Fakultet strojarstva i brodogradnje

Sveučilišta u Zagrebu

VIJCI I NAVOJNA VRETENA

poglavlje iz kolegija preddiplomskog studija strojarstva :

ELEMENTI KONSTRUKCIJA I
ELEMENTI KONSTRUKCIJA IA
ELEMENTI KONSTRUKCIJA IB

Izv. prof. dr. sc. Nenad Kranjčević

Zagreb, studeni, 2014.

Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

Ovo je radna verzija poglavlja. Po opsegu gradiva koje se predaje u okviru kolegija nije
završena, međutim sadrži onaj dio predavanja koji većinom nije zastupljen u obaveznoj
literaturi.
Zahvaljujem prof. dr. sc. Milenku Stegiću na pomoći i savjetima

2
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Sadržaj:
Literatura 4
Popis oznaka i kratica 5
1. VIJCI I NAVOJNA VRETENA 9
1.1 Uvod 9
1.1.1 Sila trenja 9
1.1.2 Kosina 11
1.1.3 Glatka kosina 13
1.1.4 Kosina – podizanje i spuštanje 14
1.1.5 Trenje klina u klinastom utoru 16
1.1.6 Stupanj djelovanja mehaničkog sustava 17
1.1.7 Stupanj djelovanja za gibanje (pokretanje, pomicanje) bloka na kosini 19
1.2 Navoji 22
1.2.1 Zavojnica 22
1.2.1 Profil navoja 22
1.2.2 Viševojnost 25
1.3 Opterećenje elemenata s navojem 26
1.3.1 Sila zabijanja klina 26
1.3.2 Moment pritezanja 27
1.3.3 Srednja vrijednost bočnog tlaka navoja 30
1.4 Vijci za pritezanje 31
1.4.1 Normalno naprezanje u poprečnom presjeku (uzdužno opterećenog) vijka 31
1.4.2 Opterećenje navojnog dijela u spoju 33
1.4.3 Razaranje spoja vijka i matice 33
1.4.4 Potrebna dubina uvijanja 34
1.4.5 Moment pritezanja vijka – približne jednadžbe 35
1.4.6 Označavanje mehaničkih svojstava čeličnih vijaka i matica 36
1.4.7 Elastični elementi, paralelni i serijski spoj 38
1.4.8 Krutosti vijka i podloge 40
1.4.9 Dijagram vijak – podloga 42
1.5 Navojna vretena 48
1.5.1 Proračun čvrstoće navojnih vretena 48
1.5.2 Kontrola visine matice 50
1.5.3 Izvijanje prizmatičnih štapova 51
1.5.4 Proračun navojnih vretena na izvijanje 54

3
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

Literatura
obavezna:
[1] K. H. Decker: Elementi strojeva, Tehnička knjiga Zagreb, 2006.
[2] Ž. Cvirn: Rastavljivi spojevi, FSB, Zagreb 2000.
[3] Z. Herold: Stezni i zavareni spoj – proračun, predložak za vježbe, FSB Zagreb, 1996.
[4] Z. Herold, D. Žeželj: Vijčana preša, predložak za vježbe, FSB Zagreb, 2000.
[5] M. Opalić, M. Kljajin, S. Sebastijanović: Tehničko crtanje, FSB Zagreb, 2003.
[6] B. Kraut: Strojarski priručnik, Tehnička knjiga Zagreb, 1963,...,1982,...
dodatna:
[7] K. H. Decker: Elementi strojeva, Tehnička knjiga Zagreb, 1987.
[8] Tehnička enciklopedija, Elementi strojeva, sv. 5, str. 197-308. JLZ, Zagreb, 1976.
[9] B. Križan: Osnove proračuna i oblikovanja konstrukcijskih elemenata, Tehnički fakultet
Sveučilišta u Rijeci, 1998.
[10] D. Jelaska: Elementi strojeva, Sveučilište u Splitu, .pdf
[11] I. Alfirević: Nauka o čvrstoći I, Tehnička knjiga Zagreb, 1989.
[12] Roloff/Matek Maschinenelemente, Viewegs Fachbucher der Technik, Wiesbaden, 2007.
[13] Decker, Maschinenelemente, Funktion, Gestaltung und Berechnung, Carl Hanser
Verlag München, 2009.
[14] I. Alfirević: Nauka o čvrstoći II, Golden marketing Zagreb, 1999.
[15] DIN 15018, Krane, Grundsätze für Stahltragwerke, Berechnung, Teil 1,1984

4
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Popis oznaka i kratica

Poglavlje 1 VIJCI I NAVOJNA VRETENA

Latinične oznake:
A – konstanta integracije
A mm2 površina, površina poprečnog presjeka
A1 mm2 projicirana površina dodira na jednom navoju
Aj mm2 površina poprečnog presjeka jezgre vijka (površina jezgre)
AN mm2 površina dodira navoja vijka i matice
An mm2 površina poprečnog presjeka stabla vijka
As mm2 površina poprečnog presjeka vijka (stvarna površina)
AUK mm2 ukupna projicirana površina dodira navoja vijka i matice
Az mm2 površina poprečnog presjeka zamjenske elastične čahure
aH m/s2 horizontalno ubrzanje bloka
B – konstanta integracije
b1 mm dubina uvijanja
C1 – konstanta integracije
C2 – konstanta integracije
c N/m krutost opruge – konstanta krutosti opruge
ce N/m ekvivalentna krutost
ci N/m krutost i-te opruge
cp N/m krutost podloge
cv N/m krutost vijka
ČI – čisto istosmjerno
ČN – čisto naizmjenično
d mm nazivni promjer navoja
d1 mm unutarnji promjer navoja na matici
d2 mm srednji promjer navoja
d3 mm promjer jezgre vijka
dP mm srednji promjer površine nalijeganja glave vijka (matice)
dp mm promjer podloge
dr mm računski promjer podloge
du mm unutarnji promjer dodirne površine glave vijka (matice) s podlogom
dv mm vanjski promjer dodirne površine glave vijka (matice) s podlogom
E N/mm2 modul elastičnosti (Youngov modul)
Ek J korisna energija – energija na izlazu iz sustava
Ep N/mm2 modul elastičnosti podloge
Eu J energija uložena u sustav
Ev N/mm2 modul elastičnosti vijka
e mm dodatno produljenje vijka, smanjenje skraćenja podloge
ep mm skraćenje podloge
ep mm ukupno skraćenje podloge
ep.k mm korigirano skraćenje podloge
ev mm produljenje vijka
ev mm ukupno produljenje vijka
ev.k mm korigirano produljenje vijka

5
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

F N sila, osna sila u vijku, sila u opruzi, vanjska horizontalna sila koja djeluje
na blok
Fꞌ N smanjenje sile u podlozi
Fd N dodatna sila u vijku
Fe N sila na granici tečenja materijala vijka
Fi N sila u i-toj opruzi
Fkr N kritična sila izvijanja
FN N normalna sila, normalna sila na bok navoja
FP N sila pritezanja vijka, sila pritezanja nakon popuštanja spoja
FP0 N sila pritezanja prije popuštanja spoja
Fpod N sila u podlozi
FR N radna sila, ručna sila
Fs N osna sila u svornjaku
FT N tangencijalna sila matice
FTP N sila trenja na podlozi
FTR N sila trenja
Fv N osna sila u vijku
FZ N sila zabijanja klina
G N vlastita težina bloka
g m/s2 gravitacijsko ubrzanje
H mm visina profila navoja
H1 mm nosiva dubina (visina) navoja
Iy mm4 osni moment tromosti površine poprečnog presjeka grede oko y – osi
i mm polumjer inercije poprečnog presjeka vretena (štapa)
k – cijeli broj, broj navoja u dodiru
k N/mm2 negativni koeficijent smjera Tetmajerovog pravca
L mm krak ručne sile, duljina štapa
l mm duljina izvijanja
li mm duljina i-tog dijela vijka
lmax mm maksimalna duljina vretena
ls mm debljina spoja
My Nmm moment savijanja oko y – osi
m kg masa bloka
m mm visina matice
n – vojnost, faktor uvođenja radne sile
Pu W ulazna snaga – snaga uložena u sustav
Pi W izlazna, korisna snaga – snaga na izlazu iz sustava
Pi.p W izlazna snaga kod podizanja
Pu.p W ulazna snaga kod podizanja
Pu.p.id W ulazna snaga idealnog sustava kod podizanja
Pi.s W izlazna snaga kod spuštanja
Pu.s W ulazna snaga kod spuštanja
Pu.s.id W ulazna snaga idealnog sustava kod spuštanja
Pg W snaga gubitaka
Pi.samokoč W izlazna snaga samokočnog sustava
PuF W ulazna snaga uzrokovana silom F
PuG W ulazna snaga uzrokovana težinom G
Ph mm uspon navoja
P mm korak navoja
6
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

p dop N/mm2 dopušteni tlak

p N/mm2 bočni tlak
psr N/mm2 srednja vrijednost bočnog tlaka
R N reakcija podloge
Rm N/mm2 vlačna čvrstoća
Re N/mm2 granica tečenja
r – broj opruga u spoju
r mm polumjer zakrivljenosti korjena navoja
rP mm srednji polumjer hvatišta sile trenja na podlozi
S mm otvor ključa
S Eul – faktor sigurnosti za duga (vitka) vretena
S potr – potrebni faktor sigurnosti
S potr.Eul – potrebni faktor sigurnosti za duga (vitka) vretena
S potr.Tet – potrebni faktor sigurnosti za srednje duga vretena
S Tet – faktor sigurnosti za srednje duga vretena
T N moment uvijanja
TN Nm moment u navoju
TP Nm moment pritezanja vijčanog spoja, moment pokretanja navojnog vretena
TTP Nm moment trenja na podlozi
v m/s brzina, brzina bloka
vu m/s brzina užeta
Wp mm3 polarni moment otpora poprečnog presjeka jezgre vijka ili vretena
w mm progib grede
x mm produljenje opruge
x mm x – koordinata (uzdužna)
xi mm produljenje i-te opruge
y mm y – koordinata
z mm z – koordinata

Grčke oznake:

 , rad kut kosine, kut klina, polukut klina, kut uspona

u , rad kut uspona na unutarnjem promjeru
v , rad kut uspona na vanjskom promjeru
 , rad kut boka navoja
 – razlika
e mm ukupno slijeganje (popuštanje) spoja
FP N gubitak dijela sile pritezanja
l mm produljenje štapa
 – relativno produljenje (deformacija)
 – faktor povećanja sile u vijku
o – osnovni faktor povećanja sile u vijku
 – vlastita (svojstvena) vrijednost kod izvijanja
 1,2 – korijeni karakteristične jednadžbe
η – stupanj djelovanja
 – vitkost vretana (štapa)
p – vitkost vretena na granici proporcionalnosti
T – granična vitkost za kratka vretena
7
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

μ – faktor trenja, faktor trenja na bokovima navoja

μP – faktor trenja na podlozi
μꞌ – korigirani faktor trenja
μN – faktor trenja pravokutnog (plosnatog) navoja
μst – faktor trenja mirovanja (statički faktor trenja)
μk – faktor trenja klizanja (kinetički faktor trenja)
 – Ludolfov broj
ρꞌ , rad korigirani kut trenja
ρK , rad kut trenja na kosini
ρN , rad kut trenja pravokutnog (plosnatog) navoja
 N/mm2 normalno naprezanje
0 N/mm2 odsječak Tetmajerovog pravca na ordinati
 DI N/mm2 dinamička izdržljivost za čisti istosmjerni ciklus
 DN N/mm2 dinamička izdržljivost za čisti naizmjenični ciklus
 dop N/mm2 dopušteno naprezanje
 dopIII N/mm2 dopušteno vlačno naprezanje za čisti istosmjerni ciklus [6]
 kr N/mm2 kritično naprezanje
 kr.Eul N/mm2 kritično naprezanje za duga (vitka) vretena
 kr.kš N/mm2 kritično naprezanje za kratke štapove
 kr.Tet N/mm2 kritično naprezanje za srednje duga vretena
M N/mm2 vlačna čvrstoća
p N/mm2 granica proporcionalnosti
 pr N/mm2 naprezanje vijka uslijed pritezanja
 red N/mm2 reducirano naprezanje
T N/mm2 granica tečenja
 N/mm2 smično naprezanje

8
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

1. VIJCI I NAVOJNA VRETENA

1.1 Uvod
U analizi sila i momenata pritezanja vijčanih spojeva, jednako kao i u analizi
opterećenja i stupnja djelovanja vijčanih vretena, gibanje matice, po boku navoja vijka, se u
potpunosti može zamijeniti gibanjem bloka po kosini. Zbog toga su, u uvodnom dijelu ovog
poglavlja, objašnjeni osnovni pojmovi i jednadžbe suhog trenja, a potom i uvjeti statičke
ravnoteže bloka na kosini za slučaj mirovanja i jednolikog podizanja i spuštanja. Definirani su
predznaci i tok snage mehaničkih sustava i stupnjevi njihova djelovanja.

1.1.1 Sila trenja

V

G H G
F F

μ FTR
FN

a) b)

Slika 1.1 a) Blok težine G na horizontalnoj podlozi s faktorom trenja μ opterećen

horizontalnom silom F i b) blok oslobođen veza
Na blok težine G na horizontalnoj hrapavoj podlozi djeluje horizontalna sila F (sl. 1.1).
Uvjeti ravnoteže bloka su:

F H  0 : F  FTR  0 (1.1)
i

F V  0 : FN  G  0 (1.2)
gdje su
G – vlastita težina bloka,
F – vanjska horizontalna sila koja djeluje na blok,
FN – normalna sila - komponenta reakcije podloge u smjeru normale i
FTR – sila trenja - komponenta rekcije podloge u tangencijalnom smjeru na dodirnu
površinu,
Sila trenja je ovisna o normalnoj komponenti reakcije
FTR   FN (1.3)
pri čemu je μ faktor trenja između bloka i podloge. Općenito faktor trenja ovisi o materijalima
i stanju hrapavosti dodirnih površina, ali ne i o njihovoj veličini. Faktor trenja također je
ovisan o tome da li tijela u kontaktu miruju ili se relativno gibaju.
U mirovanju faktor trenja je
  st , (1.4)

9
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

dok je kod relativnog pomicanja dodirnih površina

  k  st . (1.5)
Sila trenja klizanja je jednaka graničnoj vrijednosti
FTR.k  k FN . (1.6)
Dijagram ovisnosnosti sile trenja o brzini klizanja predočen je na slici 1.2a.

Mirovanje: μst Klizanje: μk

FTR FTR FTR

vklizanja vklizanja vklizanja

a) b) c)
Slika 1.2 Modeli trenja: a) model u kojem se razlikuju statički μst i kinetički μk faktor trenja,
b) Stribeckova krivulja – sila trenja je ovisna o brzini klizanja i
c) Coulombov model – pojednostavljeni model kod kojeg je μst = μk = μ

Blok koji u početnom trenutku miruje na podlozi, sve dok je horizontalna sila manja
ili jednaka graničnoj sili trenja mirovanja
F  st FN (1.7)
neće se gibati (vidi sl. 1.3a-c). Ako je sila veća od μst FN blok će se početi gibati, a za
održavanje stanja jednolikog gibanja, relativno malim brzinama, dovoljan je i manji iznos sile
prema jednadžbi (1.6).
v=0 v=0 v=0 v≠0
G G G G
F F F ≥μkFN
F=0

FTR = 0 FTR=F ≤ μstFN FTR=F = μstFN FTR = μkFN

FN FN FN FN

a) b) c) d)
Slika 1.3 Sila trenja između bloka i podloge ovisna o horizontalnom opterećenju
Na slici 1.3d predočen je slučaj u kojem jednadžba ravnoteže bloka u horizontalnom
smjeru 1.1 nije zadovoljena. Blok se jednoliko ubrzano giba u smjeru djelovanja horizontalne
sile F, a jednadžba gibanja je
maH   FH : maH  F  FTR  0 (1.8)
gdje je
aH – horizontalno ubrzanje bloka,

10
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

G
m (1.9)
g
masa bloka, a g gravitacijsko ubrzanje. Sila trenja je, kao i uvijek, usmjerena tako da nastoji
spriječiti relativno gibanje tijela u dodiru.
Značajnijim povećanjem brzine klizanja dolazi i do povećanja sile trenja. To se može
prikazati Stribeckovom krivuljom na slici 1.2b. Međutim, zbog jednostavnosti, ovdje će se,
ako se drugačije ne istakne, primjenjivati Coulombov model trenja μst = μk = μ (vidi sl. 8.2c).
Kut trenja je
FTR.gr  FN
  atan  atan  atan  (1.10)
FN FN
i predstavlja kut između granične reakcije podloge Rgr i normalne sile FN na slici 1.4a.

FTR.gr = μFN granična

vrijednost
sile trenja
Rgr R
FN
ρ
ρ ρ

a) b)
Slika 1.4 a) Kut trenja ρ i b) opći položaj reakcije podloge.
Vektor reakcije podloge R se mora nalaziti unutar konusa trenja s vršnim kutom 2ρ (vidi
sl. 1.4.b). To je grafički uvjet ekvivalentan nejednakosti (1.3).

1.1.2 Kosina
Na slici 1.5a je predočen blok težine G na kosini s poznatim faktorom trenja μ.
V

G G G

μ
FTR FN
R R
α α α
α

a) b) c)

Slika 1.5 a) Blok koji miruje ili se jednoliko giba po pravcu niz kosinu,
b) blok oslobođen veza i reakcija podloge rastavljena na komponente,
c) blok oslobođen veza s reakcijom veze.

11
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

Uvjeti ravnoteže bloka zapisani u koordinatnom sustavu x–y (sl. 1.5.b) su:

F x  0 : G sin   FTR  0 (1.11)

F y  0 : G cos   FN  0 (1.12)
gdje su
G – vlastita težina bloka,
FN – normalna sila i
FTR – sila trenja.

Iz jednadžbi (1.11) i (1.12) proizlazi

FTR
 tan  (1.13)
FN
što uz uvjet trenja, dan nejednažbom (1.3), daje
FTR  FN
tan       tan  (1.14)
FN FN
odnosno
. (1.15)
Svojstvo održavanja sustava u ravnoteži (u stanju mirovanja) isključivo silama trenja naziva
se samokočnost.
Na slici 1.5c predočen je blok oslobođen veza sa silama koje na njega djeluju:
vlastitom težinom G i reakcijom podloge R. Blok je u ravnoteži ako te dvije sile djeluju na
istom pravcu, istog su iznosa i suprotno usmjerene. Dakle, nužno je da je reakcija podloge
okomita.

Uvjet samokočnosti:
α≤ρ
G
G

αgr R
α
ρ

R
αgr=ρ
ρ

ρ
α
normala na kosinu
a) b)

Slika 1.6 Kosina: a) uvjet samokočnosti i b) granični kut samokočnosti.

12
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Na slici 1.6 je grafički predočen uvjet ravnoteže bloka na kosini. Kut nagiba kosine α ne smije
biti veći od kuta trenja ρ da bi se reakcija R nalazila unutar konusa trenja s vršnim kutom 2ρ.

1.1.3 Glatka kosina

Za ostvarivanje uvjeta ravnoteže na glatkoj kosini, blok se mora pridržavati silom. Neka
je pri tom sila F koja pridržava blok horizontalna (sl. 1.7a).

V
G G F
H
F F
μ=0 R α G
FN=R
α α α

a) b) c)
Slika 1.7 Glaka kosina: a) blok pridržavan horizontalnom silom,
b) blok oslobođen veza i c) plan sila

Uvjeti ravnoteže bloka (sl. 1.7b) su:

F H  0 : F  FN sin   0 (1.16)
i
F V  0 : G  FN cos   0 (1.17)
gdje je
G – vlastita težina bloka,
F – vanjska horizontalna sila koja djeluje na blok,
FN – normalna sila.

Iz jednadžbi (1.16) i (1.17) slijedi

F  G tan  (1.18)
što je očito iz pravokutnog trokuta sila na slici 1.5c, u kojem je ukupna reakcija jednaka
normalnoj sili.

13
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

1.1.4 Kosina – podizanje i spuštanje

V
G t. G
ons FT
v=k H F
F F FT
FN
μ R α
FN R ρ G
α α ρ
α
a) b) c)

Slika 1.8 Kosina: a) gibanje bloka uz kosinu, b) blok oslobođen veza i c) plan sila

Na slici 1.8a je predočen je blok koji se giba jednolikom brzinom uz kosinu.

Uvjeti ravnoteže bloka (sl. 1.8b) su:

F H  0 : F  FN sin    FN cos   0 (1.19)

i

F V  0 : G  FN cos    FN sin   0 (1.20)

gdje su
G – vlastita težina bloka,
F – vanjska horizontalna sila koja djeluje na blok,
FN – normalna sila i
FTR – sila trenja.

Iz jednadžbi (1.19) i (1.20) proizlazi

F  FN  sin    cos   (1.21)

i

G  FN  cos    sin   (1.22)

odnosno
F  cos   sin    tan 
  uz 1.10 
G cos    sin  1   tan 
. (1.23)
tan  tan 
  tan     
1  tan  tan 
Na taj je način sila potrebna da bi se blok gibao konstantnom brzinom uz kosinu

F  G tan      (1.24)
što je očito iz plana sila (sl. 1.8c). To je ujedno i gornja granična sila pri kojoj blok miruje na
kosini, uz pretpostavku Coulombovog trenja μst = μk = μ.

14
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

a) G FTR
G
F F F
FTR G
FN
R ρ
μ R
α=0 FN
F>0
ρ

b) G st. G
on FTR
v=k F
F F FTR α
FN
μ R
FN α G
α>0 R ρ
α ρ
F>0 α

c) G Samokočno: ρ ≥ |α| G
F FTR
F F
v=konst. FN
ρ-|α|
FTR α
μ FN R α ρ
α

α<0 ρ-|α| R G
ρ
F>0
α

d)
v =k G G
ons F
t. FTR
ρ < |α | |α|-ρ
F F ρ
μ α R FN
FN FTR
α R G α
α<0
ρ |α|-ρ
F<0
α

Slika 1.9 Gibanje bloka konstantnom brzinom: a) horizontalna podloga,

b) podizanje, c) spuštanje uz samokočnost i d) spuštanje bez samokočnosti

15
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

Za negativne vrijednosti kuta kosine blok se spušta niz kosinu. Ovisno o odnosu kuta
trenja i kuta nagiba mogu se razlikovati dva slučaja:
i)   F 0 (1.25)
kod kojeg je zadovoljen uvjet samokočnosti. Da bi se blok gibao konstanom brzinom niz
kosinu potrebno je na njega djelovati silom u smjeru gibanja (sl.8.9c) i
ii)   F 0 (1.26)
slučaj kod kojeg je blok potrebno pridržavati silom suprotnom od smjera gibanja (sl.8.9d). Ta
sila je donja granična sila mirovanja bloka na kosini.

1.1.5 Trenje klina u klinastom utoru

α α
FN FN
β

Slika 1.11 Klin težine G u klinastom utoru

Neka se klin težine G u utoru (sl. 1.11) giba konstantnom brzinom u uzdužnom smjeru
utora. Jednadžba ravnoteže klina u smjeru okomice je

F V  0 : G  2FN cos   0 (1.27)

gdje su
G – vlastita težina klina,
FN – normalne reakcije na dodirnim površinama,
 – polovina vršnog kuta klina i
  90   , (1.28)
odakle je normalna reakcija podloge
G
FN  . (1.29)
2 cos 
Sila trenja kod uzdužnog gibanja klina u utoru je
G 
FTR    2 FN    2  G (1.30)
2 cos  cos 
Uz kraći zapis

  (1.31)
cos 
jednadžba (1.28) postaje
FTR    G . (1.32)
Faktor   se naziva korigiranim faktorom trenja.

16
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

1.1.6 Stupanj djelovanja mehaničkog sustava

Stupanj djelovanja mehaničkog sustava, u nekom vremenu, je određen omjerom korisne
(dobivene) energije na izlazu iz sustava Ek i energije Eu uložene u taj sustav
Ek
 (1.33)
Eu
pri čemu je
Eu  Ek . (1.34)
Razlika uložene i korisne energije predstavlja energiju gubitaka
Eg  Eu  Ek . (1.35)
Na primjer, pri pokretanju iz stanja mirovanja do dosezanja određene brzine elemenata
mehaničkog sustava, u korisnoj energiji je i kinetička energija ubrzanih masa. Ta energija je
na kraju promatranog intervala zadržana u sustavu.

MEHANIČKI SUSTAV
Pu Pi

Pg
Slika 1.12 Ulazna, izlazna i snaga gubitaka u stacionarnom mehaničkom sustavu
Za stacionarne sustave, ukupan tok energije kroz granicu sustava u jedinici vremena jednak je
nuli. Energija koja ulazi u sustav izlazi iz njega u obliku korisnog rada ili gubitaka. Drugim
riječima, nema promjene energije zadržane u sustavu u obliku kinetičke i potencijalne
energije elemenata sustava. Brzine utjecanja i istjecanja energije predstavljaju snagu na ulazu
i izlazu iz sustava, te je
Pu  Pi  Pg  0 (1.36)
gdje je
Pu > 0 – snaga uložena u sustav,
Pi < 0 – snaga na izlazu (korisna snaga),
Pg < 0 – snaga gubitaka.
Za takve sustave je uobičajeno stupanj djelovanja definirati omjerom snaga
Pi
 (1.37)
Pu
a jednadžba (1.35) postaje
Pg  Pu  Pi  0 . (1.38)

Na slici 1.13 je predočen sustav užeta i nepomične koloture kojim se podiže teret
konstantnom brzinom vu = konst. Podizanje se izvodi ručnom silom Fr koja djeluje u smjeru
brzine užeta.
17
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

GRANICA MEHANIČKOG
SUSTAVA Pg<0

Pu=F·v>0
Pi=G·v<0
v
F
v
G

Podizanje tereta

Slika 1.13 Predznaci i tok snage pri podizanju tereta pomoću užeta i nepomične koloture
Ulazna snaga u sustav je
Pu  Fr  vu  0 . (1.39)
Dio snage se troši na trenje u ležajevima koloture i unutarnje trenje užeta te predstavlja
gubitke. Skalarni umnožak
Pi  G  vu  0 (1.40)
je korisna snaga podizanja tereta i izlazna je snaga u tom primjeru.
Pg  0

Pi  Fr  v u  0
v Pu  G  v  0
F

v G

Spuštanje tereta

Slika 1.14 Predznaci i tok snage pri spuštanju tereta pomoću užeta i nepomične koloture
Ako se isti sustav užeta i koloture upotrebljava za spuštanje tereta konstantnom brzinom
vu = konst., sa stanovišta čovjeka potrebno je „ulagati“ rad u taj proces. Međutim za mehanički
sustav na slici 1.14 ulazna snaga je snaga na strani tereta G
Pu  G  vu  0 (1.41)
dok se čovjek nalazi na izlaznoj strani i ručna sila Fr uz brzinu vu u suprotnom smjeru daje
izlaznu snagu
Pi  Fr  vu  0 . (1.42)

18
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Očito da je za spuštanje potrebna manja ručna sila nego za podizanje. Pri spuštanju tereta
ručnoj sili trenje pomaže, dok kod podizanja ručna sila mora savladavati i težinu tereta i sile
trenja.

1.1.7 Stupanj djelovanja za gibanje (pokretanje, pomicanje) bloka na kosini

i) podizanje bloka
1. način
Za podizanje bloka stalnom brzinom v=konst. uz kosinu (sl. 1.15a), izlazna snaga je po
apsolutnoj vrijednosti
Pi.p  G  v  G v sin  , (1.44)

dok je snaga koja ulazi u sustav

Pu.p  Fp  v  Fp v cos   G tan      v cos  (1.43)

gdje je  > 0 kut nagiba kosine. Stupanj djelovanja za podizanje je, prema definiciji (1.37),
Pi.p G v sin  tg
p    (1.45)
Pu.p G tg      v cos  tg     
2. način
Na slici 1.15b je predočen idealni sustav podizanja bloka uz glatku kosinu. Uz jednaku
težinu bloka G, nagib kosine  i brzinu bloka v, kao u sustavu s trenjem na slici 1.15a, ulazna
snaga idealnog sustava Pu.p.id jednaka je apsolutnoj vrijednosti izlazne snage stvarnog sustava
s trenjem Pi.p
Pu.p.id  Pi.p.id  Pi.p , (1.46)

iz čega proizlazi da je stupanj djelovanja za podizanje bloka uz kosinu jednak omjeru ulazne
snage idealnog i ulazne snage stvarnog sustava
Pi.p Pu.p.id Fp.id  v G tg v cos  tg
p      . (1.47)
Pu.p Pu.p Fp  v G tg      v cos  tg     

Pi.p
Pi.p.id
.
nst
.
o nst
G v=k
o G v=k
Pu.p Fp Pu.id Fp.id

Zanemareno
FTR α
α Pg trenje: η = 1

a) b)
Slika 1.15 Tok snage za podizanje bloka a) uz kosinu i b) glatku kosinu
19
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

ii) spuštanje bloka – bez samokočnosti

Na slici 1.16a je predočen blok koji se spušta niz kosinu stalnom brzinom v=konst. U
danom slučaju nije zadovoljen uvjet samokočnosti (1.26) i blok je potrebno pridržavati
horizontalnom silom F. Kut kosine je  < 0, a kut trenja    .
1. način
Izlazna snaga iz sustava je na strani sile F, koja djeluje suprotno od smjera gibanja, a po
apsolutnoj vrijednosti je
Pi.s  F  v  F v cos   G tan      v cos  , (1.48)

dok je snaga koja ulazi u sustav na strani vlastite težine bloka

Pu.s  G  v  G v sin  . (1.49)

Stupanj djelovanja za spuštanje bloka bez samokočnosti je, prema definiciji (1.37),

Pi.s G tg      v cos  tg     
s    (1.50)
Pu.s G v sin  tg 
2. način
Na slici 1.16b je predočen idealni sustav spuštanja bloka niz glatku kosinu. Težina
bloka, kut nagiba kosine i brzina bloka su jednaki kao u sustavu s trenjem na slici 1.16a.
Budući da ulazna snaga spuštanja u oba sustava, realnom Pu.s i idealnom Pu.s.id, potječe od
vlastite težine bloka G i jednaka je apsolutnoj vrijednosti izlazne snage idealnog sustava Pi.s.id
Pu.s  Pu.s.id  Pi.s.id , (1. 51)
stupanj djelovanja proizlazi iz omjera izlaznih snaga stvarnog i idealnog sustava

Pi.s P P F  v G tg      v cos  tg     
p   i.s  i.s  id   (1.52)
Pu.s Pi.s.id Pi.s.id F  v G tg  v cos  tg 

v =k Pu
ons v=k Pu.id
t. ons
G t.
Pi G
F Fs.id Pi.s.id
FTR
α Zanemareno
Pg α
trenje: η = 1

a) b)
Slika 1.16 Tok snage za spuštanje bloka niz kosinu a) bez samokočnosti i b) glatku kosinu

20
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

iii) spuštanje bloka – uz samokočnost

Za gibanje bloka konstanom brzinom niz kosinu, kada je zadovoljen uvjet samokočnosti
   , na blok treba djelovati silom F u smjeru gibanja (sl.8.17). Obje sile, težina G i
horizontalna sila F, daju pozitivnu snagu, snagu koja ulazi u sustav i troši se na gubitke trenja.
Stupanj djelovanja samokočnog sustava je
Pi.samokoč. 0
samokoč.    0. (1.53)
PuF  PuG PuF  PuG

PuG

v =ko G
nst.
F PuF

FTR
Pg

Samokočno: η = 0

Slika 1.17 Tok snage pri spuštanju bloka niz kosinu uz samokočnost

21
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

1.2 Navoji
1.2.1 Zavojnica
Na slici 1.18 je predočena jednostruka zavojnica na valjku, u kosoj projekciji i nacrtu, te
razvijeni plašt valjka.

ZAVOJNICA

P h - uspon
α – kut uspona

∅d2 d2 π

Slika 1.18 Jednostruka zavojnica, kut uspona α i uspon Ph na razvijenom plaštu valjka

1.2.1 Profil navoja

VALJAK
A

Ph TOKARSKI NOŽ
1 okr

Slika 1.19 Izrada navoja tokarenjem

Klasičan način izrade vanjskog navoja tokarenjem predočen je na slici 1.19. Na

cilindričnom obratku vrh tokarskog noža urezuje spiralu konstantnog uspona. Posmak noža je

22
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

sinkroniziran s okretom vretena obradnog stroja na način da jedan okret odgovara usponu
navoja Ph.
Oblik vrha tokarskog noža određuje profil navoja koji se narezuje. Na slici 1.20 su
predočeni teorijski i stvarni profil vanjskog metričkog navoja, s kotiranim osnovnim
dimenzijama. H/8

P
60°
H

∅d
∅d 2
∅d 3
H/4

VIJAK VIJAK

TEORIJSKI STVARNI
PROFIL PROFIL
Slika 1.20 Profil metričkog navoja
Osnova profila je jednakostraničan trokut visine H. Vrh profila snižen je za 1/8 visine, a zbog
smanjivanja zareznog djelovanja, podnožje profila, na stvarnom navoju, izvodi se s
polumjerom zakrivljenosti r=H/8. Takav navoj se, prema obliku profila, ubraja u šiljaste ili
oštre navoje.
Oznake i veličine karakterističnih mjera sklopa matice i vijka, s metričkim navojem, dane su
prema normi u [6].

d3
d2
d

Slika 1.21 Vanjski, srednji i unutarnji promjer navoja

23
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

Karakteristični promjeri navoja predočeni su na slici 1.21. Pri tom su

d – nazivni promjer koji odgovara vanjskom promjeru vijka,
d2 – srednji promjer i
d3 – unutarnji promjer ili promjer jezgre vijka.
Vanjski promjer i promjer jezgre vijka su veličine koje se mogu mjeriti, dok se srednji
promjer određuje računski.

Ph
αv
α
αn
d3π
d2π
dπ

Slika 1.22 Kutevi uspona na karakterističnim promjerima navoja

Na različitim promjerima navoja i kutevi uspona su različiti (sl.1.22). Stoga se pod kutem
uspona navoja podrazumijeva kut uspona na srednjem promjeru
Ph
  tan 1 . (1.54)
d2 π
Prema smjeru namatanja zavojnice navoji se dijele da desnovojne i lijevovojne (sl. 1.23).

ZAKRET

POMAK

DESNOVOJNI LIJEVOVOJNI

Slika 1.23 Smjer navoja

24
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

1.2.2 Viševojnost

P -korak

P
P h - uspon
P
α

∅d 2 d2π

Slika 1.24 Dvovojna (dvostruka) spirala

Na slici 1.24 je predočen valjak s dvije simetrično postavljene zavojnice. Udaljenost
između zavojnica, u aksijalnom smjeru, naziva se korak i označava s P. Uspon Ph je kod
dvostruke zavojnice dva puta veći od koraka.
Općenito, odnos između uspona i koraka navoja je
Ph  n P , (1.55)
gdje n označava vojnost. Na slici 1.25 predočen je trovojni, desnovojni trapezni navoj.

Ph
P
Trd ×P h(PP )
∅d 3
∅d 2

Slika 1.25 Trovojni trapezni navoj - desnovojni

25
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

1.3 Opterećenje elemenata s navojem

1.3.1 Sila zabijanja klina

Slika 1.26 Spoj poprečnim klinom – analogija vijčanom spoju

Na slici 1.26 predočen je rastavljivi spoj ostvaren s poprečnim klinom i predstavlja

analogiju s vijčanim spojem. Zabijanjem klina u utor svornjaka ostvaruje se sila pritezanja
elemenata koji se spajaju. Samokočnost klinaje uvjet da spoj i nakon prestanka djelovanja sile
zabijanja ostane pritegnut.
Za ostvarivanje osne sile u svornjaku FS, koja je ujedno i sila pritezanja spoja, potrebno
je na klin djelovati u vodoravnom smjeru silom zabijanja
FZ  Fs tan  K     Fs P , (1.56)
FK FTP

gdje je
ρK – kut trenja na kosini,
α – kut nagiba klina i
μP – faktor trenja između podloge i klina.

Prvi član na desnoj strani jednadžbe (1.56) je sila FK kojom je potrebno djelovati na klin da bi
se gibao stalnom brzinom uz kosinu kuta nagiba α i kuta trenja ρK, dok je drugi član sila trenja
na dodiru klina i podloge FTP.

26
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

1.3.2 Moment pritezanja

Pritezanje matice za ostvarivanje vijčanog spoja na slici 1.27 se može zamijeniti sa
zabijanjem klina na slici 1.26, s razlikom što se matica i vijak dodiruju po zavojnici sa
srednjim kutom uspona α i srednjim promjerom navoja d2, a dodir matice i podloge se
ostvaruje na kružnom vijencu.
KLJUČ ZA
PRITEZANJE
FR′
VIJAK

FR
MATICA

L
Slika 1.27 Vijčani spoj
Pomoću ključa za pritezanje na slici 1.27, ručnom silom FR, na kraku L, ostvaruje se moment
pritezanja matice
FR L  TP , (1.57)
a iz uvjeta ravnoteže momenata koji djeluju na maticu oko uzdužne osi vijka slijedi
TP  TN  TTP (1.58)
gdje je
TN – moment u navoju i
TTP – moment trenja na podlozi.
Zamišljena koncentrirana tangencijalna sila FT matice, predočena na slici 1.28, djeluje na
polumjeru d2/2 i daje moment navoja oko uzdužne osi vijka
d2
TN  FT , (1.59)
2
odnosno
d2
TN  FV tan   N    , (1.60)
2
gdje je
ρN – kut trenja pravokutnog (plosnatog) navoja,
α – kut uspona i
FV – osna sila u vijku.
Moment navoja je moment potreban za ostvarivanje sile u vijku i ne uključuje moment trenja
na podlozi.
27
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

FV
MATICA
FT
α

VIJAK

d 2/2
FT
FV

Slika 1.28 Ravnoteža matice na boku pravokutnog navoja – uz izvod momenta navoja TN

Pravokutni (plosnati) navoj predočen je na slici 1.29a. Ako profil navoja nije pravokutni
(sl. 1.29b), uobičajeno je korigirati faktor trenja μN prema jednadžbi (1.31)
N
   tan 1 .
cos 

FV FV β
FN
β

a) b)
Slika 1.29 Profil navoja a) pravokutni i b) s kutom nagiba boka β

Moment trenja na podlozi (sl. 1.30) je

TTP  FV P rP , (1.61)
gdje je
FV – sila u vijku,
μP – faktor trenja između matice i podloge i
rP – srednji polumjer sile trenja na podlozi.
Vrijednosti faktora trenja u navojima i na podlozi teško je procijeniti zbog nedovoljnog
poznavanja stanja dodirnih površina (hrapavost, tvrdoća, podmazivanje, ...) te zbog toga
predstavljaju parametre koji najviše utječu na pogrešku u određivanju momenta pritezanja.
28
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

FV
pd μp

POVRŠINA DODIRA Ad

dFTR.p=μp dA

dr
dA=r dr dϕ

r
S

dϕ

ϕ
du
dp
dv
Slika 1.30 Moment trenja na podlozi (dodiru matice i podloge)
Za polumjere hvatišta koncentriranih tangencijalnih sila uobičajeno se uzimaju srednje
vrijednosti jer pogreška, koja pri tom nastaje, značajno je manja od pogreške uslijed
nepoznavanja stvarne vrijednosti faktora trenja. Na taj način je na navoju uzet srednji
polumjer d2/2 (1.59), dok je na podlozi uzeta srednja vrijednost unutarnjeg i vanjskog
polumjera vijenca na kojem se ostvaruje dodir
du  dv
rP  (1.62)
4
gdje je
d u – unutarnji promjer površine dodira (promjer prolazne rupe za vijak), a
d v – vanjski promjer površine dodira (približno je jednak otvoru ključa S na slici 1.30).
Točniji polumjer hvatišta sile trenja na podlozi proizlazi iz pretpostavke o jednolikoj
raspodjeli dodirne sile. Uz prosječni dodirni tlak (sl. 1.30)
4F
pd  , (1.63)
π  d v2  d u2 

moment trenja iznosi

dv
2 2π
1
 pd  d v3  d u3  ,
2π
TTP  
du 0
pd r d  d r  r 
3 8
(1.64)
dA
2
dFN

a polumjer hvatišta sile trenja na podlozi je

29
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

2
d d 
1 u   u 
d d
3 3
d  dvdu  du dv
2 2
dv  dv 
rP  v 2 u 2  v 
3  dv  du 
. (1.65)
3  dv  du  3 1
du
dv
Moment pritezanja vijčanog spoja je prema (1.60), (1.31) i (1. 61)
d2
TP  FV tan        FV P rP , (1.66)
2
Jednadžba (1.66) vrijedi i u općem slučaju pokretanja vretena u stacionarnom pogonu.

1.3.3 Srednja vrijednost bočnog tlaka navoja

MATICA A1

VIJAK
β
FV
FN
β

AN

D1
AUK
∅D 1 H1 d2
∅d d

a) b) c)

Slika 1.31 Bočni tlak u navoju a) uzdužni presjek dodira matice i vijka (vretena),
b) bočni tlak i c) projekcija dodirne površine
Na slici 1.31a predočen je uzdužni presjek spoja vijka i matice s istaknutom zračnošću i
i dodirom na bokovima navoja.
Srednja vrijednost bočnog tlaka je, prema slici 1.31b,
FN F / cos  F
psr   V  V (1.67)
AN AUK / cos  AUK

gdje je
FN – normalna sila na bok navoja,
AN – poršina dodira navoja vijka i matice,
FV – sila u vijku,
a ukupna projicirana površina dodira navoja vijka i matice
AUK  k A1 (1.68)
gdje je
30
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

k – broj navoja u dodiru (sl. 1.31c),

 d 2  d12 
A1  d 2 π H1   π (1.69)
 4 
projicirana površina dodira na jednom navoju, a

d  d1
H1  (1.70)
2
nosiva dubina navoja. Broj navoja k se može izraziti kao omjer visine matice m i koraka P
m
k (1.71)
P
Na taj način jednadžba 1.67 postaje
FV P
psr  (1.72)
m d 2 π H1
5
Za metričke navoje nosiva dubina iznosi H1  P , a za trapezne H1  0,5P .
8
Kod navojnih vretena iznosi bočnih tlakova se, prvenstveno zbog uvjeta trošenja materijala,
kreću u vrlo niskim granicama. Kontrola na bočni tlak se provodi uz pretpostavku o
jednolikoj raspodjeli opterećenja po boku, zbog čega visina matice ne bi trebala biti veća od
2,5 nazivna promjera navoja.

1.4 Vijci za pritezanje

1.4.1 Normalno naprezanje u poprečnom presjeku (uzdužno opterećenog) vijka
Vijci za pritezanje se, u pravilu, smiju opterećivati samo uzdužnim silama i momentima
uvijanja kod pritezanja spoja. Opterećivanje poprečnim silama i momentima savijanja nije
dopušteno. Kod vijaka, kojih je stablo vijka (dio vijka bez navoja) većeg promjera od navoja i
dosjeda u provrt spajanih elemenata, dopušta se poprečno (odrezno) operećenje na stablu.
Uobičajeno je da se za prijenos poprečnih opterećenja oblikom, uz dosjedne vijke,
upotrebljavaju strojni elementi poput čahura, pera, zatika, nazubljenih elemenata i sl.

Aj As
d3 d
d
a) b)

Slika 1.32 Površina poprečnog presjeka vijka: a) površina poprečnog presjeka jezgre i
b) stvarna površina presjeka
31
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

Na slici 1.32a predočen je tehnički crtež poprečnog presjeka vijka na navojnom dijelu i
površina jezgre vijka je
d32 π
Aj  , (1.73)
4
dok je na slici 1.32b shematski predočena stvarna površina As na istom presjeku vijka. Stvarna
površina As predstavlja nosivu površinu vijka i veća je za 6 do13% od površine jezgre Aj
(tablica 8.2).
Tablica 8.2 Odnos stvarne površine poprečnog presjeka As i površine presjeka jezgre Aj
As
Metrički ISO normalni navoj Omjer površina
Aj
M4 1,13
M 16 1,09
M 64 1,06
Zbog toga se normalno naprezanje može računati na dva načina:
s obzirom na stvarnu površinu As
F
 (1.74)
As

i s obzirom na površinu jezgre Aj

F
 (1.75)
Aj
gdje je F uzdužna sila u vijku.
Za statički, uzdužno opterećene vijke za pritezanje, uobičajen je prvi način računanja
naprezanja pomoću stvarne površine As, dok se drugi način, pomoću površine jezgre Aj,
redovito primjenjuje kod proračunavanja navojnih vretena. Pri računanju amplitude
naprezanja dinamički opterećenih vijaka, neki se autori priklanjaju prvom načinu [12], dok
drugi [13] računaju s obzirom na površinu jezgre, navodeći razlog zarezno djelovanje u
korijenu navoja.

NE!
DIN 6918-C45
HRN M.B2.032

UPN
toplo valjani U-profil

FV

a) b)
Slika 1.33 Vijke za pritezanje je potrebno opterećivati osnim silama

32
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Da bi se spriječilo savijanje vijka pri spajanju standarnih toplo valjanih čeličnih profila
predviđena je upotreba prizmatičnih podložnih pločica prema slici 1.33b.

1.4.2 Opterećenje navojnog dijela u spoju

Kod vijčanih spojeva, zbog visokih iznosa deformacija, raspodjela opterećenja po visini
matice (i općenito dijela s unutarnjim navojem) nije jednolika. Tipičan primjer je vijčani spoj
s tlačnom maticom predočen na slici 1.34a. Povoljniji raspored opterećenja se može postići
primjenom matice s utorom (sl. 1.34b), vlačne matice (sl. 1.34c) ili kontinuiranom
(stožastom) promjenom visine navoja na matici (sl. 1.34d). Može se pretpostaviti da prvih 6
navoja prenosi opterećenje u spoju [1].

a) b) c) d)
Slika 1.34 Raspodjela (promjena) bočnog tlaka po visini matice: a) kruta (tlačna) matica,
b) matica s utorom, c) vlačna matica i d) rasterećeni prvi navoji smanjivanjem nosive dubine

1.4.3 Razaranje spoja vijka i matice

Ako je visina matice premala, tj. premali je broj navoja koji nose opterećenje, za dana
mehanička svojstva vijka i matice, tada navojni dio predstavlja opasno mjesto u spoju. Na
slici 1.35 predočena su dva načina razaranja. U prvom načinu (sl. 1.35a) je čvrstoća materijala
matice manja od čvrstoće materijala vijka, te dolazi do otkidanja navoja matice, dok je u
drugom (sl. 1.35b) čvrstoća vijka manja te se otkidaju navoji vijka. U oba slučaja je
naprezanje u vijku uzrokovano vlačnim opterećenjem spoja ispod čvrstoće vijka.

a) b)
Slika 1.35 Razaranje navoja a) matice i b) vijka
Povećanjem visine matice vijak postaje kritičan element spoja. Na slici 1.36 predočeni
su karakteristični opasni presjeci na vijcima s učestalošću loma na tim mjestima.

33
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

15%

20%
65%

a) b) c)

Slika 1.36 Lomovi vijaka prema učestalosti (opasni presjeci na vijku) [2]: a) na prvom
navoju spoja s maticom, b) na početku navojnog dijela i c) na prijelazu s glave vijka na tijelo

1.4.4 Potrebna dubina uvijanja

b1

Slika 1.37 Vijčani spoj, vijak u uvrtu s navojem, dubina uvijanja b1

Na slici 1.37 je predočen vijak uvijen do dubine b1 u uvrt s urezanim navojem. Da bi se
spriječilo razaranje navoja, preporučena dubina uvijanja čeličnih vijaka nazivnog projera d u
materijale različitih mehaničkih svojstava je
b1  d – u tvrde materijale poput čelika ili bronce,
b1  1, 25 d – u sivi lijev i
b1  2 d – u meke materijale poput bakra i aluminijskih legura.
Kod spojeva koji se često rastavljaju, uobičajeno je povećati dubinu uvijanja za 20%.
Približna jedbadžba za visinu matice m (dubinu uvijanja), kada se radi o istim materijalima
vijka i matice, je [1]
 d
m   0,175  0,065  d . (1.76)
 P

34
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

1.4.5 Moment pritezanja vijka – približne jednadžbe

Za normom dane vrijednosti geometrijskih veličina metričkih vijaka, iz jednažbe (1.66)
prozlazii približna jednadžba momenta pritezanja [12]
 d 
TP  FP  0,159 P  0,577  d 2  P P  , (1.77)
 2
gdje je
FP – sila pritezanja,
μ – faktor trenja na bokovima navoja,
μP – faktor trenja na podlozi,
d2 – srednji promjer navoja,
dP – srednji promjer površine nalijeganja glave vijka (matice) i
P – korak navoja, (vijci za pritezanje su najčešće jednovojni te se zbog toga umjesto
uspona Ph rabi korak P (P=Ph)),
Ako se pretpostavi da su faktori trenja na boku navoja i podlozi jednaki (   P ) jednadžba
(1.78) postaje
  d 
TP  FP  0,159 P    0,577d 2  P   , (1.78)
  2 
dok je najjednostavniji oblik jednadžbe momenta pritezanja, ako je pretpostavljen srednji
faktor trenja  0,12, za metričke vijke s normalnim navojem,
TP  0,17 FP d (1.79)
gdje je d nazivni promjer vijka.

U [1] je približna jednadžba, uz srednji faktor trenja bok navoja i podloge μ  0,2,
 d d 
TP  FP  0,16 P   2 P  . (1.80)
 2 
450
σpr, N/mm2
400
350
300
250
200
150
100
50
5 10 15 20 25 30 35 40
d, mm
Slika 1.38 Naprezanje vijka uslijed pritezanja

35
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

Prema [1], sila pritezanja se može približno odrediti iz dijagrama na slici 1.38. Radi se
uglavnom o vijcima koji se pritežu po osjećaju.
Sila pritezanja je tada
Fp   pr Aj (1.81)
gdje je
 pr – naprezanje vijka uslijed pritezanja, a
Aj – površine jezgre.
Za odgovornije konstrukcije, ili osjetljivije materijale, pritezanje se ostvaruje
momentnim ključevima, a vrijednosti momenata pritezanja su uglavnom dane normama u
tabličnom obliku [12,13].

1.4.6 Označavanje mehaničkih svojstava čeličnih vijaka i matica

Razred čvrstoće vijaka se označava s dva broja odvojena točkom X.Y. Prvi broj se
odnosi na računsku vrijednost vlačne čvrstoću materijala vijka
Rm  100  X , N/mm2 , (1.82)
dok se drugi odnosi na granicu tečenja
Y
Re   Rm , N/mm2 , (1.83)
10
U tablici 8.3 su, uz vlačnu čvrstoću i granicu tečenja, dane i vrijednosti istezljivosti čelika za
vijke.

Čvrstoća čelika za matice se označava jednim brojem. Taj broj odgovara najvećoj
oznaci čvrstoće vijka X koji, u spoju s maticom visine m  0,6 d, osigurava opteretivost spoja
do čvrstoće vijka. Na taj način je osigurano da pri preopterećivanju vijčanog spoja, na primjer,
matice 6 i vijka 6.8 dođe do loma vijka, a ne oštećivanja navojnog dijela na dodiru vijka i
matice.

36
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Tablica 8.3 Oznake mehaničkih svojstava materijala čeličnih vijaka DIN EN 20898 [12]
Vlačna Granica Istezljivost
Razred čvrstoća2) tečenja2)
Materijal i toplinska obrada
čvrtoće Rm ReL (Rp0,2) A5
N/mm2 N/mm2 % min
3.63) niskougljični čelici 300 (330) 180 (190) 25

4.63) 400 240 22

4.83) 400 (420) 320 (340) 14

različiti čelici s niskim i srednjim
5.6 500 300 20
sadržajem ugljika
5.83) 500 (520) 400 (420) 10

6.83) 600 480 8

8.8  M16 niskougljični čelici s legirnim 800 640 12

dodacima (npr Bor, Mn, Cr) ili
8.8 > M16 čelici sa srednjim sadržajem 800 (830) 640 (660) 12
ugljika
9.8  M16 kaljeni i popušteni 900 720 10
čelici s niskim1) i srednjim
sadržajem ugljika i legirnim
dodacima,
10.9 1000 (1040) 900 (940) 9
legirani čelici
ili čelici sa srednjim sadržajem
ugljika kaljeni i popušteni
1080
12.9 legirani čelici kaljeni i popušteni 1200 (1220) 8
(1100)
1)
oznake čvrstoće vijaka iz niskougljičnog čelika legiranog borom moraju biti podcrtane
npr. 10.9
2)
u ( ) su dane minimalne vrijednosti prema normi, kada odstupaju od računske
vrijednosti
3)
dopuštena je uporaba čelika za automate uz S  0,34 %, P  0,11 % i Pb  0,35 %

37
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

1.4.7 Elastični elementi, paralelni i serijski spoj

Na slici 1.39 predočen je dijagram sila – produljenje za linearno elastični element.

F, N
F =cx

c
1
F

ϕ
x x, mm

Slika 1.39 Dijagram sila – produljenje linearno elastičnog elementa

Sila u elementu je proporcionalna produljenju x
F cx (1.84)
a koeficijent proporcionalnosti c u N/m se naziva konstantom krutosti. Graf funkcije F(x) se
naziva elastičnom karakteristikom elementa. U slučaju linearno elastičnog elementa, na slici
1.39, to je pravac kroz ishodište. Ako se drugačije ne napomene, pretpostavit će se da su
elementi linearno elastični.

c1 c2 ce
F F

x1 x=x1+x2 x

SERIJSKI SPOJ OPRUGA Opruga ekvivalentne krutosti

a) b)

Slika 1.40 Serijski spoj opruga

Na slici 1.40a predočen je serijski spoj dva elastična elementa (dvije opruge) krutosti c1
i c2. Ako se spoj elastičnih elemenata zamijeni samo jednim elementom (sl. 1.40b), koji ima
jednaku karakteristiku kao i spoj, tada se on naziva ekvivalentnim, a njegova krutost
ekvivalentnom krutošću ce. Pomak hvatišta sile F jednak je zbroju produljenja opruga u spoju
x  x1  x2 (1.85)
što za jedinično opterećenje (F=1) i (1.84) daje
1 1 1
  . (1.86)
ce c1 c2
38
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Na isti način, poopćenjem za r opruga u serijskom spoju, ekvivalentna krutost je

r
1 1
 , (1.87)
ce i 1 ci
gdje je ci krutost i-te opruge.
x
x
c1 c1 F1
F F

c2 c2 F2

PARALELNI SPOJ OPRUGA

a)

ce.p
F

Opruga ekvivalentne krutosti

b)
Slika 1.41 Paralelni spoj opruga
Na slici 1.41a predočen je paralelni spoj dva elastična elementa krutosti c1 i c2. Pomaci
krajeva opruga su jednaki dok je, zbog uvjeta ravnoteže, sila F jednaka zbroju sila u
elementima
F  F1  F2 , (1.88)
što za jedinični pomak krajeva opruga (x=1) i (1.84) daje
ce  c1  c2 . (1.89)
Poopćenjem za r opruga u paralelnom spoju ekvivalentna krutost je
r
ce   ci . (1.90)
i 1

39
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

1.4.8 Krutosti vijka i podloge

Na slici 1.42 predočen je štap okruglog konstantnog presjeka A, duljine L iz materijala
modula elastičnosti E.

F
AE, l

F
AE
ce 
l
Slika 1.42 Ekvivalentna krutost okruglog štapa konstantnog presjeka
Normalno naprezanje u svakoj točki štapa opterećenog osnom silom F je
F
 (1.91)
A
Ako je l produljenje štapa uslijed djelovanja sile, onda je
l
 (1.92)
l
relativno produljenje ili deformacija. Hookeov zakon za jednosno stanje naprezanja je
  E , (1.93)
iz čega proizlazi
AE
F l . (1.94)
l
Ekvivalentna krutost štapa na slici 1.42 je
AE
ce  (1.95)
l
dok se AE naziva aksijalnom krutošću štapa.

AnEv AjEv

l1 l2

Slika 1.43 Uz krutost vijka

Na slici 1.43 je predočen vijak za pritezanje s maticom. Elastičnost dijela vijka od glave
do matice može se prikazati kao serijski spoj elastičnog stabla aksijalne krutosti AnEv i duljine
l1 i navojnog dijela aksijalne krutosti AjEv i duljine l2.

40
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Površina poprečnog presjeka stabla vijka je

d 2π
An  (1.96)
4
gdje je d nazivni promjer, dok je Aj površina jezgre. Pretpostavka da navoj ne doprinosi
značajno krutosti navojnog dijela. Iz (1.87) i (1.95) proizlazii krutost vijka

1 1  l1 l2 
   . (1.97)
cv E  An Aj 

Uobičajeno je da se krutosti dijela glave vijka, dijela vijka ispod matice i elastičnost matice
uračunaju na slijedeći način

1 1  0, 4 d l1 l2 0,5 d 0, 4 d 
      . (1.98)
cv Ev  An An Aj Aj An 

Navedene elastičnosti odgovaraju redom 1., 2. i 5. članu desne strane jednadžbe.

∅de

∅dv
∅du

ls
∅d

∅dp

a) b)
Slika 1.44 Krutost podloge a) napregnuti, elastično defirmirani dio podloge (Röscherov
konus) i ucrtane silnice b) zamjenska zamišljena elastična čahura
Na slici 1.35a je predočen vijčani spoj kojim su pritegnute dvije ploče koje predstavljaju
podlogu u spoju. Osjenčani volumen je napregnuti i elastično deformirani dio podloge kojeg
se elastično djelovanje može zamijeniti s čahurom ekvivalentne krutosti (sl. 1.35b)
A z Ep
cp  (1.99)
ls
gdje je
Ep – modul elastičnosti podloge,
ls – debljina spoja, a površina poprečnog presjeka zamjenske čahure je

41
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

π 2 2 π
 4  d v  d u   d r
8
d v  d r  d v   x  12  1 , d r  d v
 
Az   (1.100)
π 2 2

 4
 dr  du  , dr  dv
pri čemu je
d u – promjer prolazne rupe za vijak,
d v – vanjski promjer površine dodira glave vijka (matice) s podlogom,

ls d v
x3 (1.101)
d r2
i
 dp , d p  d v  ls
dr   (1.102)
d v  ls , d p  d v  ls
računski promjer podloge ovisan o stvarnom promjeru podloge d p.

1.4.9 Dijagram vijak – podloga

PRITEGNUTO SILOM OPTEREĆENO RADNOM

PRIJE PRITEZANJA
FP SILOM FR
FR
ls

ep

FR
ev

a) b) c)
Slika 1.45 Vijčani spoj a) otpušteno stanje, b) pritegnuti spoj osnom silom FP i
c) spoj opterećen radnom silom FR
Na slici 1.45 predočen je vijčani spoj: a) u otpuštenom stanju (prije pritezanja),
b) pritegnut silom pritezanja FP i c) dodatno opterećen radnom silom FR. Kada se
karakteristike vijka i podloge (sl. 1.46a i b) ucrtaju u zajednički dijagram, predočen na slici
1.46c, takav se dijagram naziva dijagram vijak – podloga. Karakteristike vijka i podloge se
sijeku u točci koja odgovara pritegnutom spoju. Vijak se, pod djelovanjem sile pritezanja FP,
produljio za ev, u odnosu na stanje prije pritezanja, a podloga se skratila (sabila) za ep.

42
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

VIJAK PODLOGA VIJAK - PODLOGA

Karakteristika vijka
F, N F, N F, N
cv cp Pritegnuto stanje
FP 1 FP 1 FP Radna sila: FR=0
+ = Karakteristika podloge

ev e, mm ep e, mm ev ep e, mm

a) b) c)
Slika 1.46 Dijagram vijak-podloga pritegnutog vijčanog spoja
U pritegnutom stanju (sl. 1.45b) je
Fv  Fpod  FP , (1.103)
gdje je
Fv – sila u vijku, a
Fpod – sila u podlozi.
Za spoj opterećen radnom silom na slici 1.45c, jednadžba ravnoteže spoja je
Fv  Fpod  FR (1.104)

F, N
Fe(F0,2) e
F, N
Fd

Fd

FR
FR

FP
F’

F’
Fv

FP
F pod

ev e, mm ev ep e, mm
e
e v’ e p’

a) b)
Slika 1.47 a) Dijagram vijak-podloga pritegnutog vijčanog spoja opterećenog radnom
silom FR i b) slični trokuti uz izvod faktora dodatne sile u vijku
Na slici 1.47a je predočen dijagram vijak – podloga opterećenog spoja. Vijak je pod
djelovanjem radne sile dodatno produljen za e, dok se sabijanje podloge smanjilo za isti iznos.
Na taj način je ukupno produljenje vijka

43
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

ev  ev  e , (1.105)
dok je ukupno skraćenje podloge

ep  ep  e (1.106)
Sila u vijku je povećana u odnosu na pritegnuto stanje i iznosi
Fv  FP  Fd (1.107)
gdje je Fd dodatna sila u vijku, dok je sila u podlozi smanjena za F’
Fpod  FP  F  (1.108)
pri čemu je
FR  Fd  F  . (1.109)
S Fe (Fp0,2) je označena sila u vijku koja uzrokuje naprezanje na granici tečenja i ne smije se
prekoračiti.
Iz sličnosti trokuta na slici 1.47b proizlazi
Fd e F e
 i  , (1.110)
FP ev FP ep
te je
FP e  Fd ev  F ep , (1.11)
odnosno
ev
F  Fd , (1.112)
ep
što uvršteno u (1.108) daje
ev e e
FR  Fd  Fd  v p Fd . (1.113)
ep ep
Iz (1.113) slijedi
ep
Fd  FR   o FR (1.114)
ev  ep
gdje je
ep
o  (1.115)
ev  ep
osnovni faktor povećanja sile u vijku.
Na slici 1.48 predočena su dva vijčana spoja s različitim načinom uvođenja radne sile u
spoj. U osnovnom načinu opterećivanja spoja (sl. 1.48a) sile djeluju u ravninama nalijeganja
glave vijka i matice. U tom načinu opterećivanja radna sila dodatno, vlačno, opterećuje vijak i
rasterećuje, tlačno, opterećenu podlogu.
44
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

n =1 n ⋲0,8
FR FR

n·ls
p

ls

ls
FR FR

a) b)
Slika 1.48 Faktor uvođenja radne sile u vijčanom spoju: a) osnovni n =1 i
b) konstrukcijski primjer n ≈ 0,8

U konstrukcijskom primjeru na slici 1.48b zbog geometrije, načina opterećivanja i

elastičnosti elemenata u spoju, dolazi do pomaka zamišljenih hvatišta radne sile prema
unutrašnjosti spoja. Samo dio podloge unutar hvatišta sila se rasterećuje, dok se preostali dio
podloge dodatno sabija i doprinosi povećanju elastičnosti vijka u spoju (sl. 1.49). Omjer
udaljenosti zamišljenih hvatišta i debljine spoja ls naziva se faktorom uvođenja sile n.
FR FR
Efektivna
elastičnost
podloge
n·ls

n·ls
ls

ls

Doprinos
elastičnosti
vijka
(1-n)·l s

FR FR
a) b)
Slika 1.49 Efektivna elastičnost podloge i vijka uslijed faktora uvođenja radne sile
Korigirani dijagram vijak – podloga uslijed utjecaja faktora uvođenja sile predočen je na
slici 1.50. Krutost dijela podloge izvan hvatišta sile u serijskom je spoju s krutošću vijka, što
rezultira omekšavanjem vijka, dok je efektivni elastični dio podloge skraćen i utječe na
otvrdnjavanje podloge. Pri tome je
ev.k  ev  1  n  ep (1.116)
korigirano produljenje vijka, a
ep.k  n ep (1.117)
korigirano skraćenje podloge.

45
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

F, N

Fd
FP

FR
FR

F’

Fv
F pod
ev ep e, mm
e v+(1-n)·e p n·e p

Slika 1.50 Korigirani dijagram vijak – podloga, utjecaj faktora uvođenja sile
Na taj način dodatna sila u vijku je
Fd   FR (1.118)
gdje je
  n o (1.119)
faktor povećanja sile u vijku.
Smanjenje sile pritezanja uzrokovano je plastičnom deformacijom na dodirnim
površinama spoja (slijeganjem, sjedanjem, popuštanjem spoja). To su površine na mjestima
međusobnih nalijeganja svih elemenata u spoju: ispod glave vijka i matice, ispod podložnih
pločica, na razdjelnim povšinama te na površini dodira navoja matice i vijka. Veći broj
hrapavijih površina u spoju doprinosi i većem smanjenje sile pritezanja.
F, N

FP0
ΔF P

Fd

FP
FR

FR
F’

Fv
F pod

Δe

ev ep e, mm

Slika 1.51 Smanjenje sile pritezanja uslijed plastične deformacije na mjestima dodira
elemenata spoja
Gubitak dijela sile pritezanja (sl. 1.51) je
ΔFP  FP0  FP (1.120)
gdje je
FP0 – sila pritezanja prije i
FP – nakon slijeganja spoja.
46
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Uobičajeno je za ukupni iznos slijeganja spoja

Δe  Δ  ev  ep  (1.121)

uzeti zbroj iskustvenih vrijednosti slijeganja na navedenim površinama, koji je ovisan o

ukupnoj debljini spoja [12]. Smanjenje sile pritezanja je tada
Δ  ev  ep  Δe
Δ FP  FP  . (1.122)
ev  ep 1 1

cv cp
Utjecaj krutosti podloge na povećanje sile u vijku je predočen na slici 1.52. Uz jednaku
krutost vijka, silu pritezanja i radnu silu koja opterećuje spoj u oba slučaja, dodatna sila u
vijku će biti veća kad je podloga mekana (sl. 1.52a). Analitički to proizlazi iz jednadžbe
(1.114) za osnovni faktor povećanja sile.

Mekana podloga: cp1 Kruta podloga: cp2>cp1

F, N F, N
cv
1 cv
1
FV1>FV2
cp2
F d1

F d2
FR
1
FP FP FR
F v1

cp1 F v2
1

e, mm e, mm
a) b)
Slika 1.52 Utjecaj krutosti podloge na silu u vijku a) mekana podloga i b) kruta podloga
Na slici 1.53a predočen je dijagram vijak – podloga kada radna sila dosegne graničnu
vrijednost kod koje je sila u podlozi jednaka nuli. Za svako povećanje radne sile iznad te
vrijednosti dolazi do odvajanja naležnih površina spoja (sl. 1.53b).

F, N F, N
F R=F V
F R=F V

FP FP

e p’=0 e, mm zračnost e, mm
a) b)
Slika 1.53 Rasterećenje podloge (Fpod=0) a) granična sila i b) zračnost
Na slici 1.54 predočen je slučaj u kojem radna sila tlačno opterećuje spoj. Podloga se
dodatno sabija, dok se vijak rasterećuje.
47
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

F, N

F’
FR
FP

FR
Fd

F pod
Fv
ev ep e, mm
e
e v’ e p’
Slika 1.54 Dijagram vijak – podloga: tlačna radna sila
1.5 Navojna vretena
1.5.1 Proračun čvrstoće navojnih vretena
Navojna vretena su, u pravilu, opterećena normalnim silama i momentima uvijanja.
Opterećivanje vretena poprečnim silama i momentima savijanja treba izbjegavati. Proračun se
provodi za zamišljeni štap, okruglog presjeka, koji odgovara jezgri navojnog vretena. U
presjeku navojnog vretena poznata je unutarnja normalna sila F i unutarnji moment uvijanja
T. Normalno naprezanje uslijed normalne sile F je
F
 (1.123)
Aj
gdje je
d32 π
Aj  (1.124)
4
površina poprečnog presjeka jezgre vretena. Smično naprezanje uslijed momenta uvijanja T je
T
 (1.125)
Wp
gdje je
d33 π
Wp   0, 2 d33 (1.126)
16
polarni moment otpora poprečnog presjeka jezgre vretena.
Reducirano naprezanje na površini zamišljenog valjka u tom presjeku, prema energijskoj
teoriji čvrstoće, mora biti manje od dopuštenog naprezanja

 red   2  3 2   dop (1.127)

Uvjet čvrstoće prema jednadžbi 1.127 mora biti zadovoljen u svim presjecima vretena.

48
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

Određivanje dopuštenog naprezanja, ovisno o načinu dinamičkog opterećivanja vratila:

1. način
Iz Smithovog dijagrama za materijal vretena je potrebno odrediti dinamičke izdržljivosti
za vlak/tlak, vidi npr. [6]. Dopušteno naprezanje vretena je
 DN   
 dop    DI  (1.128)
Spotr  Spotr 
gdje je
 DN – dinamička izdržljivost za čisti naizmjenični ciklus,
 DI – dinamička izdržljivost za čisti istosmjerni ciklus i
S potr – potrebna sigurnost.

2. način
Za materijal vratila očitati dopuštenu vrijednost naprezanja pri vlačno/tlačnom
opterećenju za čisti naizmjenični ciklus (npr. tablice [6]).
 dop   dopIII (1.129)
3. način
Najkonzervativniji način određivanja dopuštenih naprezanja za opću grupu čelika iz
kojih se izrađuju vratila [1]. Vrijednosti dopuštenih naprezanja ovisna o vlačnoj čvrstoći
materijala prema tablici 8.4.
Tablica 8.4 Dopuštena naprezanja navojnih vretena prema [1]

Istosmjerno opterećenje Naizmjenično opterećenje

Trapezni navoj  dop  0, 2 M  dop  0,13 M

Kosi (pilasti) navoj  dop  0, 25 M  dop  0,16 M

* za standardne materijale vretena kojih je vlačna čvrstoća:  M  500  600 N/mm2

Postupak kontrole čvrstoće vretena:

1. Osloboditi vreteno veza.

2. Izračunati i ucrtati opterećenje.
3. Skicirati dijagrame unutarnjih normalnih sila i momenata uvijanja.
4. Odrediti opasne (kritične) presjeke.
5. Za svaki opasan presjek izračunati, iz poznate normalne sile i momenta uvijanja,
normalno i smično naprezanje, izračunati reducirano naprezanje i usporediti s
dopuštenim.

49
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

1.5.2 Kontrola visine matice

Bočni tlak, prema jednadžbi (1.72), na dodiru navojnog vretena i matice ne smije prijeći
dopuštenu vrijednost
FP
p  pdop . (1.130)
d 2  H1 m
Odatle proizlazi osnovni uvjet za visinu matice
FP
m1  . (1.131)
d 2  H1 pdop
Ako se vretenu vodi isključivo naslanjanjem na maticu (uklještenje), dodatni uvjet je
minimalna visina matice potrebna za vođenje vretena
m2  2,5 d , (1.132)
gdje je d nazivni promjer vretena.
Potreba visina matice je
m  max(m1 , m2 ) (1.133)
Napomena: u tom slučaju dodatni uvjet (1.132) je vrlo često prevladavajući. Međutim, za
druge slučajeve oslanjanja vretena 2,5 d je gornja granica visine matice, jer iznad te
vrijednosti se ne može osigurati ravnomjerna raspodjela tlaka po visini.
Matice za čelična vretena se uobičajeno izrađuju iz materijala s dobrim kliznim svojstvima, na
primjer iz sivog lijeva ili bronce. Dopušteni tlakovi su
 2...7 N/mm2  SL
pdop   (1.134)
5...15 N/mm  CuSn
2

50
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

1.5.3 Izvijanje prizmatičnih štapova

Opterećivanje vitkih prizmatičnih štapova tlačnim silama, vodi k opasnost od gubitka
stabilnosti štapa. Na to utječe: (i) geometrija štapa, (ii) materijal iz kojeg je izrađen (modul
elastičnosti), (iii) način na koji je oslonjen i (iv) opterećenje. Štap je potrebno promatrati kao
gredu. Na slici 1.55 predočena su dva modela koja, oslanjanjem, odgovaraju navojnim
vretenima.
F
F EI EI

l=L l/2=L
a) b)
Slika 1.55 Mehanički modeli izvijanja štapa, tipični za navojna vretena a) na dva oslonca:
osno-pomičnom i nepomičnom i b) s uklještenjem i osnom silom na slobodnom kraju

w (x ) EIy My=Fw
F F
x

w
y x x Nx=-F
l
z
a) b)
Slika 1.56 Uz izvod diferencijalne jednadžbe savijanja grede
Neka je s w(x) označen progib grede na mjestu x prema slici 1.56a. Diferencijalna jednadžba
savijanja grede prema (sl. 1.41b) je
d2w
M y   EI y (1.135)
d x2
gdje je
E – modul elastičnost,
Iy – minimalni osni moment tromosti poprečnog presjeka grede i
My  Fw (1.136)
moment savijanja, gdje je
F – osna sila.

Iz jednadžbi (8.12) i (8.13) slijedi homogena diferencija jednadžba drugog reda s konstantnim
koeficijentima
d2 w F
 w0 (1.137)
d x 2 EI y
Pripadana karakteristična jednadžba je
F
2   0, (1.138)
EI y

51
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

a rješenja karakteristične jednadžbe su

F
 1,2   i   i . (1.139)
EI y

Rješenje jednadžbe (1.137) se može zapisati

w  x   C1e1x  C2e 2 x (1.140)
ili u obliku
w  x   A cos  x   B sin  x  (1.141)
gdje je
F
  abs   1   abs   2   . (1.142)
EI y

Iz rubnih uvjeta i jednadžbe (1.141) slijedi konstanta integracije A i uvjet za 

w  x  0   0 : 0  A cos   0   B sin   0   A  0
(1.143)
w  x  l   0 : 0  B sin   l   sin   l   0   l  k π, k  Z

Vrijednost k=1 daje prvu formu izvijanja (poluval sinusoide)

Fkr π
 (1.144)
EI y l

gdje je Fkr kritična sila izvijanja, a jednadžba elastične linije izvijenog štapa (grede)
π 
w  x   B sin  x  . (1.145)
l 
Kritično naprezanje je
Fkr EI y π
2
EAi 2 π 2 Eπ 2
 kr     2 (1.146)
A Al 2 Al 2 
gdje je
l
 (1.147)
i
vitkost štapa, a
Iy
i (1.148)
A
polumjer inercije površine poprečnog presjeka štapa.
Jednadžba (1.146) je jednadžba Eulerove hiperbole predočene na slici 1.57a. Iznad granice
proporcionalnosti p (sl. 1.57b) modul elastičnosti materijala štapa opada te zbog toga
pokusima utvrđene vrijednosti kritičnog naprezanja, označene točkama na dijagramu sl.1.57a,
odstupaju od hiperbole.

52
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

kratki
σkr srednje dugi štapovi σ E1
dugi 1

Tetmajerov pravac σP
σ0
E1<E
σT
k Eulerova hiperbola
1 E
σP
1

λT λP λ ε

Slika 1.57 Ovisnost kritičnog naprezanja o vitkosti štapa, b) tangentni modul elastičnosti
Jednostavan način interpolacije mjerenih podataka, u tom području, je Tetmajerov pravac,
kojeg je negativni koeficijent smjera
0 p
k (1.149)
p
gdje je
E
p  π (1.150)
p
vitkost štapa koja odgovara kritičnom naprezanju jednakom granici proporcionalnosti.
Jednadžba Tetmajerovog pravca je
 kr   0  k  (1.151)
gdje je  0 pokusom dobivena veličina.
Za štapove kod kojih kritično naprezanje po Tetmajeru prelazi granicu tečenja  T  Re kaže
se da su kratki i za njih je kritično naprezanje jednako granici tečenja materijala
Eπ 2
  p  Euler:  kr.Eul  (1.152a)
2
T    p  Tetmajer:  kr.Tet   0  k (1.152b)

  T  kratki štapovi: kr.k.š.   T . (1.152c)

gdje je
0 T
T   (1.153)
0 p p
granična vitkost za kratke štapove.
Kod navojnih vretena takvi slučajevi nisu česti pa je uobičajeno da se kontrola na izvijanje
provodi za područja   p i   p prema jednadžbama (1.152a) - Euler i (1.152b) –
Tetmajer [1].

53
Vijci i navojna vretena N. Kranjčević

1.5.4 Proračun navojnih vretena na izvijanje

1 2

lmax

lmax
F F
a) b)

Slika 1.58 Načini uležištenje navojnih vretena

Na dodiru vretena i matice, jednako kao i u ležajevima, postoji zračnost. Time je
omogućen zakret elastične linije vretena oko poprečnih osi u osloncima.
Kada se radi o dvostranom uležištenju, sve dok su zakreti uslijed izvijanja manji od mogućih
kutnih pomaka u osloncima, mehanički model vretena odgovara modelu na slici 1.55a.
Ako je pak vreteno vođeno samo maticom, radi se o slučaju uklještenja. Bez obzira što postoji
zračnost, vreteno će se, zbog necentričnosti opterećenja i nesavršenosti stvarnog sustava,
nagnuti kao kruto tijelo i ukliještiti, nakon čega elastični model izvijanja potpuno odgovara
modelu na slici 1.55b.
Budući da je za izvijanje najnepovoljnije kada su duljine izvijanja najveće, primjereno je u
proračunu uzeti maksimalne duljnine lmax predočene na slici 1.58
Polumjer inercije za kružni poprečni presjek štapa, koji odgovara jezgri vretena, promjera d3
Iy d34 / 64 d32 d3
i    (1.152)
A d32 / 4 16 4

te je za slučaj izvijanja na slici 1.58b (2) vitkost vretena

lmax 4lmax
  , (1.153)
i d3
a 1.58a (1)
2lmax 8lmax
  (1.154)
i d3
U [12] su dane vrijednosti za proračun na izvijanje vretena iz S235:
p  105
(1.155)
 kr.Tet   0  k   310  1,14

54
N. Kranjčević Vijci i navojna vretena

te vretena iz E295 i E355:

p  89
(1.156)
 kr.Tet   0  k   335  0, 62

potrebni faktori sigurnosti za vitka vretena (   p - Euler) su

Spotr.Eul  3...6 (1.154)

dok su za srednje duga vretena (   p - Tetmajer)

Spotr.Tet  2...4
(1.155)
Za usporedbu, prema [1] su za vretena iz E295 i E355 (Č.0545 i Č.0645):
p  90
(1.156)
 kr.Tet   0  k   350  0, 6
Negativni koeficijent Tetmajerova pravca je
k  0, 6 N/mm2 , (1.157)
odsječak Tetmajerova pravca na ordinati
 0  350 N/mm2 (1.158)
i granica tečenja
 T  340 N/mm2 . (1.159)
Za čelik je modul elastičnosti
E  210000 N/mm2 , (1.160)
pa je odgovarajuća granica proporcionalnosti
E π2 210000 π 2
p    244 N/mm2 , (1.161)
p 2
902

a granična vitkost za kratke štapove

0 T 350  340
T  p   90  8,5 . (1.162)
0 p 350  244

Potrebne sigurnosti, kod kontrole na izvijanje, ako su vretena vitka (   p - Euler)

 kr E π 2
SEul   2  Spotr.Eul  2, 6...6 (1.163)
 
odnosno za srednje duga vretena (   p - Tetmajer):

 kr  0  k 
STet    Spotr.Tet  1, 7...4 (1.164)
 

55