Povijest

HRVATSKA U OSVIT MODERNOGA DOBA

Uvođenju neoapsolutizma prethodili su sljedeći događaji.

U veljači 1850. ukinuto je Bansko vijeće, zabranjena Ilirska čitaonica i list Slavenski jug. Hrvatski sabor
je raspušten, a Hrvatska je u lipnju 1850. dobila novu političku upravu „Bansku vladu“ kojoj je na čelu
ban Jelačić, ali je bila podređena središnjoj vladi u Beču, osim toga Kraljevina Hrvatska i Slavonija
administrativno je podijeljena na šest županija (riječku, zagrebačku, varaždinsku, križevačku, požešku
i osječku), županije su se dijelile na kotare kojima su upravljali podžupani.

Ban Jelačić smatrao je da je oktroiranim ustavom nanesena velika nepravda Hrvatima, zahtijevao je
da Bansko vijeće objavi oktroirani ustav i u Hrvatskoj želeći spasiti Hrvatsku od ugarske sudbine, nije
se protivio postojanju Vojne granice, zalagao se da bude pod upravom Hrvatskog sabora i bana te u
sastavu Hrvatske. Nakon zabrane uporabe hrvatske trobojnice Jelačić ističe njezino značenje, u njoj
vidi simbol narodnog sjedinjenja, boju hrvatskih grbova, 1852. carskom odlukom uveden je hrvatski i
slavonski barjak, a obnovom ustavnog života u Monarhiji ustaljuje se trobojnica kao hrvatska narodna
i državna zastava, koja će biti sankcionirana Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. kao sjedinjenja
zastava kraljevina Dalmacije Hrvatske i Slavonije. Na poticaj bana Jelačića 1850. glavni grad Zagreb
dobio je modernu gradsku upravu, a prvi načelnik bio je Janko Kamauf, Zagreb se brže razvija i
postaje gospodarsko, političko, kulturno i znanstveno središte svih Hrvata. Ban Jelačić preminuo je
20.5.1859 u Zagrebu, pokopan je na svome imanju kraj Zaprešića. Hrvatska u doba neoapsolutizma je
potpuno neovisna o Ugarskoj.

Uspostavnom apsolutizma 1851. mijenja se organizacija najviše upravne vlasti u Hrvatskoj koja se
prilagođava potrebama centralizma, umjesto banske vlade osniva s Carsko i kraljevsko namjesništvo
(vlada) koje je imalo odsjeke unutrašnjih poslova, obrta i trgovine te neke poslove državnog
graditeljstva, Hrvatska i Slavonija uređene su u pet okružja kojima su na čelu bili okružni predstojnici
koji su izvršavali naloge Namjesništva (riječko okružje s primorjem, zagrebačko, varaždinsko , požeško
i osječko).
U vrijeme apsolutizma zamire politički život u Hrvatskoj, sprječava se svako društveno djelovanje i
sloboda tiska, sabor je raspušten i ne zasjeda, ukinuta je autonomija županija, nije postojalo nijedno
državno tijelo preko kojega bi narod mogao izražavati svoje zahtjeve. U Hrvatsku uglavnom dolaze
strani činovnici, činovničke poslove mogao je obavljati samo onaj tko je znao njemački i nije se
protivio stanju u državi. Zbog strogosti u primjeni zakona i neljudskog ponašanja narod je cinovnike
neoapsolutizma zvao „Bachovi husari“ Bachova vladavina zapamćena je u Hrvatskoj po uhodarenju i
svemoći redarstva i oružništva.Uvođenjem neoapsolutizma reformira se sudstvo, najviša je sudska
ustanova Banski stol. Na čelu je Banskog stola bio ban Jelačić, što znači da sudstvo nije odijeljeno od
uprave.