RIJEKA

ANTROPOLOŠKO I ONTOLOŠKO RAZDOBLJE GRČKE FILOZOFIJE

Svibanj, 2020. godine

Rijeka
SADRŽAJ
1.UVOD.................................................................................................................................................1
2.ANTROPOLOŠKO RAZDOBLJE.....................................................................................................1
2.1 SOFISTI.......................................................................................................................................1
2.2 PROTAGORA..............................................................................................................................2
2.3 GORGIJA, TRAZIMAH, KALIKLE, HIPIJA I ALKIDAMANT...............................................2
3.SOKRAT.............................................................................................................................................2
4.KIRENASKA I KINIČKA ŠKOLA....................................................................................................3
4.1 DIOGEN......................................................................................................................................4
5.ONTOLOŠKO RAZDOBLJE.............................................................................................................4
5.1 PLATON......................................................................................................................................4
5.2 ARISTOTEL................................................................................................................................5
6. ZAKLJUČAK.........................................................................................................................................6
1.UVOD

U svoje „zlatno doba“ Atena postaje središtem filozofije onog vremena. Prvi se filozofi tada
trajno nastanjuju i djeluju u Ateni. Filozofska se misao okreće od kozmoloških problema
karakterističnih za prethodno razdoblje otvorenim pitanjima praktičnog (etika) i društvenog
života (politika). U središtu filozofskog zanimanja je praktično i društveno biće – čovjek.
Čovjeka više nije samo dio kozmosa, povinut istim općim zakonima (logos) kao bilo koje
prirodno biće, nego samosvojno društveno biće koje sebi i drugima određuje principe
zajedničkog života. Ti su principi, moguće je, različiti od principa koji vrijede za prirodna
bića. Logos, dakle, nije nužno isti u prirodi i u društvu , kako je to mislio, recimo Heraklit.

2.ANTROPOLOŠKO RAZDOBLJE

Antropološko razdoblje grčke filozofije započinje kada filozofsko razmišljanje napušta problematiku
prirode i usredotočuje se na čovjeka i cjelokupnu društvenu problematiku. Društvena previranja
unutar same demokratske Atene, zatim rat s aristokatskom Spartom, skrenuli su zanimanje s pitanja
kozmosa i njegovih zakona na probleme čovjeka kao bića, njegove društvenosti, mogućnosti njegove
spoznaje, njegovu opću vrijednost.
Pojam dolazi od sofista, odnosno Protagore: „Čovjek je mjerilo svih stvari, onih koji jesu da jesu, a
onih koji nisu da nisu“ . Sve se procjenjuje iz čovjekove perspektive i percepcije, sve je relativno,
ovisi od čovjeka do čovjeka. Pozitivni zakon (nomos) je pojam koji označava zakone koje je donio
čovjek kako bi štitio slabije. Nomos se razlikuje od Fysisa, prirodnog zakona (sloboda, život,
imovina). Sami sofisti ipak vjeruju da je prirodno da jako vladaju nad slabijima.

2.1 SOFISTI

Iznimno cijenjeni u Ateni tog vremena, u povijesti filozofije sofisti su često bili izloženi
poruzi i ironiji, budući da su se njihovom relativizmu oštro suprotstavili i Sokrat i Platon i
Aristotel. Sofisti su, međutim, svojim skeptičko-kritičkim pristupom tradiciji omogućili
pojavu niza novih ideja (povijesno razumijevanje zakona i normi, kozmopolitizam, ljudska
prava). Sofisti su prvi među filozofima društvene zakone smatrali ljudskim djelom i postavili
zahtjev da se društveni zakoni i etičke norme imaju ustrojiti prema mjeri svakog čovjeka.
Sofist u prijevodu znači znalac, mudrac. Sofisti su bili prvi pravi profesionalci u poučavanju.
Prvi su naplaćivali svoje usluge. Zbog te činjenice mnogi drugi filozofi ih preziru (trojac:
Sokrat, Platon, Aristotel) te smatraju da je nemoralno tražiti novac za prenošenje znanja.
Sofisti nisu bili odviše zainteresirani za spoznaju prirode, bili su usmjereni praktici i odgojnim
pitanjima. Tako su postavili temelje logici i gramatici osmislivši retoriku – nauku o
govorništvu (samim time su i potaknuli jačanje demokracije u Ateni). Mlađe generacije
sofista počeli su pretjerivati s retorikom te ju iskrivljuju u eristiku (nadmudrivanje).
Temelj retorike i sofističkog učenja uopće je zapravo bio „pro et contra“ princip. Sofisti su za
svaku tezu mogli postaviti „protu-tezu“ te su tako smatrali da svaki argument mogu učiniti

1
jakim. Time su privukli mnoge Atenjane koji su željeni da se njihove tvrdnje mogu čvrsto
argumentirati i potvrditi u skupštini.
Sofisti su bili relativisti, vodeći se krilaticom homo mensura. Vjerovali su da je sve relativno
jer od čovjeka do čovjeka (putem njegovih osjetila) drukčija je percepcija etike, religije,
spoznaje i politike.

2.2 PROTAGORA

Rodom iz Abdere, najčuveniji je sofist. Tvorac je čuvene teze "čovjek je mjera svih stvari",
koja odražava duh vremena u kojem je nastala. No njena je interpretacija dvojbena. Pod
utjecajem Sokrata i Platona (velikih protivnika sofista) teza se uglavnom tumači kao izraz
sofističkog skepticizma utemeljenog na razumijevanju čovjeka kao osjetilnog bića. Uistinu,
ako su opažaji izvor spoznaje, nema istine koja bi objektivno vrijedila za sve, budući da su
osjetila subjektivna i nepouzdana. S mnogobrojnih putovanja (sofisti su, za razliku od većine
Grka onog vremena poznati kao kozmopoliti) Protagora također donosi uvjerenje o
relativnosti etičkih nazora.
Protagora smatra da o svakoj stvari postoje dvije potpuno oprečne tvrdnje, koje se mogu više-
manje podjednako uspješno argumentirati. U tom smislu razvija argumentaciju "za i protiv"
ukazujući na relativizam, kako u teorijskom (spoznajno-teorijski relativizam), tako u
praktičnom području (etički relativizam).

2.3 GORGIJA, TRAZIMAH, KALIKLE, HIPIJA I ALKIDAMANT

Sofist Gorgija poriče mogućnost bilo kakve spoznaje, Hipija smatra zakone umjetnim
tvorevinama u suprotnosti s pravom (nagonskom) prirodom čovjeka, a u istom duhu Trasimah
dokazuje da prava pravednost nije ništa drugo nego korist jačega. U tome ga podupire
Kalikle, smatrajući moć jedinom opravdanom razlikom među ljudima. Raspravljajući o
porijeklu religije, Kritija tvrdi da su bogove izmislili močnici da bi lakše vladali, a
Alkidamant se suprostavlja tradicionalnom razlikovanju Grka od barbara i na toj razlici
opravdavanom ropstvu, tvrdeći da su svi ljudi jednaki.

3.SOKRAT

Sokrat je filozof pučkog podrijetla (otac mu je bio kipar, a majka primalja). Dane je provodio
šećući bos po atenskim trgovima, razgovarajući s građanima Atene. Svoj rodni grad nikada ni
nije napustio. Nije ništa zapisivao jer je govorio da knjiga šuti ako ju nešto pitamo. Radije je
diskutirao nastojeći kroz dijalog razbistriti pojmove. Delfsko proročište Sokrata proglašava
najmudrijim od Grka. Sokrat vodi razgovore o raznim temama s mnogim uglednicima svoga
vremena i ubrzo zaključuje o čemu je riječ. Svi oni posjeduju konkretno znanje u zasebnim
područjima vezano uz poslove koje obavljaju. Svima, istovremeno, nedostaje znanja o bitnim

2
stvarima, ali što je najvažnije, nedostaje im i uvida o tom nedostatku. Sva se Sokratova
mudrost, dakle, svodi na svijest o vlastitom bitnom neznanju – „Znam da ne znam“. Sokrat si
stoga daje intelektualni zadatak osvješćivanja neznanja svojih sugrađana. Protivnik
sofističkog relativizma, Sokrat inzistira da čovjeka ne određuje opažaj nego um, ne nagon
nego savjest, odnosno ono što će se kasnije nazvati moralna svijest i osjećaj dužnosti. Prava
mjera za čovjeka je umni uvid - mišljenje, pojmovna spoznaja.
Čuvena sokratska metoda osvješćivanja neznanja sastoji se od 2 koraka:
Prvi, "negativan" korak je ironija. Sokrat započinje razgovor pretvarajući se da je neznalica i
tražeći od sugovornika da ga „prosvijetle“. U nastojanju da to i učine, sugovornici se
suočavaju s vlastitim neznanjem i time čine prvi korak prema znanju.
Drugi, "pozitivan" korak je majeutika: porodiljska vještina – Sokrat pomaže sugovorniku da
porodi istinu, ako ništa drugo, onda istinu o vlastitom neznanju.
Sokrat tijekom dijaloga provodi induktivni postupak – propituje pojedince o raznim stvarima
(kao što su ljubav, prijateljstvo, pravednost…), nastoji od pojedinačnih primjera ljubavi,
prijateljstva ili pravednosti doći do definicije pravednosti. Drugim riječima, Sokratu je stalo
do utvrđivanja pojmovnog određenja – onog određenja koje je opće i ima važiti za sve
razumne ljude. Znanje je spoznaja općeg - pojmovna spoznaja.
Pojmovi čije određenje prvenstveno zanima Sokrata su pojmovi praktične filozofije (etika i
politika). Filozofija ima ulogu odgojiteljice (praktično-etička funkcija). Tražeći istinu, filozof
ne traži istinu radi istine same (teorija), nego radi prakse. Filozofija hoće popraviti ljude,
učiniti ih boljima. Istina je, naime, vrlina. Onaj koji zna, ne griješi. Znati znači ispravno
živjeti, biti čovjek vrline, što i jest smisao ljudskog života. „Neistraženi život nije vrijedan
življenja“, poručuje Sokrat svojim sugrađanima koji se više brinu za novac i ugled nego za
vrlinu (znanje) koja je jedina ono dobro po sebi. Sve ostalo, naime, prolazno je i nije jamac
sreće.
Sokrat je zagovornik aristokracije - vladavine moralno najboljih (onih koji posjeduju bitno
znanje). Kao protivnik demokracije, kao onaj koji kod sugrađana traži istinu i vrlinu, a obično
je ne nalazi, kao onaj koji kod sugovornika uporno otkriva neznanje, Sokrat stiče mnoštvo
neprijatelja i na koncu biva osuđen na smrt, optužen da ne poštuje bogove i kvari mladež.
Poštujući zakon do kraja , Sokrat ispija otrov odbivši pomilovanje u zamjenu za prestanak
bavljenja filozofijom.

4.KIRENASKA I KINIČKA ŠKOLA

Kirenska i kinička škola (Sokratske škole) tražile su rješenje etičkog načela dobra u praktičnoj
domeni, u praktičnom gledištu i čovjekovu djelovanju. Kirenjani su naučavali hedonizam.
Dobro je isto što i užitak, naslada, a zlo je isto što i bol, nezadovoljstvo i nelagoda. Smisao
života je prema njima u osjetilnim (tjelesnim) zadovoljstvima te u ugodnosti trenutka.
Njihovo načelo je što više ugode, a što manje neugode. Razumno prosuđivanje osigurava
trajnije zadovoljstvo. Mudro je prihvatiti manju bol ako je slijedi veći užitak i izbjeći neugodu

3
ako vodi većoj neugodi. Važno je da konačan zbroj bude višak ugode, ali da ipak ne robujemo
zadovoljstvima.
Kinici su isticali nepotrebnosti kao ideal, treba imati malo,. A to malo i dalje sužavati. Oni
naučavaju jednostavan i oskudan život koji je u skladu sa prirodom, jer kažu da je kultura na
krivome putu te nagovaraju na ravnodušnost prema zakonu društva i civilizacijskim
obvezama. Smatraju da je znanje potrebno samo toliko koliko služi djelovanju. Vrlina je samo
djelovanje i postiže se vježbom.

4.1 DIOGEN

Diogen je bio grčki filozof. Živio je u Ateni i Korintu te je preporučivao vraćanje

primitivnom, prirodnom načinu života. Držao se toga da je najveće dobro imati što manje
potreba, živio je kao prosjak i spavao pod trijemom hrama ili u bačvi. O njemu je sačuvano
mnogo anegdota, jedna od njih je da je svjetiljkom po danu tražio čovjeka. Također, kada mu
je Aleksandar Veliki ponudio da će mu pokloniti sve što želi, Diogen ga je zamolio da se
skloni sa sunca jer ga svojom sjenom ometa pri sunčanju.

5.ONTOLOŠKO RAZDOBLJE

5.1 PLATON

Dolazi iz ugledne aristokratske obitelji te želi aktivno sudjelovati u politici. Nije zadovoljan
obnovljenom demokracijom u Ateni, koja je osudila i smaknula njegova učitelja Sokrata.
Nakon Sokratove smrti u Akademovu vrtu osniva svoju filozofsku školu Academiu. Njegova
djela su prvi filozofski spisi sačuvani u cjelini, većinom dijalozi značajne literarne vrijednosti.
Poznat je po "Sedmom pismu" i "Državi". Pod utjecajem elejaca i pitagorejaca, a posebno
Sokratove etike bavio se razvojem grčke filozofije, naglašava razliku vrijednosti razumske i
osjetilne spoznaje, dijeli zbilju na pravu, istinsku zbilju koja je predmet umovanja (svijet
ideja, istinska realnost) te prolaznu zbilju koja je predmet opažanja. Govori da su ideje vječne
i nepromjenjive biti svega . savršenije su i realnije o pojedinačnih materijalnih stvari, koje su
tek odraz ideja. Ljepota je tako jedna, savršena, nepromjenjiva, a lijepih je predmeta mnogo.
Oni s ulijepi upravo zbog ljepote koja sudjeluje u njima. Ljepota ih čini lijepim stvarima.
Također, Platon govori da je u hijerarhiji najviša ideja dobra. Ona obuhvaća sve druge ideje,
svrhovit je sadržaj sve zbilje, izvor bitka i biti. Dobro je ono po čemu jest i po čemu jest to što
jest. To možemo prikazati na primjeru pjevača. Pjevač je dobar ako je dobar pjevač, po tom
dobru on uopće jest pjevač , ako nije dobar pjevač onda on zapravo uopće nije pjevač. To je
Platonovo objašnjenje o idejama izrazit primjer objektivnog idealizma.
Platon vrlo dobro poznaje i cijeni matematiku. Matematička su određenja pojmovna, čista.
Konkretna ostvarenja tih pojmova očito uvijek odstupaju od svojih idealnih definicija, u
vidljivome svijetu ostvarene kružnice, na primjer, tek su grube kopije pojmovne zamisli

4
kružnice kao geometrijskog mjesta točaka jednako udaljenih od čvrste točke u ravnini.
Matematika je tako argument za nauk o idejama.
Često se koristio slikovnim govorom, Platon opisuje stanje neznanja u čovjeku, uspoređujući
"svijet što se preko vida ukazuje" sa "stanom u tamnici". Ono što za Platona predstavlja
neznanje ili "stan u tamnici" odnos je čovjeka prema pojavnom svijetu, vezanost isključivo za
ono što prenose osjetila. Ljudi koji okovani vide jedino sjene, odraze na zidu pećine, oni su
koji primaju jedino ono što im prenosi oko – simbol fizičkih osjetila, površinskog promatranja
stvari. Njihova je stvarnost tada ograničena, a oni sami robovi su vlastitog stava uzrokovanog
neznanjem: "ono što vidim, čujem, dodirujem, to i priznajem"... Čovjek ne ostaje nepokretni
zatvorenik pećine zato jer se nalazi u manifestiranom svijetu, nego zato što misli da je to sve,
zato što ne zna za drugo. Ali Platon kaže da iz pećine postoji izlaz, a između sužnjeva i
pećinskog zida postoji put koji vodi gore. Platon simbolički prikazuje traganje za spoznajom.
Nekadašnji zatvorenik postaje putnik koji mora proći kroz teškoće puta u nepoznato: strmi
uspon, nedoumice i sumnje, svjetlo na koje se mora postepeno i strpljivo privikavati. Tek
nakon puno truda putnik može vidjeti drugačiju stvarnost. Za razliku od osjetila koja prenose
tek karakteristike odraza stvarnosti, sposobnost potpune spoznaje nalazi se u duši: "Onome
što je već božansko u nama, što nikada ne gubi svoju moć." Duša, nevidljiva, a prisutna, može
uzdignuti čovjeka u "misaoni kraj", nevidljivu stvarnost kojoj i ona sama pripada. Ona je veza
pomoću koje čovjek može ostvariti harmoniju između vlastitog bića i svijeta u kojem živi:
kad duša vidi istinu, ruke je prenose kroz djela i čovjek je tada, jednostavno, živi.

5.2 ARISTOTEL

Aristotel je rodom iz Stagire. Sa sedamnaest godina je došao u Platonovu Akademiju i

djelovao u njoj punih dvadeset godina, sve do Platonove smrti. Na poziv Filipa Makedonskog
bio je tri godine odgojitelj Aleksandru. Nakon povratka u Atenu osnovao je u šetalištima
Likeja svoju filozofsku školu. Bio je pravi sistematičar, uvijek je najprije davao povijesni
pogled i kritiku različitih gledišta o kakvom problemu da bi na kraju izložio svoje poglede.
Također, on je najveći polihistoričara ikada. Gotovo da nema područja interesa ljudskog duha
kojemu nije dao temelje, bitne priloge – tako u fizici, kemiji, biologiji, zoologiji i mnogim
drugim. On je prvi pravi tvorac logike kao pripreme za svaku znanost i filozofiju. Prije njega
su postojali tek neki elementi, a on e tu pouku o oblicima i načelima zasnovao u tako
potpunom obliku da takozvana „klasična logika“ sve do moderne simboličke (matematičke
logike), gotovo nije ostvarila bitan napredak.
Sustavno je izložio svoju filozofiju, za razliku od Platona. Od njegovih spisa ostalo je samo
ono najvrijednije. Ostavština se procjenjuje na preko 20 000 tiskanih stranica današnje
osmine. Neka od najistaknutijih filozofskih djela su: logički spisi (Organon),
prirodoznanstveni spisi (Fizika, O duši), prva filozofija, etički spisi (Eudemova etika),
politički spisi (Politika) i retorički spisi (Retorika, Poetika).
Odrastao je u obitelji u kojoj su generacijama bili liječnici. Bio je odgojen u
prirodoznanstvenom i realističkom duhu.. za njega nema drugog svijeta od ovog svijeta
pojedinačnih stvari, nema druge zbilje osim ove koja je jedinstvo općega i pojedinačnoga, biti
i pojave. Aristotelov izvorni realistički pristup svijetu nije moglo pokolebati ni

5
dvadesetogodišnje djelovanje u Akademiji. Aristotel nastupa s oštrom i načelnom kritikom
učenja o idejama s izjavom: „Drag mi j e Platon, ali mi je draža istina“. Njemu je
neprihvatljiva podvojenost zbilje.

6. ZAKLJUČAK

Antropološko razdoblje grčke filozofije započinje kada filozofsko razmišljanje napušta

problematiku prirode i usredotočuje se na čovjeka i cjelokupnu društvenu problematiku .
Iznimno cijenjeni u Ateni tog vremena, u povijesti filozofije sofisti su često bili izloženi
poruzi i ironiji, budući da su se njihovom relativizmu oštro suprotstavili i Sokrat i Platon i
Aristotel. Najpoznatiji sofisti su bili su Protagora, Gorgija, Trazimah, Hipija i Kalike. U
Ontološkom razdoblju grčke filozofije postojala su dva najpoznatija filozofa, Platon i
Aristotel. Aristotel nije samo najuspješniji nego i najutjecajnih mislilac svih vremena.
Visokim stupnjem refleksije, razinom spoznaje i sintezama znanja bio je stoljećima najviši
domet znanja. Skolastički aristotelizam dugo je bio čak zapreka slobodnome traženju novoga.
Njegova veličina i neprolazna zasluga što je domislio temeljne pojmove, kategorijalni sustav i
granice unutar kojih se kretalo znanstveno i filozofsko nastojanje cijele kulture Zapada. Za
njega se može reći ono što se ne može reći za ni jednog drugog mislilaca, da je za tisućljeća
predodredio duhovni razvoj čovječanstva.

LITERATURA
 https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=15272
Hrvatska enciklopedija, Diogen
 https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=38187
Hrvatska enciklopedija, majeutika
 https://www.vecernji.hr/vijesti/sto-je-platonova-spilja-606642
Članak iz Večernjeg lista, Platonova špilja
 https://nova-akropola.com/filozofija-i-psihologija/filozofija/filozofi-i-sofisti/
Nova akropola, Filozofi i sofisti
 https://fulviosuran.weebly.com/uploads/6/2/3/9/62390407/4._sofisti.pdf
Sofisti - prosvjetitelji i odgajatelji stare Grčke
 https://nova-akropola.com/filozofija-i-psihologija/filozofija/sokratova-ziva-filozofija/
Nova akropola, Sokratova živa filozofija
 https://www.biografija.org/filozofija/sokrat/
Sokratova biografija

6
 http://www.najboljeknjige.com/content/autor.aspx?AuthorID=4829
Najbolje knjige, Platon
 https://kamenjar.com/platon-idealna-drzava-i-poimanje-opceg-dobra/
Kamenjar, Platonova idealna država i poimanje općeg dobra