Zavrni rad Hrvatska u drugoj polovici 19.

stoljea POVIJEST

Nijedan od naroda Habsburke Monarhije nije se uspio izboriti za slobodu 1848. godine pa tako ni Hrvatska. Svi narodi su izraavali elju za samostalnou, no Habsburgovci su se snano borili protiv toga. U sljedeih deset godina nakon revolucija 1848. godine zavladao je Bachov apsolutizam. Austrija je ukidala sva mogua prava drugih naroda kako bi se odrala.Austrija je sve vie gubila. Talijani su je porazili kod Magente i Solferina 1860. i Habsburgovci su izgubili Lombardiju, sve srednje drave i kasnije Veneciju. 1860-ih godina su se ponovno javile borbe za osloboenje. Car Franjo Josip ukinuo je apsolutizam i dopustio djelovanje politikih stranaka. Ponovno je bilo doputeno i sazivanje parlamenata. Prvi put se sastao i Hrv atski sabor nakon 1848. i ostao u zasjedanju do 1867. godine. U Hrvatskoj su postojale dvije stranke u veini je Narodna stranka, a u manjini je Unionistika stranka odnosno Maaroni. Glavna tema u Saboru je bila rjeavanje otvorenog pitanja iz revolucije 1848. Jelai je u travnju 1848. prekinuo sve dravne i pravne veze izmeu Hrvatske i Ugarske a Hrvatska nije imala definiran poloaj unutar Monarhije. Voa i elnik hrvatske politike bio je akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer, a prvi do njega bio je tajnik stranke Franjo Raki. Strossmayer je shvatio koliko su bespomoni narodi oko Hrvatske i propagirao je tzv. jugoslavensku ideju. Smatrao je da se ti mali narodi moraju kulturno i je zino zbliiti. Zato je utemeljio Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti i Sveuilite u Zagrebu. Strossmayer je na neki nain nastavio ilirsku ideju. Pomagao je svim maticama (Matici hrvatskoj, Matici slovenskoj i Matici srpskoj). Makedoncima je financirao prvu zbirku pjesama, prvu gramatiku i prvi rjenik. Strossmayer je elio da Hrvatska obnovi savez sa Maarima pod uvjetom da oba naroda budu ravnopravna. S jedne strane se posebno isticao Ivan Maurani. On je bio pravnik i dugo je radio u Beu u dravnoj upravi. Njego stav je bio da se Hrvatska povee sa Austrijom i osloni na Be i da nema nikakvih veza sa Maarima, dok su se s druge strane isticali Dr. Ante Starevi i Dr. Eugen Kvaternik. Oni su bili izuzetni poznavatelji hrvatske povijesti. Ustanovili su da Hrvatska nikad nije imala nikakve koristi niti od veza sa Budimpetom niti sa Beem. Njihov stav je bio osnivanje samostalne nezavisne Hrvatske. eljeli su Hrvatsku utemeljenu na hrvatskom dravnom povijesnom pravu jer je hrvatski narod puno prije

2 od 7

utemeljio Hrvatsku nego Austrijanci Austriju i Maari Maarsku. Oni su 1861. godine osnovali vlastitu stranku Hrvatsku stranku prava. Za to se vrijeme raspalo Austrijsko carstvo. 1866. godine je poraeno u Njemakoj od Pruske. Taj poraz je doveo Habsburku Monarhiju na rub propasti. Ponovno su se javili snani nacionalno-oslobodilaki pokreti. Austrija to nije mogla uguiti i zato je 1867. godine, da se ne bi raspala, podijeljena na dvije drave: Austrijsko Carstvo i vee Maarsko Kraljevstvo. Maarskoj je preputen prostor svih zemalja koje ju okruuju Slovaka, Transilvanija, Vojvodina, Hrvatska, Slavonija i na zapadu Gradie. Austrijskom Carstvu je ostala eka, Slovenija, dijelovi Poljske, lezija, Bukovina, Besarabija te Istra i Dalmacija. Svaka drava je organizirala vlastite organe vlasti te je iste godine sklopljena Austrougarska nagodba. Dogovoreni su poslovi koji e biti zajedniki i autonomni. Zajedniki su bili vladar u Austriji on je car, a u Maarskoj je kralj. Osim vladara zajednika je bila vojska, financije i vanjska politika. Svaka drava imala je vlastiti parlament, vlastite financije i vlastitu vladu. Hrvatska je ponovno bila podijeljena i to je bio strahovit udarac za hrvatski sabor. Nakon to je sklopljena nagodba, car je traio od Hrvatske da regulira svoj poloaj unutar Maarske. Sabor to nije elio ni uti i car ga je 1868. godine raspustio i sazvao nove izbore. Na izborima su pobijedili unionisti, a za novog bana imenovan je Levin-Rauh. Unionisti su sklopili Hrvatsko-ugarsku nagodbu kojom je hrvatska izgubila i politiku i gospodarsku samostalnost. Tom nagodbom Hrvatska je pretvorena u Maarsku koloniju. Hrvatska je izgubila i svoj poloaj na zajednikom Saboru u Pounu. Taj je sabor preseljen u Budimpetu nakon to je Habsburka Monarhija podijeljena. Hrvati su na njemu imali 27 zastupnika koji su imali status delegacije. Oni predstavljaju Hrvatsku i oni su u ime Hrvatske mogli prihvatiti ili odbiti da se zakon donesen na Saboru provodi u Hrvatskoj. 1868. godine hrvatski zastupnici su izgubili status delegacije i nisu vie mogli utjecati na te zakone. Hrvatska je bila pod potpunom kontrolom Maara. Podijeljeni su i poslovi na autonomne i zajednike. Autonomni su ostali uprava, kolstvo, sudstvo, zdravstvo a gospodarstvo, industrija, porezi, financije su postali zajedniki poslovi. Njima su Hrvati i Maari trebali upravljati zajedno, meutim, Maari su upravljali sami. Od nacionalnog dohotka
3 od 7

u jednog godini, 45 % ostajalo je Hrvatskoj za autonomne poslove, a 55 % je ilo u Budimpetu za zajednike poslove. Jedino na to su Maari pristali je to da slubeni jezik u Hrvatskoj bude hrvatski, no i dalje su vrili maarizaciju i tajno su planirali uvoenje maarskog kao slubenog jezika. Maari su silom nastojali Hrvatskoj oteti Rijeku i pripojiti je Maarskoj jer bi time dobili izlaz na otvoreno more i ne bi morali plaati Hrvatima za koritenje luka. Pokuali su nagodbom dobiti Rijeku, meutim sporazum n ije postignut. Godinu dana kasnije, Maari su uspjeli dobiti odluku cara i kralja Franje Josipa da se Rijeka oduzima Hrvatskoj i pripada Maarskoj. Odluka je izala u slubenim hrvatskim novinama Narodnim novinama. Maari su tu odluku izrezali i nalijepili je na Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Taj nalijepljeni dio papira dobio je ime rijeka krpica. Stanje u Hrvatskoj je bilo jako teko. Maari nisu doputali da se u Hrvatskoj razvija nita to bi moglo konkurirati Maarima. Razvija se jedino proizvodnja drveta, eerane, pivovare i mlinovi. Isto tako razvija se i eljezniki promet. Maari grade prugu koja e povezivati Budimpetu i Rijeku. Maari su uveli svoj jezik na eljeznicu i nitko tko nije znao maarski nije se mogao zaposliti na eljeznici. Politikom cijena Maari su spreavali gospodarski razvoj Hrvatske tako da je bilo jeftinije prevoziti neto od Rijeke do Budimpete, nego od Zagreba do Siska. U Hrvatskoj nije bilo tvornica te je zbog nemogunosti zaposlenja zapoeo masovni val iseljavanja. Dio odlazi u Francusku, a velika veina prema Americi najvie u Sjedinjene Amerike Drave, a neto malo u Argentinu. Razlozi za iseljavanje bili su i bolest vinove loze koja je poharala vinograde i propali vlasnici jedrenjaka koji se ne mogu boriti sa parobrodima. Oni odlaze trbuhom za kruhom. U Hrvatskoj i Slavoniji je ivjelo oko 1 200 000 stanovnika, a u Dalmaciji i Istri jo oko 150 000. Hrvatska je od toga iselila oko 400 000 stanovnika. Takva pozicija u koju je dospjela Hrvatska bila je poticaj za djelovanje Dr. Eugena Kvaternika. Kvaternik je putovao po zapadnoj Europi i kontaktirao sa vladarima panjolske i Francuske. Mislio je da e netko u zapadnoj Europi pomoi Hrvatskoj, no nije uspio i vratio se u Hrvatsku. Onda je 1871. godine na podruju Vojne krajine u jednom malom selu Rakovici podigao ustanak protiv
4 od 7

Austrougarske buna u Rakovici. To je bio prvi put nakon 200 godina da netko kree orujem u borbu za samostalnost Hrvatske. Dr. Ante Starevi nije imao saznanja o ustanku. Kvaternik je smatrao da je potrebna samo iskra koja e se proiriti, meutim, ustanak nije bio isplaniran. Austrougarska je poslala vojsku i ustanak je uguen u nekoliko dana. Svi sudionici ustanka ukljuujui i Dr. Eugena Kvaternika su ubijeni. Ustanak je nanio veliku tetu Hrvatskoj stranki prava. Austrougarska im je prilijepila nadimak Veleizdajnika stranka i poelo je zatvaranje i proganjanje vodstva te stranke. U Hrvatskoj se u to vrijeme pojavio ovjek koji je elio unaprijediti Hrvatsku. To je bio Ivan Maurani. 1873. godine dogodila se revizija nagodbe. Liberali su poeli suraivati sa Narodnjacima i na bansku stolicu dovode Ivana Maurania. To je bila prva osoba na banskoj stolici koja nije iz plemike obitelji. Zbog toga je Maurani dobio epitet prvi ban puanin. Ivan Maurani je kamen temeljac modernoj hrvatskoj dravi. On je pokrenuo brojne reforme. Odvojio je upravu na jednu stranu, a sudstvo na drugu tako je Hrvatska dobila moderan sustav sudova. Isto tako je inicirao zakon o banovoj odgovornosti prema kojem ban nije iznad svih. Iznad bana je Sabor i ban treba za svoj rad odgovarati Saboru i redovno iznositi izvjea. Na taj nain se ban pretvarao u predsjednika vlade. Ivan Maurani je primijetio da je za razvoj gospodarstva potrebna reforma kolstva. Uitelji i profesori u hrvatskim kolama su jo uvijek bili iz reda sveenstva. Maurani je u kole uveo uitelje i profesore laike. Uveo je jedinstveni sustav osnovne kole. Osnovna kola je trajala 6 godina s tim da su djeca 4 godine uila itati, pisati, crtati, pjevati i vjeronauk, a sljedee dvije su samo to ponavljali. Maurani je reformirao i srednje kole. Osim klasinih gimnazija su se javile i realne gimnazije koje su pripremale uenike za studiranje tehnikih znanosti. U tim se gimnazijama uio samo jedan klasini jezik latinski. Bili su uvedeni jaki programi iz prirodnih predmeta i dva nova predmeta nacrtna geometrija i tehniko crtanje koje u klasinoj gimnaziji nisu imali. Uz to su uvedene i uiteljske i trgovake kole. 1880. godine u Hrvatskoj su krenule snane borbe. Seljaci su bili strano nezadovoljni i poeli su oruani sukobi. Civilna vlast vie nije mogla
5 od 7

funkcionirati i Maari miu Maurania s banske stolice i vojska preuzima vlast uveden je vojni reim od 1880. do 1883.Kad je vojska smirila situaciju, za bana je postavljen Karol Khuen-Hedervary ugledan lan maarske liberalne vlade. Njegova zadaa bila je da se Hrvatska u svemu izjednai sa Maarskom da se potisne hrvatski jezik i da Hrvatska postane dio Maarske. U Hrvatskoj su postojale politike stranke i postajali su izbori, ali uvijek je pobjeivao KhuenHedervary. Strossmayer i Raki su 1873. godine izali iz Narodne stranke i osnovali Narodnu nezavisnu stranku. Dio Narodne stranke ostao je uz Maurania i oni su nastavili suraivati s liberalima i nakon dolaska Khuena Hedervaryja na bansku stolicu. Polako, ali sigurno u svijetu se javlja ope pravo glasa za sve stanovnike, a u Hrvatskoj su samo 2 % ljudi imali pravo glasa i to su oni najbogatiji i najobrazovaniji koji su uglavnom radili u dravnoj slubi. Khuen-Hedervary je uveo javne izbore kako bi svi mogli javno glasati za kojeg su kandidata. Svatko tko je imao obitelj i radio je u dravnoj slubi morao je glasati za Khuena-Hedervaryja, u suprotnom bi bio otputen iz slube. Zato je Khuen stalno pobjeivao. Vrhunac nezadovoljstva se dogodio 1895. godine kad je zavrena gradnja Hrvatskog narodnog kazalita. Ministar kulture bio je Izidor Krnjavi koji je ulagao u izgradnju Mimare, Hrvatskog narodnog kazalita, Strossmayerove galerije i u njegovo vrijeme je Zagreb postao europski grad. Khuen je htio negirati postojanje Hrvatske i okitio je cijeli Zagreb maarskim zastavama. Vrhunac svega bilo je to je Khuen dao dovesti zemlju iz Maarske na kolodvor tako da, dok car stupi na zemlju, to bude maarska zemlja. To je razljutilo studente i gimnazijalce. Nekoliko mladih ljudi skinulo je jednu maarsku zastavu i javno su ju spalili. Glavni meu njima bili su Stjepan Radi i Vladimir Vidri. Oni su sa grupom istomiljenika bili odmah pohapeni i odreena im je zatvorska kazna te im je izreena zabrana kolovanja u Zagrebu. Kad su odsluili zatvorske kazne, velika veina se uputila na Prako sveuilite. Oni se poinju neformalno nazivati Napredna omladina. Na Prakom sveuilitu su susreli Tomu Masaryka profesora povijesti, koji je na elu ekog nacionalnog pokreta koji tei osamostaljenju eke. Masaryk je bio borac za ljudska prava, borac za reforme u korist radnika i seljaka i protivnik nasilja u politici. Studentima iz naih krajeva je govorio da to to radi Khuen 6 od 7

Hedervary koristi samo Maarima. Napredna omladina se vraa u Zagreb i ostaju u opoziciji Khuenu-Hedervaryju. U Hrvatskoj su sazreli uvjeti za nastanak radnike stranke. 1871. godine javio se prvi radniki trajk u Hrvatskoj. Prilike su dovele do toga da je 1894. osnovana Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije. Okupljala je puno siromanih ljudi i onih koji su radili sezonski posao. Socijaldemokratska stranka je stekla velik broj lanova, pogotovo u Slavoniji. Ona se borila za temeljna radnika prava i za pravo glasa.

7 od 7