POBIJANJE DUNIKOVIH PRAVNIH RADNJI

Posljednjim izmjena i dopuna Steajnog zakona iz 2003 godine, do sada s

najopsenijim promjenama koje se tiu nadlenosti steajnog suda i pravnog
poloaja steajnog upravitelja ,kao promjenama vezanim za ubrzavanje steajnog
postupka, promijenjen je i nain dokazivanja subjektivnih pretpostavki za pobijanje
dunikovih pravnih radnji u povodu steaja. O znaenju takvih promjena, bilo je
govora u tekstovima pravne knjievnosti, pa bi bilo posve neumjesno te tekstove i
ovdje prepriavati. U ovom tekstu e se obraditi osnovna pitanja koja se u praksi
pojavljuju, iako je rije o starim temama, obzirom da institut pobijanja pravnih radnji u
steaju postoji od prvog dana primjene Steajnog zakona, a i ranije ,po pravilima
Zakona o prisilnoj nagodbi steaju i likvidaciji. Dodue, sudovi i nisu dolazili u priliku u
veoj mjeri primjenjivati odredbe o pobijanju dunikovih pravnih radnji u steaju, kao
to je to sluaj s pobijanjem pravnih radnji izvan steaja, inae tradicionalni nain
pobijanja, gdje je takoer dolo do promjena u pogledu kruga osoba pasivno
legitimiranih u postupku pred sudom ,na koje e se u tekstu samo marginalno
upozoriti .Kao i glede bilo kojeg drugog instituta tako i ovdje, postoje dvojbe koje se u
praksi pojavljuju vezano uz primjenu ovog instituta o emu e biti govora u nastavku.

I. UVOD

Prije konkretnog razmatranja teme koja je predmet ovog rada, potrebno je ukazat na
neka opa pitanja zatite vjerovnika ,unutar i izvan steaja, kao i na njihove razlike,
od kojih su najznaajnije razlike u pogledu uinaka pobijanja, koje se po opim
pravilima odraavaju na samo jednog vjerovnika, a u steaju na sve steajne
vjerovnike.
Openito uzevi ,prema pravilima pobijanja pravnih radnji unutar i izvan steaja,
treba posebno istaknuti da je rije o pravilima po kojima se ,zapravo kao iznimka,
doputa zahvaanje u, inae, valjana raspolaganja dunika, prema opim pravilima u
mjeri dostatnoj za namirenje jednog vjerovnika ,a u steaju radi ujednaenog
namirenja svih vjerovnika.

Nadalje, to su pravila kojima se nastoji olakati pozicija, zapravo, ugroenih

vjerovnika, radnjama dunika poduzetim u pravilu prema treima, na nain koji ima
za posljedicu platenu nesposobnost dunika.
Temeljni pravni izvor pobijanja izvan steaja je Zakon o obveznim odnosima (
Narodne novine broj:53/91,73/91,111/93,3/94,7/96,91/96,112/99,88/01,35/05 -dalje
ZOO )koji nakon izmjena nije izmijenio osnove pobijanja dunikovih pravnih radnji
izvan steaja. Znaajne promjene se odnose na odreivanje pasivne legitimacije
osoba u parnici pokrenutoj paulijanskom tubom, tako da se sada tuba podnosi i
protiv dunika. Dunik nije bio protivnik pobijanja ni prema Zakonu o pobijanju
pravnih dijela iz 1931.g. koji se kao opi propis ranije primjenjivao.
Steajni zakon( Narodne novine broj:44/96,29/99,129/00 i 123/03 dalje SZ) obrauje
institut pobijanja pravnih radnji u steaju te je u odnosu na opa pravila lex specijalis.
Novelom 2003.g.ublaen je nain dokazivanja tzv. subjektivnih pretpostavki za
pobijanje zbog odreenih pobojnih razloga.
Do pobijanja pravnih radnji u povodu steaja i izvan njega moe doi , samo onda
ako su se pored opih, ispunile i posebne ( subjektivne i/ ili objektivne) pretpostavke
a one se odnose na konkretan razlog pobijanja.
Sa stanovita sudovanja ,utvrivanje opih i posebnih pretpostavki pobijanja
dunikovih pravnih radnji u postupku, pretpostavlja niz utvrenja, a posebno onih
koja se odnose na pravilnu ocjenu podobnosti poduzete pravne radnje ili proputanja
kao objekta pobijanja, njenog utjecaja na oteenje ili pogodovanje vjerovnika, te
pravnih uinaka.
Ope pretpostavke pobijanja dunikovih pravnih radnji izvan steaja ( dospjelost
vjerovnikove trabine, insolventnost dunika, dunikova pravna radnja koja moe biti
objekt pobijanja, postojanje oteenja vjerovnik) u smislu ZOO ( lanak 280, sada 66)
se razlikuju od opih pretpostavki pobijanja u povodu steaja ( lanak 127 SZ ).
Razlikuju se i posebne pretpostavke pobijanja pravnih radnji zbog odreenih
pobojnih razloga, koji se kod pobijanja u povodu steaja brojniji i sadrajno
prilagoeni osnovnim ciljevima generalne egzekucije.
Sistematizacija posebnih pretpostavki za pobijanje koja proizlazi prema opim
pravilima pobijanja ( lanak 281,sada 67 ZOO) upuuje na etiri klasine paulijanske
tube ( Actio Pauliana ,dolosa, culposa,familijaria i qusi Pauliana) ,koje se
meusobno ne iskljuuju.
Za razliku od pobijanja pravnih radnji u steaju, niti u jednom od nabrojenih posebnih
pretpostavki pobijanja izvan steaja, namjera oteenja vjerovnika nije konstitutivni
elemenat pobijanja zbog odreenih pobojnih razloga .S time u svezi, dovoljno je
dokazati da je dunik znao ili je mogao znati da poduzetom radnjom nanosi tetu
svojim vjerovnicima, a u pojedinim sluajevima se isto trai i od tree osobe s kojom
je ili u iju je korist radnja poduzeta
Kada je rije o pravnoj radnji dunika, prema pravilima, podobnoj za pobijanje u
steaju i izvan njega, tada je taj pojam u oba sluaja vrlo iroko postavljen. Ipak, u
smislu ZOO, pod radnjom valja ponajprije razumjeti pravne poslove svih vrsta, pa tek
nakon toga i druge radnje ukljuujui i proputanja , to po mom sudu nije sluaj za
pobijanja u povodu steaja .

Za pravnu radnju koja se pobija prema opim pravilima izvan steaja, bitno je da je
poduzeta na tetu vjerovnika i da rezultira smanjenjem imovine dunika u korist neke
trea osobe, a to u tolikoj mjeri da dunik nema dovoljno sredstava za ispunjenje
vjerovnikova potraivanja. Pri tomu, izvrnost trabine vjerovnika nije pretpostavka
pobijanja, ve dospjelost za isplatu, a to bez obzira kada je nastala.
O temeljnim uvjetima za uspjeno pobijanja pravnih radnji izvan steaja ,prije
spomenutih izmjena ZOO ,izraena su stajalita i u judikaturi trgovakih sudova, od
kojih izdvajam presudu Visokog trgovakog suda RH broj P-2458/02 :
Ope pretpostavke izvansteajnog pobijanja jesu: a) dospjelost za isplatu, b)
insolventnost dunika, c) dunikova pravna radnja, d) postojanje oteenja
vjerovnika, s time da pobijanje omogue vjerovnikovo namirenje.
Za uspjeno pobijanje moraju se stei sve navedene ope pretpostavke s
jednom od posebnih poblie navedenih u lanku 281. ZOO-a, te da sudionici u sporu
budu aktivno i pasivno legitimirani.
Kako je kazano, ope pretpostavke pobijanja dunikovih pravnih radnji u steaju
(lanak 127 SZ) se razlikuje u pogledu objekta pobijanja, ali i kriterija koji se moraju
ispuniti da bi odreena radnja bila pobojna . S time u svezi pobojnom se pravnom
radnjom uzima radnja dunika poduzeta prije otvaranja steajnog postupka ,kojom se
remeti ujednaeno namirenje vjerovnika ili se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji
poloaj ,ukljuujui i proputanjem.
Uobiajeno je da dunici poduzimaju pravne radnje kojima se remeti ujednaeno
namirenje u steaju ili se pogoduje jednom od vjerovnika ,u vrijeme platne
nesposobnosti ili prezaduenosti ,to s obzirom na vrijedea naela slobode
ugovaranja i raspolaganja s imovinom ,pravni poredak ne moe sprijeiti u vrijeme
kada se radnje poduzimaju. Unato toga, bilo bi potpuno pogreno u okviru instituta
pobijanja traiti nevaljanost takvih radnji ,jer se radi o potpuno drugom postupku koji
se dodue moe istodobno provoditi ,ako za to postoje uvjeti. Takvo stajalite je
zauzeto i u judikatima trgovakih sudova.
U pogledu proputanja ,valja ukazati na injenicu da nema bitnih razlika u steaju i
izvan njega, kada je rije o objektu pobijanja , obzirom da se u oba sluaja radi o
proputanjima zbog kojih je dunik izgubio kakvo materijalno pravo( nastupanje
zastare, nepodnoenje prijave u steaj, ne protestiranje mjenice i dr) ili je za njega
nastala kakva materijalna obaveza, ali pod uvjetom da se za proputanje znalo i ako
se ono htjelo.
Pravna radnja poduzeta nakon otvaranja steajnog postupka koja ostaje na snazi
prema pravilima o zatiti povjerenja u javne knjige, nema razlika u nainu pobijanja,
poto se pobijanje provodi po istim pravilima i u istom roku koji zapoinje tei kada su
nastupili pravni uinci radnje.
Zajedniki pravni uinak u oba sluaja je da pravna radnja gubi djelotvornost, po
opim pravilima pobijanja samo prema tuitelju i samo u mjeri koliko je potrebno za
ispunjenje potraivanja tuitelja (ranije lanak 284 a sada 70 ZOO),dok se pravni
uinci pobijanja dunikovih radnji u povodu steaja ,odraavaju na sve steajne
vjerovnika, poto pravna radnja gubi uinak prema steajnoj masi ( lanak 141 SZ).

Dunikove pravne radnje u povodu steaja i izvan njega ,mogu se pobijati istim
pravnim sredstvima i to tubom i isticanjem prigovora ( lanak 69 ZOO, 141 SZ).
U pogledu roka za podnoenje tube ,za pobijanje radnje dunika u povodu steaja
propisan je jedan ( prekluzivnom) rok, dok je za pobijanje dunikove radnje izvan
steaja, propisana razliita duljina rokova zavisno od razloga pobijanja.
Prema propisima ZOO (lanak 283 ZOO) koji se i dalje primjenjuju na postupke u
tijeku ,poto primjena novog ZOO zapoinje poetkom 2004, a odnosit e se na
postupke koji e biti tada pokrenuti, za pobijanje dunikovih pravnih radnji tuba se
podnosila samo protiv osobe s kojom je poduzeta pobojna pravna radnja , ili u iju je
korist ona uinjena, odnosno protiv njezinih univerzalnih pravnih slijednika ili
pribavitelja kojemu je trei otuio stvar.
Takvo rjeenje ,po kojem je dunik bio izvan kruga protivnika pobijanja ,nije bilo
primjereno iz vie razloga, posebice uinaka pobijanja.
Prema novom rjeenju (lanak 69 ZOO) i dunik je pasivno legitimiran u parnici
pokrenutoj radi pobijanja njegovih radnji zajedno s treom osobom prema kojoj je
radnja poduzeta , to vie oni u tom postupku imaju status jedinstvenih suparniara .
U parnici pokrenutoj radi pobijanja pravnih radnji u povodu steaja, duniku je
omogueno sudjelovanje na aktivnoj i pasivnoj strani.
Kod toga se postavlja pitanje u kojoj mjeri e zastupnik dunika (steajni upravitelj)
aktivno sudjelovati u parnicama pokrenutim radi pobijanja njegove pravne radnje
kada je tuba podnesena od steajnih vjerovnika ,a pobijanje se odnosi na trabinu
koja je u steajnom postupku priznata.

II. POBIJANJE PRAVNIH RADNJI U STEAJU

PRETPOSTAVKE POBIJANJA

1.OPE PRETPOSTAVKE
Ope pretpostavke za pobijanje pravnih radnji u steaju utvrene su u lanku 127 SZ
i one se moraju utvrditi kod svi razloga zbog kojih se pobijanje trai.
Da bi do pobijanja u povodu steaja uope moglo doi, potrebno je da se nad
dunikom otvori steajni postupak je rije o radnjama koje su u pravilu poduzete prije
otvaranja steaja .
Te se pretpostavke mogu pobrojiti prema slijedeem redoslijedu:
- da se radi o pravnoj radnji koja je poduzeta prije otvaranja steajnog postupka
-da se tom radnjom remeti ujednaeno namirenje vjerovnika

-da se radi o radnji kojom se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji poloaj

-da se radi o proputanju koje je izjednaeno s pravnom radnjom
Ve je uvodno navedeno, s koliko opreza treba pristupiti utvrivanju opih
pretpostavki za pobijanje pravnih radnji i takva utvrenja podvesti pod konkretno
injenino stanje.
Da je tomu tako pokazuju postupci pred sudovima ,koji puta nedovoljno temeljito
provedeni ,upravo u pogledu utvrivanja opih pretpostavki pobijanja radnji dunika,
posebice kada je u pitanju pobijanje radnji kojima je dunik opteretio svoju imovinu
razliitim mjerama osiguranja naplate trabina pojedinih vjerovnika.
Na prvi pogled bi se moglo zakljuiti da je utvrivanje injenice o otvaranju steajnog
postupka vrlo jednostavno ,to je donekle i tono, kada se rjeenje o otvaranju
steajnog postupka ne pobija albom. Meutim, ako je alba uloena ,pa je u povodu
albe rjeenje o otvaranju steajnog postupka ukinuto, te je u ponovljenom postupku
steaj opet otvoren, tada treba znati, da se nastupanje pravnih posljedica steajnog
postupka uzima prema prvom rjeenju o otvaranju steajnog postupka istaknutom na
oglasnoj ploi suda.
Kada je rije o razmjernom namirenju vjerovnika ,tada u sluaju remeenja
ujednaenog namirenja ili pogodovanja jednom vjerovniku dolazi u pitanje osnovni
cilj steajnog postupka, a to je unovenje imovine steajnog dunika radi istodobnog,
skupnog i razmjernog namirenja vjerovnika. Konano, takvim radnjama dunika se u
pravilu umanjuju izgledi za namirenje vjerovnika, to je i osnovni razlog pobijanja.
Naime , u parnicama pokrenutim radi pobijanja takvih radnji , te u sluaju pozitivne
odluke suda , mogue je ishoditi povratak svih koristi koje su takvom radnjom
steene.
to se moe smatrati oteenjem ,a to pogodovanjem vjerovnika nije mogue
odrediti nekakvim kriterijima koji bi se mogli koristiti za sve sluajeve pobijanja.
Upravo zbog toga se vode i parnice u kojima se od sluaja do sluaja ocjenjuje je li
radnjama dunika dolo do oteenja ili pogodovanja nekoga vjerovnika.
Prema tome, odgovor na pitanje je li dolo do oteenje ili pogodovanja vjerovnika u
konkretnom sluaju ,moe dati samo sudska odluka.
Na tom tragu su i odluke ovoga suda koje u prigodnim odlomcima citiram ( broj P5851/00 , P-5234/2002, P-778/04 ,P-3441/01,P-357702 VTS RH ):
Da bi bilo mogue pobijati pravnu radnju steajnog dunika potrebno je
ispunjavanje opih pretpostavki prema odredbi iz l. 127. Steajnog zakona. To znai
da je pravna radnja poduzeta a) prije otvaranja steajnog postupka; da se takvom
radnjom b) remeti ujednaeno namirenje vjerovnika (oteenje vjerovnika), odnosno
da se njome c) pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji poloaj (pogodovanje
vjerovnika).
Prema lanku 127 SZ oteenje i pogodovanje je opa pretpostavka u svim
sluajevima pobijanja pa tako i u ovom sluaju. Te okolnosti sud prvoga stupnja
uope nije ispitao, a mogao je ispitati uvidom u steajni spis ,poglavito u visinu
potraivanja vjerovnika i ukupnu steajnu masu ,te mogunosti namirenja tuenika i
drugih vjerovnika prema pravilima o namirenju vjerovnika u steaju, a to je odluno
za ocjenu o eventualnom pogodovanju tuenika.

Naravno da ne stoji albeni navod o pogrenoj primjeni odredbe lanka 127.

Steajnog zakona, jer pravne radnje poduzete prije otvaranja steajnog postupka
kojima se remeti ujednaeno namirenje vjerovnika ili se pojedini vjerovnici stavljaju u
povoljniji poloaj, steajni upravitelj i steajni vjerovnici mogu pobijati u skladu sa
Steajnim zakonom, a proputanje je izjednaeno s pravnom radnjom. I ta
pretpostavka je ispunjena, jer se na taj nain banka, kao zaloni vjerovnik, stavlja u
povoljniji poloaj i kao zaloni vjerovnik je u boljoj stvarnoj i pravnoj poziciji od drugih
vjerovnika. Razluni su vjerovnici ovlateni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po
pravilima ovrnog postupka, pa i kada su prijavili trabinu osiguranu razlunim
pravom steajnom upravitelju, jer okolnost osporavanja razlunog prava ne utjee na
pravo vjerovnika da svoju trabinu osiguranu razlunim pravom namire izvan
steajnog postupka. To jasno pokazuje da ne stoje navodi albe umjeaa na strani
tuenika.
Sud prvog stupnja savjesno je ocijenio provedene dokaze i na osnovu
takve ocjene pravilno utvrdio da je sklapanje Sporazuma o osiguranju novane
trabine prijenosom prava vlasnitva na nekretnini sklopljen 20. 12. 1999. godine
steajni dunik poduzeo da se steajnom vjerovniku omogui osiguranje njegovim
stavljanjem u privilegiraniji poloaj prema ostalim vjerovnicima u steajnom postupku
ije otvaranje je nakon toga uslijedilo.
Suprotno stajalitu alitelja sud prvog stupnja utvrdio je postojanje
pretpostavki za pobijanje navedene pravne radnje steajnog dunika iz l. 127. i 128.
Steajnog zakona..
U pogledu osoba ije se pravne radnje mogu pobijati iz odredaba Steajnog zakona
moe se zakljuiti da su to prvenstveno pravne radnje samog steajnog dunika, ali i
drugih osoba pod pretpostavkama odreenim zakonom. Pod pravnom radnjom
steajnog dunika u svakom sluaju se ima smatrati radnja poduzeta preko
dunikovog zastupnika po zakonu, ili kojeg drugog ovlatenog zastupnika. Mogu se
pobijati i radnje u kojima je dunik posredno sudjelovao. U tom smislu pod pravila
pobijanja moe se svrstati radnja biveg zastupnika po zakonu i ujedno osobe u
ijem je interesu radnja poduzeta, ovdje tuenika Gojka Maruia. Naime radnjom
poduzetom sa svrhom i ciljem prijenosa vlasnitva na nekretnini sa sadanjeg
steajnog dunika na njegovog biveg lana uprave i ujedno tadanjeg vjerovnika
odraava se u imovini dunika i ima izravne posljedice na obujam steajne mase.
alitelj pravilno navodi da objekt pobijanja mogu biti samo one radnje koje su
poduzete u vremenskim granicama odreenim Steajnim zakonom. U ovom sluaju
vrijeme poduzimanja pravne radnje doputa pobijanje. Smatra se da je radnja
poduzeta u vrijeme kada su nastupili njezini pravni uinci, a uinci radnje nastupaju
onoga trenutka u kojemu se pravna posljedica poduzete radnje ne moe otkloniti
nekom drugom radnjom. Kako se u ovom sluaju radi o pravnoj radnji poduzetoj radi
zemljino-knjinog upisa, nakon podnoenja zahtjeva odgovarajuem
zemljinoknjinim odjelu posljedice poduzete radnje ne mogu se otkloniti nekom
drugom radnjom nakon podnoenja prijedloga. Prijedlog za upis podnijet je istoga
dana kada je podnijet i prijedlog za otvaranje steajnog postupka. kako se radi o
radnji kongruentnog namirenja, radnja mora biti uinjena u roku od tri mjeseca prije
podnoenja prijedloga za otvaranje steaja, pa se postavlja pitanje da li je radnju
doputeno pobijati. Ovaj sud smatra da se odredba ima tumaiti kao vremensko
ogranienje koje ne znai razdoblje omeeno dvama datumima, nego jednim
datumom i to onim koji stoji na granici od tri mjeseca raunajui unazad od trenutka
podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka, i obuhvaa sve radnje
steajnog dunika poduzete prije nego to ovlasti uprave preu na steajnog

upravitelja. Sam datum podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka

odreen je kao trenutak od kojega se unazad vri raunanje. Kada se naime tumai
odredba o vremenskim granicama odreenja objekta pobijanja ta se odredba ima
tumaiti po smislu i svrsi propisa, a nema sumnje da je volja zakonodavca da dopusti
pobijanje pravnih radnji po pravilima Steajnog zakona za one radnje koje su
uinjene dok nije dolo od nastupanja pravnih posljedica otvaranja steajnog
postupka, a one radnje koje bi biva uprava mimo steajnog upravitelja poduzela
nakon toga i onako su bez pravnog uinka osim ako za njih ne vrijede pravila o
povjerenju u javne knjige.
Pobijati se mogu one radnje koje kojima su steajni vjerovnici objektivno
oteeni u njihovoj ukupnosti ili ako su radnjom koji od njih pogodovani. Ove
pretpostavke konkuriraju jedna drugoj, pa je po naem Steajnom zakonu dovoljno
da je ispunjena i samo jedna od navedenih. Nije dakle nuno, kao smatra alitelj, da
je pravnom radnjom imovina steajnog dunika realno umanjena otuenjem ili
optereenjem pojedinih njenih dijelova, dovoljno je da su pogodovani neki vjerovnici
(u ovom sluaju tuenik) no u konanici i te radnje dovode do remeenja namirenja
ostalih vjerovnika. Uzima se da je radnja podlona pobijanju ako je tom pravnom
radnjom aktivna masa smanjena i time mogunost namirenja umanjena, oteana ili
odgoena.
Osoba prema kojoj je poduzeta pravna radnja je bivi zastupnik dunika i
ujedno dioniar, pa spada u krug osoba takozvanih bliskih osoba iz l. 136. SZ za
koje se po zakonu pretpostavlja da su znali za dunikovi nesposobnost za plaanje ili
za prijedlog za otvaranje steajnog postupka.
Okolnosti pod kojima je tuenik postao vlasnikom dionica steajnog dunika
nisu odlune za rjeenje ovoga spora. S druge strane tijek poslovnih transakcija koje
su prethodile samoj pravnoj radnji koja je predmet pobijanja ukazuju da niti steajni
dunik niti tuenik nisu poinili nikakvu protupravnu radnju, da se radi o radnji
namirenja na nain i u obimu kako obveza glasi, dakle kongruentnom namirenju, no
Steajnim su zakonom i takve radnje podvrgnute pobijanju zbog specifinih okolnosti
pod kojima su poduzete i specifinog odnosa osobe prema kojoj su poduzete u
odnosu na steajnog dunika.
Kada se imaju u vidu navedena pravila kao i okolnost da nije sporno da je
steajni dunik upravo prema tueniku poduzeo radnju kojom se posljedino
umanjuje imovina dunika upisom prijenosa prava vlasnitva na tuenika, i ovaj sud
cijeni da su se ispunile zakonske pretpostavke za pobijanje dunikove kongruentne
pravne radnje po l. 128. Steajnog zakona.
Zato je prihvaanjem tubenog zahtijeva za pobijanje materijalno pravo
pravilno primijenjeno na injenice koje u bitnomu nisu meu strankama ni sporne.
Tuenik e svoju trabinu moi namiriti odvojeno iz vrijednosti nekretnina kao
razluni vjerovnik, po pravilima odvojenog namirenja u steajnom postupku.
Iz navedenih odluka ,tamo gdje je mjerodavno pravo pogreno primijenjeno, proizlazi
da sudovi ponekad provode postupak zbog pobijanja iz odreenih pobojnih razloga,
a da prethodno nisu utvrdili ope pretpostavke pobijanja tj. da je radnja koja je objekt
pobijanja poduzeta prema protivniku ili u njegovu korist podobna za pobijanje
odnosno da je upravo tom radnjom dolo do oteenja ili pogodovanja konkretnog
vjerovnika.
Jednako tako je vano, a kako to proizlazi i iz presude P-3577/02,utvrditi krug osoba
ije se radnje mogu pobijati, a to je prvenstveno steajni dunik, ali i druge osobe
pod tono odreenim pretpostavkama.

Pod pravnom radnjom steajnog dunika smatraju se i pravne radnje poduzete preko
ovlatenih zastupnika, ali i onih osoba koje su radnju poduzele bez odgovarajueg
ovlatenja u vrijeme poduzimanja, ali je dunik radnju naknadno odobrio. To su i
radnje u kojima je dunik samo posredno sudjelovao, tako to je trei neposredno
ispunio odreenu inidbu vjerovniku i slino ,to bi se ovdje moglo nabrajati u
nedogled. Vano je da radnja bude poduzeta prije otvaranja steajnog postupka i da
proizvoditi odreene negativne uinke na namirenje vjerovnika.
Potpuno razlono su proputanja dunika izjednaena s pobojnim radnjama ,
obzirom da i ona proizvode negativne uinke na namirenje vjerovnika. Meutim , ne
moe se ba svako proputanje uzeti kao pobojna radnja, pa i onda kada ima
obiljeja te radnje , ali su izostale negativne posljedice.
Da je tomu tako proizlazi iz odluke ovoga suda broj P-5761/04 :
: Naime, na temelju rezultata provedenih dokaza utvreno je da neulaganje albe
protiv rjeenja o ovrsi istog suda (nakon to je u parnici istog suda izreena
pravomona presuda) od strane tuiteljeva prednika, ne moe se smatrati o
postojanju namjere da se takovim propustom nekoga dovede u povoljniji poloaj u
odnosu na druge vjerovnike, jer je ovrni sud duan prisilno sprovesti samo ono to
je pravomono presueno. Dakako drugaija bi pravna situacija i po ocjeni ovoga
suda bila da je prednik tuitelja propustio uloiti albu protiv presude istog suda, koja
sada predstavlja ovrnu ispravu.
Po odredbi lanka 333. stavak 2. ZPP-a sud tijekom cijelog postupka po slubenoj
dunosti pazi je li stvar pravomono presuena, to je ovdje sluaj, i ako utvrdi da je
parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je ve pravomono odlueno, odbacit e
tubu.
Prema odredbi lanka 288. stavak 2. ZPP-a predsjednik vijea, nakon
prethodnog ispitivanja tube donosi rjeenje o odbacivanju tube ako utvrdi da o
tubenom zahtjevu ve tee parnica, da je stvar pravomono presuena, da je u
predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tuitelja za
podnoenje tube za utvrenje.
Na osnovu utvrenog injeninog stanja pravilno je prvostupanjski sud
primijenio materijalno pravo kada je odbacio tubeni zahtjev tuitelja kojim se trai
pobijanje pravnih radnji prema tueniku radi propusta koje je uinio sam tuitelj dok
nije bio u steaju i to u parninom postupku koji je pravomono dovren presudom
zbog izostanka dana 10. studenog 1999. godine broj P-2198/95 Opinskog suda u
Splitu. S obzirom da se radi o pravomono presuenoj stvari propusti tuitelja, dok
nije bio u steaju, u prvostupanjskom parninom postupku ne mogu se valorizirati niti
uvaavati kako je to pravilno zakljuio prvostupanjski sud, jer se o svemu tome moglo
raspravljati i odluivati samo u granicama mogunosti koje predviaju pravila
parninog postupka u kojem je donesena presuda zbog izostanka.
Prema tome, tuitelj nije mogao ostvariti svoj zahtjev u dvije parnice, pa ni
onda kad se taj zahtjev temelji na drugaijoj injeninoj osnovi i makar se radi o
pobijanju pravnih radnji proputanjem u okviru steajnog postupka, a temeljem
lanka 127. stavak 2. SZ-a.
Napokon, temeljem lanka 127. SZ-a pravne radnje poduzete prije
otvaranja steajnog postupka kojima se remeti ujednaeno namirenje vjerovnika
(oteenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji
poloaj (pogodovanje vjerovnika), steajni upravitelj u ime steajnog dunika i

steajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama Steajnog zakona s ime se

izjednaava i proputanje pravnih radnji.
U konkretnom sluaju, sve da i nije donesena pravomona presuda, ne radi se
o pravnoj radnji kojom bi se remetilo ujednaeno namirenje vjerovnika niti su pojedini
vjerovnici stavljeni u povoljniji poloaj, ve se radi o proputanju radnji tijekom
parninog postupka i koji nipoto ne remeti ujednaeno namirenje vjerovnika niti
pogoduje bilo kojem od vjerovnika. Pravilno je zakljuio prvostupanjski sud da
injenica to tuitelj u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji nema evidentiranu trabinu
tuenika se ne moe utvrditi u zasebnom parninom postupku, pa je i iz tog naslova
tuba odbaena kao nedoputena .P-3487/02
U vezi s oteenjem vjerovnika kao ope pretpostavke pobijanja, za razliku od opih
pravila pobijanja gdje je postojanje oteenja vjerovnika temeljni ratio zate,
pobijanja u povodu steaja je mogue i onda kada su vjerovnici oteeni posredno .I
o tome je bilo govora u pravnoj knjievnosti od stupanja na snagu SZ pa nadalje i
nema smisla prepriavati u tekstu namijenjenom praktiarima.
Ipak treba podsjetiti da je teret dokazivanja injenice oteenja vjerovnika ili
pogodovanja pojedinog vjerovnika u pravilu na pobijatelju , pa ako sud na temelju
izvedenih dokaza ne moe sa sigurnou utvrditi da postoji oteenje ili pogodovanje
vjerovnika, postupit prema procesnim pravilima o teretu dokazivanja ( 221 a ZPP).
Takvo stajalite proizlazi i iz odluke ovoga suda P-6457/01:
Odredbom iz l. 221a. ZPP-a propisano je ovlatenje suda da u sluaju kada na
temelju izvedenih dokaza (lan 8.) ne moe sa sigurnou utvrditi neku injenicu, o
postojanju te injenice zakljui primjenom pravila o teretu dokazivanja. Smisao ove
zakonske odredbe nije osloboditi sud od obveze koja za njega proizlazi iz odredbe l.
7. ZPP-a, budui je sud duan potpuno i istinito utvrditi sporne injenice o kojima
ovisi osnovanost zahtjeva. Istina, stranke su dune predloiti dokaze kojima se
utvruju te injenice, ali tubeni zahtjev sud ne moe odbiti (samo) zbog toga to
tuitelj nije predloio (odreene) dokaze. Iz tog razloga (to je sud ovlaten izvesti i
dokaze koje stranke nisu predloile, ako su ti dokazi vani za odluivanje) pravilo o
teretu dokazivanja govori o izvedenim dokazima, a ne o dokazima koje su stranke
predloile.
Prvostupanjska presuda temelji se na nepotpuno utvrenim injenicama,
upravo stoga to je sud propustio potpuno i istinito utvrditi sve dvojbene injenice o
kojima ovisi osnovanost tubenog zahtjeva (l. 7. st. 1. ZPP-a), jer je zauzevi
stajalite o tome da je "... teret dokaza navedene injenice bio na tuitelju..."; da "... iz
isprava dostavljenih u spis nije utvrdio postojanje namjere ..."; da "... u prilog
navedenoj tvrdnji tuitelj nije predloio dokaze...", propustio izvesti dokaze koje
stranke nisu predloile (l. 7. st. 3. ZPP-a). Koje e dokaze sud izvesti radi
utvrivanja odlunih injenica odluuje sud (l. 220. st. 2. ZPP-a). Kada sud ocijeni
da nema dovoljno dokaza radi utvrenja pravno relevantnih injenica, te kada mu za
to nisu dovoljni po tuitelju (odnosno stranci na kojoj je teret dokaza) predloeni
dokazi, bio je duan provesti potrebne dokaze po slubenoj dunosti.
Nesporno je da je pobijani pravni posao gotovinski (l. 140. SZ-a), pa se
moe se pobijati samo uz uvjete iz lanka 131. SZ-a.

Prema odredbi l. 131. st. 1. SZ-a, pravna radnja koju je dunik poduzeo u
posljednjih deset godina prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka
ili nakon toga s namjerom da oteti svoje vjerovnike, moe se pobijati ako je druga
strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dunika. Znanje za namjeru
se pretpostavlja ako je druga strana znala da duniku prijeti nesposobnost za
plaanje i da se radnjom oteuju vjerovnici.
Dakle, injenice koje je prvostupanjski sud bio duan valjano i potpuno
utvrditi, bez obzira na eventualni izostanak dokaznih prijedloga stranaka na kojima je
teret dokazivanja pojedinih injenica, jesu one iz kojih bi se moglo zakljuiti:
- o namjeri dunika (ovdje tuitelja) da pobijanom radnjom oteti vjerovnike
(onemogui ih u namirenju iz nekog predmeta)
- o znanju druge strane (ovdje tuenika) o tome da:
a) duniku prijeti nesposobnost za plaanje i
b) namjeru dunika da pobijanom radnjom oteti vjerovnike (onemogui ih u
namirenju iz nekog predmeta
Iz spisa proizlazi da je steajni upravitelj tuitelja dobio u skladu s lankom 141.
stavak 4. Steajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, u
daljnjem tekstu: SZ) odobrenje steajnog suca za podnoenje tube za pobijanje
pravnih radnji i to ugovora o dugoronom kreditu broj 5057 D/97 od 13. oujka 1997.
godine sklopljenog izmeu P i GP i sporazuma radi osiguranja novane trabine
uknjibom zalonog prava na nekretnini zalogodavca od 6. lipnja 1997. godine kojim
se vjerovnik upisao u zemljinoj knjizi pod Z-7440/97 od 7. kolovoza 1997. godine.
Pravne posljedice pobijanja ovise o tome je li vjerovnik prema kojemu je
pobijana pravna radnja poduzeta neto stekao na temelju te radnje iz steajne mase
ili nije. Ako je on neto stekao tada pobijanje ima dva uinka: 1. pravna radnja gubi
svoj uinak prema steajnoj masi i 2. vjerovnik je duan vratiti u steajnu masu sve
imovinske koristi steene na osnovi pobijane radnje (lanak 141. stavak 5. SZ-a).
Ako vjerovnik prema kome je pobijana radnja poduzeta nije na temelju nje jo nita
stekao, tada radnja samo gubi svoju djelotvornost prema steajnoj masi. Dakle,
uinak pobijanja u oba navedena sluaja je isti oduzeti radnji djelotvornost prema
steajnoj masi. Ta nedjelotvornost je relativna, jer radnja sama po sebi ne bi
apsolutno gubila svoje pravne uinke, ona bi ostajala na snazi u odnosu izmeu
vjerovnika i eventualnih treih osoba. Pravna radnja se ne ponitava, niti se utvruje
njezina nitavost.
Stoga i sadraj tubenog zahtjeva ovisi o tome je li vjerovnik neto stekao
na temelju radnje i to, te je li mogua uspostava prijanjeg stanja ili davanje
novane protuvrijednosti. Ako je vjerovnik neto stekao na temelju pobojne radnje,
tada bi tuitelj u tubenom zahtjevu mogao traiti da se utvrdi da je ta radnja bez
uinka prema steajnoj masi i da se tueniku naloi da to to je stekao vrati ili da
novanu protuvrijednost koristi koju je neposredno stekao, ako vraanje nije mogue.
Ako je radnjom u korist vjerovnika utemeljeno neko optereujue pravo na
dijelu imovine dunika upisano u odgovarajuem upisniku, tada bi zahtjev trebalo
usmjeriti na to da se vjerovniku naloi da pobijatelju izda ispravu podobnu za brisanje
toga prava i time za uspostavu stanja prije poduzimanja radnje.

Pobijanom presudom se, u toki I., utvruje da ne postoji trabina tuenika

prema tuitelju-pravo na izdvojeno namirenje na nekretninama tuitelja u visini od
3.175.078,00 kn, koje je pravo upisano u zemljinim knjigama. Iz ovakove formulacije
nije jasno utvruje li se samo da ne postoji pravo tuenika na odvojeno namirenje
njegove trabine u iznosu od 3.175.078,00 kn iz nekretnina tuitelja, ili se uz ovo
utvruje i da ne postoji niti novana trabina tuenika prema tuitelju u iznosu od
3.175.078,00 kn. Ve zbog navedenog postoji bitna povreda odredaba parninog
postupka, jer je izreka presude nerazumljiva.
Nadalje, iz ovakove formulacije proizlazilo bi da pobijana pravna radnja
nema pravnih uinaka prema svima, to je pravna posljedica nitavosti, a ne samo
prema steajnoj masi, a iz obrazloenja proizlazi da sud nije utvrivao nitavost
ugovora, ve pobojnost pravne radnje u povodu steaja i u obrazloenju zakljuuje
da je pobijana pravna radnja bez uinka prema steajnoj masi. Prema tome ovakva
izreka proturjei razlozima presude.
U toki II. izreke presude nalae se tueniku vratiti tuitelju u steajnu masu
instrumente osiguranja plaanja za ugovor o dugoronom kreditu od 13. oujka 1997.
godine odreene sporazumom radi osiguranja novane trabine uknjibom zalonog
prava na nekretnini zalogodavca sklopljenim 6. lipnja 1997. godine kojim je u korist
tuenika na nekretninama zasnovano zalono pravo.
Sud prvog stupnja obrazlae da je tuenik duan vratiti u steajnu masu sve
imovinske koristi na osnovi pobijane radnje i dri osnovanim da su to navedeni
instrumenti osiguranja plaanja.
Meutim, pobijanom pravnom radnjom sklapanja sporazuma radi osiguranja
novane trabine uknjibom zalonog prava, tuenik je stekao pravo kojim je imovina
dunika-tuitelja optereena (zalono pravo), pa pobojni zahtjev treba upraviti na
uklanjanje tih optereenja, brisanjem takvog upisa u zemljinoj knjizi, to je krajnja
posljedica nedjelotvornosti pobijane pravne radnje prema steajnoj masi u ovom
sluaju. Nedjelotvornost ovakve pravne radnje prema steajnoj masi nikako se ne
moe postii vraanjem instrumenata osiguranja u steajnu masu. Uostalom to to
znai u konkretnom sluaju? Prema izreci presude proizlazilo bi da je tuenik duan
vratiti u steajnu masu ispravu-sporazum radi osiguranja novane trabine uknjibom
zalonog prava sklopljen izmeu tuitelja i tuenika. Time svakako ne bi vratio
nikakvu imovinsku korist koju je stekao (to i ne predstavlja steenu imovinsku
korist), a niti bi se uklonilo optereenje na nekretnini tuitelja, zalono pravo tuenika
bi i dalje postojalo, jer bi i dalje bilo upisano u zemljinoj knjizi.
Utvreno je uvidom u sporazum radi osiguranja novane trabine uknjibom
zalonog prava na nekretnini zalogodavca (list 15 do 17 spisa), da je sklopljen dana
6. svibnja 1997. godine, a prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, i u izreci i u
obrazloenju, utvruje da je sporazum sklopljen 6. lipnja 1997. godine. Pogreno je
utvren i datum sklapanja ugovora o dugoronom kreditu, jer se negdje u
obrazloenju navodi datum 13. oujka 1993. godine, a negdje 13. oujka 1997.
godine, to odgovara datumu naznaenom u toj ispravi (list 18 do 20 spisa). Stoga
postoji proturjenost izmeu onoga to se u razlozima presude navodi o sadraju
isprava i samih tih isprava, a to predstavlja bitnu povredu odredaba parninog
postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 13. ZPP-a.

I injenino stanje ostalo je nepotpuno utvreno. Prvostupanjski sud

utvruje da je tuitelj u blokadi od 14. travnja 1997. godine, te da je u trenutku
sklapanja sporazuma radi osiguranja novane trabine uknjibom zalonog prava na
nekretnini zalogodavca od 6. lipnja 1997. godine bio insolventan, ime je
poremeeno ujednaeno namirenje vjerovnika koji su time oteeni, a tuenik je
stavljen u povoljniji poloaj od drugih vjerovnika, ime smatra da su ispunjene ope
pretpostavke za pobijanje u povodu steaja iz lanka 127. SZ-a.
Prema ocjeni prvostupanjskog suda dunikova namjera je jasna i dokazana
injenicom da nije osigurao potraivanja svojih vjerovnika koji su ve blokirali njegov
raun i ekali svoj red za ispunjenje dospjelih obveza prema njima, nego je
dobrovoljno osigurao potraivanje tuenika, a u vrijeme kad je ve bio insolventan.
Prema miljenju ovoga suda, ovakav zakljuak prvostupanjskog suda je
preuranjen.
Pravna radnja koju je dunik poduzeo s namjerom da oteti vjerovnike
moe se pobijati uz kumulativno ispunjenje ovih pretpostavaka: 1. radnja mora biti
poduzeta u posljednjih 10 godina prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog
postupka ili nakon toga, 2. dunik je radnju poduzeo s namjerom da oteti svoje
vjerovnike, 3. druga je strana u vrijeme poduzimanje radnje morala znati za
dunikovu namjeru, to se pretpostavlja ako je znala da duniku prijeti insolventnost i
da se radnjom oteuju vjerovnici (lanak 131. stavak 1. SZ-a).
Namjera oteenja bi postojala ako bi dunik htio oteenje vjerovnika kao
posljedicu svoje radnje ili ako bi znao da bi ono moglo nastupiti, pa je na njega
pristao. Pri tom je za namjeru dunika mjerodavno poimanje gospodarskog stanja u
vrijeme poduzimanja pobojne radnje, uzima se u obzir konkretna predodba dunika
o stanju stvari, njegovo gledite o insolventnosti u vrijeme poduzimanja radnje,
procjenjuje se cilj i svrha poduzete radnje sa stajalita dunika, iz kojih motiva je
radnja poduzeta, svijest dunika o oteenju vjerovnika. Stav suda da je objektivno
stanje bilo drukije nije sam po sebi dovoljan za utvrenje namjere oteenja
vjerovnika.
Prvostupanjski sud sve ove okolnosti nije utvrivao, ve je zauzeo stav da
samim tim to je u vrijeme dok mu je raun bio blokiran dunik osigurao trabinu
tuenika, imao namjeru oteenja vjerovnika. Prema stajalitu ovoga suda, samo ova
okolnost nije dovoljna za utvrenje namjere vjerovnika, posebno u sluaju
kongruentnoga pokria ili gotovinskog posla, to je ovdje sluaj (vjerovnik-tuenik je
za svoju inidbu-kredit dobio osiguranje-zalono pravo kao protuinidbu). Budui se
radi o duniku pravnoj osobi namjerom dunika smatra se namjera zastupnika
dunika ili slinih osoba koje djeluju za njega. Sud nije sasluao zastupnika dunika
koji za njega nije poduzeo pravnu radnju, a to je po ocjeni ovog suda od odlunog
znaaja za utvrenje namjere oteenja.
Nadalje, u sporazumu radi osiguranja novane trabine u lanku 4.,
naznaeno je da su nekretnine koje se daju u zalog ve optereene zalonim pravom
u korist P. i R. Ove injenice nisu utvrivane u prvostupanjskom postupku, a mogu
biti od odlunog znaaja za ocjenu radi li se o radnji kojom se vjerovnici oteuju.

Naime, oteenje vjerovnika pretpostavlja da je pravnom radnjom,

ekonomski gledano, smanjena mogunost namirenja steajnih vjerovnika, no ne bi
bile pobojne radnje kojima se na prvi pogled smanjuje imovina dunika, ako se
vjerovnici, i kad ona ne bi bila poduzeta, ne bi mogli bolje namiriti. Tako ne bi bile
pobojne radnje kojima se optereuju nekretnine, koje su ve tako optereene
nepobojnim stvarnim pravima, da tim pravima neosigurani vjerovnici ne bi mogli
oekivati da bi mogli biti iz njih namireni. Stoga ako je ista nekretnina tuitelja ve
optereena zalonim pravima koja nisu pobojna, tako da se ne moe oekivati da bi
se iz te nekretnine mogli namiriti neosigurani vjerovnici ne bi bila pobojna ni radnja
kojom je zasnovano zalono pravo u korist tuenikaP-6861/03.
Pri ocjeni jesu li odreenom radnjom vjerovnici oteeni posebno znaenje imaju
pravne radnje u kojima inidba dunika mora biti ekvivalentna primljenoj protuinidbi.
Takve radnje u pravilu nisu pobojne, a mogu se pobijati zbog namjernog oteenja
vjerovnika, kako je to utvreno i u navedenoj odluci ovoga suda.
Kada je rije o gotovinskom poslu, valja s oprezom ocjenjivati sadraj postojeeg
pravnog odnosa izmeu njegovih sudionika, obzirom na injenicu da se inidba i
protuinidba sadrajno ne smije razlikovati jer inae mogu proizvoditi negativne
posljedice na namirenje vjerovnika .
Isto polazite je imao ovaj sud kada je odluivao u predmetu P-5790/2002 :
U konkretnom je sluaju aliteljica, prema kojoj je radnja poduzeta, imala pravo na
isplatu svoje trabine u novcu, prema sklopljenim ugovorima o depozitu, a isplata je
umjesto u novcu, izvrena prijenosom trabine tuitelja koju je on imao prema
treemu, i to u posljednjem mjesecu prije podnoenja prijedloga za otvaranje
steajnog postupka i u vrijeme vie mjesene blokade rauna tuitelja.
Time je aliteljici dana mogunost namirenja na koju nije imala pravo niti je
takav nain namirenja mogla zahtijevati mjesec dana prije podnoenja prijedloga za
otvaranje steajnog postupka.
Premda nesposobnost za plaanje u sluaju iz lanka 129. stavka 1. toka
1. SZ-a nije odluna, u konkretnom sluaju ta injenica dodatno potkrepljuje pravilan
zakljuak da je pobojna radnja bila usmjerena na oteenje ostalih vjerovnika koji se
nisu namirili niti e to moi u steaju.
Pri tomu je potpuno irelevantno na koji je nain tuitelj poslovao prije
otvaranja steajnog postupka, te u kojoj su mjeri takvim poslovanjem namireni drugi
vjerovnici, na koje injenice aliteljica posebno upire u albi, a to kao argument za
tvrdnje da se u konkretnom sluaju zapravo radi o zakonitom poslovanju u smislu
lanka 444. Zakona o obveznim odnosima i o gotovinskom poslu iz lanka 140. SZ-a.
Naime, sve da je i dolo do izmjene jednakovrijednih inidaba, te bi inidbe
trebale imati uporite u izvornim pravnim poslovima, to ovdje nije sluaj, jer je druga
strana dobila inidbu na koju nije imala pravo, a uz to je i pogodovana u odnosu na
druge vjerovnike.
U svezi s gotovinskim poslom i dokazivanja inidaba stranaka jednake vrijednosti
izdvajam i odluku ovoga suda P-5003/01:.
Budui da se odnos izmeu prvotuenika i tuitelja mora ravnati prema odredbi
lanka 140. Steajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99 i 129/00), jer se

radi o meusobnim inidbama stranaka jednake vrijednosti, to je dunost suda bila

utvrditi da li je postojala namjera dunika da oteti svoje vjerovnike i da li je
prvotueni znao za tu dunikovu namjeru, a to se pretpostavlja, ako je znao da
duniku prijeti insolventnost i da se radnjom oteuju vjerovnici. Kod toga se
napominje da je u lanku 4. Steajnog zakona poblie odreen pojam insolventnosti
(nesposobnosti za plaanje).O okolnostima pod kojima je dolo do zakljuenja
Sporazuma od 21. svibnja 1999. sud nije proveo niti jedan dokaz. Dokazi na koje se
sud poziva u obrazloenju pobijane odluke ne mogu odgovoriti na pitanje, da li je
postojala namjera oteenja. Zbog toga se navodima albe dovodi u sumnju
injenino stanje utvreno u postupku pred sudom prvog stupnja, zbog ega se
ukazuje potreba da se pred sudom prvoga stupnja zakae nova glavna rasprava radi
utvrivanja potrebnih injenica, a to je namjera oteenja. U tom smislu sud e
pozvati tuitelja, kao pobijatelja pravne radnje, da predloi dokaze kojima bi se ova
tvrdnja mogla i utvrditi. U tom smislu bilo je potrebno utvrditi i injenicu koliko je
steajna imovina dunika, te da li postoji mogunost namirenja svih steajnih
vjerovnika.
Smatram da odluke koje sam izdvojila same za sebe navode na zakljuak da je
radnja dunika ili proputanje pobojna samo onda ako su ispunjene ope
pretpostavke pobijanja neovisno od toga koji su razlozi pobijanja. Uz to ona mora biti
poduzeta prije otvaranja steaja nad dunikom ije se radnje pobijaju.

.POSEBNE PRETPOSTAVKE ( VRIJEME PODUZIMANJA PRAVNE RADNJE,

IZRAUNAVANJE ROKOVA)

Uvodno je navedeno da se pored opih pretpostavki pobijanja, moraju ispitati i

posebne pretpostavke po kojima se utvruje konkretni razloga zbog kojeg se
pobijanje radnji dunika moe traiti.
Te su pretpostavke subjektivne i objektivne prirode to zavisi od radnji koje su
poduzete, protivnika pobijanja i vremena u kojem je radnja poduzeta.
O vremenskim granicama odreenja objekta pobijanja, bilo govora u pravnoj
knjievnosti na koju upuujem na kraju ovoga teksta.
Moj doprinos vidim kroz neka praktina pitanja koja u kratko navesti kod
razjanjenja pojedinih razloga pobijanja.
Znaaj vremenske granice odreenja objekta pobijanja proizlazi i iz samog zakona u
kojem postoje i posebna pravila za izraunavanje rokova( arg. 138 SZ) a koja je
potrebno dobro razumjeti, obzirom na injenicu da se veina radnji moe pobijati
zbog odreenih pobojnih razloga, ako je pobojna radnja poduzeta u vremenski
ogranienom razdoblju( 128,129,130,131,132,133,134,135,136, SZ ).
U kojoj je mjeri vrijeme poduzimanja pravne radnje odluno razvidno je i iz slijedee
odluke. P-2888/01:

 Prijedlog za otvaranje steajnog postupka nad tuiteljem podnesen je dana 11.

kolovoza 2000. godine, a steajni postupak otvoren je dana 20. listopada 2000.
godine. Predmet pobijanja moe biti pravna radnja koja je poduzeta odreeno
vrijeme prije otvaranja steajnog postupka, pa je nuno u svakom konkretnom
sluaju utvrditi kada je pravna radnja poduzeta.Kada je u pitanju institut pobijanja
pravnih radnji u steaju, vrijeme poduzimanja pravne radnje propisano je u lanku
138. Steajnog zakona, pa te odredbe imaju prednost u odnosu na ope odredbe
obveznog prava. Ako je za pravovaljanost nekog pravnog posla potreban upis u
zemljine knjige, upisnik brodova, brodova u izgradnji ili zrakoplova, smatrat e se da
je pravni posao poduzet im budu ispunjene ostale pretpostavke za njegovu
valjanost, izjava volje o upisu postane obvezujua za dunika i druga strana podnese
zahtjev za upis pravne promjene (lanak 138. stavak 2. SZ-a). Dakle, ako su
ispunjene ostale pretpostavke (ugovor u pisanom obliku koji sadri klauzulu
intabulandi), odluan je trenutak kada je podnesen zahtjev za upis pravne promjene;
u ovom sluaju zahtjev za upis u zemljinu knjigu. Iz rjeenja Opinskog suda u
upanji Z-1991/00 od 6. listopada 2000. godine proizlazi da je zahtjev za upis
zaprimljen u sudu toga dana. Prema tome pravna radnja je poduzeta 6. listopada
2000. godine, tj. nakon podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka 11.
kolovoza 2000. godine, a 14 dana prije otvaranja steajnoga postupka 20. listopada
2000. godine.Navedenom treba jo samo dodati da uinak proputanja nastupa
najranije u vrijeme u kojem se pravna posljedica ne moe otkloniti nekom drugom
radnjom( proputanje albe, podnoenja prigovora, prijava na natjeaj za obavljanje
radova i dr.)
Pravne se radnje uglavnom mogu pobijati, ako su poduzete u propisanim rokovima
prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka, razliito odreenim za
pojedine razloge pobijanja.
Sistematizirano po SZ rokovi su propisani kako slijedi :
-kongruentno namirenje ( 128 SZ) radnja mora biti poduzeta tri mjeseca prije
podnoenja prijedloga
-inkongruentno namirenje(229 SZ)radnje moraju biti poduzete u posljednjem mjesecu
prije podnoenja prijedloga ili nakon toga, tijekom treeg ili drugog mjeseca prije
podnoenja prijedloga, a dunik je u to vrijeme bio nesposoban za plaanje, tijekom
treeg ili drugog mjeseca prije podnoenja prijedloga, a vjerovnik je u vrijeme
poduzimanja radnje znao da se radnjom oteuju vjerovnici.
-izravno oteenje vjerovnika( 130 SZ)radnja mora biti poduzeta tijekom posljednja tri
mjeseca prije podnoenja prijedloga, a dunik je u vrijeme poduzimanja bio
nesposoban za plaanje i druga strana je za tu nesposobnost znala, nakon
podnoenja prijedloga, a druga strana je znala za nesposobnost i za podneseni
prijedlog.
-namjerno oteenje vjerovnika ( 131 SZ) deset godina prije podnoenja prijedloga,
ako je druga strana znala za namjeru dunika, nesposobnost za plaanje i da se
radnjom oteuju vjerovnici ( st. 2. dopunjeno ili je morala znati za okolnosti iz kojih

se nuno moe zakljuiti da je dunik nesposoban za plaanje i da se radnjom

oteuju vjerovnici ),ranije od dvije godine prije podnoenja prijedloga, naplatni
ugovor sklopljen izmeu dunika i njemu bliskih osoba.
-pravne radnje bez naknade( 132 SZ)etiri godine prije podnoenja prijedloga
-zajam kojim se nadomjeta kapital( 133) pet godina prije podnoenja prijedloga ako
se daje osiguranja, u posljednjoj godini prije podnoenja prijedloga ako se jami
namirenje
-tajno drutvo (134 SZ) u posljednjoj godini prije podnoenja prijedloga ili nakon toga
Ako je podneseno vie prijedloga za otvaranje steajnog postupka, mjerodavan je
prvi doputeni i obrazloeni prijedlog, pa i onda kada je steajni postupak otvoren u
povodu nekog kasnijeg prijedloga. Pravomono odbijen prijedlog za otvaranje
steajnog postupka uzima se u obzir samo onda ako je razlog odbijanja nedostatak
steajne mase. Ovo se ima uzeti kao iznimka od pravila postupanja kada je za
otvaranje steaja podneseno vie prijedloga. Dakle , u koliko je prijedlog odbaen iz
nekih drugih razloga uzet e se u obzir kod izraunavanja rokova.
U pogledu nedoputenog prijedloga ,u praksi ne bi trebalo biti osobitih potekoa,
ako se odgovarajue primjene pravila ZPP-a , dakle da je prijedlog podnesen od
ovlatene ,te da sadri propisane priloge. Daleko sloenije pitanje je kada se uzima
da je prijedlog obrazloen. Naelno bi to bio prijedlog u kojem je uinjeno .
vjerojatnim postojanje trabine i kojeg od steajnih razloga . l. 39 SZ)
U svezi s doputenou prijedloga treba izdvojiti slijedee odluke :

Prvostupanjski sud je proveo postupak u skladu sa Steajnim zakonom ("Narodne

novine" broj 44/96 u daljnjem tekstu: SZ). Prema propisu l. 4. st. 1.,2. i 3. SZ-a
steaj se moe otvoriti, ako se utvrdi postojanje kojega od zakonom propisanih
razloga, a to su 1) nesposobnost za plaanje i 2) prezaduenost. Dunik je
nesposoban za plaanje, ako ne moe trajnije ispunjavati svoje dospjele novane
obveze, a smatra se da je nesposoban za plaanje, ako je u razdoblju od 30 dana
neprekidno obustavio plaanje. Dalje, prema propisu l. 39. st. 1. SZ-a steajni se
postupak pokree prijedlogom vjerovnika i dunika, a vjerovnik je ovlaten podnijeti
prijedlog za otvaranje steajnog postupka, ako uini vjerojatnim postojanje svoje
trabine i kojega od steajnih razloga. Prije zapoinjanja steajnog postupka
prijedlog je podnijelo G., a naknadno se prijedlogu pridruila i R. banka. Iz izvjea
od 3. oujka 1997. godine Zavoda za platni promet vidljivo je da je steajni dunik u
blokadi za 2,658.373,62 kn pa je prijedlog podnesen u skladu sa gore citiranim
propisima. Nakon toga, steajno vijee pokrenulo je prethodni postupak u skladu sa
lankom 42. SZ-a i odredilo je u smislu l. 45. privremenog steajnog upravitelja
.Dakle, prvostupanjski sud je zakonito proveo sve radnje utvrdivi da postoje uvjeti za
otvaranje steajnog postupka, te je tijekom prethodnog postupka pravilno utvrdio
injenino stanje, a na to je pravilno primijenio propise Steajnog zakona. P1250/97

 Prema lanku 39. stavku 1. Steajnog zakona (SZ) steajni postupak se pokree
prijedlogom vjerovnika ili dunika. Vjerovnik je ovlaten podnijeti prijedlog za
otvaranje steajnog postupka ako uini vjerojatnim postojanje svoje trabine i kojega
od steajnih razloga (lanak 39. stavak 2. SZ-a)U ovom sluaju prijedlog su podnijeli
zaposlenici drutva J.d.d. Zaposlenici nisu meutim ni pravna ni fizika osoba, pa ne
mogu biti stranka u postupku. Moglo bi se prihvatiti da su prijedlog podnijeli 35
vjerovnika koji su potpisali punomo bez obzira to u prijedlogu ni jedan od njih nije
naveden kao predlagatelj. Meutim, ni jedan od zaposlenika nije oznaio trabinu
koju istie prema steajnom duniku. Zaposlenici naime nisu solidarni vjerovnici
kojima steajni dunik duguje iznos od 1,922.627,20 kn koliko se navodi u prijedlogu.
Svaki od njih ima pravo od steajnog dunika potraivati odreenu svotu novca po
osnovi plae. Oito je meutim da primjerice S.H. (prva oznaena u punomoi) ne
potrauje od dunika iznos od 1,922.627,20 kn, a nije navela koliko iznosi njezina
trabina. Nije stoga bilo mogue ocijeniti je li bilo koji od predlagatelja uinio
vjerojatnim postojanje svoje trabine, jer u prijedlogu nije ni za jednog od
predlagatelja navedena trabina.Valjalo je stoga uvaiti albu kao osnovanu i
temeljem lanka 380. Zakona o parninom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i
91/92) u svezi sa lankom 6. SZ-a pobijano rjeenje ukinuti i predmet vratiti
prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.U nastavku postupka prvostupanjski sud
e pozvati predlagatelja da ispravi i dopuni prijedlog tako to e svaki od
predlagatelja oznaiti trabinu koju istie prema steajnom duniku, a nakon toga e
ponovno odluiti o prijedlogu za otvaranje steajnog postupka. P-2977/99
Prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu l. 109. st. 4. Zakona o
parninom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i 91/92), a u svezi sa l. 6.
Steajnog zakona.Steajni vjerovnik- predlagatelj uz prijedlog za otvaranje steajnog
postupka priloio je raune na kojima temelji svoje potraivanje prema steajnom
duniku, a nakon poziva suda da dostavi dokumentaciju u izvorniku ili u ovjerenoj
kopiji, dostavio je preslike rauna sa potvrdom svoje tvrtke. Uz podnesak kojim je
dostavio spomenute raune priloen je i obrazac BON-2 ZAP Rijeka od 20. sijenja
1999. godine iz kojega je vidljivo da evidentirani nalozi za plaanje za ije izvrenje
nema pokria na raunu dunika u kunama iznose 18,316.328,00 kn i da je raun
dunika neprekidno blokiran 293 dana. Prema miljenju ovoga suda time je steajni
vjerovnik - predlagatelj uinio vjerojatnim svoje potraivanje prema steajnom
duniku kao i jedan od steajnih razloga u skladu sa odredbom l. 39. st. 2.
Steajnog zakona. Isprave- raune koje je priloio steajni vjerovnik-predlagatelj nije
potrebno podnijeti u izvorniku ili ovjerenoj kopiji, jer se prema odredbi l. 108. Zakona
o parninom postupku isprave podnose u izvorniku ili u prijepisu, dakle, prijepis ne
mora biti ovjeren. Isto tako odredba l. 173. st. 1. Steajnog zakona propisuje da
steajni vjerovnici podnose prijavu svojih potraivanja steajnom upravitelju u dva
primjerka, a uz prijavu se isto tako i u prijepisu prilau isprave iz kojih trabina
proizlazi, odnosno kojima se dokazuje .Iz svega slijedi da je pogreno stanovite
prvostupanjskog suda da je uz prijedlog za otvaranje steajnog postupka potrebno

priloiti isprave u izvorniku ili ovjerenom prijepisu.Obzirom na izloeno valjalo je

pobijano rjeenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak temeljem odredbe l.
380. st. 1. to. 3. Zakona o parninom postupku, a u svezi sa l. 6. Steajnog
zakona. P-1394/99
Prema lanku 39. stavku 2. Steajnog zakona (SZ) vjerovnik je ovlaten podnijeti
prijedlog za otvaranje steajnog postupka ako uini vjerojatnim postojanje svoje
trabine i kojega od steajnih razloga.Predlagatelj je uinio vjerojatnim postojanje svoje
trabine to steajni dunik i ne dovodi u pitanje. Sam alitelj istie da se trabina
predlagatelja odnosi na neplaenu carinu i druge carinske obveze za robu koju je
dunik uvezao, dakle priznaje postojanje trabine. Razlog zbog kojeg steajni dunik
ne ispunjava obveze tj. stoga to mu njegovi korisnici nisu platili odnosno vratili robu
nakon dorade- nema znaaja. Vjerovniku je dovoljno uiniti vjerojatnim postojanje
svoje trabine, a irelevantno je zbog kojih razloga dunik ne ispunjava svoju obvezu.
Predlagatelj je uinio vjerojatnim i postojanje steajnog razloga. Steajni su razlozi
nesposobnost za plaanje i prezaduenost (lanak 4. stavak 2. SZ-a). Dunik je
neposoban za plaanje ako ne moe trajnije ispunjavati svoje dospjele novane
obveze: Smatrat e se da je dunik nesposoban za plaanje ako je u razdoblju od 30
dana neprekidno obustavio svoja plaanja. Okolnost da je dunik podmirio ili da moe
podmiriti u cijelosti ili djelomino trabine nekih vjerovnika sama po sebi ne znai da
je on sposoban za plaanje (lanak 4. stavak 3. SZ-a)Prema podacima u spisu
(potvrda Zavoda za platni promet Podrunica Zagreb tzv. obrazac BON 2-list 9)
dunik ne ispunjava svoje dospjele novane obveze u razdoblju od 338 dana, dakle
za vremensko razdoblje koje znatno prelazi propisanih 30 dana, a uz koje se
razdoblje vee neoboriva presumpcija da je dunik insolventan. alitelj tu injenicu i
sam priznaje kada navodi "injenica da je steajni dunik u neprekidnoj blokadi za
iznos od 1,669.667,00 kn ne znai sama po sebi nemogunost dunika da trajnije
ispunjava svoje obveze". Ta injenica upravo znai da dunik nije u mogunosti
trajnije ispunjavati svoje dospjele novane obveze pa o tome sud zapravo i nema to
odluivati, ve samo konstatirati tu injenicu. Dunik u albi navodi razloge zbog kojih
je njegov raun blokiran, a ne tvrdi da ispunjava svoje novane obveze. Razlozi zbog
kojih je njegov raun blokiran nisu od znaaja kod ocjene pitanja je li vjerovnik
legitimiran za pokretanje steajnog postupka ili nije. Jesu li zaista ispunjeni uvjeti za
pokretanje steajnog postupka ili nisu utvrdit e se u prethodnom postupku koji je
pokrenut pobijanim rjeenjem. P-4171/99
Steajni postupak pokree se samo prijedlogom ovlatene osobe (lanak 7. stavak
1. Steajnog zakona). Steajni postupak moe se pokrenuti samo prijedlogom
vjerovnika ili dunika (lanak 39. stavak 1. SZ-a). Vjerovnik je ovlaten podnijeti
prijedlog za otvaranje steajnog postupka ako uini vjerojatnim postojanje svoje
trabine i kojega od steajnih razloga (lanak 39. stavak 2. SZ-a).U konkretnom
sluaju nije mogue ispitati tko je predlagatelj. U prijedlogu za otvaranje steajnog

postupka navedeno je da je predlagatelj S. Iz sadraja samog prijedloga bi proizlazilo

da Si nije predlagatelj, jer i ne tvrdi da je vjerovnik prema steajnom duniku, niti
oznaava eventualnu trabinu koju ima prema steajnom duniku.Na listu 9 spisa
postoji punomo kojom odreeni broj osoba ovlauju B.B. iz Vinkovaca i
predsjednika zaposlenikog vijea I.. iz Vinkovaca, da zastupa njihove interese kod
Trgovakog suda u Osijeku. Iz sadraja te punomoi nije jasno jesu li potpisnici
ovlastili B.B. da u njihovo ime podnese prijedlog za otvaranje steajnog postupka.
Meutim, ako se i prihvati da su potpisnici punomoi od 1. oujka 2000. godine (na
listu 9 spisa) podnositelji prijedloga za otvaranje steajnog postupka kao vjerovnici,
po prijedlogu sud nije mogao postupati. Prijedlog za otvaranje steajnog postupka
moe podnijeti jedan ili vie vjerovnika. Meutim, svaki od predlagatelja mora izmeu
ostalog uiniti vjerojatnim postojanje svoje trabine. U prijedlogu ne samo da
predlagatelj nije uinio vjerojatnim postojanje trabine, ve nije ni naveo iznos
trabine. Ni jedan od eventualnih predlagatelja, ako su predlagatelji potpisnici
punomoi od 1. oujka 2000. godine, nije naveo iznos trabine koju ima prema
steajnom duniku. Stoga steajno vijee nije ni moglo cijeniti u smislu lanka 39.
stavka 2. SZ-a je li neki od vjerovnika uinio vjerojatnim postojanje svoje trabineNa
temelju prijedloga za otvaranje steajnog postupka, steajno vijee donosi rjeenje o
pokretanju postupka radi utvrivanja uvjeta za otvaranje steajnog postupka
(prethodni postupak) ili taj prijedlog odbacuje rjeenjem (lanak 42. st. 1. SZ-a). U
konkretnom sluaju nije bilo uvjeta za otvaranje prethodnog postupka. Steajno
vijee je trebalo prethodno temeljem lanka 109. Zakona o parninom postupku a u
svezi l. 6. SZ-a pozvati predlagatelja da ispravi i dopuni prijedlog tako da se po
istom moe postupati, tj. da se u prijedlogu tono oznai koji vjerovnik ili koji su
vjerovnici predlagatelji i da oznae iznos trabine. Kako je steajno vijee to
propustilo uiniti, proizlazi da je steajni postupak otvoren po slubenoj dunosti, to
je u izriitoj suprotnosti s odredbom lanka 7. stavka 1. i lanka 39. stavka 1. SZ-a.
P-3158/006.
Prema l. 39. st. 8. SZ-a uz prijedlog za otvaranje steajnog postupka dunik e
priloiti potvrdu pravne osobe koja za njega obavlja poslove platnog prometa o stanju
sredstava na raunu i o nenamirenim trabinama koje se trebaju namiriti s rauna, te
javno ovjerovljeni prokazni popis imovine u skladu s odredbama Ovrnog
zakonaOdredbu iz l. 39. st. 8. SZ-a treba dovesti u vezu s odredbom po kojoj
steajno vijee moe, ali ne mora, bez prethodnog postupka odnosno bez daljnjeg
voenja tog postupka donijeti rjeenje o otvaranju steajnog postupka, ako dunik
predloi njegovo otvaranje ili ako nakon pokretanja prethodnog postupka prizna
postojanje kojeg od razloga za otvaranje steajnog postupka (l. 42. st. 3. SZ-a). To
znai, da treba provesti prethodni postupak ako bi iz tih isprava koje se obavezno
prilau uz prijedlog proizlazilo da je osnovano posumnjati u to da dunik
neposrednim otvaranjem steajnog postupka eli iz doloznih razloga isprovocirati
otvaranje steajnog postupka, iako za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Ako
bi pak ti prilozi indicirali problematinost njegove gospodarsko-financijske situacije,

steajno vijee bi trebalo bez provedbe prethodnog postupka donijeti rjeenje o

tome. Kada prijedlog za pokretanje steajnog postupka podnosi steajni dunik
postojanje steajnog razloga se presumira. Ta zakonska presumpcija je oboriva.
Posumnja li sud u to da dunik zloupotrebljava svoje procesne ovlasti, moe odluiti
da ipak provjeri postoji li koji od steajnih razloga u prethodnom postupku. To je
mogue provjeriti tek kada steajni dunik svoj prijedlog kompletira sukladno odredbi
l. 39. SZ-a. Nije u pitanju elja steajnog vijea hoe li ili nee provoditi steajni
postupak. Prije nego to steajni dunik dostavi prokazni popis imovine sukladno
odredbi l. 39. st. 8. SZ-a, steajno vijee nema na temelju ega posumnjati u to
zloupotrebljava li dunik svoja procesna ovlatenja podnoenjem prijedloga za
otvaranje steajnog postupka.Prijedlog za otvaranje steajnog postupka koji nije
popraen obvezatnim prilozima nije doputen P-305/00
U predmetu se radi o prijedlogu predlagatelja za otvaranje steajnog postupka u
skladu s odredbom l. 70. st. 4. to. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Steajnog
zakona ("Narodne novine" broj 129/00), to u pobijanom rjeenju nije sporno.
Predlagatelj je u roku podnio prijedlog i predujmio iznos od 10.000,00 kn za pokrie
trokova steajnog postupka i tako ispunio svoju obvezu iz odredaba l. 39.a
Steajnog zakona Ovaj sud ocjenjuje pogrenim navod u pobijanom rjeenju, da
steajni vjerovnik nije opravdao svoj pravni interes, jer nije uinio vjerojatnim da bi se
voenjem steajnog postupka prikupila sredstva dostatna za pokrie predvidivih
trokova postupka, pa makar i djelomino namirenje njegove trabine. Dalje
obrazlae, da bi sud izbjegao bespredmetno voenje postupka on poziva
predlagatelja da dokae pravni interes pod prijetnjom odbacivanja prijedloga
Dokazivanje postojanja pravnog interesa za voenje steajnog postupka nije
propisano zakonom- l. 39. i 39a. SZ ("Narodne novine" br. 44/96, 29/99) i l. 70 st.
4. to. 2. ZID SZ-a, pa stoga sud nije imao zakonske osnove traiti od alitelja kao
predlagatelja da dokae postojanje pravnog interesa za voenje steajnog
postupkaZbog navedenog alba vjerovnika Grada R. u cijelosti se ukazuje
osnovanom P-393/03
. Ispitujui pobijano prvostupanjsko rjeenje po l. 365. Zakona o parninom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99) u svezi sa l. 6. Steajnog
zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99 i 129/00) ovaj sud nalazi da u donoenju
rjeenja nisu poinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po
slubenoj dunosti. U donoenju rjeenja pravilno su primijenjene postupovne
odredbe Steajnog zakona. Prvostupanjski sud je pravilno naao da predlagatelj na
temelju onih podataka koje je iznio u prijedlogu nije ovlaten podnijeti prijedlog za
otvaranje steajnog postupka. Steajni postupak pokree se prijedlogom vjerovnika i
dunika (l. 39. st. 1. SZ). Vjerovnik je ovlaten podnijeti prijedlog za otvaranje
steajnog postupka ako uini vjerojatnim postojanje svoje trabine i kojeg od
steajnih razloga. Pojam vjerovnika u steajnom postupku obuhvaa vie kategorija
osoba, no kada Steajni zakon govori o vjerovniku koji je ovlaten pokrenuti steajni

postupak, tada ima u vidu osobnog vjerovnika dunika, odnosno osobu koja je
upravo sa potencijalnim steajnim dunikom u duniko-vjerovnikom odnosu.
Kategorija razlunih vjerovnika nije obuhvaena ovim terminom ukoliko se ne radi
ujedno i o osobnim vjerovnicima Iz injenica koje je predlagatelj iznio u svom
prijedlogu moe se zakljuiti jedino da je predlagatelj zaloni vjerovnik, te da ima u
eventualnom steajnom postupku pravo odvojenog namirenja iz nekretnine koja je u
vlasnitvu "A.. Zaloni vjerovnici kao i svi drugi razluni vjerovnici iskljuuju do visine
iznosa svoje trabine steajne vjerovnike od namirenja iz vrijednosti stvari ili prava na
kojima je zasnovano razluno pravo. Otvaranjem steajnog postupka pravna pozicija
zalonog vjerovnika ni u koliko se ne mijenja, jer zaloni vjerovnik svoje potraivanje
moe ostvariti po pravilima Ovrnog zakona bez steajnog postupka, na isti nain na
koji se to vri i u samom steajnom postupkuZato predlagatelj nema niti pravnog
interesa za pokretanje steajnog postupka nad zalonim dunikom "A., P-3892/01
Meutim, valja upozoriti dunika- predlagatelja, a takoer i steajni sud na odredbe
iz l. 39. st. 8. i 9. ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99 i 129/00). Naime, navedenim
zakonskim odredbama propisano je, da je uz prijedlog za otvaranje steajnog
postupka dunik duan priloiti a) potvrdu pravne osobe koja za njega obavlja
poslove platnog prometa o stanju sredstava na raunu i o nenamirenim trabinama
koje se trebaju namiriti s rauna i b) javnobiljeniki ovjerovljeni prokazni popis
imovine koji sadrajno treba odgovarati odredbama Ovrnog zakona o prokaznom
popisu imovine. Dunik, odnosno odgovorne osobe dunika odgovaraju kazneno za
nedostatke dane u prokaznom popisu imovine kao za laan iskaz u sudskom
postupku. Ako dunik uz prijedlog za pokretanje steajnog postupka ne priloi
navedene isprave, sud e prijedlog odbaciti kao neuredan, ne pozivajui dunika da
naknadno doprinese te isprave.Dunik navedene isprave nije priloio uz prijedlog za
pokretanje steajnog postupka, pa je njegov prijedlog za otvaranje steajnog
postupka valjalo odbaciti i bez pozivanja za plaanje predujma P-4379/02
Prvostupanjski sud u presudi odbija pobijanje pravnih radnji steajnog
dunika poblie naznaenih u izreci presude. Rije je o stjecanju prava steenih
tijekom posljednjih trideset dana prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog
postupka ili nakon toga sudskom ovrhom (razluno pravo). Pravilno je prvostupanjski
sud ocijenio da je steajni postupak otvoren na temelju prijedloga zaprimljenog dana
25. kolovoza 2000., pa prema tome razluno pravo nije steeno posljednjih trideset
dana prije donoenja prijedloga. Naime, steajni postupak nije pokrenut na temelju
prijedloga alitelja, ve na temelju prijedloga zaposlenika dunika dana 25.08.2000.
Pogreno se alitelj poziva na l. 137. st. 2. Steajnog zakona (NN br. 44/96, 29/99 i
129/00, dalje SZ). U ovom stavku govori se o prvom doputenom i obrazloenom
prijedlogu. Kako je prijedlog alitelja bio odbaen kao nedoputen, to se rokovi ne
mogu raunati od tog nadnevka, nego tek od trenutka kad je stavljen doputen
prijedlog za otvaranje steajnog postupka, a to je 25. kolovoza 2000. Glede ostalih

navoda albe ovaj sud prihvaa obrazloenje prvostupanjskog suda ije razloge nije
potrebno ponavljati. P-431/02.
Zamijeeno je da se u pojedinim odlukama rokovi u kojima radnje moraju biti
poduzete, izraunavaju od dana otvaranja steajnog postupka, a to je mjerodavno
samo za podnoenje tube. Naalost , rije je o brojnim odlukama ,to se moe
eventualno premostiti kada je razlog pobijanja namjerno oteenje vjerovnika zbog
duljine roka u kojem pobojna radnja mora biti izvrena. Ozbiljni problemi nastaju ako
je razlog pobijanja kongruentno ili inkongruentno namirenje vjerovnika, gdje su
propisani vrlo kratki rokovi.
RAZLOZI POBIJANJA

Novelom 2003 SZ izmijenja su pravila o pobijanju pravnih radnji u povodu steaja i

to u pogledu dokazivanja subjektivnih pretpostavki za pobijanje zbog odreenih
pobojnih radnji (kongruentno namirenje, inkongruentno namirenje, izravno oteenje
vjerovnika, namjerno oteenje, naplatni ugovor) tako to je olakano dokazivanje tih
injenica, dodavanjem formulacije bio duan znati( 128),znao( 129),morao
znati(130),znao(131/1),niti morala znati ( 131/3) .
Poto je u pravnoj knjievnosti detaljno analiziran svaki od razloga pobijanja u ovom
tekstu se treba zadrati samo na nekim procesnim pitanjima vezanim za odreivanje
radnji i teret dokazivanja.
KONGRUENTNO NAMIRENJE
U smislu lanka 128 SZ, radnja kongruentnoga namirenja ( pokria) je pravna radnja
poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog
postupka, kojom se jednom steajnom vjerovnika daje ili omoguava osiguranje ili
namirenje na nain i u vrijeme u skladu sa sadrajem njegova prava, a moe se
pobijati ako je u vrijeme kad je poduzeta ,dunik bio nesposoban za plaanje i ako je
vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost. Takva je i radnja poduzeta i nakon
podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka pod istim pretpostavkama.
Prema tome, u oba sluaja , uz razliku raunanja vremena poduzete radnje, trebaju
se ispuniti ove pretpostavke:
-radnja mora biti poduzeta tijekom posljednja tri mjeseca prije podnoenja prijedloga
za otvaranje steajnog postupka ili nakon podnoenja prijedloga
-dunik je u vrijeme poduzimanja radnje morao biti nesposoban za plaanje (
procjenjuje se po opim pravilima o nesposobnosti plaanja)
-vjerovnik prema kome je radnja poduzeta morao je znati da je dunik nesposoban
za plaanje, a kada je radnja poduzeta nakon podnoenja prijedloga morao je znati
za nesposobnost za plaanje ili za prijedlog o otvaranju steajnog postupka(
alternativno).

Kako je dokazivanje presumiranog znanja ublaeno , u dokaznom postupku je

dovoljno utvrditi da je iz okolnosti koje upuuju na platenu nesposobnost dunika
vjerovnik bio duan znati ili je morao znati da je ovaj nesposoban za plaanje.
Dakle, u ovom sluaju nije upitan sadraj prava koje vjerovnik ostvaruje ,ali to svoje
pravo ostvaruje to neposredno prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog
postupka ili odmah nakon toga, u situaciji platene nesposobnosti dunika, to je
vjerovnik morao znati ili je bio duan znati iz niza okolnosti koje upuuju na takav
zakljuak, a s time u svezi i zakljuiti da je pogodovan .
Kongruentno namirenje potrebno je popratiti i nekim odlukama iz sudske prakse :

U prethodnom postupku steajni upravitelj, tada privremeni steajni upravitelj, je

izmeu ostalog naveo: "Dunik ne posjeduje nikakvu imovinu, jer je temeljem l. 5.
Sporazuma izmeu D. i dunika, izvreno poravnanje obveza, na teret ukupne
imovine dunika".To je ostalo potpuno nerazjanjeno. Uz izvjee privremenog
steajnog upravitelja priloen je i taj sporazum od 15.3.2000. godine, u kojem stoji:
"Ovim sporazumom ugovara se izmirenje obveza podrunice prema matici
zateenom imovinom (financijskom, materijalnom i nematerijalnom) podrunice".Iz
toga proizlazi da je steajni dunik jednostavno prenio svu svoju imovinu lanu
(osnivau) i odmah nakon dva dana 17.3.2000. podnio prijedlog za otvaranje
steajnog postupka.Postupak steajnog dunika, ili bolje reeno njegovog osnivaa,
da na ovakav nain "izigra" vjerovnike nije neoekivan, premda je neprihvatljiv, ali je
potpuno neobjanjivo da steajni upravitelj i sud to jednostavno prihvaaju.Steajna
masa obuhvaa cjelokupnu imovinu dunika u vrijeme otvaranja steajnog postupka,
te imovinu koju on stekne tijekom steajnog postupka (l. 67. stavak 1. Steajnog
zakona ("Narodne novine" broj 44/96 i 29/99). Steajni upravitelj je trebao dakle uzeti
u obzir i imovinu koju e dunik stei tijekom steajnog postupka. Ako je bilo kakva
imovina temeljem sporazuma od 15.3.2000. prenesena na D., onda ona ini steajnu
masu. Vie je naime nego vjerojatno da su ispunjene pretpostavke za pobijanje
pravnih radnji steajnog dunika. Pravna radnja poduzeta u posljednja tri mjeseca
prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka kojom se jednom
steajnom vjerovniku daje ili omoguava osiguranje ili namirenje na nain i u vrijeme
u skladu sa sadrajem njegova prava (kongruentno namirenje) moe se pobijati ako
je u vrijeme kada je poduzeta, dunik bio nesposoban za plaanje i ako je vjerovnik
znao za tu nesposobnost (lanak 128. stavak 1. SZ). Osoba prema kojoj je ta radnja
poduzeta (D.C. d.d. Daruvar) jedina sudjeluje u kapitalu dunika (on je jedini osniva
i lan), pa se njegovo znanje za insolventnost dunika presumira (l. 136. st. 2. to.
1. SZ)Vie je dakle nego oito da su ispunjene pretpostavke za pobijanje iz l. 128.
SZ, tj. kada je u pitanju kongruentno namirenje, pa nije potrebno utvrivati radi li se o
inkongruentnom namirenju (l. 129. SZ) ili pak o radnjama kojima se vjerovnici
izravno oteuju (l. 130. SZ) ili se namjerno oteuju (l. 131. SZ), ili o nekom
drugom sluaju pobijanja pravnih radnji steajnog dunika. U ovom sluaju sporazum

je sklopljen svega tri dana prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog

postupka, pa su razlozi za pobijanje vie nego oiti Prema l. 141. st. 5. SZ, ako se
zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati, pobijana pravna radnja je bez uinka
prema steajnoj masi i protivna strana duna je vratiti u steajnu masu sve imovinske
koristi steene na osnovi pobijane radnje.Prema tome, steajni upravitelj treba voditi
rauna i o ovoj odredbi. Ukoliko je D. temeljem sporazuma od 15.3.2000. stekao
neku imovinu, treba uzeti u obzir i tu imovinu kao dio steajne mase u daljnjem tijeku
steajnog postupka ustati tubom za pobijanje te pravne radnje i traiti od suda da
donese presudu kojom e utvrditi da je pravna radnja bez uinka prema steajnoj
masi i da je protivnik pobijanja (D.) duan u steajnu masu vratiti sve imovinske
koristi koje je stekao temeljem sporazuma od 15.3.2000. godine P-3986/00
Pravilno je sud prvoga stupnja, prema ocjeni ovoga vijea, primijenio odredbu
lanka 128. st. 1. Steajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 19/99 i 129/00).
Prema lanku 128. stavku 1. Steajnog zakona, pravna radnja, poduzeta u
posljednja tri mjeseca prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka
kojom se jednom vjerovniku daje ili omoguava osiguranje ili namirenje na nain ili u
vrijeme u skladu sa sadrajem njegova prava (kongruentno namirenje) moe se
pobijati ako je u vrijeme kad je poduzeta dunik bio nesposoban za plaanje i ako je
vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost (lanak 128. stavak 1. Steajnog
zakona)Prema lanku 130. stavak 2. Steajnog zakona, s pravnim poslom kojim se
steajni vjerovnici izravno oteuju izjednaena je pravna radnja dunika kojom dunik
gubi neko od svojih prava ili zbog koje pravo vie ne moe ostvarivati ili radnja na
temelju koje se protiv dunika moe odrati na snazi ili ostvariti neki imovinsko pravni
zahtjev.U obrazloenju pobijane presude, sud prvoga stupnja se ni ne poziva na
odredbu lanka 130. stavka 2. Steajnog zakona, pa ovaj sud ocjenjuje neosnovanim
navod alitelja da je sud pogreno primijenio odredbu lanka 130. stavka 2.
Steajnog zakona. Nakon to je sud prvoga stupnja proveo dokazni postupak u
skladu sa odredbama Zakona o parninom postupku ("Narodne novine" broj 53/91,
91/92, 112/99 i 88/01), pravilno je na temelju savjesne i briljive ocjene svakog
dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka,
zakljuio da je bez pravnog uinka prema steajnoj masi izjava o prijeboju od 12.
sijenja 1999. godine Nesporno je da su parnine stranke potpisale izjavu o prijeboju
dana 12. sijenja 1999. godine, te da je izjava o prijeboju potvrena dana
12.
sijenja 1999. godine, a prijedlog za otvaranje steajnog postupka podnesen je sudu
22. sijenja 1999. godine. Iz ovoga, pravilno sud prvoga stupnja zakljuuje da se radi
o radnji koja je poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnoenja prijedloga za
otvaranje steajnog postupka.Isto tako, tuitelj je u to vrijeme bio nesposoban za
plaanje, a to je sud prvoga stupnja zakljuio uvidom u obrazloenje rjeenja broj
St-17/99 od 23. veljae 1999.godine, iz kojega je vidljivo da je tuitelj bio u blokadi
neprekidno od 31. listopada 1998. godine, te da je ukupna blokada na dan 27.
sijenja 1999. godine iznosila 295,737.269,46 kn. Iz ovih podataka pravilno je sud

prvoga stupnja zakljuio da su ispunjeni uvjeti iz lanka 128. Steajnog zakona, P5934/01
Iznosei razloge svoje presude prvostupanjski sud je, u bitnome, naveo da je
provoenjem dokaza utvrdio:
da je 8. rujna 2000. sklopljen, u obliku javnobiljenike isprave (sukladno
lanku 412. stavak 3. Zakona o trgovakim drutvima), ugovor o prijenosu
poslovnog udjela (list 20. do 22. spisa) po kojem je prenositelj prvotuenik
prenio na drugotuenika svoj poslovni udio u drugotueniku, a drugotuenik je
tako stekao vlastiti poslovni udio i
obvezao se 8. rujna 2000. platiti prenositelju (prvotueniku) cijenu
prenesenoga poslovnog udjela u iznosu od 600.000,00 kn, a
u sluaju zakanjenja s plaanjem ugovorena je zatezna kamata po stopi od
18% godinje koja se obraunava konformnom metodom.
Radi osiguranja prethodnih prvotuenikovih trabina prema drugotueniku
ugovoreno je pravo zaloga (hipoteka) na drugotuenikovim (stjecateljevim)
nekretninama navedenima u izreci presude,
pa je, na temelju navedene isprave, to pravo zaloga (hipoteka) upisano u
zemljinu knjigu Opinskog suda u Gospiu na kbr. 5247, upisanih u z.k. ul.
2287/F k.o. Gospi te
da je prvotuenik, u steaju protiv drugotuenika, prijavio predmetnu svoju
trabinu u iznosu od 600.000,00 kn s pravom odvojenog namirenja na
navedenim nekretninama steajnog dunika, dakle, drugotuenika L d.o.o. u
steaju, kao i
da je prijedlog za otvaranje steaja nad drugotuenikom u predmetu istoga
suda br. St-44/2000. podnesen dana 27. lipnja 2000, a sporni ugovor je
sklopljen 8. rujna 2000,
da je rjeenjem prvostupanjskog suda br. St-44/00. od 8. sijenja 2001.
otvoren steajni postupak nad drugotuenikom L d.o.o, a
na ispitnom roitu tuitelj da je osporio pravovaljanost predmetnog ugovora
od 8. rujna 2000. kao i opstojnost drugotuenikovog razlunog prava iz
imovine drugotuenika do visine od 600.000,00 kn,
pa je zbog toga tuitelj rjeenjem prvostupanjskog suda br. St-44/00 od 30.
studenoga 2001. upuen na pokretanje ove parnice.
Nadalje, u obrazloenju presude prvostupanjski sud se poziva na odredbe
lanaka 128. i 136. Steajnog zakona, koje se odnose na pobijanje i
pretpostavke za pobijanje pravnih radnji povodom steaja te odredbe lanka
418. Zakona o trgovakim drutvima, koje ureuju pretpostavke za stjecanje
vlastitih udjela drutva s ogranienom odgovornou, iji stavak 2. odreuje da
(citat): (2) Drutvo moe stjecati vlastite poslovne udjele za koje je u cjelini
uplaen temeljni ulog ako to ini imovinom koja prelazi iznos temeljnog
kapitala drutva i ako drutvo moe po zakonu stvoriti propisane rezerve za
stjecanje vlastitih udjela a da s time ne smanjuje temeljni kapital drutva ni
rezerve koje mora stvarati na temelju drutvenog ugovora koje ne smije
upotrijebiti za isplate lanovima drutva.
Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio, itanjem zapisnika s glavne skuptine
od 1. rujna 2000., da je donesena odluka da se za iznos gubitka 1999. smanji
temeljni kapital drutva te je utvreno kako postoji nedostatak obrtnih

sredstava te da je potrebno prodati imovinu drutva po poetnoj cijeni za iznos

od 2.999.000,00 kn.
Na temelju svega reenoga, prvostupanjski sud zakljuuje da drugotuenik, u
vrijeme sklapanja predmetnog spornoga ugovora niti u vrijeme dospijea
plaanja naknade za steeni vlastiti poslovni udio, nije imao zakonom
propisane uvjete za stjecanje toga udjela jer nije imao imovine koja bi prelazila
temeljni kapital drutva i da zato nije mogao sklopiti predmetni ugovor i
poduzeti daljnje radnje radi osiguranja prvotuenikove trabine, pa
smatra da su time vjerovnici oteeni i da postoji injenina i pravna osnova
za pobijanje pravovaljanosti navedenoga ugovora i pravnih radnji koje su na
temelju toga ugovora poduzete radi osiguranja trabine osnivanjem zaloga na
drugotuenikovim navedenim nekretninama,
pa je presudio kao u izreci svoje presude.

4. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je potpuno utvrdio odlune

injenice i na tako utvrene injenice pravilno je primijenio odredbe Steajnog
zakona koje se odnose na pobijanje pravnih radnji steajnoga dunika (lanci 127.,
128. i 136.), a takoer je iznio razloge koje, u bitnome, prihvaa i ovaj sud.
Po odredbama lanka 127. Steajnog zakona (citat): (1) Pravne radnje
poduzete prije otvaranja steajnoga postupka kojima se remeti ujednaeno
namirenje vjerovnika (oteenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini vjerovnici
stavljaju u povoljniji poloaj (pogodovanje vjerovnika), steajni upravitelj u ime
steajnoga dunika i steajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovoga
Zakona...
U ovome sluaju, tuitelj - vjerovnik pobija pravne radnje koje je steajni
dunik poduzeo 8. rujna 2000. godine, i nadalje, sklapajui citirani ugovor po kojem
prvotuenik P. prenosi na njega (steajnog dunika, dakle, drugotuenika L svoj
poslovni udio, a drugotuenik-steajni dunik stjee taj udio kao vlastiti poslovni udio i
doputa osnivanje hipoteke na svojim (u izreci navedenim) nekretninama u korist
prvotuenika ime on stjee razluno pravo u odnosu na ostale vjerovnike u
steajnom postupku protiv drugotuenika. Pri tome je: a) prijedlog za otvaranje
steaja nad drugotuenikom podnesen prvostupanjskome sudu dana 27. lipnja
2000., a pobijani ugovor je sklopljen 8. rujna 2000. i b) G. B.je bila, u vrijeme
sklapanja pobijanoga ugovora, lan uprave u prvotueniku i u drugotueniku, pa je
morala znati da je protiv drugotuenika (steajnog dunika) podnesen prijedlog za
otvaranje steajnog postupka.
Zato je osnovano prvostupanjski sud usvojio tuiteljev tubeni zahtjev u cijelosti primjenom citiranih odredbi lanaka 127.
Steajnog zakona i:

odredbi lanka 128. Steajnog zakona po kojima (citat): (1) Pravna radnja,
poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnoenja prijedloga za otvaranje
steajnoga postupka, kojom se jednom steajnom vjerovniku daje ili
omoguava osiguranje ili namirenje na nain i u vrijeme u skladu sa
sadrajem njegova prava (kongruentno namirenje), moe se pobijati ako je
u vrijeme kad je poduzeta dunik bio nesposoban za plaanje i ako je
vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost. (2) Pobojna je i pravna
radnja kojom se jednom steajnom vjerovniku daje ili omoguava
osiguranje ili namirenje u skladu sa sadrajem njegova prava, ako je

poduzeta nakon podnoenja prijedloga za otvaranje steajnoga postupka i

ako je vjerovnik u vrijeme njenog poduzimanja znao za nesposobnost za
plaanje ili za prijedlog za otvaranje steajnoga postupka. (3) Smatrat e
se da je vjerovnik znao za nesposobnost za plaanje ili za prijedlog za
otvaranje steajnoga postupka ako je znao (NN 123/03) ili je morao znati
za okolnosti iz kojih se nuno moralo zakljuiti da postoji nesposobnost za
plaanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje steajnoga postupka. (4)
Za osobu koja je s dunikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje
pretpostavlja se da je znala za nesposobnost za plaanje ili prijedlog za
otvaranje postupka... kao i
odredbi lanka 136. stavak 2. toka 1. Steajnog zakona po kojima (citat):
(2) Bliskim osobama dunika pravne osobe u smislu ovoga Zakona
smatraju se: 1. lanovi upravnih i nadzornih tijela i osobno odgovorni
lanovi dunika kao i osobe koje u kapitalu dunika sudjeluju s vie od
jedne etvrtine ...

Dakle, prvostupanjski sud je na navedene odlune injenice, koje je utvrdio u prvostupanjskom postupku, pravilno primijenio
citirane odredbe Steajnog zakona o pobijanju pravnih radnji, dakle, pravilno je primijenio materijalno pravo. Zato alitelj u svojoj albi
neosnovano tvrdi drugaije.

Pri svemu tome, ovaj sud ne smatra bitnim, za donoenje zakonite odluke o
tubenim zahtjevima, pitanje je li drugotuenik imao pravo stjecati vlastite poslovne
udjele ili ne, tj. je li ispunjavao pretpostavke za pravovaljano stjecanje predmetnog
poslovnog udjela kao vlastitog po odredbama lanka 418. Zakona o trgovakim
drutvima u vezi s odredbama lanka 420. toga Zakona, jer se u ovome sporu
raspravlja, utvruje i ocjenjuje pitanje postoje li propisane pretpostavke iz lanka 127.
Steajnog zakona za pobijanje pravnih radnji, dakle, citiranoga ugovora i ostalih
radnji kojima se remeti ujednaeno namirenje vjerovnika (oteenje vjerovnika),
odnosno kojima se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji poloaj (pogodovanje
vjerovnika)... Konano, i prvostupanjski sud je, u bitnome, izrazio isti stav jer je
primijenio odredbe lanka 128. Steajnog zakona koje se odnose na pobijanje
pravne radnje ... kojom se jednom steajnom vjerovniku daje ili omoguava
osiguranje ili namirenje na nain i u vrijeme u skladu sa sadrajem njegova prava
(kongruentno namirenje). Da nad drugotuenikom nije otvoren steajni postupak
pobijani ugovor i druge pravne radnje mogle bi opstati jer ne bi bile ispunjene
propisane pretpostavke za njihovo pobijanje u steajnom postupku.
5. Kraj iznesenoga i obrazloenog stava prvostupanjskoga suda i stava
ovoga suda u dosadanjem dijelu obrazloenja ove presude, neosnovano alitelj u
svojoj albi istie:

5.1. U pogledu bitne povrede odredaba parninog postupka:

da u razlozima presude nije obrazloena injenica da je u lanku 1. toka c
Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 8. rujna 2000., navedeno da je
skuptina drutva L. od 1. rujna 2000., dala suglasnost za istupanje iz drutva
lana-osnivaa P i za prijenos njegova poslovnog udjela na to drutvo te
da tu odluku skuptine tuitelj MJ d.o.o. nije pobijao,
dakle, da se nije radilo o stjecanju udjela nego se, u odnosu na prvotuenika,
radilo o istupanju iz drutva.

5.2. U pogledu pogreno utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene

materijalnog prava:
da je istupanje lana iz drutva ureeno odredbama lanka 420. Zakona o
trgovakim drutvima (ZTD), a ne odredbama lanka 418. ZTD-a;
da je naknadno doao u posjed rjeenja Ministarstva financija Republike
Hrvatske od 13. 4. 2000., (list 50 i 51. spisa), a to alitelj pogreno navodi jer
je albi priloio rjeenje od 18. 5. 2000.) iz kojega proizlazi da trina
vrijednost drugotuenikovih nekretnina iznosi 5.178.085,12 kuna, to s
obzirom na vrijednost temeljnog kapitala od 3.151.200,00 kn znai da su
rezerve visine 2.026.885,10 kn, to je vie nego li peterostruko od iznosa koji
je osiguran predmetnom hipotekom,
pa zakljuuje da bi sud svakako zakljuio da je drugotuenik imao dovoljne
rezerve od 2.113.951,71 kn na dan 31. 12. 2000., da je imao u vidu navedeno
rjeenje Ministarstva financija od 18. 5. 2000., koje je prvotuenik priloio uz
albu,
kao i da u sluaju smanjenja temeljnog kapitala rezerve s obzirom na trinu
vrijednost postaju jo i vee,
dakle, kada bi se radilo i o pravnom poslu ija je namjena stjecanje vlastitog
poslovnog udjela bili bi ispunjeni uvjeti iz lanka 418. ZTD-a.
alitelj posebno neosnovano istie da zasnivanje hipoteke niim ne umanjuje temeljni kapital, jer odgovor na to pitanje ne utjee
na osnovanost ili neosnovanost tubenih zahtjeva. Isto se odnosi i na aliteljevu tvrdnju o tome da prvostupanjski sud nije utvrdio ukupni
kapital drutva (pri tome vjerojatno misli na ukupnu vrijednost drugotuenikove imovine).

Izmeu ostaloga, o pitanju koliko imovine ima steajni dunik, raspravlja se u steajnom postupku, pa odgovor na to pitanje nije
u vezi s ovim sporom. Naime, bez obzira na koliinu dunikove imovina, iz navedenih razloga, valjalo je odluiti kao u prvostupanjskoj i ovoj
presudi.

Dakle, u ovome sluaju nastupaju pravne posljedice pobijanja predmetnih

radnji kako je to poblie odreeno odredbama lanka 141. stavak 5. Steajnog
zakona po kojima (citat): (5) Ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati,
pobijena pravna radnja je bez uinka prema steajnoj masi i protivna je strana duna
vratiti u steajnu masu sve imovinske koristi steene na osnovi pobijene radnjeP3766/02.
Nije jasno smatra li prvostupanjski sud da je u ovom sluaju rije o ponitenju
ugovora o kratkoronom zajmu i Sporazuma radi osiguranja novanih trabina
prijenosom vlasnitva na nekretnini ili o pobijanju pravnih radnji steajnog dunika u
smislu lanka 128. Steajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00,
dalje: SZ). Sud najprije konstatira da je tuba podnesena u roku, kao da se radi o
postupku radi utvrivanja osporenih trabina, a dalje obrazlae i daje zakljuke radi
kojih smatra da ne postoje pravne pretpostavke za pobijanje pravnih radnji steajnog
dunika u smislu lanka 128. SZ-a. To je i razlog radi kojega se tubeni zahtjev
odbija.
U konkretnom sluaju za prvo i ne treba ispitivati osnovne pretpostavke za
pobijanje pravnih radnji iz lanka 128. SZ-a, jer se tubeni zahtjev odnosi na
ponitenje odgovarajuih lanaka ugovora o kratkoronom zajmu i Sporazuma radi
osiguranja novanih trabina i prijenosa vlasnitva, a koji su zakljueni nakon

podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka. Tubom za pobijanje pravnih

radnji moe se zahtijevati da je pobijana pravna radnja bez uinka prema steajnoj
masi i da je protivna strana duna vratiti u steajnu masu sve imovinske koristi
steene na osnovi pobijane radnje, ako ih je i bilo. Kumuliranje nekih drugih zahtjeva
uz ovaj zahtjev teko je i teoretski zamisliti u smislu lanka 188. ZPP-a. U parnici za
pobijanje pravnih radnji steajnog dunika sud ne moe odluivati o valjanosti ili
nevaljanosti same pravne radnje (u ovom sluaju odreenih lanaka ugovora o zajmu
i sporazuma radi osiguranja novane trabine prijenosom vlasnitva na nekretnini),
ve samo o tono odreenom pravnom uinku poduzete pravne radnje tj. da je
pravna radnja bez pravnog uinka prema steajnoj masi. Samo pravna radnja ostaje
onakva kakva jest (sud ne ispituje je li nitava, pobojna ili nevaljana zbog nekih
drugih razloga, ak to vie odredba iz lanka 128. SZ, upravo podrazumijeva
postojanje pravne radnje koja je sukladna sadraju prava), kao i svi uinci poduzete
pravne radnje, osim to prihvaanjem tubenog zahtjeva pravna radnja ostaje bez
uinka prema steajnoj masi. Moe se pretpostaviti da tuitelj i prvostupanjski sud
smatraju da je posljedica pobijanja pravne radnje i prestanak te pravne radnje to
ovaj drugostupanjski sud nije mogao ispitati, jer o odlunim injenicama u presudi
nisu navedeni nikakvi razlozi.P-3575/02
U pogledu osoba ije se pravne radnje mogu pobijati iz odredaba Steajnog zakona
moe se zakljuiti da su to prvenstveno pravne radnje samog steajnog dunika, ali i
drugih osoba pod pretpostavkama odreenim zakonom. Pod pravnom radnjom
steajnog dunika u svakom sluaju se ima smatrati radnja poduzeta preko
dunikovog zastupnika po zakonu, ili kojeg drugog ovlatenog zastupnika. Mogu se
pobijati i radnje u kojima je dunik posredno sudjelovao. U tom smislu pod pravila
pobijanja moe se svrstati radnja biveg zastupnika po zakonu i ujedno osobe u
ijem je interesu radnja poduzeta, ovdje tuenika G. M.. Naime radnjom poduzetom
sa svrhom i ciljem prijenosa vlasnitva na nekretnini sa sadanjeg steajnog dunika
na njegovog biveg lana uprave i ujedno tadanjeg vjerovnika odraava se u imovini
dunika i ima izravne posljedice na obujam steajne mase.
alitelj pravilno navodi da objekt pobijanja mogu biti samo one radnje koje su
poduzete u vremenskim granicama odreenim Steajnim zakonom. U ovom sluaju
vrijeme poduzimanja pravne radnje doputa pobijanje. Smatra se da je radnja
poduzeta u vrijeme kada su nastupili njezini pravni uinci, a uinci radnje nastupaju
onoga trenutka u kojemu se pravna posljedica poduzete radnje ne moe otkloniti
nekom drugom radnjom. Kako se u ovom sluaju radi o pravnoj radnji poduzetoj radi
zemljino-knjinog upisa, nakon podnoenja zahtjeva odgovarajuem
zemljinoknjinim odjelu posljedice poduzete radnje ne mogu se otkloniti nekom
drugom radnjom nakon podnoenja prijedloga. Prijedlog za upis podnijet je istoga
dana kada je podnijet i prijedlog za otvaranje steajnog postupka. kako se radi o
radnji kongruentnog namirenja, radnja mora biti uinjena u roku od tri mjeseca prije
podnoenja prijedloga za otvaranje steaja, pa se postavlja pitanje da li je radnju
doputeno pobijati. Ovaj sud smatra da se odredba ima tumaiti kao vremensko
ogranienje koje ne znai razdoblje omeeno dvama datumima, nego jednim
datumom i to onim koji stoji na granici od tri mjeseca raunajui unazad od trenutka
podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka, i obuhvaa sve radnje
steajnog dunika poduzete prije nego to ovlasti uprave preu na steajnog
upravitelja. Sam datum podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka
odreen je kao trenutak od kojega se unazad vri raunanje. Kada se naime tumai

odredba o vremenskim granicama odreenja objekta pobijanja ta se odredba ima

tumaiti po smislu i svrsi propisa, a nema sumnje da je volja zakonodavca da dopusti
pobijanje pravnih radnji po pravilima Steajnog zakona za one radnje koje su
uinjene dok nije dolo od nastupanja pravnih posljedica otvaranja steajnog
postupka, a one radnje koje bi biva uprava mimo steajnog upravitelja poduzela
nakon toga i onako su bez pravnog uinka osim ako za njih ne vrijede pravila o
povjerenju u javne knjige.
Pobijati se mogu one radnje koje kojima su steajni vjerovnici objektivno
oteeni u njihovoj ukupnosti ili ako su radnjom koji od njih pogodovani. Ove
pretpostavke konkuriraju jedna drugoj, pa je po naem Steajnom zakonu dovoljno
da je ispunjena i samo jedna od navedenih. Nije dakle nuno, kao smatra alitelj, da
je pravnom radnjom imovina steajnog dunika realno umanjena otuenjem ili
optereenjem pojedinih njenih dijelova, dovoljno je da su pogodovani neki vjerovnici
(u ovom sluaju tuenik) no u konanici i te radnje dovode do remeenja namirenja
ostalih vjerovnika. Uzima se da je radnja podlona pobijanju ako je tom pravnom
radnjom aktivna masa smanjena i time mogunost namirenja umanjena, oteana ili
odgoena.
Osoba prema kojoj je poduzeta pravna radnja je bivi zastupnik dunika i
ujedno dioniar, pa spada u krug osoba takozvanih bliskih osoba iz l. 136. SZ za
koje se po zakonu pretpostavlja da su znali za dunikovi nesposobnost za plaanje ili
za prijedlog za otvaranje steajnog postupka.
Okolnosti pod kojima je tuenik postao vlasnikom dionica steajnog dunika
nisu odlune za rjeenje ovoga spora. S druge strane tijek poslovnih transakcija koje
su prethodile samoj pravnoj radnji koja je predmet pobijanja ukazuju da niti steajni
dunik niti tuenik nisu poinili nikakvu protupravnu radnju, da se radi o radnji
namirenja na nain i u obimu kako obveza glasi, dakle kongruentnom namirenju, no
Steajnim su zakonom i takve radnje podvrgnute pobijanju zbog specifinih okolnosti
pod kojima su poduzete i specifinog odnosa osobe prema kojoj su poduzete u
odnosu na steajnog dunika.
Kada se imaju u vidu navedena pravila kao i okolnost da nije sporno da je
steajni dunik upravo prema tueniku poduzeo radnju kojom se posljedino
umanjuje imovina dunika upisom prijenosa prava vlasnitva na tuenika, i ovaj sud
cijeni da su se ispunile zakonske pretpostavke za pobijanje dunikove kongruentne
pravne radnje po l. 128. Steajnog zakona.
Zato je prihvaanjem tubenog zahtijeva za pobijanje materijalno pravo
pravilno primijenjeno na injenice koje u bitnomu nisu meu strankama ni sporne.
Tuenik e svoju trabinu moi namiriti odvojeno iz vrijednosti nekretnina
kao razluni vjerovnik, po pravilima odvojenog namirenja u steajnom postupku.P3577/02

Da bi bilo mogue pobijati pravnu radnju steajnog dunika potrebno je

ispunjavanje opih pretpostavki prema odredbi iz l. 127. Steajnog zakona. To
znai da je pravna radnja poduzeta a) prije otvaranja steajnog postupka; da se

takvom radnjom b) remeti ujednaeno namirenje vjerovnika (oteenje vjerovnika),

odnosno da se njome c) pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji poloaj (pogodovanje
vjerovnika).
Tuenik niim to navodi u albi nije doveo u osnovanu sumnju u, po ocjeni
ovoga suda, ispravan zakljuak prvostupanjskog suda da je zakljuenim ugovorima
smanjena steajna masa, te da je tuenik na temelju poduzetih pravnih poslova
stavljen u povoljniji poloaj u odnosu na ostale vjerovnike, jer da tih ugovora nije bilo
tuenik bi, kao i ostali vjerovnici tuitelja, svoje potraivanje mogao ostvarivati samo
u steajnom postupku, u kojem bi djelio sudbinu svih ostalih vjerovnika istog
isplatnog reda. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi ocjena o postojanju opih
pretpostavki iz l. 127. Steajnog zakona.
Nema spora o tome da je poduzetom pravnom radnjom steajnom
vjerovniku/tueniku, omogueno namirenje na nain i u vrijeme koje je u skladu sa
sadrajem njegova prava (kongruentno namirenje), pa je u konkretnom sluaju
potrebno ostvarenje i posebne pretpostavke (l. 128. st. 1. Steajnog zakona), to
znai da je 1) pravna radnja poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnoenje
prijedloga za otvaranje steajnog postupka (vremenski element), 2) da se tom
radnjom jednom steajnom vjerovniku daje ili omoguava osiguranje ili namirenje na
nain i u vrijeme u skladu sa sadrajem njegovog prava, 3) da je radnja poduzeta
kada je dunik bio nesposoban za plaanje ( objektivni element) i 4) da je vjerovnik u
to vrijeme znao za tu nesposobnost (subjektivni element).
Prigovor tuenika da nisu valjano utvrene injenice iz kojih bi proizlazio
zakljuak da je tuitelj (steajni dunik) bio nesposoban za plaanje u vrijeme
poduzimanje radnji nije osnovan. Ovaj albeni navod tuenik temelji na tvrdnji da
pozitivni propisi ne daju definiciju nesposobnosti za plaanje kada je rije o bankama
kao financijskoj instituciji. Odredbom iz l. 91. st. 1. tada vaeeg Zakona o bankama
(Narodne novine broj 161/98) propisano je da se u smislu toga zakona smatra da je
banka nesposobna za plaanje ako dulje od 10 dana neprekidno ne moe ispunjavati
svoje dospjele novane obaveze. Ukupnost dokaza provedenih u ovome postupku
ne ostavlja nikakvu sumnju o tome da u vrijeme poduzimanja pobijane pravne radnje
tuitelj/banka nije bio sposoban za plaanje.
Posljednja pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi bilo mogue pobijati
pravnu radnju steajnog dunika jest da je vjerovnik, ovdje tuenik, znao za
nesposobnost za plaanje. Odredbom iz l. 128. st. 3. Steajnog zakona (kao
pomonog pravila za dokazivanje znanja vjerovnika za dunikovu insolventnost),
propisana je presumpcija prema kojoj e se smatrati da je vjerovnik znao za
nesposobnost za plaanje ako je znao za okolnosti iz kojih se nuno moralo
zakljuiti da postoji nesposobnost za plaanje. Iz injenine i pravne situacije
prezentirane u prvostupanjskom postupku nesumnjivo se zakljuuje da je
vjerovnik/tuenik znao za okolnosti iz kojih se nuno moralo zakljuiti da postoji
nesposobnost za plaanje. Sama injenica da tuenik nije mogao ishoditi gotovinsku
isplatu svojih depozita dovoljno je indikativna za zakljuak o tuenikovom znanju za
okolnosti koje su ukazivale na tuenikovu insolventnost. Osim toga, prvostupanjski se
sud pozvao na injenicu da je tueniku njegova insolventnost opepoznata okolnost
(na to mu pripada pravo i kad se niti jedna stranka nije na to pozvala) i naveo za
ovaj zakljuak logino obrazloenje (izmeu ostalog i objavu o tome na Radio postaji
Ploe). Tuenik svojim tvrdnjama u albi nije doveo u sumnju ovaj zakljuak

prvostupanjskog suda, jer da bi neka okolnost bila ope poznata nije potrebno da
bude poznata svima, dovoljno je da bude poznata irem krugu ljudi u sredini u kojoj
se provodi sudski postupak ili irem krugu ljudi na koje se neposredno odnosi (u
konkretnom sluaju taj krug ine komitenti banke na podruju upanije splitsko
dalmatinske) .
Dakle, sud je valjano utvrdio relevantne injenice, pa je na utvrene
injenice pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe l. 128. SZ-a kada je
utvrdio da su poduzete pravne radnje bez uinka prema steajnoj masi i odredbe iz
l. 141. st. 5. SZ-a prema kojoj je protivna strana duna vratiti u steajnu masu sve
imovinske koristi steene na osnovi pobijane radnje.P-5851/00

INKONGRUENTNO NAMIRENJE

U smislu lanka 128 SZ inkongruentno namirenja je pravna radnja kojom se jednom

steajnom vjerovniku daje ili omoguava osiguranje ili namirenje, koje on nije imao
pravo zahtijevati na taj nain ili u to vrijeme:
-ako je poduzeta u posljednjem mjesecu prije podnoenja prijedloga za otvaranje
steajnog postupka ili nakon toga ( ne trai se znanje za nesposobnost plaanja ili
oteenje vjerovnika)
ili
-ako je poduzeta tijekom treega ili drugoga mjeseca prije podnoenja prijedloga, a
dunik je u to vrijeme bio nesposoban za plaanje (nije potrebno znanje za
nesposobnost plaanja )
ili
-ako je radnja poduzeta tijekom treega ili drugoga mjeseca, a vjerovnik je u vrijeme
njenoga poduzimanja znao da se njome oteuju steajni vjerovnici( trai se da je
znao da se oteuju vjerovnici)
I ovdje je Novelom 2003 ublaeno dokazivanje presumiranog znanja za okolnosti iz
kojih proizlazi da se radnjom oteuju vjerovnici.
Rije je o namirenju vjerovnika koje on nije imao pravo zahtijevati na taj nain (
umjesto isplate depozita u novcu, cediranje trabine drugog sadraja,dobivanje
mjenice ili eka umjesto isplate i sl.) ili u to vrijeme.

Iz zakonske formulacije proizlazi da su vremenska ogranienja poduzete radnje

najznaajnije i tamo gdje je radnja poduzeta u roku koji je u odnosu na podneseni
prijedlog najkrai nije potrebno utvrivati niti jednu drugu posebnu pretpostavku
pobijanja( znanje za oteenje, namjeru).
U praksi sudova je zapaeno da se u sva tri sluaja inkongruentnog namirenja
utvruje objektivne i subjektivne pretpostavke i na taj se nain postupak nepotrebno
odugovlai .Naime, ako je radnja poduzeta u posljednjem mjesecu prije podnoenja
prijedloga za otvaranja steajnog postupka, nita drugo osim vremena kada je radnja
poduzeta ne treba dokazivati ili utvrivati. Isto tako , ako je radnja poduzeta tijekom
treega ili drugoga mjeseca, zakonodavac je omoguio da se utvruje jedna od
pretpostavki ( nesposobnost za plaanje ili znanje vjerovnika da se njegovom
radnjom oteuju drugi steajni vjerovnici).I ovdje nije potrebno utvrivati u kojoj su
mjeri vjerovnici odista oteeni.
U pogledu inkongruentnog namirenja treba takoer izdvojiti vie odluka :
Prema lanku 129. stavku 1. SZ-a, inkongruentnim se pokriem smatra pravna
radnja kojom se jednom steajnom vjerovniku daje ili omoguava osiguranje ili
namirenje, koje on nije imao pravo zahtijevati ili nije imao pravo zahtijevati na taj
nain ili u to vrijeme.
U konkretnom je sluaju aliteljica, prema kojoj je radnja poduzeta, imala
pravo na isplatu svoje trabine u novcu, prema sklopljenim ugovorima o depozitu, a
isplata je umjesto u novcu, izvrena prijenosom trabine tuitelja koju je on imao
prema treemu, i to u posljednjem mjesecu prije podnoenja prijedloga za otvaranje
steajnog postupka i u vrijeme vie mjesene blokade rauna tuitelja.
Time je aliteljici dana mogunost namirenja na koje nije imala pravo niti je
takav nain namirenja mogla zahtijevati mjesec dana prije podnoenja prijedloga za
otvaranje steajnog postupka
Premda nesposobnost za plaanje u sluaju iz lanka 129. stavka 1. toka
1. SZ-a nije odluno, u konkretnom sluaju ta injenica dodatno potkrepljuje pravilan
zakljuak da je pobojna radnja bila usmjerena na oteenje ostalih vjerovnika koji se
nisu namirili niti e to moi u steaju.Pri tomu je potpuno irelevantno na koji je nain
tuitelj poslovao prije otvaranja steajnog postupka, te u kojoj su mjeri takvim
poslovanjem namireni drugi vjerovnici, na koje injenice aliteljica posebno upire u
albi, a to kao argument za tvrdnje da se u konkretnom sluaju zapravo radi o
zakonitom poslovanju u smislu lanka 444. Zakona o obveznim odnosima i o
gotovinskom poslu iz lanka 140. SZ-a
Naime, sve da je i dolo do izmjene jednakovrijednih inidaba, te bi inidbe
trebale imati uporite u izvornim pravnim poslovima, to ovdje nije sluaj, jer je druga
strana dobila inidbu na koju nije imala pravo, a uz to je i pogodovana u odnosu na
druge vjerovnikeP-5234/02.
Po ocjeni ovoga vijea, sud je tijekom postupka i u svojoj odluci potpuno utvrdio
stanje spora i to u okviru zahtjeva tuitelja tj. da se u konkretnom sluaju ne radi o
inkongruentnom pokriu iz lanka 129 stavak 1 toka 2 Steajnog zakona. To zato jer

nisu ispunjene objektivne pretpostavke glede vremena tijekom kojega je radnja

poduzeta kao ni insolventnost dunika u vrijeme zakljuenja osnovnog posla ,a to je
Ugovor o asignaciji od 6.2.1998.g. .Ne postoji niti nesklad( inkongruentnost)izmeu
onoga to je tuenik primio i onoga to je po ugovoru mogao primiti.
Osim toga ugovor o cesiji je apstraktni pravni posao, u ovom sluaju zakljuen radi
ispunjenja obaveza preuzetih po Ugovoru o asignaciji ,pa nije jasno na temelju ega
je tuitelj zakljuio da se tim pravnim poslom oteuju ili pogoduju vjerovnici i u emu
se ta teta in concreto sastoji odnosno kako je dolo do umanjenja steajne mase.
Nije u pravu alitelj kada tvrdi da je sud bio duan sam izvoditi dokaze u pravcu
utvrivanja pretpostavki za namjerno oteanje vjerovnika iz lanka 131 Steajnog
zakona, a koje su u ovom sluaju navodno ispunjene ,premda iz sadraja spisa
proizlazi da takav pobojni zahtjev nije utuen niti su na te okolnosti predloeni dokazi
od tuitelja tijekom postupka.
Isto tako je neosnovano pozivanje alitelja na Uredbu o izmjenama i dopunama
Zakona o platnom prometu u zemlji ( Narodne novine broj : 23/99 ) po kojoj
predmetni ugovor predstavlja nitav pravni posao iz razloga to je protivan tom
propisu je neosnovano.
Prema lanku 103 stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, ako je sklapanje takvog
ugovora bilo zabranjeno samo tuitelju, takav ugovor nije nitav i ostaje na snazi, a
tuitelj bi trebao snositi druge posljedice
Na te okolnosti pravilno ukazuje i tuenik u svom odgovoru na albu.
Konano, sve da se i radi o nitavom pravnom poslu takav pravni posao ne
proizvode pravne uinke pa se ne moe pobijati. Osoba ovlatena za pobijanje radnji
mogla je u istoj tubi istaknuti zahtjev radi utvrenja da je neki pravni
posao(apsolutno) nitav, odnosno traiti da se on poniti(relativna nitavost),te
supsidijarno, ako taj zahtjev bude odbijen, zatraiti njegovo pobijanje( agr. lanak
188/3 ZPP-a),to ovdje nije bio sluaj.P-5044/02
Uvidom u ugovor o depozitu,sud je mogao utvrditi sadraj obaveze i nain na koje
su se one trebale biti ispunjene od tuitelja, te radi li se o dospjelim trabinama.
Za utvrivanje inkongruentnosti potpuno je irelevantno na koji je nain tuitelj
poslovao prije otvaranja steajnog postupka je su li i u kojoj mjeri cesijama namireni i
neki drugi vjerovnici te da li se prema vaeim propisima radi o dopustivom ili
pobojnom pravnom poslu. Na te okolnosti potpuno nepotrebno ukazuje sud prvoga
stupnja,pri emu se poziva i na propis koji u vrijeme zakljuenja pobojnog posla nije
niti bio na snazi.
U tom su dijelu neosnovani i navodi alitelja, kao i tvrdnje da je sud, zato to nije
elio provesti dokaze koje je 1.tuenik predloio ,a odnose se na pribavljanje
podataka o ukupnom broju cesija i vrijednosti namirenja drugih vjerovnika i
dr.,poinio bitnu povredu odredaba parninog postupka iz lanka 354 stavka 2 toka
7 ZPP-a.
Za utvrivanje inkongruentnostu uvijek je odluno je li tuenik primio ono to po
ugovoru nije mogao primiti te je li se radi o namirenju u vrijeme u koje se ono nije
moglo traiti, zato to je tuitelj namirio nedospjelu ili oroenu trabinu .
O tim odlunim injenicama u presudi nisu navedeni razlozi, a navedeni su nejasni i
proturjeni, a na to pravilno ukazuje i alitelj.
Potpuno je nejasno to u ovom sluaju znai nalog ( to. III izreke ) z.k. slubi
Opinskog suda u Varadinu za brisanje zalonog prava 1. tuenika s nekretnina 2.
tuenika, kada pobijana radnja sama po sebi ne gubi pravne uinke ,pa i onda kada
joj je oduzeta djelotvornost prema steajnoj masi

Moe se pretpostaviti da tuitelj i prvostupanjski sud smatraju da je posljedica

pobijanja pravne radnje prestanak zalonog prava odnosno fiducijarnog vlasnitva,
to je pogreno i netono.
Ako je radnjom koja se pobija u korist vjerovnika utemeljeno neko optereujue pravo
na dijelu imovine dunika, pa je to pravo upisano u odgovarajui upisnik ,to se u
ovom sluaju ne moe ispitati, niti je jasno koje to ranije z.k. stanje tuitelj eli
ishoditi, tada zahtjev tuitelja moe biti upravljen prema vjerovniku tako da mu se
naloi davanje isprave podobne za upis brisanja toga prava uz uspostavu stanja prije
poduzimanja radnjeP-523402.

PRAVNE RADNJE KOJIMA SE VJEROVNICI IZRAVNO OTEUJU

U smislu lanka 130 SZ vjerovnici se izravno oteuju ako je pravni posao :
-poduzet tijekom posljednja tri mjeseca prije podnoenja prijedloga za otvaranje
steajnog postupka, ako je u vrijeme njegova poduzimanja dunik bio nesposoban za
plaanje i ako je druga strana znala za tu nesposobnost
ili
-ako je poduzet nakon podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka, a
druga strana je u vrijeme pravnog posla znala ili morala znati za nesposobnost za
plaanje ili za prijedlog za otvaranje steajnog postupka.
Navedene posebne pretpostavke pobijanja su ograniene na pravni posao i tono
odreena proputanja (pravne radnje dunika kojima gubi neko od svojih prava ili
zbog koje pravo vie ne moe ostvariti, ili radnja ne temelju koje se moe odrati na
snazi ili ostvariti neki imovinsko pravni zahtjev. ), to je atipino ako se usporede
pretpostavke za pobijanje iz drugih razloga.
Ovdje treba rei da je jedna od posljedica pravnih radnji iz lanka 130 SZ postojanje
stvarne tete za vjerovnika koju treba u postupku dokazati. To se ponajprije reflektira
u smanjenju imovine steajnog dunika do koje je dolo pravnim poslom ili
proputanjem, s time da i ovdje treba voditi rauna o nastupanju pravnih uinaka
poduzete radnje. Izravno oteenje vjerovnika trai se jo jedino kod naplatnih
ugovora sklopljenih izmeu dunika i njemu bliske osobe. to se pak tie
presumiranog znanja za nesposobnost tada se ona prosuuje na isti nain kao kod
kongruentnog namirenja.
U svezi s ovim razlogom pobijanja izdvajam odluke ovog suda :
U pravu je alitelj, kada tvrdi da propisom lanka 130. stavak 1. Steajnog zakona
propisani su uvjeti za pobijanje pravnih radnji, a stavkom 2. istog zakonskog propisa
utvruje se koji su to poslovi kojim se steajni vjerovnici izravno oteuju. Meutim,
prema propisu lanka 127. stavak 1. Steajnog zakona, pravne radnje poduzete prije
otvaranja steajnog postupka kojima se remeti ujednaeno namirenje vjerovnika
(oteenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji
poloaj (pogodovanje vjerovnika), steajni upravitelj u ime steajnog dunika i

steajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovog Zakona. To znai da

moraju biti poduzete pravne radnje prije otvaranja steajnog postupka kojima se
remeti ujednaeno namirenje vjerovnika i da se pojedini vjerovnici stavljaju u
povoljniji poloaj. U konkretnom sluaju, niti se remeti ujednaeno namirenje
vjerovnika, a niti se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji poloaj.
Naime, uvidom u izvadak iz zemljinih knjiga z.k.ul. 799 k.o. Bistrinci vidljivo
je da .k. br. 733 stambeno poslovna graevina ugostiteljstvo i trgovina u Fiskulturnoj
ulici u Bistrincima, je vlasnik P. Iz teretovnice je vidljivo da je ovrna uknjiba prava
zaloga u korist P sa iznosom od 620.000,00 kn. Isto tako prema Z-1470/98 na
temelju sporazuma radi osiguranja novane trabine od 20. srpnja 1998. godine kao
ovrnog javnobiljenikog akta potvrenog od javnog biljenika M. P. u Valpovu dana
22. srpnja 1998. godine broj OU-293/98, a u svezi ugovora o kratkoronom kreditu
broj 1364 od 19. lipnja 1998. godine zabiljeeno je da je prijenos prava vlasnitva
dunika Ki na vlasnika pod B1, a to je P. izvren radi prava potraivanja za
sveukupan iznos od 110.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti uvean za ugovorne
kamate, zatezne kamate, porezne, trokove ovrnog postupka i drugo sporedne
trabine. Prema tome, oito je i jasno da tuenici nisu otetili steajnu masu, jer se
radi o fiducijarnom vjerovniku, a to je P., koja ima pravo odvojenog namirenja iz stvari
i prava upisanih u javne knjige (lanak 81. SZ-a).
Uvidom ponovno u zemljino knjini uloak broj 799 k.o. Bistrinci, a koji nosi
broj Z-3376/00 (list 65 spisa), a koji je mlai od onoga prijanjega zemljino knjinog
izvatka gdje je utvreno vlasnitvo P. je vidljivo da su suvlasnici nekretnina K. i T.. za
trgovinu i ugostiteljstvo u 3/5 dijela, pa slijedom toga je jasno da nakon kupnje i
prodaje tih nekretnina ponovno je stekao vlasnik steajni dunik, a brisane su fiducije
P. banke . Prema tome, P banka koristila je svoje pravo namirenja na toj stvari, koja
je upisana u zemljinoj knjizi prije svih ostalih vjerovnika, a u smislu lanka 80. SZ-a,
pa prema tome poveala se steajna masa za 3/5 dijela. Slijedom toga nije u pravu
alitelj tuitelj kada istie da je steajna masa oteena. Iz svega navedenoga
pravilno je prvostupanjski sud odbio tubeni zahtjev tuitelja kao u izreci pobijane
presude.P-2171/01
Sud tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za pobijanje pravnih radnji tuenika u smislu
odredaba SZ, a da uope nije ispitao (ope i posebne) pretpostavke pobijanja
pravnih radnji u povodu steaja, kraj injenice da je tuenik u vrijeme sklapanja
ugovora bio insolventan, da je radnja poduzeta u vrijeme provoenja prethodnog
postupka pred istim sudom, da je tuitelj jo od 1998.g. naplaivao trabine putem
kompenzacija, cesija i sl., to sve je u najmanju ruku indikator nesposobnosti za
plaanje, a u konkretnom sluaju vjerojatno i posebna pretpostavka za pobijanje
pravne radnje tuenika, na to je tueniku ukazano tijekom postupka.
Prvostupanjski se sud potpuno nepotrebno upustio u opisivanje poslovanja
tuenika, premda i sam nije siguran je li takva politika poslovanja bila ispravna.
Meutim unato evidentnim dvojbama u pravilnost poslovanja, sud izraava miljenje
da tuenik potpisujui ugovore s jamstvom nije imao nikakvu namjeru otetiti
vjerovnike, a svoje stajalite podkrijepljuje neprimjerenim dokazima ,kao to su izjave
svjedoka iz kojih proizlazi da su se svi nadali kako e tuenik i njezina drutva
keri izai iz poslovnih potekoa, to je potpuno nejasno.P-6488/02

NAMJERNO OTEENJE VJEROVNIKA

Pravna radnja koju je dunik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnoenja
prijedloga za otvaranje steajnog postupka ili nakon toga s namjerom da oteti svoje
vjerovnike, moe se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala
za namjeru dunika.( 131/1)
Iz sadraja citiranog pravila proizlazi da se pravna radnja dunika u ovom sluaju
moe pobijati u koliko su uz ope pretpostavke kumulativno ispunjene i posebne
pretpostavke koje bi ralanjeno ovako glasile:
-radnja mora biti poduzeta u posljednjih deset ( ranije 5) godina prije podnoenja
prijedloga za otvaranje steajnog postupka ili nakon toga
-dunik je radnju poduzeo s namjerom da oteti svoje vjerovnike
-vjerovnik prema kojem je radnja poduzeta je znao za namjeru dunika
Kao presumirano znanje za nesposobnost dunika ovdje se uzima znanje da duniku
prijeti nesposobnost, a to je protivnik znao ili je morao znati iz okolnosti koje na
nesposobnost i namjerno oteenje vjerovnika upuuju.
Radi se ,u praksi, o najeem razlogu pobijanja koji se u pravilu kumulira s
pobijanjem naplatnog ugovora s bliskim osobama (131 /2) uglavnom uz izbjegavanje
primjene posebnih pravila za pobijanje naplatnog ugovora s bliskim osobama,
vjerojatno zbog restriktivnijih uvjeta pobijanja, a oni su :
-pravna radnja mora biti naplatni ugovor sklopljen s bliskom s osobom( 136)
-ugovor ne smije biti sklopljen ranije od dvije godine prije podnoenja prijedloga za
otvaranje steajnog postupka
-tim ugovorom vjerovnici moraju biti izravno oteeni
U ovom sluaju je na tuitelju teret dokaza glede roka u kojem je naplatni ugovor
sklopljen kao i da je radi takvog ugovora dolo do izravnog oteenje vjerovnika, dok
bi na protivniku bio teret dokaza da mu nije bilo poznata niti mu je mogla biti poznata
namjera dunika da oteti svoje vjerovnike.
Na sreu, naplatni ugovor s bliskom osobom mogao bi se pobijati i po opim
pravilima o namjernom oteenju vjerovnika.
Kako se to primjenjuje u praksi svjedoe odluke sudova kako slijedi :

Nije u pravu alitelj kada tvrdi da je sud bio duan utvrditi pravodobnost tube
primjenom zakonske presumpcije iz lanka 178. stavak 5. SZ pa je onda trebao
zakljuiti da je tuitelj odustao od prava na voenje parnice, odnosno od osporavanja
razlunog prava, jer je konkretni spor pokrenut kako bi se utvrdila osnovanost
osporavanja razlunog prava tuenika.
Iz spisa proizlazi da je tuba u ovoj pravnoj stvari podnesena sukladno odredbi
lanka 141. stavka 4. SZ, tj. uz odobrenje steajnog suca od 22. prosinca 2000.
godine i u roku, pri emu je sud prvoga stupnja vodio rauna o izraunavanju rokova
prema lanku 137. SZ u svezi s lankom 138. stavkom 2. SZ .
Stoga je u pravu tuitelj kada u odgovoru na albu ukazuje na pogreno
stajalite tuenika koji nepotrebno i neutemeljeno mijea dvije odvojene parnice kao i
dva potpuno razliita instituta SZ, a to je pobijanje pravnih radnji steajnog dunika i

tuba vjerovnika na utvrivanje osnovanosti osporene trabine, ovdje razlunog

prava.
Polazei od stanja u spisu, te imajui u vidu obrazloenje pobijane presude,
ovaj sud je utvrdio da je sud ispravno postupio kada je utvrdio da je bez ikakvog
uinka prema steajnoj masi steajnog dunika oznaeni ugovor, jer su uz ope
pretpostavke za pobijanje iz lanka 127. SZ, kumulativno ispunjene i posebne
pretpostavke za pobijanje radnje koju je dunik poduzeo s namjerom da oteti
vjerovnike iz lanka 131. stavak 1. SZ.
Naime, radnja je poduzeta u posljednjih deset godina prije podnoenja
prijedloga za otvaranje steajnog postupka, tuenik je radnju poduzeo s namjerom
da oteti svoje vjerovnike, a druga strana, ovdje tuenik, je znao za namjeru tuitelja,
imajui u vidu utvrenu injenicu da je tuitelj u vrijeme zakljuenja pobojnog ugovora
bio u blokadi due od tri godine.
Zato ovaj sud nalazi da je sud prvoga stupnja na utvreno injenino stanje
pravilno primijenio i materijalno pravo dajui za svoje stajalite jasne i iscrpne razloge
koje prihvaa i ovaj drugostupanjski sud i na njih, bez potrebnog ponavljanja, upuuje
alitelja, pa stoga nisu ostvareni niti albeni razlozi pogreno i nepotpuno utvrenog
injeninog stanja te pogrene primjene materijalnog prava.
Iz navedenih razloga, u konkretnom sluaju, valjalo je albu odbiti kao
neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi po lanku 368. ZPP-a.
Pravilna je i odluka suda o obraunu i obavezi naknade parbenog troka,
odmjerenog i obraunatog primjenom lanaka 154. stavak 1., 155. stavak 1. i 158.
stavak 1. ZPP-a, dok propis iz lanka 180. SZ na koji se u albi poziva tuenik kao
mjerodavan kod odmjere trokova nije u nikakvoj svezi s ovim postupkom P.Polazei od pojma razlunog prava u steaju, ispravno je stajalite prvostupanjskog
suda da se to pravo ne moe ponitavati u parninom postupku, kao ni pravomone
odluke suda na temelju kojih je steeno.
Odluke suda za koje tuitelji trae da
se ponite, mogle su se eventualno pobijati sredstvima propisanim za pobijanje u
postupcima u kojima su donesene, a ne tubom radi pobijanja pravnih radnji. Ne
moe se ponitavati niti razluno pravo zato to ga je steajna upraviteljica priznala u
steajnom postupku.
Naime, izjanjavanje steajne upraviteljice glede postojanja odnosno
nepostojanja razlunog prava nema nikakvog utjecaja na to pravo, niti moe biti
osnov za pobijanje pravnih radnji steajnog dunika prema tueniku, kako to
pogreno tvrde alitelji.
Zato ovaj sud nije naao osnovanim niti jedan od razloga zbog kojih se
presuda pobija, a ni razloge na koje pazi po slubenoj dunosti. P-8287/03
Iz spisa proizlazi da je sud tijekom dokaznog postupka pomno analizirao
dokumentaciju koja prilei spisu. Iz svih tih injeninih utvrenja prvostupanjskog
suda proizlazi, a to sud u obrazloenju i navodi, da su prvotuenik i drugotuenik
znali da se tuitelj nalazi u nepovoljnoj financijskoj situaciji. Nedvojbeno je da je
tuiteljev iro raun bio blokiran, da je tuiteljeva zastupnica po zakonu znala za
takvu blokadu i za njezino trajanje, te da su unato tome sklopili ugovor o zajmu i na
temelju tog ugovora zasnovali zalono pravo na tuiteljevu tetu. Pogreno alitelj
tvrdi da je ovdje rije o pobijanju ugovora o zajmu u cjelini, naprotiv ovdje je rije o
pobijanju dijela ugovora kojim je tuitelj dopustio uknjibu zalonog prava u korist

prvotuenika. Tuitelj je dao hipoteku i upisao zalono pravo bez naknade. Prema
tome, ovdje se radi o nenaplatnom pravnom poslu. Drugi je odnos, meutim, izmeu
prvo i drugotuenika, ali taj ugovorni odnos ne pobija tuitelj svojom tubom.
Prvostupanjski je sud ispravno zakljuio da valja primijeniti lanak 131. stavak 1.
Steajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99 i 129/00 dalje SZ) i za to je dao
valjane razloge koje prihvaa i albeni sud bez potrebe da se ponavljaju. I glede roka
prvostupanjski je sud pravilno zakljuio da je sporni ugovor sklopljen unutar
dvogodinjeg roka prije otvaranja steajnog postupka i da su time steajni vjerovnici
stavljeni u neravnopravni poloaj s drutvima u okviru "grupe Guci". Pravilno
prvostupanjski sud zakljuuje da je meusobna bliskost lanova iz sastava ove
grupe, kao i meusobna bliskost lanova obitelji Guci koji su upravljali navedenim
drutvima, upravo ona bliskost osoba koju je odredba lanka 131. stavak 2. SZ
propisala kao razlog pobijanja ugovora sklopljenih izmeu dunika i njemu bliske
osobe.P-799/04
Iz spisa proizlazi da je steajni upravitelj tuitelja dobio u skladu s lankom 141.
stavak 4. Steajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, u
daljnjem tekstu: SZ) odobrenje steajnog suca za podnoenje tube za pobijanje
pravnih radnji i to ugovora o dugoronom kreditu broj 5057 D/97 od 13. oujka 1997.
godine sklopljenog izmeu Poeke banke d.d. Poega i GP Kvarner d.d., Rijeka i
sporazuma radi osiguranja novane trabine uknjibom zalonog prava na nekretnini
zalogodavca od 6. lipnja 1997. godine kojim se vjerovnik upisao u zemljinoj knjizi
pod Z-7440/97 od 7. kolovoza 1997. godine.
Pravne posljedice pobijanja ovise o tome je li vjerovnik prema kojemu je
pobijana pravna radnja poduzeta neto stekao na temelju te radnje iz steajne mase
ili nije. Ako je on neto stekao tada pobijanje ima dva uinka: 1. pravna radnja gubi
svoj uinak prema steajnoj masi i 2. vjerovnik je duan vratiti u steajnu masu sve
imovinske koristi steene na osnovi pobijane radnje (lanak 141. stavak 5. SZ-a).
Ako vjerovnik prema kome je pobijana radnja poduzeta nije na temelju nje jo nita
stekao, tada radnja samo gubi svoju djelotvornost prema steajnoj masi. Dakle,
uinak pobijanja u oba navedena sluaja je isti oduzeti radnji djelotvornost prema
steajnoj masi. Ta nedjelotvornost je relativna, jer radnja sama po sebi ne bi
apsolutno gubila svoje pravne uinke, ona bi ostajala na snazi u odnosu izmeu
vjerovnika i eventualnih treih osoba. Pravna radnja se ne ponitava, niti se utvruje
njezina nitavost.
Stoga i sadraj tubenog zahtjeva ovisi o tome je li vjerovnik neto stekao
na temelju radnje i to, te je li mogua uspostava prijanjeg stanja ili davanje
novane protuvrijednosti. Ako je vjerovnik neto stekao na temelju pobojne radnje,
tada bi tuitelj u tubenom zahtjevu mogao traiti da se utvrdi da je ta radnja bez
uinka prema steajnoj masi i da se tueniku naloi da to to je stekao vrati ili da
novanu protuvrijednost koristi koju je neposredno stekao, ako vraanje nije mogue.
Ako je radnjom u korist vjerovnika utemeljeno neko optereujue pravo na
dijelu imovine dunika upisano u odgovarajuem upisniku, tada bi zahtjev trebalo
usmjeriti na to da se vjerovniku naloi da pobijatelju izda ispravu podobnu za brisanje
toga prava i time za uspostavu stanja prije poduzimanja radnje.

Pobijanom presudom se, u toki I., utvruje da ne postoji trabina tuenika

prema tuitelju-pravo na izdvojeno namirenje na nekretninama tuitelja u visini od
3.175.078,00 kn, koje je pravo upisano u zemljinim knjigama. Iz ovakove formulacije
nije jasno utvruje li se samo da ne postoji pravo tuenika na odvojeno namirenje
njegove trabine u iznosu od 3.175.078,00 kn iz nekretnina tuitelja, ili se uz ovo
utvruje i da ne postoji niti novana trabina tuenika prema tuitelju u iznosu od
3.175.078,00 kn. Ve zbog navedenog postoji bitna povreda odredaba parninog
postupka, jer je izreka presude nerazumljiva.
Nadalje, iz ovakove formulacije proizlazilo bi da pobijana pravna radnja
nema pravnih uinaka prema svima, to je pravna posljedica nitavosti, a ne samo
prema steajnoj masi, a iz obrazloenja proizlazi da sud nije utvrivao nitavost
ugovora, ve pobojnost pravne radnje u povodu steaja i u obrazloenju zakljuuje
da je pobijana pravna radnja bez uinka prema steajnoj masi. Prema tome ovakva
izreka proturjei razlozima presude.
U toki II. izreke presude nalae se tueniku vratiti tuitelju u steajnu masu
instrumente osiguranja plaanja za ugovor o dugoronom kreditu od 13. oujka 1997.
godine odreene sporazumom radi osiguranja novane trabine uknjibom zalonog
prava na nekretnini zalogodavca sklopljenim 6. lipnja 1997. godine kojim je u korist
tuenika na nekretninama zasnovano zalono pravo.
Sud prvog stupnja obrazlae da je tuenik duan vratiti u steajnu masu sve
imovinske koristi na osnovi pobijane radnje i dri osnovanim da su to navedeni
instrumenti osiguranja plaanja.
Meutim, pobijanom pravnom radnjom sklapanja sporazuma radi osiguranja
novane trabine uknjibom zalonog prava, tuenik je stekao pravo kojim je imovina
dunika-tuitelja optereena (zalono pravo), pa pobojni zahtjev treba upraviti na
uklanjanje tih optereenja, brisanjem takvog upisa u zemljinoj knjizi, to je krajnja
posljedica nedjelotvornosti pobijane pravne radnje prema steajnoj masi u ovom
sluaju. Nedjelotvornost ovakve pravne radnje prema steajnoj masi nikako se ne
moe postii vraanjem instrumenata osiguranja u steajnu masu. Uostalom to to
znai u konkretnom sluaju? Prema izreci presude proizlazilo bi da je tuenik duan
vratiti u steajnu masu ispravu-sporazum radi osiguranja novane trabine uknjibom
zalonog prava sklopljen izmeu tuitelja i tuenika. Time svakako ne bi vratio
nikakvu imovinsku korist koju je stekao (to i ne predstavlja steenu imovinsku
korist), a niti bi se uklonilo optereenje na nekretnini tuitelja, zalono pravo tuenika
bi i dalje postojalo, jer bi i dalje bilo upisano u zemljinoj knjizi.
Utvreno je uvidom u sporazum radi osiguranja novane trabine uknjibom
zalonog prava na nekretnini zalogodavca (list 15 do 17 spisa), da je sklopljen dana
6. svibnja 1997. godine, a prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, i u izreci i u
obrazloenju, utvruje da je sporazum sklopljen 6. lipnja 1997. godine. Pogreno je
utvren i datum sklapanja ugovora o dugoronom kreditu, jer se negdje u
obrazloenju navodi datum 13. oujka 1993. godine, a negdje 13. oujka 1997.
godine, to odgovara datumu naznaenom u toj ispravi (list 18 do 20 spisa). Stoga
postoji proturjenost izmeu onoga to se u razlozima presude navodi o sadraju
isprava i samih tih isprava, a to predstavlja bitnu povredu odredaba parninog
postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 13. ZPP-a.

I injenino stanje ostalo je nepotpuno utvreno. Prvostupanjski sud

utvruje da je tuitelj u blokadi od 14. travnja 1997. godine, te da je u trenutku
sklapanja sporazuma radi osiguranja novane trabine uknjibom zalonog prava na
nekretnini zalogodavca od 6. lipnja 1997. godine bio insolventan, ime je
poremeeno ujednaeno namirenje vjerovnika koji su time oteeni, a tuenik je
stavljen u povoljniji poloaj od drugih vjerovnika, ime smatra da su ispunjene ope
pretpostavke za pobijanje u povodu steaja iz lanka 127. SZ-a.
Prema ocjeni prvostupanjskog suda dunikova namjera je jasna i dokazana
injenicom da nije osigurao potraivanja svojih vjerovnika koji su ve blokirali njegov
raun i ekali svoj red za ispunjenje dospjelih obveza prema njima, nego je
dobrovoljno osigurao potraivanje tuenika, a u vrijeme kad je ve bio insolventan.
Prema miljenju ovoga suda, ovakav zakljuak prvostupanjskog suda je
preuranjen.
Pravna radnja koju je dunik poduzeo s namjerom da oteti vjerovnike
moe se pobijati uz kumulativno ispunjenje ovih pretpostavaka: 1. radnja mora biti
poduzeta u posljednjih 10 godina prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog
postupka ili nakon toga, 2. dunik je radnju poduzeo s namjerom da oteti svoje
vjerovnike, 3. druga je strana u vrijeme poduzimanje radnje morala znati za
dunikovu namjeru, to se pretpostavlja ako je znala da duniku prijeti insolventnost i
da se radnjom oteuju vjerovnici (lanak 131. stavak 1. SZ-a).
Namjera oteenja bi postojala ako bi dunik htio oteenje vjerovnika kao
posljedicu svoje radnje ili ako bi znao da bi ono moglo nastupiti, pa je na njega
pristao. Pri tom je za namjeru dunika mjerodavno poimanje gospodarskog stanja u
vrijeme poduzimanja pobojne radnje, uzima se u obzir konkretna predodba dunika
o stanju stvari, njegovo gledite o insolventnosti u vrijeme poduzimanja radnje,
procjenjuje se cilj i svrha poduzete radnje sa stajalita dunika, iz kojih motiva je
radnja poduzeta, svijest dunika o oteenju vjerovnika. Stav suda da je objektivno
stanje bilo drukije nije sam po sebi dovoljan za utvrenje namjere oteenja
vjerovnika.
Prvostupanjski sud sve ove okolnosti nije utvrivao, ve je zauzeo stav da
samim tim to je u vrijeme dok mu je raun bio blokiran dunik osigurao trabinu
tuenika, imao namjeru oteenja vjerovnika. Prema stajalitu ovoga suda, samo ova
okolnost nije dovoljna za utvrenje namjere vjerovnika, posebno u sluaju
kongruentnoga pokria ili gotovinskog posla, to je ovdje sluaj (vjerovnik-tuenik je
za svoju inidbu-kredit dobio osiguranje-zalono pravo kao protuinidbu). Budui se
radi o duniku pravnoj osobi namjerom dunika smatra se namjera zastupnika
dunika ili slinih osoba koje djeluju za njega. Sud nije sasluao zastupnika dunika
koji za njega nije poduzeo pravnu radnju, a to je po ocjeni ovog suda od odlunog
znaaja za utvrenje namjere oteenja.
Nadalje, u sporazumu radi osiguranja novane trabine u lanku 4.,
naznaeno je da su nekretnine koje se daju u zalog ve optereene zalonim pravom
u korist Poeke banke d.d., Partner banke d.d. i Rijeke banke d.d. Ove injenice
nisu utvrivane u prvostupanjskom postupku, a mogu biti od odlunog znaaja za
ocjenu radi li se o radnji kojom se vjerovnici oteuju.

Naime, oteenje vjerovnika pretpostavlja da je pravnom radnjom,

ekonomski gledano, smanjena mogunost namirenja steajnih vjerovnika, no ne bi
bile pobojne radnje kojima se na prvi pogled smanjuje imovina dunika, ako se
vjerovnici, i kad ona ne bi bila poduzeta, ne bi mogli bolje namiriti. Tako ne bi bile
pobojne radnje kojima se optereuju nekretnine, koje su ve tako optereene
nepobojnim stvarnim pravima, da tim pravima neosigurani vjerovnici ne bi mogli
oekivati da bi mogli biti iz njih namireni. Stoga ako je ista nekretnina tuitelja ve
optereena zalonim pravima koja nisu pobojna, tako da se ne moe oekivati da bi
se iz te nekretnine mogli namiriti neosigurani vjerovnici ne bi bila pobojna ni radnja
kojom je zasnovano zalono pravo u korist tuenika.P-6861/03

Ispitavi pobijanu presudu u granicama iznesenih albenih razloga, ovaj sud nalazi
da je pobijana presuda nezakonita i nepravilna, jer je donesena uz bitne povrede
odredaba Zakona o parninom postupku iz lanka 354. stavak 2. toka 13. i
pogrenom primjenom materijalnog prava, a na temelju pogreno ili nepotpuno
utvrenog injeninog stanja.
Ne ulazei sada u sve detalje oko prodaje zaloene nekretnine i brisanja
zaloga od strane steajnog suda Trgovakog suda u Zagrebu, ovaj sud je ocijenio
pobijanu presudu sa stanovita odredbi Steajnoga zakona kojima je regulirano
pobijanje pravnih radnji steajnog dunika, koje su bile poduzete radi namjernog
oteenja vjerovnika, u smislu odredbe lanka 131. Steajnoga zakona.
Ocijenivi zakljuak suda prvoga stupnja o tome, da su nekretnine dane u
zalog tuenome bez naknade, u korist tuitelja, te da je nedvojbeno time dolo do
oteenja vjerovnika, odnosno da se isto podrazumijeva.
Ovaj zakljuak suda prvoga stupnja nije mogue prihvatiti, jer o ovome
pitanju sud nije proveo raspravu, iako je to bio duan uiniti, obzirom na tvrdnju
alitelja, da se ovdje nije radilo o takvom sluaju. Iz podataka na spisu proizlazi, da je
sporazum od 25. oujka 1998. godine broj Ovr-113/98 imao osnovu u ugovoru o
dugoronom kreditu od 18. lipnja 1998. godine, koji su zakljuili Zagrebaka banka,
kao davalac kredita i protivnici osiguranja i to Eurosped, kao korisnik kredita, a
protivnici osiguranja kao sudunici. Sporazum od 25. oujka 1998. godine broj
Ovr-112/98, imao je osnovu u mjenici, po kojoj je Zagrebaka banka, bila korisnik
mjenice, a protivnik osiguranja Eurosped izdavalac mjenice, a tuitelj je ovdje bio
samo zalogodavac nekretnina, koje su bile dane u zalog tuenoj banci.
U prvom sluaju tuitelj nije bio direktni korisnik kredita, pa prema tome,
kredit nije mogao biti usmjeren prema njemu. U drugom sluaju radilo se o mjeninoj
obavezi u korist tuenog, kao mjeninog vjerovnika, pa prema toj mjenici tuitelj nije
imao poloaj mjeninog vjerovnika.
Meutim, bitno je pitanje, kakav je bio odnos izmeu tuitelja i korisnika
kredita i koji su bili razlozi zbog kojih je tuitelj preuzimao obavezu prema sporazumu
broj 113/98. Prava i obaveze tuitelja prema sporazumu broj 113/98 trebalo je
promatrati prema odredbama Zakona o obveznim odnosima kojima je rijeeno pitanje
solidarnih obaveza, a po kojima tuitelj, koji je kao dunik ispunio obavezu prema
vjerovniku, pripada pravo zahtijevati od glavnog dunika, da mu naknadi sve ono to
je za njega platio.

Sve ovo vrijedi za sporazum broj Ovr-112/98 u kojem je tuitelj bio

zalogodavac, time to je ovdje odnos izmeu tuitelja i izdavatelja mjenice bilo
potrebno ocijeniti sa stanovita Zakona o mjenici (Narodne novine broj 74/94); jer se
odnos izmeu tuitelja i mjeninog dunika ovdje Eurospeda rjeava po pravilima o
meusobnim odnosima izmeu mjeninih dunika i o pravu regresa za ispunjenu
mjeninu obvezu.
Zakljuak suda, da je tuenik znao za namjeru steajnog dunika da oteti
svoje vjerovnike, odnosno znanje tuenoga da tuitelju kao duniku prijeti
nesposobnost za plaanje i da se radnjama oteuju vjerovnici takoer nije mogue
prihvatiti, jer iz podataka na spisu i dokaza na koje se sud poziva to ne proizlazi.
Po miljenju ovoga suda, tuitelj je morao dokazati namjeru tuitelja kao
steajnog dunika, da svojim vjerovnicima nanosi tetu zakljuenjem ovih pravnih
radnja, i da je ba zbog toga dolo do neujednaenog namirenja vjerovnika. U tom
smislu sud nije provodio nikakve dokaze, iako je to bio duan po odredbama Zakona
o obveznim odnosima kojima je regulirano pitanje tete i naknade tete.P-152/03
Iz spisa proizlazi da je tuitelj dana 13. srpnja 2001. godine podnio tubu kojom od
suda trai da utvrdi da je bez utjecaja na steajnu masu ugovor o kreditu br. 3230227
i aneks tog ugovora sklopljen izmeu oba tuenika, a u kojem je tuitelj jamac
platac za obveze drugotuenika proizale iz tog ugovora pozivajui se na odredbe l.
131. Steajnog zakona. U prilogu tube tuitelj nije dostavio odobrenje steajnog
suca za podnoenje te tube premda je bio duan to uiniti sukladno odredbi lanka
141. st. 4. Steajnog zakona, a radi ocjene doputenosti tube. Umjesto da ga je
sukladno odredbi lanka 109. Zakona o parninom postupku pozvao na dostavu
navedenog odobrenja, te ukoliko to odobrenje ne bi bilo dostavljeno od strane
steajnog upravitelja da odbaci tubu kao nedoputenu, sud prvog stupnja je
dostavio tubu tuenicima na odgovor. U kasnijem tijeku postupka sud nije ispitivao
jesu li se ostvarili uvjeti propisani odredbom lanka 131. Steajnog zakona, ve je
ispitivao navode tuenika je li ugovor prestao ispunjenjem. Obzirom da je utvrdio da
je ugovora vie nema, sud je donio pobijanu presudu.
Prema ocjeni ovog suda temeljem stanja spisa nije mogue ispitati je li
tuitelj aktivno legitimiran za voenje ovog parninog postupka. Naime, obzirom na
injenicu da je u ime steajnog dunika (tuitelja) tubu podnio steajni upravitelj, on
je morao imati prethodno odobrenje steajnog suca za pokretanje postupka. Budui
da spisu ne prilei navedeno odobrenje, a niti je sud prvog stupnja ispitivao aktivnu
legitimaciju tuitelja za podnoenje tube, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne
moe ispitati.
Sud je duan ispitati aktivnu legitimaciju tuitelja u postupku prethodnog
ispitivanja tube, te ako utvrdi da tuitelj nije aktivno legitimiran za voenje postupka
odbacit e tubu. Prema tome, prije nego to su upusti u ispitivanje osnovanosti
tubenog zahtjeva sud mora ispitati jesu li ostvarene pretpostavke za voenje
postupka. Sud prvog stupnja je u konkretnom sluaju to propustio uiniti, pa pobijana
presuda ima nedostataka zbog kojih se ne moe ispitati.
Nadalje, sud se tijekom postupka bavio ispitivanjem injenice je li ugovor
prestao ispunjenjem, te je utvrdio da ugovora vie nema obzirom da je
drugotuenik ispunio prvotueniku svoju ugovornu obvezu proizalu iz ugovora o
kreditu. Stoga je, prema ocjeni prvostupanjskog suda, prestala i akcesorna obveza
jamstva tuitelja prema prvotueniku. Meutim, prema miljenju ovoga suda injenica

da je ugovor ije sklapanje tuitelj pobija prestao ispunjenjem, nije injenica koja je
od odlunog znaaja za osnovanost tubenog zahtjeva. Naime, za pobijanje pravnih
radnji steajnog dunika Steajni zakon odreuje pretpostavke koje se moraju
ispuniti, a koje prvostupanjski sud u ovom parninom postupku uope nije ispitivao.
Ope pretpostavke pobijanja propisane su l. 127. st. 1. Steajnog zakona,
a to su: steajni postupak mora biti otvoren, pravna radnja mora biti poduzeta prije
otvaranja steaja, ta radnja morala bi dovesti do oteenja ili pogodovanja
vjerovnika, te rezultat pobijanja morao bi se oitovati u poveanju mogunosti
namirenja ukupnosti vjerovnika. lankom 131. st. 1. Steajnog zakona propisane su
daljnje pretpostavke pobijanja zbog namjernog oteenja: radnja je morala biti
poduzeta u posljednjih deset godina prije podnoenja prijedloga za otvaranje
steajnog postupka ili nakon toga, dunik je radnju poduzeo s namjerom da oteti
vjerovnike, vjerovnik prema kome je radnja poduzeta (prvotuenik) je u vrijeme
poduzimanja radnje morao znati za namjeru dunika.
O ovim pretpostavkama sud u obrazloenju pobijane presude nita ne navodi,
pa stoga presuda uope nema razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o
odlunim injenicama. Zbog toga se pobijana presuda ne moe ispitati, ime je
ostvarena bitna povreda odredaba parninog postupka propisana l. 354. st. 2. to.
13. Zakona o parninom postupkuP-6695/03.
Prvostupanjski sud je ispravno zakljuio da je Aneks Ugovor o kreditu od
30.12.1997.godine., sklopljen izmeu tuenika i tuitelja,pobojna pravna radnja
kojom se namjerno oteuju vjerovnici,pa i sam tuitelj, jer je poduzeta u propisanom
roku i neposredno prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka,te da
je druga strana, u ovom sluaju tuenik ,znala za namjeru tuitelja,jer je bila
direktorica podrunice tuitelja u Vinkovcima.,ime su ispunjene pretpostavke iz
lanka 131. SZ-a.
Iz spisa proizlazi da je Aneks Ugovor o kreditu zakljuen dana 30. 12. 1997.
godine, a izjava o prijednosu dionica je data 21.9.1998.g.,da je nad tuiteljem otvoren
steajni postupak dana 30. 4. 1999. godine rjeenjem prvosutpanjskog suda broj St83/99, na prijedlog Hrvatske narodne banke, a koji je podnesen i zaprimljen kod
prvostupanjskog suda dana 6. 4. 1999. godine.
Nadalje,prema rjeenju o otvaranju steajnog postupka St-83/99 od 30. 4. 1999.
godine te potvrdi ZAP-a, obrazac BON-2 na dan 29.4.1999 g., proizlazi da je iroraun dunika bio u neprekidnoj blokadi 288 dana, pa je ovaj sud utvrdio da je iroraun tuitelja bio u neprekidnoj blokadi od 15. 7. 1998. godine, dakle i u vrijeme
zakljuenja pobijanog ugovora.
Takoer je utvreno, da na temelju predmetnog ugovorom, tuenicica
preuzela svotu od 1.080.000,00 ,tono dana 12. 6. 1997.g.da je dana 21. 9. 1998. g.
umjesto plaanja dospjele trabine za taj iznos prenjela na tuitelja 10.800
povlatenih dionica IV emisije,serije C koje glase na donositelja jedinine nominalne
vrijednosti od 100,00 kuna
Prema odgovoru na tubu i tijekom postupka,osim navoda u albi,proizlazi da je
tuana obnaala dunost direktorice podrunice tuitelja,pa je u toj funkciji pouzdano
zanala o financijsko gospodarskoj situaciji tuitelja kakva je bila u vrijeme kada je
tuitelj prema njoj poduzeo pobijanu pravnu radnju koju je ona i prihvatila,kao i za

njegovu namjeru, jer je svega est mjeseci prije podnoenja prijedloga za otvaranje
steajnog postupka na tuitelja prijenjela dionice bez vrijednosti, umjesto plaanja
dospjele kreditne obaveze u novcu.
Neosnovane su tvrdnje tuene o navodnom nepoznavanju financijske situacije
tuitelja i vrijednosti dionica koje je prenijela na tuitelja u vrijeme blokade rauna od
15.7.1998.godine s obzirom na funkciju koju je obnaala.
Prema tomu, nema nikakve sumnje da su ispunjene pretpostavke za
pobijanje ove pravne radnje iz lanka 131. SZ-a, jer je pravna radnja poduzeta unutar
roka predvienog zakonom s namjerom oteenja vjerovnika,za koju namjeru je u
vrijeme poduzimanja radnje druga strana znala.
Pravilna je i ocjena suda prvog stupnja da je predmetni Anaks zakljuen i izjava data
izmeu bliskih osoba iz lanka 136. SZ-a.
Takave tvrdnje alitelja u albi ovaj drugostupanjski sud ne moe prihvatiti,niti su te
tvrdnje potkrepljene relevantnim dokazima
Ovaj sud nije mogao prihvatiti niti albeni navod tuenika da je u vrijeme
poduzimanja radnje te stvarne insolventnosti tuitelja vrijednost dionica bila jednaka
oznaenoj nominalnoj vrijednosti.te da je za takav zakljuak sud trebao provesti
vjetaenje
Nekoliko mjeseci prije otvaranja steajnog postupka a u vrijeme potpune blokade,
potpuno je izvjesno da dionice takve pravne osobe nemaju vrijednost i takav
zakljuak se moe izvesti i bez vjetaenja
Potpuno neuvjerljivo alitelj nastoji opravdati prebijeno dugovanje tuenika,sa
tvrdnjama da se radi o simuliranom pravnom poslu iz lanka 66.ZOO a koji ne
proizvodi pravne uinke,osim toga te se tvrdnje odnose na ugovor o kreditu od 12,
lipnja 1997.g. a koji ugovor nije predmet pobijanja.
Imovinske koristi steene na osnovu pobojne radnje, u ovom sluaju
Aneksa ugovora o kreditu te izjave o prijenosu dionica, sastoje se u tomu to je tim
pravnim radnjama tuenik osloboen daljnjeg plaanja kredita po ugovoru o kreditu.
Prema lanku 141. stavak 5. SZ-a, ako se zahtjev za pobijanje pravne
radnje prihvati, to je ovdje sluaj, pobijana pravna radnja je bez uinka prema
steajnoj masi,pa je protivna strana, u ovom sluaju tuenik, duna vratiti u steajnu
masu sve imovinske koristi steene na osnovi pobijane radnje to je u ovom sluaju
svota od 1.080.000,00 kn s pripadajuom kamatom , a koja tee na taj iznos od 21.9.
1998. godine pa sve do konane isplate, kako je to odluio sud prvoga stupnja.
Tuena,navodima u albi , a i tijekom postupka ne dovodi u sumnju injenice koje je
utvrdio prvostupanjski sud te je na utvrene injenice pravilno primijenio materijalno
pravo.
Tuba je osim toga podnesena u roku propisanom u lanku 141 stavku 1 SZ ,pa se
prigovor prekluzije uloen od tuene i po ocjeni ovoga suda smatra neosnovanim
Suprotno tvrdnjama tuene u albi i tijekom postupka, prvostupanjski sud je za svoje
stajalite zato je usvojio tubeni zahtjev dao valjane razloge koje prihvaa i ovaj
sud, bez potrebe da se ponavljaju. P-5325/02
Ovoje samo manji dio odluka u svezi s namjernim oteenjem vjerovnika koje u
svakom sluaju svjedoe o sloenosti postupka, posebice u povodu tubi u kojima su
zahtjevi upravljeni da je odreena pravna radnja bez uinka prema steajnoj masi te
da se naloi tuitelju sve one koristi koje je na temelju takve radnje stekao, posebice

ako je radnjom na imovini dunika u korist protivnika utemeljeno neko optereujue

pravo.(hipoteka, fiducijarno, zaloene dionice isl).

ZAJAM KOJIM SE NADOMJETAVA KAPITAL

U lanku 133 SZ propisani su uvjeti pod kojima se pobija pravna radnja kojom se za
trabinu lana drutva za vraanje zajma kojim se nadomjetava kapital ili za neku
njemu odgovarajuu trabinu. U ovom sluaju su predviene dvije posebne
pretpostavke ,razliite u situaciji kada se daje osiguranje i kada se daje jamstvo, s
razliitim vremenskim ogranienjima.
Institut zajma kojim se nadomjeta kapital je ureen za drutva s ogranienom
odgovornou u lanku 408 Zakona o trgovakim drutvima, a odgovarajue se
primjenjuje i u dionikim drutvima (217) kada je rije o zabrani povrata plaenog i
plaanja kamata na ulog te povrat zajma kojim se nadomjeta kapital. U dionikim
drutvima radi se o novom ureenju odnosa dioniara i drutva, poto se taj institut
prije Novele ZTD 2003 rabio samo u drutvima s ogranienom odgovornou, ali je i
tamo sutinski izmijenjen. Pravila iz lanka 408 ZTD se odnose na zajmodavatelja ,
tovie utvruje se i njegov status( steajni vjerovnik nieg isplatnog reda) u sluaju
istaknutog zahtjeva za povrat zajma, kao i nain vraanja u sluaju davanja jamstva
ili osiguranja, a koji se oslanja na pravila iz SZ. Prema tome, radi se o vrlo sloenom
institutu, sada uvrtenom i u pravila propisanim za dionika drutva i bilo bi
neozbiljno pristupiti utvrivanju postojanja posebnih pretpostavki prema lanku 133
SZ bez poznavanja toga instituta.
Kako nema odluka vezanih za pobijanje radnji dunika u steaju ,izdvojena je odluka
iz koje je razvidno to je ovaj sud u konkretnom sluaju uzeo kao zajam kojim se
nadomjetava kapital:
Ovo stoga to je presuda donesena u postupku u kome nisu bile poinjene bitne
povrede parninog postupka iz lanka 354 stavka 2 ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po
slubenoj dunosti, a niti povrede na koje ukazuju alitelji u svojim albama i to je
sud pravilno primijenio materijalno pravo presuujui ovaj spor u skladu s lankom
408 ZTD-a.
Polazei od sadraja pravnog odnosa stranaka, ovaj albeni sud je suglasan sa
stavom suda prvoga stupnja da se ovdje radi o zajmu kojim se nadomjeta kapital u
smislu lanka 408 ZTD-a ,pri emu je sud pravilno uzeo u obzir konkretni odnos sa
stajalita njegovog gospodarskog smisla i u situaciji kada je bila evidentna
podkapitalizacija drutva, ovdje tuenika, na to ne utjee kvalifikacija ugovora, a niti
injenica da su sredstva pozajmice uplaena s rauna 2. tuitelja kao odvjetnika.
Dosljedno tomu, takav se zajam ,ovdje pozajmica ne moe vratiti, a niti traiti povrat
uplaene svote suprotno pravilima propisanim zakonom, .pa je utoliko sud ispravno
postupio kada je tubeni zahtjev odbio to je valjano i obrazloio. P-5677/02
O razlozima pobijanja iz lanaka 134 ( tajno drutvo) i 135 SZ( isplata mjeninih i
ekovnih obaveza za sada nema judikata To ne znai da se radi o manje vanim
razlozima, posebice kada je u pitanju tajno drutvo u kojem se mogu uspostaviti
brojni pravni odnosi meu lanovima. I u ovom sluaju je potrebno poznavati logiku i

mehanizme tajnoga drutva prema Zakonu o trgovakim drutvima ( l. 148). Prema

lanku 157 toga zakona, propisano je da tajni lan drutva ima, u sluaju steaja
poduzetnika, pravo nam povrat svojeg uloga kao steajni vjerovnik, ali samo u
odnosu na onaj dio uloga koji prelazi svotu njegova udjela u gubitku. Tajni lan duan
je u steajnu masu uplatiti ulog na koji se obavezao ugovorom, ali samo u dijelu u
kojem ve nije ulog uplatio i u dijelu u kojemu sudjeluje u snoenju gubitka iskazanog
poslovanjem poduzetnikova poduzea. Poznavanje obaveza tajnog lana drutva u
sluaju steaja, a prema Zakonu o trgovakim drutvima, je nuno za utvrivanje
posebnih pretpostavki pobijanja pravne radnje kojom se tajnom lanu vraa ulog i
njegov udio u nastalom gubitku, ako je sporazum na kojem se ta radnja temelji
sklopljen u posljednjoj godini prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog
postupka nad trgovcem ili nakon toga. Navedene pretpostavke moraju biti
kumulativno ispunjene.
Glede isplate mjeninih i ekovnih obaveze odgovarajue se primjenjuju pravila iz
lanka 128 stavka 3. i 4. SZ.
Prema lanku 139 SZ moe se pobijati i pravna radnja za koju je dobivena ovrna
isprava i radnja koja je poduzeta u postupku ovrhe.

PRAVNE RADNJE BEZ NAKNADE

U smislu lanka 132 SZ rije je o pravnim radnjama koje se mogu pobijati, osim ako
je radnja poduzeta etiri godine prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog
postupka. Radnja ne smije imati znaenje uobiajenog prigodnog dara.
Kako je tomu pristupila praksa u nastavku:
Ovaj sud drugog stupnja nije mogao prihvatiti albene navode umjeaa na strani
tuenika, Republike Hrvatske, Ministarstva financija, jer je tono da je prijedlog za
otvaranje steajnog postupka podnesen 4. lipnja 2001. godine, a predmetni ugovor je
potvren kod javnog biljenika 26. rujna 1997. godine, dakle, nisu prole etiri
godine.
Iz sadraja ugovora o kreditu broj 372/97 od 15. rujna 1997. godine
proizlazi da tuitelj pa tvrtka Dalmacija CG Stupovi d.o.o. Dugi Rat i bilo koja trea
osoba uz suglasnost steajnog dunika nisu dobili nikakvu naknadu. Iz parninog
spisa suda prvog stupnja proizlazi da ni tuenik, a ni umjea, tijekom parnice nisu se
izjanjavali, a niti su tvrdili protivno, pa nisu niti nudili dokaze da bi bila dobivena bilo
kakva naknada zbog toga to bi tuitelj odnosno steajni dunik opteretio dijelove
svoje imovine zalogom.
Iz toga je sud prvog stupnja pravilno zakljuio da su se ostvarile oba dvije
propisane pretpostavke za primjenu odredbe lanka 132. stavak 1. Steajnog
zakona.
Naravno da ne stoji albeni navod o pogrenoj primjeni odredbe lanka
127. Steajnog zakona, jer pravne radnje poduzete prije otvaranja steajnog
postupka kojima se remeti ujednaeno namirenje vjerovnika ili se pojedini vjerovnici
stavljaju u povoljniji poloaj, steajni upravitelj i steajni vjerovnici mogu pobijati u
skladu sa Steajnim zakonom, a proputanje je izjednaeno s pravnom radnjom. I ta
pretpostavka je ispunjena, jer se na taj nain banka, kao zaloni vjerovnik, stavlja u
povoljniji poloaj i kao zaloni vjerovnik je u boljoj stvarnoj i pravnoj poziciji od drugih

vjerovnika. Razluni su vjerovnici ovlateni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po

pravilima ovrnog postupka, pa i kada su prijavili trabinu osiguranu razlunim
pravom steajnom upravitelju, jer okolnost osporavanja razlunog prava ne utjee na
pravo vjerovnika da svoju trabinu osiguranu razlunim pravom namire izvan
steajnog postupka. To jasno pokazuje da ne stoje navodi albe umjeaa na strani
tuenika.
Ovaj sud drugog stupnja nije mogao prihvatiti niti albene navode tuenika
radi povrede odredaba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 13. Zakona
o parninom postupku, jer albeni navodi nemaju osnove u provedenom dokaznom
postupku pred sudom prvog stupnja, gdje je sve provedeno u skladu s odredbama
Zakona o parninom postupku, s tim da se je s tim slagao i punomonik tuenika.
Iz istog razloga, a to je provedeno ponaanje suda prvog stupnja, prihvaena
je u cijelosti primjena lanka 132. stavak 1. Steajnog zakona, to je sud prvog
stupnja u svojoj presudi (obrazloenje na stranici 6.) vrlo dobro i obrazloi P778/04

PRAVNA SREDSTVA POBIJANJA

Prema pravilima pobijanja pravnih radnji u steaju i izvan njega redovno pravno
sredstvo pobijanja je tuba ( 141 st 2-4), ali se pravne radnje mogu pobijati i
isticanjem prigovora ( 141 stav 7).Uvodno je bilo govora koje su osobe pasivno a koje
aktivno legitimirane u postupku.
Dakle, za podnoenje tube aktivno su legitimirani steajni dunik i steajni
vjerovnici. U ime steajnog dunika tubu podnosi njegov zakonski zastupnik, a to je
steajni upravitelj, a moe ju podnijeti samo na temelju odobrenja steajnog suca (
141 st.4). Ako je rije o parnici znatne vrijednosti, radi se o radnji od posebne
vanosti pa je potrebna i dodatna suglasnost odbora vjerovnika ( 159 st .2. to.3.)Ta
suglasnost meutim nije relevantna za parnini postupak.
Ako je tuba podnesena od vie steajnih vjerovnika, odnosno steajnog vjerovnika(
na onoga prema kojemu je radnja poduzeta ) i steajnog dunika, tada bi oni prema
procesnim pravilima imali status jedinstvenih suparniara , poto se spor rjeava na
jedinstven nain tj. utvruje se da je radnja bez uinka prema steajnoj masi te da se
vrate eventualne koristi steene pobojnom radnjom .Kao i u svim drugim parninim
postupcima ,treba se voditi rauna o dopustivosti raspolaganja stranaka.
Takav je stav zauzet i o odluci ovoga suda :
Po ocjeni ovoga suda, presuda je donijeta na temelju nedoputenog raspolaganja
svih tuitelja tubenim zahtjevom, suprotno prisilnim pravilima Steajnog zakona o
tubama na utvrenje osnovanim osporavanja trabina steajnih vjerovnika. Steajni
postupak po svojoj prirodi predstavlja generalnu ovrhu nad imovinom steajnog
dunika. U tom postupku je osobama koje pretendiraju na neki dio imovine kao
cjeline ili na isplatu odreenog novanog iznosa iz steajne mase, dano pravo da u
tono odreenim sluajevima interveniraju u odnose steajnog dunika i drugih
vjerovnika, a radi zatite svojih interesa vezanih uz veliinu steajne mase. Tako je,

izmeu ostalog, steajnim vjerovnicima dano pravo da osporavaju trabine drugih

steajnih vjerovnika, pa i onih koje je priznao steajni upravitelj (l. 177. i 178. SZ-a).
Ako za osporenu trabinu postoji ovrna isprava, steajni sudac uputit e na parnicu
osporavatelja trabine da dokae osnovanost svog osporavanja (l. 178. st. 3. SZ-a).
Ako je osporavatelj koji od steajnih vjerovnika, on nije ovlaten u svoje ime podnijeti
tubu na utvrenje osnovanim osporavanja, jer se u parnici ne utvruje njegov odnos
sa steajnim vjerovnicima ije su trabine osporene. U incidentalnim parninim
postupcima na koje su upueni steajni vjerovnici ili osporavatelji trabina u svezi sa
prijavama trabina steajnih vjerovnika u steajnu masu, uvijek se razrjeava neki
sporni odnos steajnog dunika i njegovih vjerovnika, pa samo oni mogu i biti stranke
takvog parninog postupka. Ako je trabinu osporio koji od steajnih vjerovnika, a
steajni vjerovnik osporene trabine temelji trabinu na ovrnoj ispravi, steajni
vjerovnik koji je upuen na parnicu podnosi tubu u ime i za raun steajnog dunika,
a ne u svoje ime i za svoj raun (arg. iz l. 179. st. 1. SZ-a koji govori o nastavku
zapoetih parnica). Kada bi i bila donijeta presuda u meusobnom sporu izmeu
steajnih vjerovnika - osporavatelja i steajnih vjerovnika - vjerovnika osporene
trabine. Takva presuda ne bi imala uinka prema steajnom duniku niti prema
steajnoj masi.
U ovom postupku steajni vjerovnici koji su osporili trabine steajnih
vjerovnika - zaposlenika, a prijave trabina temeljene su na ovrnim ispravama,
podnijeli su tubu u svoje ime suprotno prisilnim propisima na to ih je sud trebao
upozoriti i pozvati ih da urede tubu kako bi se po njoj moglo postupiti. Donoenjem
presude na temelju nedoputenog raspolaganja tubenim zahtjevom na utvrenje
osnovanim osporavanja trabina steajnih vjerovnika poinjena je apsolutno bitna
povreda odredaba postupak iz l. 354. st. 2. to. 5. ZPP-a.
Presuda ima i daljnjih nedostataka koji je ine nezakonitom. U uvodu
presude neke od parninih stranaka nisu pravilno oznaene, a neke nisu uope
navedene, pa nije mogue odrediti identitet spora. Tako za prvotuitelja, koji je
pravna osoba, nije oznaen organizacijski oblik, dok su prvo i osamnaestotuenik
oznaeni imenom i prezimenom bez oznake prebivalita i adrese, a ostali tuenici
nisu u uvodu uope navedeni. Time je poinjena povreda odredaba postupka iz l.
354. st. 2. to. 13. ZPP-a.
U albi se tuitelji pozivaju na svoja prava na pobijanje pravnih radnji
steajnog dunika, smatrajui da je tubeni zahtjev trebalo prihvatiti na temelju
njihovih prava koja proizlaze iz ovlasti na pobijanje dunikovih pravnih radnji. Nema
sumnje da su steajni vjerovnici aktivno legitimirani podnijeti tubu na pobijanje
pravnih radnji steajnog dunika, ali se radi o sasvim drugom institutu steajnog
prava. Ako tubu na pobijanje podnosi steajni vjerovnik, tada se u tubi, kao nuni
suparniari, oznaavaju steajni dunik i vjerovnik prema kojemu je radnja poduzeta.
Sadraj tubenog zahtjeva ovisi od toga da li je pravnom radnjom vjerovnik neto
stekao, te da li je mogua uspostava prijanjeg stanja. Ako je vjerovnik neto stekao
na temelju pobojne pravne radnje, tubenim zahtjevom tuitelj e traiti da se utvrdi
da je radnja bez uinka prema steajnoj masi i da se tueniku naloi da to to je
stekao vrati u steajnu masu ili da dade novanu protuvrijednost koristi koju je
neposredno stekao. Iz navedenog je jasno da tuitelj u ovom sporu nije podnio tubu
na pobijanje pravnih radnji, pa sud nije mogao ni odluivati da li su ispunjene
zakonske pretpostavke za pobijanje.
Imajui u vidu iznijete razloge valjalo je presudu ukinuti po l. 369. st. 1.
ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suenje.

U nastavku postupka pozvat e sud tuitelja po l. 109. ZPP-a da uredi

tubu kako bi se po njoj moglo postupati. U tu svrhu dati e tuitelju upute u pogledu
ispravka tube. U tubi je potrebno dopuniti podatke o strankama na nain da se za
pravne osobe oznai organizacijski oblik, a za fizike osobe ime i prezime,
prebivalite i adresa stranke. P-5716/00
Ispitujui pobijana rjeenja temeljem lanka 365. stavak 2. i lanka 381. Zakona o
parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, dalje u
tekstu: ZPP), i lanka 6. Steajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99,
129/00 i 123/00, dalje u tekstu: SZ), u granicama razloga navedenih u albi, pazei
po slubenoj dunosti na bitne povrede odredaba parninog postupka i na pravilnu
primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogreno
primijenio odredbu lanka 141. Steajnog zakona, a u svezi sa odredbom lanka
109. ZPP-a.
U svezi albe protiv rjeenja od 26. lipnja 2003. godine, valja kazati, da se u
konkretnom sluaju radi o tubi kojom se trai pobijanje pravnih radnji steajnog
dunika poduzetih prije otvaranja steajnog postupka.
Aktivno su za podnoenje pobojne tube legitimirani steajni dunik, u ije
ime tubu podnosi steajni upravitelj i steajni vjerovnici (lanak 141. stavak 1. SZ-a).
Steajni upravitelj moe u ime steajnog dunika podnijeti tubu samo na
temelju odobrenja steajnog suca (lanak 141. stavak 4. SZ-a), koji mu to odobrenje
daje u obliku naredbe (lanak 10. stavak 2. SZ-a).
Ako steajni upravitelj pokrene pobojnu parnicu bez odobrenja steajnog
suca, parnini ga je sud duan pozvati da to odobrenje pribavi u odreenom roku
(arg. ex: lanak 83. stavak 2. i 3. ZPP-a); (lanak 6. stavak 1. SZ-a). Dok steajni
upravitelj ne pribavi potrebno odobrenje u pobojnoj bi se parnici mogle poduzimati
samo one radnje zbog ije bi odgode mogle nastati tetne posljedice (arg. ex: lanak
83. stavak 4. ZPP-a); (lanak 6. stavak 1. SZ-a). Ako steajni sudac uskrati
odobrenje za pokretanje pobojne parnice, ili ako rok odreen za njegovo pribavljanje
bezuspjeno protekne, parnini je sud duan rjeenjem ukinuti radnje provedene u
postupku i odbaciti tubu (arg. ex: lanak 83. stavak 5. ZPP-a); (lanak 6. stavak 1.
SZ-a). Protiv rjeenja kojim se odreuje rok za pribavljanje odobrenja nije doputena
alba (lanak 83. stavak 6. ZPP-a); (lanak 6. stavak 1. SZ-a).
Slijedom iznesenoga, rjeenje Trgovakog suda u Dubrovniku od 26. lipnja
2003. godine je preuranjeno. Isto tako, i rjeenje od 10. srpnja 2003. godine o
parninom troku je takoer preuranjeno.P-5914/03
Nedostaci koji se tiu izreke presude odnose se na pogrenu primjenu pravila
o odluivanju o tubenim zahtjevima kod eventualne kumulacije tubenih zahtijeva.
Tuitelj moe dva ili vie tubenih zahtijeva koji su u meusobnoj vezi istaknuti tako
da sud slijedei od zahtijeva prihvati ako nae da onaj koji je ispred njega istaknut
nije osnovan (arg. iz l. 188. st. 2. ZPP). Radi se o zahtjevima koje bi tuitelj mogao
istaknuti u dvije odvojene tube, a u sluaju eventualne kumulacije sud je ogranien
dispozicijom tuitelja, pa e raspravljati najprije o prvom zahtjevu, a ako takav zahtjev
nae osnovanim, raspravljanje o slijedeem zahtjevu bit e bespredmetno. U
pogledu ostalih zahtijeva prihvaanjem prvog zahtijeva parnica prestaje tei. Ako,
meutim sud nae da prvotno postavljeni zahtjev nije osnovan, odbit e zahtjev, a po
pravomonosti nastaviti raspravljanje o eventualnom zahtjevu. U ovom postupku sud
je odbio zahtjev da se utvrdi nitavim ugovor zakljuen izmeu prvo i drugo tuenika,
sumarno navodei jednom odlukom da se odbija utvrditi nitavim ugovor a podredno

da se pobije pravna radnja - Ugovor o prodaji sklopljen dana 06. lipnja 1997. g. O
svakom istaknutom zahtjevu sud mora odluiti onako kako zahtjev glasi, pod
pretpostavkom da se radi o urednoj tubi.
Presuda sadri odreene nejasnoe u pogledu dopustivosti tube na utvrenje
pobojnim pravnih radnji steajnog dunika. Prema obrazloenju presude steajni
upravitelj je u okviru svojih prava na zastupanje steajnog dunika-ovdje tuitelja,
podnio tubu na pobijanje pravnih radnji steajnog dunika iako za takvu tubu nije
pribavio odobrenje steajnog suca. Ako je taj navod toan, nije bilo uvjeta za
meritorno odluivanje o tubi. Ako steajni upravitelj pokrene pobojnu parnicu bez
odobrenja steajnog suca parnini sud duan ga je pozvati da to odobrenje pribavi u
odreenom roku (arg. iz. l. 141. st. 4. Steajnog zakona-NN br. 44/96, 29/99, 129/00
-dalje SZ). Dok steajni upravitelj ne pribavi potrebno odobrenje u pobojnoj bi se
parnici mogle poduzimati samo one radnje zbog ije bi odgode mogle nastati tetne
posljedice. Parnini sud duan je pozvati steajnog upravitelja da pribavi od
steajnog suca potrebno odobrenje sastavljeno po pravilima steajnog postupka u
obliku naredbe. Ako steajni sudac odbije dati odobrenje ili ostavljeni rok za
pribavljanje odobrenja bezuspjeno protekne, parnini sud je duan ukinuti
provedene radnje i tubu odbaciti. Postupajui po tubi za koju sam sud navodi da je
podnijeta bez odgovarajueg odobrenja, sud je poinio povredu odredaba ZPP-a iz
l. 354. st. 2. to. 10. ZPP.
Dodatni nedostatak dijela tube na pobijanje pravnih radnji steajnog dunika,
kojom je postavljen eventualni zahtjev, oituje se u injenici da se dijelom tubenog
zahtijeva trai utvrenje pobojnim pravnih radnji treega, a ne steajnog dunika.
Naime, ugovor za koji se trai utvrenje da je pobojan sainjen izmeu prvo i drugo
tuitelja nije pravna radnja steajnog dunika. I sami zahtjevi za pobijanje pravnih
radnji steajnog dunika nisu istaknuti po pravilima steajnog prava. Tubeni zahtjev
treba biti formuliran na nain da se od suda trai da je pravna radnja bez uinka
prema steajnoj masi pa da se nalae protivnoj strani da vrati u steajnu masu sve
imovinske koristi steene na osnovi pobijene pravne radnje (arg. iz l.141. st. 5. SZ).
Sve dok tuba nije uredna u odnosu na postavljene zahtjeve, pa i u odnosu na
eventualne zahtjeve, nisu ispunjene procesne pretpostavke za voenje parnice.
Neke od nedostataka tube i sam prvostupanjski sud navodi u obrazloenju, ali je
propustio pozvati tuitelja da uredi tubu kako bi se po njoj moglo postupiti.P5716/00
Vjerovnik prema kojem je radnja poduzeta je uvijek pasivno legitimiran u parnici, a
moe biti i steajni dunik ili oboje.
Tuba za pobijanje pravnih radnji moe se podnijeti u roku od dvije godine od
otvaranja steajnog postupka, a najkasnije do zakljuenja steajnog postupka.( 141
st.2.)
O tome ima vie odluka od kojih izdvajamo slijedee :
Najprije o albi tuitelja; prema propisu lanka 77. stavak 1. ZPP-a stranka u
postupku moe biti svaka fizika i pravna osoba. Dakle stranka u postupku moe u
prvom redu biti svaki onaj koji je sposoban biti nosilac prava i obveza na podruju
materijalnog prava. Svaka osoba kojoj materijalno pravo priznaje pravnu sposobnost,
ima na podruju procesnog prava stranaku sposobnost. U parninom postupku
stranke se pojavljuju kao nosioci suprotnih pravnih interesa; tuitelj koji trai od suda
da prui zatitu njegovim ugroenim ili povrijeenim pravima, ili pravno priznatim

interesima (da se utvrdi neko njegovo pravo, da se protivniku naloi da u njegovu

korist neto uini, propusti ili trpi odnosno da se preinai neki pravni odnos) i tuenik
protiv kojeg tuitelj upravlja svoj zahtjev tvrdei da je tuenik onaj koji je povrijedio ili
ugrozio njegova prava odnosno interese. Slijedom toga pravilno prvostupanjski sud
odluuje da se tuba odbacuje, jer tuenika zapravo nema, jer je isti brisan iz registra
trgovakih drutava, i ne moe mu se dati svojstvo stranke u postupku temeljem
lanka 775. stavak 3. ZPP-a.
to se tie albe drugotuenika na rjeenje prvostupanjskog suda valja
istai da se u konkretnom sluaju ne moe primijeniti propis lanka 77. stavak 1.
ZPP-a, s obzirom na injenicu da tuenik postoji, a to je Vlado Boro iz Bedekovine,
Matije Gupca 35, pa stoga pravilno prvostupanjski sud istie da predmetni spor
tuitelja protiv drugotuenika kao fizike osobe ne spada u nadlenost trgovakog
suda, jer taj spor ne proizlazi iz trgovakog ugovora niti se radi o sporu za naknadu
tete koja proizlazi iz takvog ugovora izmeu osoba koje obavljaju trgovaku
djelatnost (lanak 19. Zakona o sudovima).
Iz svega navedenoga pravilno je prvostupanjski sud postupio na nain da se
oglasio protiv drugotuenika stvarno nenadlenim i ustupio predmet Opinskom sudu
u Zaboku kao stvarno i mjesno nadlenom sudu.P-1540/02
Tuenik bez osnova postavlja pitanje pasivne legitimacije koje obrazlae injenicom
da tuenik nije ni potpisivao ugovore koji su predmet tube. U postupku povodom
tube za pobijanje pravne radnje steajnog dunika pasivno legitimirana osoba
prema kojoj je radnja poduzeta (l. 141. st. 3. SZ-a), to je u pravilu suugovaratelj, ali
moe biti i trea osoba u iju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija (arg. iz
l. 283. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 53/91, 73/91,
111/93 i 112/99). Nema dvojbe da je pobijana pravna radnja (zakljuenje ugovora o
cesiji) poduzeta u korist tuenika, pa je on time legitimiran za predmetnu parnicu.
Propust tuitelja da u predmetnoj parnici kao tuenika oznai i osobu s kojom je
zakljuio predmetne ugovore, bez utjecaja je na zakonitost i valjanost odluke prema
oznaenom tueniku, a za posljedicu moe imati tekoe u realizaciji prava koje
steajni dunik treba (eventualno) ostvariti prema svojem duniku MGA d.o.o.
Metkovi.
Nejasan je prigovor nepotpune pasivne legitimacije koji alitelj izjavljuje
pozivajui se na odredbu iz l. 253. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj
162/98 od 22. 12. 1998. godine na snazi od 01. 07. 1998. godine). Pozivanje na
navedenu zakonsku odredbu samo za sebe ne dovodi nuno do zakljuka da je
suvlasniki udjel supruge tuenika (Slavice Vukovi) na deviznim sredstvima koja su
oroena na ime tuenika najmanje 50% ili jedna polovica dijela tih sredstava.
Neovisno o tome, ili sve kada bi za ovu tvrdnju tuenik raspolagao valjanim dokazom
(sporazum ili odluka suda), ta bi okolnost bila bez utjecaja na ovaj postupak i odluku
koja je donijeta. Ona moe biti relevantna iskljuivo u razrjeenju suprunikih
odnosa. Za predmetni spor je odluno da je tuenik poduzeo radnje koje su predmet
pobijanja (arg. iz l. 141. st. 3. SZ-a u vezi s l. 283. st. 2. ZOO-a), pa je on duan
vratiti sredstva u steajnu masu.
U postupanju prvostupanjskog suda ovaj albeni sud nije naao bitne
povrede odredaba parninog postupka na koje je duan paziti po slubenoj dunosti,
a nisu ostvarene ni one na koje u albi ukazuje alitelj tvrdnjom da u presudi nisu
uope navedeni razlozi o odlunim injenicama, a iznijeti razlozi da su nejasni i
proturijeni, tako da pravi razlozi i ne postoje. Prvostupanjski sud je na
odgovarajuim mjestima u obrazloenju svoje odluke naveo logine i uvjerljive

razloge o tome na temelju kojih dokaza uzima za utvrenom koju injenicu, a koju ne
i zato, te kojem od provedenih dokaza vjeruje i zato mu vjeruje. U razlozima svoje
odluke prvostupanjski sud je jasno i razlono obrazloio na kojim injenicama temelji
odreena uvjerenja i zbog ega, koje injenice vane za odluku smatra istinitima i na
emu zasniva tu svoju odluku te je, nadalje, pravilno naveo materijalne propise koje
je primijenio.
Nije osnovan albeni razlog da bi sud nezakonitim postupanjem
onemoguio stranku u raspravljanju pred sudom i time uinio apsolutno bitnu
povredu odredaba parninog postupka iz l. 354. to. 7. ZPP-a, time to nije
sasluao tuenika kao stranku u postupku. Takva je tvrdnja potpuno pravno
neutemeljena u situaciji kada je tuenik tijekom cijelog postupka imao imenovanog
punomonika u postupku, pa mu je bilo omogueno raspravljanje i iznoenje svih
injenica na kojima temelji svoje protivljenje tubenom zahtjevu. Odluka, pak o tome
koje e od predloenih dokaza provesti, a koje ne iskljuiva dispozicija suda (l. 220.
st. 2. ZPP-a), u okviru dunosti da potpuno istinito utvrdi sporne injenice o kojima
ovisi osnovanost zahtjeva (l. 7. st. 1. ZPP-a). Meutim, to nije u nikakvoj vezi s
tvrdnjom tuenika o bitnoj povredi odredaba parninog postupka iz l. 354. to. 7.
ZPP-a.
Nije ostvarena ni apsolutno bitna povreda postupka povredom naela
neposrednog izvoenja dokaza iz odredbe l. 4. ZPP-a kada je sud odluio da ne
sasluava svjedoke Smiljanu Juricu i Ilonku Jelii u predmetnoj parnici, a obavijestio
je stranke da e se svjedoci sasluavati u drugom postupku istog suda i pozvao
stranke da pristupe na to roite. Sud naime, moe odluiti da umjesto sasluanja
svjedoka samo proita iskaz svjedoka iznesen u nekom drugom postupku, a bitna
povreda odredaba parninog postupka postojala bi tek ako postoji vjerojatnost da bi
neposredno provoenje tog dokaza dovelo do sudske odluke povoljnije za stranku.
Kako su svjedoci sasluavani u parnici s identinom pravnom i injeninom osnovom,
to po ocjeni ovoga suda nije bilo nikakvih razloga da se njihov iskaz ne iskoristi u
predmetnoj parnici, vodei rauna o naelu ekonominosti, a u albi tuenik nije
naveo bilo kakvu okolnost iz koje bi se moglo zakljuiti o vjerojatnosti da bi za njega
odluka bila povoljnija da su svjedoci ponovno (i neposredno) sasluani u predmetnoj
parnici.P-5851/00
Nedostaci koji se tiu izreke presude odnose se na pogrenu primjenu pravila
o odluivanju o tubenim zahtjevima kod eventualne kumulacije tubenih zahtijeva.
Tuitelj moe dva ili vie tubenih zahtijeva koji su u meusobnoj vezi istaknuti tako
da sud slijedei od zahtijeva prihvati ako nae da onaj koji je ispred njega istaknut
nije osnovan (arg. iz l. 188. st. 2. ZPP). Radi se o zahtjevima koje bi tuitelj mogao
istaknuti u dvije odvojene tube, a u sluaju eventualne kumulacije sud je ogranien
dispozicijom tuitelja, pa e raspravljati najprije o prvom zahtjevu, a ako takav zahtjev
nae osnovanim, raspravljanje o slijedeem zahtjevu bit e bespredmetno. U
pogledu ostalih zahtijeva prihvaanjem prvog zahtijeva parnica prestaje tei. Ako,
meutim sud nae da prvotno postavljeni zahtjev nije osnovan, odbit e zahtjev, a po
pravomonosti nastaviti raspravljanje o eventualnom zahtjevu. U ovom postupku sud
je odbio zahtjev da se utvrdi nitavim ugovor zakljuen izmeu prvo i drugo tuenika,
sumarno navodei jednom odlukom da se odbija utvrditi nitavim ugovor a podredno
da se pobije pravna radnja - Ugovor o prodaji sklopljen dana 06. lipnja 1997. g. O
svakom istaknutom zahtjevu sud mora odluiti onako kako zahtjev glasi, pod
pretpostavkom da se radi o urednoj tubi.

Presuda sadri odreene nejasnoe u pogledu dopustivosti tube na utvrenje

pobojnim pravnih radnji steajnog dunika. Prema obrazloenju presude steajni
upravitelj je u okviru svojih prava na zastupanje steajnog dunika-ovdje tuitelja,
podnio tubu na pobijanje pravnih radnji steajnog dunika iako za takvu tubu nije
pribavio odobrenje steajnog suca. Ako je taj navod toan, nije bilo uvjeta za
meritorno odluivanje o tubi. Ako steajni upravitelj pokrene pobojnu parnicu bez
odobrenja steajnog suca parnini sud duan ga je pozvati da to odobrenje pribavi u
odreenom roku (arg. iz. l. 141. st. 4. Steajnog zakona-NN br. 44/96, 29/99, 129/00
-dalje SZ). Dok steajni upravitelj ne pribavi potrebno odobrenje u pobojnoj bi se
parnici mogle poduzimati samo one radnje zbog ije bi odgode mogle nastati tetne
posljedice. Parnini sud duan je pozvati steajnog upravitelja da pribavi od
steajnog suca potrebno odobrenje sastavljeno po pravilima steajnog postupka u
obliku naredbe. Ako steajni sudac odbije dati odobrenje ili ostavljeni rok za
pribavljanje odobrenja bezuspjeno protekne, parnini sud je duan ukinuti
provedene radnje i tubu odbaciti. Postupajui po tubi za koju sam sud navodi da je
podnijeta bez odgovarajueg odobrenja, sud je poinio povredu odredaba ZPP-a iz
l. 354. st. 2. to. 10. ZPP.
Dodatni nedostatak dijela tube na pobijanje pravnih radnji steajnog dunika,
kojom je postavljen eventualni zahtjev, oituje se u injenici da se dijelom tubenog
zahtijeva trai utvrenje pobojnim pravnih radnji treega, a ne steajnog dunika.
Naime, ugovor za koji se trai utvrenje da je pobojan sainjen izmeu prvo i drugo
tuitelja nije pravna radnja steajnog dunika. I sami zahtjevi za pobijanje pravnih
radnji steajnog dunika nisu istaknuti po pravilima steajnog prava. Tubeni zahtjev
treba biti formuliran na nain da se od suda trai da je pravna radnja bez uinka
prema steajnoj masi pa da se nalae protivnoj strani da vrati u steajnu masu sve
imovinske koristi steene na osnovi pobijene pravne radnje (arg. iz l.141. st. 5. SZ).
Sve dok tuba nije uredna u odnosu na postavljene zahtjeve, pa i u odnosu na
eventualne zahtjeve, nisu ispunjene procesne pretpostavke za voenje parnice.
Neke od nedostataka tube i sam prvostupanjski sud navodi u obrazloenju, ali je
propustio pozvati tuitelja da uredi tubu kako bi se po njoj moglo postupiti.
Odluujui o tubenom zahtjevu da sud utvrdi nitavim ugovore zakljuene
izmeu trgovakog drutva SAMA d.d. Samobor i prvotuene Barice Kotarski, sud je
u obrazloenju iznio odreene kontradiktornosti, koje ine presudu nerazumljivom.
Poglavito se to odnosi na izjednaavanje pojma stjecanja vlasnitva na stvari sa
pojmom ugovora o prodaji, a iz samog obrazloenja je ostalo nejasno zato sud
smatra ugovor nitavim po l. 103. ZOO-a, ako se radilo o ugovoru o prodaji
nekretnine tuitelja i za uzvrat plaanjem cijene koja se sastoji u predaji drutvu
njegovih vlastitih dionica. Ako je tono da se radilo o prodaji, ovom sudu nije poznato
da bi takva prodaja bila zabranjena prisilnim propisima. Konstatacija da se radi o
vraanju temeljnih uloga dioniaru, a to jeste zabranjeno prisilnim propisom, nije u
obrazloenju argumentirana.
Naelno se prihvaa konstatacija suda da je prisilnim propisom zabranjeno
vraanje dioniarima uplaenih uloga (arg. iz l. 217. ZTD). Opa odredba o zabrani
vraanja uloga propisuje, meutim, da se vraanjem uplaenog uloga ne smatra
plaanje cijene kod stjecanja vlastitih dionica. Za utvrenje da je drutvo vratilo
dioniaru uplaeni ulog bilo bi potrebno ispitati koji je ulog lan uplatio drutvu, o
emu u ovom postupku nije bilo rijei. Prema do sada iznijetim suglasnim tvrdnjama
obje parnine stranke tuitelj je na temelju vie ugovora zakljuenih sa prvotuenom
Baricom Kotarski stekao vlastite dionice. Stjecanje vlastitih dionica od strane
dionikog drutva doputeno je samo iznimno, pod uvjetima i na nain propisan u l.

233. Zakona o trgovakim drutvima. Ako drutvo stekne vlastite dionice koritenjem
sredstava koja nisu doputena ili preko iznosa u kojemu je doputeno stjecanje
vlastitih dionica, stjecanje je valjano, ali drutvo mora poduzeti odreene zakonom
propisane mjere za otuenje dionica. Protupropisno stjecanje dionica nema. Dakle,
za posljedicu nitavost pravnog posla koje je bilo pravna osnova stjecanja dionica.
Zato obrazloenje pobijane presude kojom se utvruje nitavost ugovora o prodaju
nekretnina, uz konstataciju da se radi o prikrivenom ugovoru o vraanju poslovnih
udjela koji je zabranjen prisilnim propisom, nema uporita u injeninom stanju na
kojemu se temelji tuba niti u do sada izvedenim dokazimaP-2476/01.
Ispitujui prvostupanjsko rjeenje temeljem odredbe lanka 365. stavak 1. i 2. ZPPa u vezi sa odredbama lanka 6. SZ-a, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u
donoenju pobijanog rjeenja poinio bitnu povredu odredaba parninog postupka iz
lanka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi sa odredbom lanka 141. SZ-a, a to je bilo od
utjecaja na donoenje zakonite i pravilne odluke. Tono je da je odredbama lanka
141. stavak 2. SZ-a odreeno da se tuba za pobijanje pravnih radnji moe podnijeti
u roku dvije godine od otvaranja steajnog postupka, najkasnije do zakljuenja
steajnoga postupka. Za utvrivanje pravovremenosti tube se rauna dan kada je
tuba radi pobijanja pravnih radnji podnesena, a ne kada je tuitelj konano uredio
tubeni zahtjev, jer tuitelj moe tubeni zahtjev preinaavati sve do zakljuenja
glavne rasprave. Poto je iz spisa vidljivo da je tuitelj podnio tubu radi pobijanja
pravnih radnji dunika dana 05. 02. 2001. godine (list 43 spisa) kada je traio da se u
steajnu masu vrati iznos od 1,799.657,13 kn, to ovaj sud nalazi da je tuitelj tubu
radi pobijanja pravnih radnji podnio unutar roka od dvije godine (steaj otvoren 07.
06. 1999. godine), te da je tuba podnesena unutar zakonskog roka.P-4396/02
Naprijed navedene odluke, pokazuju da stranke ne vode rauna o rokovima, pasivnoj
i aktivnoj legitimaciji, te o sadraju tubenog zahtjeva koji ovisi o tome je li vjerovnik
prema kojem je radnja poduzeta stekao neke koristi, te na koji je nain istaknut
zahtjev za uspostavu prijanjeg stanja ( optereenje na djelu imovine, otuenje i
sl.)odnosno povratka steenog u novcu. Kako se tuba mora podnijeti najkasnije do
zakljuenja steajnog postupka ,potpuno je ispravan zakljuak suda da se postupak
ne moe provoditi protiv steajne mase.
Isto tako, steajni upravitelj ne moe pokrenuti postupak bez suglasnosti steajnog
suca, to se u praksi ini. U tom sluaju sud je duan zatraiti od steajnog
upravitelja da odnosnu suglasnost dostavi, pa u koliko ovaj ne postupi po nalogu
suda, tuba se odbacuje.
U postupku je mogue kumulirati i vie tubenih zahtjeva iz vie razloga za pobijanje,
ali se u tom sluaju po svakom istaknutom zahtjevu mora dostaviti graa iz koje sud
moe zakljuiti da je rije o pobojnim radnjama, odnosno da su po svakom razlogu
pobijanja ispunjene ope i posebne pretpostavke.
Koristi koje je protivnik ostvario od pravne radnje poduzete prema njemu ,treba
pouzdano utvrditi. Na takvom se stanovitu zasnivaju i odluke sudova.
Ispitujui prvostupanjsko rjeenje temeljem odredbe lanka 365. stavak 1. i 2. ZPPa u vezi sa odredbama lanka 6. SZ-a, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u
donoenju pobijanog rjeenja poinio bitnu povredu odredaba parninog postupka iz
lanka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi sa odredbom lanka 141. SZ-a, a to je bilo od
utjecaja na donoenje zakonite i pravilne odluke. Tono je da je odredbama lanka

141. stavak 2. SZ-a odreeno da se tuba za pobijanje pravnih radnji moe podnijeti
u roku dvije godine od otvaranja steajnog postupka, najkasnije do zakljuenja
steajnoga postupka. Za utvrivanje pravovremenosti tube se rauna dan kada je
tuba radi pobijanja pravnih radnji podnesena, a ne kada je tuitelj konano uredio
tubeni zahtjev, jer tuitelj moe tubeni zahtjev preinaavati sve do zakljuenja
glavne rasprave. Poto je iz spisa vidljivo da je tuitelj podnio tubu radi pobijanja
pravnih radnji dunika dana 05. 02. 2001. godine (list 43 spisa) kada je traio da se u
steajnu masu vrati iznos od 1,799.657,13 kn, to ovaj sud nalazi da je tuitelj tubu
radi pobijanja pravnih radnji podnio unutar roka od dvije godine (steaj otvoren 07.
06. 1999. godine), te da je tuba podnesena unutar zakonskog roka. P-5761/04
Stvarno nadlean za parnice u povodu tubi za pobijanje pravnih radnji je trgovaki
sud.
Prije Novele 2003 ZPP trebalo je obratiti pozornost i na sastav suda, te predmet
spora koji zasigurno nije bio trgovaki spor u smislu tada vrijedeih procesnih pravila.
Kako su takve parnice u tijeku, izdvaja slijedea odluka ovoga suda:
Prema odredbi lanka 489. ZPP-a, pravila o postupku u trgovakim sporovima
primjenjuju se:
1. U sporovima u kojima su obje stranke drutveno-politike zajednice, poduzea ili
druge pravne osobe i,
2. U sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i na unutranjim
vodama, te u sporovima na kojima se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni
sporovi), osim sporova o prijevozu putnika.
U smislu odredbe lanka 42. stavak 1. ZPP-a, u prvom stupnju sporove sudi
vijee ili sudac pojedinac.
U kojim sluajevima sudi sudac pojedinac, odreuje se zakonom (lanak
41. stavak 2. ZPP-a).
Prema odredbi lanka 494. ZPP-a, u postupku u trgovakim sporovima
sudac pojedinac sudi ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 300.000,00 kn i u
sporovima za plaanje kamata, bez obzira na vrijednost predmeta spora. U tijeku
postupka stranke se mogu sporazumjeti da trgovake sporove sudi sudac pojedinac,
bez obzira na vrijednost predmeta spora. Sudac pojedinac provodi postupak i donosi
odluke u predmetima pravne pomoi i osiguranja dokaza.
U konkretnom sluaju, radi se o pobijanju pravnih radnji u steaju, a koji
spor nije trgovaki, te u takvim sporovima ne moe doi u obzir primjena odredbe
lanka 494. ZPP-a.
Stoga je u ovom sluaju prvostupanjski sud trebao suditi u vijeu, a ne kao
sudac pojedinac, a kako tako nije postupljeno, poinjena je bitna povreda odredaba
parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 1. ZPP-a, to je razlog za ukidanje
presude.
Osim toga, neovisno o iznesenom, a budui je u ovom sporu presuda i
ranije bila ukinuta, valja kazati da bi radi pravilnog rjeenja spora trebalo pravnu stvar
iscrpno raspraviti i na taj nain utvrditi injenice relevantne za rjeenje spora, jer iz
onoga to je dosad utvreno u postupku proizlazi da injenino stanje u ovom sporu
jo uvijek nije pravilno i potpuno utvreno.

Tuenik ad. 1. od poetka istie da je sporni stan kupio vlastitim sredstvima

i prodajom ranijeg stana u svom vlasnitvu te da je financijsku konstrukciju zatvorio
temeljem dvaju ugovora o cesiji, budui je iro-raun drugotuenika tada bio u
blokadi, neotetivi pritom nikoga, a da je tome tako, ukazuje i injenica da protiv
njega nakon pregleda financijskog poslovanja tuitelja nije pokrenut nikakav
postupak.
Osim dokaza koje je u tom pogledu tuenik ad. 1. ponudio u albi, odnosno
dopuni albe, trebalo bi, po ocjeni ovoga suda, pribaviti i dokaz financijskoknjigovodstvenim vjetaenjem, koji vjetak e dati toan odgovor na pitanje da li su
tvrdnje tuenika ad. 1. istinite ili ne. Tek tada e prvostupanjski sud ocjenom svih
dokaza u smislu odredbe lanka 8. ZPP-a, moi zakonito odluiti u ovom sporu, pri
emu e, dakako, trebati odluiti i o cjelokupnim trokovima postupka.
Naposljetku treba kazati da tuitelj nije pobijao rjeenje kojim je odbijen
prijedlog za odreivanje zatraene privremene mjere, pa u tom dijelu prvostupanjska
odluka nije niti dirana.P-1595/04.

Procesno pravne posljedice otvaranja steajnog postupka tiu se i pobijanja pravnih

radnji dunika u povodu steaja. Instrumentima pobijanja koji su vjerovnicima,
odnosno steajnom duniku na raspolaganju, nastoji se uspostaviti stanje kakvo je
bilo prije poduzimanja pobojne radnje . Zbog toga institut pobijanja pravnih radnji
dunika u povodu steaja,na nain kako ga ureuje SZ ima potpuno opravdanje. Pa
ve u rimskom pravu je poznata actio Pauliana koja se modificirano primjenjuje i
danas u postupcima pobijanja radnji dunika izvan steaja.

UMJESTO ZAKLJUKA

Cit : . Dr. Ivo Politeo , odvjetnik odlomak iz predgovora Zakona o pobijanju

pravnih djela izvan steaja od 22.1.1931. u izdanju Tipografija d.d. Zagreb
Osjeaj pravednosti, imanentan manje-vie u pretenom dijelu ljudi, ne sprijeava
dunika u nastojanju da svojoj obavezi izmakne, kao to isti osjeaj, pojaa jo s
nagonom samoodranja i obogaenja ,potie vjerovnika da to uspjenije poradi na
ostvarivanju svoje trabine. Medju sredstvima ,koja je upotrebljavao dunik u toj
borbi, nalazi se i ono sklapanja pravnih poslova s treim licima s imovinskim uinkom
tetnim po trabinu vjerovnika. Djelo je bilo ogrnuto u zakonsku formu , to vie
odgovaralo je i materijalnim zakonskim propisima-pa to mu se onda moglo ? Moglo
se njemu ili, zapravo, njegovu tetnom uinku uspjeno suprotstaviti jedino opet z a
k o n. Kao to se otrov otrovom suzbija, tako se i pravnim djelima osnovanim na
zakonu mogla nai protumjera samo u zakonu. Pa to i odgovara svrsi prava,
zakonskog prava. Kad ono vidi da se njegov skranji cilj izigrava, mora da stvori nov
propis , koji e to izigravanje sprijeiti. U takvim promjenama i razvoju prava sastoji i
njegovo usavravanje
OSNOVNA LITERATURA

Pravne posljedice otvaranja steajnog postupka ( pof. Dr. Mihajlo Dika Narodne
novine 2002)
Ovrha i steaj Inenjerski biro 2003, 2004
Zbornik odluka VTS RH 1994-2004
ZOO s komentarom RRIF plus d.o.o.( pravna biblioteka) 1998.g.
Novi ZOO, Organizator, 2005

Vesna Buljan , dipl .pravnik