JU MJEOVITA SREDNJA ELEKTROTEHNIKA

KOLA TUZLA

KOLSKA GODINA
2012./2013.

MATURSKI RAD
Predmet: Telekomunikacije
Tema: Plazma,lcd,led,3d tv prijemnici,mogucnosti i pravci razvoja tv prenosa

MENTOR:
Adin Huremovi, dipl.ing.el.teh.

UENIK:
Mirnes Bijesovic
Razred: IVt3
TUZLA, maj, 2013.god.

Sadraj

Dodatak 1. Informativni list maturskog rada

1. Uvod
Televizija (gr. tele=daleko+lat.visio = gledanje, hrv. dalekovidnica), skraeno TV, openiti je
naziv za skup tehnologija koje omoguuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih slika, bilo u
crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraenih zvukom. Rije televizija moe oznaavati osim
cijelog televizijskog sistema i televizijski prijemnik (obino ga zovemo televizor ili skraeno
TV), te televizijsku tvrtku, odnosno televizijski servis koji postoji i u naoj zemlji.
Prvi koji je smislio rije televizija bio je ruski znanstvenik Konstantin Perskyl, na Prvom
kongresu o elektricitetu u Parizu 1900. godine. On je spajajui grku i latinskiu rije,( gr.
tele=daleko + lat. visio = gledanje, slika, prikaz,) smislio termin televizija. Meutim, nije bilo
dovoljno smisliti ime, kot John Logie Baird postigao je 25. listopada 1925. ono to nikom do
tada nije uspijelo, prenio je prvu televizijsku sliku na udaljenost od nekoliko metara. Princip
je postavljen, trebalo ga je samo nastaviti dalje usavravati, tako se uskoro tih nekoliko metara
pretvorilo u nekoliko kilometara, a svi smo svjedoci kako je nastavilo dalje.

Slika 1. Najstariji ispravni televizor

1.1 Povijest televizije

Poslije otkria radija (polovica 19. stoljea - Nikola Tesla) koji je prenosio zvuk na daljinu
putem radiovalova, te otkria kinematografije (prvo snimanje u povijesti to jest prvi film
"Izlazak radnika iz tvornice" brae Lumiere 1895 godine , i prve javne kinoprojekcije
"Dolazak vlaka" u Grand Caffe-u u Parizu) - samo je trebalo spojiti obje tehnologije, tj.
1

snimati osim zvuka i sliku, te osim beinog prijenosa opet prikazati pred gledateljima sliku i
zvuk.
Ideja mehanike televizije potie jo iz 19. stoljea, Paul Gottlieb Nipkow jo je 1884.
zamislio skenirajui disk, no prvu demonstraciju izveo je John Logie Baird's 25. Septembra
1925. godine. irom SAD-a u prvoj polovici 20. stoljea razvilo se nekoliko razliitih tv
standarda, dok nije 1941. dogovoren jedan zajedniki standard te je potom uvedena
standardna slika od 525-linija.
U Europi je u Sovjetskom Savezu 1944. razvijen, 1946. standardiziran te 1948. je odrana
prva javna demonstracija 625-linijskog sustava koji je kasnije postao europskim standardom,
koji je u uporabi jo i danas, jer nasljednik (HDTV) sa 1080 linija je u Hrvatskoj bio jedno
vrijeme u periodu eksperimentalnog emitiranja (u SAD-u se HDTV emitira komercijalno od
31. jula 1996.

1.2 Tehnologija televizije

Temeljni princip televizije je pretvaranje pokretne slike u elektrini signal pogodan za
prijenos, te obrnuti proces kod prikaza. Za razliku od filma koji snima sliku na
dvodimenzionalni medij, televizija mora svesti informaciju o pokretnoj slici na samo jednu
dimenziju. To se postie razlaganjem slike na pojedinane linije koje se nalaze jedna ispod
druge ("skeniranje"). U poetku razvoja to se radilo mehanikim putem (Nipkowljev disk). To
je ubrzo zamijenjeno elektronskom zrakom upravljanom elektrinim ili magnetskim poljem
(elektronska cijev). Danas se za snimanje koriste i poluvodiki elementi s prijenosom naboja
(CCD), a za prikaz postoji i vie digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma).
Princip televizije sa slikom u boji zasniva se na pojavi koja je poznata iz fizike, a to je da se
veina boja i njihovih nijansi moe dobiti mijeanjem svjetlosti iz tri izvora koji svaki za sebe
daje dojam crvene, zelene i plave boje (takozvani Red Green Blue model ili skraeno RGB).

1.2.1 Predstavljanje boja

Boje moemo predstavljati na vie naina, a izbor zavisi od karaktera i namjene analize.
Prije svega tu je skalarni nain prikazivanja boja ukoliko su poznate samo 2 boje:

A sad emo konaan model dobiti sabiranjem ova dva modela:

Za odreene aplikacije je zanimljivo predstavljanje boja u prostoru, pa se u tu svrhu koriste

razliiti koordinatni sistemi. Na slijedeoj slici je pikazan metod prikazivanja boja u prostoru
odnosno pomocu koordinatnog sistema, a ovaj se sistem jos naziva i RGB sistem ili model:

Slika 1.1 RGB model

RGB sistem je prikazan kao jedinina kocka kod koje se u svakom od vrhova nalazi po jedna
odreena boja, dok vrh kocke koji lei u koordinatnom poetku oznaava bijelu boju (W
1:1:1), jer su u ovom sluaju sve tri boje podjednako zastuljene. Kretanje unutar ove kocke
odnosno kretanje u koordinatnom sistemu daje podatak o svakoj od boja i njenu glavnu
karakteristiku a to je sjajnost ili bljesak. Nedostatak ovog modela u odnosu na vizuelni model
ovjeka je tekoa zamiljanja kolor nijansi u tri vrijednosti odnosno u tri razliite boje. Drugi
problem je taj to geometrijska distanca jedne i ostalih boja ne odgovara razliitim osjeajima
raznovrsnih boja.
Zbog ovih nesavrenosti je koncipiran CMY model( cian, magenta, yellow) odnosno CMYK
model (CMY + black8crna boja)) koji je takoe ilustrovan jednom kockom. U ovom modelu
su zamjenjene pozicije crne i bijele boje u odnosu na njihove pozicije u RGB modelu.
Ovaj model su mnogo koristi a najvie u raznim vrstama printera, jer i pored svojih
nesavrenosti RGB model zauzima prvo mjesto u industrijama televizora, igrakih konzola i
slino.

Slika 1.2 CMYK model

Pomenute, odnosno navedeni sisteme to jest modele boja je mogue konvertovati prema
slijedeoj matrici:

Pored pomenutih kolor modela, ili prostornih modela koristi se jos i YCbCr model koji je
prikazan na slijedeoj slici:

Slika 1.3. YcbCr model

Vidimo da ova tri signala formiraju prostorni koordinatni sistem pri emu cilindar u sreditu
kocke oznaava nijanse od crne do bijele boje, a brojevi 1023 oznaavaju broj
mogunosti nijansi po svakoj od osa.

1.2.2. Klasifikacija linearnih izoblienja kod tv signala

Glavni faktori koji uzrokuju degradaciju kvaliteta analognog kompozitnog video signala su
izoblienja (linearna i nelinearna) i umovi.Ako privremeno zanemarimo nelinearna
izoblienja, onda moemo ponaanje studijske opreme u smislu linearnih izoblienja
tretirati u dva domena:

Frekventni domen to znai posmatranje amplitudnih odziva (spektri) i grupnog

kanjenja u frekventnom domenu
Vremenski domen - pri emu poredimo valne oblike na izlazu pod testom sa
odgovarajuim valnim oblicima

Na slijedeoj slici je prikazana uobiajena podjela linearnih izoblienja:

Slika 1.4. Linearna izoblienja

Za mjerenje definisanih tipova linearnih izoblienja koriste se odreeni standardni test

signali.Svaki od test signala ima specificirani frekventni spektar podeen za ispitivani
frekventni domen. Mjerenje frekventnih odziva se vri upotrebom takozvanih multiburst
signala iji je valni oblik prikazan na slici iznad.

1.2.3 Nelinearna izobienja

Slika 1.5 Nelinearna izoblienja

Prenosna karakteristika realnog video signala nije u potpunosti linearna, to znai unoenje
nelinearnih izoblienja. Nelinearna izoblienja zavise od:

Srednjeg nivoa slike APL (Average Picture Level)

Trenutne vrijednosti luminantnog signala
Amplitude krominanse

U zavisnosti od vrste ureaja i naina obrade luminanse i krominanse, nelinearnosti

moguuticati na luminansu i/ili krominansu individualno, a mogu uzrokovati i interakciju
meunjima.Podjela nelinearnih izoblienja je data ematski na slici 1.5.

1.2.4 umovi
umove definiemo kao neeljene parazitne signale koji se superponiraju odnosno
suprotstavljaju korisnom signalu. Primjer jedne kategorizacije umova je dat na slijedeoj
slici:

Slika 1.6. Kategorizacija umova

Sa slike moemo zakljuiti da postoje 2 vrste osnovnih umova u zavisnosti od mehanizma

njihovog generisanja i to :

nekoherentni umovi(sluajni) - su generisani od strane elemenata sklopova i rezultat

su kombinovanog efekta termikih umova i umova otki efekt a
koherentni - koji se generie izvan ureaja i on ne posjeduje karakteristike
sluajnog uma.

1.3 Analogna televizija

Analogna televizija je jo uvijek prevladavajua tehnika emitiranja u veini drava svijeta.
U uptrebi je nekoliko videostandarda za format slike i nain kodiranja boje:

PAL - prenosi se 25 slika (50 poluslika) u sekundi koje imaju po 625 linija
SECAM - 25 slika (50 poluslika) s 625 linija

NTSC - 30 slika (60 poluslika) s 525 linija

Noviji ureaji za prijem podravaju sva tri standarda i imaju izbornike za dabir pravoga
odvojene po kanalima. Ako se koristi televizija krivog standarda, koji ne podrava prijemnik,
i dalje e se vidjeti slika, ali e doi do pomaka boja (to obino daje crnobijelu ili titravu
sliku).
Elektronikim putem je to mogue jednostavno ispraviti pomakom faze (spajanjem
kondenzatora izmeu vodia) (PAL i SECAM), koji su slini. NTSC moe pri krivom
koritenju izazvati efekt "suene slike" s "odrezanim stranicama" (widescreen nain).

1.4 Digitalna televizija

Tehnologija koja dolazi, emitirana bilo putem satelita, zemaljskih odailjaa ili kabelom.
Postie se vea rezolucija slike od analogne TV (525/625 linija analogna - 1080 linija navie
HDTV). Osim toga, ovo omoguuje i mnoge napredne usluge.
Kvaliteta slike i zvuka je openito bolja od analogne. Meutim, digitalna televizija po svojoj
definiciji ima vrlo lijepu sliku i ton do otre granice, kada signal postaje previe distortiran.
Analogna televizija ima blagi prijelaz, dok kod digitalne ili ima signala ili ga nema. Kad ga
ima, moze ga biti u prekidima (digitalne smetnje) ili, ako je jaina signal preko 50% posto
(teoretski, u praksi 65% jacine signala je potrebno) to se smatra kvalitetnim digitalnim
signalom. Veina ureaja za digitalni prijem ima ugraene vizualne indikatore jaine
signala.Po samom svom nainu rada, digitalni signal je manje podloan "analognim"
smetnjama (prirodni ili umjetni um ("brum")) i zbog toga daje bolje rezultate pri slabijem
signalu.Najbitniji naini prijenosa digitalnog televizijskog signala su zemaljski DVB-T,
kabelski DVB-C i satelitski DVB-S.

1.5 Tehnike za prijenos podataka

Vjerovatno najfundamentalniji aspekat sistema za prenos podataka odnosi se na tehniku koja
se koristi za predaju podataka izmedju dvije take (predajnika/prijemnika). Prenos podataka

izmedju predajnika i prijemnika vri se preko prenosnog medijuma. Prenosni medijum moe
biti:

trasiran(guided)
netrasiran(unguided).

U oba sluaja komunikacija se ostvaruje zahvaljujui prostiranju elektromagnetnih talasa.

Kod trasiranog prenosa prostiranje talasa (adekvatniji termin u ovom sluaju je elektrini
signal) se usmjerava du fizikih puteva kakvi su upredeni kablovi, koaksijalni kablovi,
optika vlakna, itd. Kod netrasiranog prenosa prostiranje elektromagnetnih talasa se vri kroz
vazduh, vakum, tenost. Prijenosni put izmedju dvije take naziva se veza(link), a dio veze
koji je namenjen prijenosu podataka zovemo kanal. Termin direktna veza(direct link) se
odnosi na prenosni put izmedju dva uredjaja du koga se prostiranje signala izmedju
predajnika i prijemnika ostvaruje bez posrednika. U ovom sluaju kao posrednici na
prenosnom putu ne smatraju se ureaji tipa pojaavaili, repetitor ija je osnovna uloga da
poveaju snagu (amplitudu) signala du prenosnog puta, tj. da kompenziraju slabljenje,
signala kroz prenosni medijum. Na slici 1.7 prikazane su dvije konfiguracije koje se najee
koriste kod trasiranog prijenosa. Kod usmjerenog prenosa tipa taka-ka-taki(point-to-point)
prikazan na slici 1.7 a) ostvarena je direktna veza izmedju predajnika i prijemnika, a kod
vietakaste(multipoint) konfiguracije medijum za prijenos je djeljiv izmedju veeg broja
uredjaja slika 1.7 b).

Slika 1.7.a) Point to point prijenos podataka

Slika 1.7.b) Multipoint prijenos podataka

2. Plasma TV
Plazma televizori (engl. plasma display panel PDP) su vrsta ravnih pljosnatih ekrana ne
veih od 32 ina. Naziv plazma potie od naina grae elija koja sadri naelektrisan
jonizovan gas ili jo poznatije kao fluorescentna cev. Televizor osvetljava hiljade sitnih
taaka(koji se nazivaju pikseli) sa visokoenergetskim snopom elektrona. U veini sistema
postoje tri piksel boje - crvena, zelena i plava- koje su jednako rasporeene na ekranu.
Kombinacijom ovih boja u razliitim proporcijama televizor moe proizvesti itav spektar
boja. Osnovna ideja plazma ekrana je da osvetli siuno obojene fluorescentne cevi da bi
stvorile sliku.

Slika 2. Samsungov plasma Tv

2.1 Historijski razvoj plasma TV-a

Maarski fiziar Kalman Tihanyi je 1936. prvi opisao princip rada plazma televizora i
osmislio prvi ravni ekran. Prvi prototip za plasma ekrane izmiljen u julu 1964., na
Univerzitetu u Ilinoisu,od strane profesora Donalda Bitzera, Gene Slotova i tek diplomiranog
studenta Roberta Vilsona. Donald Bitzer je dobitnik Emi nagrade za dostignua u tehnologiji
plasma ekrana. Do jula 1964. tim je napravio prvu plasmu sa jednom elijom. Dananji
plasma televizori koriste milione elija. Nakon 1964 godine , televizijska preduzea
razmatraju uvoenje plasma televizora, lternativu televizorima sa katodnom cijevi.
Originalni jednobojni (najee narandasti ili zeleni, ponekad uti) paneli uivali su talas
popularnosti ranih 1970-ih jer su ekrani bili robusni i nije bila potrebna ni memorija niti kolo
za osveavanje slike. Dug period pada prodaje prati kasne 1970-e.Plazma ekrani su sa
relativno velikim ekranima i samim tim su bili veoma atraktivni. 1983. godine je IBM uveo
jednobojni narandasti ekran za model IBM 3270. Godine 1992. Fujitsu je prikazao prvi
plasma ekran u boji. Bio je to hibrid zasnovan na plasma ekranu, stvoren na Univerzitetu
Ilinois i postigao je superiornu osvetljenost. Pionir je 1997. poeo prodaju prvog plasma
televizora. Veliina ekrana je 1992. iznosila 21 in.Najvei plasma ekran prikazan je u Las
Vegasu 2006. godine. Ima 103 ina i napravljen je od stane Panasonika. U prvoj polovini
2008 godine prodaja TV ekrana bila je 22,1 miliona klasinih TV sa staklenom katodnom
cijevi, 21,1 milion sa LCD ekranom, te 2,8 miliona sa plazma ekranom. U 2010. prve
isporuke plazma televizora na globalnom nivou dostigle su 18,2 miliona jedinica.
9

2.2 Nain rada plasma televizora

Ksenon i Neon su plemeniti gasovi koji se nalaze u plasma televizorima. Sadrani su u
stotinama hiljada elija koje se nalaze izmeu dvije staklene ploe. Dugake elektrode
postavljene su du staklenih ploa sa obje strane elija. Adresne elektrode se nalaze iza elija,
odnosno du zadnje staklene ploe. Prozirne elektrode su obloene izolacionim dielektrinim
materijalom i prekrivene su zatitnim slojem magnezijum oksida i postavljene su ispred elija
du prednje staklene ploe. Oba seta elektroda se proteu du itavog ekrana, gde su prozirne
elektrode rasporedjene u horizontalnim redovima, dok su adresne elektrode rasporeene u
vertikalnim redovima, tako da ove elektrode obrazuju reetkastu strukturu. Za jonizaciju gasa
u odreenoj eliji upravljaka jedinica ekrana televizora, usmjerava na elektrode koje se
ukrtaju u toj eliji. Ovaj proces se odvija na hiljade puta u jednom djeliu sekunde,
usmeravajui za svaku eliju posebno. Kada su elektrode koje se ukrtaju naelektrisane,
razlikom napona meu elektrodama, elektrina struja protie kroz gas u elijama. Elektrina
struja stvara brz protok naelektrisanih estica, ime se dovodi do pobuenja atoma gasa koji
oslobaa ultraljubiaste fotone, koji su nama nevidljivi. Osloboeni ultraljubiasti fotoni
dolaze u interakciju sa fosfornim materijalom kojim je obloen zid elija. Kada ultraljubiasti
foton pogodi atom fosfora u eliji, jedan od elektrona fosfora iskae na vii energetski nivo
to dovodi do zagrijavanja atoma, a kada se elektron vrati na svoj preanji energetski nivo on
oslobaa energiju u obliku vidljive svetlosti fotona. Fosfor u plazma televizorima isputaju
svetlost u boji kada su pobueni. Svaki piksel se sastoji od tri posebne subpikselne elije.
Jedan od podpiksela sadri fosfor koji emituje crvenu svijetlost, drugi podpiksel sadri fosfor
koji emituje zelenu svijetlost i trei podpiksel sadri fosfor koji emituje svijetlost plave boje.
Razliitom varijacijom impulsa elektrine struje koja protie kroz elije, upravljaki sistem
moe da povea ili smanji intezitet svake boje subpiksela, ime se postie na hiljade razliitih
kombinacija crvene, plave i zelene boje. Na ovaj nain upravljaka sistem moe da proizvede
itav spektar boja.

Slika 2.1 Nain rada plasma televizora

10

2.3 Prednosti i nedostatci plasma televizora

Dokazano je da plasma ekrani utiu na globalno zagrijavanje. Proizvodnja azota triflourida ili
NF3 se smatra veoma jakim staklenim gasom koji se koristi za vrijeme proizvodnje plasma
televizora, ime se doprinosi globalnom zagrijavanju. Plasma televizori imaju poveanu
potronju elektrine energije u odnosu na ostale ekrane, jer se proizvode sve veih dimenzija.
Prednosti su :

Veliina - debljina i teina neke su od najvanijih prednosti u poreenju sa klasinim i

projekcijskim televizorima. Dijagonalno rastojanje izmeu dva suprotna ugla ekrana
su standardne mjere i ne zavise od proizvoaa.
Izbor - spektar veliina ravnih televizora je izuzetno irok . Veina modela ipak se
nalazi u rasponu od 32 (81 cm) do 42 (107 cm).Najea dimenzija plasma
televizora je od 42 pa navie.
Izgled - veoma su tanki, pogotovo ako se ima u vidu njihova debljina od prije nekoliko
godina. Takoe zbog svoje konstrukcije ne zauzimaju mnogo mjesta, kao preani
CRT televizori.
kvalitet slike - plasma televizori imaju visok kvalitet slike. Sadraj visoke rezolucije
prikazan na plasmi izuzetno je kvalitetan. Takoe, plasma televizori imaju gotovo
trenutni odziv slike. Plasma televizori posebno dolaze do izraaja u zamraenim
prostorijama, zbog odlinog odnosa kontrasta. Takoe ima veoma irok ugao gledanja.
vijek trajanja - plasma televizori traje najmanje 60.000 radnih sati, mada noviji modeli
dolaze sa garancijom i do 100.000 radnih sati.

Nedostatci su :

cijena - televizor iste veliine izraen u CRT tehnologiji ili LCD je jeftiniji nego
plasma televizor.
problem zapeene slike se javlja u poenim satima rada televizora. Ova pojava nastaje
kada se na ekranu nalazi due vremena neka statika slika, pa se slika upee
Potronja - plasma televizori koriste vie elektrine energije nego to je potrebno
prosjenom LCD televizoru.
Sluanje radija na niskim talasima(AM), moe dovesti do ometanja rada plasma
televizora.
Prednja staklena povrina jako reflektira svetlo. U plasma televizore novijih generacija
ugrauju se filteri kako bi se smanjilo bljetavilo

3. LCD TV
LCD predstavlja skupni naziv za tanki ravni oblik displeja, koji se sastoji od veega ili
manjeg broja piksela koji se nalaze u mrei ispred nekog izvora svjetla, velika prednost
11

ovakvih displeja jest upravo izvanredno mala potronja elektrine energije, ime su pogodni
za ugradnju u ureajima koji se napajaju preko baterija. Svaki piksel na LCD-u sastoji se od
sloja molekula tekuih kristala koji se nalazi izmeu dva prozirna sloja elektroda i dva
polarizirajua filtra, na kojima se nalaze utori okomiti jedni na druge.

3.1 Historija LCD-a

LCD (engl. liquid crystal display) su ekrani koji se temelje na tehnologiji tekuih kristala.
LCD je ravni, tanki monitor iji je ekran sastavljen od odreenog broja piksela koji su
poredani ispred nekog svjetlosnog izvora. Troi veoma malo elektrine energije, te zauzima
malo prostora. Tekue kristale otkrio je jo 1888. godine austrijski botaniar F. Reintzer, kada
je prouavao tvar po imenu cholesteryl benzoate. Taljenjem te tvari, dobio je mutnu tekuinu
koja se hlaenjem bistrila i na kraju kristalizirala. Meutim, tek je 1968. godine pronaena
tvar koja je na sobnoj temperaturi imala ove karakteristike. Prvi LCD televizor su konstruirali
strunjaci Japanske kompanije Epson 1973. godine. Prvi LCD televizor u boji proizveden je
1984. godine.

3.2 Princip rada i tekui kristali

Tekui kristali su organske molekule koje stvaraju posebno stanje materije koje se nalazi
izmeu krutog i tekueg pa prema tome posjeduju svojstva karakteristina za oba stanja:

fluiditet tekuine
strukturna i optika svojstva kristala

Specifino dvojno svojstvo ovih materijala je direktno odgovorno za njihovu tehnoloku

primjenu naprimjer u izradi termokrominh termometara, raznih vrsta zaslona, elektrooptikih
prekidaa, fotonaponskih elija i drugo.
Dok nema elektrinog napona, tekui kristali se nalaze u takozvanome relaksiranom
(kaotinome) stanju. Kada tekuim kristalima dovedemo napon, oni se "sloe" uz
mikroskopske ljebove na elektrodama. Utori na dvjema elektrodama su meusobno okomiti
pa se molekule "slau" u koncentrinim krugovima. Svjetlo to emitira izvor koji se nalazi iza
elektroda se zato zakree dok prolazi kroz sloj kristala, to mu omoguuje da proe kroz
drugi polarizirajui filtar. Pola intenziteta svjetla apsorbira se na prvome polarizirajuem
filtru, ali je u pravilu cijeli sklop potpuno proziran. Kada se na elektrode dovede elektrini
naboj, molekule tekuih kristala se smjetaju paralelno s elektrinim poljem, to za posljedicu
ima umanjeno skretanje svjetla. Kada bismo tekue kristale potpuno polarizirali, prolazee
svijetlo bi bilo polarizirano okomito na drugi filtar i samim time bi svjetlo bilo potpuno
blokirano, piksel se ne bi upalio. Kontrolirajui zakretanje kristala svakog piksela, svjetlo
moe veim ili manjim intenzitetom prolaziti kroz filtre omoguavajui osvjetljenje piksela.
Kako bi se utedjelo u proizvodnji LCD prijemnika, u pravilu se koristi tehnika
multipleksiranja. Kod multipleksiranih displeja elektrode se grupiraju i spajaju zajedno u
retke i stupce, svaki sa svojim napajanjem i kontrolom napajanja. Softver koji pokree
elektroniku tada pali retke i stupce po odreenome redoslijedu. Otuda pojam refresh rate-a
(fast response time odnosno vrijeme odziva) kao jedna od osnovnih znaajki televizija i
monitora.

12

Slika 3. Princip rada LCD-a

Teni kristal je elatinozna masa, koja je smjetena izmeu prozirnih elektroda. Pod
djelovanjem upravljakog napona na elektrode, estice kristala se orijentiu u odreenom
smijeru i poinju ispoljavati polarizirajui efekat, proputajui samo odreeni dio svjetlosnog
spektra. Proputanjem eljenog dijela spektra i blokiranjem neeljenog odreuje se intenzitet i
boja svjetlosnog elementa (pixela) i na taj nain se moe generisati slika kao matrica
upravljivih piksala.
Postoje dva osnovna tipa LCD ekrana: monohromatski i kolor. Monohromatski su osjetno
jednostavniji i samim tim jeftiniji. Kolor varijante su puno kompleksnije, a samim tim i
skuplje.
Slika se formira osvjetljavanjem jedne linije za drugom ekrana, dok se ne iscrta cijela slika.
To znai da je vrijeme osvjetljaja osnovnog elementa slike Tes = Ts/480, gdje je Ts vrijeme
formiranja cijele slike. Ovako malo Tes se negativno odraava na nivoe osvjetljaja i kontrasta.
Slika je blijeda, a kontrast iznosi svega 1:10. Kontrast je odnos najsvjetlijeg i najtamnijeg
elementa slike. Poto se slika formira iz linija, prva linija mora zadrati osvjetljaj dok se ne
iscrta zadnja linija slike. To znai da se moraju koristiti ekrani sa velikom perzistencijom.
Visoka perzistencija znai tromost ekrana, pa se na ovakvim ekranima ne mogu prikazivati
filmovi i slini video sadraji, jer ekran ne moe pratiti dinamiku slike. Broj upravljakih
tranzistora je minimalan Nut=640+480=1120. Obzirom na relativno slab kvalitet slike, a
dobru robusnost, ovi ekrani se koriste za situacije gdje dinamika prikaza nije od posebnog
znaaja (POS terminali, signalizacija na aerodromima, table za obavjetenja itd.).
Tehnologija proizvodnje ovih ekrana poznata je pod imenom TFT (en. Thin Film Transistor),
a naziv potie od naina proizvodnje upravljakih tranizistora. Kod kolor ekrana upravlja se
svakim elementom slike posebno, pa je broj upravljakih tranzistora Nut jako velik. Za
rezoluciju ekrana 640*480, P-om 80486. Obzirom da seNut=640*480*3=921600, to je

13

uporedljivo sa svaki elemenat slike sastoji od 3 podpixela i da se moe upravljati osvjetljajem

svakog subpixela, mogue je postii potpuni kolor efekat. Obzirom da se upravlja
pojedinanim elementima slike Tes = Ts, pa perzistencija ekrana nije problem i moe biti
minimalna. Dinamika slike vie ne zavisi od perz. ekrana, ali se kao problem javlja tromost
samog tenog kristala. Tehnoloki napredak je dovoljan da ovi ekrani mogu prikazivati
filmove i video sadraj, ali su ipak mogui problemi u dinamici slike pri sportskim
prijenosima, filmovima i slinim dinamikim sadrajima.

Matrice:
Danas na tritu postoje 3 glavne vrste matrica:
- TN+Film (ili samo TN) - Twisted Nematics
- MVA/PVA/S-PVA - Multi/(Super)Pattern Vertical Alignment
- IPS/S-IPS - (Super) In-Plane Switching/H-IPS
TN matrice se nalaze u najveem broju LCD monitora, karakterizira ih odlina brzina
odaziva, niska cijena, osrednji vidlivi kut, osrednji raspon i vjernost boja.
Ove matrice koriste obino 6-bitnu matricu, ili 16.2 milijuna boja koje postiu ditheringom
(brza izmjena npr. izmeu 253 i 255 nijanse) da bi postigli dojam 244 nijanse.
esto su jedini izbor za jeftinije monitore, ali nipoto se ne smiju smatrati loima.
Kako tehnologija napreduje tako napreduju i TN matrice, tako da dananje verzije imaju
poprilino solidan vidljvi kut i izraene boje (iako ne pretjerano vjerne), te monitori
zasnovani na ovoj tehnologiji mogu vrlo dobro posluiti za igre, filmove, office i sl, pogotovo
uzevi u obzir njihovu cijenu.
TN modeli se mogu prepoznati po tome to im je deklarirani vidljvi kut iskoro uvijek =<160,
te imaju 16.2 milijuna boja.
PVA/MVA matrice su 8-bitne matrice koji prikazuju svih 16.7 milijuna boja, imaju dobar
vidljvi kut, dosta dobre boje, najbolji kontrast, najbolju definiciju crne (i ako su IPS modeli
vrlo vrlo blizu te kvaliteta crne ovisi o konkretnoj implementaciji pozadinskog osvijetljenja u
pojedinom modelu), te predstavljaju
odlian izbor za igrae, gledanje filmova, uredski rad (iako su ipak mali overkill za office
aplikacije).
IPS matrice su karakteristine za monitore velikih dijagonala (>20"), a imaju najbolji

14

(najvjerniji) prikaz boja, odlian kontrast, najbolji vidljivi kut od svih tipova matrica, i
predstavljaju jedini pravi izbor za grafiare. Boljka im je via cijena te tea dobavljivost.
Prednosti su :

openito vea izvorna rezolucija (vei broj piksela na ekranu)

troe neto manje energije od plazmi

openito su laganiji kod istih dijagonala

nemaju problema sa upeenim slikama

pogodniji su za spajanje na raunalo i igranje igara na konzolama poput Sony

Playstationa

LCD zasloni manje reflektiraju svijetlo od plazma zaslona i pogodniji su za upotrebu u

osvjetljenim i otvorenim prostorima;

Nedostatci su :

loiji kontrast
neto loiji prikaz i prirodnost boja u odnosu na plazma TV

manji vidljivi ugao

mogui zaglavljeni i mrtvi pikseli

znatno vee vrijeme odziva piksela nego kod plazma ekrana to moe uzrokovati
razmazivanje slike prilikom prikaza brzih pokreta

15

4. LED TV
Princip rada LED televizora se bazira na Le diodi, odnosno iza ekrana
televizora se nalazi mrea izdjeljna na jako male dijelove koji predstavljaju
piksele. U svakom pikselu se nalaze po 3 Le diode koje kombinacijom
odnosno radom na principu RGB daju razne nijanse.
Princip koji je prethodno naveden se naziva LED pozadinsko osvijetljenje i
radi tako to su LE diode smjetene iza zaslona. Uz lokalno priguivanje
smjetaju se u skupine, a svjetlost svake od tih skupina LED dioda
kontrolira se zasebno.
Kljuna prednost je da proizvodi bogatije i punije crne nijanse i stvara
vjernije boje od LCD zaslona.
Rezultat
LED moe stvoriti iznimnu preciznost boja i poboljati kontrast, naroito
kod tamnijih boja.
Drugi nain je EDGE LED:
Edge LED.Kako radi?
LED diode smjetene su oko rubova televizora i svjetlost se pomou
ploica za navoenje svjetlosti ujednaeno distribuira po zaslonu.
Kljune prednosti
Izbjegavanje potrebe za svjetlima iza zaslona.
Rezultat
Nevjerojatno tanak televizor. Debljina modela BRAVIA ZX1 iznosi samo 9,9
mm.
Svi unutarnji i vanjski LED display-i odlikuju se kvalitetnom slikom i stabilnim
radom.Imaju sve napredne mogunosti kao to su:
svi formate slika, video zapisa, tv signala i signala iz kamera

16

LED Display

Namijenjeni indoor i outdoor zidovima

Odlina vidljivost po danu i po noi, pri svim osvijetljenjima i u svim
vremenskim uvjetima
Prikaz svih video signala
Vijek trajanja vie od 100.000 sati

17

Najnovija tehnologija OLED

Plasma i LCD e uskoro postati stvari povijesti, zamislite li TV ekran toliko
tanak kao list papira i teak svega nekoliko daga, ili tako fleksibilan da ga
moete omotati oko rukava, a u stvarnosti neunitiv.
Prvo je bio bio Liquid Crystal Display (LCD), onda je dola plasma, a poslije
nje Surface-conduction Electron-emitter (SED). I sada, ovima trima
tehnologijama pridruuje se etvrta tehnologija tankog ekrana i to jedna
mogli bi rei iz budunosti, savitljivi ekrani. Nazvana je OLED, ili Organic
Light Emitting Diode tehnologija i obeeva revoluciju svega onoga to
koristi displej za prikaz informacija, poevi od mobitela, PDA i tipkovnica,
do kompjuterskih monitora i HD TV-a.
Prvi OLED razvila je tvrtka Kodak 1980.g. i od tada kompanije kao
Samsung i Sony rade samostalno na daljnjem usavravanju OLED-a. Njihov
rad konano ubire plodove i moemo rei kako je nova tehnologija tu, pred
nama.
Kako OLED radi :
Najraniji proizvod za trite koji je samostalno proizvodio osvijetljenje za
prikaz podataka, bio je Light Emitting Diode, ili skraeno LED. Ovaj
poluvodiki proizvod emitirao je svijetlo, kad je kroz njega prolazila struja,
bez izgaranja vlakna i zato se smatralo da e biti vrlo pouzdan, dugotrajan
izvor svijetla. Uskoro se ta tehnologija poela koristiti na sve vrste
displeova, od runih satova i radio skala, do ak instrument tabli na
automobilima.
Sredinom 1970.g. Sony je poeo upotrebljavati LED na vrlo velikim TV
ekranima na stadionima, u prijemnim i koncertnim dvoranama, ali nisu
nikad mogli napraviti video ekran temeljen na LED, koji bi bio praktian za
kunu upotrebu, radi veliine i potronje energije za tadanju LED
tehnologiju. Koristio se pasivni sustav, LCD, za proboj na podruju kune i
slubene elektronike.
OLED je ispunio ovaj zahtjev postavljajui serije organskih tankih premaza
(filmova) izmeu dvije transparentne elektrode. Elektrina struja uzrokuje
da ovi premazi proizvode sjajno svijetlo. Upotrebom poluvodike
tehnologije, svaki piksel moe se samostalno pobuditi odreenim slijedom
kontroliranja uzoraka svijetlosti i boje, koji u takvoj kombinaciji stvaraju
sliku. Organski proces koriten kod OLED-a, naziva se
elektrofosforescencija i bioloki je fenomen, koji je zapaen i zauujui
ve vjekovima.
Krijesnice, planktoni i mnoga druga morska stvorenja posjeduju ovaj
prirodni fenomen. Ali tek u poslijednjih par godina mogue ga je
sintetizirati umjetnim putem.

18

ak i kad su ovi OLED paneli premazani s nekoliko slojeva premaza Fluorokarbonskih polimera (polimeri na bazi ugljika), rezultat je sustav, koji je
vrlo tanak, esto i manje od 0.5 tisuinki milimetra. Ovakvi OLED-i su
proizvodi sa samoluminirajuim (samoosvijetljavajuim) ekranima, kojima
nije potrebno pozadinsko osvijetljenje i mogu raditi s vrlo malim naponom
od samo 2 10 volti. Ovakvi se ekrani mogu proizvoditi da budu fleksibilni
(savitljivi) i s gutom vidljivosti do 170 stupnjeva.
Dva naina za pobuivanje OLED-a
Ba kao LCD i plasma, tako se i OLED moe napraviti kao pasivna ili
aktivna matrica. Pasivna matrica bi bila ona kod koje su redovi i stupci
piksela selektirani. Na primjer, pobuujui red br. 6 i stupac br 5 znai kako
e samo ti pikseli u naznaenom redu i stupcu svijetliti. Ovakav djelomini
radni mod je idealan za male, jeftine displeje, kao npr na smart-card i na
satovima.
Druga metoda, aktivna matrica, je ona kod koje svaki LED element je
predveden odvojeno do ruba ekrana i pokrenut s vlastitim tranzistorom,
koristei TFT (Thin-Film-Transistor) tehnologiju. U ovom sluaju, svaki LED
moe se upaliti ili ugasiti, bez obzira to se dogaa na ostalom dijelu
ekrana. Ovakav nain rada daje bri vremenski odgovor matrice i
omoguuje bolju kontrolu osvijetljenja i kontrasta.
Prednosti OLED-a
OLED-i posjeduju nekoliko prednosti u kvaliteti to ih ini idealnim za
HDTV. Oni su svijetliji i jasniji od bilo koje tehnologije s pozadinskim
osvijetljenjem. Oni reagiraju bre kod promjene signala, od plasme ili LCDa, postajui tako puno bolji izbor za video materijal sa snanim i brzim
pokretima. Takoer su i laki, to se tie teine, a i trajniji su. Koristei
fleksibilni supstrat, ovi ureaji postaju skoro neprobojni na udarce, ili
torzionalne sile (izvijajue). Imaju i vei temperaturni pojas rada, pa ih to
ini pogodnim za neprikladna okruenja. Bez pozadinskog osvijetljenja,
znai i manju potronju energije, kao i jednu komponentu manje za
kvarenje.

Trenutno se mogu vidjeti (na izlobama) OLED paneli, tanji od plasmi i

LCD-ova, te kako su polimerni filmovi, koji se nanose na OLED-e, fleksibilni,
te izuzetno tanki, ne trebaju im krute podloge, kao kod drugih dviju
tehnologija. Ovo bi znailo kako se OLED ekrani mogu savijati poput lista
papira. OLED je i svijetliji od LCD-a, jer je emitirajua tehnologija, a ne
samo prenosiva. Kako OLED-i ne funkcioniraju na bazi blokiranja svijetla,
ve ga sami proizvode, oni i nemaju probleme s gledanjem van centra
ekrana, kao to je to sluaj kod LCD-ova.
Slijedea prednost OLED-a je kad se jednom budu proizvodili, serijski e ih
se moi proizvoditi i u velikim dimenzijama ekrana. Budui je OLED u biti
plastian, moe se proizvoditi u obliku velikih tankih ploa, daleko lake od
19

polaganja liquid cristal elemenata, ili araniranja tisua trobojnih plasma

elija, na staklenu podlogu.
Mane OLED-a
Iako OLED tehnologija izgleda na svojoj povrini savreno, ipak postoje i
neki problemi. Prije od svega, iako crvene i zelene LED-ice imaju dug vijek
trajanja, od 10 000 do 40 000 sati, plava komponenta pokazuje bre
kvarenje nakon odprilike 3 000 do 5 000 radnih sati. Dakle, ova tehnologija
je za sada ograniena na trajnost plave komponente. Takoer, u trenutku
ovog pisanja, proizvodni procesi OLED-a su vrlo skupi, ali kao i kod drugih
proizvoda cijena je direktno vezana za njega. Kako sve bude napredovalo
tako e i cijena padati, ba kao i kod LCD-a i plasme.
Konano, OLED matrica se lake moe otetiti vodom. Bez zatite, na nain
da ga se zatvori nekom vrstom vodonepropusnog pokrova, OLED, proliven
piem moe biti oteen.

5. 3D TV

2010. godina e biti upamena po masovnoj promociji 3D proizvoda i usluga u cijelom

svijetu. 3D televizija je posljednja revolucija u kunoj zabavi koja je stigla u dnevne sobe
diljem svijeta, stvarajui ivopisnije i atraktivnije video materijale blie stvarnosti. Ovo nije
prvi susret potroaa s 3D prikazom slike, ona je bila dostupna mnogo prije u raznim
oblicima, a ve je neko vrijeme mogue gledati dokumentarne filmove, holivudske hitove,
koncerte i nogomentne utakmice u kinima opremljenima potrebnom 3D opremom. Dolazak
3D-a u dnevne sobe potroaa oznaio je Blu-ray 3D standard koji je svjetlo dana ugledao 17.
prosinca 2009., usporedno s dolaskom Cameronovog Avatara, filma koji mnogi smatraju
glavnim pokretaem popularizacije 3D-a.
Razvoj 3D su podrali najvei proizvoai televizora, Sony, Philips, LG, Samsung i
Panasonic, a potonja dva su prva ponudila tritu 3D televizore potrebne za gledanje 3D
sadraja.
3D televizori (skraeno 3D TV) koriste novu tehnologiju prikaza koja omoguuje brzo
osvjeavanje ekrana kako bi oba oka dobila dovoljan broj informacija za fluidan prikaz slike
iji elementi mogu izlaziti iz ekrana, no isto tako nude veu dubinu u odnosu na
konvencionalne 2D televizore.
Za gledanje 3D filmova i TV programa potrebno je posjedovati slijedee:
20

1. 3D TV prijamnik
2. 3D naoale kompatibilne s tehnologijom prikaza koju koristi 3D TV
3. 3D Blu-ray reproduktor, 3D sukladan satelitski prijamnik ili PC opremljen grafikom
karticom koja podrava stereoskopski 3D (primjerice aktualan NVIDIA 3D Vision)
4. 3D sadraj, bilo da se radi o 3D Blu-ray filmu, 3D satelitskom programu ili 3D
kompatibilnoj igri

Parametri kao to su veliina dijagonale, rezolucija, prikaz boja, kontrast i ostali parametri i
dalje su vaei kada su 3D televizori u pitanju, a bitno je naglasiti kako putem 3D televizora
moete normalno pratiti sve vrste 2D materijala.

3D TV i 3D-ready TV koja je razlika?

Vano je biti upoznat s novom nomenklaturom kada su 3D prijamnici u pitanju. 3D TV
podrazumijeva televizor uz koji dolazi sve potrebno za uivanje u 3D sadrajima odmah po
vaenju iz pakiranja. Ovo obino ukljuuje potrebne 3D naoale bez koji 3D efekt nije
mogue vidjeti na stereoskopskim zaslonima. Primjer 3D TV-a jest Panasonic TX-P50VT20E.
S druge strane, 3D-ready TV su povoljniji od 3D TV-a iz razloga to oni ukljuuju potrebne
tehnologije za reprodukciju 3D materijala, no bez dodatne investicije u 3D naoale ne moete
gledati 3D program. Primjer takvog televizora je Philips 40PFL8605H.
Iako bi se moglo zakljuiti kako se radi o dvije razliite vrste TV prijamnika, to nije istina i
oba tipa su podjednako dobra za prikaz 3D programa, bilo da se radi o filmovima, TV
programu ili igrama. 3D-ready televizori su povoljnija rjeenja i bolji izbor za sve koji ele
posjedovati 3D televizor, no nemaju jo elju ili mogunost gledanja 3D programa.

Aktivni i pasivni 3D to je to?

Prikaz trodimenzionalne slike za masovno trite je mogu na dva osnovna naina: aktivni i
pasivni. Obje tehnologije omoguuju normalan prikaz klasinog 2D programa, filmova i
igara, no uz pomo specijalnih 3D naoala mogu kreirati trodimenzionalnu sliku. Kod
aktivnih 3D sustava koriste se napajane naoale koje umjesto lea od stakla koriste dva LCD
ekrana koji naizmjenino blokiraju sliku za jedno pa za drugo oko, u sinkronizaciji s prikazom
slike na ekranu kako bi stvorile efekt stereoskopije. Polarizacijski 3D koristi jednostavnije
naoale koje ne zahtijevaju napajanje, iznimno su lagane i cijenom daleko povoljnije.

21

Kako funkcionira aktivni 3D?

Aktivni 3D HDTV koristi za rad zahtijeva sinkronizator i aktivne 3D naoale (3D active
shutter glasses). Sinkronizator se obino nalazi integriran u okvir 3D televizora, a kod
pojedinih modela se zasebno nabavlja i montira na vidljivo mjesto kako bi mogao
sinkronizirati sliku i 3D naoale. Aktivne 3D naoale (3D active shutter glasses) za svoj rad
zahtijevaju napajanje, a koje moe biti bilo putem ianog kontakta ili integriranih baterija
kako bi naizmjenino gasile i palile svako od stakala (odnosno LCD ekrana) u skladu s taktom
koji im alje sinkronizator. Veina 3D naoala u ovom trenutku na tritu koristi infra crvenu
vezu (IR), dok postoje i modeli koji koriste Bluetooth tehnologiju koja ne zahtijeva direktnu
vidljivost. Putem aktivnog 3DTV-a i naoala gledatelj vidi punu HD razluivost za svako oko,
dakle 1920 piksela u 1080 linija, tako da se aktivni modeli esto oznauju i kao Full HD 3D.
Nedostaci aktivnog 3D-a su izraeno disanje jako svjetlih dijelova slike, te crosstalk, odnosno
slabo vidljiv obris slike koji je namijenjen za drugo oko, a nastaje zbog sporosti matrice
zaslona da dovoljno brzo osvjei sliku. Na izostanku crosstalka aktivno rade svi proizvoai,
a glavni predstavnici aktivnog 3D-a su Samsung, Sony i Panasonic.

Kako funkcionira pasivni (polarizacijski) 3D?

Polarizacijski 3D se tako zove jer koristi tehnologiju prikaza koju je mogue polarizirati
putem posebnih 3D naoala koje na zahtijevaju baterije, iznimno su lagane i jednostavno
konstruirane, te su cijenom daleko povoljnije od aktivnih 3D modela. Najpopularnije 3D
naoale su one koje gledatelji dobiju u kinima opremljenim RealD 3D tehnologijom, a koja je
najzastupljenija u 3D kino dvoranama diljem svijeta. Pasivni 3D je na trite prvi izbacio LG
2011. godine, a njegovim su stopama zatim krenuli Philips, Toshiba, Haier, a uskoro i korejski
Samsung. Polarizacijske 3D naoale imaju nekoliko prednosti nad aktivnim modelima za
rad ne zahtijevaju baterije niti bilo kakvo napajanje, iznimno su lagane i cijenom daleko
pristupanije od aktivnih rjeenja, tako da uz mnogo manju investiciju moe cijela obitelj i
pokoji lan rodbine uivati u 3D materijalima. Kod prikaza 3D slike, polarizacijska
tehnologija rezultira mnogo mirnijom slikom bez titranja svjetlijih regija slike koje su
karakteristine za aktivni 3D, a ako se gleda s dovoljno velike udaljenosti, dupla slika
odnosno crosstalk nee biti vidljiv. Nedostatak polarizacijskog 3D prikaza lei u polovici
efektivne rezolucije (svako oko vidi pola vertikalne rezolucije, dakle umjesto 1920 piksela u
1080 linija stvarno se vidi 1920 piksela u 540 linija), radi ega slika nije toliko otra i ima
isprepleten izgled, pojavi crosstalka ako se ekran gleda preblizu ili iz kuta veeg od 15
stupnjeva u odnosu na horizontalu.

22

Pretvaranje 2D sadraja u 3D (i obrnuto) je li mogue?

Mogue je u oba smjera zahvaljujui ugraenim algoritmima u 3D televizora pomou kojih se
2D sadraj moe pretvoriti u 3D. Iako 2D sadraji dobivaju na dubini i boljem osjeaju
prostora, efekt nije toliko vjerodostojan i kvalitetan kao u sluaju originalnog 3D materijala.
Vrlo dobra usporedba je diskretni 5.1 zvuni zapis u odnosu na stereo pretvoren putem Dolby
Pro-Logic ili DTS: Neo algoritma u viekanalni zvuk koliko god da je algoritam dobar,
prostornost nikada nee biti onako dobra kao kada svaki zvunik dobiva svoj tono definiran
zvuni signal.
3D televizori takoer mogu bez gubitka na kvaliteti prikazati standardni 2D materijal.
Zahvaljujui veim frekvencijama osjeavanja, kod LCD zaslona rezultat je glatka 2D slika
bez titranja i znaajnijih zamuenja.

4. Zakljuak
Ovim smo pokuali da vam pokaemo zastarelost dosadanjeg TV sistema koji vodi poreklo jo iz
tridesetih goidna prolog veka. NoviHD-TV sistem po prvi put predstavlja ozbiljan tehnoloki
iskorak po kvalitetu slike i nainu prenosa TV signala i najavljuje jo vee promene u
televizijskom mediju. Sve su ovo odline vesti za gledaoce koji e moi da uivaju kraj svojih,
neba tako malih ekrana, i gotovo e moi da vide sliku na TV koja e biti gotovo istovetna sa
slikom u prirodi. Pored svega ovoga hteo bih da naglasim da se u svetu nije stalo samo na ovome,
veda se razvio novi TV sistem koji pomera granice domiljenosti ljudskog uma. Taj novi sistem
je 3D televizija koja e gledaocima dati iluziju da se nalaze na samom mestu dogaanja onog to
se emituje preko njihovih prijemnika. Iako je ovo naprednija tehnologija od televizije visoke
definicije, ona nee zaiveti u naim domovima bar jo nekih 10-ak godina zbog slabe kupovne
moi stanovnitva. Tako da televizija visoke definicije svakako predstavlja nau sadanjost i
budunost i ini da pogled u na prozor u svet bude lepi.

Veliki ekrani HD TV-a, tanki kao list papira, vrlo su veliki izazov za
napredak prve skale za upotrebu OLED-a. Iako je Samsung objavio izradu
prvog 40 inchnog OLED TV-a, temeljenog na ovoj tehnologiji, jo uvijek je
nejasno kad e OLED biti puten u masovnu proizvodnju, te kad e biti
cjenovno kurentan sa trenutnim tehnologijama. Ako ispuni sva oekivanja,
moe donijeti vrlo veliki niz raznih pogodnosti.

23

5. Literatura
[1] http://sr.wikipedia.org/wiki/Plazma_televizor (15.05.2013)
[2] http://www.scribd.com/doc/9707701/TV-TEHNIKA- (16.05.2013)
[3] https://hr.wikipedia.org/wiki/Televizija (17.05.2013).
[4] Mark Blach, Complete digital design, McGraw-Hill, 2003.
[5] http://www.csee.wvu.edu/digital/book/chapters/TTL.pdf , (20. 12. 2009.)
[6] http://www.wikipedia.org

24

Miljenje mentora o radu:

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

Predloena ocjena: ___________________ ( __ )

Ispitiva:_____________________________
lanovi komisije:
1.___________________________________
2.___________________________________

Izdvojeno miljenje:

Datum odbrane: ___. ___. _______.

25