Osnove zdravstvene statistike

Metode istraivanja u fizioterapiji

T- TEST
T-test je statistiki postupak za odreivanje statistike znaajnosti razlike izmeu 2
uzorka, tj. izmeu dvije aritmetike sredine.
Standardna pogreka aritmetike sredine
standardna devijacija distribucija aritmetikih sredina uzoraka iste veliine oko prave
aritmetike sredine ()
odreuje granice pouzdanosti unutar kojih se nalazi prava aritmetika sredina
SX

SD
N

Moramo biti svjesni da kada dobijemo aritmetiku sredinu uzorka, da je to samo

procjena aritmetike sredine populacije (ili prave aritmetike sredine). to je uzorak vei i to
je pojava koju mjerimo manje varijabilna, to e naa aritmetika sredina uzorka biti blia
pravoj aritmetikoj sredini.
Prema tome, pogreka koja se vee uz svaku aritmetiku sredinu uzorka, bit e to vea
to je pojava koju mjerimo vie varijabilna i to je uzorak manji.
Kako na varijabilnost neke pojave ne moemo djelovati, a na broj mjerenja moemo,
jasno je da moemo poveanjem broja mjerenja smanjivati pogreku koja se povezuje uz nae
mjerenje.
Pomou standardne pogreke aritmetike sredine moemo izraunati tzv. granice
pouzdanosti. To je interval unutar kojeg se, uz odreenu sigurnost, nalazi prava aritmetika
sredina (aritmetika sredina populacije).
U intervalu X 1 S X nalazi se aritmetika sredina populacije uz 32% rizika.
U intervalu X 2 S X nalazi se aritmetika sredina populacije uz 5% rizika.
U intervalu X 3 S X nalazi se aritmetika sredina populacije uz gotovo 100% sigurnosti
(manje od 1% rizika).

Vrste t-testa
Razlikujemo sljedee vrste t-testa:
t-test za velike nezavisne uzorke
t-test za male nezavisne uzorke
t-test za velike zavisne uzorke
t-test za male zavisne uzorke
t-test za proporcije

Postoji i t-test gdje se usporeuje na uzorak s nekom unaprijed zadanom vrijednou

(normom).
Uzorci se razlikuju po veliini: do 30 se smatraju mali, a iznad toga su veliki, no, neki
autori smatraju da do 50 podataka (ispitanika, mjerenja) predstavlja mali uzorak.
nezavisni uzorci dvije odijeljene skupine ljudi
zavisni uzorci jedna skupina na kojoj je dva puta mjerena ista pojava
Tipini primjeri dvaju nezavisnih uzoraka su:
- dvije srednje kole (npr. medicinska i tehnika)
- mlai i stariji ispitanici
- predkolci i kolska djeca
- dvije vrste terapije
- vjebaju / ne vjebaju
- mukarci i ene
- SSS i VSS
- selo / grad
- za / protiv
- bolesni / zdravi
Zavisni uzorci su uobiajeni primjer mjerenja prije poslije kod provjeravanja djelovanja
neke terapije ili postupka, obrazovnog, odgojnog, medicinskog, terapeutskog, tehnikog itd na
istoj skupini ljudi.
T-test promatra odnos razlike izmeu dviju aritmetikih sredina, i pogreke (ili
standardne pogreke) te razlike. to je razlika vie puta vea od svoje pogreke to joj vie
vjerujemo.
t

razlika
s tan dardna pogreka razlike

Kada odredimo koliki je t, potrebno je izraunati stupnjeve slobode, te pronai

granine vrijednosti t-testa u tablici. Zakljuci mogu biti sljedei ovisno o veliini dobivene t
vrijednosti:
dobiveni t < granini t (5%) < granini t (1%)
P>0.05
Razlika nije statistiki znaajna.
dobiveni t = granini t (5%)
P=0.05
Razlika je statistiki znaajna.
granini t (5%) < dobiveni t < granini t (1%)
P <0.05
Razlika je statistiki znaajna.
dobiveni t = granini t (1%)
P=0.01
Razlika je statistiki znaajna.
granini t (5%) < granini t (1%) < dobiveni t
P <0.01
Razlika je statistiki znaajna.

Ako ustvrdimo da je razlika statistiki znaajna, to ne znai nuno veliku razliku,

nego taj pojam u statistici ima sasvim odreen i definiran smisao:
Ako kaemo da je neka razlika statistiki znaajna, onda smo zapravo ustvrdili da
razlika, koja je naena, bez obzira na veliinu razlike, nije sluajna, ve da razlika vrlo
vjerojatno postoji i meu populacijama.
Naprotiv, ako tvrdimo da neka razlika nije statistiki znaajna, to znai da razlika koju smo
prilikom naeg mjerenja dobili, moe biti i sluajna posljedica variranja uzoraka, a da meu
populacijama, kojima ti uzorci pripadaju, moda i nema nikakve razlike.
Razlika izmeu aritmetikih sredina velikih nezavisnih uzoraka

S X1 X 2

S D12 S D22

S 2X 1 S 2X 2
N1
N2

Standardna pogreka razlike izmeu dvije aritmetike sredine jednaka je drugom

korijenu iz sume kvadriranih standardnih pogreaka obiju aritmetikih sredina.
t

razlika
s tan dardna pogreka razlike

X1 X 2
S
X1 X 2

Uz t-test treba izraunati i stupnjeve slobode (df, n' ili SS):

df = (N1-1) + (N2-1)

Smatra se da razlika treba biti 1,96 puta vea od svoje pogreke, uobiajeno se uzima razina
znaajnosti od 5%, a to znai ovo: ako u populaciji ne postoji nikakva razlika izmeu dviju
aritmetikih sredina, onda bi se takva konkretna razlika koju smo dobili, mogla sluajno
dogoditi samo 5 puta u 100 mjerenja, a to je malo vjerojatno, pa zato moemo uzeti da je
razlika statistiki znaajna.
Prema tome, razina znaajnosti od 5% znai zapravo ansu od 5% da smo
pogrijeili.
Drugim rijeima, razina znaajnosti je u stvari nivo rizika. Ako ustanovimo da je neka
razlika statistiki znaajna na nivou od 5% ili manjem (dakle, ako je t=1,96 ili vie), pie
se izraz P<0,05 to prevedeno znai da je vjerojatnost da smo pogrijeili (P) manja od
5%.
to je vrijednost t-testa vea, to znai da je omjer razlike i pogreke te razlike vei,
dakle da je razlika to vie puta nadmaila svoju pogreku. to je vrijednost t-testa vea, rizik
da smo pogrijeili kada tvrdimo da je razlika znaajna, smanjuje se.
Razina znaajnosti od 5% samo je najea razina, koja se u veini sluajeva
upotrebljava, ali je razumljivo da nam je ponekad potrebna i stroa razina znaajnosti,
odnosno, minimalni rizik koji si moemo dozvoliti. Ako je t = 2,58 ili vie, onda se na rizik
da grijeimo smanjio na 1% ili ak manje od toga.
Naprotiv, ako razlika, prema upotrijebljenom kriteriju nije statistiki znaajna, iza
vrijednosti dobivenog t izraza napisat emo P > 0,05, to znai da je ansa pogreke vea od
kriterija koji smo odabrali (npr. 5%).
Razlika izmeu aritmetikih sredina malih nezavisnih uzoraka

X1 X 2

SD

SD

S D12 N 1 1 S D 22 N 2 1

N 1 1 N 2 1

1
1

N
N
1
2

Broj stupnjeva slobode izraunava se na sljedei nain:

SS = (N1-1) + (N2-1).

Razlika izmeu aritmetikih sredina velikih zavisnih uzoraka

Ako su dvije varijable, izmeu kojih smo nali neku odreenu razliku, u
korelaciji, onda se formula za izraunavanje standardne pogreke razlike neto mijenja:

S X1 X 2 S 2X1 S 2X 2 2r1, 2S X1 S X 2
Pri emu je r korelacija izmeu dviju varijabli.
Razlika izmeu aritmetikih sredina malih zavisnih uzoraka
Postupak za male zavisne uzorke naziva se jo metoda diferencije. Temelji se na
utvrivanju prosjene razlike izmeu prvog i drugog mjerenja, te se onda promatra koliko je
svaka pojedina razlika udaljena od prosjene razlike. Te se udaljenosti kvadriraju i zbroje, i
one predstavljaju d2 u formuli.
t

X dif

df = N-1

d 2

N N 1