BOSANSKI PRIJATELJ

ASOPIS: I.F.JUKI
ZAGREB 1861
Mislim, da e to mjesto plemenito na skoro glasovitim postati. Boe samo
promjeni upravu."

Obiavi u kratko Dobretie, odluih krenuti u Travnik, koji odstoji od ovoga

mjesta sedam sah.; no jer je put pogibljiv sasvim, budu da treba preko etiri sah.
kroz steu goru putovati, koja je stan najeih lopova, morao sam slugu nai,
koji e me propratiti.

Na konaku, gdje sam bi6, prenoio je i jedan Turin, elni lopov. Njemu je ime S.
Rodom je iz arnautluka, i doao je u Bosnu s Tahir-paom; pa kad je Tahir-ptia
propao, on se je u Bosni nastanio, ter jadni sviet gulio, cienio i progonio, no se je
sad toboe primirio. Od veli; kad uh, da u ja polaziti, nedade mi da traim
slugu, nego mi emo zajedno pa se neboj nita !"

Ova njegova ponuda meni je bila no u srdcu! uo sam ja ba tog vremena, to

su oni na tom istom putu od jednog trgovca kranina iz Travnika radili. Oni su
mu kazali, da nesmije sam ii, jer ima lopova, nego da njih za pratioce povede;
alostni trgovac to je i uinio; no kad je uinio oko jedan sah. puta, Turci su iz
ume izletili, a ovi pratioci trgovca predadu, ter ga siromaka sveg do due ogule.
No nisam smio ni ta ponuda odbiti, jer sam se bojao, da drugove nepodgovori, i
tako gore da nebode.

I za nevolju dakle primim ta ponudu, i zapomem ga hvaliti na tako ljubkoj

ponudi, Do U sebi mislim: Ej turine, za nevolju kume!" Izadjemo na glavni put,
koji vodi iz Travnika u Banjuluku. Ili smo jedan sahat i on mi poe strave bacati;
kazuje za lopove, za progonjstvn, za ucjene itd., no ja sam kazao, da imam dobra
druga, pa da se* nita nebojim; on to videi zagrmi rukave, a kapu (ulah)
nakrivi, ter ree: Neboj se nita!" On je to inio za meni pokazati svoje junatvo,
no ja znam da je to znak, da lopovi, njegovi drugovi, nepokazuju se, kad taki znak
vide!

Dodjemo do Kadine Jame'', koja odstoji od crkve jedan i pol sah. Zove se
Kadina", jer je u nju upao kadija s konjom, pa oba mrtva. Tud okree puteljak
preko pustinje u karaulu na desnu stranu. Ja sjaem moga konja, jer je sasvim
ruan prelaz iznad te Kadine jame, ja sam se bojao, da neodem za kadijom; no
moj drug poe naglo vikati: Ta ti nisi na zlu k o s t u (svrbi) k kadija, ti se
neboj!" Zao kost je u turskih ustih, kad turin misli kraninu dati kakvu
oblakicu; s tog je i kadija vrat slomio!

Predjemo i rieicu Ponor, ter tako u razgovoru stupimo u Gnjile bare". Ime mjesto
pokazuje; pa jer putnici rad blata ovdje nemogu brzo prolaziti, zato jih ovdje
najvie lopovi doekaju a vie.put i poubijaju. Za put koliko toliko sigurniji uiniti,
jo u vrieme poturice Omer-pae nainjena je velika uprija, no su ju lopovi sprili
i pokvarili, ter gore neg alostnije uinili.

uo sam pripovjedati, da je ovdje i po Vitovlju za vrieme rackog rata* silna

vojska leala, i da je paa vojskovodja u jedan dan pet kranskih popova objesio
na pravdi.

Mi i to mjesto prodjemo, ter poslie tri sah. putovanja dodjemo banovim. Tu su na

blizu dva hana, a u njima su na glasu hajduci; oni ee puta putnike ogule i
poubijaju, a kadkad i druge drugove prizovnu. Ja se nedadoh ni u jedan svratiti,
ve malo poavi, dodjemo na vrhunac od Gostilja, na malu ravnicu, gdje emo
odpoinuti.

Ja sam mislio, da se Gostilj naziva od one dvie gostionice, koje su blizu njega, no
jedan beg iz Travnika drugije pokaza. Kad je" veli, car Mehmed Bosnu osvojio i
za kraljem k jajcu poletio, tud je naniao; no je put Sasvim krovit bio. Plemki s
Koriana doletio je i put prokrio, a car na znak zahvalnosti njemu je ferman dao i
zemlju potvrdio, al je zapovjedio, da se vie tako nezove, nego .Balti" (Sikiri). I
drugi je iz Bojetia tude caru ruak donio i Djeg poastio a na spomen toga car
je ovomu mjestu Gostilj* ime postavio a onog ovjeka spahijom uinio, ter se
eno i sad potomci mu Spahii zovu !"

Dok smo ovdje malo poivali, zapita mene moj drug: .Koliko si mezarova
(grobnica) kraj puta ovom planinom vidio?" ja kaem; i on nadostavi: Sve su ono
hajduci pomlatili; al meni nije nikog ao, nego onu petoricu, tono lee prije
hanova , ba kud na lievo put okree Krejia konaku; ono su bili adije.*

Adije (hodoastnici) su kod Turaka svete osobe; po naredbi njihova proroka svaki
je Turin, koji moe o svom stroku , duan na a b u poi i sveta mjesta od
svetca Muhameda posveena obii a u svetoj Meki klanjati. Njihov je hod
udnovato smiean!

Polazak se oglasi na vie vremena prije hoda; a kroz to vrieme oni se spravljaju i
zi jafet (asti) susjedima daju. Kad polaze, sidju u damiju (crkvu), gdje jim hoda
(sveenik) proui dovu (molitvu) a pratioci jednoglasno viu: Amin!* Poslie
molitve konje pau vilovite, a prate jih pratioci; bogati su, pa sad zadubine daju
za svoj sretan putak; oni akom novce po putu bacaju, za koje se jagmi tuna
sirotinja. Oni od svakog halal (oprotenje) trae. Pratioci poslie nego su jih
njekoliko pratili, poljube jih u skut i u ruku, preporuuju se njihovim molitvama i
natrag stupaju.

Svaki adija mora imat njekoliko dukata s pravom mukom steenih, koje e u
more bacati. I tu jim je udno bogoslovje: ako dukat u more odmah potone, taj
adija vie kuu svoju vidjet nee; a prava muka potonuti nee; to je pako ostalo
blago od kukavne raje oteto, to svetinji nita nenahudi! Koji pako iz drugog uzroka
na abi dospije, tomu je blago, taj je pravi svetac. Na abi jih posvete Arapi sa
pravom turskom svetinjom, i oni obiavi sveta mjesta natrag se vraaju,
donosei tokakvu svetinju, do koje mi potenje smeta govoriti. Svoj dolazak oni
prije jave, i tako pred njih drugi na ete ulaze, estitaju, ljube i svetinju primaju.
Doprate jih u damijui, i opet d o v u proue, a poslie svak sebi!

Jo ovdje sjedei, na blizu se outi pjevanje; do malo pred nas izpanu etiri
dervia; trojica prosto bode, a etvrtog svezana goni jedna zaptija, pa ba otaj je
svezan, koji jasno popjevuje. Dervii su kod turaka pravi redovnici a na glasu
svetci; ima jih od vie vrsti, to po Bosni hodaju; najvie jih je pako, koji nose
kapu, dugaku dolamu bielu, svoju bocu, sablju a i puke kradimice nose. Dok
rupe po Bosni, to se zna da njeto ima; njih Turci rado primaju i zadubine jim
daju, a oni jih proti krstu podgovaraju. Vie .puta oito i po trgovima viu da se
vlasi sjeku, s toga su turcim sasvim povoljni; no jih se krani boje kao guje ljute,
jer znaju, da su jim protivni; oni e ovjeka na putu ubiti za dvie pare; rado ue po
turskim kuama, pripovjedaju i zapise daju. Ja sam se mnogo udio, kako je vlada
na to dola, pa onog svezala, no sam poslie razumio, daje uhvatila, da je to
njekakav Niemacpreobuen, pa zato da ga je opremila u Banjuluku da ga konzul
pozna; to je pako poslie njim bilo, to neznam; al sam uvidjao da su drugi
mnogo neveseli. Svetca pogledom propratiti, to je velik s e v a b, zato jih i moj
drug kao pravi Turin pogledom proprati.

Sad se strmo oborimo i toak prvi studene vodice prodjemo, jer je pogibljiv za
konja i konjika, a na drugom se hladne vode napijemo, ter jo malo u ravan

saavi k hanovima pod Gostilj" dodjemo. Dva su hana, al uprav po tursku. Sad
se je meni malo svanulo, jer smo izali na ravnu ravnicu, ako se moe tako zvati,
a proli smo goru steu, ter ve nepredam, iza koje e me omorike lopov povikati.

Svaki je turin Sebehvali, a moj je drug mnoge nadhvatio. ,Sad smo sigurni!" on
meni ree, Jer smo proli planinu; ovo govorim porad tebe, a meni je sve jedno
tako mi turske vjere, da jih je na mene stotina naletila, ja jih se bojao nebi; ja sam
na svato udarao a svagdje bio, pa sam svemu naviknuo; zna kako je ? ali tko na
me puku naperio ili diete itricaljicu, ili no, ili ibicu, meni je sve jedno! ovu sam
slobod najvie dobio, kad sam se bio s Mozgovom (Rusom) na Sevastopolju."
Ovdje sad zagrne nogavicu i pokae mi dva zrna puana u nogi govore: Ovo su
me dvie puke mozgovske shvatile, i jer je bio hrdjav barut, nije mogo noge
probiti, a ja jih valaha nisam htio ni vaditi!" zatim zagrmi rame i pokaza mi ranu
kod vrata i sadak presjeen velei: Ovo me je jedan konjanik mozgovski
posjekao sa sabljom; pa da mnoga krv neotee, ja sam u ranu pekir (rubac)
zatisnuo dok se je boj svrio, a poslie sam ga maicom izgulio." Poznaje se, da
rana nije od sablje, nego sjekirna, ter pomislim bora mi nije sablja, neg poteni
vlaho negdje sjekirom kod tor&l" Al nedaje utiti; sad mi pokaza golu glavu kao
tikvi, a po njoj vlasi ni probili nisu na vie mjesta, velei: Ovo su me Mozgovi s
njekakvim kukom otrovnim porali, pa mi ni otrov nahudio." Mislim: to je prava
uga moj drue! al reda ga je hvaliti. Ja ga upitam: Ta kakvi su to mozgovski
vojnici ?" na to on: Pjeaci, hajd, hajde! al konjanici ni za vraga nevaljaju; vjere
mi ja sam gledao, gdje na jedan konjanik goni njihovih po trideset pred sobom
ba k pasa, pa gdje god kojeg stigne, tu ga i sjee..." Ovako Turci u obe hvale
svoje a zloglase kranske vojnike. Pa jo on neda nikako rei, da su drugi caru
pomogli, nego da su oni sami dobili Mozgova!

U tom razgovoru dodjemo do Delilovca. To je selo dosta poveliko a stanovnici su

izmjeani Turci i krani, Imaju svoja groblja kraj puta. Tu vidimo jednu enu
tursku, koja se po njihovu obiaju zakloni, i mi mirno prodjosmo. Ja pohlepan
togod znati, upitam moga Sebeslavia druga: .Zato joj Selam (Boga)
nenazva ?e a on odgovori: Da se nebude onamo zakrenula, to sam morao uiniti,
al jer se je akrila, s tim je pokazala, da joj se nesmi govoriti!"

Sad se na lievo vidi gora Karaula; ime joj se dvostruko razumjeti moe: 1.
Straarnica, jer su negda tu straari bili, koji su put nadzirali u Jajce i Banjuluku, a
ova je kao klin medju ta dva puta; 2. Kara-hule znai crno kopile, valjda su mu
tako turci nadjenuli iz zlobe, jer su se puno trudili, dok su to mjesto predobili,
kako kae nela-knjiga, puko predavanje.
Na podnoju te divne planine velika je tvrdjava bila; sa tri su ju strane davno Turci
razruili, a etvrtu skoro Adi-Ali-paa, novce k a u r s k e traei; vele, da je
njeku alost i naao. Po ravnoj ravnici izpod te tvrdjave veliki je varo bio, kog se
ostanci i sad dobro znaju; no je u vrieme propasti bosanske sav poruen a itelji

uniteni. Ogromno je tude tursko groblje, a tu, veli puko predavanje, smrde
leine silnika turaka, koji su izginuli, varo i tvrdju uzimljui. I starinsko se groblje
tude vidi sa vie steaka. Kau seljaci, da obani ee puta novce i druge
starinske stvari tud nahode. Pripovjedaju, da imade i podzemnih zgrada.

U banu spavae i jedan udija, subota je bila, pa putovat nije mogao polag svoje
pobonosti. Oni su u Bosni od svakog prezirani; vele, da svaki smrdi, pa i kad
koga hoe da narue, vele mu: smrdi kao ifut!* Pa se nije ni ovdje zastavilo
bosansko praznovjerje; oni misle, da udije neprestano glede, kako e kog
prevariti i otrovati; kako e diete kransko uhvatiti, nabocati i krvi mu se napojiti

Sad moj Sebeslavi ugleda mjesta, kud je lov lovio, ter mi se poe opet hvaliti:
Kad je bio Tahir-paa,' veli on, ja sam bio u njegovoj vojsci; on je jedno
podignuo hajku na medjede, pa smo mnogi tuda ili; jedan okac pue na
medjeda a raedjed ga povali i liepo mu sjede turski na prsa; ja to videi, svetca
mi! bude mi ga ao pa makar bio i vlah; puknem na medjeda a kurum (olovo)
kroz usta, pa kroz crieva, pa mu izadje taman na duburu (zadcu)!" Ja ga se sad
bojao nisam, jer sam jur u selu, pa mu reknem: E ba je to mnogo; ta kad si ga
zgodio u valje, moralo je olovo izai na zatiljak pa da je izalo na zadcu zar nebi
ubio ovjeka na kom je medjed sjedio?.." Moj se drug sav zapali kao vatra i
zavika: To biva: ja laem? a ja sam Turin!., zar nezna da to more biti kudreten
(po udu)?..." Srea to ee sad nije smio natjerati, a ja bi tu moju smionost platio.
Turin, sve da na snope lai valja, opet mu se nesmie rei da lae.

Dodjemo u selo Podkraj; sastoji iz Turaka i katolika kao i Delilovac, a odstoji od

Travnika dva sah. Tu je nad put i pod put osam do deset ogromnih steaka bez
ikakva znaka a malo nie novo groblje katoliko. Za ovim se vidi selo Runjii, selo
tursko, a u njemu po izbor lopovi, koji i u pol bieloga dana na putnike napadaju.

Sad se oborimo niz strmu strmicu i dodjemo na razkre, kud se puti diele u Jajce,
Banjuluku i Skarlje. Malo prije tog razkra han je turski, a pred njim toak vode
hladne, pod kojim je kameno korito. Ta je voda dosta jaka, pa i mlinice male na
njoj rade. Na tom je razkru veliko starinsko groblje, na kom ima mnoina
steaka; ja sam njeke pregledao, al nikakav znak nisam opazio; sve pako
pregledati mogao nisam, jer su nanili njekakvi Turci i vojnici, koji strogo
zabranjuju starine gledati; za se uzrok imaju, jer po tom preprieuju da sviet
nepozna prijanju svoju slavu, ter da ga oni uzmognu dulje u robstvu drati! Kau
mi pako, da na vie steaka ima pismo i znakovi, osobito mladi mjesec bosanski
sa jasnom danicom.

Pravim putem k Travniku poavi dodjemo do Hana". Pred njim je tursko groblje s
jednim turbetom turskim, u kom jim je njekakov svetac pokopan. Njega uva
jedan dervi (sveenik), koji je tu jedan vrtlji (cvietnjak) posadio. Moj drug
razklopi ruke, die jih pram oima kao da u njih ui i izmoli njekakvu molitvu za te
pokojnike, a kad svri, obadvima pogladi se niz golu bradu ba kao da mu je do
pojasa; taki je obiaj u Turaka init poslie molitve i to ne samo u mukaraca, nego
i u enskadije; znak je, da zahvaljuju Bogu, to jim je milost dao da se molit
mogu. Ovo turbe odstoji od Travnika jedan i etvrt sah. i ba se odulji.

Ja sad kaem momu drugu, da u u Oraje k jednom momu prijatelju; on se

kunijae da put nezna: A kao sam te," veli, dovle poteno doveo, doveo bi te i
do tamo." Znam ja," odgovorim mu, ter okrenem od turbeta na lievo kozjim
puteljkom, a on prista za mnom. Doli smo na malu Paklarevsku rieicu, kraj koje
je jedna njiva velika; u toj su njivi skoro nali plemenitu sobu sazidanu u crnoj
zemljici; i to je sveti ostanak stare slave bosanske. Sad se jako moj drug izdade i
zapoe mi po tim selim kue kazivati; znao jih je bolje od travanjskog stanovnika;
u tom razgovoru dodjemo u Paklarevo. (Sad je u Ovarevu na put voda dovedena,
uiona s crkvom uzdignuta, a sve po nastojanju neumornog radina o. Jakova
Baltia.) Do koji as dodjemo k mom prijatelju u Oraje. Iznad Oraja putujui
vidjao sam preko rieke Lave njekakve steke ogromne veliine; poslie sam uo,
da ima na njima razliitih znamenja, osobito konja i na njima konjanika; konjanici
imaju svoja bojna kopja u rukama, a konji njekakov obru (alku) na vratu, koji je
strielami napunjen.

Moj je prijatelj elni neprijatelj turskih obiaja, no se je znao pred Turcim vjeto
promieniti! Valjda se je kakvu Turinu nadao, ter smo ga nali uprav po turskom
obiaju! On sjedjae na pragu u gaah i koulji irokih rukava, a na dugaki ibuk
zapalio. Meni se je jako obveselio, no kad mi je druga ugledao, sav se je
promienio i zaklinjao me, kako sam smio s takim lopovom preko takih pustinja
hoditi. Ja ga umirim i za ruak zamolim, to odmah bude.

Sjednemo dakle ja i moj drug turin za stolicu a on kraj nas. Ja sam meni u
tanjuri vadio a ostanak Turinu davao, koji za uljudnim se ukazati, zapoe
vilicama jesti proti turskom obiaju, koji prstima jedu. Kad to vidi moj prijatelj,
elei Turina naruiti, vikne: Kam ti starinski obiaj! to to nezadrobi i prstima
nejede kao to su ti i stari radili? zar ti toga gleda ?.." Turin se zacrveni, baci
vilice i poe drobiti govore: Valaha i ja mi se udim!" Sad je on kao prstima
jela motao: prvo da ga moj prijan opet nenarui, drugo jer Turci po zakonu moraju
hitro jesti; oni bo vjeruju, da melei (angjeli) stolicu dre na glavi dok ljudi jedu,
zato hite, da se nebi angjelim dojadilo drat stolicu, ili da nebi utali. Turin je
imao i tiesne izme na noguh; moj ga prijatelj vie puta pogleda, pa na jedno
oepi: Tako ti vjere jesi li ti Turin ?" Turinu izpade lica iz ruke, pocrveni se pa
namuklo odgovori: ,Jesam, dragom Bogu hvala!" Moj prijatelj: Onda to e tebi

kaurske izme na noguh ? ti si kaurin s noguh; odmah jo uzmi eir, pa budi

kaurin i s glave; a zatim kad koga susretne, onda mu snimi eir, naklanjaj se i
previjaj kao imija (opica) i vii." Turin se sav zapraio a stale mu oi kao u
varena klena; povrati se malo, prekine mu besjedu i nadostavi: Biva vii,
izvolite!" Sam e: Valaha mi se i ja udim, em ! em! ba mi je i pravo! odmah u
jih baciti, post jim !..."

Ja sam se neprestano smijao; al i moj prijatelj nemogui vie durati, pobjegne na

dvor. Sad moj drug zapoe mene pitati: ,A tako ti vjere, tko je ovo?" Ja mu pravo
kaem, na to on: Je li me naruio, ba jest; ali je li mi i pravo, ba jest; na
pravednijeg ovjeka u mom vieku nisam se namirio."

Ruak dovrivi i prijatelju zahvalivi, odem u Travnik, od kog u ti togodj poslie

napomenuti, a sad mi m. p. budi zdrav i veseo!

3.

to se j' ono Travnik zamaglio ? Ili gori, il ga kuga mori? Djevoje ga okom
zapalilo, Crnim okom kroz srali penderl" (Nar. pjesma.) Travnik! ta to je krasno,
a i divno mjesto, usriedsrdca slavne Ilirije, u sried Bosne ponosne, pa se je i
mladjanim djevam dopadnulo, ter ga mlade u pjesmam popjevaju.

Lei u ravnoj ravnici, medju planinama vilenitoj Vilenici, i bukvastoj Bukovici; a

ime mu je od zelene travice; ne to sad u njem obilato raste ta zelena trava kao
to njeki baju i gataju, jer tuda njoj ni spomena neima. Bora mi, kud puanstvo
hoda i trgovinu vodi, tud su zelenoj travici i tanahne ilice usahnule i uvehnule; a
da se tako prozove od ono malo travice, koja se po mnogih plodonosnih vonjaka
i miruhnosnih cvietnjaka nalazi, to vjerojatno nije, jer bi se s puno veim pravom
sve bosanske planine travnjaci i travnici prozvati mogle. Dananji dakle nadrilatinci, koji svaku stvar latinski krste, teri Vuku lupus, Vuiu Lupulus aTravniku
Herbosa ime nadjenue, bau bielo nisu pogodili niti su u kaji uboli! Stara
povjestnica ni za to ime nezna, a novija pokazuje samo one, koji su silom i
bezsvjestno to ime mjestu narinuti htjeli.

Stara nam pavjestnica kae a mladja svjedoi, da za vrieme slavnih Bosne

vladalaca tu varoi nebijae, nego krasne ljevadice i travnjaci zeleni. Po njima se
je etala ponosna gospoda sa mladjanim gospam Bosankinjam, kad bi iz varoa
Lave tamo izlazili, da sa zrakom prosto dahnu, hitrim nogam proetaju, hitri
tanac uhvate a tankim glasom uzkliknu, da jih vide s vilenice i vilaastoga Vlaia

gorske biele vile, pa da jim se dive. Na zelenu travu izhodili a divnom mjestu
Travnik ime nadjenuli.

No nela-knjiga (puko predavanje) tom imenu i drugi uzrok daje, pa je dosta i na

povjestnici osnovano. Po toj nela-knjigi ime je mjesto zadobilo od jednoga na
glasu junaka, od plemia i gospodiia, od guje ljutice, od zmaja estokoga, od
Vuka Jajanina, koga mlade djeve Bosankinje i dan danas n pjesmam propjevaju.
Taj je Vuk Brankovi, pa se stidi svoga prezimena, koje njegda sjae kao sunce
arko, al ga ocrni crna dua Jure Brankovia, kog je na Jaja nin unuk (neak)
rodjeni.

Prepirka je: odkud on u Jajcu?

Vele njeki, da ga je tamo poslao kralj Matija, da boj bije proti turskom bjesnilu,
pa da se je u Jajcu nastanio odmah poslie alostne propasti bosanskoga
kraljevstva; iraenito kad je kralj Matija Jajce od Turaka prvi put oteo. To je mjesto
njemu omililo, pa jer se je suvie stidio svoga prezimena, Jajaninom on se je
prozvao.

Drugi su protivnoga mnienja, koje ovako pokazuju: Kad propade slavno srbsko
carstvo po sramnomu Juri Brankoviu, koj eljae pirlitanim viencera glavu si
obmotati i carom postati, tad svak znade, da su Brankovii bili na glasu plemii;
al Turin je Turin, pa svakomu o zlu radi! Murat II. mjesto se zahvalnim ukazati,
Brankoviu Grgi i bratu mu rodjenomu Stjepanu oi povadi! Na je zmaj ljutica sin
Grgurev, pa videi otu tursku plau, pobjee u Bosnu ponosnu, ba u Jajce bielo,
prestolnicn slavnih kralja bosanskih. Kralj ga je gostoljubivo doekao, k sebi
prigrlio i bogato nadario. On se je Od Grgura i Grguri zvao, ter vele, sadanje
selo Grgurii1' u Skoplju, da je njegova batina bila, podana mu od kralja
bosanskoga. No kad i jadnoj Bosni crni petak osvanu": on pobjee u zemlju
ugarsku, k svietlom kralju Mafijau.

Prosto mislit kako god tko hoe, a ja u sad k pukom predavanju na povjesti
oslonjenom, zato vjerodostojnijem.

Godine 1479. nemirni podignu se Turci kao strane zlogodnjae u zemlje

prekosavske, ter zarobe oko 30.000 robija nesretnoga; to jim lahko bijae, jer kod
kue nebijae kralja Matijaa; no kad to u kralj Matija, prileti k bielu dvoru
svomu i pokupi vojsku silovitu; al jer znadijae, da bez Vuka neima s Turcim
etovanja, prizovnu ga pa za Turcim u potjeru podje. Stigoe Turke medju Vitezom

i dananjom Busovaom; na njih naglo nasrnue, nemilice potukoe, tuno roblje

oslobodile i razveselie. Sad Matija roblje povedavi i mnoinu kranskih
obitelja bosanskih, slavodobitan se povrati u zemlju svoju, Bonjake dovedene
naselivi po Slavoniji i Hrvatskoj.

No se Vuk Jajanin crne turske krvce jo za dosta nije napojio. On se nehtjede

natrag povratiti, nogo stupi k Seher Sarajevu, kog porobi i ognjem popali.

Tu je bila tankovijasta kula glasovitog turskoga junaka Gjerzelez Alije, ali njega u
njoj bilo nije. Bila mu je plemska seka na glasu djevojka; Vuk ugleda tu zlatokosu
vilu, pa se u nju. zaljubi, a i ona u njeg kao u junaka svjetla potenjaka. On ju sa
sobom povede prije opremivi svoju vojsku bojnu.

Dodju blizu dananje Busovae na 2 sah. ter malo odpoinu; ovdje mu djeva
ulovljena zlo pomisli; hou ga, oDa je mislila, u prvoj prigodi Turcima predati. Zlo
mislila, pa joj se i zlo zgodilo: pukne zemlja crna i nevjernicu prodre djevu ivu;
zemlja se opet sklopi no vodu izbaci, koja se svud na okolo razlije, stane vriti i kl
oko ta ti. To more i danas vidjeti, tko se nevjeruje* veli kazivaoc. Na spomen
uda toga Klokoti se oto mjesto prozove, pa je tako i dan danas.

Vuk videi udo strahovito, neveseo dva sahata napried podje, nu mu tu na

ravnoj ravnici obosi konji vitez, ter i tomu divnom mjestu Bosovaa" a sad
Busovaa ime osta.

Vuk je vidio da to dobru i nesluti, zato je i na bosu bjeao jo dva sah., no ga tu

sustie Gjerzelez-Alija, koji seje za njim u potjeru bio otisnuo; gdje se sustigoe, tu
se po junaka plea uhvatie; hrvae se 24 sah., cio dan bieli i nocu crnu; no ta
uoca tamna jo crni ja je bila silnomu Gjerzelezu. Zmaj ljutica njeg nadhrva i
pogubi, a ponosni Bonjaci na vienju slavu toga silnoga junaka tomu mjestu
Vitez" ime nadjenue. Vuk jo napried stupi 2 sah. ter u plemenitoj ljevadici
otravi svog konja viteza, koji se nita nije bio okusio za 42 san., t j. za 18 iz
Sarajeva i 24 silnoga hrvanja, pa za spomen tomu mjestu Travnik" ime nadjenuo.
Ovo se sve dosta na povjestnicu oslanja, al je puko predavanje malo zalo i u
praznovjerje, no nije lanak vjere.

Pa jer je ovaj na hrabri junak malo kod nas poznat, treba mi koje njegovo
junatvo spomenuti, da se u njeg ugledaju mladjani Bonjaci:

Oko godine 1474. kralj Matija boj zapoe s kraljem poljskim Kazimirom; u njeg je
poveo i tog zmaja ljutog, koji se je tako pokazao, da je i isti kralj Matija dao mu
na uzdarje za njegovo junatvo Slan-kamen, gdje je on tvrd grad sazidao i u
njemu sve do svoje smrti stanovao, koja se dogodi 1497.

Godine 1475. udare nemili skakavci, ohole balije na Banat tamiki, ter ga jako
porue i opliene. Matija zovne zmaja estokoga, ter ga poalje s vojskom
ubojitom, da raztjera tu gamad nemilu; on se die na krila lagana, brzo jih
dostignu i nehtje se proi dok svakoga neprosu crne digerice na crnu zemljicu.

On se jo nebijae ni odmorio a nemili Turci opet god. 1476. navale na tvrdo

Smederevo sa 40.000 po izbor junaka; oni slavodobitni podju i na tajersku,
Kranjsku i Koruku; no se za njima natjesmr zmaj ljutica, ter jih porae gdje god
sustigavae, a tako razjaren prodre i u Bosnu ponosnu, koju je tursko nasilje jur
bilo poruilo; sad se spomene Jajca bieloga, spomene slave bosanske, uspomene
jadnog stanja sadanjih krana, i tako razjaren svu Bosnu promiea, Sarajevo
porobi i zapali, priskoi u srebrenu Srebrenicu ter i nju porobi, a tako
slavodobitnim viencem okien natrag se povrati. Ohole balije tu sramotu podniet
nemogoe, nego se opet godine 1479. podigoe: udarie oko Save, Dunava i
Drave; srea jim priskoi i oni osim ostaloga oko 20.000 sama robija u Bosnu
potjerae; ali naopako po se. Zmaj ljutica ba odmah sliedee godine 1480. doleti
jim u pohode i sinje roblje pootima; a kad roblje oslobodi, sa divskom snagom na
njih nasrnu; dotjera ih ak ero rieke brzice Morave u Srbiji, pa se slavan opet
natrag vrati.

Godine 1481. osvanu crni petak i sinu arkoga sunaca, gospodaru jasnoga
mjeseca i osvojitelju ciele zemlje crne". silnomu caru Muhamedu; i on tad odleti
ksvetcu Muhamedu, svomu imenjaku, trait plau, to mu je istu vjeru razirio i
krst ponizio. Za to veselje zau zmaj krilati, pa i on poleti da mu slavno opjeva
opjelo. Naglo udari na Srbiju, svojih predja slavnu otabinu, ter vatrom goruom i
maem ubojitim opustoi prediel Branievski, hotijae jo i napried stupati, no ga
vrati kralj Matija.

God. 1482. kralj Matija die se proti Smederovu i povede Vuka Jajanina, koji se i
tu pravim vukom, turskim krvopijom pokaza. Ali Turci te sramote podnieti
nemogui, dignu se god. 1484. na kranjsko kuie; al i sad na noge skoie
lagahne ponositi Srbi i Hrvati, ter skladno, kao to se brai i pristoji, udare na
obega neprijatelja. Pred Hrvatim bijae slavni Frankopan, a pred Srbim zmaj
ljutica. Hametom su Turke potukli na bistrom potoku Onavici.

Tvrdi grad Orahovica bijae u Lovre Ilokoga, zar sina Nikole nadri-kralja
bosanskoga, koji Bosnu nigda nije ni vidio. Taj Vuku bijae trn u oku; za to godine
1496. s tolikom silom udari na grad, da su se topovi uli do Poege; do malo ga i
osvoji sa obim zaudjenjem.

Medju ostalim nadarenjem on je imao razliita dobra u poekoj upaniji, a od

Biele Stiene davao je desetinu zagrebakom biskupu. Iz tog grada Keljevi iztjera
njegovu udovu Katarinu Bathvani, a Turci ga od njih osvojie god. 1542. Ovo je u
kratko njegov ivotopis.

Brankovii su bili i plemii bosanski, u rodoslovju plemia bosanskih, koje je

naslikao pop Stanislav Rubi jo god. 1340. i kralju prikazao, ter se i dan danas
uva kao sveti ostanak slavne nae starine u samostanu ivanjevakom u Fojnici.
Grb je Brankovia pod br. 6. Na njemu je lav srditi, a vi njega zmaj ljutica sa
krilima razkriljenima i valjama razvraenima.

No vratimo se k Travniku:

Dvie stvari moraju se tono razluiti: grad (tvrdjava) i varo izpod grada. Tvrdjava
je slavna uspomena slave nae stare, a varo je u posljednje dobe. Tvrdjava je
sazidana na jednomu visu visokomu, na ogranku svevida planine, visokog Vlaia,
koji svoje ogromne rogove vilai k nebu pod oblake.

Prije je bila vele znamenita, jer je branila varo Lavu u po

ljani ko klis tvrdi Solin ponositi, a i put je krajiki uvala; no je sada zapuena
kao u Turina; u Djoj sad neima ni jedne kue za prebivanje gradjana, neg stanuje
njekoliko topija, koji toboe ^uvaju tu tvrdjavu staru i paze na varo izpod te
tvrdjave; ima edna damija (turska crkva, bogomolja), gdje topije Bogu se mole
kad hoe; ima tu i velika kula, u kojoj strieljivo stoji. Nju je bio sveti liko, branitelj
Bosne zapalio prije malo vremena sa gromom silovitim, no su ju Turci obnovili i s
munjotegom oskrbili.

Pa i taj munjoteg s mal zlo neuzrokova medju Turcim neznalicam! Oni glupci u
podpunom smislu riei, sva novija iznaaajako osudjuju; oti praznovjernici vele,
da je to zgoljni poslac dinski (vraji), koji su ga nevjernim kaurim dokazali proti
volji bojoj, jer su jim se kauri predali, a ovi ga silom Turcim utrpaju; no sili
starjeina moradoe se podvrgnuti, a i sad ga preko oka glede ter zgodu ekaju.

Tu je bilo starinskih 12 malih a 15 velikih topova, no jih je Topal-Osman-paa god.

1867. sve slupao i komade u Carigrad poslao. To je svima jako ao bilo; Turci su
drali, da se je pokaurio i Bosnu kaurim predao, pa je s toga topove ruio, kauri
kad dodju da se turci ueimadu s im braniti. Zato kad bi koji kraj komada prolazio,
glavu bi zakrenuo a zubima kripo kao ris estoki. Krani su pako alili, jer je na
tom starinskom oruju, mnogo bilo starinskih nadpisa, koji bi jim mogli sluit za
razjasnjenje starinske povjesti, pa su tako uniteni.

Jo su vane strahotne tamnice, koje se tu u zemlji nahode. Ba u vrieme

turskoga vladanja one su mnogu majku bosansku razcvilile, mnoge mlade seke i
Ijubke ljubovce u crno zavile, i da kukaju kao sinje kukavice opremile. Tu su
davljeni bosanski po izbor plemii, koji, spomenuvi se stare svoje slave, za bojno
bi prihvatili oruje, i prot nasilniku Osmanliji dizali se.

U nonoj tiini, ba kad nitko nebdije nego mjesec bliedi vierni svjedok nonih
poslenika, usrnuli bi nemili kahvari (sluge krvopije)#u tu kuu mranu, pa bi
gromovitim glasom zaorili: Ej! hajdeN. bee tebe reda dodje!" i redom ih izvodili.
Kojp odmah nebi posluao, gnjetui ga i mlavei silom bi vodili.

Gajtan i sablja, to je za Turina, a kolac i liina za vlaha; jer vlah nije dostojan da
lakom smru ivot izgubi.

Velikaa pak Turaka gajtan (struka), to je njihov smrtonoa, to adrail, koji due
vadi! Taj bi mu oko vrata metnuli i u ovim tamnicama kao plemiima sad malo
priteui, sada popuajui, da ga tako sve to vie napate; a kad bi se tako
nasladili, nogom bi ga u monje udrili, da mu tako tuni ivot prekinu.

Na dvor bi ga mrtva izbacili i znak dali na gradu topiji; ovaj bi na svaki znak taki
po jedan top izpalio, a taj glasnik strahoviti narodu bi naviestio, da je jedan
neprijatelj carski poginuo; za to nek svak slua, jer e se to i njemu dogoditi. Na
glas toga haberdara, sa svakimj bi treska zalilala, rodbina bi pokojnika zakukala^
a krivci nepohvaani u bjeg bi bjeali, bojei se da ih neuhvate i hajde tebe reda
dodje* nezaviu. Sutra dan svak je morao carsku mo hvaliti a preko volje jadnike
te proklinjati.

U tvrdjavu vodi malean puteljak, na komu je uboga uprica pred gradskim

vratima. Tud je zemlja kao velik zakop (hendek) prokopana, a velik potok

navraen; kad se prelaz digne, gradu se pristupit nemoe; nie grada jaz se moe
lahko zajaziti i vas izkop vodom napuniti, a ta bi jo vie u grad unii zaprieila.

Sad je pako ta tvrdjava od male vriednosti, jer se sa svih strana lahko moe
osvojiti, a s Bukvice mogla bi se kamenjem nasuti. I ona e se naskoro sruiti, jer
su joj zidine jur padati poele, ter ako joj druga nebude na skoro sudbina, propast
mora; Turin nepopravlja, nego zapua i rui. Meni su bili obeali, no mi opet
unutra uni nedadoe; zar je muka Turinu slagati? govorahu medju sobom:
Pustit ga unutra da razvidi, pa da trubi po francuzkih i englezkih novinah, kakvi
smo mi i nae tvrdjave; to bit nee!" Ja jih pako nisam mnogo ni molio, jer sam
vidjao da neimam koga. Bilo bi mi pako sasvim drago unii, jer sam uo, da na
vie mjesta ima starinskoga pisma, a osobito na jednoj ploi velikoj, koga oni uiti
neznaju.

Oevidni svjedoci kazivali su mi, da je iznutra vi vrata o te tvrde tvrdjavicena

tvrdom kamena upisano: Tvrdko II."; to je dakle gradja tog vladara, to alostili
spomen tog kralja nesretnoga. alostnik! on je bio nesretan od koljevke do
motike, od postanka pa sve do nestanka. Ja bih mu ovdje drage volje ivotopis
postavio, al mu mjesta nije; zato m. p. ako Bog ia i srea junaka, ter dovrim
Povjestnicu vladara bosanskih" moi e ga dobro upoznati; no nemogu srdcu
odoljeti, da bar to god o ovih burnih vremenih i o njem nespomenem.

Vladar (kralj) Tvrdko veliki i slavni, mogui i jaki, imao je za prilonicu liepu
Vukosavuj, a ova mu rodi sina, kom otevo ime nadjenue; od Tvrdka se i
Tvrdkovi zvao. Posije smrti oteve mu, velikai njega za kralja nepriznae, neg
njegova jednoga rodjaka, (il kako njeki vele, pravog sina Tvrdkova) Dabiu. Srdit
Tvrdkovi traio je otevo priestolje, al mu za rukom nepodje; protivna je stranka
mnogo vea bila.

Kroz kratko vrieme i Dabii smrtni asak kucnu. Tom se Tvrdkovi jako veselio, jer
je mislio biser-vienac na glavu si staviti, ali se je ljuto prevario, jer poslje smrti
Dabiine (1395) kraljica gospoja, vjerna ljuba Dabiina, imala je sve u rukuh, pa
zapoe ona kraljevati (jedni vele mjesto mladoljetnog sina) i kraljeva cielu godinu,
daju razne povlastice osobito Dubrovanom, nebi li ju vie pripoznali i na
priestolju uzdrali.

Bonjaci su pravi Dositeji, pa vidie ta ta enska trai, a oni kao mui slavni,
nemogahu trpiti, da jim eua zapovjeda; nju dakle zbace, a Tvrdkovia s usklikom
za kralja proglase iste god. 1395.

Ovdje su nam Bonjaci svoju ud i upravu pokazali. Ako bosanska ud i uprava

nigda nisu pripustili da jim enska na priestolju sjedi, s kakvim je pravom Katarina
mogla dati Rimu kraljestvo bosansko? osobito ako se promisli, da je Toma imao
sinova, kako je moglo njoj pripasti? no o ovom na mjestu drugomu.

Tvrdkoviu za malo je to veselje bilo. Kriti Ostoja, kog i mlade proklee djevojke,
prosu glas: da Tvrdkovi ne samo nije sin zakoniti, dapae ni nezakoniti Tvrdka
velikoga, nego izrod todji podbaen pod njegovu prilonicu, kao to kukavica
svoje jaje podbacuje u tudje gnjezdo/ Tvrdkovia tad prozovu s talijanskim
imenom scuro" ili oscuro* to znai tavan (sumnjiv, neistinit), a posljednji njeki
povjestniari, neznajui to to znai, kurom" ga prozvae.

Neu dalje njega sljedovati, ni prepirke s Kritiem Ostojom, samo moram ovo
spomenuti: Tad su se gonjali za priestolj magjarski, Vladislav Napolitunac i
Sigismund; svaki traae pomo od kralja bosanskoga; Tvrdkovi ju obea sa
svojim vodjama Hrvojom i Sandaljom Sigismundu; no kad vidi to mu uini Ostoja,
kazao mu je, da mu pomoi nemoe, jer mu je prea bila otabina, to
nesmotrenog Sigismunda na toliko razsrdi, da je na Bosnu udario, osvojio
Srebrenicu, Kliac, Dobor i jo druge tvrdjave; dapae uhvati istoga Tvrdkovia sa
126 najprvih plemia, koje na divjaki nain magjarski izsjee i s dobojskih zidina
u brzicu Bosnu baci. Tvrdkovia sa sobom je odveo i pod okom drao; dapae
poavi na sabor u Konstancu i njeg je poveo, bojei se, da mu nebi utekao i svoju
zemlju opet posjedovao, niti ga je pustio dok mu nije na silu vjernost obeao. Pa
se oholi Magjari nesrame iz ovog uzroka i danas na zastavu stavljat svoju,
plemeniti grb Bosne.... Mladjani Bonjaci! upitajte silnike: zar sila pravo daje?...
uo dosta, isti Tvrdkovi inom pokaza valjanost toga ugovora. Dok bo umre
Ostoja. Tvrdkovi znaju, da nije duan izpuniti to je silom obeao, brez ikakve
zavisnosti s Bosnom je vladao, kao to je i morao. Od Ostojina ugovora s istim
kraljem na drugom mjestu.

Vi tvrdjave Vlai je planina; to je mal ne najvea u svoj Bosni ponosnoj, budu

da iznosi blizu 4500 par. nog. Nju u kratko opisa na neumrli pjesnik u svojoj
Rodoslovnoj vili" (pjev. 1.) ovako:

U sried Bosne, srdca Ilirije, Vi Travnika Vlai je planina; iroka je, duga i visoka,
Oblaci se na njoj odmaraju! Skute stere prama Posavini, elo digla k jugu
upramase, Desnu krili pram zapadu sunca: Ta se ruka Uzlomac nazivlje, A u lievoj
dri Gorevicn. Iz nje bije do est bistrih rieka: S juga Lava, od istoka Biela, Od
sjevera Ukrina pram Savom I Usora k Doboju se valja, Od zapada Ugar i Vrbanja.
Konji, voli na hiljade pasu, Bielim ovcam broja neimade! Pram Travniku obrve
navukla, Iz nje vire svakovrstne kule, S oblacima zamataju glavu ; To se zovu
Deveanske stiene"; Tu stanuju Ilirkinje vile, Nad stienama voda Deveani, U

sried ljeta od nje trnu ruke: To je vedro vilam ogledalo!..." Iza ljeti na svevid
planinu, to je na zemlji mali raj uivati; kud god gledne, svagdje vidi
rasnovrstno cviee, kog je posadila svemona desnica; svagdje priugodni miruh
osjea, svagdje istim zrakom die, pa ti se ini da se pomladjuje. Tu se nalaze
svakovrstne ljekovite trave, za koje pobrati i iz dalekih zemalja vjetaci dolaze i
njihovu kriepost oboavaju. Tu se nalazi i zlatica" trava, mladjani pastiri vie
puta su vidjali u svoje vitoroge marve zube pozlaene od te travke pozlatice, no
ju jo nikakov nije mogao nai ni uloviti.

Na tom visu visokomu ima i starinskih spomenika, ogromnih steaka, svak se

udu udi, koje su ih tude iznosile vile. Samo za dva kraj Ormana" ima puko
predavanje. Po tom bila je jedna dieva mlada, za kojom su eznuli i vehnuli dva
gospodiia. I ona je njih jednako ljubila. Susjedstvo da izbjegne svaku omrazu,
djevu mladu na taj vis visoki izvede, a iz Gorevice gore tu dvojicu napuste: tko
utee, nek vodi djevojku; no je prvi vie Konjske" mrtav pao, a drugi kad je dievi
doao, dieva to videi, na toliko se oalosti, da joj je njeno puklo srdace. To
dvoje bude tu pokopano, a trei gdje je i umro. Spomenici jim budu stavljeni.

Imaju mnoga mjesta starinska imena, kao: KraljevoGuvno, Deveani, Kolo, Babina
ili Kobilija, Gromila itd., no za p'ovjest uti mogao nisam.

Premda u planini ima i vlastnika, no je veom stranom obi izpust (paa) oblinjih
seljaka. Sad je vlada i na taj izpust namet nametnula; za svaku ovcu to tu pase,
mora se dati pol groa, za paripe i govede etiri, a svaki oban jedan i pol. Sad
hajdemo opet do Travnika.

Rekao sam, da je varo iz novije dobe, a naime od propasti bosanske; kad su Turci
varo Lavu razorili i krane raztjerali, tu su se zbili i zgrnuli pod bojnu tvrdjavu,
da jih ona lake braniti moe, pa kako je turska gradja, varo je taj dosta liep i
ukusan, a to najvie toga radi, jer su ovdje za vie vremena zapovjednici stajali,
koji su sa svom Bosnom vladali.

' Tu starinskih zgrada nikakovih neimade, osim jedne starinske damije; vele, da
je to bila crkva (bogomolja), posveena dievi muenici, sv. Katki; pa se ni ovdje
puko predavanje neslae: jedni vele, da je ona tu bila jo za vladanja bosanskih
glavara, pa da joj i sad u zemlji ima skrovita sobica (sacristia), koju Turci otvorit
nemogu; drugi opet tvrde da je ta crkvica bila u Lavi varou, pa da su ju turci
razvalili i damiju nainili. Ja sam u njoj bio uzprkos turskoj zabrani, oblik joj je vas
starinski, a dobro se zna,- gdje su i tri trvenika bila.

Kue su kao i po ostaloj Bosni, veom stranom drvene; ima jih i zidom zidanih.
Turci imaju svojih 17 damija (bogomolja), njih je 7 od tvrdog kamena, a ostale su
od drveta; najsvetija je velika damija, jer su u njoj svete moi turskog svetitelja
Muhameda. Te su ti tri dlake ute iz brade Muhamedove, a one su s velikom
mukom dobivene i za skupe novce; ta udija nee uiniti za novce? tako je
mogu da dobavi i Muhatnedove brade. Adi-amil-paa bio je udija, pa se
poturio i na toliko dostojanstvo doao. Njemu nije bilo dosta ono novaca, to je
od cara primao i sviet jadni gulio, pomisli i Turko oguliti. Kod njih se pokaza
najpoboniji Turin i obea jim dobaviti tri dlake Muhamedove brade, a da mu
moraju platiti 300 kesa, t. j. 150.000 turskih groa. Njetko od straha, a njetko i od
pobonosti za tu svrhu novce dade, i on svetinju dobavi, ter tako sad Travnjaci nju
imaju ako nisu iz brade kojeg udije! D staklu su dlake, a ovo je srmom okovano,
kao to se takovoj svetinji pristoji. Nju muftija na vie svetkovine puku pokazuje i
da ju ljubi preputa

Turci imaju 8 malih uiona (mejtefa), u kojim se ui itat i pisati, pa to malo i

rauna; velim malo, jer Turci neznaju brojit na milijune vlake i dalje, nego izkrenu
na tovare. Imaju i rodiju (poveu uionu), gdje ue ode, i koji e sudit po
Bojem erijatu," a ne po carskoj kanunami", jer je to nalet (proklet-knjiga).
Papari (fratrovi) kralje su zamolili, a ovi cara usilovali pa je kanunam proti zakonu
dao zato ju pravi Turin nesmije obsluivat. U ovoj je uioni uitelj pravi Turin
(din-direk), adi-muftija Travanjski, od koga u drugdje prozboriti; ba se zgodi da
iz te uione najvei lopovi izlaze. Za bit kratak spominjem ovaj dogodjaj, koji se je
skoro pripetio. Hambar (itnica) jednoga Turina esto se je puta podkradala, to
njeg usilova da ju malo priuva; jednu je no podpazio i na lopove puku opalio, a
sutra dan vidjao je, da ga je dobro ranio, jer je krv obilno otekla; njenim tragom
podje i pred rodiju dodje, no brez zaptije uni smio nije; nadje ga dakle i unidje,
ter. i bolestnika ranjenog zatee gdje kona; kae, da ga je on ubio i zato. Vlada
je ntjela ovog dobrog Turka zatvoriti, no ga je obranio reeni muftija iz uzroka,
jer je ubio njegova uenika, koji je morao svet biti, a on krao nafaku (hranu) od
brata Turina." Da je drugi to uinio il drugomu pokradeno, drugiji bi sud bio.
Turci imaju i dvie sahat-kule, to je za udo veliko; sahatovi se pako giblju po volji
njihovoj; tako uz sveti post (ramazan) jo sunce grije, a njihov je akam, ter se
mrse; ostalih pak dana na to nepaze.

Najljepa je sada kua gdje mutesarif stanuje; i nju je jadna sirotinja mukte
gradila kao i ostale zgrade na poslugu carsku. Lahko je velikaim; oni kau: Gradi
krstu, to je car naredio" i krst mora raditi, a oni caru lau, da su toliko za zgradu
platili, ter se, i s tim novcim bogate; na nepravdu neiraa se komu potuit, a
neposluat, to bi tri put gore od onoga bilo, jer bi se tad zarado" i carski
neprijatelj postao.

Imaju i dvie liepe krle (kasarne), jedna je na Luki, 8a zgradom na blizu, gdje jim
barut (prah) puani i ostalo streljivo stoji; a druga preko Lave kraj hrianske
crkve; obe su sa peenom opekom pokrite; a da jih je sjerotinja mukte gradila, to
se razumije.
Mnnjoviest (telegram) su skoro postavili, pa i za njeg s mal zlo nije bilo, sami su
jih vrazi umirili da pobunu naine. Praznovjerni Turci u munim poslovima kupe
dahiiu; ovako.se ini, kako oni kau: Sud jedan priprave vode, i hoda (svetenik)
pozove na pomo sebi neistoga; nadju djete zelenih oijuh, ter ga stave nad
vodu, dobro ga po glavi pokrivi; diete u vodi ugleda neistoga, izpita ga kako mu
hoda govori, a na to mu neisti odgovara. Tako i glede munjoviesti upitaju vraga:
Jeli ono vraji posao." Vrag odgovori: Nije!" oni: Da ta je ono?" vrag: ,,I mi se
udimo to ljudi rade, oni su nas u tom prestigli!" Ovo mnoge umiri ter bunu
preprieie, no mnogi vele, da jih je vrag prevario.

Po trgu (ariji) vode su obilate , osobito pred svakom damijom; one su na

tomruke veom stranom iz kali" ili bolje reku, kali-bunara" izvedene. To je
tursko ime, a naki znai krvavi"; nije slono predavanje zato je takvo ime voda
dobila; vele jedni, da je kod njekakva progonstva kog su Turci proti hrianom
inili, po udu tu crna krvca provrila, na znak tuge i alosti; drugi opet: da je tude
tolika mnoina izsjeana, pa se crna u njeg slila krvca, i tako krvava voda
protekla, a zato joj tako ime nadjenuli; oboje tuno i alostno!

Od alostne propasti bosanske (oh jadi grdni!) vladaoci Bosne bezi i beglerbezi
(beg vrh svih bega) stanovali su u Banjojluki sve do godine bjega (hegjire)
Muhamedova 1047., t. j. godine spasa 1736., a ove godine njihova se stolica u
Travnik prenese.

Na glasu Bonjak Silahdar-Vuo-Mehmed-paa tad je bio vrhovnim glavarom. On

je bio pravi udvorica, hotio ugodit i caru i Bonjacim, a to mogue nije bilo.
Krajinici ljuti to podpaze, pa se odmah na glas vodje svoga skupe pod dinkruku;
tako su jj prozvali, jer kad su se god rad kakve stvari prot caru dizali, ustanak bi
bio pod ovom izlikom: da se je car s prvam povlaio, pa da jim neda tursko
nasilje prot krstu initi, kao to jim din strogo naredjuje"; ovaj vjerski fanatizam
njih bi podpalio i u svaki nasrtaj ohrabrio. Oni dakle i sad krajiku vjero zavjere,
pa na Vuu skladno udare. Vuo jih hrabro doeka, nu je sramno pobjegnut
morao, jer ga na to njihovi adjavi tucevi i garani usiluju; neudi se m. p.
posramno je pobjegnuti, al je probitano! Stojanova majka plae, a Bjeanova
pjeva," veli bosanska izreka, a ta je istinita. Njega krajinici i tjerali nisu, neg mu
tanku porobie kulu, a poslie ju iz temelja razorie, da joj tako ni spomen nebude.

Vuo nesmjedu se vie .povratiti medju ote zmaje ljute, izmoli od cara da
stanuje u Travniku; car ne samo da mu tu milost dopusti, nego mu jo i vezirluk
dade, ter tako Travnik posta prestolnicom sve do- Omer-pae, koji uini Travnik
kajmakamlukom, a stolicu prenese u Sarajevo.

Prole godine opet je Travnik podignut na mutasarifluk, koji zauzima sliedea

mjesta: Travnik, Zenicu, Jajce, Klju, Glamo, sve Livanjsko polje i oba Skoplja;
njih je plaa sasvim ogromna ter tako carsku kasu upropauju.

D Travniku je veliki medliz (sud), a ovaj se opet razdieljuje na razne medlize;

tako ima mutasarif svoj medliz, kadija svoj, opet trgovaki itd. Po jedan katolik i
po jedan hrianin, a kad i kad zovnu i svetenike, jer to estiti car naredjuje, a to
ine kad to prot kranim rade, da tako krivde radi nemogu bit kod viega suda
okrivljeni. Svetenici su poastni lanovi, a,krani Turcim vatru na lulu nose i
vodom poslue. Mutasarif toboe uva kanunamunovu naredbu; no kadija neda
dlake odstupiti od boje knjige (sveteva erijata). Po toj knjizi bojoj jadna je raja
kriva toje iva.

Ovdalen e uvidjati m. p., kako su nam jadni po Bosni sudovi; gdje se erijat
brani sa svim zauzeem, koji ni kranske uspomene ut nemoe, kakvoj se
pravdi sjerotinja nadat moe? ta li mogu uiniti ona dvojica, koja vatru nose, prot
tolikim Turcim ? ta nesmiju ni progovoriti, a ako i progovore, nesluaju se.

No Turcima i ti trebaju i koriste; osim one usluge, koju jim tu ine, oni su turska
metla i umivalo. Kad Turci hoe kakva kranina upropastiti, sastavljaju na hartiji,
kako je na sudu osvjedoeno da je kriv u tom; a na ovo pismo muhur (pQat)
udare. Turci se riedko podpisuju, nego na svaem muhur pritiskuju; ovo u njih
proizlazi iz najveeg glupstva, vele: Lahko je podpis slian uinit, ali tako s
muhurom bit neraoe, takog muhura drugi nezna uiniti; i krani na to moraju
svoj peat staviti i pravednost odsude potvrditi.

Budu pako da turski itati neznaju a Turci jim vie puta slau, zato oni neznajui
na najnepravednije stvari peat stavljaju. Izmed tolikih sluajeva samo u jedan
staviti: Kad poturica Omer-paa s pomoju krana atre i upropasti ustae Turke
bosanske, mjesto kranima dati obeanu jednakost, on jih gore poe progoniti
nego iste ustae Turke. Puni havsti i tamnice bijahn svetenika i njihova stada
pravednoga. Muenja takvih je bilo, kakvih povjestnica nije zapamtila, jedno
napominjem, koje mi ni stid nepripua, al ljubav prama narodu usiluje. Po
zapovjedi starijih nizami su u vie ivot odrezali, stvar neuvena; globah, drugih
bijenjah, smrada, tavnicah, trudah itd. ni spominjat neu.

Prokleti taj Omerica hotio i oruje od krana oduzeti; oduze od mirnih i viernih, a
dade ga buntovnicim Turcim. Medju svjetinom tolikom bijae i jedan fratar iz N.
zat oren prav i zdrav kao i ostali tavniari, to se jur razumi. Jedno jutro Omerica
zovne preda se tog fratra, proui mu jedno pismo, u kom je puna hrpa bila
njegovih krivica, a svaka je tako teka bila, da bi za samu jednu taku morao
glavom platiti; medju osvaditeljem i svjedocima bijae i peat njegova vlastitog
pomonika. Povrati upnika u tavnicu sa gromovitom prietnjom, a ovaj kad se je
malo tamo u tavnici osviestio, pisao je kradimice svom pomoniku: Mili brate 1
Da to sam tebi duo toliko skrivio, pa si onolike potvorke sa opakim Turcim na
me jadnog nabacio, i tvoj peat za potvrdu udario?... ja moram poginuti!. . no tebi
nek milostivi Bog oprosti! tvoj bivi upnik N. N."

Probliedi kukavni pomonik na tako pismo, i krv mu se smrzne poznade; prevaru,

baci se na koljena pred jedno razpelo i moli da ga oslobodi. Poslje te gorue
molitve kroz pla odgovori mu: Mili ote! to mi pie, nigda uinio nisam, al
sam morao bit prevaren od opakih Turaka. Meni je prije njekoliko dana doao
ovdje mudir (sudac) ovog mjesta s njekoliko odlinijih Turaka i rekao mi: Evo
knjiga od Omer-pae; ie svjedoanstvo, da smo od svih krana sve oruje
pokupili; raja je naa, i mi ju vie nedamo muiti; zato smo evo svjedoanstvo ovo
uinili i kazali da smo sve oruje pokupili i da ga je raja na zapovjed dragovoljno
dala; daj dakle i ti se 8 nama ujedini i tvoj muhur pritisni." Ja elei jur kukavnom
puku koristiti, na to sam moj peat pritisnuo, pa gledj ta su nevjernici uinili!..."
Evo kako Turci postupaju!

Znam vie krana, kojim savjest nepripuajui da tako u oravo peat

pritiskuju, ter su htjeli izstupiti, no jim nije bilo pripueno. Car vas je metnuo,"
vele Turci, dakle morate ovdje biti!" Nije caru da taki slue, nego tim zlikovcim.

Sad je kadija u Travniku Mahmud-beg, rodjeni brat Osman-Topal-pae, bosanskog

vezira; izrod malen, al pun prave zloe, a ova kad mu se jo pridrui uz Boju
knjigu (sveti eriat), tad moe dokuiti, kakvu pravicu kranima dieli! Al se
nesmije nitko na njeg potuiti; ta tko bi se usudio rei Topalu, onakoj adaji, da
mu brat krivo sudi ?! Ovim jo pridruite ostale pae bosanske, a osobito krvnika
kranskog Adi-Ali-bega i koji, kako vele bonjaci, ni cara se neboji.

U Travniku sjedi i Muftija (legis doctor); on je turski veliki knjievnik, po izbor

nauitelj, zakononoa, prorok, svetac, a i jo to hoe! On je rodom Bonjak, al je
pri njem udodjeljnik Bonjak Ale-Pekez jedno nita. Stasa je povisoka, zubi crnih
od duhana, plea pogurenih, ridjaste brade kao u jarca, obrijane glave kao tikvi,
mrav i svagdje prionula koa za kosti. ta? da mu je jo dati kosu u ake, bio bi

prava smrt, kakvu ju nai slikari slikaju! On je pravi dind i r e k (turske vjere vrsti
stup). On je oraculum tursko, pa kako on rekne, onako biti mora; iz sve Bosne k
njemu se na f e t v u idje, dapae isti medliz Travanjski, kakvu vanu stvar brez
njegove f e t v e (legis sententia), prisuditi nesmije, a on je pripravan za pravdu
svoje fetve pred cara izai. ta hoe ? on za tu f e t v u nesmije uzet vie od
cvancike, jer bi teko proti bojoj knjigi sagrieio; dar pako uzet i od vie dukata,
to moe dobre duevnosti, a ovaj kadikad ima upliv i u fetvu. ta bi ? svak je
ovjek; a lakome su oi pri pogai!" On vie put dade obojici paraca fetvu, da
svaki pravo ima; no kad medliz te odbije i po druge poalje tad samo jedan ju
dobije, i to onaj, koji uz cvanciku bolji darak donese.

Njemu je lahko prikrenuti: eriat je ibrik od sedamdeset nosaa," veli on, pa na

koji godj nagne, voda mora ii !" ta mu je pravo'; i ba za to nikad kranin prot
Turinu pred njim fetvu izvaditi nemoe; on bo uva boju kjigu, po kojoj je Turin
prei; neudi se; on je turin pravi, pa nee njenu duicu da okalja sude prot
knjigi bojoj.

Pa eli li jo bolje njegovu svetinju poznati, sluaj: On je ve jur ostario i sprema

se za drugi sviet, za blaeni gjenet (raj). On sa svim srdcem eli da kod svetca
odlino mjesto zadobije, a od dragoga Boga ne samo dobrih, nogo i najboljih
Musulmana! Za to on sad kad se hoe prohodati, jer od starosti pjeice nemoe,
jai konja vilenjaka, pa mu lievom dri ljutu uzdu, a u desnoj kitab (knjigu svetu),
koju neprestano sa izvraenima oima gledi a zubim klape i valjama njeto
mrmlja, kao medjasti medo u krukama. Njegovi su ini otajstveni, za to Turci to
videi posumlje, da se tu velik nauk zadraje; usude se i zapitaju ga: zato tako
ini? dade jim pristojni njega odgovor: Za to," veli, da mognem vie ena na
drugom svietu imati! Istina je," nadostavi, to je za me stara mnogo teko, al kad
se spomenem, da u imat za tu muku onamo vie liepih krasotica, svaka mije
muka sladka!" Pljuh ga stid bilo njegovim zakonom i svetinjom I Travnik je na
desnoj obali rieke Lave; ona je izmedj sriednjih rieka u Bosni; oko jedan sahat vi
Travnika prima Bielu" u se. Svakovrstne u njoj ribe ima a osobito mladice,
pastrme, lipnja itd.

Na lievu te brzice rieke na glasu je ciganjska mahala", otako prozvata ne to u

njoj veina tog gada ive, nego jer su se tu zalegle opake bludnice; njezini
ljubitelji tu mahalu zovu pod izbor Karanfil mahala", njeki Paa mahala'1, i s tog
sam ju htio spomenuti, jer je po nesrei u tom glasovita. Nizami turski su vojnici,
koji su to mjesto tako pokvarili ; al su sliepe i te jadne jadnice, vie se put zgodi,
da jih nizami ob no pokolju i podave, pa se opet druge vjeruju nizamim.

Tu je blizu i kranska crkva, koju su s velikim trudom nainili prije njekoliko

godina. Ne manje truda imali su sa Grkom Patrihorom iz Sarajeva. Taj prokletac

vii nego poturica, mjesto jadnom svietu pomoi i dragomu Bogu zahvaliti, to se
je to u Bosni doekalo, da crkvicu tu malu imadu, on jim je uzeo 400 dukata,
samo to ju je blagoslovio. Prokleti svetogrdac!

Imaju tu i neto uboge uionice, koju polaze oko 30 do 40 djeice. Ue itati,

pisati i malo rauna. Narod plaa prostog uitelja.

Travnik sa oblinjim selim slue dva popa (sveenika); brada i kapa za take jih
oituju.

Iz Travnika preav preko male kamene uprije (prelaza), okrene se uz opro

brdace; ono je istina maleno, no sipnju pokazuje, a kaalj probudjuje. Tud svaki
dan dolaki trgovci i zanatlije idju u Travnik. To se brdo Ilovaa'1 zove i ono je
puno tune uspomene, pa i danas, kad ga koji starac iz Doca spomene, veli, da ga
jeurci popanu a treska: potrese.

Na vrh vrha tog mjesta kobnoga bila je kruka jadikovka, a na njoj naperena
vjeala (muilo) od liine debele. Sam augjel boji tajnik zabiljeio je u knjigu
vjekovienju, koliko je tude pravih zdravih objeeno krana! Blago ga se njima i
njihovim svetim duicam! Oni su trpjeli za pravdu i na pravdi, dakle oni su sveti
muenici; kranin, je li imao mladu vjerenicu ljubu, liepu kercu ili sestricu, taj se
je morao vijati na kobnih vjealah. Imao je konja ili vola, imao (na bosansku) svoj
zalogaj veere, taj nek se nenada umrt od svoje" smrti; za njega su vjeala, i to
kakva? oni nisu traili da se hudniku to prije ivot skrati, nego bi ga tako ostavili,
da su se njeki jadnici po dva do tri dana tako muili I

Na mjestu istomu bilo je za krane i drugo muilo: kolac strahoviti. Taj kobni
kolac nije bio od otrog eljeza, nego obiajni veliki kolac na kom se ito plasti. Za
najmanju krivicu, a kad i kad i za veselje provesti morao bi jadni kranin na kolcu
biti; gdje kog bie poprieko na kolac stavili, a od tud ona turska izreka: zasluio
si krstu, da se poprieko na kolac nabije;" no obiajno bi nesretnika gola snimili
kao od majke rodjena; jedan bi mu krvnik kolac provio na z.. cu, dva tegljila za
noge a dva za ruke, ba kao jarca za peenje! Kad bi kolac njekoliko uniao, onda
bi ga izpravili, a kolcem o tle udarili da gori izadje; kolac bi izbio kako komu:
njekom na ledja, njekom na prsi, njekom za vrata, njekom kroz modjane; oni su
sretni bili, kojim bi smrtonosnu ranu u utrobi, ili u glavi nainio, taki bi prije svoje
muenitvo svrili. No je bilo sluajeva, u kojim su se i po dva dana na tom muilu
muili. Kolika strahota, koliko krvolotvo!

Pa sam ovdje i udnovat dogodjaj sluao: ele Turci poturit ijednoga hrabrog
mladia prot volji njegovoj; nu nemogu oto postignuti, potvore ga, da je obio s
jednom curom turskom, s koje tako ili mora umrieti ili se poturiti po njihovu
zakonu. Mladi je istinu kazivao, kleo se i preklinjao, da curu ni vidjao nije;
svjedoke je izvodio, koji su svjedoili, da je njima bio taj dan, u koji ga potvaraju,
no sve je bilo brez koristi; oni ga nabiju na kolac i ostave. On se je do njeke dobi
noi na tom stranom muilu muio i vrtio, jer mu nije smrtnu ranu zadao, i zar
tako muei se, kolac izvalio na zemlju. Tad je etveronoice nose kolac u sebi
dopeljao se do kranske kue kod Vilenice i ovdje ovjeka zamolio da ga
oslobodi. Kuani se svi zatvore, jer mu nisu smeli pomoi; budui bi morali svi na
kolcu konati; no dobri domain kuanim zaprieti ako ga oituju, a zatim
nesretniku kolac polahko izvue, raztopi stare slanine i ranu mu zalije. Njeg je za
vie mjeseci kod sebe krio i tako lieio, a kad ga je izlieio, poslao ga je u
Dalmaciju, da ga opet Turci nebi uhvatili, pa da nebi svi izginuli! Vie ovih kuana
i sad jo ivi.

Proav tu kruku jadikovku, poslie njekoliko koraaj a dodje se u Dolac. I to je

mjesto u Bosni glasovito. Nek sam u Dolcu, pa visilo o koncu!" veli mlada
Dolaka. Tu je crkva katolika, istina pomalena, al gizdava i plemenita. U njoj je
zvono poveliko, koje je Ahmet-paa, bivi kajmakam iz Glamoa donio i tu
poklonio, to je od Turina vie nego mnogo. I to je ostanak bosanske stare slave,
jer je bilo u samostanu . Ilije u Glamoa. Imaju Iiepu uionicu, koju po lazi oko
100 do 150 djeice. Pomonik upnikov ujedno je i uitelj.

Mnogo su se tu patili za vodu, no jim je iz Travnika vodu doveo spomenuti Ahmetpaa, a ovi iz zahvalnosti su mu spomenik uinili s nadpisom na kamenu.

Broj itelja u Travniku, i okolici oblinjoj nepoznat je; no od prilike broje da ima 13
do 14 hiljada; razdieljeni su na Turke, katolike, hriane, udije i cigane. Turaka je
strana mnogo preteoija. Obenito svi su radini, i trgovci, osim bega velikih, kojim
stanje to nijedno nepripua.

Travnjaci se odlikuju u odjei i istoi izmedj svih Bonjaka; oni e gladovati ali
odjeu dobru moraju imati. Njihove su pako ene prave patke, koje se uviek
prkaju ; ponosna su znaaja, no su milokrvni u obe govore.

Svi su pravi ikavci glede narieja, no mnogo turske riei mjeaju u govoru.

Glede crkvene uprave ta upa spada na Guiju-goru. 0 postanku te upe

udnovat sam dogodjaj uo: oko god. 1740. krani tu. naine njeto ubone kue
za upnika; no kad su ju liepo dovrili, Turci kuu razbore a fratar pobjegne. Sutra
dan vezir zovne jedanaest prvih kerana, zatvori jih i zapovjedi da se objese za
taku slobodu; to bi jim se i zgodilo da nebudu glave izkupili davi veziru hiljadu, i
jedan dukat. Sad tu stanuje upnik sa dva pomonika.

Ciganjska mahala spada na upu Oraku, a ova po isti nain na Guiju goru. I tu
je upnik sa dva pomonika.

Imao bi ti jo mnogo govoriti glede Travnika i njegove okolice, al sam i ovako

produljio, ter se bojim da ti nedosadim. Zato s Bogom, moj mili !

4.

Savih skute, padoh pod umee Pokraj dvora Marue djevojke; Vis kue joj
badem drvo raste, Nie kue Lava voda tee..." (Nar. IJesma.) Sveta bijae
nedjeljica, kad sam poao iz eher-Travnika; dan veliki kod pobonih Bonjaka,
dapae svetac najprvi i najvei, kog oni u pomo zazivaju, premda znaju, da je
brez due. Ovdale obiajna bosanska zagonetka: Koji je svetac najvei a brez
due? nedjelja." Na hrpe sviet je u crkve letio. Tad sam mogao uviditi ponos i
nakit Travnjaka i Travanjka. Veom stranom ljudi su obueni u mrke iroke akire
i u dimije od atlasa; koporani (zubuni), dolaktice, mali i veliki urci, fesi s kitom
itd., to je u obe njihov n*ares. Mlade krasotice obvezanu glavu dre, a poveza je
izmjeana s razliitim kalemijam; koprenicom ili mukademom je glava prikrivena;
jeleii, anterije duge (u njekih od atlasa dimije) pivac pavte ili mukadem pas, to
je enska gizda. Djevojice isto su tako obuene, samo nose fino fesi nakrivljen i
podkien dukatima, a sitne pletenice zlaanih kosa niz ledja jim mlate. Od dukata
i bisera ogrlice, alalii i narukvice obe su enam i djevojkam. U svakog se
krunica u ruci vidjae. Svak ponizno hodi, svak ponizno zbori; vidjati jih pravo je
uivanje i nasladjenje; jer ve naravnom prostotom dihae, a ta sve gizdae.

No ja kao biedni putnik nemogoh se dugo zadrati za uivat to krasno vidjenje,

nego izaavi iz Travnika, odmab stupim u umee". Ime mjestu nedolikuje, jer
tud ume neima; ali moe biti da je njegda bila. Pa i to je priprostito i pusto
mjesto njekakovu veliku uspomenu u puku ostavilo, jer ga sviet esto u pjesmah
spominje.

Tu su njegda bili bieli dvori, a u njima plemka djevu liepa Marica; kae prije
spomenuta pjesma, da se je u nju zaljubio njekakav mladjan junak liepi Pero, al
mu ona ponosita nehtjede pruit milostivu ruicu; to se njemu na ao dalo pa se
od tuge u sinju pretvorio kukavicu, pa hitro uzletio plodonosnom bademu na
granicu pram prozoru, gdje bi ota liepotica sitan vezak vezla, ter bi kukao
kukavikim glasom planim, a i pribrajao kao hitra lastavica, dneve svoje u tugi
provodei, nebi li bar tako tvrdokorno njezino srdce k sebi privukao; no je sve bez
koristi bilo! Ona je ljubila samo liepog Ivu, materino zlato, kako druga pjesma veli;
al ni njim nije za dogo sretne danke uivala, jer veli trea pjema, kad su se silne
boe zaboili, tad su se dotle podigli i pogubili joj liepog Ivu, a ona se od alosti o
kukavicu pretvorila i j ado vala za ivota svoga.

Proavi uraee, na desnoj strani kraj rieke Lave vidi se nj ukoliko ogromnih
steaka brez ikakva znaka; znadu se i jametine, iz kojih su i drugi vodjeni i valjda
u turske zgrade preneeni; poznaje se, da je bilo starinsko groblje veliko, zar gdje
se je kopao koji odiel puanstva Lavanskog. Vi puta je veliko groblje tursko
starinsko, no se i sad tudje koji zarovi. U njem ima i u kamen ogradjena koja
grobnici, a to znai da je vlastnitvo kojeg velikaa. Na njekih nianih (nad
glavnim spomenikom) ima izrezan fino fesi s kitom; to je uvedeno od nove
reforme, i zato prot pravomu turkovanju. Starinski niani imaju na vrhu ulah
(kapu), obavitu s velom svetom hahmedijom, to je znak prave svetinje. Na vie
baluka (nadglavnica) turski je podpisano tko tu lei, no jer Turci plitko slova
izrezuju, a na mebku kamenu, to je svaki spomen kratkovjek.

Jur od tih steaka zapoimao je starinski varo Lava, kog oblinja mjesta i sad
varoluci" se zovu; sasvim velik je morao biti, jer se je pruao s obe strane rieke
Lave, pa je dopirao sve do Vilenice, po kojoj se i sad vide ostanci kua i
raznovrstnih zgrada. Tu je i tvrdi grad bio, koji je varo branio; ostanak njegovih
zidina vidjao se je sve do god. 1848., no tad ih je sruio opaki Adi-Ali-paa novce
traei. Vele, da je mnogo i naao, ter po noi u Travnik gonio. Vele, da je tu
naao pun sanduk bria.

Nela-knjiga puko predavanje, dokazuje, da je u varoi bilo vie crkva

(bogomolja), a medj njima i samostan franjevaki, ba na mjestu, koje se sad
Crkvine" zovu. Iz njeg je izilo vie umjetnika, koji su se pisali a Lava", premda
su se s tim prezivom i posljednji franjevci pisali, koji su iz Doca ili blinje okolice
bili, za tako spomen vjenji mjestu ostaviti. Sve oblinje ravnice na taj su
samostan spadale, a sad jih Turci posjeduju. Tu su morali stanovati silni rodoljubi,
koji, jer su Turcim mnogo dodijali, za to su bili s varoi izkorenuti.

Tu je na Lavi kamena uprija, na kojoj se puti diele: vode u Travnik, Skoplje, G.

Goru i dva u Busovau, novi s desne, a stari s lieve te brzice rieke; desni moe i u
Zenicu.

Ja podjem u G. Goru kraj odaka Dervi-bega Duvnjaka pridjevkom nosarac", jer

ima velik nos i ukrivljen kaoujasr treba; taj je pravi kranski progonitelj i
krvopija. Svog je kmeta prava zdrava u Duvnu iz puke ubio, pa mu opet nita;
taki je sud za Turke. Pokraj puta idju k Putaevu, na stotine sam vidjao navrnutih
kruaka; nisam mogao razabrati il je to njeija batina, il je njetko milosrdje za
putnike uinio.

U Bosni je plemenit obiaj, i mladjani obani u Bosni jesu pravi meluni; oni znaju
navrati kruke i jabuke, trenje i alame, pa podueni od svojih starijih, ne samo
kraj puta, nego i po umi steoj take voke sade i navru, a to je onda voe obe;
to se iz pobonosti ini, da se togodj za duu zaslui, jer je dielo od milosrdja,
nahraniti gladnog i napojiti ednog..." Isto tako i studenu vodicu kraj puta navra
aju i ogradjuju; svakom je prosto s tim se darkom bojim sluiti, no mora uvat
da to neoteti, a i blagoslovit onog, koji je to uinio.

Vie kue abre katolika studena je voda navraena, a prima ju kameno korito,
koje se poznaje za starinsko. Isti katolik oru svoju njivu, naao je plemenit
spomenik, koji mnogo vriedi za bosansku povjestnicu. Na njemu je kip urezan
brez glave i lieve ruke; u desnoj dri tap koj je k srcu pritisnuo a na desnom
ramenu zviezda danica. Ovaj mu je podpis latinski:

Quartiniano caro conivgi Lipi... s. Titulum posuit

Tar,u Pod ovim djeak mami konja na desnicu

ruku; djeak je gologlav i liepo oeljan, oko njega i njegova konja liepa je ara
(loza) izpletena. U istomu mjestu naao je i drugi spomenik, ali mnogo oteen.
Na njem se dade proitati;

In locis peregrinis, mun. XVX Quim ficurunt fili.. isparuit.. .val., nos." Al je dakle
sbiljabila Bosna ponosna kad je ona i Rimljane k sebi primamljivala ne kao svoje
posjednike, jer su bili in locis peregrinis", nego kao perivoj razkoja, bogatstva i
velianstva.

Poslje njekoliko asa uz to brdo brdovito izadjoh na jednu glavicu, koja se

Gostulj" zove; tako je prozvano, jer je tu gostionica (ban). Bilo je tn prije obe
izparie, no ga je posvojio Abib-paa bivi travanjski kajmakam. Han je nainio a
zemlju posijao; tko e Turinu zabraniti, a osobito sudcu? to se krstu zabranjuje.
No taj nasilnik poav u krajinu, proda za dug sve jednom katoliku iz Doca, a ovaj
pod kiriju i dohodak drugim preprodaje. Tu se skupljaju po noi oblinji Turci
lopovi, pa se dogovaraju, kog e oplieniti il ubiti.

Na desnu je tursko groblje u ijoke ogradjeno a kraj njega lokva vode. Vi ovoga
groblje je katoliko s jednom kolibicom; ona je tako mala, da nemoe ni est
kipova u nju stati, a ni vrata neiraa. Sve to ini tursko nasilje, a -take su kolibe za
misu i po ostaloj Bosni, malu koju iznimku vodei; dapae ima vie mjesta, gdje
se samo uz drvo rtvenik prisloni ili na sohe stavi, kao to je prije i pod gostuljom
bilo. Ovdje mi se pridrui jedan mladi, koji videi, da ja ta mjesta pregledam,
ree mi: To je groblje sv. Kate; ono je prastaro, jo kaursko; ono je sasvim sveto,
ja s mojim drugovom idju na prelo, vidjao sam vie puta, gdje tu sviee gore... a
ono selo, tono doli, zove se Ban-do, jer je u njem njekakav ban prebivao.. ."
Ovdje moram spomenuti, da su krani primili od Turaka, ter sve starinsko zovu
kaursko, vie jih nerazume ni to e to rei, tako reknu i patarensko", a ovo ne
samo da sam sluao da krani reknu Turcima, nego i isti Turci njekim kranima,
koje hoe da narue. Sad se oborim niz strmu strmicu, ter izpod njiva Mjeseina"
(gdje i korito kamenito ima) stignem Guiju-goru, koja od Travnika odstoji jedan i
pol sahata.

Mjesto na ogranku Vlaia planine, sa sjevera i istoka okrueno planinama

Gorevicom, Uicom i Zrinom imenuje se Guija-gora; tako je prozvano kako
njeki vele od jednoga potoia, koji kroz ovo mjesto tee, ter osobito pred
promjenu vremena tiho ubori i hui; za to prije Huija, a poslje ono h promjene
se u g to nije neobino u naem govoru, ter postane Guija-gora. Drugi pako
vele, da je ovo mjesto prije bilo sasvim pustono, za to Gora a u njem se legli
gukavci (golubovi) u velikoj mnoini, za to Guija-gora

U turskom se biijeniku tako Denazivlje; ona je tu Martin Mahala". Jadni je narod

taj priljevak zapamtio, te r ga ovako pripovjedi: Malo posije propasti ote Bosne
jadne, nesretno ivljae jedan Martin sa jo dva brata rodjena Ilijom i Lulom u
varoi Lavi. Veliki su prije plemii bili, al su dobra izgubili, jer vjeru niRU htjeli
prevrnuti; ovdje su se sakrili i zatoje svoje u tugu promienili. Nemogui dalje
ivjeti, uteku se caru, i on jim dade ovog mjesta njekoliko, al pod ovim ugovorom,
da se to mjesto nezove sa starim imenom, nego od njihova brata starijega MartinMahala. Poslje su se braa razdielila i od svakog mjesto (batina) ime zadobila;
tako od Martina prozovu se Martinovii, od Ilije Ilii, od Lale Lalii, pa se tako i dan
danas zovu."

Oevidni svjedok kaza mi i ovaj dogodjaj: Knez Nikola Krekovi prije 28 godina
odnese u Travnik desetinu i kae da je iz Guije-gore; Turci ga zgrabe i do zla
boga izprebijaju viui: Ej krstu! car je tomu mjestu ime predjenuo, a ti ga zar
opet hoe da pokauri?.." jao! udna grieha za izprebijat -ovjeka; ovo su dobri
nai Turci, koje njeki u zviezde ukivaju; ta bi jim? nita nego Turci jim zapovjedali.

Mjesto spada na kadiluk i kajmakamluk travanjski, premda ima i mali svoj medjliz
seoski; broji do 80 kua, a sve su katolike. Bile su do skoro tri kue turske, al su
se iselile; gdje se astni krst iri i vija, tud vragovim mjesta nije. Najgori je bio
njekakav Asan-Sejmen, koji je bio pravi baa, pravi junak medju jadnom
ugnjetenom rajom; on je i na Raca" iao, a kad se je povratio, hvalio se je da ga
nije moglo racko zrno probiti! Iz same nenavidosti gnjavio bi kukavne krane, i
tako jih je dotjerao, da kad bi on viknuo, svaki bi se sakrivao ; imao je pet sinova,
a svaki je bio gori od gorega ; sad mu se je i sjeme umelo.

Od tog mjesta ima pjesma porugljiva, ali istinita; ona zapoima Guja-goro! selo
ni varou, u teb' nejma konja ni junaka, nego njeto utih djevojaka !.." tako ja
ba po iri.

Tude je skoro nainjena crkva i samostan franjevaki, pa te zgrade ine mjesto

glasovito i liepo, a mjesto u sebi ni zato nevalja; kud se god makne, sve mlati
nosom u obalu.

Budu da je ovdje bila upa od pamtivieka, fratri zapoee misliti, da tu stave

crkvu i samostan, pa zbilja bijahu i zapoeli crkvu graditi u dvoriu pred starom
kuom; no kad je to vidio slavni biskup Marijan unji koji je tu prvi bio glede
gradje, kupivi za skupe novce zemljie od Turina, prenese gradju na breuljak,
ter tako crkvu zapoe gradit 5. svibnja 1856J a malo poslje i samostan. Gradja je
tako naglo ila, da se je moglo stanovati u samostanu za dvie godine. Plemenit je
razred samostana, no nikakva tvrdjina, budu gornja strana sva drvena; tako isto
i u crkve

U crkvi je vi Gospina rtvenika pokopano tielo biskupa unjia; on je umro u

Beu, al mu je tielo inbalzamirano i ovdje prineeno na stroak neumrlog njegova
druga i bosanskog prijatelja Jurja Strossmavera. Spomenik mu je kamenit izpisan,
no ne ba dobro. Pismo je bosansko. Znamenite su slike na bezu: S. Frane
Asirskog na velikom altaru i dvie male na Gospinu. Tako velike na s. Leonardu i
Alojziju. Velike su stare orgulje u koru. Vele da je ovo sve dobroinstvo drutva
neoskvrnjenog zaea iz Bea. U samostanu je dosta liepa knjinica. Na ovaj

samostan spadaju upe: Dolac, Oraje, Dobretii, Varcar, Kotor, Buii, Jardo i
Zenica.

Oko samostana u zemlji nalazi se mnogo troske (kovaine) i uglja; sviet

pripovjeda da je tu bila tolika rieka, da su na njoj gvodjeni majdani radili; no u
propasti Bosne da su kauri vodu zaepili i na drugu stranu odvratili, da se tako
Turci nemogu koristiti. Ovakih dokaza ima vie u Bosni, a to nam dokazuje da je
puanstvo toliko mrzilo Turke, ter je volilo svoje stvari unititi, nego njihovoj
koristi ostaviti; razlog su imali; s tim bo bi se Turin obogatio, i jai postao.

Nek sviet gata ta hoe, ja scienim da je ovdje moralo biti veliko puanstvo i to
nesamo puanstvo priprostito, nego i plemiko gnjezdo. Ovo svjedoe tolike
tvrdjave u okolici i ogromna groblja starinska koja se ovdje nalaze, i koja jesu:

1. Gorica, a ovo se je protezalo do samostana, ter Klisu i iiju glavicu uklapalo.

To je groblje puno slavne starine; ateci, maeti i ogromni krievi bili su ponizani
u blizu, ter su se inili kao humke visoke; sad su razredjeni, jer jih je jedan
brezsvjestno (premda iz dobre svrhe) mnogo sruio i u gradju samostana i crkve
upotriebio. Pod tim tekim maetima grobnice su kamenite, plemenito izradjene u
mebkom ili estacu kamenu: nainjeno i izkopnno za glave, ruke ibL, a pod
koljenib pokojnika upljina je otvorena, da sok

ote moe i da se dulje cielo tielo sauva. Poklopac je obiajno na trokut sveden
od velikih ploa, ter je grobnica tako izgledala kao kolibica pastirska. U jednoj
grobnici i vie se je zakopanih nalazilo, kao i danas to to ini ovo puanstvo. U
grobnicah vie se put nadju tokakve starine, kao novci, narukvice, ma; itd. Ba
ove godine o. M. Markovi tu je naao jedan starinski novac rimski, no se uprav
nemoe poznati iji je.

Vele da je na stecima bilo mnogo starinskih znakova: grb Bosne, plemikih kua,
krieva itd., no je to sve propalo; samo se sad nalazi pismo pokvareno na kriu na
Klisi; ono

veli atu lei Peter Tueti " ostalo se itat ncda. Pisano

je sa starobosanicom. Najglasovitiji je pako u puanstvu kri ogromni vie

predvorja samostanskog od strane Gorice. To je, veli sviet, kri udodjeljni, koji

ivine a osobito konje ozdravlja ; oko kria obvodaju a Bogu se mole, i eto zdrav
konj I Tog je pokojnika mjesto Beljakov grob", no tko je Beljak bio? sviet nezna.

Jo sam uo u puku i ovo predanje: Kad je bila u Rimu Katka kraljica, zarunica
Tomaeva, upita ju njekakav Bonjak : ta si je od Bosne zaelila ? i ona medju
ostalim stvarima, rekne i ovu: Izai na groblje Goricu, napiti se studene vodice
izpod Gorice, i proetati po Ciijoj glavici"; sve tri stvari jedna uz drugu samo to
jih put razstavlja.

2. Groblje Maljinsko, daleko od crkve etvrt sah. I tu je bilo steaka, i kamenitih

grobnica, no su steci porueni osim jednog koji je brez ikakva znaka. Nuz njeg je
bio drugi, kog je prevrnuo o. A. Vici god. 1853 traei starine, al nita nije naao
do ogromnih kosti ljudskih, koje su kao udo gledane. Na tom steku bilo je dosta
pisma starobosanskog, a na drngoj strani lav se propeo, pod kojim je bila velika
zmijurina; ovi znakovi sainjavali su grb plemiki, a pismo ga je opisivalo. Taj
plemeniti spomenik sruio je jedan kranin neznalica.

3. Suho-do, odstoji jedan sah., ima dosta steaka sa raznim grbovim i nadpisim,
koji su starobosanski i latinski pisani, kako mi kau koji su jih gledali, a ja nisam
imao vriemena za oba jih. God. 1864. Smail-kadija naao je orui tu jedna plou,
a na njoj je nadpis Piissimae, ac devotissimae coDJugi vivens boe posuit " dalje
se neda itati.

4. Kraban (Kravan), etvrt sah., na njem su dva velika i tri mala steka brez
znaka. To se mjesto zove Tetovo" jeda li neima kakav odnoaj s kraljicom ilirskom
Teutom (Tetom) ? trejjalo bi joj povjestnicu dobro protitrati.

5. Farliko; ono je najvie, al je sad zapueno; odstoji jedan sah., kau; da na

njem ima mnoina steaka i krieva, a na ovim znakova, grbova Bosne i plemia,
kruna biskupskih itd., te isti nain pisama s bosanicom, i latinicom; al ni ovo
nisam mogao pregledati. Vele, da je prije desetak godina Turin Prcanovi u
jednoj grobnici naao sablju plemenitu, za koju zauvi Osman-paa Skopljak
tadanji vezir bosanski, otme mu ju na silu. Ovdje je bila crkva Duha sv.

6. Brajkoviko, odstoji jedan etvrt sah. Ima dosta plemenitih steaka svakovrstno
izradjenih; samo se na gdjekojim vidi kakva zviezdica; i krieva mnogo tu ima s
pismim (pod noicom) bosanskim i latinskim; no ja ni jedne proitati nemogoh jer
su sasvim izkvarena. Samo na jednom prouih

Ilije Plavia " drugo se itat neda. Tu je gori i jedno

malo selo, koje se zove Plavii" dakle batina te slavne gospode, koja je ve
davno ovdale izeznula.

7. Grahoviko, odstoji dva sah., ima steaka, i krieva, al brez ikakva znaka.

8. Konjeviko, odstoji dva i etvrt sah., ima steaka i krieva. Marko Jovii
kopaju svoju enu, naao je u grobnici trouglastu kutiju srebrenu ; iz svakoga
ugla visio je lanac srebren, a na ovom novac srebren. U njoj bilo je njekakvo
pismo. Praznovjerni seljaci bojei se grada ako bi se u to krenulo, natjerali su ga
ter je opet zakopao. U drugoj grobnici nali su kip ljudski, komu je na prsih krst
tisovi. On je bio meni obeao da e skrovito obe stvari izkopati i meni da vidim
dometi, no je slagao poteno. Ovo groblje jo nije prekopano, zato bi se u njem
moglo nai dosta starina.

9. Cukle, odstoji jedan i pol sah., ogromno groblje s kamenitim grobnicama. Ovdje
je onaj udnovati Kri", koji je toliko u Bosni glasovit. On je (koliko se vidi) visok
13 a irok 4 pedlja; na njem je urezan plemeniti mladi, koji se je rukama za
bokove uhvatio, a pred obrazom mu je kri od pedlja. Dolama mu je spuana
nie koljena. Iz vie mjesta bolestnici su k njemu grnuli, i vele s velikom koristi;
oni pokazuju vie sluajeva, ba i od velike bolesti koji su tu ozdravili; no
nesmotreni sviet poeo mu je obraz i kri strugati, ter tu prainu u vodi pije!

Turin je sve groblje preoteo i sad ga ore, pa za udo. bili su rekli, uzprkos kriu
kog su gledali da je tu njekakav njihov svetac pokopan, kog su vlasi ubili, ter da
udesa ini no valjani upnik A. Dembi znade jim pravo pokazat, i kri s
grobnicom u malu kolibicu ogradit. Ja sam molio, da taj grob prekopaju, i vide to
je, pa neznam hou li biti uslian. Tu je bila i crkva s. Angjela (Mohovila ?) no su ju
Turci razruili.

10. Gradac, odstoji jedan sah. ima ve u zemlju od stat rina potonutih steaka.

Ovo su poznata mi groblja, svako veliko i ogromno, a svako puno starina; pa kad
se to promisli, u toliko maloj okolici, kako se moe zanijekati da nije bilo veliko i

bogato puanstvo ? osobito ako promislimo da se u istu grobnicu vie kipova

zakopae, kao to su mi kazali, tad je brez sumnje istinito to rekoh.

to se tie starinskih zgrada, samo su mi poznate sliedee: 1. kod sela Poljanicah

bila je na jednom breuljku tvrdjava, no su ju Turci razorili i sad se nalaze obilno
cigle, opeke, staklarija, posudje, novci starinski itd.

2. Grad medju' Miletiim i Zagradjem, gdje se poznaje da je i varo bila. Ostanci

zidina bili su do skoro, no prije spominjani Adi-Ali-paa i ovaj je grad jako otetio.
Oevidni svjedoci kazivali su mi, da je on tu naao u jednoj skrovitoj sobi dosta
bojnoga oruja i njekakve rude mnogo tovara, koju je u Travnik ob no pretjerao.
Pa jo naao je sedamdesetere noeve srebrene za trpezu (stolicu). Ono je
naae bilo trn u oku a no u srdcu jadnim zlobnicima stare bosanske slave,
bogatstva i prosvjete; no ta bi jim ? tako ini svjedoe; a ovi se nedaju tajati. Za
to jadne izdajice, saalite vae narodnjake, to sad prstima ele se kae nagutati,
a njihovi stari tako slavni bili; koliko jadni ti muenici nisu morali pretrpjeti, dok jih
je barbarstvo u tako jadno stanje sputalo ?... No za najvei stid bilo jednokrvnu
brau, izrode bolje da reknem, koji se nestide Bosnu svakom porugom naruiti!

3. Gradac; ovog je poloaj taki bio, da je branio sva mjesta guanska a i varo
Lavu ; sad mu sama uspomena ima.

Da je ovdje jo bilo gradova, tvrdjava itd., osobito preko Biele i oko Mosora mislim
da se netnoe dvojiti; nu nisam mogao izpitati.

Sva je upa vrlovita i blatna; ima dosta ivih voda, potoia, rieica i glavnu rieku
Bielu, koja se kroz nju izlieva. Stanovnici svi su katolici, izuzevi 3 do 4 sela. Po
narieju su ikavci. Svi su pripravni parnice voditi, a najdrae jim je druge
pretresati. Pjevai su veliki. Poljodielci su veliki i njihova bjelica penica jest
izmedju prvih u Bosni. Raz8tavljaju se u odielu od drugih seljaka, jer nose crne
alvare i crnu haljinu. enskadija nosi bielu, no se je poela u odielu pokvarivat
prisvajaju si varoko, to nedolikuje.

Ovo ti za sad javljam, a sad s Bogom m. p.!

5.

Nebesa, nebesa, Gdjeno bozi sjede, Gdje se nepoznadu Krivnje niti biede."
(Slavjanke.) Pregledavi i Guiju-goru, ja podjem pod Jardo, selo, koje ovdale
odstoji oko 2 sah.; nanidjem izpod groblja Gorice, ter se s mojim drutvom za
pokojne Bogu dragom pomolim, udan je taj u Bonjaka obiaj; proi kraj groblja
a nemoliti se za pokojne i za sretan put, to je vie nego neznaboko. Molitva bi,
da snimimo kape, prekrstimo se, pozdravimo sv. bogorodicu i izmolimo tri
otenaa za pokojne, molei Boga, da jim se smiluje, a i nje, da se mole Bogu
dragom za nas. Tako dodjemo na razkre Krabana; put jedan (uprav) vodi u
Zenicu, sasvim na desno u Travnik, a malo na desno pod Jardo Ovdje je dosta
liepa cesta, a ona je skoro nainjena.

Tud je prije tako blato bilo, da se proi nije moglo; neumorni radin o. I. Balti
sabra njekoliko seljaka put malo krei proisti i nasu, no ovo Turci gledat
nemogoe, nego ga kod suda osvadie; ta ti raci svaki napredak mrze. Dodju
poslanici vladini za put pregledati; povrve i ose kao paklenjaci svaki se za
svetev sunet (bradu) faae, svaki se svetcom svojim kunijae, da voli mrtav
pasti, nego tuda put pustiti. Nimet (ito) tud je raslo, oni govorahu, a nee vlasi
gaziti, a svi emo izginuti;" pa zbilja iza oruje prihvatie, ali Balta znade okrenuti
kolo na okolo i tako put zadobi od vie vlade, proti kojem Turci nesmjedoe se
uzdignuti.

Posije pol sah. putovanja, podaleko na lievu stranu ugledamo selo Bilu". I ono je
od skoro postalo glasovito; glasovitim ga uinie Turci Ali-ode, jadi jih ubili! Zovu
se hode, ne to znaju pisat i uit sitno pismo, nego jer su krstu i kranim elni
neprijatelji.

Strahovit se je dogodjaj tu zgodio prije 6 godina, pa mu se parnica i dan danas

povlai. Jedan katolik, Stiepo Baja, zapoeo je sebi zgradu gradit i putem kraj tog
sela brvna vui. Ti opaki viperii (etiri brata Ali-ode) izletili bi i njegovu japiju
sjekli i kvarili. On nemogui trpiti, sudu se prijavi, ter kaza da mu suvie priete da
e ga upaliti ili ubiti.; al dobri sud njega prosto pusti vele: neboj se nita!" Do
malo vremena jedan petak u veer, nanidje iz Travnika Stiepin sin Jako oenjen i
brat mu, koje est Turaka kod kue doeka, ter jih najprije iz puaka obore a zatim
noim tako izmrcvare, da su sutra dan komadie mesa po umi sabirali. Znadu se
i krvolije, dapae i sve njihove priprave za Baje izsjei. Ali-ode podplatili su
Turke, ter estorica su Baje ekali u hanu na Gostulju, estorica u hanu kod Bile, a
estorica gdje su jih i doekali.

Jedan je kranin posvjedoio, da je on prvi tud naniao i da su htjeli njega ubiti,

al jim se je zakleo, da jih nee oitovat; puku jednog, koja je ostala, na sud su
iznieli, vie krana izilo koji su kazali, da su uli od istih krvolija, kako su jih
ranili i kad su jih htjeli noem mrcvariti, kako su izmolili da se prekrste i pokaju

itd. Nu ovo sve bi bez koristi, da dulje neduljim,' hodalo se je do vezira, do

konzula i svud al bez koristi, jer Turinu suda neima. Kro.z vrieme parnice opet
jedno mome Sliepino (sin) umre, a drugo kad je poelo umirati kazalo je, da su
njih obojicu Ali-ode sjekirama izmlatili' nemilice i da jiro je smrt od njih; no to
prije nisu smjeli kazati, jer su jim prietili, da e jih sve popaliti.

Sad su Turci po svaki Dain traili Baji se osvetiti, pa jim i prigoda zapade. Velik
zbor bijae kod crkve na sv. Franu, gdje je doao i jedan kranin, poslan od Aliode da bunu zametne; on je i zametnuo, zapoeo je psovat crkvu, pupu, zakon
itd., to nemogu podniet dva tri momka katolika, njega izbiju. On to priobi Aliodi, i ovaj ga podgovori da rekne na Baju; tako bude. Sud turski Baju stavi u
tamnicu, a kranina u bolnicu, preporuivi ga jednom udiji, da ga toboe liei.
Do dvadeset lica kranskih s vikarom guanskim i sa upnikom zenikim
svjedoili su na sudu, da Baja nije u tom boju ni bio, nego njima; no je to sve
bilo bez koristi, prot Turinu je parnica pa se neute krani.

Ali srea pomoe. Hrianinu utvorici dodje jedan hrianin trgovac iz Travnika,
ter mu kae da mu je Turin s medliza kazao, da su se Turci zdogovorili i udiji
platili da tog hrianina otruje, pa s njegove smrti da mogu Baju, turskog
neprijatelja pogubiti"; to je stalo turcim to e i hrianin krepati, jedan turski
neprijatelj manje! To hrianin uvi, jedva mraka doeka, ter pobjegne u
Derventu i odkrije svu tursku namjeru prot njemu i Baji. Sramno to bijae za sve,
a osobito za sud; zato slae po njeg dva tri puta, dapae isti Ali-oda jedno je
iao, novce obeavao, slobodu pripovjedao od strane vladine, no sve bez koristi;
on nije vie Turcim vjerovao. Sad je svak mislio da je Baja prost; al ne kod Turaka;
opet je on morao deset mjeseci biti u tamnici i platiti tobonje ljekarije, a i danas
strepti kad e poginuti. Imanje sve su mu prodali. Evo turska pravda i danas za
krane.

Blizu Gradca stignem jednog osu (Turina) progruane brade; elio sam se njim
razgovoriti, nebi li to i od njeg razumio. Ponizim se (nije druga) i boga mu
nazovem, on se okosi ko krme na sjekiru, i dao Bog dobro!" kroz zube odvrati.
to si tako neveseo komo?" upitam ga. Gledaju take gjaure (nevjernike), gdje
serbez (slobodno) jau po turskoj zemlji!" odvrati mi on.

Ja u: Ta i mi smo stvorenje boje I" oso: Jeste, al neete da sluate Boga!"

Ja: U emu bolan?"

On: U emu? u svaemu; kad ga ti slua, zato si jo vlah? daj se poturi de!.. "

Vidim ja da sada moram u velike zaci, dok me Turin po svojoj dunosti pozva na
turkovanje; srea, on je bio sam a i meni dola volja da se malo razveselim, i da
bar upoznam ta on vjeruje, zato nadostavim:

Ja tamo neu, ja vjerujem Isusa i njegov nauk.

On: Lae ko pas; da ti vjeruje u Isa pengabera (Isusa proroka), ti bi vjerovao i u

Muhameda; on je prorokovao, da e Muhamed doi, i zapovjedio u ingjilu
(evangjelju), da ga vi svi poznate za pravoga proroka.

Ja: To nije istina, on jo obeao Duha, a Muhamed imao je tielo; on obeao onog,
koji svaka zna, a Muhamed nije bio taki; on obeao onog, koji e po udu doi,
dapae i svojom snagom i uenike njegove nadariti, da i oni udesa ine, a
Muhamed nit je dao taku vlast svojim, nit je on udo uinio, osim to je rubana
(monaha) Sergiu u kamen zatrpao, to moemo i ja i ti nejaemu uiniti; ta ti
zna ta je Isus obeao!" Ovdje ja sjaim ter sjednem da zapalim, no i oso
odmah sjede kraj mene, prope se na koljena, izkolai oi i zavika:

Pa zar ja neznam? znam vjere mi; od postanja pa donestanja sve njegovo! a da

vidi da znam, sluaj: poslao je dragi Aktihallah svog Gjibraila (G-abrijela) k jednoj
djevojci, kojoj je bilo ime azreti Mejrima (sveta Marija)", on joj je dao gjul (ruicu)
da primirii, i ona dok je to uinila, njeg je zaela, pa ga nije ni rodila kao druge
ene radjaju, nego na prsa. . Eto vidi da znam; a deder mi ti kai, je li bio tepek
(tepav)?"

Ja: Nije, nego podpun."

oso: Jest vlae, jest, ifuti hotili su prokuati je li on pengaber (prorok); pa su

mu na jednoj tefsiji iznieli kolaa i novaca; (on je bio malen) ako bude pravi
pengaber, prihvatit e za nimet (hranu), ako li ne, prihvatit e za novce; on
prihvati za novce, a Gjibrail, koji je uviek kod njega bio, osine ga pleskom po ruki,
a ruka se oklizne, ter po zubima, puc! zubi mu uhvate jezik i presjeku, te je tako
ostao tepek. Oifuti to su vidili, pa su ga uviek progonili, pa su ga htjeli i na kriu
propet; al hoe, on kao pengaber zaarao jim je oi, pa je pobjegao u nebo.
Ovako je, vlaho! a vi to nita nezoate. Zato se ti poturi; ako si i vlah, ao mi te je,
ja u te odvest tko e te osunetit (obrezat)."

Ja na alu to uzmem i reknem: Zar bolan da reem moje tielo, i da se krvavim?"

On: Pa ? rana e zarasF. a avdest (pranje) morat e uzimat svaki dan; saprat
e."

Ja: Bora mi dedo, gore neg alostnije, amo se rezati, amo svaki dan prati, to je
sasvim pogibljivo, od rane ovjek moe umrt, a od praDJa zimi moe se zaledit,
osobito ozdol."

On: A ti hajde k vragu, znat e, kad te vrazi u deheneinu metnu u vatru, pa ti

oa ekrk sukat crieva pomu a na nakovnju svaku kost prebijati."

Ja: Tako e se nesumljei Turcim dogoditi, oni se nekrste , oni nepravdu ine, oni
psuju, nepoteno ine, kradu i ubijaju."

On: Hoe i Turcima, al ne za to, to ti laje, nego jer su vino pili, krmetinu jeli, i
vas vlahe branili; al nee dalje od kiamet-gjuna (sudnjeg dana); jer na Muhamed
i sad gori u vatri dehenemskoj do koljena za take, pa e se poslje pretvorit u
ovna, koji e bit kurban (rtva), a due takih Turaka u pire (buhu), i njemu se uvu
u runo, pa e jih tako uniet u gjenet (raj)."

Ja: To su ti sve, dedo, babe Mare mrdjalice i babe Ajke bajalice."

On: Znat e k..vo, kad sasilaj-uprije krne u denem, jesu li mrdjalice i

bajalice."

Ja: Pa vjere ti, ta je ta silaj-uprija?"

On: Ona je duga 80.000 godina, tanja od dlake a otrija od sablje."

Ja prekinem : Dosta, dosta ! znam. Zna li dedo, kako je jedan Travnjak pretvorio
se u velikog hodu i otiao u Bie pa sazvao Turke u damiju ter jim hvaz

(propovjed) inio? i on je rt,kao, da je tanja od dlake, a ovdje mu je zavikao jedan

bena krajiki:. To beli lae! ta je na kapetan prama Bogu? pa je on opet
nainio upriju na naoj vodi, da se mogu dvoja kola razmienuti, a bog to da
nemoe uiniti?.." Hoda se uzbuni, a Turci zaviu na tog prostaka i zamole odu,
da prosliedi, koji i ree: Otrija je od sablje, a ljudi moraju bosonogi preko nje
ii!" Opet ga bena presiee: Vjere mi lae ! bos letiti po tako otroj sablji, a
neobrezat se, to nije mogue!" Hoda plane, no se opet umiri i kae: Jedni e
letit iz gjeneta preko uprije, a drugi u gjenet." Bena skoi srdit i povie: E ti
mater budalastu! kad je tako tiesna i tanka uprija, kako e se na njoj
razmienuti?" Hoda sirotinja naruen i predobiven od jednog prostaka, pobjegne.

oso: E a ti sluaj budalaste bene krajike, a nemoj ovakih pametnih ljudi, pa e

lahko u gjenet (raj) doi." Ja: Daj vjere ti bar mi kai jo, kakav je taj va
gjenet ?" On: Ah! u njeg su kljui od zlata; a kad unidje biva unutra, to je polje
veliko posadjeno stablima i cvieem, po sriedi teku potoci, u kojih je piesak biser i
drago kamenje; havdest more kadgodj hoe uzet; nita sjedi pod hladno stablo,
prekrsti noge, pa prepeci kavu a zapali ibuk; jela kakva hoe, halva i baklava,
pilav i maslenica, kajmak i med, pa to jo hoe; hoe peenja ? ti samo poeli
a ptica e zlatokrila preda te, pa kad je se najede, a ona se opet ujedini, klepne
krilima,-pa eto je opet na drvo, ter ti stane pjevati da se nemoe nasluati."

Ja: Ta kad oni tako dobro jedu, idju li kud rad sebe ... na polje ?"

oso: Jok bolan! to jim izlazi na znoj." Ja: Aja borami! tu nije dobra, kad jelo na
znoj mora izlaziti..."

oso se malo uzbuni, jer neznade odgovoriti, pa na drugu prebaci: Pabolan oh

cura!" Ovdje oso malo podkresnu, pogladi bradu pa prosliedi: A zgoda! jer
emo svi bit goli..."

Ja: E ba to nevalja! zar da jedan drugom gledimo u...?B

On prekinu: Ne! onda e u svih biti oi na vrh glave."

Ja: Gore neg neopaije; zar svi biti nakazni?t ja tamo neu !.."

Coso od jada sav prebliedi, skoi i zavika: Ja vidim, da ti pjeva... ja sam moju
dunost izpunio, pa me nee moi priti pred Bogom, da ti nisam kazao!" Ter tako
rondajui i psujui pobjee, a ja se, ostav, smijui.

Sad i ja podjera i u selo Pokrajie dodjem. To je bila batina slavnoga kneza

Pokrajia. Mislim, da su svi stanovnici od njegove loze, no su se drugije
prozvali od svojih roditelja; tako od Mate Matii, od Pere Perii itd. Ovo selo
odstoji od crkve jedan i pol sah. a od Travnika dva sah. ono je vono sasvim, a
zemljica i rodna i plodna. Skoro su u njem nali vie podzemnih zgrada, no su jih
opet zatrpali porad straha turskoga. Mogli su bit osvadjeni, da su blago nali, i eto
zlo po njih.

Poslje male strmenice dodjem na rieku Bielu", koja je obilata sa svakom ribom. S
obe strane te vode brzice vide se ogromne gromile i oito se poznaje, da je tu
varo bio. Kraj vode poznaju se mjesta, gdje su i majdani eljezni bili. Tu ima i
njekakvo groblje tursko, pa se u njem i sad Turci seljaci kopaju.

Ovdje je bila biela kula plemia Zlatarevia, o kojem u na drugom mjestu

prozboriti. Sad je polje ravno nastalo, i s ovim poljem brzo dodjem pod Jardo, od
kog u ti poslie prozboriti; a sada mi budi zdrav i veseo!

6.

Pusto polje ploda u eda

vieke u napreda Rodilo sam ve..."

Ko da misli re: * Za sve

(Preradovi.) Jardo, selo je katoliko od 26 obitelji, a odstoji od Travnika dva i pol

sah. Ima svoga upnika, koji je sad o. J. Balti, ovjek obeno obljubljen, jer zna
sirotinji razumjeti, i svagdje se za nju zauzeti. Plemenit gaj hrastovi vi kue je
podhranjen i podgojen, pa je pravo uivanje u njegovu hladu proetat se. Ja pod
Jardolom prenoim, ter sutra podjem u Fojnicu; imao sam jednog vierna druga, a
jo jedan htjede nas do njekle pratiti. Prodjemo groblje, u kom je mala kolibica,
gdje fratar obiaje sluit misu. Groblje je nasadjeno tokakvim drvljem, da
gologlavom puku naglo sunce modjane nepee kad tu misu slua.

Dodjemo na liepu ravnicu; u mladei krvca crna vrije, pa mirovat nedoputa; konj
dobar, dobro oruje, junatvo, to su u Bonjaka prve stvari; hoe i moji drugovi da
junatvo provedu na dobrih konjih i irokoj toj ledini. Hitro se polete, i ba jedan

bijae dobro odmaknuo, no ga snadje jadna bieda, jer mu u konjica okliznu se

sedlo i on pade na crnu zemljicu i drug mu doleti, sjai, nadje njeto drveta i tu
zasadi.

Taj je biljeg udnovat, a u svem narodu u Bosni odziv ima. Koji tako pane, vele, da
je tu zemlju posvojio i sebi za kuita odabrao, pa to mjesto njegovim
prezimenom i nazivaju; odovud ona izreka: gdje pade, tu ostade." Tko pako
sluajno pane, to mu je mjesto sretno; po ali proha rodi" vele Bonjaci; zato i
vele, da u takom mjestu mora biti novaca, ili kakva druga stvar dragocienjena,
samo valjalo bi ju traiti; al je ovo muka....

Moj drug ustane smijui se; on se nije ubio, jer nije pao nego skoio; to je u
Bonjaka, a osobito u momadi obiajna rie u slinih sluajevih. Bonjak u
veselju da pane s vrh najvee kue, da se sav satare, pa da mora nosit smoljanice
za ivota svoga, on neda rei da se je ubio, on e se kroz grozni pla nasmijati i
rei druini: nisam se ubio, ja sam malo skeio..." tako je bilo i sa mojim
kukavnim drugom.

Sa smjehom 3e podignemo i put prosliedimo; nanidjemo kroz maiu umicu, koja

je trnjem, lieskovinom i kukrikom obilata. Po toj umici vide se ogromni steci, na
kojih nikakva znaka oeopazih; to se zove starinsko ili kaursko groblje. Na blizu je i
voda bistrica, a ona je ljekovita; koga teta trese treska, nek se nje koji put napije,
on je zdrav kao mali pti.

Dodjemo i na novi put; tog je sirotinja u velikom jadu a o svom stroku na silu
gradila. almatini nadzornici prozovu ga cestom" a kukavni Bonjaci mislei, da
to njeto vie znai nego kolnik ili utrvenik, to ma ime uzdre. Pokraj ovog puta
han je gostiona, koji se talijanski zove Conpagnia". Njega je drutvo sagradilo za
iz njega kola posluivat, pa mu tako ime nadienuli a priprostiti Bonjaci i to
prihvatili.

Sad predjetno Lavu rieku, gdje nas iz bae s posmjehom gledae jedna liepa
djeva Turkinja. Kukavica, elila se je malo razgovorit, ali nije smjela od Turaka.
Tako ve dodjemo u Vitez.

Od kud je to mjesto tako ime zadobilo, jur sam prije kazao (vid. opis Travnika).
Ono je na ravnoj ravnici, koja zapoima s obe strane rieke Lave sve jo od
Travnika ter se dovle i zove Travanjsko polje". Prije je to dino polje bilo plodno,
no je sada zapueno, ter samo moe vidjeti na njem koji han i,, mlade obane

kod svog stada. Od iztone strane bila je batina na glasu plemia Zlatarevia.
Jadnik! on za vremena slavnih Bosne vladalaca bijae plemi u najviem naporu.
Njegov se je grb odlikovao a na njem bijae lav sa krunom zlaenom.

Zvao se je 'Zlatonosovi", al sa vjerom promjeni i prezime da uzmogne dobra

uuvati. Vele, da je tako bogat bio, ter da je mogao po svojoj zemlji do Carigrada
doi. On propade sa svojim bogatstvom pod glasovitim Usom, kapetanom iz
Gradaca grada.

Ovaj je bio visok i liep, hrabren i ponosit, ter su ga Zmajem bosanskim" prozvali;
vele, da je imao zelenu desnu ruku, a to ga je za svetca turskog pokazivalo, koji
e proti neprijateljem krvavi boj biti i istu vjeru Muhamedovu povratiti , i tu mu
srea priskoi. uju, da je baaluk ukinut, a Uso odmah zelen barjak u ruku zgrabi
i pod barjak sagrnu vojnici. Polete kao skakavci, pa zbilja protjeraju na glasu
junaka, bosanskog vezira, silnog Moialiju, a Usu uine od Bosne vezirom.

Hote se Uso jo bolje proslaviti i pravu slavu bosanskog vladara pokazati, sve je
po Bosni najprve krojae i zlatare pokupio, koji su odielo za njeg, njegovu slubu i
njegove kcnje pripravili od srebra i zlata ; sve se je sjalo kao sunce arko, a
prelievalo kao ledenica; zlatne rupe i isti taliri tud su na veliko saljevani, za
kovati toke i ilike i vilovitim konjima sedla i uzde. Od zlata peat vezirski naini

mu Ambro kranin iz Skoplja, koji mi je ovo pripoviedao, a taj ga je peat

nezavisnim gospodarom Bosne pokazivao.

Kad se je tako napravio, on je napisao sitan ferman na sve Bonjake; kazao je, da
je on vladaoc Bosne i pozvao na bojno oruje, ter da idju sve do Carigrada trait
cara pravog i povratit svetevo koljeno. Pa zbilja za to bi obeno veselje i k njemu
se prikupi za jedan as preko 40.000 vojnika. Sve to on digne prama Carigradu;
kud je god proao, sve je sjekao, palio i robio, tko mu se nije pokorio ili nije za
njim poao.

Raid-paa veliki vezir, videi da se Bonjaci neale, digne silovitu vojsku i prot
njima podje; no naopako po se; paa Vidaji, Usin pobonik, u bjeg ga zatiera. On
da sakrije tu sramotu, okrene u starinske turske petljanije. Pisa na dvie suprotivne
glave, na Usu i Mahmud-bega, Tuzlanskog kapetana, koji vezirstvo u Bosni
eljae. Tuzli obea paaluk i dvanaest nahija, a Usi paaluk i vezirstvo na Bosni;
oni se povjeruju, jedan drugog izda i u Bosnu se povrate. Uso sjedne vezirovat u
Sarajevu, ali stigne Mahmud-paa sa 20.000 vojnika. Uso s malo vojske izadje mu

na polje na mejdan, al jer mu se nije borilo ni tri hiljade vojnika, morade

pobjegnut preko Save u Osjek.

Ovdale on pozva Bonjaka fr. Iliju Starevia i posla ga u Be Franji caru, molei
ga, ili da Bosnu osvoji, ili da njega primi u zakrilje; drugo mu se dopusti, a prvo se
odbije. Car ga turski do malo k sebi pozva tursku mu vjeru davi, da mu nita biti
nee, i on ode u Carigrad. Car mu posudi gjaursko odielo, no Uso voli .obratu
zatoje u Trebizund, nego to obui; al ni tamo otiao nije, jer je do koji dan umro u
Stambolu, kako vele, otrovan.

Zlatarevii su prvanjili u ovoj bitki proti caru, zato su dobra izgubili a- mnogi i
izginuli. Ostanci su jim izginuli svi u Zenici. Svatovi su vodili kienu djevojku, a ovi
su naskoili, da ju na putu otmu; kao pri obrazu, boj se ljuti zametnuo, no po
Zlatarevie naopako, jer oni svi izginu. Prije neg se unidje u Zeniku ariju, vide
se veliki baluci (niani), izpisani i naarani, pa i britke sablje na njima izrezane;
to su Zlatarevia grobnice.

U Vitezu ima 70 do 80 kua turskih i kranskih, koja kavana za Turke i jedna

damija. Sad su i katolici zapoeli i sebi gradit crkvu. Mislim, da e to mjesto
plemenito na skoro glasovitim postati. Boe samo promjeni upravu.

Sad se moram malo na zad povratiti, sve pravim putem do Divljaka. Tu je uprija
(prelaz) preko Lave, a na blizu poznaje se znak starinske uprije, koju su Turci
razorili. Odavle uprav vodi put u planinu Kruicu", gdje su skoro pronaaste
toplice; one su dobre za vie bolesti, a osobito za umor nogu i za uboj. Kad se u
tu lokvu sjedne, voda je studena, no do koji as tako se ugrije, da pome vrieti.
Narod mnogi sada tude hrli i grne; al se svi tue, da se neimaju gdje prostimi
uiniti, kad iz vode izadju, budu da nikakve tude zgrade neima. Oh da je druga u
Bosni uprava !

Od juga je Mounj selo znamenito, ba gdje rieka Kolotin u Lavu utie. Njeki vele,
da je tu bila stara rimska naselbina. Dvoje poderine starinskih zidina tu se nalaze,
jedne u ravnoj ravnici a druge na liepom breuljku. Vele ljudi, da su bili starinski
gradovi; a i drugih zgrada ostanci se vide, koji oevidno svjedoe, da je tude
varo bio; sad je samo selo katoliko od 15 kua. Bila je tu i crkva na briegu, pa
se i sad Crkvie proziva.

Tud se mnogo nalazi starina n. pr. novaca, prstenja, kamenja, cigle, posudja itd.,
dapae prije njekoliko godina naast je jedan idol kolik diete od 67 godina;

glava mu je bila od suhoga zlata, a trup od tua tvrdoga. Neznatni seljaci njeg su
razlupali i medj sobom podielili. Ima po umi i ogromno starinsko groblje, koje ja
razvidjati nisam mogao, jer je ba tada tamo otiao konzul englezki N Vele, da
na stecima ima dosta plemikih znakova i nadpisa latinicom i bosanicom. Mislim,
da e taj oda turski", koji Turke ui kako e jadnu raju globiti, sve to opisati,
premda kako sam uo, ta mu namjera nije, nego da potrai od seljaka starinskih
novaca, prstenja itd., ter da za skupe novce alje u Englezku.

Malo nie ima selo Gladnik". Neslae se puanstvo, ega radi tako je ime
zadobilo. Vele njeki, da je car Mehmed II. tuda prolazio i videi, da je to mjesto
tako siromano, da mu ni danjak il doek dati nije moglo; zato mu je tako ime
nadjenuo i porez ukinuo; al bora mi sad seljani porez daju, ter jo kakav! Drugi
opet tvrde, da je tude njekakav paa bio zatjeran od k a u r a iz Mounskog grada,
ter mu je od glada bedevija (kobila) krepala, a i on s mal nije dospio, pa je on to
mjesto nalet (prokleto) uinio i tako prozvao.

Pa je ovo mjesto glasovito i u novoj povjesti, jer se je vie* puta na njemu junaki
mejdan dielio. God. 1813. dodje u Bosnu za vezira njekakav Deren-delija; kako
mu je grdno ime i runo prezime, jo mu crniji ini bijahu; on je i na Raku (Srbiju)
iao, pa je dosta jadnoj zemlji tete uinio. Kao pravi kurjak krvopija, on je svakog
progonio, gulio, i sve otimao. Bosansko srdce to podnosit nije moglo, dignu se, i
ovdje na njega hrabro navale; teta za njih jer nisu imali vrstna vojsci upravitelja,
ter tako bitku izgube. On slavodobitan, sad je jako sa svom snagom njih, gulit i
progonit poeo, al za malo Bonjaci uteku se Agi jenjiarah u Caj rigrad, i zbace
ga s najveim sramom i porugom.

God 1834. dodje na Bosnu jo vei protivnik paa Vedihija. On je sve itelje gulio
do gole due. Bonjaci su se vie puta prot njemu dizali i hrabru krv za slobodu
prolievali; sve te bojeve ja sad spominjat nemogu, al u spomenut koji se je ovdje
dogodio. Nikom nepraaju Sarajlije tko jih sliedit nije htio, podju prot njemu u
Travnik s namjerom, da se tu s Travnjaci ujedine. Paa za to uvi, kradimice
digne vojsku i ovdje jih doeka; dan je bio 15. kolovoza a god. 1840., kad je bio
taj nemili sastanak. Do njekle su se bili iz puaka, ali slavni Bonjaci s tim nisu bili
zadovoljni; bace puke a za noe prihvate, ter nasrnu kao lavi ljuti, sjekli su i
parali vezirske vojnike, dapae i rukama jih davili kao vuci janjce. Topije su jih
najvie smetali iz tih driela paklenih. Trojica se Bonjaka odbiju na stranu,
zdogovore se i odlue na topove udariti, da tako pokau to e rei junatvo
bosansko, kad se bori za slobodu. Oni su: Pinjo i Duram-beg iz Sarajeva a Jovica iz
Busovae. Trgnu sablje a obodu konje, ter udare na topove; pa ta hoe da ti
nabrajam mili prijatelju! Osam su puta ove topije izsjekli i topove oteli; al jer jitn
nije imao tko topove braniti, opet su jih morali neprijatelju izruiti. Samo jedan
top otet

jim se dao nije; Duram beg srdit krisne i na njeg nasrne, no ga taj top prije
raznese neg se je k njemu prikuio. Pinjo poleti da osveti druga, ter premda je
mnoge izsjekao, al ga mnotvo obkoli, uhvati i veziru dovede. Vas krvav i tavan
od praha, on je hrabro pred vezirom stajao, kao to se dolikuje junaku Bonjaku;
vezir ga je malo motrio, pa skoivi se iztrgne mu obe puke iza pojasa i skree u
prsa; udna tog junatva a pravedna suda, svezana ovjeka pred sobom ubiti!
Jovica se je jo borio kao zmaj estoki; no kad uje, da su mu oba poginula vierna
druga, kradom ftobjegne u Busovau, pa eno ga i dan danas, ter drage volje
hrabri starac tu bitku pripovjeda. Ostala vojska vide da su joj prvi izginuli,
razbjegne se.

Srdit krvnik vezir izdade na mjestu naredbu, da e svakog nadariti koji mu donese
kakovu ljudsku glavu. Vojnici su glave neprestano donosili, negledaju kog e
sjei. Vezir krvopija jedno pome glave premetati, nebi li poznao kakvog svoga
protivnika i nadje glavu s naunjaci; to je glava enska bila: mladu Bonjakovu sa
jo jednim iz kue vojnici su na pravdi posjekli i dar uzeli. Vezir opozove naredbu.
Sad se zdogovore i fratri i Turci, ter vezira kod cara osvade; car uvai njihovu
molbu i krvnika iz Bosne odtjera. tetu, koju je narodu tad uinio, nije mogue
izrei, tako ni koliko je pravednih pogubio.

Jo te molim m. p., da se malo uztrpi, te bar jo jednog krvopiju spomenem; taj

je Tahir-paa koji je u Bosnu doao 1847. na 26. srpnja. Odmah je brez razlike
gulit i globit poeo, samo da kesu napuni. Njekoliko Sarajlija digne se prot njemu,
da ga u Travniku iznenada sataru. On to uvi, u enskoj feredi poeo je bjeat,
no ga u ariji uhvate njegovi vojnici i vrate ga govorei: Ti sve zamutio pa sad
da ti bjei a mi ginemo? to bit nee!"

On to videi podie ono malo vojske (2.000) ter dodje Divljaku. Sarajlije ga svojski
doekaju. Nizami nasrnu na most, al nisu proi mogli, nego mnogi izginu. Arnauti
to vklei, nehtjednu pau sluati, nego kroz planinu zadju iza ledja i navale na
Sarajlije. Sarajlija bilo je malo, ;>i jo videi da su straga nasrnuli i mislei, daje to
njekakva velika nova pomo pai stigla, razbjegnu se. Sad vezir javi u Carigrad,
kako je veliku bunu slavno svladao, koja se je prot caru bila digla, i car mu na
uzdarje dade potvrdu vazirstva na Bosni. Opet on izda njel.e nove uredbe na silu,
al jih nitko elio nije; one su i Turke i krane upropastile, pa i dan danas
upropauju. Krajinici se uzbune, a on da imade pliena vie digne se prot njima.
Na Dobrnji su se tukli pa je i on bio ranjen u kapu. Kratelj mu udari u vojsku, i tako
bude usilovan sramno se povratiti. U Travniku je umro i njegovo tielo,
inbalzamirano od dra. Franca, poslato je u Carigrad.

Poavi iz Viteza, na ravnoj ravnici pod p;;t ima mnogo kamenja povaljano; putnik
nevjet to prodje brez da to i opazi, nu vjetak kad to kamenje stane prevrati,

uvjerit e se, da je iz njekakve zgrade velike i plemenite. Na gdjekojim imaju

izrezani sami ljudi, na drugih konji i konjii, na treih loze i are itd. Podpisa sam
gledao latinskih, al jih prouit nisam mogao, jer su sasvim ozledjeni. Za uzuvat
starinski spomenik prineen je ovdale veliki prag, na komu je urezana plemenita
loza vinova obilato plodna i stavljen vi vrata sakristije. I novaca se nalazi
starinskih.

Vi Viteza ima mjesto, koje se zove Tubla"; vele oblinji stanovnici da je to prava
naka rie, i da znai opeku (ciglu). To je mjesto od same crvene zemlje; u njem
se poznaju izkopi, a sviet pripovjeda, da se je tu u stara vremena gradila tubla
(cigla); pa zbilja ima dosta komada te cigle po tom mjestu, koju njeki zovu
eremet". Po oblinjoj okolici poznaju se poderine velikih zgrada, koje su bile od
same cigle. Ovo nam svjedoi, da nisu prije Bonjaci ponosni stanovali u onakim
ubogim kuama kao danas, nego u plemenitim, od kamena i cigle zidanim. Bar
omanji varo, ili veliko selo ovdje je bit moralo.

Na lievu pako stranu vidi se mjesto Prioica". Ono je u Bosni i danas glasovito pa
ba sluilo i orava gospodara. U njem se sjeku rvnjevi za mlinice na vodi, a ovi
su najbolji u Bosni. Da je druga uprava, i ovdale bi mnogo dohodaka vladi i
iteljem moglo doi, no sad je od male koristi.

Posije pol sabata ukazae nam se dva puta; jedan malo uzbrdit, al prei i blii,
drugi ravniji, al dalji; ovaj je posije gradjen pa jo nije ni dogradjen, zato mi se
starim okrenemo. Jedva smo ga uinili, na vie mjesta on je pokvaren a na
svakom potoku prelaz razvaljen; mislim, da su to nadzornici puteva uinili samo
da imadu vie posla i za dulje plau, gradei novi put, negledaju to e jadna
sirotinja toliko izgubiti gradei bezplatno. Pa se takvi nadzornici slave da su
krani i da kranima dobro ele; smijao sam se skoro takom jednom, koji se nije
stidio u novinam objelodaniti, kako je jeftino put proloki i... nainio; znamo svi
zato govori, al nek nam pokae komu je to plaeno u tolikom poslu? putevi su
po svoj Bosni nainjeni, pa je li ikakvu ovjeku i para samo dana? pae radjo; jest,
jest; i to na hiljade, samo ne narodu koji radi, nego lopovima, koji na radnju sviet
siluju. Njeki kajmakami bie poteniji od tog kranina, jer bar oni slagae, a
vezirev organ Bosna" objavi: Kad je puk uo, da e se putevi graditi i telegrafi,
zahvaljivao je estitomu caru na tolikoj milosti, pa je na hrpe letio graditi,
nehtijui nikakve plae primiti..." Jadni ljudi morali su ostavljat svoje ito da jim
propada, ili zimi krepavat od zime a ii gradit pute na silu bezplatno, da pae i
podmiivat nadzornike da jim oblakicu dadu i odpuste jih, a ovako se o njima
buba.

Blizu 1 sahat odmaknuvi od Viteza na lievu stranu pokraj puta hrast je velik; on
bijae mnogo turskim pismom izaran. Pane mi na um starinsko doba Slavjana i

njihovo poitanje hrastova; hrast je kod njih bio stvar potena, sveta i blaena;
itave su svete ume od hrastova bile, a ove su bogovom prikazane i posveene.
Njeki su i svog boga velikog Petuna (Perkuna, Peruna), boga silovitog groma, u
hrastu drali... Zapitam to ona ara pokazuje ? i kau mi: To je djelo glasovitog
Omer-pae." Uzbunim se na samu mu uspomenu; prokleti poturica, prokleta mu
uspomena bila, jer je gori od svakog Turina. Mihajlo Latas, Hrvat, to je taj
poturica, to zlikovac, koji je vie zla Bosni uinio nego moebit istiMehm ed
slavodobitnik. Ovaj ako je Bosnu osvojio i upravu pokvario, no su opet vladari bili
bosanski boljari, oni su bili pae i kadije, oni kapetani i dizdari, al je ovaj poturica
sve itelje upropastio, pa jim i istu starinsku upravu iz ruku iztrgnuo i
Osraanlijama predao; on je pravi Bosne osvojitelj i unititelj, njegova ga vjera
saprela.

Neu mu njegovu opaku povjest pisati, jer ima jur dosta opisana... Idu u Travnik,
ovdje mu je tobona nejaka ker umrla, pa da alost ukae, taj joj je spomenik
upisao (zar jer kukavac nije mogao platiti kamenit?) a nju u Travniku po tursku
zarovio. Mislim, da je i ovo uinio preko volje, i samo za Turcima se ulizati; ta zar
mari za diete onaj, kojemu je svako ensko ena i pristojno za rodit mu diete, ba
kao turskom psu svaka kuja?

Zadjemo u lugove zelene: to su sitne johe na obadvje strane, guste kao sitne
konopljice. Bonjaci svaku malu gustu umu zovu lugom zelenim, a po lugovim i
kraj lugova junaki se dieli mejdan. I ovdje se vidjae koja grobnica, a u njoj
leahu pogubljeni od kletih nasilnika. Moj je drug bio vjetiji tomu putu od meue,
zato on potee plosku (bukliju), punu crvenike vina i saplak (tas) iz torbice vele:
Deder drue, da se malo ugrijemo a i ohrabrimo, jer su ovo klanci jadikovci."

Ugrijana mata i sama posluje, al uz vino mnogo ivlje: ja dok saplak (pehar)
ugledam, sjetim se nae svete starine; saplaka svetinju kao i starinu, pokazae
pred velikim Aleksandrom slavni slavjanski poslanici:

Mi imamo," rekoe mu, pluge i volove, britke sablje i kopja ubojna, pa i saplak
(pehar, au) nau; na volovi togodj izradimo, to kao gostoljubivi dragovoljno s
naim prijateljim dielimo; sa sabljama i bojnim sulicama kletog naeg neprijatelja
gonimo i tlaimo, a u svetoj saplak-ai rujno vince naim bozim prikazujemo..!"
Tu svetinju i dan danas Bonjaci uvaju, pa se vole napit iz saplaka drvenoga ili
srebrenoga, nego iz ikakve ae staklenjae. U Bosni jih ima od svake vrsti.

Mi se malo okriepimo pa i slugi jedan saplak dademo; jadnik, no ga nigda pio

nije, nego studenu vodicu, koja je najbolje i najplemenitije pie" kako on veli.

Njega to ugrija i razveseli, pa zaboravivi na jadno robstvo i na pogibelj, u kojoj je,

izdignu pjevat tanko glasovito, to mu grlo daje; pjesmica bijae smiena i aljiva,
a ubrana u miruhnosnom bosanskom cvietnjaku; ona kae, kako se je zahvalio
Crnii alija, da e obljubiti sekti Atlagia uzprkos njezine devet brae rodjene,
koji su ju uvali; kad su uli Atlagii, molili su dragu seku da sama neidje u goru
na vodu, al jih ona nehtje posluati; otila je i Crnii ju je uhvatio. Ona ga zamoli
da se gol svue, i da mu ruke sapne oko jele, pa onda nek ini to hoe; on se je
prevario i to pripustio, a ona mu pokupi odielo i kui donese, pa porui njegovoj
druini, da ode u goru na vodu i odriee psinu svezanu za jelu zelenu..."

Ovako veselo idjui stignemo jednog turskoga atliju (konjanika) vojnika, koji, kad
nas ugleda, po obiaju turskomu namrgodi se i zaakami: ta? bi rekao, da e sad
gromovi posut mu iz oiju. Jae na njeto konjuine, obuen u crno od klanje
haljine pa i njeto sabletine pripasao i to ti je turski po izbor konjanik. Pred njim
komordija gonjae tovar haljina za nizame; to su englezske klanje i ponjave, s
kojim asti Turina, a spodobnije su za med ili kruke ciediti nego za ljude u njih
oblaiti.

elei to razumjeti, turski pozdravim, a on preko srdca rukom odmahne; upitam

ga, je li se umorio, a on tako probrblja da ni sam sebe nije razumio. Ako si se
umorio, ja reknem, daj se malo pokriepi.. i ja sam putnik pa mi je drago kad me
tko pokriepi,.. de se malo napij.." On me pogleda, posmjehnu se i daj, vala de le
ree mi, samo nemoj da vidi kiridija !u Drug mu au vina natoi, a on to
negledaju to mu zakon strogo zabranjuje, neg otisnu kao na vrio sa.

Turcima je svako pie zabranjeno, a osobito vino. Turin" pripovjedae skoro

jedan hoda, da se polije rakijom, nemoe klanjati; no da ga tko vinom polije, pa
da nejma s im izaprati, nego rakijom, s njom bi morao to uiniti; toliko mu je
vino protivno !"

Sad se on poe sa mnom razgovarati: Ja sam, bratko," tako ree, iz Arnautluka i

ima pet godina da cara sluim; imam stara otca, staru majku i pet brae, al sad je
car etvoricu mi brae u vojsku uzeo, a samo jednog kod kue ostavi o. U nas je
tako sve na vojsku dignuto, a sad e i u vas, jer car hoe jednakost; idje u Bosnu
jo vojske iz Monastira i nosi jo ovakih haljina, kakvih i ja, pa e se u ove
Bonjaci oblaiti. Na je car dobar svima, a osobito nama vojnicim, pa mislimo, da
e nam biti i bolje na skoro, samo nam sporo hajlvk (najam) plaa! evo ima est
mjeseci da nam nita dao nije, al e dati, jer je on dobar. Bog e ubit svakog, koji
na njeg vie; jesi li uo bratko, to se je skoro Racu (Srbima) zgodilo ? On zamoli
cara da mu pokloni Biograd, i car kao dobar, pokloui mu; a on k .. va istu veer
uturi u grad 40.000 vojuika mislei, da e na cara udariti; kad sutra, al mu sve

pokrepalo; jest vjere mi! bolan neda bog na cara; sad jim je grad prazan, pa nitko
nesmi unii, jer se boji da e mu se tako zgoditi..."

Ja sam sve morao odobravati, samo da ujem tursko stanje i fanatizam.

Blizu Busovae na pol sahata susretne nas jedan turski astnik, koji je iz Sarajeva
u Travnik iao. Meni apnu vojnik, koji je sa mnom govorio, da vie negovorim, jer
e, veli, misliti, da ja to izdajem. Ja to uvi, obodem konja napried, jer nikako
nisam imao volje njim u Busovau ni unii.

Obiaju Bonjaci blizu varoa zapjevati, zato i moj sluga sav nam se iznova
razpjeva; on nam kaza, kako je nesretna nastala nam ova godina a jo nesretniji
u njoj danak srieda, jer je on tad izgubio svog dragana liepa ..." i tako veseli u
Busovau dodjosmo, o kojoj emo drugi put.

7. Neu plavke neelio majke I Busovake jer je bliedolika, Busovaa kouj'ma

pod nogama..." (Nar. pjesma.) Liepa je naa Busovaa, ma se ba od nje i
porugljive pjesmice pjevale. Ime je mjestu kao to sam jur napomenuo (vidi opis
Travnika) po pukom predavanju nadjenuto kao spomen vieni silnomu junaku,
zmaju estokomu, Vuku Jajaninu; konji mu je tude obosio, kad je bjeao iz eher
Sarajeva, od silnoga Gjerzelez Alije. Zato prije Bosovaa, a sad Busovaa. uo
sam pako gdje opet njeki kau, da je Vozovaa" kao da su se iz tog mjesta vozovi
njekud prenaali; a opet njeki vele, Buzovaa" kao da se tude dobra buza"
pravi; vjeruj to hoe.

Lei mjesto u divnoj ravnici, al je pusto i nenapueno; spada u najzadnji red

bosanskih varoa, jer nebroji ni 150 kua. Ove se diele na turske, kranske,
hrianske i ciganBke. Turskih ima 60 do 70, kranskih 50 do 60 a ostale su
hrianske i ciganske. Turci imaju mejtef (uionu).

Ima 5 do 6 duania, u kojim se ele i stvari najpotrebitije vie puta; koju gostionu
(12) i dvie tri kavane za itelje. Kava je busovaka na glasu u cieloj Bosni, jer ju
svi smatraju kao prave spirine; zato kad hoe iju kavu da pogrde, vele: ba je
prava busovaa!"

Kroz Busovau idjui samo moe vidjet kue na tursku zapuene, premda je
Bad malo iteljstvo napredovat zapoelo; pa mislim, da e na skoro i velo mjesto

biti, jer je put glavni ovda u Sarajevo, kojim idje sva krajina i sva posavina ; to bi
moglo brzo biti, samo da se hoe koji bogat trgovac nastaniti.

Lei mjesto na maloj rieici Busovai, koja kroz varo tee; tu te ene neprestano
kao patke perkaju, a i Turci svoj avdesf (pranje) uzimaju. Izpod varoa tee druga
rieka Kozica", koja je mnogo vea od Busovae, zato i sad na njoj rade i gvodje
tale 4 do 5 majdana. Vele, da je gvodje sasvim plemenito, jer se da motati i
uvijati na volju. Ruda pako u sebi ima njekakvu udnovatu kriepost, jer, vele,
neda se rastaviti bez ivoga krea. Malo jae od sahata tee Lava voda izpod
Busovae, a osim ovih ima i jo dosta vrela i bistrih izvora studene vodice.

Busovaa odstoji od Travnika dobra etiri sah., od Fojnice pet idju na upljiku, a
od Sarajeva 13 do 14, premda oni broje samo 12.

Spada na kadiluk fojniki; prije za svaku parnicu morao je jadni narod onamo ii,
no sad ima i svog mudira i kadiju sa malim medlizom, (koji manje parnice
razsudjuju.

Po crkvenom razredu hriani spadaju na Travnik, a katolici na samostan fojniki.

Ovi sad imaju tu svog fratra (upnika), koji jim je dat prije njekoliko godina. Prije
su iz Fojnice dolazili kadkad misnici i kradimice puku sluili, jer su tude na glasu
balijc. Misnik nigda nije smio pravim putem proi, nego kozjakim izpod trga
(arije), zato se i sad taj puteljak zove fratarski put".

Veliko je i iroko polje Busovako, koje se moe smatrati kao produenje polja
Travanjskoga; ono bi moglo biti i rodno i plodno, ali rano moja! s mal ni malo nije
obradjeno. Mislim, da bilja neima, koje ovdje rasti nebi moglo, osobito kad se
promisli, da se svuda vode dovest mogu u vrieme sue; no i na onih mjestih, gdje
se ta ravna ravnica obradjuje, malo je to nai osim kukuruza, heljde, proje,
tikava, graha i kompira.

Iznad varoi velike su i stee planine, koje varo obgrljuju kao mjesec mladi, nu
mnogo visokih tud planina neima.

Mislim, da je varo skoranja turska naselbina, jer se ovdje nikakvi starinski

spomenici nenalaze; osobito kranluk nije se smio tude naseljivat porad
turskoga progonstva, jer osim to su tudjenji Turci po izbor zlikovci, budu da je
tuda glavni put bosanski, svi turski inovnici krane bi progonili, bezplatno stvari

otimali, konake inili, konje za prenos grabili i sa svakim jih nasiljem muili; no
odkako je malo to nasilje prestalo, naselbina je zapoela i mislim, da e brzo
napredovat a tada e biti na glasu Busovaa.

Puanstvo je ovdje i bliedo i uto, kao tikve (bundave); pa je medju njim i runa
bolest", koju oni drugije zovu frenjak" (scorbutum). Tomu je uzrok, to se
mnogo hrane voem (koje je ovdje obilato), orasim, grahom, tikvami, kompirom
itd.

Nonja jim je malo drugija nego po sriedi Bosne; osobito momad kranska
pusti kratku kouljicu niz gae, obue crljeni fermen i crljene tozluke (bive), to
je osobito odielo tursko. enske su uprav ni varoke ni seljanke.

Kako odielo, tako i narieje sad se poima razluivati; Dobretianca e poznati

po bieloj dugakoj haljini i bielim akirama, Travnjaka po crnoj haljini i crnim
akirama ili alvarama, a Busovljane po puenoj kouljici. Tako i u narieju, svi
su prijanji pravi ikavci, a ve busovljana poimaju iekavtinu.

Okolica Busovaka vrlo je znamenita, zato u osobitija mjesta spomenuti.

1. Carica, lei medj jugo-zapadom, a odstoji od Busovae varoa etvrt sah. Kako
se iz imena vidi, od cara je ime zadobila. Siloviti Hrnjo-paa kad je jedno u
Busovai sjaio i dobre volje (pijan) bio, onda je puanstvu pripovjedao o tom
mjestu krasnom ono, to je zapisano u njihovoj povjestnici.

Tu je, on ree, prije bio varo veliki sa najglavnijom crkvom Blaa svetitelja, a vi
mjesta toga bio je grad tvrdi, koji se je zvao Medved-grad". Kad je car Bosnu
osvojio i na Milodraevo polje" doao, uo je da se taj grad i varo nikako nee
da predaju, zato se je on s vojskom povratio i ador na sadanjoj Carici razapeo
uz varo, ter je zapovjedio, da se odmah sav varo zapali i srui, to je i uinjeno,
a poslje isto je uinio i s Medved-gradom. Tko godj nije mogao utei, taj je il od
vatre, il od sablje morao poginuti..." Ovako on je kazivao, a istina mora biti, jer to
svjedoe i poderine i puko predavanje.

Sad je Carica priprostito selo kransko od jedno 20 obiteljih; prije njekoliko

godina tu su nainili njeto crkvice drvene, koja se sad jur svaljuje. Na istom su
mjestu fratri sebi dosta zemlje izkupili.

2. Kupres, prama zapadu, udaljen varoa pol sahata. Poderine se vide velikog
varoa a i puko predavanje to svjedoi. Isti car i u isto vrieme i ovaj je varo
zapalio i poruio. Sad je selo kransko od jedno 15 kua.

3. Ravan, medju dva mjesta prije spomenuta, ter vele, da je i ovdje varo bio, pa
da se je i njim kao i gornjim alostna nesrea pripetila; sad je samo selo
kransko od jedno 30 obitelji.

4. Selo Sokolovii, batina gospode toga prezimena.

5. Puti, pram iztoku sunca, udaljeno mjesto od varoi jedan i etvrt sah. Tu sam
gledao ogromne maete i veliko groblje, no nikakva pisma ili znaka vidjet mogao
nisam. Groblje ogromno i veliki steci svjedoe, da je i tu veliko puanstvo biti
moralo, pa zbilja to i puk pripovieda.

Osim ovih ima i jo mjestah, koji oito sa samim imenom svoju povjestoicu
nagoveckuju i natucaju, kao n. pr. Kula, Skradno, Oinii itd., no rad kratkoe
vremena to nisam mogao saznati. Pa jo da je u ovoj okolici bilo gradova,
tvrdjava, crkava itd., to je bez ikakve sumnje, jer zemlja tako plodna i pod tako
blagim podnebjem nije pusto bila kao to je sada, budu prijanji slavni Bonjaci
da su znali bolje milu majku crnu zemljicu procienjivat neg sadanji.

Jo sviet pripovieda, da je preko 30.000 dua iz ove okolice za vremena kralja

Matijaa preko Save prebjeglo; s toga valjda i jest sada pustona Bosna. No kad
promislim tursko krvopijstvo, nasilje i progonjstvo, to se je udit da je i jedan
Bonjak u Bosni ostao. Al eu oni pravi ljubitelji mile otabine.

Ovdje sam potanje izvjee imao o Tahir-pai, bosanskom veziru, o kom sam prije
prozborio (vidi opis viteza) i njeto popraviti moram.

On je rodom Arnaut, al iz kog mjesta ? razabrati nisam mogao. Jo mladi, dao se

je na lopovstvo po moru (piratstvo) ter je sve nejae plienio i tako se obogatio, da
je velikim trgovcem postao. Iao je ee putah u Mletke, gdje mu omili kranluk
i zapome nauk uiti da se obrati; tu je i talijanski podpuno nauio. No jer je tada
car turski vodio boj proti Mehmed-Aliji misirskom, zovne Tahira i uini ga
vrhovnim zapovjednikom pomorske vojske. Dva je puta iao prot istomu i na

uzdarje dobio je paaluk. On se je nastanio u Carigradu i najprvi trgovac bio.

Vlada ga se je bojala i ponudi mu vezirluk na Bosni, samo da ga udalji; on je to
primio i vladi dao 9,000.000. groa.

U Bosnu kad je doao, svak je pred njim drhtao; vie se je sluajevah dogodilo, da
on samo kad bi dreknuo a krvavim oima povukao, da bi se prvoj bosanskoj
gospodi zanesviestilo i po zemlji da je pala! to bi rekao, to je moralo biti.

Bio je stasa visoka, glasa krupna, oijuh krvavih i obrva dugakih. On je jednom
ovjeku po trbuhu 300 tapa udario; s ovim svojim nasiljem i raji je treinu
nametnuo, pod kojom i danas jei, ter mu ime proklinje.

Ovo je, m. p., to ti o Bueovai javljam, a sad mi budi zdrav i veseo!

8.

Vuk dlakn mienja Ali ud nigda!" (Nar. poslovica.)

ta bi trebovalo za Turina ukrotiti i naobraziti, da bar koliko toliko bude ovjek?

dvie stvari: knjiga i soha! knjigu mu utrpaj u ruku a sohom udri uz duu, ter izgoni
divljatvo a ugoni ljudstvo; brez te dvie stvari sve je bezkoristno i mujo ostaje
uviek mujo!" Blaena soha njega bi dotjerala, da on igra kao medjasti medo, a
knjiga bi ga nauila, da neini drugom to njemu nije drago da mu se od drugog
ini, i suprotivno", kad je ve isti razlog zabacio.

Vele njeki turkofili, da lau svi bosanski krani, to tue na Turke i vladu, jer
je vlada biele knjige (siane) fermane, jur u ruke Turcim utrpala, a ove ukidaju
svako nasilje i uvode ravnopravnost i slobodu".

To je elna istina, al to nije dosta! kam soha? bez nje nije posla! ovu vlada ne
samo da nije dala, nego jo knjigodrcim na uesih ape, da nesluaju to jim
sitna slova kau, nego da ine k to su i prije", a ovo njih vie razjaruje, pa eto
tri put gore od gorega!" nasilje i progonstvo bez svrhe i kraja! uj samo njeto:

Prenoiv u Busovai, kad je sunce malo obasjalo, ja konja pojaim, V podjem za

moj put prosliediti. Na kraj trga (arije) a na sried puta (kaldrme) stajae jedno
baline (diete tursko); mislim, da u visini nije bilo visoko moja tri pedlja; ono je
bilo pljesnjivo, neisto, balavo i kaljavo tako, da se ovjeku grustilo pogledat u
njega. Dralo je tapi u ruki.

Ja sam gledao, hoe li se ono uklonuti konju s puta, no je bilo bezkoristno, ono je
stajalo kao ukoeno. Ja svratim konja krajem da ga nepogazim, a kad sam bio kraj
njega, a ono melun! puc! moga konja sa tapom. Konj skoi, no ga opet zastavim
lahko, jer ba nije toliko plaljiv bio.

Ja viknem: Ostav to, ta to ini? ono e: Drago mije! hou sad i tebe!" U meni
krv uzavri ter viknuh: ta i mene? zna li, ako te uzmem za to vratia i otresem
stobom o kamenje, da e ti odmah zlopnjak puknuti?" Na to e ono: Nesmil ja
sam Turin!" Ja ovo uVi i prebojavaju se da koji Turin nenanidje, ter bi zbilja
moglo biti zlo, odstupim.

Kolika je ovo opakost, kolika zloa, koliko bezobrazstvo! balavo baline u ariji
napasti prosto na prava zdrava ovjeka, tui ga i mlatiti, a ovaj njemu nesmi
nita; i to zato ono tako ini ? zato li mu se pravedni nesmi odaprti ? za to, Jer
je on Turin!"

Idjem napried jedno pol sah. kroz dosta velu umu, t j. s desne mi bijae stea
planina a s lieve koji mali lug. Sluga pjeice idjae preda mnom. Dok se uz put
pomoli jedna povisoka balija, rukave zavrnula, bez oruja, samo dobar tap
nosae; naglo je stupao prama nama.

Ja sam uvidjao da on njeto trai, al je isto podpazio i moj sluga, zato skretjae na
drugu stranu puta, a to isto i Turin injae. Ovo je turski obiaj kad putem idje,
da se 8 vlahom susretne, ter da ga mogne izmlatiti, to mn se toboe nije s puta
uklonio; to i ovaj traae.

Sluga kad vidi da nemoe zlu izbjegnuti, podje pravcem, ter kad su bili na jedno 7
8 koraaja, Turin se zaleti, ter htijae sa svom snagom slugu udariti; no i ovaj
se vjetak prigodio, ter njekako lakat naperio i puc! baliju pod srdce. Balija od
naglosti odskoi na kraj puta, uhvati se rukom za lievu sisu i zivae kao riba kad
se iz vode izvadi; on je bio od muke i bola jur zaniemio; a kako i ne? ta ondje e
mu smoljanica trebovati dok je iv.

Mi prodjemo. podaleko, dok ujemo psovati postove i krstove (to je u Bosni

mnogo!) ter vikati: gdje ga bar ovim apom neizmlati!" Moj je sluga bio opak,
on kad to u stade mu se porugljivo podrugivati: Ama to ga bar neoinu?..
deder se povrati., em to nikako u din stati nemoe!.. al ja znam zato nisi, jer si
se kasno rodio!., pa proj se balijo i psovanja, nego hajde kud si poao!., vidi, ovo
je uma, pa se moe namjeriti na runjav nos..!"

Prije sam se ja bio napeo od jeda kao buha, no mi je sad malo odleglo, ter reknem
Turinu: Bolje je mnogo to ga nisi oinuo, jer ti se je mogao tap prebiti, a vidi
da se je vlae uasadilo, zato bjei! a drugi put ako se tko nee tebi da ukloni,
ukloni se ti njemu, jer e i drugije nai!"

Ovo je sloboda, ovo je prostost, koju Bonjaci uivaju; pa nek nitko nemisli, da se
ovo samo u skrovitim mjestim ini, ta po arijah je sedamdeset puta gore.

Premda moram istinu rei, da ba neine sve ono Turci raji, to su prije inili; a da
i ti to pozna m. p.! stavit u ti koji taj sluaj alostili:

ovjek sredovjean, al oevidni svjedok ovo mi je pripoviedao, da se je po

bosanskih arija do skoro dogadjalo: Seljaci bi razliite stvari na pazar dogonili, i
kad bi poslac svrili, natrag bi se svojim kuam povraali vode svoje kljuse u
ruki, jer uzjait ga u ariji, to je isto bilo pozvati sve Turke da ga mlate i prebijaju.

Kad bi oni tako konje vodili, kakav Turin polako bi snimio povodac skonja i sebi
ga na vrat metnuo, a tad bi zapoeo zatezati; nevini seljak mislei da konj zatee,
viknuo bi naravno: de to zatee !" a kad kad bi mu to i opsovao. Na taj glas
Turin bi se prokrivio kao bjesan: Pomagajte Turci brao! ja se s vlahom alim, a
on ujte ta mi govori i psuje!" Na tu dreku Turci bi se zgrnuli i kao bjesni lavi na
jadnika napali i svega izprebijali, a zatim u hapst (zatvor) Btavili, odkle se nebi
pustio dok nebi opet sudcima dobro platio.

Njeki pako krani naueni o tom, dok bi uli da zatee povodac, nebie smjeli
nita govoriti, nego bie mirno vukli i tegljili, mislei se tako od napasti osloboditi;
no i ovdje se ti zlikovci domislie, kad bi vidjeli da vlah nita negovori a da e brzo
iza iz arije, onda bi zavikali: pomagajte Turci brao! evo me krst svezao za
vrat i vue da me tamo premlati.!" Kranin je tude morao izprebijan biti, pa i
Turcima platiti bar da ga netue kod suda, al ovi bie i novce uzeli i opet za sebe

opravdat na sudu ga tuili, ter je jadnik morao i tako stradati, bijen biti i plaati, a
vie puta i konje pogubiti. ta mora ovjek rei, kad ovaku zlou promisli? ta to su
gori od vragova!

Neu napominjat, kako i dan danas po arijama Turci krane siluju na slubu,
mlate, osobito uz post (ramazan), ciene itd., jer bi tad morao itavu knjigu
izpisati; ovo sam pako samo nagovecnuo da se vidi, kakvu slobodu krani u
Bosni uivaju i da pokaem da je mujo uviek mujo!"

Dodjem do prvoga hana (gostione); na desno je nalena rieica, a na njoj je turski

ardak. Turci po Bosni obiajno take ardake prave ili na vodi, ili blizu vode, ter
kad se peru i klanjaju, u njih se svraaju, pue, kavu piju i svoje zdogovore ine.

Preko toga potoka put prieki idje u Fojnicu na upljiku. Jedno pol sah. od onog
ardaka otim putem Fojnikim dodje se na jednu liepu ravnicu, na kojoj se vidi
mnogo crvene opeke. Ljudi su mi kazivali, da u svoj onoj okolici to se isto vidi po
porastloj umi, i da je tu varo bio, kog su Turci razorili.

Ja okrenem pravim putem kroz lugove zelene; kraj puta se vidjae po gdje koja
grobnica, koja putnika opominje da neprestano na oprezu bude, ako nemisli i on
od lopova taku mranu kuu zadobiti.

Dodjemo u Elokote; to su velike i strane baretine, koje neprestano vriju i klokou,

zato su tako i ime dobile.

Jur sam prije spomenuo (vidi opis Travnika), kako sviet pripovieda, da su Klokoti
postali od vremena, kad je nevjernicu seku Gjerzelez Alije, koju je vodio zmaj
Jajanin, crna zemlja prodrla.

Te baretine moraju biti na velikoj rudi, jer je voda svuda crvenkasta i kao krvava.
Pa je i ta voda turskoj hvali dobro dola. Vraaju se iz Sarajeva, kad sam ovdje
bio, vidjao sam gdje moj Smajo koija sve njeto u tu vodu krvavu gledae i kao
je napinjae se; ja ga upitam: ta ti gleda Smajo?" Gledam onu krv," on
odvrati. Pa zbilja," rekoh, kakva je ono krv?" On e: Zar ti nezna? ono je krv
vlaka; jedno se vlasi zaratili i na Sarajevo udarili, pa se opet natrag povratili, al
se je za njima natisnuo Gjerzelez Alija, pa jih je ovdje stigao i toliko mnotvo
izsjekao, da jim od onog vremena pa sve do sad zemlja krv pije, i eto ju jo
nemoe da popije!" Ja se nasmijem toj ludoriji a on prihvati : Vidi ga, smije se,

nevjeruje! a da sam mu kazao da je ono krv turska, koju su vlasi prolili, odmah bi
vjerovao! to e rei vlah...1"

Na desnu stranu puta, kad se uz malu uzbrdicu podje, dva su liepa i jaka
kiseljaka, ali sasvim zapuena. Sjaim i napijem se te vodice blagoslovljene, koja
mi je mnogo godila uz ljetnu vruinu; no dok se ovdje bavim, ue se u blinjoj
planini dvie puke jedna za drugom kao dva mala groma, a stade vika i
pomaganja.

Sluga viknu: Eno njekog ubie lupei, poletimo u pomo!" meni je tako od straha
kosa rastla, da mi se je inilo da je mimo kapu prola; no za slugom podjem,
samo da se straljivijim od njeg nepokaem. Mi to mjesto prodjosmo, a nit koga
usmo, nit vidjasmo; valjda je u umu pobjeglo.

Sve tom pustinjom putujui izadjemo na vrh planine; tu nadjemo dvoja kola, a u
njima banjaluki trgovci; oni jedni piju eenu rakiju a drugi oruje pregledaju; i
oni su uli pukaranje, ter su o lopovih pomislili i sada se pripravljaju na odpor,
ako bude do potrebe.

Sad se pokaza plemenito poljice i ja malo odahnu, jer sam bio prostiji nego sve
pustinjom putujui iz Busovae dovle. Sad se kraj puta ukau njekakve velike
gromile i nasipi, koje su udaljene medju sobom po jedno 30 do 40 koraajah.
Nisam mogao znati ta to znai, al stupivi malo napried poznam.

Ovdje dodjem u selo Bilalevac, koje odstoji od Busovae tri dobra sah. Tu je dobar
kiseljak, al ga nitko nepohadja, jer je zapuen. Tu su dvie turske gostionice
(hana), a pred jednim sjedjae starac Dedo. Meni je velika muka u han se turski
svratiti ili u kavanu, jer nigda ovjek poteno izai nemoe, a dosta jih i glavom
zaplati; no pohlepnost za znati to znae one gromile, usilova me i svratih se k
Dedi.

Upitam Dede: Da ono nije bio kakav varo pa razoren ?" On ree: Nije," zatim
prosliedi ono se zovu" Gjerzelez Alije skokovi"; u stara doba Djekakav vlah iz
Jajca bio mu je ukrao sestru, a on se za njim natjesnuo, pa kad je ovda proao,
toliko mu je konj pod njim skakao, a sviet nasuo je one gromile, da mu spomenik
uini za uvieke."

Da konj moe onoliko skakati i luda vidi da nije mogue; Do tko e rei Turinu da
lae? dobro ree potene due jedan Dalmatinac: Kako nitko nesmi rei Turcima
da lau, kcd take prostosti malo lau."

Sad ja krenem na lievo, ter preavi jedno poljice a za njim planinu uzbrditu, na
vrh koje je selo tursko, dodjem na Brestovsko, od kojeg u potlje.

Sve dakle od Busovae pa do Bilalevca sama je pustinja, niti blizu puta kuu
vidjet moe. Zemlja eli radina, a lei bezplodna. S malim strokom ona bi se sva
mogla izkriti i obraditi, ter tako veliko bogatstvo Bosni nanieti, no se za to nitko i
nebrine.

I ovo je, m. p.! to ti sad javljam, a sad mi s bogom!

9.

Ej! Turine za nevolju kume ! A ti vlae za nevolju brate!"

(Nar.
poslovica.) Brestovsko, kad mu se ime motri, rekao bi da je tako prozvano od
brestovah, no ja u tom mjestu vidjao nisam osim golet i pusto veliku. Sad je selo
katoliko od jedno 50 obiteljib, premda u okolici ima dosta hriana, a jo vie
Turaka. Odstoji od Busovae tri i pol sah. a od Fojnice tri sah.

Ono je do skora glasovitim postalo. Budu obiaj jo od pamtivieka, pa i od Rima

potvrdjen, da se za biskupa bosaskog izabire jedan franjevac iz Bosne, zato taki
franjevci obiajno stanovali su sa svojom braom u kom od samostana, ba gdje
bie oni odabrali.

Ovo njihovo prebivanje u samostanih veliku je tetu istim nanosilo, jer kao
biskupu svak je dolazio, a osobito Turci velikai i kojekakvi inovnici, koje sve reda
je bilo svojski doekati, za uzuvat potenje biskupovo.

Otac Marijan unji, tadanji biskup, elei samostane od take nesree

obezbiediti, za skupe novce kupi od Turina zemljite i naini kuu za prebivanje,
u kojoj je do svoje smrti stanovao on, a za njim biskup Sebastijan Frankovi iz
Dubrovnika, ter poslje ovog i sadanji otac Pako Vujii, biskup, stanuje.

Tu kuu Bonjaci per excellence nazivaju biskupova residencia", pa kad ime

slua, mislio bi da je zbilja njeto. Taj glas i mene tamo primami, mislei, da u
moi togodj vidjeti, pa zbilja i vidjao sam emu se ni nadao nisam; to je njeto
kuarka tiesna, malena, neuredjena... ta u da govorim ? Haulika zagrebakog
tala u Maksimiru valja ovakih residencia trideset i petnajst; jadni li su ti i ti
biskupi bosanski! a kad su oni u takom stanju, te u kakvom je ostalo sveenstvo i
narod ?!...

U istom mjestu ima jedna mala crkvica, koju je reeni unji nainio od drvea,
no e se i ona na skoro svaliti.

Vremena imao nisam da tono izpitam za kakve starine po ovom pustonom

mjestu, te samo sam ovo uo, da je jedna starinska crkva bila na ovom istom
mjestu (Brestovskom) a druga pol sah. dalje od kue (residencie); ove su se do
skoro i poderine vidjale. Sliedi dakle, da je i puanstva bilo. Jo sam uo, da su
prije bili svi plemii u selu, koje se zove Ercezi", al sad ni jednog neima.

Dok sam ruao, poao sam u Fojnicu, budu da se tu nisam mogao dulje zadrati,
jer biskupa nije bilo. Poslje jedan i pol sah. odornoga puta po brdih i dolinah
nanidjem kraj polja poiroka, koje se imenuje Milodraevo". Ono je znamenito u
bosanskoj povjestnici i puno tune uspomene.

Potlaitelj i posvojitelj Bosne jadne, po iste uzeu tude se je njekako doturao,

silovitu vojsku oko sebe stavio i oekivao sretni glas, da se je predalo i ono jo
njekoliko tvrdjava, to se jo borjae za milu otabinu i svetu slobodu.

Zaneen od svoje slavohlepno sti, on vesele dane provodjae, igre zameae i

svakog na radost nagonjae, da tako sve usiluje, ter da poznaju njegovu veliku
silu i mudrost, po kojim je tako lahko i brzo Bosnu si podvrgao. No u svem tomu
veselju jedna mu tuga neprestano jadno srdce ciepae, a ta je, jer odmah uvidi,
da ga je narod skroz kakav je poznao, zato ne samo da ga ljubi, nego iz srdca
mrzi, psuje i prokljinje. Zato da neprestano narod u inozemstvo bjei na gomile,
volei milu otabinu pustom ostaviti, nego nesnosljjvi jaram njegov na vrat staviti
i pod tako strahovito robstvo podlei.

Ta ga misao alostna injae vie putah kao bjesna pokazat se, zato vie nasrtaje,
stroije zapovjedi, grdnija nasilja i strahovitija progonstva naredjivae, premda ga
je itko smio zamoliti, da tako nepostupa.

Na jedno on ugleda pod svojim adorom jedan kip, istina blied i mrav, no ela
visoka, pogleda munjevita, srdca hrabrena i sa glasom stalnim i grmeim, sva mu
njegova nasilja i progonstva u brk i u brado izgovori, a za tim ga uvjeri, da ako
bude tako postupao, do mala ni jednog itelja da imati u Bosni nee. Taj je junak
slobodni bio Fr. Angjeo Zvizdovi Malobraanin.

Car se strese na tako slobodne riei, a njegove Lale gledahu kad e on trgnuti
sablju krivajliju i od jedno platit mu toliku smionost; no car uvidi vanost rieih
njegovih, zato se zamisli to sad da ini ? pade mu na pamet starinska turska
petljanija i prevara: , sa zakletvom prostost dati i sveenstvu i narodu dok se
umire, a poslje je lahko preokrenuti!"

Zove pisca (atiba) i zapovjedi da. se athnama (ugovor) pie, po kom ne samo se
prostim proglasuje sveenstvo i narod, nego i oni isti, koji su u inozemstvo
pobjegli, ako bi se na poziv fratara u otabinu povratili, da slobodni budu bez
ikakve kazne bjcgunske ili veleizdajske.

Ta athnama budu da je malo poznata, zato u ju ovdje staviti, od riei do riei,

kako se nalazi u talijanskomu prepisu:

Ja, koji sam sultan' Mehmed-Han, dajem na znanje svima u obe i svakom
napose, kako se je oitovala moja velika milost pram fratrima, koji donose ovu
zapovjed, i zapovjedio sam, da jih nitko neima muiti, ni smesti, nit mjeat se u
njihove crkve, nego nek budu prosti u mom carstvu. Pa i oni, koji bi otili i
pobjegli, nek budu prosti i sigurni i povrativi se natrag, nek mogu bez straha biti
u mom carstvu i prebivati u njihovih crkvah. Pa nit ja, nit itko od naroda u mom
carstvu da jih nemoe muiti, uznemirivati i oaloivati, njihove kipove, njihova
dobra i njihove crkve.

I ako bie doveli s dvora kog ovjeka u carstvo, nek jim je prosto, budu da sam
jih za to pomilovao s carskom zapovjedju.

I svetanu zakletvu inim i kunem se velikim bogom, tvorcem neba i zemlje sa

etiri knjige; snaim velikim prorokom; sa sto i dvadeset hiljada proroka i s mojom
sabljom, koju ja paem, da nitko nee initi prot ovomu, to se je upisalo, dok ovi
budu posluni na moju zapovjed i na moju slubu.

Pisano na 28 N. god. 868. Isusove 1463." Predavi Zvizdoviu ovo

pomilovanje, ogrne ga platom svetanim, po kom su zviezdice ponizane, da tako
odgovore njegovu prezimenu. No je odmah Zvizdovi uvidjao, da on nije dao
narodu i bjeguncima obu amnestiju kako je bio obeao, i zato ne samo da nije
pozivao na povratak bjegunce, nego je jo podgovarao neprestano, da po svaki
nain prostost i oslobodjenje otabine trae.

Vrelo i izvor svih povlastica, koje franjevci u Bosni uivaju, ta je athnama, no kod
Turaka ta je stalno, ta li istinito? bosanski poturice na to nita nisu gledali,
dapae kad bi umro koji car a novi mu nastupio, opet bi valjalo od toga fermana
iskati, za sauvat se bar od danjka; pa i kod tih novih fermana opet trebalo
uzimat njekakve oprave od vezira, i na hiljadu ruku troiti, to jih je vie stajalo
desetero struko, nego da budu desetine davali. Ovdale je izala ona smjena ali
puna istine pjesmica, koja tu tobonju prostost i slobodu ovako izsmjehava:

Pivo pije fratar i kadija, Fratar pije, a kadijs plaa, Teko fratru dok kadija plati!"
Prejezdivi i to polje iroko, unidjem u jednu gustu nizbrditu planinu; na sred nje
teku toci bistre vodice studene; i te je njetko nainio, da se edjan i umoran
putnik razbjadi a dobrotvorca duice spomene. I mi je se napijemo, al tu za dugo
biti nesmjedosmo, jer smo uli jo prije, da se po toj gori vidjaju lopovi; to se zna,
Turci iz oblinjih sela.

Svalimo se njekako u jednu potoinu, a sad uz brdo brdovito stupimo; na vrh brda
visokoga, ukaza se jedna zgrada toliko velika, da joj je slinu muno u svoj Bosni
nai. I izdvora dosta se plemenita prikazivae.

To se mjesto zove Oglavak", a zgrada je tekija" (turska crkva, samostan) a u

njoj turski sveenici, ehovi-rubani (monahi). To su turski pravi svetitelji,
bogougodnici, udodielnici i vierni Muhameda bojega proroka sljedbenici; rieju
oni su pravi pravcati Turci, razumije se po vjerozakonu.

Tu u obini ivu pod svojim nadzornikom, koji jih u taj red sveti prima i posveuje.
Posveenje se to sadri najvie u novaenju. Novaenje je kratko al je strahovito!
itav mjesec dana mora novic samcat u zatvoru biti i u 24 sah. ima jednu koricu
kruha i jedan napitak vode.

Kad navri mjesec dana, starjeina ga izvede, dade mu mizdrak (kopje sa

sjekiricom pri vrhu) u ruku, da kao pravi Turin moe sjei i bosti nevjernike

(krane); dade mu kapu bielu veliku i haljine prama redii, i taj vam je jur svetac.
Vele, da i drugi noviciat imaju, koji vie godina traje.

Nadzornik tako posveene, odprema sad sposobnije po bielom svietu, da

pripovjedaju istu vjeru Muhamedovu, Turke zabludjene obraaju i prot kranima
podgovaraju. Od Turaka su rado svuda primljeni, a krani jih dre kao to i jesu,
za prave lopove i neprijatelje svoje.

Pa da, ti jo jednu kaem m. p.! i enskice turske mogu postati ehovke i prave
svetice toga reda svetog; one kod svojih kuah zatvore se itav mjesec dana, ter
kad izposte taj teki post (ramazan), onda moraju ii u tu crkvu (tekiju) i predat
se starjeini nadzorniku za petnaest dana na volju, koji jih kroz to vrieme
nepristojnim nainom govora posveti i kui odpravi.

Ovdje je stanovao glasoviti eh Oglavski", koji je prije njekoliko godina umro i

odletio k svetcu Muhamedu vatru na lulu nositi. On je obenito od Bonjakah bio
priznan za svetca udodjeljnika", jer je pred svakim svoje udo inio bez ikakva
varanja.

Nie te tekije" ima malo jezerce, u kom ima na hiljade aba kreketua; kao abe
one su kreketale i pjevale bez prestanka, i sa svojom krekom svetca u klanjanju
smetale; on bi uzeo dasku udodjeljnu", njom kretao u vrieme klanjanja,
abam zapoviedio, i one bi utile. Zar to nije udo?

udo mu se odkri poslje smrti; za tu udodjeljnu daicu on je zapeo od eljeza

icu, koju je kroz zid, ter izpod zemlje do u jezerce doveo, a za kraj te ice u
jezercu veliku crvenu paavru privezao; on kad bi pred gledaoci hotio udo
uiniti, u dasku bi gurkao, a daska u icu, a ica bi po jezercu povlaila tamo i
ovamo crvenu paavru. abice, nedune ivinice, videi to strailo, bjegale bi u
svoje loge, a onda naravno prestalo bi kreketanje.

On je na lievo od tekije u jednom liepom turbetu" zakopan, gdje lei jo njekoliko

njegovih predastnika; tude Turci u nezgodah na molitvu (dovu) idju, i velike
zadubine ostavljaju.

Taj eh bio je toliko glasovit, da su sa svih stranah k njemu ili, dapae i svaki
vezir morao je k njemu najprije doi, skut mu poljubiti i njegovim se molitvam

preporuiti, pa onda vladu preuzeti; i ovo je uzrok, to je ta tekija kako u

zemljiu, tako u svemu neizreeno bogata.

Sad s Bogom m. p.l dok se opet togodj nepripravi.

10.

Porodi li niegda one Ti mudrace glasovite, Kl nauke i zakone Ostavie

plemenite?" (Gund. Osman, gj. 7.) 0 putu s Oglavka pa do Fojnice nisam ti nita
napomenuo, jer sam ostavio za opis kog u sad o Fojnici priobiti. Fojnica (il bolje
da reknem varo Fojniki) lei na liepoj ravnici, narieci Dragai" pod briegom
Matorcem", obkoljena sa svih stranah visokim planinama: Vranrcom, Zecom,
titom i Vardom, koje budu da se izvijaju nebu pod oblake, ostavljaju Fojnicu kao
duboku dumau i veliku dolinu.

Odkud mjestu tako ime ? pod istinu se nezna. Njeki vele, da se je prije zvala
Vojnica", jer su tude stanovale glavne ete vojske bosanske, pa poslje se ono V
preokrenuto u F, to nije neobino kod Bonjaka; no da su tu bani il kralj)
bosanski kakvu vojsku drali na stanu, neznam da sam ikad itao u kakvoj
povjestnici.

Drugi opet vele, da se je zvala Hvojnica", a to od hvoja", to znai mladjanu s

liem okienu granicu, pa se zbilja u starinskih spisih tako upisano i nalazi; no
zato se tako prozvala? valjda to je voem nakiena.
Njeki opet vele, da se je ovdje najbolje za vojnike kovalo oruje, kako emo poslje
vidjeti, zato je smatrano mjesto kao ono, u kom je uviek gotovo oruje za vojnike,
zato prije Vojniko" a poslje se na sadanje izvrnulo. Vjeruj kako hoe.

Fojnica odstoji od Sarajeva deset sah., a tako blizu i od Travnika. U varoi ima
preko 300 kua, koje su njekako na polu razdieljene medju Turci i krani. Tu
hrianina ni za lieka neima, a ovdje se je i ovo praznovjerje uvuklo, da Be t. j.
mora svaki hrianin ougati i u kratko propasti, koji se ovdje nastani; ljudi
pametniji drugi uzrok znaju, to hrianin obstati nemoe. Turci imaju svoje tri
damije, jednu kamenitu i dvie od drveta smlaene. Tako imaju 23 mejtefa (nie
uione) i 1 medresu (viu uionu). Krani pako svoju crkvu sa samostanom duha
sv., i kraj njega novu uionu. Kranske su kue izpod samostana.

Fojnica spada na drugi razred bosanskih varoa; ima svoga kajmakama, koji je
uprav podinjen veziru, a kadija sarajevskomu kadiji. U medlizu sjedi jedan
kranin, a mora dolazit i ravnatelj samostana franjevakog kao lan poastni, po
vioj naredbi. "<

Stanovnici fojniki mal ne svi su kovai i rade u majdanih, kojih na rieki Dragai
ima do desetak, premda su sad njeki zapueni; kad kranom tu posla nestane,
onda idju po bielom svietu i prave putove (kaldrme), u kojem su poslu vrlo vjeti.
Tu se je prije pravio 'pod izbor prah puani (barut), no je to sad kranima
zabranjeno. Isti su pravili najljepe tocove i iane, pa i noe velike, a sablja
9umanovka" svuda se je preporuala poradi svoga otroga ureza, no su sve te
stvari sad kranom zabranjene. Vele, da su njeki inostranci, turski uitelji, na to
Turke podgovorili, jer bi si mogla raja kriomice oruje pripraviti i od Turina odbiti.

enskice fojnike zasluuju najviu pohvalu porad svoga milosrdja; prime tudju
djecu, koja u somostan dolaze, nju peru, iste, vie put kroje jim, darove alju i na
svaki nain ugadjaju, a to sve bezplatno.

Svi su Turci po izbor zlikovci, koji su svake naine iztraivali, kako e upropastit
alostne krane i njihove fratre (svetenike). Ovdje sam uo dosta takih
bezdunih nasilja, al jer znadem da sad ima tude sokolia, koji e sve tonije
Opisati, samo u koji spomenuti ba iz skorije dobe.

Turski velikai, kad bi uvidjali da nikakva uzroka neimaju za krane i svetenike

progoniti, u noi na damiji sa ugljenom kri bie nainili, a sutra dan zovnuli bi
krane odlinije i nadzornika samostanskog, ter bi jih otro sudili a otrije prietili,
to su kri nainili i tursku damiju u kransku crkvu preokrenuti hotjeli; bez
ikakve koristi ovi bi se jadnici kleli i preklinjali da o tomu ni mislili nisu, valjalo je
plaat ili glavom, ili malom"; da jadnici glave uuvaju, morali su u novcu davati
sve, to su ti zlikovci zahtievali. No to da govorim ? sudi m. p.! kakvi su to ljudi iz
gole i vrete, koji su tako da reknem juer bili; ovi zlikovci, kad ve nita nebi
mogli, naoruali bi se do zuba, rukave zagrnuli, a po no droak proeerali bi sebi
kroz mjeice i tako krvavi eto jih kao bjesni kroz ariju tamo amo, svakog mlatei
i otimaju to bi godj uhvatili. Na take vlada ne samo da nije vikala, nego jih je
kao prave junake smatrala.

Samostan franjevaki s malom svojom crkvom vriedan je uspomene, budu da je

on gnjezdo sokolovo, iz kog su sokolii svedjer izlazili, ter prot Turinu vjeru i
narod branili i lu prosvjete po mogunosti po sredotonoj Bosni: i krajini palili i
raznosili sve do uzdignua novih samostana.

Vele, da je to bio samostan monaha patarenskih, gdje je sada taj samostan, t. j.

na kraj varoa, na jednom brieuljku, koji je od june strane. No po naredbi kralja
Tomaa oni su ga morali zapustiti i ostaviti.

Franjevci su svoj stari samostan imali na mjestu, koje se zove Pazarie", koji je
bio posveen majki bogorodici; no vele da su ga Turci razruili, a fratri se u
patarenski, skrovitiji, zatvorili, ovaj popravili i duhu sv. posvetili. No ni ovdje nisu
za dugo mirovali, jer dok su jih Turci podpazili, sa svakim su nasiljem na njih
nasrtali, dapae vie put i isti samostan upalili. Sad je on obnovljen, raziren i
povoljno uredjen. ., .:, :)Vi!

Mnogo je vana knjinica u tom samostanu, budu da u njoj ima svakovrstnih

knjiga. uo sam, da je tu bilo dosta zvornih povelja bosanskih vladara, no se sad
za njih nita nezna; mislim, da su gdjegodj sakrite; tako je bila i jedna povelika
Kronika" pisana bosanicom, ter je i nje nestalo. Najvanije je pako Rodoslovje od
popa Rubia..." o kom se je dosta zborilo u Zviezdi" Sundeia i Prijatelju
bosanskom". Tu su namaljani svi grbovi pokrajinah ilirskih" i mnogih plemia
bosanskih.

Mala crkvica, koja je privezana uz samostan, dosta je plemenita; u njoj su zidane

grobnice, gdje se svetenici kopaju, a prije su se i odliniji svietovnjaci kopali, no
je to sad zabranjeno.

Ona je slikami nakiena, a najznamenitija je ona na velikom oltaru, koja je na

bezu maljana i prikazuje duha sv, kad je u vatrenih jezicih vrh apostola saao.
Vele, daje ona preve starinska, ter da se je bila malo pokvarila, zato su ju bili
povjerili njekakvu maljaru da ju popravi, no ju je on pokvario. Isto tako plemenita
je manja slika na bezu, koja prikazuje Spasitelja konajueg na kriu. Ostali
kipovi, kao Majke boje, sv. Mihovila itd. od manje su vriednosti, premda su i ovi
dosta plemeniti. ;

Nebo crkve namaljano je, a dosta liepo se prikazuje doae duha sv. vrh
apostola, kraj kojih je uslikan i odvjetnik kraljestva bosanskog Ilija sv. obuen po
nainu nonje istonjakah. Od njeg sam uo smjenu pripovjedku, pa u ju staviti
da se i ti nasmije m. p.!

Kao danas, jo mnogo vie prije, globili su vladike grke jadne krane u Bosni
istonog obreda, pa naume globiti i katolike, ali se ovi nisu nikako dali. Jedno je
strogo jedan vladika zahtievao od vezira travanjskoga, da usiluje katolike, a tu je
bio njekakav aljivac iz Fojnice. Ovaj se opre proti vladiki i pokae mu da oni
nespadaju pod njegovu vlast, zato da mu ni danjak nemoraju davati". Vladika
pokae da se i oni krste, pa i istu vjeru vjeruju hristovu, zato da spadaju i da
moraju davati danjak".

Vezir, eljan uti razpru vjere, naredi obojici, da sutra dan pred njim moraju o vjeri
govoriti i tada e presuditi stranke, koja dobije pravo.

Sutra dan oni dodju, svjetina se mnoga sakupi i prepirka zapome; no to

misli: o kom velikom i nedokuljivam dogmatu ? aljivac upita vladiku koliko je
apostola ?" Vladika odgovori dvanejst" i zapome jih brojiti po redu; kad dovri,
onda e aljivac: , a kam trinajsti Muhamed?" Vladika odvrati: ta to nije aposto !"
Sad i vezir i Turci grhnu u glas kako nije neznaboe ? mi svi vjerujemo da je on
boji poslanik, a ti nam u oi hoe da kae, da je naa vjera laljiva? u hapst
njim !" To bude tono izpunjeno.

Sad je vezir od katolika elio napojnicu za taku presudu, zato rekne tom aljivcu:
ja hou da mi pokae, da vi tujete Muhameda, drugije nije glave na tebi I"
aljivac ,Daj mi gospodaru dva tvoja ovjeka, nek idju sa mnom do u Fojnicu i
odmah u to pokazati". Vezir spremi i on jih uvede a crkvu ter jim pokae reenog
sv. Iliju kraj apotola; i Turci to videi, kau vjerno veziru. Sad je vezir oslobodio
katolike, a ogulio vladiku.

U uglu pod korom, u krinji kamenitoj, svete su moi Andjela Zviezdovia a u

sacristiji ima liepih kalea i patena starinskih. Tu se uva i plat Zviezdovia, koga
mu je car podario kako sam jur rekao, i samo se rabi, kad su vii godovi i praznici.

Kako u triemu pred crkvom, tako i u samostanu pred pjevalitem po etiri su

daske od elika i to su slavna zvona za puk zvati u crkvu ; pa i ova nisu bila
slobodna; vie je puta dolazio poslanik vezirev za njih kuati, jer bi Turci kazali, da
od te lupe nemogu klanjati. Za uuvat jih morali su se mititi i varati. Sad je jedno
liepo zvono nabavljeno.

Ovdje se u varou nalaze jo njekoje obitelji starinske plemike, koje je turska

zloba do torbe dotjerala; ja u jib bar spomenuti, da jim se i uspomena neukine:

1. Tvrdkovia, kog u Rubievu rodoslovju grb je u boji modroj, ba pravoj

bosanskoj, a po sriedi grba biela kolajna poiroka, vi koje tri zviezdice u trokutu
sjaju, a niz nje opet tri pravo ponizane. Vi grba na stupu stoji kruna pirlitana,
puna dugog perja zlaenoga.

2. Badielovia, u kog je preko grba plavo-bieloga uget stup crljeni, a na stupu

zeleno-modrom bieli jednorog.

3. Predoevia, u kog preko grba crljenoga dva su prieka tupa biela, na gornjem
su kraju dvie, a oa dolnjem jedna zvieza crljena. Na stupu modro-zelenom crn
lav uzdignuta repa i crljenog dugog jezika.

4. Alavpovia, na grbu utkastomu lav bieli, repom zavrnutim, jezikom izplaenim

crljenim, ter dri u prvim nogama crnog polu mjeseca. Na stupu plavo-modrom
propeo se lav ljubiast, s repom zavrnutim i jezikom izplaenim. Od ove obitelji
imamo ostanaka jo od vladanja bosanskih vladara. Tako se vide zidine od tanice
kule Alavpovia pred istom sadanjih Alavpovia kuom. S njekoliko troka mogle
bi se zidine popraviti, no to Turci uinit nedaju. Tako ima na rieki Dragai prelaz
(uprija) Alavpovka" i to je bila zadubina tog plemia.

5. Givanovia-Radmirovia, preko svega grba crljenoga uti krst, na kom su uzdu

tri liera modra, a sa svake strane grba po jedna zviezda biela. Na stupu zelenomodromu lav se propeo, jezik izplazio, rep zavio i prvima nogama dri kri na
tapu veliku.

6. Zubia, na utomu grbu crven lav krilati s repom zavrnutim, glava mu je orlova
sa jezikom izplaenim. Na stupu plavo-zelenomu Ijubiasto-bieli lav sa orlovom
glavom.

Za veliko je udo, kako su ovi mogli plemiko prezime kod Turaka uuvati ; budu
da to Turci, osobito u prijanje vrieme mnogo su mrzili, a i krani su svoje
prezime krili, da tako izbjegnu zlobi i progonstvu turskom.

U oblinjoj okolici Fojnice mjesta su osobitija:

1. Kod uprije Alavpovke starinsko groblje, na kom ima vie maeta, a na ovim
ima grbova plemikih; osobito sam mogao razabrat grb Branilovia", na kom je
ruka sa maem u aci; samo kad sam taj grb sravnio sa slikom popa Bubia,
vidjao sam, da ovoj mee ruku krilatu, to je valjda ovdje vrieme otetilo. Premda
neu kriti, da grb na tom steku podpuno pokazuje grb BPrimordiea, no [komu da
taj ovdje znak ini ?

2. Rupe, vie samostana, a pod selom Selakovii zvanim. Tu se neprestano ruda

gvozdena kopa; ima pravoca starinskih, od kojih vele, da su zlatne rude, ter po
nalogu vladinu sad se iste. Ovdje mi je primjetiti, da je sva Fojoica sa oblinjim
planinama puna svakovrstne rude, no alosti moja! samo se kopa eljezna, a
ostale su sve zapuene.

3. Brieg Matorac vi Fojnice, ovdje je blizu Vran kamen", u kom je stanovao nas
glasoviti junak i branitelj Toini Mihovil. Svake godine ovdje se zbor kupi na liku
svetoga, ter se asti i pije, a veselo kola igraju.

4. Vi Fojnice Gradina, gdje je bio grad stari na visokom mjestu, a varo pokraj
njega. Sad se samo ostauci poznaju.

5. Lagumie", odstoji treinu sah. od Fojnice; tu je bio grad starinski. Zidine su

u zemlji i veliki obkopi oko njega svjedoe, koliko je velik i tvrd bio. Vide se
ostanci i od kua, to znai, da je varo bila. Veli puko predavanje, da su Turci
lagum podkopali pa i grad i itelje u zrak digli zato je mjesto i prozvano
Lagumie".

6. Kozov", grad starinski na planini Zecu, jedan sah. od Fojnice. Vele, daje ovdje
stanovala Katarina kraljica, ena Tomaeva, dok nije vidjela, da je Turin za se
Bosnu osvojio i nju prevario, a ovdale da je pobjegla svomu otcu u Ercegovinu, a
najposlje od njega n Rim. Sad se gradu poderine znadu. Ovdale je bilo zvono u
Zvoni-grad, pa su dokazivali stvari potrebite.

7. Zvoni-grad" u selu Otigoii, jedan sah. daleko od Fojnice, sruen je.

8. Grad ua planini titu, u selu zvanom Obojak, dva sah. daleko od Fojnice, vidi se
u zemlji na vie mjesta, da su i mnoge kule tude bile.

9. Djedov-do, od koga u togodj poslje.

10. Bonja, pol sah. daleko; tu su prije bila kupalia, al je sad sve zapueno. ,

11. Ostronica, gdje vele, da je varo bila, a i sad je selo od 7080 kua. Turci
imaju damiju, a krani groblje. Ima jedno turbe dosta plemenito, u kom lei
njckakav paa, koji je po pukom predavanju ubijen iz topa sa Kozova grada.

Ovo su osobitije starine toga mjesta; znam, da jih ima jo premnogo, no se

nadam, da e jih na skoro opisati jedan vjetak, koji tude stanuje.

Narodna nonja u varou je kao i po drugih varoih,

& seljaci puaju svoju kouljicu niz gae. Obcnito su svi poboni. ' "'-:

U govoru ikavci su; imaju pako u njekih rieih naglasak sasviera osobit. Njihova je
krstnica" uz Boi sasvim osobita, o kojoj mislim na drugom mjestu prodavoriti,
a sad ti, m. p.! svako dobro elei, ostajem tvoj prijatelj

;., ' . u. : '; :.,.

.. , Teko meni u neznanoj zemlji

Tudja je zemlja neznana, To moja tuga golema 1" , (Nar. pjesma.) '!" 'Svak je
nesrei podloan, veli bosanska izreka, a iz nje se preporadja tuga, pa ni tuga
nebodi bez druga, uz uju uvick i nevolja stupa; nestalo jih ve jedno na bielorn
svietu, ter se za njih neznalo, jer su sada i meni dodijale!

Ja se bijahjur opremio pram Kreevu kiovitom, no mi sluga plau dodje i kaza,

da putovat nemoe, jer mu se je nesrea dogodila; konj ga je ljuto nogom u zlo
mjesto oinuo. Uvidim njegovu nevolju i povratim ga, a menij odmah moj prijatelj
dade konja drugog, kog je tude najmio.

Podjem do konja, praen od prijatelja, no i konj moj bijae sasvim udnovat; visok
je i odrastao izvanredno, vran kao gak, brizast po gubici, u oima akarast, od
starosti obvisio dolnju gubicu, a tako je mrav, da bi mu o kukovih mogao opanke
nabadati. Uzvalim se i na desno stupim pram Kreevu; konj je iao preko svake
moje nade.

Upitam novog slugu: zna li dobro put u Kreevo? i on kao preko srdea: znam kao
po koncu; neboj se,neemo zai": to je jo bolje," odvratim.

Uz Dragau rieku putujui, na obe strane puta vide se velike gromile kamenja
simo tamo po umi. Upitam slugu: to je tor" i on mi kae: uo sam od starih,
da su tuda bili mejdani, pa razvaljeni." Ovo se meni nedopada, jer mejdane nisam
jo vidjao po umi; drugo toliki kamen da je sluio za mejdane, nije mogue; no
reda mi je bilo utiti.

Dodjem pod selo Bistricu", kod kog je spomenuti grad Kozov; selo je na visokom
visu, u umi steoj; stanovnici su katolici, i ima jih do 250 dua. Vele, da su ti svi
starosidioci, t. j. pravi Bonjaci, koje nit je moglo okrutnitvo tursko raztjerati, nit
izturiti. ,.

Oni su i dan danas na glasu junaci i nedaju da jim svatko jai za vratom. Samo u
jedan sluaj staviti njihova junatva, koji se je ba sad pripetio.

Zaljubi se jedno mome iz sela drugoga u jednu ovdjenju djevu planiokinju, no

mu ova nikako nehtjede poi. Momak ju naumi silom oteti, nadje jo trojicu
momaka i podje na poslac; njih susretnu jo tri Turina, ter se odmah i oni tu
upetljaju, jer jim ovi nisu mogli zabraniti.

Kad su u kuu doli, zapomu piti eenu rakiju, koja za alu nezna; brat djevojkin
upita jih kud su poli? i oni mu kau, da su bili u planini, sustali i doli ovdje da se
malo odmore; brat povjerova i odstupi za poso.

Domalo oni upitaju djevojku, hoe li poi onomu? a ona jim s nokta kae da nee;
to Turci uvi, zgrabe ju i povuku na silu. Djevojka je bila dosta poodrasla, pa i
jaka kao planinkinja; no ju mnoina nadvlada, ona pane po zemlji glasno viui i
pomagajui, a oni ju vukahu kao mrljinu.

Na njezinu viku zgrne se mnoina ena iz susjeda, ter videi to Turci rade, kao
guske aokoraju, za kamenje prihvate, i udri juri na opake Turke nasilnike;
kamenje sipae kao grad iz oblaka. Jedan Turin nemogui vie kamenje trpjeti, a
opet s druge strane nemogae mu u sveti din stati da ga ene nadjaaju, prihvati
za veliki no i nasrne na ene, no ga ove svojski kamenjem doekaju i natrag
suzbiju; tako su uinile vie puta, kao to je i on nasrtao.

U tom ljutom boju najhrabrije se je borila njekakva Marijanovica, to jedan Turin

podniet nemogavi, opali puku na nju, no sreom nezgodi ju. Njetko vikne
Marijana da mu enu Turci ubie, i on za as s pukom doleti, jedan ga Turin
videi, pukne na njeg, al ga nepogodi; i Marijan na njeg obori iz svoje, al crn joj
obraz! ona plane a nesastavi. Drugi Turin opet pukne na njega, al ga nepogodi;
on puku podprai i opali, a mujo se prostre po zemlji viui: jao meni, ja
pogibohl"

...,,, Turci zgrabe ranjenog i odnesu kui, a zatim odu na sud i kau, da je vlah na
pravdi ubio Turina. Sud je odmah poslao zaptije po Marijana, no je Marijan djeti
pametan, ter je u steu umu pobjegao, gdje ga ni orli nai nebi mogli. Poalje
sud da se ranjenoga rane pregledaju, i Turci su kazali da iv ostat nee, jer osim
ostalih rana jedna mu je grdna u drobu. Ovo je sve izmiljeno za mo posje
Marijana, a u istinu nije bila nego jedna rana na ruci. ta se je posije zgodilo, ja
neznam; samo znam, da Marijan bjea; jer zna da, Turci negledaju da je to on
uinio za obranit djevojku, svoju enu i sebe. Nadzornik samostanski svu je
pomnju uloio da ga oslobodi, no bit e bez koristi.

Prodjemo Bistricu i dodjemo na Hepu uglednu ravnicu; na desnu stranu vide se

velike gromile kamenja, i poznaje se, da su tuda bile mnoge i velike zgrade; no
nisam mogao razpitati kakve. Za tim dodjemo k jednom liepom potoiu koji tee
iz stee planine, kroz koju emo sad putovati. Moj sluga snimi plisku (kapu), ter se
napi te vodice; taki je obiaj u jadnih Bonjaka, koji ni pehar (au) neimaju da se
u putu vodice napiju. A sad okrenemo uz Repovau", tako je mjesto prozvano, jer
su po njem stiene kao repe, premda sam uo, da u Bosni zovu svaki omanji
kamen repom", samo nadostave bojom"; zato kad se oni pomlate, viu: Udri
ga bojom repom! (kamenom).

Kad smo proli jedan dobar komad te puste gore lisnate, put nam se pravi razdieli
na vie putia; kud emo sad?" upitam slugu; na to on odvrati: Oijuh mi ja
neznam! mi smozabasali!" ta govori?" ja u; a on: tako ti je!" pa kud emo
sad?" ja nadostavim; zdravlja mi, meni se je pamet ukrala, ja neznam nita,
nego hajde kud zna", odvrati.

Pomislim: Jao meni u neznanoj zemlji! ovo je pustinja, planina stea, svud
lopova..." no reda je putovati; sjaem, konj* povedena i podjem kraj jedne bukve
velike i lisnate, dok na jedan as na njoj se njeto prokrivi: krii, vrii, hre,
jauc>, zakalje se, posmije se... hiljada misli nasrnu na me. Pomozi me sv. Petre,
ta je ovo? pogledam slugu; a on se ukoio i probliedio kao krpa; ohrabrim se,
puku trgnem, ter obletim oko bukve, kad al imam ta vidjeti, mali stovrag
vjeverica izpidrila oi u me kao dvie svietiljke, rep kitasti nadigla, ui naulila, na
stranje noice izapela, a prvima njeto pram

meni ini, kao da mi hoe njeto da kae; ja se nasmijem, viknem, a ona kao
vilenjak s grane na granu, pa je opet stane krika i vriska. Blago ga se tebi o
umsko zviere, pomislim, jer si ti prosto, a ja?!... moj narod?!...

Ostavim ju i podjem uprav uz jednu strahovitu uzbrdicu, na kojoj se pokazuje

sipnja i suha, ter jedva posije itav sabat basanja izadjera na jednu ravnicu i
stupim pred kuu ubogu, pred kojom ovjek gradjae guvno (harman). Upitam
ga:' Kako se zove ovo mjesto?" i on mi kae: Didov-do"! daklo pomislim: i ovdje
je ikavtina. Nezua kazat tko je bio taj did", nego zna, da je starinsko ime. Treba
mi dakle o tom djedu togodj rei, da se bar zna tko je bio.

Budu da je ban bosanski sara zvao se veliki ban Bosne", kaoikralji, da su odlino
mjesto medj drugim imali, zato su oni i dvor odliniji imali; tako u njihovu dvoru
bijahu: upani dvora, upani i sudci curie, posteljnici, ubrusari, buzdonoi,
titonoi, vftitari i tako dalje, ter cieli djedi i kuni djedi (djadi).

Osim te dvojice djeda u Bosni je bio jo jedan djed", taj Je bio vrhovni
zapovjednik u Bosni monaha patarenskih.

Od ta tri djeda ovo je mjesto batina bila; no kojeg? mislim patarenskog, jer su
oni (Patareni) ovdje najvie bili naseljeni i uzmnoani.

Ostavivi taj Djedov do oborim se nis strmenitu strmicu, koja je trajala vie od
jedan i pol sah.; put je bio uzak, izkrivucan, preprieeen velikim kamenjem, ter
sam morao kao divo-koza skakat s jednog na drugi, a u meni su se digerice
tresje. u,:j

Sad sadjem u jednu liepu i plemenitu ravnicu, po kojoj se ita njihaju kao sinje
more, a zelena travica kao vedro nebo priinjavae se. Po briegovih i brdinah

vidjaju se turske kue bezredno raztrljicane. Njih ja lahko poznati; pogledaj na

vrh i ako vidi visok iljak na kui, znaj pod istinu, da je turska. i ' .. iljak je u
Turina znak prave svetinje; svaka damija (turska crkva) ima svoj toranj, a vie
imaju pri vrh tornja ogradu taku, da imam (upnik) kad ui (zove) Turke na
bogomolju, moe prosto oko tornja hodati, a ova mu ograda neda upasti na
zemlju; fri ogradu oni zovu .mraare" ili raeet".
Na vrh tornja pakb stavljen je iljak tako zaotren, da ga nebi i najbolji pukar iz
puke pogodio.

Svaki je Turin svetac, a njegova kua damija (bogomolja); iljak na vrh kue to
svakomu svjedoi. Kad se kranin najvie i najgore popsuje 6 Turinom, obiaje
mu .iljak" opsovati; to je iljak od kue i damije, a ta je psovka Turinu izmedj
najteih; no treba znati da to smije kranin opsovati samo ondje, gdje kusovica
sudi, pa zna, da je jai a da Turin sviedoka neima, jer bi drugije skupo platio.

Preko ravnice idjui, dodjem do jednog groblja turskog, koje je nasadjeno

svakovrstnim voem; to je obi obiaj bosanski, groblja voem nasaditi. Na
ograncih jedne mlade kruke bijahu objeeni komadii rubina bielih crvenih,
arenih itd. To je samo turski obiaj, a znai, da je tude pokopana na udaju
djevojka; nju mora svak oaliti!

Turci tude kopahu njekakva Turina, pa premda sam odluio u opisu obiaja" o
njihovu pokopu obirno prozboriti, no moram i ovdje togodj spomenuti.

Dok Turin od bolesti svrne, valja mu dovesti hodu (sveenika), ili ako toga
neima, tad jednoga osu-bjelobrada, jer i on moe taj sveti in ovriti. No dok se
vidi da konca, treba veliki kazan (kotao) vode nad vatru staviti da se grije, a dok
prvi put zine, odmah vie taj hoda da mu vodu donesu i u toj vruoj vodi okupa
ga i oprlji, ba kao to kod nas obiaju krinke piljiti. Hoda zatim oisti ga
nainom nepristojnim ovdje govoriti, a zatim ga opet okupa s vruom voom. Sad
mu sa mekim pamukom zaepi i najmanju upljinu tiela, presvue ga, stavi na
terdja" (dasku), na kojoj e ga nositi i hajd njim u groblje bez odvlaenja. Dok
hoda ovo uini, jur je malo i plitko zemlja izkopana, gdje e ga zaroviti.

Ponesu ga; hoda idje prvi i njeto arabski mumlja, a drugi viu Amin!" Mrtvac je
obiven u platno, a pokriven zelenom ohom; ta je oha namienjena hodi za trud
njegov. Stave mrtvaca u grobnicu i to prije zarove ga, a zatim bjee natrag svi
osim hode. Taj njeto ui i ee put vie korkma

(neboj se)! bio je dobar , a medju to sve natrag idje,

jednako u grobnicu gledci, a kad bude blizu vrati groblja onda se liepo okrene i
bje medju sviet. Oni dre da u grobniei odmah suhaldije (sudci)" mrtvog sude,
ter zato boda sad onog hrabri, sad njih moli.

Odlinije obitelji sad halvu diele svakom, a taj ako je Turin, rekne: hramet mu
dui!" a krani jer mu nemogu pokoj predati dui, znadu da ga nigda imat nee,
obiaju rei: Bog mu dao to je zasluio!"

Na hiljade praznovjerja ima i kod Turaka i kod krana glede pokopa; njih u
drugdje opisati, a ovdje u jo ovo spomenuti: Krani vele, da Turke jo u grobu
vrazi mue i zato u njihovih skoro pokopanih grobljih uje jauk i pomaganja ;
svakog pako zemlja prodre porad njegove opakosti i zato jim propanu grobnice.
Uzroci tomu praznovjerju ovi su: kako jur rekoh, Turci odmah kopaju, ter se je vie
put zgodilo, da se je bolestniku zanesviestilo i oni ga iva zarovili, a ovaj se poslie
probudivi, vikao bi za pomo, to bi se ulo, kao plitko zarovljena. Budu pako da
su zarovljeni bez sanduka, kako tielo trune i kia zemlju zbija, tako grobnica
propada i vie se u zemlju slee.

..Ovaj sam sluaj u Livnu vidjao. Umro je jedan katolik, a sutra dan i jedan Turin.
Sin umrlog Turina dok je otca pokopao, doletio je sinovima pokojnoga kranina i
zaklinjao jib, da mu kau ako znaju, je li njihov otac s njegovim kakav poslac radio
? ovi mu kau da neznaju; na ovo e on: ako i neznate, dajte vi alalite (oprostite)
mom otcu na ime vaeg otca, ako su oni to medju sobom imali. Va je otac juer
umro, ja se bojim, da je on u emu mog otca obtuio pred bogom dragim, pa je
stoga on i njega zovnuo, da se sapriju;...". ovi mu elju izpune i tako umiren ode.

Proav groblje iao sam s liepom ravnicom jedno pol eah., no opazim, da sam
opet zaao. Vratim se i okrenem drugim putem i nadjem krane gdje vrhu, koji
mi i pravi put kazae. Okrenem uz planinu steu i poslje jedan etvrt sah. vidim,
gdje iz ume izpade jedan Turin sav odrpan i otrcan kao lopov pravi, no za
pasom imao je malu puku, koja je sva u srmu zaljevena; stane na sried puta i
gledi u me; njega se nebojim, no ima li jo u umi drutva? ovdje zec lei! stupim
k njemu. Kaza mi na moje pitanje, da je Od eubaa (nadzornik) vrh kmetova,
stavljen od bega. Ti su

vie nego lopovi; od begova uzimaju plau za svoj trud, kmeta ciene i gule do
due, a ako i kakvu putniku promienu hodiu i kesu izprazne,to jim je sve dobitak;
ta nevele jim vraati.

Malo prije stigla je carska naredba, da bezi i age od Svog ita dadu caru polu
desetinu". Ja sad njega upitam: ,hoe li to bezi davati ?": On kae nee, nego su
se zdogovorili ili da to kmeti daju ili da sa zemlje ustaju". Odmah me trnci
poduzee, jer sam se tomu i od prije, nadao, ter pomislim: Ej krani jadni
prosjaci!., no tko e Vam dieliti?.."

Jadnici ! na tudjoj zemlji, bezplatno zgrade nainjati, treinu ita a polovinu siena
davati, porez, vojnicu, na svaku etvar danjak, bezplatno i neprestano radjenje
caru i bezima, priekanja i tolike druge nevolje, pa sad i oval Lahko je davat kad
se moe stei kao po kranskim zemljama, no u Bosni kako e stei kad nikakva
prometa neima ? ta jadnici ele se prosenice najesti.

Izadjemo na jednu veliku ravnicu, al alosti moja ! Ona je svakolika zarasla u

umu. Suboa doepa se jednog puteljka i umae u umu velei: Ja imam ovamo
posla, Vama jo ni sahat neima do Kreeva." Prolo je jedan i pol san., a Kreevo
se nevidi, zato ja reknem slugi, da mi nismo opet zali ?* na to on hladnokrvno:
neboj se, ja sad ovdje znam 1" ,Da to Kreevo nevidimo?" ja nadostavim, ta
ve je vrieme da se ugleda?" on e: Kreevo je u jami kao u kotlu, pa se nevidi
dok se u njcg nedodje."

Idjasmo jo podosta, dok moj sluga kao da se probudi i ree mi: Eno onamo
naeg pravog puta, ba smo mi zali; al hajde moemo i ovdje skrhati makar bilo i
dalje..." Meni se nije bilo koristi ljutiti, zato okrenem za njim niz jedne herende i
vratolome, ter se jedva u Kreevo svali; svak se je udio tko nas je vijao, kako
smo mogli niz take vrleti zdravi sai i provui se.

Od Fojnice do Kreeva broje etiri sah., no ja sam metnuo devet; suviak sam
basao tamo i ovamo, vie puta uzdiui : teko meni u neznanoj zemlji I..."
Razpitaj i nevodi neznana ... to ti je mala nauka, a mogla bi biti i velika, ter jo
kakva s takim drugom !... No sjeromah i on se je udio, to je taj dan tako
poludio I"

I ovo je . p. I sto ti za sad javljam, a sad mi budi rdrav i veseo!

12.

Kad ime tvoje spomenem : ' Sav se u licu promjenem!.."

(Nar. pjesma.)

Kako godj u mladjanog zaljubljenog sad probliedi bielo lice a sad se opet zaari
rujnim rumenilom na sami spomen svoje mile udaljene, ter mu svakovrstne misli
pamet nasrnu a srdace uzbune i raztue: tako i meni ini sami spomen Kreeva,
jer je iz njeg najvie proizlazila' nesrea i bieda, koja je s vremenom svu Bosnu
upropastila.

Ime mjestu tko je dio, nije dangubio, jer je u pol bieloga zgodio. Grad (tvrdjava) i
sadanji varo, na pravom su kru (vratolomu), na peinah i herendah, zato se i
jest prije zvalo Krevo", a docnije radi sladkoglasja Kreevo".

Sve je mjesto obkoljeno velim planinama, a ono je ostalo u nizu nizokom. Kroz
mjesto tee povelika rieka, na kojoj se vidi njekoliko majdanah, koji gvozdje tale,
budu da su sva mjesta puna najlepe rude i to nesamo eljezne, nego i zlatne,
srebrene, bakrene itd.

Jo u dvanajstom vieku, za vladanja slavnog Kulin bana, ovdje se je ruda kopala

gvodjcna, srebrena i bakrena, ter se i dan danas stari pravci poznaju, a sad jih je
poeo istiti jedan Niemac po dozvoli turskoga cara; no mi se ini, da nita uiniti
nee, jer nedaju Bonjaci, da se Niemci bogate na tetu njihovu, zato jim znaju i
rudu u pei otrovati.

Nie sadanjega Kreeva ima plemenita velika ravnica, sa svib strana i ona
obkruena visokim planinama, i sami put u Sarajevo ravno se moe uiniti. Tu je
bilo starinsko Kreevo, varo plemeniti, a po izbor povjestniki.

Nije mjesto da povjestnicu piem, ali moram bar uzrok nae propasti
nagovecnuti. Tu su se njekako ugnjezdili opaki manihei, bogomiljci, bolje reku
vragomilci; tu jim podje za rukom, ter su se neprestano uzmnoavali kao mii ili
morski zecovi. U broju su mnogo nadhvatili iste katolike. ' ' Stvore sebi vrhovnog
glavara, koji e svoj druini glava biti i popom" ga imenuju. Ovomu pridrue jo

vikara", kog poalju u Francuzku, da kriepi stare, a sabira nove manihee. Sve je
to njima prosto bilo.

' No su oti nevjernici pravi nemiri, pa jur rade kraljestvo sruiti i njekako drugije
preustrojiti. Posile se i zdogovore se i iznenada udare na katolike; posjeku biskupa
i njekoliko kanonika, mnogo itelje izsjekoe i poubijae, no se mnogi i biegom
spasie; mnogi pobjegoe u Blauj" k vrelu Bosne rieke, a mnogi pod grad
(tvrdjavu) gdje je sadanje Kreevo, da jih tako grad od smrti sauva. Mnoge su
kue i zgrade zapalili, a uz te mnoge i njihove izgone a mnoge od tvrdjave vojnici
popale, ter tako mjesto pustono ostane.

U varo stanuju katolici, kojih iina do 2000 dua, Tiiraka 4500, pa i koji
hrianin. Turci imaju svoju damiju i mejtef (uionu).a. katolici svoju uionu, koju
polazi do 50 djece. Uitelj je franjevac kao i po drugih uionah.

Isti imaju svoju crkvu sv. Kate i samostan franjevaki uz crkvu pod tvrdjavom.
Vele, da ga je nainila Katarina kraljica, ena Tomaeva, na potenje svoje svete
imenjaice, a njeki mu opet starije doba pripisuju. Vie je put ^d Turaka sruen
bio, no je opet njekako popravljen. Razdjela je sasvim starinska, zato je i tjesan i
mraan. Ima dosta liepu knjinicu, pa i opisa starinskih, koji se veom stranom
odnose na stvari fratarske. U blagaonici ima gdjekoja slika starinska, koja je
vriedna spomena.

Crkvica je sasvim tjedna bila, ter su ju god. 1855. popravili, il da bolje reknem,
nevjeti majstori pokvarili. Ima i ovdje koja slika starinska, al su ovdje dva
rtvenika (oltara) stvar najznamenitija; oni su od plemenitog mramora, koji je,
kako vele, u istom ovom mjestu kopan. Neudi se m. p. ! jer naa Bosna i tom
rudom obiluje, al je zapuena.

U varou stanuje mudir sa svojim malim medlizom i podloan je kajmakamu

fojnikomu. Taj mudir guli sviet nemilice, no i plati vie puta. Kreevljaci su po
izbor pijanice, a u pijanstvu ta ovjek nee uiniti? Oni se u noi napiju i u
pjevanju i etnji polete, a mudir jih toboe gonja i progoni, no ga esto uhvate i
promlate pa nikom nita, al u danu moraju tu svoju smionost plaati.
Glavoija mjesta ovdje jesu:

1. Tvrdjava starinska vie samo3tana; ona je glasovita osobito glede povjestnice

Bogomila. Sad je poruena i samo se ostanci vide.

2. Dusina, koje je selo kransko, od jedno 20 obitelji, odstoji od Kreeva oko 3

sah. Ovdje je ruda gvozdjena najbolja, a ima i svoje majdane. Tu je bila i crkva sv.
Duha.

3. Deevice, selo kransko, gdje vele, da je bila crkva Gospe od sniega.

4. Lopata, planina vi Kreeva; mjesto je osobito znamenito, to je na njem jedan

kranin ubio zmiju, koja je imala, kako vele, oko 30 stopa duljine, a toliko debela,
da je mogla ovjeka prodrt. urando konsul talijanski i dr. Blau, konsul pruski u
Sarajevu, kad su to uli, poslali su da jim se bar kosti te nakaze donesu, no su ve
bile iztrule. Moram pako spomenuti, da se u Bosni takih zmija uje dosta.

Znam, da ima jo mjesta znamenitih u ovoj okolici, no neu se upuat njih

opisivat, jer mislim, da e jih drugi vjetiji tonije opisat, kako mi je priobeno.

U njekim riema Kreevljaci imaju udnovat naglasak, koji se u cieloj Bosni

neuje; tako n. p. oni vele: vode, tioe itd.

U obe puanstvo je sve pobono i milostivo. Ovo jo, m. p.l to ti sad javljam, pa
mi budi zdrav i veseo 1

-ni. .<'''' !

III.

Narodni obiaji u Bosni.

Narod bez narodnosti Jest tielo bez kosti." (Nar. poslovica.) Svaki narod ima svoje
obiaje, a ovi ga pokazuju kakav je; obiaj je dua naroda.

U mnogih naroda obiaji su il pokvareni il sasvim zagubljeni; u naoj pako Bosni

oni su jo podpuni, nevini i isti kao dieva mlada.

Srdace u ovjeku od veselja poigrava, kad vidi tono ovrivat od nevinog puka
bosanskoga te svoje obiaje; i ovo je ba to mene tako da raem usilova, da jih
bar u kratko pobiljeim, a za ovo uiniti moram opisati Bonjaka od kolievke do
motike", od postanja do nestanja".

Svi obiaji razdieljuju se na narodne i crkvene; no jer se narod u Bosni razdieljuje

na vie vjeroizpovjedi, to se i zakonski il crkveni obiaji tako razdieljuju, to u i ja
pokazati gdje vrieme bude.

Gledajmo jih dakle od poetka:

4. Gudanje.

Ba si kao ena kad cua!" (Nar. poslovica.) Al je tuno i alostno svake majke
stanje, dok zame i ponese" svoje milo edace; ta ono se opisat nemoe.

Jedna je pako osobita tuga i nezgoda, koja nasrne svaku majku bosansku, a ta je,
da to jede ili pije, to je riedko ili nigda kuala; ta nemila pouda neprestano ju
mui i mori, napastuje i drai. Ona hodala il sjedila, samovala il drugovala
neprestano o toj stvari misli, o njoj zbori, nju trai, pa kad ju nemoe da dobije,
ona vehne i ezne kao tunja uta, dapae vie joj puta ustne i gubice izpucaju i
izciepaju se; al to mora biti pouda strahovita.

Oto stanje alostno u Bosni naziva se udanje" ili udak", jer je podistinu
udnovato. Ovdale su Bonjaci izvodili porugljivn poslovicu, koju govore onom
kipu, kom se zadovoljit nemoe: ba si kao ena, koja uda!"

elja i mata majke tako jako upaljena, pa jo i praznovjerje pridrueno i na porod

mnogo djeluje, kako nam svjedoe znakovi na porodu.

Svaka Bosanka tvrdo vjeruje, kad uda, gdje se godj s rukom svojom svoga tiela
dotakne, da e znak stvari poeljene na onom mjestu u poroda biti; pa su one i
ovdje dosta mudre; ako su liepu stvar poelile, onda se sebe dotiu na mjestu
javnomu, da jim tako porod s tom stvarju bude nagizdan; ako li je koja stvar
poruna, dotiu se onog mjesta, koje haljine pokrivaju; zato se u Bonjaka ee

puta vide po vratu, obrazu itd. jagode, trenje, smokve itd., koji mu znakovi na
ures slue.

Ima pako nevjetica, koje tu nauku znale nisu, pa su j svoj porod nagrdile; tako
sam vidjao jednu krasnu djevojku, kojoj je cieli jedan obraz rumen bio kao vino, a
drugu, u koje je na obrazu znak peenog mesa krmskog, ega su Be one mnogo
stidile.

Stare bake bosanske sad su toboe poele init djelo od milosidja ter te
nevjetice u stvari poduavaju. Oh koliko bi bolje uinile da jim to praznovjerje iz
glave izbiju I

Izpuniti taku elju eni kad uda, to je sveta stvar kod svakog vjeroizpovjedanja;
dva su uzroka koja na ovo siluju: 1. jer bi ena elea mogla zaaliti i zaplakati na
onog, koji joj moe a nee da pomogne, a teka je njezina suza pred Bogom, kad
je u takoj nevolji; 2. jer bi i tog ena mogla isto poeliti, pa se nebi mogao nitko
nai, tko bi joj elju izpunio. Osebito Turci na ovo paze.

ena jedno zadovoljena prestaje udati.

2. Bosanka sdjetna.

Je li ponila? e to je ve baba 1"

(Nar. poslovica.) tirka (ncrodkinja) moe se u Bosni dosta nai; no toga radi
njima se nesmi rugati, dapae kao bia izvanredna take

se smatraju. Plod je od dragoga Boga" vele Boujaci, pa ako

ga neda, gospodar je, koji ini iz dobre svrhe." S tim pobonim izgovorom
neplodnici sebe tiee i zagovaraju.

Plodnost je pako smatrana kao osobiti darak i blagoslov boji; no opet to nesmeta
(u obe govore), da se nestide Bosanke, koje su sdjetne.

Osobito mlade neve Bosanke, koje su prvi put sdjetne, one svoje stanje kriju i
pokrivaju. Takoj samo spomenuti da je sdjetna, ona se sva uburi i vatrene
plamenice uz bielo lico udare joj. Razlog ima, jer se tad spomene, daje izgubila
carstvo djevojatvo, izgubila fino fesi sa glave, pod kojim dok je bila, nije se
bojala ni istoga cara u St'ambolu grttdu ; pram kosa zlaenih, spleten u sitne
pletenice, koje su od petero i od devetero bile puane niz ledja, mora1 skupit i
obavit oko ruse glave, na znak svoga ponienja; ta ona je jur baba postala.

Za ovaj stid pokriti, mislim da su one prisvojile njeke riei izvanredne i s mal
nedokuljive, zabacivi pravu rie, koja jim stanje pokazuje. Tako mjesto riei ta
je sdjetna" kao to vele kuji skotna, kobili drebna, kravi steona itd., one aptu
na uho vele: ta je s bremenom, ta je teka, ta ponila, ta nosi itd."

Kroz vrieme nosiva one nemogu kolo vodit i igrati, a dobri starjeine zabranjuju
jim svaki teki poslac poslovati; one bi u tom mogle pobaciti", a to je velika
grehota. Njeki pako bezdunici, osobito po selu i na to nagone, ter ee put ene
jim pobace i tako je smrt gotova ne samo porodu, nego i majki; al su taki obeno
smatrani kao bezdunici i neznaboci.

Pobone su sve Bosanke za vrieme nosiva, ter se -neprestano Bogu i svetim

preporuuju za sretni porod. Milostinju pako ubogim zaniekati, osim opaine prot
djelu od milosrdja, bilo bi kakvo zlo navui na svoj mili porod. One tvrdo vjeruju,
narugat se, ili milostinju nedat kljastu il sakatu, niemu il oravu, da e Bog
pripustiti, ter .za pokoru te opaine, da e i one nakazno diete poroditi; zato ako
odmah nisu mogle ubogom zadovoljiti, ter je cd ajih otiao, one lete za njim, trae
ga i zadubinu daju. Sluajeva se je dogodilo, pa nisu ubogog mogle nai, ter zar
s praznovjerjem zapaljene i djetece nakazno porode, a posije do smrti sebe kunu
i grieh oplakuju.

Mnogi pravi rodoljubi svojski su se zauzeli, ter to praznovjerje, toliko tetno za

Bonjake, neprestano izkorienjuju.

3. Porod.

Rodit u ti sina zlatokosa, Ili kercu kao bielu vilu I" (Nar. pjesma.)

Kako su god Bonjaci na glasu junaci, tako su i Boankinje na glasu junakinje;

njihov je porod uprav reku junaki, a prokletstvo majke Eve rekao bi u obe da
one nisu pobatinile.

One netrae baba ni dadilja, vjetaca ili vjetica kad radjaju; dapae nitko i nezna
kad ona porodi, ili kako vele u Bosni ,obabi se (pobabi se)" i samo se zaudi, kad
zauje pla novorodjenog djeteta.

U obe one su same kad radjaju, one djetece operu, one opreme, dapae i
pupak mu sveu, a kad su to uinile, onda zovnu onog, koji jim je najdrai i
djetece mu pokau, a za ovim, ako imaju potrebu, na postelju legnu.

Za pokazat veliko junatvo ovih junakinja, navesti u samo koji primjer: Budu da
su u Bosni sela odaleena i raztrcana tamo i ovamo, a sviet sasvim poboan,
zato negleda to mora na noguh putovati 23 sahata za praznikom prisustvovat
kod molitve; tako i enskice sdjetne, negledaju puta daleinu niti svoje breme
teko, hrle i lete otoj pobonosti svetoj; no u putu ee se dogodi , da j;m se
navri vrieme od poroda; to njih neuznemirujc: one se svrate u umu, porode, i
jer svud na blizu ima studene vodice, okupaju nejako djetece, zamotaju ga u
krpu (rubinu), pa nastave opet svoj put, okrste ga kod svetenika i opet odu kui
kao da nita nije ni bilo. Poznajem vie takih sluajeva a poznajem i jednu
nevjesticu, koja je u noi rodila a sutradan led od mlinice bosonoga odbijala, bez
da joj je ito nahudilo. To sretno blaenstvo one pripisuju umjerenom, naravnom i
nepokvarenom ivljenju, a ovdje podpuno pravo imaju.
Ima pako i onih, koje muno radjaju, il kako vele muno se s bremenom
razstavljaju; al i ovdje vjete ene u pomo brzo priskoe; one obiajno tako svare
u vodi desetak jaja kokojih, da sva popucaju, pa onda onu vodu daju piti
bolestnici, a tomu je posliedica, da do koji as iz nje diete izleti kao namazano, i
druge ljekarije one upotrebljavaju.

Gora je muka kad koja rodilja zazebe i neoisti se. S poetka je lahko tomu zlu
doskoiti, jer joj svare ravau (camomillu), macinu travu il koju drugu i uine da to
pije, pa je poslac svren, no ako je z a l a, toj je smrt gotova.

Ako majka legne na postelju, nejako djetece naine uz majku, a kuanima je

prva briga majku nahraniti. U varoih obina hrana je za majku pirineva kaa
(rikaa) i jaja na mehko (kajgana), a na selu aa dobre rakije, prga i jaja. Vodu
piti nesmiju.

Dok se jedni brinu za nahraniti majku, drugi lete k otcu, djedu, baki itd., i veselu
viest navjeuju a za tu darak primaju, koji u Boini turski mutuluk" zovu. Ovi to
rado daju, jer su stekli zamjenu ako je djete muko, ili zeta, ako je ensko". v

Sad se djetetu imena ljubka nadievaju, premda drugija ako je varoko, a drugija
ako je seljansko. Varoko je diete muko odmah momak, junak, muko, trgovac"
itd., a enskica djevojka, vezilja, mizinica, kuanica" itd. Seljanski mukarac je
oban, teak, junak, drvar" itd., a enskica Bobanica, etelica, kupilica, pralja,
mlinarica" itd. Ovo sve ine iz ljubavi, a dok ova bivaju, otcu se djetinjem estita
to mu se je sretno sruila koara" (ena pobabila), a djetetu i majki svaka srea
i napredak.

Bosanke obiajno rode po jedno diete, no se esto zgodi da rode dvoje, koje zovu
bliznaci". Znam ena koje su rodile i po troje, koje zOvu tronjci", dapae u Jajcu
prije 7 ili 8 godina jedna je Turkinja rodila petero djece.

Ta izvanredna obilnost kod Turaka zlo se gleda, jer ne ene," oni vele, nego kuje
i krmae po toliko kote; zato oni take ene zlo gledaju, a djecu kriju, dapae i koje
ubiju; ovu njihovu ludoriju dosta su poprimili i krani.

Da se vie plode krani od Turaka, to je svakom poznato, no toma niti je uzrok da

se oni neene, budu da mnogi imaju i vie ena, nit to nije bosanska krv u
njima, nego zakonski poganluk.

Svaka majka mora diete vlastitim mlickom dojiti; dati zloj'eni", da diete ama
bilo samo jedno podoji, to bi mu ona svu svoju zlou s mliekom ulila. Zato ako
majka neima mlieka, ona mee cimu luka crvenoga medju prsa, jede salatu 8
lukom crvenim i druge ljekarije upotrebljuje da mlieko zadobije; ako li ova
nekoriste, tad sisu oviju navuku na rog ugladjen, u kog naliju mlieka kravijeg il
ovijeg i daju djetetu sisati. Dobra ena moe diete tudje sa svojim mliekom
nahraniti.

Mnoge Bosanke obilnost mlieka mui i pati, tad one meu medju plea cimu luka
crvenoga, da jim se mlieko natrag povrati.

4. Babine.

to ti je mlada nevo ter lei?

Ustani bolna nevo; bi l* to pojela ?

(Nar. pjesma.) Jur sam rekao, da
u Bosni dok Bosanka rodi diete, odmah postane baba, jer pod istinu u godine je
zala i izgubila carstvo djevojatvo; no ovomu jo i drugi razlog ima: taj je sveta
postidnost.

Postidni su mladoenje u Bosni, osobito pred svojim starijim, zato nigda mu nee
zovnut enu po imenu ili o eno ! nego babetina, moja baba" itd.Jtako ni ena
mua, nego Bo ti!"

Kad dakle Bosanka porodi, dok zauju susjedkinje odmah priprave darove i idju tu
baku pohoditi. Darovi se obiajno sastoje iz jela i pia, koje je namienjeno baki
bolestnici, a za sve kuane slui; osobito za' djeicu mora biti kolaa. Uz post jela
su kuhana s uljem (zejtenom) rad kuana, koji strogo u Bosni post obsluuju.

Ovi darovi baki doneeni zovu se babine". Bolestnici se prikau, no jih ona vie
puta i neogleda, osobito ako je dolo vie susjedkinja na babine.

Kuana je dunost take susjedke liepo primiti, kavom i rakijom ponuditi i na

oblazku zahvaliti.

One pako posije nego su se s bolestnicom za zdravlje upitale, mlado edace

vide, pomiluju i sreu mu estitaju.

Pa je i ovdje udno praznovjerje unilo, osobito Turkinje i mnoge hrianke

podnipoto nedaju svoje djetece svakomu gledati. Ima svakakvih oiju" one
vele, pa se moe svata djetetu zgoditi I" One stalno vjeruju u vjetice i u
aratue; one obaraju, ustriele, srdace pojedu i diete umore.

Zaudit se pako djetetu, to je vie kod takih sliepica od ikakova smrtna grieha;
neima bo diete vie napredka; zato oni na njeg meu kojekakve mrdjalice, da se
sviet tima udi, a da diete prosto stoji; dapae i na iste mlade ivine one vjeaju
pirlitane liice ,,u ime uroka", no jim te nekoriste kod djece katolike, koji u take
stvari nita nevjeruju, jer ovi uzprkos onda se neude lici", nego driebetu,

janjetu itd. Od njih pako ako hoe koja da pohvali, il se zaudi, tad predstavi
izrekd: Nebud uroka, nebud ureeno!"

Mnogi hriani po varoih ova su praznovjerja zabacivat poeli, no Turinu se to iz

glave izbiti nemoe; on bi te i danas za udjenje izmlatio.

Poljubit, mladenca dok se neokrsti, to krani nepripuaju ni najblijoj rodbini;

prije krenja mladenac je pravi smrdljivi ifut; a ovi su u Bosni kao nevjerni gad
smatrani i kao elni neprijatelji kranstva.

5. Krenje i kumstvo.

Bez krenja nije spasenja!"

(Nar. poslovica.) Malo je na koji lanak
vjere, da je tako duboko usadjen u dnu srdca bosanskih krana, kao lanak
batine grieha iztonoga i potreba krenja za duu oprati i oslobodit se iz
eljusti vrajih".

Diete, koje umre neokreno", vele Bonjaci, nije dostojno da se zakopa s

ostalimi krani u groblju, mjestu Bogu posveenom, nego se mora izvan
pokopati. Ono nigda slavno lice boje vidjeti nemoe ; ono idje u Limbu !..." no to
je Limba? to Bonjaci neznaju, osim da je jedno mjesto mrano."

Roditelji, po kojih nepomuji umre iete neokreno, tuguju i pokoru ine za ivota
svoga i na svaki spomen takog njihova poroda grozne suze liju.

Zato je u njih prva briga diete to prije okrstiti,: no za ovo uiniti treba nai kuma,
koji e na krstu mladinca drati.

Kumstvo je u Bosni izmedj stvari najvanijih i najsveih; tu se gledaju kipovi

poteni, odlini, dobri i ugledni. Katolik kum biti nemoe, ako se nije bar jedno u
godini izpovjedio i sveti darak primio; tako ni psovai, otimai ili koji mu drago
oiti grienici: On mora uiti na dobro," vele Bonjaci, svoje kume, al kako e
to initi kad je on opak?.." Zato sam gledao gdje se kumstva ugovaraju i sklapaju
pod ovi ugovor ako mu igda ena rodi!"

U Bosni nesmije vie biti od jednoga kuma i to muko za muko, a ensko za

ensko. Po krenju i kumstvu, premda samo njeki kipovi u rodstvo upadaju, al
opet svi se kuani od obe obitelji kao u njekoj tvrdoj svezi smatraju; oni su postali
svi kumovi i kume.

Ovo pako nita nesmeta, da u enitbenih stvarih to se tono nerazlni; tako n. p.

ako sam ja drao na krstu jednog mladinca, koji ima seku na udaju i koju ja elim
uzeti, tad Bonjaci znadu kazat: ako je kum Pero i nane, nije Pero i Ane!"

Mladincu ime nadjenuti dunost je roditelja i to samo po jedno ime moe se

nadjenuti (muko za muko, ensko za ensko) a ne vie. Pa se je i ovdje
praznovjerje uvuklo; ako u roditelja djeca umiru, tad se mora mladincu nadjenuti
ime djeda, babe itd. ter ve nee umrieti.

Bonjaci su svoja starinska imena izostavili; u njih se ve neuju slavna imena

narodna: Ostoja, Vuk, elimir, Dobreja, Dragia, Vladislav, Mirko, Branko itd.,
dapae izsmijavaju njeke mlade sveenike koji su ta imena opet uvodit poeli.
Katolici obiajno nadjevaju imena apostola za mukarce, a osim takih i ova:
Stiepo, Jozo, Rade, Ilija, Juro, Niko (Nikola), Boo, imo (irauo), Anto (\ntun),
Grgo, Frano itd. Za ensko pako: Mare (Marija), Kate, Lue (Lucija), Angje
(Angjelija), Ane (Ana), Ivka (Ivanna), Ore (Ursula), Cvita (Flora), Jurka (Georgia),
Mande (Magdalena), Agata itd. Sad ima Delfe, Biserka, Zorka, Ljubica, Filomena
itd.

Odabravi jedno ime, upute se k upniku, jer po kuah upnici katoliki krstit nee
bez velike potrebe. Mladinca nosi jedna euskica od najblinje rodbine, a uz nju
idje kum ili kuma. upnik upie diete, roditelje, kuma i mjesto, a za tim okrsti
mladinca. Obiajno mu se plati 20 para (5 kr.) Bogatiji pako poalju i koji rubac ili
kakav drugi dar, kog oni zovu jabuka", a posije toga vraaju se u kuu roditelja.

U hriana ovo biva malo drugije. Krenje obiajno biva kod kue, gdje se je
mladinac rodio; tu se prije voda pripravi, u koju (kad ima) svakovrstno
miruhnosno cviee stave da prenoi; tu duhovnik dodje, tu kum pristupi, tu Be
susjedi i rodbina skupi, ter se malo okriepivi na i stupe.

Ime roditelji nadjenu; i u njih su obiajno za mukarce imena apostola, a osim tih
mal ne kao i u katolika, samo to jih gre i latine; tako n. p. Stefan (Stevan),
Jovan, Gjuragj (Gjorgia, Gjoko), Mihajlo, Trifun (Trivun), Mitar, Joso, Nikola, Simo
(Simeun), Ilija, Antonija, Glie (Grgo) itd. Za enske: Marija (Mara), Perka

(Petronila), Joka (Joana), Angja, Cvita, Ljuba (Ljubica), Gjurgjia itd. Pa premda u
ovim imenima da je mala razlika, no opet oni se smatraju kao pravi znaaj
vjeroizpovjedi; uvrieda bi bila velika, da tko katolika n. p. Juru zovne Gjorgjia, ili
hrianina Gjorgjiju Juro; prokleto neznanstvo pravi je uzrok tomu.

Okrstivi mladinca, postavi se stolica u kui roditelja; tu se jede i pije bez kraja, a
uz pie veliko je veselje. Nazdravlja se roditeljim, a osobito majki, a zatim sretno
kumovanje. Mladjanom kumetu ite se od Boga pomo, da bude najprije pravi
kranin, a poslje eli mu se svaka srea i napredak." Veselje kadkad dura itav
dan, pa se onda razasipaju.

Hriani njeki prisustvujue darivaju, osobito popa (sveenika), kom i krenje

plate kako su se pogodili. Sad su i popovi hrianski, bar njeki, zapoeli djecu
pisat kao i katoliki, to prije nisu inili.

Prije su hriani svako djete kupali kad bi ga krstili, no su sad poeli polivati kao i
katolici. U potrebi moe svak okrstiti.
icte okreno moe se gledati i poljubiti, Do tko to ini mora ga darovati, jer e
mu drugije skut od haljine odrezati.

Kako rekoh mladinca u potrebi moe svak okrstiti, no opet se poslje mora
sveeniku donieti, da dopuni toje ostavljeno.

Ovdje moram jo primjetiti, da se dogodi u Bosni vie sluajeva, ter da hriani

predju na katolicizam i suprotivno; i tada se kumovi trae. Sveenici katoliki kad
privode takt koji kip, samo g& uine pred pukom izpovjediti vjeru po obredniku
propisanu ; no hriani sveenici iznova svakog okrste koji k njima predje. Ovo se
pako mora pripisati samoj gluposti i zlobi njihovoj, po kojoj vjeruju, da ve katolici
nisu ni krani.

Budu pako da su od njekog vremena hriani poeli se zvati Srbi, jer toboe istu
vjeru srbsku izpovjedaju, zato oni tako po drugi put okrenog, koji se je prije
zvao pravi Bonjak", sad zovu da je pravi Srbin !"

I Turci su iz istog krenja njeto za svoj fanatizam preuzeli; po obredih crkvenih

mora sveenik mladinca zahuknuti. Oni iz tog vele, da onda sveenik ape
mladincu: Pottiri se ako ne prije, bar na as smrti, jer e oti k Tragu." uo

sam, gdje jedan sveenik prot Turinu prosvjedovae za tako mnenje, no bez
ikakve koristi, jer Turin hoe, da je njegova starija.

Plakat za mladincem, koji poslje krenja umre, jest grieit prot Bogu. Mladinac
je otiao u angjele," vele Bonjaci, a prvorodjeni sin koji tako umre, on postane
krilat a ng j e o !"

Katolici drugog kuma odabiru na potvrdi (krizmi).

6. Obriezanje kod bosanskih muhamedanaca.

,,Yrag bjei od krsta!"

(Nar. poslovica.)

Smjeni su kleti Turci u svemu, kao to je smjean i grdni zakon njihov. Oni vjeruju
Isusa kao pravog proroka i bojega poslanika, dali krenje odbacuju, psuju i
pogrdjuju; pa bar da bie to mjesto krenja postavili.

Oni vjeruju grieh iztoni, no s im se po njima mrsi ota opaina, to uprav znati
mogao nisam. Njeki su mi kazivali, da to biva po avdest (pranju), kog vie put na
dan ine, al mladinci nit mogu po sebi, nit jih drugi za tu svrhu pere.

Drugi vele (via strana), da to ini sunet (obrezivanje), zato djecu neobrezanu i
smatraju kao vlahe (nevjernike), no jer obrezivanje obavljaju kad je mladincu vie
godina, a toliki umiraju prije obrizavanja, dakle ovi se moraju izgubiti, to opet oni
re nedaju; pa kako se enskadija od tog grieha isti ? jedno samo mogao bi
ovjek nai, a to je: jer su rodjeni od Turaka obrezanih.

Premda dakle obrezanje nije drugo nego znak turski, po kom se od drugih
razluuju; no jer ga veina dri da grieh iztoni isti, zato moram togodj o njem
prozboriti.

Najdalje do de.set godina Turci puste djete neobrezano, a obiajno obrezuju

izmedj 6.8. godine. Za uinit veu svetanost, taj se in proglasi na vie
vremena prije, a na dan za in opredieljen sakupe se susjedi i rodbina.

Ne sveenik, nego koji samosuk Turin ili ciganin taj in obavlja : diete zamami i
opnu brzo odree, a zatim kakvom mau (mehlemom) ranu zaviju i stvar je jur
gotova; za udo kako svako diete, ranjeno od takih neznalicah, neumre.

Sad se ini zijafet (ast) i veselje bez kraja, jer je mladi tako pravi Turin i svetca
Muhameda nasljednik postao. Jela su na tursku spravljena, obiajno sladka, kako
u na drugom mjestu kazati; medjuto jedno gadno jelo ovdje moram, spomenuti,
mole za oprotaj potene; to je jelo pita s mesom, koju oni zovu burek", koja
opna mora biti izsjecana sa ostalim mesom govedjim i u tu pitu zakuhana;
enskadija je sretna, kojoj u jelu koji komadi te opne sluajno zapane; obiaj
pristojan takih barbarah; od ostalih pak opnicah enskadija sebi prstenje pravi.

Zgodi se vie puta, da se koji kranin poturi, sad i takog valja obrezivati. Prije je
bio straan obiaj. Poturica morao je kroz mjesta naredjena mu za vie danah na
konju jahati, gol no u ruci nosei, kog bi vrh pram srdcu okrenuo. S ovim on je
pokazivao, da je pripravan svakom smru umrieti za novu vjeru, koju prima. Kad
bi dneve dovrio i njega bi obrezivali, a poslje obrezivanja Turci bi novog Turina
nadarivali, ili kako Tele dali bi novom bratu na tahtu*

Sad je to prestalo, nego poturicu zamotaju u ponjavu, ili strpaju u kacu, ter kroz
upljotinu obrezuju ga; od tud poslovica za poturice hajd u ponjavu! u kacu
mujo!" itd. Po svretku asti kuani diele darove onim koji su na tom inu i asti
bili.

Ime se nestavlja na obrezivanju, nego iza poroda, i to bez ikakva obreda; obino
su imena ifutska il arapska; takva su za mukarce: Jusuf (Josip), Alija (Ilija), Mujo,
Mustafa, Muhamed, Suljo, Smajo (Izmail), eo, Meho, Bego, Ibro, Asan, Zulfo,
Omer, Gane, Ibriim, Jaho itd; a enska: Mejra (Mejrima, Marija), Aoe (Angje),
Fate, Kade, Bega, Gjula, Zejna (Zejnija), ea itd.

Cigani u obrezivanju i imenih sliede Turke, a to je obiajni nain toga gada, da na

oravu sliede zapovjednika zemlje.

udije se obrezuju osmi dan, a imena uzimaju starinska kao za rauke: vrani.
Izak, Jakov, Salomon itd., pa jer su ovi iz panjolske ovamo se preselili, zato taka
imena po panjolskom govoru izgovaraju-, isto tako i enska iz pisma ev. uzimaju.

Vele, da kad se hoe udija da poturi, tad se bar imenom kranskim prije koj
dan mora zvati, da tako izpovjedi za proroka pravog Isa-Pengabera.

Cigani, premda u svemu sliede Turke, no imaju opet njeto osebna u svom
zakonu; zato i oni kad hoe da pravi Turci postanu, onda moraju za koji dan
imenom' se vlakim zvati.

Kumovanja u tih neiina nikakva.

7. Kumstvo strieno.

Ako nemogu biti kum kreni, Mogu striem." (Nar. poslovica.)

Kumstvo strieno bilo je obe u Boeni, dapae bilo je spoj i sponja, koja je vezala
sve u Bosni vjeroizpovjedi.

Kum na krstu ncmoe biti osim koji je kren i izpovjeda istu vjeru; za vie se
spojiti i ujediniti izmiljeno je kumstro strieno, po kom je mogao i druge vjere
kumovati, jer tako nit postaje mjesto otca kumetu, koga bi morao u ovjeri uiti,
nit rodstvo kakvo poradja.

Katolici ne samo da su to kumstvo zabacili, dapae jim se strogo zabranjuje;

uzrok je ovaj: opaki Turci i na silu hotjeli su se s kranim tako kumovati-, da tako
samo laglje mognu u kranske kue ulaziti, ene obezastiti i susjednim
kranima tetu initi.

Medj hriani pako to se i sad nalazi i to ne samo medj sobom, nego i Turci im
djecu kumuju. Da kranin strie tursko diete, to se nedopua.

Sav obred u ovom se zadri: kum uzme noice (makaze) i djetetu, koje mu sjedi u
krilu, odree jedan bi vlasi; u taj zamota novac po mogunosti i dade kumetu, a
kume ga poljubi u ruku i sve je svreno.

Sad nastanu as(|, pia, zdravice, darovi i sve ostalo kao u pravom kumstvu, jer
se i ovo onom slino smatra.

S. Kumine babine.

Eto kume kljc na babine, Nosi kuma liepc darove." (Nar. pjesma.)

Liepe su kumine babine; zato o njim treba osebno prozboriti. Kuma neidje na
babine kumi kad ostale susjedke i rodice; u to vrieme ako dodje, to nisu babine,
nego kumin oblazak".

Poslje kumovanja na 1015 dana jako kuma idje na babine, a tad se njoj svatko u
kui veseli, osobito nejaka djeica, kojoj ona nosi kolaa.,

Ona donese pitu u tepsiji sa velom pogaom il velim somunom, kog oni zovu
,urek", donese pivca peena, rakije, kolaa itd.

Najznamenitije su po varoih haljinice, koje kuma donese kumetu; one su: jedna
mala tanka kouljica, jeermica (prsluk), koparan (zubun) areni, dimije male i
kapica; ova je od crvenog krmeza, a na njoj je perla" t. j. vrh od repa zlatke kune
il gizdave vjeverice kao elenka, il perjanica na kapi priivena i sa arenim bezom
pri dnu utvrdjena.

Ovo odielo kume samo onda nosi, kad se hoe da nagrda, svagdanje bo odielo
mora majka pripraviti.

Kuma sve te stvari preda da se vide, i tako odkrivene moraju ostati da i drugi
mogu vidjati, koji budu dolazili.

Sad se po redu sa svakim za zdravlje upita, a najposlje trai svoje kume; njega
uzme, ljubi, njeguje, blagosiva i i svaku sreu od Boga eli.

Dok se ova ine, jur mora biti kava peena u kui, ter kako uviek tako i sad mora
se najprije s kavom posluiti; a zatim zapome se po malo pijucati; medju to i
kum dodje, dodju susjedi, dodje rodbina; ter svi jednako budu poslueni s kavom,
a poslje stupaju na rakiju. .

Kad su se svi izkupili, postavi se stolica i ruak zapome; tu se jede i pije bez
kraja, sve u zdravlje kumova sretnoga kumstva. Ruak dura ee#puta do
mrkoga mraka a kadikad tu se i prenoi.

Bonjaci nit smiju zapoet nit svrit jela bez molitve na glas, no ob ovoj i ob onoj,
koju jutrom i veerom u obe mole na svom mjestu.

Poslje svega pomu se razasipat, svaki zahvaljuju kunom domainu i kumi, a

ovi opet njima to su jih pohodili.

Sad se i kuma oprosti i ode, sve posudje svoje ostavivi. Do koji dan povrati se to
posudje s raznimi darovi po mogunosti.

Poslje ovog ina kumovi se smatraju kao jedua obitelj, polaze se medjusobno i
gdje se god sastanu, mora se jest i piti.

9. Posinjenje.

Drag mi je kao da sam ga i rodila rodio!" , (Nar. poslovica.)

Budu da sam govorio o pravom porodu, hou ovdje koju rei i o posinjenju. U
Bosni pravog i zakonitog posinjenja neima; krani kad hoe kakva mladia da
posine, prime ga u svoju kuu, dadu mu za enu svoju ker i uine ga batinikom
svih svojih dobara. No ako bi se posinak izopaio il neposluan postao: tad pootac
ima pravo njega zatjerati i sve mu oduzeti osim keri vjenane.

U Turaka je drugiji obiaj; oni obiajno nejaku djecu posinjuju i to po iztonom

obiaju, t. j. pomajka diete strpa u svoje iroke gae i spusti ga na zemlju kroz
nogavicu, kao da ga je porodila; taj postane batinik svih dobara kao i pravi sin.

IO. Povijanje.

Majka sina u svilu povija."

(Nar. pjesma.)

Glede povijanja mladinca Bosanke su easviem lude. Mjesto slabom mladincu dati
da se malo odmoii, one ga odmah povijaju i tako nemilo priteu kao kakva
zlikovca. Priteu ga od vrata pa do dna.

Budu da sam ja protivan tom nemilom muilu, vie sam puta diete odmotao i
razvio, pa sam zbilja imao ta vidjati: svite su se u tielo upile, a povoji obrueve
po nejaku mladincu nainili.

Bosanke pravdaju tako svoje postupanje: ako se diete dobro nepritegne, one
vele, ostat e krivonogo i krivoruko, zato nesretno dok je ivol"

Da se diete mora obmotati i lahko na dva il .tri mjesta privezati, to ja doputam;

al ga toliko muiti, to pravedno nije, to je ne samo bezkoristno , nego sasvim na
tetu mladincu: nejako se tielo pritegne, damari pritisnu, krv zastavi, pa kako e
onda diete rast i napredovati? Mogu rei, da je povijanje izmedj prvih uzroka, to
vidimo u Bosni starmalih i nedoraslih, koji kvare pravu odraslu racu i pasminu
bosansku.

Treba dakle mile majke Bosanke svojski poduavati, da nemue i nekvare tako
svoj porod mili, kog toliko njeno ljube i uvaju.

11. Kolievka (beika).

Majka lila u kolievki Bina Majka lila sinka uspavkiva... ".

(Nar. pjesma.)
Nesmije majka pokraj sebe drat edo |u postelji, jer bi bilo u velikoj pogibelji, ob
no bi ga mogla uduiti na svoju alost vjekovitu; zato dok se rodi nejako
edace, mota imat svoju kuu osebnu, svoju kolievku, il kako ju po varoih na
tursku Zotu beiku".

Priprostita je ota kua mala, u kojoj mora edo prebivati; na dva drveta zakliena
pod se stavi, dvje daske sa strana dugake, nadglavnica i podnonica, dva obrua
izviena , koji sljeme dre i nedaju da pokriva edace udui; to je sva sprava za
tu kuu velu. Unutra se stavi posteljica, na kojoj mlado edo povijcno mora
poivati.

Kad mladinac malo poodraste, za sljeme mu veu dide i praporce, da se

zabavlja i veseli. Pa ako jadna majka neima obilnoga mlieka, roi. s dojkom
biele ovice, pan mlieka (varenike) ob ovom vjeaju, da mladinac u svako vrieme
moe podojiti. a kad se nadoji, glavicu odkrene.

Kad hoe majka da edace stavi u kolievku, najprije ga oisti i povije, pa ne/nam
radi kojeg uzroka za nosi potegne i oi mu protare. Dok ga stavi u kolievku,
kranka po svomu obredu sa svojom rukom prekrsti edace, preporui ga Bogu
dragom, majki djevi bogorodici, angjelu uvaru i djetinjem odvjetniku, koga ime
na sebi nosi, i pokrivi ga lila i ljulja raznovrstne pjesme pjevajui, dok se god
edace neuspava. Kad ovo malo objai, onda mu majka uzme njegovu ruicu i
njom ga krsti a ona riei' izgovara. Diete pako dok pome progovarati, ona ga
[poduava kako se mora po sebi prekrstiti, Bogu i svetcim preporuiti.

edace u kolievci obiajno biva, dok se drugo nerodi; ako li majka svakog
kupusa" (svake godine) radja, tada treba vie kolievka. Tako isto i doje matere
dok nerode drugo, a kad znaju da e brzo roditi, odbiju mladinca; osobito namaa
sise sa paprikom, koja kad je jedno ujela mladinca, nesmije vie sisati. Iznosak
pako ili diete najposljednje sisa kroz vie godina, pa vele u Bosni, da to diete
junak biti mora. .Kraljevi Marko,* vele Bonjaci, "nigda onaki junak bio nebi, da
nebude majku sisao za dvanajst godina I"

U Bosni kad matere hrane nejaku dieicu, previse se preko kolievke; vele, kad se
edace nadoji, odmah hoe da spava; kad bi se izvan kolievke hranilo, to bi ga
poslje stavljaju a kolievku razbudile; no ovo je sasvim pogibeljno i za majku iza
nejako edace: za majku, jer previsei se preko kolievke jako pritisne svoja prsa i
tako jih kvari; za edace, jer osobito seljanke u danu neprestano rade i trude

a*tako umorne u noi radoilahko spavaju, moe ju dakle na koljevci sanak

prevariti i ona djetece uduiti, kao to se vie puta i zgodi.

Zato oporoinjarn Bosankinje majke, da za ljubav svog nejakog edaca taj opaki
obiaj ostave; na svom krilu materinskom nek djetece nahrane a posije neka ga
povale i naine. Ono ako se malo i razdriema, al dok za koji asak poljulja, ono e
zaspat kao janje malo.

Koljevku liljati i djetece uvati, to je poslttc a i dunost ostariele bake, ako ju

edace ima; zato samo se koji put majka navrati, da ga nadoji ob dan, a ostalo
mora baka initi ; pa su vjete te stare vjetice ter za sobom toliko okrenu
djetece, da voli njima, nego istoj majci.

No ako bake u edaca neima, taj poslac prelazi na koju malu i nejaku djevojicu,
jer i ove dobro znaju edo zabavljati. Al je i ovaj obiaj sasvim pogibljiv; nejaka
djevojka sa svom snagom liljaju koljevku, vie ju puta prekrene i da se as prije
u pomo nadoleti, moralo bi se edace uduiti, jer djevojica neima snage da
koljevku izpravi i edace oslobodi.

Jo ovdje moram spomenuti jedan smjean sluaj, koji se je u Travniku kako kau
negda pripetio.

Beg jedan imao je slukinju, koja je bila ve pri porodu i neznajui kako e je se
osloboditi, nadjo jednog mladog nevjeta Osmanliju, komu slukinju dade 3
pristojnim dohodkom.

Posije dva dana neg su se vjenali, ena ree muu, da idje k begu i donese
koljevku, jer e ona roditi, to on i uiui. Sutra dan ena mu rodi i on bude veseo.

U tom veselju izletio je na ariju (trg) i kupio jo etiri koljevke; kad ga je sviet
pitao to e mu prija , ou je veselo odgovorio: nije moja ena neplodna kao vae,
nego mi je odmah drugi dan sina rodila; a kad je tako s poetka, posije e i bre
radjati, pa s toga ujedno etiri koljevke kupujem, da za koji dan miran budem!"
Svietina se nasmije i pusti ga; al kad je vidjao poslje, da ena tako brzo neradja i
da je prevaren, tad ju je neprestano progonio.

12. Stalak.

to vie Btoji, to prije prohoda."

(Nar. poslovica.) Dok edace malo
poodjai, to mu se mora druga kuica napraviti, a ta je stalak. Priprostito i ona se
u Bosni gradi; na etiri kolica metnuta je dolnja daska, iz koje izlaze etiri stupa, a
na ovim uplje kolo, kroz koje se diete do ruku stavi i tu mu je sva napravu.

Bosanke za dugo diete u stalku dre i po sobi vozaju, jer misle da e imat noge
pravnije i da e prije prohodati; pa zbilja riedko je u Bosni nai, da diete prije
godine neprohoda.

Kad diete bude koji mjesec, puste ga iz stalka da po sobi puzi; tad ga mame,
pozivlju i na svaki nain nukaju da ustane, da hoda i da k njima doleti, smijui se,
kako se jadno djete mui i zavaljuje. Isto ga mame i da progovori.

I ovdje su Bosanke neoprezne. One u stalku ostave diete za due vrieme, kao i u
sobi da puzi, a nita nemare to ono gorko cvili i plae. Ja sam njeke opominjao za
to; no one su mi hladnokrvno odgovorile: ako plae i utit e; ako se sad svaem
naui, poslje e bit junak."

to su zdrava, kriepka i odrastla djetca njihova, sve to one ovom svom nehajstvu
pripisuju. No kad mu se smiluju, tad ga znaju Ijubko omilovati i uiniti da se
zaboravi prijanje uvriede.

15. Kupanje.

,,I Bog istou ljubi!"

(Nar. poslovica.) Osim to svaki dan majke Bosanke i u
danu vie puta iste svoje malo edace i perkaju, one svake nedjelje po jedno
sve djetece okupaju. Sapun se nepoznaje u Bosni kad se djeca peru, nego
studena vodica, u koju je koje jaje raztueno. Vele, da od toga mnogo napreduje i
jae biva.

Ovo ti je, m. p.! to s poetka moradoh bezredno progovoriti o obiajih bosanskih;

u produenju, ako bog da, red u lahko uiniti, a sad mi budi zdrav i veseo!

IV.

Pjesme enske.

1. Kletva djevojaka.

Izvir voda izvirala

bistra, studena, (opetuj.) Iz kamena rua evala

rua rumena: Brala ju je djevojica

liepa N. I nabrala jednu kitu.

pa je zaspala. K njoj dolazi mlado mome

iz gjul N.: Die djevu za ruicu,

liepu N. Ustan' gori djevojice;

to si zaspala ? Rua ti je uvehuula,

to si nabrala ; Dragi ti se oenio,

kom si mislila." Progovara djevojica

liepa N.

Neka vehne, neka sahne

i netreba mi, Kada on i oeni se '

komu ruu bra; Ali neka, nek se eni,

ja mu nebranim, Svi mu konji pokrepali

nju nedonieli, Svatovi se poboljeli

nju nedoveli, On se junak razljutio

nju neljubio; Kada mramor progevori,

onda i on ft njom. Kada nebo zemlji legne,

onda i on ujom; Kada vrba grodjem rodi,

onda i on njom, Vedro nebo oblak svelo,

grom jih ubio!