<

Kvantitativne metode istraivanja u socijalnom radu >

HIPOTEZE ISTRAIVANJA
Postavljeni problemi istraivanja su zapravo neodgovorena pitanja. Njima su u istraivanju pridruene
pretpostavke o tome kako bi se na njih moglo odgovoriti. A mogui odgovori na probleme nazivaju se
hipoteze.
Bez odgovarajue hipoteze rezultati e biti lieni objanjenja zato su ba dobiveni rezultati onakvi
kakvi su dobiveni.
Hipoteze

Utvrene tvrdnje, pretpostavke, provizorna tumaenja odnosa izmeu iskustvenih

Najvanije sredstvo kojim se usmjerava proces izgradnje teorije
Teorija u pravilu posjeduje vei stupanj dokazanosti i veu obuhvatnost od hipoteze
Temeljna zadaa hipoteze je usmjeravanje istraivanja

HIPOTEZA je pretpostavka o moguim ishodima istraivanja.

Svaka hipoteza treba ispunjavati sljedee uvjet:
1. Treba biti primjerena problemu mora odgovarati na postavljeni problem
2. Treba biti jasna i nedvosmislena, postavljena na nain koji omoguuje opovrgavanje - mora
biti dovoljno precizna i ne smije doputati istovremeno vie mogunosti
3. Treba biti najjednostavniji mogui odgovor na problem treba sadravati samo nune
elemente za objanjenje, a to se zove naelo parsimonije.
4. Treba biti provjerljiva na nain da ju je mogue odbaciti takva hipoteza nam pomae u
razumijevanju svijeta
5. Treba biti razloena i vjerojatna prije same provjere prije samog istraivanja mora biti
ostvariva, mogua
NUL HIPOTEZA (nedirektivna) hipoteza postavljena u nijenom obliku.
Pretpostavlja nultu razliku meu skupinama. Smanjuje mogunost pristranosti koju vodi
istraivaeva elja za potvrivanjem postavljene hipoteze. Provjerljiva je statistikim tekstovima.
AFIRMATIVNA HIPOTEZA (direktivna) hipoteza postavljena u potvrdnom obliku.
Direktivna je jer jasno naglaava istraivaeva oekivanja.
Valja uvijek poi od nulte hipoteze, ali ono to se najee eli provjeriti jeste direktivna hipoteza koja
se nadovezuje na izvode teorije.
KONSTRUKTI
Konstrukti su pojave koje nisu podlone izravnom opaanju ve o njima sudimo neizravno na temelju
razliitih pokazatelja. Konstrukti su poseban oblik pojmova koji zahtijevaju mnogo vei stupanj
zakljuivanja jer obuhvaaju objekte koji su sami po sebi apstraktni.
1

Ukoliko je neka pojava apstraktna i skrivena opaanju, to je blia pojmu konstrukta. Drutvene
znanosti se uglavnom bave konstruktima.
Prema stupnju u kojem doputaju operacionalizaciju konstrukte dijelimo na:
1. Posredujue (intervenirajue) varijable objanjenja koja se umeu umjesto nepoznatih
dijelova spoznaje.
2. Hipotetiki konstrukti objanjenja koja imaju status pojmovnih opisa ili definicija elemenata
spoznavanog fenomena
Hipotetiki konstrukti korisniji su u poetnim istraivanjima kada je usmjeravanje daljnjeg toka
vanije od preciznosti nalaza. Za empirijsku provjeru potrebno je odrediti preko kojih indikatora se
konstrukt moe mjeriti i tko su nositelji indikatora.
MJERNE SKALE
Mjerenja se mogu podijeliti na kvalitativna i kvantitativna.
Kvalitativna mjerenja - odreuju stanje, pojavnosti, kvalitetu u kojoj se mjerno svojstvo pojavljuje
Kvantitativna mjerenja - odreuju koliinu svojstva koje entitet nosi.
Proces mjerenja za ishod ima brojani iskaz koliine svojstva koje je mjereno.
Stevense (1954.) daje tipologiju mjerne skale:
1. NOMINALNA SKALA kvalitativna svakom se entitetu pripisuje jedan atribut (broj ulica,
studijska grupa...)
2. ORDINALNA SKALA kvantitativna - nastaje usporedbom entiteta u relacijama
vie manje svojstva, rezultira redoslijedom entiteta.
- Skala rangova
- Nepoznat rezultat, samo rang, vei manji
Neparametrijska statistika na nominalnoj i ordinalnoj skali
3. INTERVALNA SKALA kvantitativna utvruje se koliina svojstava, ne ukljuuje odreenje
kada svojstva nema pa se na mogu uspostavljati omjeri, dakle nema apsolutnu nulu (npr.
temperatura)
4. OMJERNA SKALA kvantitativna utvruje se koliina svojstva u relativnim odnosima,
ukljuuje odreenje kada svojstva nema pa se mogu uspostavljati omjeri. Poznata apsolutna
nula i poloaj rezultata.
Kvantitativna mjerenja moemo podijeliti na: direktna i indirektna
Direktna mjerenja u kojima se koliina svojstava utvruje istovrsnom mjernom jedinicom kakvo je i
svojstvo koje mjerimo, tj svojstvo mjerenja je direktno dostupno.
Indirektna mjerenja u kojima se koliina utvruje mjernom jedinicom koja nije istovrsna s mjernim
svojstvom.

Prema tome svojstvo nije direktno dostupno opaanju ve se mjeri preko manifestacija za koje smo
utvrdili da su povezane sa mjernim svojstvima.

Varijable
Varijable su kvantitativna ili kvalitativna svojstva (obiljeja) fenomena koji su predmet
istraivanja.
Varijable su svojstvo ispitanika koje moe poprimiti bilo koju vrijednost.
Po svojoj prirodi i metrijskoj definiciji mogu biti kvantitativne ili kvalitativne.
Kvantitativne varijable su svojstvo (obiljeja) istraivanog fenomena kojima se moe odrediti koliina
ili intenzitet i eventualno smjer na nekoj mjernoj ljestvici. Iskazuje se brojanim simbolima.
Kvalitativne varijable su svojstva fenomena kojima se moe odrediti razliit modalitet u pojavljivanju
i koji se iskazuje atributima.
Ovisno o formulaciji istraivaeva upita kojima se fenomeni i njihova svojstva stavljaju u specifian
odnos u istraivanju mogu se razlikovati zavisne i nezavisne varijable.
Zavisne varijable su obiljeja fenomena ili o ijim se stanjima ili promjenama u istraivanju eli neto
spoznati.
Nezavisne varijable su obiljeja uz pomo kojih se opisuju ili klasificiraju zavisne varijable ili se
prouava priroda njihovog odnosa sa zavisnim varijablama.
Kada je rije o odnosima izmeu zavisnih i nezavisnih varijabli valja istai da se u mnogim
istraivanjima fokus stavlja na utvrivanje jednostavne povezanosti (korelacije) izmeu razliitih
obiljeja (ne) zavisnih varijabli. Tek kada se otkriju vrste i stabilne povezanosti, u daljnjim
istraivanjima fokus se moe usmjeriti na otkrivanje uzrono-posljedine (kauzalne) povezanosti
izmeu varijabli.

Pristupi i tehnike kvantitativnih istraivanja

Obiljeje
Istraivake metode
Mogunost
generalizacije
rezultata
Ispitanici i
uloga ispitanika

Uloga istraivaa
Podaci i obrada podataka

Naelo valjanosti
Primarni doprinos

Kvantitativna istraivanja
Korelacijska istraivanja, eksperiment
Utvrivanje univerzalnih zakona
Veliki broj ispitanika kako bi se rezultati mogli
generalizirati,
Objekti istraivanja na kojima se testiraju hipoteze,
odnosno njihova uloga nije da pomau razumijevanju
rezultata
Nastoji se smanjiti ili eliminirati utjecaj istraivaa
Rezultati na standardiziranim upitnicima brojano
izraeni,
Statistika analiza, opisna, inferencijalna
Unutarnja, vanjska, konstruktna
Vee razumijevanje istraivane pojave do koje se
3

dolazi provjerom teorije

Postupak u znanstvenim istraivanjima

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Formiranje hipoteze i identificiranje problema

Planiranje eksperimenta
Provoenje eksperimenta
Testiranje hipoteze (dobivanje rezultata)
Rezultati (obrada i interpretacija)
Objavljivanje rezultata

Znanstvena metoda je proces kojim se znanstvenici nastoje izgraditi tono prikazivanje prirode.

Znanstvenom metodom tei se smanjivanju utjecaja pristranosti ili bilo kojih drugih faktora koji imaju
efekte na prouavani fenomen.
Ako se eksperimentima potvrdi hipoteza moe se smatrati teorijom ili zakonom prirode. Ukoliko
eksperiment ne potvrdi hipotezu, ona mora biti odbijena ili se mora mijenjati.

Uzrono posljedina veze

Eksperiment je istraivaka metoda kojom se u strogo kontroliranim uvjetima opaaju efekti
nezavisnih varijabli na zavisnu
Eksperiment je jedina metoda kojom se mogu utvrditi uzrono posljedine veze.

Korelacija (povezanost)
Povezanost - ako porast vrijednosti jedne varijable prati porast ili pad vrijednosti u drugoj varijabli.
Koristimo najee Pearsonov koeficijent korelacije (r) koji moe imati vrijednost od -1 do 1.

Razlike izmeu rezultata

T-test se koristi za testiranje razlika izmeu dviju skupina rezultata.
T-test za zavisne uzorke razlika izmeu pojedinanih rezultata u dva mjerenja (ispitivanja)
T-test za nezavisne uzorke razlika izmeu aritmetikih sredina dvaju skupina.
Zavisni uzorak isti ispitanici u vie mjerenja, Nezavisni uzorak razliite grupe ispitanika.
T-test se moe raunati ako su rezultati kvantitativni i normalna distribucija rezultata.
Hi- kvadrat tekst ako su rezultati kvalitativni (nominalan skala) ili distribucija nije normalna. Ako
elimo utvrditi dali dobivene frekvencije odstupaju od frekvencija koje smo oekivali odreenom
hipotezom.

P<0,05 razlika / povezanost statistiki znaajna

4

p> 0,05 razlika / povezanost nije statistiki znaajna

0,05 znai da je vjerojatnost da smo pogrijeili pri zakljuku 5%
Aritmetika sredina srednja vrijednost (prosjean rezultat) u nizu rezultata

TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA

Neeksperimentalne metode mogu, prije svega, posluiti kao izvor poetnih podataka i temelj za
izvoenje hipoteza koje bi se poslije provjeravale eksperimentom
Veina psihologijskih istraivanja odvija se neeksperimentalnim metodama.
U eksperimentalnom nacrtu istraiva je u mogunosti upravljati jednom ili veim brojem nezavisnih
varijabli, uz istodobnu kontrolu drugih vanjskih imbenika kako bi provjerio utjecaj nezavisnih
varijabli na neko ponaanje.
Manipulacija nezavisnim varijablama i kontrola uvjeta osnovne su odrednice eksperimentalnog nacrta.
U neeksperimentalnim metodama istraiva nije u mogunosti manipulirati nezavisnim varijablama
niti u potpunosti kontrolirati uvijete mjerenja. Ta istraivanja ne omoguuju jasnu izolaciju varijabli
koje smatramo uzrocima niti doputaju uzrono-posljedine zakljuke.
Tehnike prikupljanja podataka su:
1. Anketno istraivanje
2. Korelacijsko istraivanje
3. Opaanje
Anketno istraivanje
Anketno istraivanje je poseban oblik ne-eksperimentalnog istraivanja koje kao osnovni izvor
podataka koristi osobni iskaz o miljenju, uvjerenjima, stavovima i ponaanjima.
Iskaz je pribavljen odgovarajuim standardiziranim nizom pitanja koja su unaprijed definirana.
Anketa je neizravna mjera ponaanja jer se o njoj sudi na temelju odgovora to ih daju ispitanici, a ne
izravno promatranjem (kao kod opaanja). Ipak ona se moe smatrati izravnijom d opaanja jer se u
njoj osobe izjanjavaju o svojim miljenjima, osjeajima, uvjerenjima, pa o njima ne trebamo
zakljuivati na temelju nekih vanjskih manifestacija.
Postoje tri temeljna svojstva prema kojima se anketa razlikuje od ostalih istraivakih metoda (Fowler)
:
1. Svrha istraivanja je prikupljanje statistikih podataka koji opisuju neki aspekt prouavane
pojave
2. Osnovno naelo pribavljanja podataka su pitanja upuena sudionicima
3. Podaci se prikupljaju samo na uzorku (ogranienom dijelu populacije)
Anketa u drutvenim istraivanjima dvije najee svrhe u koje se koristi:
5

1. Ispitivanje rasprostranjenosti neke pojave (npr. nezaposlenosti) ili uestalost nekog ponaanje
(npr. alkoholizam)
2. Pruanje procjene miljenja ili raspoloenja populacije i nekom vanom drutvenom pitanju
Podjela anketnog istraivanja (s obzirom na vrste podataka koji se prikupljaju)
etiri vrste podataka koji su nam najvaniji u anketnom upitniku za rasvjetljivanje neke pojave i o
kojima ovisi vrsta anketnog istraivanja:
1.
2.
3.
4.

Demografska obiljeja
Drutveno ili fiziko okruenje
Ponaanje
Miljenje i stavovi

Planiranje anketnog istraivanja je prvi korak u anketnom istraivanju. A elementi na kojima poiva
su:
Ciljevi i problemi
Potrebna preciznost rezultata, odnosno prihvatljiva razina greke
Raspoloivo vrijeme i sredstva
O ovim elementima ovisi nain izrade upitnika, izbor tehnike prikupljanja podataka, te metodama
uzorkovanja.

Uzorkovanje
Uzorkovanje nastoji rijeiti pitanja nepristranosti i reprezentativnosti uzorka, te pitanje vanjske
valjanosti koje podrazumijeva provoenje istraivanja na uzorku koji doputa kasnija uopavanja na
iru populaciju.
Valjanost najvie ugroava smanjenom reprezentativnou kod anketnog upitnika.
Populacija ira zajednica ije miljenje nastojimo procijeniti.
Uzorak podskup ili dio populacije izdvojen s ciljem njegova istraivanja i prouavanja.
Koraci postupka uzorkovanja:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Utvrivanje ciljane populacije

Utvrivanje okvira uzorkovanja
Izbor metode uzorkovanja
Odreivanje potrebne veliine uzorka
Uzorkovanje
Odluka o ponderiranju i procjena utjecaja odbijanja

Probabilistiki uzorci:
1.
2.
3.
4.
5.

Jednostavni sluajni uzorak

Sluajni sustavni uzorak
Stratificirani uzorak
Uzorak klastera (skupine)
Stupnjeviti (vieetapni) uzorak
6

6. Zonski uzorak
Jednostavni sluajni uzorak je onaj u kojem svi populacijski elementi (osobe) imaju jednaku
vrijednost odabira, lanovi iz populacije (svi su sadrani u popisu ili nazoni prilikom izbora) biraju
se po sluaju sve dok se ne ostvari unaprijed zacrtan broj.
Prednost: lakoa kojom se obavlja izbor i mogunost primjene standardiziranih postupaka
izraunavanja greke takvog uzorka.
Nedostatak: zahtjeva popis cjelokupne populacije, nepraktinost pri provoenju usmene ankete jer se
trai od anketara da neprestano putuje.
Sluajni sustavni uzorak je tehnika koja se sastoji od izabiranja svakog n-tog ispitanika s popisa, pri
emu je interval izmeu dva susjedna ispitanika konstantan (npr. svaki 20-ti ).
Stratificirani uzorak prije samog poetka cijela se populacija razdjeljuje po slojevima (skupine strate). Nakon toga se svaki lan populacije, na temelju svojih odlika razvrstava u samo jedan sloj. Te
se nakon toga pristupa jednostavnom sluajnom ili nekoj drugoj tehnici uzorkovanja unutar svakog
sloja
Uzorak klastera (skupine) ovdje jedinica uzorka nisu pojedinci ve skupovi (grozdovi) elemenata.
Kod ovog uzorka sluajno se biraju skupine unutar kojih se potom ispituju SVI lanovi (npr. svi
sedmai u BiH).
Uzorkovanje se u ovom sluaju moe provesti na klasterima jednake (rijetko) i razliite veliine.
Stupnjeviti uzorak je kad se uzorkovanja obavlja u vie etapa (sela, gradovi, ulice, kuanstva...). svaki
korak pri izboru temelji se na probabilistikim naelima (naelo vjerojatnosti), a osobito je vana prva
razina uzorkovanja.
Prednosti: kompromis izmeu zahtjeva za preciznou i niskom cijenom, praktinost i uinkovitost.
Nedostatak: neto manja preciznost od jednostavnog sluajnog i stratificiranog uzorka.
Zonski uzorak je poseban oblik stupnjevitog naina odabira jedinica
Temeljna razlika u odnosu na vieetapni uzorak popis uzorkovanja nije popis ve zemljovid (iako se
na temelju njega mogu odrediti granice klastera). Pri tome treba voditi rauna o brzim promjenama
(posebno u gradskim etvrtima) koji mogu utjecati na veliinu klastera (npr. nadogradnja, ruenje i
slino).

Veliina uzorka (vrijedi samo za jednostavni sluajni uzorak)

------- povezano sa smanjenjem ukupne greke procjene, ali ne postoji ope pravilo o tome koliko bi
neki uzorak trebao brojiti ispitanika
------- problem poveanjem uzorka rastu i trokovi i vrijeme izvedbe istraivanja
7

Dvije temeljne psihometrijske odlike koje odreuju vrijednost anketnog istraivanja:

I.

Valjanost korespondencija izmeu stvarnosti i slike stvarnosti koju dobivamo primjenom

upitnika (mjerimo li ono to mislimo da mjerimo).

II.

Pouzdanost dosljednost ispitanikovih odgovora pri istovjetnim ili slinim pitanjima

Odgovor koji nije pouzdan ne moe biti valjan, odgovor moe biti pouzdan iako nije valjan. Teko je
postaviti granicu izmeu pouzdanosti i valjanosti pa se oni sagledavaju u cjelini.
Obiljeja dobrog anketnog upitnika:
Onaj kod kojeg postoji visoko slaganje izmeu dobivenog odgovora i predmeta mjerenja
Onaj u kojemu postoji dosljednost prikupljenih podataka u razliitim usporedivim situacijama
Pitanja u anketnim upitnicima:
Trebaju potaknuti ispitanika na odgovarajuu reakciju, iznoenje vlastitog miljenja.
Veina anketnih pitanja bave se injenicama ili miljenjima, dok se malo njih odnosi na znanje
ili razliite dispozicije (vrijednosti, linost, motivacija....)
Osnovni izvori greaka anketnog upitnika
1. Poveanje nesustavnog varijabiliteta (smanjenje pouzdanosti)
1.1 Nain postavljanja pitanja, najei izvor nepouzdanosti, greka sve ono to ini i poveava
nesustavnu varijancu pri emu se razlike u odgovorima odraavaju razlike u nainu
razumijevanja pitanja, a ne u samim odgovorima.
a) Vie pitanja u jednom--ispitanik nije u mogunosti iskazati svoje pravo miljenje,pa cesto
odbija odg,odg samo na jedno pitanje ili pak daje nasumini odg,a prikupljeni rez nisu
vjerodostojni
b) Vieznana i nejasna pitanja-najea greka je zbog uporabe rijei koje nemaju jedno i
jedinstveno znaenje,ve se mogu tumaiti na razliite naine
c) Uravnoteenost pitanja- znatan broj istraivaa vjeruje da su pitanja postavljena jednostrano, u
stanovitoj mjeri pristrana jer favoriziraju potvrdan tip odgovora
d) Izbor rijei i formulacija pitanja-nain konanog oblikovanja pitanja, kao i izbor rijei imaju
velikog utjecaja na dobivene odgovore. Istraiva bi se trebao rukovoditi naelima vee
razumljivosti i kratkoe pitanja. Pitanje koje zadani smisao izrue na najsaetiji nain redovito
je najbolje.
e) Naglasak i navoenje u pitanjima- Pitanja koja treba izbjegavati u anketi su ona koja svojim
sadrajem navode ispitanika na odreeni odgovor. Ponekad i jedna rije koja naglaava
odreeni aspekt pitanja moe izazvati sasvim razliite reakcije od onih koje bi izazvalo
uobiajeno pitanje ili naglasak na drugom mjestu.
f) Otvorena i zatvorena pitanja- zatvorena:sadre odreeni broj ponuenih odg, -otvorena:nema
unaprijed smiljenih odgovora ve ispitanik na njih odgovara proizvoljno.
g) Ukljuivanje odgovora NE ZNAM u nekim situacijama velik broj ispitanika nema
odreenog miljenja o odreenoj tematici koja se ispituje. Odgovori na neprimjereno
postavljeno pitanje ne moraju odraavati istinsko miljenje populacije. Nasumino odgovaranje
koje je prisutno u pitanjima to ne nude mogunost ne-izraavanja stava, poveava nesustavnu
varijancu, smanjuje pouzdanost mjera i time jasno utjee na smanjivanje koleracije.
1.2 Nepostojanje stava
8

- posljedice nemogunosti ne-izraavanja stava-nasumino odgovaranje

1.3 Redoslijed pitanja
-uinak redoslijeda pitanja prisutan je u sluaju kad se vie pitanja bavi istim ili bliskim
problemima.
- predstavlja prijetnju pouzdanosti i problem vezan za prohodnost ankete, kao i nain da se
smanje odbijanja tijekom anketiranja.
Osjetljiva pitanja se postavljaju na kraju.
Tri najea naina anketiranja:
1. potanskom anketom
2. izravnim kontaktom (lice u lice)
3. telefonsko anketiranje
+ anketiranje putem e-maila, telefaksa...
KORELACIJSKO ISTRAIVANJE
Cilj utvrditi odreenu povezanost meu varijablama.
Eksperimantalna - povezuje uinke nezavisne varijable s promjenama u zavisnoj, pristup
odstranjuje ili kontrolira osobne razlike kako bi provjerio utjee li neka situacijska odrednica na
ponaanje. Poivaju na + - testovima i analizi varijance.

Korelacijska- ispitivanje meuljudskih razlika, ne luei nezavisnu varijablu od zavisne

varijable,pristup prouava osobne razlike meu pojedincima ili drugim entitetima. Poivaju na
Pearsonovu koeficijentu korelacije (r).
Osnovne znaajke korelacijskog istraivanja
Cilj korelacijskog istraivanja je utvrivanje povezanosti izmeu razliitih varijabli znaajnih za
izuavani problem.
Istraivai se ne slue manipulacijom, ve prouavaju veze meu pojavama u njihovom prirodnom
javljanju. Omogueno je predvianje varijabli na temelju drugih i ostvaruju dva vana cilja: opisivanje
i predvianje.

Tumaenje nalaza korelacijskog istraivanja

Korelacijsko istraivanje je snana i ekonomina istraivaka metoda. Ono omoguuje da se uz
razmjerno mali utroak vremena i novca utvrdi povezanost velikog broja varijabli koja potom moe
sluiti kao osnova za predvianje buduih dogaaja. Ovo je izvrsna nadopuna eksperimentalne metode
jer problemu pristupa ekstenzivno to omoguuje generiranje brojnih hipoteza.
Korelacija i uzronost

Nema potpune kontrole uvjeta ne mogu se donositi uzrono-posljedini zakljuci.

Ako
utvrdimo povezanost meu Z varijablama to moe biti: jer X utvruje Y i jer Y utvruje X. Trea
varijabla Z uzrokuje X iY.
Nijedna od navedenih mogunosti ne moe se iskljuiti u korelacijskom istraivanju.
Prve dvije opcije zadiru u podruje smjera povezanosti no korelacija samo po sebi ne doputa
zakljuak o smjeru povezanosti.
No vea prepreka korelacijskom istraivanju je uzrono-posljedino zakljuivanje. To je tzv. problem
tree varijable odnosno korelacija izmeu dvije varijable moe biti posljedica utjecaja neke tree
varijable na njih dvije.
Vremenska dimenzija korelacijskog nacrta
Kada se istraiva odlui za metodu korelacijskog ili anketnog istraivanja, njemu na raspolaganju
stoji vie mogunosti provedbe tog istraivanja.
Moe procijeniti je li mu pogoduje jednokratno ili viekratno istraivanje na istim ili razliitim
ispitanicima. Svaka od tehnika provedbe istraivanja posjeduje odreene prednosti i nedostatke o
kojima valja razmisliti u kontekstu konkretnog istraivanja i predmeta prouavanja.
Nacrt istraivanja je plan o nainu izvoenja istraivanja koji mora biti prilagoen problemu. Tri su
opa nacrta:
1. Jednokratno
2. uzastopno istraivanje na nezavisnim uzorcima
3.

longitudinalno istraivanje.

1. Jednokratno istraivanje - nacrt popreenog presjeka

Jednokratno istraivanje je najuobiajeniji nacrt koji slui za opis i predvianje. Iz populacije se
jednokratno bira uzorak i jednokratno na njemu prikupljaju podaci. Na svakom se ispitaniku
ispitivanje provodi samo jednom.
Period prikupljanja informacija nije nuno kratak niti je nuan jedan uzorak.
Primjer jest istraivanje uzimanja alkohola i marihuane meu amerikom mladei. Populaciju su inili
svi tinejderi ali su se izmeu njih formirale grupe zbog oekivanja razlika u spolu, rasi, vjeri,
socijalnom statusu.
Ovakav nacrt se naziva jo i nacrt poprenog presjeka.

2. Uzastopna istraivanja na nezavisnim uzorcima

Uzastopna istraivanja na nezavisnim uzorcima ili ispitanicima sastoje se od niza jednokratnih
istraivanja u kojem se ista pitanja postavljaju svakom sljedeem nizu ispitanika kroz vrijeme.
Nizovi su reprezentativni i izabrani istim postupkom. Najee se koriste za procjenu promjena
stavova ili ponaanja kroz vrijeme i odreivanja efekata nekih dogaaja koji se prirodno javljaju.
10

Primjer je istraivanje u Americi koje je proveo Combel. Koristio je seriju anketa s ciljem ispitivanja
osjeaja zadovoljstva u periodu od 20.g. Svakih 5 godina je intervjuirao oko 1000 ispitanika
identinim anketama.
3. Rotacijski panel nacrt
Nacrt u kojem se ponovljeno prikupljaju podaci na uzorku osoba koje postupno bivaju zamijenjene
drugim usporedivim uzorkom. Rotacija se odvija na nain da je novi uzorak uvijek sastavljen od
dijela starijih i dijela novih ispitanika.
Ovaj postupak moe pruiti bolji uvid u kratkorone promjene. A osim toga ublaava i problem
velikog osipanja koji ugroava valjanost longitudinalnog nacrta. Rotacijski panel nacrt omoguuje
otkrivanje pristranosti i pogreaka do kojih dovode longitudinalna istraivanja.
4. Longitudinalna panel istraivanja
Razlikuju se od prethodnog nacrta istraivanja po istim uzorcima ispitanika koji se intervjuiraju
vie puta u odreenom vremenskom periodu zavisni uzorci.
Prednost je u tome da istraiva moe odrediti smjer, stupanj i razloge promjena individualnih
odgovora to omoguuje zakljuivanje o promjenama ponaanja i stavova.
Smatra se najboljim nacrtom za procjenu efekata nekog dogaaja ili eksperimentalne situacije.
Problem nekompatibilnosti uzoraka ne postoji jer uvijek ispitujemo iste uzorke.
Problemi longitudinalnog istraivanja
Teko je dobiti uzorak ispitanika koji e biti reprezentativan, a koji e voljno sudjelovati u
dugotrajnom istraivanju.
ak i kada su uvjeti ispunjeni javljaju se odreeni problemi. Mortalitet ispitanika je najozbiljniji
problem jer uzorak e biti kompatibilan samo ako u svakom testiranju sudjeluju svi njegovi
elementi. Ipak mogue je odrediti je li krajnji uzorak kompatibilan prvom jer znamo njihove
karakteristike.
Iste ispitanike testiramo vie puta koristei ista pitanja i iste mjerne instrumente pa oni mogu
nastojati biti konzistentniji i dosljedniji u svojim iskazima to onemoguuje otkrivanje promjene.
Prvotni (inicijalni) intervju moe ispitanike uiniti osjetljivijim na pitanja koja se istrauju ili pak
manje osjetljivim nego bi inae bili na manipulaciju istraivanja. To se naziva reaktivnom mjerom.

KVANTITATIVNO OPAANJE
Kvantitativno opaanje je ne eksperimentalna metoda prikupljanja podataka u istraivanju.
Opaanje je metoda kojom se planski i sustavno obavlja promatranje izdvojenog aspekta
ponaanja i biljei ono to opaamo.

11

Laiko opaanje - prigodno i nesustavno - opaai su nesvjesni osobnih pristranosti i situacijskih

utjecaja koji iskrivljuju opaanje.
Znanstveno opaanje

Sustavno i objektivno

Obavlja se u jasno odreenim uvjetima

Rezultati se pomno biljee prema unaprijed utvrenim pravilima

Jedino tako opaanje moe pruiti upotrebljive podatke o ponaanju i onomu to mu prethodi

U najveem broju sluajeva metoda slijedi:

1. Istraiva (obavlja izbor ponaanja koje opaa moe se izabrati prije tijekom i nakon opaanja.)

ako eli promatrati ponaanja koja se neto rjee ili tee pojavljuju u prirodnim uvjetima ili su
manje dostupna opaanju moe namjerno izazvati ta ponaanja ili se njihovo pojavljivanje
moe olakati manjim intervencijama u okruju, vano da te intervencije ne narue prirodnost
cjelokupne situacije.
2. Kodiranje podvoenje pojedinanih anketa u ire i openitije kategorije bliske pojmovnim

kategorijama. Provodi se kako bi iz velikog mnotva razliitih reakcija mogli razabrati neku
psihiku pojavu ili zakonitost ponaanja.
Prednost metode opaanja
1. Izravnost ili neposrednost ( glavna prednost)
2. Vea prirodnost uvjeta u kojima se odvija ponaanje
3. Mogunost opisa ponaanja neke osobe u njenom prirodnom okruenju i mogunost uoavanja
meuovisnosti ponaanja i razliitih situacijskih odrednica
4. Pogodno za ispitanike nesklone suradnji ili one koji nisu u mogunosti da surauju npr. mala
djeca, psihiki bolesnici
Nedostaci metode opaanja
1. Redukcija stvarnosti
2. Snalaenje u sloenoj zbilji s kojom se suoavamo rabei metodu opaanja
3. Miljenje ne moemo opaati
4. Predugo trajanje
PODJELA METODA OPAANJA prema naelima
1. Naelo obzirom na opseg u kojim istraiva utjee na uvjete ili se sam uplee u situaciju.
12

a) Opaanje s ukljuivanjem
b) Opaanje bez ukljuivanja

2. Naelo s obzirom na nain biljeenja opaanog ponaanja

a) Opaanje koje obuhvaa cjelokupno ponaanje
b) Opaanje izdvojene jedinice cjelokupnog ponaanja
3. S obzirom na stupanj strukturiranosti:

Strukturalno opaanje

Nestrukturalno opaanje opisuje ponaanje onako kako se dogaa bez prethodnog izbora

PRIPREMA kvantitativnog opaanja - dvije osnovne radnje:

1) definiranje ponaanja
2) uzrokovanje
Definiranje ponaanja
Prije poetka istraivanja potrebno je jasno odrediti predmet opaanja , odreuje se koja e se
ponaanja opaati, u kojim situacijama i na koji nain to ovisi o prirodi istraivanja problema
postavljenim hipotezama, istraivakom pristupu te teorijskom okviru unutar kojeg se trai
objanjenja.
Jedinice ponaanja valja operativno definirati. Pokazatelji koji govore o izuavanom ponaanju moraju
biti jednoznani i lieni subjektivne procjene istraivaa. (istraivai se esto pri definiranju
pokazatelja koriste ve postojeom literaturom, to ujedno omoguava i bolju usporedbu dobivenih
rezultata
1) molekularni pristup - jedinice ponaanja koji se odreuju za opaanje za izdvojene geste,

pokrete i interakcije koje je razmjerno lagano definirati i pouzdano mjeriti (mrtenje, smijeak,
dizanje ruku)
2) molarni pristup analizira cjelovite jedinice ponaanja (etnja parkom, razgovor s

nadreenim). Mogu biti i kvalitativno kategorizirani (tjeskoba, alovanje, veselje,..)

etiri osnovne grupe ponaanja
1. Neverbalno ponaanje
Moe se pojavljivati u razliitim oblicima (izraaj lica, razumijevanje pogleda, tjelesne kretnje)
Moe sluiti ponavljanju, naglaavanju, protivljenju ili potpunoj zamjeni verbalne poruke
Nije uvijek uvijek u savrenoj korelaciji s izgovorenim
2. Prostorno ponaanje
etiri veliine udaljenosti od druge osobe koje definiraju tip odnosa u kojem se nalaze:
13

a) Dodirivanje 0,5 m = najmanja udaljenost koja karakterizira intimni prostor

b) 0,5 1.2 = uobiajeni osobni prostor
c) 1.2 3 drutveni i poslovni kontakti
d) Vie od 3 m javni prostor
3. Ekstralingvistiko ponaanje
Obuhvaa sve popratne aspekte jezinog komuniciranja jaina ili boja glasa, brzina govora,naglasak,
ritam
Npr. U istraivanju zavrne varijable moe biti oklijevanje i prekidi u govoru i oni mogu signalizirati
izloenost stresu s osobnim problemima
4. Lingvistiko ponaanje
Dodatni pokazatelj vanosti to ga u ljudskim odnosima ima govorna komunikacija.

Metode prikupljanja i biljeenja podataka u kvantitativnim istraivanjima

1. Liste oznaavanja (ek list)
etiri osnovna naina kako se mogu koristiti liste oznaavanja za biljeenje opaenog ponaanja:
a) Oznaavanje prisutnosti odsutnosti
b) Biljeenje uestalosti
c) Biljeenje trajanja
d) Biljeenje udaljenosti
2. Mjere procjene
Trae od opaaa subjektivnu procjenu ponaanja prema odreenom svojstvu. Ljestvice procjene
nuno subjektivne, a subjektivnost se smanjuje tako to se svaka jedinica ljestvice prethodno podrobno
definira. Npr. istraivanje procjene kolika je tjeskoba izraena pri polaganju raznih ispita
Pet stupnjeva ljestvice:
a) potpuna odsutnost znakova tjeskobe
b) vrlo blaga tjeskoba
c) srednja tjeskobnost
d) naglaena tjeskobnost
e) izrazita tjeskobnost

Analiza podataka dobivenih opaanjem

14

U kvantitativnim istraivanjima (mjerama procjene i listama oznaavanja) kodiranje se odvija prije

samog oznaavanja unaprijed se odrede jedinice ponaanja.
Objektivnost opaaa:
Objektivnost (vide li opaai isti dogaaj i isto ponaanje na isti nain)
Vaan aspekt metode opaanja
Izraava se stupnjem u kojem se dvojica ili vei broj opaaa slau oko istog ponaanja
Nedostatak objektivnosti umanjuje mogunost uopavanja nalaza, moe biti posljedica:
A) Opaaevih karakteristika: tu spadaju razlika meu opaaima s obzirom na njihovo iskustvo i

strunost ili trenutno stanje

B) Koritenje metode opaanja
C) Slabe definicije opaenog ponaanja
Dakle ako su kategorije unutar kojih se opaa ponaanje dovoljno jasne i jednoznane onda postoji
preduvjet za postizanje objektivnosti.
No ako kategorije unutar kojih se opaa ponaanje nisu dovoljno jasne i jednoznane onda
objektivnost nije postignuta.

73. Navedite osnovne mjerne karakteristike mjernih instrumenata.

Valjanost, pouzdanost, osjetljivost, objektvnost
75. Nabrojite osnovne tipove pitanja u anketnom upitniku.
Pitanja otvorenog tipa, pitanja zatvorenog tipa, kombinirana pitanja
72. Objasnite pojam instrumenta istraivanja.
Instrument istraivanja je svaki mjerni instrument koji istraiva koristi prilikom
prikupljanja podataka.
62. Objasnite pojam uzorka.
Uzorak ispitanika ini onaj dio populacije koji reprezentativno predstavlja
populaciju. Reprezentativni uzorak ispitanika je onaj uzorak koji vjerno predstavlja
populaciju u svim njenim bitnim obiljejima.
63. Objasnite razliku izmeu uzorka i populacije.
Populacija obuhvaa sve ispitanike koji imaju neka zajednika obiljeja, a uzorak
ini onaj dio populacije Shoji reprezentativno predstavlja populaciju.
Reprezentativan uzorak je onaj koji dobro reprezentira populaciju kojoj pripada, a
najbolje se postie sluajnim odabirom lanova.

15

Induktivno zakljuivanje rezultat je vievjekovne ljudske djelatnosti i svoju pojavu duguje

promatranju i eksperimentu. Prvi izvori o indukciji radovi su strogrkog filozofa Sokrata , a
preciznije logiko zasnivanje dao je drugi starogrki filozof Aristotel, osniva logike.
Rije indukcija potjee od latinske rijei inductio to znai uvoenje, navoenje, pobuivanje .
Pojam indukcija ima sljedea tri osnovna svojstva:
a) Indukcija je jedan od naina zakljuivanja kojim se iz dvaju ili vie pojedinanih posebnih
sudova dobiva novi opi sud.
Krae reeno, indukcija je rasuivanje od pojedinanog ka opem. To je misaoni proces kojim se
stvaraju generalizacije.
b) Indukcija je jedna od osnovnih znanstvenih metoda istraivanja kojom se pri prouavanju
nekog skupa objekata posmatraju posebni objekti iz tog skupa i utvruju kod njih zajednika
svojstva koja se zatim pripisuju cijelom skupu Tijesno je povezana sa konkretizacijom,
specijalizacijom, analogijom i generalizacijom. Bez obzira na njenu vjerojatnosnu prirodu ,
indukcija je jedna od najvanijih postupaka u znanosti.
c) Indukcija je nain izlaganja u literarnom izvoru, u razgovoru, u nastavnom procesu kada se od
manje opih tvrdnji dolazi do opih tvrdnji.
KONSTRUKTI
Konstrukti su pojave koje nisu podlone izravnom opaanju ve o njima sudimo neizravno na temelju
razliitih pokazatelja. Konstrukti su poseban oblik pojmova koji zahtijevaju mnogo vei stupanj
zakljuivanja jer obuhvaaju objekte koji su sami po sebi apstraktni.

Ukoliko je neka pojava apstraktna i skrivena opaanju, to je blia pojmu konstrukta. Drutvene
znanosti se uglavnom bave konstruktima.
Prema stupnju u kojem doputaju operacionalizaciju konstrukte dijelimo na:
4. Posredujue (intervenirajue) varijable objanjenja koja se umeu umjesto nepoznatih
dijelova spoznaje.
5. Hipotetiki konstrukti objanjenja koja imaju status pojmovnih opisa ili definicija elemenata
spoznavanog fenomena
Hipotetiki konstrukti korisniji su u poetnim istraivanjima kada je usmjeravanje daljnjeg toka
vanije od preciznosti nalaza. Za empirijsku provjeru potrebno je odrediti preko kojih indikatora se
konstrukt moe mjeriti i tko su nositelji indikatora.
Reprezentativan uzorak je onaj koji dobro reprezentira populaciju kojoj pripada, a najbolje se postie
sluajnim odabirom lanova.

16