KINEZIOLOGIJA 2.

godina UF
I. POJAM I DEFINICIJA KINEZIOLOGIJE
KINEZIOLOGIJA dolazi od gr. rijei kinezis (kretanje,gibanje) i logos (rije,dokaz)
- to je znanost o zakonitostima koje reguliraju maksimalnu efikasnost ljudskih
pokreta

i znanost o transformacijskim procesima pod utjecajem motorike

aktivnosti
- kineziologiju zanima svaki usmjereni proces vjebanja kojemu je cilj:
- unapreenje zdravlja (KINEZITERAPIJA)
- optimalan razvoj i zadravanje na to vioj razini ljudskih osobina,sposobnosti i
motorikih znanja (EDUKACIJA)
- spreavanje preranog pada pojedinih antropolokih karakteristika i motorikih
znanja (REKREACIJA)
-

maksimalan

razvoj

osobina,

sposobnosti

natjecateljski

usmjerenim

kineziolokim aktivnostima (SPORT)

-sport, rekreacija, edukacija i kineziterapija ptimijenjena podruja kineziologije
- ne bavi se nekineziolokim aktivnostima (pr. Potar i sporta)
- znaajan predmet interesa kineziologije je prouavanje posljedica procesa
vjebanja na ljudski organizam, odnosno na promjene razliitih ljudskih osobina,
sposobnosti i motorikih znanja
II. RAZVOJ KINEZIOLOGIJE
- postoji nekoliko faza razvoja u povijesti :
- Aristotel analizira principe hodanja
- Arhimed postavlja hidrostatike principe i zakonitosti poluge
- lijenika Galena karakterizira bioloki pristup kretanju
- Leonardo da Vinci potie razvoj biomehanike,
- Galileo Galilej uvodi eksperiment kao osnovnu metodu znanstvenog rada, a
matematike simbole koristi u opisu prirodnih pojava
- istraivanja Borellija su pretea moderne biomehanike lokomotornog sustava
-

Newton

postavlja

zakone

klasine

mehanike

(zakon

inercije,

zakon

proporcionalnosti sile i ubrzanja, zakon jednakosti akcije i reakcije)

- fiziologija miine aktivnosti razvija se posebice krajem 18. stoljea
- u Hrvatskoj je intenzivnije izuavanje motorikih sposobnosti zapoelo 70 ih god.
prolog st. i pokazalo je kako je za svaku motoriku sposobnost mogue komponirati vie
testova
- to je vano jer je veliki broj instrumenata omoguio utvrivanje faktorskih sklopova
unutar svake pojedine motorike sposobnosti, te zbog razliitih kineziolokih aktivnosti

zbog kojih je bilo mogue izvriti bolji izbor instrumenata primjerenih specifinostima
pojedinog porta
1967. kin na KIF-u
KINEZIOLOKA

BIOMEHANIKA

je

danas

disciplina

koja

zahvaljujui

razvoju

instrumentarija omoguava vrlo uinkovitu analizu stavova i pokreta te doprinosi

efikasnosti motorikog gibanja
- interes kineziologije je spoznaja o utjecaju ljudskih osobina i sposobnosti,
promatranih kao integralni sustav, na motoriku uinkovitost pri odvijanju kineziolokih
aktivnosti i kojim se podraajima i kako moe utjecati na procese prilagodbe u funkciji
zdravlja i odgoja
-

prihvaanjem

kibernetskog

naina

miljenja

neutralizirane

su

mogunosti

jednostranosti pri rjeavanju kineziolokih problema

III. STRUKTURA KINEZIOLOGIJE
- kineziologija pripada skupini antropolokih znanosti a zajedno s njima povezana je sa
skupinom metodolokih znanstvenih disciplina i kineziolokom metodikom
sl.1. interdisciplinarnost kineziologije prema Mrakoviu:
ANTROPOLOKE
ZNANOSTI

KINEZIOLOGIJA

KINEZIOLOKA
METODIKA

METODOLOKE
ZNANSTVENE
DISCIPLINE

- matino podruje kineziologije je antropologija

sl. 2. modificirana struktura kineziologije po Mrakoviu:

KINEZIOLOGIJA
Osnovne
kineziologijske
discipline

Primijenjena
kineziologijska disciplina

Pomone
kineziologijske
discipline

1. kinezioloka
metodika
ope

specijalne kineziologije
konvencionalnih
aktivnosti

1. sustavna kin.
2. kinezioloka
biomehanika
3. kineziologija
nekonvencijalnih
gibanja

1. kineziologija monostrukturalnih
aktivnosti (biciklizam, atletika)
2.kineziologija polistrukturalnih
aktivnosti (tenis, boks)
3. kineziologija kompleksnih
aktivnosti (nogomet..)
4. kineziologija estetskih aktivnosti
(klizanje, gimnastika..)

Kin. antropologija

1. bioloka
antropologija
2. funkcionalna
anatomija
3. kinezioloka
fiziologija
4. kin. psihologija
5. kin. sociologija
6. kin. pedagogija
7. kin. medicina

kin. metodologija

1. kineziometrija
2. kinezioloka
statistika
3. kinezioloka
informatika

- tri najvee grane kineziologije su: osnovne kineziologijske discipline, primijenjena

kineziologijska disciplina i pomone kineziologijske discipline
1. OSNOVNE KINEZIOLOGIJSKE DISCIPLINE OBUHVAAJU:
1.1.OPE KINEZIOLOGIJSKE DISCIPLINE:
- prouavaju ope zakonitosti upravljanja procesom vjebanja i posljedice tih procesa,
zakonitosti efikasnih gibanja i zakonitosti antropolokih karakteristika i motorikih znanja
pod utjecajem tjelesnih aktivnosti
Dijele se na:
1. sustavnu kineziologiju - prouava ope zakonitosti upravljanog procesa vjebanja i
posljedice tih procesa
2. kinezioloku biomehaniku - znanost koja mehanike zakone primjenjuje na iva
bia

3. kineziologiju nekonvencionalnih gibanja - izuava

planiranje,programiranje, provoenje, kontrolu i analizu kineziolokih transformacijskih

postupaka iji je cilj transformacija sposobnosti i osobina, te stjecanje i usavravanje
osnovnih motorikih informacija koje se mogu primijeniti u svakodnevnim ivotnim
situacijama

1.2. SPECIJALNE KINEZIOLOGIJE KONVENCIONALNIH AKTIVNOSTI:

- predstavljaju sintezu onog dijela zakonitosti procesa vjebanja koje su tipine za
odreenu aktivnost ili grupu homogenih kineziolokih aktivnosti
Dijele se na etiri skupine:
1. monostrukturalne aktivnosti: fizikalni cilj im je svladavanje prostora vlastitim
tijelom ili projektilom i koji se moe objektivno mjeriti, dominira ciklika struktura
kretanja i rezultat u pravilu ne ovisi o kooperaciji izmeu lanova grupe, npr. atletika,
plivanje, kuglanje..
2. polistrukturalne aktivnosti: acikliki tip aktivnosti iji je cilj simbolika destrukcija
partnera

- kretanje se izvodi i ograniava u kontaktu s partnerom, npr. boks,

maevanje, stolni tenis..

3. kompleksne aktivnosti: aktivnosti kojima s tei pogaanju nekog cilja u prostoru
voenim ili baenim projektilom, sadre kompleksnu strukturu kretanja ciklikog i
aciklikog tipa

- rezultat ovisi o suradnji lanova tima, npr. rukomet, nogomet,

ragbi
4. estetske aktivnosti: cilj im je dostii neki estetski kriterij izvoenjem doputenih
kretnji

- dominira acikliki tip kretanja, npr. gimnastika, klizanje, skokovi u vodu

2. PRIMIJENJENA KINEZIOLOGIJSKA DISCIPLINA ILI KINEZIOLOKA METODIKA

- primijenjena je znanost koja prouava zakonitosti odgoja i obrazovanja u edukaciji,
sportu, rekreaciji i kineziterapiji
3. POMONE KINEZIOLOGIJSKE DISCIPLINE
1.KINEZIOLOKA ANTROPOLOGIJA:
- povezuje kineziologiju i antropologijske znanosti usmjerene rjeavanju kineziolokih
problema i razvoju kineziologije
tu spadaju:
- bioloka antropologija: prouava bioloke zakonitosti na kojima se temelje postupci
orijentacije

selekcije,izbora,

programiranja

praenja

transformacijskih

procesa.Obuhvaa antropometriju,osnove humane genetike te zakonitosti rasta i razvoja.

- funkcionalna anatomija: znanstvena disciplina koja prouava grau ljudskog tijela i
anatomske osnove funkcije organskih sustava
- kinezioloka fiziologija: prouava zakonitosti funkcioniranja organskih sustava od
kojih ovisi motorika uinkovitost u kinezioloki usmjerenim aktivnostima i koje reguliraju
utjecaj kineziolokog tretmana na razvoj fiziolokih funkcija

- kinezioloka psihologija: prouava zakonitosti prilagodbenih reakcija od kojih ovisi

uinak u kinezioloki usmjerenim aktivnostima i principe koji reguliraju utjecaj
kineziolokog tretmana na razvoj adaptivnih sposobnosti
- kinezioloka sociologija: prouava strukturu i razvoj sociolokih obiljeja vanih za
planiranje i programiranje odgojno-obrazovnih procesa openito,te edukacije, sporta,
kinezioloke rekreacije i kineziterapije posebno
- kinezioloka medicina: analizira patoloke pojave i procese koji mogu nastati tijekom
kinezioloke aktivnosti te njihovu prevenciju i terapiju
2.KINEZIOLOKA METODOLOGIJA
- skup znanstvenih disciplina koje prouavaju principe, sustave i postupke mjerenja,
prikupljanja i obrade podataka i uporabe raunala u rjeavanju kineziolokih problema
tu spadaju:
- kineziometrija - bavi se problemima mjerenja, konstrukcijom i nainima koritenja
mjernih instrumenata u kineziologiji)
- kinezioloka statistika - bavi se prikupljanjem,

sreivanjem i prikazivanjem

podataka dobivenih mjerenjem

- kinezioloka informatika - prouava principe primjene raunala u analizi dobivenih
podataka i u informatikim sustavima pojedinih podruja primijenjene kineziologije
IV. METODOLOKE OSNOVE KINEZIOLOGIJE
- znanstvena spoznaja u kineziologiji ostvaruje se znanstveno-istraivakim radom
-metodologija dolazi od gr. Methodos (put/nain istraivanja/prikazivanja) i logos
(rije,dokaz, pouak)
KINEZIOLOKA METODOLOGIJA je skup znanstvenih disciplina koje prouavaju
principe, sustave i postupke mjerenja, prikupljanja i obrade podataka i uporabe raunala
u rjeavanju kineziologijskih problema
- znanstveni status neke znanosti zavisi gotovo iskljuivo od razine metodolokih
postupaka za prikupljanje i verifikaciju podataka, njihovu obradu, ispitivanje ispravnosti
hipoteza i formuliranje znanstvene zakonitosti
- osnovni problemi to pred kinezioloku znanost postavlja praksa mogu se svrstati u:
- kinezioloka analiza motorikih struktura
- dijagnostika stanja subjekta
- antropoloka prognostika
- analiza transformacijskih operatora
-

rjeenje

problema

uvjetovano

je

temeljenjem

kinezioloke

metodologije

na:

kineziometriji, kineziolokoj statistici, te kineziolokoj informatici

PREDMET ISTRAIVANJA KINEZIOLOGIJE je utvrivanje ciljeva nekog procesa

vjebanja, utvrivanje stanja subjekta u relaciji s ciljevima i utvrivanje zakonitosti i
postupaka planiranja, programiranja i kontrole procesa vjebanja
METODE ISTRAIVANJA imaju svrhu omoguiti rjeavanje etiri osnovne grupe
problema:
-deskripcija ili opis: bez poznavanja inilaca pojave ili procesa nemogua je
operacionalizacija procedure upravljanog procesa vjebanja
-eksplanacija: postupak utvrivanja uzroka, mehanizma ili osobina koje reguliraju neki
proces
-predikcija ili predvianje: utvrivanje vjerojatnosti ponaanja reagiranja ili uspjeha,
ciljevi su najee natjecateljski
-utvrivanje zakonitosti: je konana svrha metoda istraivanja, zakon je jednoznana
spoznaja i obino je rezultat primjene serije metoda na vei broj istraivanja
etiri osnovna principa pristupa kineziologijskim problemima:
1. Hipotetiko-deduktivni pristup: nuno, prethodno eksplicitno formuliranje hipoteza
na osnovi postojeih spoznaja koje se provjeravaju statistiko matematikim postupcima
- svaku hipotezu treba podvri verifikaciji,a ukoliko ne izdri provjeru, treba je odbaciti
2. Mjerljivost: mogunost objektivnog mjerenja antropolokih obiljeja ili obiljeja neke
aktivnosti, kao i svih faktora koji na ta obiljeja utjeu kako bi se definirao cilj, stanje
subjekta i operacije programiranja, provoenja, kontrole i analize procesa vjebanja
3. Nema univarijantnih problema: svaki kinezioloki problem je multivarijantan, jedna
ljudska karakteristika ne znai nita sama za sebe ako se ne promatra u suglasju s
ostalima
4. Kibernetski princip: ukoliko neki od problema nije mogue tretirati kibernetski, on
nije ni znanstveni ni kineziologijski
OSNOVNE METODE ISTRAIVANJA SU:
1. Postavljanje hipoteza: pri definiranju znanstvenog problema ukazuje se na nii,
tono definiran problem na koji se usmjeri istraivanje
- u vezi s tim postavlja se hipoteza o moguem rjeenju tog problema koju uvijek treba
podvrgnuti verifikaciji, a ukoliko ne izdri provjeru odbacuje se
- stav ili iskaz hipoteze mora biti smiljen, jezino korektan, precizan i jasan
2. Prikupljanje podataka: dominantne metode su:
- eksperimentalna metoda - pomou prirodnog ili laboratorijskog eksperimenta

-metoda sustavne opservacije - prouavanje utjecaja veeg broja ulaznih ili

nezavisnih varijabli na vei broj izlaznih ili zavisnih varijabli, to se ini ukoliko simuliranje
realnih uvjeta primjenom eksperimentalne metode nije mogue
- za manji dio kineziolokih problema koriste se:
- genetika metoda - prouavanje promjena fenomena u vremenu, cilj je utvrditi
zakonitosti razvoja ili oekivane vrijednosti
- klinika metoda - primjena kod ogranienog broja sluajeva, najee kod vrhunskih
sportaa iji je cilj je prikupiti podatke o svakom fenomenu koji se istrauje i staviti ih u
relacije s reakcijama
- komparativna metoda - ispituje se vrijedi li zakon dobiven obradom podataka na
razliite skupine ljudi
3. Kvantitativno izraavanje rezultata pomou tri skale:
- nominalna skala - rezultati nemaju kvantitativna obiljeja niti kontinuitet, koristi se
kada se rezultati ulaznih i izlaznih varijabli mogu izraziti samo kvalitativno, istu stvar
oznaujemo istim brojem
- ordinalna ili rang-skala - rezultati su prikazani po rangu vrijednosti, tj. prema
redoslijedu

- rezultati izraeni pomou intervalne skale omoguuju tvrdnju o

redoslijedima veliina neke pojave i za koliko je neki sluaj razliit od drugoga

- omjerna ili ratio skala - koristi se samo kad su rezultat objektivno mjerljive
veliine, gdje postoji i apsolutna nula
4. Analiza podataka:
- podaci dobiveni prikupljanjem dobivaju smisao kad se mogu pretvoriti u informacije
pogodne za interpretaciju upotrebom neke od metoda analize
- metoda ovisi o cilju istraivanja, tipu hipoteze, raspoloivim podacima
- deskriptivna statistika je opis varijabli, to je ujedno i prvi korak u svim analizama
podataka
- eksplorativne metode koriste se kad inioci nisu poznati
- konfirmativne metode kad je potrebno utvrditi veliinu utjecaja
- faktorskom analizom utvruje se vjerojatnost neke latentne dimenzije
- regresijskom analizom utvruje se utjecaj niza varijabli na jednu izlaznu
- multivarijantnom analizom ispitujemo razlike izmeu vektora varijabli
- kanonika analiza utvruje relacije izmeu dva homogena viedimenzijalna skupa
- diskriminativna analiza daje najveu koliinu informacija o razlikama u nekim
obiljejima o subjektima za koje se pretpostavlja pripadnost grupama
- taksonomskom analizom vri se podjela subjekata u homogenizirane grupe
Tipine faze istraivanja u kineziologiji su:

1. definiranje problema istraivanja: jedna od najteih faza jer podrazumijeva definiranje

nekog modela istraivanja tako da je mogua njegova provjera
2. studij literature o problemu istraivanja: ima za cilj omoguiti ocjenu poloaja nekog
rada u odnosu na ukupnu prethodnu spoznaju
3. definiranje cilja istraivanja: treba ih definirati kratko, precizno i nedvosmisleno
4. formuliranje hipoteza: hipoteze se definiraju tako da ih je mogue provjeriti po
hipotetsko-deduktivnom principu
5. izrada eksperimentalnog nacrta: obuhvaa definiranje uzorka ispitanika, uzorka
mjernih instrumenata, postupaka provoenja eksperimenta i izbor metoda za analizu
podataka
6. provoenje eksperimenta
7. obrada podataka dobivenih mjerenjem
8. analiza-interpretacija dobivenih rezultata: kreativan dio istraivanja, analiza mora biti
potpuna i originalna, te biti orijentirana na provjeru, dok dio problema koji ostaje
nerijeen daje se u vidu hipoteza koje treba provjeriti daljnjim istraivanjem
9. zakljuak: mora biti sveobuhvatan, iz njega se treba vidjeti to se istraivalo, kako je
to provedeno, koji su rezultati, te prijedlog sljedeih istraivanja
- radovi se smatraju znanstvenim ako sadre dosad neobjavljene rezultate istraivanja i
izvoran, saet i kritiki prikaz nekog podruja ili njegova dijela u kojima autor i sam
aktivno sudjeluje
- radovi su struni ako sadre korisne priloge iz struke ili za struku
- izvjea treba pisati razumljivim jezikom, a rjenik treba biti prilagoen osobi koja dolazi
u kontakt s njim
- sadraj izvjea najee sadri:
- naslov : treba biti dovoljno odreen kako bi se naznaio problem istraivanja
- sadraj, popis ilustracija i tabela: radi lakeg snalaenja u tekstu
- uvod: Izaziva zanimanje itaoca
-cilj istraivanja i hipoteze: oznaavaju razlog provoenja istraivanja i s kojom
pretpostavkom se krenulo u istraivanje
- primijenjene metode i opis postupaka pri istraivanju- davanje mogunosti ponavljanja
postupaka u svrhu kontrole
- rezultati: mogu se iznijeti tekstualno, grafiki, pomou tabela. Iznose se i rezultati koji
pobijaju postavljenu hipotezu
- rasprava: poglavlje u kojem se od injenica prelazi na razmiljanje
- zakljuak: skraeni pregled itavog sadraja
- saeti prikaz istraivanja, bibliografija, literatura, kazalo, prilozi

V. PRIMJENA KINEZIOLOGIJSKIH ZAKONITOSTI U EDUKACIJI

- svrha svake znanosti je donoenje zakona koji ima veu ili manju primjenu u praksi
- neke od opih zakonitosti koje vrijede u primijenjenoj kineziologiji su :
1. osobine i sposobnosti o kojima ovisi uspjeh u nekoj aktivnosti mogu biti izmijenjene
utjecajem uenja i vjebanja
2. utjecaj uenja na razvoj osobina i sposobnosti nejednak je, neke osobine i sposobnosti
mogu se znatno izmijeniti, a neke vrlo malo
3. uenje i vjebanje mijenjaju ne samo razinu osobina i sposobnosti, nego i njihove
meusobne odnose
4. pri jednakom opsegu i intenzitetu uenja i vjebanja, oni koji se na poetku imali viu
razinu osobnosti i sposobnosti, i na kraju e imati viu razinu od onih kojima je poetna
razina bila nia
5. najvei relativni napredak, pri jednakom intenzitetu uenja i vjebanja, imaju subjekti
kojima je poetna razina osobina i sposobnosti nije bila ekstremno visoka ni ekstremno
niska
6. kako bi se osigurala eljena razina osobina i sposobnosti znaajnih za neku djelatnost,
uenje i vjebanje moraju biti usmjereni upravo na te osobine i sposobnosti
7. vjerojatnost da e se uenjem i vjebanjem postii eljeni rezultat vea je ukoliko je
proces zapoeo sukladno kronolokoj dobi subjekta
8. to neka djelatnost zahtjeva viu razinu veeg broja osobina i sposobnosti, manja je
vjerojatnost da netko posjeduje te osobine i sposobnosti u onoj mjeri koju ta djelatnost
zahtjeva
9. vjerojatnost da netko posjeduje eljenu razinu odreenog broja osobina i sposobnosti
manja je ukoliko je vea nezavisnost tih osobina i sposobnosti
VI. TEMELJI KIBERNETSKOG PRISTUPA U KINEZIOLOGIJI
KIBERNETIKA je znanost o upravljanju procesima i sustavima svake vrste, odnosno ona
je znanost o upravljanju i regulaciji meusobno povezanih procesa koji se zbivaju u
sustavima kao to su organizmi, zajednice i tehniki ureaji
Grane kibernetike:
1.teorija sustava
2.teorija upravljanja i regulacije
3.teorija informacija i komunikacija
4.teorija igara
5.teorija algoritma

VII. POJAM UPRAVLJANOG PROCESA

KINEZIOLOKI PROCES je upravljani proces rada za koji je karakteristian stalni protok
informacija izmeu sustava koji upravlja i kojim se upravlja
sl. 3. upravljani kinezioloki sustav:

kineziolog

subjekt

1. kineziolog moe upravljati procesom vjebanja odnosno odreivati optimalne sadraje,

volumene i modalitete rada, te obavljati stalnu kontrolu, ako je u svakoj fazi na
objektivan nain informiran o stanju subjekta
- osnovna karakteristika linearnog sustava je linearni slijed pojava u njemu, uz odsustvo
krunog toka
- djelovanje na taj sustav ograniava se na upravljanje, ali bez regulacije
sl. 4. linearni upravljai sustav:
kineziolog

subjekt

sl. 5. upravljani kinezioloki sustav:

Energija

S kin.podraaj

Subjekt

reakcija

KA kin.akt.

Y1 stanje
subjekta

Y3 kinezioloki operateri, vjebe

Kineziolog

Cilj

Y2 poeljno ciljano stanje

- da bi se definirao cilj (C) upravljanog procesa vjebanja, potrebno je:

10

1. utvrditi stanje subjekta (Y1) za kojeg se radi program i to mjerenjem reakcija (r) za
odreena antropoloka obiljeja, motorika znanja i znanstveni status tako da je mogue
dobivene podatke pretvoriti u sustav korisnih informacija uporabom raunala
2. prethodno utvrditi poeljno ciljano stanje (Y2), ukljuujui egzogena ogranienja,
posebno raspoloivo vrijeme i materijalne uvjete
- kineziolog (K) definira kinezioloke operatore (Y3) koji su skup razliitih struktura
kretanja i maksimalno odgovaraju cilju transformacijskih procesa, to su vjebe kojima se
najefikasnije djeluje na osobinu ili sposobnost, motoriku informiranost i zdravlje, to
zajedno s energijom (E) predstavlja podraaje(s) za utjecaj na stanje subjekta (S) kako bi
se izazvale promjene k poeljnom ciljanom stanju, upravljani proces vjebanja
podrazumijeva stalnu kontrolu, kako bi se uoile nepravilnosti i napravile korekcije
VIII. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE UPRAVLJANOG PROCESA VJEBANJA
- imbenici upravljanog kibernetskog procesa rada u kineziologiji su:
- definiranje cilja procesa vjebanja
- utvrivanje stanja subjekta

PLANIRANJE

- utvrivanje faktora ogranienja

programiranje procesa
vjebanja

- izbor i distribucija sadraja vjebanja

- izbor i distribucija komponenti volumena vjebanja
- izbor najadekvatnijih modaliteta vjebanja, organizacija i provoenje
kineziolokog tretmana
- kontrola periodinih stanja
- analiza uinaka procesa vjebanja
1. DEFINIRANJE CILJA: bez jasnog cilja ne mogu se utvrditi odgovarajui
kinezioloki

operatori,

odnosno

vjebe

kojima

se

utjecati

na

transformacijske procese, a cilj je poeljno stanje subjekta

- operacionalizacija cilja u kineziologiji odnosi se na procjenu idealnog i oekivanog
ciljanog stanja ovjeka, prethodnog stanja ovjeka za kojeg se ini program vjebanja i
faktora ogranienja
- definiranje cilja svodi se na operacije prognoze, utvrivanje vjerojatnosti pripadnosti
nekog subjekta poznatom ciljanom stanju
- rije je o operacijama usmjeravanja i izbora, to su postupci poznati kao orijentacija i
selekcija

sl.

FO

6.operacionalizacija

cilja

kineziologiji

(Mrakovi): Regulator (R)-kineziolog i ureaj kojim se

Sif

Si

11
R

koristi za analizu i prikupljanje podataka- mora raspolagati informacijama o idealnom

ciljanom stanju subjekta (Sif), podacima o prethodnom stanju osobe za koju se pravi
program (Si). Tim informacijama treba pridruiti podatke o faktorima ogranienja (FO)
koji su filtar optimalizacije parametara programiranja vjebanja.
U kineziolokoj rekreaciji za najvei broj ljudi je cilj vjebanja:
1) zadravanje osobina, sposobnosti i motorikih znanja to due na to vioj razini
2) spreavanje procesa preranog pada osobina, sposobnosti i motorikih znanja koji
su posljedica nekretanja
3) kompenzacija poremeaja izazvanih jednolinim procesom rada
4) spreavanje procesa otuenja ne samo u odnosu na vlastitu bit, ve i ovjeka od
ovjeka
U kineziterapiji cilj moe biti:
1) spreavanje deformacija
2) zadravanje zateenog stanja
2. DEFINIRANJE STANJA SUBJEKTA:
- stanje subjekta je skup podataka koje opisuju kvantitativna i kvalitativna obiljeja
ljudskih osobina i sposobnosti, motorikih znanja i stanje zdravlja. Tri su vrste stanja
subjekta:
1) ciljano stanje
a) idealno ciljano stanje optimalno ciljano stanje daleko iznad prosjeka
b) poeljno ciljano stanje proraun koji se sastoji u projekciji prethodnog
stanja ovjeka u idealno ciljano stanje kako bi se utvrdila vjerojatnost
uspjeha
c) realno ciljano stanje stanje koje se ostvarilo na kraju jednog programa
vjebanja
2) prethodno stanje odnosi se na aktualno stanje ovjeka neposredno prije
poetka kineziolokog tretmana
3) periodino stanje ili kontrolno stanje, vano je za proraun uinka i korekciju
daljnjeg procesa vjebanja, na osnovi njih ine se potrebne izmjene u programu i
spreavaju improvizacije u radu
- kineziolog utvruje morfoloka, motorika i funkcionalna obiljeja

sl. 7 subjekt kao komponenta kineziolokog sustava:

l

12

US

VS

SMS

TS

LMS

Ek

Et

A
Em
I
KA

- subjekt je organizirani sustav veeg broja meuzavisnih dijelova; moe se promatrati

kao cjelina vegetativnog (V) i animalnog (A) podsutava; vegetativni sustav definiran je
vegetativnim ili autonomnim ivanim sustavom (VS) koji funkcionira izvan okvira
svijesti, te transportnim sustavom (TS)
- kod ovjeka i ivotinja nuan je animalni podsustav koji je kod ovjeka dostigao takav
stupanj razvoja da ga diferencira od ivotinje kao stvaralako bie, njega karakteriziraju
senzorno-motoriki sustav (SMS) i lokomotorni sustav (LS)
- moemo ga promatrati kao cjelinu upravljanih sustava (Us) i izvrnih organa (Io), tako je
vegetativni ivani sustav upravljaki a izvrni je transportni sustav
- upravljaki dio animalnog podsustava je analitiko-senzorno-motoriki podsustav a
izvrni dio je lokomotorni sustav
- upravne veze postoje izmeu:
- TS i LS ulaz energije preko TS k LS
- SMS i LS prijenos impulsa formiranih u centralnom ivanom sustavu na lokomotorni
i kinestetiki osjet
- SMS i VS emocije rezultiraju aktivacijom VS
- VS i TS VS regulira procese anabolizma i katabolizma putem simpatikusnih i
parasimpatikusnih ivanih vlakana i upravlja intenzitetom transporta
- postoje dva uzlaza i dva izlaza iz sustava i to energije (Ek) i informacija (I), E ulazi preko
transportnog podsustava a informacije preko senzorno-motorikog podsustava, izlaz iz
sustava je lokomotorni podsustav koji u okolinu emitira energiju (toplotnu Et i mehaniku
Em) i informacija (I), Em i I predstavljaju kinezioloku aktivnost (KA)
- uinci promjena stanja subjekta mogu se promatrati kao:
- akutni ili trenutani - mogu biti elektrine promjene u obliku EKG-a, EEG-a ili
elektromiograma
- mehanike manifestacije lokomotornog sustava kao sila,brzina

13

- kronini - procjenjuju se registracijom razliitih komponenti vektorskih izlaza

- postoje razlike izmeu tehnikih sustava koji su u klasi deterministikih, gdje za jedan
ulaz postoji i jedan ulaz, i biotikih koji su u klasi stohastikih, pa za jedan ulaz postoji
vie izlaza
sl 8. deterministiki sustav:

ulaz

izlaz

- za jedan ulaz postoji jedan izlaz

ulaz

izlaz

sl 9. stohastiki sustav:
- za jedan ulaz postoji vie izlaza

3) UTVRIVANJE FAKTORA ORGANIENJA

- mogu organiiti proces vjebanja
1) ENDOGENI FO unutarnji, polaze od subjekta
a) odnos uroenog i steenog dijela varijance ljudskih osobina i sposobnosti
b) promjene ljudskih osobina i sposobnosti tijekom ivota
1) relativno spor razvoj
2) ubrzani razvoj
3) faza smirivanja
4) dostizanje platoa ili zadravanje stupnja razvoja
5) opadanje sposobnosti
c) stanje zdravlja aktualno stanje zdravlja pod utjecajem egzogenih imbenika
2) EGZOGENI FO vanjski, na koji subjekt nema neposredni utjecaj
a) raspoloivo vrijeme za proces vjebanja
b) materijalni uvjeti rada i kadrovi
c) drutveni interes
4) IZBOR I DISTRIBUCIJA SADRAJA
- je prva u nizu operacija programiranja tjelesnog vjebanja, postoje dvije meuzavisne
operacije pri utvrivanju programa rada:
1. odrediti to vjebati
2. odrediti to vjebati u pojedinom periodu
Tjelesna vjeba sloen proces, sastoji se od triju skupina strukturnih elemenata
1. mehaniki

14

2. energetski
3. elementi ritma
Kinezioloki sadraji:

1. konvecionalni razvoj motorikih znanja

2. nekonvecionalni razvoj osobina i sposobnosti

5. KOMPONENTE i DISTRIBUCIJA VOLUMENA RADA
- volumen ili koliina rada definiran je:
INTENZITET RADA predstavlja veliinu obavljenog rada u jedinici vremena, obrnuto je
proporcionalan trajanju rada
a) maksimalni dominiraju alaktatni energetski izvori
b) submaksimalni glikolitiki
c) veliki oksidativna razgradnja glukoze
d) umjereni oksidativna razgradnja masti
INTERVALI RADA I ODMORA bitan imbenik adaptacijskih proces
TRAJANJE RADA u vezi s intenzitetom i ciljem adaptacijskog procesa
Volumen rada:
INTENZITET RADA:
maksimalni
submaksimalni
veliki
umjereni

TRAJANJE RADA

INTERVALI RADA:
intervali rada
intervali odmora

VOLUMEN RADA
6. IZBOR MODALITETA RADA
- izbor modaliteta rada podrazumijeva izbor:
- modaliteta provoenja procesa vjebanja
- nain emisije informacija
- sustav organizacije procesa vjebanja
IZBOR MODALITETA PROCESA VJEBANJA:
1. ITERATIVNA METODA (ponavljajua) temeljna metoda procesa vjebanja, dva su
karakteristina oblika njezine primjene:
- KONTINUIRANI REIM RADA bitan za sve strukture u kojima je vano
trajanje; znaajna za promjene odreenih osobina i sposobnosti, a ne samo za formiranje
programa u centralnom ivanom sustavu, odgovornih za izvoenje nekog kretanja
- DISKONTINUIRANI REIM RADA za strukture kretanja ije je izvoenje
dominantno pod utjecajem sile i brzine. Proces vjebanja u diskontinuiranom reimu je

15

intervalna metoda rada u kojoj kineziolog pod kontrolom dri volumen rada i faze
odmora.
2. SITUACIJSKA METODA ako se iterativni proces vjebanja provodi zbog koritenja
znanja, osobina

sposobnosti

realnim

ivotnim

situacijama,

najefikasnija

za

kompleksne strukture kretanja i primjenjuje se kada je sadraj organizacijskog oblika

rada identian s ciljem natjecanja
3. SINTETIKA METODA unutar ukupne strukture kretanja pojedine cjeline provode
se sintetiki, prednost je to omoguuje da do izraaja doe individualnost djeteta,
smatra se najprirodnijom, jer se pokret ui u cjelini, odnosno onako kako se vidi i kako e
se primjenjivati
4. ANALITIKA METODA sastoji se u uenju pokreta po dijelovima, pokret se
ralanjuje, svaki dio se ui posebno, na kraju se povezuju u cjelinu
5. KOMBINIRANA METODA kombinirana primjena sintetike i analitike metode; pri
uenju pokreta primjenjuje se sintetika metoda, a u tijeku rada ako je potrebna
analitika, pa nakon svladanih tekoa opet se vraa na sintetiku
6. PRIJENOS INFORMACIJA ima tri naina : vizualni, akustiki i kinestetiki
Organizacija procesa vjebanja:
- ovisi o materijalnim uvjetima rada, raspoloivom prostoru, ureajima, sparavama,
napravama i rekvizitima te za koga se organizira ( pojedinca, grupu ljudi, homogenizirane
grupe ljudi)
7. UTVRIVANJA PERIODINIH STANJA:
Periodina stanja su kontrolne toke na kojima se provjeravaju efekti nekog segmenta
procesa vjebanja i obavljaju eventualne korekcije programa za sljedei period.
- broj periodinih stanja ovisi od podruja primijenjene kineziologije (od uestalosti
podraaja i broju sati vjebanja), o kvaliteti ljudskog organizma i prethodnom stanju
pojedinca
- uz pomo periodinog provjeravanja dobit emo povratne informacije o realizaciji
programskih zadaa
8. ANALIZA UINAKA PROCESA VJEBANJA:
- vrednovanje uinaka procesa vjebanja je procjena ostvarenja cilja, ostvarenja ciljanog
stanja, zacrtanih normi za svaku osobinu, sposobnosti i motorika znanja i njihove
meusobne odnose i to one koje su bile predmet kineziolokog tretmana
- ono to kineziolog najee mjeri su antropometrijske karakteristike, te motorika i
funkcionalna obiljeja

16

IX. UTJECAJ KINEZIOLOKIH PODRAAJA NA ANTROPOLOKA OBILJEJA

Kinezioloki podraaj je kombinacija kineziolokih operatora i energije koja je potrebna
za transformacijske procese
- vrste kineziolokih podraaja:
a) subliminalni podraaji nisu korisni u adaptacijskom smisli ; najvei broj ljudi je
izloen ovom tipu podraaja
b) liminalni podraaji moe biti koristan u periodu ivota kad znaajnije promjene
vie nisu mogue;cilj je sprijeiti pad sposobnosti i zadrati dostignutu razinu;
koristan

je

kada

se

ne

eli

poremetiti

dostignuta

razina

treniranosti

natjecateljskoj fazi
c) supraliminalni nuan je ne samo u procesu usavravanja pojedinca u nekoj
kineziolokoj aktivnosti nego i za svakog ovjeka
Kinezioloki operator je skup razliitih struktura kretanja koje maksimalno odgovaraju
cilju transformacijskih procesa, to su vjebe kojima se najefikasnije djeluje na neku
osobinu ili sposobnost, motoriku informiranost i zdravlje
Antropoloka obiljeja su organizirani sustavi svih osobina, sposobnosti i motorikih
informacija te njihove meusobne relacije. U antropoloka obiljeja spadaju morfoloke
znaajke, motorike, kognitivne (spoznajne) i funkcionalne sposobnosti, konativne
osobine ili osobine linosti i socijalni status.
- morfoloke znaajke rezultat su naslijea i adaptacije na utjecaje razliitih faktora,
posebno vjebanja i prehrane
-motorike sposobnosti - definiramo kao latentne motorike strukture odgovorne za
beskonaan broj manifestnih motorikih reakcija a mogu se procijeniti i opisati
a) BRZINA: sposobnost brzog reagiranja i izvoenja jednog ili vie pokreta, te kretanje
tijela u prostoru. Ogleda u svladavanju to dueg puta u to kraem vremenu odnosno za
najkrae vrijeme u danim uvjetima
- osnovni oblici brzine su:
- brzina reakcije ili reakcijska brzina
- brzina pojedinanog pokreta,
- brzina repetitivnih pokreta
- brzina lokomocije
- osnovne metodike usavravanja brzine:
1. tehnika kretanja treba dozvoliti maksimalne brzine,
2. vladanje kretanjem treba se usmjeriti na brzinu a ne na nain rada
3. trajanje aktivnosti treba biti kratko da umor na kraju rada ne utjee na

brzinu

- osnovne metode za razvoj brzine:

17

metoda ponavljanja

intenzivni intervalni rad

tranje s ubrzanjem

tranje iz leteeg starta

tranje niz kosinu

brzo reagiranje na podraaj

tafetni brzinski treninzi

hendikep tranje

metode borbe protiv stabilizacije brzine:

- kasnija specijalizacij
- smanjenje volumena rada osnovnog karaktera kod majstora
- razbijanje platoa radom u olakanim uvjetima
- gaenje platoa, ne vriti osnovnu aktivnost dok se stereotip ne ugasi
- test : taping rukom
b) JAKOST I SNAGA:
SILA je temeljni uinak miine kontrakcije i moe biti statika (rezultat je pokuali
pokret) i dinamika (rezultat je izvedeni pokret).
JAKOST je maksimalna voljna aktualna sila pokreta, najvea sila koja se u odreenom
trenutku voljno moe oitovati. Ovisi o morfolokim strukturama, a to su sustavi
odgovorni za njezin razvoj, prijenos i kontrolu.
STATIKA JAKOST maksimalna sila koja se moe oitovati kao rezultat jedne
maksimalne voljne izometrike kontrakcije
SNAGA je rad obavljen u jedinici vremena, odnosno koliina energije potroena u jedinici
vremena

radnja = sila prevaljeni put

EKSPLOZIVNOST je dinamogena sposobnost koja omoguava davanje maksimalnog
ubrzanja svom ili nekom drugom tijelu (bacanje, skokovi, udarci i sprint)
JAKOSNA IZDRLJIVOST je sposobnost maksimalne izometrike kontrakcije miia to
omoguava zadravanje odreenog stava u produenim uvjetima rada (izdraj u zgibu)
APSOLUTNA JAKOST je najvea sila koja se moe proizvesti
RELATIVNA JAKOST je odnos apsolutne jakosti i mase tijela
ELASTINA (pliometrijska) JAKOST je sila nastala sinkronizacijom ekscentrine i
koncentrine motorike aktivnosti (skok u dubinu)
REPETITIVNA DINAMOGENA SPOSOBNOST je izvoenje dugotrajnog ponavljajueg
rada u kome je vanjsko optereenje manje od 75% maksimalnih mogunosti i vee se i s
izdrljivou

18

- metode razvoja dinamogenih sposobnosti su:

- metoda maksimalnih dinamikih podraaja (broj ponavljanja do 4)
- piramidalna metoda (broj ponavljanja se smanjuje a intenzitet poveava)
- metoda eksplozivnih podraaja (50-60% optereenja izvode max. brzi pokreti)
- metoda izometrikih podraaja (naprezanje miia, bez skraenja)
- metoda naprezanja s poputanjem
- mjere za procjenu snage su: za eksplozivnost skok u dalj s mjesta, za jakosnu
izdrljivost izdraj u visu zgibom, a za repetitivnu dinamogenu sposobnost podizanje
trupa
c) IZDRLJIVOST: sposobnost obavljanja aktivnosti due vremena bez snienja razine
njene efikasnosti
UMOR je stanje organizma koje nastaje zbog dugotrajnog i napornog rada, a
karakterizira ga smanjenje radne sposobnosti
imbenici izdrljivosti:
-

fizioloki (aerobni i anaerobni kapacitet)

psihiki (motivacija, crte linosti)

biokemijski (razgradnja ugljinih hidrata, masti, laktati, hormoni)

biomehaniki (tehnika i taktika)

motoriki (kratko-, srednje-, dugo- trajna izdrljivost te repetitivna

snaga)

metode u transformaciji izdriljvosti:

-

metoda trajnog rada ili kontinuirana metoda

metoda intervalnog rada (rad se odvija s prekidima)

situacijska metoda

d) GIBLJIVOST (fleksibilnost): sposobnost izvoenja pokreta to vee amplitude. Mjerilo

gibljivosti je maksimalna amplituda pokreta u pojedinom zglobnom sustavu
aktivna

gibljivost je mogunost dostizanja maksimalne amplitude pokreta uz

djelovanje vlastite sile miia

pasivna gibljivost je mogunost dostizanja maksimalne amplitude pokreta uz
djelovanje vanjske sile
statika gibljivost je mogunost zadravanja postignute amplitude pokreta
dinamika

gibljivost

je

mogunost

dostizanja

maksimalne

amplitude

pokreta

viekratno
lokalna gibljivost je mogunost dostizanja maksimalne amplitude pokreta u pojedinim
regijama
globalna gibljivost je istodobna gibljivost vie zglobnih sustava
metode za razvoj:

19

metoda statikih naprezanja (varijante pasivnog istezanja)

metoda dimanikih naprezanja (varijante aktivnog istezanja)

metoda streching vjebi

- gibljivost se procjenjuje mjerom pretklon raznono

e) KOORDINACIJA (motorika inteligencija): sposobnost upravljanja pokretima tijela
koja se oituje se brzom i preciznom izvedbom sloenih motorikih zadataka
akcijski faktori koordinacije su:
brzinska koordinacija - izvoenje motorikih zadataka u to kraem vremenu
ritmika koordinacija - zahtjev na ritmu pri izvoenju motorikih zadataka
brzina uenja novih motorikih zadataka
pravodobnost ili timing - izvoenje pravog pokreta u pravo vrijeme
prostorno vremenska orijentacija
agilnost - brzina promjene smjera kretanja
ravnotea -odravanje tijela u ravnotenom poloaju
- dva pravca u razvoju koordinacije:
-

uenje novih raznolikih struktura kretanja

izvoenje poznatih gibanja u izmjenjenim uvjetima

- test: poligon natrke

f) PRECIZNOST: sposobnost u aktivnosti gaanja i ciljanja koja omoguava gaanje
statinih predmeta ili pokretnih ciljeva koji su na odreenoj udaljenosti
- percepcija prostora i lokalizacija cilja osnovni su uvjet za visoku preciznost
TEST
poligon natrake
taping rukom
trbunjaci
izdraj u visu zgibom
skok u dalj s mjesta
skok u dubinu
tranje 3 min, 6 min
pretklon

ZA:
koordinacija
brzina
repetitvna snaga
jakosna izdrljivost
eksplozivna snaga
elastina ili pliometrijska jakost
funkcionalne sposobnosti
gibljivost

X. UTJECAJ KINEZIOLOKIH PODRAAJA NA FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI

FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI su sposobnosti regulacije i koordinacije funkcija
organskih

sustava,

odnosno sposobnost

oslobaanja energije

u stanicama

koja

omoguava odranje homeostaze i odvijanje specifinih funkcija pojedinih dijelova

organizma
ANAEROBNE MOGUNOSTI imaju alaktatnu ili fosfagenu i laktatnu komponentu
- alaktatna komponenta podrazumijeva visok skoro granini intenzitet rada, ali kratkog
trajanja

20

- laktatna komponenta se razvija intenzitetom rada blizu graninog s tim da se

smanjuje tijekom rada, ali zadrava relativne vrijednosti za dano stanje organizma
AEROBNE

MOGUNOSTI postiu se kontinuiranim radom podobnim za razvoj

dugotrajne izdrljivosti
- intervalni rad zasniva se na kraem radu u submaksimalnom intenzitetu
- varijabla za procjenu aerobnih sposobnosti je tranje 3 min za u. od 1-4 razreda
XI. UTJECAJ KINEZIOLOKIH PODRAAJA NA KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI I
KONATIVNE OSOBINE I SOCIJALNI STATUS
Kognitivne ili spoznajne sposobnosti omoguuju primanje, prijenos i preradu
informacija, to se ostvaruje u kontaktu s okolinom. One predstavljaju osnovu misaone
svjesne aktivnosti i bez njih bilo bi nemogue rukovoditi odgojno-obrazovnim procesom.
Konativni faktori ili osobine linosti vani su za razumijevanje i predvianje
ponaanja ovjeka u razliitim situacijama, odgovorni su za modalitete ljudskog
ponaanja. Postoje normalni i patoloki konativni faktori.
Socijalni status je takoer antropoloko obiljeje.
XII. UTJECAJ KINEZIOLOKIH PODRAAJA NA MOTORIKE INFORMACIJE
- motorika informacija ili motoriko znanje podrazumijeva formirane algoritme
naredbi smjetenih u odgovarajuim motorikim zonama centralnog ivanog sustava
koji omoguava ostvarivanje svrhovitih motorikih struktura gibanja
- vizualni nain prijema informacija- najvie se koristi i primaran je u svakoj poetnoj fazi
uenja novih struktura kretanja
- kinestetiki kanal ukljuuje se tijekom procesa uenja, kada subjekt sam sebi alje
informacije na temelju predodbi o nainu izvoenja struktura kretanja
- akustiki nain koristan je pratilac ukupnog procesa vjebanja
XIII. ZDRAVLJE I TJELESNA AKTIVNOST
ZDRAVLJE je optimalno ili barem prihvatljivo stanje cijelog organizma i funkcije svih
sustava ljudskog organizma. Definicija zdravlja prema (WHO) je: stanje potpunog
tjelesnog, psihikog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili oronulosti
- primjereno tjelesno vjebanje je uinkovito i nezamjenjivo sredstvo unaprjeenja i
zatite zdravlja posebice u suvremenim drutvenim uvjetima i uvjetima okoline
- tjelovjeba ima pozitivan utjecaj na pojedine imbenike rizika za razvoj koronarne
bolesti srca, te pozitivno utjee na smanjenje prekomjerne teine.
- najvanija je u djetinjstvu, kada se aktivnou moe utjecati na tjelesni razvoj i
stvaranje navika zdravog naina ivljenja

21

- osim tjelovjebe, zdrav nain ivota podrazumijeva i pravilnu, raznovrsnu, prirodnu

prehranu sa svim potrebnim sastojcima i u dovoljnim koliinama
XIV. UTJECAJ PRIRODNIH FAKTORA NA ZDRAVLJE
VODA: boravak u vodi pozitivno utjee na zdravlje
- hidrostatski tlak pozitivno utjee na cirkulaciju krvi i limfotok
- voda je dobar provodnik topline i ima velik utjecaj na termoregulaciju
- aktivnosti u vodi su dobre, jer zbog besteinskog stanja nema pritiska na
kraljenicu i ostale zglobne strukture
ZRAK: boravak na istom zraku sam po sebi ima odreene prednosti
- visinske pripreme u portu koje bi trebale trajati vie tjedana
- hladan zrak utjee na termoregulaciju posebice primjenom zranih kupki, ali i
boravkom i odreenim aktivnostima (skijanje, sanjkanje, klizanje i sl.)
SUNCE: suneva svjetlost, odnosno dijelovi te svijetlosti pozitivno djeluju na aktivnost
koe i sintezu vitamina A i D
SNIJEG: izlaganje snijegu i kretanje u oteanim uvjetima angaira gotovo sve dijelove
tijela i organske funkcije
- igre i kinezioloke aktivnosti na snijegu pozitivno utjeu na razvoj cijelog
organizma, organskih funkcija, motorikih sposobnosti i poveanje otpornosti
organizma na oteane klimatske uvjete
XV. TJELESNO VJEBANJE I EKOLOGIJA
- vjebai su izloeni i pozitivnom i negativnom djelovanju okoline
- kinezioloka aktivnost se u pravilu provodi na istom zraku, vodi, esto u prirodnim
uvjetima

- ona moe doprinijeti odvajanju ovjeka od tetnih utjecaja okoline

XVI. HIGIJENA I TJELESNO VJEBANJE

HIGIJENA (gr. boica Higija) je znanost o ouvanju zdravlja koja

je skup pravila i

postupaka koji spreavaju pojavu bolesti i putem poboljanja uvjeta ivota i rada
unapreuju zdravlje ljudi i tjelesnog vjebanja
Odravanje i kontrola osobne higijene:
- ovjek se stalno znoji, a pri tjelesnom vjebanju znojenje je pojaano
- osnovno je pravilo redovito pranje itavog tijela nakon vjebanja, najbolje blagim
sapunom i mlakom vodom 25-28 0C
- eim se kupanjem uz uporabu sapuna tijekom dana s povrine koe odstranjuje masni
sloj koji titi kou od isuivanja i vee na sebe prljavtinu, ako se vjeba vie puta na dan,
preporuljivo je kratkotrajno tuiranje u vodi

22

- posebnu panju treba posvetiti i njezi noktiju jer neodrezani nokti mogu izazvati ozljede
koe i oka
Higijena opreme
- odjea namijenjena kineziolokoj aktivnosti mora odravati toplinsku ravnoteu u
organizmu, tj.usporavati gubitak topline
- odjea ima i zatitnu funkciju (hokej, alpinizam, skijanje, nogomet, maevanje itd.)
- odjea i obua mora omoguiti slobodno kretanje, mora biti propusna i tititi od
mehanikih i termikih utjecaja iz okoline
- najprikladnija je pamuna odjea, jer pamuk upija vlagu, dobro se pere i primjerene je
elastinosti i vrstoe
- arape i obua, prilagoeni vremenskim prilikama, moraju tititi vjebaa od ozljeda i
kroninih oteenja nogu, svaku sportsku odjeu i obuu treba redovito odravati
Higijena objekata
-

objekti

namijenjeni

vjebanju

moraju

biti

opremljeni

sanitarnim

ureajima

(svlaionicama, zahodima, pisoarima, tuevima posebno za m/)

- portska igralita moraju imati sanitarne ureaje za publiku te prostoriju za prvu pomo
- u sportskim dvoranama pozornost treba posvetiti mikroklimatskim uvjetima, koji
podrazumijevaju zabranu puenja, te na prirodnu i umjetnu rasvjetu, povrina prozora
treba smjestiti to blie stropu
- staklene objekte i rasvjetna tijela treba zatiti ianim mreama
- podove treba izraivati od materijala koji nije sklizak i kad je vlaan
- radijatori moraju biti u udubinama zidova i ograeni titnicima kako bi se ozljeivanje
svelo an minimum
- uklanjanje otpadaka, redovito ienje dvorana, svlaionica i drugih sanitarnih
prostorija mora biti redovito

23