Filozofski ivot

Natjecanje iz filozofije 2009.

godine

ju je Dravno povjerenstvo za provedbu natjecanja iz filozofije. Konani je popis literature izgledao ovako:

I ova je godina bila natjecateljska za mnoge

nae srednjokolce koji se imaju prilike ogledati u razliitim znanostima i disciplinama, a
maturanti i u filozofiji. Ve tradicionalno, devetu godinu za redom, organizatori natjecanja
iz filozofije su Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatsko filozofsko drutvo. Isto tako, i
ovogodinje je natjecanje, kao i sva ona ranija, pruilo sjajnu priliku da nai srednjokolci
prodube svoja saznanja o filozofiji, proire
vidike izvan podruja koja se obrauju u redovnoj nastavi, ogledaju se s vrnjacima te
steknu nova iskustva. Uz ove konstante koje
su obiljeavale sva dosadanja natjecanja, natjecanje 2009. godine ipak je bilo i natjecanje
novina i promjena.
Najvea izmjena odnosila se na koncepciju
natjecanja, tj. njegov prvi dio. Do sada je taj
dio bio rezerviran za unaprijed zadane pojmove koji su uglavnom slijedili temu natjecanja,
a ove je godine na mjesto pojmova doao test
koji je pokrivao odreeni dio gradiva za kojeg
se smatra da je obraeno u redovitoj nastavi.
Test za sve razine natjecanja su sastavili Hrvoje Juri i Bruno urko, a opi je dojam i
uenika i mentora da je bio primjeren dobi natjecatelja, a opet dovoljno zahtjevan da poslui kao izvrstan kriterij za njihovo rangiranje
pa i eliminaciju onih slabije pripremljenih.
Promjene su se dogodile i u vremenu i mjestu odravanja dravnog natjecanja. to zbog
probne dravne mature a to zbog priprema za
IPO (Meunarodnu filozofsku olimpijadu),
dravni se susret odigrao ve u oujku i to u
Zadru, a ne vie u Crikvenici koja je do sada
bila filozofska i logiarska destinacija broj
jedan. Uz to, od ove su godine predsjednik
Dravnog povjerenstva Bruno urko, a tajnica je savjetnica Ksenija Matu, koji su na tim
mjestima zamijenili Ivana Bekavca Basia i
savjetnicu Natau Vuli.
Tema ovogodinjeg natjecanja koja se protezala na svim njegovim razinama bila je Iskustvo. Ovu temu, kao i literaturu kojom bi se
ona pokrila, predloio je iril oh, a usvojilo

kolsko natjecanje
1. Platon, Fedon, 96a103a (Platon, Fedon,
prijevod: Koloman Rac, uvod i biljeke:
Jure Zovko, Naklada Jurii, Zagreb 1996.,
str. 103114);
2. Platon, Drava, 506c519a (Platon, Drava, prijevod: Martin Kuzmi, uvod i redakcija: Jure Zovko, Naklada Jurii, Zagreb
1997., str. 259272);
3. Aristotel, Metafizika (Aristotel, Metafizika,
prijevod: Tomislav Ladan, Hrvatska sveui
lina naklada, Zagreb 1992., str. 17);
4. Aristotel, Druga analitika, 19. poglavlje
(Aristotel, Organon, prijevod: Ksenija Ata
nasijevi, Kultura, Beograd 1970., str.
356359).
Meuupanijsko natjecanje
1. Aurelije Augustin, Ispovijesti, knjiga osma
(Aurelije Augustin, Ispovijesti, Kranska
sadanjost, Zagreb,1973., str.157178);
2. David Hume, Istraivanje o ljudskom razumu, odjeljak VII (David Hume, Istraivanje o ljudskom razumu, Naprijed, Zagreb 1988., str.112129);
3. Auguste Comte, Teaj pozitivne filozofije
(Vladimir Filipovi, Novija filozofija zapada, Matica hrvatska, Zagreb 1962., str.
211219).
Dravno natjecanje
1. Immanuel Kant, Prolegomena za svaku
buduu metafiziku, drugi dio, od 14 do
38 (Immanuel Kant, Dvije rasprave, Matica hrvatska, Zagreb 1953., str. 5179);
2. Eugen Fink, Uvod u filozofiju, sedmo
poglavlje (Eugen Fink, Uvod u filozofiju,
Matica hrvatska, Zagreb 1998., str. 7788,
127138);
3. William James, Raznolikosti religioznog is
kustva, tree predavanje: Stvarnost nevienog (William James, Raznolikosti religioznog iskustva, Naprijed, Zagreb 1990.,
str. 3652);

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

810

4. Jean Baudrillard, Simulakrum i simulacija,

prvo poglavlje: Precesija simulakruma
(Jean Baudrillard, Simulakrum i simulacija, naklada DAGGK, Zagreb 2001., str.
745).
Poznavanje i razumijevanje zadane literature
temelj je uspjeha u drugom dijelu natjecanja,
onom u kojemu uenici piu esej na zadanu
temu. Veliku pomo uenicima i mentorima
bila je jo jedna novina, naime, sve su kole
mogle dobiti skeniranu literaturu. To je iskorijenilo muke traenja tee dostupnih tekstova, posebice u manjim mjestima gdje je filozofska literatura u knjinicama malobrojna, a
broj pojedinih primjeraka vrlo ogranien.
kolska natjecanja odrala su se 6. veljae
2009., a gradivo testa je obuhvaalo razdoblje
do helenizma. Uenici su rjeavali test od sedam pitanja koja su sveukupno nosila maksimalno 20 bodova:
1. to je hilozoizam i koja ga je filozofska
kola prva nauavala? Nabroji takoer
predstavnike te kole.
2. Objasni znaenje Heraklitova pojma logos!
3. Tko u povijesti filozofije prvi uvodi pojam
sila? Kako taj filozof pojanjava djelovanje sile i koja su za njega etiri praelementa?
4. Tko je tvrdio da elejski problem beskonane djeljivosti nije toan, ve da cijepanje
zastaje kod nedjeljivih, nerazrezivih estica? Kako se nazivaju te nedjeljive estice?
Pojasni ukratko to uenje.
5. Navedi i objasni dva elementa Sokratove
metode uvjeravanja.
6. Platon razlikuje tri dijela due, a svakom
od njih je primjerena jedna vrlina. Nabroji
dijelove due i odgovarajue vrline.
7. Aristotelova definicija tragedije postala je
klasinom definicijom tragedije. Kako ona
glasi?
Drugi dio kolskog natjecanja ispitivalo je poznavanje zadane literature kroz pisanje eseja
za kojeg su bile ponuene tri teme, a uenici
su se demokratski odluili za jednu od njih.
Teme eseja za kolsko natjecanje iz filozofije
bile su:
1. Metafizike pretpostavke Platonove usporedbe o pilji i njezine spoznajnoteorijske
implikacije.
2. Aristotelovo shvaanje uloge iskustva u
znanostima i umijeima.
3. Slinosti i razlike u Platonovu i Aristotelovu shvaanju iskustva i spoznaje.
Ovisno o broju maturalnih razreda, svaka je
kola imala odreenu kvotu, tj. najvei mo-

Filozofski ivot

gui broj natjecatelja koje, prema rang-listi

najuspjenijih na kolskom natjecanju, moe
prijaviti na meuupanijsku razinu. Taj je dio
natjecanja odran ve 29. veljae, tako da su
uenici morali brzo prionuti na savladavanje
filozofske literature te na ponavljanje gradiva koje je obuhvaalo povijest filozofije do
prosvjetiteljstva. Bitno je napomenuti da su
se razine natjecanja nadograivale jedna na
drugu, tako da je na natjecanju vie razine u
obzir dolazilo i gradivo i literatura niih razina, drugim rijeima, kako je natjecanje napredovalo gradivo je postajalo sve sloenije i
obimnije. Na meuupanijskom je natjecanju
uenike doekao ovaj test:
1. Koji filozof razvija ideju jednakosti svih
ljudi i prvi priznaje robove za ljudska
bia? Kojoj je filozofskoj koli pripadao?
2. Koji filozof, odnosno filozofska kola,
obnavlja Demokritov atomizam? Objasni
bitnu novost koju oni uvode u atomistiki
nauk.
3. Objasni Plotinov sustav emanacije.
4. Objasni razliku izmeu ekstremnog nominalizma i ekstremnog realizma, te navedi predstavnike ovih dvaju filozofskih
gledita.
5. Kojeg se hrvatskog filozofa smatra preteom suvremene filozofske hermeneutike
i kako se zove njegovo glavno djelo?
6. Pojasni to su to natura naturans i natura naturata kod Giordana Bruna?
7. Nabroji i pojasni etiri vrste idola kod
Francisa Bacona.
8. Ren Descartes daje etiri pravila metode. To su:?
9. Objasni to su supstancija, atributi i modusi kod Barucha de Spinoze.
10. Pojasni sentencu Homo homini lupus
Thomasa Hobbesa.
Kao i na kolskoj razini, i ovdje se maksimalno moglo osvojiti 20 bodova s tim da su ve na
samom testu uenici imali priliku vidjeti koliko bodova nosi pojedino pitanje. Nakon to
su testovi ispravljeni, napravljena je selekcija
meu uenicima. Pisanju eseja imalo je pravo
pristupiti 50% najbolje plasiranih uenika uz
preduvjet da su rijeili minimalno 50% testa
(tj. osvojili barem 10 bodova). I opet se, meu
onima koji su doli do te razine, demokratski
birala tema eseja izmeu tri ponuene:
1. Vjera i znanost: dva razliita iskustva svijeta (Augustin Comte).
2. Slinosti izmeu Humeovog empiristikog i Comteovog pozitivistikog pristupa
pitanju iskustva.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

811

3. Slinosti i razlike Aristotelova i Comteova

shvaanja odnosa izmeu znanosti i iskustva.
Dravno natjecanje iz filozofije i logike odr
avalo se ranije no ikad prije, tonije od 21.
do 23. oujka 2009. Natjecatelji, njihovi mentori te lanovi dravnog povjerenstva bili su
smjeteni u hotelu Kolovare u Zadru, a domain natjecanja bila je gimnazija Vladimira
Nazora. Na sveanom otvaranju na zadarskom
Filozofskom fakultetu, nakon prigodnog glazbenog programa, imali smo prilike uti pozdravne govore predsjednika Hrvatskog filozofskog drutva Pave Bariia te predstavnika grada, fakulteta i kole domaina. Odmah
nakon toga uenici su pristupili prvom dijelu
natjecanja, tj. rjeavanju sljedeeg testa:
1. Iako se protivi vjerskom i crkvenom fanatizmu, Voltaire nije zagovornik ateizma, nego zagovara deizam. Pojasni to
za Voltairea znai deizam.
2. Objasni Rousseauovo shvaanje prirodnog stanja i drutvenog ugovora te, u
drugom koraku, usporedi to s Hobbesovim shvaanjem prirodnog stanja i drutvenog ugovora.
3. Objasni Bokovievu poziciju dinamistikog atomizma te je, u drugom koraku, usporedi sa stajalitem antikih atomista (Leukip, Demokrit) i Epikura.
4. Kant navodi dvije formulacije kategorikog imperativa (bezuvjetne zapovijedi
uma). Navedi te dvije formulacije.
5. Kantov pojam kriticizma znai kritiko
preispitivanje samoga uma, odnosno zah
tjev umu da pred sudom uma samoga
odredi svoje mogunosti i granice. Toga
se Kant poduhvatio u svoja tri djela, ija
se intencija moe izraziti trima pitanjima
koja se slijevaju u pitanje to je ovjek?. Navedi naslove tih djela i njima
odgovarajua pitanja.
6. Objasni Hegelovo shvaanje panlogizma
(apsolutnog idealizma).
7. Pojam voluntarizam (Volja predstavlja
gospodara, a intelekt slugu) vezuje se
uz jednog modernog mislitelja i njegovo
glavno djelo. Povei ime tog mislitelja s
njegovim glavnim djelom.
8. Prema Kierkergaardu, ovjek sam bira i
odreuje stil svoga ivljenja. Kierkegaard stoga razlikuje nekoliko stilova ivota. Navedi ih i ukratko objasni.
9. Pojasni Nietzscheovo razlikovanje izmeu dionizijskog i apolonskog elementa u
kulturi.
10. Objasni pojmove otuenja i razotuenja
kod Marxa?

Filozofski ivot

Test je obuhvaao gradivo povijesti filozofije zakljuno s Marxom, naime, procijenjeno

je da vie od toga nije moglo biti obraeno u
sklopu redovne nastave s obzirom na datum
odravanja dravnog natjecanja.
Uenici koji su uspjeno savladali i ovu prepreku i plasirali se na pisanje eseja, za temu
su izabrali Finkov pojam svijeta i Baudrillardov pojam zbilje dodirne toke. Druge dvije ponuene teme bile su: Znanost i iskustvo
(Aristotel, Kant, Comte) te Pitanje religioznog iskustva kod Augustina, Comtea i Jamesa. Marljivi lanovi povjerenstva i mentori
iji se uenici nisu plasirali do ove razine natjecanja procjenjivali su kvalitetu eseja, tako
da su 22. oujka u poslijepodnevnim satima
objavljeni i rezultati. Petero najbolje plasiranih natjecatelja pristupilo je usmenom dijelu
ispita. Bodovi dobiveni na usmenom dijelu
pribrojili su se dotad osvojenim bodovima i
tako se saznalo tko su tri najbolje plasirana
natjecatelja na ovogodinjem natjecanju. Bile
su to: 1. mjesto Monika Herceg (Srednja
kola Petrinja, mentor: Radmila Brigljevi),
2. mjesto Matea Milju (Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb, mentor: Katarina
Stupalo) i 3. mjesto Lucija Butkovi (VII.
gimnazija, Zagreb, mentor: Marija Kovai).
Osim ovog konanog poretka na nacionalnom natjecanju, rezultati eseja omoguili su
najbolje plasiranim uenicima da pristupe i
kvalifikacijama za Meunarodnu filozofsku
olimpijadu koja se ove godine odravala u
Helsinkiju. Literatura je bila istovjetna onoj
za nacionalno natjecanje, a kandidatima su
bile ponuene sljedee teme:
1. I. Kant: The reason does not derive its laws
(a priori) from nature; on the contrary, the
reason prescribes them to it. (Der Verstand
schpft nicht seine Gesetze (a priori) aus
der Natur, sondern sie ihr vorschreibt.);
2. E. Fink: The World is too close to us, if we
are in it; on the other hand, it is too distant
from us, more than any thing. (Einerseits
ist uns die Welt zu nah, insofern wir in ihr
sind; andererseits ist sie uns zu weit, weiter
als irgendeiner Gegenstand.)
3. J. Baudrillard: The illusion is not possible
anymore, since even the reality is not possible. (Die Illusion ist nicht mehr mglich,
weil die Wirklichkeit nicht mehr mglich
ist.)
Uenici su izabrali posljednju temu, a pisanje
eseja na stranom jeziku proteglo se do veernjih sati, tako da je neizvjesnost o plasmanu
u Finsku potrajala do sljedeeg dana kad su
objavljeni i pobjednici ovog dijela natjecanja.
Bili su to: Mario Klarin Petrina (Gimnazija
Vladimira Nazora, Zadar, mentor: Jasenka
Vei) i Vedran Mandi (I. Gimnazija, Za-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

812

greb, mentor: Dunja Marui) koji su dijelili

prvo mjesto s jednakim brojem bodova.
Sveano zatvaranje odrano je u novootvorenom kampusu Zadarskog sveuilita gdje su
svi natjecatelji i mentori dobili pohvalnice i
zahvalnice za svoj rad i uspjeh, a najbolji i
nagrade. Odrani su i prigodni govori u kojima su posebno bili istaknuti doajeni natjecanja iz filozofije i logike te njihov doprinos
u posljednjih 12 godina. Prisutni su posebno
uivali u igrokazu Tales kojega su izvele uenice niih razreda osnovne kole te u kratkom
filmu o filozofiji za djecu pod nazivom Mala
filozofija. Opi je dojam da se radi o vrlo
uspjelom natjecanju i u sadrajnom i u organizacijskom smislu.
Dunja Marui Brezeti

Simpozij Multikulturnost:
filozofijski i drutveni aspekti
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 8. i 9.
svibnja 2009. odran je simpozij Multikul
turnost: filozofijski i drutveni aspekti.
Simpozij su organizirali Udruenje studenata
filozofije te Klub studenata sociologije Diskrepancija i na njemu su sudjelovali studenti
iz Zagreba, Splita i Beograda, uz dvoje pozvanih profesora koji su svakog dana odrali
uvodna predavanja.
Izlaganje arka Puhovskog poelo je razradom osnovnih problema multikulturnosti:
kako se ponaati u, prema klasinim moralnim teorijama paradoksalnom, poloaju kada
se druga stajalita priznaju kao druga ali ne
i kao pogrena te kako odgovoriti na zahtjev
svake pojedinane kulture za univerzalno
u? Ponueni odgovor na to pitanje bilo je
razraunavanje s temeljnom pretpostavkom
multikulturizma, da nepripadanje kulturi nije
mogue, uz zanemarivanje kulture kao produkta socijalizacijskog terora. Intervencija
kroz vie kultura, interkulturnost, i uvid kako
izvanredna stanja koja uvode stratifikaciju zasnovanu na identitetu onemoguuju jednostavan povratak u graansko-liberalnu poziciju,
otvaraju samo jedan izlaz: obranu temeljnog
ljudskog prava na ivot, bez uvijek prateeg
prava na dostojanstvo, koje kulturama doputa da neku vrijednost nadrede ivotu.
Ivana Gaanovi tematizirala je pojmove
kulture i identiteta unutar polja antropologije. Osjeaj krivnje antropolog zbog zloupo
trebe esencijalizacije tih pojmova odigrao
je kljunu ulogu u prokazivanju kulture kao

Filozofski ivot

drutveno-historijskog konstrukta, odnosno

identiteta kao hibridne kategorije. Meutim,
suvremeno ukljuivanje tih pojmova u politiku, gdje postaju neizbjeni, zahtijeva odgovor
na pitanje smije li se dopustiti njihova institucionalizacija.
Izlaganje Marijane Filipeti usredotoilo se
na pojam tolerancije, polazei od knjige M.
Walzera On toleration. Tolerancija je u razliitim drutveno-povijesnim konfiguracijama
zahtijevala razliite nositelje i njihov odnos.
Osnovna asimetrinost tog odnosa tako bi trebala biti kompromisni odgovor i na situaciju
dananjeg sukoba moderniteta i postmoderniteta, njihovih sila sastavljanja i rastavljanja,
odreivanja i ruenja granica.
Hrvoje Ryznar izloio je kritiku multikulturizma kod Briana Barryja. Za poetak, nejasno
je u kolikoj mjeri multikulturizam proizvodi
svoj vlastiti problem, tj. koliko je opravdano
pretvarati identitet neke grupe u kulturni identitet. Kad se pak provodi politika zasnovana
na tom identitetu usmjerena prema autonomiji, primjerice asimetrini federalizam kojeg
zagovara W. Kymlicka, pokazuje se kako ona
teko titi i odrava kulturu, ve vie odrava
mo nad nainom ivota pojedinca.
Borna Plee ponudio je pregled multikulturne
politike. Ona se javlja u dravama s povijeu
sukob ili se umjetno stvara u postkolonijalnim dravama. Meutim, od prvotnog progresivnog istupa, takva politika postaje problem
jer sve to pokuava uiniti ini u postojeim
okvirima tih drava. Umjesto paralelizma,
ponuen je dugotrajni pristup integrativne i
inkulzivne edukacije.
Na primjeru kompanije United colors of Benetton, Maja Opaak prikazala je korporativni multikulturizam: razliitost se euforino
prikazuje u globalnoj perspektivi stvaranja
profita. Ova je kompanija svojim reklamama
htjela podii svijest o razliitostima, ali su one
zavrile u stereotipnim ili tek estetsko kontroverznim prikazima. Uz prateu socijalnu
neodgovornost takvih kompanija, multikulturizam je kritiziran s ljevice kao kulturna
logika kapitalizma (S. iek), iako su drugi
teoretiari (npr. W. Kymlicka) pokazali kako
je takvo jednostrano svoenje, prvenstveno u
povijesnoj perspektivi, pogreno.
Drugi dan simpozija otvorio je Milan Mesi
upozoravanjem na razliku injeninog stanja
multikulturnosti te politikog i teorijskog diskursa multikulturizma. Taj se diskurs pojavio nakon to su iekivanja modernistikih
drutvenih teorija i praksi koja su oekivala
homogenizaciju unutar drava i na globalnoj
razini, oslabljivanje partikularnosti i asimilaciju imigranta ostala neispunjena. Usprkos
nedavnim pokuajima diskreditiranja, ustra-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

813

javajui problem multikulturnosti jo uvijek

zahtijeva jedan kritiki i transformativni oblik
multikulturizma.
Aleksandar Radni, prihvaajui formulaciju
B. Barrya kultura nije opravdanje, pokazao je kako moralno opravdanje neke prakse
samim njezinim postojanjem u nekoj partikularnoj kulturi ne osporava moralni univerzalizam, ve zapravo odrie svakoj kulturi
kapacitet za promjenu.
Alen Sueska usporedio je mogunosti multikulturizma i liberalizma u samoostvarenju
pojednica. Iako je i propagirana jednakost
ansi u liberalizmu iluzorna, multikulturizam
onemoguuje individualnost jer heterogenizacijom okviri pojedinih kultura ovruju i
postaju teko nadmaivi. Odabir u ovom sluaju treba biti odabir manjeg zla, liberalizma,
ali sa stajalita Rortyevog liberalnog ironista,
tj. biti svjestan kontingencije liberalnog drutva, jezika i sebstva.
Luka Ostoji predstavio je neke konzervativne protuargumente multikulturizmu. Tako se
ugroavanje Zapadne civilizacije pripisuje i
intelektualcima koji su se uvijek osjeali otueno od te civilizacije, pa su htjeli prigrabiti
politiku mo kako bi je promijenili: kako za
saveznike uzimaju potlaene skupine, nakon
propasti projekta s proletarijatom, poeli su
braniti potlaene kulture. Konzervativci u
tome vide duh viktimizacije i pozitivnu diskriminaciju prokazuju kao pogreno rjeenje.
Temeljni je problem taj to izmeu politike
koncepcije multikulturnosti i njezinog ozbiljenja nastaje diskrepancija.
Zavrno izlaganje koje je pripremio adi
Sanuri nudilo je usporedbu projekta multikulturizma s restauracijom Kosog tornja u
Pisi: kada se toranj poeo previe naginjati
restauracijski radovi izvedeni su tako da toranj bude dovoljno nagnut da bude zanimljiv,
ali ne i potpuno stabilan. Prema primjerima
netolerancije u Hrvatskoj, SAD-u i Izraelu,
antagonizam razliitih grupa dri se na rubu
sukoba te, ako doe do ozbiljnih ekonomskih
problema, incident moe pokrenuti dogaaje
ija e jedina izvjesna posljedica biti profit
jedne interesne skupine.
Komentar Milana Mesia kako se on naao
jedini u borbi protiv tenji ostalih sudionika
da odbace multikulturizam i prihvate interkulturizam i/ili liberalizam moe se odbaciti
prihvaajui injenicu da su studenti uspjeli
organizirati simpozij kojemu cilj nije bio tek
apologija njegove tematike. Izlaganja i diskusije pokazale su dobru upuenost sudionika
i u konkretne situacije koje je multikulturna
politika proizvela ili s kojima se tek mora sresti i u teorijsku pozadinu ovog diskursa. Kako
i u dogaajima koji su se odvijali u blizini

Filozofski ivot

ovog simpozija, tako su i na njemu samom

studenti pokazali vanost kritikog odnoenja
prema drutvenoj stvarnosti te praksama koje
je odravaju i opravdavaju kao neizbjenu.
Krunoslav Petruni

4th International Conference

on Philosophy
Atenski institut za obrazovanje i istraivanje
(AT.IN.E.R) organizirao je etvrtu po redu
konferenciju International Conference on
Philosophy. Konferencija je odrana u Ateni,
od 1. do 4. lipnja 2009., u predivnom hotelu
na brdu Lycabettus koji ima pogled na Akropolu i centar Atene. Simpozij je zamiljen kao
presjek svih filozofskih disciplina od metafizike, logike, politike filozofije, grke filozofije do filozofije uma itd. Sudionici su velikim
dijelom bili iz SAD-a, a bilo je i sudionika iz
Japana, Tajvana, Australije, Kanade, eke,
Ujedinjenog Kraljevstva, Turske i Hrvatske.
Prva dva dana bila su odreena za znanstvena izlaganja, trei je organizirana arheoloka
tura po Ateni, a etvrti obilazak otoka u blizini Atene.
Ovaj znanstveni skup otvorili su predsjednik
Atenskog instituta Gregory T. Papanikos i
njegov potpredsjednik Nicholas Pappas koji
su svima zaeljeli dobrodolicu.
Izlaganja su zapoela dvjema paralelnim sekcijama izlaganja. Prvu paralelnu sekciju otvorila je D. Gatzia (Sveuilite Akron, SAD) s
naslovom The Individual Variability Problem. Osnovna tema ovog rada bila je problematika objektivnosti i subjektivnosti boja.
Objektivnost boja Gatzia je definirala time da
su boje neovisna svojstva fizikih objekata.
Problem koji nastaje, s obzirom da je odreivanje boja stvari vezano za nae vizualno
iskustvo, je da e i pluralist kao i fizikalist
biti suoen s istim potekoama a to je da e
morati biti voljan podrati nespoznatljive
injenice boja. Nasuprot tome, subjektivizam boja porie da postoje obojani objekti i
zadrava se na tome da se iskustvo boja moe
objasniti iskljuivo subjektivnim terminima.
Problem koji se tu uoava je da slino djelovanje u normalnih subjekata donosi individualnu varijaciju boja. S. Suman (Sveuilite
u Zagrebu) predstavila je rad Philosophy
of Better Tomorrow: Hope in Day and Night Dreams. Tema ovog rada su Freudova i
Blochova razmiljanja o nadi i snovima. Dok
je Freudova nada predstavljena samo kroz

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

814

none snove, nije svjesna nada niti see izvan

nonih snova, Blochova nada u dnevnim snovima prisutna je u ovjeku kroz cijeli ivot,
ona mijenja njegovo danas i donosi mogue
bolje sutra. Nada u dnevnim snovima prekorauje samog subjekta jer pomou nje mi
gradimo nae zajednitvo, drutvene strukture
koje ovise o nama te nae vlastite mogunosti
i ostvarenja. Nada dnevnih snova je blochovski opisana kao izvor iz kojeg ljudska sr izvire, ali i kao sredstvo pomou kojeg doseemo
ono jo-ne-postalo u nama. W. L. Lai (Sveuilite Hokkaido, Japan) s radom Homeostasis
and the Robustness of Mental Content iznio
je teoriju o odstupanju sadraja i pozvao se na
Fodorovo rjeenje koje tvrdi da mentalne reprezentacije (predodbe) nisu samo trenutani objekti vjerovanja, nego ine domenu nad
kojom mentalni procesi operiraju. Takoer je
izjavio da su snovi stimulusi nae stvarnosti i
da, u usporedbi s iluzijom, snovi vode neemu, oni vode krajnjem ispunjenju.
Druga paralelna sekcija poela je s izlaganjem J. G. Keller (Sveuilite Purdue u Indianopolisu, SAD) The Practise of Dialogue. A
Socratic Example koji je govorio o Sokratovom pristupu dijalogu i ispitivanju sugovornika. Potom je uslijedio J. Mintof (Sveuilite
Newcastle, Australija) s naslovom The Examined Life: Outline of a Neo-Socratic Argument. Jednako kao i prethodnik pozvao se na
Sokrata i njegovu tvrdnju da bi svatko trebao
uloiti maksimum svog truda inei sebe mudrijim koliko je mogue i da je stoga filozofija esencijalna. Mintof propituje koliko je to
danas mogue, te se tako poziva i na rjeenja
koja nude P. Singer i R. Gaita.
Trea sekcija izlaganja poela je s izlaganjem
D. Vazquez Hernandez (Sveuilite UNAM,
Meksiko) naslovljenim Reason in Check:
The Skepticism of Sextus Empiricus u kojem tvrdi da nijedan filozof jo nije uspjeno osporio sistem Sextusa Empiricusa. Neke
teze su govorile da je ova vrsta skepticizma
nerjeiva, no izlaga tvrdi da postoje dvije
osnovne vjetine u Sextusovim Obrisima pironizma. Jedna od njih je da osnovna definicija skepticizma ima paradoksalan karakter.
Druga se fokusira na pet metoda Agrippe I.
da metode imaju, kao i sistemi, sposobnost za
repozicioniranje u svakoj prilici, pa je stoga
nemogue opravdati skeptiku zato on treba
napustiti svoj skepticizam. Jo je zakljuio
da je Sextusov pironizam praktian, skladan
i konzistentan. C. Behme (Sveuilite Dalhousie, Kanada) s radom How Cartesian is
Cartesian Linguistics? objasnila je da je kartezijanska lingvistika kovanica koju je smislio Chomsky kad je ustvrdio da je njegova
misao ukorijenjena u kartezijansku tradiciju.
Naglasila je i razliku izmeu vienja jezika

Filozofski ivot

kod Chomskog i Descartesa, te branila Descartesovo stajalite da sve ideje moraju biti
formirane od uroenih sposobnosti razuma.
M. Matsuo (Sveuilite Hokkaido, Japan) u
radu Philosophical Approach to the Disputes
Over Global Warming Science osvrnuo se na
osporavajue stavove o globalnom zatopljenju te o slabom odazivu filozofa da sudjeluju
u takvim raspravama i doprinose toj temi. M.
Palaek (Sveuilite Hradec Kralove, eka)
je u izlaganju Cognitive Science and Methodology of Social Sciences naveo u kratkim
crtama neke razlike izmeu spoznajne znanosti i drutvenih znanosti.
Sljedea sekcija izlaganja nastavila je s radom M. Matthis (Sveuilite Lamar, SAD)
The Social Foundations of the Ethical in
Kierkegaards Idea of Existence. Pozivajui
se na Kirkegaardovo djelo Concluding Unscientific Postscript to Philosophical Fragments
ispituje drutvene temelje etikog koje kod
Kierkegaarda imaju religiozno ishodite. G.
Ozdoyran (Sveuilite Ankara, Turska) u ra
du Re-reading Kants Antinomies from
Psychoanalytic Perspective: iek, Copjec and
Cutrofello istrauje postoji li legitimna
mogunost za ponovno itanje Kantovih argumenata o antinomijama s psihoanalitike
perspektive. Pritom se poziva na ieka i njegove argumente na tu temu, kao to su spolna razlika, izofrenija, paranoja, a sve kako
bi pokazao da su karakteristike Kantovog
subjekta, prikazane u prvoj Kritici, takoer
podrane i od psihoanalitike teorije.
J. Danes (Sveuilite Hradec Kralove, eka)
u radu Aristotle Contra Plato on Tragedy
with Respect to Civic Education iznio je
razliita vienja tragedije. Platon je tragediju
opisao kao demokratsku instituciju mase koja
je potkupljena tiranskom sklonou gledalita
(publike), emu proturjei Aristotelova tvrdnja da publika kao graansko kolektivno tijelo ima i kolektivnu inteligenciju i, drugo, da
je publika otvorena za uvjeravanje i kultiviziranje u vidu emotivne katarze. J. L. Huang
(Academica Sinica, Taiwan) izlae na temu
Democracy and Law in Platos Statesman
291303. Govorio je o Platonovom Dravniku te kako je taj rad nacrt cjelokupne Platonove demokratske teorije koja stoji nasuprot
njegovoj ideji o kralju filozofu. Izlaganje S.
Nettletona (Univerzitet Macquarie, Australija) Loving Egoistically je izazvao najobilniju i najduu raspravu koja se preselila i na
hodnike. U ovom radu Nettleton se poziva na
radikalnog filozofa Max Stirnera i na njegov
nihilistiki egoizam kojime opravdava individualni izbor kao jedini mogui autoritet. Pri
tom je jedino bitno kako ovaj ivot najbolje
protraiti i uivati u njemu. Drugi ljudi su

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

815

samo posjedi za iskoritavanje i tako je svaki

ljudski odnos baziran na eksploataciji.
Drugi dan konferencije imao je blai ritam,
jer su neki iz nepoznatih razloga odustali od
dranja izlaganja iako su bili prisutni, vjerojatno jer je publika prvi dan bila raspoloena
za raspravu pa se neki nisu usudili izai pred
taj sud.
J. Surber (Sveuilite Denver, SAD) u radu
The Milindapanha (Questions of King Milinda): The Encounter between Greek and
Buddhist Philosophy navodi kako je Milindapanha prvi dokumentirani susret izmeu
grkih i budistikih filozofskih pogleda. Ovo
djelo je pisano kao dijalog izmeu budistikog redovnika i uenika Nagasene, kao i ono
baktrijskog kralja Milinde ili Menandera na
grkom. Rad se dotaknuo i nekih usporedbi
izmeu grke i budistike ontologije. T. Yamada (Hokkaido University, Japan) je spomenuo
da je prije ove konferencije bio u posjetu Filozofskom fakultetu u Zagrebu i prisustvovao
simpoziju u Rijeci. Ovdje je odrao izlaganje
naslovljeno Dynamic Logic of Propositional
Commitments. I. Stefanovic (Sveuilite Toronto, Kanada) osvrnula se na knjigu A Moral
Climate: The Ethics of Global Warming M.
Northcotta i naglasila vanost moralne odgovornosti u doba globalnih klimatskih promjena. P. Vallentyne (Sveuilite Missouri, SAD)
s radom Justice, Enforceability, and Interpersonal Duties postavio je pitanje odnosa dvaju definicija pravde, pravde kao pravednosti
(fairness) koja se moe odnositi na moralnu
doputenost, te pravde kao meuljudskih dunosti, dunosti koje dugujemo drugima (ali i
sebi samima) nasuprot bezlinim dunostima
(koje ne dugujemo nikome). T. Kala (Sveuilite Hradec Kralove, eka) u izlaganju naslovljenom General Principles of the Unitary
Theory of the World saima teze njegove
istoimene knjige. P. Hanna (Sveuilite Utah,
SAD) odrala je izlaganje zanimljivog naziva
How to Avoid Relativism: The Function of
Bedrock in Turning Ones Spade. Wittgensteinski je ispitala to sve znai istinito ili
lano i kako nas to pogreno vodi do zaklju
ka da se neto podudara s injenicama ili ne,
a pravo pitanje ostaje to ovdje znai podudarati se. D. Poochigian (Sveuilite North
Dakota, SAD) s radom On the Nominal
Constitution of Matematics nastavio se na
prethodno izlaganje i povezao Wittgensteina
s nekim matematikim teoretiarima. J. Byl
(Univerzitet Trinity Western, Kanada) u radu
The Role of Models and Presuppositions in
Science ispitao je ulogu modela u postizanju
znanja, te istraio poveznice izmeu modela i
svjetskih pretpostavki.
Konferenciju je zatvorio i najzanimljiviji su
dionik, autor nekoliko knjiga iz podruja etike,

Filozofski ivot

ugledni J. P. Sterba (Sveuilite Notre Dame,

SAD) s radom From Rationality to Morality u kojoj je glavna problematika bila izazov
egoizma. U radu je naveo tri pokuaja susreta
s izazovima egoizma: dopadljivost javnosti,
podudaranje egoizma i rasizma, te dopadljivost konzistentnosti. Poslije govora uslijedila
je obilna i zanimljiva rasprava.
Poslije dva dana znanstvenih izlaganja uslijedila su dva dana neformalnog druenja i raz
gledavanja Atene i njenih okolnih otoka.
Senka Suman

Predstavljanje drugog izdanja

knjige Vjerana Katunaria
enski eros i civilizacija smrti
Promocija drugog izdanja knjige sociologa
Vjerana Katunaria enski eros i civilizacija
smrti odrana je u Gliptoteci u Zagrebu 17.
lipnja 2009. godine. Sam uvod je iz socioloke perspektive, primjereno metodologiji djela,
napravila Biljana Kai deskriptivno ocrtavi
kao temu knjige tehnologiju subordiniranja i
rodnih diferencijacija.
U skladu s tim je Inga Tomi-Koludrovi
uvodno naglasila novo itanje knjige iz socioloke perspektive. Ona je Katunarievu
knjigu ocijenila kao rani pokuaj u hrvatskoj
sociologiji da se utvrdi mikro i makro veza
u sociolokom pristupu odnosu ena-mukarac, istaknuvi pritom da je u vrijeme prvog
objavljivanje ove knjige (1984.) prevladavala
nedostatnost marksistikog pristupa rodnim
pitanjima. Zato tema knjige i jest nadilaenje iskljuivanja koje se vidi u povezanosti
kapitalizma i patrijarhata, iji je razvoj bio
mogu samo putem podreivanja ena. Ta
se vrst rodnog podreivanja, prema TomiKoludrovi, zasniva na rodnoj podjeli uloga
i obuhvaa samo ono to je ona nazvala makro-razinom i to vodi polariziranju odnosa
meu spolovima. U Katunarievu djelu ona
istie vanost istraivanja i prouavanja rodne dinamike i socijalizacije rodnih uloga, dodavi pritom da u knjizi nije rije o teorijski
eksplicitnom pristupu, nego o usmjerenosti
na ve spomenutu socijalizaciju rodnih uloga.
Taj teorijski pristup stoga i kombinira mikomakro pristup u kojem se vidi put nadilaenja jednostranosti koritenja samo makro
pristupa.
Predstavlja Rade Kalanj smatra da u Katunarievoj knjizi sve teme imaju svoju trajnost
jer obuhvaaju temeljna pitanja teorijskoga

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

816

sklopa. Teorijsku dimenziju vidi u onome to

naziva vrlo izbruenom, serioznom obradom
klasine socioloke teorije o poloaju ena u
drutvu. Kako bi sadrajnije interpretacijski
podupro tu tezu, Kalanj kao ilustraciju navodi Karla Marxa koji je u poloaju ena vidio
pokazatelj stanja napretka u drutvu. Nadalje,
u onom to Katunari naziva slikom potiskivanja ena vidi stilski dubinski razraene
oblike toga potiskivanja koje smatra panoramom jednoga vremena. Ocjenjuje da je autor s
pravom uoio i pozitivno vrednovao autorice
i pokretaice borbe protiv potiskivanja ena u
okvirima antisistemskog pokreta, uspjeno
oslikavi time doba suvremenosti. Zakljuno
stoga Kalanj iznosi tezu da je Katunarievo
djelo enski eros i civilizacija smrti klasino
djelo iz ovoga podruja.
Predstavljaica Biljana Kai knjizi je pristupila iz feministike perspektive pa je na
poetku iznijela tezu da feminizam i afirmira knjigu Vjerana Katunaria i polemizira s
njom te da je predstavljanje drugog izdanja
ove knjige govor i o dvama vremenima, ime
se iri i produbljuje perspektiva. No ta perspektiva sueljuje i teme feminizma i one oko
feminizma, pretvarajui se tako u sueljavanje
s nelagodom. Iz tog uslonjavanja tema kojima je pridonijela ova feministiki relevant
na knjiga, Kai istie dvije slike, odnosno
intervencije, koje povijesno smjeta u doba
pojavljivanja njezina prvog izdanja. Prva se
slika tako smjeta u 1984., godinu objavljivanja knjige, no koja je i doba tako vanih, nezaobilaznih i velikih enskih autorica kao to
su Blaenka Despot, Dunja Rihtman-Augutin, Gordana Bosanac, Rada Ivekovi, ura
Milanovi, Lydija Sklevicky i druge. U toj se
slici vidi, moglo bi se rei, da postoji oita
mogunost intervencije koja govori o vremenu solidarnosti mukaraca i ena oko feminizma naspram dananjega vremena kad te solidarnosti nema. Druga je slika pomaknuta za
godinu kasnije, u 1985., kada je predstavljeno
prvo izdanje ove Katunarieve knjige (prikazan je ouvani plakat za tu prvu promociju)
i kada su se uoavali razliiti pristupi knjizi
razliitih autorica. Tako je, primjerice, Jelena Zuppa knjizi pristupila postmodernistiki,
Biljana Kai, sudionica i na promociji prvog
izdanja, knjizi je pristupila marksistiki, dok
je Lydia Sklevicky knjizi pristupila sa stajalita antropologije i etnologije, to je dalo uvid
u bogatstvo tema u knjizi. Uz to prvo predstavljanje izlagaica je istaknula prikaze knjige u dvama asopisima: u Filozofskim istraivanjima i u Marksistikoj misli. Sama knjiga,
prema njezinom miljenju, danas predstavlja
i problematizira pitanje moi feminizma, tog
posljednjeg izvora emancipacije u drutvu
ije se postkolonijalno itanje ne moe svesti

Filozofski ivot

tek na govor o identitetima. Na kraju Kai

postavlja pitanje kako suraivati s tekstom
ove knjige te upuuje da je potrebno pristati
na rizik razliitih itanja, odnosno pristati na
poziciju suodgovornosti.
Kao posljednji govornik, o svojoj je knjizi
govorio i sam autor. Naglasio je da je rije o
velikom vremenskom rasponu i da je teko
zgusnuti njegov smisao od prvoga do drugoga
objavljivanja. Ukratko je istaknuo da je pisanje knjige bio pokuaj analize onoga to se
dogaa kada ena izae iz tradicionalnog obiteljskoga kruga, odnosno rezultat nastojanja
da se uoe promjene koje donosi modernizacija. Naglasivi da u kasnijoj fazi kapitalizma
valovi emancipacije ena nisu bili istovjetni
valovima u procesu feminizma, ipak istie da
je glavna nakana knjige bila osloboditi ensko pitanje temeljnoga drutvenog ideolokog pritiska ija se vanost nipoto ne smije
banalizirati.
Snjean Hasna

Struni skup srednjokolskih

nastavnika filozofije u Zadru
Agencija za odgoj i obrazovanje priredila je
struni skup srednjokolskih nastavnika filozofije 26. i 27. lipnja 2009. u Hotelu Kolovare u Zadru. Voditeljica savjetovanja Ksenija
Matu (Bjelovar) istaknula je kako je, prije
svega zbog prijepornosti dravne mature, osobito vano raspravljati o vrednovanju znanja
odnosno o ocjenjivanju, a vrlo iscrpno je i
sustavno o tome problemu govorio Josip iri (Zadar) upozoravajui na to kako on nije
samo dokimoloki problem, nego je vrijedan
razmatranja i sa stajalita edukativne psihologije i drugih znanstvenih disciplina. Ocjena
kao sjecite odnosa izmeu ispitivaa i ispitanika te odnosa izmeu pitanja i (mogueg)
odgovora zahtijeva da se raspravlja o osobitim (psiholokim) initeljima i nastavnikova
pristupa ueniku i uenikova sueljavanja
nastavniku. Vano je isto tako raspravljati o
strukturi pitanja i nainu ispitivanja. Metode
ispitivanja bi zbog posebnosti pisma i govora
trebalo kombinirati radi stjecanja plastine
slike uenikovih znanja i sposobnosti. Uostalom, politipinost ispitivanja ima obrazovnu
vrijednost zbog poticanja uenika na to da
bude kritian prema sebi i da stekne uvid u
mnogonainski (znanstveni) pristup predmetu istraivanja.
Kvalifikaciju Mosesa Mendelssohna da je
Kant sverazaratelj metafizike istaknuo je

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

817

Pavo Barii (Zagreb) predstavljajui osobitosti Kantove filozofije i njezine odjeke u modernom vremenu. Rije je o mogunosti da se
transcendiranjem postojeega eksplicira um
kao mo sinteze biti i opstojnosti. Za razliku
od tradicionalnih filozofa kojih je misao
impregnirana predmetom ili odreenim koncepcijama, Kant nastoji na tome da se otkrije
horizont onoga to bi trebalo biti ozbiljavanjem autonomne volje. Barii je u govoru
o slobodi, kao samozakonodavstvu, naglasio
kako Kant jest u liniji europske filozofije subjektivnosti istaknuvi pritom njegovu osobitu inspiraciju Newtonovim i Lockeovim
miljenjem. Barii je u konspektu Kantove
filozofije govorio i o znaenju njegovih manje poznatih djela te o podudarnosti njegovih i Laplaceovih postignua. Bilo je rijei,
izmeu ostalog, od kritikih osvrta Hamanna
i Herdera do najnovijih prihvaanja Kantove
filozofije. Postavljajui u drugom predavanju
pitanje o tome moe li biti demokracije bez
etosa, Barii je istaknuo nasuprot zastupnicima etike neutralnosti, odnosno formalizma demokracije, meu kojima su Karl Pop
per, Friedrich A. Hayek, Isaiah Berlin, John
Rawls, Ronald Dworkin, Robert Nozick, Bruno
Ackermann, miljenje koje polazi od Kantove opreke etikoga i juridikoga, naime,
da bi radi realizacije individualnih prava,
kao naelnoga polazita, trebalo imati u vidu
njegovu svrhu i doseg s obzirom na interese
drugih u posebnim historijskim okolnostima.
Razmatrajui u kontekstu povijesti filozofije iskuenja demokracije u etabliranju prava
veine spram koje bi manjina bila podreena
i ona koja se oituju u osobitoj drutvenokulturnoj situaciji okoline u kojoj bi demokratska naela dola do primjerena izraaja,
Barii misli da se respektiranjem osobitosti
pojedine sredine mogu implementirati etika
naela i pomou njih prevladavati ono to suspree oitovanje demokracije. Formalizam
demokracije je opravdan u jamenju jednakih
prava i mogunosti za svakoga.
Protumaiti u kontekstu gimnazijskoga gradiva nakon itanja karakteristinoga teksta
pojam i doseg skepticizma, bio je zadatak
u radionici koju je priredio Igor Mioi (Dubrovnik). Zbog tumaiteljske slobode svakoga pojedinca, jedno bi od razmiljanja moglo
tei sljedeim redom: pojmu skepticizam
korespondira problematian sud: S jest (vjerojatno) P. To je jedan od modalnih sudova;
drugi je apodiktiki sud (asertoriki sud jest
sud po modalitetu, ali u irem smislu, jer nije
odreen nijedan njegov modus). Shvaanje
da su pojam problematian sud i pojam apodiktiki sud: S jest (nuno) P kontrarni pojmovi (podvrsta koordiniranih pojmova) namee
potrebu da se pojmu skepticizam ako je mo-

Filozofski ivot

gue odredi onaj pojam koji bi mu, jamano, bio kontraran. Imanentno nailazi potreba
da se razjasni to su to kontrarni pojmovi te
po emu bi oni bili i bi li uope bili podvrsta
koordiniranih pojmova.
Pojmu skepticizam bi se mogao suprotstaviti pojam dogmatizam. Razlog oprenosti
(kontrarnosti) skepticizma i dogmatizma bio
bi u distinkciji prisutnost/odsutnost negacije u njihovim paradigmatinim sudovima.
Naime, problematinost (iskazana prilokim
oznakama vjerojatno ili moda) zahtijeva
jednakovrijednu argumentaciju i za ono za
to se pretpostavlja da jest i za ono za to se
pretpostavlja da nije u sudu; apodiktinost, a s
kojom se mogu poistovjetiti aksiomatinost i
dogmatinost, podrazumijeva iskljuivanjem
drugoga samo ono to jest (jer drugoga nema
ili, pak, ne smije biti). To je jedan od modela
tumaenja i razumijevanja pojma skepticizma, u opsegu srednjokolskoga gradiva, u
kojem se moe nastava logike, kao osnovnog
uvjeta filozofskog obrazovanja, povezati s temama iz povijesti filozofije.
Oitovanje pojma skepticizma i obrazloenje
njegovih konzekvencija mogue je usporeivanjem uenja sofista i Sokrata, klasinih
skeptika (Pirona) i srednjovjekovnih filozofa,
Montaignea i Descartesa (i u samoj Descartesovoj filozofiji na putanji od polazita u
metodikoj skepsi do provjere i izvjesnosti
istinitosti suda), Humea i Kantova buenja iz
dogmatske uspavanosti. Skepticizam je bitan
uvjet u zasnivanju racionalizma. To to mnogi
politiari i publicisti dezavuiraju skepticizam
pejorativnim doivljavanjem i tumaenjem
pojma euroskepticizam, najjai je i neophodan motiv da se ozbiljnije protumai smisao
skepticizma i njegov doseg. Naime, ako se
ne bi trebalo, pa ak ni smjelo, biti skeptian
prema diverzificiranim europskim vrijednos
tima, pri emu valja imati na umu kako dog
matizam podrazumijeva odluku da se nuno prihvati samo ono to jest, onda se potiskivanjem negacije suava vlastiti horizont
i prihvaa objektivnost s onu stranu svoje
(autonomne) volje. Bitno je moi otkrivati logine konzekvencije prihvaanja i tumaenja
odreenih pojmova.1
Mioi je govorio o utemeljenju odgoja u filozofiji i cilju njezine nastave, naime, u moi
samostalnoga uenja i kritikoga miljenja. U
jedinstvenosti obrazovanja i odgoja, naglasak
u obrazovanju je na spoznajnom uvidu, a u
odgoju bi do izraaja trebala doi etika dimenzija.
Marija Lamot (Krapina) je istaknula kako
odredbeni razlog volje (Bestimmungsgrund
des Willens) u kategorikom imperativu zadobiva univerzalan karakter. Rije je, naime,
o tome da um, kao mo sinteze biti i opstojno-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

818

sti, jest podrijetlo bitnoga motiva ovjekova

djelovanja (onoga to potie volju) i njegov
princip. Na pitanje moe li na um odrediti
volju, pri emu se zastaje u teorijskoj (spoznajnoj) sferi, prijeko je potrebno odgovoriti
kako na um treba odrediti volju. U tom pomaku oituje se umska transcendencija onoga to jest, odnosno primat praktikoga uma u
odnosu na teorijski. Kategoriki imperativ je
imanentan svakom pojedincu kao zadatak da
sebe u svakom inu potvruje kao ovjeka.
Simuliran je sat filozofije kakav prakticira
Marija Lamot pokuajem razrjeavanja, u biti,
Kantovih antinomija, u obliku Heinzove dileme. Potenciranjem bilo legalnoga bilo moralnoga nemogu je izlaz iz njihova zaaranog
kruga jer je pojedinac sveden samo na svoj
(privatni) interes, u iznimnoj situaciji. Pretpostavlja se, stoga, medij njihova nadilaenja:
Kantov kategoriki imperativ, koji je, dapae,
u liniji od poimanja drutvenoga ugovora do
Marxova poimanja ovjeka kao rodnoga bia
(Gattungswesen).
Poevi od konstituiranja filozofije u duhu
grke mitologije, pri emu je naglasio Apolona i Dioniza kao paradigme pojedinih naina
miljenja, nastavio je Luciano Luki (Zagreb) svoje izlaganje o vrednovanju znanja
odnosno ocjenjivanju. Pri tome je istaknuo
vanost raznih vidova mjerenja: odreivanje
predmeta mjerenja, instrumenata i tehnike.
Luki je upozorio na potrebu spontanog prilagoavanja pojedinim kategorijama uenika
s obzirom na njihovo predznanje, afinitete i
interese.
Ispitivanje i ocjenjivanje je bila tema o kojoj
je govorio iril oh (Varadin). Istaknuo je
kako je najnii stupanj poznavanje injenica. Refleksija odnosa meu injenicama,
odnosno znanje njihovih bitnih obiljeja,
kao razumijevanje, vii je stupanj filozofske
kompetencije koja pretpostavlja i viu ocjenu.
Razumijevanje dolazi do izraaja u umijeu
interpretiranja, pa je nuno nastojati na tome
da se uenika osposobljava za formuliranje
svojega miljenja odnosno za produktivnu
komunikaciju s drugima. oh je u raspravi
istaknuo kako se jedan od njegovih elemenata
ocjenjivanja naziva sudjelovanje. Taj se izraz
mnogima svidio pa su najavili da bi ga rado
prihvatili u oznaci elementa koji se odnosi na
(posebne) aktivnosti, odnosno zalaganje, koje
je vano uz provjeru formalnoga znanja.
U diskusiji je o ocjenjivanju Ksenija Matu
istaknula kako bi profesori ve na prvome
satu trebali predoiti svoja oekivanja od uenika i odgovarajui standard koji valja zadovoljiti za odreenu ocjenu. I drugi sudionici
su se usuglasili s time mislei kako bi zbog
toga i profesori i uenici mogli biti odgovorniji a ocjenjivanje regularnije.

Filozofski ivot

Bilo je rijei i o tome moe li jedan ispit biti

dovoljan za objektivan uvid u sve vidove onoga to zahtijevaju pojedini elementi ispitivanja ili bi trebalo ispit podesiti prema zahtjevu
svakoga od njih. Za sve to nema ni dovoljno vremena, jer, uostalom, moe li ispitiva
biti objektivan ispitujui u podugakom nizu
kandidata svakoga ispitanika? Svaka je ispitna situacija veliko iskuenje u ocjenjivanju s
obzirom na osobitosti svakoga uenika. Zbog
inzistiranja prvenstveno na testualnoj jednodimenzionalnosti (zaobilaenjem sokratovskoga dijaloga), ispitni model dravne mature
valja podvrgnuti kritici, a pritom treba imati
na umu da je ocjenjivanje eseja, pisanje kojeg
ponajee ovisi o neijoj trenutanoj inspiraciji, poprilino proizvoljno.
Budui da je dravna matura poput dosadanjih prijamnih ispita most do studiranja,
poeljno je da sa srednjokolskim nastavnicima u raspravama o ocjenjivanju sudjeluju i
sveuilini nastavnici, izmeu ostalog, i zbog
preduvjerenja kako za njihov pristup studentu
nisu nuni pedagoki principi onakvi kakvi
su potrebni u odnosu prema uenicima. Sve
u svemu, problem ocjenjivanja bi trebala biti
jedna od trajnih tema strunih savjetovanja.
1

Vidi: Vinko Grgurev, Euroskepticizam je nuna

hrvatska politika upravljenost, Zarez, Zagreb,
broj 158, 30. lipnja 2005., str. 2223.

Vinko Grgurev

Filozofija za djecu meunarodna

konferencija i ljetna kola
Konferencija Educating for
Complex Thinking through
Philosophical Inqury
Ove godine od 2. do 4. srpnja na Sveuilitu u Padovi je odrana etrnaesta ICPIC
(The International Council of Philosophical
Inqury with Children) meunarodna konferencija pod nazivom Educating for Complex
Thinking Through Philosophical Inqury.
Konferenciju je otvorila Ann Sharp koja je
sedamdesetih godina zajedno s Matthew Lip
manom izradila kurikulum iz ega je proizaao program filozofije za djecu koji se danas
provodi u pedesetak zemalja svijeta. U svom
uvodnom predavanju Ann Sharp se osvrnula
na vanost razvijanja kritikog, kreativnog i
skrbnog miljenja kod djece od najranije dobi.
Nakon njenog predavanja prikazan je kratki

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

819

pozdravni govor Matthew Lipmana koji nije

bio u mogunosti sudjelovati na ovogodinjoj
konferenciji, ali je istakao vanost ICPICevih
konferencija s ciljem unaprjeenja i razvoja
filozofije za djecu.
Konferencija se sastojala od tri dijela. Prva
dva dana bila su namijenjena za predavanja
kojih je bilo 38. Poto su se predavanja odravala istovremeno u razliitim uionicama,
sudionici su imali mogunost cirkuliranja s
jednog predavanja na drugo. Tematika je bila
raznolika: od pitanja kurikuluma, problema
evaluacije, preko istraivanja uinkovitosti
filozofije za djecu, predlaganja novih modela
dijaloga, do prikaza kreativnih metoda u motivaciji djece za razvijanje kritikog miljenja.
Inovativne metode rada s djecom prikazala je
Retyunskikh Larisa iz Rusije u svome predavanju Creativity and playing in childrens
philosophizing as a way to complex thinking. Predstavila je svoj nain rada s djecom
u kojem koristi moralne dileme iz poznatih
svjetskih pria dajui uenicima uloge likova
poput kralja Salamona, sa zadatkom da ponude svoja nova rjeenja. Paulino Lucia Helena
Cavasin Zabbato iz Brazila u svom predavanju Educating for Complex Thinking Through Philosophical Inquiry: Models, Advances
and Proposals for the New Millenium je prikazao utjecaj i vanost filozofije za djecu na
uenike brazilskih kola koji veinu vremena
provode u koli da bi izbjegli nasilje na ulicama. Nasuprot uspjenom razvijanju svijesti
i miljenja brazilskih uenika, svoje nezadovoljstvo zbog tekog prihvaanja filozofije za
djecu u Junoj Africi prikazala je Green Lena
u predavanju Analysis of Thinking Moves
in Classroom Dialouge as a Means of Evaluating Critical Thinking. Predavanje je bilo
prikaz istraivanja, zabiljeenog kamerama u
uionicama tijekom provoenja filozofije za
djecu, koje je ukazalo da i profesori i uenici
shvaaju filozofiju za djecu samo kao jo jedan predmet nadodan kolskom programu.
Trei dan konferencije bio je namijenjen poster sekciji u jutarnjem terminu, dok su se u
popodnevnom provodile radionice koje su
omoguile sudionicima konferencije jasan
uvid u metode rada u praktinoj filozofiji.
Poster sekcija je bila sastavljena od niza plakata koji su prikazivali glavne karakteristike
programa i ideja za prakticiranje filozofije za
djecu diljem svijeta. Na taj nain su sudionici
mogli razmijeniti kontakte i ideje, postaviti
pitanja ili zatraiti detaljniji opis rada koji je
bio predstavljen na plakatu. Iz Hrvatske su
svoje plakate predstavili Bruno urko Play
An Auxiliary Tool in Developing Cognition in the Programme of Pettit philosophy i
Ivana Kragi Using Stories in the Programme of Pettit philosophy, prezentirajui svoje

Filozofski ivot

metode rada pomou pria i igara u programu

Male filozofije koji se provodi godinu dana u
dvije osnovne kole u Zadru.
U popodnevnim radionicama praktine filozofije sudjelovali su Oscar Brenifier s Institut de Pratiques Philosophiques (Teaching
Philosophy as a Cross-Curriculum Practice)
i Isabelle Millon (Exercise of Mutual Ques
tioning) koji e navedene radionice ponoviti
u svojoj ljetnoj koli u Francuskoj.

Ljetna kola
The Art Of Questioning
Ljetna kola The Art of Questioning odrana je od 13. do 19. srpnja 2009. godine u
pokrajini Burgundy, pokraj srednjovjekovnog
grada Vzelay u Francuskoj u organizaciji Oscara Brenifiera i Isabelle Millon. Sudjelovalo
je tridesetak ljudi iz raznih krajeva svijeta koji
se intenzivno bave praktinom filozofijom,
no bilo je i poetnika. kola nije imala fiksni program provoenja radionica, nego se po
dogovoru sastavljao raspored rada iz dana u
dan. Razlog je tomu to ova kola nije isticala
odreenu teorijsku podlogu nego se sastojala
od niza radionica samih sudionika. Svaki dan
su se odraivale tri do etiri radionice nakon
kojih bi uslijedila analiza radionica i njihovih
voditelja. U irokom repertoaru su predstavljene razne metode koje potiu, usmjeravaju
i motiviraju razne skupine ljudi koji sudjeluju
u programima praktine filozofije, poevi od
razliitih socijalnih skupina poput uenika,
studenata, profesora, poslovnih ljudi pa do
zatvorenika, sve u svrhu razvijanja kritikog
promiljanja, buenja vlastite svijesti, oblikovanja vlastitog miljenja, kao i njegova argumentiranja.
Voditelji radionica esto su se sluili raznoraznim igrama, tekstovima, umjetnou, kao i
pravilima koja pomau u razvijaju koncentracije, tehnike sluanja i pamenja. Jednu radionicu iz programa Male filozofije predstavili
su Bruno urko i Ivana Kragi pod nazivom
Value, koja je u trenutku analize dobila pohvale i praktine savjete za dalji rad. Jedina
konstanta kole The Art of Questioning bilo
je svakodnevno prakticiranje i uvjebavanje
filozofskih konzultacija koje Oscar Brenifier
redovito provodi u svome radu. U veernjim
satima sudionici bi se podijelili u grupe s tri
lana gdje bi izmjenjivali uloge filozofa konzultanta, osobe koja se konzultira i komentatora samih konzultacija. Svrha ove radionice
je uvjebavanje promiljanja odreene teme
ili problema to dovodi do postavljanja odgovarajuih pitanja koja opet omoguuju
razvijanje vlastite svijesti i spoznaja. Nakon
grupnih radionica sudionici bi se u leernoj
atmosferi okupili kako bi promatrali filozof-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

820

ske konzultacije izmeu Oscara Brenifiera i

jednog ili vie volontera, ovisno o tome bili se
provodile individualno ili u parovima. Ljetna
kola The Art of Questioning omoguila je
svim sudionicima uvid u inovativne metode
prakticiranja filozofije koji na razliite naine
omoguuju i potiu razvijanje svijesti o ovjeku kao i o svijetu u kojem se nalazi.
Ivana Kragi

Glavne spoznaje u razvoju

znanosti, tehnologije i filozofije
na tragu 23. ICHST-a
Meunarodni 23. Kongres o povijesti znanosti i tehnologije odrao se od 28. srpnja do
2. kolovoza 2009. u velebnoj povijesnoj zgradi Sveuilita za tehnologiju i ekonomiju u Budimpeti (BME) u starom dijelu Budimpete
na obali Dunava. Sudjelovalo je 1300 registriranih sudionika iz 60 zemalja (najvei kongres do sada u povijesti), a dinamika kongresa
odvijala se u 41 regularnoj sjednici, 10 plenarnih predavanja, te 96 raznovrsnih simpozija. Pod radnim naslovom Ideje i instrumenti
u drutvenome kontekstu, 23. kongres je do
ista bio posveen znanosti i tehnologiji mnogo
vie negoli prijanji (Peking, 2005. i Mxico
City, 2001.) u kojima su religijske kulture i pitanja bile dominantne. U glavnoj dvorani A2
za plenarna predavanja, est postera s imenima velikih maarskih znanstvenika i ikonama
njihovih doprinosa iznad katedre simbolizirali
su duh, stil i poruke kongresa. To je moderna
maarska batina ovjeanstvu u podrujima
znanosti i tehnologije: Klmn Kond (lokomotiva odnosno tramvaj), Jnos Neumann
(ENIAC, prvo raunalo), Jzsef Galamb (Fordov T-model), nyos Jedlik (dinamo), Lornd
Etvos (torziona vaga za gravitaciju) i Tivadar
Pusks (telefonska centrala). Otvorenje kongresa oznaili su rektor sveuilita, predsjednik maarskog odbora UNESCO, predsjednik
federacije tehnikih i znanstvenih udruga,
predsjednik Nacionalnog ureda za istraivanje
i tehnologiju, te predsjednica Organizacijskog
odbora kongresa va Vmos. Tijekom ICHST
2009 odrano je 27 specijalnih sastanaka komisija, odbora i izbornih skuptina, a meu njima najvaniji je bio Generalni sastanak Odjela
za povijest znanosti i tehnologije (DHST) kao
sastavnice Meunarodne udruge za povijest i
filozofiju znanosti (IUHPS). Hrvatska je po
prvi put imala svog predstavnika (T. Petkovi)
s pravom glasa (jedan hrvatski glas, po svim
tokama generalnog sastanka DHST) temeljem

Filozofski ivot

preporuke Ministarstva znanosti, obrazovanja

i porta Republike Hrvatske, to su naroito
toplo pozdravili predsjednik Ronald Numbers
(SAD) i generalni tajnik Efthymios Nicolaidis
(Grka) te svih 100-njak sudionika sastanka.
Novoizabrani predsjednik DHST-a za idue
etverogodinje razdoblje jest Liu Dun (Kina),
povjesniar prirodnih znanosti i matematike u
Kineskoj akademiji znanosti te veliki prijatelj
Hrvatske, dok je organizaciju idueg 24. kongresa 2013. godine dobio veinom glasova
Manchester, pobijedivi Buenos Aires koji se
takoer natjecao. Prigodne izlobe relevantnih
knjiga poznatih izdavaa, organizirane posjete muzejima, orguljaki koncert u bazilici Sv.
Stjepana, kongresna veera u Muzeju lijepih
umjetnosti, do ciljanih razgledavanja Budimpete i okolnih povijesnih gradova, ostaju
nezaboravni dogaaji to su ih organizatori
omoguili sudionicima kongresa. Izdvajamo
napose izuzetno posjeenu izvedbu dramskog
teksta na engleskom jeziku Galileo susree
Keplera: Gibanje na zemlji i na nebesima (autori A. Stinner i J. Teichmann, likovi: Galilei,
Kepler i kardinal Bellarmine), kao kulturni veernji program.
Kljune osobe i teme kongresa bile su Darwin i
Galileo i njihove uloge u znanostima o ivotu i
novoj eksperimentalnoj fizici, te znanstveni instrumenti napose u astronomiji, fizici i u brojnim nacionalnim muzejima s ciljem ouvanja
takve batine u njima. Kongres je otvoren prvim plenarnim predavanjem uglednog biografa
i poznavatelja Darwinova ivota i djela Jamesa
R. Moorea (Otvoreno sveuilite, Velika Britanija) pod interesantnim naslovom Darwinov sveti uzrok (Darwins Sacred Cause).
Darwinovo porijeklo, dokumenti, mape putovanja i istraivanja iz Darwinova vremena, brojne fotografije, a napose okruenje i Darwinova
motivacija njegovu poduhvatu, bile su glavne
odlike ovog predavanja. Znakovita je bila fundamentalna zakljuna reenica u predavanju o
podrijetlu ovjeka: Vjerujem istinitim smatrati ga da je stvoren od ivotinja (I believe true
to consider him created from animals), premda nam ivotinje nisu jednake. Posebno zanimljivo plenarno predavanje imao je maarski
fizikalni kemiar I. Hargittai pod naslovom Iz
Maarske u svijet: Marsovci znanosti (From
Hungary to the World: Martians of Science).
Predavanje je zasnovano na njegovoj knjizi o
Marsovcima znanosti petorici fiziara koju su
promijenili 20. stoljee (Martians of Science:
Five Physicists Who Changed the Twentieth
Century, Oxford University Press, 2008). Rije
je o petorici roenih u Budimpeti: E. Wigner,
L. Szilard, E. Teller, Th. von Krmn i J. von
Neumann, koji su slavnim doprinosima zaduili (redom) teorijsku fiziku, nuklearnu fiziku i
tvorbu hidrogenske bombe, aerodinamiku i ra-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

821

ketnu tehniku, te kvantnu mehaniku i raunarstvo. Ovi maarski znanstvenici u svojim ivotima i karijerama u Budimpeti, Njemakoj
i SAD ostali su trajno povezani. Navodimo i
ostala plenarna predavanja s izvornim njihovim
naslovom, imenom i dravom predavaa u zagradama, s pokojim relevantnim komentarom.
To su redom: Tegobno materijalno nasljee
astronomije (The Cumbersome Material
Heritage of Astronomy, P. Brenni, vicarska,
izabran za potpredsjednika DHST-a za razdoblje 20092013), Islam i moderna znanost
(Islam and Modern Science, E. Ihsanoglu,
Turska), Znanstvenici u egzilu pojava u
totalitarnim reimima: ehoslovaki sluaj
(Scientists in Exile A Phenomenon in Totalitarian Regimes. The Czechoslovac Case,
Soa trbov, Antonn Kostln, Republika
eka), Prijenos tehnologije u ranoj modernoj
Europi (Technology Transfer in Early Modern Europe, R. Halleux, Belgija), Mehaniko antiko raunalo: njegovo znaenje u grkoj astronomiji (Antikythera Mechanism:
Its Meaning for Greek Astronomy, A. Jones,
SAD), ene u znanosti u SAD (Women in
Science in the US, M. Rossiter, SAD) i ene
u znanosti u Europi: od Sofje Kovalevskaje do
Dorothy Hodgin (Women in Science in Europe: From Sofja Kowalewskaja to Dorothy
Hodgkin, A. B. Vogt, Njemaka; D. Hodgkin,
dobitnica Nobelove nagrade za kemiju 1964.,
primila poasni doktorat Sveuilita u Zagrebu
1969. godine).
Sjednica o Galileiju, T30 Galileo (16092009),
imala je vrlo iroki spektar obrada: prikaz Galileijevog vojnog kompasa u kontekstu matematike fizike, o znanosti mehanike (Leonardo, Tartaglia, Galilei i Lorini), zato i kako je
Galileo mjerio otpor vakuuma (La Ragione
del Vacuo), do uloge promatraa kao argumenta u fizikoj znanosti (od Galileija do
Hawkinga).

Osvrti na regularnu sjednicu

Znanost i drutvo s prilogom o
Tesli
Izdvajam nekoliko zanimljivih raznorodnih
predavanja u okviru est T16 sjednica. Od
popularizacije kvantne fizike u panjolskoj,
preko razvoja biologije i eugenike u nordijskim zemljama izmeu dva svjetska rata u
20. stoljeu i procvatu talijanske fizike u
istome razdoblju, do uloge suvremene nanotehnologije i optoinenjerstva. Zanimljiv je
bio povijesni prikaz maarske kole razvoja
znanstveno-dokumentarnih filmova u obrazovanju oko 1930-ih godina. Filmovi dotiu
teme geografije, zoologije, etnografije, do povijesti znanosti, a stvarani su u maarsko-nizozemskoj suradnji. Japanski su povjesniari

Filozofski ivot

obradili moderne teme o njihovim iskustvima

o tehnologiji pasivnih (gradnji) kua, usporeujui ju s amerikim i europskim tehnologijama i iskustvima. Dragocjen je bio i prikaz
razvoja znanstvene kole statistike fizike
pod voenjem slavnog N. N. Bogolyubova u
Ukrajini, ije ime danas nosi najpoznatiji Institut za teorijsku fiziku u okviru Ukrajinske
akademije znanosti.
Moje gotovo 40-minutno predavanje o prosudbi Teslinog nasljea za suvremenu znanost i drutvo (Critical Assessment of Nikola Teslas Legacy for Contemporary Science
and Society) bilo je prvo u popodnevnoj
zakljunoj sjednici T16. Tesla je u briljant
nom etiko-inenjerskome lanku iz 1905.
pod naslovom Prijenos elektrine energije bez
ica kao sredstvo promicanja mira u asopisu
Svijet i elektrotehnika (Electrical World and
Engineering), apelirao za njegovu paradigmu
prijenosa energije koja bi sluila sveopem
miru. Ne onom vjenom Kantovu miru, ve
Teslinom Univerzalnom Miru (Universal
Peace, pisanom velikim poetnim slovima)
koji bi izvirao iz povezanog budueg razvoja
fizike, elektrotehnike i etike. U tome kontekstu, moje predavanje na 23. kongresu u Budimpeti bilo je vie kritiko negolihagiografsko ili slavljeniko. Posveeno je idejama
i tehnikim (patentnim) pokuajima iz duha
samostalnog izumitelja i/ili otkrivaa, iji
izumi i pojmovi inspiriraju suvremenu znanost i nove tehnologije. U ivotu i djelima,
Teslin moralni karakter u europskoj i amerikoj fazi ostao je savreno sukladan Aristotelovom pojmu etike. Tako i ovaj referat nije
potaknut politikom, religijom, ideologijom,
vojskom ili poduzetnitvom, ve znanou
(elektromagnetizmom),prirodom i ovjekom
(drutvom). U sluaju Tesline trajne inspiracije inenjerima, fiziarima, studentima i
povjesniarima, situacija nalikuje onakvoj
kakvu jezgrovito zamjeuje K. Jaspers da je
znanost daleka ili strana (wissenschaftsfremden), polazei od Hegelovog miljenja (na
Platonovu tragu) o nesvjesnojprirodi(der
Ohnmacht der Natur, dem Begriff zu genugen) kojoj nedostaju pojmovi. To jebio metodoloki princip stvaranja mog referata, za
kojeg je predsjednik DHST-a R. L. Numbers
(Sveuilite Wisconsin) u fazi prihvaanja
ovog rada preporuio da bude kritika prosudba Teslinog nasljea a ne slava njegovih
dostignua.U pogledu modernih pristupa
na Teslinome tragu,opisan je protok elektromagnetske snage Poyntingovim teoremom
u Petkovievim analitikim proraunima na
primjeru Tesline uzemljene unipol-antene,
dokazujui da su gubici Teslinim modelom
ipak preveliki na velikim udaljenostima od
takveantene. Na vratima dananjeg razvo-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

822

jasupravodike akceleratorske tehnologije

stoji Teslin visokofrekvencijski transformator jer njegov visoki elektrini napon (polje)
ubrzavaestice snopa (elektrona) tijekompozitivnog poluperioda naponskih oscilacija.
Meunarodna suradnja s prigodnim imenom
TESLA Collaboration u zadnjih dvadesetak godina ukljuuje mreusvjetskih akceleratorskih sredita (DESY, CERN, Cornell,
JLab) koja cilja najveem gradijentu ubrzanja estica i najmanjim gubicima u rezonatorima, o emu najbolje svjedoe i mjeseni
izvjetaji (TESLA Reports, izdava DESY
Visokofrekvencijska grupa, Hamburg). Naj
noviji proboj u zadnjih nekoliko godina,
uvaavajui Teslino nasljee, napravio je M.
Soljai i sur. (MIT, 20072009) razvijajui
metodu neradijativnog prijenosa snage, na
malim udaljenostima od nekoliko metara i
pri malim snagama za napajanje autonomne
elektronike (prijenosnihraunala, robota,
mobitela). Soljai jeizraunao i poopio
metodu dvaju rezonantnih objekata (npr. velikih zavojnica s desetak ili vie zavoja ilidvajudielektrinih diskova) koji prenose snagu u
tzv. jakom reimu vezanja na frekvenciji oko
10 MHz i valnoj duljini od 30 metara. Njegovi najnoviji prorauni koji uraunavaju sve
mogue gubitke u prijenosu i apsorpciji elektromagnetskog zraenja dvaju rezonantnih
objekata, uvaavajui i sluajno ljudsko bie
u tome inu, prelaze kritinu barijeru (polovini prijenos, oko 50%) dajui teorijsku efikasnost prijenosasnage veu od 60%.Unato
tome to jo nedostajutvrde eksperimentalne
potvrde, Soljaievi obeavajui teorijski rezultati bili su pravo osvjeenje tradicionalnim
povjesniarima znanosti i tehnologije u Budimpeti. Teslino nasljee na Sveuilitu u
Zagrebu u povijesnome pregledu navedeno je
prilozima eminentnih sveuilinih profesora
fizike i elektrotehnike (I. Supek, M. Pai, V.
Lopai, T. Bosanac, V. Muljevi)koje nadovezuju suvremeni istraivai, povjesniari
i studenti. Na FER-usuTesline teme i ideje
najpopularniji izbor ustudentskim seminarima u proloj akademskoj godini (2008./09.),
to svjedoi o temeljnim vidicima o pitanjima
energije i etike u studentskim razmiljanjima
na Teslinom tragu. Predavanje je zakljueno
ispisom velike formule na dugoj ploi za katedrom: Timeless Tesla ili T x T = T2, kako bi
vjeni Tesla trajno podsjeao sudionike 23.
ICHST-a na Teslu i ovo predavanje.
Nakon predavanja autor referata primio je poziv da odri (ponovi) predavanje na Sveuilitu Brasov (Rumunjska) na tamonjem Fakultetu elektrotehnike i raunalnih znanosti, nazoni maarski strunjaci iz komunikacijskih
kompanija zatraili su kopiju prezentacije,
do brojnih pitanja o Tesli prigodom kongre-

Filozofski ivot

sne veere od strane njemakih, austrijskih i

danskih istraivaa i povjesniara. Recepcija
rada o Tesli bila je znaajna, tim vie to je
u auli BME itavo vrijeme Kongresa uz podrku organizatora bio izloen poster o Tesli
(skraena verzija predavanja). Poster, kao
i trilogija o Tesli: asopis Energija, god. 55
(2006), br. 3, zatim zbornici Tesla in Croatia i Godinjak 2006 u izdanju Hrvatske
akademije tehnikih znanosti, te monografija
Nikola Tesla: istraiva, izumitelj, genij
(kolska knjiga, Zagreb 2006.), darovani su
na tragu hrvatske dareljivosti sveuilitu
BME i Maarskoj akademiji znanosti. Svega
nekoliko dana nakon 23. kongresa, Pter Szegedi, fiziar i filozof znanosti, kao jedan od
vanih lanova Organizacijskog odbora kongresa, poslao je poruku zahvale da su darovane knjige i lanci predani Knjinici BME,
katalogizirani te e uskoro biti dostupni online katalogom.
Prigodni osvrti i prosudbe koje slijede, odnose se samo na najvanije sjednice i simpozije
one na kojima je autor sudjelovao prema
subjektivnome izboru, to dakako nije optimalan izbor jer su mnoge sjednice tekle paralelno u razliitim dvoranama BME.

Osvrti na regularne sjednice Fizika

i astronomija u klasinom periodu
i suvremenome razdoblju nakon
1800.
Nekoliko predavanja (povjesniari znanosti i
fiziari) je bilo posveeno prijateljskom odnosu i suradnji Tycho Brahea i Johannesa Keplera, ali i razliitim gleditima na sliku svemira i gibanja u njemu na kraju 16. i ranom
poetku 17. stoljea, uoi Newtonove teorije
gravitacije. Njihov prijateljski i istraivaki
odnos (opaanje Supernove i pokuaj njezina
lociranja 1572. i potom 1604.) traje od Tbingena do zajednikih prakih dana. Tycho Brahe (15461601), plemi ne samo u rodoslovlju ve plemi i astronom po prirodi, tvorac tihonskog sustava planetarnih gibanja u
kojemu nije prihvaena ideja gibanja Zemlje,
dragocjeno je pomogao svojim podacima Keplerovim usavrenjima Kopernikovog modela heliocentrinog sustava (1543). Keplerovi
nebeski doprinosi su novi matematiko-prirodoslovni zakoni planetarnih gibanja te uzrok
planetskih gibanja u sili koja izvire iz Sunca
(Astronomia nova, 1609). Kepler je studirao
matematiku, astronomiju i muziku i na takvoj
podlozi nikla je njegova tenja za egzistencijom skrivenog koda kojim se ulazi u Boji
duh. Zato je u nizu Na ramenima divova
ponovo objavljeno Keplerovo djelo Harmonice Mundi iz 1619. godine (Harmonies of the
World, 5. knjiga, Johannes Kepler, Running

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

823

Press 2002.) koju je uredio i komentirao slavni S. Hawking. Keplerova djela Harmonice
Mundi i Mysterium Cosmographicum (1599)
stalno utjeu na S. Hawkingovu kozmologiju, napose u matematiko-fiziko-muzikom
poimanju svemira. Keplerov boravak u Pragu
(stigao 1600. godine) povijesno je bio vrlo
plodonosan u raanju i irenju nove slike
svemira to produbljuje Kopernikov sustav.
Kepler je priznao velike Galileijeve doprinose, napisavi mu pismo na koje je Galilei odgovorio, a na tragu platonike filozofije smatrao je da se zamjenom pojma due pojmom
sile jednostavno dobivaju principi gibanja.
Keplerova slika planeta i muzikih nota, napose tzv. muzika stratosfera i polifona muzika, zanimljivi su i danas teoretiarima i povjesniarima znanosti i kulture u 21. stoljeu.
Godina 2009. je i meunarodna godina astronomije, napose posveena 400. obljetnici Kep
lerove Nove astronomije. U tome kontekstu,
zapoela je najnovija znanstveno-tehnoloka
satelitska NASA-misija pod imenom Kep
lerova misija (Kepler Mission, 2009.) za
nova otkrivanja planeta veliine Zemlje izvan
Sunevog sustava u naseljivim zonama zvijezda, npr. opaanje u zvijeu Orion. Satelitopaa Kepler poslao je i najnovije prelijepe
slike razgovijetnih Mjeseevih kratera u visokoj rezoluciji.
Historijsko povezivanje astronomije i optike
u 17. stoljeu, u tzv. optici gibajuih tjelesa,
obraeno je putem krucijalnog problema toga
vremena: postoji li konana brzina svjetlosti?
Ona je, naime, bila odluujua za filozofiju
prirode i astronomiju, prije svega u praktinim opaanjima zvijezda teleskopom (stelarna aberacija). Matematiko-filozofsku paradigmu svjetlosti postavio je Descartes u La
Dioptrique (1637) govorei o svjetlosti kojoj
nije nuno poduzimati koja je njezina prava
priroda.1 Najprije je konanu brzinu svjetlosti pokazao danski astronom O. C. Rmer
(16441710) usporeujui trajanje staza satelita Io (ili Ija) prema Jupiteru. Rmerov
rezultat o konanoj brzini svjetlosti prihvatio
je engleski astronom J. Bradley (16931762)
otkriva stelarne aberacije, a potom A. J. Picard, J. R. dAlembert, te naposljetku D. F.
Arago koji je prvi povezao gibanje Zemlje sa
svojstvima loma svjetlosti u 19. stoljeu. U
naputanju Descartesove boansko-matematike formulacije svjetlosti, zajedno su suraivali francuski i engleski znanstvenici unato razlikama u stilu, da bi kasnije E. Mach
u okviru pozitivizma otro napadao Descartesovo poimanje svjetlosti kao njegovu najveu pogreku. Spominjemo i vrlo zanimljiv
povijesno-znanstveni film o mjerenju brzine
svjetlosti pod naslovom arobnjaci svjetlosti
(Les magiciens da la lumire / Wizards of Li-

Filozofski ivot

ght) u regularnoj sjednici Povijest znanosti

u obrazovanju (T31). Prvo predavanje u toj
sjednici bilo je posveeno tome filmu. To je
povijesna rekonstrukcija o mjerenjima brzine svjetlosti od 17. do 19. stoljea: Galileo i
njegove svjetiljke (lanterne), Rmer, Cassini,
Bradley, Fizeau, Le Verrier, Froment i ostali. U aritu filma, s glumcima u stvarnome
povijesnom okruenju, jest Lon Foucault
(18191868) i njegov slavni pokus mjerenja
brzine svjetlosti (1862) s rotirajuim zrcalom,
kao krucijalnome preciznom eksperimentu u
povijesti znanosti. Trajanje znanstveno-popularnog filma u DVD-formatu je oko 60 minuta, a njegovi autori su Pierre Lauginie i sur.
(Universit Paris-Sud, Facult des sciences
dOrsay, Francuska), koji moe biti koristan
naim kolarcima i studentima u srednjim
kolama i na prirodnim i tehnikim fakultetima, odjelima i veleuilitima u Hrvatskoj.

Osvrt na regularnu sjednicu

Znanost i filozofija
Teorije struna i superstruna kao obeavajua fizikalna i rigorozna matematika metoda u
kvantnoj gravitaciji i poimanju ranog fizikog
svemira u kozmologiji povijesno su smjetene u kontekst aktualne fizike Standardnog
modela s jedne i klasine Newton-Galileijeve
fizike i poperijanskog argumenta evolucije
znanosti s druge strane. Ako barem jedan ili
vie od ovih uvjeta ne zadovoljava, dogaa se
kraj jednog modela (teorije) pa tako i teorije
struna uvedene u fiziku 60-ih godina 20. stoljea. Takav je bio naslov zanimljivog referata: Teorija struna pad znanosti? (String
Theory The Fall of Science?) filozofa i
teologa W. P. Grygiela (Odjel za filozofiju,
Papinska akademija za teologiju, Kopernikov centar za meudisciplinarna istraivanja, Krakw, Poljska). Ubrzo nakon prvog
formuliranja standardnog modela (1973) iju
krunu predstavlja dananji veliki hadronski
sudariva (LHC) u CERN-u i oekivana fizika na njemu, fiziari su poeljeli dublji i iri
pogled na stvarnost uvoenjem jednodimenzionalnih objekata nazvanih strunom umjesto tokastolikih elementarnih estica. To je
bila teorija struna (G. Veneziano, 1968) koja
je doivjela prvu revoluciju 1984. modelom
superstuna uvoenjem 10 prostor-vrijeme dimenzija, nasuprot realnih 4 odnosno dodanih
dimenzija ( 4). Superstrunama su uspjeno
uklonjeni matematiki problemi (renormalizabilnost i uklanjanje divergencija u razvojima po konstanti vezanja) u standardnoj fizici
estica i proirenjima prema boljoj teoriji.
Drugu revoluciju teorija superstruna doivjela je 1990-ih godina kada je E. Witten uveo
2Dbrane ili opne pomou M teorije, koja

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

824

obuhvaa supersimetrine teorije superstruna

u 11-dimenzija pri emu slovo M oznaava
nepoznato (Mystery). Obje revolucije u strunama i superstrunama, smatra W. P. Grygiel,
nemaju podlogu u eksperimentima tako da
teorije struna ne mogu biti pravom teorijom
fizike. Svojim padom one ostavljaju teren
antropikome naelu (Anthropic Landscape)
to otvara mogunost mnogo-svemira (multiverse), odnosno paralelnim ostvarenjima
svemira impliciranih teorijama, meu kojima
je na svemir dio mnogo-svemira. Stoga poznati fiziar i filozof L. Smolin u svojoj knjizi
Problem s fizikom? (Trouble with Physics?)
dri da alternativni putovi fizike za ujedinjavanjem ope relativnosti i kvantne teorije
daju novu nadu, oslanjajui se na suvremene
pristupe (ne-komutativne geometrije, Penroseovi tvistori).
Zanimljivo je doista bilo povijesno predavanje o Hertzovim elektromagnetskim pokusima te njemakim eksperimentalnim kolama
u razvoju spektroskopije oko 1900. godine.
U modernoj retrospektivi povijesne Hertzove
pokuse (1888) o irenju elektromagnetskih
valova u skladu s Maxwellovom teorijom ne
treba bezuvjetno prihvatiti jer se u mnogim
detaljima ponovljeni Hertzov pokus pokazuje
nepotpunim pristupom. Entuzijazam izvorne
metodologije modernog kraja 19. stoljea
pokazuje se netonim pristupom, napose za
irenje vezanog elektromagnetskog polja u
bliskoj zoni. Naime, H. Hertz nije opazio i
objasnio pomak retardiranog vremena tzv.
vezanih klasinih doprinosa u brzini irenja
elektromagnetskih valova (R. Smirnov-Rueda i dr., 2007). Oko 1900. godine termiko
zraenje (u infracrvenom pojasu) nije se eksperimentalno razumjelo, a bilo je presudno
za Planckovu teorijsku formulaciju zakona
crnog tijela. U brojnim naporima u tome
kontekstu, vani su bili njemaki i ameriki
eksperimentalni pristup. Napose su znaajne
bile njemake kole, usredotoene metodoloki na problem razumijevanja i dotjerivanja
izvora zraenja, potom ureaja za disperziju,
te detektora za mjerenje zraenja. Bila su tri
povezana eksperimentalna njemaka programa, okupljena oko trojice vanih fiziara toga
vremena. F. Paschen (18651947, Hannover)
i njegova kola je bila usredotoena na zakon zraenja (Paschenov bolometar), O. R.
Lummer (18601925, Berlin) program na
dotjerivanje standarda (Lummerovi standardi
izvori svjetlosti i topline, cilindrini grijani rezonator), dok je H. Rubens (18651922,
Berlin) bio naroito zabavljen prouavanjem
infracrvenog dijela u Maxwellovoj teoriji. U
pogledu izrade korisnih znanstvenih instrumenata za javnu upotrebu, spomenut emo
depni instrument (spektrometar) za prognozu

Filozofski ivot

vremena razvijen na temelju opaanja Sunevog spektra tehnikama spektroskopije, fotografije i astronomije potkraj 19. stoljea (C.
Piazzi Smyth, kotski kraljevski astronom,
opaao Sunev spektar u Portugalu u razdoblju 18771881). Instrumentom se opaa
crveni kraj Sunevog spektra tzv. kini pojas (Rainband) ili kini pojas spektroskopije (Rainband Spectroscopy) iji intenzitet
dijela spektra najavljuje kino vrijeme.

Osvrt na simpozij
Marksizam i prirodne znanosti u
20. stoljeu
U povijesnome nadolasku kvantnog raunarstva (QC = Quantum Computing), kao
novog najsretnijeg spoja kvantne mehanike
i raunalne tehnologije, ponovo se raa interes za alternativnim tumaenjima kvantne
mehanike. Interpretacije (temelji) kvantne
mehanike i marksizma, na primjeru odnosa
dvojice lijevo orijentiranih fiziara D. Bohma
i L. Rosenfelda, dokazuju da marksizam kao
filozofija moe jo uvijek biti inspiracijom ili
motivacijom, barem na primjeru simpozija
(S38) na 23. ICHST 2009 u Budimpeti. Simpozij je organizirala povjesniarka znanosti i
filozofkinja Anja Skaar Jacobsen (Niels Bohr
Archive, Kopenhagen) koja je u 2008. znaajno pomogla da se fotografije i komentari
povodom 50. obljetnice posjete Nielsa Bohra
Zagrebu (19582008), nastali u studentskim
seminarima na FER-u u Zagrebu, prihvate i
uvrste u Bohrov arhiv u Kopenhagenu. Kada
je ameriki fiziar David Bohm 1952. uveo
tzv. skrivene varijable (hidden variables) u
kvantnu fiziku, najzajedljiviji kritiar je bio
Lon Rosenfeld kao vatreni tuma Bohrove
kvantne epistemologije. Njihov se spor ubrzo
proirio i na njihova razliita politika (marksistika) uvjerenja. Oni su se susretali vie
puta, na primjer na simpoziju Opaanje i tumaenje (Observation and Interpretation)
u Londonu 1957. godine. Meutim, njihovo
sukobljavanje nastavilo se u njihovu dopisivanju, u prikazima knjiga i slino. Svoje poglede na kvantnu mehaniku Bohm je 1960-ih
godina donekle promijenio pa su odnosi dvojice fiziara postali prijateljski, s meusobnim
velikim uvaavanjem. Meutim, njihovi razliiti pogledi na kvantnu mehaniku Bohrov
kopenhaki nasuprot Einsteinovom kao i
njihovi razliiti marksistiki pristupi, predmet
su meunarodnih istraivanja tog zanimljivog
odnosa u irem drutvenom i politikom kontekstu, te detaljnom prouavanju njihove korespondencije i ostalih pisanih izvora.
Predavanje o utjecajima T. D. Lisenka i njegove genetike teorije u biologiji, agronomiji
i poljoprivrednim metodama meu japanskim

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

825

biolozima i inenjerima u 20. stoljeu napose je bilo zanimljivo. T. D. Lisenko (Lysenko), genetiar i sovjetski fiziolog, sa svim
proturjenostima njegovog nauka, utjecao je
na zapadne zemlje pa tako i na Japan ve od
1930-ih godina, da bi nakon 1948. postao
znaajan pogotovo recepcijom knjiga Nova
genetika u Sovjetskom Savezu i Nasljeivanje
i raznolikost (Heredity and its Variability) u
krugovima biologa i poljoprivrednih inenjera. Zanimljivo je da su 1950-ih, paralelno ideolokim i znanstvenim raspravama za i protiv
Lisenkove teorije u intelektualnim japanskim
krugovima, japanski seljaci samostalno poeli primjenjivati Lisenkovu teoriju i tehniku
jarovizacije da bi poveali urod na poljima.
Povezanost slavne japanske fizike 20. stoljea i marksizma mnogim je sudionicima 23.
kongresa doista bila nova spoznaja. Japanski
fiziar Shoichi Sakata (19191970) iz Sve
uilita Nagoya, bio je zagovornik marksizma
pogotovo u metodologiji, razvoju i poimanju
fizike. Razvio je metodologiju (kolu) pod
nazivom Sakata kola ili Sakata model, zajedno s fiziarom Mitsuo Taketanijem. U tome
modelu je prirodu poimao slojem (stratum
view of nature) s uvjerenjem da se priroda
sastoji iz beskonanog broja slojeva, pri emu
je svaki sloj opisan vlastitim zakonima gibanja. Sakata je 1956. razvio korektni model
hadrona, a posebno se bavio novim kvantnim
svojstvom stranosti (strangeness) materije,
uvodei pojam logike materije za lambdahiperon (-hiperon) umjesto logike forme.
Princip Sakatine kole jest materijalistiko
(marksistiko) poimanje prirode slojem, a
kola je utjecala na mnoge generacije studenata i na japanske fiziare meu kojima su
najpoznatiji M. Kobayashi i T. Maskawa koji
su primili Nobelovu nagradu za fiziku 2008.
zajedno s ameriko-japanskim fiziarem Y.
Nambuom. Unato pozitivnim utjecajima Sakata kole miljenja kao korisnog sredstva u
japanskoj fizici estica (formulacija japanskih
povjesniara fizike), T. Maskawa je od 1981.
poeo odbijati tu kolu zbog njenih revolucionarnih oekivanja u kvantnoj mehanici, ali
ponajvie zbog toga to je Sakata kola zanemarivala Weinberg-Salamovu standardnu
fiziku estica.

Osvrt na simpozij
Povijest znanosti i novi mediji
Izmeu znanstvenih asopisa i medija odnosno javnosti trebala bi postojati trajna
meusobna veza, napose danas u globalnoraunalnoj povezanosti svijeta. Uvaavanje
i rangiranje zemalja u pogledu znanstvene
izvrsnosti (produkcije i/ili recepcije znanosti)
na svjetskoj skali, najbolje se mjeri objavlji-

Filozofski ivot

vanjem (lanci, pregledi, pisma) u stoljetnim

vrhunskim asopisima Science i Nature, unutar velike obitelji od gotovo 100 000 raznovrs
nih tiskanih ili digitalnih asopisa u svijetu
danas. Na tragu odnosa znanosti i medija u
kontekstu povijesti znanosti i tehnologije,
spomenut u samo dva primjera. Prvi je francuski primjer priopen na 23. ICHST 2009
u Budimpeti (Christine Blondel, CNRS,
Francuska) o pristupu Ampreu i njegovoj
batini. U sklopu povijesti znanosti njegova
ostavtina i izvori se stavljaju na web-mjesto
Ampre: digitalizacija knjiga, arhiva, korespondencije, transkripcija novih manuskripata,
do filozofijskih i religijskih pitanja. Briljantni
francuski primjer navodima za plodne primjene u digitalizaciji i prosudbama hrvatske povijesne batine u znanosti i filozofiji (prikaz
hrvatskih velikana na webu: Petri, F. Vrani, Bokovi). Drugi je primjer brazilskih
znanstvenika i povjesniara o njihovim tekuim projektima u tome polju, koji zagovaraju
trajni i skladni brak izmeu znanstvenih asopisa i medija. U tome braku najvanije poluge
su irenje znanstvene komunikacije u znanosti (i), razvoj znanosti (ii) i jamstvo autorstvu
u novim razvojima i otkriima u povijesti
znanosti te u tekuem razvoju (iii).

Interakcije i pripreme za
meudisciplinarni simpozij u Cresu
2011. povodom 300. obljetnice
roenja R. Bokovia
Hrvatsko filozofsko drutvo i Organizacijski
odbor Dana Frane Petria odluilo je ve
2008. provesti obiljeavanje 300. obljetnice roenja J. R. Bokovia u 2011. godini,
u okviru jubilarne 20. obljetnice odravanja
Dana Frane Petria u Cresu kao posebne
teme simpozija. Kongres u Budimpeti je bio
prava prigoda za meunarodne kontakte i pozivanje kompetentnih znanstvenika za sudjelovanje u hrvatskome simpoziju posveenom
Bokoviu. U tome svjetlu trojica znanstvenika su potencijalni kandidati za lanove Programskog odbora simpozija posveenog 300.
obljetnici roenja J. R. Bokovia. Na prvome mjestu jest Wojciech P. Grygiel iz Odjela
za filozofiju, Pontifikalna akademija Ivana
Pavla II. za teologiju, Centar Copernicus
za meudisciplinarna istraivanja, Krakw,
Poljska. Poznaje teologiju, filozofiju prirode i modernu fiziku, napose kozmologiju. U
razgovorima je pristao biti lanom Programskog odbora za 300. obljetnicu roenja J. R.
Bokovia u okviru 20. Dana Frane Petria,
Cres 2011. Drugi je kandidat Edoardo Proverbio, INAF, Osservatorio Astronomico di
Brera, Milano, Italija. Veliki znalac philosophiae Boscovicianae, a sam e organizirati

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

826

konferenciju u Breri posveenu R. Bokoviu

2011. Prijedlog mi je dao Fabio Bevilacqua,
dosadanji drugi potpredsjednik DHST-a i
znalac Einsteinove fizike i filozofije, a osobno e pomoi angairanju E. Proverbia u creski programski odbor. Trei je kandidat Paolo
Brenni, novoizabrani potpredsjednik DHST-a
za razdoblje 20092013 i predsjednik Drutva za znanstvene instrumente (The Scientific
Instrument Society, SIS), fiziar i strunjak
za instrumente i njihove arhive u muzejima.
Izrazio je veliku elju za suradnjom i dolas
kom u Hrvatsku.
1

Il nest pas besoin que jentreprenne de dire au vrai

quelle est sa nature u Ren Descartes, La Dioptrique,
De la lumire, Discours premier 83, 1637. Prema:
Ren Descartes, Discours de la mthode suivi de La
Dioptrique, dition tablie et prsente par Frdric
de Buzon, ditions Gallimard, 1991., str. 151.

Tomislav Petkovi

5. konferencija Filozofija i
demokracija,
Demokracija i politiko
obrazovanje
Peti meunarodni simpozij Filozofija i demokracija odran je u Dubrovniku od 31.
kolovoza do 4. rujna 2009. u prostorijama
Interuniverzitetskog Centra i Hotela Lero.
Organizatori skupa bili su Henning Ottmann
(Sveuilite Ludwig-Maximilian u Mnchenu) i Pavo Barii (Institut za filozofiju,
Zagreb), uz posebnu suradnju Larryja Hickmana, voditelja Centra za Deweyeve studije u
Illinoisu, i Marka Evansa (Sveuilite Swansea). Skup je bio posveen poznatom amerikom filozofu Johnu Deweyu, koji je roen
prije tono 150 godina, a posebno je naglaen
odnos demokracije i obrazovanja. Izlagai iz
razliitih zemalja odrali su na engleskom i
njemakom jeziku niz zanimljivih predavanja
popraenih dinaminim raspravama, a svemu
su tome prisustvovali i studenti preddiplomskih i diplomskih studija filozofije.
Skup je otvorio Larry Hickman (Carbondale, SAD) izlaganjem Naturalizam Johna Dewyja kao model za globalnu etiku.
Dewey se tijekom itavog ivota zalagao za
prava ena, imigranata, crnaca i drugih, zbog
ega je posebno zanimljiv njegov boravak u
Kini 1919.1921., koji je protekao bez osuivanja i bilo kakvih pokuaja nametanja

Filozofski ivot

zapadne kulture, ako je vjerovati biljekama

komentatora. to se pak tie Deweyeva naturalizma, to je bila ideja koju je podravao
cijeli ivot (osobito mu se svialo Darwinovo
uvoenje genetikih i eksperimentalnih ideja
u filozofiju o drutvu), ali treba razlikovati
naturalizam od scijentizma, tj. od teze o prirodnoj znanosti kao jedinom valjanom izvoru spoznaje. Dewey je smatrao i umjetnost i
humanistike znanosti posve legitimnim podrujima istraivanja znanost je posebno
cijenio samo zbog njene eksperimentalne metode i neprihvaanja a priori argumenata, a ne
zbog posebnog statusa sadraja znanstvenih
teorija. Ljudsku je duhovnost Dewey iznimno
cijenio, smatrajui je sposobnou projiciranja ciljeva i ideala u budunost te ponaanja u
skladu s time. Hickman je uvjerljivo pokazao
kako brojne kritike na Deweyev raun (kako
podrava razliku injenica i vrijednosti, nastavlja tradiciju europske metafizike) naprosto ne dre vodu, potkrijepivi svoje teze
znakovitim citatima. Osnovne Deweyve teze
izgradnju filozofije na prirodnim znanostima a ne metafizici i teologiji, ukidanje otre
razlike prirode i kulture te primjenu eksperimentalne metode na rjeavanje etikih dilema
Hickman je ocijenio plauzibilnima i veoma
utjecajnima ak i danas.
Henning Ottmann (Mnchen) odrao je predavanje Duh duhovnih znanosti u kojem je
govorio o pojmu duhovnih znanosti, zasnovanih u Hegelovoj i Diltheyevoj filozofiji, i koje
od samih poetaka bivaju popraene stalnom
dvojbom, tj. dovoene u pitanje (Comteov pozitivizam eli od njih stvoriti egzaktne znanosti, a Marx im daje materijalistiko i kritiko
utemeljenje). Posebno u 20. st., kad strelovito
napreduju tehnika i prirodne znanosti te uspostavljaju korist kao jedino mjerilo znanstvenosti, duhovne znanosti dolaze u opasnost
pa i same pokuavaju dati svoje opravdanje
u terminima koristi. Jedna inaica ovakvih
nastojanja jest i tzv. teorija kompenzacije Joachima Rittera i njegovih uenika (Marquard
i Lbbe), koji tumae duhovne znanosti kao
kompenzaciju za rizike i gubitke povezane s
modernizacijom drutva, tj. njegovu bespovijesnost. One tako imaju zadau odrati u sjeanju ono to bi inae za suvremenog ovjeka
nuno postalo beznaajnim i izgubilo svaku
povezanost sa stvarnou. Istaknuvi primamljivost ove teorije (legitimacija postojanja
duhovnih znanosti u drutvu usmjerenom na
napredak), Ottmann je kritizirao njene jednostranosti, tj. proglaavanje antikvarskog interesa za povijest jedinim moguim, pri emu
se zanemaruje ovjekov aktivan odnos prema
onom ivom povijesnom, kao i naglaavanje
ouvanja kao jedine funkcije duhovnih znanosti, to zapravo znai da one nipoto ne

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

827

mogu biti izvor kulturne dinamike. Na kraju

je naglasio vanost kritikog utemeljenja duhovnih znanosti nasuprot njihovom podvrgavanju kriterijima korisnosti.
Sljedeu je sesiju otvorio Mark Evans (Swansea) izlaganjem pod naslovom Obrazovanje
i etika demokratskog karaktera u kojem se
pozabavio tipinom deweyjevskom temom
veze ivota demokratskog ureenja (koje za
Deweyja nije samo vrsta politikog reima,
ve i nain ivota) i obrazovnog sustava, koji
za zadau ima ostvariti odreen obrazovni
ideal. Evans je uzeo sebi u zadau obraniti
ovu postavku o stvarnoj mogunosti dostizanja eljenog ideala (a koji kao istinski ljudski
ideal moe biti ostvaren jedino u demokratskim dravama), i to ne samo od tzv. izvanjskih prigovora, odnosno onih o praktinim
ogranienjima takvog pothvata (npr. konkretne politike odredbe pojedine drave), ve i
o onima inherentnim samom tom idealu. Ti
se prigovori odnose na njegovu izrazitu sloenost, a time i pretjeranu ambicioznost, a drugi
upuuju na to da se ideal moe ostvariti samo
u uvjetima liberalne kapitalistike demokracije. Evans je, pristajui uz stajalite tzv. lijevog liberalizma (koji naziva socijalizmom
u stanju oajavanja, a pripisuje ga i samom
Deweyju), zakljuio da se tenja prema nekom idealu moe nazvati opravdanom ukoliko je on mogu, tj. da je tenja prema tom
cilju nuna ako je on dostian.
Lenart kof (Koper) svojim je predavanjem
Blage geste: etiki pragmatizam i duh demokracije predstavio projekt interkulturalno orijentiranog pragmatizma etikih gesti,
inspiriran filozofijama Jamesa, Deweyja,
Rortyja i Ungera s jedne strane, te filozofijom Luce Irigaray, s druge strane. Taj projekt
propituje pojmove tijela i interkulturalnosti u
pragmatistikoj misli, a kof se prvenstveno
usredotoio na Ungerovu radikalnu verziju
pragmatizma i njegov pojam produbljivanja
demokracije u etiko-interkulturalnom smislu, tj. postavljanja prioriteta ivota pred svim
ostalim kao temelja demokracije. Povezujui
Irigarayinu filozofiju s pragmatizmom, podcrtao je njihovu bliskost u pitanjima politikog i etikog obrazovanja, naime, Irigaray
smatra da se vjebanje u graanstvu sastoji
u pobuivanju svijesti o drugome, za to je
potrebna reorganizacija itavog sklopa navika i praksi. Izlaganje je zakljuio obraanjem
vedskoj filozofiji i pojmu prane (daha ivota)
kao oslonca za etiko osvjeivanje prvenstva
ivota.
U predavanju Civic Education (Graanski
odgoj): demokratska drava i odgoj za demokraciju Christo Todorov (Sofija) prihvatio
se zadae legitimacije Graanskog odgoja
kao nastavnog predmeta u modernim libe-

Filozofski ivot

ralnim demokracijama. Pritom je naglasio da

pod tim pojmom ne obuhvaa politiki odgoj
uope (kakav nalazimo u svim razdobljima
povijesti u okvirima razliitih institucija), ve
samo politiki odgoj u javnim kolama. Taj
predmet ne obuhvaa samo tzv. odgoj za graanstvo, nego i razvija sposobnosti refleksije,
komunikacije i samoodreenja u modernom
drutvu. Todorov je naglasio da je pitanje
njegove legitimacije prije svega praktiko i
politiko pitanje (pritom se pozvao osobito na
iskustvo svoje matine zemlje kao tek nastale
demokracije); naime, pretpostavka je liberalne demokracije samoodreenje graana na
sudjelovanje u stvarima od javnog (zajednikog) interesa pa svaka promjena trai iroko
prihvaen konsenzus. Podsjetivi na Platonove misli o odgoju u dijalogu Protagora, u
kojem se govori o nunosti prisiljavanja od
strane drave na graane da usklade svoj ivot sa zakonima polisa (pri emu je sredstvo
prisile odgoj, a i cijela se zajednica pokazuje
kao krajnje pedagoki utemeljena), istaknuo
je razliku u odnosu na danas kad drava od
graana nipoto ne moe oekivati bezuvjetnu odanost. Analiziravi tri mogua modela
legitimacije Graanskog odgoja, tj. nacionalizam, participacionizam i odgoj za autonomiju, priklonio se treemu kao jedinoj moguoj
osnovi odgovornosti i tolerancije.
Drugi je dan simpozija otvorio Mislav Kuko
(Split) izlaganjem Socijalni liberalizam i
demokracija u klopci globalizacije, u kojem
je govorio o dvojakoj naravi odnosa liberalne
demokracije i globalizacije: dok s jedne strane dolazi do pojave demokracije i vladavine
prava u dosad nedemokratskim podrujima
(tzv. trei val demokratizacije u 80-im i 90im godinama prolog stoljea), s druge strane
globalizacija u obliku neoliberalizma (libertarijanizma) rui ideal liberalne demokracije
potkopavajui autoritet nacionalne drave.
Upravo je razluivanje neoliberalizma kao
ozloglaenog krivca za svjetsku krizu od drugih oblika filozofije liberalizma (skup razliitih naela, od prava pojedinca, slobode miljenja i govora do jednakosti ansi itd.) bila
glavna Kukoeva ambicija; priznavi neoliberalizmu podrijetlo u klasinom (ekonomskom) liberalizmu, istaknuo je kako postoje i
drugi oblici liberalizma kulturni, politiki i
socijalni (novi, moderni, reformni) od kojih
je posljednji, iji su zastupnici J. Dewey, J.
Rawls i R. Dworkin, a inspirira se i teorijom
drave blagostanja J. M. Keynesa, posebno
suprotstavljen neoliberalizmu. Naime, socijalni liberalizam, za razliku od neoliberalizma koji apsolutizira trite, smatra slobodnu
trgovinu i trinu ekonomiju vrijednom samo
u mjeri u kojoj uspijeva zadovoljiti osnovne
potrebe svih pojedinaca. Upozorivi na kra-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

828

ju na potrebu politizacije globalizacije, tj.

uvoenja globalizacije odgovornosti, Kuko
je istaknuo kako filozofija sigurno sama ne
moe rijeiti probleme nastale dominacijom
neoliberalizma, no moe pripomoi analizom
razliitih aspekata globalizacije, kao i davanjem smjernica za njeno etiko vrednovanje.
Svojim je predavanjem Demokracija naih
kola: o sukobu demokratskog odgoja i politikog obrazovanja u savjesti nastavnika
Reinhard Mehring (Heidelberg) otvorio pitanja (govorei prije svega o njemakim kolama, no ista bi se pitanja mogla postaviti i za
druge nacionalne obrazovne sustave) o problematinosti izbora pojedinog demokratskog
modela koji bi se pouavao u kolama, njegovu odnosu prema injeninom ustavnom ureenju, kao i ono o mogunosti sklada istinskih zadataka odgoja za demokraciju s onima
politikog obrazovanja i kolovanja stavova.
Poevi od povijesnog prikaza profesionalizacije nastavnikog zvanja u Njemakoj, u
kojem je, s jedne strane, istaknuo Humboldta
i njegovu reformu kao inkarnaciju jedinstva
filozofije i politike odgoja te Deweyja kao
figuru koja prekida s neohumanistikom pedagogijom i okree se prema iskustvu kao
nastavnoj metodi i kolskoj filozofiji, s druge
strane, ukratko je izloio individualistiku i
liberalistiku filozofiju ustavne drave te se
usredotoio na temeljni problem, onaj o sukobu morala i politike koji nastavnik doivljava
u praksi odgoja za demokraciju, te naglasio
vanost svijesti o utjecaju globalizacije na
politike prilike nacionalnih drava (drava,
dakle, ne moe rijeiti probleme uenika i
ostalih kao njenih graana) i (moralne) obveze nastavnika prema uenicima, zbog ega
i inzistira na vjernosti naelima odgoja za
demokraciju, koji sprjeava indoktriniranje i
oblikovanje slijepo poslunog graanina.
Olga Simova (Plovdiv) govorila je u izlaganju Demokracija ili demokratsko drutvo o
Deweyjevu poimanju demokratskog drutva,
iji se nastanak temelji na nestanku moderne. Tu se Dewey donekle slae s miljenjima
Marxa i anarhista 19. stoljea, koji zagovaraju prvenstvo ovjeka pred zakonom, tj. tvrde
da je zakon zbog ovjeka, a ne ovjek zbog
zakona. Neke karakteristike Deweyjeve teorije demokratskog drutva upuuju na to da
bi demokracija drutvo trebala uiniti savrenim. Drutvo bi pak bilo neodrivo bez zajednikih interesa za sve njegove lanove, slino
obitelji, ali i bez intelektualne slobode, koja
je osnova kreativnosti i drutvenog napretka.
To ne znai da Dewey zagovara laissez-faire
kapitalizam, naprotiv radikalno raslojavanje
drutva smatra tetnim za drutvenu koheziju
jer ono onemoguava njegovu reorganizaciju
i napredak.

Filozofski ivot

U izlaganju Moe li i u kojem smislu graanska vrlina prijateljstva posluiti demokratskom odgoju? Stjepan Radi (akovo)
istaknuo je zanemarivanje teme prijateljstva
kako u suvremenoj filozofiji tako i u sociologiji, emu korijen nalazi u specifinosti
samog fenomena prijateljstva (za razliku od
braka, uskrauje se svakom obliku formalizacije). Razgraniivi prijateljstvo od rodbinskih i susjedskih odnosa te poznanstva, Radi
je podvrgnuo kritici radikalno komunitaristiko shvaanje prijateljstva kao temelja modernog drutva, pri emu se posebno osvrnuo na
Alasdairea MacIntyrea, i nasuprot tome istak
nuo njegovu politiku ulogu: ono moe posluiti demokratskom odgoju tako to potie
razvoj morala (pomae u shvaanju sebe kao
drutvenog bia), dopunjava naelo pravednosti te integrira drutvo, ujedno pruajui
mogunost za njegovu promjenu. Na kraju je
upozorio na opasnost totalitarizirajue projekcije prijateljstva na itavo drutvo.
Barbara Zehnpfennig (Passau) u svojem je
izlaganju Demokracija i (ne)obrazovanje:
Platon, Humboldt i Bolonjski proces usporedila obrazovni ideal koji se promovira
u novoj obrazovnoj reformi (usmjerenost na
profesionalne sposobnosti, prilagoavanje ob
razovnog sustava potrebama ekonomskog
trita) s humboltovskim (zapravo jo platonovskim) idealom, koji u znanosti vidi put k
izgradnji individualnog ovjeka (obrazovanje
kao duhovna samodjelatnost), od koje koristi
ima ne samo taj pojedinac, ve i drutvo (Platonova prispodoba o peini: pojedinac koji je
ugledao svjetlo, tj. spoznao dobro ima zadau
vratiti se i osloboditi druge okova neznanja).
Zakljuila je da premda humboltovski ideal
pati od elitizma (njegovi su intelektualni i karakterni zahtjevi dostini samo nekima), Bolonjski proces ipak nije autentina demokratska reforma jer reducira kvalitetu na kvantitet,
odnosno obrazovanje na izobrazbu.
Bruno urko (Zagreb) zapoeo je izlaganje
John Dewey i potreba kritikog miljenja u
obrazovanju parafraziranjem nekih suvremenih autora koji se slau kako je kritiko
miljenje staro koliko i filozofija sama, ali
je Deweyjeva uloga u tome ipak posebna.
Dewey naglaava vanost reflektivne misli,
koja prije prihvaanja vjerovanja trai neto
to bi to vjerovanje poduprlo ili opovrglo, to
je zapravo imitacija znanstvene metode. Takoer dri i da je misao od kljune vanosti za
ivot, to znai da se uenike kroz kolovanje
treba poduavati kritikom miljenju. Posebno istie znaenje suzdranog zakljuivanja
(suspended conclusion) koje predstavlja oblik
opreznog donoenja zakljuaka u kojem se
prije prihvaanja odreenog vjerovanja treba
pronai adekvatnu metodu kojom se moe

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

829

provjeriti valjanost zakljuka. Sve te intelektualne vjebe, kako je istaknuo urko, ne

smiju ostati na razini pukog miljenja nezainteresiranog za svijet, ve treba teiti poveanju uinkovitog djelovanja u prirodi, zbog
ega uenicima treba stalno zadavati praktine probleme i povezivati nastavne lekcije sa
svakodnevnim ivotom.
Pavo Barii (Zagreb) svojim je izlaganjem
Filozofija demokratskog odgoja naglasio
vanost kvalitetnog obrazovanja za razvoj
demokratskog drutva. Ukoliko demokraciju
smatramo etikim idealom, kao to je uglavnom sluaj u dananjem drutvu, ne moemo
ne uoiti vanost obrazovanja koje je glavni
pokreta drutvenog razvoja. Time se odmah
namee pitanje: je li demokracija filozofski
temelj obrazovanja? Ozbiljnost tog pitanja
vidi se i u injenici da je i Kant, kao izrazito individualistiki usmjeren filozof, shvatio
kako pojedinca i demokracije nema bez institucija (jer priroda ne pouava), dok su
Fichte i Hegel smatrali kako je glavna uloga
drave upravo ona obrazovna. Prava je zadaa obrazovanja puni razvoj svih pojedinevih
potencijala te izgradnja i izraavanje vlastitog
miljenja, bez ega nema kvalitetne javne rasprave nune za demokratsko drutvo. Barii
je isto tako istaknuo vanost komunikacije u
demokratskom drutvu te kako se kultura komunikacije moe stvoriti jedino kvalitetnim
obrazovnim sustavom. Nerazdvojivost demokracije i obrazovanja uvidio je i Dewey, koji
je vjerovao u filozofsku opravdanost istih kao
ideala koji su ujedno i temelji kvalitetnog
drutva.
Heda Festini (Rijeka) odrala je predavanje
pod nazivom Vanost Deweyjevog socijalnog liberalizma danas u kojem je, kao to
to i sam naslov govori, uglavnom bilo rijei
o Deweyjevu odnosu prema liberalizmu kao
politikoj doktrini. Glavni je izvor za to pak
knjiga Liberalizam i drutveno djelovanje,
u kojoj su sakupljena predavanja to ih je
Dewey drao na Sveuilitu Virginia 1835.
godine. Dewey upozorava na greke ranih
liberala (takozvani nasilni liberalizam) ko
je kao da se ponavljaju i u dananjim kapitalistikim realizacijama liberalizma. On pak
zagovara socijaldemokratski liberalizam,
koji je u otrom kontrastu s laissez-faire liberalizmom. U kapitalizmu je prisutan nagli
razvoj znanosti i tehnologije, ali drutvena
struktura i legislativa ostaju nepromijenjene
jednostavno ne mogu pratiti taj napredak.
U toj slabosti kapitalizma Dewey vidi ansu
za socijaldemokratski liberalizam, koji uz
pomo znanja i primjene znanstvenih metoda
na rjeavanje drutvenih problema treba teiti
za promjenom okotale drutvene strukture, a
upravo je obrazovanje kljuan faktor u tome;

Filozofski ivot

jedino putem kvalitetnog obrazovanja mlaih

narataja mogu se stvoriti uvjeti za takvu promjenu drutva. Heda Festini spomenula je i
Deweyjevo naglaavanje morala i utjecaja
morala na kulturu i drutvo, ime Dewey anticipira suvremeni komunitarizam ili barem
neto njemu slino.
Posljednje je izlaganje ovogodinjeg simpozija odrao Jrg Wernecke (Mnchen), i to pod
naslovom Demokracija i klasini pragmatizam u perspektivi teorije djelovanja u kojem
je tematizirao Dewyjeve pragmatistiko-demokratske postavke, tj. njegovo pragmatistiko utemeljenje demokracije. Poavi od
Peircea i Jamesa te meusobno razgraniivi
njihove poglede (Peirceov pragmaticizam kao
opreka Jamesovom, prema miljenju samog
Peircea, suvie pojednostavljenom i iskrivljenom shvaanju), Wernecke se usredotoio na
Deweyjevo eksperimentalno-naturalistiko
itanje Peirceove pragmatistike maksime, tj.
njegovo shvaanje djelovanja kao kreativnog
i eksperimentalnog ovjekova pristupa svijetu s ciljem rjeavanja razliitih problema. Kao
bitnu postavku Deweyjeve misli istaknuo je
njegovo plediranje za jedinstvom spoznaje
(teorije) i djelovanja (prakse), kao i potrebu
politikog ureenja koje doputa i njeguje
slobodno miljenje, kreativnu inteligenciju,
istraivanje i moralitet u svrhu napretka cijelog drutva, to je mogue samo u demokraciji kao zajednikom ivljenju i dijeljenju
iskustava, a ne tek pukom obliku vladavine
(nakon Deweyja isticao i Putnam). Na kraju
je upozorio i na problematinost biologijskonaturalistikog i drutveno-funkcionalnog
utemeljenja Deweyjevih normativnih zahtjeva (meliorizam, vrijednosti, pojam slobode,
pojam dobra itd.).
Simpozij je zakljuen kraim obraanjem
prisutnima od strane organizatora, koji su se
osvrnuli na cjelinu svih izlaganja te izrazili
zadovoljstvo brojem i kvalitetom izlagaa,
kao i zahvalu svim sudionicima. Iskazana je
i elja za ponovnim susretom, a davani su i
prijedlozi o moguim temama za sljedeu
godinu.
Gabriela Bai
Ljudevit Hanek

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

830

18. Dani Frane Petria,

Filozofija i mediji
Od 20. do 26. rujna 2009. u gradu Cresu se
odrala osamnaesta po redu meunarodna
znanstvena interdisciplinarna konferencija
Dani Frane Petria koju su organizirali Hrvatsko filozofsko drutvo i Grad Cres, a pod
pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta te Ministarstva kulture RH.
Uz simpozij o stalnoj temi Petri i renesansne filozofske tradicije koji se po obiaju odrava u drugom dijelu konferencije, za
temu ovogodinjeg glavnog simpozija, koji se
odrao od 20. do 23. rujna, odabrana je aktualna, iznimno intrigantna tema Filozofija
i mediji.
O meunarodnom karakteru simpozija svjedoi podatak da su sudjelovali izlagai iz 13
zemalja (Bosne i Hercegovine, Crne Gore,
eke, Finske, Hrvatske, Kanade, Libije,
Litve, Maarske, Makedonije, Njemake, Slo
venije te Srbije) koji su kroz vie od 70 referata i prateih rasprava pokuali rasvijetliti
mnogovrsne aspekte kompleksnog fenomena
medija u dananjem drutvu. O problematici
medija nisu raspravljali iskljuivo filozofi,
kako bi se dalo pretpostaviti iz samog naslova
simpozija, ve se temi pristupalo i iz perspektive mediologije, komunikologije, sociologije, antropologije, teologije, pa i prirodnih
znanosti, ime je i ovaj put ostvaren ve uvrijeen interdisciplinaran karakter simpozija.
Koji su razlozi za odabir ove teme? Medij je,
u etimolokom smislu, neto to posreduje, tj.
u uobiajenom smislu, neto to posreduje u
komunikaciji izmeu odailjatelja i primatelja informacije. No u dananjem drutvu je
postala jasna injenica da mediji, oni klasini,
a naroito novi, nisu vie puki posrednici i
prenositelji informacija, nego su postali vani akteri kreiranja stvarnosti. To se ne odnosi
samo na izraen utjecaj medija na drutvene
procese (o veini pojmova kojima pokuavamo opisati te procese, npr. globalizacija, demokracija, civilizacija itd., teko da
ita moemo rei bez razumijevanja utjecaja
medija) nego i na medijski uvjetovano mijenjanje same bti ovjeka i ljudskih zajednica.
Kompleksnost problema rezultirala je itavim
nizom pristupa od kojih svaki na svoj nain
odreuje ulogu i znaaj medija, no budui
da se radi o pitanjima bti ovjeka i svijeta u
kojem ivi, o goruoj temi na svim razinama
ivota, filozofija je p(r)ozvana da pokua dati
okvir raspravi, to opravdava i sam naziv simpozija.
Iako se slubeno zapoelo s radom u ponedjeljak, aktivnosti vezane uz simpozij odvijale
su se i nekoliko dana prije. Kao svojevrsnu

Filozofski ivot

uvertiru simpoziju, u petak, 18. rujna 2009. u

Osnovnoj koli Frane Petri u gradu Cresu,
javno predavanje na temu Mediji od zavoenja do manipuliranja odrao je Sead Ali,
potpredsjednik Programskog odbora simpozija
i voditelj Sekcije za filozofiju medija HFD-a.
U nedjelju, 20. rujna, po dolasku sudionika u
hotel, odralo se predstavljanje izdanja novih
knjiga i zbornika. Predstavljeni su zbornici u
izdanju HFD-a Teorija relativnosti i filozofija
(ur. Tomislav Petkovi) i Filozofija Mediterana (ur. Mislav Kuko), zatim hrvatsko izdanje
knjige Marshalla McLuhana Razumijevanje
medija (Golden marketing Tehnika knjiga), knjiga Seada Alia Mediji od zavoenja do manipuliranja (AGM) te knjiga Divne
Vuksanovi Filozofija medija: ontologija,
estetika, kritika (igoja tampa).
Prvi radni dan simpozija je zapoeo otvaranjem skupa na kojem su se pozdravnim rijeima sudionicima obratili Pavo Barii u ime
Hrvatskog filozofskog drutva, zatim Hrvoje
Juri i Sead Ali kao predstavnici Programskog odbora simpozija te Kristijan Jurjako,
gradonaelnik grada Cresa, koji je i sveano
otvorio skup.
Rad simpozija zapoet je dvama plenarnim
predavanjima. Sead Ali (Hrvatska) je u svom
predavanju nastojao, s jedne strane, naglasiti
slojevitost i kompleksnost metodolokih pristupa unutar filozofije medija anticipirajui
tako mnoga pitanja koja e se pojaviti u izlaganjima i raspravama na simpoziju. S druge
strane, nastojao je i ukazati na nunost dub
ljeg promiljanja pojma medija te proirenja
znaenja tog pojma do razine osvjetavanja
medijske odreenosti samog filozofijskog,
teolokog, umjetnikog, pa i znanstvenog dje
lovanja. Predavanje Gottfrieda Kenzlena
(Njemaka) temeljilo se na uvidu da mediji
kao mo kulture, osim to prenose i posreduju poruke i tumaenja ljudskog opstanka,
sami konstruiraju stvarnost, mijenjajui na taj
nain ne samo izvanjske odnose ljudskog opstanka, nego i ovjeka samoga. To je napose
vidljivo u utjecaju medija na proces kulturne
globalizacije.
Nakon toga su krenula predavanja, u zgusnutom rasporedu kroz tri paralelne sekcije, koja
su pokrivala itav spektar pristupa problematici, potiui plodne i intrigantne rasprave izmeu strunjaka iz raznorodnih podruja koje
su se nerijetko znale produiti i izvan slubenog vremena rada simpozija. Poslijepodnevna
stanka iskoritena je za organizirani obilazak
grada Cresa.
Kao jednu od posebnosti ovogodinjeg simpozija treba istaknuti odravanje studentske
sekcije u sklopu prvog radnog dana simpozija, na kojoj su sudjelovali studenti filozofije

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

831

i teologije sa sveuilit u Zagrebu i Osijeku. Iako je ovakav tip aktivnog studentskog

sudjelovanja ostvaren po prvi put u sada ve
poduoj povijesti konferencije, zavidna razina izlaganja o temama od promiljanja bti
medija do kritikog osvrta na medijsku praksu s teolokih i etikih aspekata, te plodna rasprava koja se razvila na temelju tih izlaganja,
doveli su do zakljuka organizator kako bi
studentska sekcija trebala postati stalan dio
buduih simpozija na Danima Frane Petria.
Drugi dan simpozija otvorio je Arto Mutanen (Finska) plenarnim predavanjem o analizi utjecaja medija na znanstvenu djelatnost i
znanost openito. Ukazujui na nedostatak razrade pojmova medija, komunikacije i znanstvenog podruja u njihovom meusobnom
utjecaju, iznio je temeljnu tezu da mediji nisu
tek nevini posrednici namijenjeni samo za komunikaciju izmeu kolega, ve su dio komunikacije koji znaajno utjee na njen sadraj
kao i na razumijevanje granica znanstvenog
podruja. I drugi dan se nastavio radom u tri
sekcije, koji je trajao do poslijepodnevnih sati
kada je bio organiziran izlet u grad Osor. Nakon povratka sa izleta odrana je projekcija
dokumentarnog filma McLuhans Wake redatelja Kevina McMahona.
Treeg dana simpozija krenulo se odmah sa
radom u sekcijama, nakon kojih su odrana
dva zavrna plenarna predavanja te zavrna
rasprava. Hajrudin Hromadi (Hrvatska) se
pozabavio ulogom masovnih medija u produkciji drutva spektakla, te posebno njegovim aktualnim oblikom celebrity kulturom.
Koristei temeljne teze Frankfurtske kole o
utjecaju masovnih medija u produkciji masovne kulture te Debordov koncept drutva
spektakla i primjenjujui ih na recentne medijske fenomene, nastojao je razjasniti pojavu
medijski potpomognute spektakularizacije
suvremenog drutva. Divna Vuksanovi (Srbi
ja) zaokruila je mnoga pitanja otvorena tijekom simpozija problematiziranjem razvoja
znanja unutar suvremene, medijske kulture.
Paradigmatske promjene pod utjecajem suvre
menih, tehnoloki omoguenih medija utjeu
ne samo na promjenu uloge miljenja u suvremenosti, nego i na ontoloke temelje stvarnosti te na taj nain redefiniraju i predmet i
metodologiju znanstvenog istraivanja. Ostaje otvoreno pitanje jesu li te promjene samo
stupanj u znanstvenom progresu (ili regresu!)
ili se radi o revolucionarnoj redefiniciji pojma
znanja, a time i temeljnih fenomena kulture.
Openito gledajui, na simpoziju su prevladavali kritiki tonovi usmjereni prema suvremenim medijima. Njihova mo u produciranju suvremene drutvene stvarnosti, koja se
naroito potencira i biva opasnom u bliskom
kontaktu s krupnim kapitalom, hiperrealnost,

Filozofski ivot

simulacija i spektakularizacija u podlozi koje

je manipulacija, te naroito utjecaj na proces
globalizacije, kao samo neki od niza problema, bili se mete kritike iz raznih perspektiva
od kojih je svaka na svoj nain pridonijela
osvjetljavanju problematike.
Osim kritike, otvorila su se i pitanja naina
otpora neprihvatljivim kretanjima na podruju medijske ofenzive na svim razinama ivota, a u sklopu toga i razmatranja o pozitivnim
aspektima i mogunostima medij, naroito
novih poput multimedija, koje bi se mogle
upotrijebiti u stvaranju novog, uspjenijeg
tipa komunikacije i nove, bolje stvarnosti.
U skladu s tim, Sekcija za filozofiju medija
HFD-a odluila se napraviti iskorak multimedijalnim prikazom simpozija. Na internetskoj
stranici http://www.sizif.org/index.php/cres2009 mogue je pronai video-isjeke veine
izlaganja, to uvelike olakava prenoenje i
percipiranje velikog broja, razliitosti i kompleksnosti tema, pa i same atmosfere simpozija, a to je gotovo pa i nemogue u ovako
ogranienom mediju kao to je prikaz u Filozofskom ivotu.
A promatrajui s druge strane i sam simpozij
kao medij, moe se rei da je, osim prenoenja i razmjene novih saznanja o problemu medija izmeu strunjaka iz razliitih podruja,
jo jednom uspjeno pridonio stvaranju interdisciplinarne znanstvene stvarnosti.
Kreimir Babel

18. Dani Frane Petria,

Petri i renesansne filozofske
tradicije
U gradu Cresu je od 23. do 26. rujna 2009.
odran 16. meunarodni simpozij Petri i
renesansne filozofske tradicije u sklopu 18.
Dana Frane Petria. Organizator ovog skupa
je Hrvatsko filozofsko drutvo koje ve dugi
niz godina prireuje susrete znanstvenika iji
radovi valoriziraju znaenje Petrieve misli u
kontekstu renesanse.
Skup je zapoeo pozdravnim rijeima predsjednika Programskog odbora Ivice Martinovia, te creskog gradonaelnika Kristijana
Jurjaka, nakon kojeg je uslijedilo uvodno predavanje Mihaele Girardi-Karulin (Zagreb)
na temu Jesu li Petrieve Discussiones peripateticae povijest filozofije? s ciljem odreivanja poloaja Petrievih Peripatetikih
rasprava u povijesti filozofije. Iako je Petri

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

832

bio zagovornik Platonove filozofije, umanjujui pritom vrijednost Aristotelova stvaralatva, prvi je napisao sistematski prikaz razvoja
i recepcije Aristotelove filozofije. Taj prikaz
Petri donosi u Peripatetikim raspravama
koje predstavljaju ne samo istraivanje Aristo
telove odnosno aristotelovske filozofije nego
i sueljavanje Aristotela, aristotelizma, Platona, platonizma, hermetike i tzv. Kaldejske
tradicije. Nadalje, u izlaganju se obrazlae
povezanost Petrieve povijesti filozofije u
Peripatetikim raspravama s nizom slinosti
Aristotelove povijesti filozofije koja upravo predstavlja i sam motiv Petrievog pisanja
Peripatetikih rasprava elja da se pokae
njezina neistinitost ili pokradenost.
Prva tematska sjednica simpozija bavila se
temama Iz riznice Petrievih Discussiones
peripateticae. Luka Bori (Zagreb) izlae
Prilog istraivanju Petrieva razumijevanja
glazbe i njegova utjecaja na muziku teoriju
i praksu njegova doba, u kojem objanjava
vanost Petrievog utjecaja na kasnorenesansna promiljanja o glazbi. Iako Petri nije
bio glazbenik, bio je izuzetno cijenjen kao
glazbeni teoretiar, pa je tako o glazbi pisao
ponajvie u La deca istoriale (6 knjiga), La
deca disputa (1 knjiga), kao i u odlomcima
u Discussiones peripateticae. Upravo na temelju nekoliko odlomaka iz drugoga sveska
Peripatetikih rasprava, autor nam objanjava Petrievo vienje platonske glazbe, tj.
kako spojiti s jedne strane pitagorovsko matematiko utemeljenje glazbe i, s druge strane,
razumijevanje glazbe kao dijela one poetike
prema kojoj je rije vanija od melodije i rit
ma. Autor izlaganje zavrava sluanjem Madrigala, kako bi nam predoio glazbu izravno
inspiriranu Petriem. Kreimir vrljak (Zagreb) u svom izlaganju Sokrat u Petrievim
Discussiones peripateticae objanjava visoku poziciju Sokrata u filozofskom ivotu Aristotela, dodijeljenom od strane Petria. Autor
naglaava kako se Petrievo propitivanje
Aristotelova kritikog odnosa prema Sokratu
protee na stranicama prvih triju tomova Peripatetikih rasprava, dakle ne u svih pet tomova. Petri navodi kako kroz Delfijski orakul i Sokratovu Atenu valja istraiti autentinu formaciju Aristotela-filozofa, te upozorava
na mjesto u Metafizici (I, 987b) gdje Aristotel
upuuje na Sokratovo bavljenje udorednim
pitanjima. On takoer pokuava matematiki
dobiti godinu Aristotelova roenja kroz neka
ivotopisna vremena. Prema Petriu, Aristotel prozire do dna Sokratovo neprestano traenje za definicijama: put do definicije put je
zapravo do izvedbe zaklju(a)ka.
Na sjednici naslovljenoj Propitivanje Petrieve Pampsihije je Toma Nejeschleba
(Olomouc) odrao predavanje Frane Petri i

Filozofski ivot

raspra o besmrtnosti due. U svom izlaganju

autor se osvrnuo na rjeavanje dviju zadaa
saimanja Petrieve kritike Aristotela i aris
totelizma u Discussiones peripateticae, biva
jui pritom svjestan dvoznanosti u tumaenjima Aristotelova nauka o dui, te potom
rekonstruiranja Petrievog poimanja due u
Pampsychiji.
Posljednja sjednica prvog dana simpozija protekla je uz temu Petri i Oracula Chaldaica
koja je objedinila dva izlaganja. Erna BaniPajni (Zagreb) predstavila je temu Uloga
Zoroastru pripisanih Kaldejskih prorotava u
filozofiji Frane Petria. U izlaganju je naglaeno kao kljuno pitanje Petriev motiv izdavanja Oracula, koje neposredno povezujemo
s pitanjem prisutnosti Zoroastrinih uenja u
njegovoj vlastitoj filozofiji, izloenoj u Novoj
sveopoj. Nakon prikupljanja 320 fragmenata
rasprenih po djelima razliitih autora poglavito novoplatonovske tradicije, Petri prevodi
spis na latinski jezik. Deklarirani motiv Oracula je zamjena bezbone Aristotelove filozofije pounom filozofijom kojom e se u istinitost kranskog nauka uvjeriti one koje su se
od vjere otuili, a upravo je Zoroastra, prema
Petriu, napisao citat o trojstvu. Meutim,
stvarni Petriev motiv, prema miljenju izlagaice, lei u sljedeem: Kaldejska prorotva
su za Petria platonika filozofija s legitimacijom objave poziv su svjedoci Platonovih
razmiljanja. Preko Hermesa kao teolokog
autoriteta, on pokuava ojaati tezu da je razumom mogue dokuiti sadraj vjerovanja.
Kaldejskim prorotvima on osigurava temelj
platonikoj tradiciji u boanskoj objavi. Ivan
Kapec (Zagreb) u svom izlaganju Ishodite
Petrieva pojma vatre iz pete knjige Pancosmije nastoji povezati neke znaajke pojma vatre, koji je Petri preuzeo iz Oracula
Chaldaica, s njegovom raspravom o prvotnoj
toplini u De primario calore. Izlaganje se
zadrava na treem poelu toplini, gdje raspravu dijeli na dva dijela. U prvom Petri
citira autoritete na koje se poziva (Kaldejska
prorotva, Biblija, hermetiki spisi), dok
drugi dio obuhvaa Petrieva promiljanja o
tome to je toplina, kako nastaje, kako djeluje
i zato ju svrstava u jedno od etiri poela.
Autor razjanjava na koji nain Petri rjeava problem termina vatre, svjetla, svjetlosti i
topline. Petrieva interpretacija pojma vatre
uglavnom se oslanja na zbirku fragmenata iz
Kaldejskih prorotava u kojima se nalazi jedini fragment gdje se spominje rije toplina.
Petrievo shvaanje vatre znatno je drugaije
od kaldejskog shvaanja jer on smatra da toplina koja stvara ivot dolazi uz sav materijalni i nematerijalni svijet.
Drugi dan simpozija zapoeo je sjednicom
Hrvatska sastavnica renesansne filozofije

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

833

koja je obuhvaala etiri izlaganja. Davor

Bali (Zagreb) odrao je predavanje na temu
Marko Maruli o filozofiji i filozofima u
svom Evanelistaru. Autor naglaava kako
Maruli ve u predgovoru Evanelistara
uzvisuje etiku nad svim znanostima te je naziva izvrsnom vrstom poduke zbog njezine
moi odvraanja od zla. Maruli upozorava
kako je ona tek dio svjetovne i ljudske filozofije te naglaava kako od pojedinih disciplina treba uzeti samo ono to je prikladno
za obrazovanje vjernika, dok ostalo treba odbaciti da ne teti. Time dolazimo do njegove tvrdnje kako je mudar samo onaj ije su
vladanje i ivot u skladu s njegovim znanjem.
Od brojnih Marulievih stavova o filozofskim
kolama, autor je istaknuo njegovu kritiku
stoika te njihovog nauka o blaenstvu. Prema
Maruliu, blaenstvo je zdruivanje nebeske i
vjene sree s pravom vjerom. Relja Seferovi (Dubrovnik) govorio je O retorikoj kulturi u Dubrovniku Petrieva vremena kojoj
je pristupio iz tri pravca koja odreuju crkveno, politiko govornitvo te govornika teorija. Njegovanje retorike kulture pridonijelo je
punoj afirmaciji Dubrovake Republike kao
punopravnog subjekta na europskoj politikoj
sceni u 16. stoljeu. Izlaga naglaava kako
je upravo time u prvi plan dovedena praktina vrijednost retorike. Petrieva pohvala
Dubrovniku nam pokazuje, unato odstupanjima u teorijskim pogledima na retoriku,
postojanje pripadnosti zajednikoj retorikoj
kulturi. Ivana Skuhala Karasman (Zagreb) u
svom izlaganju objanjava znaenje kabale u
renesansnoj filozofiji na primjeru djela Giulija Camilla Delminija. Autorica daje prikaz
nastanka i razvoja kabale od srednjeg vijeka u
panjolskoj kao teozofikog sistema, te njene
vanosti u renesansnoj novoplatonskoj filozofiji gdje se zajedno s hermetikom filozofijom
javlja kao kranska kabala. Kabala se temelji na uenju o 10 sefirota koji predstavljaju
emanenciju boanskog poela te ukljuuje
tehnike baratanja slovima hebrejskog alfabeta s ciljem mistine kontemplacije. Mistini
pristup sadran je u klasinom kabalistikom
djelu Knjiga Zohar, tj. Knjiga Sjaja, u kojoj se
prvi put definira simbol Drveta ivota. Autorica navodi kako je upravo Delminijeva koncepcija svijeta u djelu Idea del Teatro (1568)
zasnovana na pretpostavkama kabale i hermetike filozofije. Potom je uslijedilo izlaganje
Vesne Tudjine (Zagreb) na temu Retractationes Marka Antuna de Dominisa. De Dominis (15601624), senjski biskup, splitski nadbiskup, povjesniar crkve i filozof, jedna je
od najznaajnijih duhovnih pojava u Europi
poetkom 17. stoljea. Iako de Dominis ve
u naslovu najavljuje da e se tekst odnositi na
cjelokupno djelo De republica ecclesiastica,

Filozofski ivot

spis se, ostavi nedovren, ipak odnosi samo

na prvih devet poglavlja i to samo prve od deset, odnosno osam objavljenih knjiga. Autorica objanjava kako su retraktacije knjievna
vrsta u kojoj de Dominis opoziva svoje uenje
o Papi te uenje o biskupskom kolegijalitetu.
Meutim, on nikada nije zanijekao svoju tezu
o jedinstvu krana, koja predstavlja glavni
motiv njegova pisanja kojeg navodi u predgovoru Praefatio operis.
Sljedea sjednica bavila se temom Hrvatski renesansni filozofi u digitalnom svijetu.
Bruno urko (Zagreb) s temom Prisutnost
Jurja Dragiia u digitalnom svijetu prikazuje koliko uporaba elektronikih mrea
olakava pronalaenje podataka o istraivanju lika i djela hrvatskog filozofa Jurja Dragiia (oko 14451520). Osim digitaliziranih
knjiga i lanaka, na mrei se moe pronai i
tridesetak djela koje spominju Dragiia, gdje
izlaga izdvaja neka njegova djela tiskana od
17. do 21. stoljea. Meutim, autor navodi
kako jedna od najveih digitalnih knjinica
Gallica, koja sadrava digitalizirano glavno
Dragiievo djelo De natura coelestium spirituum quos angelos vocamus, biva tek djelomice uporabiva u znanstvene svrhe zbog nemogunosti itanja svih stranica. Veliki opus
korisnih podataka obraen u ovom izlaganju
zasigurno potvruje Dragiievu prisutnost u
digitalnom svijetu. Ankica Valenta i Branko
Hanek (Zagreb) s temom Dostupnost Petrievih djela i djela o Petriu pretraivih putem online kataloga u hrvatskim i europskim
knjinicama ele pokazati koliko su Petrieva djela i djela o njemu, prisutna u online
katalozima u nacionalnim knjinicama diljem
svijeta. Autori takoer pokuavaju ustanoviti
koji bi oblik Petrieva prezimena bio najprihvatljiviji u knjiniarskoj obradi.
Na sjednici Jedan pristup alkemiji prije renesanse izlagala je Snjeana Pauek-Badar
(Zagreb) na temu Albert Veliki i alkemija.
Govorei o njegovom poimanju alkemije, dijelom kao prirodne znanosti te dijelom kao
magije, izlagaica naglaava kako se pouzdano ne moe utvrditi je li Albert Veliki autor
svih alkemijskih djela koja mu se pripisuju
pa se tako sa sigurnou potvruju samo De
animalibus, De vegetalibus te De rebus metallicis et mineralibus. Iako Albert Veliki prihvaa Aristotelov nauk o prvoj materiji, nauk
o prvim poelima te mogunost alkemijske
pretvorbe obinog metala u plemenito zlato,
on izlae svoju kritiku alkemijskog zlata koje
se naposljetku pretvara u pepeo.
Kulturni program simpozija obiljeen je
okruglim stolom uz Petrieva gledita o slikarskom umijeu pod naslovom Kad bi me
portretirao neki slikar uz sudjelovanje Ivice

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

834

Martinovia, Branka Vujanovia i Stjepana

poljaria.
Posljednji dan simpozija zapoeo je sjednicom
Promiljanje mira i sukoba u renesansnoj filozofiji koja je objedinila dva izlaganja na
talijanskom jeziku. Igor kamperle (Ljubljana) u temi Dijalog De pace seu concordantia fidei Nikole Kuzanskoga iznosi njegovu
glavnu tezu nemogunosti vjerskog jedinstva
upravo zbog nemogunosti ujedinjenja religija razliitih naroda i kultura na zadovoljavajui nain. No on, na osnovi svoje koncepcije
coincidentia oppositorum, razvija hipotezu da
religija u svojoj esencijalnoj formi ne moe
postojati kao jedna, nego se oituje u razliitim formama i obredima. U nastavku je Fulvio uran (Pula) govorio o temi Dvoboj u
razdoblju renesanse, pokuavajui osvijetliti
problematiku institucije dvoboja u razdoblju
izmeu druge polovice 15. stoljea i prve polovice 16. stoljea. Institucija dvoboja oduvijek je bila podlona vrlo strogim pravilima o
modalitetima uporabe sile. Uporaba sile postaje dokazom vrline (pravedne, etike, metafizike itd.), koja otkriva nadmoniji sud no
ipak ovisi i o virtuoznosti samih suparnika pa
se tako radi o dvoboju kao instrumentu kojim
se otkriva narav viteza.
Zadnja sekcija prije zavretka simpozija odnosila se na temu Obzor Petrievih filozofskih interesa. Persida Lazarevi di Giacomo
(Pescara) u izlaganju Dvostruko Sretan grad
Frane Petria eli pokazati kako Petriev
Sretan grad ima svoje polazite i kljuno znaenje u etimologiji. U korijenu felice nalazi
se dvojnost koju Petri naglaava govorei
kako ovjek ima dva glavna dijela svojega
bia, tijelo i duu, a koja se kasnije ponavlja
u strukturama ovog grada-drave. Autorica
navodi dva stupnja u koncepciji sree kod Petria koja se meusobno ukrtavaju: postizanje sree u ovostranom ivotu poistovjeuje
se s produktivnou, koja vodi k postizanju
onostrane sree, tj. blaenosti. Stjepan poljari (Zagreb) daje opiran povijesni prikaz
nastanka Petrievih Deset dijaloga o povijesti u prijevodu Thomasa Blundevilla koji
je uslijedio nakon Stupanova latinskog prijevoda u Bazelu i uvrtavanja ovog prijevoda
u dva izdanja zbirke tekstova o umijeu historije urednika J. Wolfa. Izlaga navodi koje
odlomke Blundeville preuzima iz Petrievih
Dijaloga o povijesti te objanjava Aconijev
utjecaj na Blundevilleovo kraenje Petrieva
djela. Aconijev traktat i Blundevilleov izbor
odlomaka iz Petrievih Deset dijaloga o povijesti slue nam kao primjeri Petrievog razumijevanja historije. Heda Festini (Rijeka)
se s temom Frane Petri i Acastos, nastavak
I nadovezuje na prologodinje izlaganje
Petri i Acastos u kojem je Petri najblii

Filozofski ivot

izvornom Platonu, vrlo blizak Acastosu I, te

najmanje blizak Acastosu II. S ta tri modela
autorica prelazi na usporedbu u odnosu na
pjesniko umijee te istraivanje je li Petrieva poetika samo obrana Platonove linije ili
sadrava i elemente aristotelizma.
Ivica Martinovi (Zagreb) je odrao zakljuno
predavanje naslovljeno Od Charlesa Schmitta do Jamesa Hankinsa: promjene u prikazu
Petrieve filozofije u engleskim sveuilinim
udbenicima i prirunicima (1988.2007.).
Schmittova knjiga The Cambridge History of
Renaissance philosophy obradila je u pet poglavlja Petrieve filozofske uvide te u engleskom jezinom podruju predstavlja prvu povijest renesansne filozofije u kojoj je Petrieva misao ocijenjena pod razliitim vidicima.
U udbeniku Renaissance philosophy Petriu
su dodijeljene dvije vane uloge: najznaajniji platonovac kasne renesanse i prvi na
popisu novotara koji su detronizirali Aristotela. Nadalje, Hankins ve u svom Uvodu
uvrtava Petria u niz novih filozofa koji su
predloili cjelovite alternative aristotelizmu i
izazvali kransko pravovjerje. Sva etiri izdanja koje je izlaga analizirao, istiu Petria
kao izvornog mislioca u prirodnoj filozofiji,
ali Granadina interpretacija u Hankinsovu
Companionu, iako kratka, nadmauje prethodne.
Na kraju treba estitati organizatorima na dugogodinjem organiziranju skupa posveenog
istraivanju brojnih tema iz renesansne tradicije te prouavanju djela hrvatskog znamenitog polihistora Frane Petria.
Ivana Greguric

Znanstveni skup
Izabrana pitanja ruske
religiozne filozofije
U organizaciji Katedre za filozofiju KBF-a u
akovu, na istom je fakultetu 28. i 29. rujna
2009. g. odran znanstveni skup pod naslovom Izabrana pitanja ruske religiozne filozofije. Sam skup otvorio je dekan fakulteta
Pero Arai zaeljevi svim predavaima i
sudionicima dobrodolicu te istaknuvi pri
tome vanost dijaloga izmeu filozofije i
teologije. Upravo je ta dimenzija dijaloga izmeu ovih dviju znanosti posebno vidljiva i u
ruskoj religioznoj filozofiji, a gdje se naprosto proimaju religija i filozofija odnosno vjera i razum. U tom smislu, dekan se posebno
osvrnuo na encikliku Fides et ratio, istiui

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

835

pri tome kako upravo dijalog izmeu vjere

i razuma vodi k ispravnom razumijevanju i
samog pojma istine. Nakon pozdravnih rijei dekana Araia, skupu se obratio Stjepan
Radi, voditelj organizacije skupa. Naveo je
nekoliko motiva za organiziranjem upravo
ovakvog simpozija u akovu: ponajprije i na
tragu zalaganja akovakog biskupa Josipa
Jurja Strossmayera, akovaka nadbiskupija
i njoj pripadajue institucije nose sobom na
poseban nain svojevrsnu dunost bavljenja
upravo ekumenskim pitanjima, kako na onoj
praktinoj tako i na strogo znanstvenoj razini. Sljedei razlog koji je Radi naveo lei u
injenici da se nemali broj profesora s teolokih fakulteta u nas bavio ili jo uvijek aktivno
bavi upravo ruskom religioznom filozofijom
poput Ivana Devia, Josipa Oslia te Slavka
Platza, a to samo po sebi govori i recepciji
ruske religiozne misli u nas.
Nakon uvodnih pozdrava i otvorenja samog
simpozija, istog je dana uvodno predavanje
na temu O vanosti i doprinosu ruske religiozne filozofije za filozofsku misao openito
odrao Slavko Platz, dugogodinji profesor
filozofije na KBF-u u akovu. Samoj temi
je Plazt pristupio na nain da je u nekoliko
toaka pokuao iznijeti povijesno-kulturalne
osobitosti ruske religiozne filozofije, a koje
upravo radi te osobitosti govore kako o vanosti tako i o njenom doprinosu za filozofsku
misao openito. U tom smislu je na poetku
progovorio o povijesno kulturalnim okolnosti
ma u Rusiji krajem 19. st., zatim o opoj religioznosti i slubenoj Crkvi, nadalje o religijskoj i mistinoj slici svijeta kao svojevrsnom
svjetonazoru, o simbolizmu u knjievnosti te
na kraju o utjecaju njemakog klasinog idealizma na rusku religioznu misao i recepciju
iste upravo kod ruskih filozofa. Platz je zakljuio da ruska religiozna filozofija i njeni
predstavnici predstavljaju pravu riznicu za
europsku filozofiju uope, ali koja jo uvijek
u zapadnoj filozofiji eka svoju pravu recepciju i valorizaciju.
Sljedeeg dana predavanja je otvorio Ivan
Devi, nadbiskup rijeki i profesor na Teolo
giji u Rijeci s temom Filozofija kulture Nikolaja Berdjajeva. Reflektirajui nad pojmom
kulture kod N. Berdjajeva, Devi je svoje
predavanje pokuao koncipirati polazei od
Berdjajevog razlikovanja izmeu kulture i civilizacije, naglaavajui pri tome da kultura,
prema Berdjajevu, ima neto bitno aristokratsko-duhovnog, dok se nastanak civilizacije
odnosi na otkrie orua i tehnike te samim
time, za razliku od kulture, oituje kao povrna i usmjerena samo na ono materijalno.
U tom je smislu Devi zakljuio da upravo
s ovim razlikovanjem Berdjajevo tumaenje
i danas nosi izazov i nadahnue, a posebno

Filozofski ivot

kada se radi o (suvremenom) razmatranjima

pojmova poput kultura i civilizacija.
O temi Filozofija osobe kod Nikolaja Berdjajeva progovorio je Borislav Dadi s Filozofskog fakulteta u Zadru. Osobitost Berdjajevog govora o osobi jest njegova tipino
religijsko-metafizika pozadina. Upravo po
svojoj duhovnoj kategoriji a koja se ovdje
donosi u religioznom kontekstu ovjeka kao
slike Boje on (ovjek) se prema Berdjajevu razlikuje od ivotinje. Na tragu ovog tumaenja osobe kod Nikole Berdjajeva, Dadi
je nastojao ukazati na vanost metafizikog
pristupa u tumaenju osobe openito, istiui
pri tome nedostatnost pojedinih filozofijskih
pravaca koji u tumaenju ovjeka zapostavljaju ovaj metafiziki pristup te metafiziku
openito.
Predavanje pod naslovom Solovljeva misao
u dijalogu s predstavnicima fenomenolokog
realizma odrala je Iris Tiac s Filozofskog
fakulteta u Zadru. Tiac je odmah na poetku
svojeg izlaganja upozorila da e se zaustaviti
samo na jednom aspektu Solovljeve misli, a
to je ljubav. Uvaavajui fenomenoloku metodu ali ne i Husserla samog po ovom pitanju,
Solovljev, prema Tiac, odreuje ljubav kao
htijenje prema drugom. Svoje misli o ovom
fenomenu Solovljev je izloio u svoja dva
vana djela: Smisao ljubavi i Platonova ivotna drama. Polazei tako od ova dva djela,
primjetno je da Solovljev ljubavi daje bitno
religiozni peat naglaavajui pri tome da je
pravo ishodite ljubavi u njenoj boanskoj
dimenziji te da se na osnovu te ljubavi (koja
je daleko od svakog egoizma i upuenosti na
vlastito ja) ostvaruje istinska ljubav izmeu
osoba.
Svoje predavanje o Tolstojevom mjestu u
ruskoj religioznoj filozofiji Josip Berdica s
Pravnog fakulteta u Osijeku zapoeo je slikom jea i lisice, vrlo poznatoj ruskoj tradiciji. Je je ivotinja koja je znala samo jedno, a lisica ivotinja koja zna sve. Tolstoj je
bio oboje. Cilj ove usporedbe bio je ukazati
na svu kompleksnost Tolstojeve stvaralake
osobnosti. Kada se stoga radi o dvojbi moe
li se Tolstoju uz atribut pisac dodati i onaj
filozof, tada se to moe uiniti samo u onoj
mjeri u kojoj je on postavljao filozofska pitanja, a na koja je samo djelomino i sporadino odgovarao. O nekom sustavnom i metodikom konfrontiranju s klasinim filozofskim problemima kod ovog autora ne moe
biti govora. Berdica je u svom predavanju
takoer istaknuo da se u Tolstojevim temama
bitno provlae etike i religiozne teme, svojstvene svim stvarateljima onog vremena. U
tom smislu Tolstoj zauzima znaajno mjesto
u ruskoj religioznoj misli budui da je otvorio
mnoge religiozne, ali isto tako i filozofske,

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

836

politike i drutvene teme razvijajui pri tome

osebujan stil u prikazima likova i konkretnih
problema.
S osvrtima na nekoliko djela F. M. Dostojevskog kao to su Zapisi iz podzemlja, Bjesovi te Braa Karamazovi, Traje Stojanov sa
Sveuilita u itu (Makedonija) referirao
je na temu Filozofski sistem Dostojevskog
ili kako se filozofira kranski. Za Dostojevskog su metafizika pitanja od posebne vanosti, te se u odgovoru na njih nuno
mora posegnuti za religijskim temama. U tom
smislu jedna od glavnih preokupacija F. M.
Dostojevskog jest tema o besmrtnosti. Meutim, besmrtnost se nuno razumijeva kroz
pojmove smrtnosti, Boga i ljubavi. U tom
smislu, a kada se radi o odreivanju pojma
ovjek, Dostojevski, prema Stojanovu, naglaava vanost ne samo one razumske nego
i spoznaje srcem. Srce preumuje i tako nas
dovodi do saznanja, trebamo pribrati um u
srcu, umjesto da stavimo naglasak na nau
razumsku spoznaju. Jer nema vrline bez srca.
Ideja se rjeava u srcu krajnjim slobodnim inom izbora, to vidimo u liku starca Zosime
(Braa Karamazovi). Upravo je pojam ljubavi, stoga, prema rijeima predavaa, iznimno
bitan u misli F. M. Dostojevskog, te je on zapravo preduvjet kako same spoznaje openito
tako i ostvarivanja besmrtnosti. U tom smislu
Dostojevski predstavlja paradigmatski primjer itave ruske religiozne filozofije koja se
je vodila krilaticom: ljubim, dakle, jesam.
U poslijepodnevnoj sesiji prvi je nastupio
Josip Osli, dekan KBF-a u Zagrebu, s predavanjem Temeljni aspekti filozofije religije
kod Vladimira Solovjeva. Kao i kod ostalih
ruskih filozofa ove epohe, tako se i u filozofiji
Vladimira Solovjeva osjea snaan religiozni
prizvuk i mistika. Od mnogih aspekta koji
se dadu primijetiti u filozofiji V. Solovjeva,
Osli je meu ostalim istaknuo kao vaan
etiki moment. Prema Solovjevu tako etika
odnosno moralna vrijednost svoje opravdanje
i autentinost dobiva bitno od religije, odnos
no priznavanjem postojanja transcendentnog
i vrhunaravnog bia Boga.
S naglaenom dozom osobnog ali nita manje objektivnog i znanstvenog pristupa prema
misli i stvaralatvu ruskog pisca i knjievnika
Dostojevskog, predavanje na temu Etiki
krisis kod Dostojevskog odrao je eljko
Senkovi s Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Etiki krisis koji je na poseban nain uoljiv
u djelima ovog ruskog knjievnika odraava,
prema Senkoviu, pieva vlastita egzistencijalno-etika pitanja zaogrnuta njegovim nutarnjim (duevnim) prijeporima i traganjem
za smislom. Meu tim pitanjima posebno se
istie ono o ljubavi, a koje se pokazuje kao
osnovno upravo u njegovim etikim razma-

Filozofski ivot

tranjima. Tako u razmatranju ovog pitanja

Dostojevski se ne predaje pukoj sentimentalnosti ve njime pokuava rijeiti aporije vezane uz pojmove dobra i zla, svjetla i tame, a
koje je ovaj velikan i sam na vrlo konkretan
nain imao priliku iskusiti. Senkovi se na
poseban nain osvrnuo na mnoga trivijalna
i olaka tumaenja Dostojevskog te pri tom
donio primjer s izriajem kojeg donosi Ivan
Karamazov Ako nema Boga sve je dozvoljeno, a koje se ne moe tek tako uzimati kao
konano rjeavanje aporija vezanih uz Boju
opstojnost i openito utemeljenje morala kod
Dostojevskog. Budui da je bio inspiracija
mnogima, Senkovi je istaknuo i neka za
njega nedostatna i pogrena tumaenja ovog
autora, kao primjerice ono od Sigmunda Freuda te Jakova Golosovkera. Odnos prema
vjeri openito, bio je kod Dostojevskog kompleksan. Dostojevski kao i mnogi drugi mislioci tog vremena poput primjerice Tolstoja
pravi odmak od dogmatskog pristupa vjerskim pitanjima te time pokazuje i svoju suzdranost kada se radi o institucionaliziranoj
vjeri, a to znai Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi.
Svojevrsnu analizu estovljevog tumaenja
Friedricha Nietzschea ponudio je Ivica Ragu
s KBF-a u akovu u svom predavanju naslovljenom Lav estov i Nietzsche. Svoje predavanje Ragu je zapoeo estovljevom kritikom zapadne racionalnosti i etike, ukazujui
pri tome na estovljevu kritiku zapadnjakog
racionalizma u kojem se sve podvrgava diktatu razuma od stvarnosti i prirode do ovjeka
i Boga. Problem tog pristupa, tako Ragu u
tumaenju estova, jest taj to se ovjek uzdie na razinu Boga gdje mu sve postaje jasno,
sve razumljivo te je zbog toga iskljueno svako propitivanje. Prema Raguu, upravo Lav
estov predstavlja jedan originalni vid tumaenja filozofije Friedricha Nietzschea, a koji
je u najmanju ruku ravan onim zapadnjakim
tumaima ili ih pak u pojedinim sluajevima i nadilazi, kao primjerice po injenici
to estov u Nietzscheu, kao zapadnjakom
filozofu, vidi radikalnog kritiara upravo zapadnjakog racionalistikog sistema, a to po
prirodi stvari Nietzsche i jest. Svoje predavanje Ragu je zakljuio estovljevom kritikom
samog Nietzschea, budui da je po estovu
Nietzsche upao u ono to je svesrdno kritizirao, a to je racionalizam. Isto tako prema
estovu, navodi Ragu, Nietzsche nije Antikrist nego tovie na izvjestan nain obnovitelj kranstva, budui da je on potaknuo
kranstvo izvana na vlastito propitivanje.
Na primjeru nekoliko starohrvatskih i staroslavenskih brevijara, Josip Jurevi s Filozofskog fakulteta u Osijeku izloio je predavanje
na temu Staroslavenski i ruski jezik u hrvatskoglagoljskim tekstovima. Iz predavanja se

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

837

je mogla uoiti slinost hrvatskog jezika sa

staroslavenskim i ruskim, ali i njegov razvoj
kroz povijest prilikom ega su se nametnule i
neke razlike. Novost koju je Jurevi pri tome
istaknuo bila je upravo slinost ova dva jezika
u njihovim korijenskim znaenjima, a to je
posebno vidljivo kod mnogo molitava meu
kojima je najistaknutija molitva Oenaa.
Upravo se na primjeru te molitve Jurevi i
najvie zadrao u svom prikazu staroslavenskog i ruskog jezika u hrvatskoglagoljskim
tekstovima.
Zadnje predavanje odrao je Stjepan Radi s
KBF-a u akovu na temu O nekim aspektima politike filozofije kod Nikolaja Berdjajeva. Cilj Radieva referata bio je prikazati nekoliko vanih tema kojima se bavio N.
Berdjajev kao to je odnos nacionalizma i
patriotizma te konzervatizma i liberalizma.
Predava je referat zakljuio s tezom da je
Berdjejeva politika filozofija, unato pojedinim manjkavim elementima, kompatibilna
s nekima od dananjih filozofsko-politikih
pravca poput primjerice komunitarizma, i to
onog umjerenog tipa. To je posebno vidljivo
iz Berdjajevog naglaavanja vanosti umjerenog odnosa prema vlastitoj naciji, pri emu
on bitno stavlja naglasak na razlikovanje izmeu tzv. stihijskog i stvaralakog nacionalizma. Stihijski predstavlja iskljuivost i netoleranciju te je u potpunosti za odbaciti, dok
stvaralaki predstavlja ljubav prema vlastitoj
naciji, ali koja je otvorena za razliitost. Meutim i pored ovog, za nae vrijeme prihvatljivog i poeljnog razlikovanja nacionalizma,
Radi je ukazao i na Berdjajevo nedovoljno
i pomalo mlako osuivanje nacionalsocijalizma, odnosno njegovu opasnost Berdjajev
je, prema rijeima predavaa, uoio prilino
kasno.
Na kraju se moe zakljuiti da je ovaj znanstveni skup ispunio oekivanja njegovih organizatora. Ponajprije ako se u obzir uzme kvaliteta predavanja te diskusija koja je proizlazila
iz njih. Autori su naime za izlaganje materije
imali 30 minuta tako da se pojedinoj temi moglo pristupiti vrlo temeljito i predano. Kako je
bilo i najavljeno na kraju skupa, organizatori
su predvidjeli objavljivanje zbornika u kojem
bi se objavila i predavanja spomenutih izlagaa. Prije samog zakljuenja skupa, nazonima
se ponovno obratio Slavko Plaz iznijevi, za
njega kao poznavatelja ruske religiozne filozofije, nekoliko vanih elemenata, a koje bi
trebalo za ubudue uzeti u obzir ponajprije kada je u pitanju odabir ruskih religioznih
filozofa: osim ovih velikih (N. Berdjajev i
V. Solovjev itd.), u obzir bi se trebali uzeti i
manje poznati ali nikako manje vani ruski
filozofi poput Mikhail Bulgakova, Alekseja
Homjakova, Nikolaja Losskija itd. Plazt je

Filozofski ivot

ukazao i na vanost ispravnog itanja imena

ruskih autora. Tako primjerice ime Dostojevski se ita Dastajevski. Na samom kraju
donesen je prijedlog (Ivan Devi) da se simpozij ove vrste, a posebno u njegovoj povezanosti s ekumenizmom, odrava svake godine
i to u akovu, radi specifinosti samog grada
akova i svega to je s njim po tom pitanju
vezano biskup J. J. Strossmayer i njegovo
ekumensko zalaganje. Svi su sudionici pozitivno reagirali na ovaj prijedlog.
Stjepan Radi

Predstavljanje knjige
Marijana Krivaka Biopolitika
U izdanju nakladnike kue Antibarbarus,
1. listopada 2009. u zagrebakoj Knjinici i
itaonici Bogdana Ogrizovia predstavljena
je nova knjiga autora i filozofa, nekadanjeg
izvrnog urednika Filozofskih istraivanja
i sadanjeg profesora filozofije na Filozofskom fakultetu u Osijeku, Marijana Krivaka
Biopolitika. O knjizi su govorili arko Pai,
urednik izdanja, Simona Goldstein, u ime izdavake kue, Sreko Horvat, filozof, i autor.
arko Pai je na poetku istaknuo da je od
objavljivanja knjige prolo vie od godine
dana, no pritom ustvrdio da to nije najvanije
budui da filozofi nikad ni nisu bili aktualni.
Krivakova knjiga tako nije aktualna, ali je suvremena. Suvremena tema i naslovni pojam
knjige, biopolitika, nova je politika filozofija. U njemu se zrcali promiljanje suvremenog pojma politike u kojem nije, primjerice,
toliko bitan pojam demokracije, koji je po
razliitim interpretacijama gotovo samorazumljiv i u bitnom stoga interpretacijski nebitan, ve se istie pitanje na koji je nain mogue misliti i ivjeti politiki. Pai istie da
je pojam politike filozofijski pojam koji nam
dolazi od Platona i Aristotela i odnosi se na
ovjeka, no u odnosu na tu tradiciju, smatra
on, nuno je interpretacijski proiriti pojam
ovjeka na bie koje je programirano. U 20.
stoljeu biopolitika se pojavljuje kao bitni
problem koji je filozofijski i interpretativno
formulirao Michel Foucault jo 1970-ih, oito reinterpretacijom problema kako je mogue postaviti pitanje zajednice. Pai smatra da
se ono mora postaviti i u skladu s povijesnim
dogaajima zadnjih 40 godina koje su dovele
i do promjene naravi politikog svijeta. U toj
vizuri, a predstavlja je naglasio da politici
treba pristupati filozofijski, poimanje politike
vie ne polazi od vrline, odnosno od etike. U

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

838

tome je ova Paieva teza neizravno kritika i

polemiko pitanje Krivaku koji u knjizi tvrdi
da se politika u bitnom ne kree izvan etike.
Ipak se Krivak s druge strane, prema Paiu,
suvereno bavi doprinosima alternativa i strategija koje su zavladale suvremenim svijetom
koristei pri tom interpretacije vodeih filozofa i nastojei se problemu politike posvetiti
bez prizvuka ideologije. Smatra da Krivak
svojom knjigom postavlja vrlo teak problem,
problem koji se zrcali u razlici koja pita odnose li se biopolitika i bioetika na iste probleme.
One postavljaju i reinterpretiraju neke neposredne probleme drutva i vremena, a osobito
je jedan kljuan, izraen neuvijenim pitanjem:
je li doputeno ubiti ovjeka? U tome izlaga
vidi teorijski doprinos biopolitici jer se ona
iznova posveuje daljnjem pitanju o tome
kako pristupiti ovjeku. Vrativi se na vane
mislioce koje je konzultirao Krivak, kao to
su M. Foucault, G. Agamben i H. Arendt, Pai
je istaknuo da je problem onih ljudskih bia u
20. stoljeu, odnosno onoga to se u prijevodu
jednog knjievnog djela naziva ljudima bez
svojstava, ljudi nevidljivih za suvremenost
(izbjeglice, ljudi u logorima itd.), problem
biopolitike. Posebno se pri tom osvrnuo na
talijanskog filozofa Giorgia Agambena koji,
prilikom razmatranja univerzalnih ljudskih
prava, govori o ukljuenosti i iskljuenosti (u
emu se istie vanost pojma homo sacer) i
time posreduje biopolitika pitanja koja govore o problemu ivota ovjeka u modernom
svijetu. Pai zato zakljuuje da suvremena
povijest vie ne postoji kao prizor onog to
se jasno moe politiki razabrati, iako je uloga filozofije na toj pozornici vana premda
se promijenila. Ona naime vie ne odreuje
samu sudbinu svijeta, ne moe si vie uzimati za pravo davati upute drugim znanostima
s neke nadreene pozicije, ve mora postati
korektiv svijeta. Istaknutu poziciju za tu trans
formaciju filozofije vidi u ocrtavanju velike
izvorine, pokretake uloge Karla Marxa.
Knjiga Marijana Krivaka tim se problemima
pridruuje i posveuje na ozbiljan i temeljit
nain koji, zakljuuje Pai, postavlja vana i
neizbjena pitanja o suvremenosti.
Sreko Horvat istaknuo je vanost ove Krivakove knjige (pored njegovih prijanjih filozofijskih knjiga Filozofijsko tematiziranje
postmoderne i Protiv!). Istie da autor u filozofijski ivot ovih prostora ve deset godina
unosi novija filozofijska strujanja i upuuje
na suvremene autore (kao to su J.-F. Lyotard, M. Foucault, F. Jameson itd.), no da je
u knjizi Biopolitika kljuna interpretacija ve
spomenutog talijanskog filozofa Agambena,
a osobito pojma homo sacer. Taj pojam
Agamben preuzima iz tradicije rimske politike, gdje je homo sacer ljudsko bie koje je

Filozofski ivot

politiki i drutveno izgubilo sve, to je ovjek

izvan zidina Rima, iz ega proizlazi da je bio
politika interpretacija i govor o kontroli stanovnitva to je zapravo njen kljuni element.
U bavljenju tom temom, ova knjiga spominje
i neke druge vane autore (primjerice Roberta
Esposita) u kojima se osobito istie da je temeljni subjekt biopolitike zapravo goli ivot,
a njegova paradigma logor. Horvat na kraju
u Krivakoj knjizi Biopolitika prepoznaje ponovno tematiziranje pitanja politike i njeno
suvremeno reaktualiziranje.
Na kraju je sam autor rekao da je na pisanje
ove posljednje knjige utjecala ona prethodna,
Protiv!. No naspram diskursa u Protiv!, Biopolitika je po njemu vie, kako navodi, sapeta
znanstvenim kategorijama. One izraavaju
ono neizmjerno vano u diskursu biopolitike,
pitanje golog ivota i spomenutog iskljuenja
i ukljuenja. Namjera mu je u osnovi bila napisati knjigu koja bi bila uvod u biopolitiku,
dati prikaz biopolitikih tendencija koje nisu
nuno biopolitike, no koje vode onome to
mu je izrazito vano interpretacijski istaknuti
repolitizaciji. Ono to je potrebno u filozofiji
je izokretanje, repolitizacija, u emu se zrcali
relevantnost uloge biopolitike i njenog takvog
interpretiranja to je izrazio uz pomo autora
kao to su J. Derrida, A. Badiou, M. Foucault, G. Agamben, R. Esposito i dr. Na kraju je
progovorio i o, prema njemu, vanim i neizostavnim sastavnicama svjetonazora koje, pored filozofije same, ine njegov filozofski nazor, te ih je ilustrirao usporeivanjem svojih
dviju knjiga: Protiv! i Biopolitika. Prvu stilski
odreuje punk, a drugu novi val, upuujui
time da na njegov filozofijski svjetonazor u
velikom i vanom dijelu poticajno utjeu i
neakademske strukture svjetonazora.
Snjean Hasna

Predstavljanje knjige
Daniela Buana
Kako je filozofija govorila arapski
Ne ini se pretjeranim zakljuiti da je dogaaj
predstavljanja spomenute knjige (6. listopada
2009. u Hrvatskoj paneuropskoj uniji) bio zapravo mnogo vie od samog predstavljanja.
Moglo bi se rei da ovdje rije o skupu od
nekoliko predavanja vezanih uz arapsku filozofiju povod kojima je bila spomenuta knjiga. Slijedei formalnu strukturu dogaaja,
ova kronika nastoji zabiljeiti vanije misli s
predstavljanja knjige ne bjeei od dojma da

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

839

je ovdje rije o ne samo o znaajnom filozofskom, nego i o kulturnom, ak i interkulturnom dogaaju.

Dogaanje je otpoelo kratkim obraanjem
akademika Mislava Jeia, ujedno voditelja
dogaanja, koji je posebice istaknuo vanost
prevoditeljskog rada Daniela Buana, usput
istiui njegov drutveni angaman i diplomatsku karijeru. Posebni naglasak stavljen je
na veliko prevoditeljevo umijee prenoenja
misli arapske filozofije u openito europski
misaoni krug te konkretno u hrvatski jezik.
Slijedilo je obraanje knjievnika Marka Gria koji je istaknuo, uzevi u obzir knjievne
i jezine perspektive, posebnost Buanovih
prijevoda koji ne pate od nedostataka prenoenja filozofijskih misli iz arapskog u hrvatski jezik. U ovoj toki izlaganja Gri je
spomenuo brojne druge prevoditelje klasinih
filozofskih dijela kao to su Ladan, Katii,
Kneevi, Vrani itd., koji su svaki na svoj
nain ostavili trag u hrvatskoj filozofskoj terminologiji i miljenju. Posebnost Buanovih
prijevoda je, kako smatra Gri, vjeto prenoenje kategorija misli iz arapskog jezika
u hrvatski i to na nain da je tim procesom
stvoren spekulativni most. Ovo je velik dobitak za obje kulture koje su dugo bile razdvojene pogrenim shvaanjima. Primjer takvih
pogrenih shvaanja Gri vidi u kolskim
tekstovima koji su okrenuti protiv islama,
pa se ta negativnost protegnula i na shvaanja arapske kulture openito. U tom pogledu,
kako istie Marko Gri, prevoditeljski prinosi Daniela Buana zasigurno mogu biti shvaeni kao prilog osvjetavanju brojnih veza
izmeu spomenutih kultura, kao i smanjenju
negativnosti i poveanju razumijevanja, kako
na kulturnom tako i na vjerskom planu.
U svom se nastupu sljedei govornik, Dimitrije Savi, posebno osvrnuo na sam naslov
knjige istiui kako taj naslov pretpostavlja
nekoliko pitanja. Prvo, da je u jednom trenutku filozofija govorila arapski, drugo, da
postoji neto takvo kao filozofija, i tree pitanje: to je filozofija. Idui tragom ovih pitanja
Savi je istaknuo da su Arapi imali prijevode
grkog miljenja i to na starosirskom jeziku,
koji je bio prvi jezik prijevoda s grkog. Drugi pogodni moment irenju grke filozofije
meu Arapima bio je politikog karaktera.
Rije je o abasidskom kalifatu u kojem dolazi
do pojave univerzalnosti budui da se kalifat
protezao od Kine do Heraklovih stupova. Nadalje, kako je istaknuo Savi, postoji samo
jedna filozofija, grka filozofija, i jedan jezik
filozofije, grki jezik. Postavlja se pitanje
kako su ovi problemi percipirani u kontekstu
arapske filozofije. S druge strane, na arapsku
filozofijsku misao znaajno je utjecao islam,
pa se stoga moe zakljuiti, kako kazuje Sa-

Filozofski ivot

vi, da je filozofijsko pitanje o biu kao biu

u kontekstu arapske filozofije oblikovano
u pitanje o najviem biu, tj. Bogu. Nadalje
je istaknuo jo dva znaajna momenta kroz
koja se oituje vanost arapske filozofije.
Prvi je utjecaj na zapadnu skolastiku misao,
posebno na Tomu Akvinskog, dok je drugi dragocjeni prinos na podruju logike. Na
kraju, kako navodi Savi, arapska je filozofija
zasigurno vrijedna panje po sebi, a ne samo
kao prijenosnik grke misli na Zapad u okrilje
skolastike.
U svom obraanju je Mislav Jei istaknuo
niz kulturnih znaajki arapske filozofije, primjerice vezu filozofije i medicine u arapskom
kontekstu. Druga vana injenica iz ovog
konteksta je, kako istie Jei, injenica to su
arapski jezik i kulture onog vremena bili kozmopolitske pojave. Tome su zasigurno pridonijeli filozofi poput Al-Frba, Avicenne,
Al-azla, Averrosa i Majmonida o kojima
govori Buanova knjiga. Svakako je potrebno
spomenuti, kako je istaknuo Jei, da se latinska Europa upoznala s grkom milju upravo
preko arapske misli. Isto tako vano je da su,
zahvaljujui prevoditeljskom maru Daniela
Buana, hrvatski jezik i hrvatska kultura dobili prijevode arapskih djela koje nemaju niti
mnogo vei jezici.
Na kraju je sam autor knjige, Daniel Buan,
istaknuo da je u arapskom misaonom kontekstu grka filozofija bila prepoznata kao
univerzalna. S druge strane, ve spominjanja
injenica politike snage Abasidskog kalifata
pridonijela je irenju filozofije i stvaranju posebnog i univerzalnog naina miljenja filozofije u arapskom jeziku.
Tomislav Krznar

Simpozij Bioetika i dijete

moralne dileme u pedijatriji
U Zagrebu je 14. studenog 2009. pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne
skrbi odran simpozij Bioetika i dijete moralne dileme u pedijatriji. Rije je o prvom
takvom simpoziju u Hrvatskoj na kojem je
razvijen interdisciplinarni znanstveni dijalog
o posebnosti poloaja djeteta kao pacijenta.
Kako je skup programski osmiljen inovativnim metodolokim pristupom integrativne
bioetike, Ante ovi (Zagreb) objasnio je u
uvodnom predavanju pojmovna razgranienja
izmeu morala, etike, medicinske etike, bio
etike i integrativne bioetike. Od povijesnog

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

840

razvoja etike refleksije u podruju medicinske etike, preko tri razvojne faze bioetike ovi je pojasnio koncept integrativne bioetike
koji se javlja u aktualnoj fazi razvoja bioetike,
gdje je predmetno podruje bioetike proireno na ivot u cijelosti. Luka Tomaevi (Split)
ilustrirao je na primjeru engleske rijei za bioetiku (bioethics) koja je u mnoini, prisutnost
razliitih etika u bioetikom pristupu. Tomaevi je iz kranske perspektive pojasnio
pojam dostojanstva koje ovjeku nitko ne
moe oduzeti jer je plod Boje milosti, a iji
je nositelj svaki ovjek, dakle i svako dijete.
Kao poticaj za promiljanje temeljnih etikih
pojmova autonomije i odgovornosti, Hrvoje
Juri (Zagreb) posluio se stavovima Hansa
Jonasa te je u svome izlaganju povezao odgovornost za dijete i odgovornost ovjeka prema ne-ljudskim ivim biima kako bi, na primjeru odgovornosti za dijete, utemeljio novi
tip budunosno orijentirane odgovornosti kao
odgovora na krizu znanstveno-tehnoloke civilizacije. Nakon Jurieva izlaganja uslijedilo
je zanimljivo izlaganje Rine Kralj-Brassard
(Dubrovnik) i Ivice Martinovia (Zagreb) o
dojiljama za nahoad kao javnoj slubi u Dubrovakoj Republici. Na prikazu opisa posla
i slube dojilja u 15. i 16. stoljeu pokazan
je porast podruja skrbi dojilja, od odbaene
djece, pa do djece koja su bila u nemogunosti dojidbe zbog siromatva roditelja. Time je
ukazano na, u tadanje vrijeme, vrlo razvijen
sustav brige za djecu koji je bio prisutan u
Dubrovakoj Republici. Izlaganje Ingeborg
Barii (Zagreb) bavi se etikim aspektima
genetikog testiranja djece. Razvoj znanosti
omoguio je razne nove dijagnostike postupke koji nisu donijeli samo brojne prednosti,
ve i brojne etike dileme. Barii se osvre
na etike probleme koji nastaju prilikom prenoenja rezultata ispitivanja, to se pokazalo
posebno osjetljivim kada su u pitanju djeca.
Zajedniko izlaganje Ive Baria, Karin Juras i
Vladimira Sarnavka (Zagreb) tematski se nastavilo na prethodno izlaganje o genetikom
testiranju djece te su iznesena etika pitanja
koja proizlaze iz uporabe novoroenakog
skrininga u pogledu nasljednih metabolikih
bolesti. Nakon postavljanja pitanja: Treba
li nam skrining i moemo li si ga priutiti?,
iznijet je vrlo ilustrativan primjer u kojem je
navedeno da je za skrining potrebno 250 000
eura godinje, dok se samo na nogometni
klub Dinamo troi ak 39,6 milijuna kuna
godinje. Iako skrining otvara brojna etika
pitanja, osnovna mu je pozitivna namjera te
je zakljuno naglaeno da treba dobiti potporu koju zasluuje. O bioetikim dilemama u
terapiji matinim stanicama govorio je Sreko Gajovi (Zagreb). Ova je problematika
posebno bitna u pogledu djece jer se oekuje

Filozofski ivot

da e terapija matinim stanicama prethoditi

upravo kod djece, kao to se terapija stanicama dobivenim iz krvi pupkovine danas koristi
prvenstveno za zamjenu kotane sri u djece.
Gajovi je takoer ukazao na problem odnosa izmeu medicine i napretka tehnike na
primjeru interneta putem kojeg se danas vrlo
jednostavno, a uz nedovoljno nunih informacija, moe prijaviti dijete u razne neprovjerene klinike u kojima su spremni izvriti problematine zahvate. Jedno je od najosjetljivijih
etikih pitanja u pogledu genetskog testiranje
i pruanja genetske informacije svakako pristup osobama s Downovim sindromom. Vida
uli (Split) je u svome izlaganju iznijela
brojne potekoe do kojih dolazi kod pristupa
lijenika roditeljima djece s Downovim sindromom (primjerice esto saaljenje umjesto
estitanja). Takoer je ukazala na pozitivan
trend nepobacivanja djece s Downovim sindromom prisutan u Engleskoj te je jo jednom podsjetila na primarni cilj pedijatara koji
je pokuati nai nain kako lijeiti, a ne pobaciti. Ksenija Turkovi (Zagreb) ukazala je
na probleme vezane uz informirani pristanak
kod djece. Informirani pristanak neto je to
mijenja medicinu zadnjih tridesetak godina.
Turkovi je naglasila vanost neiskljuivanja
djeteta iz odluka koje se tiu njegovog lijeenja. Marija Radoni (Dubrovnik) je u izlaga
nju o hospitalizaciji djeteta i emocionalnim
problemima nakon hospitalizacije pojasnila
kako hospitalizacija moe imati kratkorone
i dugorone negativne efekte na emocionalni
razvoj, ponaanje i intelektualni razvoj djece.
Iako je istaknula indikativan broj od 13% do
46% nepotrebno hospitaliziranih, Radoni se
osvrnula i na pozitivan primjer projekta Za
osmijeh djeteta u bolnici koji se, s ciljem holistikog pristupa bolesnom djetetu, provodi
na djejim odjelima i bolnicama u Hrvatskoj.
Takav pristup vanost nema samo za djetinjstvo, ve i za budue strahove u ivotu i su
oavanje sa slinim situacijama. Lucija ike
(Katel Novi) je na primjeru Centra za rehabilitaciju Mir iznijela novi pristup zbrinjavanju
djece s poremeajima u razvoju. Kroz temeljne postulate ustanove, ike je progovorila
o problemima institucionalizacije. Takoer
se osvrnula i na meunarodnu prepoznatost
ovog projekta. Naime, Europska asocijacija
je 2003. utemeljila nagradu dr. Lucija ike
za rad na dobrobit hendikepiranih. ustru
diskusiju izazvalo je posljednje predavanje
o kemijskom nasilju nad hranom i pravima
djece Ivane Vinkovi Vrek (Zagreb). Vinkovi Vrek je govorila o manjkavosti kontrole
proizvodnje u kemijskoj industriji to za posljedicu ima narueno zdravlje djece, posebno u razvijenim zapadnim zemljama. Razni
negativni primjeri poput tetne uporabe zaslaivaa, neadekvatne ambalae koja u me-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

841

uvremenu migririra u hranu (bisfenol A),

zatim i sam nain pripreme hrane (primjerice
prenje krumpira i uporaba teflonske tave),
potaknuli su brojna pitanja vrlo aktivnih sluaa. Na kraju simpozija otvoreno je pitanje
budue suradnje te je naglaena neophodnost
interdisciplinarnog pristupa moralnim dilemama u pedijatriji. Kako su svi sudionici pozdravili ideju nastavka suradnje, simpozij nije
zatvoren ve je, kako je ustvrdio Ante ovi,
ostao otvoren.
Marija Selak

Obiljeavanje Dana filozofije

u Bjelovaru
Svjetski dan filozofije obiljeen je 19. studenoga 2009. u Bjelovaru, u Gimnaziji. Pitanje
o smislu dananjega angairanja u javnom
ivotu osobnim istupom po vlastitoj savjesti
bio je razlog izbora teme Stentorov glas
graanska hrabrost. Lik iz Homerove Ilijade
Stentor simbolizira ovjeka iji glas, u Trojanskom ratu, nitko ne uvaava unato tome
to je svakoga mogao nadglasati.
Pojedinci koji pokazuju tu hrabrost obino
doivljavaju razoaranje jer u javnosti njihove rijei ne izazivaju rezonanciju. Pitanje je
u rijei o graanskoj hrabrosti ima li djelotvornoga uinka uiti mlade o njezinoj vrijednosti. Koja je uloga medija kao moderatora i
kreatora graanske hrabrosti?
Uenici etvrtih razreda prihvatili su tu temu
nakon to su na satovima filozofije i etike razgovarali o sudbini Sokrata u atenskom polisu.
Suenje Sokratu i njegova smrt nadahnula je
uenice i uenike na mnoge hipoteze i pokuaje odgovarajuih razrjeenja.
U pripremi za Dan filozofije skupine uenika
izraivale su plakate na kojima su simboliki
i verbalno iskazali svoje miljenje o graanskoj hrabrosti, granicama slobode i manipulaciji informacijama. Prosudbeno povjerenstvo,
u kojem su bili akademski slikar, profesorica
povijesti umjetnosti, dvoje profesora filozofije, profesorica hrvatskoga jezika, kolska
pedagoginja, kolska psihologinja i dvoje ue
nika, proglasilo je najbolje uenike radove.
Svaki je uradak bio izuzetno uspjean u prikazivanju drutva, kao kazalita, ljudi, kao lutaka na koncu, informacija kao cenzure, istine
kao negativa koji treba okrenuti u pozitiv i
dati mu boju. Vie od stotinu umnoenih fotografija tih plakata uenici su toga dana podijelili graanima.

Filozofski ivot

Obiljeavanje Dana filozofije poelo je uvodnom rijeju Ksenije Matu i prigodnim recitalom koji je pripremila Marina ramek, a u
kojem je glumako-recitatorska grupa, prije
svega, enoinom pjesmom Budi svoj ukazala na svrhu i smisao filozofije: ovjekovu
slobodu i autonomiju. Uenici su predstavili
svoje radove govorei o njihovoj idejnoj nakani.
S uenicima su razgovarali profesori Pavo
Barii i Vesna Batovanja iz Zagreba, te Bruno urko iz Zadra.
urko je prikazao film Mala filozofija filozofija za djecu, naime, u mnogim zemljama filozofsko obrazovanje uvedeno je ak u
rane razrede osnovne kole (!). Rije je o ne
samo djejem interesu koji je artikuliran prema filozofskim pitanjima: zato neto jest (?),
po emu neto jest (?), moe li to to jest biti
drugaije (?)
Budui da je bila rije o iskuenjima istinitoga izvjetavanja i manipuliranja u medijima,
Barii je govorio o problemima istine, prije
svega, u sklopu grke filozofije.
Govorei o istini, Vesna Batovanja se osvrnula na miljenja Nietzschea, Jaspersa i Heideggera. Postavljeno joj je pitanje o razlici
u prihvaanju filozofije izmeu uenika u
Zagrebu i onih u provinciji, pa je odgovorila da takozvana provincija po mnogim podacima pokazuje svoju iznimnu duhovnu snagu
koja u metropoli, tovie, posustaje zbog banalizacije ukusa. Bitna je ponajprije svijest i
kulturna upravljenost svakoga pojedinca.
O svojim novinarskim iskustvima u mogunosti otkrivanja istine i njezinu dosegu u
razrjeavanju problema graana, govorili su
bjelovarski novinari Igor Kokoru i Marijana
Franjevi Kranjec, a lijenik Ivan klebar o
prijepornosti istine u obavjetavanju pacijenata o njegovoj bolesti i predvianjima njegova izljeenja.
Predsjednik Hrvatskoga filozofskog drutva
Pavo Barii je na Godinjoj skuptini Drutva u svojem izvjeu apostrofirao ovu manifestaciju kao ugledan primjer srednjokolskoga (gimnazijskoga) obiljeavanja Svjetskoga
dana filozofije.
Vinko Grgurev
Ksenija Matu

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

842

Obiljeavanje Dana filozofije

u Zadru
Zadarski filozofski krug Hrvatskog filozofskog drutva po sedmi put je obiljeio
Svjetski dan filozofije, i ovoga puta u sklopu
UNESCOva Participacijskog projekta. Obiljeavanje se odvijalo na pet razina: koordiniranim obiljeavanjem u srednjim kolama,
javnim predavanjima u Zadru, meunarodnim
natjecanjem iz filozofije, meunarodnim seminarom Filozofija u praksi te promocijom
knjiga Oscara Brenifiea u Megastore knjiari
u Zagrebu.
U koordinaciji Zadarskog filozofskog kruga, Dan filozofije obiljeio se u Bjelovarskoj gimnaziji (to mogu rijei Stentorov
glas?), Srednjoj koli Krapina (Suvremena
filozofija Metafizika tjeskobe u filozofiji i
knjievnost) i Prvoj gimnaziji Split (ene u
filozofiji), ime se nastavlja praksa ukljuivanja srednjih kola u ovu manifestaciju.
Eksperimentalno meunarodno internetsko
natjecanje iz filozofije odrano je po drugi
puta. I ove godine je na natjecanju sudjelovalo pet zemalja (Slovenija, Srbija, Maarska,
Rumunjska i Hrvatska). Pobjednica je uenica Ivana Poslon iz Srednje kole Krapina.
Znanstveno popularna predavanja zapoela
su 13. studenoga 2009. okruglim stolom Filozofija i umjetnost u kojem su sudjelovali
Boris ua, Rade Zrili i Josip iri. Uz predavanje je organizirana ad hoc izloba slika
Rade Zrilia. Uslijedilo je predavanje o informacijskoj etici koje je odrao Josip iri na
Odjelu za knjiniarstvo. Petak, 20.studenog,
bio je rezerviran za studensku sekciju u Gradskoj knjinici. Izlaganje o liberalizmu odrala
je Ana Dejanovi, Matko Sori o dekonstrukciji, te Nino Stanojevi o maniheizmu i etikoj praksi.
Sredinji dogaaj ovogodinjeg obiljeavanja
Dana filozofije bio je meunarodni seminar
Filozofija u praksi, koji je trajao od 27. do
30. studenoga u prostorijama PO Nova
u Zadru. Radni jezik seminara bio je engleski. Uz studente i profesore filozofije, seminaru su prisustvovali i psiholozi, sociolozi i
psihoterapeuti, ukupno 34 sudionika. Sve je
zapoelo u petak, 27. studenoga, susretom
Oscara Brenifiera (Institut de Pratiques Philosophiques, Francuska) i studenata Odjela
za francuske iiberoromanske studije u Zadru.
Brenifier je studentima prikazao to to jest filozofija u praksi, odnosno kako izgleda jedna
konkretna radionica filozofije u praksi. Seminar je zapoeo u subotu 28. studenoga predavanjem Josipa iria Philosophical Foundation of Psychotherapies u kojem se pruio
pregled filozofskih problema i pretpostavki

Filozofski ivot

u klinikoj psihologiji i intervenciji. Predavanje je bio teorijski uvod u cijeli dan ispunjen
radionicama iz filozofskog savjetovanja. Oscar Brenifier, inae jedan od najglasovitijih
europskih filozofskih savjetovatelja, u svojoj prvoj radionici prikazao je kako se radi
s klijentom. On i Isabelle Millon (Institut de
Pratiques Philosophiques) zatim su prikazali
kako se rade radionice filozofskog savjetovanja s pojedincima i skupinama, dok je Minke Tromp (Bureau voor toegepaste filosofie,
Nizozemska) demonstrirala kako radi savjetovanje i primjenjuje logika u korporativnom
okruju. Drugi dan seminara zapoeo je prezentacijom dokumentarnog filma Mala filozofija u kojem se prikazuje rad na istoimenom projektu. Radni dio seminara je zapoeo
predavanjem Marjana imenca (Sveuilite u
Ljubljani) The Status of the Subject in the
Classroom Community of Inquiry. imenc
je ukazao na osnovne probleme s kojima se
moemo susresti u programima filozofije za
djecu. Cjelodnevne radionice bile su tematski
vezane s filozofijom za djecu. Radionice su,
uz Oscara Brenifiera, Isabelle Milon i Minke
Tromp, odrali i predstavnici dvaju hrvatskih
programa filozofije za djecu: Stohrenschule i
Mala filozofija. Svako predavanje i radionice
izazvale su zanimljive i kvalitetne rasprave.
U ponedjeljak, 30. studenog, Oscar Brenifier
je odrao oglednu radionicu u djejem vrtiu
sa djecom od 5 do 6 godina. Nakon radionice
u vrtiu, Isabelle Milon odradila je oglednu
radionicu sa osnovnokolcima koji pohaaju program Male filozofije. Dan je zavrio u
Profil Megastore u Zagrebu u kojem je odrana prezentacija knjiga/slikovnica Oscara
Brenifiera. Ovogodinje obiljeavanje je tako
ukljuilo 26 razliitih aktivnosti, tj. 35 radnih
sati.
Bruno urko

5. Bioetiki forum za jugoistonu

Europu,
Bioetika izmeu religije
i sekularizma
U Sarajevu je od 19. do 21. studenoga 2009.
odran Bioetiki forum za jugoistonu Europu. Ovaj peti Forum je organiziran u okviru
projekta bioetike suradnje u podruju jugoistone Europe, pod vodstvom Ante ovia
(Sveuilite u Zagrebu) i Waltera Schweidlera (Katoliko sveuilite Eichsttt-Ingolstadt), uz podrku Bioetikog drutva u Bosni
i Hercegovini, Akademije nauka i umjetnosti

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

843

Bosne i Hercegovine te Referalnog centra za

bioetiku u jugoistonoj Europi, ije je sjedite
u Zagrebu.
Centralnom temom Foruma, Bioetika izme
u religije i sekularizma, bavilo se 20-ak
izlagaa iz sedam zemalja koji su svojim
referatima ponudili uvid u razliite aspekte
naslovne teme.
U uvodnim predavanjima ponuene su osnov
ne smjernice razmatranja poloaja i uloge
bioetike u kontekstu religije i sekularizma.
Sulejman Bosto (Sarajevo) tako istie da
moramo razmiljati o socio-kulturnim i svjetonazornim determinacijama koje suodreuju
bioetiki nain miljenja, pri emu se one
religije, odnosno sekularizma pozicioniraju
kao meta-perspektive. Polazei od Jrgena Habermasa i njegove rasprave o odnosu
naturalizma i religije u postsekularnom
drutvu, Bosto argumentira u prilog teze da
bioetiki nain razmiljanja ne moe biti jednodimenzionalan. Nuan preduvjet je sposobnost razmjene perspektiva koja je mogua
tek u uvjetima demokratske politike kulture koja je komunikativna i omoguuje da se
razliitosti meusobno uju i uzajamno ue.
Zakljuno se pozivajui na Habermasa, apelira na ouvanje i razvoj sposobnosti za samorefleksiju u pluralistikom shvaanju ivota.
O mogunosti utemeljenja religiozne i nereligiozne (bio)etike govorio je Velimir Valjan (Sarajevo). Teite razmatranja nalazi se
na prikazu i analizi dvaju oprenih stavova:
1. nijekanje svake etike koja nije religijska
ime se upuuje da je moralnost ukorijenjena
u volji Boijoj, i 2. nijekanje religijske moralnosti, odnosno svake transcendencije, ime
nastaje (bio)etiki ateizam. Kroz analizu temeljnih pojmova autor iznosi stav o potrebi
dosljednosti kako religijskog tako i onog nereligijskog morala te zakljuuje da se autonomna (laika) i religijska etika meusobno
nadopunjuju. O kranskom pogledu na povezanost etike i kulture, posebno s obzirom
na pitanje: to je kultura ivota?, izlagao je
Walter Schweidler (Eichsttt). Oslanjajui se
na enciklike pape Ivana Pavla II., Schweidler
se posebno usmjerava na konsekvencu koju je
Papa izveo s obzirom na samorazumijevanje
(katolike) Crkve: zalaganje za kulturu ivota
nije neka vrsta politikog angamana, nego
spada u samu sr razvijanja identiteta Crkve
koja hoe reprezentirati itavo ovjeanstvo.
Istie da je kultura ivota politiki pojam
kojim se bavi katolika Crkva i predstavlja
ga kao faktor u kulturi drutva. Ako religijski
pojam Boga prevedemo na znanstveni jezik,
moemo govoriti o hipotezi o transcendenciji koju se u zavrnoj fazi projekta novovjeke
znanosti nastojalo proglasiti suvinom, istie
u svome izlaganju Ante ovi (Zagreb). Vje-

Filozofski ivot

ra u apsolutnost ljudskog znanja i dostinost

ukupnog znanja postavila je tezu o novovjekovnom ovjeku kao vrhovnoj instanciji. Dokazi o pogubnosti te pozicije posljedino trae
perspektivnu razgradnju teze o apsolutnosti
znanja te pluriperspektivnu izgradnju pojma
Nadinstancije. Razmatranje napetosti izmeu prihvaanja ovjeku nadreene instancije
i proglaenja ovjeka vrhovnom instancijom
te one izmeu monoperspektivnog i pluriperspektivnog razumijevanja istine, postavljaju
se kao posebno vana podruja istraivanja.
O bioetikim razmatranjima pitanja ivota i
smrti, s posebnim osvrtom na situaciju u Njemakoj, izlagala je Ute Kruse-Ebeling (Dort
mund). Nakon temeljitog razmatranja osnovnih pojmova kojima se barata u bioetikom
diskursu, zakljuuje formuliranjem jedne od
osnovnih dvojbi: u kojoj se mjeri krug onih
koji se smatraju osobama i pretendentima na
ljudsko dostojanstvo moe proiriti? Zagrijana i vieslojna rasprava poput ove otvara
i posebno pitanje metodologije njena rjeavanja. O javnoj debati u Bugarskoj o pitanju pobaaja, izlagala je Valentina Kaneva (Sofija)
uz prikaz nekoliko sluajeva koji su ocrtali
odnos crkvenih institucija prema praksi pobaaja. Istie da je, s obzirom na statistike
podatke, pobaaj u Bugarskoj ozbiljan socijalni problem, no da je njegovo tematiziranje
svedeno na sporadine izjave te je, na alost,
daleko od produktivne javne rasprave. Faris
Gavrankapetanovi, Ismet Ceri i Jasmina
Krehi (Sarajevo) u zajednikom su izlaganju govorili o susretu medicinske prakse i
religijskih uvjerenja pacijenata. Istiu kako je
posljednjih godina uloeno puno truda prema
maksimalnom uvaavanju religijskih uvjerenja pacijenata u primjeni medicinskih tretmana to znai da su lijenici i medicinsko
osoblje nadili svoju funkciju zdravstvenog
radnika, vie su senzibilizirani za pacijentove duhovne potrebe te bolje poznaju pravnu
regulaciju i politiku zdravstvenog osiguranja.
O odnosu lijenik-pacijent govori i Sandra
Radenovi (Beograd) naglaavajui vanost
kvalitetne komunikacije kao sredita toga
odnosa. Nakon konkretiziranja teme na primjeru suvremenog srpskog drutva i njegovih vrijednosti, izlagaica predlae pristup
integrativne bioetike u analizi odnosa medicinski profesionalac-pacijent. Karezl Turza
(Beograd) dao je pregled naina rada na temama iz bioetike sa studentima zdravstvenih
usmjerenja. Jasminka Babi-Avdispahi i
Tijana Cvjetianin (Sarajevo) u svome radu
promiljaju in vitro fertilizaciju. Polazei od
feministikog stajalita, izlaganje tematizira
pitanja autonomije izbora, izbjegavanja patnje te marginalizacije i nevidljivosti enskog
tijela kroz prizmu razvoja i primjene biotehnologije u biomedicinskoj praksi.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

844

Slobodan Loga (Sarajevo) govorio je o tretmanu ljudi s mentalnim smetnjama, ponudivi kratak pregled tretiranja mentalnih pacijenata kroz povijest i u pojedinim religijama.
Neke od praksi postupanja s tim pacijentima
koje postoje u pojedinim religijama, prihvaaju i poneki lijenici i psihijatri iako nema
dokumentiranih i istraenih rezultata takvih
tretmana. Izlaga navodi i najvanija etika
pitanja u dananjoj psihijatriji meu kojima
se nalaze pitanje uvanja medicinske tajne,
oprez u dijagnosticiranju, problem informiranog pristanka, bioloki tretmani s mnogobrojnim posljedicama po strukturu linosti
pacijenta, djeja psihijatrija. Poseban oprez
potreban je s obzirom na drutveni kontekst
i stigmatiziranje pojedinog pacijenta. Lilijana Oru (Sarajevo) posveuje panju upravo
stigmatizaciji pacijenata. Njeno umanjivanje
s jedne strane, i unaprjeivanje dijagnostike
i tretmana ozbiljnih mentalnih poremeaja,
s druge strane, nalaze se u fokusu interesa
praktiara za rezultate genetikih istraivanja. U izlaganju su istaknute mogunosti, ali
i opasnosti provoenja modernih genetikih
testiranja.
Borut Olaj (Ljubljana) razmatra koliko je
dihotomija izmeu religije i sekularizma primjerena izazovima 21. stoljea. Kritiki se
osvre na pojam svjetskog ethosa Hansa Knga te ga smatra prejednostavnim u odnosu na
ono to eli rei. Izbjegavanje trivijalnosti
toga pojma, ali i njegovo sadrajno preciziranje, mogue je u integrativno zasnovanoj etici
i to u pravcu razvoja vrijednosno neutralnog
i u svom djelatnom potencijalu vrlo irokog
ethosa ivota. Hrvoje Juri (Zagreb) polazi od
tri pristupa pojmu ivota: ono koje se moe
izvesti iz prirodnih znanosti, iz filozofije i iz
teologije. Istie da se fenomenu/fenomenima
ivota ne moe pristupati monoperspektivno
te u izlaganju analizira uvide Hansa Jonasa
kao primjer mogue sinergije evolucionisti
ko-biolokog, teleoloko-filozofskog i reli
giozno-teolokog pristupa pojmu ivota. Za
nimljivim pitanjem svjetonazora u osnovi
integrativne bioetike bavio se Damir Smiljani (Novi Sad). Nakon analize zakljuuje da
integrativna bioetika ne treba samo objedinjavati raznovrsne svjetonazore, nego upravo
suprotno ona bi ih sve trebala sadravati.
Ukazuje da je osnovni zadatak integrativne
bioetike refleksija o svjetonazoru koja vodi
ka distanciranju od nekog odreenog svjetonazora. Berdjejevljeva najava dolaska novog srednjovjekovlja, tumai Marija Selak
(Zagreb), moe se promatrati kao konceptualna prethodnica integrativne bioetike. Kroz
nasuprotne koncepte bogoovjeka i ovjekoboga te radove Berdjajeva i Lwitha, promatra se prijelomna toka u povijesti svijeta

Filozofski ivot

u kojoj dolazi do smjene epoha iz one zasnovane na paradigmi znanja kao moi u onu
zasnovanu na paradigmi znanja kao odgovornosti. Franjo Topi (Sarajevo) usmjerava se
stavovima Francisa Collinsa o odnosu vjere i
znanosti te zakljuuje, parafrazirajui Collinsa, da nae nade i budunost svijeta ovise o
dobrim bilateralnim odnosima svijeta religije
i svijeta znanosti. O susretu teorije evolucije
i stavova o stvaranju prisutnima u mnogim
religijama, izlagao je Ljubomir Berberovi
(Sarajevo). Potaknut 150. obljetnicom objavljivanja Darwinovog djela O porijeklu vrsta,
analizira njegov utjecaj i pojavu alternativnih
teorija evolucije, najvie teoriju inteligentnog
dizajna. Integrativna bioetika izmeu religije
i sekularizma, a s obzirom na kulturne uvjete
u Makedoniji, bila je tema izlaganja Dejana
Doneva (Kumanovo).
U ugodnoj atmosferi su se nakon izlaganja
vodile zanimljive rasprave, a posebno vrijeme
bilo je posveeno panel-diskusiji o etabliranju
studijskog smjera Integrativna bioetika u
Europi. Organizatori su najavili i mogunost
objave viejezinog zbornika radova s ovoga
skupa ime bi se nastavila tradicija prijanjih
Bioetikih foruma.
Ivana Zagorac

Znanstveni skup o Pavlu Skaliu

U organizaciji Udruge za ouvanje, obnovu i
koritenje kulturnog blaga Pinta iz Zagreba i Gradske knjinice Zagreb, 26. studenog
2009. godine u Gradskoj knjinici u Zagrebu odran je znanstveni skup Pavao Skali
i njegovo djelo povodom 450. obljetnice izdanja Enciklopedije (1559.) Pavla Skalia
(1534.1575.). Znanstveni skup su pozdravili predsjednik Udruge Pinta Hrvoje Vanik,
voditeljica Gradske knjinice Ljiljana Sabljak
te predsjednik organizacijskog odbora skupa
Alojz Jembrih. Skup je zapoeo izlaganjem
Agneze Szabo Odnosi Hrvatske i Europe u
Skalievo doba, u kojem je dan pregled povijesnih okolnosti u kojima je Skali ivio. U
izlaganju je naglaeno kako je Skali ivio u
vrijeme kada se Hrvatska nalazila u svojem
najteem poloaju, naime Dalmacija je bila
prodana Veneciji, a Bosna je bila pod turskom
vlau. Takoer u 16. stoljeu, zbog niza
razloga, u Hrvatskoj i Ugarskoj su bjesnili
graanski ratovi. U svom izlaganju Iz ivotopisa Pavla Skalia, Luka Bori je iznio
najvanije etape burnog ivota Pavla Skalia.
Pritom je istaknuo najznaajnije momente

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

845

kao to je to bilo Skalievo sudjelovanje u

radu Ungnadove Slavenske tiskare u Urachu
i Skaliev angaman na dvoru vojvode Albrechta Brandemburkog u Prusiji. Bori je
na koncu istaknuo da se pri ocjeni Skalieva
filozofskog rada ne smije izgubiti iz vida njegov izniman ivotopis budui da se vrednovanje Skalievih spisa moe dovriti samo ako
se njegova djela pozicioniraju s obzirom na
njegovu ivotnu djelatnost i prioritete. Alojz
Jembrih je u izlaganju naslovljenom Pavao
Skali u sreditu napada i (samo)obrane
istaknuo kako je Skaliev filozofski i teoloki
opus relevantniji od falsificiranja njegova podrijetla. Tako je, kako saznajemo iz izlaganja,
Skalievo rodoslovlje najvei kamen smutnje. Slijedilo je izlaganje Mihaele GirardiKarulin Skaliev spis Conclusiones i Pico
della Mirandola. U ovom izlaganju je dana
analiza Skalieva spisa Conclusiones koji se
sastoji od 1553 zakljuka. Brojem svojih zakljuaka Skali je elio nadmaiti Giovannija
Pica della Mirandolu i njegove Conclusiones, pri emu je nesumnjiv Picov utjecaj na
Skalia. Nakon stanke, izlaganje naslovljeno Pavao Skali i renesansni sinkretizam
odrala je Erna Bani-Pajni. Napomenula
je kako se, kada je rije o Skaliu, najee
posee za sintagmom filozofski sinkretizam
te je izloila osnovne znaajke renesansnog
sinkretizma i filozofije njegova najznaajnija predstavnika A. Steuca. U svom izlaganju
Razumijevanje kabale u Skalievu Epistemonu Ivana Skuhala Karasman je nastojala
odgovoriti na pitanje kakva je uloga kabale
u sklopu Skalieve Enciklopedije koja tei
prikazu cjelokupnog znanja, odnosno posredno, kakva je prema Skaliu uloga kabale u
kontekstu cjelokupnog ljudskog znanja. Tako
kranska kabala, tj. kako ju on naziva simbolika filozofija, ini zavrni dio Skalieva
Epistemona. Slijedilo je izlaganje Ivana Kapeca Izvori Skalieve rasprave De lumine
aeterno, aeviterno, et temporis. Navedena
rasprava, pisana u obliku dijaloga, jedna je
od rasprava iz Skalieve knjige Miscellaneorum de rerum caussis, et succesibus, et de
secretiore quadam Methodo qua eversiones
omnium regnorum universi orbis, et futurorum series erui possint, Libri septem. Kapec
se usredotoio na pojmove lux, lumen, color i
njihovo povezivanje s vjenim, perpetualnim
i vremenskim svijetom. Kako s povijesnog
aspekta gledati na ideju Skalieve Enciklopedije bila je tema izlaganja Mije Koradea naslovljenog Povijesni aspekt i stari misteriji u
Skalievoj Enciklopediji (1559.). Korade je
istaknuo kako Skali u svom bavljenju starim
misterijima ujedno nastoji pronai zajedniku
crtu Platonove i Aristotelove filozofije. Nakon rasprave, zavrnim rijeima Alojza Jembriha skup je zavren.

Filozofski ivot

Ovaj skup, kojim je obiljeeno 450 godina

od izdavanja Skalieve Enciklopedije, doprinio je dodatnom rasvjetljavanju ivota i djela ovog svestranog i zanimljivog hrvatskog
renesansnog mislioca. Takoer treba napomenuti kako je ovo prvi znanstveni skup posveen ovom zagrebakom filozofu te stoga
organizatori zasluuju svaku pohvalu.
Ivana Skuhala Karasman

Simpozij Demokracija na
prekretnici sloboda, jednakost,
pravednost
U prostorijama Drutva sveuilinih nastavnika i drugih znanstvenika, 26. i 27. studenog
2009. u Zagrebu je odran godinji simpozij
Hrvatskog filozofskog drutva na temu Demokracija na prekretnici sloboda, jednakost,
pravednost. Uz 150. obljetnicu roenja Johna
Deweya. Na simpoziju je sudjelovao 31 izlaga iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, a prisustvovali su i brojni zainteresirani, izmeu ostalih i studenti. Simpozij
je otvorio predsjednik Hrvatskog filozofskog
drutva Pavo Barii pozdravnim govorom u
kojem se dotakao tema, svrhe i namjere ovogodinjeg simpozija. S kojim se problemima
danas suoavamo, kakvo je i koje je mjesto
graanina u globalnoj politici, je li mogua
politika jednakost graana u nejednakom
globalnom drutvu, koje su pozitivnosti, a
koje negativnosti demokracije, samo su neka
od pitanja koja su tim govorom najavljena, a
potom i tematizirana od strane izlagaa.
Demokracija je politiki poredak koji se razvija i o kojem se raspravlja jo od antike.
S obzirom na 150. obljetnicu roenja Johna
Deweya, promatrala se njegova koncepcija demokracije kao optimalnog drutvenog
ureenja. Glavnu karakteristiku demokracije
Dewey vidi u demokratskom odgoju koji je
temelj kvalitetnog demokratskog drutva. Na
tom se polju izgrauju punopravni politiki
subjekti koji tijekom odgoja i obrazovanja
imaju priliku razvijati kritiko miljenje i
tako poveati kvalitetu javnog mijenja. Raz
voj kritikog miljenja, drutvena uvjetovanost odgojnog i nastavnog procesa, preuzimanje onog korisnog iz prolosti, pragmatinost kao zadaa demokratskog odgoja su ono
to su izlagai Heda Festini (Rijeka), Danko
Plevnik (Karlovac) i Pavo Barii (Zagreb)
istaknuli kao bitno u Deweyevu shvaanju
odgoja. Posebno se pitanjima odgoja u djelu

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

846

i miljenju Johna Deweya bavio Vlatko Previi (Zagreb). Da se Dewey nije usmjerio
samo na promicanje demokratskih naela
u odgoju nego i u umjetnosti, elaborirala je
Gordana kori (Zagreb). Kontekstualizirajui misao amerikog filozofa unutar suvremenog pragmatizma, Asim Mujki (Sarajevo) je
istraio niz poticajnih momenata, prvenstveno u Deweyevim kasnim radovima, za kritiku
dananjeg liberalizma i perspektive daljeg
razvoja demokracije. Helena Motoh (Koper)
je uputila i na injenicu da je John Dewey izuzetno utjecao na kineske studente u Americi
koji su potom bili svojevrsni revolucionari u
vlastitoj zemlji, a i njegov je boravak u Japanu i Kini uvelike utjecao na tamonji razvoj
svijesti o vanosti obrazovanja. Enis Zebi
(Zagreb) istie Deweyev interes za istraivanje demokratske javnosti. Dewey smatra da
drutveno istraivanje, a to se najvie tie novinarstva, mora biti to aktualnije inae nema
nekog posebnog uinka.
Inspirativno je bilo izlaganje Josipa iria
(Zadar) koji je naglasio prednosti i nedostatke
igranja demokracije, odnosno upravljanja
drutvom u virtualnoj stvarnosti. Takav pristup demokraciji uvelike moe pridonijeti
shvaanju demokracije na javi, ali moe
stvoriti i suprotni efekt koji se tie razoarenja zbog nemogunosti brzih promjena i
prilagodbi kao to je to mogue u virtualnom
svijetu. Takvo razoarenje u stvarnom ivotu,
kako istie Dafne Vidanec (Zagreb), dovelo je
do sekularizacije za koju navodi da je nastupila zbog gubitka osjeaja za smisao ivota pa
ak i u povezanosti sa i prema Bogu. Religija
u toj situaciji nije iezla nego nije vie traganje za onim nadnaravnim i viim biem. U
tom duhu istraivanja, Bojan alec (Ljubljana) je istaknuo dva lica religije, a to su fundamentalizam i nasilje. Kao veliki problem
istie individualiziranje religioznog ivota na
Zapadu koji se odnosi na sinkretizam razliitih religija kojim stvaramo vlastitu religiju i/
ili etiku. Posebno je istaknuo i problem istine
i mira te pitanje prednosti jedne nad drugom.
Na taj problem nadovezuje se i pitanje ideja
jednakosti i slobode koje prema njegovom
miljenju nisu kompatibilne. Hrvoje Relja
(Split) je progovorio o aspektima filozofije
globalizacije u enklitici Caritas in veritate.
Istaknuo je da svaki teoloki spis povezuje
vjeru i razum te da teologija poziva na filozofiranje, ali u skladu sa svojim metodama
i pravilima. Temeljno je odreenje tog spisa
metafiziki karakter, jer traei istinu teologija moe doi do onog temeljnog, izvornog. Taj
spis posebnu pozornost pridaje opem dobru
kojemu bi trebalo pridonositi i trite. Ako trite bude vladalo prema i za pojedinana dobra, nikad nee postii drutvenu povezanost

Filozofski ivot

potrebnu za njegovu odrivost, pa papa istie

solidarnost kao bitnu karakteristiku. U tome
je vanost tog spisa u globalizaciji.
Dokument francuskih biskupa Za rehabilitaciju politike, koji je Mile Marini (Ivani
Grad) odabrao za temu svog izlaganja, istie
vanost politikog angamana svakog graanina, zamke demokracije te optimalni odgoj
za demokraciju. Potrebno je neprestano usavravanje i samopropitivanje predstavnika
svih graana, kao i izlazak na izbore i sudjelovanje u politikom ivotu, a da bismo imali
svijest o potrebi takvog angamana potreban
nam je demokratski odgoj. Njega ine obitelj,
kola, mediji, obrazovne institucije i crkva. U
izlaganjima je osobito istaknuta marginalizacija imigrantskih skupina te problem pluralizma koji se mogu rijeiti potivanjem naela
supsidijarnosti i odgovornosti svih za sve.
Mislav Kuko (Split) bavio se kontroverzama
demokracije i liberalizma u doba globalizacije, dok je eljko Senkovi (Osijek) nastojao
dekonstruirati tradicijski okvir koji je omoguio znaenjski horizont demokracije u antici i
suvremenosti, istiui razliit cilj politike kao
kljunu diferenciju izmeu antike i moderne.
Sljedei dan izlaganja su zapoela razmatranjem problema savjesti u filozofiji Thomasa Hobbesa (Ivana Knei (Zadar)). Rajka
vrljuga (Hreljin) je istaknula Deweyevo
shvaanje razvoja znanosti kao onog koje je
utjecalo vie na ivotna sredstva nego na neke
ciljeve. Upravo razvoj znanosti i tehnologije
uzrokuje problem ekologije kojeg je istaknuo
Tomislav Krznar (Zagreb). Onaj tko poznaje
regionalne resurse i okoline potencijale, vodi
rauna o fizikoj, demografskoj, gospodarskoj i ekonomskoj razvijenosti odreenog podruja, moe najbolje zatititi okoli. Takvu
brigu najbolje provodi demokracija. Prednost
demokracije kao politikog poretka Fulvio
uran (Pula) vidi samo u takvoj organizaciji
demokracije gdje se graani ne uzimaju kao
sredstvo nego kao ciljevi. Smatra da je najvea opasnost to to politika postaje neto
nebitno, politiari nemaju potrebe odgovarati
graanima nego imaju tehniku nadlenost.
Ako politika ne odgovara zahtjevu drutva i
ne daje neke praktine rezultate, postaje tehnika. Kao jednu od karakteristika demokracije Elvio Baccarini (Rijeka) istie graanski
neposluh. On moe biti opravdan kao protutea institucijama i praksama koje izazivaju
inercije radi izbjegavanja pukog nadglasavanja, ali neizbjeno ponekad zataji i uzrokuje
demokratski deficit. Politiki neposluh moe
sluiti ispravljanju tog deficita i na taj nain
unaprijediti demokraciju. Pretjerivanje u prosvjednom neposluhu moe ugroziti one iste
prakse demokratske suverenosti koje teorija
demokratskog neposluha eli podupirati. Dje-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

847

lomino se na Baccarinijevo izlaganje nastavio Neboja Zeli (Rijeka) govorei na temu

stabilnosti demokratskog drutva i istine, dok
je Miroslav Arti (Zagreb) na primjeru studentskih prosvjeda izlagao o konceptu neposredne demokracije kao alternative instituciji
predstavnike demokracije.
Fahrudin Novali (Zagreb) se dotaknuo uzroka globalne krize. Ona nije dola samo izvana,
nego je uvijek splet unutarnjih i vanjskih okolnosti i initelja. Unutarnji imbenici su kriza
vodstva, manjak demokracije, manjak etike i
ekonomije. Za prevladavanje krize je, prema
njegovom miljenju, potrebno prevladavanje
organiziranog kriminala i podmiivanja te
krizni komunikatori. O krizi demokracije ili
demokraciji krize govorili su Amir Muzur i
Iva Rini (Rijeka). Izlaganje se poziva se na
John Stuart Milla koji je smatrao da bi prije
izbora glasai trebali pisati eliminacijski ispit
koji bi presudio o njihovim kvalifikacijama
za sudjelovanje na izborima. Nije li to krenje
demokratskih naela prema kojima svi jednako participiraju u izboru vladajuih bez obzira
na ekonomske, kulturalne, socijalne i spolne
razlike? Muzur napominje da je informiranost biraa bitna u demokratskom izbornom
sustavu. O iskustvima i paradoksima bosanskohercegovake demokracije vrlo zanimljivo je izlagao Zlatan Deli (Tuzla), a Nenad
Malovi (Zagreb) panju je posvetio utjecaju
globalizacijskih procesa na demokratske poretke te tematizirao naelo supsidijarnosti kao
sredstvo za ouvanje izvornog politikog djelovanja iz kojeg demokracija izvire.
Lino Veljak (Zagreb) se, kao i neki raniji
izlagai, dotaknuo prvenstveno pitanja jednakosti. Posebno se moe istaknuti jednakost u
ansama ime se osvrnuo na aktualne studentske prosvjede istaknuvi da su studenti obdareni naelnom jednakou da budu meu 30%
najboljih koji ne plaaju visoko kolovanje,
a da pritom nisu razmotreni sluajevi onih
koji moraju istovremeno zaraivati za ivot i
redovno pohaati nastavu. Prema tome, veliku potekou vidi u ignoriranju odgovarajueg konteksta bilo da je rije o jednakosti u
ansama ili pred zakonom. Oslanjajui se na
radove Agambena, Negrija i Esposita, Marijan Krivak (Zagreb/Osijek) razmatra tradiciju
koncepta liberty, posebno se osvrui na
(suvremene) pojmove imunizacija i biopolitika. Ankica akaradi (Zagreb) je odlino
istaknula injenicu da se esto dogaa da je
netko motiviran opim dobrom, ali koristi lai
da bi to ope dobro bilo realizirano. Kako se
postaviti u takvoj situaciji? Istaknula je misao Hannah Arendt prema kojoj miljenje,
a ne istina, pripada svakom obliku moi. U
kontekstu zahuktale predsjednike kampanje
dobro se uklopila i misao Ankice akardi da

Filozofski ivot

javno i znano nije uvijek i predmet prianja.

Hrvoje Juri (Zagreb) je istaknuo stavove
Walta Whitmana, amerikog pjesnika, novinara i politikog aktiviste koji je imao viziju
Novog svijeta ostvarenu upravo u Americi.
Whitmanova Amerika utemeljuje zajednicu
ljudi spojenu nebom i zemljom sa slobodom,
jednakou i pravednou kao temeljima. Pojam atletske demokracije oznaavao bi u
tom smislu snanu i skladnu vladavinu koja
se mora uvjebavati da bi ostala u formi.
Zahtijeva pomirenje individualnog i zajednikog interesa. Takve Amerike nema jer to
nije ona nastala na krvi domorodaca, crnaca i
ostalih potlaenih, zakljuuje Juri.
Posebnost ovogodinjeg simpozija inio je
Okrugli stol s predsjednikim kandidatima
na temu Opa volja i ope dobro u hrvatskoj politici kojeg je vodio Ante ovi. Na
Okruglom stolu sudjelovali su predsjedniki
kandidati Ivo Josipovi, Damir Kajin i Vesna
Pusi. Teme Okruglog stola su bile oblikovanje ope volje u hrvatskoj politici (legitimnost vlasti) te odnos politike volje prema
opem dobru (moralnost vlasti). Polazite
rasprave inila je teza da bi izborni sustavi
trebali teiti cilju da maksimalno vjerno iskau volju naroda, a ne cilju zadovoljavanja
interesa nekih organizacija. Ivo Josipovi je
naglasio nedostatke organizacije predsjednikih kampanja u Hrvatskoj. Problem je to
nije postavljen limit sponzoriranja to moe
dovesti do toga da je novac kriv za neiju
pobjedu na izborima. Josipovi je naglasio
i problem izbornog sustava koji proizlazi iz
injenice da ima vie biraa nego dravljana
to je propust koji je nedopustiv. Damir Kajin
je napomenuo da bi predsjedniki izbori mogli dovesti do prijevremenih parlamentarnih
izbora zbog legitimiteta Jadranke Kosor kao
predsjednice Vlade to bi omoguilo graanima da izaberu neke druge, bolje ljude. Istie
da bi ovjekoljublje trebalo biti iznad domoljublja ime pretpostavlja da jedno drugom
nije suprotstavljeno. Vesna Pusi je istaknula
da predsjednica Vlade Jadranka Kosor nema
proceduralni legitimitet, ali ima jednokratni
te da kad govorimo o osobnoj moralnosti moramo imati na umu da je ona jednako rasporeena meu filozofima, politiarima ili bilo
kojoj skupini ljudi. Istaknula je da su mediji
ti koji u trenutku izbora intenziviraju osobnu
moralnost pojedinih kandidata. Svi kandidati
su zakljuili da e uiniti sve to je u njihovoj mogunosti da Hrvatska pod njihovim
vodstvom uini korak naprijed te su obeali
da njihova predizborna obeanja nee ostati
samo obeanja.
Zavrnoga dana simpozija odrano je i predstavljanje novih izdanja Hrvatskog filozofskog drutva. Rije je o zborniku Teorija re-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (809848)

848

lativnosti i filozofija kojeg je uredio Tomislav

Petkovi, zborniku Filozofija Mediterana,
urednika Mislava Kukoa te knjigama Subjekt, nasilje i pravo na kontingenciju Maje
Proface i Filozofija i kranstvo Josipa Sanka
Rabara. Odrana je i Godinja skuptina Hrvatskog filozofskog drutva, a potom i cocktail zabava za sve sudionike simpozija.
Izlaganja su bila iznimno inspirativna za sve
posjetitelje koji su svojim pitanjima i komentarima iznimno doprinijeli razmatranju
naslovne teme simpozija. Otvorila su se brojna pitanja koja se tiu demokratskih naela i
ostalih karakteristika. Na svemu tome je posebno zahvalio predsjedavajui Pavo Barii
u zavrnoj rijei, pozvavi na kraju sve zainteresirane na ostale simpozije u organizaciji
Hrvatskog filozofskog drutva.
Tina Marasovi

Simpozij Bioetika II. filozofski

simpozij
U Ljubljani je 3. prosinca 2009., u prostoru
Cankarjevog doma, odran drugi simpozij o
bioetici u organizaciji Sveuilita u Ljubljani.
Igor Pribac, kao predsjednik Organizacijskog
odbora, otvorio je simpozij istaknuvi pozitivna iskustva s prvim, prologodinjim, simpozijem te trajnu potrebu interdisciplinarnog
razmatranja tema iz bioetikog diskursa. U
izlaganju koje je slijedilo bavio se moralnim
izazovima novih genskih tehnologija naglasivi da su brojne osobine naega ivljenja
dugo bile izvan naega utjecaja i zato izvan
podruja moralne prosudbe, dok nam danas
tehnologija omoguuje da inimo izbore, a
time i donosimo moralne sudove. Usmjerio
se i na izazove koje genske tehnologije daju
konceptu socijalne pravednosti Johna Rawlsa.
Matejka Rebolj bavi se etikim vidovima preventivnih programa u zdravstvu. Testiranje
populacije bez simptoma ima svoje prednosti,
ali i kontroverze koje veinom proizlaze iz
mogunosti lano pozitivnih testova i na njima temeljenog lijeenja. Takoer, strunjaci
su zainteresirani za preventivno testiranje to
vee populacije te dolazi do mogunosti isticanja samo pozitivnih, a prikrivanja moguih
negativnih pojava testiranja. Temom zamjenskog (surogat) majinstva bavila se Tea Logar. Posebno su zanimljivi argumenti u korist
plaenog, odnosno altruistinog zamjenskog
majinstva koji u oba sluaja imaju svoje zagovornike i protivnike. Izlagaica se zalae
za zakonsku regulaciju koja bi dozvolila al-

Filozofski ivot

truistino (neplaeno) zamjensko majinstvo

nakon dozvole suda i uz nadzor strunjaka.
Ivana Zagorac izloila je o odnosu znanosti,
bioetike i medija. U prvome dijelu argumentira u prilog teze da bioetika nije znanost u
klasinom smislu rijei, a zatim donosi krau
analizu medijskog tretmana bioetike, odnosno znanosti na primjeru hrvatskih tiskanih
medija. Marija Selak temu o ljudskoj prirodi
i novoj epohi obrauje na primjeru transhumanistikog pokreta koji podrava upotrebu
novih znanosti i tehnike kako bi se nadvladalo ono to se smatra nepoeljnim biolokim
ogranienjem ovjeka. Izlaganje donosi i kritiki osvrt na temeljne teze transhumanistike
koncepcije. Anton Mlinar osvrnuo se na filozofsko, vjersko i znanstveno razumijevanje
pojma ivot. Kao poseban problem u znanstvenom poimanju ivota, istie rasprenost
znanstvenog pogleda nasuprot holistinom
pristupu koji gaje tradicionalni pristupi. Bioetika se nudi kao mogui integracijski faktor
meu znanostima u budunosti iz razloga to
ne govori o pukoj primjeni znanja, nego o
kvaliteti novih znanja o ivotu. Olga Marki
tematizira teoriju dvostrukog procesa koji je
razvio Joshua Green sa suradnicima. Ta teorija preobre standardni pogled na deontoloku etiku i utilitarizam te u tome smislu ima
i implikacija na samu etiku kao disciplinu te
na bioetiku. Roman Pakulin razmatra pitanje
slobodne odluke i preuzimanja odgovornosti
na primjeru koritenja tradicionalnih lijekova. U izlaganju razrauje primjer ibogaina,
tradicionalnog afrikog lijeka kojemu se priznaju brojna pozitivna svojstva, no do danas
nije kliniki testiran. Ana Cergol kroz radove A. Buchanana, J. Habermasa, Michael J.
Sandela i J. Glovera raspravlja o aspektima
pozitivne eugenike, dok se Luka Omladi
usmjerava analizi meunarodnih sporazuma
o zatiti okolia s obzirom na aktualni meunarodni skup u Kopenhagenu koji okuplja
najvie dunosnike iz cijeloga svijeta. Izlaga
upuuje na potrebu novih politikih teorija:
ekolokoga transnacionalizma na globalnoj,
i drugaije ustavne i moralne utemeljenosti
koncepta drave na lokalnoj razini.
Skup su karakterizirale duge i dinamine rasprave to e zasigurno biti dobar poticaj organizatorima za nove bioetike skupove.
Ivana Zagorac