Prezentacija knjige Jespera Julla:

Vae kompetentno dijete- prema novim, temeljnim

vrijednostima obitelji

Uvod

Knjiga Jespera Juula Vae kompetentno dijete govori o novim temeljnim

vrijednostima obitelji.
Knjigu je izala u sklopu Naklade Pelago 2006.god. koja je izdala jo neke
knjige istog autora: Obitelj s kronino bolesnom djecom, Ovo sam ja!
Tko si ti?, Smjeak molim! Ruak je na stolu, Od poslunosti do
odgovornosti i ivot u obitelji
Ova knjiga ima 263 stranice, i sastoji se od osam veih cjelina. U knjizi je
prisutno mnogo primjera kao i nekoliko crno bijelih skica koje prikazuju
interakciju izmeu djece ili djece i odraslih.
Jesper Juul je inae poznati danski obiteljski terapeut koji je u jednom
periodu radio i u hrvatskoj i to od 1995. kao lan hrvatskog drutva za
psiholoku pomo,a kasnije i kao edukator strunjaka za rad s
progananicima. Od 2004. ravnatelj je meunarodne organizacije FamLab
koja se bavi obrazovanjem roditelja u nekoliko europskih zemalja.
Sam autor na poetku knjige navodi da su teorije i brojni primjeri koje je
koristio u ovoj knjizi rezultat njegovog rada na Kempler institutu
Skandinavije u Danskoj.

1. Obiteljske vrijednosti

Danas, vie nego ikad, temeljne vrijednosti koje su osiguravale osnove

obiteljskog ivota prolaze kroz razdoblje dezintegracije i temeljne
preobrazbe i to kako u obiteljima tako i drutvima.
Obitelj je stoljeima, egzistirala kao struktura moi u kojoj mukarac ima
apsolutnu mo nad enom, a oni oboje pak nad djecom i to u svim sferama
ivota. Neke su takve obitelji uspjeno egzistirale, no ukoliko se u nekima
netko od lanova nije mogao prilagoditi ili je moda bio buntovan, esto je
bio priman u institucije i prisiljavan uzimati lijekove.
To nam sve govori da je ta takozvana tradicionalna obitelj, ukoliko ju se
promatra iz perspektive drutva esto na van djelovala uspjeno, ali su
njeni nesklad i problemi vrebali iza ugla.Tradicionalna obiteljska struktura i
mnoge njene vrijednosti bile su destruktivne i za djecu i za odrasle.(Jull, J.,
Naklada Pelago, 2006.)
Primjer: baka s dvoje unuadi eka autobus. Djeaku je sila, ali
baka mu kae- nemoe sada, moramo ii kui! Djeak joj ponavlja
da mu je stvarno jako sila, a on mu kae neka pogleda svoju
sestru, koja je velika i pametna, na to djeak ponavlja i to vidno
zbunjen da je njemu stvarno velika sila. Ona sada ve ljuta, jer je
on tako nerazuman kaezar me nisi uo? Ii e kada doe kui,
a ako sada ne bude dobra, tuiti u te mami. A to znai da nee
vie moi ii samnom u grad!
Baka, vjerojatno time nije mislila nita loe, ona voli svoje unuke,
naroito kada se lijepo i pristojno ponaaju. No to ponaanje ipak
ne pokazuje ljubav. Najtunije je od svega, da je ono to smo

nekoliko stotina godina uili djecu je da potuju mo, autoritet i

upotrebu sile -ali ne i druga ljudska bia.
Ve od svoje druge godine ivota djeca se poinju postupno oslobaati od
ovisnosti o roditeljima jer ele biti sposobna samostalno djelovati, misliti i
osjeati. Pa stoga, kada dijete izrazi elju da se samo obuje mi ga zbog
toga to smo nestrpljivi, sputavamo u tome i
2
obujemo. To je primjer, navodi pisac, toga da u onom trenu kada dijete
odlui biti
samostalno, ustvari roditelj postane prkosan. Nakon toga se moe samo
dogoditi to da nas djeca iskopiraju pa i sama postanu prkosna.
Razdoblje puberteta je ono koje kod veine djece izaziva osjeaj
nesigurnosti i nemira.
Odnosi su se izmeu odraslih i djece poboljali u zadnje vrijeme i to sve
otkad se pojavila ideja ravnopravnosti u ivotima obitelji. To je dovelo do
vee ukljuenosti djece i mladih u sve sfere ivota i djelovanja zajednice
tim prije to oni vie nisu programirani i voeni da slijepo slijede naputke
roditelja ili okoline.
A to se tie ravnopravnosti izmeu mukaraca i ena, dovelo je do toga
da se dananji oevi svakako u puno veoj mjeri posveuju djeci te se zbog
tog kontakta sa svojom djecom osjeju bolje, ispunjenije.

2. Djeca surauju

Tema ove cjeline je djeja suradnja odnosno nesuradnja. Pisac naime

smatra da se sve teorije o odgoju temelje na shvaanju da djeca ustvari ne
ele suraivati s odraslima te da su buntovna, asocijalna pa ak i
egocentrina,pa je red da ih roditelji tome poue.Pod djejom suradnjom

pisac podrazumijeva razliite naine kopiranja ili oponaanja najvanije

odrasle osobe.Tu pisac ,izmeu ostalog, navodi jedan odlian primjer
djeje suradnje odnosno nesuradnje, zavisi iz ije perspektive gledamo.
Primjer: Majka, nakon to joj istekne estomjeseni porodiljni
dopust pone dijete voditi u jaslice. Dijete pritom uvijek plae, no
kada ga vodi otac sve bude u redu. S ovim djetetom je naravno
sve u redu, ali majka je ta koja jo uvijek nije spremna na ovo
odvajanje pa dijete koje to osjea ustvari surauje s majkom i
izraava majine osjeaje bez da ih majka i sama
3
izrazi.Majka pak, kada bi je se pitalo surauje li njeno djete s njoj,
rekla bi da nikako ne
surauje. To je stoga jer majka misli da bi suradnja djeteta znaila
da ono ne plae, da se prilagodilo i da bi bez suza trebalo podnjeti
njihov rastanak.
Takve djeje suradnje dogaaju nam se svakodnevno, i to od one,
najmlae djece pa do adolescenta,samo ih treba pravilno deifrirati.
Kao roditelji moramo preuzeti odgovornost za greke koje poinimo
smiljeno i za one koje poinimo bez prethodnog promiljanja. Pod tim
podrazumijevam da moramo budno paziti na signale i simptome koje
razviju naa djeca. ( isto)

3. Samosvijest i samopouzdanje
Ova cjelina nam objanjava razliku izmeu samosvijesti i samopouzdanja
koje su dvije sasvim razliite stvari premda idu ruku pod ruku, pa ih ljudi
esto smatraju za jedno te isto. Takoer nam pisac mnotvom primjera iz
tuih obiteljskih situacija pokazuje vanost razluivanja jednog pojma od
drugog. Smatra da su u zadnjih 30ak godina kako roditelji pa tako i
pedagozi,i to pogotovo oni koji rade s djecom koja imaju psiholoke ili

socijalne probleme, postali svjesni toga da ta djeca i mnogi drugi imaju

problema s osjeajem manje vrijednosti pa ulau veliki napor da ga
ojaaju. No naalost njihov napor esto ide u krivom smjeru jer su
usmjereni na jaanje djejeg samopouzdanja kada je rije o samosvijesti.
Samosvijest je znanje koje imamo o sebi i doivljaj toga tko smo. Odnosi
se na to koliko dobro poznajemo sebe i koliko se o sebi brinemo.(isto)
Tako su oni koji imaju zdrav i dobro razvijen osjeaj samosvijesti se
osjeaju dobro u svojoj koi. Osobe sa zdravom samosvijeu su uvijek
nesigurni, samokritini i sa konstantnim osjeajem krivnje.
Samopouzdanje je mjera za ono to smo sposobni uiniti- za ono u emu
dobri, pametni, loi ili nedjelotvorni. To se odnosi na ono to moemo
postii. (isto)
4
I dok se niska samosvijest pokazuje na mnogo raznih naina poput: straha
od pogreaka, hvalisanja, straha od ivota, prevelike skromnosti, osjeaja
krivnje, nasilnog ponaanja, zloupotrebe droge i alkohola itd.
Za razliku od toga nisko samopouzdanje se moe rijeiti na jednostavan
nain i to uz pomo objektivne povratne informacije npr.od trenera ukoliko
netko neto trenira. Samopouzdanje tako raste zajedno s kvalitetom
postignutih rezultata.
Nau samosvijest potiu dvije stvari: kad nas najvaniji ljudi u naem
ivotu vide i priznaju zbog toga tko smo i kad osjeamo da smo drugim
ljudima vrijedni zbog toga tko smo. (isto)
Primjer: John, tridesetosomgodinjak, biva nacionalna
nogometna zvijezda, trenutno se lijei od alkoholizma. On i
terapeuti se ne slau jer su mu savjetovali da u okviru svoje
terapije pone trenirati juniorsku momad u svome gradu. No on
to odmah odbacuje tvrdei da je nogomet njegova prolost.
Terapeuti to tumae kao nedotatak samopouzdanja i pokuavaju

ga jo vie motivirati. On im napokon kae ovako: poeo sam piti

kada sam se prestao baviti nogometom i to zbog razoaranja koje
sam pritom osjetio. Otkrio sam tada da su svi ljudi koje sam
smatrao prijateljima bili tek ulizice. Kada sam prestao biti aktivan
sporta, osjetio sam kako su me ljudi cjenili samo zbog rezultata,
a ne zbog onog to jesam
On se sukobio sa svojim terapeutima zato to su ba poput
njegovih roditelja i trenera previdjeli njegovu kljunu osobinu:
nisku samosvijest. On ju je poput veine mogao izraziti samo kao
nesigurnost u onome to radi. On je bio jedinstven kao sporta, ali
kao osoba to nije, jer ima puno slinih.
Niska samosvijest pokazuje se na puno naina: hvalisanje, nadmenost,
nasilno ponaanje, osjeaj krivnje, zloporaba droge i alkohola
Miljenje pisca je da svi roditelji vole svoju djecu, ali nisu svi sposobni
jasno izraziti svoje osjeaje. A ba to izraavanje osjeaja ljubavi
odluujue je u razvoju samosvijesti.
Mnoga djeca odrastaju u obiteljima u kojima im se ini da su nevidljiva.
Ustvari, roditelji imaju o tom djetetu drugu sliku od onoga kakvo i to to
dijete uistinu jest. Roditelji su ti koji
5
su stvorili tu krivu sliku elei neto to ne postoji. Djeca tada u najvie
sluajeva postaju
uvjerena da su tono onakva kakvim ih roditelji vide, a ne onakva kako se
oni zaista osjeaju. Stoga sve tee uju svoje unutarnje ja i imaju sve
manje i manje samosvijesti.
Tada se cijela obitelj treba okrenuti spoznavanju samih sebe i obitelji, to
ustvari trai dosta vremena, no ukoliko se problem potiskuje dijete e to
pogreno shvatiti mislei da roditelji

nisu zadovoljni njime pa se osjea krivim. To naalost samo jo vie slabi

njihovu samosvijest.
Zapamtite da djeca bezuvjetno vole svoje roditelje, bez obzira na to kako
se oni prema njima ponaaju. Razvoj djeje samosvijesti vaan je ne samo
zbog naina na koj e dijete gledati svoje roditelje nego i zato to o tome
ovisi koliko e voljeti samo sebe.(isto)

4. Odgovornost, odgovorno ponaanje i mo

Odreivanje odgovornosti i opisivanje granica odgovornog ponaanja

glavni je zadatak roditelja i strunjaka u svim situacijama u kojima se
raspravlja o nainima podizanja i poduavanja djece. (isto)
Drutvena je odgovornost ona koju imamo jedni prema drugima kako u
okviru zajednice, obitelji, drutva pa i svijeta. Nju uimo od roditelja,
odgajatelja i nastavnika.
Osobna je pak odgovornost ona koju imamo prema sebi i svom ivotu i
razvoju.
Kada se kod ljudi potie svijest o drutvenoj odgovornosti oni to najee i
ine, no njima vrlo esto nedostaje ona osobna odgovornost. Nasuprot
tome, kada se djecu ui osobnoj odgovornosti u istom se tom procesu
razvije i sklonost ka drutvenoj odgovornosti.Ukoliko doista elimo, navodi
pisac, pomoi razvoju zdravog osjeaja samosvjesti kao i drutvene i
osobne odgovornosti, moramo sebe i svoju djecu shvatiti ozbiljno na nain
da priznamo onome drugom pravo na njegove osobne potrebe, elje,
osjeaje, da vidimo potrebe te druge osobe i to s njegova stajalita, da
upoznamo zaista tu osobu i nj. Unutarnji svijet te da reagiramo s
razumijevanjem prema drugima istovremeno potujui i sebe.
6

5. Drutvena odgovornost djece

U ovoj cjelini se temeljito obrauje pojam drutveno odgovornog djeteta.

Takvo, drutveno odgovrno dijete ustvari poboljava kvalitetu ljudskog
ivota. To je stoga to smo svi povezani i ne moemo izbjei niiji utjecaj
na na ivot kao niti na na iiji. To naelo vrijedi i u okvirima obitelji- to
znai-moj ili tvoj problem ne postoje, postoji smo na problem. Djeca tako
u vrlo ranoj dobi od tri-etiri godine poinju razvijati taj osjeaj vjebajui
ga s roditeljima, ukuanima, braom i sestrama.
Postoje dva osnovna preduvijeta za optimalan razvoj drutvene
odgovornosti djeteta:
Prvi je da roditelji vide i priznaju djetetov poriv za suradnjom. Drugi pak da
se roditelji odgovorno ponaaju jedno prema drugome, prema djeci i
prema drugim ljudima.(isto)
Primjer: etverogodinji djeak sjedi na pod i gra se kockama.
Prolazi njegova mlaa sestra i promatra ga zadivljeno. Na raju se
vie ne moe suzdrati i uzme nekoliko kocaka da se i ona poigra.
Brat ju pokuava zaustaviti i na kraju ju odgurne. Ona pone
vritati i plakati, nato u sobu dolazi majka i pita tose dogodilo.
Sestra plaui odgovara da ju je brat udario. On porie i kae da
nije htjela ostaviti njegove kocke. Onda mu majka kae da on
mora zanti da nesmije udariti mlau sestru. Jer on je stariji a ona
premala da ga razumije. I mogla bi mu pomoi slgati kocke. Nebi li
se on ipak mogao igrati s njom kada ona to tako jako eli.
Problem je ovdje u tome to se majka ponaa neuviavno prema sinu dok
ga istovremeno pouava uviavnosti.
Naravno, roditelji koji daju primjer djeci neovisno o tome to rade imaju
puno vei utjecaj na djecu nego roditelji koji samo upuuju.
Djeca se tako osjeaju krivima kada roditelji imaju bilo kakve osobne ili
meusobne probleme pa i kada se prema djeci loe ponaaju ili ih pak

zanemaruju. U takvim okolnostima djeca prije sazriju,postanu

preodgovorna i ponaaju se kao roditelji vlastitim roditeljima.
7
Djeca koja rastu u takvim destruktivnim obiteljima, na alost, na kraju
imaju ozbiljne psiholoke i socijalne probleme. Jako su frustrirani jer se
osjeaju osamljeno i naputeno i jo vie eznu za skladnom i slonom
obitelji.
Zadaa odraslih je tada da jaaju samosvijest i drutvenu odgovornost
kako svoju tako i odi vrate ih u ravoteu. To je dug i teak put prvenstveno
stoga to dijete mora nanovo pronai i ojaati sebe.

6. Granice

U dananje vrijeme puno je tee djeci odrediti granice nego to je to bilo

nekada. Nekadanje granice odreivali su roditelji prem nekim drutvanim
pravilima, a djeca su ih se uglavnom bespogovorno pridravala. No s
obzirom da drutvo postaje sve razliitije, a informacije dostupne na
svakom koraku, granice je sve tee odrediti.
Stoga umjesto toga da bismo, mi odreivali granice djeci, trebali bismo
ustvari odrediti granice sebi. To jest, odrasli moraju prihvatiti svoj osobni
autoritet, a ne autoritarnu mo. To nikada nije lako. Proi e dosta vremena
prije nego roditelj uspije sebe iskontrolirati na taj nain da kod njega nema
prigovaranja ni kritiziranje.
Da bi se, uope zapoelo s procesom odbacivanja tih prije nauenih uloga,
trebalo neko vrijeme promatrati djecu i uoiti kada su sretna, tuna, ljuta ili
pak frustrirana. Veina roditelja, smatra on, tada bi uvidjela da u stvarnosti
postoje dvije slike o tom djetetu- njihova i stvarna!Djeca uvijek osjete kada
ih roditelji ponu ozbiljno shvaati pa odmah odgovore na to promjenom u
ponaanju.

Kada roditelji i odrasli ljudi postavljaju osobne granice, oni primarno tite
vlastite potrebe. Kada to mogu uiniti a da ne povrijede potrebe djece,
napreduje i proces interakcije u obitelji. (isto)
8
No, s obzirom na to da nitko nije savren, ne moe se uvijek izbjei
uzajamna povreda granica pa se dogaaju meusobne uvrede i ponienja.
No to je neizostavno u ljudskoj prirodi i obitelji. ak niti kada ga se
okrivljuje ili prenosi stav da je odraslli uvijek u pravu.
Najidealnije bi ipak bilo kada bi se roditelji suzdrali od trenutnog
donoenja odluka i upitali i dijete za miljenje. Na taj nain dijete bi
nauilo detaljnije preispitati sebe. Tako bi jaala i njegova samosvijest i
odgovornost prema sebi , a dijalog izmeu njih ostaje u granicama
dostojanstva.
Nekada a esto i danas, roditelji su ustrajali na kontroli svoje djece , pa su
ta djeca pribjegavala tome da vode dvostruki ivot- onaj za roditelje i onaj
o kome oni nita nisu znali. To je sve kvarilo njihov odnos.
Dananja djeca imaju vie slobode u odnosu s roditeljima I manje su
spremna podnositi lai ili zloupotrebu moi, a to zajedno stvara veu
potrebu za kvalitetnim procesom odluivanja u kojem sudjeluju djeca i
roditelji.( isto)
Kako bi se stvorilo pozitivno i zdravo ozraje u obitelji treba to vie
razogvarati a to manje doputati.

7. Obitelji s tinejerima
Adolescencija je razdoblje razvoja u kojem djeca imaju drugu priliku
upoznati tko su i postati to to jesu. (Juul,J., Naklada Pelago,2006.)
Nekada je, smatra pisac, adolescencija znaila vrijeme u kojem su se djeca
oblikovala u skladu sa eljama svojih roditelja, no shvaanje da to mora
neizostavno biti period pun nesklada i sukoba vie ne stoji. Do sukoba
prvenstveno dolazi stoga to roditelji nisu dovoljno spremni ili sposobni

prepoznati kako dijete postaje neovisna i jedinstvena osoba. Do svih

sukoba u obitelji dolazi jer lanovi obitelji ele razliite stvari. No u vrijeme
adolescencije kasno je za odgajanje, ono to su trebali nauiti nauili su u
prvih nekoliko godina ivota od roditelja. Sada u adolescenciji najvaniji
izvor inspiracije su im vrnjaci,

9
njihov unutarnji ivot i odrasli ali oni izvan obiteljskog kruga.
Roditelji tada jedino to mogu je opustiti se i uivati u svom djetetu, pa
makar rezultat njihovog dugogodinjeg rada i ne bio idealan, moraju ga
podrati svim srcem i nikako se ne baciti na preodgoj.

8.Roditelji

Kada se dvoje ljudi sretne, zaljubi i odlui ivjeti zajedno, razlike meu
njima puno su vee nego slinosti. Oni to znaju, no kao da im ljubav
pomuti razum i preseli ih u svijet mate.(Juul,J.,Naklada Pelago, 2006.)
Mislei da uzajamna ljubav i stvaranje njihovog zajednikog ivota ovise o
tome da budu to sliniji oni pokuavaju ostvariti odstupanje od sebe u
korist zajednice, no neto kasnije ve zahtjevaju da se ona druga osoba za
njih rtvuje kao dokaz ljubavi.
No, ukoliko elimo ivjeti u ravnopravnom partnerstvu sa suprunikom,
moramo potovati njegovu razliitost i svaki pokuaj generaliziranja
moramo uzeti s dozom zdrava razuma.
Od prethodnih je generacija kultura zahtjevala da se ljudi prilagoavaju,
ne da se razvijaju. Novozasnovana obitelj zahtjevala bi isto to i
prethodna:samortvovanje. Partneri su se morali odricati sebe zbog
drugih.

U modernim obiteljima, u kojima se odnosi temelje na ravnopravnom

dostojanstvu, zahtjevi su potpuno drukiji: konstruktivan odnos s
partnerom i djecom trai od nas spremnost da se razvijamo kao ljudska
bia, i to ne zbog uvjeta koje nam postavljaju drugi lanovi obitelji, nego
zato to osjeaju bol. (Juul,J.,Naklada Pelago,2006.)

10

9. Zakljuak

Knjiga Vae kompetentno dijete danskog terpaeuta Jespera Juula vrlo

jednostavno, no svakako s puno primjera iz ivota raznih obitelji a i
ponekom skicom prikazuje odnose unutar obitelji onakvim kakvi su bili,
kao i kakvi su danas ali i nudi rjeenja stalnih sukoba unutar obitelji.
Sukobi na relaciji roditelj dijete ili mu-ena nastaju zbog sve eseg
nedostatka komunikacija, nepostavljanja jasnih granica i nesreenih
odnosa. Na vrlo jednostavan nain on pojanjava kompetenciju i suradnju
djece koja je najvea ba u trenutcima kada mi mislimo da oni ne surauju
s nama. Ova knjiga je sjajan uvod onima koji se ele poblie upoznati sami
sa sobom i napokon, za pravo, sa svojim suprunikom i djecom. Ona je
prirunik pomou koje moemo poeti sagledavati pogeke i ispravljati ih
prije nego postane kasnoi doe do razvoda braka ili se pak posljedice
svega vrlo negtivno odraze ne dijete, njegovo samopouzdanje i razvoj.