Professional Documents
Culture Documents
Buchberger Kriticko Misljenje Prirucnik
Buchberger Kriticko Misljenje Prirucnik
miljenje
Iva Buchberger
P r i r u n i k k r i t i k o g mi l je n j a , slu a n j a , i ta n j a i pi s a n j a
P r i r u n i k k r i t i k o g m i l j e n j a , slu a n j a , i ta n j a i pi s a n j a
kritiko
miljenje
Iva Buchberger
P r i r u n i k k r i t i k o g m i l j e n j a , slu a n j a , i ta n j a i pi s a n j a
kritiko
miljenje
Iva Buchberger
Izdava:
Udruga za razvoj visokoga kolstva Universitas, Sveuilina avenija 6, HR 51000 Rijeka
T: ++ 385 51 26 57 13, F: ++ 385 51 26 57 99
universitas@universitas.hr , www.universitas.hr
Za izdavaa:
prof. dr. sc. Jasminka Ledi, predsjednica Udruge
Autorica:
Iva Buchberger
Urednici:
dr. sc. Bojana ulum, doc.
Marko Turk
Recenzenti:
dr. sc. Vlatka Domovi, red. prof.
dr. sc. Majda Trobok, izv. prof.
Lektura:
Boena Bai Mikuli
Grafiko oblikovanje:
Luka Buchberger
Tisak:
Sagita d.o.o., Opatija
Rijeka, listopad 2012.
1. izdanje
Naklada 300 primjeraka
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice Rijeka pod brojem 121218069
ISBN 978-953-56300-1-2
Prirunik je izdan kao jedna od aktivnosti projekta Mislim kritiki! Projekt osposobljavanja studenata za kritiko
miljenje, sluanje, itanje i pisanje, kojeg provodi Udruga za razvoj visokoga kolstva Universitas uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Miljenja izraena u ovoj Publikaciji su miljenja autorice i
urednika te nuno ne izraavaju stajalite Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH.
Sadraj
Rije autorice 6
1. Kritiko miljenje 11
2. Argument 21
2.1. to je argument? 21
3. Pogreke u zakljuivanju 67
4. Metodoloki okvir za analizu i kritiku 73
4.2.2. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave 158
Rije autorice
Razvoj vjetina kritikog miljenja sve se ee postavlja kao jedan od ciljeva u podruju odgoja i
obrazovanja. Naalost, zalaganje za razvoj kritikog miljenja jo je uvijek prisutniji u teoriji, nego
u praksi. U kontekstu nesklada teorije i prakse, prirunikom nastojim pruiti potporu razvoju kritikog miljenja, kojeg drim iznimno vrijednim.
Prirunik Kritiko miljenje: prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja razmatra sloen
koncept kritikog miljenja te izravno, uz brojne primjere i zadatke, pouava vjetinama kritikog miljenja. Stoga je osnovna namjera prirunika da itatelje poui tim vjetinama. Prirunikom
nastojim pruiti potporu kolegama i kolegicama u procesu razvoja njihova kritikog miljenja, za
njihovu dobrobit, ali i za dobrobit itave zajednice. Prirunik je posebno namijenjen srednjokolskoj i studentskoj populaciji, no ne iskljuuje sve one pojedince koji ele razvijati i unaprjeivati
svoje miljenje. Upravo iz tog razloga jezik, nain izlaganja, koriteni primjeri i razmatrani radovi
nastojali su se prilagoditi irem itateljstvu. Pritom elim naglasiti da u proces razvoja vjetina
kritikog miljenja treba uloiti vrijeme, trud i strpljenje. Pozivam vas da sadraju koji je pred vama
pristupite sa strpljenjem te da sebi i razvoju vlastita kritikog miljenja posvetite vrijeme i u to
uloite trud. Kritiko miljenje je slojevito i izazovno, njime se propituje, njime pojedinci grade
sebe i svoje stavove te ono zahtijeva visoke razine apstraktnog miljenja. Prema tome, proces razvoja vjetina kritikog miljenja nije brz ni lagan. U ovom vremenu instant rjeenja, povrnosti
i izvrnutih vrijednosti, svjesna sam da takva nastojanja riskiraju biti odbaena. Usprkos tome,
vjerujem da postoji nemali broj pojedinaca koji su, svjesni vrijednosti kritikoga miljenja, spremni
uloiti vrijeme i trud u njegov razvoj. Dugorona dobrobit koju kritiko miljenje prua u razliitim
podrujima je neminovna.
Prirunik je podijeljen na pet poglavlja, koji redom razmatraju sljedee: Prvo poglavlje Kritiko miljenje nastoji odrediti koncept kritikog miljenja, usporediti ga s oprenim miljenjem reproduktivnim miljenjem, te konano utvrditi odnos filozofije i kritikoga miljenja. Drugo poglavlje Argument razmatra jedan od temeljnih pojmova kritikog miljenja argument, na nain da
odreuje to argument jest, usporeuje i navodi razliku izmeu argumenta i slinog skupa tvrdnji
objanjenja, razmatra valjanost kao vanu karakteristiku argumenta te donosi pravila prirodne
dedukcije kao primjer formaliziranog prirodnog zakljuivanja. Sljedee poglavlje Pogreke u zakljui-
vanju donosi pregled najeih pogreaka u zakljuivanju uz navoenje primjera s ciljem osvjeivanja pogreaka u zakljuivanju i njihova ispravljanja. Nadalje, poglavlje Metodoloki okvir za analizu i
kritiku podijeljeno na kritiko sluanje i itanje te kritiko pisanje donosi pet metodolokih okvira
za analizu i kritiku metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave (MOZAK 1); metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove (MOZAK 2); metodoloki okvir za analizu i
kritiku za radove o rezultatima istraivanja (MOZAK 3); metodoloki okvir za analizu i kritiku za
pisanje rada rasprave (MOZAK 4); metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad
rasprave (MOZAK 5) koji itatelju slue kao vodii razvoja kritikoga miljenja. Sredinja poglavlja prirunika Argument, Pogreke u zakljuivanju i Metodoloki okvir za analizu i kritiku ukljuuju
brojne primjere i zadatke kojima se nastoji pribliiti razmatrano, a ija se rjeenja nalaze na kraju
prirunika. Konano, u poglavlju Umjesto zakljuka: kritiki pristup priruniku upozorava se na kritiki pristup koji valja imati i prema ovome priruniku.
Iskreno se nadam da e prirunik ispuniti svoju zadau skrenuti pozornost na vanost kritikog
miljenja i pomoi pojedincima u razvoju njihovih vjetina kritikog miljenja.
Na kraju upuujem zahvalu suradnicima na projektu, predsjednici Udruge Universitas, prof. dr. sc.
Jasminki Ledi, koja je prepoznala vanost kritikog miljenja i pruila potporu ideji, urednicima
dr. sc. Bojani ulum i Marku Turku, recenzenticama dr. sc. Majdi Trobok i dr. sc. Vlatki Domovi
na komentarima, raspravama, sugestijama, primjedbama i podrci. Osobitu zahvalnost upuujem
mojoj obitelji i prijateljima, iji je doprinos u procesu nastajanja ovoga prirunika bio neprocjenjiv.
1.
Kritiko miljenje
1.1. to je kritiko miljenje?
Kritika dolazi od grke rijei krino to znai luiti, birati, suditi. Kritika je analiza, prosuivanje i
vrednovanje nekoga predmeta1, postupka, djela, itd. (Klai, 2007). Pritom, analiza, prosuivanje i
vrednovanje ne moraju nuno imati za posljedicu negativan sud o predmetu u smislu Ovaj predmet
nije ispravan / lijep / pametan (ili Ovaj predmet je neispravan / ruan / glup.) Nerijetko u svakodnevnoj
uporabi rije kritika ima upravo negativno znaenje i odnosi se na isticanje negativnih elemenata
nekog predmeta, to dovodi do neprihvaanja ili zaziranja od kritike.
Meutim, kritika2 u kontekstu suvremenog odgoja i obrazovanja ima svoju pozitivnu konotaciju.
Koncept nastave koji je njegovala tzv. stara kola3, u kojoj se od uenika zahtijevalo da mehaniki
pamte propisani sadraj bez sustavnog promiljanja o njemu, suvremena kola nastoji prevazii. esto se u suvremenom odgoju i obrazovanju susreemo sa zahtjevima da se kod uenika
razvijaju vjetine kritikog miljenja. Naime, kritiko miljenje postaje imperativom suvremenog
svijeta (Pei, 2003). Najmanje su dva razloga za navedeno: (i) suvremeno demokratsko drutvo
pretpostavlja aktivne graane koji promiljaju, preispituju, vrednuju i donose odluke pa e u tom
smislu samo graani s razvijenim vjetinama kritikog miljenja moi odgovarati zahtjevima suvremenog demokratskog svijeta; (ii) odlike su suvremenog svijeta izniman tehnoloki napredak,
vrijeme brzih i stalnih promjena, izloenost pojedinca velikoj koliini informacija i znaajno poveanoj razini dostupnosti informacija koje nameu potrebu za aktivnim, promiljenim i preispitujuim, kritikim pristupom.
Kritiko miljenje, iako se esto vezuje uz potrebe suvremenog svijeta, koncepte suvremenog odgoja i obrazovanja i slino, ima svoje utemeljenje u poetcima razvoja drutva. Sokrat (469-399
pr.n.e.) je razvio metodu pouavanja koja ukljuuje elemente kritikog miljenja. Prvi stupanj Sokratove metode pouavanja - ironija, ukljuuje dijalog putem kojeg uenik biva suoen s vlastitim
neznanjem na nain da se pokazuje kako je njegovo dosadanje znanje nerijetko utemeljeno na
predrasudama i nepreispitanim tvrdnjama. Drugi stupanj - majeutika, ukljuuje dijalog u kojem
uenik pomou uiteljevih pitanja sam dolazi do spoznaje.4 Upravo su analiza tvrdnji, pronalaenje opravdanja za tvrdnje, uoavanje nedostataka pojedinih tvrdnji te aktivan odnos uenika prema
spoznaji elementi kritikog miljenja koje se razabiru u Sokratovoj metodi pouavanja.
1 Ovdje rije predmet stoji za onaj entitet na koji je usmjeren neki proces (u ovom sluaju proces analize, prosuivanja i vrednovanja). Dakle, ne samo na 'materijalne predmete'. Analiziramo, prosuujemo, vrednujemo osobu, stvar ili dogaaj to su, dakle,
predmeti. Uporaba rijei predmet u daljnjem je tekstu istovjetna.
2 Termini kritika i kritiko miljenje koristit e se kao sinonimi.
3 'Stara kola' u pedagogiji oznaava pristup odgoju i obrazovanju kojeg obiljeava didaktiki materijalizam, formalizam, pasivnost uenika, mehaniko pamenje i reproduktivno iznoenje sadraja, a najpoznatijim predstavnikom smatra se njemaki
filozof i pedagog Johann Friedrich Herbart (1776-1841). Staroj koli suprotstavlja se tzv. 'nova kola', koju obiljeava novi pristup odgojno-obrazovnom procesu u kojem se, osim materijalnog zadatka nastave, nastoje razviti i funkcionalni i odgojni te se
uenika smatra aktivnim subjektom nastave koji promilja, vrednuje i iznosi vlastite stavove. Neki od predstavnika nove kole
su John Dewey, Georg Kershensteiner, Edouard Claparede, Anton Makarenko i Wolfgang Brezinka.
4 Vidi vie u: Zori, V. (2008). Sokratova dijaloka metoda. ivot i kola, 20, 56, 27-40.
11
Ocem modernog kritikog miljenja smatra se John Dewey (1859-1952), koji kritiko miljenje
naziva refleksivnim miljenjem i definira ga u svojoj knjizi Kako mislimo (How we think, 1910) kao
aktivan, ustrajan i temeljit proces razmatranja vjerovanja uz razmatranje onih postavki koje podupiru to vjerovanje.5 Drugim rijeima, definira ga kao proces traenja i primjerenog ispitivanja
osnova ili dokaza za odreeno vjerovanje.6 Ono to je Dewey nazvao refleksivnim miljenjem danas
nazivamo kritikim miljenjem. Refleksivnom miljenju Dewey suprotstavlja tzv. obino miljenje,
koje podrazumijeva proces prihvaanja vjerovanja s malo ili gotovo niti jednim dokazom.7 Od najistaknutijih suvremenih autora ije je podruje interesa kritiko miljenje valja istai Roberta Ennisa i Matthewa Lipmana. Robert Ennis, suvremeni ameriki filozof, jedan je od prvih teoretiara
koji je razradio koncept kritikog miljenja. Prema njemu, kritiko miljenje je vjetina racionalnog
prosuivanja u to vjerovati ili to uiniti koja ukljuuje vrijednosti intelektualnog potenja i otvorenosti, autonomije i samokritinosti, vjernosti istini i osjetljivosti na kontekst. Prema Ennisu,
kritiko miljenje ukljuuje vjetine razlikovanja injenica i vrijednosti, razlikovanja eksplicitnih i
implicitnih pretpostavki, razlikovanja argumentiranih i neargumentiranih tvrdnji, prepoznavanje
greaka u zakljuivanju i odreivanja snage argumenata.8 Matthew Lipman (1922-2010) jedan je
od najpoznatijih suvremenih teoretiara kritikog miljenja kao odgojno-obrazovnog koncepta. Razvio je jedan specifian odgojno-obrazovni koncept usko povezan s kritikim miljenjem filozofiju
za djecu.9 Podruje odgoja i obrazovanja predstavlja iznimno plodno tlo za oprimjerenje kritike.
Upravo u tom kontekstu kritiku valja promatrati i kao odgojno-obrazovni koncept iji elementi
poput kritikog sluanja, itanja i pisanja ine vaan dio pozitivnog razvoja odgoja i obrazovanja
koji odgovara potrebama pojedinca i drutva.
Kritiko miljenje je sloen koncept koji se ne vezuje samo za podruje odgoja i obrazovanja, ve
zahvaa i puno ire podruje (Pei, 2003). Kritiki mislimo i u profesionalnom djelovanju, u svakodnevnoj komunikaciji s drugima i svakodnevnom rjeavanju problema i donoenju odluka. Nadalje, postoje profesionalni kritiari koji su razvili podruja tzv. glazbene, likovne, knjievne i filmske
kritike. Budui da zahvaa razliita podruja i poprima razliite oblike, ne postoji jednoznano odreenje kritikog miljenja. Meutim, za potrebe ovoga prirunika ponudit e se definicija kritikog
miljenja uz napomenu i priznanje da koncept kritikog miljenja potrebuje detaljniju pojmovnu
analizu koja premauje svrhu ovoga rada.
Prije definiranja kritikog miljenja valja istaknuti i sugerirati sljedee. Prvo, pristupite kritici osloboeni njezine negativne konotacije kojom je obojena u svakodnevnici jer kritika nije samo isticanje negativnih elemenata nekog predmeta, ve naprosto promiljeno vrednovanje koje moe biti
pozitivno ili negativno. Drugo, pristupite kritici svjesni njene mnogostruke vanosti u razliitim
podrujima ovjekova ivota. Kritika kao proces i rezultat analize, prosuivanja i vrednovanja doprinosi razvoju autonomnog, samosvjesnog i cjelovitog pojedinca budui da procesi analize, prosuivanja i vrednovanja postavljaju zahtjev i otvaraju mogunost za refleksivnost i vlastitost koje su
5 Vidi vie u: Ficher, A. (2001). Critical Thinking. Cambridge: Cambridge University Press.
6 Vidi vie u: Milia, Z., urko, B. (2010). Odgoj za kritiko miljenje i medijska manipulacija. Medianali - znanstveni asopis za
medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnostima i kulturu drutva, 4, 7, 57-72.
7 Ibid.
8 Vidi vie u: Bonjak, Z. (2009). Primjena konstruktivistikog pouavanja i kritikog miljenja u srednjokolskoj nastavi sociologije: pilot istraivanje. Revija za sociologiju. 40, 257-277.
9 Vidi vie u: Pritchard, M. (2009). Philosophy for Children. Preuzeto 1. svibnja 2011. s The Stanford Encyclopedia of Philosophy
http://plato.stanford.edu/archives/sum2009/entries/children/
12
temeljne odrednice ovjeka. Nadalje, kritika predstavlja iznimnu vanost za suvremeno demokratsko drutvo, kao to je ranije istaknuto. Konano, kritika doprinosi razvoju uenja i pouavanja,
koji kao rezultat donose dugotrajnije, dublje, uporabnije, a samim time i vrjednije, znanje.
Definicija kritikog miljenja:
Kritiko miljenje je sloeni proces i rezultat (i) analize i vrednovanja tvrdnji10, (ii) pronalaenja
opravdanja za tvrdnje, (iii) usporedbe s drugim i/ili suprotnim tvrdnjama i generiranje prigovora tvrdnjama te konano (iv) zauzimanja stava.
Uz navoenje definicije kritikog miljenja vano je odrediti koje intelektualne sposobnosti ukljuuje te koje intelektualne vrijednosti njeguje i razvija.
Kritiko miljenje ukljuuje sljedee intelektualne sposobnosti:
13
Dubinu
Preciznost
Konzistentnost13
Koherentnost14
Loginost
Objektivnost
U razmatranju koncepta kritikog miljenja valja uoiti njegove tri dimenzije: (i) uenje ispravnog rasuivanja; (ii) aktivno usvajanje sadraja; (iii) refleksivni pristup ivotu. Prve dvije dimenzije objanjene su u prijanjim razmatranjima. Pod dimenzijom refleksivnog pristupa ivotu
podrazumijeva se to da pojedinac razvijenih vjetina kritikog miljenja obrazac analiziranja,
propitivanja i vrednovanja koristi i u svakodnevnom ivotu. Drugim rijeima, razvoj vjetina
kritikog miljenja omoguava to da e pojedinac koji posjeduje navedene vjetine istu strukturu
rezoniranja koristiti i u svakodnevnom ivotu jer e razvojem tih vjetina naprosto nauiti tako
misliti. U skladu s navedenim, izvjesno je da e pojedinac razvijenih vjetina kritikog miljenja
ivjeti refleksivni ivot.
Pouavanje vjetinama kritikog miljenja najefikasnije je i najprirodnije posredno kroz pouavanje
odreenog sadraja u procesu obrazovanja. Poeljno je da pouavanje kritikog miljenja bude prisutno kroz cjelokupno obrazovanje. Prema tome, ono ne bi trebalo biti iskljuivo sadrajno zasebno
podruje. Meutim, u fazi nedovoljne razvijenosti i prisutnosti kritikog miljenja od iznimne je
vanosti uiti kritikom miljenju izravno, aktivno i glasno.
13 Skup propozicija je konzistentan ako propozicije koje ine taj skup mogu biti istovremeno istinite. (Blackburn, 2005., str. 75.)
14 Skup propozicija je koherentan ako su propozicije koje ine taj skup meusobno povezane, podupiru se i nisu kontradiktorne.
15 Valja napomenuti da ne treba teiti tomu da se reproduktivno miljenje u potpunosti i u svim podrujima prevazie. Problem
je, i to je ono to se ovim prirunikom nastoji razmotriti i prevazii, redukcija pojedineva miljenja na iskljuivo reproduktivno
miljenje i to u svim podrujima.
14
Reproduktivno miljenje
bazino razumijevanje
nepovezivanje informacija u smislenu
cjelinu
nedovoenje u pitanje iznesenog
ponavljanje onoga to se misli ili to
netko misli
razvoj konvergentnosti koja podrazumijeva sagledavanje situacije iz jedne
perspektive i ukljuuje traenje jednog
tonog rjeenja
Kritiko miljenje
bazino razumijevanje informacija nije
cilj uenja, ve poetna pozicija
povezivanje informacija i stvaranje
cjeline
dovoenje u pitanje iznesenog i 'filtriranje' informacija
refleksivno i 'vlastito' miljenje
razvoj divergentnosti koja podrazumijeva sagledavanje situacije iz vie razliitih perspektiva i ukljuuje mogunost
vie razliitih rjeenja na postavljena
pitanja
15
16
Dakle, logika predstavlja vaan segment u ivotu misleeg bia i okosnicu razvoja uspjenih pojedinaca koji e biti sposobni aktivno i stvaralaki sudjelovati u privatnom i drutvenom ivotu.
U dvama poglavljima koja slijede nastojat e se izloiti i razmotriti temeljna podruja filozofije,
odnosno preciznije logike, ije poznavanje ini osnovu za razvoj vjetina kritikog miljenja. Ponuenim sadrajima ne ulazi se preduboko u podruje logike, iako neki dijelovi predstavljaju, kako
su i nazvani, misaone izazove. Ponueno znanje od iznimne je koristi u procesu stjecanja vjetina
kritikog miljenja i ono bi trebalo biti dijelom ivota svakog pojedinca koji misli. Napisano je u prijanjim recima: Logika je potrebna da se vjeba pravilno zakljuivati, da se analiziraju najee prirodne
pogreke zakljuivanja te da se pronau, usvoje i koriste tehnike provjeravanja valjanih zakljuaka. Upravo iz toga razloga nastoje se ponuditi ona znanja iz logike koja doprinose pravilnom zakljuivanju
i razvoju kritikoga miljenja.
17
2.
Argument
Svakodnevno smo i na razne naine okrueni tvrdnjama poput: Doruak je najvaniji obrok. Glasujte za
nezavisnog kandidata Isaka Borga. Crkva se ne bi trebala mijeati u politiku. Osnovna kola treba biti obavezna. ena bez djece nije realizirana ena. Roditelji imaju iskljuivo pravo donositi odluke za svoju djecu. Treba
prakticirati siguran seks. Treba zabraniti rad nedjeljom. Djeca s razvojnim tekoama trebaju biti ukljuena
u redovne kole. Nije posao mukarca da obavlja kuanske poslove., itd. Ako pritom reflektiramo o tvrdnji
i pitamo Zato? Zato je doruak najvaniji obrok? Zato glasovati za nezavisnog kandidata Isaka Borga?
Zato se crkva ne bi trebala mijeati u politiku? Zato osnovna kola treba biti obavezna? Zato ena bez djece
nije realizirana ena?, itd. traimo razloge, odnosno opravdanje za odreenu tvrdnju.18 Reflektirajui i
traei razloge, odnosno opravdanje za tvrdnju, gradimo argument.
2.1. to je argument?
Argument19 je, skup tvrdnji20 (Copi, 2011) kojeg ini:
Konkluzija21 tvrdnja koja se nastoji opravdati22
Premisa tvrdnja kojom se konkluzija nastoji opravdati23
Razmotrimo definiciju na sljedeem primjeru.
Primjer 1. Puenje je loe zato to ugroava zdravlje.
Navedeni primjer je argument sadri skup tvrdnji kojeg ini (i) konkluzija tvrdnja koja se nastoji opravdati
Puenje je loe; (ii) premisa tvrdnja kojom se konkluzija nastoji opravdati Puenje ugroava zdravlje.
Zapis argumenta izgleda ovako:
P: Puenje ugroava zdravlje.
K24: Puenje je loe.
Razmotrimo sljedei primjer:
Primjer 2. Stresne situacije u trudnoi, osim to tete majci, tete i djetetu. Trudnice bi trebale izbjegavati ono to teti njima i djetetu. Prema tome, trudnice bi trebale izbjegavati stresne situacije.
18 Vidi vie u: Bowel, T., Kemp, G. (2010). Critical Thinking: A Concise Guide. London, New York: Routledge.
19 Argument se jo naziva zakljukom.
20 Prema Blackburnu (2005) argument je, osim skupa tvrdnji, odnosno rezultata procesa pronalaenja opravdanja za odreenu tvrdnju, i proces pronalaenja opravdanja za odreenu tvrdnju.
21 Konkluzija se jo naziva zakljuni sud ili zaglavak.
22 Jo se moe rei tvrdnja ija se istinitost nastoji dokazati ili za koju se nastoje iznai razlozi.
23 Jo se moe rei tvrdnja ili tvrdnje kojima se konkluzija nastoji dokazati ili koje ine razloge za konkluziju.
24 P oznaava premisu, K oznaava konkluziju.
21
U navedenom primjeru argumenta tvrdnje Stresne situacije u trudnoi, osim to tete majci, tete i djetetu i Trudnice bi trebale izbjegavati ono to teti njima i djetetu su premise, a tvrdnja Trudnice bi trebale
izbjegavati stresne situacije je konkluzija. Argument moemo zapisati na sljedei nain:
P1: Stresne situacije u trudnoi, osim to tete majci, tete i djetetu.
P2: Trudnice bi trebale izbjegavati ono to teti njima i djetetu.
K: Trudnice bi trebale izbjegavati stresne situacije.
Nadalje, razmotrimo sljedei primjer:
Primjer 3. Leptiri su ivotinje. ivotinje nisu biljke. Dakle, leptiri nisu biljke.
U navedenom primjeru argumenta tvrdnje Leptiri su ivotinje i ivotinje nisu biljke su premise, a
Leptiri nisu biljke je konkluzija.
Zapis argumenta:
P1: Leptiri su ivotinje.
P2: ivotinje nisu biljke.
K: Leptiri nisu biljke.
Argument kao skup tvrdnji ima jednu konkluziju i jednu (kao u primjeru 1) ili vie (kao u primjeru
2 i 3) premisa.
Razmotrimo jo i sljedei primjer:
Primjer 4. Suprunici Karla i Gottlob raspravljaju o obavljanju kuanskih poslova. Oboje se slau
oko toga da bi Karla trebala obavljati kuanske poslove, ali se ne slau oko toga da bi i Gottlob
trebao obavljati kuanske poslove. Naime, Gottlob tvrdi da i on treba obavljati kuanske poslove,
a Karla tvrdi suprotno da on ne treba obavljati kuanske poslove. Da bi Karla i Gottlob imali argument, oni moraju svoje tvrdnje i opravdati. Drugim rijeima, trebaju navesti razloge za tvrdnje.
Gottlob tvrdi sljedee:
Ja (Gottlob) trebam obavljati kuanske poslove zato to, uz ostalo, obavljanjem
kuanskih poslova brinem za svoju obitelj i iskazujem potovanje prema njoj. Svaki ravnopravni lan obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju obitelj i iskazivati potovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...), a ja (Gottlob) sam ravnopravni lan obitelji sposoban za rad.
Karla, s druge strane, tvrdi sljedee:
Gottlob ne treba obavljati kuanske poslove jer je on mukarac, a uloga je i dunost ene, ne mukarca, da obavlja kuanske poslove budui da je u prirodi ene
da je usredotoena na obitelj i dom.
22
Argument je skup tvrdnji koji obuhvaa (i) tvrdnju koja se nastoji opravdati - u Gottlobovu sluaju
to je tvrdnja Ja (Gottlob) trebam obavljati kuanske poslove; i (ii) razloge ili opravdanje za tvrdnju u
Gottlobovu sluaju to su tvrdnje (1) Obavljanjem kuanskih poslova brinemo za svoju obitelj i iskazujemo potovanje prema njoj; (2) Svaki ravnopravni lan obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju
obitelj i iskazivati potovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...); (3)
Ja (Gottlob) sam ravnopravni lan obitelji sposoban za rad.
Zapis argumenta:
P1: Obavljanjem kuanskih poslova, uz ostalo, brinemo za svoju obitelj i iskazujemo potovanje
prema njoj.
P2: Svaki ravnopravni lan obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju obitelj i iskazivati
potovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...).
P3: Gottlob je ravnopravni lan obitelji sposoban za rad.
K: Gottlob treba obavljati kuanske poslove.
Isto tako, u Karlinu sluaju argument ini (i) tvrdnju koja se nastoji opravdati Gottlob ne treba
obavljati kuanske poslove; i (ii) razloge ili opravdanje za tvrdnju a to su tvrdnje (1) U prirodi je ene,
a ne mukarca, da je usredotoena na obitelj i dom; (2) Uloga je i dunost ene da obavlja kuanske poslove;
(3) Gottlob je mukarac.
Zapis argumenta:
P1: U prirodi je ene, a ne mukarca, da je usredotoena na obitelj i dom.
P2: Uloga je i dunost ene da obavlja kuanske poslove.
P3: Gottlob je mukarac.
K: Gottlob ne treba obavljati kuanske poslove.
Kod traenja opravdanja odreene tvrdnje ne postoji jednoznano rjeenje. Kao to je ranije navedeno, kritiko miljenje je divergentno. Opravdanje odreene tvrdnje moe biti skup tvrdnji x i/ili
skup tvrdnji y i/ili skup tvrdnji z. U potonjem sluaju tvrdnja je, budui da sadri vie od jednog
opravdanja, uvjerljivija. U tom smislu, tim bolje ukoliko imate vie od jednog opravdanja za svoju
tvrdnju. Ilustrirajmo navedeno sljedeim primjerom:
Primjer 5. Sergej u razgovoru sa svojom prijateljicom Hanom raspravlja o volontiranju i tvrdi sljedee:
Svaki pojedinac sposoban za rad trebao bi volontirati u svojoj zajednici zato to volontiranje razvija empatiju, solidarnost i brigu za zajednicu, a poveana empatija,
solidarnost i briga za drugoga doprinosi boljitku zajednice. Ono to doprinosi boljitku zajednice svaki pojedinac sposoban za rad treba initi, pa time i volontirati. Uz to,
volontiranjem u svojoj zajednici svaki pojedinac postaje bolji ovjek, a one aktivnosti
u zajednici koje vode k tome da njeni lanovi postanu bolji, naprosto treba initi.
23
Iz navedenog primjera moemo uoiti kako Sergej ima sljedea dva opravdanja za tvrdnju Svaki pojedinac sposoban za rad trebao bi volontirati u svojoj zajednici:
Opravdanje 1: Volontiranje razvija empatiju, solidarnost i brigu za zajednicu. Poveana empatija, solidarnost i briga za drugoga doprinosi boljitku zajednice. Ono to doprinosi boljitku
zajednice svaki pojedinac sposoban za rad treba initi;
Opravdanje 2: Volontiranjem u svojoj zajednici svaki pojedinac postaje bolji ovjek. Treba
razvijati one aktivnosti u zajednici koje vode k tome da njeni lanovi postanu bolji.
Grafiki, Sergejevo rezoniranje izgleda ovako:
Opravdanje 1
Opravdanje 2
Konkluzija
Pritom, Sergej nema dva argumenta, ve ima dva opravdanja za jednu te istu tvrdnju (konkluziju).
Ono to odreuje broj argumenata je broj konkluzija u odreenoj jezinoj cjelini. Budui da Sergej
opravdava jednu tvrdnju u jednoj jezinoj cjelini, on ima dva opravdanja, ali jedan argument.
Argument je iznimno vaan u podruju kritikog miljenja. Moe se nazvati centralnim elementom kritikog miljenja zato to pred mislioca postavlja zahtjev za jasnim formuliranjem odreene
tvrdnje koja treba biti opravdana, a ne bez razmatranja preuzeta, to je odlika reproduktivnog
miljenja. Povrh toga, prije iznesena definicija kritikog miljenja ukljuuje elemente koji u temelju
sadre argument:
Analiza i vrednovanje tvrdnje ukljuuje analizu konkluzije;
Pronalaenje opravdanja za tvrdnju i generiranje prigovora tvrdnji predstavlja proces konstrukcije argumenta;
Zauzimanje stava podrazumijeva zastupanje odreene teze koja treba biti opravdana, to i jest
argument.
24
25
valja rei da se isti pojam moe iskazati razliitim rijeima ili terminima. Razmotrimo sljedeu
tablicu koja e pribliiti reeno:
Pojam
Rije, termin
'Pas'
(misao o domaoj ivotinji koja laje)
Pas
Dog
Cane
Chein
Hund
C
Sud (ili propozicija, tvrdnja) je smisleni iskaz kojim se neto tvrdi ili porie. U argumentu, konkluzija i premise su sudovi. Sud sadri pojmove. Za razliku od pojmova, sud ima istinitosnu vrijednost.
Dakle, sud moe biti istinit ili neistinit. Pojam nije istinit ili neistinit. Sud treba razlikovati od reenice na isti nain na koji treba razlikovati pojam od rijei. Isti se sud, dakle, moe iskazati razliitim
reenicama. Razmotrimo sljedeu tablicu koja e pribliiti reeno:
Sud
Reenica
Ja sam iva
Ja sam iva.
I am alive.
Io sono viva.
Je suis vivante.
Ich bin am Leben.
a.
Kao to je prije navedeno, imati argument znai imati sud (tvrdnju) i opravdanje (razloge) za taj sud.
Opravdana tvrdnja je konkluzija, a razlozi su premise. Postavlja se pitanje kako u odreenom tekstu
razaznati argument i njegove elemente premisu/e i konkluziju. Kao pomo u identificiranju premisa
u skupu tvrdnji slue indikatori premisa koji najavljuju premise, a kao pomo u identificiranju konkluzija slue indikatori konkluzije koji najavljuju konkluziju. Rijei koje najavljuju premise ili konkluziju
zapravo su rijei koje se koriste u svakodnevnoj komunikaciji i ine svakodnevni jezik rasuivanja.
26
28 Za daljnje objanjenje vidi u daljnjem tekstu, posebice u potpoglavlju Argument ili objanjenje?
27
(ii) odreeni skup tvrdnji jest argument, ali ne sadri indikatore premisa i/ili indikatore konkluzije.
Ukoliko se rasuivanje (ili raspravljanje ili iznoenje argumenata) ne moe bez analize razaznati u
odreenom tekstu, postoje metode koje pomau u razjanjavanju takovog rasuivanja. Jedna od
takovih metoda je uvoenje indikatora premisa i indikatora konkluzije.29
Primjena metode uvoenje indikatora premisa i indikatora konkluzije moe se ilustrirati na sljedeem tekstu:
Nedvojbeno je istina da ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i razliite pojmove o tome to je ispravno, a to je pogreno. Ne postoji u svijetu slaganje
o tome koji su postupci ispravni, a koji pogreni, mada se gledita o tome prilino
preklapaju. Ako razmotrimo koliko su se moralna gledita mijenjala od mjesta do
mjesta i od stoljea do stoljea, bilo bi privlano pomisliti kako ne postoji nikakva
apsolutna moralna injenica, ve kako je moralnost uvijek relativna u odnosu na
drutvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.)
Navedeni tekst ne sadri indikatore premisa ili indikatore konkluzije, stoga se u svrhu to boljeg
razumijevanja teksta moe iskoristiti metoda uvoenja indikatora premisa i indikatora konkluzije.
Postupak ukljuuje sljedee korake:
1. Proitati tekst s razumijevanjem.
2. Interpretirati, parafrazirati tekst uvoenjem indikatora premisa i indikatora konkluzije slijedei smisao teksta i prirodno zakljuivanje. Koristite se pomonim pitanjima:
to je pitanje rasprave? to autor zakljuuje? Odgovor na pitanje rasprave (ili autorov zakljuak) je konkluzija argumenta. Prije reenice za koju smatrate da oznaava autorov zakljuak
dodajte rijei poput dakle, stoga, zakljuujem da...
Na koji nain autor nastoji dokazati ono to zakljuuje? Koji su razlozi njegova zakljuka? Zato x
(autorov zakljuak)? Prije reenica za koje smatrate da oznaavaju razloge za autorov zakljuak dodajte rijei poput jer, budui da ...
3. Identificirati konkluziju (ono to se tvrdi) i premisu/e (razloge, opravdanje).
4. Konstruirati argument odrediti premise i konkluziju. U konstrukciji argumenta ne moraju se
koristiti doslovne strukture reenica iz teksta vano je interpretirati, objasniti, sumirati tekst.
Rad na tekstu:
1.
Nedvojbeno je istina da ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i razliite pojmove
o tome to je ispravno, a to je pogreno. Ne postoji u svijetu slaganje o tome koji su postupci
ispravni, a koji pogreni, mada se gledita o tome prilino preklapaju. Ako razmotrimo koliko
su se moralna gledita mijenjala od mjesta do mjesta i od stoljea do stoljea, bilo bi privlano
pomisliti kako ne postoji nikakva apsolutna moralna injenica, ve kako je moralnost uvijek
relativna u odnosu na drutvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.)
29 Uvoenje indikatora premisa i konkluzije je metoda razjanjavanja nejasnog rasuivanja nalik na dakle test (The 'therefore' test)
koji predlae Alec Fisher u svojoj knjizi Critical Thinking: An Introduction (2001).
28
29
Primjer 2. Ono to je dobro za pojedinca, to ga ne ini nesretnim. Ljubav ponekad pojedinca ini
nesretnim.
Primjer 3. Muzika oslobaa jer samo iznimne tvorevine oslobaaju.
U primjeru 1 jasno je da je konkluzija argumenta Protivnik sam pobaaja, a premisa (na to upuuje i
rije zato to) Ne prihvaam ubojstvo. Ono to se isto tako primjeuje jest da je navedeni primjer entimem, budui da je argument koji sadri i jednu implicitnu premisu Pobaaj je ubojstvo. Nadalje,
primjer 2 takoer je entimem budui da je konkluzija argumenta implicitna, odnosno nije eksplicitno formulirana. Konkluzija glasi: Ljubav ponekad nije dobra za pojedinca, tvrdnje Ono to je dobro
za pojedinca to ga ne ini nesretnim. i Ljubav ponekad pojedinca ini nesretnim. su premise argumenta.
Konano, u primjeru 3 nastoji se dokazati tvrdnja da muzika oslobaa na nain da se eksplicitno
navodi jedan razlog Iznimne tvorevine oslobaaju, dok se drugi razlog (odnosno premisa) ne navodi
eksplicitno Muzika je iznimna tvorevina. Dakle, primjer 3 takoer je primjer entimema.
30
Navedeni argument bi bio valjan ukoliko bi barem jedna premisa bila normativna, primjerice:
Prirodno je imati djecu. (deskriptivna tvrdnja)
Treba teiti onome to je prirodno. (normativna tvrdnja)
Dakle, treba imati djecu. (normativna tvrdnja)
31
Treba li se, meutim, dravi u potpunosti prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih politika? (..) velika veina studenata
potjee iz bogatijih slojeva drutva pa se onda pokazuje da se proraunskim novcem plaa obrazovanje bogatijeg sloja drutva. Stoga se prikljuujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da
kolarine ne rjeavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.)
Koristite indikatore premisa. Budui da velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva pa se proraunskim novcem plaa obrazovanje bogatijeg sloja drutva, moemo zakljuiti da
... Dakle, propozicije Velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva i Proraunskim
novcem plaa se obrazovanje bogatijeg sloja drutva su premise argumenta. No, valja primijetiti
da navedene pretpostavke nisu dovoljne da se zakljui da dravi ne treba prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti. Autor dodatno pretpostavlja jo i
to da pravednost, izmeu ostalog, ukljuuje financijsku pomo i podrku drave siromanim
graanima u svrhu postizanja jednake dostupnosti obrazovanja.
Nakon identificiranja konkluzije i premisa argument se moe konstruirati na sljedei nain:
Argument:
P1: Velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva.
P2: Proraunskim novcem plaa se obrazovanje bogatijeg sloja drutva.
P: Pravednost ukljuuje financijsku pomo i podrku drave siromanim graanima u svrhu
postizanja jednake dostupnosti obrazovanja. 31
K: Dravi ne treba u potpunosti prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja
pravednosti.
Isto tako u naem svakodnevnom zakljuivanju i iznoenju argumenata nerijetko koristimo entimeme, argumente u kojima se jedna ili vie premisa eksplicitno ne tvrde ili konkluzija nije eksplicitno formulirana.
Razmotrimo sljedei primjer:
Primjer 4. Ernst i Herbert sjede u kafiu, priaju i piju pivo. Na stolu je kikiriki u ljusci Ernst ga
jede, Herbert ne. Ernst kae Herbertu, s ciljem da ga uvjeri da ovaj treba jesti kikiriki: Kikiriki treba
jesti kada pije pivo jer se njihovi okusi izvrsno slau. Herbert na to odgovara: Mislim da ja ne trebam
jesti kikiriki zato to sam na njega alergian.
32
Usredotoimo se na Herbertov argument: Ne trebam jesti kikiriki zato to sam na njega alergian.
Identificirajmo konkluziju i premise. to Herbert eli rei? to Herbert tvrdi? Herbert tvrdi da ne
treba jesti kikiriki. Tvrdnja Ne trebam jesti kikiriki je konkluzija. Na koji nain Herbert tu tvrdnju
opravdava? Zato to je indikator premise, dakle premisa je Alergian sam na kikiriki. Navedena premisa je razlog za tvrdnju da ne trebam jesti kikiriki. Da biste iz suda Alergian sam na kikiriki izveli
sud Ne trebam jesti kikiriki, oito je da pritom podrazumijevate da ako sam na neko jelo alergian,
onda to jelo ne trebam jesti. Tvrdnja koju podrazumijevate i koja u argumentu nije eksplicitno izreena naziva se implicitna pretpostavka ili premisa, ako se tvrdnja odnosi na premise.32
Zapis Herbertovog argumenta izgleda ovako:
P1: Alergian sam na kikiriki.
P: Ako sam na neko jelo alergian, onda to jelo ne trebam jesti.
K: Kikiriki ne trebam jesti.
Ponekad se argumenti iznose u obliku pitanja, iako to dakako nisu argumenti u tehnikom smislu
jer tvrdnje ne iskazuju eksplicitno. Argumenti iznoeni u obliku pitanja su tzv. retorika pitanja.
Katkada se, dakle, upuivanjem pitanja neto tvrdi ili porie posredno pa je u tom smislu vano
pri analizi i kritikom razmatranju teksta iitavati ono to autor nije eksplicitno izrekao, ono to
pretpostavlja i ono to misli, a to se iz teksta dade iitati. Analizirajmo sljedei primjer:
Primjer 5. Kako moete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne
posjedujemo svjeinu zraka i bistrinu vode, kako vi to moete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za
moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pjeana obala, svaka magla u tamnoj umi, svaki kukac
sveti su u pamenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji kolaju kroz drvee nose sjeanje na crvenog
ovjeka. (indijanski poglavica Seattle, 1854)
Nakon itanja cjelovitog teksta s razumijevanjem, valja se upitati to xy, u ovome sluaju indijanski
poglavica Seattle, tvrdi i kako to opravdava. Indijanski poglavica Seattle u pismu upuenom amerikom predsjedniku Georgeu Washingtonu, kada je ovaj poelio kupiti njegovu zemlju, tvrdi: Vi ne
moete kupiti ili prodati svjeinu zraka i bistrinu vode, ili nebo, toplinu zemlje. Postavlja se pitanje na
koji nain Seattle tu tvrdnju opravdava? Formalizacija33 njegova argumenta izgleda ovako:
P1: Ako mi ne posjedujemo svjeinu zraka i bistrinu vode, onda vi to ne moete kupiti.
P2: Mi ne posjedujemo svjeinu zraka i bistrinu vode.
K: Vi ne moete kupiti ili prodati svjeinu zraka i bistrinu vode, ili nebo, toplinu zemlje.
32 Kao to je prije navedeno, niti konkluzija ne mora biti eksplicitno formulirana u argumentu.
33 Pod formalizacijom ne mislimo na proces prevoenja argumenata s prirodnog jezika na jezik simbolike logike, ve termin
koristimo u puno irem, svakodnevnom znaenju formalizacija kao proces usmjerenosti na formu.
33
34
35
razlozi. U navedenom primjeru, tvrdnja Ludwig je juer gledao zanimljivu predstavu u kazalitu predstavlja razlog za tvrdnju Ludwig se danas osjea sretnim. Postavlja se pitanje kako onda razlikovati
argument i objanjenje.
Da bismo razlikovali argument i objanjenje, trebamo razmotriti kontekst iznoenja tvrdnji. Naime, argument ukljuuje kontekst uvjeravanja, objanjenje ne.34 Drugim rijeima, ono to razlikuje
argument i objanjenje je njihov cilj. Iznositi objanjenje podrazumijeva obrazloenje zato x, a
istinitost x-a se pritom ne dovodi u pitanje i nije problematina. Iznositi argument, u protivnom,
podrazumijeva dokazivanje x-a (konkluzije, onoga to se tvrdi), iznoenje razloga za x, opravdanje x-a,
a istinitost x-a se dovodi u pitanje i otvara raspravu te ukljuuje uvjeravanje sugovornika, itatelja
u ono to se tvrdi.
Razmotrimo gore spomenuti primjer objanjenja. Kada smo iznijeli tvrdnju da se Ludwig danas
osjea sretnim, njenu istinitost nismo doveli u pitanje, samo smo tvrdnjom Ludwig je juer gledao
zanimljivu predstavu u kazalitu nastojali objasniti zato je Ludwig sretan. S druge strane, prije spomenuti primjer o Ernstu i Herbertu (vidi str. 32.) primjer je argumenta. Zato je navedeni primjer
argument, a ne objanjenje? Naime, istinitost teze Ernst treba jesti kikiriki kada pije pivo dovodi se u
pitanje, a primjer ukljuuje kontekst uvjeravanja Herbert nastoji uvjeriti Ernsta da ovaj treba jesti
kikiriki kada pije pivo, a Ernst nastoji uvjeriti Herberta u suprotno.
Analizirajmo sljedea dva primjera i uoimo razliku:
Primjer 2. Jednog poslijepodneva Branimir sree srednjokolskog prijatelja Davida i nakon to je
ovaj saznao da je Branimir upisao fakultet, upita ga: Branimire, zato si upisao fakultet? Pa ti si uvijek
govorio da fakultet nije za tebe i da te daljnje obrazovanje ne zanima. Branimir odgovara: Upisao sam se
na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe biti loa odluka.
Primjer 3. Jednog poslijepodneva Branimir sree srednjokolskog prijatelja Davida te oni zaponu
razgovor o upisivanju na fakultet. David e Branimiru: Zato uope upisivati fakultet kada, ini se, diploma u ovoj zemlji malo vrijedi? Branimir odgovara: Dobro je upisati se na fakultet zato to obrazovanje
nikada ne moe biti loa odluka.
U navedenim primjerima valja uoiti sljedee. Iako su primjeri vrlo slini i moglo bi se zakljuiti da oba
ukljuuju argumente, to nije sluaj. Upisao sam se na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe biti
loa odluka. primjer je objanjenja. Dobro je upisati se na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe
biti loa odluka. primjer je argumenta. Zato? Valja promotriti kontekst iznoenja tvrdnji. U primjeru
1, ne dovodi se u pitanje tvrdnja Branimir se upisao na fakultet pa se razlogom koji se navodi Obrazovanje nikada ne moe biti loa odluka navedena tvrdnja samo objanjava. S druge strane, u primjeru 2,
dovodi se u pitanje tvrdnja Dobro je upisati se na fakultet pa se razlogom Obrazovanje nikada ne moe biti
loa odluka tvrdnja nastoji opravdati s ciljem uvjeravanja sugovornika u njenu istinitost.
34 U prijanjem potpoglavlju odredili smo argument kao opravdanje tvrdnje. No, kako smo naveli, i objanjenje se moe takoer
odrediti kao opravdanje tvrdnje. Sukladno tomu, opravdanje tvrdnje nije dovoljno odreenje argumenta pa bi preciznije odreenje argumenta, da bismo ga mogli razlikovati od objanjenja, bilo opravdanje tvrdnje u kontekstu uvjeravanja.
36
Argument
ista struktura kao i kod objanjenja
moe sadravati indikatore premisa i
konkluzije
istinitost onoga to se tvrdi dovodi se u
pitanje
ono to se tvrdi ini raspravu
sugovornika, itatelja se eli uvjeriti u x
Objanjenje
ista struktura kao i kod argumenta
moe sadravati indikatore premisa i
konkluzije
istinitost onoga to se tvrdi ne dovodi se
u pitanje
ono to se tvrdi ne ini raspravu
sugovorniku, itatelju se objanjava zato x
Razlika izmeu argumenta i objanjenja ponekad nije toliko jasna. Hoemo li neto smatrati argumentom ili objanjenjem, kao to je navedeno, zavisi o kontekstu. Razmotrimo primjerice sljedei
primjer:
Primjer 5. Svemogui dobri Bog podario nam je slobodu volje. Istina je da sloboda volje ponekad
dovodi do zla koje postoji u svijetu. No, uloga slobode volje je ta to nam omoguava moralnu dobrotu jer, da bismo se mogli zvati moralno dobrima, moramo imati mogunost slobodna izbora.
Navedeni tekst moemo odrediti i kao objanjenje i kao argument ukoliko o njemu nemamo dodatnih informacija, ukoliko nam kontekst nije poznat. Ako, primjerice, navedeni tekst izgovara
vjerouitelj svojim uenicima na satu vjeronauka, zakljuit emo da se tu radi o objanjenju jer se
u tom sluaju nita od onoga to se tvrdi ne dovodi u pitanje budui da je rije o dogmi niti postojanje svemogueg dobrog Boga, niti kompatibilnost svemogueg dobrog Boga s postojanjem zla
u svijetu, niti uloga slobode volje, itd. U sluaju sata vjeronauka vjerouitelj ui uenike, odnosno
objanjava uenicima ono to je sluaj. S druge strane ukoliko ovaj tekst izgovara uenica na satu
filozofije usred rasprave o postojanju Boga zakljuit emo da se tu radi o argumentu kojim eli
uvjeriti sugovornike (suuenike) u primjerice kompatibilnost postojanja svemogueg dobrog Boga
s postojanjem zla u svijetu i slobode volje.
37
U odreenju objanjenja i argumenta potrebno je, dakle, ustvrditi kontekst iznoenja tvrdnji te iitati nastojanje autora, govornika. Drugim rijeima potrebno je pitati to autor, govornik tvrdnjom
eli postii: (i) uvjeriti itatelja, sugovornika u ono to tvrdi na nain da iznosi dokaz za iznesenu
tvrdnju, ili (ii) ne dovodei u pitanje istinitost tvrdnje, samo objanjava zato vrijedi ono to tvrdi.
Prvo se odnosi na argument, drugo na objanjenje.
38
2.3.Vrste argumenata
Razlikujemo dvije vrste argumenata: (i) deduktivan argument; (ii) induktivan argument. Deduktivan argument je argument kojemu je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa. Induktivan argument je argument kojemu je cilj da konkluzija slijedi iz premisa s odreenom vjerojatnou.35
Ilustrirajmo razliku deduktivnog i induktivnog argumenta na sljedeim primjerima.
35 Valja napomenuti da se nerijetko u literaturi spominje drugaije odreenje deduktivnog, odnosno induktivnog argumenta
(vidi primjerice u Petrovi, 1965). No, pogreno je odreenje deduktivnog argumenta kao argumenta u kojem zakljuivanje
ide od opeg na posebno, a induktivnog kao argumenta u kojem zakljuivanje ide od posebnog na ope. Razlog navedenog je
primjerice to to u podruju deduktivnog zakljuivanja postoji zakljuivanje od 'posebnog na ope', a to je zakljuivanje prema
pravilima egzistencijalne i univerzalne generalizacije. Vidi vie o navedenim pravilima u: Copi, I. M., Cohen, C. (2008). Introduction
to Logic. New Jersey: Prentice Hall.; Cauman, L. S. (2004). Uvod u logiku prvog reda. Zagreb: Jesenski i Turk.
39
Deduktivni argument
Primjer 1. Budui da je mrkva zdrava, a zdravo trebamo jesti, moemo zakljuiti da mrkvu trebamo jesti.
Primjer 2. Svi psi su sisavci. Svi njemaki boxeri su psi. Dakle, svi njemaki boxeri su sisavci.
Primjer 3. Ako Rudolf pije aj od kadulje, ne boli ga grlo. Rudolf pije aj od kadulje. Dakle, Rudolfa
ne boli grlo.
Induktivni argument
Primjer 4. Tadija, Toma i Maa vole filozofiju. Tadija, Toma i Maa su studenti. Dakle, svi studenti
vole filozofiju.36
Primjer 5. Veina Portugalaca ima tamnu kosu. Eduardo je Portugalac. Dakle, Eduardo ima tamnu
kosu.
Primjer 6. U ponedjeljak je izalo Sunce. U utorak je izalo Sunce. U srijedu je izalo Sunce. U etvrtak je izalo Sunce. U petak je izalo Sunce. U subotu je izalo Sunce. Dakle, u nedjelju e izai Sunce.
Primjer 7. Sat i oko imaju svojstvo sofisticiranosti i prilagoenosti funkciji koju izvode. Sat ima
stvoritelja.
Dakle, oko ima stvoritelja - Boga.37
U primjeru 1 iz suda da je mrkva zdrava i da zdravo trebamo jesti nuno i sa sigurnou zakljuujemo da onda mrkvu trebamo jesti. U tom sluaju, ako je istina da je mrkva zdrava i da zdravo
trebamo jesti, onda je sigurno istina i da mrkvu trebamo jesti. U primjeru 4 iz sudova da Tadija,
Toma i Maa vole filozofiju i da su studenti, ne moemo nuno i sa sigurnou zakljuiti da onda svi
studenti vole filozofiju, ve samo s odreenom vjerojatnou. U tom sluaju, ako je istina da Tadija,
Toma i Maa vole filozofiju i da su studenti, onda nije nuno ili sigurno istina i da svi studenti vole
filozofiju, ve je u odreenom stupnju vjerojatno da svi studenti vole filozofiju.
Zadatak 5. Odredite koji je od ponuenih argumenta deduktivni argument, a koji induktivni argument.
1. Jakovu, Lani, Dori i Luciji najdrai nastavni predmet je likovna kultura. Jakov, Lana, Dora i Lucija su uenici petog razreda. Dakle, svim uenicima
petog razreda najdrai nastavni predmet je likovna kultura.
2. Sve ivotinje su iva bia. Neke ivotinje su mesojedi. Dakle, neka iva bia
su mesojedi.
3. Studirao sam 2009. godine, studirao sam 2010. godine, studirao sam 2011.
godine, studiram 2012. godine. Dakle, studirat u 2013. godine.
4. S obzirom da je fizika znanost, a sve znanosti imaju svoj predmet istraivanja, valja zakljuiti da fizika ima svoj predmet istraivanja.
36 Ovu vrstu induktivnog argumenta Kova (2009) naziva poopavajui induktivan zakljuak.
37 Ova vrsta induktivnog argumenta je argument po analogiji.
40
5. Zelena boja je lijepa. Crvena boja je lijepa. uta boja je lijepa. Plava boja je
lijepa. Ne postoji niti jedna druga boja osim zelene, crvene, ute i plave.
Dakle, sve boje su lijepe.
Za one koji ele znati vie
Induktivno zakljuivanje, za razliku od deduktivnog zakljuivanja, ve prije moebitne pogrene uporabe, nosi u sebi odreene manjkavosti. Naime, induktivni argument koji poiva
na vjerojatnosti nije posve pouzdan. Brojni su filozofi raspravljali o problemu indukcije navodei kako, za razliku od deduktivnog, induktivno zakljuivanje nije uvar istine. Ako
su premise induktivnog argumenta istinite, konkluzija ne mora biti istinita. Primjerice,
ako je Sunce izalo u ponedjeljak, utorak, srijedu, etvrtak, petak i subotu (drugim rijeima, istiniti su sudovi kojima se to tvrdi), to ne znai da e Sunce sigurno izai i u nedjelju.
Bertrand Russell u svojem djelu Problemi filozofije (The Problems of Philosophy, 1912) razmatra problem indukcije i navodi primjer pileta koji se budi svako jutro s milju da e ga seljak nahraniti kao i svaki prethodni dan. Jedno jutro pile se die s istom milju, ali umjesto
da ga seljak nahrani, on ga ubije.38 Pile je koristilo induktivni argument i oito je da je na
dan svojeg ubojstva pogreno zakljuilo. Russell se pita: Jesmo li i mi ljudi, budui da veliki dio naeg zakljuivanja temeljimo na induktivnom zakljuivanju, glupi kao i to pile?
Brojni su filozofi, razmatrajui problem indukcije, u svojim radovima nudili razliita rjeenja,
no mi u tu raspravu neemo ulaziti. Vano je da ste upoznati s problemom i da promiljate o tome. Indukcija predstavlja temelj naeg svakidanjeg rezoniranja te zauzima znaajno
mjesto u znanosti, pa je njena uporaba opravdana bez obzira na spomenute manjkavosti.
41
40 Oznake A, I, E, O za vrstu kategorikih propozcija dolaze od latinskih rijei affirmo (potvrujem) i nego (negiram). Za ope-potvrdnu kategoriku propoziciju uzima se oznaka A prvi samoglasnik rijei affirmo, a za posebno-potvrdnu kategoriku
propozciju oznaka I drugi samoglasnik rijei affirmo. Za ope-nijenu kategoriku propoziciju uzima se oznaka E prvi samoglasnik rijei nego, a za posebno-nijenu kategoriku propoziciju O drugi samoglasnik rijei nego.
42
41 Konkluzija Nijedan violinist nije dosadan nije jedino mogue rjeenje. Iz ponuenih premisa moe slijediti i primjerice (i) Nitko
dosadan nije violinist (to je ekvivalentan sud sudu Nijedan violinist nije dosadan); (ii) Nijedan muziar nije dosadan ili pada kia, itd.
Takvih je primjera, odnosno moguih rjeenja, beskonano mnogo to upuuje na divergentnost logikoga, odnosno kritikoga
miljenja. No, budui da je va zadatak bio pronai konkluziju koja e s ponuenim premisama tvoriti kategoriki silogizam,
propozicija Nijedan muziar nije dosadan ili pada kia nije ispravno rjeenje.
42 Savjetujemo vam da pri grafikom prikazivanju premisa krenete s opim kategorikim propozicijama.
43
(a) Svi S su P
(b) Neki S su P
Legenda:
M - skup muziara
D - skup dosadnih predmeta
43 Prilikom grafikog prikaza premisa, obino se koristi jedinstveni grafiki prikaz, odnosno obje se premise grafiki prikazuju
na istoj slici. U ovom emo sluaju zasebno prikazati prvu premisu i drugu premisu (vidi grafike prikaze u daljnjem tekstu) u
svrhu vaeg boljeg razumijevanja naina grafikog prikazivanja sudova. No, dovoljno je, dakle, grafiki prikazati sve premise na
jednom grafikom prikazu kako bismo odredili to iz prikazanih premisa slijedi.
44 U logici se ova vrsta grafikog prikazivanja naziva Venn-Eulerovi dijagrami, prema vicarskom matematiaru i fiziaru
Leonhardu Euleru (1707-1783) i britanskom logiaru i filozofu Johnu Vennu (1834-1923). (Neki autori spomenute dijagrame
nazivaju samo - Eulerovi dijagrami)
44
Legenda:
M - skup muziara
V - skup violinista
Grafiki prikaz premisa: Nijedan muziar nije dosadan, Svi violinisti su muziari:
Legenda:
M - skup muziara
V - skup violinista
D - skup dosadnih predmeta
Nakon to ste grafiki prikazali premise, iz toga grafikog prikaza iitavate konkluziju. Drugim
rijeima, ako neto slijedi iz ponuenih premisa, onda je to grafiki prikazano ve samim prikazom
premisa i ne moe se ponuditi takav grafiki prikaz iz kojega se nee moi iitati konkluzija. Dakle,
na gornjem grafikom prikazu premisa dade se iitati sud da nijedan violinist nije dosadan i ne moemo grafiki prikazati premise Nijedan muziar nije dosadan, Svi violinisti su muziari na nain da se
iz toga grafikog prikaza konkluzija ne moe iitati. Prema tome moemo zakljuiti da iz premisa
Nijedan muziar nije dosadan i Svi violinisti su muziari slijedi konkluzija Nijedan violinist nije dosadan.
Nadalje, razmotrimo sljedei primjer:
Primjer 7. P1: Neke ivotinje su opasne. P2. Sve zmije su opasne.
to moete zakljuiti na temelju ponuenih premisa, a da ponuene premise i pronaena konkluzija tvore kategoriki silogizam? to (nuno) slijedi iz tvrdnji da su neke ivotinje opasne i
da su sve zmije opasne? Iz ponuenih premisa nuno ne slijedi niti jedna konkluzija45 koja bi s
ponuenim premisama tvorila kategoriki silogizam. Da biste si olakali zakljuivanje, moete si dakle pomoi grafikim prikazom premisa. Pri grafikom prikazivanju premisa iz primjera 7 nailazimo na mogunost grafikog prikazivanja premisa na vie naina. Ponuene premise
mogu se grafiki prikazati na nain (a) iz kojeg iitavamo tvrdnju Nijedna zmija nije ivotinja ili
na nain (b) iz kojeg iitavamo tvrdnju Neke zmije su ivotinje ili na nain (c) iz kojeg iitavamo tvrdnju Sve zmije su ivotinje. Prema tome, moemo zakljuiti da iz ponuenih premisa nuno ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s njima tvorila kategoriki silogizam. Ponavljamo, ako
45 Ukoliko iskljuimo mogunost ponavljanja premisa i ponavljanja premisa uz dodatak nekog disjunkta. U ovom primjeru iz
ponuenih premisa Neke ivotinje su opasne i Sve zmije su opasne moemo zakljuiti (i) Dakle, neke ivotinje su opasne; (ii) Dakle,
sve zmije su opasne; (iii) Dakle, neke ivotinje su opasne ili pada kia; (iv) Dakle, neke ivotinje su opasne ili volim umu; (v) Dakle, neke
ivotinje su opasne i sve zmije su opasne, itd.
45
pri grafikom prikazivanju premisa, premise moemo prikazati na vie naina iz kojih se ne moe
iitati uvijek ista tvrdnja (razliita od ponuenih premisa), moemo zakljuiti da iz ponuenih premisa nuno ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s njima tvorila kategoriki silogizam.
Legenda:
O- skup opasnih predmeta
Z - skup zmija
- skup ivotinja
Legenda:
L- skup leptira
K - skup predmeta koji imaju krila
- skup ivotinja
Na temelju toga mogli bismo zakljuiti da iz ponuenih premisa ne slijedi niti jedna konkluzija koja
bi s njima tvorila kategoriki silogizam, no budui da je premisa Neke ivotinje imaju krila itljiva iz
svih prikaza - grafiki prikaz (a), grafiki prikaz (b), zakljuujemo da je upravo potonja tvrdnja
konkluzija koja nuno slijedi iz premisa i koja s njima tvori kategoriki silogizam. Za vas prijeporan
moe biti grafiki prikaz (b) iz kojeg iitavamo tvrdnju Sve ivotinje imaju krila. No, primijetite da
se iz toga grafikog prikaza dade iitati i tvrdnja Neke ivotinje imaju krila jer ako sve ivotinje
imaju krila, slijedi i da neke ivotinje imaju krila. Drugim rijeima, tvrdnja Sve ivotinje imaju krila
u sebi sadrava tvrdnju Neke ivotinje imaju krila, pa je prema tome tvrdnja Neke ivotinje imaju krila
konkluzija koju traimo jer se dade iitati iz svih grafikih prikaza ponuenih premisa.
46
2.4.Valjanost argumenata
U procesu konstruiranja argumenata, u procesu zakljuivanja, teimo tome da nam argumenti
budu valjani, odnosno da ispravno zakljuujemo. Pritom, pojam valjanosti vezujemo uz deduktivne argumente, argumente kojima je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa. Dakle, deduktivan
argument je valjan ili nije valjan. Pojam valjanosti se ne odnosi na induktivne argumente. Induktivni argumenti mogu biti jaki ili slabi. Jaki induktivan argument je onaj induktivan argument kojemu
konkluzija s veom vjerojatnou slijedi iz premisa. Slabi induktivan argument je onaj induktivan
argument kojemu konkluzija s manjom vjerojatnou slijedi iz premisa. Dodavanjem premisa induktivan je argument mogue oslabiti ili ojaati, dok to nije mogue kod deduktivnog argumenta.
47
to je valjan argument? Valjan argument (eng. Valid) je svaki onaj (deduktivan) argument kod kojeg
vrijedi sljedee: ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita. Pritom nije nuno da za
valjani argument premise i konkluzija budu de facto istinite, ve pod pretpostavkom da su premise
istinite i konkluzija nuno mora biti istinita.
Uvjet valjanosti: ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita.
Prema tome, moemo imati primjer valjanog argumenta kod kojeg su premise i konkluzija lane ili su
premise lane, ali je konkluzija istinita. Istinitost premisa, dakle, ne utjee na valjanost argumenta.
Za valjan argument vrijedi da ako pretpostavimo da su premise istinite i konkluzija mora biti istinita.
Istinita premisa
(istinite premise)
Istinita konkluzija
Lana konkluzija
Primjer:
Svi psi su sisavci.
Svi sisavci su ivotinje.
Dakle, svi psi su ivotinje.
Lana premisa
(lane premise)
Primjer:
Primjer:
Tablica 3. Prikaz moguih valjanih argumenata u odnosu na istinitost i lanost premise/a i konkluzije.
Osim pojma valjanosti jo je jedan vaan pojam koji valja pripisati deduktivnom argumentu pouzdanost.
48
Pouzdan argument (eng. Sound) je svaki onaj valjan argument kojemu su sve premise istinite.46 Pojam valjanog i pouzdanog argumenta je vaan u podruju kritikog miljenja zato to branei odreenu poziciju
ili opravdavajui odreenu tvrdnju, nastojimo graditi valjane i pouzdane argumente.47 Drugim rijeima,
branei odreenu poziciju nastojimo ispravno zakljuivati temeljei nae zakljuivanje na valjanim argumentima. Uz to nastojimo da ono to tvrdimo bude istinito gradei pouzdane argumente.
Pouzdan argument (eng. Sound) je svaki onaj valjan argument kojemu su sve premise istinite.
Prema tome, valjanost argumenta je nuan, no ne i dovoljan uvjet stabilnosti pozicije koja se zastupa. Gradei odreenu poziciju osim to treba teiti valjanom zakljuivanju, treba zadovoljiti i
uvjet istinitosti.
Uvjeti stabilnosti pozicije koja se zastupa:
Ispravnost zakljuivanja zakljuivanje temeljeno na valjanim deduktivnim (i/ili jakim induktivnim) argumentima
Istinitost zakljuivanje temeljeno na pouzdanim deduktivnim (i/ili uvjerljivim induktivnim)
argumentima
Ukoliko navedeni uvjeti stabilnosti odreene pozicije koju zastupate nisu zadovoljeni, vaa pozicija
moe biti pobijena ili opovrgnuta.
46 Jaki induktivan argument kojemu su sve premise istinite naziva se uvjerljiv argument (eng. cogent).
47 Ukoliko poziciju gradimo na induktivnim argumentima, onda nastojimo da ti argumenti budu jaki i uvjerljivi.
49
Ukratko, u procesu iznoenja i opravdavanja odreene pozicije razuman e pojedinac (i) nastojati ispravno zakljuivati, dakle, konstruirati valjane (ili jake) argumente; (ii) nastojati iznositi istinite tvrdnje. Oba
su navedena uvjeta sadrana u nastojanju konstruiranja pouzdanih argumenata budui da su, kako je
ranije navedeno, pouzdani argumenti valjani argumenti s istinitim propozicijama (premisama i konkluzijom). Na ovom je mjestu jo vano napomenuti da pojam istinitosti nije primjenjiv na argumente, ve
na tvrdnje. Prema tome, argumenti mogu biti valjani (i pouzdani) ili ne, a tvrdnje istinite ili neistinite.
Zadatak 8. Odredite koje su tvrdnje istinite, a koje neistinite.
1. Argument je valjan akko48 su sve premise argumenta istinite.
2. Svaki argument je valjan.
3. Neki induktivni argumenti su valjani.
4. Ne postoji valjan argument kod kojeg su premise istinite, a konkluzija lana.
5. Nije istina da ne postoji valjan argument kod kojeg su premise lane, a konkluzija istinita.
6. Neki deduktivni argumenti su istiniti.
7. Argument je valjan akko konkluzija argumenta nije neistinita kada je svaka
premisa argumenta istinita.
8. Svaki argument ima samo jednu premisu.
9. Svaki argument ima samo jednu konkluziju.
10. Termin zakljuak ima dva znaenja: (i) argument; (ii) konkluzija.
11. Svakom je entimemu barem jedna premisa implicitna.
12. Valjan argument koji ima sve istinite premise i lanu konkluziju ne postoji.
13. Zato to, budui da, jer, posljedino, slijedi da primjeri su indikatora premisa.
14. Svaki pouzdan argument je valjan.
15. Nije istina da je valjanom argumentu konkluzija istinita samo ako su i sve
njegove premise istinite.
50
Protuprimjer se odnosi na primjer, odnosno odreenu moguu51 situaciju za koju vrijedi da su premise istinite, a konkluzija lana. Pronalaskom primjera u kojem su premise istinite, a konkluzija
lana, uvjet valjanosti (ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita) biva nezadovoljen
pa u skladu s tim valja rei da argument nije valjan. Za odreivanje valjanosti argumenata treba
zamiljati mogue situacije. O tome govore i Epstein i Kernberg (2010) navodei kako za dobro
rasuivanje treba koristiti imaginaciju.
Odreivanje valjanosti argumenta:
1. Nema protuprimjera = argument je valjan (Nije mogua situacija u kojoj su sve premise istinite, a konkluzija je lana.)
2. Ima protuprimjera = argument nije valjan (Mogua je situacija u kojoj su sve premise istinite,
a konkluzija lana.)
Pribliimo navedeno sljedeim primjerom:
Primjer 1: Saa nije mukarac. Dakle, Saa je ena.
Za odreivanje valjanosti argumenta trebate koristiti vau imaginaciju zamiljati mogue situacije. Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj je premisa istinita, a konkluzija lana.
Moemo li zamisliti situaciju u kojoj e premisa biti istinita, a konkluzija lana? Ako pretpostavimo
da je premisa Saa nije mukarac istinita, konkluzija ne mora nuno biti istinita jer moe postojati
mogua situacija navodimo protuprimjer u kojoj Saa nije mukarac i Saa nije ena (dakle,
konkluzija Saa je ena je lana), ve je Saa kornjaa, Igorov kuni ljubimac. Iz svega navedenog
slijedi da argument iz primjera 1 nije valjan.
Nadalje, razmotrite sljedei primjer. Je li navedeni argument valjan?
Primjer 2. Svi sisavci imaju plua. Svi konji su sisavci. Dakle, svi konji imaju plua.
Je li navedeni argument valjan? Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Dakle, ako je navedeni argument valjan, onda nije mogua situacija
u kojoj je istina da svi sisavci imaju plua i da su svi konji sisavci, a la da svi konji imaju plua. U
odreivanju valjanosti argumenta pitamo se je li mogua takva situacija, odnosno moemo li zamisliti takvu situaciju. Ako moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana,
pronali smo protuprimjer navedenom argumentu i moemo zakljuiti da navedeni argument nije
valjan. Budui da ne moemo zamisliti situaciju u kojoj svi sisavci imaju plua i svi su konji sisavci,
a da pritom postoji barem jedan konj koji nema plua52, moemo zakljuiti da je argument iz primjera 1 valjan.
51 Mogunost se ovdje odnosi na logiku mogunost, koja podrazumijeva zamiljanje svih onih situacija koje nisu kontradiktorne.
Primjerice, logiki je mogue da ljudi lete, da sve ivotinje imaju dlaku, da na svijetu vlada mir, da na svijetu ne postoji niti jedan
neboder, itd., iako to moda nije praktiki ili fiziki mogue. S druge strane, logiki nije mogue da ako pada kia, onda ne pada
kia, da pada snijeg i ne pada snijeg, itd. Sukladno tomu, svaki primjer u procesu pronalaenja protuprimjera koji ukljuuje
situaciju koja je moda praktiki ili fiziki nemogua, ali nije kontradiktorna, jest dobar kandidat za protuprimjer odreenom
argumentu.
52 Ovdje je konkluzija negirana, odnosno pretpostavilo se da je konkluzija lana.
51
Legenda:
C- skup cikli
P - skup povra
U - skup ukusnih predmeta
52
U odreivanju valjanosti argumenta koji sadri kategorike propozicije moete si pomoi grafikim
prikazom premisa, na isti nain kako smo grafiki prikazivali premise odreujui to slijedi iz ponuenih premisa. Za odreivanje valjanosti argumenta koji sadri kategorike propozicije postupak
je sljedei:
1. Grafiki prikaite prvu premisu.53
2. Grafiki prikaite drugu premisu nastojei uiniti tako da se iz toga grafikog prikaza dade iitati negacija konkluzije (ili drugim rijeima, dade iitati to da je konkluzija lana).
3. Ako uspijete grafiki prikazati premise na nain da je ujedno iz toga grafikog prikaza itljiva i
negacija konkluzije (kao to smo mi uspjeli na potonjem grafikom prikazu), onda moete zakljuiti da argument kojeg razmatrate nije valjan zato to postoji situacija u kojoj su sve premise
istinite, a konkluzija lana.
Ono to vas u primjeru 2 moe zbunjivati jest istinitost konkluzije sve cikle jesu povre. Konkluzija Sve cikle su povre je istinita propozicija, no istinitost propozicija ne odreuje valjanost
argumenta. Kada se razmatra valjanost argumenta, onda se razmatra ispravnost zakljuivanja
onoga to argument iznosi i pritom se ne ispituje istinitost onoga to se tvrdi, odnosno pritom se
ne ispituje odgovara li ono to se tvrdi zbilji.54 Prema tome, u odreivanju valjanosti ne zanima
nas istinitost propozicija, ve nas zanima moe li postojati situacija u kojoj ako pretpostavimo
istinitost premisa, konkluzija ne mora nuno biti istinita. Ukoliko je takva situacija mogua,
argument kojeg razmatramo nije valjan. U primjeru 2 mogua je situacija u kojoj su sve cikle
ukusne i sve je povre ukusno, ali naprosto cikla nije povre. Treba razlikovati pojam valjanosti
i pojam istine. Valjanost se odnosi na ispravnost zakljuivanja. Dakle, u primjerima gdje se od
vas oekuje da odredite valjanost odreenog argumenta, ne trebate ispitivati istinitost premisa
i samo na temelju (ne)istinitosti premisa zakljuiti da argument (ni)je valjan. Pribliimo reeno
sljedeim primjerom:
Primjer 5. Sve knjige su filmovi. Svi filmovi jedu mrkve. Dakle, sve knjige jedu mrkve.
Navedeni je argument valjan, odnosno primjer je ispravnog zakljuivanja jer ako pretpostavimo
da su sve knjige filmovi i da svi filmovi jedu mrkve, ispravno je zakljuiti i nuno slijedi da, prema
tome to smo pretpostavili, sve knjige jedu mrkve. Odnosno, ne postoji mogua situacija u kojoj bi
sve knjige bile filmovi, svi filmovi jeli mrkve, a da pritom sve knjige ne jedu mrkve. U odreivanju
valjanosti argumenata treba se distancirati od onoga to odgovara naem realnom svijetu, a fokusirati se na zamiljanje moguih, ponekad i apsurdnih, situacija. Iako je navedeni argument valjan,
budui da sadri neistinite tvrdnje, on nije pouzdan.
53 Savjetujemo vam da pri grafikom prikazivanju premisa krenete s opim kategorikim propozicijama.
54 U filozofiji postoji nekoliko teorija istine (i) korespondencijska teorija istine; (ii) koherencijska teorija istine; (iii) pragmatina teorija istine. Te teorije istinu shvaaju na razliite naine. Mi emo u priruniku, svjesni konceptualne rasprave o
istini i ne ulazei u istu, prihvatiti korespondencijsku teoriju istine prema kojoj je istina ono to odgovara zbilji. Razlog je taj
to je takvo shvaanje blisko zdravorazumskom shvaanju istine. Filozofi koji ne prihvaaju tu koncepciju istine istiu kako
je temeljni nedostatak te koncepcije taj to se korespondencijom podrazumijeva postojanje vanjskog svijeta i mogunosti
nae spoznaje istog.
53
Legenda:
L- skup lijepih predmeta
H - skup pjesama PJ Harvey
T - skup pjesama Toma Waitsa
Moda vam je u ovom sluaju bilo lake zamisliti situaciju jer ponueni protuprimjer odgovara zbilji, dok u primjeru 1 ne odgovara. No, ponavljamo, valja razlikovati pojmove valjanosti i
istinitosti.
Primjer 7. Svi ljudi imaju krila. Svi koji imaju krila su ptice. Dakle, svi ljudi su ptice.
Je li navedeni argument valjan? Ako jest, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lana. Navedeni argument je valjan jer nije mogua situacija u kojoj svi ljudi imaju krila
i svi koji imaju krila su ptice, a da pritom nisu svi ljudi ptice.
54
Primjer 8. Ako sluam Chopina, lake podnosim svijet. Lake podnosim svijet. Dakle, sluam Chopina.
Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lana. Navedeni argument nije valjan jer je mogua situacija u kojoj je istina da lake
podnosim svijet ako sluam Chopina i u kojoj je istina da lake podnosim svijet, ali da ne sluam
Chopina, jer je razlog mog lakeg podnoenja svijeta neto sasvim drugo primjerice planinarenje. Dakle, uspjeno generiranje protuprimjera argumentu navoenje mogue situacije u kojoj
su premise istinite, a konkluzija lana: Istina je da ako sluam Chopina, lake podnosim svijet. Istina je
da lake podnosim svijet. No, nije istina da sluam Chopina i zato lake podnosim svijet, ve je istina da
planinarim pa zato lake podnosim svijet vodi k tome da za argument kojeg razmatramo moemo
rei da nije valjan.
Primjer 9. Ako sluam Chopina, lake podnosim svijet. Sluam Chopina. Dakle, lake podnosim svijet.
Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lana. Navedeni argument je valjan jer nije mogua situacija u kojoj je istina da ako
sluam Chopina, lake podnosim svijet i pritom je istina da sluam Chopina, a nije istina da lake
podnosim svijet. U ovom sluaju ne vrijedi protuprimjer nekog drugog razloga za lake podnoenje
svijeta jer u ovom sluaju neki drugi razlog lakeg podnoenja svijeta nije potreban budui da je
istinit razlog za lake podnoenje svijeta - sluanje Chopina. Dakle, iz navedenih premisa nuno
slijedi konkluzija da lake podnosim svijet.
Primjer 10. Oblano je ili ne pijemo aj. Pijemo aj. Ako nije oblano, onda nije jesen. Dakle, jesen je.
Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Navedeni argument nije valjan jer je mogua situacija u kojoj su sve premise istinite, a
konkluzija je lana. Kako to u ovom sloenijem primjeru provjeriti? Prvo kreemo od jednostavnog
suda Pijemo aj. Ako pretpostavimo da je taj sud istinit, onda je istina da je oblano. Preciznije,
istina je da je oblano jer je istina da je oblano ili ne pijemo aj, a budui da mi pijemo aj, vrijedi
da je oblano. Konano, iz suda Ako nije oblano, onda nije jesen i iz izvedenog suda Oblano je nuno
ne slijedi da je jesen. Prema tome, moe vrijediti i da nije jesen. Dakle, mogua je situacija da su sve
premise istinite: Ako nije oblano, onda nije jesen. Oblano je ili ne pijemo aj. Pijemo aj., a da konkluzija nije istinita Nije jesen.
Pijemo aj istina.
Oblano je ili ne pijemo aj istina. (Ako je istina da pijemo aj prethodna
premisa, onda je istina da je oblano jer vrijedi da je oblano ili ne pijemo aj)
Ako nije oblano, onda nije jesen. istina
Ako je sve navedeno istina, nije nuno istina da je jesen. Dakle, konkluzija
moe biti lana.
Uvjet valjanosti u ovome sluaju nije zadovoljen pa moemo zakljuiti da argument nije valjan.
55
Zadatak 9. Odredite jesu li navedeni argumenti valjani. Objasnite zato je odreeni argument valjan ili nije.
1. Sve trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia.
2. Juraj nema ker. Dakle, Juraj ima sina.
3. Neke trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia.
4. Ako jedem raznoliko, zdrava sam. Jedem raznoliko. Dakle, zdrava sam.
5. Nijedna ptica nije sisavac. Neke ivotinje su ptice. Dakle, neke ivotinje su
sisavci.
6. Ii u u panjolsku ili u ostati kui. Neu ostati kui. Dakle, ii u u
panjolsku.
7. Ako ivim u umi, sretna sam. Ne ivim u umi. Dakle, nisam sretna.
8. Neki ljudi imaju smisla za humor. Svi ljudi su iva bia. Dakle, neka iva bia
imaju smisla za humor.
9. Ili je tako da nije dobro gledati televiziju ili nije istina da je dobro sluati
muziku. Nije dobro gledati televiziju. Dakle, dobro je sluati muziku.
56
10. Ako nije oblano, onda nije jesen. Nije oblano ili ne pijemo aj. Pijemo aj.
Dakle, nije jesen.
Zadatak 10. Odredite jesu li navedeni argumenti samo valjani ili su ujedno i pouzdani55.
1. Sve make su sisavci. Neke make imaju crnu dlaku. Dakle, neki sisavci imaju crnu dlaku.
2. Sva svemirska tijela su jestiva. Neke gljive nisu jestive. Dakle, neke gljive
nisu svemirska tijela.
3. Sve flaute su instrumenti. Svi instrumenti su predmeti. Sve flaute su
predmeti.
4. Nijedan pas nije riba. Svi kantari su ribe. Dakle, kantar nije pas.
5. Svi gradovi su prenapueni. Sva sela su gradovi. Dakle, sva sela su
prenapuena.
55 Svaki je pouzdani argument ujedno i valjan, no nije svaki valjan argument ujedno i pouzdan.
56 Umjesto p (ili q) moe stajati bilo koja propozicija jednostavna (primjerice, Sva stabla posjeduju iznimnu energiju) ili sloena
(primjerice, Ako se penjem na Uku, onda je nedjelja). Svjesno smo reducirali koritenje simbolikog jezika logike na njegovo
uvodno koritenje (primjerice, uvoenje simbola p za bilo koju propoziciju) kako bismo sadraj prirunika pribliili onima koji
se ne bave filozofijom, odnosno logikom.
57
Primjer 1. Ako sam na koncertu, sluam muziku. Na koncertu sam. Dakle, sluam muziku.57
Primjer 2. Ako pije vodu, onda si edan. Pije vodu. Dakle, edan si.
Modus tollendo tollens (MTT)
Ako p, onda q.
Ne-q.
Dakle, ne-p.
Primjer 3. Ako sam na koncertu, sluam muziku. Ne sluam muziku. Dakle, nisam na koncertu.
Primjer 4. Ako je jeam ukusan, jest u ga danas za ruak. Neu danas jesti jeam za ruak. Dakle,
jeam nije ukusan.
Uvoenje konjunkcije
P.
Q.
Dakle, p i q.
Primjer 5. Matej je sretan. Matej je zdrav. Dakle, Matej je sretan i zdrav.
Primjer 6. Konj je ivotinja. Lipa je ivotinja ili biljka. Dakle, konj je ivotinja i lipa je ivotinja ili biljka58.
Eliminacija konjunkcije
P i q.
Dakle, p.
Ili
P i q.
Dakle, q.
Primjer 7. Akira svira violinu i gitaru. Dakle, Akira svira violinu.
Primjer 8. Med je zdrav i ukusan. Dakle, med je ukusan.
Dvostruka negacija
Ne ne-q.
Dakle, q.
ili
58
Q.
Dakle, ne ne-q.
Primjer 9. Nije da Ferhad nije u koli. Dakle, Ferhad je u koli.
Primjer 10. Cikla je crvena. Dakle, nije da cikla nije crvena.
Uvoenje disjunkcije
P.
Dakle, p ili q.
Primjer 11. Chinawoman je 2011. godine odrala koncert u Zagrebu. Dakle, Chinawoman je 2011.
godine odrala koncert u Zagrebu ili je Indija prenapuena.
Primjer 12. Redatelj filma Annie Hall je Woody Allen. Dakle, redatelj filma Annie Hall je Woody
Allen ili je redatelj filma udnije od raja Jim Jarmusch.
Disjunktivni silogizam
P ili q.
Ne-p.
Dakle, q.
Primjer 13. Volim sluati Chopina ili letim svaki dan. Ne letim svaki dan. Dakle, volim sluati Chopina.
Primjer 14. Gdje ti je kua, prijatelju? je iranski film ili kokoi nesu jaja. Kokoi ne nesu jaja. Dakle, Gdje ti je kua, prijatelju? je iranski film.
Reductio ad absurdum
Ako pretpostavivi neku premisu p, doemo do kontradikcije59, moemo pretpostaviti suprotno dakle, ne-p.
Primjer 15. Pretpostavimo da kranski Bog postoji. Dakle, naa je poetna premisa (P1): Kranski Bog postoji. Dalje, zakljuujemo da, ako kranski Bog postoji, onda je Bog, prema odreenju
kranskoga Boga - svemogu, sveznajui i savreno dobar. Isto tako vrijedi da zlo postoji u svijetu.
Dakle, Zlo postoji u svijetu je jo jedna pretpostavka, odnosno premisa naeg argumenta. Nadalje,
isto tako vrijedi da je, prema kranskom odreenju Boga, Bog stvorio sve pa dalje zakljuujemo da
Ako je Bog stvorio sve, onda je Bog stvorio i zlo. Nadalje slijedi da Ako je Bog stvorio zlo, onda Bog nije
savreno dobar. Primijetite da na skup tvrdnji sadri dvije tvrdnje koje su kontradiktorne - Bog je
59 Kontradikcija je vrsta propozicije koja je logiki nemogua. Navodimo primjere kontradikcije: (i) Oleg voli itati i ne voli
itati; (ii) Ako Bonnie Prince Billy ide u kino, onda Bonnie Prince Billy ne ide u kino; itd.
59
savreno dobar i Bog nije savreno dobar. Prema pravilu reductio ad absurdum, ako pretpostavivi neku
premisu doemo do kontradikcije, moemo pretpostaviti suprotno. Dakle, poetnu premisu (P1)
Kranski Bog postoji moemo odbaciti i u skladu sa svim navedenim moemo zakljuiti, suprotno
poetnoj premisi, da kranski Bog ne postoji.
Zadatak 11. Odredite koje se pravilo prirodne dedukcije moe iitati iz ponuenih argumenata.
1. Pas laje. Pas rei. Dakle, pas laje i rei. iz ponuenog argumenta moemo
iitati pravilo uvoenje konjunkcije
2. Kia pada ili sja sunce. Kia ne pada. Dakle, sja sunce.
3. Ako Antun spava, idemo u kino. Antun spava. Dakle, idemo u kino.
4. Ako Antun spava, idemo u kino. Ne idemo u kino. Dakle, Antun ne spava.
5. Skuhao sam izvrstan ruak. Prema tome, skuhao sam izvrstan ruak ili sam
porezao prst na no.
Zadatak 12. Odredite pravilo prirodne dedukcije koje moete primijeniti na ponuenim premisama, uzimajui sve premise u obzir, da biste doli do konkluzije koju pritom i navedite. Ne postoji
jedno ispravno rjeenje, a isto tako u nekim primjerima niti jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih
premisa. Prema tome, niti jedno pravilo prirodne dedukcije ne moemo primijeniti na nekim primjerima, ako sve premise uzmemo u obzir.
1. Otto voli logiku. Otto voli matematiku. Rjeenje: koristei pravilo uvoenje konjunkcije moemo doi do konkluzije Otto voli logiku i matematiku.
2. Srce je ljudski organ koji pumpa krv.
3. Martin Heidegger napisao je knjigu Bitak i vrijeme ili knjigu Bitak i nita.
Martin Heidegger nije napisao knjigu Bitak i nita.
4. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Mozak ti bolje radi.
5. Nije da se ljudi ne smiju.
6. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Slua klasinu muziku.
7. Mare je uiteljica i doktorica.
8. Halber Mensch je trei studijski album benda Einstrzende Neubauten.
9. Ako brie prainu, soba ti je ista. Soba ti nije ista.
10. Friedrich Chopin, poljski skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu
ili Robert Schumann nije predstavnik njemakog romantizma. Robert Schumann je predstavnik njemakog romantizma.
Logika se ne odnosi samo na teorijsko razmatranje i formalno zakljuivanje koje povezujemo sa
znanou i sl. Logika je usko povezana s naim svakodnevnim ivotima. Na koji nain pravila prirodne dedukcije, i openito pravila koja nam nudi logika, moemo primjenjivati u svakodnevnom
ivotu? Na koji nam nain pravila prirodne dedukcije, ali i openito logika, mogu pomoi u kritikom miljenju? Razmotrimo sljedei primjer.
60
Primjer 16. Netko je uzeo knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu. Knjiniarka razmilja:
Knjigu je uzela studentica Leda, koja je bila u knjinici, ako je taj dan imala ispit. Ako knjigu nije
uzela studentica Leda, onda ju je uzela druga knjiniarka i sakrila, ne bi li napravila zbrku u knjinici. Druga knjiniarka je knjigu uzela i sakrila ako i samo ako je studentica Leda nije primijetila.
Studentica Leda ju je primijetila ako nije imala ispit. Pitanje glasi: Tko je uzeo knjigu iz knjinice
fakulteta ostavljenu na stolu? 60
Navedena situacija je ivotna. U slinim se situacijama, koje zahtijevaju zakljuivanje, svakodnevno
susreemo u ivotu. Oito je da elimo ispravno zakljuivati. Logika nam pomae u tome. U ovom
konkretnom sluaju moemo doi do traenog zakljuka koristei pravilo prirodne dedukcije reductio ad absurdum:
Pretpostavimo da je primjerice studentica Leda uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na
stolu. Prema pravilu reductio ad absurdum, ukoliko doemo do kontradikcije, moemo odbaciti poetnu pretpostavku (Studentica Leda je uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu) i
zakljuiti suprotno. Ako vrijedi da je knjigu uzela Leda, onda vrijedi da je ona imala ispit jer se
navodi kako je knjigu uzela Leda, ali samo ako je taj dan imala ispit. Isto tako ako je knjigu uzela
Leda, onda je nije uzela druga knjiniarka. Nadalje, moemo zakljuiti da studentica Leda nije primijetila drugu knjiniarku jer je imala ispit. Ali iz toga slijedi da je onda druga knjiniarka uzela
knjigu jer vrijedi da ju je uzela druga knjiniarka ako i samo ako je Leda nije primijetila. Primijetite,
doli smo do kontradikcije:
(a) Druga knjiniarka je uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu.
(b) Druga knjiniarka nije uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu.
Dakle, prema pravilu reductio ad absurdum, moemo negirati poetnu pretpostavku Studentica Leda
uzela je knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu pa iz toga slijedi tvrdnja Studentica Leda nije
uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu. Sukladno tome, iz potonje tvrdnje i tvrdnje Ako
knjigu nije uzela studentica Leda, onda ju je uzela druga knjiniarka i sakrila, ne bi li napravila zbrku u
knjinici moemo zakljuiti da je knjigu uzela druga knjiniarka ne bi li napravila zbrku u knjinici.
Moda ete rei da vi ovako ne zakljuujete, da je ovakvo zakljuivanje preformalno i kruto (navedeni primjer i jest svojevrsna formalizacija naeg prirodnog zakljuivanja), no ovakvu ili slinu vrstu
zakljuivanja koristimo svakodnevno i to na nesvjesnoj razini neki vie, neki manje uspjeno.
Budui da nam je cilj biti to uspjeniji u tom za ljude neminovnom procesu, a logika nam pomae
stei veu uspjenost u zakljuivanju, jasno je zato je logika vana i zato bismo je trebali uiti.
Svakodnevno, prilikom donoenja razliitih odluka u ivotu, zakljuujemo. Uspjeno donoenje odluka u pravilu ovisi o naoj sposobnosti ispravnog zakljuivanja. Karakteristike poput postupnosti,
60 Zadatak je postavljen po uzoru na zadatke postavljene u knjizi Kova, S., arni, B. (2008). Logika pitanja i postupci: problemski uvod u elementarnu logiku. Zagreb: KruZak.
61
61 Problem racionalnog djelovanja, odnosno stvaranja namjere za racionalno djelovanje koji se jo naziva i praktina racionalnost, puno je sloeniji od naina na koji je prikazan i razmatran u ovome priruniku. U priruniku se uvodno dotie navedeni
problem bez njegovog detaljnijeg i dubljeg razmatranja jer bi se u protivnom prevazila namjera ovoga prirunika i prilino bi
se zakorailo u podruje filozofije uma.
62
62 U ovom razmatranju zanemaruje se pitanje moralne ispravnosti (dakako da ona ne smije biti zanemarena u ivotu!), budui
da je predmet zanimanja iskljuivo logika ispravnost zakljuivanja i postupanje u skladu s njom. Primjerice, ubojica moe biti
racionalan pa je u tom sluaju ispravan u pogledu zakljuivanja i postupanja u skladu s njim, no dakako nije moralno ispravan.
U raspravu moralne ispravnosti nee se ulaziti. Meutim, valja istaknuti njenu vanost u smislu njenog utjecaja na formiranje
vjerovanja, izvoenje zakljuaka i postupanje u skladu s njima.
63 Jasno je da su ljudi i ivotne situacije puno kompleksnije, zahtjevnije i bogatije (i) postoji situacija sukoba elja u kojoj jedna od elja uvijek ostaje neostvarena (istovremeno istim intenzitetom elimo dvije stvari koje se meusobno iskljuuju, primjerice: elim volontirati u Tanzaniji godinu dana; elim zadrati posao u Rijeci); (ii) postoje drugi faktori koji utjeu na ostvarivanje
naih elja, a koji ne ovise o nama (poput primjerice bolesti, nedostatka financijskih sredstava, itd.); (iii) ovjek nije samo racionalno, ve i emocionalno bie, itd. No, mnoge bi se ivotne situacije, sukobi i problemi rijeili ukoliko bismo ispravno zakljuivali
i bili racionalni jer mnoge ivotne situacije, sukobi i problemi mogu ovisiti samo o naem ispravnom zakljuivanju i djelovanju
kada su svi drugi uvjeti za rjeenje ispunjeni (poput primjerice zdravlja, financijskih sredstava, vremena itd., ovisno o situaciji).
63
64
3.
Pogreke u zakljuivanju
Zakljuivanje kao proces donoenja zakljuaka na temelju odreenih postavki moe biti ispravno i
neispravno, odnosno dobro i loe. Kod neispravnog (ili loeg) zakljuivanja javljaju se odreene pogreke. Logika se, izmeu ostalog, bavi i pogrekama u zakljuivanju odreujui te pogreke kao logike. Osnovno je nastojanje identificiranja, odreivanja i razmatranja logikih pogreaka, njihovo
krajnje izbjegavanje u procesu zakljuivanja. Drugim rijeima, postizanje ispravnog zakljuivanja.
Jasno je da valja teiti kritikom miljenju iji e temelj biti ispravno zakljuivanje.
Ponekad se logike pogreke ne nastoje izbjei. Naprotiv, one slue kao orue za dolaenje do cilja.
Primjerice, u kaznenom pravu, dok se optueni ne dokae krivim, smatra se nevinim (argument
iz neznanja65); u marketingu umjesto racionalnih argumenata koriste se sredstva za buenje entuzijazma (argument iz naroda66). Nadalje, valja razlikovati paralogizme i sofizme. Paralogizmi su
nenamjerne i nesvjesne logike pogreke koje se ine u procesu zakljuivanja unato nastojanju da
se zakljuuje ispravno i ne obmanjuje sugovornika. Sofizmi su, s druge strane, namjerne i svjesne logike pogreke koje se ine u procesu zakljuivanja s ciljem obmanjivanja i zbunjivanja sugovornika.
Sofizme su u povijesti filozofije koristili sofisti (Protagora, Gorgija, Trasimah, Hipija, Kalikle) dovodei ih ak do krajnjih granica ispraznih nadmudrivanja (eristike). Neki od primjera sofizama su:
1. Sofizam Rogati: - to nisi izgubio ima?; - Da!; - Rogove nisi izgubio?; - Ne!;
- Dakle, ima rogove.
2. Sofizam Gomila: - ini li jedno zrno gomilu?; - Ne.; - A dva zrna?; - Ne.; - A
tri zrna?; - Ne. (Nastavljamo s pitanjima dok sugovornik u jednom trenutku
odgovori da primjerice deset zrna ini gomilu); - Devet zrna ne ini gomilu,
a deset da. Dakle, gomila nastaje dodavanjem jednog zrna.
3. Sofizam Krokodil: Krokodil koji je uhvatio dijete obea majci koja stoji na
obali da e joj ga vratiti ako pogodi to on namjerava uiniti s njim. Majka
promilja: Ti namjerava ili pojesti dijete ili mi ga vratiti. Ako ga namjerava
vratiti, vratit e mi ga zato to mi ga namjerava vratiti. Ako ga namjerava
pojesti, a ja to pogodim, vratit e mi ga zato to sam pogodila. Prema tome, vratit e ga u svakom sluaju. Krokodil na to odgovara: Ako namjeravam pojesti
dijete, a ti to pogodi, neu ti ga vratiti zato to ga namjeravam pojesti. Ako ne
namjeravam pojesti dijete, a ti to ne pogodi, neu ti ga vratiti zato to nisi pogodila. Dakle, neu ti ga vratiti ni u kojem sluaju.
ee se, naravno, logike pogreke u zakljuivanju nastoje izbjei. U svrhu izbjegavanja pogreaka
u zakljuivanju i usmjeravanja naega kritikog miljenja k ispravnosti, slijede neke od najeih
logikih pogreaka.
67
68
Ekvivokacija
Pogreka koja se javlja kada zamijenimo nekoliko znaenja rijei u jednom argumentu. Drugim
rijeima, kada u argumentu koristimo homonime u jednom dijelu argumenta jedno znaenje
odreene rijei, u drugom dijelu drugo.
Primjer 8. Kosa je opasno orue. eljala sam kosu. Dakle, eljala sam opasno orue.
Primjer 9. Pas laje. Pas je dio mojeg tijela. Dio mojeg tijela laje.
Kompozicija
Pogreka koja se javlja kada cjelini pripisujemo svojstva koju imaju dijelovi.
Primjer 10. Svaki dio ovog ormara je lagan. Dakle, ormar je lagan.
Primjer 11. Niti jedna stanica moga tijela ne vidi se prostim okom. Dakle, moje tijelo se ne vidi
prostim okom.
Pogreka opozicije
Pogreka koja se javlja kada nai protivnici tvrde x, a mi tvrdimo, samo zbog toga to su oni nai
protivnici, da je ono to tvrde pogreno.
Primjer 12. Ja sam liberal, a konzervativci tvrde da su obiaji vaan dio ovjekova ivota, to je
naravno pogreno.
Non sequitur
Pogreka koja se javlja kada se navodi konkluzija koja ne slijedi iz premisa. Drugim rijeima, premise nisu opravdanje za konkluziju. Sve se navedene logike pogreke mogu svrstati pod pogreku
non sequitur jer u svim primjerima logikih pogreaka je sluaj da konkluzija ne slijedi iz premisa.
Primjer 13. Uta je dobila posao. Dakle, Uta je zasluila posao.
Afirmacija konsekvensa67
Logika pogreka koja se vezuje uz formulaciju Ako p, onda q i potvrivanje q-a, iz ega se onda
zakljuuje da vrijedi i p.
Primjer 14. Ako pada kia, nosim kiobran. Nosim kiobran. Dakle, pada kia.
Afirmacija konsekvensa je vrlo esta pogreka u prirodnom zakljuivanju. Napravite test sa svojim
67 U formulaciji Ako p onda q, p je antecedens, q je konzekvens.
69
prijateljima i pitajte ih to mogu zakljuiti iz sudova Ako pada kia, nosim kiobran i Nosim kiobran?
Veliki dio njih odgovoriti e upravo: Pa, da pada kia. to je pogreno. Zato? Razmislite, iz injenice da sam nosim kiobran i iz toga da postoji uvjet da ako pada kia, onda nosim kiobran, ne slijedi
nuno da pada kia jer na taj nain iskljuujemo druge mogunosti, primjerice da pada snijeg, pa
zato nosim kiobran.
Negacija antecedensa
Logika pogreka koja se vezuje uz formulaciju Ako p, onda q i odbacivanje p-a, iz ega se onda zakljuuje da ne vrijedi niti q.
Primjer 15. Ako pada kia, nosim kiobran. Ne pada kia. Dakle, ne nosim kiobran.
Negacija antecedensa, kao i afirmacija konsekvensa, je vrlo esta pogreka u prirodnom zakljuivanju. Kao i kod afirmacije konsekvensa, kod ove pogreke dolazi do iskljuivanja ostalih mogunosti.
Iz sudova Ako pada kia, nosim kiobran i Ne pada kia ne mogu zakljuiti da ne nosim kiobran, zato
to na taj nain iskljuujem mogunost da, primjerice, pada snijeg pa zato nosim kiobran.
Zadatak 13. Odredite logike pogreke u tekstovima koji slijede. Mogue je da tekst ne sadri
logiku pogreku.
1. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Raduje se mojem uspjehu. Dakle,
voli me.
2. Svaki sastojak kolaa je ukusan, dakle kola je ukusan.
3. Svi tvrde da je obrazovanje vano, dakle obrazovanje je vano.
4. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Voli me. Dakle, raduje se mojem
uspjehu.
5. Biblija je od Boga. U Bibliji pie da Bog postoji. Prema tome, Bog postoji.
6. Veina ljudi smatra da je Zemlja okrugla. Dakle, Zemlja je okrugla.
7. Ja sam ateist i svi vjernici koji tvrde da treba pomagati drugima oito grijee.
8. Smatram da je homoseksualnost bolest jer nije odraz ovjekova zdravlja.
9. Ako itam puno knjiga, razvijam rjenik. Ne itam puno knjiga. Dakle, ne
razvijam rjenik.
10. Luk je indijansko orue. Luk je zdravo povre. Indijansko orue je zdravo
povre.
Preispitujete vlastito prirodno zakljuivanje, osvijestite greke koje koristite u svakodnevnom komuniciranju s drugima i izgradnji vlastitih stavova te iskoristite logiku i njene spoznaje u postizanju ispravnog zakljuivanja na kojem e se temeljiti vae (kritiko) miljenje.
70
4.
Metodoloki okvir
za analizu i kritiku
Instrument kritikog sluanja, itanja i pisanja
Kritiko sluanje, itanje i pisanje kao podaktivnosti kritikog miljenja, ali i kao instrumenti njegova razvijanja i primjene, prema odrednicama kritikog miljenja trebaju ukljuivati (i) analizu i
vrednovanje tvrdnji; (ii) pronalaenje opravdanja za tvrdnje koje se zastupaju; (iii) traenje manjkavosti postavljenim tvrdnjama i usporedbu s drugim i/ili suprotnim tvrdnjama; te naposljetku (iv)
iznoenje vlastita stava.
Kritiko sluanje, kao podaktivnost i instrument kritikog miljenja, jest aktivno68 auditivno usvajanje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija. Kritiko itanje, kao podaktivnost i instrument kritikog miljenja, jest dubinsko69 usvajanje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija napisanog teksta. Naposljetku, kritiko pisanje, kao podaktivnost i instrument kritikog
miljenja, jest refleksivno pismeno izlaganje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija.
Sluanje, itanje i pisanje su isprepletene aktivnosti i vjetine. Pojedinac koji nastoji kritiki pisati,
pritom treba i kritiki sluati i itati. Prema tome, kritiko sluanje, itanje i pisanje odreuju se kao
povezane i komplementarne podaktivnosti kritikog miljenja.
U ovome priruniku izdvajaju se upravo podaktivnosti sluanja, itanja i pisanja70 budui da one
predstavljaju temeljne studentske aktivnosti u podruju nastave tijekom studiranja. Veliki dio
studiranja zauzimaju upravo aktivnosti sluanja kroz prisustvovanje na predavanjima i sluanje
predavaa-nastavnika; aktivnosti itanja kroz istraivanje i itanje obavezne i dodatne literature; te
aktivnosti pisanja kroz pisanje eseja, seminarskih i diplomskih radova.
U potpoglavljima koja slijede predstavljen je metodoloki okvir za analizu71 i kritiku osmiljen kao
okvir ili instrument kojim se pokuava onome koji nastoji kritiki sluati, itati i pisati pomoi u
postizanju dobrih rezultata u navedenim aktivnostima na nain da ga se tijekom tih aktivnosti vodi
istaknutim elementima, smjernicama i pomonim pitanjima. U podruju kritikog sluanja i itanja
razvijena su tri metodoloka okvira za analizu i kritiku:
68 Sluanje opreno aktivnom je pasivno sluanje.
69 itanje opreno dubinskom je povrno itanje.
70 Usredotoenost na pismeno i zanemarivanje usmenog izraavanja u ovome priruniku je namjerno. Pritom se ne smatra da
bi se (kritiko) usmeno izraavanje (studenata) trebalo inae zanemarivati naprotiv. Razlog zanemarivanja usmenog izraavanja u ovome radu je taj da ono zahtijeva dodatno istraivanje i proirivanje podruja rasprave na, primjerice, podruje retorike,
vjetine usmenog izlaganja i sl., to premauje svrhu ovoga rada. Ipak, odreene smjernice za (kritiko) usmeno izraavanje
valja pronai i u danim smjernicama kritikog sluanja, itanja i pisanja budui da i kritiko usmeno izraavanja predstavlja
jednu od podaktivnosti kritikog miljenja pa je time povezano i s kritikim sluanjem, itanjem i pisanjem.
71 Iako pojam kritika u sebi sadri i proces analize, posebno se, uz pojam kritike, istaknuo i pojam analize u nazivu metodolokog okvira zato to on prije svega predstavlja vodi za proces analize pa vodi za ostale procese koji se javljaju u procesu kritikog
miljenja. Drugim rijeima, ono to se kritiki razmatra putem predstavljenih metodolokih okvira prije svega se analizira uz
pomo njihovih istaknutih elemenata.
73
74
Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomonih pitanja primjenom okvira na zadani primjer odlomak73 iz (pismenog74) rada rasprave.
(...) djeca nisu u poloaju tititi svoje interese. Kao mala, posve ovise o odraslima.
Ova ovisnost s godinama se smanjuje, no ona su jo dugo izloena opasnosti zanemarivanja i zlostavljanja. Liberali tu vide presudnu ulogu drave kao zatitnika
koliko je to u njezinoj moi osnovnih interesa djece. (Barry, 2006, str. 240.)
Prije primjene metodolokog okvira za analizu i kritiku na odreeni rad rasprave u okviru kritikog
itanja cjeloviti rad valja proitati s razumijevanjem. Nakon itanja cjelovitog teksta valja pristupiti
njegovoj analizi i kritikom razmatranju. Kada (kritiki) itate radove, nemojte usmjeravati panju
samo na sadraj, ve i na formu rada.
72 Isti se okvir moe primijeniti i za kritiko itanje i za kritiko sluanje. Primjena okvira prilikom kritikog sluanja, primjerice predavanja, neto je zahtjevnija budui da 'sluatelji' ne odreuju tempo izlaganja informacija i sl. S druge strane, tijekom
itanja itatelj moe nekoliko puta proitati dio teksta koji mu je zahtjevniji, moe raditi pauze izmeu dijelova teksta i sl.
73 Ukoliko vam primjena metodolokog okvira za analizu i raspravu za radove rasprave na jednom odlomku teksta nije dovoljna
za razumijevanje, postupak primjene ovog okvira ukljuen je i u primjeni metodolokog okvira za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave koji donosimo u nastavku prirunika budui da pisanje kritikog osvrta ukljuuje i predradnju kritikog itanja.
74 Kritiki pristup usmenom radu je istovjetan. Razlika je samo u nainu kojim 'primatelj' informacija 'prima' informacije
itajui ili sluajui.
75
Osnovna teza:
Drava treba tititi interese djece.
76
77
na i uzaludna75 budui da bi toj raspravi nedostajalo razumijevanje naime, u ovom sluaju govornici
koji sudjeluju u raspravi iako koriste iste rijei, nemaju isti pojam Boga. Dakle, valja zakljuiti kako je
iznimno vaan korak u raspravi jasno odrediti koji su osnovni pojmovi rasprave, odnosno na to mislimo kada raspravljamo o odreenom pitanju. Identificirajui osnovne pojmove, u zadani okvir biljeimo
rijei koje oznaavaju pojmove. Ponekad su, kao u ovom koritenom primjeru, pojmovi jasni, pa ne
zahtijevaju detaljna odreenja. No, nerijetko e rad na odreenim tekstovima zahtijevati biljeenje i
definicije osnovnih pojmova budui da oni nee biti jednoznani ili samorazumljivi.
(a) Primjena okvira na zadani primjer osnovni pojmovi
Osnovni pojmovi:
Drava
Djeca
(4) Argument
Sljedei element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je argument. O tome
to je argument detaljno se pisalo u zasebnom poglavlju ovoga prirunika. Sve znanje koje ste stekli
itajui to poglavlje koristite kritiki itajui tekst referirajui se na element argument. Ono to dodatno u ovome kontekstu valja navesti su pitanja koja pomau u identificiranju argumenta, a to su
Koju tezu autor zastupa? Kako autor opravdava tezu koja se zastupa? Koje razloge zastupanja teze autor
navodi? to pretpostavlja? Postoje li implicitne pretpostavke autorove pozicije?
Argument je u direktnoj vezi s osnovnom tezom. Naime, osnovna teza je konkluzija argumenta.
Kada postavite pitanje Koju tezu autor zastupa?, traite osnovnu tezu rada. Ako ste ve analizirali
tekst prema elementu osnovna teza odgovor na to postavljeno pitanje ve imate, odnosno ve
imate konkluziju argumenta. Sada trebate pronai premise koje pronalazite postavljajui pitanje
Kako autor opravdava tezu koja se zastupa? ili Koje razloge zastupanja teze autor navodi? Neki razlozi
su eksplicitno dani u tekstu, neki se podrazumijevaju ili su ukljueni u eksplicitne premise. Tada
imamo primjer entimema76.
(a) Primjena okvira na zadani primjer argument
Argument:
P1: Djeca nisu u poloaju tititi svoje interese.
P2: Drava treba tititi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami.
K: Drava treba tititi interese djece.
75 Dakako, rasprava bi bila smislena ukoliko bi oni raspravljali o pojmu Boga, no u ovom primjeru ne radi se o konceptualnoj
analizi Boga.
76 Vidi vie str. x.
78
Ukoliko se ne bavite filozofijom, pa ak niti u tom sluaju, argument ne mora imati strogu formalnu logiku strukturu, ve je dovoljno, i treba teiti tomu, da se u raspravama argument navodi u
duhu prirodnog jezika i prirodnog (ispravnog) zakljuivanja. U tom smislu valja koristiti strukture
reenica koje upuuju77 na argument i koje se koriste u svakodnevnom rasuivanju. Takve strukture
reenica su, primjerice:
Tvrdi se X jer Y i Z.
Na temelju Y i Z zakljuuje se da X.
X zato to Y i Z.
Y i Z, dakle X.
Budui da Y i Z, dakle X.78
Argument:
Budui da djeca nisu u poloaju tititi svoje interese, a zadaa je i obveza drave da titi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami, moe se zakljuiti da drava treba/ima obvezu tititi
interese djece.
(5) Protuargument
Nadalje, peti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je protuargument.
Ve se prije objasnilo u dijelu Za one koji ele znati vie (str. 49.) da je termin protuargument usko
povezan s terminima prigovor i protuprimjer. Valja ponoviti ukratko, prigovor je najiri termin i
odnosi se na sve situacije opovrgavanja tvrdnje. Protuargument i protuprimjer se, s druge strane,
odnose na prvi: opovrgavanje tvrdnje u obliku argumenta; potonji: opovrgavanje tvrdnje u obliku
navoenja primjera.
Kada kritiki itate rad rasprave od vas se zahtijeva da generirate prigovor autorovom argumentu
(odnosno poziciji) na nain da taj prigovor iznesete u obliku argumenta. Generiranje protuargumenta od vas trai da, osim pronalaska prigovora, prigovor iznesete u obliku argumenta pa time
vjebate konstruiranje argumenata. Kada god je to mogue, prigovor iznesite u obliku argumenta.
Prigovor moete uputiti na dvije razine:
Razina naina zakljuivanja zakljuivanje na kojem se temelji rad nije ispravno na nain da
(i) (deduktivan) argument koji se u radu iznosi nije valjan; (ii) (induktivan) argument koji se
u radu iznosi nije jak; (iii) zakljuivanje na kojem se temelji rad poiva na logikoj pogreci79.
79
Sadrajna razina prigovor se iznosi (i) ukazivanjem da odreena pretpostavka nije istinita;
(ii) prezentiranjem novog argumenta koji e ukljuivati negaciju konkluzije argumenta koji
se dovodi u pitanje; (iii) navoenjem primjera.
80
Zapis argumenta:
P1: Seks koji je povezan s ljubavlju je puniji, humaniji i bolji.
K: Seks bez ljubavi je nemoralan i lo.
Prigovor 2. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to ste identificirali temeljni
argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje nije
ispravno pa se ovoj poziciji moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja. Naime, ako je neto punije,
humanije i bolje, ne znai da je ovo drugo nemoralno i loe. Ako je x bolji od y, ne znai da je y lo, ve
samo da je gori od x-a ili ako je x vei od y, ne znai da je y malen, ve samo da je manji od x-a, itd. Ovo
je primjer logike pogreke non sequitur jer konkluzija ne slijedi iz premisa. Dakle, poziciju valja odbaciti jer se temelji na logikoj pogreci. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na razini zakljuivanja
ukazivanjem da argument koji je u temelju pozicije koju zastupa autor xy poiva na logikoj pogreci.
Primjer 3. Autor xy razmatra pitanje: Mogu li ribe patiti? Teza koju zastupa je da ribe ne mogu patiti, a tezu opravdava na sljedei nain: Svatko tko ima ivani sustav kao ovjek moe patiti. Riba
nema ivani sustav kao ovjek. Dakle, riba ne moe patiti.
Zapis argumenta:
P1: Svatko tko ima ivani sustav kao ovjek moe patiti.
P2: Riba nema ivani sustav kao ovjek.
K: Riba ne moe patiti.
Prigovor 3. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to ste identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje nije ispravno pa se ovoj poziciji moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja. (Deduktivan)
argument koji se u radu iznosi nije valjan jer moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da svatko
tko ima ivani sustav kao ovjek moe patiti i da riba nema ivani sustav kao ovjek, ali da nije
istina da riba ne moe patiti. Drugim rijeima, moemo zamisliti situaciju u kojoj postoji skup
predmeta koji pate koji sadri skup riba i skup predmeta koji imaju ivani sustav kao ovjek, a
koji nemaju zajednike elemente. Grafiki tu situaciju moemo prikazati na sljedei nain:
Legenda:
- skup predmeta koji imaju ivani sustav kao i ovjek
R - skup riba
P - skup predmeta koji pate
81
Dakle, uvjet valjanosti (ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita) nije zadovoljen,
pa argument nije valjan. Budui da argument nije valjan moemo odbaciti poziciju koja se temelji
na tom argumentu. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na razini zakljuivanja ukazivanjem da
argument koji je u temelju pozicije koju zastupa autor xy nije valjan.
Primjer 4. Autor xy razmatra pitanje: Postoji li Bog? Teza koju zastupa je da Bog postoji, a tezu
opravdava na sljedei nain: Bog je savren, apsolutno dobar, svemogu i sveznajui budui da je
najvie bie. Ako je Bog savren, onda i postoji jer savreno i najvie bie ne bi bilo savreno i najvie
da ne postoji. Iz navedenih razloga, xy zakljuuje da Bog postoji.
Zapis argumenta:
P1: Bog je savren, apsolutno dobar, svemogu i sveznajui.
P2: Ako je Bog savren, onda on i postoji.
K: Bog postoji.
Prigovor 4. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to ste identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa na temelju pravila prirodne dedukcije modus ponendo ponens80 pa se ovoj poziciji ne moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja, ve moebitno na
sadrajnoj razini. Prezentirat emo novi argument koji e ukljuivati negaciju konkluzije; drugim
rijeima, prezentirat emo protuargument: Pretpostavimo da Bog postoji. Ako Bog postoji, onda je
Bog svemogu, sveznajui i savreno dobar. Zlo postoji u svijetu. Bog je stvorio sve. Ako je Bog stvorio sve, onda je Bog stvorio zlo. Ako je Bog stvorio zlo, onda Bog nije savreno dobar. Bog je savreno dobar i Bog nije savreno dobar je kontradikcija na koju nailazimo u ovom skupu tvrdnji, dakle
prvotnu premisu Bog postoji, temeljem pravila prirodne dedukcije reductio ad apsurdum81 moemo
odbaciti. Dakle, Bog ne postoji. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razini prezentiranjem novog argumenta koji ukljuuje negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje.
Primjer 5. Autor xy razmatra pitanje: Postoji li svijet materijalnih predmeta stabla, cvijee, kue,
knjige, ljudska tijela, ibice, mravi...? Teza koju zastupa je da svijet materijalnih predmeta postoji, a
tezu opravdava na sljedei nain: Naa osjetila su pouzdana i daju nam tonu predodbu o onome
to je izvan nas. Ako vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo materijalne predmete, onda oni
postoje. Vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo predmete. Iz navedenih razloga, xy zakljuuje
da svijet materijalnih predmeta postoji.82
82
Zapis argumenta:
P1: Naa osjetila su pouzdana i daju nam tonu prosudbu o onome to je izvan nas.
P2: Ako vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo materijalne predmete, onda oni postoje.
P3: Vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo predmete.
K: Svijet materijalnih predmeta postoji.
Prigovor 5. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to smo identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa na temelju pravila prirodne dedukcije modus ponendo ponens pa se ovoj poziciji ne moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja, ve moebitno
na sadrajnoj razini. U ovom sluaju moemo dovesti u pitanje istinitost premise Naa osjetila su
pouzdana i daju nam tonu prosudbu o onome to je izvan nas. Ako su osjetila pouzdana, onda nas ne
varaju. Ako su osjetila nepouzdana, onda nas varaju. tap uronjen u vodu nije ravan, a izvan vode
je ravan. Dinja je gorka ako se jede nakon neeg to je jako slatko, a ako se jede iza neeg slinog
okusa, onda je slatka. Ista koulja moe u polumraku izgledati plavo, a na svjetlu zeleno. Okrugli
novi iz odreenog kuta izgleda eliptino, itd. Svi navedeni primjeri pokazuju da nas osjetila varaju. Dakle, osjetila nisu pouzdana. Dovoenjem u pitanje istinitost premise opovrgnuli smo poziciju
koju xy zastupa. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razni ukazivanjem da jedna
od pretpostavki nije istinita.
Primjer 6. Wilhelm se pita koju boju kose imaju lanovi peterolane obitelji Rauher. Ukoliko promotri koju boju kose imaju, moi e to i zakljuiti. Matija ima crvenu kosu. Sara ima crvenu kosu.
Nikola ima crvenu kosu. Goran ima crvenu kosu. Wilhelm, zakljuuje, no ne vidjevi petog lana, da
svi lanovi peterolane obitelji Rauher imaju crvenu kosu.
Zapis argumenta:
P1: Matija ima crvenu kosu.
P2: Sara ima crvenu kosu.
P3: Nikola ima crvenu kosu.
P4: Goran ima crvenu kosu.
P5: Matija, Sara, Nikola i Goran su lanovi peterolane obitelji Rauher.
K: Svi lanovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu.
Prigovor 6. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to smo identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju
zakljuivanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa s velikom vjerojatnou (primijetite da je
primjer 6. primjer induktivnog argumenta pa konkluzija ne slijedi nuno iz premisa, ve s odreenom vjerojatnou) pa se ovoj poziciji ne moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja, ve
moebitno na sadrajnoj razini. U ovom sluaju navoenjem primjera upuujemo prigovor poziciji.
83
Poziciju prema kojoj Svi lanovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu moemo opovrgnuli navoenjem
primjera Hana je lan peterolane obitelji Rauher i nema crvenu, ve tamno smeu kosu. Tim smo
primjerom opovrgnuli tvrdnju da svi lanovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu. U ovom primjeru
iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razni navoenjem primjera.
Kada pokuavate uputiti prigovor odreenoj poziciji, tada va zadatak nije pronai jedno tono rjeenje. Ponavljamo, kritiko miljenje je divergentno. Upuivanje prigovora, posebice upuivanje prigovora poziciji na sadrajnoj razini, od vas zahtijeva imaginaciju, kreativnost i odvanost. Jo k tome da
vas ohrabrimo, svakoj se poziciji moe uputiti prigovor. I jo k tome, svakom prigovoru prigovor, itd.
Kritiki itajui rad kroz perspektivu elementa protuargumenta, postavljate pitanje to se tezi koja
se zastupa moe prigovoriti? Protuargument je reakcija na argument i tezu koja se zastupa u tekstu.
On ukljuuje proces i rezultat traenja manjkavosti postavljane pozicije (osnovne teze i argumenta)
autorova teksta te razmatranje moguih postavki koje se suprotstavljaju postavljenoj (osnovnoj)
tezi. Pritom je iznimno vano distancirati se od vlastita miljenja. Naime, i u sluajevima kada se
slaete s autorovom tezom va je zadatak pronai manjkavosti teze, koju u tom specifinom sluaju
zastupate vi i autor. Drugim rijeima, ak i kada se slaete s autorom, generirajte protuargument
budui da ti intelektualni procesi rezultiraju slobodom miljenja i razvijanjem sposobnosti za sagledavanje problema iz razliitih perspektiva. Distanciranje od vlastita miljenja ili preciznije reeno, osobnog gledita na odreeni problem, treba zadrati do elementa (6) metodolokog okvira za
analizu i kritiku koji i jest iznoenje vlastite pozicije. Do elementa (6) postavljen je zahtjev za to
objektivnijim pristupom tekstu.
(a) Primjena okvira na zadani primjer protuargument
Nakon to ste identificirali temeljni argument pozicije - Budui da djeca nisu u poloaju tititi svoje
interese, a zadaa je i obveza drave da titi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami, moe se zakljuiti da drava treba/ima obvezu tititi interese djece - prvo to trebate razmotriti je razina naina
zakljuivanja. U ovome sluaju zakljuivanje je ispravno. Nadalje, razmatramo sadrajnu razinu
argumenta moemo dovesti u pitanje istinitost premisa ili moemo prezentirati novi argumenta
koji e ukljuivati negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje ili moemo navesti primjer kojim e se pozicija dovesti u pitanje. Donosimo primjer upuivanja prigovora prezentiranjem
novog argumenta koji ukljuuje negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje:
Protuargument:
Trebamo potovati slobodu pojedinca. Sloboda pojedinca ukljuuje i iskljuivo pravo roditelja
da odluuju o tome to je dobro za njihovu djecu. U tom sluaju je uplitanje drave u odluivanje o tome to je dobro za djecu krenje slobode pojedinca. Prema tome, drava ne treba
tititi interese djece.
84
83 Govorimo u terminima mogunosti zato to kritiko itanje ne rezultira jednim ispravim rjeenjem. Sjetite se da smo naveli u
prijanjim poglavljima kako je kritiko miljenje divergentno. Iznimno u segmentu odreenja osnovne teze, osnovnih pojmova i
argumenta teimo jednom ispravnom rjeenju, no ukoliko smatrate da je neka druga tvrdnja autorova osnovna teza, neki drugi
argument nain opravdanja te teze i ako to opravdate, to je dovoljno da se vae rjeenje smatra ispravnim.
85
Osnovni pojmovi
Drava
Djeca
Argument
Budui da djeca nisu u poloaju tititi svoje interese, a zadaa je i obveza drave
da titi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami, moe se zakljuiti da drava
treba, odnosno ima obvezu tititi interese djece.
Protuargument
Trebamo potovati slobodu pojedinca. Sloboda pojedinca ukljuuje i iskljuivo pravo roditelja da odluuju o tome to je dobro za njihovu djecu. U tom sluaju je uplitanje drave u odluivanje o tome to je dobro za djecu krenje slobode pojedinca.
Prema tome, drava ne treba tititi interese djece.
Vlastita pozicija
Teza: Drava treba tititi interese djece.
Osnovni pojmovi: Drava, djeca
Argument: Budui da su nezreli pojedinci, djeca ne mogu sama titi svoje interese.
Interese djece treba tititi onaj tko najobjektivnije i najrazumnije moe odluiti to
je dobro za djecu, a to je drava. Prema tome, moemo zakljuiti da drava treba
tititi interese djece.
86
Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomonih pitanja primjenom okvira na zadani primjer odlomak iz (pismenog84) preglednog rada.
Kognitivne strategije su orua koja uenicima olakavaju uenje i poveavaju vjerojatnost uspjeha. Tekoe u uenju esto su posljedica nepoznavanja strategija
uenja, uvjeta i naina primjene i motiviranosti za njihovu primjenu. Kognitivne
strategije slue za pripremu informacija za integraciju s postojeim znanjem i
uskladitavanje u dugorono pamenje. Tri osnovne kognitivne strategije su:
ponavljanje, elaboracija i organizacija. Ponavljanje. Kod jednostavnih zadataka za upamivanje pjesme ili glavnih gradova drava potrebno je ponavljanje.
Ponavljanje se provodi tihim ili glasnim ponavljanjem informacija. Istraivanja
pokazuju da su esta ponavljanja distribuirana u kraim periodima efikasnija od
manjeg broja koncentriranih ponavljanja. (...) Strategije ponavljanja za sloene
zadatke ukljuuju glasno itanje, pravljenje doslovnih biljeaka te podcrtavanje
i oznaavanje. Ponavljanje pri glasnom itanju jest ponovni ulaz informacija dok
sebe sluamo dok itamo. Podcrtavanje je korisna strategija jer omoguava brzo
pronalaenje i pregledavanje vanih informacija u tekstu. Dakle, naglasak je na
podcrtavanju samo vanih informacija jer podvlaenje nebitnog smanjuje doziv
vanih informacija. (...) (Koli-Vehovec, 1998, str. 40.-41.)
(1) Tema
Prvi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je tema. Pitanje na koje
valja odgovoriti je Koja se tema u radu izlae? O emu se u radu govori? Element tema je iznimno vaan
zato to se na taj nain pokuava na jasan i saet nain iskazati to se u radu razmatra. Vano je,
prema tome, temu izloiti jasno i saeto.
(a) Primjena okvira na zadani primjer tema
Tema:
Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja uenja s posebnim naglaskom na ponavljanje.
(2) Prethodno znanje
Drugi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je prethodno znanje.
Pitanje na koje valja odgovoriti je to o temi koja se u radu izlae ve znate? Velika vanost elementa
prethodnog znanja oituje se u injenici da se novo znanje koje se nadograuje na staro ili prethodno
znanje, lake ui i sporije zaboravlja. Ukoliko se u procesu uenja, prije usvajanja novih informacija, dozovu informacije koje o odreenoj temi ve posjedujemo, usvajanje novih informacija bit
e lake i bre, a njihovo zadravanje u pamenju dugotrajnije. U literaturi se ovaj proces doziva
84 Kritiki pristup usmenom radu je istovjetan. Razlika je samo u nainu kojim 'primatelj' informacija 'prima' informacije
itajui ili sluajui.
87
88
(4) Razumijevanje
Nadalje, etvrti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je razumijevanje. Element razumijevanje od vas trai da objasnite, sumirate, parafrazirate, interpretirajte svojim
rijeima informacije iz rada. Nakon to proitate cjeloviti tekst, odredite temu rada, dozovete
prethodno znanje i istaknete bitne informacije, cjeloviti tekst trebate prepriati. Kljuno je, dakle,
parafraziranje teksta kojim se izbjegava reprodukcija ili mehaniko ponavljanje proitanog. Da biste
tekst mogli parafrazirati, morate ga razumjeti, a razumijevanje je temeljno za (due i lake) zapamivanje i koritenje informacija. Prilikom parafraziranja, pomognite si sintagmom drugim rijeima.
Dobro parafraziranje je ono u kojem druge rijei zahvaaju osnovne odrednice originalnog teksta.
(Foundation for Critical Thinking) Primjerice, nastojite li parafrazirati sljedei odlomak teksta:
Teko je odrediti precizan datum nastanka te kulture moi koja je povela rat protiv prirode, ali neki e poetak tog nerazumijevanja i neprijateljstva potraiti ve
u 16. i 17. stoljeu. Prvo, s baconovskim naputkom o potrebi kroenja prirode i
oblikovanju prirode na nakovnju te kartezijanskim odvajanjem prirode od ovjeka, pri emu bi ovjek trebao vladati i upravljati prirodom kao neim Drugim.
(...) Kao vodea paradigma ekonomskog rasta misao o prirodnim resursima kao
nepovezanim i izoliranim elementima koje se moe nekontrolirano oblikovati
na nakovnju bez ugroavanja cijelog sustava zadravala se sve do 70-ih godina
prolog stoljea. Tada se sve vie poinje upozoravati na preteki konzumerizam
graana zapadnih visokoindustrijaliziranih zemalja, kratkovidnu zaluenost
progresom i materijalno-ekonomskim rastom, neizdriv pritisak potroakog
drutva na okoli i Zemlju, to kasnije rezultira zagaenim i manje kvalitetnim
ivotnim prostorom, bolestima, siromatvom i, kako kae Reusswig (1993.), samopropadanjem drutva. Poinju se spominjati granice rasta (Meadows i sur.,
1973.), odnosno nagovjeuje se kriza resursa, razgoliuju se mitovi napretka
(Kalanj, 1994.) (...) Negdje u to vrijeme inauguriran je novi termin koji je trebao,
ne zaustaviti, ve kvalitativno preusmjeriti zahuktalu mainu postratnog gospodarskog rasta i razvoja. U Stockholmu 1972. godine, na prvoj UN-ovoj konferenciji o okoliu i razvoju, zagovarala se nunost etike koja bi pomirila gospodarski
rast i zatitu okolia, a kao rjeenje za sve vee unitavanje prirode te siromatvo
i ljudsku bijedu dobili smo koncept odrivog razvoja. (imlea, 2003, str. 403.)
proitajte tekst i nakon toga zaponite parafraziranje sintagmom drugim rijeima, .... i krenite
izlagati ono to je autor napisao u tekstu, ali svojim rijeima:
Drugim rijeima, precizan datum nastanka kulture moi ovjeka nad prirodom
teko je odrediti. Poeci rata protiv prirode vezuju se uz 16. i 17. stoljee i to uz
mislioce Bacona i Descartesa. Bacon je govorio o potrebi kroenja prirode i oblikovanju prirode na nakovnju, a Descartes o odvajanju prirode od ovjeka prilikom
kojeg ovjek vlada i upravlja. Rat protiv prirode vodio se sve do 70-ih godina
prolog stoljea. Tada se poelo upozoravati na pretjerani konzumerizam graana zapadnih visokoindustrijaliziranih zemalja, redukciju pojma razvoja samo na
materijalno-ekonomski rast i pritisak potroakog drutva na okoli i Zemlju jer
89
je sve navedeno dovelo do zagaenog i manje kvalitetnog ivotnog prostora, siromatva i bolesti. U tom kontekstu poinju se spominjati granice rasta i kriza
resursa te se na prvoj UN-ovoj konferenciji o okoliu i razvoju (Stockholm, 1972)
oblikuje novi termin odrivi razvoj kojim se sve do danas nastoji pomiriti gospodarski rast i zatita okolia.
(a) Primjena okvira na zadani primjer razumijevanje
Razumijevanje:
Kognitivne strategije su metode pomou kojih uenici lake ue i poveavaju vjerojatnost za
uspjeh. Postoje tri kognitivne strategije: ponavljanje, elaboracija i organizacija. Kognitivna strategija ponavljanja ukljuuje (i) za jednostavne zadatke (primjerice85: uenje pjesmice napamet,
uenje tablice mnoenja, zapamivanje godina vanih povijesnih dogaaja): tiho ili glasno ponavljanje distribuirano u krae periode; (ii) za sloene zadatke (primjerice: uenje opsenijeg
gradiva iz povijesti): glasno itanje, pravljenje doslovnih biljeaka i podcrtavanje. Ova kognitivna strategija zahtijeva razlikovanje bitnih od nebitnih informacija.
(5) Povezivanje
Peti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je povezivanje. Pitanje
na koje valja odgovoriti je Na koja se sve podruja/discipline tema odnosi? Povezivanje ukljuuje, osim
interdisciplinarnosti, i element prethodnog znanja gdje se zahtijeva da se staro/prethodno znanje povee s novim. Povezivanje iz aspekta prethodnog znanja je objanjeno u elementu prethodno
znanje metodolokog okvira. Povezivanje iz aspekta interdisciplinarnosti jo valja objasniti. Ono je
iznimno vano jer se na taj nain informacije iz jednog podruja prenose i koriste i u nekom drugom
podruju. U tom kontekstu informacije se promatraju iz razliitih gledita/pozicija/podruja/disciplina te se na taj nain stvara kompleksna slika zbilje povezivanjem razliitih disciplina. Povezivanjem informacija i njihovim sagledavanjem iz razliitih perspektiva stvaraju se preduvjeti za lake
zapamivanje i tee zaboravljanje informacija.
(a) Primjena okvira na zadani primjer povezivanje
Povezivanje:
Tema Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja uenja s
posebnim naglaskom na ponavljanje odnosi se na podruje edukacijske psihologije i didaktike.
(6) Primjena
esti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je primjena. Pitanja na
85 Pokuajte dati va primjer.
90
koje valja odgovoriti je Gdje se i kako znanje steeno u ovom radu moe primijeniti? Kako vam znanje steeno u ovom radu moe pomoi u (buduoj) profesiji? Kako vam znanje steeno u ovom radu moe pomoi
u svakodnevnom ivotu? Primjenom, nauene informacije postaju korisne i uporabljive, povezane sa
svakodnevnim ivotom, a time se poveava razumijevanje i znaaj nauenog.
(a) Primjena okvira na zadani primjer primjena
Primjena:
Znanje o kognitivnim strategijama trebaju primjenjivati nastavnici (uiti uenike kognitivnim
strategijama, poticati uenike da koriste kognitivne strategije prilikom uenja, itd.), ali i svaki
pojedinac prilikom uenja. Kao pedagogu, znanje iz kognitivnih strategija moe mi pomoi na
nain da u svojoj buduoj koli organiziram radionice za uenike na temu kognitivne strategije
te, naravno, prilikom mog vlastitog uenja.
(7) Rasprava
Konano, sedmi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je rasprava.
Pitanja na koja valja odgovoriti su Koje su bitne informacije u tekstu i moemo li ih dovesti u pitanje? Koje
je pitanje rasprave (ukoliko ga u tekstu nema, postavite ga sami)? Koji je va stav? Koje je opravdanje vaeg
stava? Generiranjem pitanja rasprave, problematiziranjem o odreenoj temi i postavljanjem problema
otvara se mogunost za (i) donoenje rjeenja; a time i (ii) poboljanje i razvoj postojeeg stanja stvari.
(a) Primjena okvira na zadani primjer rasprava
Rasprava:
Pitanje rasprave: Ue li uenici u koli u zadovoljavajuoj mjeri kako uiti?
Moj stav: Smatram da uenici u koli ne ue kako uiti u zadovoljavajuoj mjeri zato to je uenje u kolama gotovo iskljuivo usredotoeno na uenje sadraja. U prilog tome isto tako govori
neuspjeh uenika u koli, brojne tekoe uenika u uenju, veliki broj uenika koji odlaze na
privatne instrukcije jer ne znaju kako uiti, uenikov doivljaj uenja kao muenja, a ne zadovoljstva i istinske ljudske potrebe.
91
Prethodno znanje
Iz iskustva vlastita uenja: (i) strategije koje pomau u uenju su glasno itanje,
podcrtavanje teksta, pravljenje biljeaka; (ii) uenje prema sistemu ponavljanje manjeg dijela gradiva pauza ponavljanje gradiva je efikasnije od uzastopnog dugotrajnog ponavljanja gradiva.
Bitne informacije
Kognitivne strategije su orua, instrumenti koji uenicima olakavaju uenje.
Kognitivne strategije su: ponavljanje, elaboracija, organizacija.
Strategije ponavljanja za jednostavnije zadatke: tiho ili glasno ponavljanje
informacija.
Strategije ponavljanja za sloenije zadatke: glasno itanje, doslovne biljeke, podcrtavanje, oznaavanje.
Razumijevanje
Kognitivne strategije su metode pomou kojih uenici lake ue i poveavaju vjerojatnost za uspjeh. Postoje tri kognitivne strategije: ponavljanje, elaboracija i organizacija. Kognitivna strategija ponavljanja ukljuuje (i) za jednostavne zadatke
(primjerice: uenje pjesmice napamet, uenje tablice mnoenja, zapamivanje godina vanih povijesnih dogaaja): tiho ili glasno ponavljanje distribuirano u krae
periode; (ii) za sloene zadatke (primjerice: uenje opsenijeg gradiva iz povijesti):
glasno itanje, pravljenje doslovnih biljeaka i podcrtavanje. Ova kognitivna strategija zahtijeva razlikovanje bitnih od nebitnih informacija.
Povezivanje
Tema Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja uenja s posebnim naglaskom na ponavljanje odnosi se na podruje edukacijske
psihologije i didaktike.
Primjena
Znanje o kognitivnim strategijama trebaju primjenjivati nastavnici (uiti uenike
kognitivnim strategijama, poticati uenike da koriste kognitivne strategije prilikom
uenja, itd.), ali i svaki pojedinac prilikom uenja. Kao pedagogu, znanje iz kognitivnih strategija moe mi pomoi na nain da u svojoj buduoj koli organiziram
radionice za uenike na temu kognitivne strategije te, naravno, prilikom mog vlastitog uenja.
Rasprava
Pitanje rasprave: Ue li uenici u koli u zadovoljavajuoj mjeri kako uiti?
Moj stav: Smatram da uenici u koli ne ue kako uiti u zadovoljavajuoj mjeri.
Razlozi za: Usredotoenost na uenje sadraja, ne uenje uenja. U prilog tome
govori neuspjeh uenika u koli, tekoe u uenju, uenje kao muenje, ne zadovoljstvo i ovjekova potreba.
92
93
94
je pismeni rad u kojem se analizira, prosuuje i vrednuje odreeni problem. Osvrt na rad rasprave
(ili kritiki osvrt88) je pismeni rad u kojem se analizira, prosuuje i vrednuje neki rad rasprave. Drugim rijeima, osvrt na rad rasprave je kritiki pristup problemu razmatranom od strane odreenog
autora, a rad rasprave je autorski kritiki pristup problemu. U nastavku se teksta donose, kako je
ranije i navedeno, dva metodoloka okvira za analizu i kritiku koja predstavljaju vodie za pisanje
(i) rada rasprave MOZAK 4; te (ii) osvrta na rad rasprave MOZAK 5.
Prije predstavljanja okvira, valja navesti sljedee. Proces pisanja ne zapoinje konkretnim pisanjem
rada, ve odreenim predradnjama koje se provode kako bi rad, koji se nastoji napisati, bio to
uspjeniji. Predradnje kritikom pisanju su:
Ispitivanje intuicija. Prije pisanja rada rasprave ili osvrta na rad rasprave razmotrite koji je va
intuitivni stav o temi o kojoj se raspravlja. Postavite pitanje: Koji je moj (intuitivni) stav o x-u?
to bez detaljnog razmatranja i promiljanja mislim o x-u? Imam li i koje je moje opravdanje ili koji
su moji razlozi za tvrdnju x? Primjerice, ukoliko je pitanje rasprave Treba li legalizirati marihuanu?, ispitajte vae intuicije i pitajte se Koji je moj (intuitivni) stav o legaliziranju marihuane i
na kojim razlozima temeljim svoj stav? Va intuitivni stav je vaa poetna pozicija. Poetni intuitivni stav u sebi nerijetko sadri predrasude, pristranost, stereotipe koji se analiziranjem
i razmatranjem smanjuju.89 Ispitivanje intuicija je vaan segment u procesu pisanja radova
zato to nam upravo ta (pred)radnja omoguava nadgledanje vlastitoga promiljanja o odreenoj temi i njegove (mogue) promjene.
Prikupljanje literature. Prije pisanja rada, a poslije ispitivanja intuicija o temi o kojoj se raspravlja, pretraite i prikupite literaturu o temi. Dodatni podaci o odreenoj temi su vani jer time
razvijamo bolje razumijevanje teme, pristupamo temi iz razliitih perspektiva i prikupljamo
informacije koje su nam potrebne u konstruiranju vlastite pozicije. Koliina pretraene i prikupljene literature ovisit e o koliini vremena kojeg posjedujete za bavljenje odreenom temom i
razinom zahtjevnosti postavljenog zadatka. Primjerice, predradnja prikupljanje literature zasigurno e se razlikovati u situaciji pisanja diplomskog rada od situacije pisanja seminarskog rada.
Kritiko itanje. Dakako, svakom procesu kritikog pisanja prethodi faza kritikog itanja, posebice u procesu pisanja osvrta na rad rasprave.
Prilikom kritikog pisanja radova, osim to valja pratiti elemente koji se javljaju u metodolokim
okvirima za analizu i kritiku za pisanje, valja voditi rauna i o nainu strukturiranja radova.
88 Kritiki osvrt Zelenika (2011) naziva kritiki prikaz, kojeg definira kao posebnu vrstu pismenog rada u kojem se prosuuje i
vrednuje tue djelo (knjiga, rasprava, lanak). Slian pojam kritikom prikazu je pojam recenzije, kojeg Zelenika (2011) definira
kao posebnu vrstu kvalitetnog strunog djela kojom recenzent treba prosuditi, ocijeniti i vrednovati rezultate tueg djela: udbenika, prirunika, lanka ili drugog pisanog djela. Kritiki prikaz i recenzija razlikuju se u tome to je recenzija, prema Zeleniki,
suptilnija, znanstvenija i na vioj razini analiza i ocjena nekog djela nego to je to kritiki prikaz. Uz navedeno, recenzija se pie
prije objavljivanja nekog djela, a kritiki prikaz nakon objavljivanja nekog djela.
89 Pritom se ne misli da se predrasude, pristranost i stereotipi analiziranjem i razmatranjem u potpunosti gube, ve samo smanjuju. Naime, poznato je da ovjek ima tendenciju zadravanja starih vjerovanja. Dakle, njegova su vjerovanja konzervativna,
nerijetko i bez obzira na racionalne razloge za njihovo odbacivanje.
95
Poeljno je da se u prvim fazama kritikoga pisanja prati standardna struktura radova, koja podrazumijeva da rad ima uvodni, sredinji i zakljuni dio, koji se piu redoslijedom kako su navedeni.
Meutim, va rad ne treba nuno pratiti standardnu strukturu pisanja radova, ve rad moete zapoeti, primjerice, in medias res - bez uvodnog dijela. Poeljno je da promiljate i razvijate vlastite strukture. Ipak, u poetku vaeg kritikog pisanja, drite se standardne strukture jer e vam
ona omoguiti da na bri, jednostavniji i precizniji nain usvojite vjetine kritikog pisanja. Nakon
usvajanja temeljnih vjetina kritikog pisanja i nakon elaboriranja metodolokih okvira, izgledno je
da ete imati sposobnost razviti se, ukoliko to elite, u samostalnog kritikog pisca.
Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomonih pitanja i navoenje primjera dijelova razliitih radova rasprave. Obratite panju na sadraj, ali i na strukturu navedenih primjera dijelova
radova rasprave. Oni elementi koji su se detaljno razmatrali u prijanjim poglavljima prirunika
bilo bi suvino detaljno razmatrati i na ovome mjestu pa to nije uinjeno.
Uvodni dio
Uvodni dio, kako i sam naziv kae, uvodi itatelja u odreeno podruje koje se razmatra. Uvodom
itatelj treba biti upoznat s pitanjem, podrujem te naposljetku ciljem rasprave.
96
90 Za postizanje vee objektivnosti u radu, preporua se pisanje u neutralnoj treoj osobi i izbjegavanje pisanja u prvoj osobi.
Meutim, kada u radu jasno iznosite vlastiti stav o postavljenom pitanju rasprave, opravdano je pisati u prvoj osobi.
97
Isto tako moete navesti cilj koji elite postii u svakom dijelu rada pa koristite strukture reenica
kao na primjer:
U prvom dijelu ogleda branit e se...
U prvom poglavlju brani se, analizira se, istrauje se...
U sredinjem dijelu rada daje se prikaz x-a te se raspravlja o y-u...
Sredinji dio
Sredinji dio rada rasprave predstavlja izlaganje teme na nain da se (i) izloi i dade osvrt na ono
to su o odreenom pitanju rasprave pisali drugi (relevantni) autori; (ii) izloi vlastita pozicija kao
odgovor na postavljeno pitanje rasprave.
(4) Ve reeno
Element ve reeno ukljuuje izlaganje onoga to su o temi rasprave prije pisali, govorili relevantni
autori. Kada izlaete ono to su o odreenom pitanju rasprave pisali drugi autori, vano je odabrati
relevantne autore i one dijelove njihova rada koji su kljuni za temu o kojoj se raspravlja.
Poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica:
Brojni su filozofi/znanstvenici/povjesniari pisali o problemu x. XY u svojem djelu Z pie ... i pokuava opravdati poziciju prema kojoj ...
Na pitanje x, autor XY odgovara na nain da w i z.
Isto tako, istaknite to biste prigovorili autorima koje ste naveli, istaknite to mislite da su manjkavosti njihovih pozicija i zato. Poeljno je da pritom koristite i primjere.
(5) Osnovna teza; (6) Argument
U izlaganju vlastite pozicije kao odgovora na postavljeno pitanje rasprave iznesite osnovnu tezu i
argument.
Poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica:
U radu e se nastojati obraniti teza da ... na nain da se (i)...; (ii)...
U radu e se nastojati pokazati da x. X se nastoji opravdati na sljedei nain: y, w i z.
Tvrdim x. Razlozi navedene tvrdnje su sljedei: y, w, z...
Zakljuni dio
Zakljunim dijelom rada zaokruujete vau raspravu u jednu cjelinu. Ovaj dio rada sadri, uz elemente protuargument i otvorena pitanja, i kratko navoenje pitanja rasprave i odgovora na njega
(osnovnu tezu i argument).
(7) Protuargument
Element protuargument ukljuuje, kao to je ve reeno, generiranje prigovora odreenoj poziciji. Taj
posao je zasigurno laki ukoliko upuujete prigovor poziciji koju ne zastupate, no uoavanje manjka-
98
vosti pozicije koju zastupate odlika je vrsnog kritikog mislioca. Svrha fokusiranja na ovaj element je
razvoj sposobnosti sagledavanja situacija iz razliitih perspektiva te razvoj karakteristike objektivnosti.
U iskazivanju protuargumenta poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica:
99
Zadatak 15. Nakon itanja i analiziranja navedenih radova rasprave, usporedite i evaluirajte vlastito
kritiko itanje s ponuenom analizom, identifikacijom elemenata metodolokog okvira za analizu i
kritiku za pisanje radova rasprave i sugestijama koje slijede u nastavku, redom za svaki navedeni rad.
100
Primjer 1. Beri, B., onli, V. (2009). Tjelesno vjebanje u suvremenim uvjetima ivota, Filozofska istraivanja. 29, 449-460.
101
102
Podruje
Broj sudionika
Postotak u odnosu na
ukupan broj sudionika
Natjecateljski sport
280 000
6%
Rekreacija
520 000
11%
Ukupno aktivnih
800 000
17
91 Bartoluci, kori, 2008. Zbornik radova 17. ljetne kole kineziologa Republike Hrvatske, str. 468 (Izvor: Dravni
zavod za statistiku Republike Hrvatske).
92 U Finskoj je 77% ljudi ukljueno u barem jedan oblik rekreacije, a u Hrvatskoj se kontinuirano rekreacijom bavi
manje od 10% stanovnitva, Ana Sren, Sport ne smije biti ekskluziva pojedinca http://www.adventuresport.net/
index.php?option=com_sport&task=article&id=779&rid=8&catid=138&Itemid=0.
103
Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (The European Health Report 2005, WHO)
ustanovljeno je deset vodeih rizinih imbenika povezanih s ukupnom smrtnou93
Rizini imbenici
Udio
1.
26,4%
2.
Puenje
21,3%
3.
18,3%
4.
11,9%
5.
Tjelesna neaktivnost
6,9%
6.
5,2%
7.
Alkohol
4,1%
8.
0,6%
9.
0,6%
10.
0,4%
Rizini imbenici najvie pridonose bolestima srca i krvnih ila, koje su glavni uzrok smrti u
svijetu.
Broj umrlih od krvoilnih bolesti i postotak u odnosu na ukupnu smrtnost (2005. g. WHO)94
Podruje
Postotak od ukupne
smrtnosti
Svijet
17 000 000
30%
Europa
5 000 000
49%
Hrvatska
26 000
50%
93 Kinkela, D., onli, V., Moretti, V. (2008). Cjeloivotno tjelesno vjebanje za odrivi razvoj, Zbornik radova Meunarodne konferencije: Cjeloivotno uenje za odrivi razvoj, Plitvice.
94 Ibid.
104
tjelesne aktivnosti. isto racionalni uvid nije dovoljan za promjenu sedentarnog naina
ivota, koji je masovno zahvatio dananjeg ovjeka. Takav nain ivota nastao je kao posljedica razvoja suvremenih tehnolokih sredstava, a vidljiva posljedica je sve manji obim
kretanja. Bez obzira na svakodnevna saznanja o negativnim posljedicama nekretanja po
zdravlje ovjeka, pojedincu ta saznanja nee nita znaiti ukoliko ima negativan stav prema
tjelesnom vjebanju. Stoga bi rjeenje problema trebalo ukljuivati promjenu stava i usmjeravanje uma k stvaranju novih navika, kako bi se preventivno, a u ponekim sluajevima i
terapijski, djelovalo na zdravlje pojedinca.
Mnogi uenici, studenti i poslovni ljudi te oni starije dobi gaje negativne stavove prema
sportu i rekreaciji. Uenik i student e esto, jednako kao i odrastao ovjek, biti frustriran
i nezadovoljan obavljanjem bilo kojeg oblika tjelesnog vjebanja, sve dok o njima razmilja
kao o frustrirajuim. Iz tog razloga e i zdravstveni rezultati koje bi trebali poluiti organizmi pojedinaca biti neadekvatni. Promjena u stavu prema tjelesnom vjebanju u novijim
uvjetima ivota koji su zahvaeni masovnom pojavom hipokinezije nedostatka kretanja,
mogu drastino promijeniti rezultate zdravstvenog statusa pojedinca.
Najvea revolucija moje generacije je otkrie da individue promjenom
unutarnjeg mentalnog stava mogu promijeniti vanjske aspekte svog ivota. (William James)
Na putu prema promijeni statikog naina ivota, ovjek vrlo esto, iako ima izgraen pozitivan stav o tjelesnom vjebanju, ne uspijeva isto provesti u djelo. Tome svjedoi i istraivanje* koje je provedeno sa studentima 1. i 2. godine Filozofskog fakulteta u Rijeci u ak.
2006/07. god., a ono pokazuje da, iako velika veina ispitanih studenata smatra da tjelesno
vjebanje pozitivno djeluje na zdravlje (92%) te da ima niz pozitivnih efekata (73%), veina
se njih (59%) u slobodno vrijeme ne bavi nikakvom tjelesnom aktivnou te smatraju da
nastava tjelesne i zdravstvene kulture ne bi trebala biti obvezna (60%). Razlog takvog stanja
vjerojatno lei u injenici da, iako mnogi znaju koje posljedice nosi nekretanje, istovremeno
ele ivjeti leernim ivotom. Postizanje cilja trai odreena odricanja, a kad je tjelesno
vjebanje u pitanju, podaci o nekretanju ukazuju da veliki dio puanstva naprosto nije spreman na takav vid odricanja. Misli tog dijela ljudi vode smjerom da e radije poveavati stupanj dugovanja prema vlastitom zdravlju nego propustiti neke manje vane stvari koje si u
odreenom trenutku ele priutiti. Takva stajalita potvruje istraivanje njemake savjetnike tvrtke za marketing Brand-Trust,95 koje je ustanovilo da u novije vrijeme Europljani iz
istonih zemalja te Azijci preferiraju materijalna dobra za zadovoljenje sree, dok je onima
iz naprednih zapadnih zemalja ostvarivanje sree usmjereno prema nematerijalnom luksuzu, to uglavnom podrazumijeva zdravlje, odravanje psihofizike kondicije i obrazovanje.
105
96 Findak, V., Metiko, D., Mrakovi, M. (1994.), str. 449: 'Kako drugaije tumaiti injenicu da se itav odgojnoobrazovni sustav obraa mozgu, a ne ovjeku. Vrednuje se ono to je netko uspio zapamtiti za neku ocjenu, a ne npr.
i stupanj zdravlja (osnovni indikatori stupnja razvoja nekih osobina i sposobnosti: odstupanje u miinoj i balastnoj
masi, motorikim i funkcionalnim sposobnostima). Porast broja tzv. dobrih uenika povezan je i s poveanjem broja aktualnih ili potencijalno nesposobnih i bolesnih. Zbog svih navedenih injenica zauuje stav prema tjelesnoj i
zdravstvenoj kulturi uope, posebice u kolstvu gdje se ponekad taj predmet smatra suvinim.'
106
Osvojeno mjesto u svijetu prema broju medalja po stanovniku na ljetnim OI od 1998. do2004. godine
Olimpijske igre
Mjesto
Atlanta
34
Sydney
43
Atena
16
Ukupno gledano, Hrvatska je od 1992. godine, ukljuujui ljetne i zimske OI, po broju medalja osvojenih po stanovniku, 23. zemlja. Uzimajui u obzir samo osvojene medalje, Hrvatska je na svim OI od osamostaljenja do posljednjih ZOI, 53. zemlja svih vremena. Na
posljednjoj ljetnoj Olimpijadi u Pekingu po broju osvojenih medalja Hrvatska je zauzela
57. mjesto. Obzirom na infrastrukturne i financijske uvjete u Ateni, gdje je Hrvatska imala
najuspjenije igre, po toj ljestvici (prema GDP-u) Hrvatska je bila 23. zemlja. Ispred nas
bile su zemlje poput Bahama, Australije, Kube, Estonije, Slovenije, Jamajke, Latvije, Maarske, Bugarske, Bjelorusije, Grke, Danske, Armenije, Moldavije, Kazahstana i Namibije.
Navedene zemlje rijetko emo okarakterizirati kao izrazito sportske, a neke su i daleko
nerazvijenije od Hrvatske.97
Na osnovu iznijetih podataka, postavlja se pitanje za razmiljanje: je li dojam i raireno miljenje u Hrvatskoj kao sportskoj zemlji u stvari kompenzacija za nedostatak bavljenja sportom i sportskom rekreacijom veine stanovnitva ili se smatra praenje sportskih dogaanja
drugih, kroz medije, sportske kladionice i sl., sastavnim dijelom epiteta sportske nacije?
Filozofsko opravdanje tjelesnog vjebanja
Osim empirijskog opravdanja odreene teze koritenjem rezultata istraivanja iz razliitih znanosti, dobro je tezu opravdati i filozofski razmatranjem pojmova, analizom teze, konstruiranjem argumenata, itd.
U praktinom kontekstu opravdanje X-a jest davanje razloga da se ini X. Stoga opravdanje
tjelesnog vjebanja jest davanje razloga za tjelesno vjebanje. Razlozi za bavljenje vrhunskim
sportom i razlozi za bavljenje rekreativnim sportom dijelom se podudaraju a dijelom razlikuju.
To mogu biti isti razlozi, ali drugaije rangirani. U ovom radu prvenstveno emo razmatrati razloge za bavljenje rekreativnim sportom, to jest redovitim tjelesnim vjebanjem velikog broja
ljudi. Razloge za bavljenje vrhunskim sportom razmotrit emo samo uzgredno. Nadalje, prvenstveno emo razmatrati razloge za tjelesno vjebanje, a motive emo razmotriti uzgredno.
107
Ukoliko vaa rasprava obuhvaa iroka i razliita podruja, razmotrite o kojem se podruju (ili dijelu odreenog podruja) vi bavite. Fokusirajte svoje
razmatranje na odreeno podruje ili dio podruja. Preciziranje podruja rasprave vodi k usmjeravanju misli i konano vrstom i jasnom formuliranju
tvrdnje koja se u radu zastupa.
Razlozi su normativna kategorija, a motivi deskriptivna. To znai da su razlozi ono to bi
nas trebalo pokretati na djelovanje, dok su motivi ono to nas de facto pokree na djelovanje.
Vaan segment rada zauzima i definiranje pojmova koji se u radu koriste.
Jasno definiranje bitnih pojmova u radu onemoguit e nerazumijevanje i
itateljevo intelektualno vrludanje.
Stoga se u ovom radu prvenstveno bavimo razlozima zbog kojih bi ljudi trebali biti tjelesno
aktivni, a tek sporedno motivima zbog kojih jesu tjelesno aktivni. U idealnom sluaju razlozi i motivi se podudaraju, no naalost esto dolazi do osjetnih odstupanja. Na primjer,
Primjeri nam slue da bismo ilustrirali nau poziciju i time je pribliili itatelju. Primjerima naa pozicija postaje jasnija, razumljivija, dostupnija i zanimljivija. Koristite zanimljive primjere u radu jer e oni zadrati itateljevu panju.
moe se rei da postizanje dobrog izgleda predstavlja motiv za tjelesno vjebanje u daleko
veoj mjeri nego to bi trebalo biti. Isto tako, roditelji su esto motivirani eljom da im dijete bude vrhunski sporta, no to ne bi trebao biti razlog da se dijete bavi sportom. Nadalje,
prihvaamo plauzibilnu pretpostavku da vrijednost neke aktivnosti jest razlog za bavljenje
tom aktivnou. Stoga razmatranje vrijednosti tjelesnog vjebanja naprosto jest razmatranje razloga za tjelesno vjebanje.98
Bavljenje nekom aktivnou moe imati instrumentalnu i/ili intrinzinu vrijednost. To
znai da bavljenje tom aktivnou moe biti dobro zbog neeg drugog ili zbog same sebe.
Stoga emo razmotriti instrumentalne i intrinzine vrijednosti tjelesnog vjebanja. Iako
instrumentalna vrijednost neke aktivnosti moe biti vanija od intrinzine, i zbog toga
predstavljati jai razlog za bavljenje tom aktivnou, u filozofskoj analizi zanimljivije je
razmatranje intrinzinih vrijednosti. Prvo emo razmotriti instrumentalne razloge za
tjelesno vjebanje.
98 Ovdje neemo ulaziti u takozvani buck passing account of value kojega su razvili Rawls i Scanlon. Dakle, neemo
ulaziti u openito pitanje o tome to dolazi prvo i to ovisi o emu, vrijednosti o razlozima ili razlozi o vrijednostima.
108
Iznimno je vano itatelja voditi kroz tekst jer to smanjuje itateljevo nerazumijevanje, a time i zadrava itateljevu panju. Navedite korake vae
rasprave.
Tjelesnim vjebanjem postie se i odrava zdravlje. To je najjai ili svakako vrlo jaki razlog
za bavljenje rekreacijom i sportom te za odravanje nastave tjelesne i zdravstvene kulture
u vrtiima, kolama i fakultetima. Postizanje i odravanje zdravlja i tjelesne kondicije trebalo bi biti prioritet, kako za pojedinca tako i za rukovodstvo drave ili lokalne zajednice
koje moe poticati razliite aktivnosti. U tom svom aspektu, rekreativni sport predstavlja
sredstvo za postizanje zdravlja. Dakle, njegova je vrijednost instrumentalna. Pored toga,
smatramo da je tjelesno vjebanje dobar nain postizanja i odravanja zdravlja. To znai
da tjelesno vjebanje vrednujemo i kao dobro sredstvo za postizanje zadanog cilja. Dakle,
vrijednost tjelesnog vjebanja nije samo u vrijednosti cilja do kojeg dovodi ve i u tome to
predstavlja dobro sredstvo za postizanje zadanog cilja.
Pored postizanja i odravanja zdravlja, bavljenje rekreacijom i sportom ima i neke druge
instrumentalne vrijednosti, na primjer, dovodi do dobrog izgleda. Smatramo da je postizanje dobrog izgleda sasvim legitiman, ali ne posebno vaan razlog za bavljenje navedenim
aktivnostima. Openito je zanimljivo pitanje zato se dobar izgled smatra neim poeljnim.
Moe imati intrinzinu estetsku vrijednost, ali je vjerojatno u najveoj mjeri poeljan kao
indikator ili simptom funkcionalne sposobnosti i zdravlja organizma.
Sport moe dovesti do zarade, no to vrijedi samo za vrhunski profesionalni sport, a ta tema
nije prioritet u ovom radu. Sport moe dovesti do promocije zemlje u svijetu. To je sasvim
legitiman razlog, no isto tako vrijedi samo za vrhunski sport.
Sport i sportska rekreacija omoguuju druenje. To je sigurno jedna od vrijednosti bavljenja
sportom i sportskom rekreacijom, a esto moe biti jedan od motiva za bavljenje istim. Ovo
prvenstveno vrijedi za ekipne sportove, ali i za individualne u mjeri u kojoj se odvijaju u klubovima. Jasno, sport i sportska rekreacija nisu jedini naini okupljanja ljudi te u tom svom
aspektu predstavlja samo jedno od moguih sredstava za postizanje cilja. Druenje sigurno
ima vrijednost po sebi, no vrijednost druenja ovisi i o vrijednosti aktivnosti oko koje su se
ljudi okupili. Postoje dobri i manje dobri razlozi za druenje. Stoga je sport, ne samo aktivnost koja dovodi do okupljanja, nego i aktivnost koja je vrijedna okupljanja.
Iako postizanje i odravanje zdravlja jest najjai razlog za bavljenje rekreacijom i sportom, to nije
jedini razlog. I kada rekreativni sport ne bi dovodio do zdravlja i dalje bi imao vrijednost, ljudi bi
i dalje imali razloga da se njime bave; kada rekreativno bavljenje sportom ne bi ni poboljavalo
ni pogoravalo zdravstveno stanje, i dalje bismo imali razloga da se bavimo tom aktivnou.99
99 Ovo je varijanta Mooreovog testa izolacije. Vrlo je zanimljivo pitanje je li uope zamislivo da tjelesno vjebanje
ne dovodi do zdravlja. Naime, budui da tjelesno vjebanje po svojoj biti jest realizacija funkcija organizma i budui
da je realizacija funkcija bitni dio zdravlja, moglo bi se tvrditi da je tjelesno vjebanje neto to po svojoj biti vodi do
zdravlja te da je zbog toga nezamislivo da tjelesno vjebanje ne dovodi do zdravlja.
109
100 Tenja k pobjedi konstitutivna je za svako natjecanje; natjecanje naprosto nije natjecanje ako natjecatelji ne
nastoje pobijediti.
110
je to nazvao aristotelovski princip: ljudi uivaju u realizaciji svojih (uroenih ili steenih)
sposobnosti i taj je uitak to vei to se sposobnost vie realizira.101 Ovo je motivacijski,
psiholoki princip, ali je toliko duboko usaen u ljudskoj prirodi da moemo rei da svatko
ima razlog da realizira i usavrava svoje sposobnosti. Prirodno je da onaj koji ima oi eli
gledati; da onaj koji ima noge eli hodati i trati; da onaj koji moe plivati eli plivati; da
se onaj koji se moe boriti eli boriti; itd. Stoga moemo ustvrditi da je bavljenje sportom,
bilo vrhunskim, bilo rekreativnim, i tjelesno vjebanje openito dobro zato to omoguava
realiziranje i usavravanje prirodnih sposobnosti.
P1: Ako imamo sposobnost X, trebamo je koristiti.
P2: Ma to inili, to to inimo trebamo initi to je mogue bolje.
K: Dakle, trebamo razvijati i usavravati sposobnost X.
Centralni dio rada rasprave je iznoenje osnovne teze i opravdanja za navedenu tezu. To se jo naziva i konstrukcija argumenta. Naravno, nije nuno
konstruirati argument na nain da se tono istiu premise i konkluzija, da
se koriste logiki termini, itd., kao to je sluaj u ovome radu. Dovoljno je
jasno i precizno istaknuti osnovnu tezu tvrdnju koja se u radu zastupa,
te navesti razloge, odnosno dokaze za navedenu tvrdnju u duhu prirodnog
jezika, primjerice:
Smatram da ... zato to ...
Budui da vrijedi (i), (ii) i (iii), slijedi da ...
S obzirom na to da ..., moe se zakljuiti ...
Jasno, tenja za usavravanjem treba biti relativna u odnosu na sposobnost, uvjete treniranja, dob, itd. Stariji sportai ponekad su frustrirani jer s vremenom postiu sve loije
rezultate. No, njihova je frustracija neopravdana jer su zanemarili injenicu da sposobnosti
s godinama slabe. Posjedovanje sposobnosti je neto to je po sebi dobro, stoga svatko ima
razloga razvijati i usavravati svoje sposobnosti.
Po sebi je bolje znati infinitezimalni raun nego ne znati.
Po sebi je bolje znati svirati Mondschein sonatu nego ne znati.
Po sebi je bolje moi pretrati 10 km nego ne moi.
Po sebi je bolje moi podii 100 kg u benchu nego ne moi.
101 John Rawls, A Theory of Justice, Harvard University Press, 1999. (1971), str. 374.
111
Budui da ovjek ima niz sposobnosti, kako umnih tako i tjelesnih, te sposobnosti treba
razvijati ravnomjerno. Biti neobrazovani vrhunski sporta jednako je loe kao i biti tjelesno potpuno neaktivni vrhunski intelektualac. tovie, ne samo da je jednako loe, nego
je loe upravo na istoj osnovi naruavanju sklada osobe. Potpuna osoba je osoba koja je
u potpunosti i ravnomjerno razvila sve svoje sposobnosti, kako intelektualne, emocionalne, drutvene tako i tjelesne.102 Stoga neobrazovan ovjek nije potpuna osoba isto kao to
ni tjelesno neaktivan ovjek nije potpuna osoba. Zbog toga svatko ima razloga realizirati
i usavravati sve svoje sposobnosti, kako umne tako i tjelesne. Zaputanje neke skupine
svojih sposobnosti predstavlja naruavanje cjelovitosti ovjeka. ovjek koji zapostavi neku
skupinu svojih sposobnosti naprosto nije cjelovit ovjek. On je krnji ovjek. Njemu neto
nedostaje.
Tenja prema realizaciji i usavravanju sposobnosti dovodi nas do deontolokog okvira
za vrednovanje aktivnosti. Poznata je tradicionalna podjela dunosti na dunosti prema
sebi i dunosti prema drugima. Odravanje i usavravanje vlastitih sposobnosti jedna je od
osnovnih dunosti prema sebi, koja sigurno ukljuuje odravanje i usavravanje vlastitih
tjelesnih sposobnosti. Stoga one koji se ne bave nikakvom tjelesnom aktivnou trebamo
kritizirati zato to ne izvravaju dunost koju imaju prema samima sebi. Upravo je to ono
to imamo na umu kada za nekoga kaemo da se zapustio.
Aretiki okvir posebno je prikladan za opravdanje tjelesnog vjebanja.103 Pored moralnih i intelektualnih vrlina treba govoriti i o tjelesnim vrlinama. Snaga, brzina, izdrljivost itd., predstavljaju vrline; dok slabost, sporost, brzo zamaranje, itd., predstavljaju mane. Isto kao i u sluaju
intelektualnih i moralnih vrlina, trebamo razvijati tjelesne vrline te ispravljati tjelesne mane.
Na koncu, est razlog za bilo to, pa tako i za bavljenje sportom i rekreacijom jest: Zato to
to volim! Niz rekreativnih sportaa tvrdi da se nakon treninga naprosto osjea bolje. Tjelesni
napor je prirodna potreba organizma te je stoga jasno da se ovjek osjea bolje nakon to
zadovolji svoju prirodnu potrebu. Kineziolozi govore o iskonskoj biotikoj potrebi za kretanjem. Na koncu, rije rekreacija etimoloki znai ponovno stvaranje te svoj puni smisao ima
upravo kod onih koji se nakon rekreacije osjeaju kao preporoeni. Unutar utilitaristikog
okvira opravdano je sve ono to dovodi do sree upravo zato to dovodi do sree. Stoga je u
tom smislu bavljenje sportom i sportskom rekreacijom opravdano zato to dovodi do sree i
u mjeri u kojoj dovodi do sree. A svatko tko se bavio sportom i tko poznaje sportae zna da
je ta mjera izuzetno visoka. Koliko god utilitaristiko opravdanje bilo jako i koliko god srea
bila prirodan kandidat za najvie dobro, smatramo da analiza vrijednosti bavljenja sportom i
sportskom rekreacijom tu ne zavrava. Naime, aktivnosti koje dovode ili ne dovode do sree
102 Kane, J. E. (1984.), Psihologija i sport, str. 67: 'Razliiti tipovi razvoja tjelesni, intelektualni, emocionalni i
drutveni nisu jednostavno skup nezavisnih dijelova, ve meu njima postoji organsko jedinstvo za njega vrijedi
tvrdnja da su organizirani tako da ine cjelinu koja je vie od zbroja dijelova koji je ine.' Starom izrekom 'U zdravom
tijelu zdrav duh!' ne tvrdi se samo postojanje korelacije izmeu tjelesnog i duevnog zdravlja, ve ju se moe shvatiti i
u jaem smislu da u nezdravom tijelu zdrav duh naprosto nije mogu. Smatramo da izreku prvenstveno treba shvatiti
u smislu da se u cjelini u kojoj neki dio nije razvijen ne mogu razviti niti ostali dijelovi.
103 Aristotelijanski okvir izgleda posebno primjeren za opravdanje tjelesnog vjebanja prvenstveno zbog ideje telosa
ideje da organi i sposobnosti imaju funkciju ili svrhu.
112
moemo vrednovati kao aktivnosti koje bi trebale dovoditi do sree ili kao aktivnosti koje
ne bi smjele dovoditi do sree. Budui da potreba za koritenjem i usavravanjem tjelesnih
sposobnosti pripada u samu bit ovjeka, tjelesno vjebanje nije samo neto to dovodi do
sree, ve i neto to bi trebalo dovoditi do sree. Zbog toga trebamo biti zabrinuti za one koje
bavljenje sportom i rekreacijom ne dovodi do sree jer je bavljenje sportom i rekreacijom neto
to bi ih trebalo initi sretnima. Srea do koje dovodi bavljenje tjelesnom aktivnou sigurno
je neto to sportu i rekreaciji daje dodatnu vrijednost, ali, najjednostavnije reeno, nije tjelesno vjebanje dobro zato to nas ini sretnima, nego nas ini sretnima jer je dobro. A dobro
je zato to ono jest realizacija i usavravanje sposobnosti koje pripadaju naoj bitnoj prirodi.
to uiniti?
Uspjean stav prepoznat emo ako je njegova primjena prisutna u svakodnevnom ivotu
ovjeka, a u suprotnom on e ostati prazna fraza. Cjeloivotno tjelesno vjebanje imat e
svoju svrhu ukoliko bude sastavni dio cjeloivotnog uenja o potrebi za kretanjem u uvjetima hipokinezije. Razmiljanje da je tjelesna aktivnost namijenjena samo za nekog drugog,
u dananjim uvjetima ivljenja nema odgovarajue uporite u filozofiji slobodnog vremena i
sporta. Promatranje sportskih dogaanja i ulaganje u sport i sportske objekte samo s ciljem
postizanja sportskog rezultata nee nadomjestiti biotiku potrebu veine stanovnitva za
tjelesnom aktivnou. Iskonska ovjekova potreba za kretanjem ne moe i ne smije biti u
podreenom poloaju u odnosu na bilo koju drugu ljudsku aktivnost.
Stoga je potrebno daleko vie ulagati u izgradnju sportskih objekata za masovnu tjelesnu aktivnost puanstva, poevi od kolskih dvorana, te omoguavanja svakodnevne tjelesne aktivnosti djece i omladine. Navike redovitog tjelesnog vjebanja treba stvoriti u mladosti jer oito
dosadanja dva sata tjedno nastave tjelesne i zdravstvene kulture nisu dovoljna za razvijanje
istih. Treba izgraditi dovoljan broj biciklistikih i trim staza, bazena za graanstvo, etnica,
otvorenih igralita, itd. Takoer je potrebno uvoditi u Nacionalne programe redovitu tjelesnu
aktivnost koja e biti prilagoena svim graanima razliitih uzrasta i sposobnosti. To podrazumijeva da se i u program Cjeloivotnog uenja tjelesno vjebanje uvrsti kao njegov sastavni
dio. Propaganda putem medija treba biti uinkovitija i usmjerena na potrebu bavljenja tjelesnim vjebanjem i zdravog naina ivota iroke mase ljudi, a ne prvenstveno usmjerena na
postizanje sportskih rezultata, te stvaranjem krivog dojma o veem znaaju natjecateljskog
sporta u odnosu na masovno tjelesno vjebanje veine stanovnitva. Protivno tome, hvalisanje o vlastitoj velikoj sportskoj naciji u situaciji kad je ona preteito nedovoljno tjelesno
aktivna bit e nita drugo nego paravan s kojim e se navedeni problem kompenzirati.
Redovita primjena tjelesnog vjebanja pojedinca moe imati instrumentalnu ili intrinzinu
vrijednost. Iako instrumentalna vrijednost moe biti vanija, ne moemo zanemariti niti
intrinzinu vrijednost ukoliko ona pokree veinu stanovnitva na tjelesno vjebanje, a da
se pri tom postiu pozitivne antropoloke transformacije kod svakog pojedinca. Stoga, treba promicati te vrijednosti jer su one razlozi za masovno tjelesno vjebanje pod optimalnim
tjelesnim optereenjem.
113
Samo ovjek koji ima pozitivno razvijen stav o potrebi redovite tjelesne vjebe te ga primjenjuje u stvarnosti, paralelno sa stjecanjem intelektualnih znanja i vjetina te ostalih
osobina potrebnih za njegov prosperitet bit e u potpunosti izgraena linost.
U zakljunom dijelu rada ukratko prikaite vau poziciju i nain kako ste je
opravdali.
Primjer 2. Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije. U: Baccarini, E., Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika: ogledi liberalnoga pristupa
nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko filozofsko drutvo.
114
1 elim odmah na poetku napomenuti da pod pojmom 'afirmativne akcije' ne mislim nita vie i nita manje od
preferencijalnog tretmana odreenih drutvenih skupina od ena do razliitih manjinskih skupina.
Iznimno je vano razjasniti osnovne pojmove rada. Takvo e razjanjenje smanjiti mogunost
nerazumijevanja i mogue pogrene interpretacije pozicije koja se na odreenim osnovnim pojmovima temelji.
Drugim rijeima, koristim pojam u najopenitijem smislu u kojem se neka skupina planski i organizirano preferira
prilikom zapoljavanja, upisivanja, napredovanja i sl. U praksi je uobiajena klasifikacija programa afirmativne akcije
na one koje ukljuuju kvote ili ciljane brojane rezultate i one koje zahtijevaju kvalitativno povlateni tretman jedna
skupine nad drugima. Meutim, u lanku neu posebno diskutirati opravdanost niti kvantitativnog niti kvalitativnog
programa afirmativne akcije, ve samo naelnu opravdanost programa.
115
105 Vidi, primjerice, Good for Business: Making Full Use of the Nation's Human Capital, A Fact-Finding Report of the
Federal Glass Ceiling Commission, March 1995; Neumark, D., Blank,R. and Van Nort, K., (1995), Sex Discrimination
in Restaurant Hiring: An Audit Study , National Bureau of Economic Opportunity Working Paper, No. 5024; The Status
of Equal Opportunity in the American Workforce, EEOC, Office of Communications, 1995. etc. Treba napomenuti da su
najdostupniji statistika istraivanja provedena u SAD-u. Meutim, nema razloga pretpostaviti da je situacija u veini
zemalja tzv. svijeta razvijene demokracije bitno drugaija.
106 Ova distinkcija odgovara distinkciji izmeu primarne i sekundarne diskriminacije koju nalazimo kod M.A. Warren.
Vidi, Warren, M.A., (1977), "Secondary Sexism and Quota Hiring", Philosophy and Public Affairs, Vol. 6, No. 3. Preferiram,
meutim, pojmove otvorene i prikrivene diskriminacije kako bi se izbjegla konfuzija s pojmovima primarne diskriminacije, koja referira na diskriminaciju ena, i sekundarne, koja referira na diskriminaciju mukaraca unutar programa AA.
116
Platona, J.J. Rousseaua, G.W.F. Hegela, J. Benthama, S. Freuda i dr. Oni ne samo to vjeruju da postoje dvije razliite ljudske prirode muka i enska (esencijalizam), ve i da
je enska priroda takva da enu u javnim poslovima ini nedjelotvornom i subverzivnom.
Svi su oni drali da je privatna domena enin prirodni kontekst te da enska priroda onemoguuje eni da funkcionira prema racionalnim, objektivnim ili univerzalnim pravilima
imajui u vidu ope ciljeve, to ih posljedino ini nepoeljnima u javnoj domeni. Platon
u Dravi izrijekom tvrdi da ena predstavlja prijetnju ostvarivanju opeg blagostanja, dok
je u Zakonima enski spol opisan kao remetilaki initelj, openito predisponiran da oslabljuje drutvo. J.J. Rousseau107 zastupa stav o spolno odreenim moralnim vrijednostima,
odnosno stav da su vrline koje ine enu kreposnom razliite od onih koje mukarca ine
kreposnim. Blagost, razumijevanje, portvovnost, sentimentalnost, urednost, povuenost i
slino vrline su ene dok su istovremeno mane za mukarca; neovisnost ene, racionalnost,
kompetitivnost i slino, prema Rousseauu, dovode do toga da ena gubi one kvalitete koje
je ine poeljnom i cijenjenom. G.W. F. Hegel108 podrava istu distinkciju prema kojoj je ena
odreena privatnom sferom, a mukarac poglavito javnom sferom. Nije sluajno to je ena
usredotoena na obitelj gdje dominiraju osjeaji, subjektivnost i partikularni altruizam, ve
je to u prirodi ene ili, kako kae, ureeno boanskim zakonima. S druge strane, budui
je drava izgraena na razumu i zakonima te zahtijeva univerzalnu perspektivu, ona ne
pripada eni. Mukarac moe ivjeti u obje sfere, racionalnost moe spojiti sa subjektivnim,
s osjeajima i obitelji, dok je enina subjektivnost nespojiva s osobinama koja trai javni ivot. Prema Hegelu, ena ne moe ivjeti kompletan etiki ivot koji karakterizira graanina
jer je svojom prirodom orijentirana na obitelj i ograniena osjeajima, zbog ega i predstavlja prijetnju zajednici i razumu na kojem je utemeljen ljudski zakon. tovie, Hegel smatra
da su ena i politika mo nespojivi jer ena svoje djelovanje ne usklauje s univerzalnim
ve proizvoljnim sklonostima i stavovima vezanim primarno za ouvanje dobro odreenih lanova njezine obitelji. Unato svojim liberalnim politikim stajalitima i povremenim
potporama sufraetkinjama, Jeremy Bentham109 smatra da je nemogue od ena oekivati
da se dre principa utilitarizma zbog njihove esencijalne nesposobnosti da univerzaliziraju
moralne sudove, to ih ini subverzivnima u politikoj areni. Na sebi svojstven nain, i F.
Nietzsche110 je iskazivao radikalni stav o inferiornosti ena. Za njega su ene nia bia, koja
nisu sposobna biti prijatelji, ve samo voljeti, a upravo u ljubavi ene lei sljepilo i nepravda
prema svemu to one ne vole. Nietzsche tvrdi kako se ena ne razumije u pitanja ponosa i
asti, i dok je enina dua povrna i plitka, dua mukarca je duboka tako da njegova struja
ubori u podzemnim peinama. Otac psihoanalize, S. Freud111 takoer vjeruje kako je ena
kao uvar obitelji i kao takva nuno neprijatelj civilizacije, koja se temelji na pravu, pravdi
107 Emil ili o odgoju
108 Hegel, G.W. F., The Philosophy of Right, Oxford, Claredon, 1952; Hegel, G.W. F., Fenomenologija duha, Beograd,
BIGZ, 1979.
109 Bentham, J., Introduction to the Principles of Morals and Legislation, ur. J.H. Burns i H.L.A. Hart, London, Athlone, 1970.
110 Nietzsche, F., Tako je govorio Zaratustra, Zagreb, Mladost, 1955.
111 Freud, S., Civilisation and Its Discontents, vol. 21. u J. Strachey i A. Freud (ur. i prev. ) The Standard Edition of the
Complete Psychological Works, London, Hogarth, 1961.
117
i zakonima. Prema njemu su ljubav i institucije poput obitelji, u kojima se ena realizira,
u sukobu s opim interesima civilizacije, koji poivaju na drugaijim osnovama. Istraujui moralni razvoj pojedinaca, Lawrence Kohlberg 112 nee izrijekom zagovarati prirodnu
razliku izmeu ena i mukaraca, ali tvrdi kako ene u moralnom razvoji ostaju u pravilu
na treem stupnju (od est), na kojem je moralno djelovanje motivirano eljom da ugode i
pomognu drugima te sklonou konformiranja sa stereotipovima onoga to se smatra normalnim ponaanjem. Drugim rijeima, mnogo vie mukaraca nego ena postie najvii
esti stupanj karakteriziran slijeenjem univerzalnih pravila i apstrahiranjem od pojedinanog partikularnog sluaja. Kohlberg tvrdi kako su rijetke ene koje dospiju do stupnja moralnog razvoja na kojem se prava shvaaju i definiraju kao odluka savjesti, u skladu sa samoizabranim etikim principima koji se pozivaju na logiku, univerzalnost i konzistentnost.113
Kako bilo, povijest razvoja ideja stvorila je snanu teorijsku osnovu za drutvene prakse
koje se danas manifestiraju kao diskriminirajue po enu.
Dobro je to to je autorica istaknula vanost povijesti ideja o razmatranom
problemu zato to se na taj nain itatelju objanjava dio rada, koji pritom
postaje vaan dio smislene cjeline.
2. PRIKRIVENA DISKRIMINACIJA. Meutim, postoji i drugi, prikriveni oblik diskriminacije, kojeg je nerijetko teko i prepoznati. Radi se o diskriminatornim praksama koje se ne
temelje na gore spominjanim uvjerenjima o prirodi ena, ve na ekonomskim ili pragmatikim razlozima. Paradigmatini sluaj ovakvog tipa diskriminacije je situacija u kojoj poslodavac, rukovodei se razlozima profita, preferira mukarca pred enom, ne zato jer vjeruje
da je mukarac prirodno sposobniji ili efikasniji od ene, ve zato to smatra da ena ima (ili
e imati) obveze prema kuanstvu i djeci koja e utjecati na vrijeme koje moe provesti na
poslu, to e znaajno umanjiti koncentriranost na posao ili sl. Zapazimo da je kriterij kojeg
primjenjuje poslodavac potpuno drugaiji od onih koji su na djelu u otvorenoj diskriminaciji - radi se o spolno-neutralnom kriteriju profita. Meutim, u kontekstu tradicionalne
podjele poslova u kojoj je briga za djecu obveza ena, ovakva primjena spolno-neutralnih
ekonomskih razloga generira povlateni poloaj mukaraca prilikom zapoljavanja.114
***
112 Kohlberg, L., (1981), The Philosophy of Moral Development: Moral Stages and the Idea of Justice, San Francisco,
Harper & Raw
113 Vidi u Okin, S., (1990), "Thinking like a Woman", u D. Rode (ur.), Theoretical Perspectives on Sexual Difference, Yale
University Press.
114 Zapazimo da prikrivena diskriminacija nije skriveni oblik otvorene spolne diskriminacije. Dakako, da ono to mi
nazivamo otvorenom diskriminacijom moe poprimiti prikrivenije forme zbog zakonske regulative koja zabranjuje
spolnu diskriminaciju. Meutim, ovdje se pod prikrivenom diskriminacijom ne referira na skrivanje ili prikrivanje
realno diskriminacijske prakse utemlejne na predrasudama i uvjerenjima o enskoj inferiornosti u javnoj domeni, ve
na posebnu vrstu diskriminacije koja je motivirana profitom.
118
119
ene i mukarci trebaju biti nejednako tretirani. Upravo je postojea praksa prema kojoj
se za poslove u vojsci preferiraju mukarci, a u predkolskim i odgojnim ustanovama ene,
opravdana standardnim stajalitem. Trebamo li stoga prihvatiti da postojee spolne uloge
nisu diskriminatorne jer slijede spolne razlike?
***
injenica je da esencijalistiki stav o razliitosti mukaraca i ena nije rijedak ni u suvremenoj literaturi. Primjerice, jedna od kljunih osoba enske scene, C. Gilligan, zagovara stav
da su mukarci i ene razliiti u nainu moralnog rezoniranja i ponaanja.115 Budui da se
veina sudionika u raspravi slae da su mukarci i ene na neki nain ipak razliiti, nije li
razliiti tretman uistinu opravdan? Da bismo odgovorili na pitanje o opravdanosti razliitog tretmana ena i mukarca, treba najprije razjasniti jedno drugo pitanje. Jesu li spolne
razliitosti koje primjeujemo utemeljene na mukoj i enskoj monolitnoj i nepromjenjivoj
naravi ili su takve osobine i prihvaanje odgovarajuih vrijednosti posljedica dugotrajne
drutvene prakse u kojoj su mukarci ene zauzimali razliite drutvene poloaje? Ovo pitanje otvorit e dva nova: Ako su spolne razliitosti drutveno konstruirane, ne bi li trebalo
takve umjetne razlike otkloniti, a ne podravati nejednakim tretmanom mukaraca i ena?
Ako pak mukarci i ene i jesu razliiti, znai li takav stav o razliitosti mukaraca i ena i
potrebu da budu razliito tretirani na nain da ena zarauje manje za isti posao, da radi na
slabije plaenim poslovima ili da ne zauzimati kljuna mjesta u javnim slubama?
Poeljno je jasno postaviti pitanja na koja se u radu nastoji odgovoriti.
injenica je da se temeljna drutvena uloga ene stoljeima svodila samo na majinstvo,
brigu za djecu i dom ili njegovanje drugih. Mukarci su za to vrijeme sudjelovali u javnim
poslovima, obrazovali se, gradili karijere, odlazili u vojsku i ratove. U podreenom poloaju
u drutvu u kojem su na mjestima moi dominirali mukarci, ene su razvijale i njegovale
karakteristike poput podlonosti, ovisnosti, sklonosti da ugode, gubitku inicijative i slino,
kojima su ugaale dominantnoj grupi i njihovim potrebama.116 ak i kada se ne bi radilo o
razliitim mukim i enskim prirodama, duga povijest razliitog ivljenja i ciljeva mogla
je dovesti do toga da se formira enska i muka ljestvica moralnih vrijednosti, svojstava
i prioriteta. Drugim rijeima, ak i pod pretpostavkom da se uistinu radi o jedinstvenoj,
jednoj jedinoj unisex ljudskoj prirodi, stoljetna praksa razliitih drutvenih uloga posve je
lako mogla dovesti do toga da ene i mukarci postanu drugaiji, da razliito reagiraju i (moralno) prosuuju. Mnoge autorice, ali i socioloke studije spolnih stereotipa, objanjavaju
115 tovie, upravo je i dominantna tendencija u kojoj se tvrdi da su mukarci i ene razliiti. Vidi primjerice,
Giligan,C.,(1982), In a Different Voice, Cambridge, Mass., Harvard University Press; Kohlberg, L., et all, (1978), Assesing Moral Stages: A Manual, Cambridge, Mass., HArvard University Press.
116 Miller, J.B., (1976), Toward new psychology of Women, Boston, Beacon
120
117 Broverman, I.K, and al.,(1972), "Sex-Role Stereotypes: A Current Appraisal", Journal of Social Issues, No. 28/2.
118 Elster, J., (1982), Sour Grapes u A. Sen i B. Williams (ur.). Utilitarsim and Beyond, Cambridge, Cambridge University Press.
119 Primjerice, Ferguson, A., (1977), "Androgyny as an Ideal for Human Development" u M. Vetterling-Braggin i dr.
(ur.), Feminism and Philosophy, Totowa, NJ: Littlefield, Adams.
121
***
Dakle, sada se moemo vratiti na pitanje postavljeno na poetku ove rasprave o spolnim razliitostima: opravdava li postojea razliitost izmeu ena i mukaraca nejednak tretman?
120 Wolgast, E., (1980), Equality and the Rights of the Women, Ithaca, NY: Cernall University Press.
121 Midgley, M. i Huges, J., (1983), Woman's Choices, London, Weidenfeld and Nicholson.
122 Vidi u Annas, J., (1993), "Woman and the Quality od Life: Two Normas or One", u M.C. Nussbaum i A. Sen, The
Quality of Life, Oxford, Oxford University Press.
122
123
125 Ova se distinkcija uobiajila u literaturi o AA. Vidi. Nagel, T., (1977) "Introduction" u M. Cohen, T. Nagel, T.
Scanlon (ur.), Equality and Preferential Treatment, Princeton, Princeton University Press; Fullinwider, R.K., (1980),
The Reverse Discrimination Controversy, Totowa, N.J.: Rowman and Littlefield; Goldman, A., (1979), Justice and Reverse
Discrimination, Princeton: Princeton University Press.
126 Vidi debatu o ovom argumentu u M. Cohen, T. Nagel, T. Scanlon (ur.), Equality and Preferential Treatment, Princeton, Princeton University Press; Fullinwider, R.K., (1980), The Reverse Discrimination Controversy, Totowa, N.J.: Rowman and Littlefield; Goldman, A., (1979), Justice and Reverse Discrimination, Princeton: Princeton University Press;
Boxill, B.R., (1978), "The Morality of Preferential Hiring" Philosophy and Public Affairs 7, No.3; Mosley, A.G. i Capaldi,
N.,(1996), Affirmative Action: Social Justice or Unfair Preference?, Totowa, N.J.: Rowman and Littlefield.
124
125
126
uraunaju i gubici mukaraca. Diskriminacija mukaraca je cijena koja se mora platiti u cilju
stvaranja veeg dobra.131 Ova opravdavalaka strategija utemeljena je na distinkciji izmeu
prava na jednak tretman i prava da se bude tretiran kao jednak. Mukarci imaju pravo na
jednak tretman, ali nemaju pravo na posao samo zato jer je netko drugi dobio posao. Drugim rijeima, pravo osobe da bude tretirana kao jednaka znai da zajednica mora voditi rauna o njegovom moguem gubitku, ali da njegov potencijalni gubitak ne smije pretegnuti
nad interesima zajednice kao cjeline. Ako je preferencijalni tretman ena praksa koja smanjuje razlike u statusu i snazi koje sada postoje izmeu mukaraca i ena, onda je to u interesu zajednice i pojedinani gubitak ne moe biti nadreen dobrobiti zajednice kao takve.
Argumenti protiv programa AA
etiri su linije argumentacije protiv prakse AA ili obrnute diskriminacije: 1) principijelni ili openiti argumenti protiv programa AA; 2) kritika kompenzacijskog pristupa; 3) kritika pristupa usmjerenog na budue koristi, 4) kritika opravdanja diskriminacije mukaraca.
Razmotrimo preciznije sve etiri argumentacijske strategije.
Jasno istaknite prigovore (protuargumente) odreenoj tvrdnji, poziciji. Dobro je to initi jasno i razgovijetno. Primjerice:
Prigovori tvrdnji x mogu se saeti u sljedeem:
Prvo, ...
Drugo, ...
Tree, ...
Primijetite, autorica navodi etiri linije argumentacije protiv prakse AA.
Svaka linija argumentacije protiv moe unutar sebe sadravati vie protuargumenta. Drugim rijeima, autorica je prigovore usmjerene protiv
AA kategorizirala u etiri skupine ovisno o tome koji se element pozicije
proglasio manjkavim: (i) principijelne prigovore; (ii) kritiku kompenzacijskog pristupa; (iii) kritiku pristupa utemeljenog na buduoj koristi;
(iv) kritiku diskriminacije mukaraca, a unutar svake navodi vie protuargumenata. Poeljno je biti uredan u pisanju pa, ukoliko je mogue,
kategorizirajte ideje, odredite odreene kriterije slaganja ideja u ladice.
Red u pisanju osigurava jasnou rada i otkriva autorovu ozbiljnost i nastojanje da bude shvaen.
PRINCIPIJELNI PRIGOVORI PROGRAMIMA AA. Kritiari prakse AA stoje na stajalitu da
ako je diskriminacija pogrena, AA ne moe biti ispravna. Naime, ako je svaka diskriminacija prima facie pogrena jer kri pravdu, tj. pravo na jednaki tretman, isto vrijedi i za AA. L.
131 Dworkin, R. (1986) A Matter of Principle, Cambridge. Mass., Harvard University Press; Dworkin, R., (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.
127
128
129
Tree, prema nekim protivnicima AA, posebice prema L. Pojmanu, praksa koja preferira
slabije kvalificirane ene pred kvalificiranijim mukarcima rezultira openitim sniavanjem
kvalitete, to onda ima sveukupno negativne posljedice na drutvo, ukljuujui i rtve nepravde zbog kojih su kreirani programi AA.137 Prema njima, AA proturjei tradicionalnom
naelu zasluga, tj. uvjerenju kako odreenom pozicijom u drutvu trebaju biti nagraeni
oni koji su za nju najbolje kvalificirani. Nagraivanje izvrsnosti ne samo to je pravedno u
odnosu na pojedince, ve je i drutveno najefikasnija praksa. Drutvo moe biti bolje samo
ukoliko se promovira i honorira strunost. Nasuprot tome, rezultati primjene AA programa
su krajnje dvojbeni upravo zato jer promoviraju prosjenost, neefikasnost i negodovanje.
Tono jest da raznovrsnost moe proiriti nae moralne horizonte, a potpora sustavu uzora
moe pomoi enama u uvrivanju samopotovanja. Meutim, kritiari AA dre kako vanost strunosti za drutvo nadilazi korisnost raznovrsnosti i potrebu za uzorima.
4. KRITIKA DISKRIMINACIJE MUKARACA. Gotovo svi kritiari AA, neovisno o tome na
koji je aspekt ovog programa usredotoena njihova argumentacija, naglaavaju da je AA nepravedna jer kanjava mukarce koji nisu vie od ostalih odgovorni za prolu diskriminaciju
ena, ako su uope i odgovorni. Ne samo mukarci, ve i veina lanova drutva, ne moe
prihvatiti da mukarci trebaju biti kanjeni zbog nejednakosti koje su se dogodile, a koje
oni niti su mogli kontrolirati niti mogu za njih biti odgovorni. Tvrdi se kako nije pravedno
raspodjeljivati teret stvaranja boljeg drutva na nain da se kanjavaju nevine osobe.138 Odgovornost mora biti individualna i specifina. Nijedan sin privilegiranog oca nema obveze
prema povrijeenim enama, kao to nijedan nevini mukarac nema obvezu rtvovati se
zbog ena koje su zbog diskriminacijske prakse oteene.
Nadalje, respekt prema osobi pretpostavlja da svaku osobu trebamo tretirati kao cilj, a ne
kao puko sredstvo za neke drutvene ciljeve. Programi AA ili obrnute diskriminacije nisu
prihvatljivi iz istog razloga zbog kojih i primarna diskriminacija ena nije moralno i pravno prihvatljiva: prema mukarcima, kao i ranije prema enama, ne odnosi se kao prema
osobama koje imaju svoje dostojanstvo kao pojedinci, a prosuuje ih se iskljuivo prema
njihovom spolu, umjesto prema njihovim zaslugama. Ukoliko dostojanstvo osobe treba biti
potivano, tada sve pojedince treba tretirati obzirom na njihove zasluge, a ne kao instrumente drutvene politike.139
Umjerena afirmativna akcija
Nakon ovog kratkog prikaza argumenata za i protiv obrnute diskriminacije, pokuat u
137 Pojman, L.P., (1992), "A Moral Status of Affirmative Action" Public Affairs Quarterly, Vol. 6, No.2. Blackstone, W.T.,
(1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Theory and Practice, Vol. 3, No. 3.
138 Sher, G., (1975), "Justifying Reverse Discrimination in Employment", Philosophy and Public Affairs, Vol. 4, No. 2;
Blackstone, W.T., (1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Theory and Practice, Vol. 3, No.
3; Newton, L., (1973), "Reverse Discrimination as Unjustified", Ethics, Vol. 83.
139 Pojman, L.P., (1992), "A Moral Status of Affirmative Action" Public Affairs Quarterly, Vol. 6, No.2.
130
izbjei neke utemeljene prigovore kritiara afirmativne akcije predlaui umjereni oblik
afirmativne akcije (UAA).
Vodite itatelja kroz rad na nain da ukaete na ono to ste do sada izloili i
razmotrili te navedite to ete nastojati uiniti u dijelovima rada koji slijede.
Kako je i UAA vrsta afirmativna akcije, a budui da se radi o prijedlogu koji na neki nain
oslabljuje izvorni oblik afirmativne akcije, predlaem da uobiajene programe afirmativne
akcije na koje se u kritikama referiralo nazivamo strogom afirmativnom akcijom (SAA).
Prije toga, podsjetimo se konteksta u kojem se uope raspravlja o pravednosti programa stroge afirmativne akcije (SAA). Budui da otvorena i prikrivena diskriminacija povreuju pravo ena na jednak tretman, ene kao graanke nemaju iste mogunosti da
postignu eljenu drutvenu poziciju, posao i standard kojeg imaju mukarci. Statistike
potvruju da su mukarci u privilegiranom poloaju, tj. da ostvaruju stanovita dobra
upravo zbog postojanja ove nepravednosti. Vlast svake zemlje ima obvezu jednako se
brinuti o sudbini svih svojih graana, to znai ispravljati ovakve nepravednosti na
najbolji mogui nain. Treba rei da kritiarima SAA nije cilj braniti praksu primarne
diskriminacije nad enama, ve dokazati da praksa SAA nije primjereno sredstvo vlasti
za ispravljanje takvih nepravednosti. Preciznije, ini se da smatraju da SAA proizvodi
jednaku vrstu zla koju generira i primarna diskriminacija (u otvorenom ili prikrivenom
smislu) ili ak i veu.
U potpunosti bih se sloila sa
Jasno istaknite vae stavove s ime se slaete, s ime ne i zato.
svakim tko tvrdi da dva zla ne mogu proizvesti dobro. Meutim, moemo li u potpunosti
izjednaiti zlo primarne diskriminaciju i SAA? Ne bih rekla. R. Dworkin, primjerice, ispravno primjeuje da je primarna diskriminacija zloudna vrsta diskriminacije, tj. zloudnija u
odnosu na SAA jer odraava uvjerenja i predrasude usmjerene protiv ena. Naprotiv, praksa SAA nije izraz bilo kakvih predrasuda i stereotipa, ve praksa nastala sa eljom da ih
se iskorijeni. Branitelji SAA, oito i s dozom osjeaja krivnje, esto naglaavaju da je SAA
nuna, ali samo na kratki rok kako bismo izbrisali dugorone nepravedne posljedice spolne
diskriminacije koje se ne mogu rijeiti na drugi nain. to god mislili o SAA, valja naglasiti
da moralni status primarne diskriminacije i SAA ne moe biti identian.140
Tek sada je mogue napraviti korak dalje od Dworkinova stava. On je nedvojbeno u pravu
kada naglaava kako su uzroci ili motivacija za neko djelovanje kljuni openiti aspekti koji
140 Dworkin, R., (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press
131
ulaze u moralnu i zakonsku procjenu.141 Meutim, ini mi se da je primjena ovakvog kriterija vrednovanja ograniena, bar kada se radi o kontekstu spolne diskriminacije. Naime,
ako je SAA opravdana zbog ispravnih motiva koji lee u njezinoj pozadini, isto opravdanje
vrijedit e analogno i za sluajeve prikrivene diskriminacije koji su motivirani spolno neutralnim i legitimnim ekonomskim interesima. Netko bi mogao primijetiti da u sluajevima prikrivene diskriminacije iza ekonomskog interesa uvijek lei nekakva predrasuda
prema enama. ak i kada bi pretpostavili da je to istina za mnoge, ne smije se zanemariti
ni injenica da postoje i stvarni ekonomski razlozi ili ak moralni razlozi za zapoljavanje
mukaraca. Kao to smo i ranije spominjali, moemo zamisliti poslodavca koji nema predrasuda, ali ima na umu postojeu raspodjelu obveza u kojoj ene u pravilu brinu za djecu.
Takav e poslodavac, zbog razloga poslovne efikasnosti i profita, birati mukarca jer on nee
izostajati zbog djejih bolesti, moi e ostajati i poslije radnog vremena i sl. Jednako tako
poslodavac pri izboru mukaraca moe biti motiviran injenicom da se pri postojeoj raspodjeli uloga od mukaraca oekuje da financijski skrbe za enu i djecu. U oba sluaja, nema
niega moralno i legalno upitnog u poslodavevim izborima. Uoimo da kontingentne drutvene okolnosti tradicionalne podjele poslova i uloga ine ove izbore diskriminirajuim po
ene, a ne sami motivi poslodavaca. Posljedino, kada bismo opravdavali moralni i zakonski
status SAA injenicom da se ne oslanja na spolne predrasude, prikrivena bi diskriminacija
takoer trebala biti klasificirana kao dobroudni oblik diskriminacije nalik na SAA. Kako
je, meutim, injenica da se praksa prikrivene diskriminacije ne smije opravdavati jer de
facto perpetuira diskriminaciju, moramo zakljuiti da ni SAA ne moemo opravdavati samo
injenicom da nije motivirana nikakvim predrasudama.
Nasuprot mnogim braniteljima SAA, smatram da ona ima moralno i pravno nebranjive
nedostatke. tovie, smatram posebno ozbiljnim sljedee argumente protiv SAA:
Jasno istaknite vae stavove s ime se slaete, s ime ne i zato.
(i) prigovore zakonskom statusu programa SAA; (ii) argumente protiv kompenzacijskog
opravdanja SAA, ukljuujui i opravdanje diskriminacije nad mukarcima; (iii) kritiku prema kojoj programi SAA zamjenjuju kriterij nagraivanja prema zaslugama spolno obojenim
kriterijima. Meutim, ne smatram da su ovi progovori pogubni za praksu afirmativne akcije. Naprotiv, smatram da je mogue izbjei ove prigovore unutar programa umjerene afirmativne akcije, koje u pokuati braniti. Strategija obrane UAA temeljit e se na stanovitim
oslabljenim verzijama kako kompenzacijskog tako i utilitaristikog pristupa.
***
141 Treba napomenuti da Dworkin povlai ovu distinkciju raspravljajui iskljuivo problem rasne diskriminacije.
Meutim, nema razloga ne pretpostaviti da bi u tom smislu pravio razliku izmeu rasne i drugih vrsta diskriminacije.
Dworkin, R., (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press
132
Obzirom na spomenuto, potrebno je jasno izloiti desiderate kojima, prema mom miljenju,
treba udovoljiti svaka praksa afirmativne akcije:
Poeljno je jasno izloiti na emu se temelji pozicija koju zastupate.
1. zakonska opravdanost, tj. treba potivati pravo svake osobe na jednake mogunosti i
jednaku zatitu vlasti;
2. moralna opravdanost, to znai da se ne smije nametati nevinim osobama obveze da
nadoknauju prole nepravde ili budu rtve stvaranja boljeg drutva;
3. potivanje zasluga ili kvalifikacija kao prima facie razlog za nagraivanje, tj. naelo prema kojem svatko treba biti nagraivan sukladno njegovim individualnim zaslugama.
Pokuat u pokazati da UAA, za razliku od SAA, udovoljava svim navedenim zahtjevima.
Istaknite to ete nastojati uiniti u recima koji slijede.
1. NAELO ZASLUGA. Potrebno je odmah napomenuti da prihvaamo tradicionalnu pretpostavku prema kojoj najbolje pozicije u drutvu trebaju pripasti najvie kvalificiranim ili
najstrunijim osobama.
Argumenti koji se obino iznose u raspravama za i protiv meritokracije mogu grubo biti
podijeljeni u dvije skupine: argumenti koji se pozivaju na pravednosti i oni koji se pozivaju
na djelotvornost. S jedne strane, istaknuti autori poput J. Rawlsa, R. Dworkina i R. Wasserstorma odbacuju naelo zasluga ili kvalifikacija kao kljuan kriterij stjecanja dobara pa i pri
zapoljavanju.142 Premda se slaem da zasluge ne mogu biti apsolutna vrijednost, postoje
jaki razlozi za nagraivanje ili zapoljavanje upravo na osnovi zasluga. Svi mi elimo najbolje politiare, uitelje, odvjetnike, lijenike i policajce, te kada bismo mogli birati, svi bismo
izabrali da nas vode, tite ili lijee upravo oni s najviim kvalifikacijama. ak i pod pretpostavkom da ponekad kvalifikacije ne odraavaju stvarnu strunost pojedinaca ili da su mnogi struni zahvaljujui prirodnoj lutriji koja im je dodijelila inteligenciju ili talent (a ne zbog
osobnih zasluga), u konkretnim situacijama uvijek emo izabrati kvalificiranijeg lijenika
ili uitelja za nau djecu. Unato jasnoj svijesti da bi dugorono neki drugi kriteriji mogli
uiniti drutvo boljim i dalje emo teiti tome da nai odvjetnici ili politiari budu izabrani
upravo zato jer su kvalificiraniji, struniji ili talentiraniji. to se tie druge argumentacijske
linije koja se poziva na djelotvornost, D. Ingram, primjerice, primjeuje da kvalifikacije nisu
uvijek pouzdan indikator sposobnosti obavljanja nekog posla te da ak mogu biti i irele142 Rawls, J., (1971), A Theory of Justice, Harvard University Press; Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge,
Mass., Harvard University Press.; Wasserstorm, R, (1978), "A Defence of Programs of Preferential Treatment", National Forum (The Phi Kappa Phi Journal), Vol. LVIII, No.1.pp 15-18.
133
134
3. UAA: ENE I MUKARCI. Program koji preferira enu pred jednako kvalificiranim mukarcem ne umanjuje pravedne anse za uspjeh mukaraca, tj. ne umanjuje ih ispod razine
koju bi imali u pravednom drutvu u kojem mukarci i ene uivaju potpunu jednakost mogunosti i u kojima su natjecanja utemeljena na zaslugama. Umanjuje ih samo utoliko da ih
iz privilegirane pozicije dovode u ravnopravnu. Na taj nain, ne ini se mukarcima nikakva
teta koju bi trebalo nadoknaditi u budunosti. Program UAA ne zahtijeva nikakve agresivne
privilegije za ene, ve se iskljuivo poziva na objektivne kriterije koji e biti jednako vaei za
sve. Budui su u naem prijedlogu privilegirane samo one ene koje su jednako kvalificirane
kao muki kandidati, ne radi se ni o kakvom rtvovanju mukaraca, ve se samo, pod drutvenim okolnostima u kojima ivimo, stvaraju situacije u kojima mukarci nee imati vee anse
od onih koje imaju ene.146 Ukratko, UAA je pravedna i opravdana jer neutralizira postojeu
nejednakost u ansama prilikom natjecanja te izjednauje anse za uspjeh mukaraca i ena.
UAA nije mogue uputiti ni prigovor da se za bolje drutvo rtvuju (nevini ili ne) mukarci
jer se dananji mukarci i ne smatraju odgovornima za prole nepravde. Oni nisu nevine
rtve jer se ovdje radi samo o reduciranju postojeih privilegija ili poetno veih ansi na
razinu koju imaju ene s istom kvalifikacijom. Ne radi se ovdje niti o pretpostavci da su
mukarci odgovorni jer uivaju dobra koja proizlaze iz prolih nepravdi, ve samo o stavu
da e zbog prolih nepravdi, ukoliko se ne bude primjenjivala UAA, oni biti u privilegiranoj
poziciji u odnosu na ene.
4. EFIKASNOST PROGRAMA UAA. Veina prigovora upuena efikasnosti programa SAA
nije primjenjiva na UAA. Naime, budui da je u programima UAA prihvaeno naelo zasluga, kvaliteta obavljenog posla ili efikasnost u izvrenju poslova nije dovedena u pitanje.
tovie, poveanjem ansi za kvalificirane ene stvara se osnova za bolju selekciju temeljem
zasluga pa time i poboljanje kvalitete. Pod pretpostavkom naela zasluga, argumenti o
modelima-uzorima i razliitosti dobivaju na snazi. Kvalificirana ena na bitnim mjestima
optimalan je uzor za mlade ene, jednako kao to se raznovrsnosti koja pretpostavlja istu
kvalificiranost ne moe nita prigovoriti. Preferencijalni tretman strunih ena poeljan je
za ene jer potie samopouzdanje i daje enama nadu da, ukoliko ulau u svoju strunost,
mogu biti izabrane i uspjeti. Takoer, promovirajui vrijednost strunosti i raznovrsnosti,
ujedinjuju se dvije kljune vrijednosti koje mogu, kroz participaciju ena u policiji, socijalnim slubama, politici, medicinskoj praksi, ekonomiji i sl., podii stupanj efikasnosti zato
jer je pola populacije koja se obraa tim slubama - upravo enska.
Nadalje, primjedba da bilo koji oblik afirmativne akcije pojaava seksizam i predrasude na strani mukaraca i osjeaj inferiornosti na strani ena ne moe biti predmetom spekulacija ve
samo empirijskog istraivanja. Primjerice, R. Dworkin detaljno analizira zakljuke istraivanja
146 Sistem slabih kvota M.A. Warren temelji se na slinoj argumentaciji. Vidi u Warren, M.A. (1977), "Secondary
Sexism and Quota Hiring", Philosophy and Public Affairs, Vol. 6, No. 3,; Sher, G., (1975), "Justifying Reverse Discrimination in Employment", Philosophy and Public Affairs, Vol. 4, No. 2.
135
pod nazivom The Shape of River, koje je prema njemu najbolje dostupno i prvo sveobuhvatno i statistiki dostatno sofisticirano istraivanje stvarnih efekata tridesetogodinje prakse
afirmativne akcije na amerikim sveuilitima. Pokazano je da ve primijenjeni programi
SAA nemaju kontraproduktivne posljedice u niti jednom od spominjanih oblika.147 Meutim, ak i neovisno o empirijskim rezultatima, treba dodati da ova vrsta kritike nipoto ne
povlai odbacivanje bilo koje prakse afirmativne akcije, a posebice UAA. Naime, ope je prihvaena pretpostavka da predrasude treba uklanjati, a ne podilaziti im. Traiti odbacivanje
programa UAA zato to pojaava seksizam bilo bi isto kao i traiti da se ukinu graanska
prava ena jer pojaavaju seksizam kod mukaraca.
Konano, treba naglasiti da programe UAA, kao i one stroe, treba shvaati samo kao privremenu mjeru, a stalno promatranje, empirijska istraivanja i statistike o poloaju ena i mukaraca jedini su pouzdani indikator, kako njihove nunosti, tako i potrebe da budu ukinuti.
Diskriminacija i klasifikacija
Dva su prigovora koja je mogue uputiti prijedlogu UAA koje bih eljela razmotriti:
Razmotrite prigovore koji se mogu uputiti vaoj poziciji i probajte na njih
odgovoriti.
jedan bi mogao biti upuen od strane protivnika praksi afirmativne akcije, a drugi od njezinih zagovornika.
Prvi prigovor temelji se na pitanju zakonskog statusa UAA. Naime, obzirom na postavljene desiderate, moe se rei da, ak i kad bi UAA uistinu uspio neutralizirati neravnopravnosti u natjecanjima i ostvariti bolje drutvo izjednaenih ansi te ak i pod pretpostavkom uvaavanja objektivnog kriterija naela zasluga - jo uvijek ostaje prigovor da se kri pravo na jednake mogunosti
i zahtjev za jednakom zatitom svih graana. Moe se primijetiti da UAA jo uvijek diskriminira
mukarce jer e anse mukaraca za dobivanje posla biti manje nego njegove jednako kvalificirane protukandidatkinje. Ili, moe se rei da, iako je smanjivanje ansi mukaraca moralno
opravdano, jo uvijek e biti rijei o zakonski nedopustivom krenju klauzula o jednakim mogunostima i jednakoj zatiti koje su proklamirane u svim ustavima liberalno-demokratskog svijeta.
Da bismo pokazali kako ovaj prigovor nije opravdan, zamislimo nekoliko situacija.
Zamislimo
Autorica je kao opravdanje svoje tvrdnje da UAA ne kri pravo svake osobe na jednake mogunosti i jednaku zatitu vlasti upotrijebila tzv. misaoni
147 Istie se da su zakljuci istraivanja, iako je ono ciljano poglavito na ustanovljavanje rezultata primjene programa
afirmativne akcije na problem rasne diskriminacije, indikativni i za druge oblike primjene programa afirmativne akcije. Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.
136
137
obrnuta diskriminacija u obliku SAA maligne su i pogrene jer se spolna pripadnost pojavljuje kao relevantan kriterij pri zapoljavanju. Nasuprot tome, UAA jest primjer klasifikacije
kandidata, ali ne i primjer diskriminacije jer ne kri zakon i zato to se sve osobe tretiraju
jednako obzirom na potivanje relevantnih kriterija zasluge ili kvalifikacija. Svaki odabir
jedne osobe izmeu dviju jednako kvalificiranih jest klasifikacija, a ne i diskriminacija. Pravo na jednaku zatitu ne jami da izmeu dviju jednako kvalificiranih osoba niti jedna niti
obje moraju biti zaposlene, ve zahtijeva potivanje objektivnih i relevantnih kriterija. Bilo
bi besmisleno rei da je svaki odabir izmeu jednako kvalificiranih osoba ili osoba koje jednako udovoljavaju relevantnim kriterijima za dobivanje posla - istodobno i diskriminacija.
Niti jedan zakon ili ustav ne jami da manje kvalificirana osoba, mukarac ili ena, ne bi
smjela dobiti posao ukoliko se na natjeaj prijavila kvalificiranija osoba. Klasifikacije jednako kvalificiranih kandidata drutvena su nunost. Bilo bi krajnje neprimjereno prigovarati
programima UAA da uvode kriterij spolne pripadnosti ako bi se i inae primjenjivali neki
kontingentni kriteriji poput hobija, prvog dojma koji kandidat ostavlja, elokventnosti i sl.
tovie, bilo bi posebno nepoteno kritizirati UAA da uvodi kriterij privilegiranja ena iste
kvalifikacije ako je jasno da e, ako toga ne bude, prevladavati tradicionalnu ukorijenjen
kriterij privilegiranja mukaraca.
K tome, nasuprot nekim interpretacijama zakonskih regulativa, moglo bi se rei da one ne
bi trebale biti ni interpretirane na radikalno spolno-neutralan nain.148 Ne bih bila sklona
tvrditi s Dworkinom da je ponekad opravdano uvesti spolne klasifikacije kako bi se sprijeila diskriminacija. Meutim, bila bih sklona zagovarati neku oslabljenu varijantu Dworkinova stava: izvornu antidiskriminacijsku poziciju zakona ne bi trebalo tumaiti kao eliminaciju svake spolne klasifikacije, ve samo one koja kri objektivni i relevantni kriterij zasluga. Pod tom pretpostavkom, preferencijalni tretman ena pored jednako kvalificiranim
mukim protukandidatima predstavljao bi u potpunosti opravdanu klasifikaciju iji je cilj
preraspodijeliti mogunosti zapoljavanja na nain da budu jednako dostupni i enama.149
Ukratko, odbacujemo mogunost da se openite ili principijelne primjedbe upuene programima SAA upute i predloenim programima UAA. UAA ne kri niije pravo na jednak
tretman, ve samo tei neutraliziranju postojee privilegirane pozicije mukaraca prilikom zapoljavanja. Ovi programi nisu diskriminacija u pravom znaenju diskriminacije
jer UAA ne kri zakonske odredbe o jednakoj zatiti i dostupnosti svih mogunosti svim
graanima. Gubici koje trpe mukarci nisu proistekli ni iz kakve predrasude, stava da su
mukarci odgovorni za postojee diskriminacije niti da trebaju biti rtve stvaranja boljeg drutva. Prava mukaraca se ne smanjuju ispod razine prava koja imaju ene ve se
148 D. Ingram, primjerice, raspravlja o interpretacijama ustava i zakona od strane zagovornika teorija prirodnog
zakona i "originalistikih" teorija. Prema njemu, protivnici afirmativne akcije openito se pozivaju na jedan od ta dva
pristupa interpretaciji zakona koji reguliraju ljudska prava zabranjujui poslodavcima da primjenjuju kriterije rasne,
spolne ili nacionalne pripadnosti. On sam, sa pozicija "originalistikog" pristupa, tvrdi da antidiskriminacijska politika u zakonima nije zamiljena na nain da eliminira svaku vrstu rasne, spolne ili etnike pripadnosti ve samo one
koje teti enama ili manjinama. Ingram, D. (2000), Group Rights, Lawrence, University Press of Kansas.
149 Vidi u Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.
138
s njima izjednauju. Gubitak koji mukarac moe pretrpjeti odnosi se samo na pad iz privilegirane pozicije u jednakopravnu poziciju. UAA ne trpi od unutranjih proturjenosti
jer se ideal jednakosti u mogunostima ne postie krenjem tog istog prava. Konano, klasifikacije koje bi proistekle iz UAA minimalna su cijena za poeljne drutvene posljedice.
Je li UAA uope efikasna?
Na prijedlog UAA mogao bi biti kritiziran i s pozicija stroih verzija afirmativne akcije.
Moglo bi se rei da je UAA neefikasna i da su promjene kojim rezultira samo kozmetike.
Primjer odgovora na mogue postavljen prigovor, ime se nastoji ojaati zastupana pozicija.
139
UAA, bolje od drugih prijedloga programa afirmativne akcije, usklauje efikasnost i ouvanje vrijednosti pravednog drutva.
U zakljunom djelu rada ukratko rezimirajte vau poziciju, istaknite va
konani zakljuak i navedite koja su pitanja ostala otvorena.
140
141
tanje u kojoj su mjeri graani sposobni za tu politiku ulogu. Politiko obrazovanje poinje
se u raspravama sve intenzivnije navoditi kao jedan od moguih odgovora na ovo pitanje, a
sam proces politikoga obrazovanja sve ee postoje i predmetom znanstvenoga bavljenja.
Ove znanstveno-teorijske rasprave odrazile su se i na empirijskoj razini pa tako na poetku
21.stoljea politiko obrazovanje predstavlja sastavni obavezni segment kolskih sustava
znaajnog broja demokratskih drava (alaj, 2002.a: 127-145). Konsenzus o nunosti postojanja ovog segmenta obrazovanja kao bitnog dijela kolskog sustava temelji se na razumijevanju da budunost demokratskih politikih sustava uvelike ovisi i o postojanju demokratske politike kulture. U prilog politikome obrazovanju govore rezultati empirijskih
istraivanja
Ukoliko, osim teoretskih razmatranja teme, postoji i empirijsko razmatranje teme, poeljno ga je izloiti u radu.
koja pokazuju da programi politikoga obrazovanja pozitivno utjeu na razvoj pojedinih
dimenzija politike kulture. No, vanost politikoga obrazovanja proizlazi i iz zdravo-razumske logike: ako je cilj obrazovanja pouiti mlade o stvarima koje su vane, onda se ini
loginim da ih treba pouiti i o politici jer je politika neizbjena injenica drutvenoga ivota (Crick, 1999.:339). Drugim rijeima, obrazloenje za politiko obrazovanje ini se oitim:
pouavati o politici kao to pouavamo i o drugim stvarima koje su vane.
Politiko obrazovanje razumijeva se, dakle, u ovom radu kao segment obrazovnog sustava
kojemu je primarna zadaa da pojedincima omogui stjecanje znanja, intelektualnih i participacijskih sposobnosti te stavova koji su preduvjet za ukljuivanje u politike procese u
zajednicama u kojima ive.
Poeljno je definirati osnovne pojmove u radu. Posebice je vano odrediti
definiciju, koja e se koristiti u odreenom radu, onih pojmova, odnosno
termina koji oznauju odreene pojmove, ije znaenje nije jednoznano.
Ovakvo odreenje na tragu je razumijevanja politikoga obrazovanja ugledne amerike politologinje Amy Gutmann, koja ne samo da smatra nunim postojanje politikoga obrazovanja kao sastavnog dijela obrazovnih programa, ve upravo politiko obrazovanje istie
kao najvaniji cilj javnog obrazovanja navodei kako politiko obrazovanje kultiviranje
vrlina, znanja i sposobnosti nunih za politiku participaciju ima moralni primat nad drugim svrhama javnoga obrazovanja u demokratskom drutvu (Gutmann, 1987.: 287), jer
upravo e ta znanja, te sposobnosti i te vrline omoguiti uenicima da kada odrastu mogu
na informiran i odgovoran nain participirati u procesu oblikovanja drutva u kojemu ive.
142
Prihvati li se ovakvo odreenje politikoga obrazovanja sljedee pitanje je: na koji se nain
politika indoktrinacija razlikuje od politikoga obrazovanja?
Postavljajte jasna i konkretna pitanja u radu, na koja onda nastojite
odgovoriti.
Klasino odreenje politike indoktrinacije u okviru politike znanosti dao je Clive Harber,
koji politiku indoktrinaciju definira kao promoviranje jedne odreene doktrine, ideologije, nazora ili pogleda na svijet kao apsolutne istine, pri emu se ne respektira nikakva
kritika diskusija o valjanosti dokaza (Harber, 1991.:248). Ovaj proces vrlo esto ukljuuje
ignoriranje odreenih injenica, prezentiranje injenica na pristran i iskrivljen nain te falsificiranje injenica, a sve u svrhu postizanja eljenog cilja. Harber smatra da upravo mogunost kritike diskusije utemeljene na argumentima i dokazima jest kljuna razlika izmeu
politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije, a politiko obrazovanje, ukoliko se eli
razlikovati od politike indoktrinacije, mora poticati kritiko razmiljanje uenika o sadrajima koje ue. Iz ovog Harberovog shvaanja moe se izvesti teza da politiko obrazovanje
i politika indoktrinacija imaju nekoliko zajednikih elemenata. U oba procesa nastoje se
prenijeti odreena znanja, promovirati razvoj odreenih stavova te potaknuti odreeno
politiko djelovanje. Pri tome se, naravno, moe govoriti o razliitim tipovima znanja, o
razliitim vrstama stavova i o razliitim oblicima politikoga djelovanja, no injenica je da
su u elementima znanja, stavova i participacijskih sposobnosti politiko obrazovanje i politika indoktrinacija vrlo slini. Kljuna razlika jest u elementu intelektualnih sposobnosti,
to jest u razvoju sposobnosti kritikoga razmiljanja o fenomenu politikoga. U procesima
politike indoktrinacije uenici nemaju priliku opisivati, objanjavati i vrednovati politike
dogaaje jer su ti dogaaji ve opisani, objanjeni i vrednovani od strane voa i njihovih
suradnika, pri emu naravno ne postoji mogunost da su voe, s obzirom da su spoznali
apsolutnu istinu, napravili pogreku. Stoga, uenici ne trebaju i ne smiju dovoditi u pitanje
te interpretacije, ve usvojiti ponuena znanja, razviti stavove koji su poeljni i djelovati u
smjeru koji se od njih oekuje.
Ovo razlikovanje politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije moglo bi se nazvati
klasinim i ono se na prvi pogled podudara s razlikom demokratskih i nedemokratskih
politikih sustava, gdje politiko obrazovanje povezujemo s demokratskim, a politiku indoktrinaciju s nedemokratskim sustavima. I zaista, teko je i zamisliti kako bi to politiko
obrazovanje, u smislu opisanom u ovom radu, moglo postojati u nedemokratskim politikim sustavima. Britanski politiki teoretiar Bernard Crick iskazuje to na jednostavan nain
u slijedeoj reenici: Ako ivimo u drutvu u kojemu relevantne injenice o tome kako vlast
djeluje ili to to politika jest ne mogu biti izreene javno, tada je politiko obrazovanje nemogue (Crick, 2000.: 162). Moglo bi se postaviti i dodatno pitanje: da li je u nedemokratskim sustavima moguu postojanje politike shvaene kao propitivanje vrijednosti u kojima
je utemeljena zajednica, odnosno politike kao propitivanje o tome to je zajedniko dobro?
143
144
145
koji se moe, na tragu razmiljanja Amy Gutmann (1987.), oznaiti pojmom demokratske
indoktrinacije,
Jasno odredite osnovne pojmove koji se razmatraju u radu.
jer se za razliku od klasinog tipa indoktrinacije u ovom sluaju ne radi o nasilnom nametanju jedne apsolutne vrijednosti i istine ve o promoviranju demokratske politike kulture
utemeljene u pluralistikom pogledu na ivot.
Pitanje koje se namee jest: moe li se ova demokratska indoktrinacija izbjei, a da se pri
tome ouva demokracija kao oblik organiziranja politikoga ivota u zajednici?
Postavljajte jasna i konkretna pitanja u radu na koja onda nastojite
odgovoriti.
ini se da je odgovor negativan te da emo i dalje imati situaciju u kojoj e se ova demokratska indoktrinacija koristiti kao vrlo vano sredstvo u ouvanju demokratskih politikih
sustava, a istodobno e se odreene grupe tome protiviti i oznaavati te procese kao puku
indoktrinaciju.150 O tome koliko je ova demokratska indoktrinacija uinkovita moe se, naravno, raspravljati, no to je veim dijelom izvan teme ovoga rada.
Zavrno
Istaknite zavrni dio rada.
treba istaknuti kako je mogu jedan drugaiji nain razlikovanja obrazovanja i indoktrinacije pa onda i politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije. Kod ovoga razlikovanja
ne polazi se, kao kod prethodnoga, od analize sadraja ve od analize procesa donoenja
odluka o obrazovnoj politici u nekoj zajednici. Kada se radi o sadrajima, vidjeli smo da se
i kod obrazovanja i kod indoktrinacije radi o tome da prenosimo odreena znanja, sposobnosti i stavove koje smatramo vrijednima, odnosno prenosimo svoju viziju o tome kako bi
150 Moe se postaviti pitanje koliko je opis situacije iz Sjedinjenih Amerikih Drava relevantan za hrvatsku situaciju,
to jest da li se i mi suoavamo sa slinim problemima ili su oni ipak tipino ameriki te stoga neprikladni za raspravu o
obrazovanju i indoktrinaciji u hrvatskom kontekstu. Smatram da je problem demokratske indoktrinacije inherentan
svim liberalno-demokratskim sustavima pa stoga i naem u mjeri u kojoj se pribliavamo idealu. Jedno od pitanja
koje se pojavilo u Hrvatskoj, a koje je jednim dijelom slino opisanim situacijama, bio je zahtjev za moratorijem na
pouavanje hrvatske povijesti za djecu hrvatskih graana srpske nacionalnosti u Podunavlju. ini se da je zbog politike korektnosti i smirivanja napetosti na tim prostorima ovaj zahtjev olako prihvaen te je proputena prilika da
ga se iskoristi kao povod za javnu raspravu o tome koje su to vrijednosti koje se putem obrazovnoga sustava prenose
mladim generacijama, kao i rasprava o tome tko odreuje te vrijednosti.
146
idealno drutvo i idealni graanin trebali izgledati. Drugim rijeima, funkcija obrazovnih
programa u demokratskim dravama vrlo je slina onim u nedemokratskim: indukcija mladih ljudi u vrijednosti na kojima je utemeljen aktualni reim. Pitanje koje ukazuje na razliku
jest: tko donosi odluku o znanjima, sposobnostima i stavovima koje putem obrazovnoga
sustava treba prenijeti na mlade narataje? Drugim rijeima, tko odreuje obrazovnu politiku, shvaenu kao preskripciju djelovanja koja smjera na ouvanje ili izmjenu obrazovnih
institucija i praksi (McLaughlin, 2000.: 442) ili, jo krae tko odreuje obrazovne ciljeve u nekoj zajednici? Da li tu odluku donosi politika elita bez konzultacije s obrazovnim
ekspertima i ne vodei rauna o eljama graana ili je obrazovna politika produkt javne
rasprave u koju je ukljuen itav niz aktera? U demokratskim politikim sustavima graani
imaju mogunost da obrazovanje akcentuiraju kao vano politiko pitanje na temelju kojeg
e odluivati o izboru svojih politikih predstavnika. Tu je bitna razlika izmeu demokratskih i nedemokratskih politikih sustava, razlika koja nam govori da u nedemokratskim
sustavima obrazovanje i politiko obrazovanje zapravo i ne mogu postojati. No, i u demokratskim sustavima postoji opasnost da odreivanje obrazovne politike za sebe rezerviraju
odreene skupine profesionalnih reformatora i to najee pod izgovorom da obrazovanje
treba depolitizirati. Na ovaj nain eli se graane iskljuiti iz procesa donoenja obrazovne
politike. Meutim, ako je politika djelovanje koje smjera na maksimiziranje zajednikoga
dobra, onda je obrazovanje par excellance politiko pitanje jer je odluka o obrazovnoj politici zapravo odluka o zajednikoj budunosti. Proces pouavanja mladih u nekom drutvu
pribliavati e se idealu obrazovanja u mjeri u kojoj e odreivanje obrazovne politike biti
kooperativni napor politiara, eksperata i zainteresirane javnosti. Ovako definiran proces
usvajanja obrazovne politike omoguava nam da jasno razlikujemo obrazovanje i indoktrinaciju, odnosno politiko obrazovanje i politiku indoktrinaciju.
Jasno izloite va krajnji zakljuak.
Primjer 4: Buchberger, I. (2007). Smisao seksualne perverzije, seminarski rad napisan za potrebe
kolegija Filozofija seksualnosti na preddiplomskom studiju Filozofije.
147
148
149
5. MAZOHIZAM
6. VOAJERSTVO
7. EGZIBICIONIZAM
8. FETIIZAM
9. MASTURBACIJA
Linija kritike odreenja seksualne perverzije kao otklona od potpunog vieslojnog interakcijskog odnosa moe se postaviti na sljedee naine.
U navedenom se istie element protuargument metodolokog okvira iznoenje prigovora autoru.
Ukoliko se prihvati Nagelovo odreenje seksualne perverzije, sam pojam perverzije postaje prestrog i neprimjeren dosadanjem znaenju istog. Miljenja sam da se perverziju
ne moe odrediti kao manjak vieslojne interakcije u seksualnom odnosu budui da takvo
odreenje u potpunosti izjednauje (ili ak na bolje mjesto stavlja) pedofiliju u odnosu na
masturbaciju. Ima neto neprijeporno neprihvatljivo u teoriji koja naziva sebe liberalnom
te istodobno svrstava masturbaciju na listu seksualnih perverzija. U tom sluaju perverzija
postaje iznimno strog pojam koji gubi jednu svoju bitnu odrednicu moralnu gadljivost.
No, ukoliko Nagel ipak zadrava odreenje pojma seksualne perverzije na temelju odrednice moralne gadljivosti, onda mora preuzeti odgovornost za svoju tvrdnju i izrei da istu
koliinu moralne gadljivosti valja osjeati prema pedofiliji i masturbaciji ili ukoliko koliina
moralne gadljivosti prema navedenim pojavama nije ista, prihvatiti posljedicu da u odreenju masturbacije i pedofilije nema nieg toliko razliitog. Bi li Nagel prihvatio takvo izjednaenje potonjih pojava prema njegovoj definiciji seksualnih perverzija?
Odreenje smisla seksa kao vieslojnog interakcijskog odnosa meu osobama, a pritom odreenja seksualnih aktivnosti koje to nisu kao perverziju, neprimjereno je iz vie razloga. Iako Nagel napominje da se ne moe svaki otklon od vieslojnog interakcijskog seksualnog odnosa
odrediti kao perverzija, on ne navodi koje su to odrednice manjkave seksualne interakcije koje
jednu skupinu otklona odreuju kao perverziju, dok drugu ne. Budui da Nagel navodi iskljuivo
nepotpunost seksualne interakcije kao karakteristiku koja diferencira normalne seksualne odnose od seksualnih perverzija, na temelju ega zakljuuje da nisu svi seksualni odnosi za koje je
karakteristina nepotpunost seksualne interakcije, seksualne perverzije?
Besmisao pojma seksualna perverzija
Autor koji odbacuje pojam seksualne perverzije i proglaava ga besmislenim je Graham Priest. Priest svoj lanak Seksualna perverzija zapoinje biljeenjem odrednica pojma seksualne
perverzije koje su sljedee. Sam pojam seksualne perverzije nije puki deskriptivan pojam,
150
151
152
rodnosti, pojam seksualne perverzije gubi smisao. Razliite se seksualne sklonosti pojavljuju i to nije prijeporno pa su u tom smislu sve su seksualne sklonosti prirodne. Namee se
pitanje kada odreena seksualna sklonost postaje perverzija i to to znai kada odreenu
(prirodnu) seksualnu sklonost odredimo kao seksualnu perverziju. Odreujem perverziju
kao seksualnu aktivnost koja kod odreenog pojedinca izaziva duboko, istinsko gaenje,
osjeaj muke u elucu i elju da se ta seksualna aktivnost to prije zaustavi.
Precizno odreenje osnovnog pojma pojma seksualne perverzije.
Dakle, iz druge tradicionalne odrednice seksualne perverzije izbacujem kategoriju moralnosti i ostavljam kategoriju gadljivosti kao pukog, iracionalnog osjeaja. Seksualna perverzija
moe biti odreena trima odrednicama, a to su redom: neprirodnost, nemoralnost i gadljivost. Miljenja sam da je gadljivost odrednica seksualne perverzije koja uistinu bespredrasudno rasvjetljava kontroverznu pojavu seksualne perverzije.
Osjeaj kojim svaki pojedinac biva proet je subjektivna, relativna, trenutna, kontingentna pojava. Jalovi pokuaji mnogih filozofa u odreenju seksualne perverzije i postojanje brojnih neslaganja oko ekstenzije pojma seksualne perverzije nastaju iz nastojanja da se ono to pripada
kategoriji subjektivnog, pojedinanog, relativnog ugura u kategoriju objektivnog, univerzalnog
i konanog. Prvo, miljenja sam da seksualna perverzija spada u kategoriju subjektivnog, relativnog, ovisnog o neponovljivom pojedincu, i drugo, da time to seksualna perverzija jest relativna kategorija pritom ne smije biti proglaena besmislenom, a time odbaenom. Razmotrimo,
primjerice, pojam ljepote. Ljepota je relativan pojam meni lijepo nije univerzalno lijepo. Hoemo li pojam ljepote odbaciti? to je s pojmom antipatian? Pojam je relativan i uvelike koristi u
odreenjima svijeta oko nas. Dakako, treba priznati veu koliinu negativne obojenosti pojma
seksualni pervertit od pojma antipatian pojedinac, no to nije razlog da ne priznamo razlonost
upotrebe pojma seksualne perverzije kao pojma koji odreuje pojedinev odnos prema odreenim seksualnim aktivnostima, pojedinevu vlastitost u odreenju prirodnih pojava.
Seksualna perverzija je svaka ona seksualna aktivnost koja izaziva istinsko, duboko gaenje kod
odreenog pojedinca. Univerzalna lista seksualnih perverzija ne postoji. Moja izgleda ovako:
1. PEDOFILIJA
2. NEKROFILIJA
3. ZOOFILIJA
4. SILOVANJE
Miljenja sam
Kada u radu jasno iznosite vlastiti stav o postavljenom pitanju rasprave,
opravdano je pisati u prvoj osobi.
153
da samo odreenje seksualne perverzije (kao seksualne aktivnosti koja izaziva istinsko, duboko gaenje kod odreenog pojedinca) ne treba biti inficirano kategorijom moralnosti budui
da moralnost predstavlja nastojanja da se odreene vrijednosti uine univerzalnima, apsolutnima. Moralni sustav nastoji odgovoriti na pitanje kakvo drutvo elimo, to je ono to emo
smatrati poeljnim i koji su racionalni razlozi za to. Moralnost zahtijeva razloge, opravdanja,
dosljednost i pravinost, osjeaji ne. Dakako, ovaj stav ne iskljuuje mogunost da odreena seksualna perverzija (nekog pojedinca) ujedno bude i univerzalno, drutveno prihvaeno
moralno neispravno ponaanje. Moralno neispravna seksualna ponaanja su ona koja podrazumijevaju ukljuivanje drugih bia u seksualni in bez njihova pristanka. Kod odreenih se
pojedinaca lista moralno neispravnih seksualnih ponaanja i lista seksualnih perverzija moe
u potpunosti podudarati to nije razlog da se pojmovi seksualna perverzija i moralno neispravno ponaanje pomijeaju, zamijene, da se jedan od pojmova izbaci i sl.
U kojem su odnosu seksualna perverzija i moralno neprihvatljivo ponaanje? Jedna seksualna
aktivnost moe biti istodobno i seksualna perverzija i moralno neprihvatljivo seksualno ponaanje. Odrediti odreenu seksualnu aktivnost kao seksualnu perverziju znai osjeati istinsko,
dubinsko gaenje prema odreenoj seksualnoj aktivnosti, dok s druge strane odrediti odreenu seksualnu aktivnost kao moralno neprihvatljivo seksualno ponaanje znai teiti univerzalnom sustavu vrijednosti koji, temeljen na racionalnim osnovama, odreuje moralni status
odreene seksualne aktivnosti zahtijevajui da navedeni moralni status biva proglaen konanim i univerzalnim. Konanosti i univerzalnosti u kategoriji seksualnih perverzija nije mjesto.
A.
SEKSUALNA
PERVERZIJA
B.
MORALNO
NEPRIHVATLJIVO
SEKSUALNO
PONAANJE
IRACIONALNOST
SUBJEKTIVNOST
RELATIVNOST
AMORALNOST
RACIONALNOST
OBJEKTIVNOST
APSOLUTNOST
MORALNOST
154
Ukoliko vau ideju moete prikazati grafiki, uinite to. Grafiki prikaz ideja
itatelju omoguava bolje razumijevanje, posebice apstraktnih ideja.
Ono to najoitije diferencira seksualnu perverziju od moralno neprihvatljivog seksualnog
ponaanja je kategorija neodgovornosti. Osoba koja predstavlja subjekt seksualne perverzije ne treba moralno, zakonski odgovarati za svoja (ne)djela. Seksualni pervertit biva
kanjen negativnim miljenjem nekog drugog pojedinca, biva obojen najgorim oblikom
(iracionalnog) neprihvaanja od strane istog. No, vano je naglasiti da pojedinac koji osjea
gadljivost prema odreenoj seksualnoj pojavi nema nikakvo pravo ni na koji nain intervenirati u ivot pojedinca koji je povezan s tom seksualnom pojavom. Drugim rijeima,
budui da je osnova neprihvaanja u ovom sluaju iracionalna, subjektivna, pojedinana,
ovaj oblik neprihvaanja ostaje (treba ostati) na razini osobnog stava. Oblik neprihvaanja
nazvan seksualnom perverzijom izvire iz iracionalnog dijela pojedineva uma pa se naziva
iracionalno neprihvaanje. U kategoriju iracionalnog neprihvaanja spada i, primjerice, antipatinost, runoa. Dok, s druge strane osoba koja predstavlja subjekt moralno neprihvatljivog seksualnog ponaanja mora moralno, zakonski odgovarati za svoja (ne)djela budui
da je drutvo racionalno, dosljedno i pravino odredilo koje aktivnosti valja sankcionirati.
Oblik neprihvaanja nazvan moralno neprihvatljivo ponaanje izvire iz racionalnog dijela
ovjekova uma pa se naziva racionalno neprihvaanje.
Pedofilija je, primjerice,
Navoenje primjera kojem se anticipira odgovor na mogui prigovor poziciji
koja se zastupa.
pojava koju nemali broj ljudi proglaava seksualnom perverzijom, no ona ujedno predstavlja i moralno neispravno seksualno ponaanje (zbog ugroavanja ivota djeteta). Upravo
zbog pojava (kao to je pedofilija) koje su istovremeno (kod veine pojedinaca) i seksualna
perverzija i moralno neispravno seksualno ponaanje dolazi do nerazumijevanja i nejasnoa u odreivanju pojma seksualne perverzije. Pedofilija je pojava koja (kod veine) izaziva
osjeaj istinskog, dubokog gaenja, ali istodobno i osjeaj moralnog neprihvaanja to pojedinca navodi da, obuzet dvojakim osjeajima koji izviru iz razliitih dijelova uma, proglaava istu seksualnom perverzijom iz pogrenih moralnih razloga. Iz navedenih se nejasnoa
razvija odrednica moralne gadljivosti koja na neprimjeren nain spaja dvije razliite kategorije. Ono to, takoer, valja napomenuti jest sklonost ljudi da ono prema emu osjeaju
nelagodu odmah proglaavaju (moralno) loim, pritom neprimjereno stavljajui moral pod
okrilje iracionalnosti, to je nerijetki sluaj upravo sa seksualnim perverzijama. Primjerice,
nemali broj pojedinaca homoseksualno ponaanje proglaava seksualnom perverzijom. Takvo odreenje je prihvatljivo, ali samo u sluaju ukoliko seksualnu perverziju definiramo
kao seksualnu aktivnost koja izaziva duboki osjeaj gaenja kod pojedinaca. Podsjeamo,
155
pojedinac koji osjea gadljivost prema odreenoj seksualnoj pojavi nema nikakvo pravo ni
na koji nain intervenirati u ivot pojedinca koji je povezan s tom seksualnom pojavom.
Tako u sluaju pojedinca koji homoseksualnost proglaava seksualnom perverzijom valja
naglasiti da on nema nikakvo pravo ni na koji nain intervenirati u ivot homoseksualca
(sluajevi nasilja nad homoseksualcima su naprosto neprihvatljivi). Ono na to taj pojedinac ima pravo je osjeaj gadljivosti koji osjea i izraavanje istog u obliku osobnog stava i
nita vie. Isto to pravo ima pojedinac koji osjea antipatiju prema odreenom pojedincu
taj ima pravo na osjeaj antipatije i izraavanje istog u obliku osobnog stava i nita vie.
Naalost, svjedoci smo da u praksi tome nije tako, posebice u sluaju homoseksualaca. Problem nastaje kada seksualna perverzija biva kontaminirana kategorijom moralnosti pa se
homoseksualno ponaanje proglaava moralno neprihvatljivim. Nema niti jednog racionalnog razloga zato bi se homoseksualno ponaanje proglasilo moralno neispravnim ponaanjem, dok se racionalni razlog za proglaenje istog seksualnom perverzijom ne treba niti
traiti. Nerijetko se homoseksualnost usporeuje s pedofilijom, no oita je razlika izmeu
navedenih pojava pedofilija je moralno neispravno seksualno ponaanje prilikom kojeg se
ugroava ivot djeteta.
Ukratko, seksualna perverzija je kategorija kojom neponovljivi pojedinac poruuje navlastiti odnos prema odreenim seksualnim aktivnostima, vlastitost u odreenju prirodnih
pojava komunicirajui svijetu kakav on jest. Navlastitost neponovljivog pojedinca u odreivanju pojava oko sebe je nova sadrajna informacija koju svijet dobiva u trenutku kada pojedinac odredi neku pojavu perverznom. Kada pojedinac odredi neku pojavu perverznom,
on poruuje svijetu:
Ja osjeam istinsko, duboko gaenje prema ovoj pojavi. Moje se cijelo
bie iskreno odupire prihvaanju ove pojave. Time vam, svijete, poruujem kakav ja jesam i pritom nemam nikakvo pravo intervenirati u ivot
pojedinca koji je povezan s onim to ja nazivan seksualnom perverzijom.
Ono na to imam pravo je moj osjeaj gaenja i izraavanje istog u obliku
osobnog stava i nita vie.
Takvo je odreenje nuno subjektivno, relativno, ali i potrebito. Zato odbaciti pojmove
koji slikovitije doaravaju na osjeaj prema pojavama u svijetu, na osebujan duhovni odnos prema izvanjskome?
Zakljuak
U razmatranju pojma seksualne perverzije (izokrenuto, izopaeno, naopako, nenormalno, neprirodno, gadljivo, bolesno zadovoljavanje spolnih nagona) istaknule su se tri njene
odrednice neprirodnost, nemoralnost i gadljivost. Koju od navedenih odrednica oznaiti kao
onu koja uistinu bespredrasudno rasvjetljava kontroverznu pojavu seksualne perverzije?
Istinska, duboka gadljivost je odrednica koja u potpunosti rasvjetljava kontroverznu pojavu
156
seksualne perverzije i time je spaava od odlaganja na hrpu starih ideja. Seksualna perverzija je svaka ona seksualna aktivnost koja izaziva istinsko, duboko gaenje pojedinca prema odreenoj seksualnoj pojavi. Pojedinev je um podijeljen na racionalni i iracionalni dio.
Iracionalni dio uma omoguava pojedincu neposredno uvianje izvanjskoga i unutarnjega
svijeta. Neposredno uvianje zahvaa kategoriju subjektivnog, relativnog, specifinog, no
takoer zauzima znaajno mjesto u individualnom spoznavanju svijeta. Seksualna perverzija odreena kao istinsko, duboko gaenje koje pretpostavlja neposredni, nepromiljeni,
instinktivni osjeaj zauzima podruje iracionalnog dijela pojedineva uma. Pojedinevo
proglaenje odreene seksualne aktivnosti seksualnom perverzijom predstavlja pojedinevu vlastitost u odreenju seksualnih pojava. Navedeno proglaenje nema racionalnu osnovu da postane opi zakon, no unato tome, zasluuje znaajno mjesto u odreivanju specifinosti svijeta. Smisao je pojma seksualne perverzije da omoguava pojedincu iskazivanje
neposrednog osjeaja prema odreenim seksualnim aktivnostima te time slikovitije odredi
i opie sebe.
Zakljuno, odgovor na prije postavljeno pitanje: Imamo li opravdane razloge odreene pojedince nazivati pervertitima i na taj ih nain negativno obiljeavati? glasi: Imamo opravdane razloge odreene pojedince nazivati pervertitima jer time izraavamo nae osjeaje prema razliitim
pojavama u svijetu.
U zakljunom dijelu rada valja odgovoriti na postavljeno pitanje rasprave na
jasan i precizan nain.
Perverznim oznaavamo najviu razinu naeg iracionalnog neprihvaanja pojava istiui
duboku razliitost razmatranih pojava od nae neponovljive vlastitosti, otkrivajui pritom
sebe. Valja biti oprezan da potonje otkrivanje sebe ne biva kontaminirano moralnou i
imperativom da na vlastiti stav postane opi zakon jer tada seksualna perverzija ulazi u
podruje moralno neprihvatljivog seksualnog ponaanja, u podruje racionalnog dijela uma
i riskira biti proglaena besmislenom.
Literatura
Nagel, T. (1979). Seksualna perverzija. U: Primorac, I. (ur.) Suvremena filozofija seksualnosti. Zagreb: Kruzak.
Priest, G. (1997). Seksualna perverzija. U: Primorac, I. (ur.) Suvremena filozofija seksualnosti. Zagreb: Kruzak.
Na kraju rada navedite koju ste literaturu u radu koristili. Pritom je vano
da budete dosljedni u provoenju forme citiranja, navoenja referenci, itd.
Primjerice, koristite APA stil.
157
158
rasprave je ujedno i osnovna teza rada. Osnovnu autorovu tezu dobro je saeto i jasno napisati
odmah na poetku rada jer je na taj nain itatelju jasan predmet rasprave i teza koja se u radu koji
se kritiki razmatra nastoji braniti. Isto tako, element osnovna teza javit e se i u sredinjem dijelu
rada budui da element argument u sebi sadri osnovnu tezu koja, kao to je napomenuto u prethodnim dijelovima prirunika, predstavlja konkluziju argumenta. Nakon navoenja pitanja rasprave i osnovne teze, poeljno je navesti i kontekstualizaciju teze koja ukljuuje navoenje autora rada,
razdoblja te filozofskog, pedagokog, politikog ili bilo kojeg drugog pravca kojem autor pripada.
Sredinji dio
Sredinji dio osvrta na rad rasprave ukljuuje sljedee elemente metodolokog okvira struktura
rada, osnovna teza, argument, protuargument i vlastita pozicija. Sredinji dio osvrta na rad rasprave sadri (i) sintetizirani pregled rada o kojem se pie; (ii) kritiki osvrt u uem smislu151 (koji
ukljuuje protuargument i vlastitu poziciju). Sintetizirani pregled rada ukljuuje elemente struktura rada, osnovna teza i argument. U sintetiziranom pregledu rada ukratko prikaemo strukturu
rada koristei primjerice sljedee strukture reenica:
Rad x podijeljen je na y poglavlja. U poglavlju a daje se kratki povijesni pregled b-a. Nadalje, u poglavlju c
nastoji se odgovoriti na d. U zavrnom poglavlju e razmatra se pitanje f te se na postavljeno pitanje daje
odgovor g ...
Rad x strukturiran je na nain da prvotno opisuje a, razmatra b te konano nastoji ponuditi rjeenje
na postavljeno pitanje...
U prvom dijelu rada autor/ica daje kratak prikaz x-a, zatim razmatra pitanje y na nain da a, b, c
te konano predlae z ...
Zatim, jasno istaknite autorovu osnovnu tezu i opravdanje koje autor predlae za tezu koju zastupa. Kritiki dio osvrta ukljuuje elemente protuargument i vlastita pozicija. U ovom dijelu rada
pokuavamo pronai manjkavosti autorove pozicije pokuavajui generirati prigovore. Koristite sve
dosadanje upute povezane s razmatranim elementima. Konano, ukratko izlaete vlastitu poziciju
na postavljeno pitanje rasprave. Element vlastita pozicija u pojedinim osvrtima na radove rasprave
izostaje, ona je zapravo i najzahtjevnija te je est sluaj da kritiari ne iznose vlastite pozicije, ve
samo razmatraju tue. Ovo se obiljeje, isticanjem elementa vlastita pozicija, nastoji prevladati.
Zakljuni dio
Zakljuni dio osvrta na rad rasprave sadri kratki zakljuni prikaz pitanja rasprave, osnovne teze i
protuargumenta uz navoenje vlastite pozicije. U ovom se dijelu isto tako ukratko rezimiraju pozitivne i negativne toke rada koji se razmatra.
Primjena okvira na zadani primjer: kritiki osvrt na rad Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije
Prije pisanja kritikog osvrta slijedi kritiko itanje rada:
151 Kritiki osvrt u uem smislu je dio kritikoga osvrta koji predstavlja kritiku u punom smislu budui da ukljuuje iznoenje
protuargumenta i vlastite pozicije koji ukljuuju sve elemente kritikoga miljenja analizu, opravdanje, usporedbu i vrednovanje teze te iznoenje vlastita stava.
159
160
U nastavku slijedi primjer osvrta na rad rasprave koji sadri navedene elemente okvira. Ovo je
kolski primjer osvrta na rad rasprave koji prati sve elemente MOZAK-a 5. Kao poetni kritiki
pisac dobro je da pratite navedene upute i na neki nain mehaniki koristite ponuene strukture.
No, u daljnjem procesu razvoja vaih vjetina kritikog pisanja razvijate vlastiti stil, ali pritom nastojite da su iz ponuene nove strukture itljive karakteristike kritikog miljenja.
152 Upuuje se prigovor na sadrajnoj razini ukazivanjem da premisa UAA potuje zakonsko naelo nije istinita.
161
162
Kontekstualizacija teze.
Prije izlaganja osnovnih toaka rada Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije valja prikazati osnovne odrednice programa afirmativne akcije koji e doprinijeti
boljem razumijevanju pitanja rasprave. Naime, pobornici afirmativne akcije detektirajui
znaajan nepovoljniji poloaj ena spram mukaraca u drutvu, postavljaju zahtjev za akcijom ispravljanjem nepravde. ene, prema statistikim podacima, u pravilu zarauju manje
od mukaraca za istu vrstu posla, nerijetko obavljaju slabije plaene poslove, znatno manje
su zastupljene na odgovornijim, viim i znaajnijim poslovima te nerijetko sporije napreduju u karijeri iako posjeduju iste kvalifikacije i zasluge kao i mukarci. Na osnovi dostupnih
statistikih podataka zakljuuje se o postojanju diskriminacije i nejednakog drutvenog
tretmana ena naspram mukaraca (Priji, 2007). U takovoj situaciji pobornici afirmativne
akcije predlau da se, s ciljem ukidanja drutvene nepravde prema enama, (i) u kontekstu
programa snane afirmativne akcije ene preferencijalno tretiraju pred mukarcima neovisno o njihovim zaslugama; ili (ii) u kontekstu programa umjerene afirmativne akcije ene
preferencijalno tretiraju pred mukarcima u sluajevima jednakih zasluga. Priji-Samarija
u svome radu, prihvaajui nedostatke snane afirmativne akcije i nemogunost da takvi
programi izbjegnu upuenim im prigovorima, nastoji obraniti umjerenu afirmativnu akciju.
Rad Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije strukturiran je na
nain da
Izlaganje strukture rada.
se prvotno utvruje postojanje diskriminacijskih drutvenih praksi, potom razmatra povijesno--teorijska pozadina spolne diskriminacije i razlozi zbog kojih je takva diskriminacija
pogrena, nakon toga se razmatraju argumenti u prilog i protiv afirmativne akcije te se
konano predlae i pokuava obraniti umjerena afirmativna akcija.
Pobornici afirmativne akcije navode kako su takvi postupci potrebni u izgradnji pravednijeg drutva i da e preferencijalni tretman ena u podruju zapoljavanja, napredovanja,
upisivanja i sl. dovesti do drutva u kojem e ene imati zaslueni poloaj. Ipak se pred pobornike afirmativne akcije, imajui u vidu da je u temelju njihova programa diskriminacija
mukaraca, postavlja zahtjev za opravdanjem iste, koju obiljeava moralna neispravnost.
Neka od opravdanja diskriminacije mukaraca koja navode su sljedea: (i) mukarci su odgovorni za diskriminaciju ena kroz povijest; (ii) takova je praksa dobra za drutvo u cjelini
budui da e upravo ona dovesti do pravednijeg drutva; (iii) afirmativna akcija nije izvor
diskriminacije mukaraca, ve cijeli povijesni sustav.156
156 Ibid.
163
164
ena i potuje moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga zahtijeva dodatno opravdanje koje
Priji-Samarija u radu i navodi. Kao manjkavost autoriine pozicije
Izlaganje protuargumenta.
navodim upitnost tvrdnje da umjerena afirmativna akcija potuje zakonsko naelo jednakih
mogunosti i jednake zatite vlasti. Opravdanje za navedenu tvrdnju koje autorica nudi
jest sljedee. Autorica itatelja navodi da zamisli situaciju u kojoj su svi kandidati za neki
posao mukarci s jednakim kvalifikacijama. Ono to time eli pokazati jest da u toj situaciji
zapoljavanja presuuju irelevantne karakteristike poput elegancije, elokvencije ili prvog
dojma. U tom sluaju situaciju, tvrdi autorica, neemo smatrati diskriminirajuom. Analogno, situaciju u kojoj su kandidati jednako kvalificirani mukarci i ene i u kojoj presudi (irelevantni) kriterij (enskog) spola (za to se zalau pobornici UAA) neemo smatrati
diskriminirajuom. Autorica tvrdi da su to sluajevi puke selekcije, ne diskriminacije, te da
se u tim situacijama ne kri zakonsko naelo jednakih mogunosti i jednake zatite vlasti.
Smatram da opravdanje tvrdnje UAA potuje zakonsko naelo koje navodi Priji-Samarija
ne stoji budui da ne moemo proglasiti analognom situaciju zapoljavanja jednako kvalificiranih mukaraca (situacija 1) u kojoj je presudila neka irelevantna karakteristika poput
prvog dojma, sa situacijom zapoljavanja jednako kvalificiranog mukarca i ene (situacija
2) u kojoj je namjerno presudila irelevantna karakteristika (enski) spol. Situacije, dakle,
nisu analogne upravo zbog elementa namjere. Naime, u situaciji 1 osoba zaduena za odabir zaposlenika nesvjesno odabire jednu osobu na osnovi irelevantne karakteristike, poput
primjerice prvog dojma, dok u situaciji 2 osoba zaduena za odabir zaposlenika svjesno i
planski odabire jednu osobu na osnovi irelevantne karakteristike (enskog) spola. Svjesni
i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike predstavlja osnovu za krenje prava
na jednak tretman. Budui da situacija 1 ne ukljuuje svjesni i planski odabir na osnovi
irelevantne karakteristike, ona ne kri pravo na jednak tretman. S druge strane, situacija
2 ukljuuje svjesni i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike pa je, dakle, u tom
sluaju zakonsko naelo ugroeno.
Zauzimajui stav protiv afirmativne akcije
Izlaganje vlastite pozicije.
navodim razloge koji ga podupiru (i) afirmativna akcija je oblik diskriminacije; (ii) afirmativna akcija ostaje djelovati u okviru prihvaanja relevantnosti otre dihotomije ena i mukaraca; (iii) afirmativna akcija ne priznaje manjkavosti statistike kao metode;
(iv)
afirmativna akcija zanemaruje kompleksnost identiteta drutvenih jedinica pojedinaca.
Valja elaborirati svaki od navedenih razloga. Prvo, afirmativna akcija predstavlja oblik diskriminacije i kao takva je moralno neispravna. Afirmativna akcija kao proces preferiranja
165
ena naspram mukaraca, kao proces u kojem osobe iskljuivo, sustavno i samo obzirom na
spol nisu tretirane i vrednovane jednako, neprijeporno iscrpljuje sukus fenomena spolne
diskriminacije. Postavlja se pitanje kako i moe li se uope na temelju diskriminacije stvoriti
pravednije drutvo. ini se da ne. ak i sluajevima provoenja umjerene afirmativne akcije, prilikom koje emo primjerice zaposliti jednako kvalificiranu enu spram jednako kvalificiranog mukarca samo zato to je ena, inimo nepravdu pojedincu kojeg namjerno percipiramo, procjenjujemo, kategoriziramo, rangiramo na temelju irelevantne karakteristike
- spola. Drugo, problem djelovanja programa afirmativne akcije unutar okvira prihvaanja
relevantnosti otre dihotomije ena i mukaraca ukazuje na nemogunost pobornika afirmativne akcije da se odupru neprikladnoj kategorizaciji i vrednovanju pojedinaca iskljuivo
na temelju bioloke dimenzije - u ovom sluaju spola. Drugim rijeima, pobornici afirmativne akcije slijede neprikladnu i neispravnu liniju svrstavanja i nagraivanja/kanjavanja
pojedinaca na temelju njihove bioloke pripadnosti odreenim skupinama te time pokazuju
nemogunost nadilaenja etiketiranja i vrednovanja pojedinaca na temelju irelevantnih karakteristika (spol, rasa...) ostajui u okvirima diskriminacijskog rezoniranja. Nadalje, afirmativna akcija ne priznaje manjkavosti statistike kao metode. Naime, statistika predstavlja
stanje trenutka koje gledano kontekstualno moe dati nerealne podatke.157 Naposljetku,
afirmativna akcija zanemaruje kompleksnost identiteta drutvenih jedinica pojedinaca.
Kako provesti afirmativnu akciju u korist ena kada istovremeno postoje ostale skupine ljudi (razliitih rasa, razliitih tekoa, razliitog materijalnog statusa, razliitih fizikih karakteristika) koje su (bile) diskriminirane?158 to s njima? Ne ine li se pritom programi afirmativne akcije u korist ena jednostranima i povrnima? Koga zaposliti, jednako kvalificiranu
osobu bez invaliditeta enskog spola ili jednako kvalificiranu osobu s invaliditetom mukog
spola? Hoemo li statistiki odrediti koja je skupina (primjerice ena ili osoba s invaliditetom) kroz povijest u veoj mjeri diskriminirana pa na temelju dobivenog podatka preferirati
jednu skupinu naspram druge? Nadalje, statistike bi zasigurno pokazale da su, primjerice,
runiji ljudi imali (i imaju) nepovlateni poloaj u drutvu te da su nerijetko, primjerice,
rjee dobivali posao od lijepih. Hoemo li se zalagati za programe afirmativne akcije prema
kojima e jednako kvalificirana runa osoba imati povlateni tretman naspram lijepe? Na
kojim bi se irelevantnim karakteristikama programi afirmativne akcije zaustavili? Navedeni
primjer pokazuje da vrednovanje ljudi prema irelevantnim karakteristikama dovodi do apsurda. Postoji mnotvo irelevantnih karakteristika prema kojima bismo ljude mogli podijeliti i prema kojima bi se statistiki pokazalo da je jedna skupina bila (i jest) diskriminirana
homoseksualci, ljevaci, runi ljudi... Nae je drutvo naviknuto na isticanje posljedica otre
dihotomije ene/mukarci, manje na isticanje ostalih (iako nimalo manje vanih) posljedica
157 Vidi Letwin, W. (1983). How Much Inequality is There? U: Letwin, W. (ur). Against Equality. London: Macmillan.
Dakako, valja imati na umu da govorim o kontekstu praksi koje se temelje na naelima liberalne demokracije. Sluaj
diskriminacije ena u patrijarhalnim tradicionalistikim zemljama je oit i svaka je statistika u takovim kontekstima
suvina.
158 Pojman, L.P. (2006). The Case Against Affirmative Action. U: Pojman, L.P. (2006). Philosophy: The Quest for Truth.
New York/Oxford: Oxford University Press.
166
postojeih dihotomija. Ukratko, nejednako tretiranje i vrednovanje pojedinaca iskljuivo na temelju irelevantnih karakteristika (spola, rase, vjere, spolne orijentacije, fizikog
izgleda, itd.) nije prihvatljivo u niti jednom sluaju. Budui da programi afirmativne akcije
predstavljaju istovrsni oblik vrednovanja pojedinaca vrednovanje na temelju irelevantnih
karakteristika, oni nisu prihvatljivi. Neprihvatljivost programa afirmativne akcije u najveoj mjeri izvire iz njihove nemogunosti nadilaenja okvira diskriminacijskog rezoniranja.
Sustavno, namjerno i jasno odreeni naini djelovanja prema pojedincima utemeljeni na
njihovoj normativnoj kategorizaciji, iskljuivo prema irelevantnim kategorijama, predstavljaju temelj za izgradnju nepravednog drutva. Nadilaenje vrednovanja pojedinaca prema
irelevantnim kategorijama i osloboenje umova od besmislenih rangova predstavlja jedini
nain stvaranja pravednijeg drutva. Jedini nedostatak navedenog rjeenja jest taj to on
predstavlja dugotrajan i kompleksan proces.
Zakljuno,
Zakljuni dio osvrta ukljuuje kratki zakljuni prikaz pitanja rasprave, osnovne autoriine teze i protuargument uz navoenje vlastite
pozicije.
rad Snjeane Priji-Samarije Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije razmatra vano pitanje nejednakog tretmana ena u drutvu i naina kako da se navedeni
nejednaki tretman ukine predlaui program umjerene afirmativne akcije koji podrazumijeva
program u kojem se ene preferencijalno tretiraju pred mukarcima u sluajevima jednakih
zasluga. Detektirajui slabu toku autoriina argumenta upitnost teze da UAA potuje zakonsko naelo dovodim u pitanje autoriinu poziciju te dodatno navodim razloge za poziciju
protiv afirmativne akcije uope. Pritom, priznajem vanost i uspjenost rada Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije u (i) jasnom i iscrpnom elaboriranju problema nejednakog tretmana ena u drutvu i naina kako da se navedeni nejednaki tretman
ukine; (ii) smanjivanju oitih negativnosti programa snane afirmativne akcije, predlaui
umjereniji program kojeg moemo priznati kao moebitnu privremenu alternativu u nekim
iznimnim sluajevima. No, kako i sama autorica navodi, u sluajevima provoenja programa
umjerene afirmativne akcije treba priznati da se odreena cijena pritom plaa:
(...) klasifikacije koje bi proistekle iz UAA, minimalna su cijena159 za poeljne drutvene posljedice. (Priji-Samarija, 2007, str. 227.)
167
Literatura:
Na kraju rada navedite popis koritene literature.
Letwin, W. (1983). How Much Inequality is There? U: Letwin, W. (ur). Against Equality.
London: Macmillan.
Pojman, L.P. (2006). The Case Against Affirmative Action. U: Pojman, L.P. (2006). Philosophy: The Quest for Truth. New York/Oxford: Oxford University Press.
Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije. U: Baccarini, E.; Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika-ogledi iz liberalnoga pristupa nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko filozofsko drutvo.
168
5.
Umjesto zakljuka:
kritiki pristup priruniku
U ovome poglavlju nastoji se usmjeriti panja na kritiko itanje ovoga prirunika. Nakon to ste
proitali prirunik postavite si pitanje jeste li itajui i uei kritiko miljenje, priruniku pristupali
reproduktivno ili kritiki. Naime, ukoliko ste teze zastupljene u priruniku mehaniki i bez propitivanja prihvatili, va je pristup priruniku bio reproduktivan, u protivnom bio je kritiki. Nastojei u
vama razviti vjetine kritikog miljenja i vjerujui u njegovu vrijednost, vano je istai da se i teze
prirunika trebaju preispitivati i kritizirati, da u odnosu na njih treba razviti vlastiti stav te da treba
koristiti i prihvatiti one informacije koje ste razmotrili, vrednovali i smatrate vrijednima.
Teze iznesene u priruniku mogu se (i trebaju!) dovesti u pitanje i mnogi se s njima i nee sloiti.
Primjerice, u priruniku se zastupa teza da je logika filozofska disciplina, da je kritiko miljenje
filozofsko, itd. Razmotrite sljedei dio teksta prirunika:
Kritiko miljenje tei izbjegavanju pukog verbalizma, formalizma i reproduktivnog znanja, a usmjerava se na procese analiziranja, istraivanja
i preispitivanja. Sve je navedeno temeljna odlika filozofije. Dakle, kritiko
miljenje je filozofsko.
Jo k tome, dodaje se i sljedee:
Teiti ostvarenju karakteristika kritikog miljenja znai priznati i pridati
vanost filozofiji i njenom pristupu svijetu.
Ove teze nisu samorazumljive i neprijeporno im moemo uputiti prigovore. Sr kritikog miljenja
nije davanje (tonog) odgovora, ve proces propitivanja, aktivnost miljenja i postupak vrednovanja.
Nadalje, metodoloke okvire za analizu i kritiku predstavljene u ovome priruniku treba prilagoditi
sebi i odreenom radu koji kritiki analizirate ovisno o njegovu sadraju i formi, a ne ga mehaniki
primjenjivati i bez razmiljanja koristiti. Okviri su pomona sredstva kojih se ne treba slijepo drati, ve i o njima treba kritiki promiljati. Zadaa je okvira usmjeravati, voditi i potaknuti kritikog
mislioca koji e pritom zadrati aktivnost, razvijati kreativnost i konano izai iz okvira.
Stavovi o kritikom miljenju i njegovoj vanosti izneseni u ovome priruniku su jasni. U priruniku je iskazan stav da je kritiko miljenje iznimno vano iz vie razloga koji se jasno iznose u
brojnim recima. No, dovesti u pitanje moe se i stav pro kritiko miljenje. alaj, primjerice, u radu
koji je uzet kao primjer dobroga rada rasprave postavlja pitanje o pozitivnosti kritikog miljenja,
odnosno postavlja pitanje o tome moemo li programe koji propagiraju kritiko miljenje smatrati
oblikom politike indoktrinacije:
171
172
Rjeenja
Zadatak 1.
1. Djecu i njihova miljenja treba vie uzimati u obzir zato to su ona iskrenija od nas odraslih.
argument
2. Ako nisam u Rijeci, nisam u Hrvatskoj. Nisam u Rijeci. Prema tome, nisam u Hrvatskoj.
argument
3. Bartolov sin ima sina. Prema tome, Bartol je djed. argument
4. Bartol je djed. nije argument, to je tvrdnja bez opravdanja
5. Zato treba zabraniti rad nedjeljom? nije argument, to je pitanje
6. Svaki se pojedinac treba baviti nekom tjelesnom aktivnou zato to ona poveava pojedinevo duhovno i tjelesno zdravlje, a jasno je da treba raditi ono to poveava duhovno i tjelesno
zdravlje. argument
7. Ako budem ustrajan i strpljiv u rjeavanju zadataka, moja e se ustrajnost i strpljivost isplatiti.
nije argument, to je kondicional
8. Zatvori prozor! nije argument, to je naredba
9. Kasnit u zato to sam zaspao. nije argument, iako ima strukturu argumenta, navodi se tvrdnja i razlog, ali nema konteksta uvjeravanja, to je objanjenje. (o objanjenju vidi potpoglavlje
Argument ili objanjenje?)
10. Nije li puenje loe zato to ugroava zdravlje? nije argument u tehnikom smislu, to je retoriko pitanje, njime se tvrdnje ne iskazuju eksplicitno, no budui da predstavlja opravdanje
tvrdnje u kontekstu uvjeravanja, moemo ga nazvati svojevrsnim argumentom. K tome, retoriko pitanje je entimem. (o entimemu vidi str. 29.)
Zadatak 2.
1. Premise: Nijedan leptir nije ptica. Neke su ivotinje leptiri; Konkluzija: Neke ivotinje nisu
ptice.
2. Premise: Aljoa je ovjek. Ljudi ne lete; Konkluzija: Aljoa ne leti.
3. Premise: Ispravno je ono to Bog hoe. Bog hoe da budemo milostivi. Konkluzija: Ispravno je
da budemo milostivi.
4. Premise: Ako sam sam, onda sam sretan. Sam sam. Konkluzija: Sretan sam.
5. Premise: Prijatelji su jako vani u ivotu pojedinca. Ono to je jako vano u ivotu pojedinca
treba njegovati. Konkluzija: Prijateljstvo treba njegovati.
6. Premise: Postoji samo ono to mogu zahvatiti svojim osjetilima. Boga ne mogu zahvatiti svojim
osjetilima. Konkluzija: Bog ne postoji.
7. Premise: Majid Majidi je redatelj ili fiziar. Majid Majidi nije fiziar. Konkluzija: Majid Majidi
je redatelj.
174
8. Premise: Melem od lavande na prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Kupujem ono to na
prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Konkluzija: Kupujem melem od lavande.
9. Premise: Jabuka je voe. Voe je zdravo. Konkluzija: Jabuka je zdrava.
10. Premise: Ako je Swordfishtrombones prvi album Toma Waitsa, onda je Rain Dogs drugi album
Toma Waitsa. Rain Dogs nije drugi album Toma Waitsa. Konkluzija: Swordfishtrombones nije
prvi album Toma Waitsa.
Zadatak 3.
1. P1: Veina graana nema znanja, vjetine i strunost da prosude prikladnost i znaaj politikih
programa i politikih kandidata koji bi te programe provodili. P2: Budui da veina graana
nema spomenuta znanja i vjetine, oni prosuuju na osnovi nevanih karakteristika, poput lijepog izgleda politiara, elokvencije, danih obeanja, itd. P3: Predstavnika demokracija podrazumijeva to da u prosudbi politikih programa i politikih kandidata te donoenju politikih odluka mogu sudjelovati svi graani. K: Predstavnika demokracija nije prihvatljiv politiki sustav.
2. P1: Svaki ovjek ima vlasnitvo nad sobom i svojim proizvodima. P2: Posjedovanje samog sebe
odnosi se i na posjedovanje vlastitih funkcija, pa tako i reproduktivnih. K: Roditelji imaju vlasnitvo nad svojom djecom.
3. P1: Sve to je dobro i loe nalazi se u osjeanju. P2: Smrt predstavlja kraj naeg osjeanja. K:
Smrt za nas nita ne znai.
4. P1: Oduzimanjem slobode drutvo se titi od ljudi koji su skloni initi kaznena djela. P2 (implicitna pretpostavka): Opravdano je ono to titi drutvo. K: Oduzimanje slobode kao oblik
kanjavanja za one pojedince koji su poinili neko kazneno djelo je opravdano.
5. P1: Ako Bog nareuje ili voli ono to netko ini zato to je to moralno dobro, onda to ini na neki
nain moralnost neovisnu od Boga. P2 (implicitna pretpostavka): Bog nareuje ili voli ono to
netko ini zato to je to moralno dobro. K: Bog nije izvor morala. (Odnosno, moralnost je neovisna od Boga) ovo je primjer enitimema jer argument sadri jednu implicitnu pretpostavku.
6. P1: Prema nacrtu Zakona o sveuilitu, financiranje iz proraunskih sredstava ureuje se programskim ugovorima koje e drava sklapati s javnim sveuilitima za trogodinja razdoblja
(l. 23-26). P2: Premda se radi o ugovorima iznimno velike vrijednosti kojima Vlada raspolae
sredstvima poreznih obveznika, rektor i Vlada o njima pregovaraju bez javne kontrole. P3: Na
strani drave, nisu predvieni mehanizmi koji bi mogli sprijeiti da izvrna vlast iz politikih
razloga pogoduje pojedinim sveuilitima ili znanstvenim podrujima. P4: Na strani sveuilita,
ne postoje pravila koja bi omoguila lanovima sveuiline zajednice da sudjeluju u artikuliranju
stavova sveuilita o tome kako se ono treba razvijati. P5: Senat, kao jedino predstavniko tijelo
sveuiline zajednice, na sadraj programskog ugovora nema nikakav utjecaj. P6: Na nacrt pregovarakog ugovora suglasnost, meutim, daje sveuilino vijee, na iji sastav utjee izvrna
vlast. K: Nema mehanizma koji bi jamio da e programski ugovor biti izraz opeg interesa, a ne
osobnog dogovora izvrne vlasti i rektora.
7. P1: Bezrazlona smrt je ubojstvo. P2: Meso koje tako matovito pri nije sono, ukusno ili lijepo, ono je bezrazlona smrt. K (nije eksplicitno formulirana): Meso je ubojstvo. - ovo je primjer
enitimema jer argument sadri konkluziju koja nije eksplicitno formulirana.
175
8. P1: Moja uloga je bila neizravna. (...) P3: Vjerovao sam samo da je to teorijski mogue. P3: To je
postalo praktino kroz sluajno otkrie lanane reakcije, a to nije neto to sam mogao predvidjeti. K: Ne smatram se ocem osloboenja atomske energije.
9. P1: Britanci su danas u nevolji. P2: Osjeam da sam vei prijatelj Britanaca sada, nego ikada
prije. P3: Moje prijateljstvo zahtijeva da bih ih trebao spasiti od njihovih greaka. P4: Kako ja
gledam na trenutnu situaciju, oni su na rubu ponora. K: Postaje moja dunost upozoriti ih na
njihovu opasnost, unato tome to bih ih to moglo naljutiti do te mjere da odsjeku prijateljsku
ruku koja je ispruena da im pomogne.
10. P1: Volim samo crvene rotkvice. P2: Hou samo ono to volim. P3: Nema crvene rotkvice, nego
samo crnu rotkvicu. K: Neu rotkvicu.
Zadatak 4.
1. Ptice lete zato to imaju krila. objanjenje
2. Otro se protivimo privatizaciji svih institucija i poduzea koja upravljaju prirodnim resursima
jer se tim resursima treba odrivo upravljati radi dugoronog javnog interesa, a privatna poduzea po prirodi stvari njima upravljaju radi uveanja kratkoronih profita. argument
3. A ako patnje djece samo popunjavaju onu koliinu patnje koja je bila potrebna da se otkupi
istina, onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga. (...) previsoku su cijenu odredili toj
harmoniji, nije za na dep tolika ulaznina. (...) Nije da Boga ja ne priznajem Aljoa, nego mu
samo najponiznije vraam ulaznicu. argument
4. Sokrat je umro zato to je popio otrovan sok kukute. objanjenje
5. Jednom su na svijetu ivjele tri sestrice poeo je Puh u velikoj urbi i zvale su se Zdravka,
ivka i Zdenka; jer su ivjele na dnu zdenca, ive i zdrave. objanjenje
6. Osjeam da je ivot podijeljen na uasno i bijedno. To su dvije kategorije. Uasno bi bili krajnji sluajevi: slijepi ljudi, osakaeni. Ne znam kako oni prolaze kroz ivot. To smatram nevjerojatnim. Bijedni
su svi ostali. Tako da kada prolazi kroz ivot, trebao bi biti zahvalan to si bijedan. argument
7. lanstvo u Europskoj uniji je dobro za nau domovinu i sve nas. Europska unija je velika prilika za
napredak Hrvatske. Bit e jamstvo mira, sigurnosti i bolje budunosti za nas i nau djecu. argument
8. Tko, dakle, ne voli usamljenost, ne voli ni slobodu: jer slobodni smo samo kad smo sami.
argument
9. Mila je zebra. Ona misli da je svaki doruak zelen, a ja mislim da je aren. (...) Ja dorukujem
ujutro. Mila dorukuje onda kada mama kae da treba pospremiti igrake. Jer onaj tko vodi
Milu na doruak, ne moe pospremati igrake. - objanjenje
10. Znam da je samoubojstvo jedan od smrtnih grijeha. Ali biti nesretnim je veliki grijeh, takoer. Kada
si nesretan ozljeuje druge ljude. Nije li to grijeh? Ozljeivanje obitelji, prijatelja, sebe... Bog je milosrdan i velik i ne eli vidjeti da njegova stvorenja pate. On je toliko velik da nas ne eli prisiliti da
ivimo. Upravo je to razlog zbog kojeg je Bog obdario ovjeka tim rjeenjem. argument
11. U glavnoj stvari umjetnicima dajem vie prava nego svim filozofima dosad: oni nisu izgubili trag
po kojim hoda ivot, voljeli su stvari ovoga svijeta, voljeli su svoja osjetila. argument
176
12. Primjeivao sam da su ljudi pod svojom maskom zapravo nesusretljivi, hladni, okrutno indiferentni spram svega to momentalno ne spada u sferu njihovog neposrednog interesa, da su ogranieni, dosadni, nametljivi, da ogovaraju zbog nevjerojatne zaslijepljenosti, da ne ispunjavaju obveze,
da ne plaaju dugove, da se majmunski slijepo, ogranieno, praznovjerno, tato, slavohlepno guraju za ivotnim probicima (uglavnom probicima crijeva i tjelesne udobnosti) i, u takvim potitenim, zapravo vidovitim raspoloenjima, ja bih se odbio od tog ljudskog amora jer mi je u tali s
tim preivaima i dvopapkarima postajalo od vremena na vrijeme suvie zaguljivo. objanjenje
13. Nijedna stvar na svijetu nije bolje raspodijeljena nego zdrav razum jer svatko smatra da ga ima
u tolikoj mjeri te ak i oni, koje je najtee zadovoljiti u svemu drugom, nemaju obiaj da ga ele
vie negoli ga imaju. argument
14. Nosim crno izvana jer je crno kako se osjeam iznutra. - objanjenje
15. Ljubavna pjesma mora biti roena u kraljevstvu iracionalnoga, apsurdnoga, smuenoga, melankolinoga, opsesivnoga, suludoga jer ljubavna pjesma je buka ljubavi same, a ljubav je, naravno,
oblik ludila. argument
Zadatak 5.
1. Jakovu, Lani, Dori i Luciji najdrai nastavni predmet je likovna kultura. Jakov, Lana, Dora i
Lucija su uenici petog razreda. Dakle, svim uenicima petog razreda najdrai nastavni predmet
je likovna kultura. induktivni argument
2. Sve ivotinje su iva bia. Neke ivotinje su mesojedi. Dakle, neka iva bia su mesojedi. deduktivni argument
3. Studirao sam 2009. godine, studirao sam 2010. godine, studirao sam 2011. godine, studiram
2012. godine. Dakle, studirat u 2013. godine. induktivni argument
4. S obzirom da je fizika znanost, a sve znanosti imaju svoj predmet istraivanja, valja zakljuiti da
fizika ima svoj predmet istraivanja. deduktivni argument
5. Zelena boja je lijepa. Crvena boja je lijepa. uta boja je lijepa. Plava boja je lijepa. Ne postoji niti
jedna druga boja osim zelene, crvene, ute i plave. Dakle, sve boje su lijepe. iako je ponueni
argument strukturom nalik induktivnom argumentu, i u brojnoj literaturi naziva se potpunim induktivnim argumentom jer se konkluzija izvodi na temelju premisa koje ukljuuju sve
predmete odreenog skupa, budui da mu je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa, ovo je
zapravo primjer deduktivnog argumenta.
Zadatak 6.
1. Svi pjesnici su osjeajni. ope-potvrdna kategorika propozicija (A)
2. Neki gitaristi ne znaju pjevati. posebno-nijena kategorika propozicija (O)
3. Neke ivotinje su opasne. posebno-potvrdna kategorika propozicija (I)
4. Svi kuhari znaju kuhati. ope-potvrdna kategorika propozicija (A)
5. Nijedan majmun ne leti. ope-nijena kategorika propozicija (E)
6. Neka hrana nije ukusna. posebno-nijena kategorika propozicija (O)
177
178
y
Neki S nisu P.
Npr. Neke abe nisu zelene.
Neki S je P.
Npr. Neke abe nisu zelene.
Nijedan S nije P.
Npr. Nijedna aba nije zelena.
Svi S su P.
Npr. Sve abe su zelene.
12. Sve aice za rakiju su ae. Ne stoji da su sve aice za rakiju razbijene. Dakle, neke ae nisu
razbijene (ili Ne stoji da su sve ae razbijene)
13. Ne stoji da nijedna ena nije majka. Nije istina da sve majke vole svoju djecu. iz navedenih
kategorikih propozicija nuno ne slijedi niti jedna konkluzija.
14. Nije istina da neka stabla nisu lijepa. Sve bukve su stabla. Dakle, sve su bukve lijepe.
15. Nije istina da nije istina da su neki satovi plavi. Svi satovi su predmeti. Dakle, neki predmeti su
plavi. negacija negacije suda (Ne stoji da ne stoji da.../ Nije istina da nije istina da ...) moe
zbunjivati, ali jednostavno ako nije istina da nije istina onda je istina dakle, u ovom primjeru
istina je da su neki satovi plavi, odnosno neki satovi su plavi.
Zadatak 8.
1. Argument je valjan akko su sve premise argumenta istinite. neistina
2. Svaki argument je valjan. neistina
3. Neki induktivni argumenti su valjani. neistina. Termin valjanosti ne vezujemo uz induktivne,
ve uz deduktivne argumente. Induktivan argument je jak ili slab.
4. Ne postoji valjan argument kod kojeg su premise istinite, a konkluzija lana. istina
5. Nije istina da ne postoji valjan argument kod kojeg su premise lane, a konkluzija istinita. istina
6. Neki deduktivni argumenti su istiniti. neistina. Termin istinitosti vezujemo uz propozicije,
ne argumente.
7. Argument je valjan akko konkluzija argumenta nije neistinita kada je svaka premisa argumenta
istinita. istina
8. Svaki argument ima samo jednu premisu. neistina
9. Svaki argument ima samo jednu konkluziju. istina. Konkluzija odreuje broj argumenata,
dakle ako imamo vie konkluzija, imamo i vie argumenata, pa posljedino svaki argument ima
samo jednu konkluziju.
10. Termin zakljuak ima dva znaenja: (i) argument; (ii) konkluzija. neistina. Termin zakljuak
odnosi se samo na argument, a termin zakljuni sud odnosi se na konkluziju.
11. Svakom je entimemu barem jedna premisa implicitna. neistina. Postoje entimemi koji imaju
sve eksplicitne premise, a implicitna im je konkluzija.
12. Valjan argument koji ima sve istinite premise i lanu konkluziju ne postoji. istina
13. Zato to, budui da, jer, posljedino, slijedi da su primjeri indikatora premisa. neistina
14. Svaki pouzdan argument je valjan. istina
15. Nije istina da je valjanom argumentu konkluzija istinita samo ako su i sve njegove premise
istinite. istina
Zadatak 9.
1. Sve trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia. ovaj argument je
valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne
179
moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da su sve trenje biljke i sve biljke su iva bia, a da
pritom nisu sve trenje iva bia.
2. Juraj nema ker. Dakle, Juraj ima sina. - ovaj argument nije valjan zato to moemo zamisliti
situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Moemo zamisliti situaciju u kojoj Juraj
nema ker, ali nema niti sina jer Juraj naprosto nema djece.
3. Neke trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia. ovaj argument
nije valjan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana.
Moemo zamisliti da su neke trenje biljke, da su sve biljke iva bia i da pritom nisu sve trenje
iva bia i to upravo one trenje koje nisu biljke. Upozoravamo vas da valja razlikovati istinitost
i valjanost to to de facto sve trenje jesu iva bia ne utjee na moguu valjanost argumenta
koji sadre tu propoziciju.
4. Ako jedem raznoliko, zdrava sam. Jedem raznoliko. Dakle, zdrava sam. ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne
moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da ako jedem raznoliko, onda sam zdrava i u kojoj je
istina da jedem raznoliko, a da pritom kaem da nisam zdrava, odnosno da nije istina da sam
zdrava. Ono to moemo pretpostaviti da moete (pogreno) ponuditi kao protuprimjer jest:
Moemo zamisliti situaciju u kojoj jedem raznovrsno, ali nisam zdrava. to moemo rei na
ponueni protuprimjer? Dobar protuprimjer je onaj koji nudi situaciju u kojoj su sve premise
istinite, a konkluzija lana. U ponuenom protuprimjeru, istinitost prve premise Ako jedem
raznoliko, zdrava sam. se dovodi u pitanje. Dakle, ponueni protuprimjer nije primjer situacije
u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Stoga moemo zakljuiti da ponueni protuprimjer nije primjer kojim ruimo valjanost ponuenog argumenta.
5. Nijedna ptica nije sisavac. Neke ivotinje su ptice. Dakle, neke ivotinje su sisavci. ovaj argument nije valjan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija
lana. Moemo zamisliti da nijedna ptica nije sisavac, da su neke ivotinje ptice, a da pritom
neke ivotinje nisu sisavci.
Grafiki taj protuprimjer moemo prikazati na sljedei nain:
Legenda:
- skup ivotinja
P - skup ptica
S - skup sisavaca
180
6. Ii u u panjolsku ili u ostati kui. Neu ostati kui. Dakle, ii u u panjolsku. ovaj argument
je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana.
Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da u ii u panjolsku ili u ostati kui i u kojoj je
istina da neu ostati kui, a da pritom nije istina da u ii u panjolsku.
7. Ako ivim u umi, sretna sam. Ne ivim u umi. Dakle, nisam sretna. ovaj argument nije valjan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Moemo
zamisliti situaciju u kojoj je istina da sam sretna ako ivim u umi i u kojoj je istina da ne ivim
u umi, te da pritom nije istina da nisam sretna. Razlog moje sree u toj moguoj situaciji nije
ivot u umi, nego primjerice moja obitelj i prijatelji.
8. Neki ljudi imaju smisla za humor. Svi ljudi su iva bia. Dakle, neka iva bia imaju smisla za
humor. ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da neki ljudi imaju smisla za humor, svi su ljudi iva bia, a pritom nije istina da neka iva bia imaju smisla za humor.
9. Ili je tako da nije dobro gledati televiziju ili nije istina da je dobro sluati muziku. Nije dobro
gledati televiziju. Dakle, dobro je sluati muziku. ovaj argument je valjan zato to ne moemo
zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju
u kojoj je istina da ili nije dobro gledati televiziju ili nije tako da je dobro sluati muziku i nije
dobro gledati televiziju, a da pritom nije istina da je dobro sluati muziku. Prva je premisa primjer tzv. ekskluzivne disjunkcije (ili P ili Q) koja iskljuuje mogunost da su oba suda (disjunkta
P, Q) istinita. Sukladno navedenom, uz istinitost prve premise i druge premise, koja ujedno
predstavlja prvi disjunkt, drugi je disjunkt nuno neistinit dakle, nije istina da nije istina da
je dobro sluati muziku ili jednostavnije dobro je sluati muziku. U ovom argumentu konkluzija
nuno slijedi iz premisa, odnosno, kako smo ranije naveli, ne moemo zamisliti situaciju u kojoj
su sve premise istinite, a konkluzija lana, pa je prema tome argument valjan.
10. Ako nije oblano, onda nije jesen. Nije oblano ili ne pijemo aj. Pijemo aj. Dakle, nije jesen.
- ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a
konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da pijemo aj, istina je da nije
oblano ili ne pijemo aj (pa u tom sluaju, uzimajui u obzir prethodan sud, nije oblano), vrijedi da ako nije oblano, onda nije jesen, a da pritom ne vrijedi da nije jesen. Konkluzija nuno
slijedi iz premisa.
Zadatak 10.
1. Sve make su sisavci. Neke make imaju crnu dlaku. Dakle, neki sisavci imaju crnu dlaku. pouzdan argument (jer su premise i konkluzija istinite)
2. Sva svemirska tijela su jestiva. Neke gljive nisu jestive. Dakle, neke gljive nisu svemirska tijela.
valjan argument
3. Sve flaute su instrumenti. Svi instrumenti su predmeti. Sve flaute su predmeti. pouzdan
argument
4. Nijedan pas nije riba. Svi kantari su ribe. Dakle, kantar nije pas. pouzdan argument
5. Svi gradovi su prenapueni. Sva sela su gradovi. Dakle, sva sela su prenapuena. valjan argument
181
Zadatak 11.
1. Pas laje. Pas rei. Dakle, pas laje i rei. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo
uvoenje konjunkcije.
2. Kia pada ili sja sunce. Kia ne pada. Dakle, sja sunce. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo disjunktivni silogizam.
3. Ako Antun spava, idemo u kino. Antun spava. Dakle, idemo u kino. iz ponuenog argumenta
moemo iitati pravilo modus ponendo ponens.
4. Ako Antun spava, idemo u kino. Ne idemo u kino. Dakle, Antun ne spava. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo modus tolendo tollens.
5. Skuhao sam izvrstan ruak. Prema tome, skuhao sam izvrstan ruak ili sam porezao prst na
no. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo uvoenje disjunkcije.
Zadatak 12.
1. Otto voli logiku. Otto voli matematiku. koristei pravilo uvoenje konjunkcije moemo doi do
konkluzije Otto voli logiku i matematiku.
2. Srce je ljudski organ koji pumpa krv. koristei pravilo uvoenje disjunkcije moemo doi do
konkluzije Srce je ljudski organ koji pumpa krv ili su knjige korisne. (Drugi disjunkt moe biti bilo
koja propozicija.)
3. Martin Heidegger napisao je knjigu Bitak i vrijeme ili knjigu Bitak i nita. Martin Heidegger
nije napisao knjigu Bitak i nita. koristei pravilo disjunktivni silogizam moemo doi do konkluzije Martin Heidegger napisao je knjigu Bitak i vrijeme.
4. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Mozak ti bolje radi. u ovome primjeru niti
jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih premisa. Prema tome, niti jedno pravilo prirodne
dedukcije ne moemo primijeniti na ovome primjeru. Moda su neki od vas pogreno iz navedenih premisa izveli konkluziju Slua klasinu muziku pogreno primjenjujui pravilo modus
ponendo ponens. Naime, iz premisa Ako p, onda q (u ovom sluaju: Ako slua klasinu muziku,
mozak ti bolje radi) i Q (u ovom sluaju: Mozak ti bolje radi), ne moemo izvesti konkluziju P (u
ovom sluaju: Slua klasinu muziku), to bismo mogli uiniti kada bi umjesto druge premise
Q, stajala premisa P (vidi kako glasi pravilo modus ponendo ponens) Dodatno, zdravorazumski razmatrajui primjer jasno je da iz premisa Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi i
Mozak ti bolje radi nuno (podsjetite se da (prirodna) dedukcija poiva na nunosti) ne slijedi
niti jedna konkluzija, pa niti ta da sluam muziku jer naprosto mozak mi moe bolje raditi
iz nekog drugog razloga. Vano je napomenuti i sljedee. Ukoliko ne uzmemo obje premise
u obzir, onda primjerice iz premise 2 koristei pravilo uvoenje disjunkcije moemo doi do
konkluzije Mozak ti bolje radi ili u subotu idem u kazalite (Drugi disjunkt moe biti bilo koja
propozicija.) No, budui da je zadatak od vas traio da sve premise uzmete u obzir prilikom
odreivanja pravila prirodne dedukcije kojeg moete iskoristiti da biste doli do odreene
konkluzije, potonje ponueno rjeenje nije dobro. Sukladno svemu navedenom, slijedi da,
kako smo i naveli ranije, niti jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih premisa, pa niti jedno
pravilo prirodne dedukcije ne moemo primijeniti na ovome primjeru.
182
5. Nije da se ljudi ne smiju. koristei pravilo dvostruka negacija moemo doi do konkluzije Ljudi
se smiju.
6. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Slua klasinu muziku. koristei pravilo
modus ponendo ponens moemo doi do konkluzije Mozak ti bolje radi.
7. Mare je uiteljica i doktorica. koristei pravilo eliminacija konjunkcije moemo doi do konkluzije Mare je uiteljica ili do konkluzije Mare je doktorica.
8. Halber Mensch je trei studijski album benda Einstrzende Neubauten. koristei pravilo uvoenje disjunkcije moemo doi do konkluzije Halber Mensch je trei studijski album benda Einstrzende Neubauten ili je staklo razbijeno. (Drugi disjunkt moe biti bilo koja propozicija.)
9. Ako brie prainu, soba ti je ista. Soba ti nije ista. koristei pravilo modus tollendo tollens
moemo doi do konkluzije Ne brie prainu.
10. Friedrich Chopin, poljski skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu ili Robert Schumann
nije predstavnik njemakog romantizma. Robert Schumann je predstavnik njemakog romantizma. u ovome primjeru moemo koristiti dva pravila prirodne dedukcije da bismo doli do
konkluzije koja nuno slijedi iz premisa. Prvo, koristimo pravilo dvostruka negacija na premisi Robert Schumann je predstavnik njemakog romantizma i dobivamo propoziciju Nije da Robert
Schumann nije predstavnik njemakog romantizma. Drugo, iz propozicije Friedrich Chopin, poljski
skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu ili Robert Schumann nije predstavnik njemakog
romantizma i iz dobivene propozicije Nije da Robert Schumann nije predstavnik njemakog romantizma koristei pravilo disjunktivni silogizam moemo doi do konkluzije Friedrich Chopin, poljski
skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu.
Zadatak 13.
1. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Raduje se mojem uspjehu. Dakle, voli me. afirmacija konsekvensa
2. Svaki sastojak iz ovog kolaa je ukusan, dakle kola je ukusan. kompozicija
3. Svi tvrde da je obrazovanje vano, dakle obrazovanje je vano. argument iz naroda
4. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Voli me. Dakle, raduje se mojem uspjehu. nema
logike pogreke
5. Biblija je od Boga. U Bibliji pie da Bog postoji. Prema tome, Bog postoji. cirkularnost
6. Veina ljudi smatra da je Zemlja okrugla. Dakle, Zemlja je okrugla. argument iz naroda
7. Ja sam ateist i svi vjernici koji tvrde da treba pomagati drugima oito grijee. pogreka
opozicije
8. Smatram da je homoseksualnost bolest jer nije odraz ovjekova zdravlja. cirkularnost
9. Ako itam puno knjiga, razvijam rjenik. Ne itam puno knjiga. Dakle, ne razvijam rjenik.
negacija antecedensa
10. Luk je indijansko orue. Luk je zdravo povre. Indijansko orue je zdravo povre. ekvivokacija
183
Literatura
184
Silobri, V. (2003). Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. Zagreb: Medicinska
naklada.
Steele, J., Meredith, K., Temple, C., Walter, S. (2001). itanje i pisanje za kritiko miljenje
(vodi kroz projekt I). Zagreb: Forum za slobodu odgoja.
alaj, B. (2006). Politiko obrazovanje i politika indoktrinacija. Politiko obrazovanje, 2,
43-52.
imlea, D. (2003). Podrava li biznis odrivi razvoj? Drutvena istraivanja, 12, 3-4, 403-426.
Warburton, N. (1999). Filozofija osnove. Zagreb: KruZak.
Wittgenstein, L. (1987). Tractatus logico-philosophicus. Sarajevo: Veselin Maslea.
Zelenika, R. (2011). Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela. Rijeka: Ekonomski fakultet u Rijeci.
Zori, V. (2008). Sokratova dijaloka metoda. ivot i kola, 20, 56, 27-40.
Akademska solidarnost (2011). Zato trajkamo? Preuzeto 14. srpnja 2011. s http://gss.srce.
hr/pithos/rest/njovanovic@ffzg.hr/files/akadsolid/as-zastostrajkamo-ocr.pdf
Beri, B. (2005). Zato 2+2=4? Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index.
php?show=clanak&id_clanak_jezik=3981
Cifri, I.; Marinovi Jerolimov, D. (2008). Pobaaj kao bioetiki izazov. Preuzeto 5. srpnja 2011.
s http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=32520
Einstein, A. (1945). I do not consider ... U: Fairchild, M. (2007). Albert Einstein: Pacifism, the
bomb, and the social responsibility of scientists Preuzeto 14. srpnja s http://filebox.vt.edu/
users/mdfairc/portfolio/Assessments/Assessment8/AlbertEinstein.pdf
Gandhi, M. (1942). The Quit India speech. Preuzeto 14. srpnja 2011. s http://www.famousquotes.me.uk/speeches/Mahatma_Gandhi/
Gelo, J., Smoli, ., Strmota, M. (2011). Sociodemografske odrednice zaposlenosti ena u Hrvatskoj. Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index.
php?show=clanak&id_clanak_jezik=97828
Milia, Z., urko, B. (2010). Odgoj za kritiko miljenje i medijska manipulacija. Medianali - znanstveni asopis za medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnostima i kulturu drutva, 4, 7, 57-72. Preuzeto 1. svibnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index.
php?show=clanak&id_clanak_jezik=84138
Petak, Z. (2009). Je li obrazovanje javno dobro? Revija za socijalnu politiku, 16, 2, 198-199
Preuzeto 2. svibnja 2011. s http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/877
Pritchard, M. (2009). Philosophy for Children. Preuzeto 1. svibnja 2011. s The Stanford Encyclopedia of Philosophy http://plato.stanford.edu/archives/sum2009/entries/children/
Rodin, D. (2006). Demokracija nije ni vladavina naroda, niti vladanje
narodom?Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/file/32121
Russell, B. On induction. Preuzeto 6. srpnja 2011. s http://www.personal.kent.
edu/~rmuhamma/Philosophy/RBwritings/ProbPhiloBook/chap-VI.htm
Seattle (1854). Pismo Georgu Washingtonu. Preuzeto 11. srpnja 2011. s http://www.kyphilom.com/www/seattle.html
Tomaevi, et al. (2011). to to inite s vodama? Preuzeto 17. srpnja 2011. s http://www.zamirzine.net/spip.php?article10491
185
miljenje
kritiko
Iako je razvoj kritikog miljenja jedan od vanih ciljeva odgoja i obrazovanja u naem se odgojno obrazovnom sustavu pouavanje kritikog
miljenja i njegova upotreba esto zanemaruje. Stoga je pojavljivanje
ovog prirunika neobino znaajno za uenike i studente, ali i uitelje i
nastavnike u osnovnim i srednjim kolama te predavae i profesore na
fakultetima, osobito onima koji koluju budue prosvjetne djelatnike.
Osobita vrijednost ovog prirunika proizlazi iz injenice da je pisan na
nain koji itatelju omoguava aktivno i samostalno uenje. Tekst osim
iznoenja i obrazlaganja koncepata i definicija obiluje primjerima koji
su jasni, sadrajno raznoliki, atraktivni i zanimljivi. Prirunik je napisan
na najvioj strunoj razini, ali jezikom pristupanim irokoj publici.
dr. sc. Vlatka Domovi, red. prof., Uiteljski fakultet u Zagrebu
Smatram da Prirunik nee biti samo koristan buduim uiteljima, pedagozima i svima ukljuenima direktno u odgojno-obrazovni proces, ve
i svima onima koji smatraju da je kritiki stav prema pojavama i sudovima prirodan nain da se postavimo prema pojavama i svijetu openito.
dr. sc. Majda Trobok, izv. prof., Filozofski fakultet u Rijeci