an ene

Slukinje
Naslov originala:
Jean Genet
LES BONNES
Preveo: Vjenceslav Kapural
LICA:
SOLANGE
CLAIRE
GOSPOA
(Gospoina soba. Namjetaj Louis XV. ipke. U pozadni otvoren prozor,
kroz koji se vidi fasada susjedne zgrade. Desno, krevet. Lijevo, vrata i
komoda.
Posvuda
cvijee.
Veer.)
CLAIRE: (u donjem rublju, leima okrenuta stoliu za eljanje. Njena poza
- ispruena ruka - kao i njen ton pretjerano su tragini) Opet te rukavice!
Neprestano rukavice! Koliko puta sam ti naloila da ih ne nosi u kuhinji!
Nema sumnje, njima kani zavesti mesara. Ne, ne, nemoj govoriti, to je
beskorisno. Objesi ih iznad slavine. Hoe li ve jednom shvatiti da u sobi
ne podnosim tu prljavtinu? Sve to spada u kuhinju je bljuvotina,
razumije? Odlazi! I nosi odavde svoje bljuvotine! Jednom zauvijek! (Za
vrijeme gornje tirade Solange promatra svoje ruke, s kojih je skinula
gumene rukavice, as ih skuplja, as iri poput lepeze.) Idi. Dotjeraj se! Ne
mora uriti, imamo vremena. Poi. (Solange naglo mijenja dranje. Izlazi
drei ne rukavice vrcima prstiju. Claire sjeda za stoli. Mirie cvijee,
miluje pribor za uljepavanje, etka kosu, dotjeruje lice.) Donesite mi
haljinu. Brzo, nemam vremena! Kamo ste nestali? (Okrene se) Claire!
Claire!
(Ulazi Solange)
SOLANGE: Molim gospou, da mi oprosti. Pripremala sam lipov aj za
gospou.
CLAIRE: Donesite sve to mi je potrebno za izlazak. Bijelu vezenu haljinu.
Lepezu, smaragde.

SOLANGE: Da, gospoo. Gospoa eli sav nakit?

CLAIRE: Donesite ga. Sama u izabrati. I, naravno, lakirane cipele. One
koje godinama prieljkujete. (Solange vadi iz ormara nekoliko kutija, otvara
i odlae na krevet.) Za svoj svadbeni dan, zar ne? Hajde, priznajte da vas
je ve zaveo, da ste u drugom stanju. (Solange une na sag, pljune na
lakirane cipele i isti ih.) Claire, upozorila sam vas, bez bljuvotina! Zadrite
ih radije u sebi, djevojko, nek se na tom mjestu i usmrde! Ah! Ah!
(Nervozno se nasmije) Nek se kakav zalutali putnik u njima utopi. Ah, ah,
odvratni ste draga. Nagnite se malko, ogledajte se u mojim cipelama.
(Isprui nogu. Solange je promatra) Mislite li, moda, da mi priinja osobito
zadovoljstvo saznanje da mi je noga omotana platem vae bljuvotine,
smradom vae barutine.
SOLANGE: (Kleei vrlo ponizno) elim da gospoa bude lijepa.
CLAIRE: I bit u. (Dotjeruje se pred zrcalom.) Mrzite me, zar ne? elite me
dotui svojom udvornou, svojom poniznou, svojim perunikama i
rezedama? (Ustaje. Tie.) Koliko cvijea! Nepotrebno guenje prostora. To
je ubitano. (Samodopadno se ogledava u zrcalu) Bit u lijepa. Ljepa nego
to ete vi ikada biti. Ne mislite, valjda, da ete s takvim licem i takvim
tijelo osvojiti Marija? Taj smijeni mladi mljekar vas prezire, iako vam je
napravi dijete...
SOLANGE: Oh! Nikada nisam ni...
CLAIRE: utite, glupao! Haljinu!
SOLANGE: (Trai po ormaru, razmie haljine.) Crvenu. Gospoa e obui
crvenu haljinu.
CLAIRE Rekla sam bijelu, vezenu.
SOLANGE: (Tvrdo) Gospoa e veeras imati haljinu od crvenog baruna?
CLAIRE: (Naivno) Da? A zato?
SOLANGE: (Hladno) Mislim na gospoine grudi pod barunastom tkaninom,
osobito ako gospoa bude uzdisala pripovijedajui gospodinu o mojoj
odanosti. Crna haljina bi najbolje pristajala vaem udovitvu.
CLAIRE: Kako?
SOLANGE: Moram li biti jasnija?
CLAIRE: Ah! Misli na...? Sjajno! Prijeti! Izvoli, vrijeaj svoju gospodaricu,
Solange! Misli na gospodinovu nesreu, zar ne? Sad nije trenutak da me

na to podsjea. No, tvoju opasku u i te kako iskoristiti. Smjeka se?

Sumnja?
SOLANGE: Jo nije doao as kada emo iskopati...
CLAIRE: Moje podlo zlodjelo? Moju ljagu? Iskopati! Kakav rjenik!
SOLANGE: Gospoo!
CLAIRE: Znam na to cilja. ujem kako bruje tvoje optube. Od prvog
dana me vrijea. Samo vreba trenutak kad e mi pljunuti u lice.
SOLANGE: (Samilosno) Gospoo, gospoo, dotle jo nismo doli. Gospodin
je...
CLAIRE: Gospodin je dospio u zatvor mojom zaslugom, to si htjela rei!
Slobodno reci! Nema dlake na jeziku. Govori! Ja sve radim iz potaje, iza
cvjetnog
zaklona,
ali
nita
mi
ne
moe.
SOLANGE: Najbeznaajniju rije shvaate kao prijetnju. Gospoa bi se
morala katkada sjetiti da sam ja slukinja.
CLAIRE: Misli li da u zbog toga to sam gospodina prijavila policiji
pristajui na taj nain da ga prodam biti preputena tebi na milost i
nemilost? Mogla sam postupiti i gore! Ili bolje. Misli da ja nisam patila?
Primorala sam svoju ruku - uje li, Claire? - primorala sam je da mirno,
odluno, nepogreivo, bez precrtavanja, napie pismo, koje je mog dragog
trebalo odvesti na robiju. Umjesto podrke nudi mi prezir. Govori o
udovitvu. Gospodin nije mrtav, Claire. Makar gospodina seljakali iz jedne
robijanice u drugu, sve do Guyane, ii u za njim! Da, njegova ljubavnica,
luda od boli, ii e za njim. Pratit u ga. Dijelit u s njim njegovu slavu.
Govori o udovitvu. Kraljice u koroti nose bijelu haljinu, Claire. Ti to ne
zna. Ne doputa mi da obuem bijelu haljinu.
SOLANGE: (Hladno) Gospoa e obui crvenu haljinu.
CLAIRE: (Jednostavno) Dobro. (Strogo) Dodajte mi haljinu! Oh, kako
osamljena i bez prijatelja! U oima ti vidim da me mrzi.
SOLANGE: Ja vas volim.
CLAIRE: Naravno, kao to se voli gazdarica. Voli me i potuje. Oekujui
nagradu, preporuku...
SOLANGE:
Sve
bih
uinila...
CLAIRE: Znam. Utopila bi me u kaplji vode. (Solange pomae Claire da
obue haljinu.) Zakopajte. Ne vucite tako jako! Ne steite toliko! (Solange
klekne do njenih nogu. Poravnava nabore na haljini.) Ne dotiite me!
Odmaknite se! Zaudarate kao divlja. Iz koje li ste smradne tale, nakon

nonih pohoda slugu, donijeli te mirise! Konjunica! Sluinska soba!

Potkrovlje! (Dostojanstveno) Govorim o mirisu potkrovlja po sjeanju,
Claire... Tamo... (Pokazuje na jedan kut sobe.) Tamo su dva eljezna
kreveta odijeljena nonim stoliem. A ondje komoda od smolaste borovine
s malim Bogorodiinim oltarom. Tono?
SOLANGE: Mi smo nesretnice. Rasplakat ete me.
CLAIRE: Znai, tono. Prijeimo sada na nae molitve gipsanoj Bogorodici,
na nae kleanje! A da i ne spominjemo papirno cvijee... Niti
blagoslovljenu granicu zimzelena... (Pokazuje na cvijee po sobi.)
Pogledaj ove cvjetove! Otvorili su se meni u poast. Ja sam bogorodica,
Claire, mnogo od gipsane...
SOLANGE: utite...
CLAIRE: A tamo je znameniti tavanski prozori, kroz koji polugoli mljekar
skae na va krevet.
SOLANGE: Gospoa je u zabludi, gospoa...
CLAIRE: Vae ruke su zabludjele. Maknite ih od mene! Koliko puta vam
moram ponavljati da su okuene kuhinjskim smradom?
SOLANGE: Pad.
CLAIRE: Molim?
SOLANGE: (Ravnajui joj haljinu) Pad. Ureujem pad vaeg dostojanstva.
CLAIRE: Smrdljivka! Odmaknite se! (Potpeticom Louis XV udari Solange po
sljepoonici. Solange, uei, uzmie. Tetura.)
SOLANGE: Ja kradljivka? Oh!
CLAIRE: Rekla sam smrdljivka! Ako ba morate cmizdriti, idite u
potrokrovlje. U svojoj sobi, ovdje, podnosim samo plemenite suze. Jednoga
dana, skuti moje haljine bit e osuti suzama, dragocjenim suzama.
Povucite vucaruo!
SOLANGE: Gospoa ide predaleko...
CLAIRE: Davao me podigao u mirisno naruje i nosi me daleko... Uzlijeem,
letim, nestajem... (Lupa potpeticom o pod)... i ostajem. Ogrlicu! Pouri,
neemo stii. Ako je haljina predugaka, porubi je pribadaama. (Solange
ustane i poe po narukvicu, no Claire je pretekne i dograbi kutiju s
nakitom. Prsti im se dotaknu. Solange ostane zaprepatena, Claire
ustukne.) Drite ruke podalje od mojih! Dodir vam je gnusan. Pourite!

SOLANGE: Ne treba pretjerivati. Oi vam plamte. Uskoro ete dota obalu...

CLAIRE: to kaete?
SOLANGE: Obala. Granica, gospoo. Morate sauvati razdaljinu.
CLAIRE: Kakav rjenik! Djevojko, Claire, osveuje se, zar ne? Osjea da
se primie trenutak kad e morati napustiti svoju ulogu...
SOLANGE: Gospoa me savreno shvaa. Gospoa pogaa moje misli.
CLAIRE: Osjea da se primie trenutak kad vie nee biti slukinja.
Osvetit e se. Ve se priprema. Otri nokte. Mrnja te potie, Claire,
nita ne smije zaboraviti. Claire, slua me? Claire, ti me slua?
SOLANGE: (Odsutno) Sluam vas.
CLAIRE: Slukinja postoji samo zahvaljujui mojem postojanju. Mojim
kricima. Mojim gestama.
SOLANGE: Sluam vas.
CLAIRE: (Urlajui) Zahvaljujui meni ti postoji, a ipak me prezire! Nema
pojma kako je teko biti gospoa, Claire, biti povod vaeg prenemaganja!
Dovoljno bi bilo da maknem prstom, pa da ti prestane postojati. Ali, ja
sam dobra, ja sam lijepa. Prkosim ti. Oaj za izgubljenim draganom ini jo
ljepom.
SOLANGE: (Prezrivo) Va dragan!
CLAIRE: Moj nesretni dragan jo uvijek slui mojem dostojanstvu, djevojko.
Ja rastem da bi tebe mogla smanjiti. Razbjesniti. Vrijeme je da dozove u
pomo sva svoja lukavstva...
SOLANGE: Dosta bi bilo! Pourite! Jeste li spremni?
CLAIRE: A ti?
SOLANGE: (Isprva ljubazno) Spremna sam. Dojadilo mi je biti objekt
gaenja. Mrzim vas...
CLAIRE: Polako, mala, polako... (Lupka je po ramenu, da bi je primirila.)
SOLANGE: Mrzim vas! Prezirem vas! Vie vas se ne bojim. Pozovite u
pomo uspomenu na vaeg dragana. Nek vas zatiti! Mrzim vas! Mrzim
vae dojke nakljukane namirisanim uzdasima. Vae... bjelokosne grudi...
Vae zlatne bokove! Vaa... jantarasta stopala! (Pljune na njenu haljinu)
Mrzim vas!
CLAIRE: (Zgranuto) Oh! Oh! Ali...

SOLANGE: (Gazei po njenoj haljini) Da, gospoo, lijepa moja gospoo.

Mislili ste, da vam je sve doputeno? Do konca svijeta? Mislili ste da
moete zgrabiti ljepotu neba, a meni je oduzeti? Da moete birati mirise,
pudere, lakove za nokte, svilu, barun, ipku, a meni ih uskratiti? Da mi
moete oteti mljekara? Priznajte! Priznajte, htjeli ste mi ga oteti? Uzbuuje
vas njegova mladost, njegova svjeina, zar ne? Priznajte! Solange vas alje
u govna
CLAIRE: (Zaprepateno) Claire! Claire!
SOLANGE: Molim?
CLAIRE: (aptom) Claire, Solange, Claire.
SOLANGE: Ah, da. Claire. Claire vas alje u govna! Stoji pred vama,
iskrenija nego ikad! (Pljusne Claire.)
CLAIRE: Oh! Oh! Claire... vi... oh!
SOLANGE: Gospoa je ivjela u uvjerenju da je zatiena svojim cvjetnim
barikadama, izuzetnom sudbinom rtve. Gospoa, znai, nije raunala s
pobunom slukinja. Pobuna raste, gospoo! Pobuna e probosti i izduvati
balon vae glupe avanture. Va gospodin bio je obini bijedni lopov, a vi
ste...
CLAIRE: Otputeni ste!
SOLANGE: Otputena? Ja? alite se! Gospoa je otputena! Lice vam je
izoblieno. Zelite zrcalo? (Prua joj runo zrcalo)
CLAIRE: (Samodopadno se promatra) Ljepa sam no ikad! Opasnost me
ini dostojanstvenom, Claire. Ti si tama...
SOLANGE: ...Paklena. Znam. Poznajem pjesmicu. Na licu vam pie moj
odgovor. U redu, ii u do kraja. Pred vama su vae slukinje, vae vjerne
slubenice. Morali biste se jako proljepati da biste ih mogli prezirati. Ne
bojimo vas se vie. U nama se mijeaju kuhinjski mirisi s uzvienou i
mrnjom prema vama. Ali, na pravi lik se nazire, gospoo. Nemojte
ismijavati moju rjeitost...
CLAIRE: Idite!
SOLANGE: Na slubu, gospoo! Vraam se svojoj kuhinji, svojim
rukavicama i svojem zadahu. Tihom podrigivanju slavine. Vi imate svoje
cvijee, ja svoju slavinu. Ja sam slukinja. Ali, ne moete me uprljati. Sami
neete u nebo! Radije u vas otpratiti gore, nego ostaviti svoju mrnju
pred vratima. Smijte se samo, ali se i pomolite! I to smjesta! ivot vam je
na izmaku, draga! (Claire titi rukama grlo. Solange je lupka po rukama.)

Dolje ape! Otkrijte va krhki vrati. Hajde, to drhtite, to ste se najeili?

Ja radim brzo i bezbolno. Da, da, vratit u se u kuhinju, ali tek poto ovdje
zavrim posao. (Iznenada zazvoni budilica. Solange se zaustavlja. Obje
glumice, pripijene jedna uz drugu, oslukuju.) Zar ve?
CLAIRE: Pourimo! Gospoa samo to nije stigla. (Raskopava haljinu)
Pomozi mi! Igra je svrena. Naalost, nisi je dospjela izvesti do kraja.
SOLANGE: (Pomaui joj, tuno) Uvijek isto! Tvojom krivnjom! Nikada nisi
na vrijeme spremna! Ne dospijem te dotui!
CLAIRE: Pripreme nam oduzmu mnogo vremena. Uostalom...
SOLANGE: (Skine joj haljinu) Pogledaj kroz prozor!
CLAIRE: Uostalom, ne moramo se tako uriti. Pomakla sam budilicu
naprijed da nas prije vremena upozori. (Umorno se spusti u naslonja.)
SOLANGE: Kakva sparina veeras! Cijeli dan je bio strano sparan!
CLAIRE: Da.
SOLANGE: To nas ubija, Claire.
CLAIRE: Da.
SOLANGE: Vrijeme je.
CLAIRE: Da. (Ustaje s naporom.) Idem pripremiti aj.
SOLANGE: Gledaj kroz prozor.
CLAIRE: Imamo vremena. (Brie lice.)
SOLANGE: Opet se prenemae... Claire, mala moja...
CLAIRE: Umorna sam.
SOLANGE: (Tvrdo) Gledaj na prozor. Kad bismo se oslonile na tvoju
spretnost, nita ne bi bilo na svom mjestu. Moram jo oistiti gospoinu
haljinu. (Promatra sestru.) to ti je? Hajde, priberi se. Povrati svoje pravo
lice, Claire, postani opet moja sestra...
CLAIRE: Na kraju sam snaga. Ovo svjetlo me ubija. Misli da susjedi...
SOLANGE: Zar je to vano? Ne eli, valjda, da... da obavimo pripreme u
zraku? Zatvori oi, Claire. Odmori se.

CLAIRE: (Oblaei crnu haljinu) Rekla sam da sam umorna samo tako da
neto kaem. Ne pokuavaj me zbog toga saaljevati. Ne pravi se
nadmonom
SOLANGE: Htjela bih da se odmori. Najvie mi pomae kad se odmara.
CLAIRE: Shvaam. Ne mora obrazlagati.
SOLANGE: Ipak u obrazloiti. Ti si prva sve zapoela. Prozrela sam te
nakon one aluzije mljekaru. Mario je...
CLAIRE: Oh!
SOLANGE: Priznajem, mljekar mi nou kazuje same prostote, ali prema njoj
ni malo uljudniji. Ipak, maloas, bila si sretna da moe...
CLAIRE: (Slijeui ramenima) Umjesto brbljanja provjeri je li sve u redu.
Klju od pisaeg stola nije stajao ovako! (Stavlja klju u prvobitni poloaj.)
Osim toga, ne postoji mogunost - kako je obiavao rei gospodin - da na
cvjetovima karanfila ili rua ne pronae...
SOLANGE: (estoko) Maloprije si bila sretna to ti se pruila prilika da svoje
uvrede...
CLAIRE:... po neku vlas iz kose jedne ili druge slukinje.
SOLANGE: ... zajedno s pojedinostima iz naeg privatnog ivota pominje
sa
CLAIRE: Sa? Sa im? Imenuj! Imenuj stvari! S obredom? Nemamo vremena
za raspravljanje. Ona e se svakog trenutka vratiti. Ona! Razumije li? Ovaj
put nam nee umai, Solange! Zavidim ti na tome to si imala priliku
vidjeti joj lice kad je saznala da je njezin ljubavnik uhapen. Jednom je i
meni polo za rukom da napravim dobar posao. Priznaje? Da nije bilo
mene i mog pisma policiji, nikada ne bi vidjela tu predstavu. Ljubavnik u
uzama, gospoa u suzama! To e je dotui. Jutros se jedva drala na
nogama.
SOLANGE: Dao bog da crkne! Da napokon i ja doekam nasljedstvo, da
moja noga nikada vie ne kroi u ono mrano potkrovlje, meu glupane,
mislim na sobara i kuharicu!
CLAIRE: Ja sam voljela nae potkrovlje.
SOLANGE: Ne raznjeuj se! Kae da si ga voljela samo zato da meni
proturjei. Ja ga gledam jednostavno onako kako izgleda: mrano i golo.
Uljivo, kako kae gospoa. Uostalom, i mi smo uljivice, zar ne?

CLAIRE: Prestani ve jednom! Radije pogledaj kroz prozor! Ja ne vidim,

nita. No je odve mrana.
SOLANGE: Pusti me da govorim. Da se ispraznim. Voljela sam potkrovlje
samo zbog toga to me je njegova bijeda navodila na bijedne geste. Nije
bilo zavjesa da ih podie, sagova da ih gazi, namjetaja da ga miluje
okom, ili krpom, nije bilo ni zrcala, ni balkona. Nita nije nalagalo ljepu
gestu. (Na Claireino prosvjedovanje.) Ne uzbuuj se! U zatvoru e imati
dovoljno vremena da nastavi izigravati vladaricu, Marie-Antoinette, imat
e priliku nou tumarati odajama...
CLAIRE: Ti si poludjela! Nikada nisam lutala odajama...
SOLANGE: (Ironino) Oh, gospoica nikad nije lutala po stanu umota u
zavjesu ili pokriva od ipke, je li? Nije se promatrala u zrcalu niti epurila
na balkonu, pozdravljajui u dva sata ujutro narod koji se sjatio pod njenim
prozorima? Nikada, je li, nikada?
CLAIRE: Ali, Solange...
SOLANGE: No je, kae, odve mrana da bi mogla uhoditi gospou. A
vjeruje da si na svom balkonu bila nevidljiva! Za koga me dri? Ne
pokuavaj tvrditi da si mjesearka. U situaciji u kojoj se nalazimo mora
sve priznati!
CLAIRE: Ne vii, Solange! Molim te, govori tie! Gospoa se moe iznenada
pojaviti... (Tri do prozora i podie zavjesu.)
SOLANGE: Ne diraj zavjesu! Rekla sam to sam imala. Ne dopada mi se
nain na koji je podie. Tvoja kretnja me uzrujava. Spusti zavjesu. Onog
dana kad je bio uhapen gospodin je, ekajui policiju, istom kretnjom
povlaio zavjesu.
CLAIRE: Najnevinija kretnja podsjea te na kretnju ubojice koji pokuava
pobjei kroz izlaz za poslugu. Kako to da se najednom boji...?
SOLANGE: Ruga mi se! eli me to vie razdraiti! Samo naprijed!
Nastavi me ismijavati! Nitko me ne voli! Nitko nas ne voli!
CLAIRE: Ona nas voli. Ona je dobra. Gospoa je dobra. Gospoa nas
oboava.
SOLANGE: Voli nas kao to voli svoje naslonjae. Tonije, kao to voli
ruiastu majoliku svojih zahoda. Ili svoj bidet. Ni mi same ne moemo
voljeti jedna drugu... Izmet...
CLAIRE: Ah!...

SOLANGE:... ne voli izmet! Zar misli da u mirno prihvatiti svoju ulogu i

nastaviti igru, da u i dalje spavati u kavezu? Moemo li mi uope nastaviti
igru? Ako ne mogu pljunuti u gubicu svakome tko me zove Claire zaguit
e me vlastita pljuvaka! Mlaz mojeg ispljuvka to je moja dijamantna
ogrlica!
CLAIRE: (Ustaje plaui) Govori tie, preklinjem te! Priaj o... Priaj o
gospoinoj dobroti!
SOLANGE: Gospoina dobrota! Lako je biti dobar, ljubazan i njean kad si
bogat! Ah! Njena ljubaznost! Pokuaj biti dobar kad si sluga! Slukinja
zadovoljava svoju tatinu dok posprema stan ili pere sue. Mae perukom
kao da je lepeza. Otmjenom gestom popravlja grubu pregau. Ili, nou,
daruje samoj sebi rasko povijesnog defilea u gospoinim odajama, kao ti,
na primjer!
CLAIRE: Solange! Opet poinje! to eli time postii? Zar misli da e nas
tvoje optube smiriti? Koliko bi ih ja mogla izrei na tvoj raun! I kakvih!
SOLANGE: Ti? Ti?
CLAIRE: Ba ja. Kad bih samo htjela. Jer, doista, nakon svega...
SOLANGE: Nakon svega? ega to svega? to podmee? Ti si
spomenula onog ovjeka, Claire! Mrzim te!
CLAIRE: Hvala, na isti nain! Meni nije potrebna pripovijest o mljekaru kao
izlika da bih te mogla vrijeati.
SOLANGE: Tko koga vrijea? Tko? Ne usuuje se odgovoriti?
CLAIRE: Pokuaj sama odgovoriti. Istresi sve. Dajem ti prednost. Povlai
se Solange. Ne usuuje me optuiti za moj najvei zloin: pisma policiji!
Nae potkrovlje naprosto je bilo preplavljeno mojim neuspjelim
sastavima ... Srtanice i stranice! Izmiljala sam najrunije i najljepe prie,
koje si ti znalaki iskoristila. Sino, kad si igrala gospou u bijeloj haljini,
klicala si od radosti, likovala si, zamiljajui kako se potajice penje na
brod koji vozi robijae na...
SOLANGE: Lamartiniere.
CLAIRE: Pratila si gospodina, svog ljubavnika... Bjeala si iz Francuske. Ila
si za njim na Vraji otok, na Guvane... Kakav divan san! Hrabrost koju sam
smogla da poaljem svoja anonimna pisma omoguila ti je raskoan uitak
da izigrava prostitutku najvieg ranga, heteru! Bila si sretna to se moe
rtvovati, to moe na svoja lea uprtiti kri podlog lopova, obrisati mu

znojno lice, pridrati ga, podati se robijaima, da bi njemu bila podarena,

kakva olakica.
SOLANGE: Ali, maloprije, sama si govorila da e ga pratiti...
CLAIRE: Ne poriem. Ali, bio je to samo nastavak tvoje prie. Dakako, lien
tvoje estine. Ve u potkrovlju, meu pismima, imala si morsku bolest.
SOLANGE: Trebala si vidjeti sebe!
CLAIRE: Ogledala sam se na tvojem licu i spoznala kakvu pusto je ostavila
na njemu naa rtva! Gospodin je iza reetaka. Radujem se! N taj nain
izbjei emo meusobno vrijeanje. Ugodnije e se osjeati lekarei na
njegovim grudima, lake e zamisliti njegov torzo i njegove noge,
sigurnije e slijediti njegovo kretanje! To je morska bolest! Prepustila si
mu se sa svim, uprkos riziku da nas upropasti...
SOLANGE: Kako?
CLAIRE: Ponavljam: upropasti! Da bih mogla poslati svoja izdajnika
pisma policiji, bile su mi potrebne injenice, morala sam navesti datume. I
to sam uinila? Ah! Sjeti se! Draga, vaa ruiasta zbunjenost je dirljiva!
Stidi se? Bila si prisutna, zar nisi? Prekopala sam gospoine papire i
otkrila onu znaajnu prepisku... (Stanka)
SOLANGE: I zatim?
CLAIRE: Ide mi na ivce! Zatim? Ti si htjela zadrati gospodinova pisma. I
sino sam u potkrovlju nala jednu gospodinovu kartu, naslovljenu na
gospou.
SOLANGE: (Agresivno) Kopa po mojim stvarima?
CLAIRE: To mi je dunost.
SOLANGE: Tvoja bojaljivost me iznenauje...
CLAIRE: Nisam bojaljiva, ve oprezna. Dakle, u trenutku kad sam sve
stavila na kocku, kad sam klekla na sag pokuavajui razvaliti bravu na
pisaem stolu kako bih svoju priu mogla potkrijepiti stvarnim injenicama,
ti si jednostavno pobjegla, zanesena priom o okrivljenom ljubavniku,
zloincu i robijau!
SOLANGE: Postavila sam zrcalo kako bih mogla motriti na ulazna vrata.
uvala sam strau.
CLAIRE: Nije istina! Odavna te nadzirem! Pritajila si se na vratima monice
spremna da pobjegne u najdalji kut kuhinje, im se gospoa pojavi!

SOLANGE: Lae, Claire. Nadzirala sam hodnik...

CLAIRE: Ne izmiljaj! Malo je nedostajalo da me gospoa ne uhvati na
djelu! Ti si, ne marei za to da li moje ruke drhte dok prekapaju papire, bila
ve na putu, plovila si morem, prelazila ekvator...
SOLANGE: (Ironino) A ti? Pravi se da nita ne zna o vlastitim
ushienjima. Claire, usudi se rei da nikada nisi sanjarila o nekom robijau?
Zanijei, ako moe, da nikada nisi matala ba o ovom. Priznaj da si ga
prokazala samo zbog toga da bi posluio kao objekt tvoje potajne
pustolovine!
CLAIRE: Sve mi je to poznato. I jo kojeta. Ja sam pametnija... Ali, priu si
ti izmislila. Okreni glavu! Ah! Kad bi se samo mogla vidjeti, Solange!
Tropsko sunce jo uvijek obasjava tvoje lice. Priprema bijeg svome
ljubavniku! (Nervozno se nasmije) Kakav zanos! Ali, ne radi se o tome.
Mrzim sasvim drugih razloga. Poznati su ti.
SOLANGE: (Mnogo tie) Ne bojim te se. Ne sumnjam u tvoju mrnju, tvoje
spletke. Ali, pripazi se. Ja sam starija.
CLAIRE: to znai biti starija? Moda jaa? Prisiljava me na razgovor o
onom ovjeku da bi odvratila moju panju. Zaludu se trudi! Davno sam te
prozrela. Pokuala si je ubiti.
SOLANGE: Optuuje me?
CLAIRE: Ne pokuavaj poricati. Vidjela sam te. (Duga stanka) I bilo me je
strah. Strah, Solange. Kad dovrimo posao, trudit u se da zatitim svoj
vrat. Jer preko gospoe ti na mene cilja, meni prijeti opasnost.
SOLANGE: Priznajem, pokuala sam. Htjela sam te osloboditi. Prekipjelo mi
je. Guila sam se gledajui tebe kako se gui, kako crveni, zeleni, kako
se raspada od jetkosti i slatkoe te ene. Odve sam te voljela. Da sam je
ubila, ti bi me prva prijavila. Osobno bi me predala policiji.
CLAIRE: (Uzme je za ruku) Solange...
SOLANGE: (Uzmiui) ega se plai? Ja sam u pitanju.
CLAIRE: Solange, sestrice. Nisam u pravu. Ona e se vratiti.
SOLANGE: Nikoga nisam ubila. Bila sam kukavica, shvaa? Uinila sam
sve to sam mogla. Naalost, nenadano se okrenula u snu. Disala je mirno.
Pokriva se podizao u pravilnim razmacima. Prepoznala sam pod njim
gospou.
CLAIRE: uti!

SOLANGE: Neu! Htjela si znati. Strpi se, ut e jo mnogo toga. Saznat

e kakva je tvoja sestra. I od ega je. Ja sam slukinja. Htjela sam te
zadaviti...
CLAIRE: Pomisli na nebo. Sjeti se neba. Misli na ono poslije.
SOLANGE: Poslije nema niega. Sita sam kleanja po klupama. Kad bih u
crkvi kleala na crvenom barunu, kao to ine opatice, ili na golom
kamenju kao pokajnik, moje dranje bi, ako nita drugo, bilo
dostojanstveno. Zar ne vidi kako ona divno pati, kako je njena bol puna
ljepote! Patnja ju je preobrazila, proljepala. Kad je saznala da joj je dragan
bio obian lopov, poela je prkositi policiji kliui od radosti! Danas je ona
divno, osamljeno, odbaeno stvorenje, koje njene brine slukinje vode za
ruicu, oajne zbog njene boli. Vidjela si je? Bol joj svjetluca u sjaju nakita,
na svili njenih haljina, na blistavilu njenih lustera. Claire, ljepota mojeg
zloina mora otkupiti runou moje tuge. Kasnije u podmetnuti poar!
CLAIRE: Umiri se, Solange. A to, ako se ne zapali? Mogli bi te otkriti. Zna
to eka palikue.
SOLANGE: Sve znam. Oko i uho nisam skidala s kljuanice. Prislukivala
sam na vratima vie nego to je to ikada inila ijedna slukinja. Sve znam.
Palikua! Divno ime!
CLAIRE: uti! Guim se! Ti me gui! (Pode odkrinuti prozor.) Ah, malo
zraka!
SOLANGE: (Zabrinuto) to namjerava?
CLAIRE: Otvoriti!
SOLANGE: Ja se odavna guim! Odavna sam hjela odigrati svoju ulogu
pred licem svijeta! Zaurlati s krovova svoju istinu! Izii na ulicu s
gospoinim izgledom!
CLAIRE: Prestani! Htjela sam rei...
SOLANGE: Ima pravo. Jo je prerano. Ne diraj prozor. Otvori vrat
predsoblja i kuhinje. (Claire otvara oboja vrata) Hajde, provjeri kuha li
voda.
CLAIRE: Sama?
SOLANGE: Onda radije priekaj njen povratak, njene zvijezde, njene suze,
osmijehe i uzdisaje! Priekaj dok nas ne podmiti svojom ljubaznou.
(Telefon zazvoni. Sestre oslukuju.)

CLAIRE: (Podigne slualicu) Gospodin? Gospodin...! Ovdje Claire,

gospodine... (Solange joj pokua oduzeti slualicu. Claire je odgurne.)
Dobro, obavijestit u gospou. Gospoa e biti sretna kad sazna da je
gospodin na slobodi... Dobro, gospodine. Zapisat u. Gospodin eka
gospou u Bilboquetu. Dobro... Laku no, gospodine. (Pokua spustiti
slualicu. Ruka joj drhti. Odloi je na stol.)
SOLANGE: Iziao je?
CLAIRE: Sudac mu je dopustio da se brani iz slobode.
SOLANGE: Ali... Onda je sve propalo!
CLAIRE: (Suho) Kao to vidi.
SOLANGE: Suci su bili toliko drski da su ga pustili! Ismijavaju pravdu!
Vrijeaju nas! Ako je gospodin na slobodi, to znai da e povesti istragu,
prevrnut e cijelu kuu da otkrije krivca. Ne znam shvaa li ozbiljnost
situacije.
CLAIRE: Uinila sam to sam mogla. Nisam marila za opasnost ni pogibelj.
SOLANGE: Dobar posao! estitam! Mislim na tvoje optube i tvoja pisma.
Ako ti jo prepoznaju rukopis, bit e savrano! Zbog ega prije ide u
Bilboquet, a ne ovamo? Moe li to objasniti?
CLAIRE: Ako si toliko spretna, kako je mogao propasti tvoj naum u vezi s
gospoom? Znam, bilo te je strah! Zrak je bio miriljav, krevet topao! U
krevetu gospoa! Ostaje nam, znai, da nastavimo ovaj ivot, da iznova
uemo u igru.
SOLANGE: Nesretnice! I vraanje u igru predstavlja opasnost! Uvjerena
sam da smo ostavile tragove. Tvojom grekom! Neprestano ih ostavljamo!
Vidim mnotvo tragova koje nikada neemo uspjeti izbrisati. A ona? Ona se
spokojno ee po njima poput krotitelja! Nita joj ne moe promai! Rubom
svojih ruiastih stopala ona gazi po naim tragovima. Prozrela nas je.
Obje. Gospoa nam se ruga! Zahvaljujui tebi! Gospoda e sve saznati!
Dovoljno je pozvoniti pa da bude posluena. Saznat e da smo oblaile
njene haljine, da smo krale njene geste, uvlaile njenog dragana u svoja
prenemaganja. Svaki predmet e progovoriti, Claire! Svaka stvar e nas
optuiti! Na zavjesama su tragovi tvojih ramena, u zrcalima obrisi mojeg
lica! Svjetlo e, iako je naviklo na nae ludorije, ipak sve priznati! Sve je
propalo zahvaljujui tvojoj nespretnosti!
CLAIRE: Sve je propalo samo zbog toga to ti nisi smogla dovoljno snage
da...

SOLANGE: Da...?
CLAIRE: Da je ubije!
SOLANGE: Jo uvijek mogu prikupiti potrebnu snagu ,..
CLAIRE: Gdje? Gdje? Sad smo site! Ni ti ne ivi iznad kronji stabala.
Mljekar ti je zavrtio mozgom. To tebe boli!
SOLANGE: Da si joj vidjela lice, Claire, ne bi tako govorila! Ili da si iznenada
banula pred gospou, kao to sam se ja suoila s njenim snom! Ponestalo
mi je snage da podignem pokriva koji su nadimale njene grudi te da joj
otkrijem grlo...
CLAIRE: (Ironino) A pokriva je bio topao. No mrana. Takve stvari se
rade u po bijela dana. Ti si nesposobna za takav straan in. Ja bih uspjela.
Ja sve mogu. Ti to zna.
SOLANGE: Luminal.
CLAIRE: Da. Govorimo tie. Ja sam jaka. Pokuala si me nadvisiti..
SOLANGE: Ali Claire...
CLAIRE (Mirno) Oprosti. Znam to govorim. Ime mi je Claire. Spremna sam.
Svega mi je dosta. Ne elim vie biti navlaka za kiobran, odvratna
bogomoljka bez boga i obitelji. Ne elim da mi pe zamjenjuje oltar. Znam
angrizava sam, pokvarena. ak i u tvojim oima.
SOLANGE: (Poloi joj ruku na rame.) Claire... Nervozne smo. Gospoe jo
nema. I meni je svega dosta. Dosta mi je nae slinosti, mojih hrapavih
ruku, crnih arapa, moje kose. Nita ti ne predbacujem, mala moja
sestrice. Lutala si po odajama da ti bude lake...
CLAIRE: (Pogoeno) Ah! Ostavi to!
SOLANGE: Htjela bih ti pornoi. Htjela bih te utjeiti. Naalost, znam da ti
se gadim, da sam ti odvratna. Znam po tome to se i ti meni gadi. Voljeti
se u ropstvu ne znai voljeti.
CLAIRE: Znai voljeti se neizmjerno. Ipak, sita sam onog stranog zrcala
koje mi dobacuje moju sliku poput loeg zadaha. Ti si moj lo zadah! Stoga
spremna sam. Bit u nagraena. Smjet u se slobodno etati po odajama.
SOLANGE: Ne moemo je, ipak, ubiti samo zbog toga.
CLAIRE: Zaista? To nije dovoljno? A zato, molit u lijepo? Reci mi drugi
motiv. Kada i gdje emo pronai ljepi motiv? Kae, nije dovoljno? Veeras
e, znai, gospoa opet biti svjedok nae zbunjenosti, grohotom e nam se

smijati naikana ogrlicama? Duboko e uzdisati? E nee! eli svoju

nagradu! Ja u biti trovaica, kad to tebi nije uspjelo. Red je da jedanput i
ja tebe nadvisim.
SOLANGE: Ali, ja nikada...
CLAIRE: Dodaj mi ubrus! Dodaj mi kvaice za rublje! Oisti luk! Ostrui
mrkvu! Operi ploice! Dosta mi je! S tim je svreno! Ah! Zaboravila sam!
Zatvori slavinu! S tim je svreno! Izmijenit u svijet!
SOLANGE: Mala moja sestrice!
CLAIRE: Ti e mi pomoi.
SOLANGE: Nee znati koju gestu mora upotrijebiti. Te stvari su mnogo
ozbiljnije, mnogo jednostavnije, Claire, nego to ti zamilja.
CLAIRE: Oslonit u se na mljekarevu snanu ruku. Ona nee popustiti.
Lijevom rukom u ga vrsto obujmiti oko vrata. Ti e mi pomoi. A bude li
potrebno ii jo dalje. Solange, moda na robiju, pratit e me, zar ne?
Ukrcat e se na brod. Solange, nas dvije bit emo vjeni par: zloinka i
svetica. Bit emo spaene, Solange, kunem ti se da emo biti spaene!
(Iscrpljena, sjedne na gospoin krevet.)
SOLANGE: Umiri se. Odnijet u te gore. Mora odspavati.
CLAIRE: Pusti me. Napravi sjenu. Napravi malko sjene, preklinjem te!
(Solange gasi svjetlo)
SOLANGE: Odmori se. Odmori se, sestrice. (Klekne. Izuva joj cipele. Ljubi
joj stopala.) Umiri se, draga. (Miluje je) Isprui nogu. Tako. Zatvori oi.
CLAIRE: Stidim se, Solange. (Uzdie.)
SOLANGE: (Vrlo njeno) Nemoj govoriti. Prepusti sve meni. Pusti da te
uspavam. Kad usni, odnijet u te gore, u potkrovlje. Svui u te i poloiti u
tvoj kavez. Spavaj. Bdjet u uz tebe.
CLAIRE: Stidim se, Solange.
SOLANGE: Pssst! Ispriat u ti jednu priu.
CLAIRE: (alostivo) Solange?
SOLANGE: to je, anele?
CLAIRE: Solange, sasluaj me.
SOLANGE:Spavaj. (Duga stanka.)

CLAIRE: Ima lijepu kosu. Divnu kosu. Njena kosa je...

SOLANGE: Ne govori vie o njoj.
CLAIRE: Njena je lana. (Duga stanka.) Sjea se kad smo leale pod
drvetom i sunale noge? Solange?
SOLANGE:
Spavaj.
Ja
sam
(Stanka, Claire iznenada ustaje.)

kraj

tebe.

Tvoja

velika

sestra.

CLAIRE: Ne, ne, ne smijem biti slaba! Upali! Upali! Trenutak je suvie lijep!
(Solange pali svjetlo.) Na noge! Idemo jesti! to ima u kuhinji? Ah? Treba
jesti. Jelo uva snagu. Doi. Pouit e me to da uradim.
SOLANGE: Dobro. Luminal.
CLAIRE: Znam. Luminal. Ne pravi takvo lice. Treba biti veseo. Treba pjevati.
Zapjevajmo. Zapjevaj, kao to e pjevati dok bude prosila po dvoritima i
poslanstvima. Treba se smijati! (Prasne u smijeh.) U protivnom tragika
situacije natjerat e nas da skoimo kroz prozor. Zatvori prozor! (Solange,
smijui se, zatvara prozor.) Ubojstvo je neto... neto neizrecivo! Pjevajmo!
Odnijet emo je u umu, po mjeseini, poloit emo je pod omoriku i
pjevajui sasjei na komadie. Pokopat emo je u vrtu, pod cvijee. Nou
emo ga zalijevati djejom polijevaljkom. (Zvono na ulaznim vratima.)
SOLANGE: Evo je! Vratila se. (Uzme sestru za ruku.) Claire, jesi li sigurna
da e izdrati?
CLAIRE: Koliko tableta?
SOLANGE: Deset. Stavi ih u aj. Deset tableta luminala. Strah me je da se
nee usuditi.
CLAIRE: (Otrgne se od nje, popravlja krevet. Solange je neko vrijeme
promatra) Imam kutiju kod sebe. Dakle, deset.
SOLANGE: (Naglo) Deset. Devet ne bi bilo dovoljno. Od jedanaest bi
povraala. Deset. Skuhaj vrlo jak aj. Jesi li razumjela?
CLAIRE: (apatom) Da.
SOLANGE: (Pribravi se, krene prema vratima. Prirodnim glasom.) I vrlo
sladak. (Izlazi na lijevo. Claire jo po neku stvar stavlja na njeno mjesto,
zatim izlazi na desno. Proe nekoliko trenutaka. Iza kulisa uje se vrlo
glasan nervozan smijeh. Ulazi Gospoa, u pratnji Solange. Nosi krzno.
Glasno hihoe.)

GOSPOA: Sve vie i vie cvijea! Groznih perunika! Bezbojnih rua i

mimoza! Ove luakinje sigurno zorom odlaze na trnicu da bi ih dobile ta
jeftinije. Draga moja Solange, vaa gazdarica ne zasluuje toliku panju ne
zasluuje toliko rua! Prema gospodinu se odnosite kao prema zloincu!
Solange, tebi i tvojoj sestri s punim povjerenjem mogu rei: Izgubila sam
svaku nadu! Gospodin je nedvojbeno utamnien! (Solange joj skida krzneni
ogrta.) Utamnien, Solange! Utamnien! Baen u pakao! to veli na to?
Tvoja gazdarica je umijeana u mranu i glupu aferu! Gospodin spava na
slami, a vi se trudite da mi stvorite raj!
SOLANGE: Gospoa ne smije tako misliti. Zatvori vie nisu kao za vrijeme
Revolucije...
GOSPOA: Nema vie trule slame, znam. Ali, to ne moe sprijeiti moju
matu da zamilja kako gospodin ivi u najstranijim mukama. Zatvori su
puni opasnih zloinaca, a gospodin je suta profinjenost. Kad samo
pomislim da mora ivjeti meu njima! Umirem od srama! I dok jadnik
pokuava da sam sebi objasni svoje zlodjelo, ja tumaram po cvjetnjaku,
obigravam pragove sudnica s oajem u dui. Slomljena sam!
SOLANGE: Ruke su vam ledene.
GOSPOA: Slomljena sam. Kad god se budem vraala kui, srce e mi
kucati kao da eli prsnuti i jednog lijepog dana past u mrtva pod vae
cvijee. Vi kitite moj grob! Vas dvije ve nekoliko dana zatrpavate moju
sobu pogrebnim cvijeem. Bilo mi je vrlo hladno, ali nisam toliko drska da
se poalim zbog toga. Cijelu veer provela sam vukui se po hodnicima.
Promatrajui hladne ljude, mramorna lica, votane glave. Ali, uspjelo mi je
da vidim gospodina. Oh! Samo izdaleka. Mahnula sam mu vrcima prstiju.
Jedva sam ih pomakla. Osjeala sam se krivom. Zatim je otiao u pratnji
dvojice andara.
SOLANGE: andara? Gospoa se ne vara. Vjerojatnije su to bili straari.
GOSPOA: Ti zna neke stvari koje su meni nepoznate. Bili straari ili
andari, ipak su odveli gospodina. Upravo dolazim od ene jednog suca.
Claire!
SOLANGE: Claire priprema aj za gospou.
GOSPOA: Neka pouri! Oprosti, mala moja Solange! Oprosti mi. Nemam
pravo traiti aj sve dok je gospodin sam, bez hrane, bez duhana, bez
igdje iega. Ljudi ne znaju to je to zatvor. Nemaju mate. Ja je imam i
previe. Mnogo sam propatila zbog svoje osjeajnosti. Uasno sam
propatila. Vas dvije ste sretne to ste same na svijetu. Va poniavajui
poloaj uskratit e vam mnoge patnje.

SOLANGE: Brzo e se ustanoviti da je gospodin nevin.

GOSPOA: Nevin je! Nevin! Ali, bio nevin ili kriv, nikada ga neu napustiti.
Nikada! Po tome ovjek moe znati da voli neko bie. Gospodin nije kriv. Ali
sve kad bi i bio, rado bih postala njegov sauesnik. Pratila bih ga do
Guyane, do Sibira. Znam da e se izvui. Ova glupa pripovijest pruila mi
je priliku da saznam koliko sam mu privrena. Taj dogaaj, koji nas je
trebao rastaviti, jo vre nas je povezao. Gotovo bih rekla da me je
usreio. Moda je ta srea nakazna. Gospodin nije kriv, ali kad bi i bio, s
koliko bih radosti pristala da uzmem na svoja lea njegov kri! Pratila bih
ga od zatvora do zatvora, od mjesta do mjesta, do posljednje kaznionice!
Ila bih pjeice, ako treba! Do posljednje kaznionice, Solange! Pui mi se.
Cigaretu!
SOLANGE: Ne bi vam dopustili. enama, sestrama i majkama zloinaca
nije doputeno da ih prate.
GOSPOA: Zloinac! Kakav rjenik, djevojko! I kakvo znanje! Osuenik vie
nije zloinac. Upotrijebila bih silu, Solange, lukavstvo i smjelost!
SOLANGE: Gospoa je hrabra.
GOSPOA: Ne poznaje me dovoljno. Ti i tvoja sestra poznavale ste sam
enu okruenu panjom i njenou, enu, koja misli samo na svoj aj ili
svoj ipke. Odavna sam napustila svoje navike. Ojaala sam. Spremna sam
za borbu. Uostalom, gospodinu ne prijeti smrtna kazna. Ali, nije loe da se
uzdignem ak do te mogunosti. Potrebna mi je krajnja napetost da bi bre
mislila, a brzina da bih bolje vidjela. Moda u zahvaljujui svemu tome
uspjeti odagnati tjeskobnu nesigurnost koja me od jutros pritite. Moda u
na taj nain saznati ija to demonska policija skriva u mojoj kui tajne
dounike.
SOLANGE: Ne smijete gubiti ivce. ula sam da su mnogo ozbiljniji krivci
oslobaani... Porotni sud u Aix-en-Provence...
GOSPOA: Ozbiljni krivci? to ti znade o njegovoj krivnji?
SOLANGE: Ja? Nita! Samo ono to sam ula od gospoe. Drim da je
gospodinova krivnja bezazlena...
GOSPOA: Bulazni! to ti zna o oslobaanju od krivnje? Obilazi
sudnice?
SOLANGE: itam sudske izvjetaje. Spomenula sam vam nekog ovjeka
koji je poinio straan zloin, a ipak...

GOSPOA: Gospodinov sluaj nema presedana. Optuuju ga za neke glupe

krae! Jesi li zadovoljna? Za krae! Idiotizam! Ravan dounikim pismima
zbog kojih je i dospio u zatvor.
SOLANGE: Gospoa bi se morala odmoriti.
GOSPOA: Nisam umorna. Prestanite me smatrati bogaljem. Od dan vam
vaa gazdarica zabranjuje da njegujete i potiete njenu lijenost. Mene ne
smijete aliti. Vai uzdasi su nepodnoljivi. Vaa ljubaznost me razdrauje.
Vrijea. Gui. Tolike godine su protekle, a ipak vaa ljubaznost ni na
trenutak nije postala iskrena. A ovo cvijee ovdje, prije je pogrebno nego
svadbeno. Niste bile u stanju naloiti vatru da se ogrijemo. A gori li vatra u
njegovoj eliji?
SOLANGE: Ne gori, gospoo. Ali, ako gospoa misli da smo indiskretne..
GOSPOA: Nita slino nisam pomislila.
SOLANGE: Moda gospoa eli pogledati dnevne raune?
GOSPOA: Za ime boje! Ne zna to govori! Dri li da sam u stanju
misliti na brojke? Draga Solange, morala bi me duboko prezirati kad bi me
smatrala bezosjeajnom. Zar mogu misliti na brojke, raune, kuhinjske
recepte i kojekakve slubene stvari u trenutku kad sam preputena svojoj
boli? Pobrini se sama za trgovce!
SOLANGE: Mi shvaamo gospoinu bol.
GOSPOA: Ne namjeravam svoje prebivalite obui u crninu, ali ipak...
SOLANGE: (Slaui krzneni ogrta) Postava se poderala. Odnijet u ga
sutra krznaru.
GOSPOA: Kako eli. Sad je to potpuno nevano. Odriem se svoje
garderobe. Uostalom, ja sam stara ena. Nije li tako, Solange? Ja sam stara
ena.
SOLANGE: Opet vam se vraaju crne misli.
GOSPOA: Ne udi se tome! Moje misli su pogrebne... Zar mogu misliti na
garderobu, na krzna, dok je gospodin u zatvoru? Stan vam izgleda odve
tuno, shvaam...
SOLANGE: Oh, gospoo...
GOSPOA: Niste dune dijeliti moju zlu sreu, to se razumije...
SOLANGE: Nikada neemo napustiti gospou! Nakon svega to je gospoa
uinila za nas...

GOSPOA: Znam, Solange. Bile ste jako, jako nesretne kod mene?
SOLANGE: Oh!
GOSPOA: Gotovo da ste mi keri. Uz vas e mi ivot biti manje tuan.
Otii emo na selo. Uzgajat ete cvijee u vrtu. Vas dvije ne volite alu.
Mlade ste, a nikad se ne smijete. Na selu ete nai svoj mir. Ja u vas
tetoiti. Naslijedit ete sve to imam. Kasnije. Uostalom, manjka li vam
to? Samo da prekrojite moje stare haljine, bile biste obuene kao
princeze. Moje haljine (Otvara ormar i promatra haljine.) Tko li e vas
nositi? Odriem se elegancije. (Ulazi Claire nosei lipov aj.)
CLAIRE: aj, gospoo.
GOSPOA: Zbogom plesovi, prijemi, kazalite! Vas dvije ete sve ovo
naslijediti.
CLAIRE: (Suho) Neka gospoa zadri svoje haljine.
GOSPOA: (Trgnuvi se) Molim?
CLAIRE: (Mirno) Gospoa bi, po mom miljenju, trebala naruiti jo ljepe
haljine.
GOSPOA: Kako bih mogla obilaziti krojae dok...? Maloas sam rekla
tvojoj sestri: Gospodin je u zatvoru. Znam da e mi trebati nova crna
haljina kad budem odlazila u sobu za posjete, ali do tada...
CLAIRE: Gospoa te biti vrlo elegantna. Njena bol e joj u tome pomoi.
GOSPOA: Misli? Vjerojatno si u pravu. Nastavit u se oblaiti za
gospodina. Naruit u, dakle, crninu, kako bih dostojno oplakivala
gospodinovo progonstvo, raskoniju od one u kojoj bih oplakivala njegovu
smrt. Naruit u nove, ljepe haljine. Poklonit u ih vama. Moda u na taj
nain pomoi gospodinu. Nikad se ne zna.
CLAIRE: Ali, gospoo...
SOLANGE: Va aj, gospoo.
GOSPOA: Stavi tu. Popit u ga kasnije. Dobit ete moje haljine. Sve u
vam dati.
CLAIRE: Ne bismo bile u stanju oponaati gospou. Kad bi gospoa samo
znala s koliko pobonosti uvamo njenu garderobu! Gospoin ormar za nas
je kapela Majke Boje. Kad ga otvaramo...
SOLANGE: (Suho) aj e se ohladiti.

CLAIRE: Otvaramo ga irom samo u dane velikih svetkovina. Jedva i

pogledamo haljine. Nemamo pravo na to. Gospoin ormar za nas je
svetinja.
SOLANGE: Vae blebetanje umara gospou.
GOSPOA: Svreno je s odijevanjem! (Miluje haljinu od crvenog baruna)
Moja lijepa "Pascination!" Moja najljepa! Jadna moja ljepotice! Lanvinova
kreacija. Raena specijalno za mene. Uzmite je! Claire, poklanjam ti je.
(Prui haljinu Claire i nastavi traiti po ormaru.)
CLAIRE: Oh! Doista mi je poklanjate?
GOSPOA: (Prijazno se smijeei) Naravno. Kad ti kaem.
SOLANGE: Gospoa je suvie dobra. (Obrati se Claire) Imate zahvaliti
gospoi. Odavna se divite toj haljini...
CLAIRE: Nikada neu smoi hrabrosti da je obuem. Isuvie je lijepa.
GOSPOA: Moe je dati prekrojiti. Skut i rukavi su od istog baruna. Vrlo
je topla. Koliko vas poznajem, volite deblje tkanine. Solange, to bih tebi
mogla pokloniti? Ah? Poklonit u ti... Evo... Moje lisice. (Vadi ih iz ormara i
stavlja na naslonja.)
CLAIRE: Oh, ogrta za svetkovinu!
GOSPOA: Kakvu svetkovinu?
SOLANGE: Claire je htjela rei da ga gospoa stavlja samo u izuzetnim
prilikama.
GOSPOA: Ni govora! Uostalom... Lako vama! Vama poklanjaju haljine. Ja
ih moram kupovati. Naruit u najskuplje haljine, da to dostojnije
oplakujem gospodina.
CLAIRE: Gospoa je lijepa.
GOSPOA: Ne, ne, ne zahvaljuj mi! Ugodno je usreivati blinje. Moja
jedina zadaa je initi dobro. Tko bi mogao biti tako zao da me kazni zbog
toga? Zbog dobrote? Vjerovala sam da sam savreno zatiena, da me titi
vaa odanost. A ipak, vae iskreno prijateljstvo nije bilo kadro stvoriti
dovoljno vrst bedem protiv oaja. Jer, ja sam oajna! Ona pisma! Pisma,
za koja sam samo ja znala! Solange!
SOLANGE: (Nakloni se svojoj sestri.) Da, gospoo.
GOSPOA: (Opazivi njen naklon) to? Klanja se sestri? Kako je to
smijeno! Mislila sam da ste nesposobne za alu!

CLAIRE: aj, gospoo.

GOSPOA: Solange, pozvala sam te da mi kae... Pazi, opet je netko dirao
klju pisaeg stola... Reci mi to ti misli tko je mogao poslati ona pisma?
Nema pojma, zar ne? Zapanjena si koliko i ja! Ali, istina e izai vidjelo,
male moje! Gospodin e rijeiti tu tajnu. Trait u da se analizira rukopis,
da se otkrije tko je bio tvorac te spletke. Slualica... Tko je skinuo slualicu
i zato? Netko je telefonirao? (Nitko ne odgovara.)
CLAIRE: Ja. Kad je gospodin...
GOSPOA: Gospodin? Koji gospodin? (Claire uti.) Odgovorite!
SOLANGE: Gospoin je telefonirao.
GOSPOA: to kae? Iz zatvora? Gospodin je telefonirao iz zatvora?
CLAIRE: Htjele smo iznenaditi gospou.
SOLANGE: Gospodin je puten da se brani iz slobode.
CLAIRE: eka gospou u Bilboquetu.
SOLANGE: Oh, kad bi gospoa znala...
CLAIRE: Gospoa nam to sigurno nikada nee oprostiti.
GOSPOA: (Ustajui) I vi ste utjele? Kola! Solange, brzo! Brzo! Kola!
Pouri! Tri, za ime boga! (Izgura Solange iz sobe.) Bre! Jeste li poludjele?
Poludjet u! (Oblai krzneni kaput. Clairei.) Kad je telefonirao?
CLAIRE: (Bezbojno) Pet minuta prije gospoinog povratka.
GOSPOA: Zato mi to niste odmah rekle? aj se ohladio. Ne znam hou li
moi doekati Solange! to je rekao?
CLAIRE: Samo ono to sam vam ve rekla. Bio je vrlo miran.
GOSPOA: Ah, tome se ne udim. Da su mu proitali smrtnu osudu, ne bi
ni trepnuo. Takav karakter. Zatim?
CLAIRE: Nita. Rekao je da je puten da se brani iz slobode.
GOSPOA: Kako je mogao otii iz zatvora u pono? Zar suci rade do kasno
u no?
CLAIRE: Ponekad i due.
GOSPOA: Ponekad i due? Odakle ti to zna?
CLAIRE: Znam. itam Detektiv.

GOSPOA: (Iznenaeno) Ah, da? Vrlo zanimljivo! Ti si doista neobina

djevojka, Claire. (Gleda na runi sat) Mogla bi se, k vragu, pouriti! (Duga
stanka.) Ne zaboravi se pobrinuti za podstavu na mom ogrtau!
CLAIRE: Odnijet u ga sutra krznaru. (Duga stanka.)
GOSPOA: A rauni? Tekui rauni? Pokai mi ih. Imam vremena.
CLAIRE: Solange se brine o tome...
GOSPOA: U pravu si. Ionako ne znam gdje mi je glava! Pogledat u ih
sutra. (Promatra Claire) Prii blie. Prii! Pa ti si namazana! (Smijui se)
Claire, ti se mae?!
CLAIRE (Potpuno smeteno) Gospoo...
GOSPOA: Hajde, priznaj! Uostalom, zato ne? ivi, djevojko, uivaj! Za
koga se mae? Hajde, reci!
CLAIRE: Stavila sam samo malko pudera...
GOSPOA: To nije puder, ve ru. Stari ru koji ja vie ne upotrebljavam.
Ruin pepeo. Tako i treba! Jo si mlada, zato se ne bi dotjerivala,
djevojko? Samo naprijed! (Stavlja joj cvijet u kosu. Gleda na sat.) Kog
vraga radi? Pono je, a jo je nema!
CLAIRE: U ovo doba noi nema mnogo taksija. Sigurno je morala otra na
stajalite.
GOSPOA: Misli? Izgubila sam svaki pojam o vremenu. Poludjet u sree!
Gospodin je telefonirao da je na slobodi! I to u ovo doba!
CLAIRE: Bilo bi dobro da gospoa sjedne. Podgrijat u aj. (Krene prema
izlazu.)
GOSPOA: Ne, ne, nisam edna. Noas emo piti ampanjac! Cijele noi!
CLAIRE: Ipak, malo aja...
GOSPOA: (Smijui se) I ovako sam dovoljno nervozna!
CLAIRE: Ba zbog toga.
GOSPOA: Nemojte nas ekati. Nipoto! Poite smjesta na spavanje.
Solange takoer. (Iznenada opazi budilicu) to radi ovdje budilica? Kako je
dospjela ovamo?
CLAIRE: (Uznemireno) Budilica. To je kuhinjska budilica.
GOSPOA: Tako? Nikad je nisam vidjela.

CLAIRE: (Uzimajui budilicu) Oduvijek je stajala na polici.

GOSPOA: (Sa smijekom) Priznajem, kuhinju premalo poznajem. To je
podruje, va dom. Tamo ste vi gazde. Nije mi jasno zbog ega ste je
donijele ovamo.
CLAIRE: Solange je donosi kad posprema. Ne pouzdaje se u zidni sat.
GOSPOA: (Smijeei se) Ona je utjelovljena tonost. Moje slukinje su
najbolja stvorenja na svijetu.
CLAIRE: Oboavamo gospou.
GOSPOA: (Idui prema prozoru.) Imate i zbog ega. Nisam li sve uinila
za vas? (Gospoa izlazi.)
CLAIRE: (Sama, gorko) Gospoa nas je obukla kao da smo princeze.
Gospoa je njegovala Claire, ili Solange. Gospoa nas, naime, stalno
zamjenjuje. Gospoa nas je obasula svojom dobrotom. Gospoa nam je
dopustila zajedno stanujemo. Sestra i ja. Poklonila nam je sitnice koje njoj
vie nisu sluile. Dopustila je da nedjeljem idemo u crkvu, da kleimo
pokraj njenog klecala.
GOSPOA: uje li? uje li?
CLAIRE: Doputala je da joj dodamo blagoslovljenu vodu. Ponekad je ak
vrkom namirisane rukavice doticala naa ela.
GOSPOA: Evo taksija! Stie! Molim! to to govori?
CLAIRE: (Vrlo glasno) Nabrajam gospoine vrline!
GOSPOA: (Ulazei nasmijano) Kakva ast! Kakva ast... i kakav nemar!
(Povue rukom po namjetaju.) Kitite namjetaj ruama, ali ga ne briete!
CLAIRE: Gospoa nije zadovoljna poslugom?
GOSPOA: Naprotiv, Claire! Vie nego zadovoljna! Vrlo sam sretna!
Odlazim!
CLAIRE: Gospoa bi mogla popiti malko aja, hladnog aja.
GOSPOA: (Smljui se, nagne se nad nju) eli me ubiti svojim ajem,
cvijeem, svojim savjetima! Veeras...
CLAIRE: (Moleivo) Samo gutljaj...
GOSPOA: Veeras u piti ampanjac! (Prilazi posluavniku s ajem. Claire
polako za njom.) Lipov aj, u sveanom posluavniku! Za kakvu sveanost,
htjela bih znati!

CLAIRE: Gospoa...
GOSPOA: Uklonite ovo cvijee! Odnesite ga u svoju sobu! Odmorite se.
(Okrene se, kao da namjerava izai.) Gospodin je na slobodi, Claire!
Gospodin je slobodan! Uskoro u ga vidjeti!
CLAIRE: Gospoa...
GOSPOA: Gospoa leti! Ne zaboravite iznijeti cvijee! (Izjuri, zalupivi
vrata za sobom.)
CLAIRE: (Ostavi sama) Gospoa je dobra! Gospoa je lijepa! Gospoa je
ljubazna, ali, nismo ni mi nezahvalne! Svake veeri, u potkrovlju, molimo
za nju. Izviavamo njen nalog. Nikada ne podiemo glas. ak se pred njom
ne usuujemo obratiti jedna drugoj. I tako nas gospoa sistematski ubija
svojom ljubaznou. Truje nas svojom dobrotom. Jer gospoa je dobra!
Gospoa je lijepa! Gospoa je ljubazna! Doputa nam da se nedjeljom
okupamo u njenoj kupaonici. Ponekad nam ponudi ueerenog badema.
Kiti nas uvelim cvijeem. Gospoa nam kuha lipov aj. Gospoa nam pria
o gospodinu, kako bismo postale ljubomorne. Jer gospoa je dobra!
Gospoa je lijepaj! Gospoa je ljubazna!
SOLANGE: Nije pila? Naravno! to sam drugo mogla i oekivatil Dobar
posao!
CLAIRE: Voljela bih tebe vidjeti na mom mjestu!
SOLANGE: Ne bih ti ipruila priliku da mi se naruga. Gospoa je pobjegla!
Gospoa nam je pobjegla, Claire! Kako si je mogla pustiti da pobjegne!
Sastat e se s gospodinom. Sve e shvatiti. Propale smo!
CLAIRE: Ne optuuj mene! Stavila sam luminal u aj. Nije htjela piti. Zar
sam ja kriva...
SOLANGE: Kao i uvijek!
CLAIRE:... to je tebe svrbio jezik pa si izbrbljala da je gospodin puten na
slobodu?
SOLANGE: Tvoja usta su zapoela reenicu...
CLAIRE: A tvoja su je dovrila.
SOLANGE: Uinila sam to sam mogla. Pokuala sam zaustaviti rijei... Ah!
Prestani me optuivati! Uinila sam sve to je bilo potrebno, da stvar
uspije. Silazila sam niz stepenice to sam mogla polaganije da ti dobije u
vremenu. Da sve pripremi. Traila sam taksi u najzabaenijim ulicama.
Propustila sam kolone taksija! Nisam mogla due! Zaustavila sam jedna

kola, a da toga uope nisam bila svjesna. Uzalud sam krala vrijeme, ti si
sve upropastila! Pustila si gospou da ode. Preostaje nam jedino bijeg.
Pokupimo prnje i... spaavajmo glavu!....
CLAIRE: Sva naa lukavstva bjehu uzaludna! Proklete smo!
SOLANGE: Proklete! Prestani s glupostima!
CLAIRE: Zna, to hou rei. Dobro zna da nas predmeti izdaju.
SOLANGE: Misli li da se predmeti brinu o nama?
CLAIRE: Nita drugo i ne ine. Izdaju nas. Mora da smo doista velike
grenice kad nas optuuju s toliko estine. Uhvatila sam ih na djelu kad su
sve otkucali gospoi. Nae usne su nas izdale, neposredno nakon
telefonskog razgovora. Bila sam prisutna kad je gospoa sve otkrila. Ti to
nisi vidjela. Posmatrala sam kako sigurno koraa prema otkriu. Nita jo
nije pogodila, gori od znatielje.
SOLANGE: I nakon svega si je pustila da ode!
CLAIRE: Solange, vidjela sam kad je pronala kuhinjsku budilicu koju smo
zaboravile vratiti na mjesto, kad je otkrila puder na stoliu za eljanje,
kad je spazila crvenilo koje nisam stigla skinuti s lica, kad je saznala da
itamo Detektiv. Promatrala sam kako nas raskrinkava. Morala sam
izdrati sve te okove. Bila sam jedini svjedok naeg pada.
SOLANGE: Moramo otii. Pokupimo prnje. Brzo! Smjesta! Claire... Vlakom...
ili brodom...
CLAIRE: Kamo da odemo? Kome? Nemam ni toliko snage da ponesem
koveg.
SOLANGE: Poimo. Poimo bilo kamo. Bilo kome.
CLAIRE: Kamo bismo mogle poi? Od ega bismo ivjele? Siromane smo.
SOLANGE: (Gledajui oko sebe) Claire, uzmimo... uzmimo...
CLAIRE: Novac? Ne mogu to dopustiti. Nismo kradljivke. Policija bi nas vrlo
brzo otkrila. Novac bi nas odao. Od trenutka kad sam spoznala da nas
predmeti izdaju bojim ih se, Solange. Najmanja greka i mi smo izgubljene.
SOLANGE: Dodavola! Neka sve ide doavola! Moramo pronai nain da
pobjegnemo!
CLAIRE: Prekasno je. Izgubile smo.

SOLANGE: Ne misli, valjda, da emo ostati ovako? Okruene tjeskobom?

Oni e se sutra vratiti. Oboje. Otkrit e porijeklo pisama. Sve e otkrit! Sve!
Primijetila si kako je blistala! Sletjela je niz stepenice kao pobjednica!
Njena strana srea, njena odvratna radost bit e sazdane od naeg
ponienja. Njen trijumf rumenjet e od naeg stida! Njena haljina pocrnit
e od na sramote! Njena krzna... Ah! Odnijela je svoje krzno!
CLAIRE: Umorna sam.
SOLANGE: Izabrali ste pravi trenutak da se alite. U pravo vrijeme po
kazujete svoju slabost.
CLAIRE: Strano umorna!
SOLANGE: Ako je gospoa nevina, krive su slukinje. To je oito. Lako je biti
nevin, gospoo! Ali, da je kojim sluajem mene zapala dunost da vas
smaknem, kunem se, da bih ila do kraja!
CLAIRE: Ali, Solange...
SOLANGE: Do kraja! Silom bih vam rairila eljust i primorala vas popijete
otrovan aj. Niste ga popili! Usudili ste se odbiti! Usudili ste odbiti da
umrete! I to u trenutku kad sam bila spremna da vas na koljenima
sklopljenih ruku, cjelivajui vae skute, zamolim da to uinite!
CLAIRE: Nije bilo mogue ii do kraja.
SOLANGE: Mislite? Nala bih naina da vam ivot uinim nesnoljivim.
Primorala bih vas da me na koljenima zamolite da vam pruim otrov, to
bih ja, moda, odbila. U svakom sluaju, ivot bi vam postao pakao.
CLAIRE: Poinjete me ljutiti, Claire ili Solange, vidite, stalno vas
zamjenjujem. Uskoro ete me sasvim razbjesniti. Sami ste krivi za sve
svoje nedae. Za nau nesreu.
SOLANGE: Usudite se to ponoviti!
CLAIRE: Optuujem vas za najstraniji zloin!
SOLANGE: Vi ste poludjeli! Ili ste pijani! Nema zloina, Claire. Zabranjujem
ti da nas optuuje za kakav zloin.
CLAIRE: Ako ga nema, izmislit emo ga? Jer... (Teko diui, iza paravana)
Pokuali ste me vrijeati! Ne ustruavajte se! Pljunite mi u lice! Pospite me
blatom! Govnima!
SOLANGE: Kako ste lijepi!

CLAIRE: Preskoimo poetne formalnosti. Odavno ste obezvrijedili sva la,

svaku stranputicu koja vodi do preobraaja. Pouri! Bre! Sita sam
ponienja, sita uvreda! Svejedno mi je da li me tko slua, da li se tko
posprdno smjeka ili slijee ramenima drei da smo lude i zavidne, ja sva
treperim, drem od zadovoljstva, Claire, rem od radosti!
SOLANGE: Kako ste lijepi!
CLAIRE: Poni s uvredama!
SOLANGE: Kako ste lijepi!
CLAIRE: Izostavi uvod! Izbaci ga! Uvrede!
SOLANGE: Vaa ljepota me zasljepljuje! Ne mogu!
CLAIRE: Ponavljam: elim uti uvrede! Ne mislite, valjda, da sam pristala to
da mi iznova obuete ovu haljinu samo zbog toga da ujem slavopojke o
mojoj ljepoti! Obaspite me uvredama! Mrnjom! Pljuvakom!
SOLANGE: Pomozite mi!
CLAIRE: Mrzim sluge. Mrzim tu sramotnu, ropsku rasu. Sluge ne pripadaju
ljudskoj rasi. Oni su sastojak kanalizacije, neka vrst pare, koja se vue
naim sobama i hodnicima, uvlai u nos i prodire u usta, zagaujui ih.
Povraam vas! (Solange pode prema prozoru) Ostani ovdje!
SOLANGE: Nastavi, dolazim...
CLAIRE: Potrebni su, znam, kao to su potrebni grobari ili istai zahoda. Ili
policajci. Ali, sav taj krasni svijet naprosto zaudara!
SOLANGE: Nastavite. Nastavite.
CLAIRE: Njuke su vam strane, izobliene od grinje savjesti, lakti
naborani, grudi ravne, tijela stvorena da nose nae izlizane prnje. Vi ste
naa iskrivljena zrcala, nai ispusti, naa sramota, na izmet.
SOLANGE: Nastavite. Nastavite.
CLAIRE: Na kraju sam snage. Molim te, pouri. Vi ste... Vi ste... Oh, kako
sam prazna! Nita mi vie ne pada na pamet. Ne znam vie ni uvrede.
Claire, umarate me.
SOLANGE: Dopustite da izaem. Nek nas svi uju! Nek izau na prozore is
vide. Moraju nas uti! (Otvara prozor. Claire je odvue u sobu.)
CLAIRE: Vidjet e nas susjedi!

SOLANGE: (Istrgnuvi se, s balkona) To i elim! Napolju je divno! Vjetar

ushiuje!
CLAIRE: Solange! Solange! Ostani sa mnom! Vrati se!
SOLANGE: Gospoa je imala ljubavnika, mljekara! Grliin pjev! Sad smo
ravne!
CLAIRE: Solange...
SOLANGE: uti! Nema vie mljekara, vjesnika zore ni njegovog dragog
zvonjenja! Nema blijedog, lijepog ljubavnika! Pripremimo se za ples!
CLAIRE: to to radi?
SOLANGE: (Sveano) Zaustavljam vrtuljak. Na koljena!
CLAIRE: Solange...
SOLANGE: Klekni!
CLAIRE: Ide predaleko!
SOLANGE: Na koljena! Napokon mi je sinulo! Znam za to sam odreena!
CLAIRE: Ubit ete me!
SOLANGE: (Idui prema njoj)
goropadnom. Ah! Proklete smo!

Nadam

se

da

hou.

Oaj

me

ini

CLAIRE: uti!
SOLANGE: Vi neete morati izvriti zloin.
CLAIRE: Solange!
SOLANGE: Ne miite se! Sasluajte me, gospoo! Dopustili ste joj da
izvue. Da, vi! Ah, kakva teta to joj ne mogu sasuti u lice svu svoju
mrnju. Sva naa prenemaganja! Kukavice, glupao! Pustila si je da
pobjegne! Sad loe ampanjac! Ne miite se! Ne miite se! Smrt je u
blizini. Vreba na nas.
CLAIRE: Pusti me da odem!
SOLANGE: Ne miite se! Moda ete mi ba vi, gospoo, pomoi da naem
najjednostavniji nain kako da oslobodim sestru, kako da smognem sna i
odvanosti koje e me odvesti u smrt.
CLAIRE: to namjerava? Kamo e nas sve ovo odvesti?
SOLANGE: Claire, preklinjem te, odgovaraj na pitanja!

CLAIRE: Prestanimo, Solange. Ne mogu vie. Pusti me.

SOLANGE: Nastavit u sama! Sama, draga moja! Ne miite se! Kako bilo
mogue da vam gospoa umakne kad ste imali sve mogunosti da je
(Idui prema njoj) Ovaj put e mi za sve platiti, kukavice!
CLAIRE: Solange! Upomo! Solange!
SOLANGE: Urlajte, ako vas to veseli! Ispustite posljednji krik, gospoo!
(Gura Claire, koja ostane skutrena u jednom kutu.) Napokon! Gospoa
mrtva! Opruena na linoleumu... Zadavljena rukavicama za pranje su
Gospoa moe sjesti. Moe me zvati, gospoice Solange. Ba tako! To je
razlog mojeg zlodjela. Gospoa i gospodin e me zvati gospoice Solange
Lemercier... Gospoa je trebala svui crnu haljinu. Djeluje prilino
groteskno. (Oponaa gospoin glas.) Zar sam spala na to na nosim crninu
za slukinjom? Kad smo se vraali s groblja, sluinad cijele etvrti ila je
ispred mene, kao da smo lanovi obitelji! Koliko puta sam poeljela da ona
postane lan obitelji! Na alost, pokojnica je do kraja ustrajala u ali. Oh,
gospoo...! Mi smo ravne, gospoo! Gledajte kako koraam uzdignute
glave! (Smije se.) Ne, gospodine isljednie, ne... Nita neete doznati o
mojem inu. O naem zajednikom inu. Nita o naem sauesnitvu u
ubojstvu... Haljine? Oh! Gospoa ih moe zadrati! Moja sestra i ja imamo
vlastite haljine. Oblaimo ih potajice, nou. Na meni je moja haljina,
gospoo, ravnopravne smo! Crvena haljina zloinke! Gospodin mi se
smije? Gospodin se smjeka? Misli da sam luda? Misli da slukinje moraju
imati barem toliko ukusa da ne oponaaju gospou? Oprata mi? Doista?
Gospodin je suta dobrota. eli me poniziti velikodunou. Ali, ja sam
ukrotila veu divljakinju... Gospoa shvaa moju usamljenost. Napokon!
Sasvim sama! I strana! Mogu biti okrutna, ali i blaga Gospoa e se
oporaviti od straha. Brzo i lako e se oporaviti okruena cvijeem,
mirisima, haljinama. im obue bijelu haljinu, u kojoj je odlazila na ples u
Operu, uprkos mojoj zabrani, nestat e straha. Tu su, osim toga, njeni
ljubavnici, njen nakit... Ja imam samo sestru. Da, gospoo, usuujem se
govoriti o njoj. Ne plaim se vie. Nieg se ne plaim. Tko, tko e me
uutkati? Tko e smoi toliko hrabrosti da me nazove: Djevojko? Sluila
sam. Radila sam sve to radi slukinja. Smijeila sam se gospoi. Saginjala
sam se da napravim krevet, da operem ploice, da oistim povre, da
prislukujem na vratima, da prislonim oko na kljuanicu. Ali, sad sam
uspravna! I vrsta! Sad sam daviteljica! Gospoica Solange, znate, ona
koja je zadavila sestru. Da utim? Gospoa je suvie osjetljiva. alim
gospou. alim gospoinu bljedou, gospoinu satensku kou, majune
ui, nejake ake... Ja sam crna vrana. Meni sude. Postala sam plijen
policije. Claire? Ona je, doista, jako voljela gospou... Ne, gospodine,
isljednie, nita neu rei pred njima! Neke se stvari tiu samo nas... Ovo

je naa no, mala moja! (Zapali cigaretu. Ne zna puiti. Kalje) Ni vi, ni bilo
tko drugi, nikada neete doznati nita. Znat ete samo to da je Solange
ovaj put ila do kraja. Zar ne vidite da je u crvenoj haljini, spremna za
izlazak? (Solange ide do prozora, otvara ga i penje se na balkon. Tekst, koji
slijedi, govori leima okrenuta publici, ravno u no. Lagan povjetarac leluja
zavjese.) Eno je izlazi! Silazi niz dugake stepenice u pratnji policije.
Popnite se na balkon! Pogledajte kako koraa meu crnim pokajnicima!
Podne je. Nosi sveanj od devet knjiga. Krvnik koraa tik do nje. apue joj
na uho ljubavne izjave. Claire, krvnik me prati! Krvnik me prati! (Smije se)
Za njom, u povorci, sluge i slukinje cijele etvrti, isti oni koji su Claire
otpratili do posljednjeg prebivalita! (Gleda napolje.) Nose vijence, cvijee,
ratne zastave, transparente. Zvone pogrebna zvona. Pogreb je u punom
jeku. Lijep pogreb, zar ne? Ispred sviju, natkonobari u crnim frakovima, bez
svilenih ovratnika. Nose vijence. Za njima posluitelji i lakeji u kratkim
hlaama i bijelim arapama. Nose svoje vijence. Zatim sobari i sobarice.
Nose nae zastave. Pa pazikue... Onda neke nebeske delegacije. Ja ih
predvodim. Krvni me miluje. Gomila mi klie. Povlauje. Blijeda sam.
Uskoro u umrijeti. (Vraa se u sobu) Koliko cvijea! Imala je lijep pogreb,
zar ne? Oh, Claire, jadna moja Claire! Nema pomoi, gospoo, predajem se
policiji! Samo policija me moe shvatiti. I ona pripada svijetu odbaenih.
(Naslonjena na dovrata kuhinjskih vrata, Claire, vidljiva samo za publiku,
neko vrijeme slua sestru) Sada sam gospoica Solange Lemercier. ena
Lemercier. Lemercierova. uvena zloinka. (Umorno) Claire, propale smo!
CLAIRE: (Bolno, gospodinim glasom) Zatvorite prozor! Navucite zavjesu!
Tako.
SOLANGE: Kasno je. Svi ve spavaju. Prestanimo s igrom.
CLAIRE: (Daje joj rukom znak da uti.) Claire, donesite mi aj.
SOLANGE: Ali...
CLAIRE: Rekla sam, aj!
SOLANGE: Umorne smo. Mrtve umorne! Moramo prekinuti.
CLAIRE: (Nakon to Solange sjedne u naslonja) Ah, ne! Neete se, draga
moja, tako lako izvui! Nije teko s vjetrom kovati urotu, zvati no za
sauesnika...
SOLANGE: Ali...
CLAIRE: Ni rijei! Imam puno pravo raspolagati s ovih nekoliko posljednjih
minuta. Solange, sauvaj me u svom srcu!

SOLANGE: Ali, zaboga! Ne. Ne! Jesi li poludjela? Moramo otii! Smjesta
Claire! Ne smijemo ostati! Stan je otrovan...
CLAIRE: Ostani, gdje si!
SOLANGE: Claire, zar ne vidi kako sam slaba? Kako sam blijeda?
CLAIRE: Ti si kukavica! Mora me posluati. Dole smo do ruba provalije,
Solange. Poi emo preko ruba! Ti e ivjeti za nas obje. Trebat e ti
mnogo snage. Na robiji nitko nee znati da te ja potajno slijedim. Kad
osude, obeaj mi da e me ponijeti sa sobom, da e me briljivo uvati u
srcu. Bit emo lijepe, slobodne, radosne! Solange, ne smijemo izgubiti vie
ni jedne minute! Ponavljaj za mnom...
SOLANGE: Govori, ali sasvim tiho.
CLAIRE: (Mehaniki) Gospoa bi trebala popiti aj.
SOLANGE: (Odluno) Neu!
CLAIRE: (Drei je za ruke) Droljo! Ponavljaj za mnom! Gospoa e popiti
aj...
SOLANGE: Gospoa e popiti aj...
CLAIRE: Gospoa mora spavati...
SOLANGE: Gospoa mora spavati...
CLAIRE: Ja u bdjeti...
SOLANGE: Ja u bdjeti...
CLAIRE: (Legne na gosvoin krevet.) Ponavljam!... Nemoj me prekidati!
uje li me? Hoe li me posluati? (Solange potvrdno klimne glavom.)
Ponavljam, dakle. Moj aj!
SOLANGE: (Neodluno) Ali...
CLAIRE: Rekla sam, aj!
SOLANGE Ali, gospoo...
CLAIRE: Tako! Nastavi...
SOLANGE: Ali, gospoo, hladan je.
CLAIRE: Svejedno u ga popiti. Daj! (Solange donosi posluavnik.) Stavila
si ga u najskuplji, najdragocjeniji posluavnik.

(Uzima alicu i pije. Solange, licem prema publici, nepomino stoji,

prekriivi ruke kao da su na njima lisiine.)