1) HIPSOMETRIJSKA KRIVULJA

Grafiki prikaz
odnosa nadmorske
visine (ordinata) i
povrine dijela sliva
iznad te nadmorske
visine (apscisa). Vrlo
esto se primjenjuje i
standardizirani oblik
hipsometrijske
krivulje radi
mogunosti
usporedbe razliitih slivova.

2) SCS METODA
Ovu metodu je razvila Sluba za ouvanje tla Amerikog odjela za
poljoprivredu za primjenu u seoskim podrujima, te je kasnije prilagoena
uporabi u urbanim podrujima te za primjenu na raunalima. SCS metoda
polazi od injenice da na malom slivu za vrijeme dugotrajne kie kumulativno
otjecanje s vremenom postaje jednako kumulativnoj oborini. Razlika
kumulativne oborine P i otjecanja u nekoj toki odlazi u podzemnu retenciju
sliva iji se maksimalni kapacitet prikazuje oznakom S. Prema metodi, izraz za
kumulativnu oborinu Pe je

PI aPe
P
= e
S
PI a Umjesto izraza za kumulativnu oborinu koristi se CN, broj
krivulje otjecanja koja se odreuje na temelju vegetacijskog pokrova, naina
povrinske obrade zemljita i tipa tla. Ovisno o uvjetima otjecanja, postoje
etiri grupe tla (A, B, C, D) sa razliitim karakteristikama. CN je praktiki
koeficijent otjecanja koji obuhvaa utjecaj infiltracije, akumulacije i trajanja
oborina. SCS metoda ima najbolju primjenu pri odreivanju kumulativnog i
vrnog dotoka. Rezultati su prikazani u obliku hidrograma vodnih valova na
promatranim profilima za razliite povratne periode.

3) JEDININI HIDROGRAM
Definira se kao hidrogram nastao kao rezultat
efektivne oborine veliine 1 mm jednoliko
raspodijeljene po slivu za vrijeme T.
Karakteristine vrijednosti jedininog
hidrograma su vrna vrijednost protoka up,
bazno vrijeme kao ukupno vrijeme trajanja
hidrograma, vrijeme porasta hidrograma tp te
vrijeme koncentracije (vrijeme izmeu kraja
oborine i kraja hidrograma) i vrijeme pomaka
(vrijeme izmeu teita oborine i vrha
hidrograma). Jedinini hidrogram se koristi za
proraun direktnog otjecanja prema
pretpostavci da se sliv na kojem se odvija

transformacija efektivne kie u hidrogram direktnog otjecanja ponaa kao

linearan i stacionaran sustav u kojem vae principi proporcionalnosti i
superpozicije. Prema njima, kie jednakog trajanja proizvode hidrograme
priblino jednake baze koja ovisi o trajanju kie, veliina ordinata hidrograma
je proporcionalna volumenu efektivne oborine za jednako trajanje kie, dok je
oblik hidrograma direktnog otjecanja izazvan efektivnom oborinom odreenog
trajanja nezavisan od prethodnih i buduih kia.

4) S-KRIVULJA
S-hidrogram je hidrogram
uslijed kontinuirane efektivne
oborine ije je trajanje dulje
od vremena koncentracije
sliva. Ako vrijeme trajanja
oborine dosegne vrijeme
koncentracije sliva, S krivulja
postaje horizontalna pod
pretpostavkom jednolikosti
oborine u vremenu i prostoru.
Ona omoguava definiranje
jedininog hidrograma uslijed
efektivne oborine koja ima
neko drugo proizvoljno
trajanje T. Formiranje
krivulje kree od sumiranja
jedininih dijagrama trajanja
, rezultirajui hidrogram se pomakne za interval vremena T, oduzmu se
pripadne ordinate i podijele sa T/ ime se definira jedinini hidrogram uslijed
efektivnih oborina trajanja T.

5) KORELACIJA
Korelacija predstavlja suodnos ili meusobnu povezanost izmeu razliitih
pojava predstavljenih vrijednostima dviju varijabli. Pri tome povezanost znai
da je vrijednost jedne varijable mogue s odreenom vjerojatnou
pretpostaviti na osnovi saznanja o vrijednosti druge varijable. Promjena
vrijednosti jedne varijable utjee na promjenu vrijednosti druge varijable.
Korelacija moe biti linearna ako su toke grupirane oko pravca, ili nelinearna
ako su toke grupirane oko neke druge krivulje. Koeficijent korelacije izraava
mjeru povezanosti izmeu 2 varijable te se kree od +1 do -1.

6) HORTONOVA METODA ZA PRORAUN INFILTRACIJE

Hortonov model sastoji se od 2 jednadbe:

f ( t )=f c + ( f 0 f c ) ekt

F ( t )=f c t+

f 0f c
(1ekt )
k

poetni prirast vlage u tlu

fc prirast infiltracije na kraju
k konstanta opadanja

7) EVAPOTRANSPIRACIJA
Evapotranspiracija predstavlja proces
prijelaza vode iz tekueg u plinovito
stanje. Sastoji se od evaporacije (transfer vode u atmosferu s povrine vode ili s
golog zemljita i predmeta na njemu) i transpiracija (transfer vode u atmosferu
kroz vegetaciju preko pora na vanjskom sloju listova biljaka, ne odvija se preko
noi). Preduvjet za evapotranspiraciju su dostupna latentna toplina isparavanja i
otklanjanje evapotranspirirane vodene pare u atmosferu kako bi se proces mogao
nesmetano odvijati. Evapotranspiraciju nije mogue precizno izravno mjeriti na
terenu, a najpouzdanija metoda odreivanja potencijalne evapotranspiracije je
preko Penman-Monteithove jednadbe.

8) RAZDVAJANJE HIDROGRAMA
OTJECANJA
Hidrogram je grafiki prikaz protoka u funkciji
vremena (izvor, vodotok) na iji oblik
uvjetuju fiziko-geografski i klimatski
imbenici nekog sliva. Oblik hidrograma se
sastoji od razdoblja porasta, razdoblja vrnog
dijela i razdoblja opadanja. Hidrogram je
mogue razdvojiti na komponente direktnog i
baznog otjecanja. Direktno otjecanje Qd
podrazumijeva oborine direktno pale na
povrinu vodotoka, terena i brzo potpovrinsko
otjecanje, dok bazno otjecanje Qb obuhvaa
komponentu sporog potpovrinskog
otjecanja i otjecanje podzemnih
voda.

9) EFEKTIVNE OBORINE
Efektivna oborina je ona oborina
koja sudjeluje u formiranju
hidrograma direktnog otjecanja, a
predstavlja oborinu palu na
povrinu vode i povrinsko
otjecanje. Efektivna oborina
predstavlja ukupnu oborinu

umanjenu za gubitke u slivu (evaporacija, evapotranspiracija, zadravanje,

zapunjavanje depresija).

10) KOEFICIJENT OTJECANJA, CN BROJ

Koeficijent otjecanja C=Pe/P u nekom razdoblju se odreuje kao odnos izmeu
ukupnog volumena otekle vode i ukupnog volumena oborina na slivu. Na
slivovima s prirodnim reimom otjecanja i konkretno definiranim hidrolokim
vododjelnicama uzima vrijednost manju od jedan.
CN broj ili broj krivulje otjecanja koristi se pri SCS metodi prorauna protoka
otjecanja, u direktnoj je vezi s maksimalnim kapacitetom retencije S (vidi 1) SCS
metoda), odreuje se tablino i ovisi o vegetacijskom pokrovu, nainu povrinske
obrade zemljita i tipu tla.

11) KRIVULJA RECESIJE

Nakon prestanka
povrinskog otjecanja,
dolazi do podzemnog
otjecanja ije trajanje
ovisi o
karakteristikama
slivnog podruja.
Analiza opadajueg
dijela hidrograma
otjecanja koji odgovara
bezoborinskom
razdoblju naziva se
analiza recesije i
predstavlja dobar uvid u strukturu vodonosnika. Oblik krivulje recesije ovisi o
poroznosti i prihranjivanju iz susjednih slivova, dok su idealni uvjeti za analizu
krivulje recesije bezoborinsko razdoblje u trajanju nekoliko mjeseci rijetka
pojava. Vei broj krivulja omoguava definiranje zajednike prosjene recesijske
krivulje i anvelope minimuma.

12) PALMEROVA METODA BILANCE

Palmerova metoda koristi se za raunanje sadraja vode u tlu (S) tijekom
odreenog perioda. Komponente bilance vode sadrane su u jednadbi na granici
tlo-zrak:

P+ L=ET + R+ RO gdje P oznaava oborinu, L gubitak, ET evapotranspiraciju, R

procjeivanje i RO otjecanje. Potencijalna evapotranspiracija se rauna preko
empirijskih formula, dok su za ostale komponente zadani uvjeti za njihovo
proraunavanje koji ovise o debljini slojeva tla i veliini pojedinih komponenti.
Potrebno je poznavati sadraj vode u tlu samo na poetku razdoblja prorauna, a
ostale vrijednosti se dobiju raunski preko promjene vode po mjesecima.
Promatra se promjena u odnosu na prethodni mjesec po slojevima tla. Biranje
broja vesta i dubina tla je neogranieno, a komponente bilance vode najvie ovise
o koliini oborine, temperaturi i vrsti tla.

13, 14) INFILTRACIJA I PERKOLACIJA

Infiltracija je jedna od bitnih komponenti formiranja otjecanja po povrini terena,

a predstavlja glavne gubitke oborina u vidu uvoenja tekue vode u tlo kroz
njegovu povrinu ili kroz plitke rupe i jame. Bitno utjee na smanjenje koliine
poplavnih voda i erozije tla, nadopunjavanje rezervoara podzemne vode,
popunjavanje pora tla i dopunjavanje vodnih tokova pri sunim razdobljima. Ako
je intenzitet kie vei od intenziteta infiltracije, dolazi do stvaranja tankog sloja
vode na povrini koji se naziva
povrinski tok. Razliite vrste tla imaju
razliite kapacitete infiltracije koja je
direktno proporcionalna veliini zrna
tla kod pijeska je najvea, a kod gline
najmanja.
Perkolacija predstavlja proces toka
podzemne vode kroz nezasienu zonu
do razine podzemne vode (zasiena
zona).

15, 16) DIREKTNO I BAZNO

OTJECANJE
Direktno otjecanje Qd podrazumijeva
oborine direktno pale na povrinu
vodotoka, terena i brzo potpovrinsko
otjecanje, dok bazno otjecanje Qb obuhvaa komponentu sporog potpovrinskog
otjecanja i otjecanje podzemnih voda.

17) KOMPONENTE BILANCE VODA (PALMER)

Vidi 12.

18) EFEKTIVNA OBORINA SCS METODA

Direktno otjecanje ili efektivna oborina je u funkciji ukupnih oborina i kapaciteta
podzemne retencije sliva. Prema SCS metodi, na malom slivu za vrijeme
dugotrajne kie kumulativno otjecanje s porastom vremena postaje jednako
kumulativnoj oborini te u svakom trenutku vrijedi relacija

PI aPe
P
= e
S
PI a gdje je P ukupna oborina, Ia gubitak prije poetka povrinskog
otjecanja, Pe kumulativna efektivna oborina i S maksimalni kapacitet retencije. U
SCS metodi parametar S se zamjenjuje sa CN brojem krivulje za koji vrijedi
relacija

CN =

1000
10+S

19) ODNOS P/Pe (GRAFIKI), CN BROJ

P/Pe se inae zadaje tablino, generalno je graf rastua krivulja sa nagibom veim
od . CN broj je objanjen u 2).

21) ITP KRIVULJA

KRIVULJE RASPODJELE,
VEZA I NASTAJANJE
ITP krivulja je krivulja koja prikazuje
vjerojatnost pojave razliitih
kratkotrajnih intenziteta oborina za
razliita trajanja oborina na danoj
lokaciji te predstavlja vezu izmeu
trajanja, intenziteta i ponavljanja
oborina. ITP krivulje predstavljaju
familiju krivulja razliitih povratnih
razdoblja s trajanjem kie na apscisi i
intenzitetom na ordinati, te se crtaju u
logaritamskom mjerilu. Analitiki izraz
za odreivanje familije krivulja je

i=

a T
c
tk

gdje je i intenzitet kie, T povratno razdoblje, tk trajanje kie, (abc)

koeficijenti odreeni po teoriji najmanjih kvadrata.

22) IZOHIJETE, IZOKRONE, IZOTAHE

Izohijete su linije jednakih koliina oborina. Metoda izohijeta koristi se za
odreivanje srednje oborine na slivnom podruju.
Izokrone su linije jednakih vremena otjecanja vode sa sliva. Metoda izokrona se
koristi za odreivanje sintetikog hidrograma direktnog otjecanja. Pretpostavka
metode je da voda s pojedinih dijelova sliva stie do izlaznog profila vodotoka u
razliitim vremenskim intervalima t.
Izotahe su linije jednakih brzina i prikazuju se po povrini poprenog presjeka. Na
vertikalama se upisuju vrijednosti izmjerenih brzina, a do veliine protoka se
dolazi raunanjem volumena tijela vode.

23) POVRATNI PERIOD

Povratni period predstavlja prosjean vremenski interval tijekom kojeg e se
barem jedan put pojaviti promatrana hidroloka veliina vea ili jednaka
odreenoj vrijednosti koja se analizira. U praksi se javljaju povratni periodi od 2,
5, 10, 25, 50, 100, 200, 500 i 1000 godina.

24) KRIVULJA PROTOKA

Protok je jednoznana funkcija vodostaja to prua mogunost odreivanja
protoka na temelju zabiljeenih vodostaja. Mjerenje vodostaja se obavlja
svakodnevno, kontinuirano se biljee razine vode putem razliitih mjernih ureaja
postavljenih na mjernom profilu. Kontinuirana mjerenja protoka su, pa, skupa i u
praktinom smislu zahtjevna, pa je neophodno da se na temelju odreenog broja
istovremenih mjerenja protoka i vodostaja definira krivulja protoka Q=Q(H).
Jednoznana krivulja protoka se uspostavlja u uvjetima stacionarnog i jednolikog
teenja, a na temelju nje se preko registriranih vodostaja dolazi do ordinata
hidrograma otjecanja Q=Q(t). Promjenom korita rijeke, nailaskom poplavnih

valova i pojavom nestacionarnog

teenja moe se promijeniti i krivulja
protoka.

25) KRIVULJA
RASPODJELE
Krivulje raspodjele
predstavljaju zakon
vjerojatnosti pojave
neke hidroloke
veliine. Hidroloke
veliine promatrane
kao varijable mogu
biti diskretne i
kontinurane.
Diskretna varijabla
zadana je skupom
ureenih parova
vrijednosti i
pripadajuih
vjerojatnosti, dok je
kontinuirana sluajna
varijabla definirana
ostvarivanjem vrijednosti nekog intervala uz pripadnu funkciju gustoe
vjerojatnosti f(x). Da bi doli do pojma vjerojatnosti pojave neke hidroloke
veliine, potrebno je na temelju mjerenih podataka odrediti mjerodavnu funkciju
raspodjele, iji se grafiki prikaz naziva krivulja raspodjele.

Krivuljom raspodjele se dobiju znaajne informacije o empirijskom nizu na temelju

nekoliko parametara (aritmetika sredina, varijanca, koeficijent varijacije i
asimetrije).
sr

x =

1
x
N i=1 i

1
sr 2
x ix ) Odreivanje vjerojatnosti pojave sluajne
(

N i =1

varijable kree s odreivanjem empirijske razdiobe

P ( X xm)=

m0,5
nakon koje se bira teorijska funkcija raspodjele i testira
N

njihova prilagodba. Teoretska funkcija ovisi o parametrima. Oblici krivulja mogu

biti razliiti, a najee se koriste normalna, lognormalna i Gumbelova raspodjela.

26) NIZOVI

PREKORAENJA, NIZOVI
EKSTREMA