METODOLOGIJA

Metodologija doprinosi boljem razumijevanju složenog procesa empirijskih istrazivanja

u psihologiji,nudi podlogu za kritičnost, ne samo prema neznanstvenim vec i prema
znanstvenim metodama.

Metodologija je kostur znanosti, ona obuhvaća sustav pravila na temelju kojih se

provode istrazivacki postupci, izgrađuju torije i obavlja njihova provjera. Ona nam
pomaže da shvatimo ne produkte znanstvenog istrazivanja vec postupke dolazenja do
njih.

Cilje metodologije je opis i analiza temeljnih metoda sto se koriste u razlicitim

znanstvenim disciplinama, upoznavanje s njihovim prednostima i ogranicenjima,
pretpostavkama na kojima pocivaju i mogucim ishodima njihove uporabe.

Filozofsko-spoznajni i statističko-tehnicistički pristup metodologiji.

Metodologija je disciplina koja nastoji rasvijetliti sastavne elemente znanstvenog

istraživanja, vrednujući ih na osnovi kriterija formalne logike,metodologije i metafizike.

Znanost je jedan od mnogih pristupa spoznavanja svijeta oko nas, no u životu se ipak
češće oslanjamo na "zdrav razum" tj vlastite, nepromisljene pretpostavke ili opće
prihvaćene stavove.

Metode su opći postupci u provedbi istrazivanja i cine sirok okvir unutar kojeg se mogu
smjestiti tehnike kao nacini primjene svake od njih.

► Nacini spoznavanja svijeta (prema Charlesu Peirceu) :

1. metoda ustrajnosti

2. metoda autoriteta

3. prediskustvena (a priori) metoda - zdravorazumsko razmisljanje, samorazumljive

istine koje su toliko ocigledne da ih nije potrebno preispitivati, njihova istina je gotovo
prediskustvena odnosno intuitivna.

4. znanstvena metoda - metoda koja se nastoji osloboditi ljudske subjektivnosti i

proizvoljnosti i koja je kriticna kako prema tuđim tako i prema vlastitim spoznajama.

Znanstvena metodologija je sustav pravila i postupaka na temelju kojih se obavljaju

istrazivanja i u skladu s kojima se provjeravaju izvodi razlicitih teorija.

Psiholozi traže odgovore na pitanja o ponašanju, mislima i osjećajima koristeći se

znanstvenim metodama.
Znanstvena metoda je apstraktan koncept gdje se postavljaju pitanja i logikom i
metodama se daju odgovori. Dvije vazne karakteristike znanstvene metode su
empirijski pristup i skeptičan stav. Empirijski pristup pojačava direktno opažanje i
eksperimentiranje kao način odgovaranja na pitanja tj psiholozi su fokusirani na
ponašanje i iskustvo koje se može direktno opažati.

Znanstvena metoda je empirijska i zahtijeva sistematsko,kontrolirano opažanje.

Kako bi postigli kontrolu znanstvenici manipuliraju nezavisnim varijablama, ili biraju

nivoe varijable individualnih razlika kako bi ispitali njihov utjecaj na ponasanje.

Znanstvenici izvjestavaju bez predrasuda i objektivno; znanstveni instrumenti su točni i

precizni; fizička i psihološka mjerenja trebaju biti valjana i pouzdana.

Znanstvena metoda ne zahtijeva nikakvu posebnu opremu, niti se veže za neku posebnu
proceduru ili tehniku.

Nezavisna varijabla - namjerno se uvodi, faktori kojeg istraživač kontrolira,manipulira,

gleda se njen utjecaj na zavisnu varijablu

Zavisna varijabla - predmet opažanja i/ili mjerenja, mjera ponašanja koja se koristida bi
se ispitao utjecaj nezavisnih varijabli.

Hipoteza je okvirno/nepotpuno objasnjenje fenomena.

Operacionalizacija - izbjegava se nejasnoća

Testabilna hipoteza ima jasno definirane koncepte (operacionalne definicije), nije

cirkularna (ne zna se sto je uzrok a sto posljedica) i odnosi se na koncepte koji se mogu
opažati.

► Znanstveni i neznanstveni pristup spoznaji:

ZN NZN
Opći pristup empirijski Intuitivan,zdravorazumski
Opažanje sustavno, kontrolirano Nesustavno, bez kontrole,
prigodno
Izvjestavanje objektivno subjektivno
Definicije pojmova Jasne, operacione Nejasne, dvosmislene
(operacionalna specificnost)
Instrumenti Tocni, precizni Netocni, neprecizni
Mjerenje Valjano i pouzdano Nevaljano i nepouzdano
Pretpostavke Provjerljive Neprovjerljive
Zaključci Utemeljini na podacima Subjektivni, osobni, nadilaze
objektivne podatke
Stav Kritican, skeptican Nekritican
-empirijski pristup- direktno opazanje i eksperimentiranje kao nacin odgovora na
pitanje

-intuitivni pristup- intuicija cesto ne odgovara stvarnom stanju (pr.iluzorne korelacije)

-def pojmova- (operacionalna def.koncepta, pr.inteligencija)

-instrumenti- kalibriranje instrumentima

-mjerenje- valjanost,iskrenost mjere/pouzdanost-konzistentnost mjere.

► CILJEVI ZNANOST : opisivanje, predviđanje, razumijevanje i kontrola (slijede

jedan drugog)

1. Opisivanje

-postupci kojima različite pojave definiramo, utvrđujemo njihova svojstva,

razvrstavamo ih i popisujemo.

Znanstveno opisivanje u psihologiji obicno se odvija s dvojakom svrhom:

a) klasificiranje razlicitih pojava ili objekata (taksonomija)

b) njihova analiza (opis i analiza ponasanja) koja bi trebala uputiti na moguce

uzrocno-posljedicne veze.

-kvantitativna analiza (nomotetski pristup) - veci broj ljudi; standardizirano

opazanje,anketiranje,primjena upitnika ili testova; općevažeći zaključci

-kvalitatina analiza (ideografski pristup) - jedan pojedinac; kvalitativno opažanje i

studija slucaja

2. Predviđanje (predikcija)

-predviđanje nekog događaja ili ponasanja

- korelacija - veza između dvije mjere

Korelacija omogućuje predviđanje ponašanja ili događaja ali ne i uzroke korelacije.

-kad dvije mjere primjenimo na istim ljudima/pojavama one variraju zajedno

(kovariraju) -1/0/+1

-rezultati na jednoj mjeri povezani s rezultatima na drugoj mjeri

-jedna varijablase moze koristiti za predviđanje druge samo kada se nalaze u

međusobnoj korelaciji.
-koef.korelacije je kvantitini index zajedničkog variranja dviju varijabli koji može
poprimit pozitivnu ili negativnu vrijednost.

-u prvom slučaju više vrijednosti jedne varijable odgovaraju višim vrijednostima druge,
a u drugom, višim virjednostima prve varijable prve varijable odgovaraju niže
vrijednosti druge i obratno.

-za predviđanje nije svejedno koliko su visoko dvije pojave povezane. Predviđanje
ponasanja na temelju neke varijabl to je uspješnije što je povezanost među njima viša
( izražena koef.korelacije) , pri tome se višom korelacijom smatra ona apsolutno veča
neovisno o predznaku.

3. Razumijevanje

-najvažniji znanstveni cilj

-razumijavanje uzroka nekog fenomena kada su zadovoljena tri mjesta uzročno-

posljedičnog zaključivanja;

1.kovarijacija (međusobna povezanost)

2.vremenski redoslijed (uzrok prethodi posljedici)

3.eliminacija plauzabilnih alternativnih objašnjenja (odbacivanje svih drugih mogućih

i uvjerljivih objašnjenja utvrđene poezanosti među varijablama postupcima logičke
analize ili eksperimentalne kontrole)

-kvalitativne istraživače metode teže "ideografskom razumijevanje", odnosno

razumijevanju pojedinaca u njihovim specifičnim okolnostima i nastoje istražiti
"lokalnu uzročnost", odnosno što pokreće ponašanje upravo tog pojednica

-eksp.metoda omogućuje utvrđivanje vremenskog redoslijeda i preciznije utvrđivanje

kovarijacije zato što istraživač manipulira nezavisnom varijablom.

-plauzabilne alternativne hipoteze se odbacuju kada nema ometajućih fakora, tada

kažemo da istraživanje ima intervanu valjanost (unutranju)

-eksternalna (vanjska) valjanost- mogućnost generalizacije rezultata na različite

populacije,uvjete i dr.

4. Kontrola

-krajnji cilj znanosti

-mogućnost utjecanja na pojave sto se istrazuju

-upravljanjem okolinskih cimbenika-poznavati uzroke pojave

-upravljanje sistematskim odrednicama (manipulacija nezav/zav varijable)

-primjena odgovarajućih znaja stečenih znanstvenim metodama u svrhu poboljsanja

kvalitete ljudskog zivota.

TEORIJE

Teorija je logički ustrojen niz tvrdnji (pretpostavki) koje služe definiranju događaja
(pojmova), opisuju veze među njima i objašnjavaju njihovo ponašanje.

-simbolička prepada iskustva

-posebni pojmovi organiziracije zbilje sa svrhom njezina objašnjavanja; taj proces se

odvija svođenjem pojava na simbolički oblik i njihovim sažimanjem u općevažeće
zakone

-suprostavlja se iskustvenom doživaljavanju

-posredna spoznaja jer znači misaonu razradu činjenične zbilje

-počiva na utvrđenim činjenicama

-dvojna priroda-cilj znanstvenog postignuća i pokretač njezina razvitka

-cilj znanosti;sredstvo daljnjeg napretka

-teorija uglavnom ima vrijednost kao polažište,određena spekulacija ili hipoteza koju
tek treba ispitati ili dokazati

-uspjesna teorija organizira empirijsko znanje,potiču istraživanja davanjem testabilnih

hipoteza i prolazi kroz rigorozno testiranje

-teorije se razlikuju u srži događaja kojeg želimo objasniti, od jako specifičnih

fenomena (flushbulb memory) do kompleksnih (ljubav)

-teorija organizira empirijska znanja od prethodnih studija i vodi buduća istraživanja

sugestirajući testabilne hipoteze

-intervenirajuće varijable oprskrbljuje "objasnjavajuci link" među

varijablama,objašnjavaju opaženo ponašanje

-teorije se evoluiraju (provjeravaju) na temelju njihove jednostavne

konzistentonsti,opažanju da li se potvrđuju hipotezee koje proizlaze iz teorije, te da li
teorija ima precizna predviđanja na osnovu parsimoničnih objašnjenja pr.teorija o
flushbulb pamćenja (blic pamćenja),teorija o lokusu kontrole(internalni i eksternalni),
sternbergova teorija ljubavi, teorije kognicije (percepcije,pamćenja,mišljenja)
-teorija - hijerarhijski ustrojena tvorevina koja u konačnici počiva na empirijskim
podacima

- kriteriji dobre teorije;

sadržajni kriterij:

·cinjenicna zasnovanost (utemeljenost) ili načelo korespondencije(odgovara stvarnoscu)

·usklađenost s drugim teorijama

formalni kriterij:

·jednostavnost ili znanstvena parsimonija ili kanon stednje

·logicka dosljednost ili konzistentnost

·preciznost predviđanja

·obuhvatnost

·mogucnost provjere

·oborivost

►Sastavni elementi teorije;

1. Konstrukti su osobine koje nisu podložne izravnom opažanju,već o njima sudimo

neizravno,na temelju različitih pokazatelja. Definira se putem empirijskih pokazatelja.
Okupljaju mnoštvo međusobno povezanih specifičnih ponašanja ili osobina niže razine
općenitosti.

Vrste konstrukata u psihologiju; svaki pojam ili konstrukt se opiše ili definira putem
empirijskih pokazatelja; time se nastojala izbjeći svaka nejasnoća i maglovitost
pojmova koji nisu upućivali na neke zametljive pojave; takav stav bio je brana
metafizici i spekuativnosti kojim(sukladno pozitivističkom gledistu) nema mjesta u
znanosti.

a) posredujuće (intervenirajuće) varijable - vezuje se uz konstrukte čiji se sadržaj posve

iscrpljuje navođenjem niza operacija (empririjska povezanost). Radi se o varijabli koja
posreduje ili se umeće između podražaja i odgovora. Nasuprot učenju klasićnog
biheviorizma da je za predviđanje posnašanja dovoljno samo poznavati podrazaj,
kasniji su bihevioristi unaprijedili osnovno obrazac P-O (podražaj-odgovor), dodajući
posredujuću varijablu koju su umetnuli kako bi objasnili različita posnašanja sto slijede
nakon istog podražaja (P-O-O ili podražaja-organizam-odogovor). Isti podražaji
izazivaju ponesto različita ponašanja. Učenje je konstrukt o kojem zaključujemo na
temelju porasta broja zapamćenih riječi. Ako ga definiramo kao broj ponavljanja,ona
postaje posredujuća varijabla,posve određena operacijama dosupnima opažanju.

b) hipotetički konstrukti - ne mogu se posve izjednačiti s operacijama na kojima

poćivaju, već sadrže i određeni "višak" značenja hipotetičkog karaktera. Uključuju
stanovite pretopstavke o pojavama ili pocesima nedostupnim opažanju. Niža razina
operacionalne valjanosti i narušavanje načela znanstvene parsimonije.

Tri osnovna prigovora operacionalizma;posredujućih varijabli;

1.slabija mogućnost uopćavanja

2.nemogućnosti potpune operacionalizacije svih pojmova

3.ograničavanje znanstvenog napredovanja

Korisniji su od posredujućih varijabli u početnim stadijima istraživanja kada je

usmjeravanje daljnjeg tijeka istražianja važnije od preciznosti nalaza. U stadiju veće
razvijenosti, posredujuće varrijable mogu se pokazati boljim izborom jer nude
razmjerno jednoznačne rezultate.

2. Hipoteze su najvažnije sredstvo kojim se usmjerava proces izgradnje teorije.

-nepotvrđene tvrdnje,pretpostavke ili provizorna tumačenja odnosa između iskustvenih

podataka ili teorijskih konstrukata.

-blizak pojmu teorija

-nagađanje i pretpostavljanje nečega što nije potpuno dokazana,ali je dovoljno

vjerojatno da bi moglo biti točno

-teoriji se obično pripisuje veći stupanj dokazanosti, ali i veća obuhvatnost od one sto ju
posjeduje hipoteza

-hipoteza je sasvim specificna pretpostavka vezana uz određeno istraživanje; teorije je

mnog šira i obuhvaća niz međusobno isprepletenih pretpostavki organiziranih u cjelini.

-temeljna zadaća hipoteze jest usmjeravanje istraživanja, koja tek formulacijom takve
vrste pretpostavki poprimaju karakter teorijske provjere.

(okvirno objasnjenje fenomena,polazisna pretpostavka u istraživanju, proizlazi iz nekih

teorija,predviđanje ishoda zajedno s objasnjenjima ishoda, ukazuje na odnos među
varijablama)
● Znanstveni zakoni mogu postojati neovisno o teorijama, dok je obrnuto isključeno jer
zakon koji opovrgava teoriju ozbiljan je razlog za njezino odbacivanje ili barem
preinačenje.

● Znanstveno objasnjenje;

-temeljna zadaća teorije jest pruziti valjana objasnjenja istraživanih pojava

-semantičko objasnjenje odreduje smisao neke rijeci ili pojma

-uopćavano objasnjenje-podvođenje neke pojave pod opći zakon ili pravilo

-strukturalno objasnjenje-otkrivanje njezinih uzroka

-objasnjenje nastoji odg na pitanje "zasto?" pruzajuci primjerene razloge za proucavanu

pojavu

-teorije objasnjavaju, zakoni opisuju

-2 vrste objasnjenja; redukivno i konstruktivno

reduktivno-svođenje predmeta izučavanje na pojave osnovnije, temeljnije razine opisa

konstruktivno- istraživane pojave se opisuju podjednako složenim

konstruktima,odnosno onima koji se nalaze na istoj razini općenitosti

►Pristupi u stvaranju teorija; (prema Marxu)

1. Model - svaka pojmovna analogija koja nalaže empirijsko istraživanje. Modeli su od

ograničene važnosti u izgradnji teorije i ako se ne priklonimo nekom od načina koji će
nakndno biti opisani, ne možemo računati na prevelik dobitak, bezobzira na to jesmo li
potvrdili ili ga opovrgli.

2. Deduktivna teorija - polazi od manjeg b roja logički domišljenih općih načela,iz kojih
se dalje izvode ona manje općenita s namjerom da se objasnii svaki pojedinačni slucaj.
Ona počiva na nizu logički izvedenih zakona, pri čemu je naglasak na pojmovnoj
strukturi i njezinoj održivosti. Podrazumijeva skromnu empirijsku utemeljenosti i
snažnu usmjerenost na stvaranje ustrajnog sustava međusobno isprepletenih zakona koji
proistječu iz manjeg broja općih pravila.

3. Induktivna teorija - osnovni naglasak stavlja se na podatke; sastoji se samo u

povezivanju empirijski potvrđenih veza među pojavama u pravila i zakona; izbjegava
zaključivanje i deduktivnu logiku.

4. Funkcionalna teorija - potiče neprestanu razmjenu između pojmovne razine i

podataka; zadržava snažno uporište u pojmovnoj i teorijskoj razini, kao sredstvo
usmjeravanja emprijskih istraživanja.
► Istraživački pristupi;

1. Temeljna i primjenjena istraživanja

Temeljni istrživački pristup bavi se prikupljanjem spoznaja o nekom problemu koji nije
izravno primjenjiv niti praktično iskoristiv. Probiti takvog pristupa uglavnom su
spoznajne naravi. Primjenjenja se istraživanja bave problemima cije rješavanje donosi
neku neposrednu praktičnu korist. Ona se redovito nadovezuje i naslanjaju na temeljnu
znanost. Primjenjena i temeljna istraživanja dijele ste istraživačke "alate", i ne može se
govoriti o metodama koj iskljucivo koristi samo jedna od njih. Neke metode međutim
upravo su prilagođene praktičnim problemima,dok su druge nesto prikladnije za
temeljni istraživački pristup.

2. Nomotetska i idiografska istraživanja

Ciljevi nomotetskog istrazivackog pristupa sastoje se u uspostavljanje širokih

uopćavanja i zakona koji vrijede za populaciju u cjelini. Temelji se na ispitivanju
velikog broja ljudi i statistickoj obradi dobivenih odataka. Pokazatelji dobiveni na taj
nacin razmjerno dobro opisuju ispitivanu populaciju kao cjelinu, iako ne moraju biti
svojstvene svim ili čak većini pojedinaca. Zainteresiran poglavito za zajdnička obilješja
svih pripadnika ispitivane populacije, usmjerena na traženju sličnosti. Dok idiografski
pristup počiva na izučavanju pojedinca i naglašavanju njegove jedinstvenosti. Pogodan
ponajprije u kliničkim uvjetima.

3. Kvantitativna i kvalitativnna istraživanja

Kvantitativna istraživanja su ona koja pružaju brojčani opis istraživačke pojave,

redovito putem statističke analize i sažimanja izvornih podataka. Kvalitativna
istraživanja se ne oslanjaju na statističke zaključke već nude dublji ali posve
kvalitativan odnos nenumerički opis pojave koju istražuju te su osobitno pogodna za
idiografska istraživanja poput studije slučaja. Kvalitativna istraživanja često koriste
kao početni korak u upoznavanju i definiranju problema ili ndopuna kvantitativnih
istraživanja. Psihologijom izrazito dominira kvantitativni pristup , a kvalitativna
metodologija uglavnom se koristi kao njegova nadopuna.

ETIČKI PROBLEMI ISTRAŽIVANJA

Istraživač je dužan istraživanje provesti u skladu;

a) s vladajućim znan.standardima

b) ne čineći nažao ispitanicima

c) točno i iscrpno izvijestiti o dobivenim razultatima postujuci načelo navođenja izvora

d) preuzeti punu odgovornost za posljedice sto bi ih njegovi napisi mogli izazvati u

drustvu

Hrvatsko-psihološko društvo 1996. HPD

APA American Psychological Association (1992.)

►Temeljna etička načela:

1. Postivanje ljudskih prava i dostojanstva osobe

2. Kompetentnost

-svjesnost granica znanja i vlastite stručnosti

- sluziti se metodama i tehnikama za koje su kvalificirani

- stalno obrazovanje i trajne edukacije

3. Profesionalna i znanstvena odgovornost

-preuzimanje odgovornosti za svoj praktični i istraživački rad

4. Integritet znanosti i stuke

-posteno izvodenje istraživanja

-izbjegavanje netocne interpretacije podataka...

►Priprema istraživanja;

1. Priprema istraživanja

2. Znanstevna odgovornost

3. Dozvola ustanove

►Odgovornost prema ispitanicima

-iznjeti sve potankosti o istraživanju koje bi mogle utjecati na ispitanikovu spremnost

na suradnju

-pritom ne otkrivati svrhu istraživanja niti vrstu manipulacije, kako se ne bi ugrozila

valjanost istraživanja

-ispitanik odlucuje zeli li sudjelovati u istraživanju, i moze odustati u bilo kojem

trenutku bez posljedica
►Suglasnost ispitanika

-dobivanje suglasnosti sastoji se od; a)pružanja odogovarajućeg objašnjenja,

b)dobivanja pristanka, c)dobivanja pristanka zakonski nadležne osobe ili ustanove.

-obaviješteni pristanak ispitanika za sudjelovanje u ustraživanju

-obavijestiti ih o rizicima (neugodnost, povjerljivost podataka...)

►Upoznavanje sudionika s prirodom i ciljem istrazivanja

-po zavrstetku istraživanja sudionike je potrebno dodatno obavijestiti o prirodi i cilju

istraživanja, pogotovo ako su se u istraživanju koristile obmanom ispitanika kako bi se
porvjerile neke specifične pretpostavke

►Koristenje životinja u istrživanju

-komparativna psiho

-postupati humano

-preuzeti brigu o njima

-mjere uklanjanja neugodnih podražaja i bolesti

-izbjegavati stres,bol,deprivaciju...

►Obmana u psihologijskom istraživanju

-obmana je bit mnogih psiho.istraživanja

-psiholozi provode istraživanja koja ukljucuju obmanu samo u slučaju kako su ona
opravdana znanstvenom, obrazovnom ili primjenjenom vrijednoscu, i da jednako
učinkovita istraživanja bez uporabe obmane nisu izvediva.

-ne obmanjivati sudionike u vaznim aspektima istraživanja koji bi utjecali na njihovu

spremonost na sudjelovanje

-svaka obmana mora biti objasnjena ispitaniku sto prije,najbolje odmah po zavrsetku
sudjelovanja

Rizik ili omjer koristi odgovara na pitanje "je li doista vrijedno"?. Nema tocnog
matematickog odgovora za rizik, no clanovi IRB-a (Institutional Review Boards-
odobravanje psiho.istraživanja u svrhu zastite prava i dobrobiti ispitanika) se oslanjaju
na subjektivnu procjenu rizika i koristi na individualne ucesnike ili na drustvo
postavljajuci pitanje je li korist veca od rizika? Kada rizik nadilazi potencijalnu korist,
IRB tada ne odobrava istraživanje.
Minimalni rizik znaci da steta ili diskomfort (neudobnost) koju ispitanik može osjetiti u
istraživanju nije veca od nečega sto ne bi iskusili,cemu nisu izloženi u svakodnevnom
životu

►Izvještavanje o istraživanju

-tocno i precizno

-preuzimanje odgovornosti i zasluge za svoj rad

-ne objavljaivanje ranije objavljenih podataka kao izvornih

-uvid u pohranjene podatke

-citiranje literature

►Recenzije

-vrednovanje npr.tuđih radova,prijedloga projekata i sl

-podliježe anonimnosti

-povjerljivost podataka i autorska prava

►Faze znanstvenog istraživanja

Ciklus empirijskog istraživanja

Istrazivački proces sumniran kao petstupanjski slijed : 1.utvrđivanje problema (teorije -

induktivna i deduktivna metoda, hipoteza) , 2.dizajn/nacrt istraživanja (plan
istraživanja; unutarnja i vanjska valjanost, prirodni uvjeti (laboratorij - "artificijelnost"
neprirodan i umjeran, kontrola: izvan laboratorija - "prirodnost" ,tipicni pojednici u
realnim životnim situacijama) , stupanj kontrole), 3. mjera varijabli, 4.analiza podataka,
5.zaključak (iz) istraživanja

-pristrasnost gledanja unatrag

-pretjerana samnopouzdanost

-barnum efekt
-ustrajnost vjerovanja

Znanstveni pristup u psihologiji

-znanstvena metodologija - kako bi stekli znanje o ljudskom i životnjskom ponasanju

-razlikuje se od neznanstvenog (svakodnevnog) pristupa stjecanju znanja

-emprijiska,zahtijeva sustavno i kontrolirano opažanje

-kontrola se postiže manipulacijom nezavisne varijable

-zavisna varijabla je mjera ponasanja koja se koristi da bi se ispitao utjecaj nezavisnih

varijabli

-operacionalizacija varijabli

TEMELJNI ELEMENTI ISTRAŽIVAČKOG PROCESA

Istraživački proces počiva na nekoliko ključnih elemenata i odvija se u nekoliko

ključnih faza koje slijede jedna drugu, od pocetne zamisli do zaključnog izvještavanja.

Elementi zajednicki većini istraživanja su hipozeta i problem. Zapravo samo

kvalitativna istraživanja ne polaze od hipoteze niti se bave njihovim testiranjem. U svim
kvantitativnim istraživanjima važnost hipoteze je golema iako često podcjenjivana.

U psihologiji problemi se obično postavljaju u obliku pitanja kojim se propituje

(najčešće uzrocno-posljedicna) povezanost između dvije ili vise varijabli.

►Odlike istraživačkog problema su :

1. Relevantnost (teorijsko značenje) - da li je problem relevantan, odnosno nosi li

njegovo rješavanje ikakvu spoznajno-teorijsku ili praktičnu korist. Ako je problem
trivijalan ili besmislen, nije ga vrijedno istraživati.

2. Nedovoljna istraženost ili proturječnost nalaza

3. Provjerljivost - tek posto istraživač temeljito prouči on sto je o problemu ranije

izrečeno i napisano, može zaključiti je li i nadalje vrijedan provjere i istraživanja.
Problem koje se ne moze istražiti na empirijski nacin, nema znanstvenu vrijednost.
4. Preciznost (specifičnost) - problem pojedinačnog istraživanja mora uza sve
prethodno rečeno biti precizan i dovoljno specifičan, jer ćemo na općenit problem
rijetko kad biti u prilici potpuno odgovoriti.

Problem je jedan od ključnih elemenata istraživačkog procesa i ako je on krivo

postavljen cijelo se istraživanje dovodi u pitanje.

►Izvori istraživačkih ideja dijeli se na :

1. Teorijski motivirani problemi : a) Testiranje teorije - najčešći je izvor istraživačkih

problema. Pristup testiranju teorije najčešće se odvija u tri koraka: upoznavanje s
teorijom, proucavanjem istraživačkih radova koji su se bavili testiranjem teorije i
uočavanjem implikacija i izvoda koje valja ispitivati. b) Nova otkrića i slučajni i
sretni(usputni) nalazi

2. Metodološki motivirani problemi : a) Nedostaci ranijih istraživanja, b) Ponavljanje

studije/ istraživanja - nuzno i znanstveno opravdano, ponavljanjem nalazi dobivaju na
težini i uvjerljivosti. c) Novine u metodologiji ili mjernim instrumentima - stalan izvor
istraživačkih problema.

Hipoteza
Razmišljamo li o problemu kao propitivanju povezanosti između dviju varijabli,
hipoteza predstavlja naše previđanje o tome koliko je snažna i kakvog je smjera ta
povezanost. Hipoteze, dakako mogu biti i mnogo preciznije, izražene kao odeđene
matematičke funkcije. Hipoteza ima iznimno vaznu ulogu u izgradnji teorije.

Hipoteza bi morala ispunjavati sljedeće uvijete;

1. Biti primjerena problemu - mora odgovarati na postavljeni problem

2. Biti jasna i nedvosmislena, postavljena na način koji dopusta opovrgavanje - mora

biti precizna i se smije davati vise razlicitih mogucnosti

3. Biti najjednostavniji mogući odgovor na problem - Načelo parsimonije odnosno

znanstvene jednostavnosti vrijedi i za hipotezu, ona mora sadržavati samo elemente
nužne za objasnjenje

4. Biti provjerljiva - hipotezu koju je moguće provjeriti ali ju nije moguće odbaciti nije
primjerena znan.radu. Ako se ne može iskustveno provjeriti ne pripada znanosti.

5. Biti razložna i vjerovatna prije same provjere - mora zvučati uvjerljivo i biti
utemeljena na razložnim pretpostavkama već i prije samog istraživanja
Hipoteza postavljena u niječnom obliku naziva se nul-hipoteza i uobičajena je u
psihologijskoj praksi. Naziv nul-hipoteza potječe od toga sto takva hipoteza
pretpostavlja nultu razliku među skupinama. Uveo je Fisher 1925.

PISANJE ZNANSTVENOG RADA I ISTRAŽIVAČKOG IZVJEŠTAJA

Pisanje izvještaja ili znanstvenog rada zahtijeva:

1.dobro vladanje jezikom i pismeno izražavanje

2.poznavanje svrhe rada i publike kojoj se obraća

3. stručna kompetencija i poznavanje metodologije

Struktura znan.izvještaja;

1. Naslovna strana - mora sadržavati ime i prezime autora, instituciju u kojoj su

zaposleni i naslov rada. Sam naslov na sažet način iznosi temeljnu ideju rada.

2. Sažetak

3. Uvod - uvodom se postižu tri osnovne zadaće : upoznavanje citatelja s problemom,

obrazlaganje problema u konteksu teorije i dosadasnjih istraživanja, opis pristupa
problemu,iznosenje hipoteze i teorijskih ocekivanja. Njime se obrazaleže autorov izbor
problema i teorijsko značenje istraživanja.

4. Problem - u znan.radovima najčešće nije potrebno zasebno izlagati probem jer je on

naznačen u uvodnom dijelu.

5. Metoda - sve potankosti o tome kako je istraživanje provodeno

a) postupak - od pocetka do kraja opisuje proceduru obavljenu u istraživanju

b) nacrt - info o nacrtu sadržane su u opisu postupka

c) pribor - sadrži podatke o korištenoj aparaturi

d) mjerenje (instrumenti)

e) ispitanici (sudionici) - iznjeti podatke koliko je ukupno ispitanika sudjelovalo u

istraživanju i tko su oni bili s obzirom na socio-dem,spolne i dobne karak.

6. Rezultati - u određenoj mjeri trebaju odgovarati na probleme postavljene u uvodnom

dijelu. Sadrzi svrhu upotrebljene statistike analize, podatke deskriptivne statistike,
naznake i upozorenja na ključne nalaze istraživanja, podatke inferencijalne statistike
ako su koristeni, zakljucke koje slijede neposredno iz stat.analiza,ali ne i njihove sire
implikacije.
7. Rasprava (diskusija) - rezultate misaono proanalizirati,procijeniti i pokusati
protumaciti protumaciti njihove implikacije, i iz njih izvuci zakljucke

8. Zaključak - sadrži ono sto jasno i nedvosmisleno proizlazi iz rezultata

9. Literatura

Recenzije su vrednovanje na temelju kojeg se donosi odluka o tome hoce li rad u

konačnici biti objavljen ili odbacen. Duznost recenzanata je da donesu sud o
objavljivanju nekog rada,temeljito obrazlože vlastito misljenje, ponude korisne
preporuke autorima prihvatljivih radova kako da ih preprave i ucine boljim, da
razvrstaju rad smještajući ga u jedan od ponuđenih kategorija.