje
uzela, shvatila je daje to pismo kojim ona potvruje da se odrie svega to bi joj moglo pripasti od Edwarda, njegovih posjeda, njegovog naslova, bilo kakvog mogueg nasljedstva, ma
koji bio njegov izvor. Htio je da se ona sloi da ostavi sve, a njoj vie nije bilo stalo do toga,
uope, pa joj i nije bilo vano. Reeno je i da se ona od tog dana nadalje odrie naslova grofice, to ju je skoro nasmijalo, kao da je tu titulu koristila posvuda po Deerfieldu.
Ne vidim nikakvih problema, rekla je ona i prila pisaem stolu u susjednoj sobi stoje bre mogla. Izvadila je svoje pero, umoila ga u tintu u tintarnici na stolu i potpisala. Prosula je
nekoliko zrnaca pijeska po papiru pa se brzo vratila u kuhinju i predala ga gospodinu Johnstonu. Vjerujem daje time na posao zakljuen, rekla je, stojei s oekivanjem i ekala da on
ode i u tom trenu opazila odbljesak nekog kretanja i boje kraj prozora. Nije bila sigurna to je
to, no inilo se nekako prijetei i ona je brzo zgrabila svoju musketu, a odvjetnik je poskoio
u strahu.
Pa nema potrebe da... nije moja krivnja, znate... sigurno ste uinili neto da ga tako razbjesnite... Bio je blijed od straha, a ona gaje stiala jednim pokretom ruke i sluala. No u
istom trenu, u kuhinju je upao Francois i oboje su poskoili. Izgledao je apsolutno zastraujue u svojoj zimskoj indijanskoj opremi, s glavom divlje make na svakom ramenu i koama
koje su se sputale niz ruke. Nosio je krznenu kapu i nisku perlica i kostiju koju je dobio u
Ohiu. Nije imao na sebi sve to kad je otiao i ona odjednom shvati daje on to stavio zato da
uplai neznanca. Stari Indijanac pred vratima sigurno mu je neto rekao o Johnstonovom zadatku, ako je uope i on znao.
Ili je moda Francois sam zakljuio iz onoga to mu je Nonotuck rekao No u svakom sluaju, svoju ulogu je odigrao do kraja i odgurnuo je Sarah prema zidu, kao daje ne poznaje. A
odvjetnik iz Bostona estoko se tresao i podigao ruke u zrak.
Ubij ga, izbezumljeno je rekao Sari, a ona je izgledala kao da je paralizirana. Bojala se da
se odjednom ne nasmije i pokvari cijelu igru.
Bojim se, proaptala je.
Van! Francois je zareao na njega, pokazujui mu na vrata kao da ga nekamo vodi.
Van! Pokazivao je tako ratoborno da se ovjek nije usudio usprotiviti. Zgrabivi kaput, pobjegao je i pojurio do svog vodia i konja, ali stari Nonotuck se cerio. Jako dobro je znao tko je
Francois, svi su znali, a kao veina svojih suplemenika, imao je dobar smisao za alu i mislio
je daje to vrlo smijeno. On je Francoisu rekao kako misli da taj ovjek sprema neto loe.
Putem je Nonotucku jedva davao vremena za jelo i odmor.
Odlazi! Francois je pokazao na konje, a odvjetnik se uzverao u sedlo. U tom trenutku,
Francois je posegnuo za svojim lukom i strijelom.

 Za Boga miloga, zar nema musketu, ovjee? Johnston je rekao Nonotucku, ali stari
vodi je samo bespomono pogledao, uzjahavi na konja, a Sarah je vidjela da se smije.
Ne mogu pucati. Brat Indijanac, objasnio je Nonotuck, a Francois je tada uzjahao svog
konja i zategnuo uzde kao da e pojuriti za njima. Ali u tom trenutku je odvjetnik estoko
podbo svoju unajmljenu ragu i pojurio preko istine, a stari Nonotuck se neobuzdano smijao
jaui za njim, dok se Francois pretvarao da ih progoni. Prolo je cijelih pet minuta prije nego
to se Francois vratio sa irokim osmijehom na licu, no ona gaje prekorila kad je sjahao.
Ovo je bilo jako neozbiljno od tebe. to daje imao puku? Pucao bi u tebe!
Ja bih ga ubio, otvoreno ree Francois. Njegov vodi kae kako je doao da tebi uini
neto loe, ali nije tono znao to. Nadam se da nije imao priliku. Izgledao je zabrinuto.
Oprosti to nisam prije doao kui. Dobro je i to nisi, rekla je ona uz osmijeh, jo se pomalo zabavljajui njegovom predstavom. Izvedba je bila vrlo uvjerljiva. Ta bijedna budala e
javiti daje Shelburne zahvaen ratnim pohodom. Dobro. Onda e moda ostati u Bostonu.
to je htio? Htio me je liiti mog naslova, ree ona sa irokim osmijehom. t Opet sam obina puanka ili svedena na moj naslov prije udaje. Sad sam samo lady Sarah, bit e gorko
razoaran.
Ali Francois se samo namrtio i rekao: Jednog dana e biti moja grofica. Tko je to bio?
Odvjetnik kojeg je uzeo Edward. Doao je s pismom u kojem mi Edward prijeti i upozorava da nee biti nikakvog nasljedstva, koje ionako ne bih dobila, pa to zaista nije bitno.
Bitno je bilo samo to daje ubio svog brata. I ona Francoisu ispria sve o tome.
Kakav gad! rekao je on sa estinom. Ne svia mi se to zna gdje si sada.
Nee on nikada doi ovamo, uvjeravala gaje ona. Samo me htio poniziti i liiti me neeg do ega mije stalo, kako on misli..., ali nikad nije bilo tako... i pretpostavljam, rekla je s
tugom, mislio je da e mi srce puknuti zbog Havershama. Zao mi gaje, i sirote budalaste
Alice i djece. Ali nekako me to ne iznenauje. Uvijek sam se bojala da e Edward to uiniti.
Mislm daje Havrsham to slutio.
Ima sreu to tebe nije ubio, ree Francois, a onda se blae osmjehne pogledavi enu
koju je nazivao svojom suprugom. Ja imam sreu to te on nije ubio. I tada ju je uzeo u
naruje i zagrlio. Grozio se svakog njenog kontakta s Edwardom i alio je to nije bio tamo
kad je doao taj ovjek iz Bostona. No nju to nije pretjerano zabrinulo, osim smrti njenog ogora. To ju je raalostilo i bilo je neoprostivo.
Sljedei mjesec proveli su mirno, bez incidenata, a u veljai, iako je jo bilo snijega, on ju
je poveo Irokezima i ona je to doivjela kao izuzetno iskustvo. Uzeli su razne stvari za trgovinu, Francois je spremio i nekoliko darova za Crveni Kaput, a Sarah je uivala u susretu sa
enama. Lako je mogla shvatiti zastoje Francois volio ivot s njima. Imali su ast i potenje
koje je na nju ostavilo silan dojam. Rado su se smijali i beskrajno priali prie, a njome su bili
opinjeni. A ona je voljela njihovu kulturu, njihove legende i znanja.
Jedna od plemenskih vraara tiho joj se obratila jedne veeri, drei njenu ruku u svojoj.
Francois je puio lulu s mukarcima, a kad se vratio, znao je daje ova ena sestra powwawa i
sama je bila duhovnjakinja, no Sarah je nije mogla razumjeti. Zamolila je Francoisa da prevodi, no sluajui to ona govori, on je izgledao vrlo zabrinuto i udno je pogledavao Sarah.
toje rekla? Po Francoisovom izrazu, inilo se, neto zastraujue.
Rekla je da si jako zabrinuta..., jako uplaena..., on tiho ree. Je li to istina? Pitao se
boji li se ona to Edwarda. No on joj sada nita nije mogao. A oboje su znali da se Sarah nikada nee vratiti u Englesku. Kae da dolazi izdaleka i da si mnoge tuge ostavila za sobom.
To je bez sumnje bilo istina i Sarah protrne sluajui. Nosila je suknju od jelenje koe i nazuvke koje su joj dali Irokezi i bilo joj je toplo i ugodno u dugakoj kolibi, kakve su koristili
zimi. Zaista si zabrinuta, ljubavi? blago je upitao, a ona se smjekala, odmahnuvi glavom, ali ta ena je bila mudrija nego stoje on mogao znati, a Sarah ju je promatrala. Sjedili su
kraj vatre, nitko drugi nije bio u blizini i nitko nije mogao uti kad je ena nastavila.

 Kae da e uskoro prijei rijeku, rijeku koje si se uvijek bojala... u prolim ivotima
utopila si se u njoj mnogo puta. Ali ovog puta nee umrijeti. Prijei e rijeku sretno. Kae
da e shvatiti njenu viziju kad razmisli o tome, da ti zna to ona vidi. A onda je prestala,
a Francois je izgledao uznemireno kad su izali van, na zrak, i upitao ju je stoje ena htjela
rei. Bila je vraara, proroica u plemenu i on ju je poznavao. Njene vizije su rijetko grijeile.
ega se boji? upitao ju je Francois, privukavi je blie sebi u njenom krznenom ogrtau.
Izgledala je kao prekrasna indijanska skvo i zajedno su bili lijep par, no on je sada osjeao da
ona pred njim skriva tajnu, a to mu se nije svialo.
Ne bojim se niega, neuvjerljivo ree Sarah, a on ju je promatrao. Znao je da lae.
Neto skriva od mene, rekao je. Stao joj je jo blie, elio je osjetiti njenu toplinu uz sebe. A ona nije odgovorila. to je, Sarah? Jesi li nesretna ovdje? Trebali su se vratiti za
nekoliko dana. Bili su tu ve tjednima i on je mislio da joj se svidjelo. Izgledala je tako sretno.
Divno mije ovdje..., to zna...
Jesam li ja uinio neto to te uzrujalo? Njihov ivot je, bez sumnje, bio neobian. Moda je eznula za drugim svjetovima koje je poznavala... u Engleskoj, ili Bostonu. Iako nije
izgledalo da to eli. No nju je brinulo neto puno vee i to ve neko vrijeme. A onda je on
vrsto obavio ruke oko nje, potpuno je zarobivi, a ona se smjekala sa zadovoljstvom. Ne
putam te dok mi ne kae. Neu ti dopustiti da preda mnom skriva tajne, Sarah.
Rekla bih ti, na kraju, poela je ona, a on je ekao, odjednom uasnut da e to biti neto
to e ih odvojiti. Znao je da to ne bi mogao podnijeti. to ako ona odlazi? Ali kamo bi otila?
Neto se dogodilo, ree ona s tugom u glasu. Powwawova sestra je, dakle, bila u pravu.
to je, Sarah? Njegov glas je bio tek neto jai od apta. Bio je ispunjen uasom.
Ja..., ja ne znam to da ti kaem, rekla je, a suze su joj lijevale iz oiju, a on je gledao, osjeajui veliku uznemirenost zbog njene tuge. Ja ne mogu..., ja ne mogu... Nije mogla
nastaviti, a on nije znao to da uini za nju i grlio ju je, a onda je ona, napokon, bolnim aptom rekla. Ja ti ne mogu roditi djecu, Francois..., ti nema sinova..., a trebao bi imati..., ali ja
ti ne mogu dati ono to zasluuje... Jecala je u njegovom zagrljaju, a on je bio duboko dirnut njenim rijeima.
Meni to nije vano, ljubavi..., zna da nije...; to nita ne znai... molim te, duo..., ne, ne
smije plakati... oh, kako te volim..., draga moja..., ne, ne smije... No ma to on rekao, ona
se nije mogla zaustaviti. To nije vano.
Sve moje bebe su umrle, rekla je, privijajui se uz njega, a on joj je rekao koliko mu je
ao zbog patnje kroz koju je prola, a onda gaje ona do kraja iznenadila, i ja znam da e i
ova umrijeti..., proaptala je, a on je odjednom shvatio i malo je odmaknuo od sebe gledajui
je s nevjericom i strahom.
Trudna si? upitao je, gotovo bez daha na tu pomisao, a ona kimne. O, moj Boe..., jadna moja Sarah..., o, ne..., ovog puta se to nee dogoditi. Ja to neu dopustiti. Privio ju je
blie k sebi dok su mu se oi punile suzama, shvativi ega se ona bojala. A onda se sjetio
rijei vraare koja je imala viziju. Sjea se stoje rekla? Da e ovog puta sretno prijei rijeku..., to se nee ponovo dogoditi, ljubavi, proaptao je on.
Rekla je da u ja preivjeti, Sarah ga podsjeti, ...a beba? Zato bi ova ivjela, a sve
druge nisu? Ne mogu vjerovati da e ovog puta biti drugaije.
Ja u se brinuti za tebe... dat emo ti trave i bit e okrugla i sretna i imat e predivnu
bebu, rekao je on osmjehnuvi joj se, a ona se naslonila na njega. U tvom ivotu je sada sve
drugaije, Sarah. Ovo je za tebe novi ivot..., za nas oboje..., i za nau bebu. A onda se sjetio pitati: Kad e to biti?
Mislim pri kraju ljeta, ona tiho ree, u rujnu. Mislila je da se to moralo dogoditi jo
prvi put, jer je prve znakove primijetila oko Boia. Otada su prola gotovo tri mjeseca, ali
ona nije imala hrabrosti da mu to kae. Dugo je nosila brigu u sebi. ena s vizijom je to znala.

Polako su se vratili u kolibu, kod ostalih, i on je legao kraj nje, grlei je i dok je spavala, on
ju je gledao sa srcem punim ljubavi za nju i preklinjao bogove da joj se smiluju. Njoj i njihovom djetetu.

Poglavlje 19
BIO JE PONEDJELJAK, kasno popodne, kad je Charlie opet odloio Sarin dnevnik. Morao se
obui, iao je s Francescom i Monique na pizzu. Bio je pun ljubavi i njenosti kad je prestao
itati, mislio je o Francoisovom djetetu kojeg je nosila Sarah. Kao i uvijek, pitao se to se s
tim djetetom dogodilo, ali to jo nije znao. Bilo je to kao tajna koja se u njegovom ivotu svakog dana pomalo otkriva. udno je bilo kad pomisli koliko je to za njega bilo stvarno, stvarnije od ljudi koje je ovdje poznavao. Umirao je od elje da Franceski ispria o tome.
Kad je u est sati doao po njih, jo je bio zamiljen. Monique je bila sjajno raspoloena,
kao i obino. A i Francesca je, izgleda, bila dobre volje. U nedjelju je dosta radila na doktoratu, rekla je.
Veer je bila ugodna i neoptereena za sve troje, a nakon veere, Francesca ga je opet pozvala k sebi, na sladoled i kavu, i on je prihvatio sa zadovoljstvom. A Monique je bila oduevljena to je s njim. Izgleda, eznula je za oinskim likom u svom ivotu, a druenje s njom
Charlija je potaklo na razmiljanje o djeci. Kad je otila na spavanje, on i Francesca sjedili su
u kuhinji, pili kavu i jeli kolaie. Ona je sjajno dijete, rekao je on i zaista je to mislio, svaku rije, i Francesca se nasmijei s odobravanjem. Bila je luda za svojom keri. Jesi li ikada
razmiljala o tome da ima jo djece? pitao je on, pomislivi na Sarah i pitao se kakvi su ti
osjeaji. Jesam, valjda, nekada davno. A onda se sve raspalo. Pierreu ba i nisam bila zanimljiva kad je njegova mala slatkica ekala blizance. A sad je prekasno, pa i nema veze.
Kad je to rekla, zvuala je gotovo potiteno i to potakne njegovo zanimanje.
S trideset ijednom, to je ludo, prekorio ju je. Prestani govoriti daje prekasno za bilo to.
Sarah Ferguson je imala dvadeset i etiri kad je dola u ovu zemlju, u doba kad je to znailo
sredovjenost ili i gore od toga, a uspjela je ostvariti potpuno novi ivot s ovjekom kojeg je
voljela i ostati trudna.
Impresionirana sam, ree ona napola sarkastino. Mislim da ti ona postaje opsesija.
Ali on je, sluajui je, odluio. Nadao se da je u pravu, no njoj je vjerovao, a njoj je to bilo
potrebnije nego njemu.
Neto bih ti htio dati da proita, rekao je ozbiljno, a ona se nasmije.
Znam, znam. Ja sam to radila prvu godinu. Proitala sam sve psiholoke knjige, sve kako
ovo ili ono knjige, kako se oporaviti od razvoda, kako se osloboditi prolosti, kako ne zamrziti
biveg mua. Ali tamo nema recepta kako se ui ponovo vjerovati nekome, kako pronai nekog tko ti to nee opet napraviti. Ne postoje tekstovi koji ti daju hrabrost.
Ja mislim da imam jedan, tajanstveno je rekao on, a onda je upita hoe li doi k njemu na
veeru, u srijedu. Bio je radni tjedan, kola, no on ih je namjeravao rano nahraniti. Isprva je
izgledala neodluno, ali on je rekao kako joj eli pokazati kuu, a ona je kazala da bi je htjela
vidjeti. Osim toga, Monique e se jako svidjeti. Oklijevala je, ali on je bio toliko uporan
da je na kraju prihvatila, a kad je te veeri otiao od nje, rekao je vrlo malo, ali jedva je ekao
da ih vidi ponovo.
Sljedea dva dana je proveo u ienju, pospremanju i usisavanju, kupovanju vina i hrane,
a i ispekao je kekse za Monique. Nije ak stigao ni itati dnevnike, no htio je da sve bude savreno.
A kad je u srijedu naveer doao po njih i doveo ih tamo, bilo je oito daje Francesca impresionirana, ne njegovim ureenjem, jer za sada i nije postojalo, nego samom kuom i tru-

dom koji je uloio. Kao i on, bila je pod snanim dojmom raspoloenja koje je tamo osjeala.
Gotovo kao da se mogla osjeati prisutnost ljubavi u kui, ak i ako netko nije znao nita o
njoj.
ija je to kua? pitala je Monique, kao daje i ona to osjetila, i razgledavala ju je sa zanimanjem.
Objasnio joj je da kua pripada jednoj njegovoj zaista dobroj prijateljici iz Shelburne Fallsa, ali nekada je pripadala nekom vrlo posebnom, eni koja se zvala Sarah, iz Engleske, nekada davno.
Je li ona sada duh? upita Monique, neustraiva, a Charlie se nasmije i porekne. Nije
htio da se ona uplai. Kupio je bojanke i bojice za nju i ponudio je da joj upali TY ako njena
majka nema nita protiv. A Francesca se sloila. A onda su on i Francesca proetali po kui i
on joj je pokazao sve stoje otkrio, osim dnevnika. A ona je, ba kao i on, stala kraj prozora,
gledajui dolinu. Izgledala je kao slika, stojei tamo.
Predivno je, zar ne? ree on, zadovoljan to se i njoj svia. Vidim zato si se zaljubio
u ovu kuu, rekla je ona s divljenjem i zahvalna na svim sitnicama koje je radio za njih, bojankama za Monique, kolau kojeg je kupio, vinu za kojeg je znao da ona voli. A pripremao je
i Monikinu omiljenu tjesteninu. Samoj sebi usprkos, morala je priznati, bio je nevjerojatan.
Te veeri, u njegovoj kuhinji, odlino su veerali, a on im je priao poneto od onoga stoje
znao o Sarah. Ali nakon nekog vremena, Monique je izgubila zanimanje. No Francesca nije.
Rado bih vidjela knjige koje si pronaao o njoj, ona ree. Zapravo, mislim da se neto
od toga pomalo poklapa s mojim indijanskim istraivanjima. Francois de Pellerin je bio vrlo
uspjean u pregovorima oko nekih sporazuma u ovom podruju, na kraju osamnaestog stoljea. Rado bih vidjela tvoje izvore, rekla je, a on se smjekao. Nije mogao doekati da joj ispria.
ekao je dok Monique nije zaokupila neka TV emisija, a onda je otiao u svoju radnu sobu, gdje je drao dnevnike. Koveg je jo bio tamo, spremljen na sigurno, i on je izvadio prvi
svezak i na tren ga drao u rukama s ljubavlju. Ove knjige su za njega postale nevjerojatno
dragocjene u tjednima koje je proveo ovdje. Ispunile su mu dane i noi i cijeli ivot mudrou. Dale su mu hrabrost da nastavi dalje i upozna Francescu, ak se i suoi s gubitkom Carole,
a znao je da su i Franceski potrebne jednako oajniki kao i njemu. Nisu bile njegov, nego
Sarin poklon.
Polako se spustio dolje, s knjigama u ruci, a ona je stajala u praznoj dnevnoj sobi koja je
jako nalikovala francuskom salonu. Pri pogledu na pod prekriven parketima, skladne stropove
i dugake prozore, nije bilo teko povjerovati daje ona bila grofica. Francesca mu se smijeila
dok joj je prilazio i on je znao da je i ona svuda oko sebe osjeala magiju kue. To se nije
moglo izbjei. Ljubav meu njima sigurno je bila toliko jaka daje preivjela dvjesto godina i
jo je bila posvuda oko njih.
Imam poklon za tebe, rekao je dok su stajali na mjeseini, posudbu, zapravo, ali to je
neto sasvim posebno. Nitko drugi ne zna zato. Ona je izgledala zaueno dok je on stajao i
smjekao joj se. A da se usudio, uzeo bi je u naruje i poljubio je. Ali jo nije bilo vrijeme.
Prvo je trebala proitati dnevnike.
to je to? Smjekala mu se s oekivanjem. Ovdje s njim, osjeala se ugodno i toplo, toliko da ju je to iznenadilo. Nije oekivala da bi joj njegova kua mogla pobuditi takve osjeaje. Ili on sam, ali bilo je teko zanijekati privlanost.
Pruio joj je konu knjiicu, i ona je uzme i pogleda. Na hrptu nije bilo naslova, a bila je
oito vrlo, vrlo stara. Oprezno ju je drala u rukama i dok ju je prouavala, u oima joj je sjala
ljubav prema starim knjigama, a onda ju je otvorila i spazila Sarino ime na prvoj stranici. To
je bio prvi dnevnik. Onaj kojeg je donijela iz Engleske. Charlie je odavno ve shvatio daje
morala imati i druge koje je tamo ostavila. Ali ovaj je zapoela prije putovanja Concordom.

 to je to, Charlie? Francesca je izgledala zbunjeno, a onda, kad je prelistala prvih nekoliko stranica, shvatila je to dri u rukama. Boe, pa to je njen dnevnik, je li tako? Govorila je aptom.
Tako je, on sveano potvrdi. A onda joj je objasnio kako gaje pronaao.
Ba nevjerojatno. Francesca je bila uzbuena kao to je bio i on, a njemu je bilo jako
drago to to vidi. Sve si ih proitao?
Jo ne, prizna on. Radim na tome. Ima ih puno. I pokrivaju cijeli njen ivot, od odlaska
u Ameriku do smrti, mislim. A zaista su fascinantni. Mislim da sam neko vrijeme bio zaljubljen u nju, nasmijao se on, ali malo mi je prestara i tako je luda za Francoisom da mislim
kako ne bih imao anse. On se smjekao, a Francesca je jo bila pod dojmom kad su se vratili u kuhinju. Monique je jo uvijek bila zabavljena svojim bojankama i televizijom pa su
Francesca i Charlie sjeli i razgovarali o Sarah. Mislim da me kod nje najvie dojmilo koliko
je hrabra bila, koliko je imala volje da pokua ponovo. Mislim da se u jednom trenutku osjeala ba kao i mi, da se toliko opekla da vie nikada nee ni pokuavati. A kraj tog tipa, i tvoj
mu izgleda kao duica. Tukao ju je, silovao, prisiljavao na trudnou jednu za drugom i sva
djeca su umrla, ili barem estero njih, no ona je ipak zapoela novi ivot i pruila priliku
Francoisu. Znam da zvui ludo kad to kaem za enu koju nikada nisam sreo, koja je mrtva
ve gotovo dva stoljea, ali ona mije dala nadu... i hrabrost..., a to sam htio podijeliti s tobom.
Francesca je bila tako dirnuta da nije znala to bi rekla. Pogledala gaje, drei dnevnik u
ruci, a onda mu je naprosto morala postaviti jo jedno pitanje. Ali ovog puta, vjerovala je da
zna odgovor.
Vidio si je, zar ne? upitala gaje priguenim glasom, kako je Monique ne bi ula. Kad je
pogledala Charlija, neto je naslutila. I on je gledao nju, dugo, a onda je polako kimnuo, a ona
je gotovo vrisnula od oduevljenja. O Boe, znala sam! Kada? Njene oi su bile sjajno
zelene kad gaje to upitala i izgledala je tako lijepo daje on to jedva mogao podnijeti.
Kad sam tek uselio. Na Badnjak. Tada sam jedva neto znao o njoj. Ba sam se vratio s
veere kod gospoe Palmer, a ona je bila u mojoj sobi. Mislio sam da mi netko podvaljuje i
ozbiljno sam se ljutio. Pregledao sam cijelu kuu i snijeg pred kuom. Mislio sam da se netko
zabavlja na moj raun, svuda sam je traio, a onda sam shvatio. Od tada se nadam da u je
vidjeti, ali nita. Bilo je nevjerojatno... bila je tako lijepa i izgledala je tako..., tako stvarno...,
tako ljudski... Osjeao se pomalo ludo dok je to priao, ali Francesca je sve upijala i jedva je
ekala da doe kui i proita dnevnik. On se nadao da e i na nju djelovati kao i na njega.
Sarah je za njega uinila jako puno.
Jo neko vrijeme su priali o njoj, a onda ih je, u deset sati, on odvezao kui. Veer je bila
sjajna. Monique je rekla da se odlino zabavljala, a Franceskine oi su sjale zbog onog to joj
je ispriao i to joj je dao. Nadao se da e prema tome osjeati isto to i on.
Javi mi se kad zavri, rekao je, a onda je malo bocnuo. Ima toga jo. Bolje ti je da bude dobra, upozorio ju je, a ona se nasmijala.
Neto mi se ini da itanje te stvari izaziva ovisnost, ree ona, a oi su joj blistale od uzbuenja. Umirala je od elje da pone itati.
Praktiki, jedino to i radim otkako sam doao ovamo. Ja bih trebao pisati doktorat, alio
se on.
Moda bi ti trebao napisati knjigu o njoj, ozbiljno je rekla Francesca, ali on odmahne
glavom.
To je tvoje podruje. Ja se bavim kuama. Francois joj je ve podigao spomenik, a
Charlie je u njemu ivio.
Netko bi trebao napisati neto o njoj, ili moda naprosto objaviti dnevnike, ozbiljno ree
Francesca.
Vidjet emo. Prvo ih proitaj. A kad zavrimo, moram ih dati gospoi Palmer. Uostalom,
naelno i jesu njeni. Iako bi ih on vrlo rado zadrao, no nee. Dovoljno je bilo i to to ih je

mogao proitati. Pruili su mu vie radosti nego tisuu knjiga koje je u ivotu proitao. A sada
ih dijeli s Francescom.
Javit u ti se, ree ona, a on je znao da to zaista misli. Kad je odlazio, jo jednom mu je
zahvalila na prekrasnoj veeri, ali ovog trena nije bila nita blie odluci da ga pusti u tvravu
kojoj se skrivala.
A on je, putem kui, mislio samo kako bi joj se volio pribliiti... koliko bi elio s nekime
podijeliti ono stoje Francois imao sa Sarah.

Poglavlje 20
PRIJE NEGO TO SU napustili rkeze, Francois je tiho razgovarao s nekim vraarama iz
plemena, traei njihov savjet to da uini za Sarah. Dale su mu nekoliko trava, naroito jednu
vrlo jaku, i slatke ajeve, i ponudile su se da budu uz nju kad se dijete rodi. Sarah je bila vrlo
dirnuta njihovom dobrotom i obeala je da e uzimati trave kad se vrate u Shelburne. A onda
su ona i Francois krenuli na dugi put kui. Vraali su se sporije nego to su doli i noili su
pod vedrim nebom, koristei koe koje je on nosio kao zaklon. Bio je jako paljiv s njom i
htio se osigurati da ne doe do kakve nezgode.
Kad su stigli kui, ve odmaknuo mjesec oujak, a pri kraju travnja, ona je osjetila kako se
dijete mie. Bio je to sladak, poznati osjeaj, ali usprkos travama koje je pobono uzimala i
Francoisovom stalnom umirivanju, ona se jo jako bojala ishoda.
Dotad su ljudi ve poeli sumnjati da oni ive zajedno. Neke ene iz Shelburnea ponekad
bi navratile i gotovo uvijek bi naletjele na Francoisa. Tada se ve i po garnizonu u Deerfieldu
prialo, a ona je ak i dobila pismo od gospoe Stockbridge u kojem je preklinje neka porekne
strane glasine da ivi s divljakom. A ona je, zabavljajui se, brzo odgovorila uvjeravajui je
da nije tako. No ak je i pukovnik dotad ve znao istinu pa iako ona i Francois nikome nita
nisu govorili, ljudi iz okolice znali su da su oni zajedno. A do lipnja svi su znali i da ona eka
dijete. Neki doseljenici su bili vrlo dragi i nekoliko ena je ponudilo svoju pomo kad doe
vrijeme, ali mnogi od njih su bili zgroeni i smatrali to sramnim. Pa nisu bili ni vjenani. Ali
ni Francoisu ni Sarah uope nije bilo vano to oni priaju. Vani su im bili njih dvoje i njihova beba. Nikada nisu bili sretniji, a ona se osjeala iznenaujue dobro. Za nju su problemi
obino dolazili kasnije. No ovog puta je zaista bila puno zdravija i pitala se hoe li to neto
znaiti.
ak i ljeti, i dalje su svaki dan pjeaili do slapa. Irokeke ene su joj rekle kako je vano
da puno hoda, rekle su da e joj tako sin imati jae noge i dijete e se bre roditi. No u kolovozu je jedva prelazila tu udaljenost i morala je hodati vrlo sporo. Francoisa je diralo u srce
kad ju je gledao kako se klati i zaustavljali su se svakih nekoliko minuta kako bi se ona mogla
odmoriti, ali ona je bila dobro raspoloena i tvrdila da to ba eli. On joj je prenosio sve novosti koje je uo kad bi otiao u garnizon, i ona se zabrinula kad je ula da u Ohiu jo nema
mira.
Opet e te poslati tamo jednog dana, sa aljenjem je rekla. Sad je htjela da bude stalno s
njom, a ak i kad je odlazio do tvrava ili u garnizon, brinula je. Znao je daje to zbog njene
vezanosti za kuu. Ali isto tako je razmiljao to e se dogoditi kad on opet ode od kue, jer
oboje su znali da e se to dogoditi, prije ili kasnije. On bi je puno radije ostavio u kui koja je
na manje samotnom mjestu nego stoje njena farma, i puno vra. Ve dugo je sanjao o izgradnji malog dvorca, malog dragulja, a sada je esto govorio kako bi ga sagradio za nju. Ali ona
je uporno tvrdila daje kua koju imaju dovoljno dobra i ne treba joj chateau. Imala je jedan,
nekada.

 Dobro, ja u ti svejedno sagraditi novi, tvrdoglavo je govorio on i oboje su se smijali na

to, ali jednog dana kad su na arenoj kobili skupa odjahali dosta daleko od farme, on je stao
na prelijepom mjestu koje je gledalo na dolinu. Vidjelo se sve uokolo, na kilometre, i on je
pogleda s osmijehom kao daje upravo stigao kui, a ona je znala to misli.
Jako je lijepo, priznala je.
Bit e prelijepo, on blago ree, a ona ovog puta nije raspravljala s njim. Bila je preumorna, a dijete se pribliavalo. To je osjeala. Preesto je prolazila kroz to da bi vjerovala kako e
jo priekati i sada je svake noi leala u krevetu prestraena, molei se daje on ne uje kako
plae u strahu i jadu. Ponekad je ustajala i hodala oko kue tek toliko da uhvati malo zraka,
vidi zvijezde i misli na svoje bebe. Nije mogla zamisliti da im se ova nee pridruiti. Ali u
njoj je jo osjeala ivot. tovie, micala se puno vie nego druge. No s druge strane, sada
vie nije bilo Edwarda koji ju tue, a s Francoisom je bila beskrajno sretna. On se tako dobro
brinuo za nju, priao je s njom i masirao je uljima kako su mu pokazale irokeke ene. Imao
je sve mogue napitke i arolije za nju, ali nije bila sigurna hoe li to spasiti ovo dijete. Nita
to su poduzimali nije spasilo ostale. No nastojala je ne razmiljati o tome dok se as neizbjeno pribliavao i kolovoz se pretapao u rujan. Sad su bile tono dvije godine otkako je zaplovila na Concordu. Ni sama to nije mogla povjerovati. A oboje nisu mogli povjerovati vlastitoj
srei. No ona se stalno nastojala pripremiti za alost koja e uslijediti, iako svoje strahove nije
priznavala ovjeku kojeg je zvala svojim suprugom.
A na kraju jednog napornog dana berbe kukuruza za zimu, traila je da ode s njom do slapa. Bila je umorna, ali rado je ila tamo i htjela gaje pogledati.
Ne misli li daje to sada previe za tebe? on je blago upita. Ako je dobro raunala, ako
se to dogodilo u prvih nekoliko puta kad su vodili ljubav, dijete se moglo roditi svakog trena.
Zato ne bismo ostali ovdje ili samo proetali po farmi danas popodne? razumno je predloio, ali ona je bila tvrdoglava.
Nedostajat e mi voda. Na kraju je pristao da ide s njom, jer se bojao da e inae krenuti sama i vrlo su polako hodali do tamo. Izgledala je sretno i snano, a on joj se morao malo i
nasmijati. Njen trbuh je bio apsolutno ogroman. Nikada jo nije vidio tako neto, a nije je htio
pitati je li uvijek bilo tako. Nije je htio podsjeati na prole uase no slutio je koliko se boji za
njihovo dijete, iako to nije govorila.
Sada su razgovarali o drugim stvarima. Nije joj elio priati o nemirima na zapadu, iz straha daje ne zabrine, i zadravao je njihove razgovore, koliko je bilo mogue, na mirnim, njenim temama. Tog dana joj je na povratku sa slapa nabrao struak cvijea, a ona ga je nosila
sve do svoje kuhinje.
Spremala mu je veeru, stoje i dalje radila svaki dan, kad je zauo tihi jauk i pourio u kuhinju. Odmah je znao to se dogaa. Poelo je. I iznenadio se kako se naglo pojaalo. No ona
je rodila mnogo djece. Ovo joj je bilo sedmo iako nita nije proizalo iz prethodnih napora.
Ali kod Vrapca Koji Klike, sjeao se jo, ilo je vrlo polako i bilo je vrlo lako. Njena majka i
sestre bile su kraj nje i samo jednom je kriknula, dok je on vani ekao da joj se pridrui u veselju. Ali po izrazu na Sarinom licu, dok se naslanjala na stolac, shvatio je da ona sada jedva
moe govoriti.
Sve je u redu, ljubavi..., u redu je... rekao je, umirujui je, lako je podigao u naruje i
odnio u spavau sobu. Jo prije je maknula lonac s vatre, a on je znao da e veera uskoro biti
zaboravljena. Momcima e veera biti samo voe i povre iz vrta, ali to ih nee smetati.
Hoe da nekoga pozovem? Nekoliko ena se ponudilo, ali ona je uvijek govorila da eli
samo njega. Ni on, ni ona, nisu znali poroditi dijete, ona je uvijek imala lijenika. Ali lijenici
nikad nisu uspjeli spasiti njenu djecu i ona je bila vrlo vrsta u odluci da bude sama s Francoisom. I u garnizonu je postojao lijenik, ali on je puno pio i Francois je znao da ga ona ne eli.

 Hou samo tebe, ponovo je rekla, ali lice joj se grilo od boli i grevito se drala uz njega
u agoniji i strahu. Oboje su znali daje beba jako velika i lako se moglo pretpostaviti da ovo
nee biti lako. Ostale njene bebe bile su puno manje.
Ali ona je vrlo malo govorila, samo je leala i grila se, trudei se da ne ispusti ni glasa, a
on ju je drao za ruke i stavljao joj obloge od tkanine namoene u hladnu vodu. Trudovi su
potrajali do duboko u no i oko ponoi, ona je poela tiskati, no nije bilo nikakvog napretka.
Za dva sata, bila je iscrpljena, ali nije prestajala tiskati. Svaki put kad bi osjetila bol, nije se
mogla oduprijeti porivu da izbaci dijete van. Ali dijete se nije pojavljivalo, a Francois ju je
pazio. Izgledao je gotovo jednako izmoreno kao i ona i pitao se to da uini za nju, kad je ona
poela vritati u bolovima, to joj on nije zamjerio.
U redu je, mala moja..., samo naprijed... Gotovo je plakao, a ona ak vie nije mogla ni
govoriti s njim. Izgledalo je kao da ima problema s disanjem. Hvatala je zrak kako su bolovi
dolazili, a on ju je mogao samo grliti i sklopiti oi u molitvi, nastojei se sjetiti to su ga nauili Idnijanci, a onda se sjetio neega to mu je rekla Vrabac. Pokuao je paljivo podii Sarah
u sjedei poloaj, ali ona nije shvaala to on hoe. Pokuaj ustati, rekao je, a ona gaje pogledala kao daje lud, no Indijanke su rekle da e dijete izai prije ako se ui i njemu je to zvualo suvislo. U tom trenutku, pokuao bi sve, a sada ga ak nije bilo briga za dijete. Nju nije
htio izgubiti.
Doslovno ju je drao na rukama, uspravio ju je i postavio se kao oslonac njenim nogama, a
ona nije prestajala tiskati, no on je vidio daje sada lake. Pridravao ju je svojim snanim rukama, a ona je vrisnula pri svakom pritisku, ali sad mu je neto govorila... dolazi... dolazilo
je... osjeala je... Htio je pogledati, ali nije mogao. Jo ju je drao u svom snanom naruju i
govorio joj neka tiska i dalje, a onda je nastupio dugi, bolni krik, sjeao se, jednako kao to je
Vrabac Koji Klike vrisnula kad se dijete probilo van, a onda je uz Sarine krikove, uo i djetetov vrisak. Podmetnuo je jedan indijanski pokriva ispod nje i tren kasnije, oni su pogledali
dolje, a odozdo ih je gledala beba. Imala je velike plave oi kao njene i vrlo blijedo lice, ali
izgledala im je ogromna, i vidjeli su daje djeak, a Sarah je plakala, u trijumfu. A onda, pred
njihovim oima, beba sklopi oi i prestane disati. Sarah je bolno kriknula i posegnula za njim,
podigla ga, jo vezanog uza se pupanom vrpcom, ali Francois je vidio da on umire. .Snanim
rukama, podigao ju je i spustio na krevet i njeno odmaknuo dijete od nje. Nije znao to da
radi, uope, ali nee dopustiti da joj se to opet dogodi... Ne sada..., ne ovog puta... nakon tolikog truda...; paljivo je okrenuo bebu naglavake i poeo je lupkati po leima, pokuavajui
silom vratiti ivot u nju, a Sarah je jecala, ispruena na krevetu, van sebe, motrei.
Francois... Stalno je ponavljala njegovo ime, preklinjui ga da uini neto to nije mogao. Vidjela je daje beba mrtva kao i ostale.
A Francois je, plaui, udario dijete snano po leima, ono se zakaljalo, izletio je ep od
sluzi i beba je uhvatila zrak i poela disati.
O Boe moj..., samo to je mogla proaptati, a dijete je glasno plakalo dok su njegovi roditelji gledali zaprepateni. Bio je predivan, a Francois nikada nije vidio ljepi prizor kad je
poloio bebu na majine grudi, a ona joj se osmjehnula s olakanjem i zahvalnou. A onda je
pogledala Francoisa sa svom svojom ljubavi za njega u oima. Spasio si ga... vratio si ga...
Duhovi su to uinili, mislim, ree on jo duboko potresen ovim iskustvom. Bili su tako
blizu da ga izgube. No sad je izgledao dobro. Francois nikada u ivotu nije bio tako uplaen.
Radije bi se suoio s tisuu razbojnika nego izgubio njihovo dijete. I sada nije mogao odvojiti
oi od Sarah i svog sina. Bili su zaista udesni.
Pomogao joj je da se oisti nakon to je lovakim noem odrezao pupanu vrpcu i izaao
van da zakopa placentu. Indijanci kau daje to svetinja. A kad je izalo sunce, zahvalio je bogovima to su im dali ovo dijete. Kad se vratio unutra, pogledao ih je pun ljubavi i zahvalnosti
koju je osjeao dok je Sarah leala u krevetu nasmijeena i pruala mu ruke, a kad joj je priao, poljubila ga je.

 Tako te volim... hvala ti... Izgledala je tako sretno i tako mlado s nijhovim djetetom u
naruju. ivot je napokon postao dobar prema njoj, nakon toliko tuge.
Powwawova sestra ti je rekla, ovog puta e sretno prijei rijeku, podsjetio ju je, ali ni
on, ni ona u to nisu bili sigurni, a on se naao previe blizu rubu da bi u bilo to bio siguran.
Mislio sam da u se ja utopiti u toj rijeci prije tebe, naalio se. Ovo je bila duga i teka no i
njoj nije bilo lako, toga je bio svjestan. Ali sada se nije alila. Bila je previe sretna.
Nakon nekog vremena, donio joj je neto za jelo, a dok su ona i dijete spavali, otiao je nakratko van. Trebao je pokupiti dokumente u Deerfieldu. Kad se probudila, on se upravo vratio
i uao je u spavau sobu sa irokim osmijehom.
Gdje si bio? upitala je zabrinuto.
Morao sam po neke dokumente, rekao je on s pobjedonosnim sjajem u oima.
Kakve? pitala je ona, namjetajui dijete koje je sisalo. Za nju je sve to jo bilo jako
novo i jo se osjeala pomalo nesigurno, pa joj je Francois pomogao. Njemu je to ilo bolje
nego njoj. Postavio joj je jastuk pod ruku da bi mogla drati dijete i ona mu zahvali. Bio je
sretan koliko i ona. Po to si iao? ponovo gaje upitala, a on joj se nasmijei i prui joj
svitak pergamenta povezan koom. Paljivo ga je razmotala i osmjehnula mu se kad je vidjela
sadraj. Kupio je. Znai, kupio si zemlju. Toplo gaje pogledala. To je poklon za tebe,
Sarah. Tamo emo sagraditi kuu. Ja sam ovdje zadovoljna, ona jednostavno ree, ali zemlja koju je kupio bila je na odlinom mjestu.
Zasluuje bolje. Ali oboje su znali da njoj ne treba nita drugo osim ovog to ima u
ovom trenutku. Nikada nije bila sretnija u ivotu i bila je sigurna, nee ni biti. Ovo je bio Raj.

Poglavlje 21
DIJETE JE VIDLJIVO NARASLO u prva dva tjedna nakon roenja, a Sarah je tada ve bila ponovo na nogama, kuhala za Francoisa i radila u vrtu. Nije jo prohodala cijelu stazu do slapa,
ali je skupljala snagu za to, no osim to se osjeala malo umorno od tolikog dojenja, izgledala
je potpuno zdravo.
To je bilo prilino lako, junaki mu je rekla jednog dana, a on je na to zagrli i pokaklja
sa zapanjenim izrazom.
Kako to moe rei? Muila si se dvanaest sati i nikada nisam vidio neto tee. Gledao
sam kako ljudi vuku kola uzbrdo po planinama i to je izgledalo lake! Kako misli lako?
zadrikivao ju je on, ali uspomena na ono to je nedavno prola ve je polako blijedila, kao to
kau irokeke ene. ena se ne treba sjeati raanja svog djeteta, inae bi se bojala imati drugo. Ali Francois je bio sasvim zadovoljan to imaju i ovo jedno. Nije bio sklon pohlepi, niti bi
je gurao u novu moguu katastrofu. Nije htio uiniti nita to bi pokvarilo njenu sadanju sreu.
Ali pri kraju rujna, shvatio je da mora. Pukovnik Stockbridge je osobno dojahao da ga vidi,
spremala se ekspedicija u Ohio sljedeeg tjedna, u pokuaju da napokon pokore plemena koja
se bore protiv vojske. Uvijek isti, Shawneeji, Chickasawi i Miamiji, predvoeni Plavim Kaputom i Malom Kornjaom. Sad je to trajalo ve dvije godine. Svi su se bojali opeg indijanskog
rata ako se ne uini nita da ih se zauzda. A bilo je i krajnje vrijeme da se to rijei. Francois
mu nije mogao proturjeiti, ali znao je koliko e Sarah biti nesretna kad ode. Bebi je bilo tek
tri mjeseca, a ona se ba ovoga i bojala. A injenica daje sam pukovnik Stockbridge doao k
njemu govorila je dovoljno. Oajniki su ga trebali u Ohiu.
Kad je on otiao, Francois ju je odmah potraio. Bila je vani u vrtu, s malom indijanskom
nosiljkom za dijete vrsto privezanom na leima, bralaje grah. A deki je spavao dubokim
snom. On se, izgleda, budio tono i samo onda kad je bilo pravo vrijeme za hranjenje.

 Ide, je li tako? rekla je ona s bolnim izrazom na licu. Znala je to istog trena kad je ugledala Stockbridgea. Francois joj nije ni trebao rei. No on je bio kod kue ve dugo, gotovo
deset mjeseci. Prola je godina od zadnjeg pokuaja da pokore Plavi Kaput, koji je stotinu i
osamdeset i tri ovjeka kotao ivota, a bio je potpuno neuspjean. Mrzim Plavi Kaput, rekla je ona Francoisu, kao dijete koje se duri, a on joj se morao osmjehnuti. Izgledala je tako
milo, tako mlado i sretno i bilo mu je mrsko to je ostavlja. Ali barem joj je dao dijete. Nazvali su ga Alexandre Andre de Pellerin, po Francoisovom djedu i ocu i bit e osamnaesti Comte
de Pellerin, rekao joj je Francois. Njegovo indijansko ime bilo je Trei Poni. Odlazi li
skoro? alosno je upitala.
Za pet dana. Trebam vremena da se pripremim. Trebat e mu muskete, streljivo i topla
odjea, i zalihe. Znao je mnoge ljude koji e ii, i Indijance i vojnike. Ali Sarah je to zvualo
kao smrtna presuda. Ostalo joj je samo jo pet dana s Francoisom. Izgledala je potreseno.
A on je izgledao oajno dok je odlazio od nje. Te noi je leao s njom u krevetu, cijele noi, oboje su ostali budni, a ona ga nije putala. Vodio je ljubav s njom iako je znao kako indijanska legenda kae da treba ekati etrdeset dana od roenja djeteta, a sad je bilo manje od
trideset, ali toliko mu je bilo grozno to je ostavlja i nije se mogao zaustaviti, a njoj izgleda
nije smetalo. Ba suprotno, bila gaje gladna, ba kao stoje on bio nesretan stoje ostavlja.
Kad je odlazio, stajala je pred kuom i plakala, a imala je jako neugodan predosjeaj u vezi
s buduim dogaajima. Kao daje uasno predskazanje lebdjelo nad njom. Bilo je povezano s
Plavim Kaputom i Malom Kornjaom i bila je potpuno uvjerena da e se neto strano dogoditi. I dogodilo se. Ali ne njemu. Tri tjedna kasnije, Shawneeji i Miamiji pregazili su logor
generalmajora St. Claira i ostavili za sobom estotridesetoricu mrtvih i gotovo tri stotine ranjenih. To je bila najgora katastrofa koju je vojska pretrpjela. A St. Clair je bio osramoen, jer
su svi krivili njega. Strategija mu je bila slaba i vrlo loe provoena. Vie od mjesec dana,
Sarah nije imala pojma je li Francois preivio. Bila je van sebe. Tek nakon Dana zahvalnosti
saznala je daje iv i na putu kui iz Ohija. Grupa vojnika se vratila u garnizon Deerfield prije
njega, ali uvjeravali su je da nije bio ranjen i rekli da e biti kod kue prije Boia.
Onog dana kad je stigao, imala je na leima nosiljku s djetetom i izgledala je kao indijanska skvo, i takva se pojavila na vratima suare. ula je topot kopita i prije nego to se uspjela
okrenuti, on je sjahao i zgrabio je u naruje. Izgledao je umorno i mravo, ali bio je
dobro i imao je stranih pria koje e joj ispriati. Nije znao to bi se moglo uiniti da se
obuzdaju nemiri. A da stvari budu jo kompliciranije, Britanci su sagradili novu utvrdu nie
od Detroita, na rijeci Maumee, prekrivi Pariki sporazum. Ali on je bio toliko sretan to vidi
svoju nevjestu da ga vie nije bilo briga to e Plavi Kaput uiniti u znak odmazde. Sad je bio
kod kue, a ona je bila presretna to ga ima.
A na Boi, rekla mu je novosti, no on je to ve slutio. Imat e jo jedno dijete. Rodit e se
u srpnju, a on je htio puno prije toga zapoeti s gradnjom njihove nove kue. Provodio je sate
uz logorsku vatru, izraujui nacrte i skicirajui i kad je stigao kui iz Ohija, poeo je gotovo
smjesta traiti radnike po Shelburneu. Poet e kad se snijeg otopi, odmah, i on se nadao da e
prije zime useliti.
Mali Alexandre je sada imao skoro etiri mjeseca, a Sarah nikada prije nije izgledala tako
sretno. Francois se volio igrati s njim i sam gaje ponekad nosio u nosiljci, pogotovo kad gaje
vodio sa sobom na jahanje. Dosta vremena je provodio u Shelburneu, naruivao je izradu
stvari za njihov novi dom i pisao proizvoaima namjetaja u Connecticut, Delaware i Boston. Jako je ozbiljno shvatio projekt i do proljea je napokon uspio prenijeti svoje oduevljenje i na Sarah.
Upravo su poeli kopati temelje kad se u Shelburneu pojavio jedan ovjek, traei nju. Neoekivano se pojavio na farmi dok su oni s djetetom jahali kui s gradilita svoje nove kue.
ekao ih je pred kuom i nije izgledao ljubazno. A Sarah je pomalo podsjetio na odvjetnika iz
Bostona koji je bio kod nje, a to je ovaj ovjek zaista i bio. Bio je partner Walkera Johnstona.

No Johnston je jo uvijek priao o indijanskom napadu koji se dogodio kad je bio kod nje.
Jedva se izvukao itavog skalpa, rekao je, ali nikada nije objasnio zato je pobjegao, ostavivi
je da se sama bori s Indijancima, niti kako je ona to preivjela. Ime ovog ovjeka bilo je Sebastian Moslev. A ona se pitala je li njegov dolazak ovamo ima kakve veze s epidemijom kozica
u Bostonu. To je sada bilo mjesto na kojem je bolje ne biti. Ali njegov dolazak nije imao nikakve veze s tim i ovog puta nije imao nikakve papire koje je trebala potpisati. Samo joj je
doao rei da je njen mu umro. A ona je na to pogledala Francoisa. Drugog mua nije imala.
Sto se nje tie, Edward vie nije postojao. Ali Sebastian Mosley je doao da joj kae kako je
grof od Balfoura ubijen nesretnim sluajem, u lovu, pa iako je namjeravao priznati jednog od
svojih..., eh..., hm..., nezakonite djece, s nelagodom je rekao odvjetnik, i sastavljeni su dokumenti koji to potvruju, njegovo gospodstvo ih je oito propustilo potpisati, a njegova prerana
smrt je bila posve neoekivana. Oito, pravna situacija je sada bila sloena jer se ona odrekla
svih prava na njegovo nasljedstvo, ali budui daje umro bez oporuke, doveo je taj dokument u
pitanje, a nije postojao nitko drugi kome bi ostavio svoj posjed i svoje bogatstvo, jer nije imao
zakonite djece. Odvjetnik joj nije rekao daje imao etrnaestoro kopilana. Ali od nje je htio uti
eli li ona osporiti dokument kojeg je potpisala prije godinu i pol. No za Sarah, to je bilo vrlo
jednostavno. Nije imala puno, ali imala je sve stoje eljela.
Predlaem da sve to date njegovoj ogorici i njegovim neakinjama. One su sada njegove
najizravnije nasljednice. A ona nije htjela imati nita s time, ni penija, ni mrvice, nikakvu
uspomenu na Edwarda. I tono to je rekla odvjetniku.
Shvaam, rekao je on s razoaranim izrazom. Nadao se posliu, ako ona odlui osporiti
odluku. Kako gaje izvijestio kolega iz Engleske, grof je imao silno bogatstvo. Ali Sarah ga
nije htjela. Kad mu je to rekla, zahvalivi mu, odvjetnik iz Bostona je otiao.
Gledali su ga dok se udaljavao, a Sarah je stajala tamo, na tren pomislivi na Edwarda, ali
nije osjeala nita. Trajalo je predugo, bilo je preteko i prestrano. A sada je bila previe sretna da bi zbog Edwarda osjeala bilo kakvo aljenje. Napokon je bilo gotovo.
Ali to se Francoisa ticalo, to je tek bio poetak. To je pomislio istog trena kad je uo
odvjetnika. I im su ostali sami, okrenuo se k njoj i upitao je.
Hoe li se udati za mene, Sarah Ferguson? Nije bilo ni trenutka oklijevanja. Samo malo smijeha, i ona kimne.
Vjenali su se prvog travnja u maloj drvenoj crkvici u Shelburneu, na jednostavnoj ceremoniji i osim dvojice momaka koji su radili za njih, i Alexandra, koji je imao sedam mjeseci
nitko drugi nije bio prisutan. Druga beba trebala se roditi za samo tri mjeseca.
A sljedei put kad su otili do garnizona u Deerfieldu, Francois se formalno naklonio pukovniku i predstavio mu Sarah. A on je na tren izgledao iznenaeno.
Mogu li vam predstaviti groficu de Pellerin, pukovnie... Mislim da se do sada niste sreli,
rekao je uz irok osmijeh.
Znai li to to mislim da znai? on je prijazno upitao. Uvijek su mu bili dragi, oboje, i
bilo mu je ao zbog njihove situacije, iako je njegova ena to smatrala prilino okantnim.
Prestala je pisati Sarah odmah nakon stoje ula za prvo dijete. A i drugi su jednako reagirali.
A sad su ih odjednom svi htjeli upoznati i poeli su ih pozivati najfiniji ljudi Deerfielda. Neko
vrijeme su ostali u garnizonu i Sarah je posjetila Rebeccu. Sada je imala ve etvero djece i
ekala je peto, koje se isto tako trebalo roditi tog ljeta.
Ali Francois je ovog puta nestrpljivo urio kui, htio je vidjeti kako napreduje njihov novi
dom. A kad su se vratili u Shelburne, radio je grozniavo skupa s ljudima koje je unajmio i
Indijancima koje je nauio radovima kakve je nekada vidio u Parizu. Svi su govorili da e biti
preivna, a Sarah je uvijek s osmijehom odlazila tamo. Voljela je gledati kako grade kuu, to
je sada bila i njena strast. Ve je planirala svoj vrt. Vanjski dio kue su, prema oekivanju,
trebali dovriti do kolovoza, a bit e useljiva u listopadu, prije prvih snjegova. A cijele zime
mogu raditi na unutranjim detaljima. Sarah je bila toliko uzbuena da je jedva ekala i radila

je tamo svakodnevno, cijeli lipanj, usprkos optereenju s djetetom, no ovog puta je ak i ona
bila manje zabrinuta. Uzimala je sve trave koje je trebala, puno se odmarala i pjeaila, kako
su joj rekle Indijanke. Sve je bilo dobro, a njen mali Alexandre bio je dokaz da se uda dogaaju.
Ali do prvog srpnja nije bilo nikakvih znakova dolaska novog djeteta, a Sarah je bila nemirna. Nije mogla doekati da se dijete rodi, da ga vidi i da se moe slobodnije kretati. inilo
joj se kao daje cijelu vjenost trudna, a to je rekla i Francoisu.
Ne budi tako nestrpljiva, prekorio ju je on, za velika djela treba vremena. A ovog puta je on bio zabrinutiji nego ona. Ako se njega pita, proli put je bilo teko, a on je imao sreu
da spasi dijete. Jako se bojao jo jednog onakvog stranog iskustva, iako je bio jednako uzbuen kao i ona. Ali nadao se da e sve glatko proi. ak je razmiljao i da poalje po lijenika
u Shelburne, ali Sarah je tvrdila da ga nee trebati. A prvog tjedna srpnja djelovala je vrlo
ivahno, to je oboje uvjerilo da beba jo nije spremna. Proli put je vidljivo usporila kad se
pribliilo vrijeme, a i sama je mogla osjetiti da je dijete na putu. No ovog puta, ma koliko
umorna bila zato to naokolo vue veliki trbuh, osjeala se kao da bi ovako mogla dovijeka.
ak nije bila ni umorna. On ju je morao obuzdavati da ne jae stalno do nove kue kako bi
nadgledala razne sitnice.
Ne elim vie da jae do tamo sama, izgrdio ju je jednog popodneva kad ju je ugledao
kako se vraa. To je opasno, mogla bi se poroditi uz put, no ona mu se smijala. Proli put je
bilo dovoljno upozorenja, trajalo je dvanaest sati, a prije i puno dulje.
To ne bih nikada uinila, rekla je odrjeito, do sri prava grofica.
Pazi da se to ne dogodi! On joj je priprijetio prstom, a ona je krenula spremati veeru.
Ali oboje su bili oduevljeni malim draguljem od kue koju su gradili. I svi u susjedstvu su
priali o tome. Mislili su daje za Shelburne vrlo raskona, najmanje reeno, ali nikome to izgleda nije smetalo. Ako nita drugo, sviala im se. Smatrali su da poveava znaaj ovog podruja i za Shelburne je bila pravi dragulj u kruni.
Sarah mu je pripremila veeru, a Francois je poslije u dnevnom boravku pregledavao jo
neke planove, dok je ona spremala kuhinju i nakon to je oprala sue, jo je bio dan, pa gaje
pokuala nagovoriti da ode s njom u etnju.
Cijeli tjedan nismo bili do slapa, rekla je, oito dobro raspoloena, i poljubila ga.
Umoran sam, iskreno ree on, a onda joj se osmjehne ekam bebu.
Ne, ti ne, odvratila mu je ona, nego ja. I ja hou u etnju. uo si to su rekle irokeke
ene, to e bebi dati jake noge. Ona se smijala, a on je zagunao.
A meni, slabe. Ja sam star ovjek. Upravo je navrio etrdeset i jednu, ali nije izgledao
tako. A njoj je bilo dvadeset i sedam. No krenuo je s njom van da joj ugodi i hodali su samo
pet minuta kad je ona primjetno usporila i stala. On pomisli da joj je kameni upao u cipelu, i
stane kraj nje, a ona mu stegne ruku, na to on shvati to se dogaa. Raala je. A on je bio
sretan to nisu odmaknuli daleko od kue pa se mogu brzo vratiti, no ba kad je to htio predloiti svojoj eni, ona se sruila na tlo kraj njega. Nikada u ivotu nije osjetila toliku bol i jedva je hvatala dah, a on je kleknuo uz nju. Sarah, to se dogodilo? Pitao se je li to lo znak,
a ona je leala na travi kraj puta. Jesi li dobro? Bio je jako uplaen, a nije bio dovoljno
blizu kue da pozove deke, neka odu po lijenika. Osjeao se kao zarobljen ovdje.
Francois..., ne mogu se pomaknuti... rekla je ona s pogledom punim uasa, dok su je
bolovi razdirali. Ali ovo nije bio poetak, ovo je bila sredina i kraj, bila je to najgora bol koje
se mogla sjetiti, a onda je, dok ju je on drao, odjednom prepoznala osjeaj. Francois..., to je
beba... dolazi... Izgledala je uspanieno i grevito se drala za njega.
Ne, nije, ljubavi. Kad bi barem bilo tako lako, pomislio je on, ali ona je bila sigurna.
Odjednom se poela boriti za zrak, u agoniji i on je vidio kako je na rubu da ne krikne. Sjeti
se koliko je trajalo proli put, nastojao ju je umiriti. Htio ju je podii i odnijeti je natrag do
kue, ali ona mu nije dopustila daje pomakne.

 Nemoj! Vrisnula je u bolovima, a onda se zgrila u agoniji, a on je bespomono kleao

kraj nje.
Sarah, rekao je, a osjeao se bespomono, ne moe samo tako lei ovdje. Ne moe
tako brzo roditi. Kad je to poelo? upitao je, odjednom pokoleban.
Ne znam. Poela je plakati. Cijeli dan me bole lea, otkako sam dola kui i trbuh me
neko vrijeme bolio, ali mislila sam daje to zato to nosim Alexandra. S deset mjeseci, bio je
ve dosta velik, ali jo je volio da ga nose.
O, Boe, s uspanienim izrazom ree Francois. Cijeli dan ti je tako, vjerojatno. Kako
nisi primijetila? Odjednom je izgledala kao dijete i njemu postane ao, ali htio ju je smjesta
odvesti natrag kui, ma koliko je boljelo kad je pomakne. Nee je pustiti da tu na travi rodi
njihovo dijete. Pokuao ju je podii jo jednom, a ona je vrisnula i opirala mu se, i onda joj se,
najednom, cijelo lice zgri i ona pone tiskati. Nikada nije vidio neto slino. Raala je, a on
nije mogao uiniti nita daje zaustavi ili da joj pomogne. A onda je odjednom shvatio koliko
joj je potreban, pa ju je uhvatio za ramena i nastojao joj olakati. Bila je potpuno usredotoena
na trudove, potiho je jaukala, borei se s bolovima, a onda je najednom poela vritati kao
daje razdire neka strana sila, no on se sjeao tog zvuka i blago ju je spustio na travu, podigao
joj suknje i razderao gae, ona je vrisnula jo jednom i on je ugledao dijete kako se promalja
ravno njemu na ruke, svijetlog malog lica koje je bijesno vritalo na njega. I u trenu, on je
drao dijete u rukama. Bila je djevojica, bila je savrena i disala je, i iz petnih ila se derala
na svog oca.
Sarah, rekao je gledajui svoju enu ispruenu na travi u sumrak, sa spokojnim smijekom na licu, ubit e me. Nemoj mi to vie nikada napraviti! Prestar sam za to! No nisu
bili prestari, ni on ni ona. Sagnuo se i poljubio je, a ona mu je rekla koliko ga voli.
Ovo je bilo puno lake nego proli put, jednostavno je rekla, a on je sjeo do nje i nasmijao se, spustivi joj dijete na grudi. Ponovo je upotrijebio svoj lovaki no i uredno podvezao
pupanu vrpcu.
Kako nisi znala da dolazi? Jo je bio potresen ovim iskustvom, a zapanjilo gaje koliko
je ona bila spokojna nakon tolikih bolova. I beba i ona izgledale su potpuno zadovoljne, a on
je jo osjeao kako mu se tresu koljena.
Bila sam zauzeta, valjda. Imala sam toliko posla oko nove kue, rekla je, nasmijeivi mu
se, i raskopala koulju, a beba je lako pronala njenu dojku i poela sisati.
Vie ti neu vjerovati. Ako ikada budemo imali jo jedno dijete, posljednja dva tjedna u
te lancima svezati za krevet da opet ne zavrim poraajui dijete negdje nasred puta. I pritom ju je jo jednom poljubio i pustio je neka se malo odmori, ispruena pod zvijezdama koje
su upravo izale, ali postajalo je hladno. Smijem li vas odnijeti kui, Madame la Comtesse?
Ili biste radije spavali ovdje? Nije htio da se ovdje prehlade, ni beba ni Sarah.
Smijete me odnijeti kui, Monsieur le Comte, rekla je dostojanstveno, i on ju je paljivo
podigao i pet minuta je nosio natrag do kue, a ona je drala bebu. Nije joj bilo ba najugodnije i htjela je hodati, barem pokuati, ali on joj nije dopustio.
O ovakvim stvarima priaju Indijanci, rekao je priguenim glasom kad su stigli do farme,
ali nisam vjerovao da se zaista dogaaju. Upravo u tom trenutku, ugledali su ih momci i
pitali to se dogodilo Sarah. Mislili su daje pala ili uganula gleanj i nisu shvatili da nosi dijete. Beba je spavala, iscrpljena urnim dolaskom. Pronali smo bebu u polju, Francois im
objasni razgaljeno. Nevjerojatno, izgleda ba kao ona, smijao se on, a deki su bili zapanjeni.
Rodila ju je samo tako, na putu do slapa? jedan od njih je pitao, ne vjerujui.
Na sred puta, potvrdio je on. Bez zastajkivanja, dobro joj to ide, rekao je, namignuvi
svojoj eni, dok su se oni divili djetetu.

 Kad to ispriam mojoj majci, rekao je mlai od njih dvojice, njoj uvijek treba cijela
vjenost i dok se dijete rodi, moj tata je ve toliko pijan da zaspi, a ona onda pobijesni na njega jer nije ni pogledao bebu.
Sretnik, ree Francois, unosei svoju enu i dijete unutra. Momci su uvali Alexandra, ali
on je zaspao prije nego stoje stigao vidjeti svoju sestru.
Kako emo je nazvati? upitala je Sarah kad je Francois legao kraj nje na krevet. Izgledala je umornije nego stoje htjela priznati.
Oduvijek sam htio ker po imenu Eugenie, ali na engleskom nije tako lijepo, priznao je.
A to kae na Francoise? upita Sarah, sretna to je opet u svom krevetu, osjeala se
malo oamueno. Uz tako brzi porod, bilo je i dosta krvarenja.
Nije ba originalno, rekao je, ali bio je dirnut i na kraju se sloio. Nazvali su je Francoise
Eugenie Sarah de Pellerin. A u kolovozu, krtena je u elburnskoj crkvici skupa sa svojim
bratom.
Dotad je njihova kua bila ve skoro gotova, a Sarah je imala pune ruke posla s djecom, ali
odlazila je tamo kad god je mogla, pratei napredovanje. Uselili su u listopadu.
Biljeka za taj dan u njenom dnevniku zvuala je slavodobitno. Opisala je svaku sitnicu u
kui. Charlie se smjekao itajui. Kako izgleda, kua se gotovo i nije promijenila otkako su
je ona i Francois sagradili, a njega su, kad je odloio dnevnik, obuzele eznutljive misli o njihovoj djeci. Kako su Sarah i Francois imali sree. Kako su pun ivot imali. Poelio je biti tako
mudar i tako sretan kao oni.
Pomalo je saaljevao sam sebe, kad se oglasio telefon, a on se zamalo uope nije javio. Ali
pitao se nije li to Francesca s prvim dojmovima nakon itanja dnevnika. S laganim osmijehom, podigao je slualicu i progovorio.
OK, Francesca, kako ti se ini? Ali to je bila Carole, a Charlie je bio iznenaen kad ju
je uo.
Tko je Francesca? ona je htjela znati.
Jedna prijateljica. Zato? to se dogaa? Potpuno gaje zbunilo to nju uje. Sto bi ona
uope mogla htjeti od njega? Ve gaje zvala da mu kae kako e se ona i Simon vjenati. Njihov razvod nee biti zakljuen prije kraja svibnja. Dakle, nije morala ekati vie nego to je
nuno. Zato me zove? upitao je, a jo mu je bilo neugodno to ju je nazvao Francesca.
Zbog toga se osjeao vrlo budalasto, tim vie to se pitao hoe li to izazvati ljubomoru kod
Carole. A to je bilo naprosto glupo.
Htjela bih ti neto rei, rekla je i zvuala je nesigurno, a on je imao vrlo jak dojam ve
vienog.
Nismo li ve imali ovakav razgovor? Nedavno smo proli kroz to. Nije zvuao pretjerano zadovoljno stoje uje i ona je to primijetila. Ali jo je bila opsjednuta potrebom da bude
pristojna prema njemu, a Simon joj je govorio daje to ludo. Ona vie nita ne duguje Charliju,
rekao je, ali Carole je mislila drugaije. Ve si mi rekla da se udaje, podsjetio ju je. Sjea se?
Znam. Ali sada ima jo neto, to mislim da bih ti trebala rei.
On nije mogao pogoditi to bi to bilo, a nije ba bio ni siguran da to eli uti. Zaista ga nisu
zanimali intimni detalji njenog ivota sa Simonom. Bolesna si?
Ne ba, ona ree, a on se odjednom zabrine. to ako joj se dogodilo neto strano? Bio je
siguran da se Simon ne bi brinuo za nju kao on. Trudna sam, nastavila je ona i potpuno ga
dotukla. Zautio je od iznenaenja. I zlo mije kao psu. Ali ne radi se o tome. Mislila sam da
bi ti trebao znati, Charlie. Nisam znala kako e to primiti. A bit e vidljivo i prije vjenanja.
Nije znao voli li je ili mrzi zato to mu je to rekla, ijedno i drugo pomalo, ali bio je zaista
okiran i to gaje zaista povrijedilo.

 Zato Simon? rekao je nesretnim tonom. Zato ne ja, kroz ,r sve te godine? Nikada
nisi htjela djecu, a onda najednom, hop, nae si ezdesetjednogodinjeg deka i trudna si.
Moda sam ja sterilan, rekao je, a ona se blago nasmije.
Teko, rekla je. Imala je jedan pobaaj prije nego to su se vjenali. Ne znam, Charlie.
Navrila sam etrdeset, i bojim se da vie neu imati priliku. Ne znam to da ti kaem, samo
to ovog puta znam da to elim. Moda bih tako mislila i da se to nama dogodilo. Ali naprosto
nije, i to je sve. No nije bilo samo to, i ona je to znala. U zadnjih nekoliko godina, Charlie
nije bio prava osoba za nju. Nije bila sretna s njim. Bio je ostatak iz njene mladosti, a Simon
to nije bio. On je bio ovjek za kojeg se htjela udati i imati djecu s njim. Bio je sve to Charlie
nije bio. Nisam te nazvala da te povrijedim, Charlie. Samo sam mislila da bi trebao znati.
Iako joj je bilo neugodno da mu to kae.
Hvala, rekao je on. Nastojao je prihvatiti to to mu je rekla i razmiljao je o budunosti.
Da nam se to dogodilo, moda bi jo bili u braku. Nije bilo mogue izbjei tu pomisao.
Moda, ona iskreno ree, a moda i ne. Moda se sve dogodilo s razlogom. Naprosto,
ne znam.
Sretna si zbog toga? upitao je, odjednom pomisilivi na Sarah i njenu djecu s Francoisom. Moda negdje postoji jedna Sarah koja eka na njega. To je bila lijepa bajka, no on u nju
nije zaista vjerovao.
Da, mislim da sam sretna, ree Carole, i ovog puta iskrena prema njemu. Kad mi ne bi
bilo toliko zlo, barem. Stvarno je neugodno. Ali sama beba, to je uzbudljiva pomisao. Neto
u nainu kako je to rekla duboko gaje dirnulo. Shvaao je da joj je to vano i na tren je zvuala kao druga osoba.
uvaj se, rekao je, zabrinut za nju. to Simon misli o svemu tome? Sigurno se osjea
malo previe vremeno da opet mijenja pelene, ili ga to pomlauje? Bilo je runo to to govori, ali Charlie nije mogao odoljeti. Bio je ljubomoran na tog tipa. Otiao je s njegovom enom, a sad e imati dijete. Malo previe da bi to tek tako provario.
On je na sedmom nebu, kako kae, rekla je Carole smjekajui se, a onda se trgnula u
navali munine. Sad u prekinuti, samo sam ti htjela javiti, za sluaj da uje kroz traeve.
Na neki nain, London je bio mali grad, New York takoer, ali on vie nije bio ni najednom
od ta dva mjesta. Bio je izgnan.
Traevi ne stiu do Shelburne Fallsa, objasnio joj je. Vjerojatno ne bih uo dok se ne
vratim u London.
Kad e to biti?
Ne znam jo. Zvuao je neodreeno, ali nije joj imao to drugo rei. Istresla je novosti
na njega i on ih je sada morao svariti. uvaj se, Carole. Javit u ti se. Ali nije bio siguran
u to. Vie nije imao to rei, to raspraviti. Ona se udaje, eka dijete. A on je morao srediti
vlastiti ivot. Sada se prvi put zaista tako osjeao i kad je spustio slualicu, shvatio je da to
ima puno veze sa Sarah. Na neobian, pritajeni nain, itanje dnevnika zaista gaje promijenilo. O tome je razmiljao i kad je telefon opet zazvonio, a on je zakljuio daje to Carole.
Zdravo, Carole, rekao je. to je sada? Blizanci? Nije zvuao pretjerano oduevljeno
kad se javio, ali glas nije bio onaj kojeg je oekivao.
Ja sam. Francesca. Jesam li neto prekinula? Zvuala je zateeno, a on je zavapio.
Potukao sam sve rekorde veeras. Malo prije je nazvala moja biva ena, a ja sam, kad
sam se javio, rekao: 'Zdravo, Francesca'. Sad se ti javlja, a ja sam mislio daje to opet Carole.
Uglavnom, ona mi je upravo prenijela najsvjeije informacije. Zvuao je neobino ravnoduno zbog toga, to gaje iznenadilo. Ni slino njegovoj reakciji kad gaje zvala da mu kae da se
udaje, kad je sjedio i razgovarao o tome s Francescom.
Naputa svog deka? sa zanimanjem gaje pitala Francesca.
Ne, ba naprotiv. Imat e dijete. Bit e u estom mjesecu trudnoe kad se budu vjenali.
Vrlo suvremeno.

 to ti misli o tome? ona ga brino upita, a on je razmiljao.

Mislim daje u takvom sluaju jako teko nai vjenanicu i bolje je to obaviti malo prije.
Moda ak i prije nego to ti naprave dijete, budimo malo staromodni. Pomalo ju je zafrkavao, a ona nije bila sigurna je li histerian ili ravnoduan zbog ovoga to mu je Carole rekla.
A ni on sam nije ba bio siguran.
Ozbiljno, Charlie. Kako si ti?
Kako sam ja? Dugo je razmiljao o tome, a onda uzdahnuo. Pomalo pokislo, pomalo
razoaran. Da smo barem imali klince. Ali nismo. A ako emo iskreno, moram priznati da
nismo htjeli. Ja zaista nisam htio imati djecu s njom, a ona zaista nije htjela imati djecu sa
mnom. Moda smo na svoj nain priznali da neto meu nama nije u redu i prije nego to je
ona nala Simona. Na neki udan nain, mislim da se sada osjeam slobodno. Definitivno je
gotovo i sad to znam. Ona se nee vratiti. Sad je njegova. Pomalo me boli, a pomalo i ne. A
nakon to sam proitao Sarine dnevnike, stvarno bih elio vlastito dijete... ili je to moda zasluga Monique. Ali tako se osjeam. I, zna to jo? Zvuao je dosta vedrije, a njoj se svialo
to to govori.
to jo? tiho je upitala. Bilo je kasno, i Monique je spavala.
Nedostaje mi. Nadao sam se da si ti kad se Carole javila. Umirao sam od elje da ujem
to misli o Sarinim dnevnicima.
Zato te i zovem. Cijelu no sjedim, oi sam isplakala itajui to joj je Edward radio, i o
svim onim bebama koje su poumirale. Kako je to jadnica izdrala?
Rekao sam ti, ponosno je rekao on, imala je hrabrosti. Kao i ti. I ja. Moemo mi to.
Proli smo puno toga, ali ovo je tek poetak. Nakon stoje proitao Sarine dnevnike, zaista se
tako osjeao. Gdje si ti stala? upitao je on, prisjeajui se svakog koraka kojim je sam
proao. Zavidio joj je na injenici daje tek na poetku. Ali mogao je zamisliti da e ih jednog
dana proitati sve ispoetka, puno kasnije, nakon to ih da Gladys Palmer.
Sad je na brodu.
Najbolje tek dolazi. Bilo je to kao neki tajni klub kojem su pripadali, a ona mu je bila
jako zahvalna to joj je dao dnevnike na itanje. Ali njemu je neto drugo palo na pamet. Razmiljao je o tome od njihovog zadnjeg susreta. Ali nije bio siguran je li spremna. Sto kae
na pravi izlazak, ovih dana? Prava veera, samo nas dvoje. Ja u platiti uvanje Monique.
To ne treba. Smijeila se, a smatrala je da mu neto duguje jer joj je dao Sarine dnevnike. Moe. Vrlo rado.
Subota? Zvuao je oduevljeno i iznenaeno. Nije oekivao da e prihvatiti.
Subota, rekla je ona.
Doi u po tebe u osam. Ugodno itanje. I onda su prekinuli razgovor. Bio je to dug
dan, duga no, Sarah je imala dvoje djece, Carole eka svoje. A on je imao spoj s Francescom. Kad je na to pomislio, dolo mu je da skae i da se smije.

Poglavlje 22
U SUBOTU, U OSAM, Charlie je doao po Francescu, a ona je izgledala prelijepo. Nosila
je jednostavnu crnu haljinu s niskom bisera, a kosa joj je ravno i glatko padala do ramena. To
joj je odlino stajalo, ali Charlija je malo zaboljelo srce kad mu je Monique uputila patniki
pogled, sjedei u svojoj sobi s djevojkom koja e je uvati. Nije joj bilo drago to nije ukljuena. Ali majka joj je lijepo objasnila da se i odrasli koji put trebaju nasamo druiti. Monique
je rekla daje to, po njenom miljenju, glupo pravilo i nada se da to vie nikada nee napraviti.
Osim toga, djevojka joj je bila runa. Ali ipak se nekako snala, igrajui Monopoly i gledajui
TV kad su njena majka i Charlie otili na veeru.

Odveo ju je u Andiamo, u Bernardston, a nakon veere otili su plesati. To je zaista bio

pravi izlazak i prvi put otkad on zna Francescu, ona se nije ponaala kao da e istog trena kad
ostanu sami istrati kroz vrata. A on se stalno pitao to se dogodilo.
Ne znam. Odrastam, valjda, rekla je ona kad joj je on to spomenuo. Ponekad se ak
umorim od svojih ratnih rana. Dosadilo mi je nositi oiljke kao nakit, rekla je, a njega se to
dojmilo. Pitao se jesu li za to zasluni dnevnici ili naprosto vrijeme. Moda je preboljela. A
onda gaje iznenadila, rekavi da taj tjedan ide u Pariz. Javio se njen odvjetnik, ona i Pierre
prodaju zadnji komad zajednikog vlasnitva pa ona mora potpisati dokumente.
Ne mogu ti ih poslati? ree Charlie, iznenaen. Predug put samo zato da bi potpisala
nekakve papire, ini mi se.
ele da to napravim osobno. Pierre mi ne eli omoguiti da tvrdim kako me prisilio ili da
se radi o nekakvoj prijevari, ili da nisam dobro razumjela, iako to ni ne bih radila. Pretpostavljam da misli kako nee biti nikakvih nesporazuma ako to odradimo licem u lice.
Nadam se da ti plaa putovanje, otvoreno ree Charlie, ali ona se osmjehne.
To e pokriti moj udio od prodaje. Ne brine me to. Vie me brine to u vidjeti njega i
malu mamicu. Prije mije bilo zlo ve i od
pogleda na njih, a sada nisam sigurna. Moda e to biti dobar test. Moda mi nije stalo koliko sam mislila. Pitam se to, ponekad. Gledajui ga, izgledala je zamiljeno. Za ovo kratko
vrijeme koliko se znadu, primijetio je da se ona mijenja.
Boji se odlaska u Pariz? iskreno ju je upitao, uhvativi je za ruku. Ponekad je teko
doi natrag. Na neki nain, ma koliko elio natrag, on se uasavao Londona.
Malo sam uplaena, plaho je priznala ona. Ali neu se dugo zadrati. Odlazim u ponedjeljak, a vraam se u petak. A kad ve idem tamo, elim vidjeti neke prijatelje i malo kupovati.
Vodi Monique sa sobom? upitao je, zabrinut za obje. Shvaao je da e ovo putovanje
biti izazov.
Ima kolu, a i bolje je da ne bude tamo. Ne elim da se osjea rastrzano izmeu nas. Bit
e kod prijateljice iz kole.
On kimne. Nazvat u je.
To e joj biti drago, ree ona, a onda su malo plesali i nisu govorili nita. Njemu se svialo to je moe zagrliti, ali nije se usudio uiniti nita vie od toga, iako bi volio. No jo je
slutio da ona nije spremna. Nije bio siguran je li i on sam spreman. Kroz glavu mu je u posljednjih nekoliko dana prolo puno promjena, puno novih ideja, kao to stoje poelio djecu i
to vie nije bio toliko bijesan na Carole. Nije bio siguran je li uope vie bio bijesan. elio
joj je sve najbolje. No htio je da i on u ivotu ima koliko i ona. Kao Sarah i Francois.
Cijelim putem do kue razgovarali su o dnevnicima i kui, i on je alio to nije naao nacrte po kojima je radio Francois. Za njega bi to bilo veliko zadovoljstvo. Ali dnevnici su bili jo
bolji. A kad su stigli do Franceskinih vrata, on ju je otpratio unutra, a ona je platila djevojku.
Monique je tada ve spavala dubokim snom i bilo je lijepo sjediti nasamo s njom u tiini.
Nedostajat e mi dok bude na putu, rekao je, i zaista je tako mislio. Volim priati s
tobom. Ve dugo nije imao prijatelja, a u zadnje vrijeme ona je to bila. Nije jo znao hoe li
mu biti jo neto, ali ak i to to ima nekoga s kime moe razgovarati, bilo je rijetko i dragocjeno.
I ti e meni nedostajati, tiho je rekla. Javit u ti se iz Pariza. Nadao se tome, a ona
mu je rekla gdje e odsjesti. To je bio jedan mali hotel na Lijevoj obali, to je u njemu probudilo snove. Poelio je da moe biti tamo s njom. To bi bilo tako romantino, a mogao bi joj
biti podrka kad se susretne s bivim muem. Kao to je Francois titio Sarah od Edwarda. To
joj je i rekao, i oboje su se nasmijali na tu ideju. Bio bi dobar vitez u blistavom oklopu, rekla
je blago, a stajala mu je vrlo blizu.

 Mislim da sam malo zahrao, ree on, udei daje poljubi. Ali samo je primio njenu ruku
i poljubio joj prste umjesto toga, sjetivi se Francoisove geste. Pazi na sebe, rekao je. Znao
je, bilo je vrijeme da krene prije nego to uini neto glupo. I dok se udaljavao autom, ona
gaje promatrala s prozora.
Te noi je opet malo itao dnevnike, ali veinom je pisala o kui i svemu to su u njoj te
zime napravili. A on je zaspao sanjajui Francescu.
Sutradan je pomislio navratiti do Franceske i Monique, ali na kraju nije otiao. Umjesto toga, odveo je gospou Palmer na ruak i morao se boriti sam sa sobom da joj ne kae za dnevnike. No htio je pustiti France scu neka ih prva proita, prije nego to e ih predati dalje. A
Gladys Palmer je bila zadovoljna zbog ukazane panje i imali su puno tema za razgovor. Htio
joj je ispriati o Carole i o Franceski.
Ali kako je dan odmicao, Charlie je mogao misliti samo na Francescu. Nazvao je da pita
hoe li Monique i ona na veeru s njim, ali bile su vani cijelo popodne, otile su na klizanje i
kad ih je napokon dobio, ve su veerale. Ali Francesca je zvuala dirnuto zbog toga to joj se
javio. Tih dana je zvuala zabrinuto i on je slutio da je mui sutranje putovanje u Pariz. Krenut e nakon to odbaci Monique u kolu, a on se ponudio da je odveze u Zranu luku, no ona
je ve imala druge planove.
Javit u ti se iz Pariza, jo jednom je obeala, a on se nadao da to ozbiljno misli. Osjeao
se kao ostavljeno dijete.
Sretno, rekao je prije nego to su zavrili razgovor, a ona mu je zahvalila i rekla neka pozdravi Sarah. On je poelio da moe i te je noi oslukivao, kao uvijek, ali nije nita uo.
Tjedan se beskrajno razvukao, a Charlie se osjeao odsutno. Pokuao je neto raditi, poeo
je slikati, jo malo je itao Sarine dnevnike i pregledao sve arhitektonske asopise do koji je
uspio doi. Nekoliko puta je nazvao Monique, ali Francesca se nije javljala, do etvrtka. A
onda gaje napokon nazvala.
Kako je prolo?
Sjajno. On je i dalje seronja, ali ja sam dobro zaradila. Nasmijala se u slualicu i zvuala je odlino. A mala ampionka svake minute postaje sve deblja. Pierre ne trpi debele ene.
Pravo mu bilo. Nadam se da e do sljedee Olimpijade imati sto kila. Ona se opet nasmijala, ali u njenom glasuje bilo jo neeg,
a on nije mogao razabrati to je to bilo. Za njega je bilo jutro, a popodne za nju. A njen
avion za Boston polazio je tek za nekoliko sati. Nije ga nazvala u urbi. Mogu li sutra doi
po tebe, u Zranu luku? predloio je on, a ona je oklijevala, a onda prihvatila.
To je dug put za tebe, zar ne?
Mogu ja to, mislim. Izvui u kola i uzeti par indijanskih vodia. Bit u tamo u nedjelju.
U redu, u redu, rekla je ona, a onda kao da joj se odjednom urilo. Moram se spremiti.
Vidimo se sutra. Trebala je stii u petak u podne po lokalnom vremenu.
Doi u, on je ponovio. A sutradan, dok se vozio prema Bostonu, osjeao se kao klinac.
Sto ako ona od njega nikada nije htjela nita vie od prijateljstva? Sto ako zauvijek ostane
uplaena?... Sto bi bilo da se Sarah nikada nije oporavila od Edwarda?... osjeao se pomalo
kao da bi je trebao doekati u jelenjoj koi i s orlovim perima, i ta pomisao gaje razveselila.
Prije nego to je on mogao do nje, trebala je proi graninu kontrolu i dok se nije pojavila
na vratima i ugledala ga, bilo je ve jedan. Izgledala je bolje nego ikada. Nosila je svijetlocrveni kaput kojeg je kupila kod Diora i odrezala je kosu. Izgledala je vrlo francuski i vrlo privlano.
Jako mije drago to te vidim, rekao je on i brzo joj ponio stvari do garae, i kad su pronali njegov auto, odmah su krenuli prema Deerfieldu. Neobino je bilo kad bi pomislili koliko
je, dvjesto godina ranije, Sarah putovala do tamo. etiri dana, u odnosu na jedan sat i deset
minuta. I jo deset do Shelburne Fallsa. Oputeno su priali putem, i ona ree da je zavrila

prvi dnevnik. Neko vrijeme su razgovarali o tome, ona gaje upitala je li ovog tjedna itao dalje, ali on ju je plaho pogledao i odmahnuo glavom. Bio sam previe nervozan, priznao je.
Zato? Izgledala je iznenaeno, a on je bio iskren.
Stalno sam mislio na tebe. Nisam htio date on povrijedi. Ne bih rekla da to vie moe,
rekla je ona zagledavi se kroz prozor. To je smijeno. Dugo ga nisam vidjela, ali nekako
sam mu uporno pripisivala magijsku mo da mi uniti ivot. Zamalo i je. Ali ne znam to se
dogodilo od zadnjeg puta kad sam ga vidjela. Neto je to promijenilo. On je samo onaj vrlo
sebini i ne tako zgodni Francuz u kojeg sam nekada bila zaljubljena. I, da, jako me povrijedio, ali mislim da sam to preboljela. I to me zaista iznenadilo.
Sad si slobodna, blago ree on. Mislim da se to dogodilo i meni, s Carole. Nisam je vidio, ali koliko nekome moe biti stalo do ene koja se udaje za drugog i eka njegovo dijete...,
a moje nije nikada htjela... to sigurno nije dobitna kombinacija. U tome je bila razlika. Oni
su bili gubitnici. Pierre i Carole su upropastili stvar, a moda su samo dobili ono to su htjeli,
a nisu imali. Ali Francesca i Charlie eljeli su biti oni koji dobivaju.
Sarah je na kraju osvojila nagradu. S Francoisom je ostvarila sve, jednom kad je skupila
hrabrost da napusti Edwarda. Francesca mu je kimnula u znak slaganja i oboje su zautjeli,
kad ju je on dovezao do kue i pomogao joj oko prtljage. Na vratima, pogledao ju je uz pitanje.
Kad u te vidjeti? napeto je upitao, a ona gaje pogledala ravno u oi s laganim osmijehom, ali nita nije rekla. Moe veera s tvojom keri sutra naveer? predloio je on, ne
elei prebrzo navaliti na nju iako bi to jako volio.
Ona ide na jedan roendan gdje e i prespavati, ree Francesca, osjeajui se blago uznemireno.
Mogu li ti prirediti veeru kod sebe? upita on, a ona kimne. To ju je malo plailo. Oboje. Ali Sarah e biti tamo, barem u duhu. A onda ju je Charlie poljubio u obraz. Sada je bila
puno drugaija ena od one koju je prvi put vidio. Bila je oprezna, ranjena, jo ponekad uplaena, ali vie nije bila ogorena, bijesna ili unitena onim to se dogodilo. Kao ni Charlie.
Doi u po tebe u sedam, rekao je on na odlasku, a ona mu zahvali na vonji iz Bostona.
A onda se on vratio svojoj kui i iz istog nemira uzeo posljednji dnevnik. Ostavio ih je
udobno smjetene u novoj kui, a Francois ve dugo nije jahao za vojsku, no Sarah je i dalje
pisala o situaciji na zapadu, izmeu Shawneeja i Miamija i nadiruih bijelih doseljenika. v
Stanje se samo pogoravalo.
A u ljeto 1793., godinu nakon to se rodila Francoise, dobili su jo jedno dijete. Ovog puta,
jo jednu curicu, a rodila se gotovo jednako brzo kao i prethodna. Charlie je, itajui, shvatio
da se rodila ' upravo u sobi u kojoj je on spavao. Nazvali su je Marie-Ange jer je Sarah rekla
da izgleda kao aneo.
Sarah je bila presretna sa svojom malom obitelji i zbog injenice da Francois ne jae s Vojskom, i nije odlazio ve odavno. Stalno je doraivao kuu, a ona je u svojim dnevnicima biljeila sve graevinske pojedinosti. Charlie je zbog toga poelio jo jednom pretraiti kuu i
pronai svaku udubinu i svaki ugao o kojem je ona govorila. Pretpostavljao je da e veina
opisanih detalja jo biti tu.
Napisala je i daje pukovnik Stockbridge umro iste godine i svi koji su ga znali, alili su za
njim. A novi zapovjednik je bio puno ambiciozniji. Bio je prijatelj generala Waynea koji je
bio novi zapovjednik Zapadne Vojske i ve je proveo godinu uvjebavajui trupe
koje e krenuti protiv Male Kornjae. Ali do sada se nita nije dogodilo otkako se general
St. Clair povukao osramoen poslije velikog poraza.

Bilo je vrijeme za njenu obitelj i Sarah je zvuala mirno, ali zaposleno i sve rjee je zapisivala u svoj dnevnik. Reklo bi se daje imala pune ruke posla kraj troje male djece, farme i mua.
Ali u jesen 1793. Sarah je zabrinuto spomenula da je jedan od Irokeza, Veliko Stablo,
Francoisov prijatelj, ponovo pokuao pregovarati o miru sa Shawneejima i bio odbijen. Problem je bio u tome to su Shawneeji ranije bili saveznici Britanaca, pa je sada kad su Britanci
pobijeeni, amerika Vojska smatrala da Shawneeji s teritorije Ohija trebaju nestati skupa s
njima, preputajui svoju zemlju doseljenicima. Ali Shawneeji nisu htjeli izgorjeti skupa s
Britancima i sada su odbili prepustiti svoju zemlju, zahtijevajui naknadu od pedeset tisua
dolara i godinji anuitet od deset tisua dolara, to nije dolazilo u obzir. Bilo je neuveno. A
general Wayne nije sluao. Ni minute.
I dalje je te zime uvjebavao svoje trupe u Fort Washingtonu, u Recoveryju i Greenvilleu u
Ohiu. Nita ga nije moglo pokolebati, a svi su se slagali u jednom. Plavi Kaput i Mala Kornjaa, dva njihova najponosnija ratnika, morali su biti pobijeeni. No do sada nitko u tome
nije uspio.
U svibnju 1794. bilo je govora o kampanji koju e organizirati general Wayne, ali to nikada nije ostvareno i Sarah je silno laknulo. Veselila se mirnom ljetu i poela je zadirkivati
Francoisa daje sada doseljenik, a ne vie ratnik ili indijanski junak. Sad je ve bio starac, farmer. A njoj je to bilo jako drago. S etrdeset i tri godine, pisala je ona, bio je zgodan kao i
prije, a ona je bila zadovoljna to vie ne dovodi stalno svoj ivot u opasnost, jaui s Vojskom. tovie, razmiljali su o posjeti Irokezima tog ljeta, sa sve troje djece jer, za promjenu,
ona nije bila trudna. To je bio prvi predah za nju otkako su ona i Francois bili u braku, pa i
prije toga. A iz onoga to je pisala, bilo je oito koliko voli svoju djecu. Ali bilo je jednako
jasno da oboava svog mua. Francois je zaista bio ljubav njenog ivota, i ona je vie od svega htjela ostariti s njim i zajedno s njim uivati u njihovoj obitelji. Brinulo ju je to je on ponekad bio nemiran, ali za takvog ovjeka, to se inilo normalnim, no uglavnom je i bio zadovoljan ivotom sa svojom obitelji.
Ali kad je Charlie poeo itati biljeku s poetka srpnja te godine, mogao je jasno vidjeti
da joj se ruka tresla. U Ohiu je trinaestog lipnja dolo do napada na teretni vlak i pratnju od
stotinu i etrdeset ljudi, pod vodstvom Plavog Kaputa i Tecumseha, nakon ega je slijedio
napad Ottawa na Fort Recovery i nakon nekoliko dana, novi zapovjednik garnizona Deerfield
poslao je poruku Francoisu. Za mjesec dana, blizu etiri tisue ljudi iz redovne Vojske i policija iz Kentuckvja idu u Fort Recoverv, kako bi pokuali srediti stanje. To je bio ogroman broj
ljudi, ak ni Francois nikada nije uo za neto slino. Njegovo veliko poznavanje indijanskih
plemena, njegova sposobnost da pregovara ak i s najneprijateljskijim pobunjenicima bila im
je neprocjenjivo dragocjena. Ali Sarah je inila sve stoje mogla da se tome suprotstavi, ak
gaje i preklinjala neka ne ide zbog djece i vrijeala ga govorei mu kako je prestar da bi to
preivio. Ali on ju je samo pokuavao umiriti.
Kraj tolikog broja ljudi, kako bi mi se ita moglo dogoditi? Nee me ni nai, rekao joj je
blago, jako svjestan svog osjeaja dunosti.
To je glupost i tebi je to jasno, tvrdila je ona. Mogu poginuti tisue ljudi i bit e tako.
Nitko ne moe pobijediti Plavi Kaput, a sad mu se pridruio i Tecumseh. Zahvaljujui svemu to joj je Francois objanjavao, ona je bila dobro upuena u te stvari, a Tecumseh je bio
poznat kao najvei ratnik. Sarah nije htjela da im Francois bude ni blizu.
Ali krajem srpnja, Sarah je pobijeena. Francois joj je obeao da vie nikada nee ii ako
ona tako eli, ali sada nije mogao iznevjeriti generala Waynea, kad je ba njega traio. A znao
je da zaista moe biti koristan.
Ne bi bilo ispravno da sada napustim svoje prijatelje, ljubavi. Iznad svega, bio je astan
ovjek. A iako se s njim stalno svaala oko toga, ona je znala da ga sada ne moe zaustaviti.
No cijele noi je gorko plakala, te noi prije nego stoje otiao. Mogao ju je samo grliti i ljubi-

ti, a ona je jecala. Pred zoru, vodio je ljubav s njom i Sarah samu sebe uhvati kako se moli da
ostane trudna. Ovog puta je imala najstranije predosjeaje zbog njegovog odlaska, ali Francois ju je njeno poljubio i podsjetio daje osjeala isto svaki put kad je on odlazio u Deerfield.
Ti bi me htjela vezati za pregau, kao svoju djecu, rekao je on, smjekajui se. To je bilo
istina, djelomino, ali ona je isto tako znala da ne bi mogla podnijeti kad bi se njemu neto
dogodilo. Gledajui ga na konju, u zoru, znala je tko je i koga voli. Izgledao je kao onaj ratnik
koji ju je prije etiri i pol godine onako uplaio kad gaje srela u umi. Bio je ponosni orao u
nebeskim visinama, a ak i ona je znala da ga ne moe tako lako prisiliti da sleti.
Pazi se, proaptala je kad ju je poljubio posljednji put, vrati mi se brzo... nedostajat e
mi.
Volim te, hrabra mala skvo, osmjehnuo joj se sa svoje arene kobile koja je nekada davno, u nekom drugom ivotu, bila poklon
Irokeza. Bit u kod kue prije sljedeeg djeteta, nasmijao se on, a onda galopom odjahao
u dolinu dok gaje ona pratila pogledom. Dugo je stajala i jo je mogla uti kako joj kopita
njegovog konja udaraju u srce, a onda se vratila unutra, svojoj djeci.
Tog dana je leala satima u krevetu, razmiljajui o njemu i alila to ga nije mogla zaustaviti. No ma to ona sama sebi rekla, znala je da bi on svejedno otiao. Morao je.
U kolovozu je u garnizonu ula da su sretno stigli u Fort Recovery i sagradili dvije nove
tvrave, Fort Defiance i Fort Adams, a njihovi pijuni javili su im daje Mala Kornjaa spreman na mirovne pregovore, ali ni Tecumseh ni Plavi Kaput ne ele ni uti o tome. Oni su
vrsto odluili da pobijede Vojsku. Ali injenica daje barem jedan od velikih ratnika bio voljan da popusti bila je dobar znak i ljudi u garnizonu bili su uvjereni da e s etiri tisue ljudi
pod svojim zapovjednivom, Wayne brzo pobijediti i Tecumseha i Plavi Kaput. Ali Sarah se
cijelog mjeseca nije mogla opustiti. Kolovoz se kovitlao u njenim mislima kao roj pela, bodui je stalno njenim vlastitim strahovima. Pri kraju mjeseca, bila je jo zabrinutija. Nije bilo
nikakvih vijesti. A onda je napokon cijeli garnizon uzavrio zbog, kako su oni smatrali, silne
pobjede. General Wayne je izveo briljantan napad na Plavi Kaput dvadesetog kolovoza, kod
mjesta Fallen Timbers. etrdeset Indijanaca ubijeno je ili teko ranjeno, a s Vojne strane, samo nekoliko. Primijenili su strategiju i nemilosrdno potukli Indijance i za tri dana, Plavi Kaput se povukao. A general Wayne je pobjedonosno kretao kui preko Ohija. Bilo je razloga za
slavlje, no Sarah je gotovo pozlilo dok je to sluala. Znala je da nee imati mira dok joj se
Francois sretno ne vrati.
ekala je njegov povratak ili vijesti o njemu od nekoliko vojnika koji su se vratili u njihov
kraj. Mnogi su ostali na zapadu, nastavljajui bitku. Plavi Kaput je pobijeen, ali nije jo priznavao potpuni poraz, kao ni Tecumseh. Moda je i Francois ostao na zapadu, pratei bitku do
samog kraja. Ali to nije izgledalo vjerojatno. To bi moglo potrajati godinama ili najmanje
mjesecima, i ona nije vjerovala da bi Francois tako dugo ostao.
Do sredine rujna, kad nije ula jo ni glasa, bila je van sebe i obratila se pukovniku Hinklevju, zapovjedniku garnizona Deerfield, traei da sazna to god moe od ljudi koji se vraaju iz Fallen Timbersa. Ve gotovo dva mjeseca ona nije ula nita. A on je obeao da e
vidjeti to moe uiniti kako bi joj olakao muke.
Tog popodneva je jahala kui s jednim momkom u pratnji, a kad je stigla tamo, zatekla je
djecu kako se smiju i igraju i dok je sjedila, gledajui ih zabavljene u svojim igrama, uini joj
se daje ugledala ovjeka kako ih promatra s ruba ume. Nosio je indijansku odjeu, ali ona je
znala da nije Indijanac. Bio je Bijelac, no prije nego to ga je mogla ispitati ili poslati nekog
drugog da to uini, on je nestao. Te veeri je dugo stajala promatrajui zalazak sunca. Imala je
nekakav osjeaj uznemirenosti.
Dva dana kasnije, ponovo je ugledala onog ovjeka. Ali ovog puta, kao daje promatrao nju,
a onda je nestao jo bre. A tjedan nakon njenog posjeta garnizonu, zapovjednik je osobno

doao k njoj. Upravo je dobio vijesti od izviaa koji se vratio iz Ohija. Sarah je znala i prije
nego to je on progovorio. Francois je poginuo kod Fallen Timbersa.
Samo su trideset i trojica ljudi poginula, a on je bio meu njima. No ona je to znala. Oduvijek je znala da e ga Plavi Kaput ubiti. To je osjeala. A onda je shvatila tko je bio ovjek u
umi. ovjek kojeg je vidjela kako je promatra, koji kao daje nestao sam od sebe... bio je
Francois, koji je doao da joj kae zbogom. Ona gaje vidjela.
Sjedila je vrlo mirno kad joj je pukovnik Hinkley rekao vijesti koje su potresle njen svijet i
vrlo brzo je napustio. A ona je ustala, gledajui van preko doline koju je on volio, mjesta gdje
su se sreli, i u srcu osjeala daje nikada nee napustiti. A sutradan je u zoru tiho odjahala do
slapa kojeg su voljeli, i gdje ju je on prvi put poljubio. Bilo je toliko uspomena..., toliko stvari
koje mu je jo trebala rei... i ve je znala da vie nee biti beba... Marie-Ange je bila zadnja.
Francois je bio velik ratnik, velik ovjek, jedini mukarac kojeg je ikada voljela..., Bijeli
Medvjed..., Francois de Pellerin... znala je da mora otii Irokezima, da im kae. I dok je stajala kraj slapa, nasmijeila se kroz suze, sjeajui se svega stoje bio, svega stoje voljela... i znala
je da ga nikada nee izgubiti.
A dok je Charlie itao tu stranicu, niz obraze su mu se kotrljale krupne suze. Kako se to
moglo dogoditi? Bili su samo etiri godine zajedno. Kako je to mogue? Kako je jedna ena
mogla dati toliko puno, a dobiti tako malo natrag, samo etiri godine s ovjekom kojeg voli?
No Sarah to nije tako osjeala. Bila je zahvalna na svakom danu, svakom trenutku, zahvalna
zbog njihovo troje djece.
S godinama, biljeke su bile sve ijee i sve krae, no on je mogao zakljuiti daje imala dobar ivot. inilo se daje spokojna. Doivjela je osamdesetu, u kui koju je on sagradio za nju.
I nikada vie nije voljela drugog mukarca, niti je zaboravila Francoisa. On je ivio dalje kroz
njihovu djecu, kao i ona. Nikada vie nije vidjela onog ovjeka s istine. To je Francois doao
da se s njom oprosti, i ona je to znala.
A zadnja biljeka u zadnjem dnevniku bila je napisana drugom rukom. Napisala ju je njena
ki. Pisalo je kako je njena majka imala dobar ivot i doivjela lijepu starost, a iako svog oca
nije poznavala, znala je kako je dobar ovjek bio. Njihova ljubav, njihova hrabrost i bliskost
koju su imali, rekla je, bili su primjer svima koji su ih poznavali. Napisala je to onog dana kad
je Sarah umrla, kad je pronala dnevnike u kovegu, u njenoj spavaoj sobi. I potpisala je svoju biljeku na posljednjoj stranici, Francoise de Pellerin Carver. I nakon toga, dopisala je, Bog
ih blagoslovio. Godina je bila 1845. A rukopis gotovo isti kao i njene majke. Nakon toga, vie
nije bilo biljeaka. Nije se moglo saznati to se dogaalo s njenom djecom.
Zbogom, proaptao je Charlie, a suze su mu se i dalje kotrljale niz obraze. Na tren, nije
mogao zamisliti to e bez njih. Kakav je dar u njegovom ivotu bila Sarah, kakva izuzetna
ena... i Francois, koliko puno joj je dao u tako kratko vrijeme. Bilo je to teko zamisliti.
Charlie je bio duboko dirnut svime stoje proitao i saznao o njima. A kad je te noi otiao u
svoju sobu, razmiljajui o njoj, uo je um svilene suknje koja se brzo pomie preko poda i
podigao je pogled, gotovo bez razmiljanja. Ugledao je lik u plavoj haljini koji je brzo kliznuo
prostorijom, a onda je nestao i on vie nije bio siguran je li to bila stvarnost ili njegova mata.
Ilije to bilo kao onaj ovjek kojeg je vidjela na rubu istine. Je li mu to ona dola rei zbogom? Je li mogla ak znati i da je on naao njene dnevnike? U to nije bilo mogue povjerovati. A to to ju je jo jednom vidio bilo je kao zadnji poklon od nje, i on je ostao sam u tiini.
Charlie je htio nekome rei daje ona umrla, nazvati Francescu i s njom priati o Sarah i
Francoisu. Ali to ne bi bilo poteno. I pokvarilo bi joj itanje ostatka dnevnika. Nije to mogao
uiniti, osim toga, bilo je tri ujutro. Umjesto toga, ispruio se na krevet, i jo je vidio njen lik i
razmiljao o svemu to je proitao, oplakujui Frangoisovu smrt kod Fallen Timbersa i njenu,
mnogo godina kasnije. U kui se nije uo ni um i nedugo zatim, on je utonuo u duboki san.

Poglavlje 23
SUTRADAN SE CHARLIE PROBUDIO UZ sunane zrake koje su prodirale u njegovu sobu i s
osjeajem u grudima kao da se neto strano dogodilo. Tako se budio mjesecima nakon to
gaje Carole napustila i pitao se je li to opet zbog nje, ali znao je da nije tako... Bilo je neto
drugo, ali nije se mogao sjetiti..., a onda je shvatio stoje to bilo. Bila je to Sarah. Francois je
umro. A onda i ona, skoro pedeset godina kasnije. Dugo je bilo ivjeti tako, bez njega.
A Charliju je bilo najgore to sada nije imao to itati. Ostavila gaje. I nauila gaje jo jednu lekciju, daje ivot jako kratak, a trenuci jako dragocjeni. to bi bilo da Francoisu nikada
nije otvorila vrata svoga srca? Imali su samo etiri kratke godine, a ipak je to bio najbolji dio
njenog ivota i rodila mu je troje djece.
Zbog toga je sve to joj se prije dogaalo izgledalo nevano. I dok je stajao pod tuem tog
jutra, ponovo razmiljajui o njoj, njegove misli su se vratile Franceski. Promijenila se od
svog puta u Pariz. Vidio je to u njenim oima kad je doao po nju u Zranu luku, a bilo je jo
vanije da mu je to uope dopustila. I odjednom, nije mogao doekati daje vidi. Mogue je,
shvatio je, da oboje eka jedan sasvim novi ivot. Dan e mu biti beskrajan do sedam sati, kad
bi trebao otii po nju. Kad je to pomislio, zauo je kucanje, dolje na ulaznim vratima. Pitao se
tko je to, vjerojatno Gladys Palmer. U gradu ga nitko drugi nije poznavao osim Franceske, a s
njom se treba nai tek te veeri. Sada nije mogao shvatiti zato je nije pozvao da provede cijeli dan s njim. Sada mu je to izgledalo jako glupo. A kad je pourio niz stube i pogledao kroz
prozor, ugledao ju je. Stajala je tamo i ekala ga, a izgledala je zabrinuto. Bila je to Francesca.
Oprosti, ona nervozno ree, bila je namrtena, ali je svejedno izgledala prelijepo. Pozvao
ju je unutra, a ona je zastala u hodniku, kod ulaza. On se smjekao. Mislila sam... odbacila
sam Monique kod prijateljice, bila sam u blizini pa... pitala sam se... U njenim oima su bile
suze, bila je jako nervozna i mislila je da nije trebala
doi, ali sad je to uinila. Sino sam proitala dnevnik do kraja. Ona je u Bostonu i sprema se u Deerfield.
Ti si tek na poetku, on zamiljeno ree, gledajui je. Moda smo svi. Ja sam prole
noi zavrio zadnji... osjeao sam se kao daje netko umro, a netko i jest umro, samo davno,
davno prije. No on ju je jo oplakivao. Drago mije to si svratila. Nisam mogao zamisliti tko
to kuca na moja vrata, mogla je biti ili policija, ili gazdarica... strano mije drago to si to ti.
Pogledao ju je njeno i odjednom se dosjetio. Moda e im to donijeti sreu ili e kasnije imati za njih naroito znaenje. Hoe li na vonju sa mnom?
Jasno, ree ona, s izrazom olakanja. Trebalo joj je toliko hrabrosti da mu doe u posjetu,
bila je jo malo potresena. Kamo idemo? nervozno je upitala.
Vidjet e, tajanstveno ree on. Dohvatio je kaput i izaao van s njom, i autom su preli
kratku udaljenost koju je Sarah tako esto prehodala, ak i kad je bila trudna. A onda gaje
Francesca prepoznala. Bila je tu jednom, s Monique. Jako im se svidjelo. Tu su priredile piknik. Ali samo je Charlie znao daje to slap o kojem je Sarah tako esto pisala u svojim dnevnicima. Prelijepo je, zar ne? ree on stojei kraj nje, slapovi su sada bili zaleeni, ali jo
uvijek su izgledali ogromno i zadivljujue. Njima je to bilo posebno mjesto. On je pamtio
zato, iako Francesca to jo nije znala. I bez suvinih rijei, on polako privue Francescu k
sebi i poljubi je. Otkako su se upoznali, meusobno su si rekli toliko toga, o prolosti, sadanjosti i o budunosti, o onome to ne bi nikada uinili i to ne bi podnijeli, o ljudima koji su ih

iznevjerili i oiljcima koje e nositi zauvijek. Moda je bilo vrijeme da prestanu razgovarati i
slijede primjer Sarah i Francoisa.
Osjeala je kako mu srce snano udara uz njene grudi, osmjehnula mu se kad ju je napokon
odmaknuo od sebe i vrlo njeno mu stavila prst na usne.
Drago mije to si to uinio. aptala je. I meni, on ree bez daha. Mislim da ne bih
jo dugo mogao ostati daleko od tebe...
Drago mije to nisi... Bila sam tako glupa, rekla je Francesca kad su sjeli na kamen koji
je imao prepoznatljiv oblik i Charlie se morao upitati nije li to isto mjesto na kojem je Francois poljubio Sarah. Nadao se da je tako. itajui o njoj, shvatila sam daje sve ono to se meni
dogodilo sasvim nevano. Francesca je sada izgledala neusporedivo slobodnije.
Nije nevano, on je ispravi, a onda je opet poljubi. Samo je ostalo iza tebe... u tome je
razlika. Ti si to razrijeila. A ona je znala daje Sarah pomogla i njoj.
Kimnula je i onda su neko vrijeme etali, a on ju je zagrlio. Jako mije drago to si jutros
dola, rekao je i zaista je to mislio.
I meni, ona mu se smijeila, izgledala je puno mlae nego onda kad ju je sreo. Njemu su
bile etrdeset i dvije, a njoj trideset ijedna i imali su cijeli ivot pred sobom. Bili su priblino
istih godina kao Francois i Sarah na kraju zajednikog ivota, a njihov je tek poinjao. Bio je
to izuzetan osjeaj, pogotovo nakon to su oboje bili potpuno uvjereni da im je ivot zavren.
A sada je bilo toliko toga o emu mogu razmiljati, sanjati i emu se mogu nadati.
Na kraju su se vratili do njegove kue i on ju je pitao moe li joj svejedno prirediti veeru,
a ona se nasmijala ozbiljnosti njegovog pitanja. Bojao sam se da u ti dotad ve dosaditi,
objasnio je, jer si tako rano dola.
Daje to istina, bio bi to ozbiljan problem. Ali ustvari..., ja ne mislim daje tako..., rekla je
ona, a on ju je poljubio jo u autu, pa ponovo kad je izala, a ona ga odjednom nije mogla
ispustiti iz ruku, i kao da se otopila sva njihova usamljenost i bol i sva ljutnja, a ostala je samo
toplina, olakanje i srea, i njihova uzajamna ljubav. Dugo su stajali tamo vani, u vrtu, razgovarali i ljubili se. On joj je rekao da e razgovarati s Gladys Palmer o kupovini kue, a posljednjih nekoliko dana je poeo razmiljati o otvaranju ureda u Shelburneu, s namjerom da obnavlja stare kue. A Francesca se smjekala sluajui ga. Bili su toliko zauzeti razgovorom da
uope nisu vidjeli enu koja im se smijeila s jednog prozora na katu. Promatrala ih je s izrazom zadovoljstva, a onda je polako nestala iza zavjese kad je Charlie otkljuao ulazna vrata i
uao u kuu s Francescom. Govorio joj je neto o kui, a Francesca je kimnula. A onda su
krenuli gore, drei se za ruke, oboje pomalo drhtei i u potpunoj tiini uli u Sarinu spavau
sobu. Tamo nije bilo nikoga. Ali oni nisu doli da pronau nju. Nje sada vie nije bilo, doli
su da nau jedno drugo. Za njih, to je bio tek poetak,