Djelovanje Ivana Mažuranića

Ivan Mažuranić je ustoličen za bana 1873. godine, bio je prvi hrvatski ban koji nije imao
plemićko podrijetlo tako da ga se još naziva i „ban pučanin“. Istakao se i književnim radom u
vremenu hrvatskog romantizma kada je dopunio Gundulićevog Osmana i napisao spjev Smrt
Smail-age Čengića. Svojim reformama je modernizirao Hrvatsku koja je tada zaostajala za
ostalim europskim državama. Najprije je donio reforme državne uprave to jest; ban i vlada su
postali odgovorni Hrvatskom saboru, sudstvo je osamostaljeno, ban više nije predsjedao
vrhovnim sudom u banskoj Hrvatskoj, uvedena je i porota. Donio je brojne liberalne zakone
od kojih su najznačajniji oni o slobodi tiska, o slobodi javnog okupljanja i vjerskoj
ravnopravnosti Židova. Godine 1874. Zakonom o pučkim školama i preparandijama uvedeno
je obvezno četverogodišnje školovanje, Crkva je izgubila nadzor nad školstvom. U Zagrebu je
otvoreno Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. , prvi rektor je bio Matija Mesić, također je
otvoren i Zemaljski statistički ured za Hrvatsku i Slavoniju. Za njegovo vrijeme djelovao je i
književnik August Šenoa, nastavljen je razvoj gradova, posebice Zagreba te Matica ilirska
mijenja ime u Matica hrvatska. Mažuranić nije uspio ništa učiniti što se tiče mađarskog
kršenja Nagodbe i statusa Rijeke te se javilo nezadovoljstvo među hrvatskim narodom,
naročito unutar Narodne stranke, isto tako i od pripadnika Crkve zbog školskih reformi.
Godine 1880. je dao ostavku i razriješen je banske dužnosti nakon što je podnio zahtjev
Bečkom dvoru da se Vojna krajina sjedini s banskom Hrvatskom i da se riješi financijska
nagodba.

Antonija Matraković, 3.a