S Reskovic Teorija Oblikovanja Deformiranjem

SVEUILITE U ZAGREBU
METALURKI FAKULTET
TEORIJA OBLIKOVANJA
TEORIJA
OBLIKOVANJA
TEORIJA
OBLIKOVANJA
DEFORMIRANJEM
DEFORMIRANJEM
Stoja Rekovi
Sisak, 2014
Fakultetsko vijee Metalurkog fakulteta na svojoj 7. redovitoj sjednici od 27. oujka

2014. godine imenovalo je Povjerenstvo za recenziju nastavnog teksta Teorija
oblikovanja deformiranjem u sastavu:
Prof.dr.sc. Ladislav Lazi
Prof.dr.sc. Proper Matkovi.
Povjerenstvo je pozitivno ocijenilo nastavni tekst. Na prijedlog Povjerenstva Fakultetsko
vijee je na svojoj 13. redovitoj sjednici od 22. rujna 2014. godine donijelo odluku da se
nastavni tekst Teorija oblikovanja deformiranjem postavi na internetske stranice
Metalurkog fakulteta.
SADRAJ
1. UVOD
2. FIZIKALNA I FIZIKALNO KEMIJSKA TEORIJA DEFORMACIJE
FIZIKALNA PRIRODA DEFORMACIJE

Deformacija monokristala
Mehanizmi plastinog teenja
Greke u kristalnoj reetci
Dislokacije
Deformacija polikristala
Hladna plastina deformacija
Topla plastina deformacija
6
7
9
14
15
18
20
25
BRZINE KOD DEFORMACIJE

Brzina alata
Brzina deformacije materijala
Brzina gibanja pojedinih estica u deformiranom tijelu tijekom
deformacije
28
28
29
2.3.
2.3.1.
2.3.2.
2.3.2.1.
2.3.2.2.
2.3.2.3.
2.3.2.4.
2.3.2.5.
2.3.2.6.
PLASTINOST METALA
Pokazatelji plastinosti
Analiza utjecajnih faktora na plastinost
Utjecaj kemijskog sastava i strukture
Utjecaj temperature
Utjecaj brzine deformacije
Utjecaj stanja naprezanja materijala
Utjecaj dimenzija deformiranog tijela
Mogunost poveanja plastinosti
31
33
34
35
37
37
38
39
39
2.4.
2.4. 1.
2.4.1.1.
2.4.1.2.
2.4.1.3.
2.4.1.4.
2.4.1 5.
OTPOR DEFORMACIJI
Utjecajni parametri na otpor deformacije
Utjecaj kemijskog sastava
Utjecaj temperature deformacije
Utjecaj brzine deformacije
Utjecaj stupnja deformacije
Ovisnost deformacijskog otpora o kontaktnom trenju
39
40
40
40
41
42
42
TRENJE PRI OBLIKOVANJU DEFORMACIJOM

Teorijske osnove trenja kod oblikovanja deformiranjem
Tehnoloka maziva
Utjecaj pojedinih faktora na proces trenja u uvjetima
oblikovanja metala deformiranjem
42
43
46
46
2.1.
2.1.1.
2.1.1.1.
2.1.1.2.
2.1.1.3.
2.1.2.
2.1.2.1.
2.1.2.2.
2.2.
2.2.1.
2.2.2.
2.2.3.
2.5.
2.5.1.
2.5.2.
2.5.3.
30
2.5.4. Utjecaj trenja na provedbu tehnikih procesa

2.6. PREGLED METODA ISPITIVANJA PLASTINISTI
2.6.1. Ispitivanje plastinosti i otpora deformaciji
2.6.2. Nove metode u ispitivanju plastinosti i otpora deformaciji
3. MEHANIKO MATEMATIKA TEORIJA OBLIKOVANJA
DEFORMIRANJEM
3.1.
3.1.1.
3.1.2.
3.1.3.
2.1.4.
2.1.4.1.
2.1.4.2.
2.1.4.3.
NUMERIKO I GRAFIKO ODREIVANJE NAPREZANJA

Naprezanja u toki tijela u nagnutoj ravnini
Glavna normalna naprezanja
Glavna tangencijalna naprezanja
Grafiko odreivanje naprezanja
Linijsko stanje naprezanja
Plono stanje naprezanja
Prostorno stanje naprezanja
49
51
51
54
59
59
60
63
66
68
69
70
71
3.2. RASPODJELA NAPREZANJA I UVJETI RAVNOTEE

3.2.2.1. Uvjeti ravnotee za osnosimetrino napregnuto stanje
72
75
3.3.
3.3.1.
3.3.2.
3.3.2.1.
3.3.2.2.
3.3.3.
3.3.5.
TEORIJA DEFORMACIJE
Teorija malih deformacija
Uvjeti plastinog teenje
Hipoteza najveeg tangencijalnog naprezanja
Hipoteza najvee deformacijske energije
Zakon plastinog teenja
Veze meu naprezanjima i deformacijama
76
77
78
79
79
84
86
SILE I DEFORMACIJSKI RAD

Odreivanje deformacijskih sila
Metoda linije klizanja
Osnove teorije linija klizanja
Mrea linija klizanja
Svojstvo linija klizanja
Metoda deformacijskog rada
Metode modeliranja
88
90
91
92
95
96
97
98
3.7. NEJEDNOLIKOST DEFORMACIJE
99
3.6.
3.6. 1.
3.6.1.1.
3.6.1.1.1.
3.6.1.1.2.
3.6.1.1.3.
3.6.1.2.
3.6.1.3.
3.7.1. Zaostala naprezanja

4. TEORIJA PROCESA DEFORMACIJE
4.1.
4.1.1.
4.1.2.
4.1.2.1.
TEORIJA OBLIKOVANJA METALA VALJANJEM

Tok materijala u zoni deformacije
Zona deformacije
Visinska redukcija
104
106
106
106
111
112
4.1.2.2.
4.1.2.3.
4.1.2.4.
4.1.2.5.
4.1.2.6.
4.1.3.
4.1.3.1.
4.1.3.2.
4.1.4.
4.1.5.
4.1.6.
4.1.7.
4.1.8.
4.1.9.
Kut zahvata
Duljina linije zahvata
Duljina linije dodira kod hladnog valjanja limova i trak
Neutralni kut
irenje
Brzine u procesu valjanja
Raspodjela brzina u zoni deformacije
Pretjecanje
Trenje u procesu valjanja
Neravnomjernost deformacije kod valjanja
Sile valjanja
Specifini pritisak metala na valjke
Moment valjanja
Snaga motora potrebna za valjanje
112
113
115
116
117
119
120
122
125
126
128
129
131
132
4.2.
4.2.1.
4.2.1.1.
4.2.1.2.
TEORIJA OBLIKOVANJA METALA KOVANJEM

Slobodno kovanje
Sabijanje izmeu paralelnih povrina
133
133
135
137
4.2.1.3.
4.2.1.1.
4.2.1.2.
4.2.2.
Sabijanje izmeu cilindrinih radnih povrina

Sabijanje komada neograniene duine
Sabijanje komada ograniene duine
Iskivanje
Sabijanje izmeu nagnutih radnih povrina
4.3. TEORIJA OBLIKOVANJA METALA PREANJEM S

ISTISKIVANJEM
4.3.1. Istosmjerno istiskivanje
4.3.2. Proraun sila u procesu istiskivanja
4.3.2.1. Sila preanja u prijemniku
4.3.2.2. Sile kod protusmjernog istiskivanja
4.3.2.3. Sila kod istosmjernog istiskivanja cijevi
4.4. TEORIJA OBLIKOVANJA METALA IZVLAENJEM
4.4.1. Posebnosti izvlaenja cijevi
5. LITERATURA
139
141
142
143
145
145
147
151
153
154
155
159
162
S. Rekovi
TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM
1. UVOD
Oblikovanje metala deformiranjem provodi se s ciljem izmjene oblika i dimenzija proizvoda
bez razaranja. Pri tome se ostvaruju odgovarajua, fizika i mehanika svojstva. To je najstariji
nain oblikovanja metala i legura. Danas se deformiranjem prerauje preko 85% ukupno
proizvedenog elika i preko 90% obojenih metala i njihovih legura.
Teorija oblikovanja deformiranjem je sveobuhvatna znanstvena disciplina koja, polazei od
osnovnih zakona fizikalnih i kemijskih procesa koji se odvijaju u metalu tijekom deformacije,
prouava meuutjecaje parametara deformacije sa strukturnim karakteristikama i mehanikim
svojstvima materijal. Oslanja se na znanstvene discipline:
-
fiziku metala
znanost o metalima
matematiku i
mehaniku
Teorija oblikovanja deformiranjem razrauje metode prorauna naprezanja, deformacijskih

sila i rada i njihovu primjenu u postupcima oblikovanja deformiranjem metala i legura.
Takoer, razrauje matematike modele pojedinih procesa oblikovanja deformiranjem i
pojanjava fizikalnu bit plastine deformacije, kinetiku toka materijala u zoni deformacije,
plastinost, otpor deformacije i trenje.
Procesi oblikovanja deformiranjem odvijaju se po odreenim zakonima. Poznavanje tih zakona
omoguava analizu procesa koji se odvijaju u proizvodu tijekom deformacije. Osnovni zakoni
koji se koriste u teorijskim postavkama kod opisivanja procesa deformacije su: zakon o
konstantnosti volumena, zakon najmanjeg otpora, zakon neravnomjerne deformacije i zaostalih
naprezanja te zakon slinosti i modeliranje procesa.
Zakon o konstantnosti volumena kae da je volumen proizvoda koji se deformira jednak na
poetku i na kraju deformacije. Kod oblikovanja deformiranjem u kontinuiranim procesima
valjanja koji se odvijaju u vie faza (provlaka), vrijedi zakon konstantnog iznosa umnoka
povrine presjeka valjanog materijala i brzine u svakoj fazi kontinuiranog procesa (u svakoj
provlaci).
Zakon najmanjeg otpora teenju materijala kod deformacije glasi: ako postoji mogunost
teenja materijala razliitim pravcima, toka deformiranog tijela uvijek se giba u pravcu
najmanjeg otpora. U realnim uvjetima kod oblikovanja proizvoda deformiranjem pojedinim
postupcima ne ostvaruje se ravnomjerna deformacija. Na neravnomjernost deformacije utjee
vie faktora koji se mogu svrstati u geometrijske i fizike imbenike, a imaju za posljedicu
zaostala naprezanja. Zaostala naprezanja su ona naprezanja koja ostaju u deformiranom
proizvodu nakon prestanka djelovanja sila.
Zakon slinosti i modeliranje procesa oblikovanja deformiranjem zasniva se na detaljnom
poznavanju i povezivanju deformacijskih sila, rada i raspodjele naprezanja u zoni deformacije.
Zbog uinjenih pojednostavljenja (fizikog, geometrijskog i matematikog karaktera), do tih
spoznaja samo teorijskim analizama je nemogue doi. Za relevantne informacije o tijeku
procesa provode se istraivanja na odreenim proizvodima pri odreenim uvjetima. Tako
dobivene informacije ugrauju se u matematike modele preko zakona slinosti. Zakon
slinosti polazi od geometrijske i fizike slinosti. Geometrijska slinost postoji ako je
ispunjen uvjet da je odnos svih dimenzija modela i konkretnog proizvoda konstantan. Fizika
slinost postoji ako su ispunjena etiri uvjeta: isti materijal modela i proizvoda, isti
1
S. Rekovi
temperaturni reim deformacije, isti stupanj i brzina deformacije i identino trenje alata i
proizvoda koji se deformira.
Razvoj teorije oblikovanja deformiranjem zapoet je tridesetih godina prolog stoljea.
Zasniva se s jedne strane na zahtjevima koji se postavljaju na kvalitetu proizvoda dobivenog
oblikovanjem deformiranjem, a s druge strane na usavravanju postupaka prerade i
optimiranjem njihovih tehnoekonomskih pokazatelja. U poetku je taj razvoj tekao u dva
odvojena pravca. Prvi je koristio mehaniku kontinuuma i teoriju plastinosti kao znanstvene
spoznaje u onoj mjeri u kojoj su u to doba bile razvijene (mehaniko matematiki pristup).
Izraunavane su sile i rad deformacije. Drugi pristup bio je iskljuivo fiziki gdje se istraivao
deformirani materijala (fizikalni i fizikalno-kemijski pristup).
Danas se istraivanje provodi na vie razina. U prvom redu provodi se globalna analiza svih
parametara. Analiziraju
se meuutjecaji mehanizama ojaanja i omekanja tijekom
deformacije s kemijskim sastavom, temperaturom silom i izvrenim radom. Promatra se
veliina naprezanja i deformacije pri odreenim brzinama i temperaturama deformacije i
njihov utjecaj na tok materijala u zoni deformacije. Posebno se istrauju mikro naprezanja,
ovrivanje i omekavanje i razvoj mikrostrukture. Isto tako provode se fizikalna modeliranja
procesa to je osnova za dalje numeriko modeliranje. Prate se utjecajni parametri i razvoj
strukture i substrukture u svakom dijelu zone deformacije.
Numeriko simuliranje daje informaciju o naprezanjima i promjenama u lokalno promatranom
podruju. U plastinoj deformaciji najiru upotrebu nala je metoda konanih elemenata.
Dosadanja primjena tih modela u praksi je pokazala da takvi modeli nisu uvijek pouzdani i ne
daju u svim fazama promatranog procesa dobre rezultate. Razlog tome je to, uglavnom, nije
mogue predvidjeti razvoj substrukture i strukture. Posljednjih godina razvijaju se programski
alati koji bi trebali osigurali predvianje ne samo strukturnih promjena kod odreenih
procesnih parametara, nego optimiranje njihovog odnosa i ukupnog procesa.
Fizikalno simuliranje zahtjeva paljivu kontrolu vremenskog tijeka i uinkovitosti procesnih
parametara. Pri tome se uzima u obzir temperatura, toplinski gradijent, deformacija u vie
stupnjeva, brzina deformacije (promjenljiva ili konstantna), tono vrijeme odnosa meu
varijablama, isti odnosa izmeu varijabli i trenje kod procesa deformacije.
Zahtjevi koji se postavljaju na procese toplog i hladnog oblikovanja proizvoda iz elika i
obojenih metala su stalno poboljanje kvalitete proizvoda, smanjenje proizvodnih trokova,
poveanje proizvodnosti i vea fleksibilnost s obzirom na proizvodni program.
Kod kvalitete samih proizvoda stalno se tei optimiranju kemijskog sastava, postizanje boljih
mehanikih svojstava, postizanje povoljne i jednoline strukture s manje segregacija, suenje
tolerancija dimenzija i oplemenjivanje i poboljanje kvalitete povrine. Smanjenje proizvodnih
trokova promatra se
kroz poveanje kapaciteta, poveanje izvatka, smanjenju zastoja,
energetsku uinkovitost tehnolokih procesa, uvoenje informatikog upravljanja procesom i
time smanjenje broja zaposlenih itd. Poveanje fleksibilnosti s obzirom na proizvodni program
mogue je postii kroz optimiranje proizvodnih programa i usvajanje novih tehnologija i novih
proizvoda.
Daljnji razvoj postupaka plastine preradbe predvia se kroz ujednaavanje i / ili poveanje
presjeka uloka, koritenje uzdunih vlanih naprezanja, poboljanje mjerno regulacijske
tehnike i njihovu energetsku uinkovitost. Smjernice za istraivanja u podruju teorija
oblikovanja deformiranjem su svakako u daljnjem fizikom i matematikom modeliranju
S. Rekovi
procesa, matematikim modelima kompleksnog programiranja, izuavanju toka materijala u

zoni deformacije i raspodjeli naprezanja, te primjena novih metoda u istraivanju.
Metali i njihove legure mogu se oblikovati u poluproizvode ili gotove proizvode deformiranjem
s i bez razaranja.
Postupci oblikovanja deformiranjem
Oblikovanje metala provodi se s i bez razaranja. Postupcima s razaranjem konaan oblik
proizvoda dobiva se odvajanjem estica. Metali i njihove legure se oblikuju bez razaranja
lijevanjem, deformiranjem i sinteriranjem. Preko 85% proizvedenog elika prerauje se
oblikovanjem deformiranjem. Na slici 1.1. dat je pregled postupaka obrade metala
deformiranjem.
Slika 1.1: Postupci prerade metala i njihovih legura
Glavni industrijski postupci kojima se plastinom deformacijom oblikuju metalni i legure su:
-
slobodno kovanje i preanje

kovanje i preanje u kalupima
preanje istiskivanjem
preanje teenjem
valjanje
izvlaenje u hladnom stanju
savijanje limova i traka
izvlaenje
Oblikovanje metala s razaranjem provodi se metodama odsijecanja i presijecanja. U metalurkoj praksi

kao samostalne tehnologije nemaju veliku primjenu (kao npr. valjanje) ali su sastavni dio navedenih
tehnologija, npr. kod kovanja.
S. Rekovi
Slobodno kovanje i preanje

Slobodno kovanje ili preanje je najstariji
postupak oblikovanja materijala deformiranjem.
Provodi se izmeu dvije paralelne plohe na
ekiima i preama u toplom stanju. Brzina alata
na ekiima je 5-7 m/s, a na preama do 1,5 m/s.
Ovim postupkom oblikuju se otkivci mase do
400t. Otkivci imaju velike tolerancije na
dimenzije. Konaan oblik proizvoda postie se
naknadnom strojnom obradom zbog ega otkivci
imaju i odreeni dodatak za strojnu obradu.
Kovanje u kovakim kalupima
Za razliku od slobodnog kovanja gdje materijal
moe slobodno tei u pravcima normalnim na
pravac kretanja alata, kod kovanja u kovakim
kalupima ili ukovnjima teenje materijala
ogranieno je zidovima gravure. Kovanjem u
kovakim kalupima proizvode se otkivci
sloenog oblika. Deformacija se provodi u
toplom stanju. Zagrijani metal se utiskuje u
gravuru ukovnja udarcima ekia ili tlakom
pree. Ovim postupkom proizvode se u velikim
serijama, otkivci maksimalne mase do nekoliko
stotina kilograma. Za postizanje konanog
oblika potrebna je samo djelomina strojna
obrada.
Preanje profila i cijevi istiskivanjem
Preanje profila i cijevi istiskivanjem provodi se
u toplom ili hladnom stanju tako da se zagrijani
metal istiskuje kroz profilnu matricu. Matrice na
sebi mogu imati jedan ili vie otvora. Na ovaj
nain proizvode se cijevi sloenih oblika
uglavnom iz lakih metala i njihovih legura.
Duljina je ograniena dimenzijama strojeva i
kree se uglavnom do 25m. Danas je ovaj
postupak osnovni postupak za oblikovanje
deformiranjem obojenih metala i legura.
Preanje teenjem
Najee se provodi u hladnom stanju . Pod
djelovanjem visokog tlaka metal se dovodi u
stanje plastinog teenja i istiskuje kroz otvor
matrice.
Slika 1.2: Shema slobodnog kovanja (1-granine

plohe zone deformacije, 2-zona deformacije, 3tlane plohe) (1)
Slika 1.3: Shema kovanja u kovakim kalupima

(1- gornji kalup, 2 - donji kalup, 3 vijenac, 4
gravura) (1)
Slika 1.4: Shema preanja istiskivanjem, (1

potiskiva, 2 recipijent, 3 matrica) (1).
Slika 1.5: Shema preanja teenjem

(a) istosmjerno, b) protusmjerno
1 potiskiva, 2 recipijent, 3 - matrica ) (1)
S. Rekovi
Duboko izvlaenje
Duboko izvlaenje provodi se uglavnom u
hladnom stanju. Metalna ploa se uvrsti i
protiskivaem utiskuje u matricu i na taj nain
dobiva eljeni oblik. Na ovaj nain proizvode se
posude razliita oblika, kao to su. boce za
plinove, posude, karoserije automobila
Proces se provodi u vie faza s razliitim alatom.
Valjanje
Valjanje je najzastupljeniji postupak oblikovanja
deformiranjem. Provodi se prolaskom metala
izmeu valjaka koji se okreu u suprotnom
smjeru. Pri tome se ostvaruje smanjenje
poprenog presjeka i poveava duljina.
Valjanjem se dobivaju poluproizvodi i gotovi
proizvod razliitog oblika (profili, limovi i trake,
nosai, cijevi ...). Poluproizvodi se valjaju u
toplom stanju a gotovi proizvodi u toplom i
hladnom stanju.
Izvlaenje u hladnom stanju
Izvlaenjem u hladnom stanju oblikuju se puni
ili uplji profili razliita oblika. ipkasti metal
provlai se kroz otvor matrice pri emu se
ostvaruje redukcija od 10 do 30%. Postupak se
provodi uglavnom u hladnom stanju iako se
moe materijal zagrijati prije deformacije. U
toplom stanju ovim postupkom se proizvode
plinske boce.
Savijanje limova i traka

Savijanjem se proizvode cijevi, rezervoari kao i
razliiti profili. Provodi se na preama (a) i
specijalnim strojevima za savijanje odreenog
proizvoda (b). Uglavnom se provodi u hladnom
stanju.
Slika 1.6: Shema dubokog izvlaenja

(1 protiskiva, 2 dra lima,
3 matrica) (1)
Slika 1.7: Shema valjanja1dodirne plohe

valjaka i valjanog materijala, 2zona
deformacije, 1, 3 valjci) (1)
Slika 1.8: Shema izvlaenja1-granine plohe

zone deformacije, (1-deformirani materijal, 2zona deformacije, 3-tlane plohe) (1)
Slika 1.9: Shema savijanja a)limova i

b)cijevi (1)
Ovim tehnolokim postupcima metal se oblikuje u poluproizvode ili proizvode za strojogradnju.

Tako se u proizvodnji aviona 85% dijelova oblikuje plastinom deformacijom. U automobilskoj
industriji taj postotak je neto manji od 85% a kod proizvodnje traktora iznosi 70%. Izbor postupka
ovisi u prvom redu od vrste proizvoda i njegovim dimenzijama, ali i o tehnoekonomskim
pokazateljima takve proizvodnje.
5
S. Rekovi
2. FIZIKALNA I FIZIKALNO KEMIJSKA TEORIJA DEFORMACIJE

Teorija oblikovanja plastinom deformacijom predstavlja osnovu za razradu tehnolokih
postupaka oblikovanja deformiranjem. Temelji se na fizikalnom i fizikalno kemijskom
podruju koje prouava mehanizme plastinog oblikovanja, fizikalne uvjete elastinog i
plastinog stanja kristala, utjecaj vanjske sredine na plastinost, veze plastinosti i kemijskih i
fizikalnih promjena kao i fazna stanja tijekom procesa oblikovanja. Mehanikim i
matematikim pristupom opisuju se ti procesi. Prouavaju se naprezanja, uvjeti prelaska iz
elastinog u plastino stanje, raspodjela naprezanja u zoni deformacije i neravnomjernost
deformacije. Postavljaju se uvjeti ravnotee, uvjeti plastinog teenja materijala i zakoni
teenja.
2.1. FIZIKALNA PRIRODA DEFORMACIJE
Uslijed djelovanja vanjskih sila na neko tijelo dolazi do njegove deformacije. Deformacija je
promjena poloaja atoma u kristalnoj reetci deformiranog tijela pri emu se mijenja njegov
oblik i dimenzije, a volumen ostaje nepromijenjen. Ona ovisi o tipu kristalne strukture,
grekama u strukturi tijela koje se deformira i intenzitetu djelovanja sila. Vanjskim silama koje
djeluju na metalno tijelo odupiru se unutarnje sile koje sprjeavaju pomicanje atoma iz njihovih
ravnotenih poloaja. Te unutarnje sile nazivaju se naprezanja. Prema opim principima
mehanike moemo ih rastaviti u zamiljenom koordinatnom sustavu na dvije komponente:
normalna naprezanja i
tangencijalna (smina) naprezanja na
Slika 2.1: Tijelo optereeno vanjskom silom i naprezanja

u elementarnom paralopipedu
Kako e se odvijati deformacija u tijelu optereenim vanjskom silom ovisi o vie faktora, u
prvom redu o kristalnoj strukturi tijela koje se deformira. Struktura metala odlikuje se, pored
ostalog i specifinom atomskom graom. Svi metali imaju kristalnu strukturu za koju je
karakteristino da se atomi nalaze u potpuno odreenom geometrijski pravilnom i periodiki
ponovljivom prostornom poretku. Tehniki najvaniji metali tvore uglavnom tri osnovna tipa
kristalne reetke: prostorno centriranu kubinu reetku, plono centriranu kubinu reetku i
heksagonalnu reetku, slika 2.2.
S. Rekovi
Slika 2.2: Tipovi kristalne reetke: a,d)primitivna kubina reetka,

b,e)prostorno (volumno) centrirana kubina reetka i
c,f) plono centrirana kubina reetka (3)
Na mikrostrukturu metala dominantan utjecaj ima nain skruivanja. Kristalizacija zapoinje
stvaranjem klica (nukleusa) vrste faze. Pri skruivanju taline slau se atomi (ili molekule) u
pravilan, periodiki, trodimenzionalni raspored, koji karakterizira kristalnu reetku. Proces
kristalizacije odvija se istovremeno u velikom broju centara kristalizacije. Klice kristala rastu u
onom smjeru gdje je gustoa atoma vea i formiraju pravilnu kristalnu reetku. U trenutku kad
dou u kontakt s drugim rastuim kristalom, njihov rast u tom smjeru postaje ometen. Kristal
prestaje rasti i ini jedno kristalno zrno. Strukturu ini vie kristalnih zrna koja imaju razliitu
orijentaciju. Takva struktura se naziva polikristalna struktura. Svi metali i legure koji se
oblikuju deformiranjem imaju polikristalnu strukturu. Za razliku od polikristala, tijela koja
imaju u itavom volumenu karakteristian postojan pravac kristalografskih ravnina, to znai
da se sastoje od jednog kristala, nazivaju se monokristali.
U strukturi su prisutne i druge greke koje nastaju skruivanjem kao to su ukljuci, prazna
mjesta, intersticijski i supstitucijski atomi itd. Zbog prisutnosti velikog broja greaka u
kristalnoj grai polikristala, tok deformacije je sloen. Da bi se lake razumjeli ti sloeni
procesi, tok plastine deformacije e se najprije pojasniti na pravilno razvijenom kristalu, na
monokristalu.
2.1.1. Deformacija monokristala.
Osnovne fizikalne procese deformacije najlake je pojasniti na pravilno graenim kristalnim
zrnima ili jo bolje na metalnim monokristalima.
Slika 2.3: Shema kristalne grae monokristala

7
S. Rekovi
Da bi se razumjelo ponaanje monokristala pri djelovanju vanjskih sila, neophodno je

poznavati nain pomicanja atoma u kristalnoj reetci.
Izmeu atoma u kristalnoj reetci djeluju sile privlaenja koje nastoje pribliiti atome i odbojne
sile koje tee da atome meusobno udalje. Po pravilu, atomi su rasporeeni tako da su te sile u
ravnotei. Ravnotea se naruava djelovanjem vanjske sile pri emu se atomi pomiu iz svojih
ravnotenih poloaja. Promjene meusobnog razmaka atoma dovode do naruavanja ravnotee
meuatomskih sila i poveanja potencijalne energije. To dovodi do promjene oblika i
dimenzija deformiranog tijela ali volumen ostaje isti. To znai da dolazi do deformacije.
Djelovanjem vanjskih sila na monokristal u njemu su mogue elastine i / ili plastine
deformacije, slika 2.4.
a)
b)
Slika 2.4: Princip elastine i plastine deformacije
a) elastina deformacija
b) plastina deformacija
Kad na neko tijelo duine , pone djelovati vanjska sila F, ona dovodi do poveanja
potencijalne energije kristalne reetke. Pri tome dolazi do pomicanja atoma iz ravnotenog
poloaja i na taj nain se poveanja udaljenost meu atomima u kristalnoj reetci. Udaljavanje
atoma iz njihovog ravnotenog poloaja znai daljnje povienje potencijalne energije. Ona raste
proporcionalno porastu sili F, slika 2.5, od do .
Slika 2.5: Elastina deformacija pri razvlaenju (7)

Do odreenog iznosa sile deformacija je proporcionalna djelovanju sile F. Poveana
potencijalna energija ne dovodi do kidanja atomskih veza. Uzajamni raspored atoma se ne
naruava. Atomi tee da se vrate u ravnoteni poloaj. Takvo stanje naziva se napregnuto
stanje. Nakon prestanka djelovanja sile deformirano tijelo se vraa u prvobitni poloaj, . Tu
8
S. Rekovi
deformaciju nazivamo elastina deformacija. Elastina deformacija uvijek djeluje u pravcu

djelovanja sile i odvija se djelovanjem normalnog naprezanja. Nakon prestanka djelovanja sila
atomi se vraaju u svoj ravnoteni poloaj, slika 2.4. Promjene svojstava deformiranog
materijala u tom podruju traju samo dok traje elastina deformacija. Nakon prestanka
djelovanja sila metalno tijelo ne mijenja trajno oblik niti dimenzije, a svojstva deformiranog
materijala ostaju ista. Elastina deformacija se odvija do granice proporcionalnosti. Zbog toga
se granica proporcionalnosti oznaava kao poetak plastinog toka materijala.
Kada doe do kidanja atomskih veza, slika 2.4b, atomi se pomiu iz poetnog poloaja,
stvaraju nove veze i zauzimaju nove ravnotene poloaje. To znai da je zapoela plastina
deformacija. Plastina deformacija se odvija kao rezultat relativnog pomicanja atoma u nove
stabilne ravnotene poloaje na udaljenosti koja su vea od udaljenosti meu atomima u
kristalnoj reetci. Kod poveanja sile razvlaenja F dolazi do daljnjeg produljenja za . i to
produljenje nije proporcionalno sili razvlaenja.
Nakon prestanka djelovanja sila atomi se ne vraaju u prvobitan poloaj i metalno tijelo
mijenja oblik i dimenzije, ali volumen ostaje konstantan. Meuatomske sile zadravaju svoj
karakter .
Slika 2.6: Plastina deformacija pri razvlaenju (7)

Ukupno produljenje ini produljenje zbog elastine i produljenje zbog plastine
deformacije . Produljenje zbog elastine deformacije nakon prestanka djelovanja sile
iezava i ukupno produljenje je produljenje nastalo plastinom deformacijom. To znai da na
samom poetku plastinog toka materijala plastinu deformaciju uvijek prati elastina
deformacija. Prema tome plastina deformacija se odvija na ve elastino deformiranoj reetci i
predstavlja trajnu promjenu poloaja atoma ili odreenog kontinuuma metala.
Plastina deformacija je trajna deformacija i odvija se djelovanjem tangencijalnih ili sminih
naprezanja. Ovisna je o vie faktora, u prvom redu o intenzitetu djelovanja sile i poetnoj
strukturi (tipu kristalne reetke i grekama u strukturi). Kod plastine deformacije potencijalna
energija se pretvara u kinetiku uslijed ega dolazi do porasta temperature deformiranog tijela.
2.1.1.1. Mehanizmi plastinog teenja

Da bi dolo do deformacije neophodno je da naprezanja izazvana djelovanjem vanjskih sila
postignu odreenu kritinu vrijednost. Ta naprezanja dovode do dva osnovna oblika plastine
deformacije: translacijskim klizanjem i stvaranjem sraslaca (blizanenja), slika 2.7.
S. Rekovi
translacijsko klizanje
sraslanje
Slika 2.7: Translacijsko klizanje i sraslanje (1, 3)
U oba sluaja dolazi do uzajamnog neprekidnog premjetanja atoma iz jednog u drugi
ravnoteni poloaj za jedan ili vie parametara kristalne reetke. Zbog toga se atomi nakon
prestanka djelovanja sile ne mogu vratiti u prvobitni poloaj i dolazi do trajne deformacije
odnosno dolazi do plastine deformacije.
a) Translacijsko klizanje
Pri translacijskom klizanju jedan sloj atoma klizi po drugom sloju. Pri tome se pomicanje vri
uvijek za diskretnu veliinu jednaku cijelom broju meu atomske udaljenosti, slika 2.8. Atomi
klize po kliznim ravninama i stvaraju klizne stepenice. Raspored atoma u kristalnoj reetci
poslije svakog klizanja ostaje sauvan. Uslijed plastine deformacije ne mijenja se tip
kristalne reetke.
a)
b)
Slika 2.8: a)Klizanje po kliznim ravninama i stvaranje stepenica,
b) Klizne stepenice na manganskom eliku nakon deformacije (1, 3)
Translacijsko klizanje odvija se po ravninama koje se nalaze jedna do druge, a moe se
odvijati i po ravninama na veoj udaljenosti. Ravnine klizanja su ravnine koje su postavljene
tako da u sebi sadre najvie atoma u danoj konfiguraciji (najgue zaposjednute ravnine).
Slika 2.9: Primjeri za ravnine klizanja (3)

10
S. Rekovi
Atomi u tim kristalografskim ravninama se lake pomiu iz ravnotenog poloaja jer su ostali
atomi vie udaljeni od njih nego oni sami meusobno. Tako razliite kristalne reetke imaju
razliit broj ravnina klizanja. Kroz plono centriranu kubnu reetku moe se postaviti vie
ravnina klizanja nego kroz prostorno centriranu. U kristalografiji se ravnine klizanja
oznaavaju s tri broja u zagradi. Oni su proporcionalni recipronoj vrijednosti odsjeaka koje
ine promatrane ravnine na koordinatnim osima. Prvi se odnosi na odsjeak na osi x, drugi na
os y i trei na os z. Na slici 2.9. prikazani su primjeri ravnina klizanja za razliite kristalne
reetke. Ravnina po kojoj se vri klizanje naziva se ravnina klizna, a smjer u kojem se klie je
pravac klizanja. Jedna ravnina klizanja i njoj pripadajui klizni pravci ine klizni sustav. Kod
kristala s vie kliznih sustava obino se aktivira onaj kojem je komponenta tangencijalnog
naprezanja najvea.
b) Sraslanje (dvojnikovanje)
Stvaranje sraslaca se javlja kad tangencijalna naprezanja dostignu kritinu vrijednost. Pri
tome se horizontalni slojevi atoma pomiu proporcionalno udaljenosti pojedinog sloja od
ravnine sraslanja koja dijeli deformirani dio kristala od nedeformiranog, slika 2.10. Atomi se
premjetaju tako da su atomi s jedne strane ravnine sraslanja premjetaju za odreeni kut u
poloaj zrcalne slike atoma s druge strane ravni sraslanja.
Slika 2.10: a) Nastajanje sraslaca plastinom deformacijom ,

b) Promjena kristalne orijentacije na lamelama sraslaca (1)
Plastinu deformaciju sraslanjem poveava snienje temperature i poveanje brzine
deformacije. Usporedba izmeu deformacije klizanjem i sraslanjem dana je na slici 2.11.
Translacijsko klizanje
Sraslanje
Slika 2.11: Usporedba translacijskog klizanja i sraslanja(1,6)
11
S. Rekovi
Ova dva procesa razlikuju se u nekoliko aspekata. Kod klizanja je kristalografska orijentacija
ispod i iznad ravni klizanja ista, prije i poslije deformacije. Kod sraslanja dolazi do
reorijentacije po duljini ravni sraslanja. Pored toga, klizanje se javlja u iznosima koji
odgovaraju odreenim, viestrukim razmacima izmeu atoma, dok je premjetanje atoma kod
sraslanja manje od meuatomskih udaljenosti atoma u kristalnoj reetci.
Da bi dolo do deformacije neophodna su odreena tangencijalna naprezanja. Tangencijalno
naprezanje potrebno da se izvri pomicanje jednog reda atoma u kristalnoj reetci rauna se
prema izrazu:

=
=

2
A0 = m n a
gdje je tangencijalna (smina) sila, - povrina po kojoj je izvreno pomicanje atoma u
kristalnoj reetci, a- konstanta reetke, m i n broj atoma u dva smjera.
Tangencijalno naprezanje izaziva pomicanje gornjeg sloja atoma za jedan red atoma, u
neravnotene poloaje A, B, C , slika 2.12. Moe se odrediti prema izrazu:

= =

Slika 2.12: Pomicanje atoma u savrenom kristalu kod translacijskog klizanja (1)
Energija potrebna za pomicanje atoma iz poloaja 0 u poloaj D rauna se prema izrazu:
a/2
F dx
a/2
mna
e=
mna 2
zx
mnd 2
dx
a/2
= zx dx
o
Pri pomicanju atoma iz jednog u drugi ravnoteni poloaj iznos tangencijalnog naprezanja
mijenja se sinusoidno.
12
S. Rekovi
Slika 2.13: Sinusoidna zakonitost pomicanje atoma u savrenom kristalu (1, 3)

0-A Djelovanjem sile dolazi do pomicanja atoma iz njegovog ravnotenog poloaja 0.
Pri tome tangencijalna naprezanja rastu do maksimalne vrijednosti, toka A.
A-B U toki A dolazi do pucanja atomske veze (tangencijalna naprezanja). Energija
potrebna za deformaciju smanjuje se do nule.
B-C Tada na atom u pokretu poinje djelovati privlana sila susjednog atoma, i za
deformaciju nije potrebna energija, tangencijalna naprezanja pribliavaju se nuli.
C-D Kad privlana sila susjednog atoma privue atom blizu atoma u tom ravnotenom
poloaju, tada atom u pokretu potiskuje susjedni atom iz njegovog ravnotenog poloaja
i tangencijalna naprezanja rastu.
D- U trenutku kad se susjedni atom pomakne iz svog ravnotenog poloaja na njegovo
mjesto dolazi atom u pokretu i postaje stabilan. Tangencijalna naprezanja su tada jednaka
nuli.
Sinusoidna zakonitost promjene tangencijalnog naprezanja moe se opisati izrazom:
zx = max sin 2x a
Za male vrijednosti x vrijedi
sin 2x
) = 2x a
Prema Hook-ovom zakonu
zx = G zx = Gx b
gdje je G- modul klizanja, - kut deformacije, x duljina pomicanja atoma, b udaljenost dva
sloja koja se pomiu. Na poetku deformacije
zx = max sin 2x a = Gx b
Ako je a = b
max = G 2
Navedeni izraz prikazuje maksimalno naprezanje za pomicanje atoma u savrenoj kristalnoj

reetci. Prikazanim proraunom dobiju se znatno vea naprezanja od stvarnih. Za meki elik s
modulom elastinosti E=2100 N/mm2 i modulom smicanja =0,3, maksimalno tangencijalno
naprezanje je:
G=E
= 81000 N
max = G 2 = 13000 N
2(1 + )
mm 2
mm 2
13
S. Rekovi
Stvarna vrijednost maksimalnog tangencijalnog naprezanja je 210N/mm2, i do 60 puta manja

od teorijski izraunate. Razlog tome je to je analiza provedena teorijski. U realnim
strukturama prisutan je vrlo velik broj greaka koje utjeu na tok deformacije.
2.1.1.2. Greke u kristalnoj reetci
Greke u kristalnoj reetci mogu biti: tokaste, linijske, povrinske i volumne. Na slici 2.14
prikazane su greke u kristalnoj reetci u realnoj strukturi.
Slika 2.14: Greke u kristalnoj reetci (4,5)

Tokaste greke ine prazna mjesta (PM), intersticijski atomi (IA) i supstitucijski atomi (SA).
Linijske greke ine dislokacije koje mogu biti vijane (VD) i stepenaste (BD). Povrinske
greke su granice zrna (GZ), granice subzrna (GS) i granice faza. Volumne greke su prazna
mjesta (mikro i makro upljine ili prazna mjesta) (PM), ukljuci (U) i druga faza.
Slika 2.15: Granice zrna u kristalnoj reetci

Granice kristalnih zrna igraju vanu ulogu u procesu plastine deformacije polikristalne
strukture. Na granicama polikristala jako je naruena zakonitost atomske strukture, slika 2.15a.
Otpor gibanju dislokacija, odnosno veliina granice teenja je proporcionalna ukupnoj povrini
granica zrna u materijalu, pa su zbog toga sitno zrnati materijali vri od materijala koji imaju
gruba (velika) kristalna zrna. Granice izmeu dviju razliitih faza, slika 2.15b, takoer
predstavljaju prepreku gibanju dislokacija to ima veliki znaaj u ovrivanju viefaznih
slitina. Najvie greaka u kristalnoj reetci ima na povrini kristala.
14
S. Rekovi
Slika 2.16: Granice drugih faza u kristalnoj reetci (6)

Do greaka u kristalnoj reetci dolazi ve pri skruivanju metala i njihovih legura. Rauna se da
u realnom kristalu od 1 cm3 pri kristalizaciji nastane oko 108 tih greaka. Greke koje nastanu u
ovoj fazi (pri skruivanju i rastu kristala) najee ne lee na ravninama klizanja tih kristala.
Zbog toga jae ne utjeu na plastinu deformaciju. Kod plastine deformacije broj greaka u
kristalnoj reetci se povea na 1012. To poveanje je posljedica poveanja broja dislokacija.
Dislokacije koje se javljaju kao rezultat naprezanja u kristalu ine glavne mehanizme kojima se
odvija plastina deformacija.
2.1.1.3. Dislokacije
Tijekom procesa deformacije kidaju se i obnavljaju atomske veze. Kad se realni kristal
deformira uslijed djelovanja vanjske sile, u kristalu se pojavljuje odreena granica izmeu
dijela kristala koji se deformira i dijela koji se ne deformira. Ta granina linija naziva se
dislokacijskom linijom. Dislokacije se ubrajaju u linijske nesavrenosti odnosno linijske greke
zato to je njihova duljina u jednom smjeru puno vea u odnosu na samo nekoliko atomskih
promjera okomito na njihovu duljinu. Ova vrsta greke snano utjee na mehanika svojstva
metalnih materijala i na plastinu deformabilnost. Kod plastine deformacije dislokacije se
gibaju kroz kristalnu reetku. Oteavanje gibanja dislokacija predstavlja povienje granice
teenja. Smanjena pokretljivost dislokacija vodi smanjenju mogunosti plastine deformacije
materijala.
1934. Taylor i Orovan su po prvi put pokuali pojasniti mehanizam plastine deformacije u
realnim kristalima hipotezom o dislokacijama. Prema njima, kod plastine deformacije realnih
kristala klizanje atoma zapoinje na mjestu greaka u kristalnoj strukturi i prostire se du
ravnina klizanja. Proces kretanja atoma kroz kristalno zrno u stvari predstavlja gibanje
dislokacija. Prema njima, mehanizam pomicanja dislokacija moe se usporediti s gibanjem crva
kroz drvo, slika 2.17. Dislokacije se gibaju diskontinuirano, u koracima. Prema tome, ne
pomiu se svi atomi jedne klizne ravnine odjednom ve su trenutno u pokretu samo atomi u
podruju dislokacije.
Slika 2.17: Gibanje dislokacija kroz kristal (3)

Dakle, dislokacija je linijski poremeaj koji nastaje na granici izmeu skliznutih i neskliznutih
dijelova kristalne reetke. Mogu biti pozitivne i negativne, slika 2.18.
15
S. Rekovi
Slika 2.18: Pozitivna i negativna dislokacija

Ako u jednom redu ima vie atoma nego to to odgovara savrenoj kristalnoj reetci onda
govorimo o pozitivnoj dislokaciji. Ako pak u jednom redu ima manje atoma nego to odgovara
kristalnoj reetci onda se govori o negativnoj dislokaciji.
Dijele se na rubne i zavojne, slika 2.19. Rubna ili Taylor-ova dislokacija, slika 2.19a, kree se
okomito na vlastitu duinu ili paralelno smjeru klizanja. Pomicanje atoma u smjeru strelica
posljedica je pozitivne dislokacije u gornjem dijelu kristala
a)
b)
Slika 2.19: a) Rubna ili Taylor-ova dislokacija,b) Zavojna ili Burgerr-ovai (1)
Zavojna ili Burgerr-ova dislokacija, slika 2.19b, takoer izaziva translaciju gornjeg dijela
kristala u pravcu strelice. Dislokacijska linija je paralelna s pravcem klizanja, dakle dislokacija
se kree okomito na smjer klizanja i na vlastitu duljinu prostiranja. Rubna dislokacija moe
klizati samo po ravninama u kojima je dislokacijska linija, dok zavojna dislokacija moe klizati
po bilo kojoj ravnini
Najvaniji naini nastanka dislokacija su sakupljanje praznih mjesta u tzv. ploice praznih
mjesta i Frank-Readov izvor. Mehanizam nastajanja novih dislokacija prema Frank-Readovom izvoru prikazan je na slici 2.20. Pod djelovanjem sminog naprezanja nastala dislokacija
proizvodi vei broj novih dislokacija, Kad se dislokacija u pokretu zaustavi u tokama A i B,
djelovanjem tangencijalnih naprezanja ona se savija paralelno pravcu djelovanja naprezanja od
1 do 4, slika 2.20a. Dislokacijska linija se na kraku zatvara, slika 2.20b, i dijeli se u dvije
dislokacije. Vanjska dislokacija se poveava i postepeno iri. Unutarnja dislokacija A-B se
pod djelovanjem naprezanja ponovo iri i umnoava na opisani nain. Na ovaj nain mogue je
stvaranja velikog broja dislokacija.
a)
b)
Slika 2.20: Rasprostiranje i umnoavanje dislokacija prema
mehanizmu Franka i Reada (1)
16
S. Rekovi
Jedan drugi, daleko sloeniji nain poveanja broja dislokacija pri plastinoj deformaciji je
viestruko popreno klizanje kod kojeg se uvijek pojavljuju i zavojne dislokacije. Dok se po
mehanizmu Frank-a i Read-a ire u kristalu samo po jednoj ravnini klizanja , kod viestrukog
poprenog klizanja ne dolazi do poveanja broja dislokacija samo na jednoj liniji, ve i na
susjednim.
Ako su u strukturi prisutne greke kao npr. precipitati dolazi do interakcije precipitata i
dislokacija. Dokazano je da kod mikrolegiranih elika precipitati nastaju na dislokacijskim
dipolima, slike 2.21 i 2.22.
Slika 2.21: Interakcija dislokacija i precipitata niobijevih karbonitrida A - stanje prije reakcije
B- poetna reakcija s mekim precipitatom,C-sjeenje precipitata i nastavak kretanja
dislokacija, D - poetna reakcija s tvrdim precipitatom, Enastajanje petlji (2,9,10)
Kod interakcije izmeu dislokacija i precipitata mogua su dva mehanizma:
- presijecanje precipitata i nastavak kretanja dislokacije (ako su precipitati meki)
- zaobilaenje precipitata i stvaranje petlji oko precipitata (tvrdi precipitati)
Pretpostavlja se da u legurama koje imaju vrlo sitne, koherentne precipitate prevladava prvi
mehanizam (B), dok su druga dva karakteristina za ostale legure. Efekt ovrivanja ovisi
dakle o koliini estica (volumenski udjel precipitata) izluenih u metalnoj matrici.
Ovrivanje je vee to je vei volumni udio precipitata i to su precipitati manji. Takoer
ovisi i o vrsti precipitata. Vanadijevi, niobijevi i titanov karbidi, nitrdi i karbonitridi su vrlo
tvrdi i ine snane prepreke kretanju dislokacija.
17
S. Rekovi
Slika 2.22. Niobijevi precipitati i dislokacije (9)

Najdjelotvornije su estice precipitata veliine 20-50 nm. Uz veliinu i volumni udio estica
znaajno utjee i razmak izmeu estica (stupanj disperzije). To odreuje potrebno naprezanje
za gibanje dislokacija izmeu estica. Vei udio estica jasno smanjuje razmak izmeu estica.
Povoljno djelovanje imaju precipitati Ti, V i Nb, koji s ugljikom i duikom tvore karbide,
nitride i karbonitride, slika 2.22.
2.1.1.4. Deformacija polikristala
Polikristalna struktura, slika 2.23, je sastavljena iz vie kristalnih zrna razliite orijentacije koja
u sebi imaju greke. Greke u kristalnoj reetci utjeu na proces plastine deformacije.
Zbog toga je plastina deformacija polikristalnog tijela sloenija od deformacije monokristala.
Slika 2.23: Mikrostruktura polikristalnog tijela (2)

Deformacije polikristala se sastoji iz pomicanju atoma u svakom kristalnom zrnu
(transkristalne deformacije)
i
meusobnog pomicanja unutar polikristalne strukture
(interkristalne deformacije), slika 2.24.
Transkristalna deformacija
Interkristalna deformacija
Slika 2.24: Transkristalna i interkristalna deformacija
18
S. Rekovi
Transkristalna plastina deformacija odvija se klizanjem i sraslanje, analogno kao u

monokristalu. Interkristalna plastina deformacija oteana je razliito orijentiranim kristalitima
i granicama zrnastih kristalita. Granino podruje kristalita znatno se razlikuje od osnovne
grae. Posljedica toga je:
- nagomilavanje potencijalne energije,
- stvaranje prepreka dislokacijama,
- oteenja po granici zrna.
Da li e prevladati transkristalna ili interkristalna deformacija ovisi o samom materijalu. Kod
metala s vrstim kristalnim granicama prevladava transkristalna deformacija a kod metala s
manje vrstim kristalnim granicama biti e u veoj mjeri prisutna interkristalna plastina
deformacija.
Kod polikristala kristalna zrna imaju razliitu orijentaciju, slika 2.25. Ta razliita orijentacija
stvara meusobno uzajamno djelovanje zrna to dovodi do razliito napregnutog stanja u
pojedinim zrnima. Zbog toga plastina deformacija ne poinje istovremeno u svim zrnima,
slika 2.25.
Slika 2.25: Orijentacija ravnina klizanja u polikristalnim zrnima (1)

Deformacija zapoinje u onim zrnima koja imaju najpovoljniju orijentaciju, a to su zrna koja se
podudaraju s ravninama u kojima djeluju maksimalna tangencijalna naprezanja izazvana
vanjskom silom. U zrnima i dolazi samo do elastine deformacije. U zrnima II i III najprije
dolazi do elastine a zatim i do plastine deformacije.
Do plastine deformacije dolazi najprije u kristalnim zrnima ije su ravnine klizanja A-A
smjetene pod kutom 45 na pravac djelovanja vanjske sile F, slika 2.26. Normalna naprezanja
djeluju u smjeru djelovanja sile. Kako tangencijalna naprezanja djeluju pod kutom od 45, to e
deformacija zapoeti u zrnima ije se ravnine klizanja poklapaju s ravninama u kojima djeluju
maksimalna tangencijalna naprezanja izazvana vanjskom silom. Ostala zrna deformiraju se
elastino.
Slika 2.26: Naprezanja na ravninama klizanja
19
S. Rekovi
Da bi se plastina deformacija nastavila po svim zrnima potrebno je da se povea sila za

deformaciju. Pri tome moe doi do vee nehomogenosti deformacije i snienja plastinosti.
Kad se poveanjem sile postigne potrebna vrijednost tangencijalnih naprezanja plastina
deformacija se odvija u svim zrnima. Daljnjom deformacijom dolazi do produljenja zrna u
pravcu najintenzivnijeg teenja metala.
U blizini granica zrna nalaze se slojevi s oteanom deformacijom zbog uzajamnog djelovanja
razliito orijentiranih zrna. S druge strane, na granicama zrna mogu biti mikroupljine koje su
nastale kod skruivanja.
a)
b)
c)
Slika 2.27:a) Dislokacije na granici zrna;

b, c)Gibanje dislokacija i granice zrna (2, 9)
Granice zrna su snane prepreke kretanju dislokacija . Dislokacije ih ne mogu savladati i
zaustavljaju se i nakupljaju na granicama zrna. Na tim mjestima nastaju velike koncentracije
naprezanja. Granice s velikim kutom izmeu kliznih ravnina susjednih zrna (c) predstavljaju
velik otpor gibanju dislokacija (vrste granice). Mogue je da na ovim granicama doe do
ponitavanja dislokacija. Na slici 2.27a dislokacije su zaustavljene na granici zrna i vidljiva je
velika gustoa dislokacija. Koncentracija naprezanja koja se javlja ispred ravnine klizanja moe
biti uzrok nastajanja nove dislokacije u susjednom zrnu. Granice s malim kutom izmeu kliznih
ravnina susjednih zrna (b) predstavljaju mali otpor gibanju dislokacija (meke granice).
2.1.2.1. Hladna plastina deformacija

Prema tome na kojoj se temperaturi vri, deformacija moe biti hladna ili topla plastina
deformacija. Hladna deformacija se provodi na temperaturama niim od temperature
rekristalizacije i na taj nain specifina je za svaki materijal. Kod hladne deformacije
polikristalne ravnine klizanja po kojima se odvija deformacija su razliito orijentirane pa se
dislokacije sijeku i na taj nain blokiraju ili/i ponitavaju. Vei dio mehanike energije utroene
na hladnu deformaciju transformira se u unutarnju energiju deformiranog materijala i alata to
20
S. Rekovi
se opaa njihovim povienjem temperature. Manji dio te energije pohrani se u metalu u

obliku energije naprezanja. Koliina pohranjene energije u prvom redu ovisi o vrsti procesa
deformacije, a zatim i o brojnim drugim parametrima. Smatra se da pohranjena energija raste s
porastom stupnja deformacije, ali i s smanjenom brzinom, tako da udio ukupne energije
pohranjene u metalu opada s porastom deformacije. Poveanje pohranjene energije u strukturi
znai i vei broj dislokacija.
Poznato je da hladna deformacija znaajno poveava broj dislokacija u metalu jer se kod hladne
deformacije ne odvijaju mehanizmi rekristalizacije i oporavka tijekom procesa (dinamiki
procesi). Deformacijsko ovrivanje je karakteristino svojstvo metala i moe se kvantitativno
izraziti veliinom n danom u slijedeoj jednadbi koja vrijedi za podruje jednolike plastine
deformacije:
=
gdje je - kritino naprezanje teenja, Aefektivno istezanje i K, n konstanta
800
80
700
70
600
60
500
50
Rm, MP
a
400
300
40
A5, %
Rm, MPa
Poveanjem stupnja deformacije vei je i stupanj ovrivanja. to je vei stupanj deformacije

vea je i gustoa dislokacija a time i unutarnja naprezanja. Unutarnja naprezanja vezana su i s
gustoom ostalih greaka u strukturi (npr. intersticijski i supstitucijski atomi, vokacije,
ukljuci...)
30
A5, %
200
20
100
10
0
0
50
Stupanj deformacije, %
100
Slika 2.28: Mehanika svojstva niskougljinog elika u zavisnosti o

stupnju hladne deformacije (1).
Funkcionalna ovisnost promjene specifinog deformacijskog otpora o stupnju deformacije
grafiki je predstavljena krivuljom ovrivanja. Razlikuju se tri reda krivulja ovrivanja:
- krivulje ovrivanja prvog reda, gdje se deformacija izraava produljenjem
= (l1 l0 )
- krivulje ovrivanja drugog reda, gdje se deformacija izraava kontrakcijom
A A1
Z= 0
A0
- krivulje ovrivanja treeg reda, gdje se deformacija izraava logaritamski:
= ln
h0
h
21
S. Rekovi
Krivulje ovrivanja odreujemo vlanim pokusom pri jednolikoj deformaciji probnog

uzorka. Zavrna toka krivulje ovrivanja dobivena vlanim pokusom odgovara deformaciji
u momentu pojave lokalne kontrakcije. Deformacija koja odgovara pojavi lokalne kontrakcije
je relativno mala u usporedbi s deformacijama koje se javljaju u realnim procesima. Na slici
2.29. je prikazana krivulja ovrivanja I reda.
Slika 2.29: Krivulja ovrivanja materijala hladnom deformacijom (1)

Analitika predodba krivulja ovrivanja drugog reda po GUBKI-novoj metodi:
Gdje je
k = k0 + (k m k0 )
Z
m
k0 Re , MPa
k=
Rm
, MPa
1 Zm
1 2Z m + Z
k = k m
1 Zm
Zm =
n=
A0 Am
A0
km
Zm
k m k0 1 Z m
Rm =
Fmax
, MPa
A0
Brzina ovrivanja pri hladnoj deformaciji je manja kod metala koji imaju gusto sloenu
heksagonsku reetku. Porastom temperature smanjuje se brzina deformacijskog ovrivanja.
Kod hladne plastine deformacije dolazi do smanjenja plastinosti i poveanja deformacijskog
otpora. Dolazi do stvaranja trakaste strukture ili teksture, slika 2.30.
Razlikuje se kristalna i strukturna tekstura. Kristalna tekstura se pojavljuje samo kod metala
oblikovanih u hladnom stanju. Ona moe biti:
- vlaknasta (kod hladnog vuenja i preanja)
- trakasta ( kod hladnog valjanja).
22
S. Rekovi
Strukturna tekstura nastaje vlaknastom ili trakastom raspodjelom nehomogenih primjesa u

metalu. Hladnom plastinom deformacijom mijenjaju se mehanika svojstava. Ako se hladno
deformirani metal zagrijava na odreenu temperaturu mogu mu se djelomino ili potpuno
vratiti njegova osnovna mehanika i fizikalna svojstva.
Slika 2.30: Promjena mikrostrukture kod hladne deformacije i naknadnog zagrijavanja na

temperaturu i iznad temperature rekristalizacije (2, 11, 14)
Zagrijavanjem hladno deformiranog metala u njemu se mogu, ovisno o temperaturi, odvijati
dva procesa:
- statiko oporavljanje i
- statika rekristalizacija
Oporavljanje je proces promjene svojstava hladno deformiranih metala pri emu ne dolazi do
primjetne promjene mikrostrukture, dolazi do preraspodjele dislokacija i smanjuju se
naprezanja u materijalu. Njegova fizika i mehanika svojstva tee da se vrate originalnim
vrijednostima. Temperatura oporavljanja, , ovisna je o sastavu deformiranog materijala i
odreuje se na osnovi temperature taljenja tog materijala.
= (0,25 $ 0,3)
Kod hladne deformacije proces oporavljanja tijekom deformacije nije mogu, on se odvija kod
naknadnog zagrijavanja i naziva se statiko oporavljanje. Na oporavljanje hladno deformiranog
metala utjee temperatura naknadnog zagrijavanja, trajanje zagrijavanja i stupanj prethodne
hladne deformacije. to je vei stupanj hladne plastine deformacije tim e se bre metal
oporavljati. Ovisnost trajanja oporavljanja od temperature moe se izraziti jednadbom:
t = Ke T
t trajanje (vrijeme) zagrijavanja za oporavljanje
T temperatura zagrijavanja
K konstanta ovisna o karakteristikama metala
23
S. Rekovi
Rezultate oporavljanja mogue je prikazati dijagramom oporavljanja, slika 2.31.
Slika 2.31: Dijagram oporavljenog cinka (1)

Oporavljanje u % na ordinati tog dijagrama mogue je izraunati izrazom:
oporavljanje(%) = 100( S S d ) /( S0 S d )
S stanje materijala prije hladne plastine deformacije,
Sd stanje hladno deformiranog materijala i
S0 stanje popravljenog materijala.
Na temperaturama viim od temperature oporavljanja dolazi do rekristalizacije. Rekristalizacija
je proces pri kojem se zagrijavanjem na odreenu temperaturu nakon hladne deformacije. iz
deformiranog zrna s velikom gustoom dislokacija, nastaju nova, puno sitnija, zrna bez
zaostalih naprezanja (bez dislokacija). Poetak rekristalizacije najavljuje pojava
rekristalizacijskih klica ili rekristalizacijskih centara.
Temperatura rekristalizacije TR je kao i temperatura oporavka To ovisna o sastavu materijala
odnosno o temperaturi taljenja Tt i iznosi:
TR = 0,4 Tt
Kao i kod oporavljanja, nakon hladne deformacije odvija se i statika rekristalizacija. Do
rekristalizacije dolazi pod odreenim uvjetima. Stupanj hladne plastine deformacije mora
prijei odreenu kritinu vrijednost (kritini stupanj deformacije razliit je za razne metale i
lei izmeu 2 i 10%). Svaki metal ima kritinu temperaturu iznad koje poinje proces
rekristalizacije.
Kod viih temperatura mogu je nepoeljni porast zrna i time pogoranje svojstava. Rezultati
promjena strukture prikazuju se u obliku rekristalizacijskih dijagrama, slika 2. 32.
24
S. Rekovi
Slika 2.32: Ovisnost veliine zrna o stupnju deformacije i temperaturi (1)

Poveanjem stupnja deformacije veliina zrna se smanjuje, a poveanjem temperature
zagrijavanja veliina zrna raste. Taj porast je vii to je manji stupanj deformacije. Kod velikih
deformacija i visokih temperatura arenja moe doi do odreenog nepoeljnog poveanja
zrna. Ta pojava vezana je uz sekundarnu rekristalizaciju.
2.1.2.2. Topla plastina deformacija

Ako se metali oblikuju plastinom deformacijom na temperaturama iznad temperature
rekristalizacije onda govorimo o toploj plastinoj deformaciji. Toplina apsorbirana u metalu
zagrijavanjem poveava energiju toplinskih oscilacija atoma i na taj nain se poveava njihova
pokretljivost unutar slojeva atoma. Kod tople plastine deformacije, kada se ostvari kritini
stupanj deformacije, istovremeno s procesom deformacije (ojaanje) odvijaju se procesi
oporavka i rekristalizacije (omekanja). Nazivamo ih dinamiki oporavak i dinamika
rekristalizacija, slika 2.33. Kao i kod hladne deformacije, deformacija se odvija klizanjem i
stvaranjem sraslaca. U procesu valjanja deformacija se, kako je reeno, najprije odvija u zrnima
s najpogodnijom orijentacijom. Kad se u njima ostvari kritini stupanj redukcije zapoinje
dinamiki oporavak i dinamika rekristalizacija, slika 2.34.
Slika 2.33:. Promjena strukture tijekom tople deformacije (2)

25
S. Rekovi
Deformirana zrna
Rekristalizirana zrna
Slika 2.34:. Prikaz procesa deformacije kod termomehanike obrade

mikrolegiranog elika (9, 5)
Za to vrijeme je ve zapoela deformacija u drugim zrnima s najpogodnijom orijentacijom i u
njima se odvijaju isti mehanizmi. Uslijed deformacije dolazi do produljenja zrna. U izduenom,
deformiranom. zrnu prisutna je velika gustoa dislokacija. Uslijed deformacije dislokacije se
kreu. U koliko budu zaustavljene na nekim preprekama (ukljuci, precipitati, druge
dislokacije,...) dolazi do deformacije dijela kristalne reetke i stvaranja subzrna, slike 2.34 i
2.35. Granice subzrna su mjesta s velikom gustoom dislokacija. Subzrna su klice novih zrna
koja nastaju rekristalizacijom kad se ostvari kritini stupanj deformacije.
Slika 2.35: Dislokacije u deformiranom zrnu i po granicama zrna (2, 3)

Daljnjom deformacijom rekristalizirana zrna se ponovo deformiraju i ponovo rekristaliziraju.
Nakon zavrene tople deformacije iz jednog zrna rekristalizacijom nastaje vie sitnijih zrna,
slika.2.36.
Slika 2.36: Prikaz rekristalizacije u deformiranom zrnu pri termomehanikoj

obradi niobijem mikrolegiranog elika (9, 15)
26
S. Rekovi
Toplo valjanje limova i traka odvija se u vie prolaza ovisno o tipu valjake pruge. Uloak iz
niskougljinog i nekih drugih elika se prije valjanja zagrijava na temperaturu koja uglavnom
mora biti dovoljno visoka da se valjanje zavri iznad temperature transformacije austenita u
feritno-perlitnu strukturu, slika 2.37. Zagrijavanje elika na visoku temperaturu i dugo dranje
na toj temperaturi moe dovesti do heterogenog porasta austenitnog zrna koje se ne moe
popraviti tijekom valjanja i ima za posljedicu loa mehanika svojstva.
Slika 2.37:Promjena veliine zrna kod tople deformacije (9, 15)

Proces valjanja obino se odvija u dvije faze: preddeformacija i zavrna deformacija. U
preddeformaciji, koja se odvija na visokim temperaturama i uz visoke stupnjeve redukcije
(visok stupanj deformacije), odvija se potpuna dinamika rekristalizacija i postie znaajno
sitnjenje zrna. U zavrnoj deformaciji, koja se takoer odvija u vie provlaka, postie se
konano sitnjenje zrna, Stupnjevi deformacije su ovisni o temperaturi i na kraju ne smije biti
manji od 16%. Brzina deformacije se prema kraju poveava i prelaze brzinu rekristalizacije.
Oporavak i rekristalizacija su pri kraju zavrnog valjanja zakoeni.
Slika 2.38: Utjecaj temperature toplog valjanja i brzine hlaenja na veliinu zrna (6, 16)
Zavrna temperatura deformacije je bitna za svojstva valjanog proizvoda, slika 2.38. Ako se
deformacija zavri na visokim temperaturama konana veliina zrna nakon fazne
transformacije je krupnija u usporedbi kad se valjanje zavri na temperaturama bliskim
temperaturi fazne transformacije. Ovdje je bitna i brzina hlaenja nakon deformacije. to je
brzina vea dobije se sitnije konano zrno.
27
S. Rekovi
Kod toplog valjanja rekristalizacijom se ostvaruje znaajno sitnjenje zrna, slika 2.39.
Slika 2.39: Usitnjenje zrna pri toploj plastinoj deformaciji (2)

Vaan je nain deformacije. Kod hladne deformacije utjecaj brzine deformacije je manji, nema
rekristalizacije, naprezanje teenja raste sa stupnjem deformacije i promjena brzine deformacije
ne utjee na specifini deformacijski otpor. Kod tople deformacije utjecaj brzine deformacije je
vei. Razlog tome je to kod tople deformacije teku paralelno dva suprotna procesa (proces
ovrivanja i proces rekristalizacije).
Prednosti tople deformacije su u tome to je otpor deformaciji znatno manji i to je poveana
plastinost.
2.2. BRZINE KOD DEFORMACIJE
Da bi se odredio utjecaj brzine kod deformacije potrebno je imati na umu da brzina deformacije
materijala nije isto to i brzina alata. Zato na poetku razmatranja utjecaja brzine na plastino
teenje materijala potrebno naglasiti da kod plastine deformacije brzine moemo podijeliti
na:
a) brzinu alata kojom se vri deformacija w,
b) brzinu deformacije materijala ,
c) brzinu gibanja pojedinih estica materijala kod plastine deformacije.
2.2.1. Brzina alata

Brzina alata je ovisna o konstrukciji strojeva za deformaciju, predstavlja brzinu kretanja
malja kod kovanja i potisne plohe kod pree, obodnu brzinu valjaka kod valjanja.
28
S. Rekovi
Slika 2.40: Odreivanje brzine deformacije kod sabijanja (1)

Brzina alata kod sabijanja
w
h
t
d h
d t
Brzina valjaka kod valjanja:
wob =
D n
60
w sr =
( h0 h1 )
h
=
t
t
gdje je n broj okretaja valjaka u minut, a D promjer valjaka, mm.

Brzine alata
- ekia je od 5 do 7 m/s ,
- mehanikih prea je do 3 m/s ,
- hidraulikih prea do 0.5 m/s
2.2.2. Brzina deformacije materijala
Brzina deformacije materijala znatno se razlikuje po tome dali se radi o toploj ili hladnoj
deformaciji. Kod hladne deformacije brzina deformacije nema toliko velik utjecaj kao kod
tople deformacije. Kao to je reeno kod tople deformacije istovremeno s deformacijom
odvijaju se i oporavak i rekristalizacija. Zbog toga brzina deformacije mora biti manja od
brzine rekristalizacije. Kod velike brzine deformacije
i male brzine rekristalizacije
deformiranog metala, deformirani polikristali se ne mogu oporaviti i rekristalizirati. Posljedica
toga je smanjenje plastinosti metala , uz istovremeni porast specifinog deformacijskog
otpora.
Poveanjem brzine deformacije smanjuje se dubina rasprostiranja deformacije. Posljedica toga
je nehomogenost deformiranog materijala.
Poetna brzina deformacije materijala (v) kod tople deformacije mora biti mala jer utjee i na
deformacijski otpor:
v
k = ( v ) = k 0 n ln
v0
Utjecaj brzine deformacije odreuje se za svaki elik i kree se od 10 -3 do 10 -2.

Brzina deformacije materijala je derivacija logaritamskog stupnja deformacije po vremenu i
ovisna je o brzini alata w i o trajanju deformacije:
dh 1 dh 1 w
v = = = , s 1
h dt dt h h
Brzina deformacije pri sabijanju predstavlja linijsku brzinu visinske redukcije

h
dh
v
ln 1
vh =
u= h
h0
dt
h
u sr = h =
, s -1
t
t
29
S. Rekovi
Brzina deformacije pri valjanju ovisna je o obodnoj brzini valjaka wo, kutu zahvata , i
dimenzijama valjanog komada i prema Ekelundu se moe odrediti:
u=
2 w sin
2 , s -1
ho + h1
2
gdje je R- polumjer valjaka, mm.
h
u = 2v R , s -1
ho + h1
Kod iste brzine alata , brzina deformacije je vea ukoliko je poetna visina tijela koje se
deformira manja.
Poetne vrijednosti brzine deformacije se kreu:
- za elik od 0.01 do 10 s-1 ,
- za koljenaste frikcijske i ekscentarpree od 4 do 25 s-1 ,
- za hidraulike pree od 40 do 160 (s-1).
Kod hladne deformacije utjecaj brzine deformacije je manji jer nema rekristalizacije.
Naprezanje teenja raste sa stupnjem deformacije. Promjena brzine deformacije ne utjee na
specifini deformacijski otpor.
Kod tople deformacije utjecaj brzine deformacije je vei (utjecaja je vei kod malih brzina i
obrnuto). Razlog tome je to kod tople deformacije teku paralelno dva suprotna procesa (proces
ovrivanja i proces rekristalizacije). Poveanjem brzine deformacije smanjuje se dubina
rasprostiranja deformacije. Posljedica toga je nehomogenost u materijalu. Poetna brzina
deformacije materijala (v) kod tople deformacije mora biti mala. Kod velike brzine deformacije
i male brzine rekristalizacije deformiranog metala, deformirani polikristali metala se ne mogu
oporaviti i rekristalizirati. Posljedica toga je smanjenje plastinosti metala , uz istovremeni
porast specifinog deformacijskog otpora. Utjecaj brzine deformacije odreuje se za svaki
elik. Kree se od 10 -3 do 10-2.
2.2.3. Brzina gibanja pojedinih estica u deformiranom

tijelu tijekom deformacije
Brzina gibanja pojedinih estica u deformiranom tijelu za vrijeme deformacije vm stalno se
mijenja i nije jednaka u cijelom deformiranom tijelu. Toni podaci o brzinama gibanja
pojedinih estica deformiranog tijela nije jednostavno odrediti. Postoje odreeni matematiki
modeli koji opisuju brzinu gibanja na pojedinim dijelovima deformiranog tijela, alisu
napravljeni za pojednostavljene primjere i postoji znaajno odstupanje u odnosu na vrijednosti
koje se mogu izmjeriti. Kod sabijanja se razlikuju tri zone u kojima su brzine znaajno
razlikuju:
Slika 2.41: Raspodjela brzina pri sabijanju (1, 18)

30
S. Rekovi
I zona (zona ometanog irenja) nastaje na mjestima dodira cilindra i alata te zbog trenja na
dodirnim povrinama, teenje materijala je jako usporeno
II zona (zona glavnih deformacija) do najveih deformacija dolazi u sredini cilindra i brzine
teenja su razliite
III zona (bona zona) u vanjskim zonama cilindra dolazi do jakih naprezanja i brzine teenja
materijala su velike.
Kod tople deformacije brzina deformacije ima znaajan utjecaj na tok deformacije. Ako se,
kako je ve reeno, deformacija odvija gibanjem dislokacija kroz deformiranu zonu, a gustoa
dislokacija ovisi o stupnju deformacije i mehanizmima oporavka i rekristalizacije, onda je jasno
da je brzina gibanja pojedinih estica u deformiranom tijelu tijekom deformacije ovisna o
gustoi dislokacija i mehanizmima oporavka i rekristalizacije. Na poetku deformacije brzina
gibanja pojedinih estica je mala. Kad se povea kritini stupanj deformacije i time gustoa
dislokacija, poveava se i brzina i broj dislokacija u pokretu i na taj nain brzina gibanja
pojedinih estica u deformiranom tijelu.
2.3. PLASTINOST METALA

Plastina deformacija je promjena oblika i dimenzija proizvoda iz kovinskih materijala bez
razaranja. Pod obradivosti elika podrazumijeva se maksimalno mogua deformacija koju
metal moe izdrati a da ne doe do njegovog mehanikog razaranja, tj. da ne doe do
naruavanja atomskih veza. Pojmovi obradivost i plastinost su se vrlo rijetko razdvajali a do
nedavno su se koristili u istom smislu. Na taj nain identificirali su se pojmovi sposobnost za
oblikovanje deformiranjem i plastinost. Znatan doprinos u definiranju njihovog znaenja dao
je Gupkin. Prema njemu:
Pod sposobnou za deformaciju treba podrazumijevati osobinu metala ili legura, odreenog
oblika, koja omoguava nepovratnu promjenu oblika pri njegovoj plastinoj preradi u razliitim
uvjetima deformacije.
Sukladno tome mogu se definirati slijedei pojmovi:
- plastinost (P) je prirodno svojstvo materijala,
- deformabilnost (D) je svojstvo materijala da se plastino deformira u toplom i hladnom
stanju
- obradivost (O) je svojstvo materijala da se deformira kako plastinom deformacijom (bez
razaranja) tako i s razaranjem (odvajanjem estica).
Na taj nain sposobnost za oblikovanje deformacijom je vezana za sljedee faktore:
- svojstvo samog metala, koja omoguuje nepovratnu promjenu oblika tijela tj. njegova
plastinost
- uvjete deformacije, koji vladaju pri odreenoj tehnologiji oblikovanja
- karakteristike samog deformiranog tijela, njegove dimenzije i oblik.
U realnim industrijskim uvjetima na sposobnost za deformaciju utjee suma razliitih faktora.
Svi oni mogu se svrstati u dvije osnovne grupe:
- faktori plastinosti
D = f ( F p , Fv )
- vanjski (mehaniki) faktori
31
S. Rekovi
Plastinost P je stanje materijala kada pri djelovanju sila dolazi do nepovratne promjene
oblika i dimenzije a da pri tome ne dolazi do njegovog mehanikog razaranja. Faktori
plastinosti ovise o kemijskom sastavu, strukturi, brzini deformacije, temperaturi te veliini i
dimenzijama deformiranog tijela kako je to navedeno u sljedeoj jednadbi:
P = f ( Ks, s, v, T , n, V , a )
Vanjski (mehaniki) faktori kao to su: sheme napregnutog stanja, tehnoloka nejednolikost
deformacije, brzina deformacije i vie uzastopnih deformacija s malim stupnjem redukcije
(usitnjenost deformacije), karakteriziraju uvijete deformacije tijela.
Prema tome, moe se rei da je deformabilnost D funkcija faktora plastinosti i vanjskih
faktora:
D = f ( f t , f b ,i , f k , s , f r , f d , f o , f n , s , f r , d , f n , d , f b , d )
t faktor temperature
b.i. faktor brzine ispitivanja
k.s. faktor kemijskog sastava
r faktor istoe granice zrna
d faktor dimenzije tijela
o faktor oblika tijela
n.s. faktor napregnutog stanja
r.d. faktor nejednakosti deformacije
n.d. faktor usitnjenosti deformacije
b.d. faktor brzine deformacije
Kako se iz prethodne jednadbe vidi sposobnost za deformaciju je sloena funkcija veeg broja
varijabli ije se vrijednosti mogu mijenjati u irokim granicama i pri tome smanjivati ili
poboljavati sposobnost za deformaciju. Pri tome se plastinost javlja samo kao jedan od
faktora koji utjeu na deformabilnost.
Razliita tijela e imati razliitu sposobnost za deformaciju ako se razlikuju u nekim od faktora
koji utjeu na sposobnost za deformaciju. Tako na primjer materijali istog kemijskog sastava
koji se deformiraju po istim parametrima ali imaju razliite dimenzije, imaju i razliitu
sposobnost za deformaciju. Ili materijali istog kemijskog sastava i istih dimenzija, ako se
deformiraju na razliitim temperaturama imaju razliitu sposobnost za deformaciju.
Vaan praktian znaaj ima i injenica to mnogi faktori koji utjeu na sposobnost za
deformaciju su meusobno povezani. Postoji pet stupnjeva deformabilnosti za razliite vrste
prerade metala.
U prvom stupanju odvija se znatno naruavanje cjeline i daljnja deformacija proizvoda je
nemogua ak i poslije odgovarajue korekcije stupnja redukcije.
Kod drugog stupanja naruavanje cjeline je znatno manje i poslije odgovarajue korekcije
daljnja deformacija je mogua.
Pri treem stupanju na povrini deformiranog tijela nastaju sitne greke, te tako sposobnost za
deformabilnost nije naruena. Kod etvrtog i stupnja javlja se pojedinano sitno naruavanje
koje ne utjee na proces deformacije i dubina greaka ne prelazi dozvoljenu granicu. I na kraju,
u petom stupnju deformacija tijela protjee bez nastanka povrinskih greaka. Pri navedenoj
ocjeni uzimaju se o obzir greke koje su nastale tijekom deformacije, a ne greke koje su
postojale prije deformacije.
32
S. Rekovi
2.3.1. Pokazatelji plastinosti

Pokazatelji plastinosti mogu se podijeliti u etiri grupe: analogni, jednostavni, sloeni i
univerzalni.
a. Analogni pokazatelji
Odgovaraju odreenim uvjetima tehnolokih procesa. Koriste se za ocjenu plastinosti procesa
i uvjeta za koji su odreeni. Prema metoda iikov-a pokazatelj plastinosti se odreuje
valjanjem pravokutnih uzoraka na klin u specijalno ekscentrino urezanim kalibrima pri emu
se kao pokazatelj plastinosti uzima stupanj deformacije puk na mjestu pojave prve pukotine:
h h
puk = o 1
h0
gdje je ho poetna visina a h1konana visina.
Nedostatak ovakvog ispitivanja je u tome to se kod legura s veom plastinosti esto u
laboratorijskim uvjetima ne moe osigurati pojava pukotine i nemogue je konstruirati
dijagram plastinosti.
Ispitivanje pritiskivanjem najbolje odgovara uvjetima kovanja. Odreivanje pojave prve
pukotine je oteano. Mala veliina uzorka u odnosu na stvarne veliine u industrijskim
uvjetima ine znaajnu razliku u pokazivanju u tumaenju rezultata. Ovi i jo drugi faktori ine
ovu metodu nedovoljno pouzdanom.
b. Jednostavni pokazatelji
To su pokazatelji dobiveni pri jednostavnim shemama naprezanja: linijski vlak, linijski tlak i
uvijanje ili torzija. Dijele se u dvije grupe:
1. kod vlaka:
- relativno produljenje ,
- relativno produljenje kod loma A,
- relativna kontrakcija uzorka Z.
2. kod uvijanja do loma:
- broj uvijanja n, = '(()
- kut uvijanja (
U oba sluaja ovi pokazatelji daju temperaturni interval maksimalne plastinosti. Oni,
meutim, ne daju mogunost definiranja kvantitativnih kriterija plastinosti ve samo
temperaturni interval maksimalne plastinosti. Vlano ispitivanje nalo je iroku primjenu.
Najpouzdaniji pokazatelj plastinosti kod ove metode je pojava prve pukotine, to je vrlo teko
identificirati. Zbog toga se plastinost ocjenjuje na osnovi podataka o lomu ispitnog uzorka ili
na osnovi relativne kontrakcije.
Najiru primjenu u praksi imaju pokazatelji dobiveni ispitivanjima uvijanjem na povienim
temperaturama. Osnovne prednosti ove metode ispitivanja su:
- irok raspon brzina deformacije koje odgovaraju relativnim vrijednostima u procesima
tople prerade
- u odnosu na druga ispitivanja velika osjetljivost pokazatelja plastinosti na strukturne
promjene i njihova zadovoljavajua tonost
- prevladavaju tangencijalna (smina) naprezanja koja igraju veliku ulogu kod svih
procesa prerade metala u plastinom stanju.
33
S. Rekovi
Maksimum na krivulji n=f(T), gdje je T-temperatura deformacije, pokazuje podruje

maksimalne plastinosti. Izrada takvih krivulja za pojedine vrste legura je dosta jednostavna i
jeftina.
c. Sloeni pokazatelji
Uzimaju u obzir ne samo stupanj promjene dimenzija deformiranog tijela ve i karakter loma.
Po Gubkinu se odreuje srednja vrijednost rezultata ispitivanja po vie metoda:
) + ) + . +)
)=

gdje je n broj vrsta ispitivanja. Na osnovi tako dobivenih vrijednosti deformabilnosti Gubkin je
predloio proraun sposobnosti za deformaciju po formuli:
Sd =
aD+b
3
a faktor koji ovisi o metodi

b - faktor koji ovisi o materijalu
U sloene pokazatelje ubrajaju se razvlaenje, tlak, uvijanje, dinamiko savijanje i ilavost.
Osnovni nedostatak ove metode je u odreivanju srednje vrijednosti pokazatelja koji se
znaajno razlikuju.
d. Univerzalni pokazatelji
Univerzalnim pokazateljima pokualo se rijeiti pitanje kvantitativne ocjene plastinosti. Cilj
im je proraun kritinog stupnja deformacije u definiranom temperaturnom intervalu. Osniva se
na svoenju jedininih pokazatelja koji se odreuju pojedinanim laboratorijskim metodama
ispitivanja (vlakom, tlakom, uvijanjem) na jedan ekvivalentni pokazatelj koji ne ovisi o shemi
napregnutog stanja a time ni o metodi ispitivanja. Kako tijekom plastine deformacije
prevladavaju naprezanja smicanjem, takav ekvivalentni pokazatelj mogao bi biti relativno
smicanje. Pokazatelj plastinosti P je omjer smicanja i kriterij naponskog stanja:
P=
8
n
n=
2
1 + (1 Z ) (1 Z p )
Z- kontrakcija probe na mjestu loma, Zp- kontrakcija probe do pojave suavanja.

Kod ispitivanja uvijanjem kriterij n jednak je 1.Svi pokazatelji osim univerzalnih daju samo
kvalitativnu sliku plastinosti.
2.3.2. Analiza utjecajnih faktora na plastinost

Plastinost (P) kao stanje metala, a ne njegovo svojstvo, ovisi od niza faktora:
P = f ( Ks, s, b, d (e), t , n, V , a )
Ks - kemijskog sastava,
s - strukture,
t - temperature
v-brzine deformacije
n - sheme naponskog stanja
V - dimenzija deformiranog uzorka
a - okruujua sredina
34
S. Rekovi
2.3.2.1. Utjecaj kemijskog sastava i strukture

Najbolju plastinost imaju isti metali. Pozitivni utjecaj na plastinost imaju dezoksidatori.
Prisustvo primjesa pogorava plastinost. Intenzitet pogoranja plastinosti ovisi o vrsti
primjese i nainu vezivanja u osnovnom metalu. Netopive primjese vie pogoravaju
plastinost od vrstih otopina. Primjese po granicama zrna u obliku mree najvie pogoravaju
plastinost. Ako primjese s osnovnom komponentom ine lako topljive eutektike u
temperaturnim intervalima taljenja ovog eutektika dolazi do pogoravanja plastinosti. Vea
razlika u promjerima atoma komponenti legura dovodi do pogoranja plastinosti. Vea
koncentracija slobodnih elektrona takoer pogorava plastinosti. Razliita kristalna reetka
druge komponente pogorava plastinost. Nepovoljan utjecaj na plastinost imaju i strukturne
nehomogenosti. Sljedei metali i njihove legure se dobro oblikuju:
-
eljezo i legure eljeza

nikal i legure nikla
laki metali i legure (Al, Mg, Ti)
bakar i legure bakra
olovo,
kositar i
cink
Najvanija legura eljeza je Fe C. Legura eljeza i ugljika sa sadrajem C do 2% mogu se

oblikovati plastinom deformacijom.
Perlitni elici imaju dobru plastinost u toplom i hladnom stanju. Poveanjem sadraja ugljika
smanjuje se plastinost.
Podeutektoidni ugljini elici i niskolegirani elici imaju dobru plastinost Poveanjem
sadraja ugljika smanjuje se plastinost, istezanje i kontrakcija a poveava Rm, Re tvrdoa.
Poveanjem ugljika za 0,1% poveava se Rm za 90 MPa, Re za 45 MPa. Pravilnim
zagrijavanjem utjecaj ugljika na plastinost se moe umanjiti (deformacijski otpor). Odnos
vrstoe, tvrdoe i plastinosti elika kod zagrijavanja nije uvijek linearan. Postoje
temperaturni intervali u kojima dolazi do smanjenja plastinosti: 200 C 500 C - podruje
plavog loma i 850 C 1050 C - podruje crvenog loma.
Slika 2.42: Ovisnost mehanikih svojstava o sadraju

ugljika u eliku i stupnju deformacije (1)
35
S. Rekovi
Openito se utjecaj ostalih elemenata u ugljinim i niskougljinim elicima moe svrstati u tri
grupe:
- plastinost smanjuje: S, P, Si, Al, Mo, V, W, oligoelementi
- nemaju znaajnijeg utjecaja na plastinost: Cu, Cr
- imaju povoljan utjecaj na plastinost: Mn, Ni,
Sumpor smanjuje plastinost i ilavost. Naginje stvaranju segregacija i uzrokuje crveni lom.
Fosforne smije biti vei od 0,04% (0,02-0,04%). U koliinama do 0,3% utjee na mehanike
osobine kao i ugljik. Smanjuje ilavosti duktilnost i utjee na pojavu plavog loma.
Slika 2.43: Utjecaj udjela fosfora i sumpora na ilavost podeutektoidnih elika (1)
Silicij smanjuje sposobnost deformacije elika u hladnom stanju. Bakar do 0,20% nema veeg
utjecaja na plastinost. Krom ne smanjuje plastinost ali proiruje podruje. Nikal utjee
pozitivno na plastinu preradu elika u hladnom i vruem stanju. Mangan povoljno utjee na
plastinost jer vee sumpor. Za elike koji se toplo valjaju preporua se omjer sumpora i
fosfora 1:7 do 1:10. Mangan proiruje podruje. Aluminij tek iznad 5%smanjuje duktilnost.
Vanadij, volfram i molibden stvaraju karbide i smanjuju duktilnost elika.
Slika 44: Utjecaj ugljika i mangana na strukturu elika (1)

Oligoelementi dolaze u sirovinama i u toku proizvodnje ostaju u eliku u odreenim
koliinama. Najuestaliji su: Cu, Sn, As, Sb, Co, Ti, v, Pb, Al. Njihov utjecaj se dijeli na
primarni i sekundarni.
36
S. Rekovi
Primarni raspored javlja se pri skruivanju elika i uzrokuje pukotine na ingotima. Smatra se
da precipitacijom tekue faze Cu i Sn na
nastaju
staju segregacije po granicama zrna. Segregacija Sn po
granicama zrna spreava pri zagrijavanju transformaciju.
transformaciju. Sklonost segregacijama imaju i
As i Sb. Sekundarni raspored javlja se uslijed zagrijavanja elika prije prerade. Sekundarna
neravnomjernost povezana
ovezana je s koncentracijom oligoelemenata na povrini elika pri
zagrijavanju. Pri zagrijavanju elika u oksida
oksidacijskoj atmosferi odvija se povrinska
koncentracija oligoelemenata pod utjecajem oksidacije i difuzije. Stupanj koncentracije
oligoelemenata na povrini ovisi o temperaturi, oksidacijskim uvjetima vremenu zagrijavanja
elika. Pukotine se javljaju ve kod 0,17%Cu, a znaajnije su izraene kod 0,28 do 0,34 % Cu.
U koliko u eliku ima 0,05%Sn pukotine e se javit ve kod 0,08%Cu. Antimon smanjuje
smanjuj
topivost ugljika u feritu pa se ugljik izluuje po granicama zrna. Negativan utjecaj je uoen kod
sadraja ugljika od 0,12 do 0,18%. Utjecaj arsena ovisi o sadraju ugljika i fosfora. Kod elika
s 0,15%C i 0,015% P utjecaj As zapaen je iznad koncentra
koncentracije
cije od 0,75%, dok kod elika s
0,15%C i 0,06% P utjecaj As je prisutan ve iznad 0,14%. Uz istovremenu prisutnost duika
u eliku aluminij dovodi do pojave dvofazne strukture u eliku. Pri sadraju od maksimalno
0,005%N i 0,1%Al nema negativnog utjecaj
utjecaja oligoelemenata.
Austenitni elici imaju na sobnoj temperaturi austenitnu strukturu. Dobro se hladno oblikuju
i imaju malu vlanu vrstou uz veliku ilavost. Topla plastina deformacija ovih elika
provodi se iznad 900 C. Temperatura rekristalizac
rekristalizacije
ije austenitnih elika je vrlo visoka, iznad
900C, a brzina rekristalizacije je mala.
Feritni elicikod
kod svih temperatura zadravaju strukturu vrste
vrste otopine. Hladna deformacija
austenitnih elika nije mogua. Topla deformacija provodi se na temperaturama
tempera
do 1000 C .
Temperatura rekristalizacije je oko 600 C.
2.3.2.2. Utjecaj temperature
Povienjem temperature poveava se plastinost (npr. elik ima najveu plastinost na
temperaturama rekristalizacije.
Slika 2.45: Utjecaj temperature na plastinost

Gornji dijagram ponaanja plastinosti u ovisnosti od temperature je odraz promjena faznog
stanja. (2) i stanja granice zrna koji su funkcije temperature, a imaju bitan utjecaj na plastinost.
2.3.2.3. Utjecaj brzine deformacije

Poveanje brzine
zine deformacije pri toploj preradi pogorava plastinost, u sluaju kada proces
rekristalizacije ne moe pratiti deformaciju.
37
S. Rekovi
Slika 2.46: Utjecaj brzine deformacije na plastinost kod tople deformacije (1, 6, 19)
Utjecaj brzine deformacije na plas
plastinost
tinost kod hladne prerade znatno je manji, jer se procesi
omekavanja metala ne odvijaju tijekom deformacije. Utjecaj brzine deformacije na plastinost
razmatramo s dva aspekta:
1. brzina deformacije direktno ili indirektno (putem toplinskog efekta ili izmjenom
i
faktora
vanjskog trenja) pokazuje utjecaj na otpor deformaciji, a samim time i na plastinost
2. u pogledu vremena dovoljnog ili nedovoljnog za nastajanje fiziko kemijskih promjena,
koje mogu nastati u procesu deformacije
2.3.2.4. Utjecaj stanja naprezanja materijala

Znaajan utjecajni faktor na plastinost metala je stanje naprezanja. Ovisno o shemi
napregnutog stanja mijenja se plastinost i otpor deformaciji, tablica 2.1.
Tablica 2.1: Stanje naprezanja, plastinost i deformacijski otpor
Plastinost je oznaena s 1D (loe) do 7D (vrlo velika), a otpornost deformaciji od 1K (mali)

do 4K (vrlo veliki). Slabija plastinost metala biti e pri njegovom oblikovanju izvlaenjem
nego preanjem. Na osnovi strukture metala mogu se unaprijed predvidjeti sheme napregnutog
stanja pri kojima je mogue njihovo uspjeno oblikovanje. Utjecaj mehanike sheme
deformacije na plastinost je vei to je manja osnovna plastinost metala.
38
S. Rekovi
2.3.2.5. Utjecaj dimenzija deformiranog tijela

Dimenzije deformiranog tijela mogu pokazati vei utjecaj na plastinost.
Slika 2.47: Utjecaj volumena na plastinost kod tople deformacije (1, 8)
2.3.2.6. Mogunost poveanja plastinosti

Osnovni parametri poveanja plastinosti su sljedei:
- reguliranje kemijskog sastava metala iste strukture,
- osiguranje optimalnih temperaturno- brzinskih uvjeta deformacije,
- primjena odgovarajueg jednolikog zagrijavanja i
- odabir najpovoljnije sheme deformacije.
Kao kriterij plastinosti slui relativno saimanje (po iikovu):
h h
= p k 100(%)
hp
hp visina prije deformacije, hk visina poslije deformacije
Prema granici plastinosti svi metali i legure mogu se podijeliti u sljedee grupe:
- najplastiniji
= 80...do..100, (%)
= 60...do...80, (%)
- visoko plastini
= 40...do...60, (%)
- srednje plastini
= 20...do...40, (%)
- nisko plastini
< 20, (%)
- krti metali
Primjenom specijalnog termo-mehanikog postupka moe se upravljati temperaturnobrzinskim uvjetima i znatno poveati plastinost krtih metala i legura.
2.4. OTPOR DEFORMACIJI

Otpor deformaciji je otpor to ga prua materijal promjeni svoga oblika, naziva se i prirodni
deformacijski otpor, a esto i specifini deformacijski otpor (Kf). Teorijom plastinosti moe se
postaviti izraz koji definira potrebnu deformacijsku silu potrebnu za deformaciju. Izraz ima
oblik:
K f = f (vrsta materijala, nain i uvjeti deformacije)
Dakle, sile deformacije moraju savladati otpor to ga materijal prua promjeni svoga oblika i
otpor koji je uvjetovan postupkom deformacije. Otpor to ga prua materijal promjeni svog
oblika naziva se prirodni deformacijski otpor i oznaava se s Kf . Predstavlja ravnoteu
unutarnjih sila koje se suprotstavljaju promjeni oblika. Uz K i Kf, postoji i Kw.Kw je ukupni
otpor deformaciji koji u sebi sadri i plastinost i utjecaj postupaka oblikovanja.
, = '-. , , / 0
gdje su:Kf prirodni deformacijski otpor;Ft sila za savladavanje vanjskog trenja;
Fs sila za savladavanje unutarnjeg smika.
39
S. Rekovi
2.4. 1. Utjecajni parametri na otpor deformacije

Prirodni deformacijski otpor ovisan je o vrsti materijala (kemijski sastav), strukturi,
temperaturi, brzini i stupnju deformacije.
. = '(1, 1, , 2, 3)
gdje je: Ks- kemijski sastav, s- strukturno stanje, T - temperatura, v - brzina deformacije i 3 stupnj deformacije.
2.4. 1. 1. Utjecaj kemijskog sastava
Utjecaj kemijskog sastava na otpor deformaciji povezan je s utjecajem elemenata na strukturu u
polaznom stanju. Openito se moe rei da dobru plastinost imaju Pb, Al, Pt, Au, Ag i Cu.
Neto manju plastinost imaju Fe, Cr, Mo i V, dok Mg, Cd, Zn i Ti imaju lou plastinost.
Legirni elementi poveavaju deformacijski otpor. Poveanjem udjela ugljika u eliku na
temperaturama iznad 950 - 1050C poveava se otpor deformaciji. U literaturi postoji vie
empirijskih formula za kvantitativno izraunavanje deformacijskog otpora u ovisnosti o
kemijskom sastavu i temperaturi.
Npr. po Ekelundu-u:
. = (1,4 + 6 + 7 + 0,368) (14 0,01)
gdje su:T temperatura, u C; C, Cr, Mn udjeli ugljika, kroma i mangana u %.
U literaturi postoje i drugi izrazi za odreivanje pripadnog deformacijskog otpora u ovisnosti o
kemijskom sastavu ali uglavnom oni kao i navedeni izraz od Ekelunda danas nemaju vei
znaaj. To je zato to je posljednjih tridesetak godina razvojem suvremenih metoda za
odreivanje prirodnog deformacijskog otpora, skoro za sve komercijalne elike ispitan prirodni
deformacijski otpor i njegove ovisnosti o temperaturi i brzini deformacije.
2.4 1. 2. Utjecaj temperature deformacije
Poveanjem temperature otpor deformaciji se smanjuje. Smanjenje otpora deformacije s
poveanjem temperature nije jednoliko, slika2.48.
Slika 2.48: Ovisnost prirodnog deformacijskog otpora o temperaturi

i brzini ispitivanja za elik .1121 (1,8)
Utvreno je da u temperaturnim uvjetima starenja materijala dolazi do poveanja otpora
deformaciji (1). Isto tako u podruju fazne transformacije dolazi do poveanja deformacijskog
otpora. Istraivanja na mikrolegiranom eliku su pokazala da u podruju deformacijom
inducirane precipitacije dolazi do poveanja prirodnog deformacijskog otpora, slika 2.49.
40
S. Rekovi
Slika 2.49: Utjecaj niobija na pripadni deformacijski otpor (12)

to je via temperatura elika to je manji otpor deformacije i po pravilu bolja plastinost.
Suvie visoka temperatura zagrijavanja moe uzrokovati pregrijanost, prekomjernu oksidaciju,
razugljienje i sl. Osim temperature znaajni utjecajni parametri na otpor deformacije i
plastinost u realnim uvjetima su brzina deformacije, te reim i trajanje procesa zagrijavanja
elika. Nepravilan izbor navedenih parametara dovodi do stvaranja termikih naprezanja koja
pogoravaju plastinost i dovode do stvaranja unutarnjih pukotina. Navedeni parametri imaju
razliit znaaj za razliite grupe elika:
- Niskougljini elici imaju visoku toplinsku provodljivost i dovoljnu plastinost pa se u
temperaturnom intervalu 0-500C mogu brzo zagrijavati, bez tetnih posljedica.
- Ugljini elici sa srednjim sadrajem ugljika znatno slabije provode toplinu od
niskougljinih elika i imaju slabiju plastinost, naroito u livenom stanju. Zato se u poetku
zagrijavanje mora provoditi sporije. Ugljini elici sa visokim sadrajem ugljika posebno su
skloni termikim naprezanjima pri brzom zagrijavanju. U hladnom stanju plastinost im je
mala
- Niskolegirni elici s visokim sadrajem C i legirnih elemenata naroito su osjetljivi na
naprezanja pri zagrijavanju. Naprezanja pri zagrijavanju ovise o sadraju ugljika, vrsti i
sadraju legirnog elementa. Zato se moraju sporo zagrijavati.
- Feritni elici imaju dobru plastinost i neosjetljivi su na toplinska naprezanja ( osim u
sluaju pojave sigma faza)
- Martenzitni elici najvie su skloni toplinskim naprezanjima i pojavi toplih i hladnih
pukotina. Redovito su u njima prisutna i unutarnja naprezanja nastala pri hlaenju nakon
prethodne faze obrade. Time im je i plastinost jako niska. Zagrijavanje i hlaenje moraju biti
spori i strogo kontrolirani.
- Austenitni visokolegirni elici imaju izuzetno nisku toplinsku provodljivost i veliko
toplinsko irenje. To dovodi do velikih temperaturnih razlika po presjeku i pojavu znatnih
termikih naprezanja. Meutim, ovi elici imaju austenitnu strukturu i kod sobne temperature
pa su vrlo plastini, ali se zbog stvaranja pukotina moraju usporeno zagrijavati.
2.4.1.3. Utjecaj brzine deformacije

Promjena brzine kod hladne plastine deformacije ne utjee na otpor deformaciji u odreenom
intervalu. Kod velikih brzina utjecaj je vidljiv zbog zaostajanja brzine plastine deformacije u
usporedbi s brzinom elastine deformacije.
41
S. Rekovi
Kod tople plastine deformacije istovremeno se odvijaju dva procesa suprotnih utjecaja na
otpor deformaciji: otvrdnjavanje (deformacija) i omekavanje (rekristalizacija). U ovisnosti o
njihovom odnosu na odreenoj temperaturi, mijenjat e se i otpor deformaciji. Pri maloj brzini
tople deformacije, rekristalizacija e pratiti deformaciju. Pri velikim brzinama deformacije
brzina rekristalizacije ne moe pratiti brzinu deformacije pa je omekavanje oporavkom i
rekristalizacijom nepotpuno. Zbog toga se otpor deformacije poveava. Postoji u literaturi vie
izraza za analitiko odreivanje ovisnosti otpora deformacije o brzini deformacije. Najee se
navode jednadbe prema Ludwiku i Reitu :
&
Ludwik-ov: Rv = R0 + m ln
&0
Reit-ov: R v
&
= T o
&
Gdje su: Rv i R0 otpori deformaciji pri odgovarajuim brzinama deformacije;

n, m faktori koji zavise od vrste materijala i imaju u navedenim izrazima razliite vrijednosti.
Poveanjem brzine deformacije poveava se i otpor deformaciji, ali u odreenim granicama.
2.4. 1. 4. Utjecaj stupnja deformacije

Utjecaj stupnja deformacije na specifini otpor deformaciji pri konstantnoj temperaturi i brzini
deformacije predstavlja krivulju teenja. Pri hladnoj preradi odvija se samo proces deformacije,
ali ne i rekristalizacije. Poveanjem stupnja deformacije poveava se ovrivanje i otpor
deformaciji.
2.4.1.5. Ovisnost deformacijskog otpora o kontaktnom trenju
Kontaktno trenje ima znaajan utjecaj na otpor deformaciji. Poveanjem faktora kontaktnog
trenja otpor deformaciji raste, slika 2.50.
Slika 2.50: Ovisnost otpora deformaciji o kontaktnom trenju (1, 8)
2.5. TRENJE PRI OBLIKOVANJU DEFORMIRANJEM

Trenje nastaje u sluaju uzajamnog djelovanja tijela koja se dodiruju neposredno ili preko
drugog tijela. Kontaktnim trenjem pri plastinoj preradi podrazumijeva se trenje koje se odvija
na dodirnim povrinama alata i proizvoda koji se deformira. S trenjem su povezani energetski
uvjeti deformacije, postojanost alata, kvaliteta proizvoda i izbor tehnologije proizvodnje. Zbog
42
S. Rekovi
toga se pri provedbi procesa deformaciji pridaje znaajna pozornost i upotrebljavaju se maziva.
Trenje u procesima plastine deformacije metala je po pravilu granino trenje. Razlog tome je
visok radni tlak. Pristupi u razvoju teorije trenja su:
1)
Geometrijski pristup
2)
Molekularni pristup
3)
Deformacijski pristup
4) Kombinirani pristup
Geometrijski pristup tumai trenje na osnovu mikrohrapavosti i isto je geometrijski pogled
na trenje. U procesu valjanja odreuje se na osnovi kuta zahvata: : = ;<=.
Molekularni pristup tumai trenje kao rezultat djelovanja molekularnog privlaenja i zasniva se
na molekularno kinetikim predodbama.
Deformacijski pristup tumai trenje preko rada potrebnog za deformaciju nekog volumena, a
uzrok trenju je otpor metala neravninama.
Kombinirani pristup povezuje pojedine pravce razvoja teorije trenja te uzima u obzir
mikroneravnine, kao i meumolekularno privlaenje.
2.5.1. Teorijske osnove trenja kod oblikovanja deformiranjem

Na dodirnim povrinama izmeu dva metala javlja se trenje zbog neravnih (hrapavih) povrina.
estice jednog metala ulaze u neravnine drugog metala. Isto tako dolazi do zaljepljivanja
potpuno istih, neoksidiranih povrina metala. Znatno zaljepljivanje mogue je samo pri trenju
povrina u vakuumu kad na tim povrinama nema oksidnog sloja. U obinim uvjetima
postupaka oblikovanja deformiranjem na dodirnim povrinama se nalazi neki sloj, bilo da je
kovarina ili mazivo.
Kontaktno trenje se javlja pri svim tehnikim procesima plastine prerade metala. naziva se
trenjem na dodirnoj plohi izmeu alata i proizvoda koji se deformira. Ima veliki utjecaj na
provedbu tehnikih procesa plastine prerade metala:
1) izmjene sheme sila pri deformaciji;
2) izaziva nejednoliku raspodjelu deformacije, stvara podruje oteane deformacije,
izaziva pojavu dopunskih i zaostalih naprezanja prvog reda,
3) zahtjeva dopunski rad
4) negativno utjee na trenje alata radi poveanog zagrijavanja
Uvjetno moemo razlikovati sljedee vrste trenja:
a) suho trenje
b) granino trenje
c) polusuho trenje (trenje uz apsorbirano mazivo)
d) tekue trenje odvija se uz hidro dinamiko mazivo .
Suho trenje je trenje bez sloja koji razdjeljuje povrine. Rijetko se susree u praksi i to naj
ee u specijalnim laboratorijskim uvjetima. Znaajan je kod plastine prerade u visokom
vakuumu.
Granino trenje (polusuho trenje) je trenje uz adsorpciju maziva. Mazivo se u ovom sluaju
ponaa kao tvrdo tijelo odnosno tijelo koje ne posjeduje osnovno svojstvo tekuina
sposobnost teenja. Zato zakoni trenja u ovom sluaju se ne mogu biti opisani osnovnim
zakonitostima hidrodinamike. Takva definicija najbolje odgovara uvjetima plastine prerade
metala. Trenje se javlja kad je prevlaka vrlo tanka i nema svojstvo tekuine. Uzrok trenja je
visoki radni tlak. Ovaj oblik trenja vaan je za procese oblikovanja deformiranjem.
Tekue trenje se javlja kad e koristi tekue mazivo trenje uz hidro dinamiko mazivo. Za
tekue trenje vrijedi Newton-ov zakon:
zS
F= v
h
43
S. Rekovi
F-sila trenja; z-sposobnost teenja; S-povrina klizanja; v-brzina relativnog premjetanja; hdebljina sloja maziva.
Druga podjela se moe izvriti na osnovi relativnog kretanja . Razlikuje se:
Trenje mirovanja veliina djelovanja dvaju dodirujuih tijela nedovoljna da doe do
njihovog meusobnog premjetanja
Trenje kretanja - sila je dovoljno velika i gibanje tijela postoji. Ovisno o kretanju postoji
trenje klizanja i trenje kotrljanja
U praksi oblikovanja deformiranjem razlikuju se 3 vrste trenja :
1) statiko, kod kojeg je otpor trenja > = :
2) dinamiko, kod kojeg je otpor trenja > = : ,
3) kotrljajue, kod kojeg je otpor trenja > = : ,,
Gdje je faktor trenja.
Odnos :, je sljedei:
- trenje elik na elik
:, =0,15:0,09 do 0,03:0,08
- trenje elik na broncu :, =0,19:0,18
Pri plastinoj deformaciji metala javlja se polutekue trenje. Ono obnavlja kontaktne povrine
deformiranog proizvoda radi izlaska na povrinu unutarnjih estica metala. Kod ovog trenja
vea je stvarna kontaktna povrina i znatna je zaostala deformacija povrinskog sloja. Javljaju
se vei tlakovi i anizotropija u trenju.
Zakon kontaktnog trenja
Krajem sedamnaestog stoljea Amonton je predloio zakon suhog trenja prema kojem je sila
trenja jednaka:
= : ?
Gdje je : - sila trenja, :- koeficijent trenja, ? - sila normalnog pritiska
Gubkin je navedenu ovisnost nazvaozakonom kontaktnog trenja. Veliina sile trenja
odreuje se preko faktora trenja. Prema navedenom izrazu trenje je opisano vrlo jednostavno,
to u stvarnosti nije sluaj. Tako odreen faktor trenja ne odraava fiziko stanje procesa trenja
, posebno u uvjetima oblikovanja metala deformiranjem. Zbog toga se ovaj izraz u navedenom
obliku uzima samo kao njegova srednja vrijednost za neke konkretne sluajeve. Faktor trenja je
sloena funkcija vie faktora. Empirijska ovisnost faktora trenja o pojedinim faktorima ne daje
uvijek jednoznanu vrijednost. U praksi moe igrati ulogu ukupnog korekcijskog faktora koji
odraava ne samo uvjete trenja u danom sluaju ve i druge faktore. Zato se smatra da faktor
trenja nije fizika konstanta ve samo pogodan oblik sila trenja koje se javljaju i igraju bitnu
ulogu u procesima deformacije. Ovdje treba napomenuti da u nekim graninim uvjetima koji
se ne susreu kod oblikovanja metala deformiranjem (relativno mali tlakovi, neznatno mala
dodirna povrina) faktor trenja moe odraavati zakonitosti trenja. U uvjetima oblikovanja
deformiranjem naroito pri odstupanju faktora trenja u malim granicama, faktor trenja moe
priblino karakterizirati uvjete procesa i tad je njegova primjena opravdana. Detaljna
istraivanja zasnovana na navedenom Amonton-ovom izrazu razmatrala su molekularno
uzajamno djelovanje dodirnih povrina. Iz tih razmatranja proiziao je zakon Amonton Coulon pri emu je:

= : = ;<=
?
Gdje je kut nagiba tangente na mikroneravnine. Taj kut obino iznosi 5 do 8,5 a to po
navedenom izrazu odgovara faktoru trenja od 0,12 do 0,15.. U praksi oblikovanja
44
S. Rekovi
deformiranjem susreu se znatno vei faktori trenja, pa ovakva interpretacija takoer nije bila
dovoljna. Zbog tog su Amonton - Coulon uzeli u obzir i meumolekularne privlane sile:
= :(? + ? )
gdje je ? sila molekularnog privlaenja dva tijela. Pri veim stvarnim povrinama dodira,
sila molekularnog privlaenja se moe odrediti:
? = @ AB
Gdje je @ sila molekularnog privlaenja na jedinici povrine a AB stvarna povrina dodira.Sile
uzajamnog meumolekularnog djelovanja djeluju samo pri dovoljno malim razmacima meu
povrinama., 5x10-5mm i manjim. Iz tog slijedi
= :C? + @ AD
Eksperimentalno je utvreno da je najpogodniji izraz za stvarnu dodirnu povrinu:

A=
1,65

AF

(F

F

(F

?F
gdje je A izraunata povrina dodira, ( , ( tangensi mikroneravnina, K faktor tvrdoe.

to je vea stvarna povrina dodira to je sila trenja vea. Iz ovog izraza proizlazi da pri
optereenju jednakom nuli vanjsko trenje ne iezava. I danas se prouavaju sloeni procesi
trenja pri deformaciji. Ovi izrazi se koriste kod prorauna sila. Pri graninom trenju se uzima
da je mazivo vrsto tijelo. Niti s prethodno navedenim izrazom za silu meumolekularne
privlanosti nije uzeto u obzir niz pojava koje se javljaju na dodirnoj povrini. Svojstva tankih
slojeva znatno se razlikuju od svojstava tekuina u debljem sloju zbog uzajamnog djelovanja
tekuina s povrinom. Kod svih razmatranja se mazivo, ak i u obliku tekuina smatra tvrdim
tijelom. Pri tome se granino trenje razmatra s pozicije vrstog tijela a ne s pozicije
hidrodinamike. Ope zakonitosti graninog trenja pokazuju bitnu razliku od zakona trenja uz
hidrodinamiko mazivo. Zakonitosti trenja uz hidrodinamiko mazivo mogu biti opisane
matematikim izrazima s relativno tonim, a zakonitosti graninog trenja se ne mogu opisati s
prihvatljivom tonou. Postoji vie hipoteza o mehanizmu graninog trenja, ali nema jedne
ope prihvatljive teorije. Postoje razliiti pretpostavljeni modeli trenja koji uzimaju u obzir
maziva. Pretpostavljeni model graninog trenja prikazan je na slici 51.
Slika 2.51: Model graninog trenja (1, 27)
45
S. Rekovi
Prema prikazanom pretpostavljenom modelu trenja na dodiru izmeu alata i materijala

pokazuje se da je prisutno:
- Granino trenje I reda, AG ,porastom tlaka prelazi u zavarenu povrinu.
- Granino trenje II redaAGG , smanjenjem tlaka moe da prijee u hidrodinamiko trenje
(trenje s tekuim slojem maziva).
- HIIIsu povrine na kojima dolazi do svarivanja alata i materijala,
Granino trenje I i II reda susree se kod valjanja, a granino trenje II reda kod izvlaenja.
Veliina sile trenja odreuje se na osnovu faktora trenja.
Za odreivanje faktora trenja primjenjuju se sljedee eksperimentalne metode:
- metoda koninog ekia (metoda Gupkina)
- metoda zahvata klijetama (metoda Pavlova)
- metoda maksimalnog kuta zahvata ( metoda iikova)
- metoda klizanja uzorka (metoda Pavlova i Kostieva)
2.5.2. Tehnoloka maziva
Tehnoloka maziva se primjenjuju radi smanjenja kontaktnog trenja, odvoenja topline i
hlaenja alata da se smanji habanje, snizi otpor deformaciji i rad deformacije, te smanji
lijepljenja na alat. Tako se dobiju istije povrine proizvoda. One moraju ispuniti vie
zahtjeva. U prvom redu moraju imati visoku sposobnost podmazivanja. to jest stvaranja tanke
ravne opne koja razdvaja kontaktne plohe. Tehnoloka maziva moraju imati potrebnu
sposobnost teenja. Temperaturna postojanost naroito je bitna kod tople deformacije. U
tehnolokim procesima je vana i mogunost brzog nanoenja maziva. Maziva ne smiju
izazivati koroziju deformiranog metalnog proizvoda i alata. Takoer ne smiju imati tetan
utjecaj na ovjeka pri neposrednom rukovanju.
Osnovne grupe maziva su:
1. Tekue emulzije. Koriste se pri hladnom valjanju, izvlaenju pri velikim brzinama, pri
vruem valjanju Al i njegovih legura;
2. Masti i smjese biljnih i mineralnih ulja. Koriste se pri hladnom valjanju i izvlaenju metala
velikog otpora prema deformaciji;
3. Konzistentna maziva. To su koloidne otopine mineralnih ulja i vode povezanih sredstvom za
zgrunjavanje (sapun, parafin, vosak). pri hladnom valjanju Zn i Al folija;
4. Prozirno-staklasta maziva. To su suha npr. sapunski praak ili sapunska strugotina pri
izvlaenju elika, tekua (mineralna ulja) pri suspenziji grafita u vodi;
5. Prakasta maziva. Mogu biti suha npr. sapunski praak ili sapunska strugotina = pri
izvlaenju elika, ili pak tekua (mineralna ulja) = pri suspenziji grafita u vodi;
6. Metalna maziva. To su npr. Pb i Cu i koriste se pri izvlaenju elika visoke vrstoe.
2.5.3. Utjecaj pojedinih faktora na proces trenja u uvjetima oblikovanja metala

deformiranjem
Najvaniji faktori koji utjeu na proces trenja su kemijski sastav obraivanog metala, stanje
povrine radnog alata, stanje povrine deformiranog metala, temperatura deformacije, brzina
deformacije, tlak na dodirnoj plohi, put klizanja, stupanj deformacije obraivanog tijela i broj
provlaka.
a) Utjecaj kemijskog sastava na proces trenja
Za toplu deformaciju je vaan kemijski sastav metala. Poveanjem udjela ugljika u eliku
faktor kontaktnog trenja se smanjuje, a poveanjem mangana u manganskim elicima poveava
se faktor trenja. Za hladnu deformaciju je vaan kemijski sastav maziva.
46
S. Rekovi
b) Utjecaj stanja povrine alata na proces trenja

Utjecaj stanja povrine alata na proces trenja moe se mijenjati u irokim granicama (= 0.05
do 0.70). Kod grublje povrine alata, faktor trenja je vei i utjee na anizotropiju trenja.
c) Utjecaj stanja povrine deformiranog tijela na proces trenja
Stanja povrine deformiranog tijela utjee na veliinu trenja samo u poetnom momentu
plastine deformacije. Vei utjecaj pokazuje prisutnost oksidnog sloja na povrini
deformiranog tijela.
d). Utjecaj temperatura deformacije na proces trenja
Utjecaj temperatura deformacije na proces trenja je sloen. Prikazan je na slici 2.52. Vidljiva su
3 minimuma i 2 maksimuma. U poetku, povienjem temperature poveava se i faktor trenja
do maksimalne vrijednosti pri 450 500C. U temperaturnom intervalu 550 do 750C faktor
trenja opada. Daljnjim poveanjem temperature do 950-1050C ponovo raste. Nakon toga
ponovo opada.
Slika 2.52:Utjecaj temperature na faktor trenja (1, 6)

Kod visoko temperaturnih procesa na povrini nastaju sloeni spojevi oksida Fe i O. Oni
utjeu na trenje i mogu dovesti do pada faktora trenja. Pad faktora trenja kod temperature oko
950C, ovisi o vrsti materijala. Povezan je s nastankom nove faze FeO u kovarini, slika.2.53.
Slika 2.53: Slojevi oksida na povrini metala (2)

elik se prije deformacije zagrijava na 1200 do 1300C, ovisno o kvaliteti elika. Zagrijavanje
se najee provodi u peima s plinskom oksidacijskom atmosferom. Pri zagrijavanju dolazi do
oksidacije povrinskog sloja i stvaranja odgorka (kovarine, cundera). Veliina oksidnog sloja
iznosi 2 do 3% presjeka lijevanog elika a kod viekratnog zagrijavanja ak 4 do 5%. S aspekta
ponaanja oligoelemenata u eliku, kovarina je vrlo vana. eljezo s kisikom stvara okside
eljeza: Fe3O4,Fe2O3 i FeO. Brzina oksidacije se znaajno poveava na temperaturama 850 900 C. Iznad 1000 C oksidni sloj brzo raste. Kod 1300C brzina je najvea i oko 7 puta je
vea od brzine oksidacije pri 900 C, slika 2.54.
47
S. Rekovi
Fe oksidi, kg/m2
3,5
3
2,5
2
1,5
1
0,5
0
600
800
1000
1200 T, C
Slika 2. 54: Ovisnost debljine kovarine o temperaturi (2)

to se due vrijeme zagrijava odgor je vei. Atmosfera u pei je jako vana za debljinu odgora.
Moe biti oksidacijska, neutralna i redukcijska. Oksidacijsku atmosferu ini kisik, ugljini
dioksid, sumporni dioksid i vodena para. Slobodni kisik koji ulazi u sastav produkata gorenja
poveava oksidni sloj. Ako su temperature u pei visoke, to je sluaj kod pei s radijacijskim
zagrijavanjem, dolazi do taljenja eljeznih oksida s povrine. Temperatura taljenja je: FeO 1377C; Fe3O4 - 1527C i Fe2O3 - 1565C. U tim sluajevima kovarina se ponaa kao kruto
mazivo.
Ova faza kovarine omoguava daljnju intenzivnu oksidaciju elika to dovodi do stvaranja
drugog maksimuma. Jasno je vidljivo da kovarina ima znaajan utjecaj na trenje. Na smanjenje
faktora trenja u temperaturnom intervalu 550-750C utjee intenzivna oksidacija a kod 10001100C kovarina se ponaa kao mazivo.
e) Utjecaj brzine deformacije na proces trenja
Brzina deformacije bitno utjee na veliinu faktora trenja Poveanjem brzine deformacije
faktor trenja se smanjuje, (i pri hladnoj i pri toploj deformaciji).
Slika 2.55:Utjecaj brzine deformacije na faktor trenja (1)

f) Utjecaj tlaka na dodirnoj plohi na proces trenja
Zbog neutvrene veze izmeu promjene stanja povrine tijekom deformacije i tlaka koji djeluje
na toj povrini postoje razliita miljenja o utjecaju tlaka na proces trnja. S jedne strane,
poveanjem tlaka sve neravnine na kontaktnoj se povrini gube. Na taj nain smanjuje se faktor
trenja. S druge strane, poveanjem tlaka dolazi do poveanja uzajamnog djelovanja sila
kontaktnih povrina. To dovodi do razaranja sloja maziva i poveanja faktora trenja.
48
S. Rekovi
g)
Utjecaj puta klizanja na proces trenja
Obino je utjecaj puta klizanja ogranien i uvjeti se od poetka do kraja mijenjaju, te se kod
svih procesa deformacije razlikuju. Promjene nastaju zbog povienja temperature, poveanja
tlaka i nakupljanje produkta habanja na povrini. Ovisnost sile trenja o putu klizanja moe se
podijeliti u pet grupa:
-
sila trenja ne ovisi o putu klizanja (stalna je); -aktivna maziva;

sila trenja ne ovisi o putu klizanja na odreenom dijelu, nakon kojeg raste; -maziva
visokih podmazujuih svojstva;
rast sile trenja prati i oteenje povrine; - maziva visokih podmazujuih svojstva;
sila trenja stalno raste; - visoko efektna maziva
sila trenja neprekidno se smanjuje: - vrlo kompaktna maziva
h) Utjecaj stupnja deformacije obraivanog tijela

Stupanj deformacije takoer utjee na faktor trenja.
poveava se faktor trenja
Poveanjem stupnja deformacije ,
0,5
0,45
0,4
0,35
0,3
0,25
0,2
0,15
0,1
0,05
0
0,4
0,35
0,3
0,25
m
Potronja maziva, kg/m2
i) Utjecaj broja provlaka na proces trenja

Poveanjem broja provlaka, faktor trenja se poveava jer se koliina maziva smanjuje.
0,2
0,15
0,1
0,05
0
4 5 6
Broj provlaka
4 5 6 7 8
Broj provlaka
9 10
Slika 2.56: Utjecaj broja provlaka kod valjanja na faktor trenja i potronju maziva (1, 26)
2.5.4. Utjecaj trenja na provedbu tehnikih procesa

Kod hladne plastine deformacije redovito se na dodirnim povrinama alata i materijala koji se
oblikuje deformiranjem stvaraju veliki pritisci. Kod hladne deformacije skoro redovito se
upotrebljavaju maziva.
Viak maziva smjeta se u upljinama na dodirnim povrinama
(hrapavost povrine). Najee se koriste mineralna ulja koja se u cilju povienja kemijske
aktivnosti mijeaju s odgovarajuim dodacima. Obino su to razliite vrste aditiva koji redovito
imaju aktivatore na bazi sumpora i fosfora. Vrlo esto se koriste grafitna maziva. Grafit se
upotrebljava u obliku listia i pri velikim pritiscima estice se razmazuju po povrini. Grafit je
jeftino mazivo i zato se dosta esto upotrebljava. Posljednjih godina koristi se i molibdenom
sulfid. Uinak mu je efikasniji kad je na dodirnim plohama njegov sloj tanji, a to se upravo
dogaa kod visokih pritisaka. Vrlo je skup i to mu je osnovni nedostatak.
Kod tople deformacije maziva moraju biti postojana na visokim temperaturama. Temperature
toplog oblikovanja elika je u temperaturnom intervalu 850C do 1250C. Na tim
temperaturama od svih maziva jedino je grafit postojan. Zato se koristi koloidna otopina
49
S. Rekovi
grafita u vodi. Kod tople deformacije uvijek se radi o graninom trenju. Kako je materijal
zagrijan na visoke temperature, neminovno u realnim industrijskim uvjetima dolazi do
oksidacije povrine.
Vrijednost faktora trenja ovisno o vrsti materijala data je u tablici 2.2.

Tablica 2.2: Uloga trenja kod procesa oblikovanja deformiranjem
Veliina faktora trenja za razliite metale i legure date su u tablici 2.3.

Tablica 2.3 : Faktor trenja u zadanim uvjetima
Brzina Veliina faktora trenja,
Vrsta materijala alata,
Bez podmazivanja
Uz podmazivanje
ili legura
m/min
Ugljini
elik
Aluminijeve
Legure
Magnezijeve
Legure
Legure tekih
Obojenih metala
Vatrootporne
legure
tekih
metala
1,0
1,0
1,0
1,0
1,0
0,40
0,35
0,50
0,48
0,40
0,35
0,32
0,30
0,28
0,25
0,45
0,40
0,48
0,45
0,38
0,32
0,34
0,32
0,26
0,22
0,35
0,30
0,35
0,30
0,32
0,24
0,26
0,24
0,24
0,22
0,12
0,06
U ovisnosti
o kvaliteti metala
i povrini alata
Faktor trenja kod valjanja pri zahvatu metala valjcima i pri ustaljenom procesu valjanja u
ovisnosti o valjcima i mazivu dat je u tablici. 2.4.
50
S. Rekovi
Tablica 2.4:. Faktor trenja kod valjanja pri zahvatu metala valjcima
i pri ustaljenom procesu valjanja
Maksimalni Faktor trenja
Valjci
Mazivo
kut zahvata, pri
zahvatu,
Hladno
valjanje
Toplo
valjanje
Polirani
Slabo polirani
S grubom povrinom
Mineralno ulje
Mineralno ulje
Bez
podmazivanja
Bez
podmazivanja
-
Glatki za valjanje
uskih traka
Kalibrirni
Kalibrirni s
pravokutnim kalibrima
Kalibrirni s pravokutnim kalibrima, nasjeeni
Na kontinuiranim
prugama
3-4
6-7
0,052-0,070
0,105-0,123
Do 8
22-24
0,150
24-25
0,404-0,445
0,445-0,446
28-30
0,532-0,577
28-34
0,532-0,675
27-30
0,509-0,577
2.6. PREGLED METODA ISPITIVANJA PLASTINISTI

2.6.1. Ispitivanje plastinosti i otpora deformaciji
Intenzivan razvoj tehnologija u podruju plastine prerade metala zahtijevao je brz razvoj
teorije plastine prerade metala i samim tim brzi razvoj metoda ispitivanja plastinosti elika.
Sve teoretske spoznaje u podruju plastine prerade metala vrsto su vezane na fundamentalne
znanosti (matematika, mehanika i fizika metala) i na razvoj tih znanosti. Na osnovi tih
spoznaja razvile su se metode za teoretska razmatranja plastinosti metala. Pomou njih
mogue je prouiti:
kinetika procesa deformacije (napregnuto i deformirano stanje)
teenje metala u eksperimentalnim zonama deformacije
kontaktni prijenos na dodirnim povrinama u zoni deformacije
modeliranje procesa plastine prerade metala
deformacije I, II i III reda
Metode progresivnih postupaka u podruju vlastite tehnologije.
Za ispitivanja ponaanja materijala pri plastinoj deformaciji postoje razliite laboratorijske
metode, smatramo ih tehnolokim ispitivanjima. To su:
jednostavni kovaki pokus;
pokus istiskivanja;
pokus toplog savijanja;
pokus udarne ilavosti u toplom;
ulazni tlani pokus u toplom,sabijanje;
vlani pokus u toplom;
pokus uvijanja (torzije) u toplom
51
S. Rekovi
Najee u praksi koriteni postupci za ispitivanje plastinosti i deformacijskog otpora su

sabijanje, vlak i torzija (uvijanje). Pomou podataka iz slijedee tablice, vrimo izbor postupka
ispitivanja.
Tablica 2.5: Postupci ispitivanja plastinosti i deformacijskog otpora elika
Ako se zahtjeva odravanje stalne temperature, ispitivanje se mora provoditi u pei, no

temperatura uzorka nee biti stalna za vrijeme ispitivanja, jer se i sam materijal zagrijava to su
brzina i stupanj deformacije vei.
U pogonskim uvjetima brzina deformacije ima velik utjecaj na kvalitetu valjanog proizvod.
Odabire se takav pokus koji ima iroko podruje promjene brzine deformacije na pojedinim
prugama
Tablica 2.6: Brzine deformacije u ovisnosti o postupcima i pokusima
52
S. Rekovi
Vidljivo je da se mogu laboratorijskim postupkom postii vrlo velike brzine deformacije.

Maksimalna deformacija ograniena je metodom ispitivanja i kvalitetom materijala. Tako e
primjerice pri torzijskom ispitivanju krti materijal imati mali broj uvijanja do loma, u usporedbi
s visoko plastinim koji izdri i do nekoliko stotina uvijanja do loma
Pokus toplog uvijanja je jedina metoda koja zadovoljava u pogledu traenih veliina. Dovoljno
je osjetljiva da se ocijeni kvaliteta i plastinost elika. Kod ove metode mogue su dosta
velike brzine deformacije.
Ako se cilindrina ipka duine l krunog poprenog presjeka, iji je jedan kraj fiksiran a
drugi slobodan, zakree momentom Mt za odreeni kut , dolazi do torzijske deformacije.
Deformacija pri torziji ovisna je o obliku probe i torzijskom kutu:
( = K L, gdje je r- polumjer probe, l duljina probe, - kutna brzina.
J
U laboratorijskim uvjetima mogua je simulacija procesa. Tako npr. torzionim ispitivanjem

simulacija procesa valjanja:veza izmeu broja okretaja motora plastometra i parametara
valjanja dana je izrazom:
3L
1
M = 318
,
=
O
N- broj okretaja motora plastometra
- stupanj deformacije pri valjanju
- kutna brzina valjanja,
- kut zahvata
P
3=
, 1 R
60
Tangencijalno naprezanje se izraunava pomou izmjerenog momenta torzije:
=
37
2P8 F
U praktinim uvjetima prevladava jednoosno vlano stanje naprezanja, stoga je veza izmeu
vlanog i sminog naprezanja dana izrazom:
=
3 =
Usporedba za stupanj deformacije

3=(
Usporedba za brzinu deformacije
T=3

37 3
2 P 8F
P
3
P
M R
,1
3 60
53
S. Rekovi
gdje je N broj okretaja (uvijanja) ispitnog uzorka do loma. Ovi izrazi koriste se u praksi.
Kriterij za ocjenu sposobnosti oblikovanja (plastinosti) koristi broj okretaja ispitnog uzorka do
loma.
Broj okretaja ovisi o:
- kvaliteti elika,
- obliku probe,
- temperaturi,
- brzini okretanja motora stroja itd.
Svi ureaji za ispitivanje torzijskih pokusa su vrlo slini. Slika 2.57. prikazuje shemu ureaja
za izvoenje torzijskog pokusa, a naziva se plastometar.
Slika 2.57: Shema plastometra (1)

Plastometar se sastoji od motora A koji pokree rotirajuu glavu D. Broj okreta regulira se
preko reduktora B. Uzorak je postavljen tako da je s jedne strane vezan na rotirajuu glavu D a
s druge na fiksnu glavu F. Oko uzorka nalazi se spirala induktor E kojim se zagrijava uzorak
na traenu temperaturu, Kod ispitivanja je potrebno registrirati moment motora, broj okreta do
loma i vrijeme. Promjene ovih veliina prenose se do instrumenta za registraciju.
2.6.2. Nove metode u ispitivanju plastinosti i otpora deformaciji

Intenzivan razvoj tehnologija u podruju plastine prerade metala zahtijevao je brz razvoj
teorije plastine prerade metala i samim tim brzi razvoj metoda ispitivanja plastinosti elika.
Sve teoretske spoznaje u podruju plastine prerade metala vrsto su vezane na fundamentalne
znanosti (matematika, mehanika i fizika metala) i na razvoj tih znanosti. Na osnovi tih spoznaja
razvile su se metode za teoretska razmatranja plastinosti metala:
-
kinetika procesa deformacije (napregnuto i deformirano stanje)

teenje metala u eksperimentalnim zonama deformacije
kontaktni prijenos na dodirnim povrinama u zoni deformacije
modeliranje procesa plastine prerade metala
deformacije I, II i III reda i
metode progresivnih postupaka u podruju vlastite tehnologije.
Sve su to eksperimentalne metode ispitivanja koje se dijele prema sljedeim tablicama.
54
S. Rekovi
55
S. Rekovi
ih desetak godina dolazi do razvoja novih metoda u istraivanju toka materijala

Posljednjih
tijekom deformacije. Napretkom digitalne tehnologije usavravaju se i neke postojee metode
istraivanja toka deformacije. Veina od tih metoda baziraju se i na video tehnologiji.
tehnol
Uz
kvantitativne vrijednosti promjene nekih fizikalnih veliina, koji opisuju tok deformacije, daju
i kvalitativne informacije u vidu vizualnih prikaza promjena u zoni deformacije. Novim
metodama je mogue stoga vizualizirati mjesto formiranja zon
zonee deformacije, tok materijala,
56
S. Rekovi
raspodjelu naprezanja u zoni deformacije, te veliinu i smjer odvijanja deformacije. Jedna od

tih metoda ispitivanja koja omoguuje uz kvantitativna mjerenja ujedno i vizualizaciju toka
materijala je i metoda vizioplastinosti. Vizioplastinost nije nova metode, koritena je
posljednjih tridesetak godina na nain da se usporedi stanje prije i poslije deformacije.
Razvojem digitalne tehnologije ovom metodom se prati tok materijala tijekom deformacije.
Vizioplastinost je metoda koja se bazira na promatranju pomaka odreenih markera tijekom
deformacije. Ti markeri mogu biti u vidu mree poznatih dimenzija ili pravilno rasporeenih
toaka po povrini uzorka, slika2.58.
Slika2.58: Metoda vizioplastinost (2)

Markeri, bilo toke ili mrea, nanose se na povrinu na nain da ostaju fiksirani na svojoj
poziciju i tijekom deformacije. Prate deformaciju, a iz izmjerenih pomaka je mogue dobiti i
iznose deformacije. Vizualno se moe pratiti formiranje zone deformacije i tok materijala.
Tonost mjerenja ovisi uvelike o kvaliteti pripreme uzorka. Razvojem digitalne tehnologije
dolo je do razvoja i nove metode odreivanja toka materijala tijekom deformacije: Digitalne
korelacije slike (DIC - Digital Image Correlation). Ona se zasniva na praenju pomaka
markera, slino kao i vizioplastinost. No za razliku od vizioplastinosti, kod ove metode se
markeri nasumino nanose na povrinu uzorka i razliitih su oblika. Praenju promjene
poloaja markera provodi se diferencijalnom korelacijom slike uz primjenu odreenog
programskog paketa. Promjene u zoni deformacije odreuju se preko pomaka markera.
Prednost ove metode u odnosu na vizioplastinost je to je jednostavnije nanoenje markera,
analiza je bra i rezultati su toniji. Ovisno o izvedbi programskog paketa a koji se koristi
mogue je odrediti iznos deformacije, brzinu deformacije, te izraunati iznose naprezanja u
svakom dijelu zone deformacije. I ovom metodom je naprezanja mogue vizualno predoiti
razliitim bojama. Najnovija istraivanja zone deformacije, toka materijala i utjecaja razliitih
parametara poinju koristiti i jo jednu metodu ispitivanja, a to je metoda termografije odnosno
termografske analize. Princip metode prikazan je na slici 2.59.
Slika 2.59: Termografska metoda (2)

Ova metoda se zasniva na principu identificiranja promjene u materijalu tijekom deformacije
preko promjena temperature na povrini uzorka, slika 2.60.
Na bazi izmjerenih vrijednosti temperature mogue je dobiti vrlo vane informacije o zoni
deformacije ili samom procesu deformiranja. Koritenjem navedenih metoda i iz rezultata koji
57
S. Rekovi
se dobivaju statikim vlanim ispitivanjem, mogue je dobiti vrlo vane informacije o

raspodjeli naprezanja, deformacije i temperature u zoni deformacije, slike 2.61 i 2.62.
Slika 2.60: Raspodjela temperature u zoni deformacije pri razvlaenju (2)
Slika 2.61; a) ovisnost naprezanja i deformacije pri razvlaenju u hladnom stanju;

b) promjene temperature na povrini uzorka tijekom deformacije (2)
Slika 2.62: Nastajanje i propagacija Ludersovih linija kod poetka plastinog

teenja niobijum mikrolegiranog elika. (2, 25)
Postoje i jo neke druge metode koje su razvijene posljednjih nekoliko godina u cilju
izuavanja nekog konkretnog sluaja. Ali viziopastinost, termografija pa i diferencijalna
korelacija slike su izuzetno vane nove metode koje kvantificiraju promjene u zoni deformacije
i daju jasnu vizualnu predodbu o teenju materijala u zoni deformacije. Ako se ima na umu s
jedne strane nedovoljna istraenost utjecajnih faktora na tok materijala i raspodjelu naprezanja
u zoni deformacije i s druge da o toku materijala ovise svojstva proizvoda oblikovanog
deformiranjem, onda je znaaj nabrojanih metoda jasan.
58
S. Rekovi
3. MEHANIKO MATEMATIKA TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

Mehanikim i matematikim pristupom opisuju se mehanizmi plastinog oblikovanja,
fizikalni uvjeti elastinog i plastinog stanja kristala kao i utjecaji vanjske sredine na
plastinost, otpor deformaciji, sile i rad deformacije. Prouavaju se naprezanja, uvjeti
prelaska iz elastinog u plastino stanje, raspodjela naprezanja u zoni deformacije i
neravnomjernost deformacije. Postavljaju se uvjeti ravnotee, uvjeti plastinog teenja
materijala i zakoni teenja.
3.1. NUMERIKO I GRAFIKO ODREIVANJE NAPREZANJA
Svako tijelo na koje djeluje sustav sila pri odreenim uvjetima mijenja svoj oblik i dimenzije.
Ova trajna promjena oblika i dimenzija tijela na koje djeluju vanjske sile naziva se plastina
deformacija. Ima za cilj izmijeniti oblik i dimenzije proizvoda od metala i legura uz
ostvarivanje odgovarajuih fizikih i mehanikih svojstava i strukture.
Sile koje djeluju na neko tijelo mogu biti aktivne-vanjske sile i reaktivne- unutarnje sile koje
nastaju kao posljedica djelovanja vanjskih sila. Intenzitet reaktivnih sila naziva se naprezanje,
a stanje tijela pod djelovanjem naprezanja naziva se stanje naprezanja.
Intenzitet djelovanja reaktivnih - unutarnjih sila oznaava se kao vektor punog naprezanja i
v
oznaava se sa S .
v
v dF
S=
dA
Kako se pravac vektora punog naprezanja ne mora poklapati s pravcem normale na presjeenu
plohu, vektor punog naprezanja se moe rastaviti na dvije komponente: normalno i
tangencijalno naprezanje , slika 1. Normalno naprezanje koje lei okomitu na promatranu
plohu R i tangencijalno naprezanje koje lei u ravnini promatrane plohe R.
v
Unutar svake presjeene plohe naprezanje S se moe definirati pomou normalne n i
tangencijalne komponente vektora punog naprezanja, slika 3.1.
Slika 3.1: Presjek tijela na koje djeluje sustav sila sa zamiljenom ravninom R (1)
Ako se u koordinatnom sustavu promotri elementarni paralelepiped na presjeenoj ravnini R,
sa stranicama d x , d y i d z , a iji su rubovi orijentirani u pravcu koordinatnih osi, u svakoj
59
S. Rekovi
ravnini elementarnog paralelepipeda, slika 3.2, djeluje jedno normalno i dva tangencijalna
naprezanja.
Slika 3.2: Naprezanja u elementarnom paralelepipedu

Indeksi koji stoje uz normalno naprezanje pokazuje pravac njihovog djelovanja prema
usvojenom koordinatnom sustavu. Prvi indeks uz tangencijalno naprezanje, analogno indeksu
uz normalno naprezanje, pokazuje pravac njihovog djelovanja dok drugi indeks pokazuje
pravac normale na plohu u kojoj se on nalazi. Prema slici 2, vektor punog naprezanja ini
devet komponenti naprezanja i to:
tri komponente normalnih naprezanja x, y, zi
est komponenti tangencijalnih naprezanja xy, xz, yx, yz, zx i zy.
3.1.1. Naprezanja u toki tijela u nagnutoj ravnini

Vektor punog naprezanja moe se odrediti i za svaku plohu nagnutu prema usvojenom
koordinatnom sustavu, slika 3.3.
Slika 3.3: Shema odreivanja napregnutog stanja u toki
60
S. Rekovi
Povrina ABC predstavlja stranicu elementarnog tetraedra OABC. Iz ishodita koordinatnog

koordi
sustava O povuena je normala N na povrinu ABC. Koeficijenti pravca normale N nagnute
plohe ABC u odnosu na koordinatne osi x, y i z su:
a x = cos( N , x )
a y = cos( N , y )
a z = cos( N , z )
v
U nagnutoj plohi dA djeluje vektor punog naprezanja S ije su komponente u pravcu
pravc
v v
v
koordinatnih osi x, y i z S x , S y i S z . One djeluju na povrinama AOBC , AOAC i AOAB jer je
npr. AOAB projekcija povrine u smjeru osi z.
AOBC = AABC ax = AABC cos( N, x)

AOAC = AABC a y = AABC cos( N , y)
UV = V6 W = V6 X$1(M, W)

Ako se povrina ravnine ABC oznai sa A0, mogu se napisati komponente vektora punog
naprezanja Sx. Sy. Sz:
S x A0 = x A0 cos( N , x ) + xy A0 cos( N , y ) + xz A0 cos( N , z )
S y A0 = yx A0 cos( N , x ) + y A0 cos( N , y ) + yz A0 cos( N , z )
S z A0 = zx A0 cos( N , x ) + zy A0 cos( N , y ) + z A0 cos( N , z )
Zamjenom konusa kutova s ax, ay i az i skraivanjem s Ao dobije se:

S x = x a x + xy a y + xz a z
HY = ZY[ \[ + ]Y \Y +ZY^ \^
S z = xx a x + zy a y + z a z
Intenzitet vektora punog naprezanja:

61
S. Rekovi
S 2 = S x2 + S y2 + S z2
Normalno naprezanje dobiva se iz projekcije vektora punog naprezanja Sx, Sy, Sz
n = S xa x + S ya y + S zaz
Zamjenom vrijednosti komponenata punog naprezanja
S x = x a x + xy a y + xz a z
HY = ZY[ \[ + ]Y \Y +ZY^ \^
S z = xx a x + zy a y + z a z
i pod pretpostavkom da su
xz = xx , zy = yz , yx = xy
slijedi:
n = x a x + y a y + z a z + 2 xy a x a y + 2 yz a y a z + 2 zx a z a x
Kako je
S 2 = n2 + 2
Moe se izraunati tangencijalno naprezanje u nagnutoj ravnini:

2 = S 2 n2
Naprezanje u bilo kojoj nagnutoj plohi moe se odrediti pod uvjetom da su poznate
komponente naprezanja i kutovi nagiba plohe
Tenzor naprezanja
U teoriji plastine deformacije sva naprezanja mogu se opisati s 9 komponenti, slika 3.2.
Stanje naprezanja mogue je prikazati u simetrinoj matrici koji se naziva tenzor naprezanja:
x xy xz
T = yx y yz
zx zy z
Iskustvo pokazuje da vrstoa materijala ovisi kako o veliini komponenata tenzora

naprezanja, tako i o tipu napregnutog stanja. Kod napregnutog stanja kod kojeg je napregnuto
tijelo optereeno u sva tri smjera samo s normalnim naprezanjima ( naprezanje svestranog
istezanja ili svestranog tlaka), srednje normalno naprezanje predstavlja aritmetiku sredinu
sve tri komponente normalnih naprezanja:
1
= - + _ + 0 = `
3
Jednadba opisuje hidrostatiko naprezanje kod kojeg ne moe doi do poetka plastinog
teenja.
Krajevi vektora naprezanja lee na kugli (sferi) pa se tenzor naprezanja koji karakterizira ovo
stanje naprezanje zove sferni tenzor naprezanja i ima oblik:
62
S. Rekovi
T = 0
0
Fiziki smisao sfernog tenzora je opisivanje napregnutog stanja pod djelovanjem

hidrostatikog tlaka. Ako su naprezanja jednaka jedinici naziva se jedinini tenzor:
T1 = 0
0
1
0
0
1
Ako se od tenzora ukupnog naprezanja oduzme sferni tenzor, tada nastaje novi tenzor koji se
naziva devijator tenzora naprezanja :
x xy xz 0 0 x
D = yx y yz 0 0 = yx
zx zy z 0 0 zx
xy
y
zy
xz
yz
z
Odnosno, tenzor ukupnog naprezanja je suma sfernog tenzora i devijatora tenzora naprezanja:
T = TS + D
x xy xz 0 0 x
yx y yz = 0 0 + yx
zx zy z 0 0 zx
xy
xz
y
yz
zy
z
Sferni tenzor ne moe izazvati promjenu oblika nego samo promjenu volumena, dok devijator
naprezanja dovodi do promjene oblika deformiranog tijela.
Skalarne komponente tenzora naprezanja su vane veliine jer izraavaju mehanike
zakonitosti stanja naprezanja tijela neovisno o izboru koordinatnog sustava.
3.1.2. Glavna normalna naprezanja

Kroz svaku toku tijela napregnutog sustavom vanjskih sila mogue je poloiti tri okomite
plohe na kojima su tangencijalna naprezanja jednaka nuli. Normalna naprezanja koja djeluju
na glavnim plohama zovu se glavnim normalnim naprezanjima i oznaavaju se 1 , 2 i 3 .
Sa njima je potpuno odreeno naprezanje u promatranoj toki tijela.
63
S. Rekovi
Slika 3.4: Stanje naprezanja prema glavnim osima

Iz statikih uvjeta ravnotee moe se nai veza izmeu glavnih normalnih naprezanja i
vektora punog naprezanja u plohi ABC nagnutoj prema glavnim osima x, y i z.
Vektor punog naprezanja
S 2 = S x2 + S y2 + S z2
Ako se koeficijenti pravca nagnute plohe oznae sa a1 , a2 i a3 , onda su komponente vektora

punog naprezanja:
1 = Sx a
Sx = 1a1
Sy
S y = 2 a2
2 =
Sz = 3a3
3 = Sz a
a2
3
Uvrtavanjem vrijednosti komponenata punog naprezanja u jednadbu dobije se:
S 2 = 12 a12 + 22 a22 + 32 a32

Kako je normalno naprezanje definirano vektorom punog naprezanja i koeficijentom pravca:
n = S cos ( , n ) i cos ( , n ) = a proizlazi da je normalno naprezanja jednako:
n = S a
Uvrtavanjem u izraz vrijednosti za vektor punog naprezanja dobije se glavno normalno
naprezanje:
n = 1 a12 + 2 a22 + 3 a32
64
S. Rekovi
Sheme glavnih naprezanja

Prema Gubkin-u glavna normalna naprezanja mogu se prikazati grafiki s devet shema
glavnih naprezanja:
dvije linijske sheme glavnih naprezanja
tri ravninske sheme glavnih naprezanja
etiri prostorne sheme glavnih naprezanja
Vrijednost naprezanja moe biti pozitivna, negativna ili jednaka nuli.
Linearno ili jednoosno naprezanje
Karakterizirano je jednim glavnim naprezanjem, dok su druga dva jednaka nuli. Naprezanje
moe biti pozitivno ili negativno. Rijetko se susree u praksi.
Slika 3.5: Shema naprezanja za linearno ili jednoosno naprezanje

Linearnom naprezanje na tlak ne postoji u praksi. Linijsko naprezanje na vlak
praktino samo u prvom stadiju ispitivanja vlane vrstoe do optereenja Re.
postoji
Ravninsko naprezanje
Jedno od glavnih naprezanja jednako je nuli. Druga dva naprezanja su vea ili manja od nule.
U praksi se susree kod savijanja limova, stjenkama parnog kotla i stjenke plinskih boca.
Slika 3.6: Shema naprezanja za ravninsko ili dvoosno naprezanje

Prostorno ili troosno naprezanje
Sva tri glavna naprezanja su razliita od nule. Postoje etiri kombinacije naprezanja. Kod
procesa plastine deformacije realno su mogue tri kombinacije. Najee se pojavljuje u
tehnologijama gnjeenjem (plastinom deformacijom).
65
S. Rekovi
Slika 3.7: Shema naprezanja za prostorno ili troosno naprezanje

Plastina svojstva ovise o odnosu x , y i z . Kod istoimenog prostornog naprezanja na
vlak P(+++) gdje je 1 = 2 = 3 materijal ima malu plastinost i brzo dolazi do njegovog
razaranja. Kod istoimenog prostornog naprezanja na sabijanje P(- - - ) gdje je 1 = 2 = 3 do
plastine deformacije ne moe doi zbog zakona o konstantnosti volumena materijala. Prema
tome, kod svih tehnolokih procesa plastine deformacije do deformacije dolazi pod
utjecajem sabijanja i vlaka za sluaj da je x > y > z .
Openito vrijedi da shema napregnutog stanja kod poveanja plastinosti, poveava i
deformacijski otpor. U tablici 3.1. prikazana je meuovisnost plastinosti, otpora deformaciji i
sheme napregnutog stanja. Plastinost raste od 1D do 7D a deformacijski otpor od 1K do 4K.
Tablica 3.1: Meuovisnost sheme napregnutog stanja, plastinosti i otpora deformaciji
Shema
Plastinost
Otpor
deformaciji
Vrlo velika
7D
Vrlo veliki
4D
Neto manja
6D
Neto manji
3D
Mala
4D
Mali
1D
Vrlo mala
2D
Neto manji
3D
Loa
1D
Vrlo veliki
4D
3.1.3. Glavna tangencijalna naprezanja

Ako su x , y i z glavne osi a 1 , 2 i 3 glavna normalna naprezanja i a1 , a2 i a3 kosinusi
pravaca koji odreuju poloaj promatrane povrine u zadanom koordinatnom sustavu onda se
mogu odrediti ukupno (vektor punog naprezanja), normalno i tangencijalno naprezanje:
66
S. Rekovi
S 2 = S12 + S22 + S32 = 12 a12 + 22 a22 + 32 a32
2 = (1 a12 + 2 a22 + 3 a32 )
2 = S 2 n2
2 = x2 ax2 + y2 ay2 + z2az2 ( x ax2 + y a2y + z az2 )
Kako za oktaedarsku ravninu vrijedi a12 + a22 + a32 = 1 moe se napisati a12 = 1 a22 a32 .
Uvrtavanjem vrijednosti za a12 u prethodnu jednadbu za odreivanje tangencijalnih
naprezanja i izjednaavanjem sa nulom, sreivanjem jednadbe dobije se.
1
a3 ( 1 3 ) a32 + ( 2 3 ) a22 ( 1 3 ) = 0
2
a2 ( 1 3 ) a32 + ( 2 3 ) a22 ( 1 3 ) = 0
2
Na ovaj nain dobivene su dvije jednadbe pravca a2 i a3 koji odreuju poloaj povrine po
kojoj tangencijalna naprezanja dobivaju maksimalnu ili minimalnu vrijednost. Jedno od
rjeenja navedenih jednadbi je da se a2 i a3 izjednae sa nulom. Ako je :
a3 = 0 a2 =
a2 = 0 a3 =
1
ili
2
1
2
Na ovaj nain mogue je dobiti est grupa vrijednosti koeficijenata a1 , a2 i a3 pri kojima
tangencijalna naprezanja imaju minimalnu ili maksimalnu vrijednost, tablica 3.2.
Tablica 3.2: Vrijednost koeficijenata a1 , a2 i a3 pri
ab O
ac
a1
1
0
2
0
3
1
a2
a3
4
0
1
2
1
1
2
1
2
1
2
1
Prva tri stupca vrijednosti koeficijenata a1 , a2 i a3 odnose se na ravnine koje se poklapaju

sa koordinatnim ravninama koje su uzete za glavne i u njima su tangencijalna naprezanja
minimalna odnosno jednaka nuli. U stupcima 4-6 vrijednosti koeficijenata a1 , a2 i a3
odnose se na povrine gdje svaka od njih prolazi kroz jednu od glavnih osa i dijeli kut meu
druge dvije na pola. Uvrtavanjem vrijednosti koeficijenata a1 , a2 i a3 u prethodnu
jednadbu dobiju se vrijednosti za glavna tangencijalna naprezanja:

67
S. Rekovi
12 =
23 =
1 2
2
2 3
F
F =
2
Suma glavnih tangencijalnih naprezanja jednak je nuli 12 + 23 + 31 = 0 .
2
Na slijedeoj slici prikazane su ravnine po kojima tangencijalna naprezanja imaju maksimalnu

vrijednost.
a1 = 0 , a2 =
, a1 =
1
1
, a3 =
2
2
1
1
, a2 =
, a3 = 0
2
2
1
1
, a2 = 0 , a3 =
,
2
2
Slika 3.8: Ravnine u kojima tangencijalna naprezanja imaju maksimalne vrijednosti (8, 16)
a1 =
3.1.4. Grafiko odreivanje naprezanja

Za grafiko odreivanje naprezanja po presjecima u nagnutoj plohi koristi se metoda Mohra.
Mohrove krunice naprezanja
Osnova metode je ucrtavanje Mohrove krunica promjera u koordinatnom sustavu -.
Normala na nagnutoj ravnini N odreena je kutom i polazi iz ishodita koordinatnog
sustava -. Toka u kojoj normala sjee Mohrovu krunicu odreuje naprezanja i .
68
S. Rekovi
1 0,
Slika 3.9: Princip grafikog odreivanja naprezanja po metodi Mohra
3.1.4.1. Linearno naprezanje

Kod linearnog stanja naprezanja kod kojeg je 1 0 a 2 = 3 = 0 , Mohrova krunica
definirana je naprezanjem 1 ija vrijednost se nanosi iz ishodita koordinatnog sustava na os
1
je R1 = 1. Vrijednost normalnog i tangencijalnog
2
naprezanja, slika 3.10, odreena je poloajem normale N na nagnutu ravninu, odnosno
njenim kutom . Normala na nagnutu ravninu sa ishoditem u toki 0 zatvara kut s osi i
sijee Mohrovu krunicu u toki L. Projekcija toke L na os odreuje normalno
naprezanje, a na os tangencijalno naprezanj
naprezanje.
. Polumjer Mohrove krunica
a)
b)
Slika 3.10:: Mohrova krunica a) naprezanja na nagnutoj ravnini

ravni
b) za linearno naprezanje (1, 2)
69
S. Rekovi
Vrijednosti normalnog i tangencijalnog naprezanja mogu se odrediti analitiki prema

izrazima:
normalno naprezanje n = 1 a12 = 1 cos i
2
2
2
2
4
2
2
2
tangencijalno naprezanje = 1 a1 1 a1 = 1 cos 1 cos ,
1
sreivanjem jednadbe dobije se: 2 = 1 sin 2 .
2
Vrijednost ukupnog naprezanja, vektor punog naprezanja Ad, odreena je ishoditem
koordinantnog sustave 0 i tokom L.
3.1.4.2. Ravninsko naprezanje

Kod plono napregnutog stanja jedno od glavnih naprezanja je jednako nuli 2 = 0 , a druga
dva su razliita od nule 1 0 i 3 0 . Ishodite Mohrove krunice odreeno je polovicom
razlike 2R = 1 3 . Ako je kut normale na kosu ravninu odreen kutom , veliina
normalnog i tangencijalnog naprezanja odreuju se kao projekcija sjecita normale sa
Mohrovom krunicom na osi
i.
a)
b)
Slika 3.11:: Mohrova krunica a) naprezanja na nagnutoj ravnini

ravni
a) za ravninsko naprezanje (1, 2)
Prema slici b vrijednost normalnog naprezanja se moe odrediti kao:
n = 1 a12 + 3 a32 = 1 cos2 + 2 sin 2

gdje je
a1 = cos ( N ,1) , a1 = cos 0, a1 = cos ( N ,3 )
2 = 12a12 + 32a32 (12a12 + 32a32 )
2 = 12 cos2 + 32 sin 2 (1 cos2 + 3 sin 2 ) odakle slijedi

2
1
( 1 3 ) sin 2
2
70
S. Rekovi

koordinantnog sustavu 0 i tokom L.
3.1.4.3. Prostorno naprezanje
Kod prostorno napregnutog stanja ucrtavaju se tri Mohrove krunice, slika 3.12. Promjeri
krunica odreeni su:
2 RI = 1 3 , 2 RII = 1 2 i 2 RIII = 2 3
Ako je kut normale na nagnutu plohu prema osi 3 u pravcu djelovanja naprezanja 3 , a
kut prema osi 1 u pravcu djelovanja naprezanja 1 , dobiju se presjeci normala na nagnutim
ravninama sa Mohrovom krunicom u tokama E i F. Veliina tangencijalnog i normalnog
naprezanja dobije se opisivanjem kruga iz ishodita krunice 2 RIII kroz toku E i iz ishodita
kruga 2 R II kroz toku F.
Slika 3.12: Mohrova krunica za prostorno naprezanje (1, 2)

Sjecite opisanih krugova je u toki N. Projekcija toke N na i osi dobije se vrijednost
normalnog naprezanja n i , slika 3.12.
koordinantnog sustave 0 i tokom N.
71
S. Rekovi
3.2. RASPODJELA NAPREZANJA I UVJETI RAVNOTEE

U tijelu, na kojeg djeluju vanjske sile, naprezanja nisu jednaka u svim tokama. Ako se
promatra tijelo na kojeg djeluju sile u koordinatnom sustavu, vrijedi pravilo da je naprezanje
funkcija koordinata poloaja promatrane toke.
Promotrimo stanje naprezanja elementarnog paralelepipeda sa stranicama dx, dy i dz u
napregnutom stanju, slika 3.13. Uzimajui u obzir prirast naprezanja kao funkciju koordinata
promatranog paralelepipeda naprezanja u plohi abcd sa koordinatama x , y i z su razliita od
naprezanja u plohi abcd sa koordinatama x + dx , y + dy i z + dz , slika 3.13b
b
Slika 3.13:Raspodjela naprezanja u paralepipedu
Prirast komponenata naprezanja u funkciji je koordinata x , y i z, slika 3.14
Slika 3.14:Prirast komponenti naprezanja (1)

Za odreivanje vrijednosti naprezanja u a`b`c`d` vrijedi razvoj Taylorovog reda:
x ( x + dx, y + dy, z + dz ) == x ( x, y, z ) +
72
dx + x dy + x dz
x
y
z
S. Rekovi
Pri razvoju ovog Taylorovog reda zadrani su samo lanovi vieg reda jer je svaka funkcija
f(z) analitika unutar nekog kruga sa sreditem a i moe se u svim tokama unutar tog kruga
na jednoznaan nain izraziti u obliku reda potencija:
fz =
cn ( z a )
n=0
Pri tome je koeficijent razvoja cn = f
( a ) / n !. , a razvoj reda je sljedei:
f z = f ( a ) + f ' ( a ) ( z a ) /1! + f '' ( a ) ( z a ) / 2!+ +... + ... + f n ( a ) ( z a ) / n! +

2
U konkretnom sluaju x je funkcija koordinata u prostornom smislu. Sredite funkcije je

x, y , z ( = a ) a krug je zadan u prostoru (kugla) u koordinatama x+dx, y+dy, z+dz. Tako
dolazimo da je :
x
dx...
x
f z = x ( x + dx, y + dy, z + dz ) = ( x, y, z ) + x dx...

x
f z = x ( x + dx, y + dy, z + dz ) =
( x, y , z ) +
Raspodjela naprezanja u promatranom tijelu je proizvoljna i ograniena je uvjetom da svaki

dio zamiljenog volumena mora biti u ravnotei, slika 3.15.
Slika 3.15 :Prirast naprezanja kod prostornog naprezanja (1)

Na osnovi statikih uvjeta ravnotee sila kod prostornog naprezanja je odreena prirastom
naprezanja u svakoj komponenti napregnutog stanja.
Uvjet ravnotee ispunjen je ako je suma sila jednaka nuli i suma momenata jednaka nuli:
Suma sila jednaka je nuli: = 0 _ = 0i = 0
Suma momenata jednaka nuli: 7 = 0 7_ = 0i 7 = 0

Kako se sva naprezanja mogu opisati tenzorom naprezanja
73
S. Rekovi
x xy xz
T = yx y yz , iz uvjeta ravnotee slijedi

zx zy z
x
dx
x +
x
T = yx + yx dx
x
zx
zx + x dx
xy
dy
xy +
y
dy
y +
y
zy
dy
zy +
xz
xz + z dz
yz
dz = 0
yz +
z + z dz
Za svaku plohu paralelepipeda djelovanje sila u sistemu ravnotee je

xy
xy
dz dydz x dydz + xy +
dy dxdz xy dxdz + xz +
dz dxdy xy dxdy = 0
x +
z
dy
z
Iz uvjeta ravnotee momenata i danih sila tangencijalna naprezanja na dvjema susjednim

ravninama su jednaka
xy = yx
xy = yx
xy = yx
U tom sluaju tenzor naprezanja ima oblik:
x xy xz
T = y yz
z
Sreivanjem jednadbe slijedi:
x xy xz
+
+
= 0,
x
y
dz
yx
x
y
y
yz
dz
=0
zx zy z
+
+
=0
x
y
dz
Navedene jednadbe nazivaju se diferencijalne jednadbe ravnotee i predstavljaju jedan opi
sluaj pri emu su sve komponente naprezanja funkcije koordinata.
74
S. Rekovi
3.2.1. Uvjeti ravnotee za osnosimetrino naprezanje

U teoriji plastinosti esto susreemo tzv. osnosimetrino naprezanje. Pod tim se
podrazumijeva stanje naprezanja rotacionih tijela na koja djeluje sustav vanjskih sila koje su
simetrino rasporeene prema osi rotacije i jednake su u svim presjeenim plohama koje
prolaze kroz nju
Slika 3.16: Raspodjela naprezanja kod osnosimetrinog napregnutog stanja (1, 2)

Ako tijelo rotira oko osi z, nema tangencijalnih naprezanja, odnosno ona su jednaka nuli
Slika 3.17: Naprezanja i prirast naprezanja u toki cilindrinog koordinatnog sustava (1)
f = 0,
Jf = 0
f =
f = 0
Jf =
fJ = 0
Na osnovi ravnotee sila = 0 g = 0i f = 0

Dobivaju se diferencijalne jednadbe ravnotee:
+
+
z
z

=0
z z
+
=0
z
Ove diferencijalne jednadbe vrijede za osnosimetrino naprezanje pod uvjetima koji su

prethodno definirani.
75
S. Rekovi
3.3. TEORIJA DEFORMACIJE

Uslijed djelovanja sila dolazi do teenja materijala koje se odvija se gibanjem estica.
Relativna promjena uzajamnog poloaja estica naziva se deformacija. Razlikuje se linijska
deformacija ili produljenje i kutna ili smina deformacija. Linijska deformacija obino se
oznaava sa , a kutna sa .
Kad pod utjecajem vanjskih sila doe do naruavanja stanja ravnotee poinje gibanje
estice.
Slika 3.18: Gibanje estica pri djelovanju naprezanja

Gibanje estica opisano je vektorom brzine
r
r
r
r
= &x i +& y j +&z k
v&( x + dx, y + dy, z + dz ) = v&( x, y, z ) +
v x
v
v
dx + x dy + x dz
z
x
y
Kako materijal pri deformaciji ne mijenja volumen,to prethodni izraz ima oblik:
v&x dydz + v& y dxdz + v&z dxdy =
v& y
v&
v&
= v&x + x dx dydz + v& y +

dy dxdz + v&z + z dz dxdy
x
y
z
Brzina deformacije je promjena poloaja zadanog volumena u odnosu na koordinatne osi
& v&x &

dx v x
vx +
v&
x
v&x =
= x
dx
x
v& y =
v y
y
v&z =
v z
z
dh
dVdh
Slika 3.19: Odreivanje brzine deformacije
v& = h =
sek 1
dt
Vdt
Brzina deformacije je promjena stupnja deformacije u jedinici vremena Ili promjena
dimenzija (uz konstantan volumen) u jedinici vremena.
76
S. Rekovi
3.3.1. Teorija malih deformacija

Svaka estica tijela se pri djelovanju sile F u nekom vremenu t pomie po putanji ua
brzinom va i pri tome mijenja svoj poloaj i oblik.
Slika 3.20: Gibanje estica pri djelovanju sile

Ukupna deformacija se sastoji od istezanja i torzije. Promjena oblika nastaje kao posljedica
promjene uzajamnog poloaja njegovih toaka.
u x = x' x
u y = y ' y
u z = z ' z
u x = u x ( x, y, z )
u y = u y ( x, y , z )
u=
u
dx
x
Slika 3.21: Projekcija elementarnog paralepipeda prije i nakon deformacije (1)

Razvojem u Taylor-ov red izraza
u x = u x ( x, y, z )
u y = u y ( x, y , z )
i zanemarivi male lanove vieg reda dobiva se pomicanje toke b u b
u x
u
dx = u x + x dx
x
x
u y
u y
uby = u y ( x + dx, y, z ) = u y ( x, y, z ) +
dx = u y +
dx
x
x
u
u x = x' x
u=
dx
x
77
ubx = u x ( x + dx, y, z ) = u x ( x, y, z ) +
S. Rekovi
Intenzivnost razvoja funkcije
u
x
Prirast premjetanja u na duini dx
u
dx
x
Analogno prethodno izvedenim jednadbama dobiva se pomicanje toke c u c

ucx = u x ( x + dx, y, z ) = u x ( x, y, z ) +
u x
u
dx = u x + x dx
x
x
ucy = u y ( x, y + dy, z ) = u y ( x, y, z ) +
u y
dy = u y +
u y
dy
y
y
Projekcija elementarnog paralelepipeda prije i nakon deformacije prikazana je na slici 3.22.
tg xy xy
tg yx yx
Slika 3.22: Projekcija elementarnog paralelepipeda prije i nakon deformacije (1)

Torzija pri deformaciji:
tg xy xy =
uby u y
ubx + dx u x
uy +
ux +
u y
x
dx u y
u x
dx + dx u x
x
u y
=
x
u
1+ x
x
3.3.2. Uvjeti plastinog teenja

Da bi pri optereenju odreenom silom dolo do plastine deformacije moraju biti ispunjeni
odreeni uvjeti. Kod pojanjenja uvjeta plastinog teenja naprezanja se razmatraju u
troosnom koordinatnom sustavu. Normalna naprezanja djeluju u tri okomite ravnine. Mogue
je dokazati da postoji barem jedan poloaj elementarne toke u koordinatnom sustavu u kojem
e stanje naprezanja elementarnog volumena biti potpuno odreeno samo normalnim
naprezanjima. U tom poloaju tangencijalna naprezanja poprimaju vrijednost nula. U tom
sluaju se koordinatni sustav naziva sustav glavnih osi a normalna naprezanja se nazivaju
glavnim naprezanjima koje se u teoriji oblikovanja deformiranjem oznaavaju
umjesto , _ , sa , , F. Pri tome se pretpostavlja da vrijedi: F i > >
F ili < < F . U sluaju meusobne jednakosti glavnih naprezanja = = F
78
S. Rekovi
nastupa hidrostatiki tlak i teenje materijala ne nastupa, nema plastine deformacije. Druga
pretpostavka je da se materijal ponaa kao kruto idealno plastino tijelo.
Danas se, u suvremenoj teoriji deformacija, poetak teenja metala kod plastine deformacije
izraava se s dvije hipoteze :
- Hipoteza najveeg tangencijalnog naprezanja. Po ovoj teoriji do deformacije dolazi u
sluaju kada vrijednost najveih sminih naprezanja dostigne maksimum.
- Hipoteza najvee distorzijske energije. Prema ovoj teoriji do deformacije dolazi kad
je akumulirana energija u uvjetima sloenog napregnutog stanja jednaka energiji
promjene oblika uslijed ega dolazi do trajne deformacije.
3.3.2.1. Hipoteza najveeg tangencijalnog naprezanja
Na osnovi navedenih hipoteza moe se zakon plastinog teenja izraziti funkcijom
f ( 1 , 2 , 3 , C1 , C2,... ) = 0
Glavna normalna naprezanja 1 , 2 , 3 ,

Fizikalne konstante metala C1 , C2
Do plastine deformacije e doi kad je (ovisno o napregnutom stanju):
Pri linearnom stanju naprezanja
1, 2 , 3 0
1 0, 2 = 3 = 0
Plastina deformacija poinje kada normalno naprezanje dostigne vrijednost granice

razvlaenja 1 Re
1864.g., TRESKA:
Poetak plastine deformacije ne ovisi o apsolutnoj vrijednosti normalnih naprezanja nego o
najveoj vrijednosti tangencijalnih naprezanja. Prema njemu do plastinog teenja dolazi pri
max =
ili
1 3
2
max min = k
Re
2
1 2 = Re
k-specifini deformacijski otpor.
3.3.2.2. Hipoteza najvee deformacijske energije

U podruju teorije oblikovanja deformiranjem hipoteza najvee deformacijske energije se
pokazala kao prihvatljiva. Koliina potencijalne energije Qd koja se troi za deformaciju u
danim uvjetima je konstantna i jednaka koliini energije deformacije potrebne za promjenu
oblika na granici razvlaenja.
Za sluaj jednoosnog napregnutog stanja uvjet plastinog teenja se izvodi koristei se
teorijom najveih sminih naprezanja.
79
S. Rekovi
=

= cos = k =
cos =
k
Slika 3.23; Linijsko ili jednoosno naprezanje (29)

Naprezanje u kosom presjeku , slika 3.23, iznosi
k
cos =
k =
=
= cos = = cos =

k

cos =
U istom kosom presjeku djeluje i smino, tangencijalno naprezanje kako slijedi
k =
sin = sin =
=
= sin = cos =

k

cos =
1

sin 2= = sin 2=
2
2
gdje je sa kutom oznaen nagib presjeka A prema horizontalnoj ravnini, slika 3.23.
k =
Za vrijednosti kuta 2= = P/2 odnosno 45 vrijednost tangencijalnog naprezanja postie

svoj maksimum
k =
ac = /2. Drugim rijeima dosegne li vrijednost naprezanja s
granicu teenja Re, bit e time ispunjen uvjet za poetak plastinog teenja. Tangencijalno
naprezanje u kosom presjeku, nagnutim pod kutom od 45 ima vrijednost
ac = > /2. Ako
je taj uvjet ispunjen, pojavit e se na povrini tapa podvrgnutog postupku razvlaenja
Ldersove linije u smjeru maksimalnih tangencijalnih naprezanja, a ona se javljaju pod kutom
od 45. Neznatno daljnje povienje sile F izaziva sve guu mreu Ldersovih linija.
Slika 3.24; Dvoosno naprezanje (29)

Uvjet plastinog teenja u sluaju postojanja jednoosno napregnutog stanja definirati kao
s.
ac =
2
Uvjet plastinog teenja za dvoosno naprezanje, slika 3,24, u sluaju kada na tap djeluju
istodobno dvije meusobno okomite sile F1 i F2 bilo istog ili razliitog predznaka, sila F1
izazivat e u kosom presjeku tangencijalno naprezanje
80
S. Rekovi
=
sin = 1
1
=
sin 2= = sin 2=
cos = 2
2
a sila F2 uzrokuje tangencijalno naprezanje
cos = 1
=
sin 2=
sin = 2
Rezultirajue tangencijalno, smino naprezanje
k u kosom presjeku bit e dakle za sluaj
istog predznaka sila F1 i F2
1
k =

= ( ) sin 2=
2
Za 2= = P2 slijedi dakle

ac =
2
=
Uvjet da nastupi trajna plastina deformacija za sluaj postojanja dvoosno napregnutog stanja
mora biti isti kao i prije, tj. mora biti
ac = s. 2 a time slijedi uvjet plastinog teenja za
sluaj istih predznaka sila F1 i F2
= s.
Rijeima opisani izraz znai da razlika normalnih naprezanja mora dosei vrijednost
deformacijskog otporas. da bi nastupilo plastino teenje i trajne plastine deformacije u
materijalu. U sluaju ako je predznak djelujuih sila F1 i F2 razliiti ovaj e uvjet glasiti:
+ = s.
Sluaj troosno napregnutog stanja je openiti i praktiki najinteresantniji sluaj napregnutog
stanja. Uzimajui u obzir uzajamnu vezu normalnih naprezanja i linijskih deformacija prema
Hook-ovom zakonu = u 3 mogue je slijedee razmatranje.
Ako se radi o jednoosno napregnutom stanju za elastino je podruje rad u tom sluaju
definiran kao
3
v =
2
w y
w y
U sluaju dvoosno napregnutog stanja vrijedi izraz
v = x x + z z
Za troosno naprezanje analogno ovome slijedi
ilivF = C 3 + 3 + F 3F D
vF =
wx yx

wz yz

w{ y{

U ovim su izrazima vrijednosti deformacije definirane pomou glavnih naprezanja i to kao

1
31 = C1 : (2 3 )D
u
1
3 = C : (F + )D
u
1
3F = CF : ( + )D
u
U ovim je izrazima za glavne deformacije i, E- Youngov modul a : Poissonov koeficijent

koji predstavlja omjer kontrakcije W i relativnog izduenja .
W
:=
3
81
S. Rekovi

; 3 =

U podruju elastinih deformacija vrijednost ovog koeficijenta je od 0.3 do 0.5, a u podruju
plastinih deformacija redovito se uzima 0.5.
W=
Uzimajui u obzir izraz za rad deformacije u sluaju volumenski napregnutog stanja i

znaenja glavnih deformacija slijedi
1
C + + F 22 ( + F + F )D
vF =
2u
Ovdje se ne uzima u obzir nain unoenja energija u materijal ve samo koliina unesene
energije, pa se moe dakle pisati
}~ = vF
gdje je sa }~ oznaena ukupna energija deformacije.
Prema zamisli Hubera do uvjeta plastinog teenja se moe doi razmiljajui na slijedei
nain: ukupna energija koja se troi prilikom deformiranja sastoji se od energije utroene na
promjenu volumena pri elastinoj deformaciji i one utroene na promjenu oblika plastinom
deformacijom. Slijedi da je ukupna energija deformacije:
}B = }K + }K
Uzimajui u obzir prije navedeno slijedi
1
C + + F 22 ( + F + F )D
}B =
2u
Prirast volumena tijela unutar elastinog podruja jednak je sumi deformacija u tri meusobno
okomita smjera
1 2:
= 3 + 3 + 3F =
( + + F )
u
Rad potreban za promjenu volumena je
}K =
1 + + F
analogno izrazu W =
2
3
2
Pri tome izrazoma =
wx wz w{
F
oznaavamo tzv. srednje efektivno naprezanje kao aritmetiku sredinu triju glavnih
naprezanja. Time slijedi nadalje
}K =
1 2:
( + + F )
6u
}K == v vK
}K =
1+:
C( ) + ( F ) + (F ) D
6u
U sluaju linearnog ili jednoosnog naprezanja vrijedi = F = 0

}K =
1+:
2
6u
82
S. Rekovi
Kako su eksperimenti pokazali, nain na koji je ostvaren put od nekog poetnog, zadanog
oblika do konanog, zavrnog oblika nezavisan je od sheme napregnutog stanja, pa prema
tome i iznos utroenog rada mora biti isti.
1+:
1+:
C( ) + ( F ) + (F ) D =
2
6u
6u
( ) + ( F ) + (F ) = 2
Za granino podruje deformacije vrijedi
( ) + ( F ) + (F ) = 2>
Prelaskom na podruje plastinosti vrijedi > = s.
( ) + ( F ) + (F ) = 2>
Gornja jednadba predstavlja uvjet plastinog teenja za opi sluaj troosnog naprezanja i
naziva se jednadbom plastinosti. Vrijedi pod pretpostavkom da su naprezanja glavna i da ne
postoje smina, tangencijalna naprezanja. Zbog toga ju je praktiki teko upotrijebiti u
ovakvom obliku.
U inenjerskim proraunima upotrebljavaju se jednadbe koje imaju jednostavniji i za praksu
korisniji oblik. Ovise o shemi napregnutog stanja:
a) kada je = F
( ) + ( F ) + (F ) = 2 s.

2 ( F ) = 2 s.
Iz ovoga slijedi da uvjet plastinog teenja glasi: F = s.

b) kada je = F F = s.
c) kada je > i kada je odnos naprezanja takav da se moe pisati

+ F
=
2
2
=
s. (= 1.155 s. )
3
.
Openito se uzima F = s. ako su naprezanja istoimena,
a ako su raznoimena onda je + F = s.
Opa zakonitost uvjeta plastinog teenja time glasi:
F = s.
83
S. Rekovi
Maksimalna greka koja se javlja kod ovako pojednostavljenje forme uvjeta plastinog
teenja je 15.5% . U praktinim uvjetima energija potrebna za poetak plastinog teenja se
uzim kao u izrazima:
1+
Qd =
( 1 2 )2 + ( 2 3 )2 + ( 3 1 )2
6E
Qds =
gdje su :
1+
Re
6E
- Poissonov broj
E - modul elastinosti
3.3.3. Zakon plastinog teenja
U teoriji obrade deformacijom koristi se logaritamska ili stvarna deformacija. Preko

dobivenih pomicanja toaka moe se dobiti relativno produljenje rubova elementarnog
paralelepipeda, slika 3.22.
x =
y =
ubx u x
=
dx
ucy u y
dy
ux +
uy +
=
u u
z = z z =
dz
uz +
u x
dx u x
u
x
= x
dx
dx
u y
dy u y
u
y
= y
dy
dy
u z
dz u z
u
z
= z
dz
dz
x =
y =
z =
u x
dx
u y
dy
u z
dz
Kod kutne deformacije ili zaokreta promjena kutova stranica paralepipeda u poloaj abcd
moe se odrediti pod pretpostavkom da je tg xy xy . Za male kutove je tg yx yx
Kako je x = u x znatno manji od jedinice, lan u brojniku se moe zanemariti, pa je kut:
x
u x
u y
xy =
Analogno se dobije yx =
y
x
Ako je usvojeno da je veliina relativnog klizanja jednaka zbroju kutova pomicanja stranica,
slijedi
u u
xy = xy + yx = x + y
y
x
yz = yz + zy =
u y
z
zx = zx + xz =
84
u z
y
u z u x
+
x
z
S. Rekovi
Na promjenu oblika elementarnog paralepipeda utjee zbroj kutova a ne njihove pojedinane

veliine. Relativno klizanje u svakoj plohi moe se izraziti pomou komponenata prema
svakoj osi
1
1
1
1
1
1
xy = yx
yz = zy
zx = xz
2
2
2
2
2
2
Na ovaj nain smo dobili 6 komponenata deformacije u jednoj toki: 3 linearne i 3 kutne.
x =
y =
u x
dx
1
1
xy = yx
2
2
u y
1
1
yz = zy
2
2
dy
u
1
1
z = z
zx = xz
dz
2
2
Odnos glavnih (linijskih) i torzionih (kutnih) deformacija:
12 = 1 2
23 = 2 3
31 = 3 1
12 + 23 + 31 = 0
Linijska i smina deformacija na oktaedarskoj ravnini
sr =
1 + 2 + 3
3
2
(1 2 )2 + ( 2 3 )2 + ( 3 1 )2 = i
3
Povezanost izmeu deformacije i naprezanja u podruju elastinih deformacija dana je
Huk-ovim zakonom:
Za linijsku deformaciju
1
1
=
=
E
G
0 =
gdje je E modul elastinosti, G modul smika

Tenzor deformacije
x
1
T = yx
2
1
2 zx
1
xy
2
y
1
zy
2
1
xz
2
1
yz
2
z
Zbog jednakosti kutnih deformacija (xy=yx) stanje deformacije odreeno je sa 6

komponenti
T =
xy
85
2
1
xz
yz
S. Rekovi
To vrijedi za male deformacije. Oita je analognost napregnutom stanju. Tenzor linijskih

(glavnih) deformacija
x
T =

1 > 2 > 3
sr =
1 + 2 + 3
3
Proces deformacije se moemo opisati s deset osnovnih jednadbi:

3 jednadbe uvjeta ravnotee:
x xy xz
+
+
=0
dz
x
y
yx
x
y
y
yz
dz
=0
zx zy z
+
+
=0
dz
x
y
1 jednadba uvjeta teenja :
max min = k
1, 2 , 3 0
6 jednadbi zakona teenja:
x =
u x
dx
1
1
xy = yx
2
2
y =
u y
dy
1
1
yz = zy
2
2
z =
u z
dz
1
1
zx = xz
2
2
3.3.4. Veze meu naprezanjima i deformacijama

Rekli smo, da se u tijelu koje se deformira uvijek mogu povui 3 uzajamno okomita pravca u
kojima postoje samo linearne (glavne) deformacije a ne i one kutne. Te linearne deformacije
nazivaju se glavne deformacije. Grafiki prikaz linearnih deformacija pri plastinoj
deformaciji su shemama glavnih deformacija, slika 3.25.
Slika 3.25: Sheme glavnih deformacija
86
S. Rekovi
Mehanike sheme deformacije su zbroj shema glavnih naprezanja i shema glavnih

deformacija, Daju glavnu grafiku predodbu o smjerovima glavnih naprezanja i glavnih
deformacija. Mehanika shema deformacije:
Slika 3.26: Mehanika shema naprezanja i deformacije

Kod odreivanja uzajamne veze normalnih naprezanja i linijske deformacije polazi se od
Hook-ovog zakona:
ili = E gdje je mala a vea ili stvarna deformacija.
= E
Veza izmeu normalnih naprezanja i deformacije ovisi mehanikoj shemi deformacije.
Mehanike sheme deformacije za dvoosno stanje naprezanja
1
( 1 2 )
E
1
2 = ( 2 1 )
E
b
= 1 = b
2 L
L
Poasonov koeficijent
1 =
Slika 3.27: Mehanike sheme

deformacije za dvoosno
stanje naprezanja
Mehanike sheme deformacije za troosno stanje naprezanja:
1 =
1
( 1 ( 2 + 3 ))
E
2 =
1
( 2 ( 1 + 3 ))
E
3 =
1
( 3 ( 1 + 2 ))
E
Slika 3.28: Mehanike sheme

deformacije za troosno stanje naprezanja
Veza izmeu tangencijalnih ( sminih) naprezanja i deformacije data je u sljedeim izrazima:
87
S. Rekovi
xy =
xy
G
yz =
xz
G
zx =
zx
G
gdje je G- modul smika

Relativna deformacija ostvaruje relativnu promjenu volumena
V
1 2
= 1 + 2 + 3 =
( 1 + 2 + 3 )
V
E
3.4. SILE I DEFORMACIJSKI RAD

Princip odreivanja deformacijske sile i deformacijskog rada pokazati e se u primjeru
sabijanja cilindra. Da bi se odredio specifini pritisak potreban za sabijanje nekog cilindrinog
tijela visine h i promjera D potrebno je spoznati zakonitosti u sluaju ravnotee jednog
njegovog segmenta.
Slika 3.29: Ravnotea kod sabijanja cilindrinog tijela (1)

Zbog osne simetrije naprezanje F ne ovisi o kutu
Iz uvjeta ravnotee sustava sila koje djeluju u radijalnom pravcu na izdvojenom elementu,
slika 3.29 slijedi
2 xdh ( 2 + d 2 )( x + dx )dh + 2 3 sin
d
hdx 2xddx = 0
2
Pod pretpostavkom idealne plastinosti jednadba se moe pojednostaviti:
1 2 = k = const
d 1 = d 2
sin
da da
2
2
i uvrtavanjem u prethodnu jednadbu dobije se

d 1 = 2 k
88
dx
h
S. Rekovi
Pod pretpostavkom da je k = k , rjeavanjem prethodne jednadbe dobije se raspored

normalnih naprezanja na povrini, slika 3.29.:
1 = k 1 +
2 d
x
h 2
Potrebna sila deformacije moe se dobiti iz integrala:

d
2
2 d
F = 1dA = 2k 1 +
x xdx
h 2
0
0
2
d 2 d
F=
K 1 +
4 3 h
Prosjean povrinski ili radni pritisak je
p =
F
d
= k 1 +
A
3 h
Otpor deformaciji ovisan je o temperaturi i znaajno se razlikuje kod tople i hladne

deformacije. Kod tople deformacije ovisan je osim o temperaturi i o brzini deformacije,
omjeru visine i poprene dimenzije uzorka i trenju. Kod hladne deformacije ovisan je i o
stupnju deformacije. S poveanjem stupnja deformacije poveava se i otpor deformaciji. Zbog
toga se sila potrebna za deformaciju rauna iz srednje vrijednosti otpora deformaciji. Prema
Siebel-u,otpor deformaciji kod hladne deformacije se rauna prema izrazu
k0 + k1
2
Prema Feldmanu, otpor deformaciji kod hladne deformacije se rauna prema izrazu
k sr =
k sr =
0
kd
Ako je poznata sila F potrebna za sabijanje probe moe se izraunati rad potreban za
sabijanje
Slika 3.30: Deformacijski rad kod sabijanja paralepipeda (1)

Kod beskonano malog sabijanja visina e se smanjiti za dh, pa je:
dW = F dh
89
S. Rekovi
Kako je pri sabijanju bez trenja
F = A k
A = l b
dW = A k dh = l b dh k
Mnoenjem i dijeljenjem desne strane jednadbe sa V = l b h dobije se:
W = k V
h1
dh
h
= k V ln 1
h
h
dh
h
= ln 1 logaritamski stupanj deformaciji deformacijski rad se moe odrediti po
h
h0
h0
Kako je
sljedeom izrazu:
h 2 d d 0

W = Fdh = Vk ln 0 +
h h0
h
3.4.1. Odreivanje deformacijskih sila

Sile pri procesu deformacije mogu biti aktivne, reaktivne i sile trenja. Aktivne sile nastaju
mehanikim djelovanjem alata na materijal koji se deformira. Reaktivne sile su one koje
spreavaju tok materijala pri djelovanju aktivnih sila. Sile trenja su one sile koje nastaju
zbog trenja alata i materijala koji se deformira kao i zbog trenja unutar materijala pri
deformaciji.
Za odreivanje sila potrebnih za deformaciju najprije se odreuje tlak koji djeluje okomito na
deformirano tijelo. Jednak je
dF
p=
dS
gdje je F vanjska (aktivna, deformacijska)sila, S - dodirna povrina.
Tlak se moe odrediti raunski i eksperimentalno. Tlak p, za odreeni proces deformacije
predstavlja funkciju otpora deformaciji, faktora trenja i omjera dimenzija deformiranog tijela.
Za praktine proraune esto se zanemaruje utjecaj brzine deformacije na otpor deformaciji
pa se otpor deformaciji izjednauje sa granicom razvlaenja na odreenoj temperaturi. Otpor
deformaciji ovisi, osim o temperaturi i o brzini deformacije, fizikalno kemijskoj prirodi
materijala i o promjenama koje nastaju pri procesima deformacije.
Apsolutno isti metali imaju mali otpor deformaciji. Tehniki metali imaju polikristalinu
grau (sastoje se od kristala anizotropnim po kemijskim, fizikim i mehanikim svojstvima )
pa je otpor deformaciji ovisan o vie faktora. Ako se pretpostavi da je za date uvjete jednak po
cijelom volumenu, onda je omjer tlaka i naprezanja teenjem bez dimenzionalna veliina.
p
b
= ,
kf
h
Postoji vie metoda za izraunavanje tlaka. Jedna od njih je empirijska metoda. Temelji se na
eksperimentalnim rezultatima za odreeno stanje iz kojih je izvedena formula. Sastoji se u
90
S. Rekovi
tome da se za proraun uzimaju priblini teorijski izrazi koji u sebi sadre dosta pretpostavki,
pojednostavljenja, a esto i empirijskih faktora.
p = z vmk f
gdje su:
z koeficijent koji uzima u obzir nejednolikost raspodjele naprezanja (0,5 do 1,5)
v koeficijent koji uzima u obzir utjecaj sheme glavnih naprezanja (1,00 do 1,75)
m koeficijent koji uzima u obzir utjecaj vanjskog trenja
kf naprezanje plastinog teenja, a koeficijent m se moe odrediti po formuli
m = 1+
3b a a
6b
h
gdje su: a,b,h - dimenzije deformiranog tijela, - faktor trenja

Naprezanje plastinog teenja ili deformacijski otpor kf
kf =
kf 0 + kf1
2
gdje su kf0 , kf1 - naprezanje plastinog teenja prije i poslije deformacije. Osim navedenog
naina postoje jo i druge matematike metode prorauna tlaka i sila u procesu deformacije.
Fizike pojave koje prate proces plastine deformacije opisuju se diferencijalnim
jednadbama koje sadre velik broj nepoznanica.
Koeficijenti koji se uzimaju u proraunu uglavnom su odreeni u laboratorijskim uvjetima i
rijetko vrijede u konkretnim praktinim uvjetima.
Najee primjenjivane metode su:
- metoda linija klizanja
- metoda deformacijskog rada
- metode modeliranja
3.4.1.1. Metoda linije klizanja
Polikristali se sastoje od velikog broja kristalnih zrna razliite orijentacije. Na poetku
procesa, deformacija se odvija u zrnima koje imaju najpovoljniju orijentaciju u odnosu na
pravac normalnog naprezanja slaba zrna. Porastom normalnog naprezanja linije klizanja
zapoinju zahvaati i zrna s manje pogodnom orijentacijom jaka zrna.
Slika 3.31: Pojava linija klizanja na povrini izbruska, te njihovo irenje (24)
91
S. Rekovi
Uslijed grupnog smicanja u zrnima manje pogodne orijentacije na povrini materijala se

javljaju linije klizanja ili Ldersove linije. Lders-Cernove linije su linije klizanja koje se
javljaju kao tragovi presijecanja povrine uzorka ravnima maksimalnih tangencijalnih
naprezanja.
Slika 3.32: Lders-Cernove linije snimljene termovizijskom kamerom (25)

Te linije su rasporeene prema odreenom pravilu. Ako se promatra povrina izbruska uzorka
optereenog na vlak vidi se da su linije meusobno okomite, te pomaknute za 45u odnosu na
os tijela.
Slika 3.33: Pojava linija klizanja kod razvlaenja uzorka
3.4.1.1.1. Osnove teorije linija klizanja

Deformacija materijala odvija se smicanjem pod utjecajem maksimalnih tangencijalnih
naprezanja. U svakoj toki presjeka tijela na koje djeluje sila postoje dva meusobno okomita
pravca uzdu kojih tangencijalna naprezanja imaju maksimalnu vrijednost.
92
S. Rekovi
Slika 3.34: Odreivanje maksimalnih tangencijalnih naprezanja

Povezivanjem tih toaka nastaje ortogonalna mrea koja se sastoji od dva sistema linija, ije
se tangente podudaraju s najveim tangencijalnim naprezanjem. Ako se promatra isjeak tijela
koje se deformira, oznaenog tokama abc, vidljivo je da kroz toku O prolaze dvije
ortogonalne linije i , na koje nalijeu tangente T i N. je kut koji zatvaraju tangenta T i os
x, a ks predstavlja maksimalnu vrijednost tangencijalnog naprezanja, slika 3.34.
Diferencijalne jednadbe linija klizanja su:
dy
= tag
dx
dy
= ctag
dx
Projekcijom sila koje djeluju u elementarnom trokutu na pravac normale N (elementa linije
klizanja) dobiva se
= x sin 2 + y sin 2 sin 2 .

Da bi se objasnilo kako se mijenja srednje normalno naprezanje uzdu linije klizanja potrebno
je definirati jednadbu po :
= (
)sin
2 2 cos 2
Razmotrimo ravnoteu elementarnog trokuta koji se nalazi u plastinom napregnutom stanju
Slika 3.35: Elementarni trokut (1)
93
S. Rekovi
x = + k s sin 2
y = k s sin 2
xy = k s cos 2
1
kf
3
Za sluaj povrinski napregnutog stanja, srednje normalno naprezanje je
ks =
x + y
2
Uvrtavanjem vrijednosti x iy u izraz za xy dobije se:
= ( x y )sin 2 2 cos 2
xy = k s cos 2
dobiva se
d = 2 k s d
Ako se hipotenuza trokuta abc podudara s linijom klizanja tada je kut tangente sa osi x ,
prema slici 3.36:
Slika 3.36: Dvije ortogonalne linije klizanja (1)

d = 2k s d
U jednadbi
d = 2k s
d = 2k s d
d = 2k s
ds
s
ds
s
je ds element linija klizanja ili

Ako se na bilo kojoj liniji klizanja uzmu toke a i b, i integrira se jednadba, dobije se
a b = 2k s ab
ab klizanja
gdje je- kut
Mrea linija klizanja koja odgovara diferencijalnim jednadbama ravnotee i uvjetima
plastinosti posjeduje niz svojstava koja omoguavaju da se postave linije klizanja u
konkretnim sluajevima.
94
S. Rekovi
3.4.1.1. 2. Mrea linija klizanja

Na slici je prikazana mrea linije klizanja etverokuta abcd kojeg ine dva para linija klizanja
i
Slika 3.37: Mrea linija klizanja (1)

Iz jednadbe
a d
a b = 2k s ab dobiva se
a d
2k s
2k s
= ad
( a c ) + ( c d ) = (
2k s
a ) + ( d c )
gdje sa odgovarajuim indeksom oznaava kut izmeu tangente na liniji klizanja i osi x.
Kut izmeu tangenti na dvije linije klizanja jedne skupine u tokama njihovog presijecanja s
linijama klizanja druge skupine ostaje nepromijenjen cijelom duinom tih linija
Ako se postavi da je
c = c + ,
a = a + ,
2
2
dobije se, s jedne strane
a d
2k s
= 2 c + a + d
a s druge
a d
2k s
( a b ) + ( b d ) = (
2k s
a ) ( d b ) = 2 b a d
Izjednaavanjem desne strane izraza dobiva se
b a = d c
ab = cd
gdje su=c , =, = , =B kutovi tangenata na linije klizanja na dijelovima ab i cd

Na isti nain moe se dokazati da je ac = bd
Ove jednadbe objanjavaju kut izmeu tangenti na dvije linije klizanja jedne iste familije
linija u tokama njihova presjeka sa linijama druge familije linija ostaje nepromijenjen na
cijeloj duini tih linija
95
S. Rekovi
3.4.1.1.3. Svojstvo linija klizanja

Ako familija linija klizanja sadri jednu ravnu liniju, tada se ona u potpunosti sastoji od
ravnih linija. Ako se analiziraju dva para beskonano bliskih linija klizanja 1,2 i 1, 2
moe se smatrati s vrlo velikom tonou da su lukovi etverokuta abcd podudaraju s
tangenata na linije klizanja. Zbog tako postavljene mree, tangente na jednu skupinu krivulja,
predstavljaju normale na drugu skupinu
Slika 3.38: Dva para linija klizanja (1)

Odnosi diferencijalnih radijusa dR i lukova zakrivljenosti linija klizanja, dani su izrazima:
dR1 = ds2
dR2 = ds1
Osim poznavanja svojstava linija klizanja koje se javljaju u volumenu tijela, potrebno je
poznavati i linije koje se javljaju na povrini tijela. Ta svojstva se baziraju na injenici da se
pravci linija klizanja podudaraju s pravcem glavnog tangencijalnog naprezanja.
Ako se na dodirnoj ili slobodnoj povrini ne javlja sila trenja, tangencijalno naprezanje
jednako je nuli i tada jedna skupina linija klizanja presijeca konturu deformiranog materijala
pod kutom od 45. Kada se pri deformacije javlja trenje (glavno tangencijalno naprezanje),
tada jedna skupina linija klizanja presijeca konturu presjeka pod kutom od 90, a druga
skupina tangencijalno na nju. U sluaju da vrijednosti kontaktnog tangencijalnog naprezanja
variraju izmeu 0 i ks, kut e varirati, i to:
-
od 45do 90 za jednu skupinu,

od 0 do 45 za drugu skupinu linija klizanja.
Linije klizanja se mogu opisati uz pomo diferencijalnih jednadbi koje opisuju plastino
naprezanje.
96
S. Rekovi
3.4.1.2. Metoda deformacijskog rada

Ova metoda bazira se na injenici da je pri plastinoj deformaciji rad vanjskih sila jednak
radu unutarnjih sila:
Wv = Wd
Vanjski rad troi se na savladavanje - unutarnjeg otpora (rad deformacije) i vanjskog trenja.
Rad vanjskih sila jednak je razlici rada aktivnih sila (koje izaziva stroj) i sila vanjskog trenja.
Wv = Wa Wtr = Wd
Odnosno rad aktivnih sila jednak je zbroju deformacijskog rada i rada trenja
Wa = Wd + Wtr
Kod ove metode zanemaruje se elastina deformacija. Za odreivanje sile deformacije polazi
se od konstantnosti volumena i zakonitosti izmeu naprezanja i deformacije.
dWd = ( 1 1 + 2 2 + 3 3 )dv
Ranije smo ve rekli vezu izmeu naprezanja i deformacije
Pa je
1 =
1
E'
2 =
3 =
1 2 ( 2 + 3 )
1
E'
1
E'
2 2 ( 3 + 1 )
3 2 ( 1 + 2 )
Dobijemo da je
dWd =
i 2
(
1 + 22 + 32 1 2 2 3 3 1 )dV
i
Slijedi
dWd =
1 i
( 1 2 )2 + ( 2 3 )2 + ( 3 1 )2 dV
2 i
Kako je i2 = 0,5 ( 1 2 )2 + ( 2 3 )2 + ( 3 1 )2
dobiva se
dWd = i i dV
Sukladno gornjoj jednadbi, rad deformacije za cijeli volumen je
Wd = i i dV
V
Ako je slijedi da je i = k f
Wd = k f i dV
V
97
S. Rekovi
Rad sila kontaktnog trenja je

Wtr = k u 2 + v 2 + w 2 dS
A
gdje je k naprezanje trenja, a u, v, i w promjene dimenzija pomaci po koordinatama. Rad

aktivnih sila moe se odrediti kao produkt ukupne sile i veliine visinske redukcije.
S druge strane rad deformacije je:
Wd = Fh
Prema prethodnoj jednadbi slijedi
F=
1
2
2
2
k f i dV + k u + v + w dS
h V
A
Naprezanje trenja na kontaktnoj povrini k uzima se konstantnim. Intenzitet naprezanja i

jednak je naprezanju teenja. Relativne deformacije
x = 1 =
h
2h
y = 2 = 0
h
2 h
3.4.1.3. Metode modeliranja

Kod prethodnih metoda rjeenja jednadbi su priblina jer se dobivaju na bazi mnogih
pretpostavki i matematikih pojednostavljenja. Deformacijske sile mogu se odrediti
eksperimentalno u industrijskim ili laboratorijskim uvjetima. Javljaju se razlike u rezultatima i
time njihova ograniena primjena. Zato se koristi metoda modeliranja procesa. Za izradu
simulacije potrebno je potpuno poznavanje procesa, uz odabir i izradu preciznog modela te
pouzdane podatke o materijalu i trenju. Postupak se sastoji u tome da se istraivanja izvode na
manjim uzorcima u laboratorijskim uvjetima uz irok dijapazon razliitih utjecajnih faktora.
Dobiveni rezultati preraunavaju se za stvarne industrijske uvjete. Utjecaj velikog broja
parametara mogue je vrlo brzo provjeriti koristei informatiku opremu.
Metoda modeliranja ima mogunosti numerikog rjeavanja veliina lokaliziranih naprezanja
i deformacije, ukazivanja na kritina podruja deformacijske zone za vrijeme trajanja procesa,
te poznavanja trenutanih i ukupnih svojstava materijala. Fizikalne pojave koje opisuju proces
plastine deformacije sadre veliki broj nepoznanica koje dovode do nemogunosti rjeenja.
Primarno koritene metode se baziraju na pretpostavkama i matematikim
pojednostavljenjima to ima za posljedicu priblinu tonost. Rezultati takvih ispitivanja
definiraju se kao kvalitativni i ne kvalitativni(ovise direktno o uvjetima u postrojenju).
98
S. Rekovi
S druge strane ogranienja ove metode je u kom

kompleksnosti i nelinearnosti procesa,
nedovoljnom poznavanju ponaanja materijala i nedovoljnom poznavanju rubnih uvjeta.
Nedostaci metode se oituju kroz zznatne gubitke materijala i zastoju u postrojenju,
postrojenju to oteava
ili onemoguuje njihovo provoenje
provoenje. Primjena ove metode se provodi na manjim uzorcima sa
laboratorijskom ili poluindustrijskom
oluindustrijskom opremom, u irokom opsegu razliitih utjecajnih
faktora.
Laboratorijska i industrijska mjerenja

mjerenja.
Poluemprijski i empirijski izrazi za deformacijsku

silu, naprezanje i deformaciju.
Projektiranje novog postrojenja, odreivanje

proizvodnih mogunosti novog ili postojeeg
postrojenja, razrada proizvodnog procesa.
Postupak deformacije provodi se pod odreenim uvjetima na temelju slinosti deformacije

dviju tijela razliitih dimenzija, a koja su geometrijski i fiziki slina. Na osnovi tih rezultata
provodi se proizvodnja u manjim koliinama uz provjeru eksperimentalno dobivenih
rezultata. Primjena ove metode je u izuavanju uutjecajnih faktora na otpor deformaciji,
utjecaj
tjecaj deformacije na promjenu svojstava i strukture materijala, zakonitosti
akonitosti oblikovanja
metalnih materijala, deformacijsko
eformacijskom stanju u razliitim uvjetima plastine obrade metala,
utjecaju kontaktnih uvjeta na promjenu svojstava i ponaanje met
metala
ala za vrijeme trajanja
procesa i raspodjelu
aspodjelu naprezanja u zoni deformacije i na kontaktnoj povrini.
3.5. NEJEDNOLIKOST DEFORMACIJE I DODATNA NAPREZANJA

Deformacija moe biti jednolika
ednolika i nejednolika.. Jednolika deformacija se javlja samo u
posebnim sluajevima kada sve toke ddeformiranog tijela imaju isto napregnuto stanje sa
istim naprezanjem. U procesima plastinog oblikovanja jednolike deformacije nema.
nema
U tijelu koje je izloeno deform
deformaciji
aciji javljaju se ne samo unutranje sile koje ga dre u
ravnotei s vanjskim silama, nego i dodatna naprezanja koja su razliit
razliitih predznaka i djeluju u
razliitim pravcima.
99
S. Rekovi
Slika 3.
3.39: Jednolika i nejednolika deformacija
Polazei od pretpostavke da u procesima plastine deformacije djeluju nejednolika naprezanja

Gubkin je dao sljedeu formulaciju dodatnih naprezanja
naprezanja. Prema S. I. Gubkin-u: Kod
plastine
ne promjene oblika tijela koje se deformira, u slojevima i dijelovima, koji
k
u
odreenom pravcu tee veoj izmjeni dimenzija, nastaju dodatna naprezanja iji predznak
odgovara smanjenju dimenzija u zadanom pravcu. U slojevima i dijelovima koji
koj tee
umanjenju dimenzija nastaju
ju dodatna naprezanja iji predznak
ak odgovara poveanju
dimenzija. Osnovna naprezanja se zbrajaju
brajaju s dodatnim i ine ukupno radno naprezanje.
Raspodjela radnih naprezanja u pojedinim tokama deformiranog tijela razlikuje se od
raspodjele osnovnih naprezanja
naprezanja. Ona se nazivaju dodatna naprezanja, slikaa 3.40 i mogu biti:
Slika 3.40
3.40: Dodatna naprezanja (1, 4, 5)
Dodatna naprezanja mogu ostati
stati u deformiranom materijalu poslije rastereenja.
rastereenja Nazivaju se
zaostala naprezanja. Ona smanjuju plastinost metala i kemijsku izdrljivost.
izdrljivost U uporabi
dovode do deformacije. Uklanjaju se dodatnom plastinom deformacijom ili toplinskom
obradom. Uvjetuju pojavu pukotina i loma
loma. Pojava dodatnih naprezanja u procesu plastine
100
S. Rekovi
obrade metala je nepoeljna jer materijalu koji se deformira povisuje otpor deformacije,
smanjuju plastinost i moe dovesti do izmjene sheme napregnutog stanja.
Nejednolika raspodjela naprezanja uvjetovana je oblikom materijala i alata, nejednolikom
raspodjelom temperature, nehomogenim kemijskim sastavom i mehanikim svojstvima, te
vanjskim trenjem.
Zadatak je plastinog oblikovanja metala, bilo u vruem ili u hladnom stanju, da se takvim
postupkom iz odljevka (bloka, ingota) ili poluproizvoda oblikuje proizvod odreenog oblika i
dimenzija i propisanih mehanikih svojstava. Rijedak je sluaj da je oblik sirovog (poetnog)
komada (odljevka ili poluproizvoda) jednak obliku gotovog proizvoda. Obino je oblik
poetnog komada jednostavniji od oblika proizvoda. Zbog toga se u procesu oblikovanja
moraju ostvariti razliite redukcije na pojedinim dijelovima, tj. dolazi do nejednolike
deformacije. Dijelovi izloeni razliitoj redukciji tee da se deformiraju razliito, ali zbog
meusobne povezanosti svi dijelovi dobivaju neku srednju deformaciju. Pri tome dijelovi
izloeni razliitoj redukciji, odnosno razliitoj visinskoj redukciji po irini, djeluju jedan na
drugi odreenim silama koje nastoje deformirati materijal u suprotnom smislu od onog kojeg
bi dobili da su se slobodno deformirali. Rezultat toga je pojava dodatnih naprezanja. to je
vea razlika izmeu poetnog i konanog oblika deformiranog komada to je nejednolikost
napregnutog stanja vea. Kod valjanja sloenih oblika (npr. profila) redukcija (a time i
produljenje i irenje) nije ista po svim tokama presjeka. Kod vee razlike u redukciji
pojedinih dijelova deformiranog tijela tok materijala iz jae deformiranih u slabije
deformirane dijelove ne dovodi do produljenja slabije deformiranog dijela. To dovodi do
naprezanja razliitog intenziteta i smjera i mogu nastati pukotine. Ovisi o vrsti alata
(procesa), npr. kovanje i valjanja, neravnomjernost deformacije prikazana je na slici 3.41.
Slika 3.41: Utjecaj oblika alata na homogenost deformacije (11)

Istovremeno zbog toga, to slabije reducirani dijelovi oteavaju produljenje jae reduciranih
dijelova, to se ovi vie ire, ako su dosta tanki izlaze iz valjaka valoviti. U izvaljanom profilu
mogu uslijed veih nejednolikih deformacija dodatna naprezanja biti tako velika da uzrokuju
pucanje profila i to najee na prijelaznim mjestima jae i slabije reduciranih dijelova. Da bi
se dodatna naprezanja smanjila, potrebno je, pri valjanju nesimetrinih, odnosno fazonskih
101
S. Rekovi
profila, u poetnim provlakama ostvarivati vei stupanj deformacije. U tim provlakama je

materijal zbog vie temperature plastiniji. U posljednjim provlakama valjanje treba zavriti
uz manju i to je mogue vie jednoliku redukciju svih dijelova profila. To se moe objasniti
time to pri viim temperaturama materijal ima veu plastinost i lake se odvija tok
materijala iz jednog dijela u drugi, to ima za posljedicu stvaranje manjih dodatnih
naprezanja. Pri niim temperaturama materijal uslijed nie temperature ima manju plastinost,
i za njegov tok iz jednog dijela u drugi potrebne su vee sile, to ima za posljedicu stvaranje
veih dodatnih naprezanja, jer se dodatne sile za prisilnu deformaciju pojedinih dijelova
meusobno uravnoteuju. Osim toga dodatna naprezanja sniavaju plastinost materijala, i to
pri niim temperaturama kada materijal i inae ima niu plastinost; ako je nejednolika
deformacija izrazita, lako dolazi do pojave pukotina na izvaljanom profilu
Razliiti materijali imaju razliit otpor prema deformaciji. Razliit otpor prema deformaciji
imaju i pojedini slojevi u materijalu. Legirni elementi, ukljuci, itd. mogu deformirati reetku
blizu ravnine klizanja i dodatna naprezanja se uravnoteuju. Razliit otpor prema deformaciji
moe biti unutar samog zrna. U takvom sluaju radi se o mikroskopskoj nejednolikosti
svojstava. Meka zrna deformirati e se lake od tvrdih. Kod sabijanja materijala ija zrna
pokazuju razliiti otpor deformaciji, meka zrna lake smanjuju visinu, a tvrda tee. Zbog
toga u mekim zrnima u pravcu sabijanja javljaju se dodatna naprezanja istezanja. U ravnini
okomitoj na pravac sabijanja meka zrna nastoje dobiti vee produljenje od tvrdih, pa se u
mekim javljaju naprezanja sabijanja, u tvrdim naprezanja istezanja.
Ukoliko je materijal jednovrsniji utoliko e biti manje dodatnih naprezanja i moe se izvui
zakljuak da plastina oblikovanja metala treba izvoditi pri maksimalno jednolikoj
temperaturi metala, i ako je mogue pri istovrsnom stanju, u uvjetima potpune rekristalizacije
ako se oblikovanje izvodi u vruem stanju, i pri redukcijama koje osiguravaju minimalnu
veliinu zrna.
Povienjem temperature raste i plastinost materijala. Ako materijal nije jednako zagrijan po
presjeku tada ni njegova plastinost nije jednaka. Slojevi jae zagrijani imaju bolju plastinost
od manje zagrijanih slojeva. Potrebne sile za deformaciju svih slojeva nisu iste to ima za
posljedicu stvaranje dodatnih naprezanja. Dodatna naprezanja su vea to je vea razlika u
temperaturi. Praktino se to oituje u tome da se kovani ili valjani komad savija na onu stranu
koja je hladnija. Osim toga materijal moe biti sa jedne strane hladniji u usporedbi s drugom
stranom, esto se dogaa da su vanjski slojevi jae zagrijani od unutranjih. U tom sluaju
vanjski slojevi se lake deformiraju od unutranjih, to dovodi do dodatnih naprezanja
sabijanja u vanjskim, a istezanja u unutranjim slojevima. Pri veim temperaturnim razlikama
i manjoj plastinosti metala dodatna naprezanja istezanja mogu izazvati razaranje unutranjih
slojeva. Ako je komad bio zagrijan jednoliko, ali je zatim dolo do hlaenja povrinskih
slojeva tada se javljaju dodatna naprezanja sabijanja u unutarnjim, a istezanja u vanjskim
slojevima, i mogunost pojave poprenih pukotina u vanjskim slojevima. Navedene
temperaturne razlike stvaraju nejednakosti svojstava metala u predjelima veih dijelova, to se
takva nejednakost obino zove zonalna nejednakost svojstava. Dodatna naprezanja izazvana
102
S. Rekovi
nejednolikom deformacijom pojedinih slojeva uslijed u njima razliitih svojstava nazivaju se

zonalna, ili dodatna naprezanja prvog reda.
Vanjsko trenje koje se javlja na dodirnim povrinama izaziva i pojaava nejednoliko
naprezanje. Oteava tok materijala u radijalnom smjeru na dodirnim povrinama. Od povrine
prema unutranjosti deformiranog tijela smanjuje se njegov utjecaj.
Kod sabijanja cilindra dodirne povrine su hrapave (nema klizanja). Pri sabijanju dolazi do
bonog izboenja deformiranog tijela. Na dodirnim povrinama sile trenja usmjerene su
prema centru. One se poveavaju od periferije prema osi, slika 3.42. Posljedica djelovanja sila
trenja na dodirnim povrinama koje ometaju klizanje materijala po alatu jest da komad
sabijanjem dobiva ispupene bone stranice. Na dodirnoj povrini sile trenja usmjerene su od
periferije prema centru. One se poveavaju od periferije prema osi komada koji se sabija, jer
za pomicanje koje bilo toke materijala na dodirnoj povrini u pravcu radijusa od vertikalne
osi prema periferiji treba savladati otpor pomicanja svih toaka koje se nalaze u danom
pravcu. Prema stupnju deformacije razlikuju se tri zone. Prva zona se nalazi uz dodirne plohe
alata i materijala koji se deformira, druga u sredini deformiranog tijela i trea na vanjskim
izboenim dijelovima.
Slika 3.42: Nejednolikost deformacije (1)

U zoni I sile trenja djeluju uz dodirne povrine. Izazivaju popreno sabijanje cilindra. U tim
dijelovima se javlja prostorno naprezanje na sabijanja. Plastini tok materijala odreen je
jednadbom:
= : s.
U zona II, ako je komad koji se sabija dosta visok, utjecaj sile trenja e se izgubiti. Javlja se
linearnom naprezanju. Plastina deformacija poinje kod je = s. . Deformacija u
radijalnom smjeru prvo e zapoeti u centralnom dijelu.
U zona III, nakon poetne deformacije u centralnom djelu, javlja se u perifernim slojevima
prostorno naprezanje sa jednim naprezanjem na istezanje i dva na sabijanje. Jednadba
plastinosti ima oblik
+ = : s.
Deformacija na dodirnim povrinama gdje vladaju sile trenja poinje najkasnije. To je zona
oteane deformacije. Njena veliina ovisi o sili trenja. Porastom sile trenja raste i veliina
103
S. Rekovi
zone oteane deformacije a time i veliina sile potrebne za deformaciju. Sile trenja najvee su
u centru. Zato zona ima oblik konusa. Smanjenjem visine komada zona oteane deformacije
sve vie prodire u sredinu deformiranog komada, a kod niskih komada moe zahvatiti cijeli
volumen.
Pokus nejednolikosti deformacije prema Kik-u prikazan je na slici 3.43. Uzorak sastavljen od
raznobojnog plastelina poetnih dimenzija 27x38mm deformira se najprije 22%, ukupna
deformacija iznosi 33,5% i na kraju ukupna deformacija je 60%.
Slika 3.43: Nejednolikost deformacije kod sabijanja valjka (24)

Tijek deformacije na slici 3.43 je jasno vidljiv. Vidi se da se maksimalna deformacija
ostvaruje u centralnom dijelu uzorka. Nejednolikost se takoer poveava s poveanjem
visinske redukcije. Pojava dodatnih naprezanja zbog trenja dogaa se kod skoro svih
postupaka plastinog oblikovanja. Moe se zakljuiti da u cilju smanjenja nejednolikosti
napregnutog stanja i nejednolikosti deformacije radne plohe alata trebaju biti glatke, a gdje
tehnoloki proces dozvoljava i podmazane
3.5.1. Zaostala naprezanja

Dodatna naprezanja nastala za vrijeme procesa plastinog oblikovanja mogu ostati u metalu
poslije oblikovanja. Takva naprezanja, nazivaju se zaostala naprezanja. Zaostala naprezanja
neki nazivaju unutarnja naprezanja, jer se ona uravnoteuju unutar materijala i postoje u
njemu i bez djelovanja vanjskih sila.
Zaostalih naprezanja u zavisnosti o vrsti dodatnih naprezanja moe biti takoer tri vrste.
Zaostala naprezanja, po pravilu su nepoeljna, smanjuju plastinost metala i pogoravaju
svojstva metala kao npr. smanjuju kemijsku otpornost, udarnu ilavost, izazivaju savijanje,
itd.
Pri eksploataciji raznih dijelova (valjanih,kovanih proizvoda) zaostala naprezanja mogu biti
vrlo tetna, jer ako naprezanja od vanjskog optereenja budu istog predznaka kao i zaostala
naprezanja, tada rezultantno naprezanje moe nadmaiti dozvoljeno. Pri nepravilnoj
tehnologiji plastinog oblikovanja zaostala naprezanja se mogu pribliiti vrijednosti granice
razvlaenja i tada neznatno poveanje vanjskog optereenja dovodi do razaranja materijala.
Vano je pravilno voenje tehnolokog procesa, jer se na taj nain dodatna naprezanja
izbjegavaju pri samom procesu plastine obrade metala i ne dolazi do pojave zaostalih
104
S. Rekovi
naprezanja. Pod pravilnim voenjem tehnolokog procesa podrazumijeva se:uvoenje

nejednolikih deformacija na poetku prerade kada materijal ima velik presjek i visoku
temperaturu, i dovoljno je plastian, to olakava tok materijala u zoni deformacije. Materijal
treba biti zagrijan nedovoljno visoku temperaturu u podruju potpune rekristalizacije a
temperatura materijala treba biti jednaka po cijelom prosjeku. Koeficijent vanjskog trenja
treba biti minimalan.
Ako se pojava zaostalih naprezanja ne moe izbjei, to je sluaj kod hladnog oblikovanja,
tada se ona mogu naknadno ukloniti potpuno ili djelomino. Najefikasniji nain
odstranjivanja zaostalih naprezanja je termika obrada. Potpuno odstranjivanje zaostalih
naprezanja dogaa se pri zagrijavanju do temperature rekristalizacije. Zaostala naprezanja
prvog reda uklanjaju se u znatnoj mjeri pri zagrijavanju do temperature poputanja,
naprezanja drugog reda odstranjuju se gotovo potpuno pri zagrijavanju na temperaturu ispod
rekristalizacije, a naprezanja treeg reda samo pri zagrijavanju na temperaturu potpune
rekristalizacije.
Zagrijavanje se mora provoditi dovoljno sporo da se osigura izjednaenje temperature po
cijelom presjeku. Hlaenje se mora izvoditi polagano, jer ako je hlaenje brzo mogu se u
metalu ponovo javiti zaostala naprezanja.
Zaostala naprezanja istezanja prvog reda u povrinskim slojevima mogu se ukloniti
mehanikim putem-povrinskom obradom pod pritiskom uz mali stupanj deformacije; npr.
valjanjem, ravnanjem, kalibriranjem itd. Pri plastinoj deformaciji u povrinskim slojevima
bez deformacije u sredinjom dijelu stvaraju se zaostala naprezanja sabijanja u povrinskim, a
istezanja u centralnim slojevima. Takva naprezanja smanjuju zaostala naprezanja, koja su
ranije bila u materijalu.
Slika 3.44: Smanjenje zaostalih naprezanja putem povrinske deformacije (8)

Na slici 3.44 shematski je prikazano smanjenje zaostalih naprezanja putem povrinske
deformacije-ravnanjem. Kako se iz slike vidi komad poslije valjanja imao je u povrinskim
slojevima naprezanja istezanja (+), a u unutranjim slojevima naprezanje na sabijanje (-).
Ravnanjem takvog komada javljaju se u povrinskim slojevima naprezanja sabijanja.
Rezultirajua krivulja pokazuje znatno smanjenje zaostalih naprezanja.
105
S. Rekovi
4. TEORIJA PROCESA DEFORMACIJE

U poglavlju 1. nabrojani su postupci oblikovanja deformiranjem. U metalurkoj praksi nisu
svi jednako zastupljeni. Tako se valjanjem oblikuje preko85% od ukupne koliine metala i
njihovih legura koji se oblikuju deformacijom. Zbog toga e se naprijed razmatrane teorijske
spoznaje o deformaciji s aspekta fizikalno kemijske i mehaniko matematike teorije
razmotriti na procesima valjanja, kovanja, preanja istiskivanjem i izvlaenja.
4.1. TEORIJA OBLIKOVANJA METALA VALJANJEM

Valjanje je proces plastine deformacije materijala koji se odvija meu valjcima koji se
okreu u suprotnom smjeru. Pri tome dolazi do smanjenja poprenog presjeka i poveanja
duljine. Od svih postupaka oblikovanja metala deformacijom najveu primjenu ima valjanje.
Slika 4.1: Shema procesa valjanja

Osim to utjee na dimenzije valjanog materijala, valjanje dovodi do poboljanja mehanikih
svojstava tog materijala.
Razlikujemo tri vrste valjanja:
- uzduno - metal se uvlai u procijep uslijed djelovanja sile trenja meu valjcima koji
se okreu u suprotnom smjeru od smjera kretanja metala,
- popreno - valjci se okreu u istom smjeru kao i valjani materijala prilikom ega se
materijal fiksira pomou posebnih ureaja,
- koso - radne plohe valjaka su zakrenute za neki kut to dovodi do postepenog rotiranja
valjanog materijala oko njegove osi.
4.1.1. Tok materijala u zoni deformacije
U trenutku dodira materijala sa valjcima javlja se na dodirnim povrinama normalna sila Fn i
sila trenja, Ft, slika 4.2. Mjesto njihovog djelovanja odreeno je kutom zahvata .
Horizontalna komponenta normalne sile Fnx odbija valjani komad od valjaka, a horizontalna
komponenta sile trenja Ftx povlai valjani materijal izmeu valjaka i na taj nain ostvaruje se
zahvat metala valjcima.
? = ? 1O=
F tx = Ft cos
X$1= > ? 1O=

106
S. Rekovi
Slika 4.2: Zahvat metala valjcima

Do zahvata metala valjcima odnosno poetka valjanja e doi ako je
> ?
Ft x = Ft cos = Fn cos
Koeficijent trenja odreuje silu
trenja i na taj nain odreuje kad je mogu zahvat metala
valjcima.
: ? X$1= > ? 1O=
Kako je : = ;<, zahvat metala valjcima je mogu kad je kut trenja vei od kuta zahvata
:
;< > ;<=, odnosno > =
Ako se valjani komad pri uvoenju u valjke potiskuje nekom silom , tada pri dodiru s
valjcima dolazi do zakoavanja prednjeg dijela valjanog komada. U tom sluaju potisna
sila djeluje u istom pravcu kao i horizontalna komponenta sile trenja, , slika 4.3.
Slika 4.3: Djelovanje sila u momentu zahvata s potisnom silom FQ

FN = Ftr + 0,5 FQ
? 1OT = ' ? X$1T + 0,5
107
S. Rekovi
gdje je promjenjivi kut koji oznaava poloaj sila, a ' = 2;< . Ako se gornji izraz podijeli
sa Fn cos i uvrsti =-0,5 dobiva se formula A. P. ekmareva za proizvoljni sluaj
zahvata
tg ( 0,5 ) = tg z +
FQ
2 FN ( 0,5 )
Veliina potisne sile moe se odrediti izrazom:

FQ =
pbR( z )
cos z
gdje je : p- specifini pritisak; R polumjer valjka; b srednja irina valjanog komada

Ako je sila potiskivanja FQ jednaka nuli tj. ako se ostvaruje slobodan zahvat, tada sj =
Maksimalna visinska redukcija koja odgovara maksimalnom kutu zahvata moe se odrediti:
h = D(1 cos )
Analogno, maksimalna redukcija bit e: hmax = D(1 cos msx )
Kad valjani materijal proe sredinju liniju koja spaja os valjaka, to jest kad valjani materijal
izie iz zone deformacije ostvaren je ustaljeni proces valjanja. Rezultanta sila odreena je
neutralnim kutom i horizontalnom komponentom sile trenja Ftx, koja je vea od horizontalne
komponente normalne sile FNx.
Slika 4.4: Shema ustaljenog procesa valjanja

Na mjestu neutralnog kuta ( =
a kut trenja = 8X ;<:
kR

sila _; > ? , F tx = Ft cos
Ako se inercijske sile zanemare, moe se smatrati da se materijal u zoni deformacije kree
ravnomjerno i da e rezultanta sila F od radijalnog pritiska Fn i sile trenja Ft biti usmjerena
okomito.
Pri valjanju dolazi do:
- visinske redukcije s h0 na h1: = ,
- apsolutnog irenja s b0 na b1: = ,
- apsolutnog produljenja s l0 na l1: = .
108
S. Rekovi
Razmatrajui zakonitosti plastine deformacije polazi se od injenice da se volumen

materijala tijekom deformacije ne mijenja, te vrijedi zakon konstantnosti volumena. Pri
deformaciji dolazi samo do promjene dimenzija i oblika tijela. Prema tome moe se napisati:
= = X$1;, = = =

=
= (: = 1

gdje su - faktor redukcije,

- - faktor irenja,
- - faktor produljenja.
Ako taj izraz logaritmiramo, dobije se:
ln ln ln
+
+
= ln ( + ln + ln : = 0

na osnovu ega se moe zakljuiti:

- pri plastinoj deformaciji algebarski zbroj logaritamskih deformacija u tri meusobno
okomita smjera jednak je nuli,
- deformacija u jednom smjeru je suprotnog predznaka u odnosu na druge dvije, te je po
iznosu jednaka njihovom zbroju.
Faktor deformacije se takoer mogu izraziti u obliku:

=
= 1 3

=
=
= 1 + 3

:= =
= 1 + 3K

(=
gdje su - h - relativna redukcija, b - relativno irenje, l - relativno produljenje.

Na temelju prethodnih izraza moe se zakljuiti da je redukcija negativnog predznaka, te po
iznosu jednaka zbroju irenja i produljenja, odnosno:
3 = 3 + 3K
Ovi izrazi se mogu primijeniti u sluaju konanih odnosno malih deformacija. U sluaju kada
dolazi do znatnog premjetanja, odnosno teenja materijala, u obzir se uzimaju logaritamski
izrazi:
visinska
poprena
= ln
x B
K BK
uzduna K x
109
= ln x
= ln Kx
K
S. Rekovi
Pri tome dolazi do smanjenja visine, a poveava se irina i duljina.

Kao pokazatelji deformacije koriste se apsolutna i postotna redukcija prema izrazu:
-
apsolutna redukcija = ( ),
postotna redukcija3 =
Rx
100, %
Omjer duine prije i poslije produljenja se naziva koeficijent produljenja:

=

Ako se valjanje izvodi u vie provlaka, tada je koeficijent produljenja pojedinih provlaka
jednak:

R
: =
; : =
; ; : =

:=

dok je ukupni koeficijent produljenja:: : :F : = :/J
.
Ako n oznaava broj prevlaka, tada je srednja vrijednost koeficijenta produljenja, pri jednoj
prevlaci, jednaka:

:/J = : =

Iz navedenog slijedi da je broj provlaka, potrebnih da se poetni presjek reducira u konani

jednak:
log : log log
=
=
log :/J
log :/J
Za ukupne i srednje vrijednosti promatranih koeficijenata vrijedi:
(/J /J :/J =
1
: =1
( /J /J
Brojane vrijednosti deformacijskih parametara pri pojedinim provlakama su razliite i ovise

o brojnim faktorima; vrsti i temperaturi materijala, dimenziji i kvaliteti valjaka, konstrukciji
valjake pruge, obliku i konstrukciji kalibra, vrsti i dimenziji valjaonikog profila.
Kod valjanja profila obino se deformacija izraava koeficijentom produljenja ili postotnom
redukcijom presjeka, koje su po iznosu, na poetku valjanja vee jer se materijal deformira na
vioj temperaturi. Prema kraju kontinuiranog procesa valjanja, u zavrnim provlakama
redukcije su manje.
110
S. Rekovi
4.1.2. Zona deformacije

Zona deformacije je onaj dio valjanog materijala koji se nalazi izmeu valjaka. Omeena je
dodirnim povrinama valjaka i valjanog materijala i povrinama presjeka materijala koji se
valja pri ulasku materijala meu valjke A0 i pri izlasku A1
A1
A0
Slika 4.5: Zona deformacije

Povrina presjeka u momentu dodira valjaka i valjanog materijala A0 i na kraju valjanja A1
mogu se odrediti po izrazu:
=
=
Dodirna povrina valjaka i valjanog materijala rauna se, sukladno slici 4.6. po izrazu:
b + b1
A= 0
ld
2
Slika 4.6: Geometrijski prikaz zone deformacije

Geometrijski oblik zone deformacije odreen je sa :
1 dimenzijama valjanog materijala na poetku,h0 i b0
2 - dimenzije valjanog materijala na kraju,h1 i b1
3 - duinom zone deformacije ld
111
S. Rekovi
4 kutom zahvata
5 neutralnim kutom (kut djelovanja rezultante sile)
6 - polumjerom valjaka
Zonu deformacije na slici 4.7 ini rafirani dio, tj. dio koji je sa ulazne strane ogranien
presjekom AA1, a sa izlazne strane presjekom BB1, a gornje i donje strane valjcima na duini
AB i A1B1.
Utvreno je eksperimentalnim putem da se plastina deformacija rasprostire i na dijelove koji
se nalaze neposredno s jedne i druge strane uz zonu deformacije i oni prema A. I. Celikov-u
iznose 20 do 70% od geometrijske zone deformacije.
Geometrijski
oblik
zone
deformacije odreuju njezina duljina ld, visina h0 i irina b0 na ulazu, visina h1 i irina b1, na
izlazu te kut zahvata .
4.1.2.1. Visinska redukcija
Apsolutna visinska redukcija predstavlja razliku poetne i konane visine valjanog komada.
Ovisna je o poetnoj visini valjanog komada, kutu zahvata i promjeru valjaka. Moe se
odrediti iz izraza: h = D (1 cos )
h0 = h1 + h
h0 = h1 + D (1 cos )
h1 = h0 D (1 cos )
I prema tome poetna i konana visina valjanog komada mogu se odrediti preko kuta zahvata
metala valjcima, promjera valjaka i ostvarene redukcije.
4.1.2.2. Kut zahvata

Kut zahvata zove se centralni kut ogranien radijusima koji polaze iz dodirnih toaka ulaznog
i izlaznog presjeka sa povrinom valjka (na slici 4.7, kut AOB).
Slika 4.7: Kut zahvata
112
S. Rekovi
Prema slici 4.7 kut zahvata je:> cos = = >

cos =
Rx

=>
h0 h1
2 = 1 h = 1 h
R
2R
D
cos = 1
h
D
gdje je h = h0 h1 apsolutna visinska redukcija

Kut zahvata moe se odrediti i preko linije dodira valjaka i valjanog materijala:
sin =
ld
=
R
tg =
ld
R
Rh
(h)2
4
h
Rh
R
R
2
(
h )
Rh
h
2
h
2
ili
Rh
h
R
2
h
R
U trenutku zahvata metala valjcima kut zahvata jednak je kutu trenja odnosno koeficijentu
trenja : = = tg =
4.1.2.3. Duljina linije zahvata

Projekcija luka dodira materijala i valjka na pravac valjanja oznaava se duljinom zone
deformacije ld, slika 4.7. Ona se moe izraunati iz kuta zahvata
B = > sin =
ili pomou visinske redukcije:
ld = R R
(h )
h
ld = R R
= Rh
2
4
Obzirom da se drugi lan pod korijenom obino zanemaruje, duljina zone deformacije se
obino rauna po formuli:
2
113
S. Rekovi
ld = Rh
Ova formula vrijedi za sluaj valjanja valjcima jednakog promjera, kada su redukcije
simetrino raspodijeljena na oba valjka.
Prema slici 4.7. iz duljine linije zahvata moe se izraunati duljina tetive A-C, lc
(AC )
h
= l +
2
d
C = Rh
(AC )
= R h
(h )2 + (h )2
4
= Rh
Kod uobiajenih redukcija razlika izmeu C i ld je neznatna, dok je kod veih redukcija
znatna.
Veliina apsolutne visinske redukcije izraena pomou kuta zahvata i promjera valjka:
= )(1 cos =)
Iz slike4.7 vidimo da je:

sin = =
B
h
==
>
R
Pomou kuta izraenog u stupnjevima moe se izraunati duljina luka dodira izmeu valjaka i
valjanog materijala:
=
)P= >P=
=
360
180
Kada valjci nisu istog promjera razliito je i smanjenje visine, te se duljina zone deformacije
moe priblino izraunati po izrazu:
2> >
B =
> + >
gdje su R1 i R2 radijusi valjaka, a h visinska redukcija.
Kod valjanja profila, iji kalibri nemaju cilindrinu povrinu, kao to su rombini, okrugli i
drugi, kod visinske redukcije rauna se preko srednjih visina:
/J = =
114

S. Rekovi
4.1.2.4. Duljina linije dodira kod hladnog valjanja limova i trak

Srednja visina dotinog kalibra predstavlja visinu pravokutnika iste povrine, a pravokutnik se
dobije ako se povrina kalibra podjeli s njegovom irinom.
Kod hladnog valjanja znatni su pritisci na valjke ime nastaje elastina deformacija valjaka i
poveava se duljina zona deformacije, koja onda iznosi:
B = +
Slika 4.8: Duljina zone deformacije kod ela

elastine
stine deformacije valjaka
X1se moe izraunati iz slinost trokuta
AB : BF = BE : AB
BE =
h
+ R
2
BF = 2 R
x1 = AB = 2 R
+ R
2
Iz slinost trokuta se moe izraunati x0

AC : BF = BD : AC
BC = BF BD,
BF = 2 R
BD = R
BC x0 = 2 R R
x 02
R =
2R
x1 = Rh + x02
ld = x0 + Rh + x02
x0 =
8 1
1 2
Rp
E
x0 =
115
pR
mm
9500
S. Rekovi
gdje je Poissonov koeficijent, za eline valjke iznosi 0,3; E modul elastinosti, za

eline valjke iznosi 2,15104 MPa; R radijus valjka, mm; p tlak materijala na valjke,
MPa.
Dodirna ploha izmeu materijala i valjka se odreuje raunski i grafiki. Raunski se
odreuje priblino i ne predstavlja stvarnu dodirnu povrinu s valjcima. Dodirna povrina
predstavlja umnoak srednje irine valjanog komada i duine horizontalne projekcije zone
deformacije:
+
B
=
2
4.1.2.5. Neutralni kut
Odreuje mjesto djelovanja rezultante sile koja dovodi do teenja materijala u zoni
deformacije. Odreuje se prema slici 4.9.
Slika 4.9: Poloaj neutralnog kuta

Da bi dolo do teenja metala nakon zahvata metala valjcima mora biti ispunjen uvjet
0<<
sin sin 2
sin =
2
2tg
Uz odreeno pojednostavljenje moe se napisati
2 2
U ovisnosti o promjeru valjaka pri ustaljenom procesu valjanja slijedi
R(h0 h )1
R(h0 h1 )
1
D
D
T = (0,45 0,59 ) - topla deformacija

H = (0,35 0,45 ) - hladna deformacija
116
S. Rekovi
4.1.2.6. irenje
Volumen po visini jednak je zbroju pomaknutih volumena po irini i duini:
ln

= ln + ln

to znai da se smanjenjem visine komada poveava njegova duljina i irina.
Slika 4.10: irenje u procesu valjanja

Poveanje poprenih dimenzija valjanom komadu zove se irenje i oznaava se apsolutnim
irenjem:
b = b1 b0
ili koeficijentom irenja:
Razlikuju se etiri vrste irenja:

- slobodno,
- ogranieno,
- sprijeeno i
- prisilno.

Slobodno irenje se javlja prilikom valjanja s glatkim valjcima ili u kalibrima ija je irina
vea od irine valjanog komada, a poprenom se toku materijala suprotstavljaju jedino
povrinske sile trenja.
- srednja irina komada u podruju preoblikovanja :
srednju brzinu deformacije raunamo preko izraza :
117
S. Rekovi
tk vrijeme kontakta, u obodna brzina valjaka

Valjani materijal se iri sve dok omjer njegove irine i visine (b/h) nije vei od 10, nakon toga
irenje je zanemarivo malo.
Za izraunavanje irenja postoji vie izraza koje se razlikuju po tome koje veliine utjeu na
irenje.
Slika 4.11: Tok materijala pri irenju (7)

I - zona zaostajanja, II - zona pretjecanja,
III, IV zona irenja materijala (29)
= XB 3
Prema Siebelu:
gdje su c konstanta, ld - duljina linije dodira, mm i - deformacija, %

Prema Geuze-u irenje je ovisno o temperaturi i moe se izraunati:
= X, X = 0,35, = 10006
Tablica4.1: Vrijednosti konstante c za razline materijale
elik
Cu
Al
Pb
0,35
0,38
0,45
0,33
Kod ogranienog irenja kalibar je vee irine od valjanog komada, ali je ta razlika ipak
manja od veliine slobodnog irenja. Slobodnom toku materijala suprotstavljaju se povrinske
sile trenja i bone stranice. Javlja se u kalibru ija je irina neto vea od irine valjanog
komada, ali manje nego to bi nastalo slobodnim irenjem.
Kod sprijeenog irenja irina kalibra jednaka je irini vodeeg komada, sprijeen je popreni
tok materijala i irina komada prije valjanja jednaka je irini komada nakon valjanja.
Ogranieno irenje izraava se stupnjem ogranienja irenja:
=
/K
/K
gdje je lsl veliina slobodnog irenja; lorg veliina irenja pri djelominom ogranienju
poprenog teenja materijala prema bonim stranicama kalibra.
Prisilno irenje je rezultat nejednolike deformacije po irini i visini komada, to je najei
sluaj pri valjanju u kalibrima.
118
S. Rekovi
Kod valjanja komada kvadratnog presjeka u ovalnom kalibru vanjski dijelovi imaju veu
visinsku redukciju te se jae izduuju od srednjeg dijela i samim time materijal intenzivnije
tee u poprenom pravcu. irenje komada je vee nego kada bi se koristili glatki valjci.
Manje irenje se postie kod valjanja ovalnog komada u kvadratnom kalibru. Ovo je zbog
toga to je srednji dio izloen jaoj visinskoj redukciji te povlai sa sobom materijal iz bonih
dijelova valjanog komada.
irenje je kod normalnog valjanja beskorisno jer uzrokuje manji intenzitet smanjenja presjeka
i izduivanja valjanih komada, te time raste broj potrebnih provlaka. irenje je korisno u
pripremnim kalibrima kod valjanja eljeznikih tranica. irenje ima veliko znaenje u praksi.
Tono predvianje irenja utjee na tonost i kvalitetu izvaljanog profila.
4.1.2.6. Brzine u procesu valjanja

Obodna brzina valjka moe biti vea, ista ili sporija od brzine prolaza materijala u zoni
deformacije.
Obodna brzina valjaka odreuje se prema izrazu:
D n
wob =
60
Poetna ili ulazna brzina valjanog materijala ovisna jeo obodnoj brzini valjaka wob = f (v0 )
Kroz svaki presjek zone deformacije u jedinici vremena prolazi ista koliina materijala. Iz
zakona o konstantnosti volumena slijedi:
V0 = V1 = h0b0l0 = h1b1l1 = const
Slika 4.12: Brzine u procesu valjanja (29)

Volumen materijala koji prolazi kroz odreeni presjek zone deformacije u jedinici vremena
jednak je umnoku povrine materijala i brzine prolaenja kroz taj presjek
A0 v0 = A1 v1 = Ax vx = const
Prema tome brzina materijala na ulazu i izlazu iz valjaka obrnuto je proporcionalan
odgovarajuem presjeku:
v0 A1
=
v1 A0
119
S. Rekovi
Slika 4.13: Brzine u kontinuiranom procesu valjanja
Kako je
v0 =
v1
A1 1
=
A0
brzine se mogu izraziti preko koeficijenta produljenja
v1 = v0
v1 > v0
Kako je > 1i ulazna brzina materijala u zonu deformacije vea je od obodne brzine valjaka
i manja od izlazne brzine iz zone deformacije v 0 < v < v1
4.1.3.1. Raspodjela brzina u zoni deformacije
A
1
Brzina toka materijala u bilo kojem presjeku zone deformacije v x = v1 1 = v1
, a brzina
Ax
x
2 sin
2 , gdje je obodna brzina valjaka.
deformacije u =
h0 + h1
2
Raspodjela brzina u zoni deformacije prikazana je na slici 4.14. Zona deformacije dijeli se na
zonu zaostajanja brzina i zonu pretjecanja.
Slika 4.14: Raspodjela brzina u zoni deformacije (29)

Ove dvije zone su podijeljene neutralnom ravninom. Neutralna ravnina na presjeku N, slika
4.14 odreena je neutralnim kutom . Brzina na neutralnoj ravnini jednaka je obodnoj brzini
valjaka:
120
S. Rekovi
2? = L
Zone zaostajanja, 2 nalazi se izmeu toaka A i N, slika 4.14. U ovoj zoni brzina prolaza
materijala je manja od obodne brzine valjka
2 <
Zone pretjecanja odreena je tokama N I B, slika 4.14. Brzina prolaza materijala 2 je vea
od obodne brzine valjaka:
2 >
Srednja brzina deformacije ovisna je o obodnoj brzini valjaka
h
2ob
2ob sin
R
2 ili u =
u=
h0 + h1
h0 + h1
2
Obodna brzina valjaka ob =
D n
60
h0v0 = h1v1 = h v
Brzina deformacije moe se izraunati prema Celikovu:

u=
h v h v
v
=
= , s 1
ld h0 h0 ld
ld
1
Brzina deformacije se kree u granicama u = 1 10 s

Polazei od pretpostavki da vrijedi zakon konstantnosti volumena i da je
brzina po presjeku konstantna moe se odrediti brzina na mjestu neutralnog kuta
3
h0v0 = h1v1 = h v
Iz visine neutralnog presjeka h = h1 + D (1 cos ) moe se odrediti izlazna brzina
v1 = v
cos
h1
v
cos [h1 + D (1 cos )]
h1
U neutralnom presjeku se srednja brzina materijala vh,m izjednauje s obodnom brzinom
valjaka vh,v pri emu je vh,v = vcos.
Priblini poloaj neutralnog presjeka moe se odrediti iz uvjeta ravnotee horizontalnih sila:
i brzina na mjestu neutralnog kuta v1 =
X = X
gdje je X horizontalna komponenta svih djelujuih sila od ulaza do neutralnog presjeka

X1 horizontalna komponenta svih djelujuih sila od neutralnog presjeka do izlaza
komada iz valjaka
Na beskonano malom elementu luka zahvata jednakom Rd djeluje normalna sila
dN = pRd i tangencijalna sila trenja dT = pfRd
gdje je p- specifini pritisak, a d beskonano mali kut u proizvoljnom dijelu zone
deformacije.
Kako na materijal ne djeluju nikakve druge sile :
X = dFNh d Fth
= dFNh + d Fth
121
S. Rekovi
Horizontalne komponente normalne sile jesu p R d sin, a sile trenja p f Rd cos.

Uvrtavanjem tih vrijednosti u gornjem izrazu dobiva se:
(sin cos )pRd = (sin + cos )pRd
Za lijevi dio izraza (zona zaostajanja) kut se mijenja od veliine do , a za desni dio iste
izraza (zona pretjecanja) kut mijenja se od veliine 0 do , koji karakterizira poloaj
presjeka.
Ako izraz skratimo sa pR i zbroj zamijenimo integriranjem dobivamo:
(sin cos )d = (sin + cos )d

0
Integriranjem izraza i stavljanjem granica promjenjivog kuta dobiva se formula za neutralni

(kritini) kut:
sin 2
sin
2 = sin 1 cos
sin =
22
2
ili u jednostavnijem obliku:
1
=
2 2
4.1.3.2. Pretjecanje
Pretjecanje je pojava do koje dolazi kada je brzina materijala iza neutralnog presjeka vea od
obodne brzine valjaka. Valjani materijal izlazi iz valjka veom brzinom od obodne brzine
valjaka. Obino se izraava u postotcima od obodne brzine valjaka:
2 2
100%
2
gdje je 2 - brzina izlaza komada iz valjka, L obodna brzina valjaka.
A=
Zbog razlike u brzini gibanja materijala du zone deformacije i obodne brzine valjaka, sila
trenja mijenja predznak, slika 4.15. Do neutralnog presjeka, brzina materijala je manja od
obodne brzine valjaka i sila trenja na kontaktnoj povrini usmjerena je u pravcu valjanja. Iza
neutralnog presjeka, materijal se giba veom brzinom od obodne brzine valjaka pa sila trenja
na kontaktnoj povrini djeluje suprotno od pravca valjanja. U neutralnom presjeku materijal i
valjci gibaju se jednakom brzinom i trenje u neutralnom presjeku ima karakter trenja
mirovanja.
Slika 4.15: Zaostajanje i rast brzine (pretjecanje) prolaska

materijala u zoni deformacije (2, 24)
122
S. Rekovi
Poznavanje pretjecanja vano je kod kontinuiranog valjanja, valjanja periodinih profila, kod
rezanja profila i namotavanja ica i traka.
Zaostajanje S0 je omjer razlike horizontalne projekcije obodne brzine valjaka vh na ulazu u
valjke i brzine materijala na ulazu u valjke v0, prema vh:
A=
2
2
2 2
=1
=1
2
2
2 cos =
Veliina pretjecanja moe se praktino odrediti tako da se po obodu valjka na jednakim

razmacima naprave usjeci, slika 4.16. Na izvaljanom materijalu ostaju tragovi od usjeka na
valjku.
Slika 4.16: Nain odreivanja pretjecanja (1, 24)

Nakon hlaenja mjere se razmaci usjeka na valjku L i razmaci nastalih izboina na materijalu
L1, te se tada moe izraunati veliina pretjecanja po formuli:
A=

100%
Mora se uzeti u obzir i stezanje materijala pri hlaenju, te su tada nastali razmaci izboina:
= (1 + =;)
gdje je: L1 razmak izmeu izboina na vruem materijalu u trenutku izlaza iz valjka
L1' razmak izmeu izboina na ohlaenom materijalu
koeficijent stezanja materijala
t temperatura valjanog komada na izlazu iz valjka.
Na neutralnom presjeku komad e imati brzinu jednaku horizontalnoj komponenti brzine
valjaka na tom presjeku, tj.
2 = 2 cos (
Prema hipotezi ravnih presjeka i iz uvjeta nepromjenjivosti volumena proizlazi da je:
2 = 2 = 2 = 2 cos (
gdje je: v0 brzina ulaza komada u valjke; v1 brzina izlaza komada iz valjaka; v obodna
brzina valjka; v cos horizontalna komponenta brzine valjaka u toki neutralnog presjeka.
Pretjecanje iznosi:
2 2 2
A=
= 1
2
2
123
S. Rekovi
Uvrtavanjem izraza za v1 u gornji izraz dobiva se izraz za veliinu pretjecanja:

A = C + )(1 cos (D cos ( / 1
Ovaj izraz predstavlja izraz Fink

Fink-aa za izraunavanje veliine pretjecanja pri valjanju glatkim
valjcima zanemarujui irenje.
renje.
Za male kutove moe se uzeti da je:
( (
(

1 cos ( = 2 sin cos ( = 1
2
2
2
Uvrtavanjem u Finkov izraz i zanemarivanjem etvrtog stupnja kuta dobiva se:
( )
A = 1
2
gdje je kritini kut izraen u radijanima.
Na slici 17. prikazana je ovisnost pretjecanja o povrini valjaka. Na hrapavim valjcima pri
istoj redukciji pretjecanje je vee nego na glatkim valjcima.
Al-ipki
ipki na glatkim i
Slika 4.17: Ovisnost pretjecanja od redukcije visine pri valjanju Al
hrapavim valjcima (1)
Kod valjanja sa zatezanjem pretjecanje moe biti vee ili manje, i to tako da ga prednje
zatezanje poveava, a zadnje smanjuje. Kada kritini kut postigne vrijednost nule pri velikom
zadnjem zatezanju, neutralni presjek se podudara sa krajnjim presjekom zone deformacije.
Takvo pretjecanje je neznatno ili ga nema, te valjci klize po traci ime traka poprima
nepravilnu povrinu. Pri velikom prednjem zatezanju poveava se kritini kut, te se pomie
neutralni presjek prema ulazu komada u valjak. Time se poveava veliina pretjecanja.
124
S. Rekovi
Istraivanja Z. Wusatowskog i K. Szalajde pokazuju da pretjecanje raste s porastom

visinske redukcije, tj. sa smanjenjem koeficijenta redukcije. to je vei omjer b0/h0 manje je
irenje a vee pretjecanje.
4.1.4. Trenje u procesu valjanja
U procesu valjanja koeficijent trenja nije konstantna veliina i ovisi o vie faktora. Presudan
utjecaj ima koeficijent trenja izmeu valjanog materijala i valjaka. Trenje je razliito na
poetku valjanja, kod zahvata metala valjcima i t kod ustaljenog procesa valjanja.
Na mjestu neutralnog kuta =
2 2
=
Kut trenja :
koeficijent trenja ovisan je o kutu trenja :
Ft
FN
= arc ctg
U procesu toplog valjanja koeficijent trenja najee se odreuje prema Ekelundu:
= m1 m2 m3 (1,05 0,0005T )
Gdje su koeficijenti
m1 -
ovisan o brzini valjanja
m2 -
ovisan o vrsti valjanog materijala
m3 -
ovisan o vrsti materijala iz kojeg su napravljeni valjci
Prema istraivanjima nekih autora kod toplog valjanja niskougljinog elika u temperaturnom
podruju 1000 do 1200C odnos koeficijenta trenja pri zahvatu metala valjcima i pri
ustaljenom procesu valjanja iznosi 1,25 do 2. Ako je na povrini valjanog materijala prisutan
oksidni sloj (odgor) koeficijent trenja pri zahvatu je 1,2 do 1,4 puta vei od trenja pri
ustaljenom procesu valjanja.
Ovisnost trenja o redukciji
Ovisnost trenja o irenju
h = D D cos = D1
2
1+
b1 = b0 + 1,15
h
2h0
h
Rh
, mm
2
125
S. Rekovi
4.1.5. Neravnomjernost deformacije kod valjanja

Mnogobrojna istraivanja su pokazala da u zoni deformacije raspodjela naprezanja nije
jednolika u cijelom podruju. Pri vrlo malim stupnjevima deformacije prisutna je samo
povrinska deformacija, slika 4.18. Tokasto je prikazana granica zone deformacije pri
naprezanju. Sa poveanjem stupnja deformacije, , > dolazi do rasprostiranje deformacije
na cijeli volumen zone deformacije i deformacija prelazi okomito podruje geometrijske zone
deformacije.
, > ,, > ,
Slika 4.18: Granica rasprostiranja plastine deformacije pri valjanju (8, 24)
=
Pri daljnjem poveanju stupnja deformacije, ,, > , , zona deformacije poinje se iriti u
pravcu horizontalne osi x, na obje strane, slika 4.18. Plastina deformacija nastupa u traci
ranije, nego to metal doe do vertikalne linije kuta zahvata, i zavrava se u onom momentu
koji odgovara prolazu metala kroz vertikalnu liniju valjaka. Prema tome, prostiranje zone
deformacije vee je od projekcije luka zahvata na osi x.
Rasprostranjenost deformacije je neravnomjerna: dublje rasprostiranje nalazi se u sredini
trake, a manje oko bonih rubova trake. Istraivanja su ustanovila da neravnomjernost
deformacije po visini valjanog materijala zavisi od visine komada, ili tonije o odnosu duine
zone deformacije (ld) prema njenoj srednjoj visini (h)., slika 4. 19.
Slika 4.19: Zone deformacije

Deformacija po visini zone deformacije razliita je u odnosu na blizinu povrinske zone I, i u
sredini, zona II. One ovisi o odnosu duine zone deformacije i srednje visine valjanog komada
i moe se podijeliti u etiri podruja
126
S. Rekovi
zona I
zona II
Prvi sluaj, kada je ld/h > 0,5, kod valjanja komada ija visina nije velika u odnosu na duinu
zone deformacije ld i kada deformacija sabijanja prodire na cijeli presjek valjanog materijala.
Sile trenja koje vladaju na dodirnim povrinama od ulaza komada u valjke do neutralnog
presjeka poveavaju, a od neutralnog presjeka do izlaza komada iz valjaka smanjuju brzinu
kretanja materijala na povrinskim slojevima u odnosu na sredinu presjeka. Posljedica takvih
neravnomjernih kretanja materijala je stvaranje uzdunih naprezanja na granicama zone
deformacije. Na povrinskim slojevima javlja se naprezanje na istezanje (-) a u sredini
presjeka na pritisak (+).
Drugi sluaj kada je ld/ h< 0,5-1. Istraivanja su pokazala da deformacija sabijanja ne prodire
po cijeloj visini poprenih presjeka u zoni deformacije, nego se lokalizira blizu dodirnih
povrina i neposredno u dijelovima van dodirnih zona. Za ovaj sluaj neravnomjerne
deformacije, karakteristino je dobivanje izvaljanog komada sa ugnutim bonim stranicama.
Pri valjanju tako visokih komada, slika 4.20, kako u poprenom, tako i u uzdunom pravcu
stranice imaju dvije ispupenosti blizu dodirnih povrina, a na samim povrinama i sredini
ugnutost. Sa stanovita kvalitete izvaljanog materijala ovakav nain valjanja je nepovoljan jer
materijal ostaje nedeformiran po cijelom presjeku
Slika 4.20: Shema deformacije materijala pri valjanju visokih komada (8)
127
S. Rekovi
Oigledno je da e se u ovom sluaju po sredini presjeka javljati naprezanje na istezanje.

Kada visina materijala nije prevelika u odnosu na duljinu, nastupa deformacija materijala po
cijelom presjeku, deformacija je homogena i postiu se povoljna mehanika svojstva, slika
4.21.
Slika 4.21: Shema deformacije pri valjanju niskih komada (8)

Iz toga slijedi da valjanje do manjeg presjeka dovodi do bolje kvalitete izvaljanog materijala.
4.1.6. Sile valjanja

Sila valjanog materijala na valjke izraena je umnokom horizontalne projekcije dodirne
povrine valjanog materijala i valjka (A0) i srednjeg specifinog pritiska metala na valjke
(psr).
F = A psr
Dodirna povrina odreena je duinom linije zahvata ld i poetnom i konanom irinom
valjanog materijala (bo, b1)
Kod odreivanja ravnotene sile uzimaju se u obzir komponente normalne sile i sile trenja, te
unutarnje sile koje djeluju po visini proizvoljnog presjeka u zoni deformacije. Uvjet
ravnotee za promatrani volumen materijala prema slici :
Slika 4.22: Odreivanje specifinog pritiska valjanog materijala na valjke

dA =
dx
coc x
128
S. Rekovi
Na elementarnu povrinu djeluje sila pritiska i sila trenja

Fp = pr
dx
coc x
Ftr = pt
dx
coc x
Projekcijom tih sila na horizontalnu os i sreivanjem izraza dobije se:
Fr = 2 ( pn dxtg x t x dx )
dx
px dx = pn
cos x = pr dx
coc x
Po zakonu ravnotee zbroj svih sila koje djeluju na dio materijala irine dx jednak je nuli
X = (
+ d x )( y + dy ) x y px tg x dx t x dx = 0
d x p x x dhx t x
=0
dx
hx
dx hx
Pa je
Iznos sile pritiska valjanog materijala na valjke odreen je umnokom horizontalne projekcije
dodirne povrine valjanog materijala A i srednjeg specifinog pritiska `/J. .
= `/J = B
+
2
gdje je A horizontalna projekcije dodirne povrine valjanog materijala i valjaka.
4.1.7. Specifini pritisak metala na valjke

Da bi se rijeila izraz za ravnoteu potrebno je nai ovisnost specifinog pritiska i naprezanja.
Slika 4.23: Raspodjela pritiska metala na valjke u zoni deformacije
Ako je F s
1 = px
px x = k
3 = x
x = px k
129
S. Rekovi
Osnovna diferencijalna jednadba specifinog pritiska:

d ( px k )
dx
(1 + m )
k dy t x
=0
y dx hx
psr = (1, 0 1,155 ) k f n = kn
Srednji specifini pritisak
Prema Ekelundu:
psr = (1 + m ) [ k + u ] ,
N/mm 2
Povienje otpora deformacije uslijed trenja
m=
1, 6 f R ( ho h1 ) 1, 2 ( ho h1 )
ho + h1
k -
otpor deformacije
koeficijent ilavosti
Cv -
koeficijent ovisan o brzini valjanja, tablica 4.2
u -
brzina deformacije
= 0, 01(14 0, 01T ) Cv
2v
u=
ho h1
R
ho + h1
Tablica 4.2: Koeficijent ovisan o brzini valjanja

V, m/s
do6
6 - 10
10 - 15
15 - 20
Cv
0,8
0,65
0,6
130
S. Rekovi
4.1.8. Moment valjanja

U procesu valjanja moment motora ini zbroj momenata nastalih tijekom procesa valjanja:
= + +
Gdje su:
7 - moment valjanja
7J - moment trenja
7 moment praznog hoda, nastaje kod praznog hoda pruge
7Bb dinamiki moment, potreban za savladavanje inercije nastale pri neravnomjernom
okretanju valjaka.
Moment valjanja se odreuje preko sile valjanja, slika 4.24.
Slika 4.24: Odreivanje momenta valjanja
Okretni moment gornjeg valjka
M 1 = F1 a1
Okretni moment donjeg valjka
M 2 = F2 a2
Ukupan moment valjanja:
M v = M 1 + M 2 = 2 Fa
Duljina kraka a je prema slici 4.24: a = R sin
Kod toplog valjanje je:
a za hladno valjanje je:
a = ( 0, 45 0,50 ) ld
= ( 0, 45 0,50 )
a = ( 0,35 0, 45) ld
= ( 0,35 0, 45)
Moment valjanja je M v = F D sin
a uvrtavanjem vrijednosti za a i dobije se:
7 = ) 1O(
131
S. Rekovi
Prethodni izraz odnosi se za sluaj kad su pogonjena oba valjka i kad oni imaju jednake
promjere i jednake obodne brzine. Moment valjanja predstavlja korisno optereenje dok su
moment trenja i moment praznog hoda tetna optereenja. Moment valjanja se odreuje preko
sile valjanja i ovisan je o izvedbi valjake pruge i reima valjanja. Razlikuju se sljedei
sluajevi:
- Proces valjanja se odvija valjcima koji su oba pogonjena, imaju jednake promjere i
jednake obodne brzine.
- Proces valjanja se odvija valjcima koji imaju razliit promjer
- Valjanje se provodi na duo valjakom stanu gdje je pogonjen samo donji valjak a
gornji valjak je slobodan
- Proces valjanja se odvija na reverzirnim valjakim prugama.
Kada se valjanje provodi na duo valjakom stanu gdje je pogonjen samo donji valjak a gornji
valjak je slobodan: = () + ) 1O(
7 = () + ) 1O(
Ako se proces valjanja odvija uz zatezanje, mogui su sljedei sluajevi:
- kad je zadnje zatezanje vee od prednjeg: 7 = )-_ 1O( + X$1(0
-
kad je zadnje zatezanje manje od prednjeg: 7 = )-_ 1O( X$1(0

kad je zadnje zatezanje jednako prednjem: 7 = ) 1O(
kad je zadnje zatezanje znatno manje od prednjeg: 7 = 0
Moment trenja se odreuje prema sljedeem izrazu:7J = : , M,

gdje je d promjer rukavca optereenog valjka
Moment praznog hoda je potreban za okretanje svih dijelova glavne linijske pruge dok
materijal nije u zahvatu sa valjcima. Odreuje se po izrazu:
:
2O
Gdje su G teine dijelova koji se okreu, a i prijenosni odnos izmeu motora i dijela koji se
okree.
Dinamiki moment valjanja javlja se kod valjakih pruga koje imaju mogunost reguliranja
brzina i odreuje se po izrazu
) P
7Bb =
, M
4< 30
gdje je n promjena broja okretaja u jedinici vremena.
7 =
4.1.9. Snaga motora potrebna za valjanje

Snaga motora se odreuje na osnovu momenta valjanja i obodne brzine:
Pv = M v = M v
nv
30
Kako je 7 izraen je u kNm. Kako je 1kWh=1,3675=102 kpm/s, uvrtavanjem u prethodnu

jednadbu dobije se:
Pv =
M v nv
, kWh
975
132
S. Rekovi
4.2. TEORIJA OBLIKOVANJA METALA KOVANJEM

Kovanje je jedan od najstarijih postupaka oblikovanja materijala deformiranjem. Izvodi se
najee u toplom stanju, iako se kod manjih dimenzija i manjeg stupnja deformacije moe
izvoditi u hladnom stanju.
Prema osnovnim karakteristikama, kovanje moe biti:
- slobodno - dolazi do znaajne redukcije visine otkivka i poveanja njegovih dimenzija u
transverzalnom smjeru,
- kovanje u ukovnju - materijal udarcem malja ili pritiskom pree ispunjava profilni prostor
u ukovnju.
4.2.1. Slobodno kovanje
Sabijanje je jedna od osnovnih operacija slobodnog kovanja. Kod kovanja u ukovnju i

istiskivanja slobodno sabijanje se javlja sve dok materijal ne doe u kontakt sa stjenkama
gravure, donosno stjenkama kalupa za istiskivanje.
Slobodno sabijanje je postupak kod kojega se materijal pod utjecajem vanjske sile plastino
deformira u ravnini okomitoj na pravac djelovanja sile, pri emu dolazi do smanjenja visine
materijala u smjeru djelovanja sile, te poveanja dimenzije (irine i duine) u ravnini okomitoj
na smjer sile. Kod sabijanja jednog prizmatinog tijela, izmeu paralelnih povrina javljaju se
slabe sile u pravcu osi tijela, dok na bonim stranicama nema nikakvih sila. Iz toga proizlazi
da je uvjet plastinog teenja:
= ` s.
k
R

Specifini pritisak dodirnih povrina na mjestu x. Slika 4.25 iznosi:

` = s.
2>1
px
pmin=kf
psr
pmax
px
Tx
x+dx
dx
Slika4.25. Raspored naprezanja kod tlaenja beskonano duge prizme

x - normalno naprezanje na mjestu x, a px specifini
pritisak na mjestu x (8)
U sluaju kada se za vrijeme procesa javlja trenje, tada ono na mjestu x iznosi: = ` :
Tlana sila potrebna za sabijanje iznosi: =
s.
gdje su: s. - otpor deformaciji,

a i h - dimenzije materijala,
- trenje izmeu dodirnih ploha na mjestu x,
- koeficijent trenja.
133
S. Rekovi
Trenje, koje vlada na dodirnoj povrini izmeu alata i materijala, ima stanoviti utjecaj na
njegovu deformaciju. Na slici 4.26 prikazana su elementarna tangencijala naprezanja koja se
javljaju na dodirnoj povrini
rini materijala. Naprezanja koja se javljaju s desne strane osi
smatraju se negativnima, dok su ona s lijeve strane pozitivna. Tangencijalna naprezanja imaju
maksimalnu vrijednost na kontaktnoj povrini. S porastom udaljenosti od kontaktne povrine,
vrijednost
dnost im se smanjuje, te na sredinjoj osi otkivka poprimaju vrijednost 0.
Slika 4.26: Prikaz slobodnog sabijanja valjka: a) polazni oblik,

b) realni oblik sabijenog tijela, c) idealni oblik sabijenog tijela (1)
Kod nastanka plastinog teenja metala, naprezanja u dijagonalnom pravcu djelomino ostaju,
slika 4.27.
Slika 4.27; Utjecaj visine sabijanja na kut kliznog konusa (1)

Pod utjecajem trenja ta pojava dovodi do nastanka kliznog konusa na optereenim
povrinama,
inama, koja preostali materijal potiskuje u stranu. U tom podruju dolazi do nastanka
sloenog troosnog naprezanja, koje se moe ukloniti pravilnom pripremom kontaktnih
povrina.
Tok materijala prilikom sabijanja prikazan je na slici 4.28. Na kontaktnim povrinama
p
javlja
se zona oteanog toka materijala (I), koja postepeno prelazi u glavnu deformacijsku zonu (II),
tako da sabijanje polagano napreduje od kontaktnih povrina prema sredini materijala. Bone
zone (III) postiu jednoliko sabijanje du itave vi
visine.
Slika 4.28: Stvaranje deformacijskih zona prilikom sabijanja (24)
134
S. Rekovi
Sabijanje ine 3 deformacije: jedna u pravcu aktivne sile koja je negativna, te dvije koje su
okomite na taj pravac i pozitivne. Te dvije deformacije mogu biti jednake ili jedna od njih
moe biti jednaka nuli. U sluaju kada nema trenja na kontaktnim plohama, shema glavnog
naprezanja pri sabijanju jednaka je shemi jednoosnog naprezanja. U suprotnom se javlja
neravnomjerno stanje naprezanja. Sabijanje se moe provoditi:
-
izmeu paralelnih povrina (preanjem),
izmeu nagnutih radnih povrina (izvlaenjem) i
izmeu cilindrinih radnih povrina (valjanjem)

4.2.1.1. Sabijanje izmeu paralelnih povrina
Proraun se izvodi od osnove plastinog teenja:
1 x 3 x = k f = 2 max = k
gdje je: 1 1,555
Na dodirnim povrinama se moe smatrati da je 1x = px, te je:
p x = k f + 3x = k + 3x
Na dodirnim povrinama djeluje sila trenja f psr. tada horizontalno naprezanje koje
djeluje na presjeku udaljenom od bone stranice za veliinu x iznosi:
3 x = 2 f p sr
Pri emu je: p sr =
k f + k x
2
x
h
k + k x k + p sp
=
2
2
Povezivanjem izraza dobiva se:

k + px x
px = k + 2 f
2 h
1+ f
h
Iz ega slijedi: p x = k
1 f x
Formula prema A. Gelejiu daje dobre rezultate za odnos: f
135
x
0 ,85
h
S. Rekovi
Slika 4.29: Specifini tlak kod sabijanja prizme (8)

Druga formula se dobiva, ako se tree naprezanje izrazi sa: 3 x
2f
=
h
p dx
x
Diferenciranjem tih izraza i uvrtavanjem da je: p x 3 x = k f = k
Dobiva se diferencijal:
dp x 2 f
=
dx
px
h
Integriranjem diferencijala (9), dobiva se izraz: ln
px 2 f
=
x
k
h
Iz toga slijedi izraz za specifini tlak u proizvoljnoj toki na dodirnim povrinama:
px = k e
Iz navedenih izraza slijedi: 1 x = k e
2 fx
h
2 fx
h
3x
2hf x
= k e
1
Raspodjela specifinog tlaka na dodirnim povrinama prikazana je na slici 4.30.
136
S. Rekovi
Slika 4.30: Raspodjela specifinog tlaka na dodirnim povrinama (8)
Srednja vrijednost specifinog tlaka :
Iz toga slijedi: p sr =
k
Gdje je: p sr = e
x0
1+
k + px k
p sr =
= 1 +
2
2 1
fx
h
fx
h
k
1 f
2f
h
x
h
k
e
dx =
2 fx
2f
x
h
Ako tlana povrina ima irinu b, tada je srednja vrijednost specifinog tlaka prema formuli :
p sr =
k
1 f
b
2h
ili
k h
e
p sr =
f b
f b
h
gdje je k = kf= (1,0-1,155) kf

Izvedene formule vae za sluajeve preanja kada koeficijent trenja ima malu vrijednost.
4.2.1.2. Sabijanje izmeu nagnutih radnih povrina

Ako radne povrine nisu paralelne, nego meusobno nagnute, inei meu sobom kut , (slika
4.31) tada vrijedi:
F
F
= p sr i
= p ' sr
bx
b x'
gdje je: x ' =
x
cos
,b je irina tijela.
137
S. Rekovi
Slika 4.31: Sabijanje izmeu nagnutih radnih povrina (8)

Kod male vrijednosti kuta , vrijedi: psr=p'sr.
Specifini tlak na razmaku x od kraja je: p x = k f + 3 x
gdje je: 3 x = 2
p sr =
k f + px
2
p sr
f
hx
x
cos
cos
p sr
hx
x
cos
sin
srednji specifini tlak na dijelu x, a specifini tlak p na granici dijela x je:
x
hx
px = k f
x
1
hx
1+
f m tg
2
f m tg
2
Taj izraz se moe izraziti kao eksponencijalna funkcija:
px = k f e
2 f m tg
2
x
hx
Visina hx se moe odrediti iz visine h1 i h2 (slika 4):

hx = h1 2 x1tg
= h2 + 2 x 2 tg
Iz prethodnog izraza se vidi da je veliina pxax, koja oznaava sjecite krivulja px polazei od
stranica AB i CD pomaknute prema h2.
Slika 4.32: Raspodjela specifinog tlaka pri sabijanju prizmatinog

tijela izmeu nagnutih povrina. (8)
138
S. Rekovi
4.2.1.3. Sabijanje izmeu cilindrinih radnih povrina

Ako su radne povrine alata cilindrine, tada se proraun vrijednosti px moe svesti na sluaj
ravnih radnih povrina postavljenih jedna prema drugoj pod odreenim kutom, slika 4.33.
Slika 4.33: Sabijanje izmeu cilindrinih povrina (valjanje) (8)

Specifian pritisak na radnoj povrini moe se priblino odrediti po formuli:
x
hx
px = k f
x
1
hx
1+
f tg
f tg
Navedena formula se moe iskazati u eksponencijalnom obliku:
px = k f e
2 f tg
2
hx
gdje je: = 8(1O= 1OT), = 28(2 X$1T) + , =
k

Ako na radnim povrinama koeficijent trenja ima malu vrijednost, tada pri sabijanju vertikalni
presjeci ostaju neiskrivljeni i potrebna sila za deformaciju je:
F1 = p sr A
Uslijed prisutnosti trenja na radnim povrinama, irenje materijala na tim povrinama je
oteano i dolazi do jaeg pomicanja materijala u sredini visine prema bonim stranicama
(dobiju se ispupene bone stranice).Za ta pomicanja potrebna je dodatna sila, koja se po A.
Gelejiu odreuje po formuli:
F2 = C p sr V n
gdje je:
psr srednji specifini tlak u kp/cm3,
V volumen prizme u cm3,
139
S. Rekovi
- brzina deformacije u s-1,
C konstanta
Za praktine proraune uzima se n = 4. Tada je ukupna sila potrebna za sabijanje prizme:
F = F1 + F2 = p sr A + C p sr V 4
Srednji efektni specifini tlak, slika 4.34je:
p sr =
= p sr 1 + C h 4
A
h
Slike 4.34: Raspodjela specifinog tlaka pri valjanju (8)

Ako u formuli stavimo izraz za psr dobiva se formula A. Gelejia za srednji efektivni specifini
tlak:
p sr = k f
f b

h h
e 1 1 + C h 4
fb
h

ili
p sre =
1 + C h 4
b
h
1 f
2h
kf
Veliina konstante C zavisi od prirode materijala koji se izlae deformaciji i drugih svojstva,
kao to su: brzina deformacije, dimenzije uzorka i temperatura.
Prema A. Gelejiu pri malim brzinama deformacija kada se rekristalizacija slobodno razvija,
faktor C ima malu vrijednost 0,025. Pri veim brzinama deformacija kada nastanu
zakanjele pojave rekristalizacije nastupa ovrivanje materijala, faktor C dobiva znatnu
vrijednost. Za ugljini elik sa 0,05 % C, faktor C ima vrijednost 0,1, a za ugljini elik sa
0,45 % C, C iznosi 0,13.
Utjecaj brzine deformacije na naprezanje plastinog teenja moe se izraziti formulom:
k f = k f 0 1 + 0,02
h
gdje je kf0 naprezanje teenja pri maloj brzini deformacije koja se kod standardnih kidalica
kree oko 10-3 s-1. Za kovani elik u temperaturnom podruju od 800 do 1300C A. Geleji
daje slijedeu ovisnost izmeu kf0 i temperature:
140
S. Rekovi
k f 0 = 0 ,015 (1400 t ) kp / mm 2
Srednji specifini tlak u poetku udara moe se odrediti po formuli:
1 + 0,02
p sr = k f 0
1 f
b
2h
Specifini tlak je najveu

jveu u poetku udara kada malj dotakne materijal i kada je brzina
deformacije najvea. Na kraju deformacije, brzina deformacije je ravna nuli i tada je
specifini tlak najmanji. Radi toga specifini tlak u toku deformacije moe se odrediti po
formuli:
k f 0 1 + 0,01
h
p sr =
b
1 f
2h
U procesu kovanja veliina kfse poveava, jer se kovani materijal hladi uslijed isijavanja
topline i dodira sa alatom.
4.2.1.1. Sabijanje komada neograniene duine
Ako je duljina materijala koji se deformira neograniena, tada se uzduna deformacija moe
zanemariti te deformacijsko stanje smatrati dvoosnim.
Naprezanje na kontaktnim povrinama metala i alata odreujemo metodom rjeavanja
priblinih jednadbi ravnote
ravnotee
e zajedno s jednadbom plastinosti. Sabijanje se izvodi izmeu
ravnih meusobno paralelnih ploa. Koordinatni sustav je postavljen tako da se os z nalazi u
smjeru visine komada, kao to je prikazano na slici 4.35.
Slika 4.35:
4.35:Prikaz slobodnog kovakog sabijanja (1)
Iz tijela koje se sabija izdvojimo beskonano malu prizmu irine dx paralelnu s osi z na
udaljenosti x od poetka koordinatnog sustava, ija je duljina jednaka jedinici. Na tu prizmu
djeluju normalna naprezanja z, x, x+dx i tangencijalno
o naprezanje xz. Normalna
naprezanja z i x ne ovise o koordinati z, tj. ne mijenjaju se po visini komada, ve ovise o
koordinati x, odnosno presjeku Diferencijalne jednadbe ravnotee iznose:
141
S. Rekovi

+
=0

W

+
=0
W

Druga diferencijalna jednadba postaje takoer jednaka nuli i ravnoteno stanje se definira
jednom jednadbom:

+
=0

W
Tangencijalno naprezanje
se mijenja s promjenom visine i irine komada. Na kontaktnoj
povrini z=h ima maksimalnu vrijednost i oznaava se kao xz = k. Kako se poveava
udaljenost od kontaktne povrine tako se xz smanjuje, te u sredini komada poprima vrijednost
xz=0. Iz toga slijedi:
W

=
+ = 0
W

Jednadba plastinosti za povrinski deformirano tijelo iznosi:

= 2s/ 1
s/
Kad su tangencijalna naprezanja jednaka nuli onda je:
= 2s/ = s. = s.
Kada tangencijalno naprezanje dosegne maksimalnu vrijednost, odnosno kada je

tangencijalno naprezanje jednako otporu deformaciji tog tijela, ta jednadba poprima oblik:
= 0 =
U tom sluaju vrijedi:

+
= 0
+ =0
W

W
Ta jednadba predstavlja polaznu diferencijalnu jednadbu kod slobodnog sabijanja u

uvjetima ravninskog deformacijskog stanja.
4.2.1.2. Sabijanje komada ograniene duine

Zagrijavanje se izvodi u cilju smanjenja deformacijskog otpora, odnosno poveanja
plastinosti materijala koji se kuje. Zagrijavanje se provodi iznad temperature rekristalizacije,
koja je karakteristina za pojedine vrste materijala. Ovisno o vrsti materijala potrebno je
definirati i reim zagrijavanja kako bi se ostvarila potrebna struktura.
142
S. Rekovi
h1
h0
d2
d1
Slika 4.36: Prikaz tlaenja cilindra, s naznaenim poetnim (d1) i

konanim promjerom (d2), poetnom ( h0) i konanom (h1) visinom,
te putem i brzinom (v) kretanja estica na elu otkivka (1)
Srednji tlak, koji se javlja pri toplom sabijanju nekog komada odreene (konane) duine, uz
pretpostavku da na dodirnim povrinama vlada koeficijent trenja, te stalno i po apsolutnoj
veliini maksimalno dodirno tangencijalno naprezanje koje ne opada u centralnom dijelu
otkivka, dan je izrazom:
1
13

` = s. 1 +
4
gdje su: - koeficijent ija se vrijednost kree 1,0-1,15

l - duljina,
b - irina,
h - visina komada nakon sabijanja.
Ako se sabija prizma, = , srednji pritisak je : ` = s 1 +

Ovaj izraz koristi se za1 < < 5.
Za vee vrijednosti koristi se izraz:` = s 1 +
4.2.2. Iskivanje
Iskivanje predstavlja kovaku operaciju kojom se kovanom komadu poveava duljina na

raun smanjenja poprenog presjeka. Iskivanje se izvodi s vie udaraca, pri emu se komad
pomie za neku veliinu.
Pri proraunavanju iskivanja, utjecaj dimenzija na ponaanje deformacije definiran je
koeficijentom f . Faktor f je u stvar pokazatelj irenja pri iskivanju :
'=
( )
( )
gdje su h0 i b0 visina i irina komada prije, a h1 i b1 visina i irina komada nakon iskivanja. to
je faktor f vei tim je irenje vee a produljenje manje.
143
S. Rekovi
Slika 4.37: P
Presjek prije i nakon iskivanja(1)
Za omjer: = 1, ' = 0,06 + 0,260
Za omjer: = 2, ' = 0,13 + 0,167
Specifini tlak pri kovakom produljenju

nju koji se javlja kod dvoosne deformacije uz
maksimalno trenje i pri < 2, iznosi:
'
` = s 1 +
Iz izraza vidimo da smanjenjem a dolazi do smanjenja specifinog tlaka p. U sluaju kada je

c
omjer a/h manji od 1, dolazi do promjene u napregnutom stanju. Za 0,25, naprezanje na
istezanje dostie vrijednost priblino jednaku k.

Ako se uzme u obzir srednji tlak deformacije, tada deformacijski rad moe odrediti prema
sljedeem izrazu:

v = `/J

Budui da se iskivanje provodi u vie udaraca, odnosno s vie redukcija, potrebno je odrediti
deformacijski rad pri svakom udarcu. Za prvi udarac odreuje se prema prethodnoj jednadbi
a za svaki sljedei prema jednadbi:
R
v = `/J

Pritom je vano obratiti pozornost na promjenu u dimenzijama, jer se nakon svakog udarca
komad zakree za 90.

v = `/J

U tom sluaju ukupni deformacijski rad biti e suma radova u pojedinim etapama:
v = v + v + vF + v
v = `/J
R
F
144
S. Rekovi
4.3.
TEORIJA OBLIKOVANJA METALA PREANJEM S ISTISKIVANJEM
Preanje je tehnoloki proces kod kojeg se metal u plastinom stanju istiskuje kroz otvor u
matrici (istosmjerno istiskivanje), ili kroz zazor izmeu pritiskivaa i kalupa (protusmjerno
istiskivanje). Proizvode se ipke, cijevi, razliiti profili sloenih oblika.
Provodi se i preanje sa bonim istiskivanje metala, koje se razlikuje od istosmjernog
istiskivanja samo u promjeni pravca teenja preanog metala i to obino za 90. Koristi se za
proizvodnju kako punih tako i upljih proizvoda.
Stanje naprezanja kovine i sile preanja mogu se analizirati na razliite naine razliitim
metodama primjerice metoda plosnatog presjeka, metoda linija klizanja,... Ovakvim
metodama moemo pretpostaviti raspodjele naprezanja i odrediti vrijednosti naprezanja
preanjem, na razliite naine uz razliite stupnjeve tonosti. Teenje metala prilikom
plastine prerade preanjem istiskivanjem izuava se najee metodom koordinatne mree.
Kod ispitivanja metodom koordinatne mree gredica se razree po duni u dva polucilindra.
Na jedan izrezani polucilindar se nanosi koordinatna mrea, koja se ispunjava grafitom,
kaolinom ili oksidom cinka. Zatim se spajaju polucilindri prethodno premazani mazivom (npr.
tekue staklo) te se zagrijavaju i istiskuju. Nakon istiskivanja komad se rastavlja u dvije
polovice. Iz promjene koordinatne mree prosuuje se karakter teenja metala.
Slika 4.38: Koordinatna mrea: a-prije i b-poslije istiskivanja

4.3.1. Istosmjerno istiskivanje
Iz slike4.39 moe se zapaziti da na preani metal djeluju vanjske sile od tlane glave,
normalne sile od bonih povrina prijemnika, matrice i kalibrirajueg pojasa, te sile trenja na
kontaktnim povrinama. Oblik napregnutog stanja u zoni deformacije je troosno naprezanje
sabijanja s radijalnim r, krunim 0 i uzdunim 1 naprezanjima.
Slika 4.39: Shema djelovanja vanjskih sila na preani metal: 1-prijemnik, 2-tlana posuda, 3poetni poloaj ploe, 4-pojas matrice (1)
145
S. Rekovi
Deformacijsko stanje odreuje se pomou dvije deformacije sabijanja (radijalnom r i

krunom 0) i jednom deformacijom produljenja 1. Kruna i radijalna naprezanja i
deformacije su jednaki. Na preani materijal djeluju vanjske sile od tlane glave ,normalne
sile od bonih povrina prijamnika,matrice i kalibrirajuih pojasa, te sile trenja koje se
javljaju na kontaktnim povrinama.
U kutovima matrice koji su ogranieni njenim dnom i stjenkama prijemnika javljaju se
elastine zone u kojima se metal plastino ne deformira. Preanje se izvodi uz vei stupanj
koeficijenta produljenja,
nja, te takav visok stupanj deformacije stvara veliki tlak i velike sile
trenja na kontaktnim plohama ime se poveava nejednolikost deformacije.
Na nejednolikost deformacije
acije utjeu sile trenja na kontaktnim plohama, vrstoa preanog
metala, temperatura preanog metala, stupanj deformacije, brzina preanja i oblik komada i
matrice. Veliina deformacije kod preanja moe se izraziti:
koeficijentom produljenja::
: = ,
logaritamskom deformacijom:
deformacijom: = = : ,
postotnom redukcijom:3 =
Rx
100% ili
gdje je: A0 presjek gredice, A1 presjek gotovog proizvoda.

Primjer istiskivanja bakrene ipke moemo objasniti uz pomo sheme koordinatne mree,
slika 4.40.
Slika 4.40: Shema koordinatne mree kod istosmjernog istiskivanja okrugle ipke:
1 i 2-poetak
poetak i kraj sabijenog dijela zone deformacije, 33-elastina
elastina zona (8)
Iz koordinatne mree se vidi da je deformacija nejednolika. Uzdune linije su dva puta
savinute,
e, prvo na ulazu u zonu deformacije, a zatim i na izlazu iz nje. Poprene linije se
izvijaju u pravcu teenja metala, izvijanje je oitije kod samog izlaza ipke iz matrice ali
smanjuje se prema kraju ipke. Udaljenosti izmeu poprenih linija se poveavaju
poveavaj od
prednjeg kraja prema ostatku preanja. Poetni kvadratii mree mijenjaju svoj oblik te na osi
komada prelaze u pravokutnike a na periferiji u paralelograme. Kutovi smicanja se
poveavaju od centra prema periferiji to ukazuje na veu nejednolikost deformacije po duini
ipke kao i po njenom presjeku U kutovima matrice koji su ogranieni njenim dnom i
stjenkama prijemnika javljaju se elastine zone u kojima se metal plastino ne deformira.
Zona deformacije je prikazana ravninama II-I i II-II. Oblik napregnutog
pregnutog stanja u zoni
deformacije je troosno naprezanje sabijanja s radijalnim r, krunim 0 i uzdunim 1
naprezanjima.
146
S. Rekovi
4.3.2. Proraun sila u procesu istiskivanja

Osobitost postupka sastoji se u tome da se hipoteza ravnih poprenih presjeka zamjeni
hipotezom sferinih poprenih presjeka. Ovdje se navodi proraun sile kod istosmjernog
teenja metala punog okruglog profila kroz konusnu matricu. Matrica se sastoji od tri radna
dijela slika 4.41. Oznaen brojem 1 je izlaz cilindrinog dijela, 2 je konusni dio, a 3 je dio
prijemnika, tj. ulaz cilindrinog dijela.
Slika4.41:. Istiskivanje kroz konusni matricu (8)
a) Tlak u cilindrinom dijelu matrice

Deformacija metala zavrava u konusnom dijelu matrice, a u cilindrinom dijelu matrice
metal je u elastino napregnutom stanju. Zbog ovoga maksimalna veliina radijalnog tlaka ne
moe biti vea od naprezanja plastinog teenja kf. Otpor teenja metala u cilindrinom
pojasu stvara sila trenja ija je vrijednost odreena sa:
a tlak:
` =
= ' s. P
4
4
= = s. ' .

b) Tlak u konusnom dijelu matrice

Specifinu silu za plastinu deformaciju metala u konusnom dijelu matrice i savladavanje
kontaktnog trenja metala o zidove konusnog dijela matrice dobiti emo metodom
deformacijskih radova.
Zona deformacije ograniena je konusnom povrinom matrice s kutom 2 i s dvije sferine
D
d
povrine: gornjom mfn sa radijusom b =
i donjom m1 f1n1 sa radijusom =
.
2 sin
2 sin
Tlak na donju granicu zone deformacije m1 f1n1 je p1 i odreen je jednadbom:
p1 =
T1 4T1
4l
= 2 = k f1 f1 .
A1 d
d
147
S. Rekovi
U zoni deformacije izdvojimo elementarni volumen ogranien dvjema sferinim povrinama

sa radijusima i + d . Pomicanje u estica metala u zoni deformacije biti e u pravcu
radijusa , te e pomicanje po koordinatama i , tj. i biti jednako nuli.
Slika 4.42: Elementi za proraun sile preanja (1)

Jednadba deformacijskih radova : W2 = W d + Wtr + W1 , gdje je:
W 2 -rad aktivne sile F2 koja djeluje na gornju povrinu zone deformacije, a odreena je
izrazom:
W 2 = F2 u
Wd -rad deformacije oblika,
Wtr -rad sila kontaktnog trenja na konusnoj povrini,
W1 -rad otpora sa strane cilindrinog pojasa.
Wd = k f i dV
V
Zbog simetrinosti je = - prema uvjetu o konstantnosti volumena je:
+ + = 0 = = 0, 5
Intenzivnost deformacije:
b =
Ako uzmemo da su: =
3
2
3 + 2 = 3
3
2
i = =
Na gornjoj graninoj povrini zone deformacije (=b) pri =0 pomak je u = uz. Prema tome u
toki =b i =0 je:
'(T) = '(0)
148
S. Rekovi
Pretpostavlja se da u svim tokama gornje granice zone deformacije pomak u ne ovisi o kutu
te je u = uz, i tada je:
= R
Tada je intenzitet deformacije:
3b = 3 =

= 2 RF
Za elementarni volumen dV ogranien sfernim povrinama s radijusima i d, te konusnom

povrinom matrice vrijedi:
= 2P
gdje je = (1 X$1=), pa je:
= 2P (1 X$1=)
Uvrtavanjem i=i i dV dobiva se:
vB = s. 4P (1 X$1=)
Rad sila trenja pri u=w=0 iznosi:
vJ =
g
gdje je k naprezanje trenja na dodirnoj konusnoj povrini matrice za koje se pretpostavlja da

je stalno; u pomak na dodirnoj povrini.
Rad otpora cilindrinog pojasa je:
P
v = `
4
Uvrtavanjem izraza za W2, Wd, Wtr, Wl, u prethodno napisanu jednadbu za izraunavanje
W2, te nakon integriranja i skraivanja sa uz, dobiva se:
b
F2u z = k f2 4 u z b 2 (1 cos )
a
+ k 2 uz b 2 sin
a
+ p1
Poslije integriranja i skraivanja sa u z , te uzimajui u obzir da je 2 ln

b2
d 2
b2
F2 = k b 2 sin + k f 2 b 2 (1 cos ) ln 2 + p1
uz 2
a
4
a
Prema slici 4.42:
=
)
)
=
41O = 4(1 X$1 =)
)
=
=

149
d 2 b 2
uz 2 .
4
a
b
b2
= ln 2 dobiva se:
a
a
S. Rekovi
Specifina sila koja je potrebna za deformaciju i svladavanje sile trenja u konusnom i

cilindrinom pojasu:
2s.

` =
+
+ ` .
1O= 1 + X$1=

A0 -poetni presjek preanog metala (gredice)
A1 -konani presjek preanog profila
Za praktino koritenje gore navedene formule moramo poznavati naprezanje k (poveava se

s poveanjem radijusa-vektor uzdu kontaktne povrine).
Kod procesa istiskivanja maksimalnoj deformaciji istezanja odgovara po apsolutnoj veliini
minimalno naprezanje, to znai da veliina k ne moe biti manja od k f .
2
Moemo pisati da je: f 2 k f < k < k .

2
Kao i kod sabijanja k ima veu vrijednost to je vei koeficijent trenja. Kad je f = 0,3
tangencijalno naprezanje ima maksimalnu vrijednost. Kod koeficijenata trenja manjih od 0,3
uzimamo srednju vrijednost koja je vea od f 2 k f :
2
k =
k =
f 2 + 0,5
k f2
2
2k f2 A0

f 2 + 0,5
k f2 p2 = k +
ln + p1
sin
1
cos
+
A1
2
f + 0,5
A0
p2 = k f2 2
+
ln + p1
2sin 1 + cos A1
f + 0,5 A0
k f2 2
ln = p2tr , lan koji ovisi o sili trenja u matrici
2sin A1
2 A0
k f2
ln = p2d ,lan koji ovisi o specifinoj sili potrebnoj za deformaciju
1 + cos A1
istiskivanjem.
Ako se zanemari trenje po kontaktnim povrinama specifina sila neposredno potrebna za
deformaciju istiskivanja dana je izrazom:
A
p2 = k f 2 ln 0
A1
i odgovara idealnom sluaju kada se deformacija ostvari potpuno ravnomjerno.
150
S. Rekovi
4.3.2.1. Sila preanja u prijemniku

Na slici 4.43. vidimo da deformacija metala u prijemniku ovisi o veliini kontaktnog trenja.
Slika 4.43: Deformacija koordinatne mree u ovisnosti o kontaktnom trenju (8)

U sluaju (slika 4.43c.), metal e zbog veih razlika u brzini teenja imati zaostala naprezanja
i veu neistovrsnost veliine zrna. Kod praktinih procesa u veini sluajeva primjeuje se
prvi sluaj zone deformacije (slika 4.43a.),to se postie odgovarajuim podmazivanjem. L.
V. Prozorov je prema svojim istraivanjima zakljuio da pri povoljnim uvjetima trenja tlak na
stjenke, odnosno zidove znatno zaostaje za osnim tlakom i samo pri istiskivanju bez
podmazivanja pribliava se osnom tlaku.
Ako taj faktor nije velik plastina svojstva su istovjetna po cijelom volumenu te se metal
potiskuje po prijemniku a da se koordinatna mrea ne savije (slika 4.43, a), to znai da nema
zone plastine deformacije. Poveanjem faktora kontaktnog trenja savija se koordinatna
mrea, tj. dolazi do plastine deformacije i to takve da centralni slojevi teku jae nego
periferni. Jo i veim poveanjem faktora jaa je deformacija mree to pokazuje da je vea
razlika brzine teenja centralnih i perifernih slojeva. Ovakav metal ima razliite veliine zrna
i znatna zaostala naprezanja.Za srednji specifini pritisak A. Geleji daje izraz:
`/J =
s.
s.
=
+ A 'b
'b

1+
1 2 1 + 1O=
2
gdje je kf naprezanje plastinog teenja, A- smanjenje poprenog presjeka, S-unutarnja

povrina konusa nastalog u materijalu, -kut elastine zone, fi-koeficijent unutarnjeg trenja.
Tlak u presjeku II teorijski je jednak nuli, a u presjeku I biti e p1=2psr=1. U aksijalnom
pravcu u presjeku I tlak iznosi:
F = ` = 2`/J s.
Sila istiskivanja F1 u presjeku I iznosi: = `
Ovoj sili dodaje se jo sila F2 za savladavanje unutarnjeg pomaka metala na duini l-b:
= `
gdje je p-tlak u presjeku I; V-volumen preanog metala, -faktor koji ovisi o brzini preanja i
konstanti C.
Ukupna sila preanja iznosi: = + = ` + `
Podijelivi ukupnu silu F sa povrinom poetnog presjeka dobiva se poetni specifini tlak:

` = .

151
S. Rekovi
Istraivanja L.V. Prozorov-a pokazala su da trenje na tlak stjenke znatno zaostaje za osnim
tlakom i samo se pri istiskivanju bez podmazivanja pribliava osnom tlaku slika 4.44
Slika 4.44: Shema djelovanja sila kod istosmjernog istiskivanja (1, 8)

Osni tlak p3 je vei od tlaka p2 uslijed trenja metala o stjenke prijemnika:
`F = ` + `J
Smanjenjem duine L u prijemniku (slika 20) pri kretanju tlane glave smanjuje se sila trenja.
Prema Prozorov-u ako se duljina L smanji za polovinu tada se sila trenja smanji za 3 do 5%.
Sila kontaktnog trenja ne prelazi o,5 kf3. Tada je sila u prijemniku:
J = 0,5s.F P)
Podijelivi gornji izraz sa:
2L
D 2
dobiva se: ptr = k f 3
D
4
i prema tome specifina sila na potiskivau: p3 = p2 + k f 3
2L
D
Sreivanjem gornje formule, uzevi u obzir i izraz za p1 dobiva se izraz za ukupni specifini
tlak [1]:
2 A0
2L
4f l
f + 0,5
p = k f 2 2
+
+ kf1 1
ln + k f 3
D
d
2 sin 1 + cos A1
koji predstavlja odreivanje potrebne sile preanja kod istosmjernog istiskivanja po metodi A.
Galejia.
Za srednji specifini pritisak A. Geleji daje izraz:
`/J =
s.
s.
=
+ A 'b
'b

1+
1
1
+
2
2
1O=
gdje je kf - naprezanje plastinog teenja metala, kp/mm2

A0 =
d 2
- presjek prijemnika, mm2
4
152
S. Rekovi
d
- presjek istisnute ipke, mm2
A1 = 1
4
2
A=A0-A1- smanjenje (redukcija) poprenog presjeka, mm2

S= A. sin unutarnja povrina konusa nastalog u materijalu, mm2
-kut mrtve (elastine) zone, pretpostavlja se da je = 45
fi koeficijent unutarnjeg trenja, obino se uzima da je fi= 0,6.
4.3.2.2. Sile kod protusmjernog istiskivanja

Protusmjerno istiskivanje ponekad se naziva i zatvoreno probijanje. U ovom sluaju na elu
probijaa (tiskala) formira se tzv. mrtvi odnosno konusni dio visine b=d0/2 koji nije dio
procesa teenja metala (slika 3). Prilikom kretanja tiskala materijal tee u suprotnom pravcu
te se ovaj sluaj naziva narastajue probijanje (tiskanje).
Slika 4.45: Primjer za izraunavanje sile kod
Slika 4.46: Shema protusmjernog istiskivanja
protusmjernog istiskivanja (1)
1-tiskalo, 2-matrica, 3-cijev (1)
Proraun se izvodi po A. Geleiju. Po njemu, specifini tlak u presjeku I izraunava se po

formuli [1]: =2.psr k koji je dovoljan za istiskivanje metala izmeu presjeka I i II nastalog
konusa. Veliina psr odreuje se po formuli [1]:
p sr =
kf
1 0 , 93
A
A0
i predstavlja srednji otpor deformaciji u nastalom konusu.

Sila koja djeluje u presjeku I, odnosno sila koja istiskuje materijal u konusni lijevak odreuje
se prema izrazu:
F = p A0
Meutim, za izvoenje procesa probijanja ta sila nije dovoljna. U poetku preanja nastaje
unutarnji pomak materijala za koji se izraun potrebne sile izvodi po formuli:
F2 = p V
153
S. Rekovi
pri emu jeV = (l b) .A0, A0 =
i = C 4
v1
l b
Konstanta C kao i kod istosmjernog istiskivanja iznosi 0,025. U zadanom sluaju, kod l>b,
sila preanja moe se odrediti prema formuli :
F = F1 + F2 = pA0 + pV
4.3.2.3. Sila kod istosmjernog istiskivanja cijevi
Srednji specifini tlak u nastalom konusu moe se izraunati po formuli:
kf
psr =
A + f1S1 + f 2 S2
1
2 A0
A0 = ( D 2 d o2 )
A1 = (d 2 d o2 )
poetni presjek uplje gredice (bloka);
presjek cijevi;
4
A = A0 A1 smanjenje presjeka;
A1
(D 2 d 2 )
=
unutarnja povrina nastalog konusa u metalu;
sin
4 sin
S 2 = d 0 b dodirna povrina probijaa i nastalog konusa;
S2 =
je kut mrtvog konusa ija se veliina kree u irokim granicama, a najee = 45 .

f1 koeficijent unutarnjeg trenja (obino se uzima 0,6 kao vrijednost).
o
f 2 koeficijent trenja izmeu metala i probijaa (igle) i kree se od 0,4 do 0,6.
Ako se u formulu psr =
izraz: psr =
kf
stave prethodno dobivene vrijednosti dobit emo
A + f1S1 + f 2 S2
1
2 A0
kf
d b
A
1 0,93
+ f2 0
A0
2 A0
Specifini aksijalni pritisak dan je izrazom: 3 = p = 2 psr k f , a sila u presjeku I je:

F1 = p A0
Sila potrebna za unutarnje pomicanje materijala je: F2 = p V ,
V = ( l b ) A0 i = C 4
gdje je C = 0, 025 .
Ukupna sila je: F = F1 + F2 = pA0 + p V
154
1
l b
S. Rekovi
4.4.
TEORIJA OBLIKOVANJA METALAIZVLAENJEM
Izvlaenje je postupak oblikovanja metala kod kojeg se kroz otvor alata (matricu) provlai
ica, ipka ili cijev iji je poetni popreni presjek vei od presjeka matrice. Proizvod se
dobiva jednim ili u viestupanjskim
tupanjskim vuenjem. Cilj je smanjiti popreni presjek i postizanje
post
tonih dimenzija presjeka i visoke kvalitete povrine izvuenog proizvoda, slika 4.47.
Slika4.47: . Shema izvlaenja: 1-matrica, 2-vueni

vueni materijal,
Q
Q-vuna sila kod vuenja sa zatezanjem (1)
.
Pod djelovanjem vune sile F ipka punog poprenog presjeka A0 izvlai se na konani
presjek A1 kroz vuni kanal matrice ije stjenke po cijeloj povrini pritiu ipku slika 4.48.
Slika 4.48: Proces vuenja punog krunog profila (8)

Na kontaktnoj povrini javljaju se elementarne sile pritiska dN, a uslijed kretanja ipke
javljaju se i sile trenja dT usmjerene suprotno kretanju ipke.
Elementarne sile trenja iznose:
= 'M
gdje je - faktor kontaktnog trenja.
Zbog pojave trenja na kontaktnim povrinama sila N nije okomita na stjenke matrice nego je
pod nekim kutom trenja prema okomici na stjenke matrice. Odnos izmeu
izme vune (vlane)
sile F i normalne N je:

M=
sin (= + )
155
S. Rekovi
Kod dobrog podmazivanja faktor trenja iznosi ' = 0.05. jer je ' = ;<, za = 3. Budui da
je kut konusa matrice = 5 do 10, to je + = 8 do 13, te je:
M=

=
sin(8 $ 13) 0.225 $ 0.14
to znai da je poprena sila 4 do 7 puta vea od sile izvlaenja.

Budui da nastaje trenje izmeu profila i kanala sila N nije okomita na stjenke matrice nego je
pod kutom trenja prema okomici na stjenke matrice. Odnos vlane sile F i normalne N je:
= M1O(= + )
Brzina klizanja raste od ulaza do izlaza iz kanala zbog odnosa izmeu brzine i smanjenja
poprenog presjeka materijala i njegovog konstantnog volumena. Tako je brzina klizanja na
izlazu iz kanala vk jednaka brzini izvlaenja vv, a na ulazu u kanal je:
2 = 2

Koeficijent trenja klizanja ovisi o raznim faktorima, od kojih je jedan i brzina klizanja, a
mijenja se po duini kanala. Na veem dijelu volumena metala u deformacijskoj zoni vlada
napregnuto-deformacijsko stanje koje karakteriziraju dva naprezanja na sabijanje (jedno
radijalno, drugo kruno), jednoosno naprezanje na istezanje, dvije poprene deformacije
sabijanja i jedna deformacija produljenja (maksimalna deformacija).
Kako bi se prouilo teenje metala koristi se metoda koordinatne mree koja se nanosi na
polovicu izbruenog uzorka u obliku kvadratnih elija, slika 4.49.
Slika 4.49: Uzorak za prouavanje deformacije metala; a-sastavljen, b-rastavljen

Sastavljeni uzorak se podvrgava izvlaenju nakon ega se rastavi i ocjenjuje teenje metala
prema iskrivljenosti koordinatne mree, slika 4.50.
Slika 4,50: Shema deformacije koordinatne mree (8)
156
S. Rekovi
Deformacija elementarnog kvadrata moe se prikazati kao zbroj njegovih dviju uzastopnih
promjena oblika:
-
produljenje: kvadrat u pravokutnik

smicanje: pravokutnik u paralelogram
Sama deformacija smicanja elementa raste ukoliko je on dalje od osi izvlaenja a blie
periferiji, te poveanjem stupnja redukcije, kuta konusnosti matrice i koeficijenta trenja.
Izmjena oblika koordinatne mree poinje kod ulaza u geometrijsku zonu deformacije, a
zavrava se pred granicom izlaza iz nje. Radijalne deformacije svake elije jednake su
tangencijalnim. Takvo se deformacijsko stanje pri izvlaenju karakterizira uglavnom
deformacijom na istezanje u uzdunom pravcu i dvjema meusobno jednakim deformacijama
sabijanja i to u radijalnom smjeru i po tangentama na krunici.
Poprene linije mree za vrijeme izvlaenja se zakrivljuju. Njihova zakrivljenost poveava se
od ulaza u kanal matrice do izlaza iz njega to ukazuje da se brzina uzdunog teenja
smanjuje idui od osi ipke prema njenoj periferiji. Ravne uzdune linije koje su paralelne s
osi kanala ostaju ravne i nakon vuenja.
Ovakva istraivanja su pokazala da volumeni ispitivanog materijala s poetnim oblikom
kvadrata ne mijenjaju jednoliko svoj oblik u zoni deformacije:
- na osi ipke prelaze u pravokutnike produljene u pravcu izvlaenja, a krugovi opisani
u njima u elipse
- ostali kvadrati prelaze u paralelograme
- izduuju se u uzdunom pravcu a sabijaju u radijalnom pravcu
- osi u njima opisanih elipsa nagnute su prema osi izvlaenja, a kut paralelograma se
razlikuje od pravoga to je dalje od osi ipke
Uzduna deformacija u perifernim slojevima zaostaje za centralnim zbog djelovanja trenja, te
nastaju dodatna naprezanja ija se veliina poveava s poveanjem koeficijenta trenja i
radnog kuta kanala matrice, slika 4.51.
Slika 4.51: Naprezanja koja djeluju u zoni deformacije (8)

Pri izvlaenju cijevi preko trna na unutarnjoj strani s ulazne strane javlja se sabijanje, a s
izlazne rastezanje. Velik utjecaj na pojave kod procesa izvlaenja ima veliina i karakter
raspodjele normalnih naprezanja uzdu kanala matrice.
157
S. Rekovi
Kod izvlaenja pune okrugle ipke na svaki elementarni volumen pod utjecajem aktivnih sila
djeluju sljedea naprezanja:
- uzduno naprezanje na istezanje 1
- kruno naprezanje
- radijalno naprezanje r
- tangencijalno naprezanje koje djeluje u ravninama koje su normalne na pravce 1, i
r
Uzduno naprezanje se oznaava kao pozitivno, a naprezanje na sabijanje negativno. Uzduno
naprezanje l pri izvlaenju je maksimalno, radijalno r je jednako krunom i minimalno je.
Ovo omoguava izraavanje uvjeta plastinosti u svakoj toki jednadbom:
K (J ) = s.
K J = s.
iz koje se vidi da ni jedno od naprezanja ne moe prelaziti naprezanje plastinog teenja kf.
Slika 4.52 pokazuje odnos uzdunih i radijalnih naprezanja po duini zone deformacije.
Slika 4.52: Uzajamna veza uzdunih i radijalnih naprezanja (1)

Uzduna naprezanja se poveavaju od periferije prema centru. Radijalna naprezanja, kao i
kruna smanjuju se od periferije prema centru.
Pri izvlaenju bez protuzatezanja na ulaznom dijelu radijalna naprezanja r i normalna
naprezanja n su velika te stvaraju velike sile trenja to dovodi do troenja kanala matrice.
Ovakvim izvlaenjem smanjuje se radijalno naprezanje, a time i habanje kanala matrice. Ono
poveava naprezanje izvlaenja kada je naprezanje protuzatezanja vee od naprezanja na
granici elastine i plastine zone na ulazu u zonu deformacije.
Naprezanje izvlaenja raste s porastom stupnja deformacije jer se njegovim poveanjem
poveava pomaknuti volumen, ovrivanje i brzina deformacije metala.
Oblik i dimenzije presjeka profila koji izvlaimo utjeu na veliinu vlane sile zbog razliitog
omjera opsega i povrine presjeka profila. Sile trenja su vee kod veeg opsega.
Poveanjem brzine izvlaenja poveava se brzina deformacije, to povisuje otpor deformaciji.
Poveava se i toplinski efekt i smanjuje koeficijent trenja to smanjuje vlano naprezanje.
158
S. Rekovi
4.4.1. Posebnosti izvlaenja cijevi

U proizvodnji cijevi, izvlaenje slui kao dorada, kojom se poboljava kvaliteta povrine,
mijenja promjer, poveava ili smanjuje debljina stjenke cijevi. Postoje 4 naina izvlaenja
cijevi: bez trna, na kratkom trnu, plivajuem trnu ili dugakom trnu. Izvlaenje se provodi na
vunim strojevima koji mogu biti razliitih konstrukcija. Tanje cijevi izvlae se na strojevima
s bubnjevima te se namataju, a deblje na klupama i ostaju ravne. Poetni materijali mogu biti
vrue valjane beavne cijevi ili zavarene avne cijevi. Kod proizvodnje cijevi hladnim
izvlaenjem provlaenje se mora provesti nekoliko puta jer se jednom provlakom ne postie
znatnije smanjenje promjera i debljine stjenke cijevi. Ako se izvlaenje provodi uz neznatnu
redukciju onda se naziva kalibriranjem. Izmeu arenja cijevi se obino provlae 2 do 5 puta.
Kod prvih provlaka postie se vee produljenje jer je materijal plastiniji. Izvlaenje bez trna
slika 4.53 koristi se za smanjenje promjera cijevi.
Slika 4.53: Vuenje cijevi bez trna: 1-cijev, 2-matrica, 3-dralo (1)
Poslije izvlaenja cijevi se are u peima, a iz pei idu na zavrnu obradu koja obuhvaa
ravnanje, obrezivanje i kontrolu. U razvoju proizvodnje vuenih cijevi tendencija je u
istovremenom izvlaenju vie cijevi, poveanju brzine izvlaenja, poveanju duine izvuenih
cijevi i na potpunoj automatizaciji procesa.
Deformacija vuenjem iskazuje se:
-relativnom redukcijom: 3 =
Rx
100, %
gdje su: A0 i A1 povrina poprenog presjeka cijevi prije i nakon vuenja

-koeficijent produljenja: : = = Kx
gdje su: l0 i l1 duljina cijevi prije i nakon vuenja

-koeficijent kontrakcije presjeka: s = = x
Zbog promjene vanjskih i unutarnjih promjera cijevi te debljine stjenke, uvode se dopunski
deformacijski pokazatelji kao to su produljenje po stjenke s i integralna deformacija lns
zatim produljenje promjera D tj. lnD. Vezu ovih pokazatelja s opim produljenjem oituje
se:
159
S. Rekovi
:=
gdje je: : =
i :/ = /
/
P) /J 1
=
= : :/
:) /J 1
ili : = : + :/
Pri vuenju, na deformiranu kovinu djeluju vuna sila, tlak stjenka alata i sile vanjskog trenja.
Za vuenje bez trna deformacija se moe podijeliti na zonu produljenja (I) i zonu kalibracije
(II) to vidimo na slici 4.54.
Slika 4.54: Shema zone deformacija napregnutog i deformiranog stanja kovine

vuenjem cijevi bez trna (24)
U zoni tlaenja alata na kovinu djeluje kontaktno normalno i tangencijalno t naprezanje.
Horizontalne komponente sila usmjerene su protiv smjera vuenja. U zoni kalibracije na
kovinu djeluju normalni pk i tangencijalni tk tlakovi. Sile vuenja po vrijednosti su jednake
zbroju projekcija svih sila na horizontalnoj os x:
Q = t x + p x + t k ( x )
Stanje naprezanja se oituje kao dvoosno tlano i jednoosno vlano produljenje.
Uzduno naprezanje: 1-vlano, r radijalno i tangencijalno tlano.
Tlano radijalno naprezanje se mijenja od nule do maksimalne vrijednosti na kraju podruja
kontakta cijevi s trnom, a osno vlano 1 raste prema izlazu iz zone deformacije.
Zbog naprezanja, materijal se produljuje 1 u uzdunom i skrauje u tangencijalnom
smjeru. Predznak i vrijednost deformacije u radijalnom smjeru r (koja moe biti pozitivna
gdje se debljina stjenke poveava ili negativna gdje je obrnuto) ovise o naprezanjima l , r i
. Pri vuenju bez trna smjer najmanjeg otpora je u radijalnom smjeru, kovina tee prema osi
cijevi a debljina stjenke se poveava. Uzduna vlana naprezanja l izazivaju smanjenje
debljine stjenke.
Na promjenu debljine stjenke veliki utjecaj ima odnos debljine stjenke prema promjeru s/Dsr.
Promjene debljine stjenke se odreuju prema evakinu, ernjavskom i Derminu (za vuenje
bez trna):
160
S. Rekovi
s
s D
s 1
= 3 10 0 13 0
s0 6
D0
D0 D0 s0
Ako se izvlaenje izvodi uz neznatnu redukciju to se zove kalibriranje.
Nakon izvlaenja cijevi se are u peima te idu na ravnanje, obrezivanje, pregled i ispitivanje.
U literaturi postoji vie formula za odreivanje potrebne sile pri vuenju cijevi.
Kod vuenja na trnu potrebna sila se moe odrediti prema formuli:
= `/J ( + 'A + 'A ) + 0,77 s. ;<=

/J
Radna povrina kanala matrice je:A = k
gdje je: =
(Bz RBxz )
Radna povrina trna:A = ,~ P
gdje je: = k -, , 0 -,~ ,~ 0

Pri vuenju bez trna potrebna sila vuenja je:
a s trnom:
= `/J ( + 'A ) + 0,77 s. ;<=

/J
= `/J ( + 'A + 'A ) + 0,77 s. ;<=
Pri vuenju cijevi na trnu srednji specifini pritisak je:

`/J =
a pri vuenju bez trna:
Potrebna snaga pri vuenju je:
s.
/J
s.
/J
+ '(A + A )
1+
2
`/J =
+ 'A
1 + 2
=2
161
/J
S. Rekovi
5.
LITERATURA
1. I. Mamuzi: Teorija plastine deformacije metala, skripta, Metalurki fakultet, Sisak

2000.
2. S. Rekovi: Istraivanja autora
3. T. Matkovi, P. Matkovi: Fizikalna metalurgija I, skripta, Sveuilite u Zagrebu,
Metalurki fakultet, Sisak 2009
4. Inenjerski Prirunik, Proizvodno strojarstvo, Tehnologije. drugi svezak, kolska
knjiga Zagreb, Zagreb..
5. Inenjerski Prirunik, Temelji inenjerskog znanja, prvi svezak,. kolska knjiga
Zagreb, Zagreb
6. F. Vodopivec: Kovine i zlitine, kristalna zgradba, mikrostruktura, procesi sestava in
lasnosti, Intitut za kovinske materijale in zlitine, Ljubljana 2002.
7. S. Rekovi: Ispitivanje materijala, www.simet.hr
8. M. auevi: Teorija plastine prerade metala, Svjetlost, Sarajevo 1979.
9. S. Rekovi: Studij mehanizama precipitacije i rekristalizacije u podruju zavrnog
oblikovanja mikrolegiranog elika, Doktorska Disertacija, Metalurki fakultet Sisak,
Sveuilite u Zagrebu, Sisak 1997.
10. F. Vodopivec, S. Rekovi, I. Mamuzi; Evolution of substructure during the continous
rolling a microalloyed steel strip, MATERIALS SCIENCE AND TECHNOLOGY,
VOL. 15, (1999)11, p.1293-1299)
11. H. uman: Metalografij, Tehnoloko metalurki fakultet, Beograd 1981
12. S. Rekovi, F. Vodopivec, L. Parilak, I. Mamuzi; Niobium influence on microalloyed
hot torsion steel natural deformation resistance and fracture, 6h International
Conference on Production Enginerimg, CIM 2000- Computer Integrated
Manufacturing and High Speed Machining, Lumbarda, Korula, Croatia, 8-9.6.
2000., V-59- S.
13. S. Rekovi, F. Vodopivec, Vj. Novosel-Radovi; The change of structure in final high
temperature rolling niobium microalloyed steel strip, 7h International Conference on
Production Enginerimg, CIM 2001- Computer Integrated Manufacturing and High
Speed Machining, Lumbarda, Korula, Croatia, 2001, IV-101 109
14. D. Drobnjak: Fizicka metalurgija, Tehnoloko-Metalurki fakultet Beograd,1981.
15. S. Rekovi, F. Vodopivec, Vj. Novosel-Radovi, I. Mamuzi; Recrystallization
during the final rolling niobium microalloyed steel, , 9h International Conference on
Production Enginerimg, CIM 2003- Computer Integrated Manufacturing and High
Speed Machining, Lumbarda, Korula, Croatia, 5-6.6. 2003, IV-85 92
16. I. Musafija: Obrada metala plastinom deformacijom, Univerzitet u Sarajevu,
Sarajevo 1970.
17. S. Rekovi; Tehnologija oblikovanja deformiranjem, Nastavna graa, Metalurki
fakultet, Sisak 2011.
18. M. auevi: Obrada metala valjanjem, Veselin Maslaa, Sarsjevo 1983.
19. A. Povrzanovi: Obrada metala deformiranjem, odabrana poglavlja, Sveuilite u
Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb 1996.
20. I. Mamuzi, V. Drujan: Teorija, materijali, tehnologija elinih cijevi, Hrvatsko
metalurko drutvo, Zagreb 1996.
162
S. Rekovi
21. S. Rekovi, A. Preloan, M. Golja; Utjecaj karbonitrida niobija na prirodni

deformacioni otpor, Zbornik radova, VI Nauni skup, Meunarodni simpozij o
plastimosti i otporu deformaciji metala, Herceg Novi, 1989, 218-229
22. S. Rekovi, F. Vodopivec, Vj. Novosel-Radovi; The influence of a hot deformation
on the crystal lattice distortion change of a thermomechanical treatment microalloyed
steel, 5h International Conference on Production Enginerimg, CIM 99- Computer
Integrated Manufacturing and High Speed Machining, Opatija, 1999., IV121- 294
23. R. Lipold sa suradnicima: Osnovi tehnologije plastinog oblikovanja metala,
Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo 1970
24. M. Math: Uvod u tehnologiju oblikovanja deformiranjem, Sveuilite u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb 1999.
25. Rekovi, I. Jandrli: Influence of Niobium on the Beginning of the Plastic Flow of
Material during Cold Deformation, The Scientific World Journal,Volume 2013,
26. B. Grizelj: Oblikovanje metala deformiranjem, Sveuilite J.J. Strossmayera u Osjeku,
Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod 2002.
27. N. Mikovi, B. Mikovi: Teorija plastine prerade metala, Tehnoloko metalurki
fakultet u Beogradu, Beograd 1977
28. P. Pavlovi: Materijal elik, SKTH/Kemija u industriji, Zagreb 1990
29. N.L. Gromov; Teoria obrabotki metalov davleniem, Metalurgia, Moskva 1987.
30. Gologranc, Franc. Preoblikovanje 2. del : Masivno preoblikovanje. Fakulteta za
strojnitvo, 1999., Ljubljana
31. P. Fajtfar: Tehnika preoblikovanja, Univerza v Ljubljani, Naravoslovno tehnika
fakulteta, Odelk za materiale in metalurgijo, Ljubljana 2010
32. I. Vitez: Ispitivanje mehanikih svojstava materijala, Strojarski fakultet u Slavonskom
Brodu, Slavonski Brod 2006
33. S. Rekovi, A. Preloan; Meuutjecaji mehanizama ojaanja, omekanja i
izluivanja u zavrnoj termomehanikoj obradi elika mikrolegiranog niobijem,
STROJARSTVO, 32(1990)2, s.137-142
34. Rekovi Stoja; Vodopivec Franc: An investigation of the stretch reducingof welded
tubes. MATERIALI IN TEHNOLOGIJE. 42 (2008) , 6; 257-262
163

S Reskovic Teorija Oblikovanja Deformiranjem

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

S Reskovic Teorija Oblikovanja Deformiranjem

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

S Reskovic Teorija Oblikovanja Deformiranjem

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

Fakultetsko vijee Metalurkog fakulteta na svojoj 7. redovitoj sjednici od 27. oujka

2. FIZIKALNA I FIZIKALNO KEMIJSKA TEORIJA DEFORMACIJE

FIZIKALNA PRIRODA DEFORMACIJE

BRZINE KOD DEFORMACIJE

TRENJE PRI OBLIKOVANJU DEFORMACIJOM

2.5.4. Utjecaj trenja na provedbu tehnikih procesa

NUMERIKO I GRAFIKO ODREIVANJE NAPREZANJA

3.2. RASPODJELA NAPREZANJA I UVJETI RAVNOTEE

SILE I DEFORMACIJSKI RAD

3.7. NEJEDNOLIKOST DEFORMACIJE

3.7.1. Zaostala naprezanja

TEORIJA OBLIKOVANJA METALA VALJANJEM

TEORIJA OBLIKOVANJA METALA KOVANJEM

Sabijanje izmeu cilindrinih radnih povrina

Sabijanje izmeu nagnutih radnih povrina

4.3. TEORIJA OBLIKOVANJA METALA PREANJEM S

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

Teorija oblikovanja deformiranjem razrauje metode prorauna naprezanja, deformacijskih

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

procesa, matematikim modelima kompleksnog programiranja, izuavanju toka materijala u

Slika 1.1: Postupci prerade metala i njihovih legura

slobodno kovanje i preanje

Oblikovanje metala s razaranjem provodi se metodama odsijecanja i presijecanja. U metalurkoj praksi

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

Slobodno kovanje i preanje

Slika 1.2: Shema slobodnog kovanja (1-granine

Slika 1.3: Shema kovanja u kovakim kalupima

Slika 1.4: Shema preanja istiskivanjem, (1

Slika 1.5: Shema preanja teenjem

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

Savijanje limova i traka

Slika 1.6: Shema dubokog izvlaenja

Slika 1.7: Shema valjanja1dodirne plohe

Slika 1.8: Shema izvlaenja1-granine plohe

Slika 1.9: Shema savijanja a)limova i

Ovim tehnolokim postupcima metal se oblikuje u poluproizvode ili proizvode za strojogradnju.

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

2. FIZIKALNA I FIZIKALNO KEMIJSKA TEORIJA DEFORMACIJE

Slika 2.1: Tijelo optereeno vanjskom silom i naprezanja

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

Slika 2.2: Tipovi kristalne reetke: a,d)primitivna kubina reetka,

Slika 2.3: Shema kristalne grae monokristala

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

Da bi se razumjelo ponaanje monokristala pri djelovanju vanjskih sila, neophodno je

Slika 2.5: Elastina deformacija pri razvlaenju (7)

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

deformaciju nazivamo elastina deformacija. Elastina deformacija uvijek djeluje u pravcu

Slika 2.6: Plastina deformacija pri razvlaenju (7)

2.1.1.1. Mehanizmi plastinog teenja

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

Slika 2.9: Primjeri za ravnine klizanja (3)

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

Slika 2.10: a) Nastajanje sraslaca plastinom deformacijom ,

Slika 2.11: Usporedba translacijskog klizanja i sraslanja(1,6)

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM

TEORIJA OBLIKOVANJA DEFORMIRANJEM