Professional Documents
Culture Documents
Odjel za povijest
Diplomski studij, 1. godina
Usmjerenje: Suvremena povijest
Kolegij: Hrvatske politike ideje u 19. i 20. stoljeu
Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Ivan Buli
Sadraj:
Uvod .................................................................................................................................. 3
Pad Bachova apsolutizma i uspostava ustavnog ivota u Habsburkoj Monarhiji ........... 3-4
Imenovanje baruna Josipa okevia hrvatskim banom ................................................... 5
Rad i znaenje Banske konferencije 1860./1861. ............................................................... 6-7
Veljaki patent 1861. .......................................................................................................... 7
Saziv i znaaj Hrvatskog sabora 1861. .............................................................................. 7-10
Politika ideja Josipa okevia i njegova ostavka 1867. ................................................. 10-11
Zakljuna razmatranja ........................................................................................................ 11
Literatura ............................................................................................................................ 12
Uvod
Hrvatski sabor 1861. i vrijeme banovanje Josipa okevia znaajno je doba hrvatske
povijesti u 19. stoljeu. Na ovoj povijesnoj prekretnici u hrvatskoj politici pojavile su se
upeatljive i specifine politike ideje hrvatskih stranaka i zastupnika u Hrvatskom saboru.
Upravo je to i tema seminarskog rada prikazati i objasniti koje su hrvatske politike ideje
postojale u turbulentnom vremenu nakon Bachova aspolutizma i tko ih je i kako iznio na
Hrvatskom saboru 1861. Zatim, druga tema biti e banovanje Josipa okevia i njegova uloga
u tom vremenu, kako u hrvatskoj politici, tako i na drugim poljima drutvene djelatnosti.
Usporedit u te ideje, pronai njihova ishodita i uzroke te otkriti zato su ih pojedinci ili stranke
zagovarali.
Nika STANI, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb, Barbat, 2002., 181.-183.
Agneza SZABO, Ban okevi i njegovo doba, Vinkovci, Zebra, 2011., 36.
4
Ivo PERI, Hrvatska dravotvorna misao u XIX. i XX. stoljeu, Zagreb, Dom i svijet, 2002., 162.-163.
2
3
5
6
okevi, Josip, Hrvatski leksikon, II. svezak, L-, Zagreb, Naklada Leksikon d. o. o., Zagreb, 1997., 530.
A. SZABO, Ban, 37.-39.
Isto, 169.-170.
Isto, 171.-172.
10
Ferdo II, Povijest Hrvata. Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1918., Split, Marjan tisak, 2004., 449.
9
Strossmayer dao 50 000 forinti, na red je dolo glavno pitanje dravnopravni poloaj Hrvatske
prema bekom Dravnom vijeu (Reichsrath) i prema ugarskom saboru. Na beko Dravno
vijee pozivao ih je Veljaki patent, a na ugarski sabor adresa Ferenca Deaka. Nakon debate od
17. lipnja do 23. srpnja Sabor je donio zakljuak da je od 1848. godine pravno prestala postojati
svaka veza izmeu Hrvatske i Ugarske, dok je ostala samo kruna koja ih i dalje vee. Meutim,
Hrvatska je voljna stupiti u realnu uniju s Maarima koji prije toga moraju priznati hrvatsku
teritorijalnu cjelovitost i neovisnost. Pod terminom neovisnost, sabor je smatrao dravnu
ravnopravnost Hrvatske u svim zajednikim poslovima. Protiv tog prijedloga veine, koju su
inili pripadnici Ilirske stranke, iznesena su dva protuprijedloga. Unionisti (maaroni) s grofom
Julijem Jankoviem Daruvarskim na elu, zagovarali su bezuvjetnu realnu uniju s Ugarskom,
to znai da Ugarska ne bi morala ispunjavati nikakve hrvatske uvjete. Drugi protuprijedlog
dao je Eugen Kvaternik, uz potporu Ante Starevia i Petra Vrdoljaka, traei putem izravnih
pregovora potpunu Hrvatsku samostalnost i teritorijalnu cjelovitost. Njihova politika
ideologija iskljuivala je bilo kakvu izravnu vezu Hrvatske i s Austrijom i s Ugarskom.
Meutim, s njima bi imala neke zajednike poslove. Bio je to poetak Stranke prava. Nadalje,
sabor je poeo raspravljati o odnosu prema Austriji i Veljakom patentu. Kratka debata zavrila
je 3. kolovoza jednoglasnim zakljukom da Hrvatska i Slavonija nee sudjelovati u bekom
Dravnom vijeu kako je bilo propisano Veljakim patentom. Dva dana kasnije, veinom
glasova (69:46) zakljueno je da Hrvatska nema nikakih zajednikih posala s Austrijom. 8.
studenog 1861. hrvatski je sabor rasputen, ali je istoga dana sabor i sankcionirao lanak 42.
koji govori o odnosu Hrvatske i Ugarske. Taj lanak postao je temelj na kojemu su politiki
djelovali biskup Strossmayer, Raki, Mrazovi, barun Kulan i Perkovac, sloivi se u Narodnu
stranku. lanak 42. sankcionirao je i Franjo Josip te je obeao da e privremeni hrvatski
kraljevski dvorski dikasterij pretvoriti u kraljevsku hrvatsko-slavonsku kancelariju. 20.
studenoga ona je i osnovana, a Ivan Maurani imenovan je hrvatskim kancelarom i tajnim
savjetnikom.12
Znaaj ovoga sabora iz 1861. jest u tome to su se ovdje pojavile i zasnovale tri skupine,
odnosno politike ideologije. Veina sabora bila je pod vodstvom Strossmayera te je i stvorila
lanak 42. Skupina nekadanjih sljedbenika Horvatsko-vugerske stranke podrali su lanak 42.,
ali su zahtjevali da se Maarima ne postavljaju nikakvi zahtjevi za provedbu budueg dravnog
zajednitva. Kao to je ve poznato, treu stranu predstavljala su samo trojica Ante Starevi,
Eugen Kvaternik i Petar Vrdoljak. Oni su bili najii hrvatski nacionalisti u saboru 1861. te
12
najdosljedniji protivnici svake suradnje s bekom politikom, ali isto tako i svakog dravnopravnog saveza s Maarima. Prijedlog je ove skupine bio da se hrvatski narod preko Sabora:
sa vladajuim kraljem svojim u dogovor stavi, te tim nainom odnoaje svome pram Ugarske
i Austrije, svojim koristima i probitcima shodno, na temelju svojih starodavnih ustavnih prava
i zahtijevanjima vremena odgovarajui uredi. Starevi je u svom govoru posebno naglasio
da ne vjeruje ni Beu ni Budimpeti, jer 300-godinji ivot Hrvata dokazuje da beke vlade ne
mogu promijeniti svoj znaaj. Vjerovao je da hrvatsku dravu mogu ostvariti samo, kako je on
to rekao, Bog i Hrvati. Bilo je to prvi puta da je javno obznanjena ideja o potpunoj hrvatskoj
nezavisnosti. Meutim, pobjedila je ideja Narodne stranke o dravnopravnom ugovoru s
Maarima, to je prije svega bio rezultat ogorenosti bekim apsolutizmom.13
13
Josip HORVAT, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, Drugi svezak, Zagreb, Globus, 1980., 332.-333.
A. SZABO, Ban, 291.-293.
15
Isto, 296.
14
10
Nakon etiri godine nesazivanja Hrvatskog sabora, kraljevom odlukom on se sastao i radio
s viemjesenim prekidima izmeu 1865. i 1867. Sabor je zavrio neuspjehom. Maari nisu
priznali Hrvate jednakopravnim narodom, a hrvatski su izaslanici odbili kraljev poziv na
krunidbu 1867. u Budimpeti. U takvim je okolnostima ban okevi podnio ostavku te je
ubrzo umirovljen. Za namjesnika banske asti imenovan je barun Levin Rauch koji je dobio
zadau provesti Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Ban okevi ostao je zapamen po svome radu
na podrujima kulture, prosvjete i gospodarstva. U politikom smislu, usmjeravao je hrvatsku
politiku prema Beu, odnosno prema srednjoeuropskim zemljama.16
Zakljuna razmatranja
Na Hrvatskom saboru 1861. godine postojale su tri skupine stranaka, odnosno tri politike
ideje koje su Hrvati zagovarali u vremenu obnove ustavnog ivota u Habsburkoj Monarhiji
nakon Bachova apsolutizma. Veinu u saboru imala je Narodna stranka pod vodstvom biskupa
Strossmayera. Narodnjaci su odbijali Veljaki patent i nisu eljeli poslati zastupnike u beko
Dravno vijee. Zagovarali su realnu uniju s Ugarskom, ali uz odreene uvjete. Maari su
morali priznati hrvatsku dravnopravnu posebnost i teritorijalnu cjelovitost. Za uniju s
Ugarskom bili su i unionisti, ali bez uvjeta koje je postavila Narodna stranka. Treu i najmanju
skupinu inili su Ante Starevi, Eugen Kvaternik i Petar Vrdoljak. Zagovarali su potpunu
samostalnost i neovisnost Hrvatske te su se protivili bilo kakvoj izravnoj vezi s Austrijom i
Ugarskom. Mogui su bili tek neki zajedniki poslovi. To istupanje navedene trojice oznailo
je poetak Stranke prava. S jedne strane, Hrvati su izgubili povjerenje prema Austriji zbog
centralistike i apsolutistike politike cara, a s druge strane odnosi s Ugarskom bili su znaajno
narueni zbog rata iz 1848. godine. Narodnjaci su zbog toga morali taktizirati i biti otvoreni za
vie opcija, dok su unionisti i pravai zagovarali samo jednu opciju. Upeatljivu ulogu u ovom
vremenu imao je i ban Josip okevi, po svojoj politici i djelovanju, nasljednik bana Jelaia.
Omiljen u narodu i vjeran caru, pokazao se kao odlian nasljednik omraenog bana Coroninija.
injenica da ga je Strossmayer zagovarao kod cara dovoljno govori o njegovim sposobnostima.
Meutim, okevi je imao drugaije miljenje o odlasku hrvatskih zastupnika u Dravno
vijee. Smatrao je da treba otii i s Austrijom uvrstiti veze u cilju lakeg i breg ostvarivanja
hrvatskih tenji.
16
Isto, 298.-299.
11
Literatura:
HORVAT, Josip, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, Drugi svezak, Zagreb, Globus, 1980.
Hrvatski leksikon, II. svezak, L-, Zagreb, Naklada Leksikon d. o. o., Zagreb, 1997.
PERI, Ivo, Hrvatska dravotvorna misao u XIX. i XX. stoljeu, Zagreb, Dom i svijet, 2002.
STANI, Nika, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb, Barbat, 2002.
SZABO, Agneza, Ban okevi i njegovo doba, Vinkovci, Zebra, 2011.
IDAK, Jaroslav, GROSS, Mirjana, KARAMAN, Igor, EPI, Dragovan, Povijest hrvatskog
naroda g. 1860.-1914., Zagreb, kolska knjiga, 1968.
II, Ferdo, Povijest Hrvata. Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1918., Split, Marjan
tisak, 2004.
12