1

KARAKTERISTIKE POVIJESTI EUROPE

KRAJEM XVII I TIJEKOM XVIII ST.

Temeljna obiljeja europske povijesti u navedenom razdoblju su:

Dvorski apsolutizam, koji se razvija u XVII st. i najvie je traga ostavio u
Francuskoj

Merkantilizam, kameralizam, fiziokratizam i ekonomski liberalizam kao

najznaajnije ekonomske doktrine

Prosvjetiteljstvo , zbog ega se XVIII st. esto naziva "stoljee filozofa"

Prosvijeeni apsolutizam

DVORSKI APSOLUTIZAM
Jedno od temeljnih obiljeja Europe u XVII i prvoj polovici XVIII st. bio je dvorski
apsolutizam, a njegova je mo bila utemeljena na apsolutnoj vlasti kralja. Jo poetkom
novog vijeka vladari europskih drava morali su potivati razliite pravne i posjednike
odnose prema plemstvu, te je to stalno vodilo meusobnim sukobima kralja i aristokracije, u
kojem su u veini sluajeva vladari izlazili kao pobjednici. Oblikovanje dvorskog apsolutizma
dakle ne prolazi bez sukoba, a nama najblii takav sukob odnosi se na urotu Zrinskih i
Frankapana protiv sredinjih institucija dvorske vlasti Habsburke Monarhije.
Tadanji teoretiari tvrdili su i da sama Biblija daje do znanja da je apsolutna vlast
kralja Boja volja, pa se prema tome, protivljenjem takvoj vlast ini grijeh. Takvim
uvjerenjem vladar dolazi iznad svih i nikome ne odgovara za svoje postupke, pa je stoga
donoenje ili ukidanje zakona doputeno samo vladaru. Potkrijepljenost takvim teorijama
omoguilo je uvjerenje u razdoblju dvorskog apsolutizma da i sav suverenitet drave
pripada kralju, jer on u svojoj dravi ima sva prava na raspolaganju. Imajui to u vidu nije
teko shvatiti kako je vladar koji je postao olienje dvorskog apsolutizma francuski kralj
Louis XIV, mogao izjaviti "drava, to sam ja!". Kralj se osjeao vlasnikom zemlje i ljudi i
nije mogao ni jednoj zemaljskoj sili odgovarati za upravljanje dravom. Europski
apsolutistiki kraljevi XVIII st.
osjeaju se odgovornima samo
pred Bogom, te ih nije mogao
svrgnuti niti narod niti rimski
papa.
Tek
e Francuska
revolucija,
ruei
dvorski
apsolutizam unijeti u teoriju
suvereniteta druge kriterije, koji
su
puno
blii modernom
poimanju suvereniteta naroda,
tj. da svi graani jedne drave
imaju pravo odrediti to se u
njihovoj zemlji mora dogaati.
Centralizacija
vlasti
bila je najdominantniji politiki
izraz u stoljeu dvorskog
Slika 1: Dvorac Versailles, 1668.g. U slijedeih etrdeset godina apsolutizma, a obiljeavaju ga
ureeni su i pozadinski vrtovi, pa je svojom glamuroznou Versailles
dva
neodvojiva
procesa:
postao zatitni znak dvorskog apsolutizma, koji su mnogi europski
ograniavanje
posebnih
vladari uskoro pokuali kopirati. I vanjtina i unutranjost palae imali
stalekih
prava,
tj.
plemstvo
su svrhu velianja lika i djela Louisa XIV.
gubi
ulogu
pokrajinskih
suvladara ili partnera u vlasti; gubitak prava povijesnih pokrajina, koje su bile bastion

2
samostalnosti lokalnog plemstva, a istovremeno se izgrauje sredinja dravna uprava s
mnotvom novih institucija. Sredite centralne vlasti postat e dvor, koji e svojom raskoi
odavati i mo vladara (Versailles, Schonbrnn...), a ujedno e sluiti i za privlaenje
dokonog plemstva koje se mora majhlat oko vladara ako eli zadrati drutveni status.
U dvorskom apsolutizmu plemstvo je izgubilo dio svojih tradicijskih moi, ali su mu
socijalne povlastice ostale gotovo netaknute. I dalje je osloboeno plaanja poreza, ivi od
prihoda sa svojih posjeda i zadrava prava nad seljacima sve do reformi prosvijeenog
apsolutizma. I najvie dravne slube i asnika mjesta uvaju se za aristokraciju.
Uz plemstvo, kao vodei sloj, na drutvenoj je sceni XVIII st. sve prisutnije bogato
(trgovako i manufakturno) graanstvo, iz ijih se redova uglavnom popunjavao inovniki
stale. Stekavi gospodarsku mo i intelektualnu naobrazbu, graanstvo je logino teilo i
prema politikoj moi, koje je bilo koncentrirano iskljuivo u rukama apsolutistikog vladara.
Graanstvo e tijekom XVII i XVIII st. odluujui politiki utjecaj imati samo u Engleskoj i
Nizozemskoj, a tek e Francuska revolucija omoguiti to isto u Francuskoj na kraju XVIII st.,
a u ostaloj Europi tijekom XIX st.

EKONOMSKE DOKTRINE
Merkantilizam
Rastronost dvora apsolutnog vladara, slava i sjaj kralja i kraljevske palae, plae
inovnika i ogromna cijena stajae vojske koja je bila osnova moi apsolutnog vladara,
zahtjevali su redovito isplaivanje velike mase gotovog novca. Da bi osigurali dravne
prihode, europski vladari posveuju gospodarstvu svoje zemlje veliku pozornost. Oslanjaju se
na merkantilistiku gospodarsku kolu i daju izvoznoj trgovini posebne privilegije.
Teorija merkantilizma poiva na naelu prema kojemu je za svaku dravu i njezin
dvor bitna prije svega aktivna trgovaka bilanca, kako bi zemlja izvozom dola do to vee
koliine zlata i srebra. To znai da je vanjska trgovina shvaena kao izvor kapitala, jer svaki
uvoz znai samo njegovo odlijevanje. Kako bi dola do izvoznog proizvoda u izgradnju
manufakturnih pogona najvie ulae sama drava zajedno sa dvorom. Golemu udaljenost od
manufakture do industrijskog pogona i industrijske revolucije, merkantilizam je svojim
uenjem uporno smanjivao, potiui gradnju cesta, kanala i razvoj pomorstva.
Merkantilistika politika zasluna je i to su hrvatske luke na Jadranu i nove ceste u zaleu
ve tijekom XVIII st. ugraene u gospodarski krvotok Europe.

Kameralizam
Kameralizam je u biti germanski oblik merkantilistike gospodarske kole.
Teoretiari kameralizma tvrdili su da je merkantilizam svojim davanjem prednosti trgovini i
manufakturi nanio veliku tetu poljoprivredi i seljatvu. Zato kameralisti nastoje dovesti
seljaka do boljeg poloaja to dovodi do ukidanja kmetstva u nekim zemljama, a osobna
davanja (tlaka) vlastelinu su smanjena. Na taj se nain seljaku omoguava laki ivot i
privreivanje da bi bio u mogunosti plaati porez. Takav proces u Habsburkoj Monarhiji
odvijao se kroz urbarijalne reforme (urbari su dokumenti koji utvruju meusobne odnose
vlastelina i kmeta). U perspektivi, kameralistika politika rezultirala bi veom
poljoprivrednom produktivnou koja bi stvorila vikove potrebne za vanjsku trgovinu.
I kameralizam dakle, polazi od naela da se bogatstvo drave temelji na akumulaciji
novca, koji se osim izvoza poljoprivrednih proizvoda treba skupiti iz dravnih dobara i
poveanih redovnih i izvanrednih poreza.

Fiziokratizam
Fiziokratizam je francuska gospodarska kola, a utemeljitelj je Francois Quesney,
koji svoja razmiljanja bazira na prosvjetiteljskoj ideji o slobodi gospodarskog nadmetanja.

3
Fiziokrati negiraju merkantilizam i njegovu politiku privilegiranja i pomaganja manufaktura,
te zahtjevaju potpunu slobodu trgovine i gospodarstva i zatite privatnog vlasnitva.
Prema razmiljanju fiziokrata gospodarski razvoj je mogu samo kada se stvaraju
vikovi u proizvodnji, a to je mogue jedino u poljoprivredi. Ideje fiziokratizma snano su
utjecale na kameralistiko uenje.

Ekonomski liberalizam
Temelje ekonomskog liberalizma udario je Britanac Adam Smith u svom djelu
"Bogatstvo naroda". Prema njegovim razmiljanjima bogatstvo naroda ne ovisi o koliini
plemenitih metala, ve o ukupnoj poljoprivrednoj i industrijskoj proizvodnji. Kao to i
sam naziv gospodarske teorije govori, ne bi smjelo biti dravne intervencije u gospodarstvo,
jer gospodarstvo samo stvara ravnoteu preko slobodnog trita, a to je tzv. laissez-faire
ekonomija.

PROSVJETITELJSTVO
Prvi obrisi prosvjetiteljstva prisutni su ve u europskih humanista koji su se posvetili
promatranju prirode i pokusima. Humanistiki uenjaci stvorili su modele misli koji e tek
sada u XVIII st. pratiti svjetonazor kolovanog graanstva. Kao pretee prosvjetiteljstva,
europski su humanisti utemeljili razvoj prirodnih znanosti, npr. N. Kopernik (15/16 st.) sa
svojom heliocentrikom slikom svijeta; njemaki astronom i matematiar J. Kepler (16/17
st.) koji je izraunavao kretanje planeta; Talijan G. Galilei (16/17 st.) otkrivao je mnoge
fizikalne zakone, a neokrunjeni znanstveni kralj, Englez I. Newton (17/18 st.) uspio je
dokazati da kretanje nebeskih tijela slijedi iste zakone kao i kretanje tijela na Zemlji, ...
Znanstveni uspjesi uvjerili su obrazovane Europljane u mogunosti ljudskog razuma.
Prirodni zakoni, koji upravljaju monim silama kao to su gravitacija ili magnetizam,
otkriveni su ljudskim razumom, pa zato se onda ne bi znanstvene metode primjenile na bolje
razumijevanje drutva, ekonomije i politike, s konanim ciljem rjeavanja svih problema u
drutvu. Na taj je nain Znanstvena revolucija 16. i 17. st. vodila prema novoj revoluciji u
razmiljanju, nazvanu Prosvjetiteljstvo. Njemaki filozof Immanuel Kant, prvi je opisao to
razdoblje pojmom prosvjetiteljstva, a nesvjesno je ustanovio i glavno geslo prosvjetitelja
sapere aude! (usudi se biti mudar ili misli svojom glavom).
Udio europskih naroda u promicanju prosvjetiteljstva nije bio jednak. Budui da se
graanstvo najbre razvijalo u Engleskoj, tamo je zapravo i niknulo prosvjetiteljsko
razmiljanje. Pokret se iz Engleske irio u Francusku, a njegova poetna faza zavrava u
Habsburkoj Monarhiji i Pruskoj. Tijekom XVIII st. koje se inae naziva "stoljee filozofije",
prosvjetiteljstvo djeluje i na sve ostale europske narode. Vrhunac je dosegnulo, svakako, u
Francuskoj, u djelima Montesquiea, Voltairea, Rousseaua, Diderota, D'Alamberta ...
Tijekom XVIII st. prosvjetiteljstvo postaje opi duhovni i intelektualni pokret u
europskim zemljama protiv dogmatskog autoriteta, koji je titio dvorski apsolutizam. Pristae
prosvjetiteljstva zalau se za pobjedu kritikog uma u knjievnosti, filozofiji, umjetnosti i
javnom ivotu. Prosvjetiteljstvo kao ideologija pripadalo je graanskom drutvu, koje postaje
vodei poduzetniki sloj, pa ak i zemlje dvorskog apsolutizma crpe svoju kreativnu snagu
dobrim dijelom iz graanstva, koje putem raznih inovnikih slubi preuzima upravu zemlje.
Temeljnu misao svog svjetonazora graanstvo je shvatilo kao irenje svjetlosti u mraku, kao
prosvjeivanje svijeta.
Glavna misao prosvjetiteljstva svakako je polazila od vjere u mo razuma. Ta je mo
bila tako naglaena da su prosvjetitelji omolavaavali sve ostale duhovne snage ljudi.
Vjerujui u vlastiti razum, razvijali su elju za slobodom miljenja i kritike. Zato su
prosvjetitelji sva naslijeena znanja i autoritete dovodili u pitanje. Time se borba prosvjetitelja
usmjerila protiv Crkve i apsolutizma, tj. protiv duhovnog i politikog starateljstva. Polazei

4
od zakonitosti prirode prosvjetiteljski mislioci su uili da je Bog u pradoba stvorio svijet, ali
se kasnije, u povijesno doba, vie nije uplitao u tijek njegova razvitka. Takvo vjersko
razmiljanje naziva se deizam, a slijedei deistiku misao prosvjetitelji su odbacivali sve
crkvene razlike, iz ega e se roditi uenje prosvjetiteljstva o potpunoj vjerskoj toleranciji.

Novi ideolozi i njihove ideje

Thomas Hobbes i John Locke, dva engleska filozofa iz 17.st. postavila su ideje koje su
se pokazale kljunima u prosvjetiteljskim razmiljanjima, iako su imali dijametralno suprotna
stajalita o ljudskoj prirodi i ulozi vlasti.
Thomas Hobbes Svoje ideje iznio je u djelu Leviathan. U njemu Hobbes tvrdi da su
ljudi po prirodi okrutni, pohlepni i sebini. Ako ne
bi bili strogom kontrolom, ljudi bi se iscrpljivali u
stalnoj meusobnoj borbi, a ivot u takvom
prirodnom stanju bio bi krajnje samotan, surov i
kratak. Da bi izbjegli takav surov ivot, ljudi
sklapaju meusobni dogovor kojim svoja prirodna
prava i slobode mijenjaju za organizirano drutvo.
Hobbes u Leviathanu tvrdi da samo mona vlast
moe osigurati sreeno drutvo, a za njega je
jedini oblik mone vlasti apsolutna monarhija.
Time Hobbes opravdava i tadanje elje engleskih
kraljeva za apsolutnom vlau.
John Locke Bio je puno optimistiniji po
pitanju ljudske prirode od Hobbesa. Tvrdio je i da
ljudi imaju odreena prirodna Slika 2: Mary Wollstonecraft. Prosvjetiteljski slogan o slobodi i
prava, tj. prava koja im pripadaju jednakosti nije se doticao ena, a rijetko koji prosvijetitelj je doputao
od roenja, a ona ukljuuju, prije mogunost izjednaavanja mukaraca i ena u pravima. Mary
Wollstonecraft bila je poznata britanska drutvena kroniarka, koja je
svega, pravo na slobodu, ivot i prihvaala misao da je prva dunost ene da bude dobra majka, ali je
vlasnitvo. U svom djelu Dvije takoer tvrdila da ena moe sama odluiti to je za nju dobro bez da
rasprave o vladi Locke tvrdi da pita svog mua, brata ili oca. Izdala je 1792. djelo A Vindication of the
Rights of Woman (Obrana enskih prava), u kojem trai jednaka
su ljudi stvorili vlast da zatite prava za obrazovanje ena. Time bi ene dobile orue za svoju borbu
svoja prirodna prava, a prema za jednakost s mukarcima.
njegovu miljenju najbolja je vlast
koja ima ograniene moi i koja je prihvaena od svih graana, a to je republika. John Locke
predloio je prilino radikalnu ideju za to vrijeme. Naime, vlast bi trebala imati obveze prema
onima kojima vlada, jer onaj koji vlada na vlasti je zahvaljujui drutvenom ugovoru sa
stanovnicima. Ako vlast zanemari svoje obveze ili narui ljudska prirodna prava, stanovnitvo
ima pravo sruiti takvu vlast. Takvom idejom Locke opravdava Glorious Revolution u
Engleskoj 1688. kojom je sruena apsolutistika vlast kralja. Ideje Johna Locka imat' e
znaajan utjecaj na voe amerike revolucije (Jefferson, Franklin...), ali i na sve ostale borce
za ostvarivanje liberalnih i republikanskih ideja irom Europe i Latinske Amerike.
Charles Louis de Secondat baron de Montesquieu Vrlo irokog obrazovanja i pogleda, a
specijalizirao se za prouavanje svih oblika vlasti irom svijeta i tijekom povijesti. Takva
specijalnost uinila ga je estokim kritiarem apsolutne monarhije. Njegovo glavno djelo
Duh zakona, bavi se upravo raspravama o oblicima vlasti kroz povijest. U tom djelu
Montesquieu tvrdi kako je najbolji nain za zatitu opih sloboda podijeliti vlast na tri glavne
grane zakonodavnu, izvrnu i sudsku. Tome je dodao i mogunost da se sve grane

5
meusobno kontroliraju. Montesquieuova razmiljanja vrlo e brzo naii na plodno tlo kod
stvaratelja SAD.
Francois-Marie Arouet Voltaire - Bez njega se ne moe spomenuti niti jedna misao o
prosvjetiteljstvu. Bio je irokih pogleda i stvaralakog opusa, te je istovremeno pisao poeziju,
bavio se povijeu, i pisao filozofske i politike eseje. Veinu svojih ideja i razmiljanja po
pitanju drutvenih odnosa crpio je iz politikog ivota Engleske u koju je esto odlazio. Bio je
neumoran, ali i duhovit u svojim kritikama francuskog drutva, posebno korumpiranih
birokrata i nikoristi aristokracije. S olovkom u ruci napadao je nejednakost, nepravdu,
praznovjerje, trgovinu robljem, vjerske predrasude i sl. esto je bio plod cenzorskih pritisaka,
pa je u svom najpopularnijem djelu, satirikom romanu Candide izrugivao europsko i
francusko drutvo preko glavnog junaka, koji putuje Europom, Amerikom i Bliskim Istokom
u potrazi za najboljim od moguih svijetova. Iako je bio zatvaran i proganjan od Crkve i
francuske vlasti, do kraja se borio za principe slobodnog govora i miljenja Ne slaem se s
onim to eli rei, ali do smrti u braniti pravo da to slobodno kae
Jean Jacques Rousseau - On je bio uvjerenja da su ljudi u svom prirodnom stanju u biti
dobri (ideja o plemenitom divljaku), ali je ta uroena nevinost pokvarena utjecajima
modernijeg drutva, a posebno se to odnosi na nejednaku distribuciju vlasnitva (sjajno za
budue ljeviarske revolucionare). Svoje glavne ideje o vlasti i drutvu, Rousseau je iznio u
svom djelu Drutveni ugovor, gdje suverenitet naroda postavlja kao temelj modernog i
demokratskijeg drutva, u kojem bi ljudi sami a ne kralj ili parlament donosili zakone.
Rousseau je takoer puno nade postavljao u opu volju, naime, tvrdio je da dobro zajednice
kao cjeline treba staviti iznad individualnih potreba (taman da totalitaristi pokupe takvu
misao).
Denis Diderot i Jean D'Alambert najzasluniji za izdavanje 28 svezaka Enciklopedije,
kapitalnog djela prosvjetiteljstva, na kojoj su suraivali svi priznatiji "mozgovi" tog vremena.
Crkva je vrlo brzo stavila Enciklopediju u "Indeks zabranjenih knjiga" , koju pravovjerni
Katolik ne bi smio itati, a
francuske vlasti tvrdile su da
Enciklopedija
predstavlja
napad na javni moral.
Usprkos svim pritiscima,
Enciklopedija je uspjela u
irenju
prosvjetiteljskih
ideja irom Europe, ali i
Amerike.

Utjecaj
Prosvjetiteljstva
Utjecaj
prosvjetiteljstva
na javni
ivot bio je vrlo jak,
posebno na vie graanske
slojeve i obrazovane ljude,
ali kako je dolo do
stvaranja novog, urbanog
javnog mnijenja, koje je
odvojeno
od
dvorskog,
visokog drutva i mnogi

Slika 3: S alon kod poznate Marie-Therese Geoffrin, u njezinoj kui u Rue

S t. Honor. Na ovakvim salonima okupljali su se intelektualci, moni

aristokrati, diplomati, dravnici, umjetnici I mnogi drugi obrazovani ljudi.
itali su, sluali i debatirali o prosvjetiteljskim idejama, ali bavili su se i
politikim i ekonomskim temama. Takvi saloni, a posebno ovaj kod
madamme Geoffrin postali su pravi forumi za kreiranje javnog mnijenja.
Glavni zabavlja bio je tada mladi glazbeni genij, Wolfgang Amadeus
Mozart.

6
obrazovaniji pripadnici aristokracije ukljuili su se u taj novi intelektualni pokret. Pismenost
se sve vie poveava, a s tim u vezi olakava se i pristup knjigama i ostalim tiskovinama.
Snanije intelektualno ozraje mijenja i vrstu tiva koje se ita, jer u ii vie nije pobona
literatura, ve ponajvie svjetovna i suvremena filozofska djela, ali najvanije je naglasiti da
se poinje itati zbog vlastitog promiljanja i ugode.
London i Pariz postali su glavna okupljalita izdavaa i italake publike. irom
Pariza otvaraju se "salle de lecture", gdje se moglo pretplatiti na pravo itanja u knjinicama,
ali najvanija intelektualna mjesta Pariza i itave prosvjetiteljske Europe bili su pariki
saloni, gdje su Voltaire i ostali itali svoja djela pa se o njima raspravljalo. Te salone su
vodile mnoge poznate "salonniers", tj. imune parike dame, dobro obrazovane i naitane,
koje su bile medijatori svakotjednih rasprava. Na te je rasprave svatko bio dobrodoao, tko se
znao ponaati, ali naravno da bi neko "jako" ime doprinijelo atraktivnosti samog salona, pa su
esto pozivani pripadnici aristokracije. Bez obzira tko je tko svi su imali iste anse za
izricanje svojih misli. Najpoznatiji salon bio je onaj madamme Marie Therese Geoffrin,
koja je na svoje knjievne salone uspjevala dovesti sve najpoznatije intelektualne face
vremena. Kod nje su dolazili obrazovani Amerikanci, koji su na taj nain eljeli odrati
intelektualni korak s Europom, odravala je i pismenu korespodenciju sa mnogim vladarima,
a najpoznatija je bila Katarina II Velika. Neto slino parikim "salonniers", bile su
londonske "bluestockings" (zbog prepoznatljivih plavih arapica koje su nosile), ali su one
vie bile hostese okupljanja, za razliku od svojih parikih kolegica koje su bile sposobne
ukljuivati se u rasprave.
Moglo bi se na kraju rei da najvei doprinos prosvjetiteljstva, posebno u Francuskoj,
nije bila kreacija programa za politike i drutvene promjene, nego kreacija politikog i
drutvenog ozraja koje e dovesti do promjena.

PROSVIJEENI APSOLUTIZAM
Izmeu europskih vladara u vrijeme dvorskog apsolutizma i vladara koji su pripadali
krugu prosvijeenog apsolutizma postoji golema kvalitativna razlika. Vladar prosvijeenog
apsolutizma nije se vie mogao osjeati vlasnikom drave poput Louisa XIV, kome se
pripisuje poznata izreka "drava to sam ja", i koji je vjerovao da svi Francuzi moraju
pridonositi velianju slave i sjaja njegove vladavine. Prosvijeeni vladar temeljio je svoj
poloaj i dolazak na prijestolje prije svega na nunosti i korisnosti autoritarnog vodstva
dravom. Polazei od toga
novog pravila, koje oblikuje lik
prosvjeenog vladara, oni se
esto
nazivaju
"prvim
slubenicima drave".
Ma koliko se na prvi
pogled
inilo
da
izmeu
dvorskog
apsolutizma
i
prosvjetiteljstva postoji veliki
rascjep, povijest Europe XVIII
st. (osim Francuske) navodi na
drugaije
zakljuke.
Apsolutizam
dvora
je
najveim
Slika 4: Josip II kao pravi "sluga drave." Uvjeren da kao
djelom
dopustio
duhovni
pravi prosvijeeni monarh mora paziti na dobrobit svojih
pokret,
preuzimajui
i
sam
podanika, poeo se petljati u apsolutno sve sfere politikog I
drutvenog ivota. Na slici ga vidimo kako poduava seljake
prosvijeene misli i odreujui
efikasnom nainu oranja zemlje, kao da oni to do tada nisu
vrste
granice
koje
znali.
prosvjetiteljstvo
nije
smjelo

7
prijei. Prosvjetiteljstvo nije smjelo dirati u dravni autoritet, te nije smjelo isticati zahtjeve za
znaajnijom promjenom drutvenog sustava. Prihvaajui opi pokret protiv dogmatskog
autoriteta kao pobjedu kritikog uma, mnogi europski vladari zduno pristupaju
prosvjetiteljstvu i provode vrlo objektivne reforme koje se temelje na pravu. Takvo drutvo
(kak' bi to Nijemci rekli Rechsstaat) ne zahtjeva pisani ustav ili narodno predstavniko tijelo,
jer monarh i asno inovnitvo, oboje s osjeajem javne odgovornosti najbolje e se brinuti za
osiguranje graanskih prava.
Marija Terezija (1740-1780) sebe nije smatrala prosvjetiteljskom vladaricom, iako je
radila neke reforme koje su ile u tom smjeru, npr. zatita seljaka od vlastelinskog
zlostavljanja i pretjeranog izrabljivanja. Dekretom Marije Terezije sve su kole stavljene pod
dravni nadzor, a npr. 1776.g. otvorena je u Zagrebu Akademija koja je imala teoloki,
filozofski i pravni fakultet (podignuto na razinu Sveuilita 1874.g.).
Pravi prosvjetitelj i najpoznatiji provoditelj reformi "odozgo" bio je habsburki vladar
i sin Marije Terezije, Josip II (1780-1790), najprosvjeeniji meu prosvjeenim vladarima
XVIII st., ali istovremeno i najautokratskiji (prilino teka kombinacija). Josip II bio je
uvjerenja da je osnovno pravo naroda da se njime kvalitetno vlada, zato je krenuo u
provoenje nekoliko reformi koje su bile najisticanije od strane prosvjetiteljskih
intelektualaca: sloboda izraavanja, vjerska tolerancija, dravna kontrola nad Crkvom i
pravna reforma.
Znaajno reduciravi kraljevsku cenzuru, otvorio je put Beu da postane jedan od
centara literarnih aktivnosti. Svojim ediktom o toleranciji iz 1781.g., osigurao je prava
idovima i Protestantima (otiao je ak tako daleko da je nekim idovima dao i plemiku
titulu), a s druge strane reducirao je utjecaj Katolike crkve, posebno rasputajui mnoge
samostane i eliminirajui autoritet Rima i pape na Crkvu u Habsburkoj Monarhiji.
Naredio je izdavanje novog krivinog zakonika, koji je bio mnogo blai po pitanju
postupanja prema optueniku, ali to je najznaajnije, zakonik nije poznavao klasnu
diferencijaciju, pa su i seljaci i aristokrati bili podloni jednakim kaznama za ista (ne)djela.
Najvanija reforma Josipa II zadire u poboljanje kvalitete ivota seljaka i kmetova,
jer ukida kmetstvo i ini kmetove potpuno slobodnima i vlasnicima zemlje koju obrauju.
Dobivaju potpunu slobodu kretanja, enidbe i odabira zanimanja po svojoj volji. Ta reforma
mu je donijela najvie problema, jer veleposjednicima je to bio no u lea, a sami seljaci nisu
ba imali prevelikog povjerenja u centralnu vlast zbog njene vjerske politike.
Pri kraju svog ivota, Josip II je ve bio "malo maka", ponajvie zbog snane
opozicije njegovim reformama, pa je ukinuo sve svoje reforme osim one o vjerskoj toleranciji.