ELEMENTI ZA PRIPREMU NASTAVNOG ČASA/SATA

ŠKOLA: JU Treća gimnazija Sarajevo

ŠKOL. GODINA: 2019/2020.

PREDMET: Filozofija s logikom

RAZRED: četvrti (IV)

DATUM: 20.12.2019.

NASTAVNA JEDINICA: Sokrat: stvaralaštvo, Gnoseologija, Etika

TIP ČASA: Obrada novog nastavnog sadržaja, ponavljanje, vježbanje, sistematizacija

NASTAVNE METODE: Metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda rada na

tekstu

NASTAVNA SREDSTVA: tekstualna (udžbenik), vizualna (slike), audiovizualna

OBLICI RADA: Frontalni oblik rada, individualni oblik rada

LOKACIJA: Učionica

CILJEVI ČASA:

OPĆI CILJ: Učenici će se upoznati sa Sokratovim učenjem o metodi i etici, te moći ga

primjeniti u svakodnevnom životu i time promijeniti način gledanja na svijet i ljude.

OBRAZOVNI: Upoznavanje učenika sa Sokratovim filozofskim učenjem. Ciljevi časa su:

upoznavanje Sokratve metode i njegovog etičkog učenja, kao i njegove kritike kozmologije.

FUNKCIONALNI: Podsticanje učenika na vlastito promišljanje o etičkim principima,

propitivanje samog sebe i ljudi oko sebe. Razvoj kritičkog mišljenja spram sebe i svijeta oko
sebe.

VASPITNI/ODGOJNI: Međusobno poštivanje i uvažavanje, razvijanje svijesti učenika o

bitnosti morala, razvijanje moralnosti kao temeljne svrhe čovjeka, razumijevanja svakog
čovjeka. Razvoj etičkog gledanja na svijet, samim tim moralnog djelovanja.
ARTIKULACIJA ČASA:

UVODNI DIO ČASA (5 minuta):

Na početku časa ću pozdravit učenike i predstavit im se, zatim ću ih zamoliti da se oni

predstave meni, i s obzirom da neću odmah moći svima zapamtit ime, reći ću im da ću ih
oslovaljvati sa kolega, odnosno, kolegice. Zatim ću na tabli napisati Sokratovu rečenicu
„Znam da ništa ne znam“ i pitat ću učenike da li su ranije čuli za ovu frazu i da li znaju ko ju
je izgovorio. Ukoliko ne znaju, pomoći ću im sa drugim asocijacijama koje mogu upućivati na
Sokrata i kada učenici pogode o kome je riječ, najavit ću novu nastavnu jedinicu koja se
odnosi na Sokratovo učenje.

GLAVNI DIO ČASA (35 minuta):

Na tabli prvenstveno zapisujem Sokrat-es (470/469-400/399 p.n.e.), zatim pitam da li zna

neko nešto vezano za Sokratovu biografiju? Ukoliko učenici budu dali tačnu povratnu
ifnormaciju- zapisujem to na tabli.

Metodom izalganja-objašnjavam historijski kontekst u kojem je živio Sokrat, objašnjavam da

je rođen oko 470 g.p.n.e. u Ateni, da je učestvovao u ratu. Navodim kako je Sokrat išao u
poznato proročište u Delfima u kojim je na ulazu napisana fraza „Spoznaj samog sebe“ koju
zapisujem na tabli. Sokratu je tu rečeno da je najmudriji od svih ljudi i da je potrebno da
ispituje ljude i njihove znanje i time, zapravo, započinje Sokratov filozofski put. Navodim
informacije koje znamo o tome kako je Sokrat živio, kako je ispitivao sve na trgu, gozbam i
sl. Da su se oko njega okupili brojni budući filozofi: Platon, Antisten, Aristip i mnogi drugi,
koji su, zapravo, Sokratovi učenici. Zatim navodim kako je neopravdano osuđen na smrtnu
kaznu zbog „ kvarenja omladine“ i zbog „nevjerovanja u bogove u koje vjeruje država“, ali i
pored toga on je dostojanstveno podnio svoju kaznu, popivši otrov kukute, time pokazujući da
se ne boji smrti. Objasnit ću im njegov čuveni govor da smrt može biti ili ništa, pa prema
tome je vječni san, ili postoji drugi svijet u kojem može sresti Homera, ispitivati, razgovarati s
njim i nema razloga da se boji smrti. Sokratov život je čist dokaz da je on živio onako kako je
poučavao, i čuveno suđenje je ostavilo veliki trag, ne samo na daljnji tok mišljenja, nego i
među ljudima koji nisu bili filozofi.

Zatim, prelazim na njegovo učenje i prvo što objašnajvam jeste da je Sokrat spustio filozofiju
s neba na zemlju, zajedno sa Sofistima, iako se oni do zadnjih 50 godina uopće nisu ubrajali u
filozofe. Argument za to je jednostavan, jer ne možemo ništa znati o kozmologiji i da to vodi
u vječne dileme, pa je potrebno okrenuti se čovjeku, i u Sokratovom slučaju – moralu, onim
zbog čega čovjek jeste čovjek. Nakon toga ću objasniti kako je Sokrat „spasao“ Atenu od
relativizma, odnosno, on je vratio vjeru u definiranje svake stvari, za razliku od Sofista koji su
smatrali da je sve to relativno i kao takvo stvar konvencije. (3 minute)

Nakon tih općenith podataka, objašnajvam Sokratov čuveni problem, kako on nije ništa pisao
i da najviše o njemu i njegovom učenju znamo preko Platonovih dijaloga. Zapravo, tu se
nalazi problem jer se postavlja pitanje šta je onda Sokratovo učenje, da li sva Platonova djela
oslikavaju njegovo učenje ili samo neka ili, pak, nijedno djelo. Ono što znamo o Sokratu je
sadržano u četiri izvora: Platonovi dijalozi, Ksenofonovo djelu „Uspomene o Sokratu“,
Aristofanova komedija „Oblakinje“ i Aristotelovi kratki iskazi o Sokratovom učenju. Do
XVIII stoljeća postojalo je slaganje da je Sokratovo učenje ustvari učenje iz ranih Platonovih
dijaloga, Kesnofonivih „Uspomena o Sokratu“ i Aristotelovih iskaza koji su se poklapali sa
Platonovim dijalozima. Aristofanova komedija „Oblakinje“ se smatrala iskrivljenom slikom o
Sokratu. Takvom shvatanju su se suprostavili Burnet i Taylor koji smatraju da je Sokratovo
učenje ustvari učenje, ne samo ranih, nego i srednjih i kasnih dijaloga. Pa prema tome, Sokrat
je tvorac i teorije o idejama, znanja kao sjećanja, seobe duše i svih metafizičkih stavova koji
su se pripisivali Platonu.

Međutim, takva koncepcija se nije dugo zadržala, Vlastos je vratio taj stav da je Sokrat ustvari
iz ranih Platnovih dijaloga navodeći 10 temeljnih razloga kojem razlikuje Platonove rane
dijaloge od srednjih dijaloga i da takvo oprečno mišljenje teško da bi bilo Sokratovo, prema
tome Sokratovo učenje imamo u ranim Platonovim dijalozima dok srednji i kasni dijalozi jesu
Platonovo učenje. Osim tog riješenja Sokratovog problema koji se čini najprihvatljivijim
postoji još i stav koji iznosi Charles Kahn da su Platonovi dijalozi ustvari Platonov učenje, da
je Sokrat legenda koju je on koristio kako bi napravio svoje učenje popularnijim i da je u
suštini sve njegova filozofija. Također, Guthrie kaže da što se tiče Sokratove filozofije
trebamo se obratiti Platonu i Arisototelu jer su i oni sami bili filozofi pa su ga mogli razumjeti
i ono što se slaže u njihovim navodima je Sokratovo učenje, iako Aristotel nije poznavao
Sokrata, ipak, s njegovim učenjem se mogao upoznati preko Platona pohađajući njegovu
Akademiju.(7 minuta)

Nakon izlaganja Sokratovog problema preći ću na objašnjavanje Sokratove metode, kao

nečeg što je i najviše obilježilo njegovo učenje. Pišem na tabli Elenhos grč. ispitivanje,
pobijanje, dokazivanje- naziv Sokratove metode. Objašnjavam značaj njegove metode
propitivanje svih ljudi, kako oni ustvari žive i ispravljajući njihova shvatanja mijenja njihova
ponašanja i samim tim doprinosi poboljšanju moralne slike društva. Sokrat je ispitivao sve
ljude, na trgu, na gozbama u svim prilikama. On je osnovao ono što danas zovemo kritičkim
mišljenjem, odnosno preko Dekartove metode koja je identična sa Sokratovom metodom,
utiče na Kantov kriticizam i time na definiranje onog što nazivamo kritičko mišljenje.

Elenhos funkcionoše tako što Sokrat prilazi čovjeku pita ga o njegovom moralnom stavu, jer
njemu je samo do morala stalo, to je jedino što i možemo znati. Zatim sagovornik tvrdi neku
tezu p, zatim Sokrat navodi tezu q i r s kojom se sagovornik slaže, zatim Sokrat pokazuje
sagovorniku da q i r zahtjevaju negiranje teze p i tako ga uvjerava da je imao pogrešno
moralno uvjerenje. Saznanje o pogrešci u načinu života vodi promjeni ponašanja pojedinca i
tako Sokrat odgaja građane Atene. Sokrat od sagovornika uvijek traži da kaže šta misli, a ne
da se poziva na poznate autore, razlog tome jeste što Sokrat vjeuje da svako ko ima pogrešna
moralna uvjerenja ima u svom sistemu vjerovanja ispravna uvjerenja koja će negirati ta
pogrešna uvjerenja. Kao primjer toga navodi da će svako, ukoliko ga umješno ispitujemo, sam
doći do istih rješenja i samim tim on pokazuje da svaki čovjek treba samo da spozna samog
sebe i time će doći do istine, jer u samom sebi posjeduje istinu. To u potpunosti odgovara
imperativu u Delfima koji glasi spoznaj samog sebe.

Ono što karakteriše Elenhos jeste što on porađa znanje pa se naziva i majeutičkom metodom (
majetuika grč. porađanje znanja). Majeutika se očituje u tome što Sokrat na osnovu pitanja
porodi znanje odnosno izvuče znanje iz sagovornika koji već posjeduje znanje. Platon u
Teetetu navodi kako je Sokrat rekao da on ima isti posao kao i njegova majka koja je babica,
ona porađa tijela dok on porađa duše tj. oslabađa ih od neznanja i time ih porađa.

Ono što je karakteristično za Sokratov Elenhos jeste što on koristi ironiju u razgovoru s
pojedincem, praveći se u toku razgovora da ništa ne zna i da ne planira pobiti tezu, tek kasnije
um sam pobija tu pogrešnu tezu, a Sokrat to prije ulaska u dijalog nije znao. Mnogi autori su
to okarekterisali kao ironiju jer smatraju da Sokrat od izrečenog stava već zna da je stav
pogrešan, ali on nikad ne nameće svoje stavove nego nastoji da porodi znanje kod
sagovornika, da sam dođe do istog stava kao i Sokrat. Sve na čemu Sokrat insistira je
spoznavanje samog sebe, što nužno vodi moralnom poboljšavanju pojedinca. Arisotel navodi
da je pored toga Sokratu stalo do definiranja pojmova, tj. šta je vrlina, pravda i slično. On ne
ide u razgovor samo da bi porodio znanje nego i da skuplja iskustveno znanje tj induktivno
kako bi definirao moralne pojmove, do kojih mu je jedino stalo. Dakle, Elenhos iako ima
prvenstveno negativnu ulogu, odnosno da ispravlja neznanje, on ima i pozitivnu ulogu time
što se dolazi do definiranja pojmova.(15 minuta)

Nakon Sokratove metode prelazim na Sokratovu etiku imajući u vidu da je već objašnjena
metoda, učenike pitam šta je to što Sokrat preispituje? Do kojeg znanja on želi da dođe?
Pretpostavljeni odgovor je moralno znanje. Usmenim izlaganjem objašnjavam tri stavke
Sokratove etike : vrlina je znanje, Sokratov paradoks koji proizilazi iz tog stava i njegovanje
duše, a ne tijela. Za Sokrata postoje tri temeljna moralna pojma koja su međusobno povezana
a to su: dobro, sreća i vrlina. Sokrat kaže da svi ljudi žele da budu sretni, ostvarivanje sreće
(eudaimonie) je moguće samo ukoliko se čine dobra djela i stekne vrlina, jer jedino moralno
djelovanje obezbjeđuje sreću, dok sve druge dobrobiti kao što su bogatstvo, zdravlje bez
vrline su ništavni. Nakon toga treba naglasiti da temeljne vrline koje Sokrates priznaje su:
hrabrost, pobožnost, mudrost, umjerenost i pravednost.

Budući da je ostvarivanje eudaimonie cilj, sve što doprinosi tom cilju je dobro, a sve što ga
onemogućava je zlo. Ono znanje koje omogućava ostvarivanje jeste moralno znanje. Dakle,
stav - vrlina je znanje možemo preveseti kao vrlina je moralno znanje. Sokrates je smatrao da
je vrlina jedna i da sve vrline koje poznajemo moraju biti u jedinstvu, npr: Čovjek je hrabar
ako i samo ako je mudar, ako i samo ako je umjeren, ako i samo ako je pravedan, ako i samo
ako je pobožan. Mada ljudi vrline nazivaju različitim imenima one nisu razdvojene. Za
Sokratesa nemoguće je imati vrlinu (arete), a da se ne živi po njoj. Sokratova etika
podrazumijeva jedinstvo teorijskog znanja i praktičnog djelovanja, odnosno, istovjetnost
vrline i znanja što dovodi do toga da vrlina jeste znanje i sve vrline kao znanje su u jedinstvu.

S obzirom da svaki čovjek teži ostvarenju eudaimonie, a jedino dobra djela omogućavaju
ostvarenje eudaimonie, iz toga proizilazi ono što će kasnije biti nazvano Sokratesovim
paradoksom, a on glasi: Ako čovjek zna što je kreposno i također zna da je uvijek bolje činiti
kreposno djelo onda će se on, dok ima ovo znanje i dok je kreposno ponašanje u njegovoj
moći, ponašati kreposno. Na ovaj način je lakše objasniti zašto ljudi čine zlo. Oni ga čine ili
zato što ne znaju da ga čine, ili ne znaju da je to gore po njih. Nakon tog objašnjena
Sokratovog paradoksa pitam učenike da li se oni slažu s tim stavom ili ne i da daju svoje
argumente. Zatim navodim kritiku paradoksa jer prema nekim autorima Sokratova etika ne
priznaje postojanje akrasie ili slabosti volje. Euripidova nam Medeja to potvrđuje gdje bijes
savladava saznanje da čini zlo. Dakle, neko može biti savladan strastima i činiti zlo iako zna
šta je dobro i da se tako treba djelovati. Iako Sokrat svojim životom dokazuje nepostojanje
akrasie. On na taj način pokazuje da svako može ostvariti takvo stanje koje je oslobođeno od
strasti. Ovim Sokrat uvodi sasvim novi pojam slobode, a to je unutrašnja sloboda, ona
označava čovjekovu mogućnost da se odupre strastima i nagonima putem uma. Kada je
Sokrat sreo Zopirosa koji se hvalio da može spoznati prirodu svakog čovjeka po izgledu.
Zopiros je rekao kako je Sokrat pun poroka i nabrojao ih, a Sokrat je odgovorio da je to istina,
ali da je te poroke savladao pomoću razuma.

Na osnovu toga Sokrat predlaže svakom da njeguje dušu, a ne tijelo. Njegovanje duše je
moguće samo činjenjem dobrih djela i spoznavanja onog što je dobro. Vrlina je dovoljna da bi
se došlo do eudaimonie, sve druga materijalne dobrobiti, kaže Vlastos, nisu dovoljne za
ostvarivanje eudaimonie. Čak i zdravlje može u određenom momentu biti zlo ukoliko
omogućava zloj osobi da bude još aktivnija u činjenju zla. Kada Sokrates kaže da loša osoba
nikada ne može nauditi dobroj osobi, on time misli da niko ne može učiniti da dobra osoba
živi najnesretniji život, a to je život sa pokvarenom dušom. Ispitivanjem svih vrsta ljudi
Sokrates nam pokazuje da su svi ljudi jednaki, on apsolutno nije drukčije ispitivao ljekare od
zanatlija pa, prema tome, možemo ga smatrati kao pretečom za Diogenesovu ideju
kozmopolitizma. Doista, kod njega nije bilo nikakvih razlika među ljudima, dakle, on je bio
prvi kozmopolit. Njegov zahtjev da se okrenemo etičkim pitanjima, a da prirodu ne možemo
spoznati nego da elenhos primjenimo u polju etike, etiketira ga kao "oca etike". Iako su se
Grci bavili etičkim pitanjima i prije njega on je prvi primjenio jednu filozofsku metodu na
etička pitanja.(10 minuta)

ZAVRŠNI DIO ČASA: 5 minuta

Nakon temeljne obrade nastavne jedinice zajedno s učenicima postavljam pitanja o

Sokratovoj biografiji, Sokratovom porblemu, njegovom učenju tj. metodi i etici i time
završavam nastavni sat. Na kraju se zahvaljujem svima što su učestovali i time doprinijeli
boljitku ovog nastavnog sata.
PLAN TABLE:

Sokrat-es ( oko 470/469-400/399 p.n.e.)

- „ Znam da ništa ne znam“

-iz Atene

-Sokratov problem( nije ništa pisao, sve što znamo o njemu, znamo posredno preko
drugih izvora)

-Sokratova metoda- grč. Elenhos( pobijanje, ispitivanje), ispitivo je sve građane Atene o
tome kako žive.

- majeutika, ironija, indukcija

-Sokratova etika vrline( mudrost, hrabrost, pobožnost, umjernost, pravednost)

-Sokratov paradoks- niko ne čini zlo jer je zao, nego iz neznanja.

-eudaimonia( grč. sreća, blaženstvo)- cilj čovjekovog djelovanja.

-spoznaj samog sebe

-kozmopolitizam, populizam

DOMAĆI RAD:

Nastavnik: Pregledao: