Logopedija, 3, 1, 2012, 35-45 35

Marta Ljubei Rana komunikacija: u emu je

Sveuilite u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet, Odsjek za logopediju, Kabinet za ranu tajna?
komunikaciju
Maja Cepanec
Sveuilite u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski Early communication: what is the secret?
fakultet, Odsjek za logopediju, Kabinet za ranu
komunikaciju

Struni rad UDK: 81'232:159.9

SAETAK

U lanku je prikazan rani komunikacijski razvoj s obzirom na njegovu ulogu u ontogenezi i parametre Kljune rijei:
procjene. Prikaz je rezultat dugogodinjeg znanstveno-istraivakog i klinikog rada u podruju rane komunikacija
komunikacije u Kabinetu za ranu komunikaciju. Taj je rad pokazao da je vanost rane komunikacije u periodizacija
njezinoj ulozi u kognitivnom i socio-emocionalnom razvoju djeteta, ali i injenici da obiljeja rane rane
komunikacije daju informacije o ukupnom razvojnom profilu, osobito vane za rano otkrivanje komunikacije
poremeaja iz autistinog spektra ili znaajno usporenog kognitivnog razvoja. Rani komunikacijski rani razvoj
razvoj poklapa se s periodom ranog djetinjstva (0-6), te ima predjezino (0-2) i jezino razdoblje (2-6). socijalna
Jezino je razdoblje uvelike istraivano, a predjezino je bilo dugo zanemareno i ovaj je pregled kognicija
usmjeren na njega. Tijekom toga razdoblja dogaaju se vani razvojni prijelazi od predintencijske autizam
prema intencijskoj komunikaciji, te od predsimbolike prema simbolikoj i jezinoj komunikaciji. poremeaj
Njihova procjena je vrlo sloena i trai interdisciplinarni pristup, temeljito poznavanje razvojnih socijalne
promjena u vie domena, izotreno opaanje i sintezu informacija iz vie izvora (testovi i skale komunikacije
procjene, opaanje ponaanja, podaci koje daju roditelji).

ABSTRACT

In this article reviews the development of early communication, with a special emphasis on its role in Keywords:
ontogenesis and the assessment procedure. The importance of early communication lies in its great role communication
in cognitive and socio-emotional development, but also in the fact that the features of early periods early
communication provide us with information about the whole developmental profile and are, therefore, development
very important for an early detection of autism spectrum disorders or intellectual disabilities. The social cognition
period of early communication development can be subdivided into a preverbal (0-2 years) and verbal autism social
period (2-6 years). While there are a lot of studies on language development and the verbal period of communication
communication development, the preverbal period is largely understudied. In the preverbal period disorder
important transitions can be noticed, especially the one from pre-intentional to intentional
communication and from pre-symbolic towards symbolic (e.g. language) communication. The
assessment of those features in children is very complex and requires an interdisciplinary approach, a
profound knowledge of the developmental changes in many developmental domains, good
observational skills and a synthesis of data from different sources (measuring scales, developmental
tests, observation, parental reports, etc.).

Korespondencija: Marta Ljubei, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za

logopediju, Borongajska cesta 83f, 10000 Zagreb, marta.ljubesic@public.carnet.hr
Ljubei, Cepanec: Rana komunikacija: u emu je tajna?
UVOD_________________________________________
Dijete se raa kao prosocijalno bie i od samog je
poetka u velikoj mjeri usmjereno socijalnim signalima. Ve
novoroene radije slua govor negoli druge zvukove
(Vouloumanos i Werker, 2007), te preferira promatranje lica
u odnosu na druge vidne podraaje (Johnson i sur., 1991).
Zapravo, djeca su od roenja posebno usmjerena na druge
ljude, uivaju u interakciji s njima, njihovom dodiru, mirisu,
licu i glasu. Neurobioloka usmjerenost socijalnom svijetu je
temelj, bioloka osnova razvoja komunikacije i socijalnog
uenja.
Premda su tijekom razvoja u velikoj mjeri stopljeni i
isprepleteni, vrlo je vano razlikovati razvoj komunikacije,
usvajanje jezika i razvoj govora. U svakodnevnim
razgovorima esto se ti pojmovi smatraju sinonimima, no
vano ih je razlikovati i u klinikom i u znanstvenom radu
(vidi sliku 1).
Slika 1. Razvojna piramida razvoja komunikacije, jezika i
govora
Komunikacija je temelj i potporni stup usvajanja jezika i
razvoja govora: a) jezik se ui u komunikaciji, b) govor je
jedno od sredstava koja koristimo u komunikaciji, c) razvojna
ekspanzija jezino-govornih sposobnosti nastaje nakon to
dijete naui kako porukom utjecati na panju druge osobe, tj.
nakon to su usvojene osnove komunikacije. Vano je uoiti
da prije nego to pone govoriti (prve rijei sa znaenjem
uglavnom se javljaju u dobi od 12 mjeseci, a rjeniki brzac
u dobi od 18 mjeseci), dijete mora usvojiti niz znanja i
vjetina, koje e mu omoguiti da postane komunikacijski
aktivno i pripremi se za usvajanje jezika.
Komunikacija pretpostavka (urednog) jezino-
govornog razvoja
ovjek nije postao socijalno bie zato to se socijalizirao
tijekom djetinjstva, ve je roen kao prosocijalno bie. Ono
to socijalno bie povezuje s biima koja ga okruuju je
36
komunikacija. Dakle, komunikacija je imanentna ljudskoj
prirodi i prisutna od poetka ivota.
Problemi nastaju kada pokuamo definirati
komunikaciju. Svi smo uronjeni u nju i intuitivno znamo to
komunikacija jest, a opet nema jedinstvene i od svih
prihvaene definicije. Reardon (1998) definira komunikaciju
kao sredstvo pomou kojega dvije ili vie osoba razmjenjuju
informacije i meusobno utjeu na svoja miljenja i
ponaanja, a King (1979) kao proces u kojem je odgovor
izazivan porukom koja se alje i prima. Definicije bismo
mogli redati u nedogled. Zajedniko veem broju definicija
jest to da komunikacijom osobe utjeu jedna na drugu na
mentalnoj razini, tj. razmjenjuju obavijesti koje mijenjaju
njihovu svijest i ponaanje.
Ranom komunikacijom nazivamo razdoblje u kojem se
usvajaju vjetine koje omoguavaju proces razmjene
obavijesti: slanja poruka i odgovaranja. One proizlaze iz
djetetova sazrijevanja i uenja u kognitivnoj, jezinoj i
socijalnoj domeni, te u posebnom kognitivnom podruju
koje zovemo socijalna kognicija ili spoznaja o ljudima i
njihovom doivljavanju i ponaanju. Istraivanja krajem
prolog stoljea pokazala su da rana komunikacija nije samo
faza u razvoju komunikacije s dominantnom ulogom u
socijalno-emocionalnom razvoju, ve i sa znaajnom ulogom
u mentalnom zdravlju te razvoju osobnosti i spoznaje (za
pregled vidi: Ljubei, 2001). Neki je autori definiraju kao
arenu u kojoj se odvija razvoj (Budwig, Ugiris i Wertsch,
2000). Istraivako i kliniko iskustvo, prikupljeno u
Kabinetu za ranu komunikaciju, pokazuje da je zastoj u
komunikacijskom razvoju najei neprepoznani uzrok
odgoene pojave jezika, kao i atipinog jezinog razvoja
(Ivac Pavlia, 2010).
Periodizacija rane komunikacije
Odreivanje trajanja rane komunikacije povezano je s
razumijevanjem razvojnih promjena u komunikaciji.
Najjednostavnije shvaanje povezuje ranu komunikaciju s
ranim djetinjstvom, tj. prvih est godina ivota. Tako
shvaena rana komunikacija obuhvaa predjezino razdoblje
(0-2) i razdoblje rane jezine komunikacije (2-6). Tijekom
ranog djetinjstva dijete tipinog razvoja doista ovlada
materinskim jezikom za potrebe svakodnevne komunikacije i
verbalno komunicira za razliite svrhe, te je sposobno davati
i dobivati nove informacije samo razgovorom bez podrke
situacijskog konteksta. No, to je s osobama atipinog
razvoja kod kojih taj proces ne zavri tijekom ranog
djetinjstva, te su, primjerice, u dobi od deset godina jo u
predjezinoj fazi komunikacijskog razvoja? Jesu li te osobe
jo u fazi rane komunikacije? Odgovor je potvrdan jer
kronoloki kriterij nije dostatan. Naime, kod djece s
razvojnim tekoama razdoblje predjezine komunikacije
moe biti znatno produeno (Ljubei i sur., 2009). To znai
da rana komunikacija traje dok dijete ne naui komunicirati
intencijski, za ciljeve koji odgovaraju njegovim potrebama i
sredini u kojoj ivi i da pritom upotrebljava sustav znakova
koji okolina razumije.
Stadiji ranog komunikacijskog razvoja
Rani komunikacijski razvoj sastoji se od vie podrazdo-
Logopedija, 3, 1, 2012, 35-45
blja, koja se mogu definirati u odnosu na razliita obiljeja
komunikacije. Vrlo esta podjela je ona na predjezinu i
jezinu komunikaciju. Ta je podjela pojednostavljena i
povrinska jer razmatra samo sredstva koja su nositelji
poruke: jesu li ona jezina (rijei i reenice) ili predjezina
(pogled, mimika, gesta i dr.), a zanemaruje promjene u
samom komunikacijskom procesu.
Naime, ljudskoj intuiciji esto izmie to da je sam proces
slanja poruke (kolika god bila njezina sloenost) jedna od
kljunih sastavnica komunikacijskog procesa. Jer poruka je
ono to posreduje da komunikacijska namjera jednog
sudionika stigne do drugog sudionika. Zato stadije u razvoju
komunikacije moemo analizirati i imajui u fokusu to se
dogaa s porukom.
Pretpostavka slanju poruke je postojanje
komunikacijske namjere, tj. namjere da se neto priopi.
Primjerice, tromjeseno dojene koje plae jer osjea
nelagodu zbog gladi ima potrebu da ga netko rijei te gladi,
ali nema namjeru da ga porukom pozove. Dojene
jednostavno plae jer je pla prirodna reakcija na nelagodu,
pritom ne znajui kako njegov pla djeluje na ljude. To e
istom otkriti upravo stoga jer ljudi reagiraju na njegov pla:
prilaze mu, tjee ga i rjeavaju nelagode. S vremenom,
djetetove rastue sposobnosti pamenja i uenja omoguuju
mu da otkrije kako se ljudi oko njega sustavno ponaaju te
prilaze kada ono plae. Tada dijete moe i namjerno
zaplakati kako bi ih privuklo. To znai da je otkrilo da
odreena njegova ponaanja dovode do predvidivih
odgovora, tj. da moe porukom djelovati na ljude. Taj nas
primjer dovodi do jo vanijeg kriterija za razlikovanje stadija
rane komunikacije, a to je razlikovanje je li komunikacija
intencijska ili predintencijska.
Razdoblje u kojem djeca jo nisu nauila namjerno slati
poruke okolini, tj. u kojem odrasle osobe iitavaju poruke
na osnovi djetetova ponaanja i emocionalnih znakova (npr.
majka po djetetovu plau zakljuuje da je ono gladno), naziva
se razdobljem predintencijske komunikacije. Budui da
djeca tada jo nisu svjesna kako njihovo ponaanje djeluje na
socijalnu okolinu, ona ga ne izvode s ciljem da ono u
socijalnoj okolini polui tono odreeni oekivani uinak.
No, djeca postupno otkrivaju kako njihovo ponaanje
djeluje na okolinu tonije, kako razliita ponaanja razliito
djeluju na ponaanje ljudi oko njih. Dijete tako otkriva da su
ljudi intencijska bia, kao to je i ono samo (Tomasello,
2001).
Izvoenje ponaanja s namjerom (i jasnim ciljem i
oekivanjem) da ono izazove tono odreenu promjenu u
socijalnoj okolini ukazuje na intencijsku (namjernu)
komunikaciju. Razvojne promjene koje omoguuju taj
prijelaz intenzivno se odvijaju prije nego to dijete pone
govoriti, a osobito su vidljive krajem prve godine ivota (u
razdoblju od 9 do 12 mjeseci).
Bates je (1979) definirala intencijsku komunikaciju kao
signalno ponaanje, u kojem je poiljatelj unaprijed svjestan
uinka koji e taj signal imati na sluatelja i ustraje u tom
ponaanju dok ne postigne (eljeni) uinak, ili dok ne bude
jasno da je pokuaj propao (str. 36). No, napominjemo da
intencionalnost u komunikaciji ne nastaje odjednom. To je
postupan proces koji ukljuuje sinergijski razvoj u socijalnoj,
komunikacijskoj i kognitivnoj domeni.
Oslanjajui se na inicijalnu ideju Elizabeth Bates o
dvjema tranzicijskim tokama u ranoj komunikaciji, Weterby,
Warren i Reichle (1998) kritiki evaluiraju teorije i
37
istraivake podatke o nastanku intencijske i simbolike
komunikacije. Obje faze komunikacijskog razvoja definirane
su nainom kako se odailje poruka: da li s namjerom
(predintencijska/intencijska komunikacija) i kakvim
sredstvima (predsimbolika/simbolika komunikacija). Stoga
je prvi veliki razvojni prijelaz onaj iz predintencijske u
intencijsku komunikaciju, a nakon to komunikacija postane
intencijska u njoj se prvo primjenjuju nesimbolika, zatim
simbolika sredstva u prijenosu poruke. Jezik i njegovo
akustiko ostvarenje govor, pripadaju skupini simbolikih
sredstava uz druga simbolika sredstva koja je ljudski um
stvorio.
Obiljeja (rane) intencijske komunikacije
Wetherby i Prizant (1989) istiu vanost procjene
vertikalnih i horizontalnih dimenzija nastanka
intencionalnosti u komunikaciji. Vertikalna dimenzija
odraava napredak od predintencijske do intencijske
komunikacije (kako je ve opisano). Horizontalna dimenzija
odraava sposobnost komuniciranja za sve vei broj svrha.
Djeca (ba kao i odrasli) komuniciraju za razliite
komunikacijske funkcije/svrhe (trae pomo, ponavljanje
radnje, odbijaju neto to ne ele, trae objanjenje,
pozdravljaju, komentiraju i sl.). Ve su Bates i sur. (1975),
prouavajui uporabu gesta kod dojenadi, uoili da se sve
komunikacijske svrhe mogu svrstati u imperativne i
deklarativne. Imperativne funkcije roditelji najee opisuju
rijeima: Dijete komunicira samo kad neto treba. A cilj
je deklarativnih funkcija dijeljenje iskustva s komunikacijskim
partnerom. Kad djeca koriste komunikacijske partnere kao
instrumente, tj. pokuavaju usmjeriti ponaanje odrasle
osobe na nain da lake ostvare neki svoj fiziki cilj (npr.
dijete eli da mu majka upali TV), govorimo o
imperativnim (lat. imperator = zapovjednik, voa)
funkcijama. S druge strane, dijete moe jednostavno eljeti
da odrasla osoba obrati panju na neto u okolini (npr. moe
pruiti predmet prema roditelju samo zato da mu ga pokae),
s ciljem razmjene iskustava ili informacija o tome. Kako u
tom sluaju cilj komunikacije nije izazivanje odreenih
tono definiranih promjena u ponaanju, ve samo
usmjeravanje panje druge osobe na neto i podjela iskustva,
takve se komunikacijske funkcije nazivaju deklarativnima
(lat. declaratio = iskaz, oitovanje; pokazivanje).
Istraivanja (za pregled vidi: Carpenter i sur., 1998) ne
daju jasan odgovor poinje li dijete prije komunicirati za
imperativne ili deklarativne svrhe, no ini se da je tako
upravo zbog toga to se obje funkcije javljaju ili simultano ili
u neznatnom vremenskom odmaku. Takoer, nije jasno
razlikuje li se kognitivni mehanizam komunikacije za
imperativne i deklarativne komunikacije. Neke studije
(Camaioni, 1993; Moore i sur., 1996) sugeriraju da
komunikacija za imperativne funkcije ne zahtijeva
razumijevanje druge osobe na mentalnoj razini
(razumijevanje ljudi kao intencijskih bia), ve samo na
bihevioralnoj, a kod deklarativne komunikacije to nije sluaj.
No, novija istraivanja (Legerstee i Barillas, 2003; Tomasello
i sur., 2007) odbacuju takvo razlikovanje. Zanimljivo je da
drugi primati (Gomez i sur., 2007; Lyn i sur., 2011), ali i djeca
s poremeajem iz autistinog spektra (Camaioni i sur., 2003),
komuniciraju znaajno manje za deklarativne negoli za
imperativne svrhe, to ipak moe ukazivati na razliite
Ljubei, Cepanec: Rana komunikacija: u emu je tajna? 38

Slika 2. Razvojne domene koje ukljuujemo u procjenu rane komunikacije

(socio)kognitivne pretpostavke komuniciranja za te funkcije. sredstvo u predjezinoj komunikaciji je gesta pokazivanja

Budui da djeca ponu aktivno komunicirati prije nego (deiktika gesta; isprueni kaiprst usmjeren prema nekom
to progovore, ona isprva to ine razliitim neverbalnim cilju). U eksperimentalnim uvjetima je pokazano da 70%
komunikacijskim sredstvima (usmjerenost pogleda, djece u dobi od 10 do 12 mjeseci, te 91% djece od 9 do 13
facijalna ekspresija, geste, vokalizacija i sl.), vrlo esto ih mjeseci upotrebljava gestu pokazivanja (Camaioni i sur.,
udruujui. Komunikacijska sredstva su svi nai alati 2004). Uporaba gesta tijekom prve godine ivota je kliniki
kojima moemo prenijeti poruku, tj. naini na koje poruku vaan pokazatelj, povezan s kasnijim jezinim razvojem
inimo fizikom (bilo u obliku akustikog, vidnog ili (Capone i McGregor, 2004; zalikan i Goldin-Meadow,
taktilnog podraaja). Najee koriteno komunikacijsko 2004).
Logopedija, 3, 1, 2012, 35-45
Drugim rijeima, ulazak u razdoblje intencijske komu-
nikacije i otkrivanje razliitih funkcija komunikacije nuna su
pretpostavka za otkrivanje razliitih sredstava komunikacije
od predsimbolikih do simbolikih (npr. simbolikih gesta) i
jezinih (rijei i reenica). Razvojno gledano, komunikacijske
funkcije prethode komunikacijskim sredstvima. Dijete prvo
otkriva to sve komunikacijom moe ostvariti (zahtjev,
traenje, molbu, pitanje, panju, kontrolu i dr.), a onda ui
sredstva kojima to ostvaruje. Funkcije daju razlog za
usvajanje sredstava, i to sve uinkovitijih. Na vrhu
uinkovitosti su jezina sredstva jer ih je ljudsko drutvo i
stvorilo za komunikacijske svrhe.
Napretkom u jezino-govornom razvoju, udio gesta u
komunikaciji se smanjuje, premda se i tijekom druge godine
ivota moe uoiti porast uporabe deiktike geste
(zalikan i Goldin-Meadow, 2004). Ponajprije je to
nadopuna za izraavanje prvih semantikih kombinacija
koje su prethodnica kombiniranju rijei (npr. dijete pokae
prstom prema keksu i kae: Papati.) (Iverson i Goldin-
Meadow, 2005). Djetetova sposobnost usvajanja i svrhovite
uporabe konvencionalnih sredstava u komunikaciji oblikuje
temelje simbolike komunikacije. Prvotna uporaba
komunikacijskih simbola vezana je uz situaciju i visoko je
kontekstualizirana, a tijekom druge godine ivota sklonost
uporabi dekontekstualiziranih simbola raste (Wettherby,
Reichle i Piarce, 1998), te dijete urednog razvoja postupno
krajem svoje druge godine ulazi u razdoblje rane jezine
komunikacije.
Procjena rane komunikacije
Procjena razvojnih obiljeja koja utjeu na komunikacijske sposobnosti
Razvoj komunikacije kod djeteta zrcali razvojne
promjene u socijalnom razvoju i interesima, sustavu panje i
spoznajnim procesima, razvoju simbolike sposobnosti te
razumijevaju i proizvodnji jezika. Stoga je i procjena u
podruju rane komunikacije uvijek vrlo sloena i timska te
zahtijeva poznavanje razvojnih promjena relevantnih
obiljeja u spomenutim domenama i njihovu evaluaciju i
sintezu (vidi sliku 2.).
Koncept izloen u tekstu rezultat je petnaestogodinjeg
klinikog i istraivakog rada u Kabinetu za ranu
komunikaciju, tijekom kojeg je razvijen model psiholoko-
logopedske razvojne procjene rane komunikacije. Naglasak je
na logopedskom dijelu procjene, dakle na procjeni
komunikacijskih ponaanja, to je detaljnije i prikazano.
Takoer je vano da procjena rane komunikacije, metaforiki
reeno, predstavlja prozor u razvojni profil djeteta. Upravo je
po obiljejima rane komunikacije mogue uoiti rana
razvojna odstupanja te razlikovati razvojni profil, koji
upuuje na razvojno kanjenje u ekspresivnim
sposobnostima, od intelektualnih tekoa ili poremeaja iz
autistinog spektra. Ukratko emo opisati razvojne promjene
na koje je osobito vano obratiti pozornost u procjeni. Pri
tome je poznavanje kalandara urednog razvoja neusporedivo
manje vano od poznavanja i razumijevanja razvojnih
procesa koji su graevni elementi u ranoj komunikaciji, te
koji odreuju komunikacijsko ponaanje u uem smislu.
Uoavanje nesklada djetetovog razvoja i tzv. razvojnog
kalendara samo govori da odstupanje postoji, a u emu je i
39
kako mu pristupiti ovisi o naem poznavanju procesa koji su
u podlozi uoenog nesklada.
Kognitivni razvoj i uenje
Kognitivni razvoj se uobiajeno procjenjuje razvojnim i
mentalnim testovima. Korisne informacije moe dati i
roditeljski opis uobiajenog naina igre jer igra odraava
razvojni stadij djeteta (Largo, 1995). Za procjenu
komunikacije u ranoj dobi vano je imati na umu da obiljeja
komunikacijskog razvoja utjeu na testovne rezultate zbog
dvaju razloga: 1) testovi i razvojne ljestvice sadre estice
koje izravno ili neizravno mjere jezine sposobnosti (npr.
razumijevanje jednostavnih naloga, rani rjenik i sl.), koje su
odreene obiljejima komunikacije, 2) sama komunikacijska
razvijenost i respozivnost djeteta utjeu na testovni rezultat.
Zbog toga je primjena mentalnih testova ponekad upitne
valjanosti. Vrlo esto u psiholokim nalazima pronalazimo
tvrdnju da test nije primijenjen zbog nesuradnje djeteta ili da
je test primijenjen uz dodatne prilagodbe. Uestali razlog
(osim moda timidnosti, neprepoznanog pogoranja
zdravstvenog stanja i sl.) jesu upravo komunikacijske
tekoe, tj. drukije i nedostatno razvijene komunikacijske
sposobnosti. Zbog toga se ispitivanje kognitivnih
sposobnosti ne svodi samo na primjenu razvojne/mentalne
ljestvice. Naime, posebna se panja pridaje utvrivanju
obiljeja djetetove panje i socijalne kognicije koje se zrcale u
suradljivosti djeteta i njegovoj igri. Igra daje podatke o
prisutnosti/odsutnosti simbolikih sposobnosti, obiljejima
imitacije, djetetovom razumijevanju svijeta koji ga okruuje i
dominantnom nainu uenja. Primjena testa stoga ne trai
samo rutiniranog ispitivaa nego i treniranog opaaa.
Panja opsluuje razliite funkcije povezane sa
spoznajnom obradom, a definira se kao selektivno
pojaavanje jednog ponaanja na raun drugog (Richards,
2005). Ona je sloen kognitivni fenomen koji opisuje
djetetovu mentalnu usmjerenost, a o njoj najee
zakljuujemo po promjenama u djetetovom ponaanju: ime
je i koliko dugo zaokupljeno, na to usmjerava pogled te
kako reagira na promjene u okolini (primjeuje li ih, koliko je
distraktibilno ili moda neuhvatljivo, je li ga teko
preusmjeriti i sl.). Za podruje komunikacije posebno je
vano koliko i kako dijete obraa panju na socijalnu okolinu
te usklauje li (u kojoj mjeri i u kojim situacijama) svoju
panju s panjom sugovornika. Orijentacija prema podraaju
i fokusirana panja (koja se jo zove i odravana panja) dva
su temeljna procesa u ljudskom kognitivnom i ponaajnom
sustavu. Oba su razvijena u dobi od 18 mj., kada se
intenzivnije poinje razvijati izvrna panja i izvrne funkcije
(Richards, 2001). Vanost izvrne panje jest u tome da ona
kontrolira ponaanje i usmjerava aktivnost u skladu s ciljem.
Ona omoguava da dijete odrava panju na predmetu svog
interesa i istodobno obraa panju na ono na to ga se
usmjerava, tj. da simultano panju odrava na socijalnom
partneru i predmetu interesa i da nije previe distraktibilno.
U ponaanju to prepoznajemo kao suradnju.
Budui da je sustav panje odgovoran za alokaciju
kognitivnih resursa, od posebnog interesa za praenje
komunikacijskog razvoja je pitanje koliko i kako dijete
usmjerava panju na osobe. Usmjeravanje panje na ljude je
pretpostavka razvoju socijalne kognicije. Socijalna kognicija
se u prve dvije godine procjenjuje kroz socijalnu
Ljubei, Cepanec: Rana komunikacija: u emu je tajna?
se u prve dvije godine procjenjuje kroz socijalnu
respozivnost i obiljeja zdruene panje. Znaajne razvojne
promjene u vjetinama zdruene panje poinju se dogaati razvoju spominje se jo od antikih spisa. Novija istraivanja,
krajem prve godine ivota, kad dijete polako poinje otkrivati
kako dijeliti svoju panju, slijediti panju drugoga i
usmjeravati tuu panju (Carpenter, Nagell i Tomasello,
1998). Vjetine zdruene panje su jedna od pretpostavki
usvajanja jezika (Carpenter i Tomasello, 2000), pa Tomasello
(1988) epizode zdruene panje naziva sredinjim tokama u
razdoblju usvajanja jezika.
Interesi i ponaanje
U razvoju su sve domene povezane, to se vidi i u
prethodnom odjeljku, pa to vrijedi i za interese i ponaanje.
Djetetovi se interesi vide kroz njegovo ponaanje jer se ono
spontano bavi, odnosno igra onime to ga zanima. Sa
stajalita razumijevanja komunikacijskog i jezino-govornog
razvoja, vaan je podatak koliko je dijete zainteresirano za
promjene u okolini koje su povezane s ljudima, te koliko
spontano obraa panju na djecu i odrasle. Komunikacija i
jezik se ne razvijaju u izolaciji, tako da dijete koje nema
socijalne interese i ne obraa panju na ljude posljedino
ima i manje prilika za njihov razvoj. Sueni, a intenzitetom
istaknuti interesi dovode do upadnosti u komunikaciji, te su
esto dio slike tekoa socijalne komunikacije. Zamislimo
primjer djeteta koje zna sve zastave i drave svijeta i o njima
rado govori, ali ne odgovara na uobiajena pitanja za dob,
niti npr. zna imena djece s kojom godinama ide u istu
vrtiku skupinu. Takvi sueni interesi i selektivna
odgovorljivost esti su razlog roditeljske zabrinutosti. U
analizi ponaanja valja obratiti panju na razvoj socijalnih
ponaanja i empatije, ali i vjetine svakodnevnog ivota.
Podaci o vjetinama svakodnevnog ivota govore o imitaciji i
socijalnom uenju, a empatija je povezana sa sposobnou
zamiljanja tuih emocionalnih stanja i utjee na razvoj
jezinih komunikacijskih vjetina.
Senzorika i motorika obiljeja te okolinski utjecaji
Senzorika i motorika obiljeja te okolinski utjecaji
stavljeni su pod zajedniki podnaslov zbog saetosti prikaza,
iako je jasno da su to odvojene domene. Osjeti i percepcija
su prva razina spoznaje, a za jezino-govorni razvoj posebno
je vaan sluh i sluna percepcija. Dijagnostika sluha dobro je
razvijena djelatnost, koja u naoj zemlji ukljuuje i obvezni
neonatalni probir za oteenje sluha (Marn i sur., 2008).
Sloenije probleme predstavljaju hiper- ili hipoosjetljivost te
atipinosti u senzorikoj obradi jer su dijagnostika i tretmani
nedostatno usustavljeni. Ove tekoe su pratea
simptomatologija kod poremeaja socijalne komunikacije,
kakve imaju djeca s poremeajima iz autistinog spektra i
nisu izravno povezani s komunikacijskim i jezino-govornim
razvojem.
U odnosu na motorika obiljeja vano je usmjeriti
pozornost na opu, oralnu i finu motoriku (slika 2.). Opa
motorika i kretanje su vani stoga jer utjeu na mobilnost
djeteta i prilike za stjecanje novih, pa tako i jezino-govornih
iskustava, oralna je motorika vana za govorni, a fina
motorika za grafomotoriki razvoj. To je predmet posebnih
istraivanja i prikaza, u koje na ovom mjestu ne moemo
40
ulaziti.
Uloga okoline u komunikacijskom i jezino-govornom
osobito mikroanaliza ponaanja i interakcije roditelj-dijete
donijela je novo svjetlo u razumijevanje vanosti ranih
interakcija i postupaka, kojima se rani komunikacijski razvoj
moe poticati (Waren i Yodler, 1998; Ivac, 2003).
Procjena komunikacijskih ponaanja
Procjena komunikacijskih ponaanja ukljuuje procjenu
obiljeja interakcije i komunikacije, obiljeja jezinog
razumijevanja i jezine ekspresije te obiljeja glasanja i
govora (slika 2).
Obiljeja komunikacije
Procjena rane komunikacije moe ukljuivati 3 naina
prikupljanja informacija o djetetovim komunikacijskim
sposobnostima: a) promatranjem djetetove spontane
komunikacije s roditeljima i/ili vrnjacima, b) strukturiranim
intervjuom roditelja, c) stvaranjem unaprijed definiranih
situacija i praenjem reakcije djeteta u tim situacijama
(elicitiranjem odreenog ponaanja). Ponajbolje je
kombinirati sva tri naina dobivanja informacija o
komunikacijskim vjetinama djeteta. Za procjenu rane
komunikacije vrlo se esto koriste, primjerice ljestvica za
procjenu komunikacijskog i simbolikog ponaanja
(Communication and Symbolic Behavior Scales; Wetherby i
Prizant, 1993), pragmatiki profil svakodnevnih
komunikacijskih vjetina (Pragmatic Profile of Everyday
Communication Skills; Dewart i Summers, 1995), ljestvice za
procjenu rane socijalne komunikacije (Early Social
Communication Scales; Mundy i sur., 2003), komunikacijske
razvojne ljestvice Koralje (Kovaevi i sur., 2007; hrvatska
adaptacija ljestvica MacArthur-Bates Communicative
Development Inventories - Fenson i sur., 1991) i/ili
komunikacijske matrice (Communication Matrix; Rowland,
2004). Za detaljniji uvid u mjerne instrumente koji se koriste
u procjeni rane komunikacije vidi: Paul (2007; poglavlje 7).
Prvi korak u procjeni jest uoiti komunicira li dijete
intencijski. Razlikovanje predintencijske od intencijske
komunikacije ponekad je vrlo teko, i to zbog dva razloga:
1) ljudi su zapravo programirani da svakom ponaanju
pridaju znaenje, i to najee ono znaenje koje oni
sami imaju kad izvode to isto ponaanje. Takvo
spontano iitavanje djetetovog ponaanja, tj. razloga
javljanja tog ponaanja ima i svoju funkciju nuno je za
skrb o djeci koja ne znaju intencijski komunicirati,
2) razlikovanje predintencijske od intencijske komunikacije
oteano je i zbog toga to se zasniva na promatranju
manje uoljivih, suptilnih ponaanja na koja inae nismo
usmjereni (vidi sliku 3.).
Promatrati obiljeja rane komunikacije nije lako, i
neupuenom/neiskusnom promatrau mnoge informacije
promiu. Kontrolna pitanja koja si moemo postaviti u
razluivanju postoji li intencijska komunikacija ili ne jesu:
a) je li dijete izvelo odreeno ponaanje iskljuivo zato da
Logopedija, 3, 1, 2012, 35-45 41

drugima prenese poruku? Pojednostavljeno i izotreno
reeno je li dijete, prije izvoenja ponaanja, pomislilo:
Aha, ja u sada izvesti ponaanje A, zato to znam i
oekujem da e to moje ponaanje proizvesti ponaanje B
kod komunikacijskog partnera jer je ponaanje A za njega
poruka? Ako je odgovor pozitivan, rije je o intencijskom
komunikacijskom inu
b) je li ponaanje usmjereno prema osobi ili na objekt?
Nime, ako dijete ne mijenja svoje ponaanje ovisno o
poloaju,usmjerenosti i prisutnosti komunikacijskog
partnera, vrlo je vjerojatno da ne komunicira intencijski.
Primjerice, ako dijete ne moe neto dohvatiti, te
jednostavno pone plakati gledajui u taj predmet i ne
uvlai drugu osobu u proces dolaenja do predmeta,
komunikacija nije intencijska.
Takva kontrolna pitanja potrebno je postaviti vie
putajer samo na osnovi jednog ponaanja nije mogue
donijeti odluku o postojanju faze predintencijske ili
intencijske komunikacije. Carpenter i sur. (1998) istiu da je
dodatni problem u razluivanju, to to dijete moe
stvarajui asocijacije nauiti da neka ponaanja dovode do
nekih uinaka, bez razumijevanja uloge druge osobe u

Slika 3. Mogui znakovi razlikovanja predintencijske od intencijske komunikacije. Majka prepoznaje djetetovu elju i
odgovara na njegovu elju na jednak nain, neovisno o tome je li dijete izravno poruilo to eli (gestom pokazivanja,
pogledom i sl.) ili nije. Valja uoiti da su u oba sluaja poetak (elja za jabukom) i kraj (komentar roditelja i pruanje jabuke)
situacije jednaki, no razlikuje se sredinji, najmanje uoljivi dio dogaaja
Ljubei, Cepanec: Rana komunikacija: u emu je tajna?
stvaranju tog uinka. Zbog toga je vano uoiti je li pogled
djeteta usmjeren na lice osobe. Naime, pogled u lice, a ne,
primjerice, u ruku ili nogu (tj. onaj dio tijela koji treba izvesti
eljenu radnju) je mnogo bolji pokazatelj shvaa li dijete
komunikacijskog partnera kao bie, a ne kao spravu koja
mu neto dohvaa. Izmjena pogleda izmeu
komunikacijskog partnera i predmeta prilikom uporabe geste
pokazivanja poinje se uoavati ve u dobi od 9 do 12
mjeseci (Bates i sur., 1975; Ross i Lollis, 1987).
Ako dijete komunicira intencijski, vano je uoiti i
koliko uestalo i sustavno poinje komunikaciju, ali i, s druge
strane, koliko sustavno odgovara na tue pokuaje
zapoinjanja komunikacije. Osim opaanjem spontane
komunikacije, ti se odnosi odgovorljivosti i iniciranja (tj.
asertivnosti u komunikaciji) u ranoj dobi (do tree godine
ivota) mogu sustavnije ispitati i nekim ljestvicama
(primjerice, Girolametto, 1997).
Vano je uoiti i za koje funkcije dijete inicira
komunikaciju (vidi sliku 4.). Osim same irine funkcija (broja
razliitih funkcija), posebnu pozornost valja usmjeriti na to
koliko esto dijete inicira komunikaciju za imperativne, a
koliko za deklarativne svrhe. Zdravi komunikacijski temelji
smatraju se onima kada dijete, zainteresirano za socijalnu
okolinu, komunicira preteno za deklarativne svrhe. Upravo
je omjer iniciranja komunikacije za imperativne i deklarativne
svrhe vaan pokazatelj razvoja socijalne komunikacije.
Premo deklarativnih nad imperativnima ini tipian
komunikacijski obrazac, a prevladavanje imperativnih
funkcija (ponekad bez postojanja deklarativnih) ukazuje na
atipini komunikacijski obrazac. Kako je ve reeno, kod
djece s poremeajem iz autistinog spektra vrlo se esto u
ranom djetinjstvu uoava da dijete rijetko inicira
komunikaciju (sve radi samo), a ako ve komunicira
onda to ini za imperativne svrhe. Jedno od moguih
objanjenja takve disocijacije imperativnih i deklarativnih
funkcija, te posebice njezine klinike vanosti, jest da ona
nastaje kao posljedica razlika u motivaciji i interesima
(smanjeni interes za podjelom s drugim ljudima). Vanost
deklarativnih funkcija iroko je prepoznana, te su estice
koje ispituju postojanje deklarativne funkcije u komunikaciji
ukljuene u niz ljestvica za rani probir djece s
komunikacijskim tekoama (npr. CSBS-DP, Wetherby i
Prizant, 2003; M-CHAT, Robins, Fein i Barton, 1999), ali i
instrumenata ukljuenih u dijagnostiku autizma (ADOS,
Lord i sur., 2001; ADI-R, Rutter, Le Couteur i Barton, 2003).
Obiljeja jezika i govora
Kako je ve reeno, komunikacija postavlja temelje na
kojima se gradi usvajanje jezika i razvoj govora. Gotovo sva
djeca s tekoama socijalne komunikacije, stoga, posljedino
pokazuju atipinosti i/ili kanjenje u usvajanju jezika,
posebice u podruju jezinog razumijevanja.
Jedna od prvih rijei koju djeca poinju izdvajati iz
govora koji uju je njihovo ime, i to ve u dobi od 5 mjeseci
(Mandel, Jusczyik i Pisoni, 1995). Upravo je nesustavnost
odazivanja na ime jedan od najvanijih klinikih pokazatelja
koji mogu upuivati na tekoe socijalne komunikacije (npr.
Trillingsgaard i sur., 2005). Otprilike, u dobi od 8 mjeseci,
djeca poinju sustavno reagirati na fraze koje se ponavljaju u
svakodnevnim situacijama (Fenson i sur., 1994) (npr. Idemo
42
se kupati, Idemo van i sl.), a krajem prve godine poinju
polako razumijevati i neke izolirane rijei. No, u poetku im
je za to jo uvijek potrebna (relativno velika)
situacijska/kontekstualna podrka (za pregled razvoja ranog
jezinog razumijevanja vidi, primjerice, Chapman, 1978).
Takvo razumijevanje nazivamo situacijskim jer se ono jo
uvelike oslanja na razumijevanje obiljeja situacije (i prijanjih
iskustava u slinim situacijama), prozodijskih obiljeja
govora, facijalne ekspresije i gesta, a ne primarno na jezina
znanja i razumijevanje same izgovorene rijei. Djeca s
tekoama socijalne komunikacije smanjeno promatraju ljude
i mnoga im navedena obiljeja promiu, pa se kod njih esto
uoavaju i tekoe situacijskog razumijevanja. I sama faza
situacijskog razumijevanja kod njih moe potrajati znatno
due negoli u djece tipinog razvoja. Sljedei korak u razvoju
jezinog razumijevanja je pojava leksikog razumijevanja koje
oznaava prelazak prema sve veem oslanjanju na sadraj i
znaenje (izgovorene) rijei, koju onda djeca razumiju i bez
kontekstualne potpore. U klinikoj praksi u Hrvatskoj se
rano leksiko razumijevanje najee utvruje uporabom
Reynell-razvojne ljestvice govora (tonije, podljestvice koja
ispituje jezino razumijevanje; Reynell i Huntley, 1995).
Upravo prvi zadaci na toj ljestvici, u kojima se od djeteta
trai da od niza predmeta izdvoji imenovani, pokazuju
razumije li dijete izgovorenu rije i kad mu se ona prezentira
izvan svakodnevnog konteksta, te nije podrana, primjerice,
usmjerenou pogleda i/ili gestom pokazivanja. Utvrivanje
razine jezinog razumijevanja predstavlja vrlo vaan dio
logopedske procjene, te je, posebice kod djece s
poremeajem iz autistinog spektra, mnogo vaniji i
znaajniji razvojni pokazatelj od obiljeja jezine ekspresije i
govora.
Odgoena pojava prve rijei vrlo esto moe ukazivati
na mogunost postojanja razvojnih tekoa, no dob pojave
prvih rijei ne moe posluiti kao jasan razvojni pokazatelj,
zbog vie razloga: a) postoji iznimno velika varijabilnost u
dobi pojave prve rijei unutar skupine djece urednog razvoja
(Fenson i sur., 1994), b) kasnija pojava prvih rijei je vrlo
nespecifian simptom (kao, primjerice, poviena temperatura
u medicinskoj dijagnostici), c) kod djece s tekoama
socijalne komunikacije prve se rijei mogu javiti u oekivano
vrijeme, premda kasniji jezini razvoj moe uvelike kasniti
(npr. zbog usporenog irenja ekspresivnog vokabulara ili
pojave razvojne regresije). Smatramo da je, kliniki, mnogo
znaajniji pokazatelj dob pojave pedesetak rijei u
ekspresivnom vokabularu. No, i podatke o broju rijei koje
dijete govori valja tumaiti s oprezom budui da se u skupini
djece s tekoama socijalne komunikacije nerijetko uoava
zastranjujui obrazac, koji je obiljeen veom koliinom rijei
i reenica koje dijete govori od one koju razumije (Paul i sur.,
2007; Cepanec, Gmajni i Ljubei, 2010).
Drugi mogui pokazatelji atipinosti u usvajanju jezika
ukljuuju produeno postojanje argona i/ili eholalije,
perseveracije, te uporabu rijei bez komunikacijske intencije
(New York State Department of Health Early Intervention
Program, 1999). Vano je napomenuti da je okolina u tim
ponaanjima esto usmjerena samo na izgovorene rijei
(ono to se uje), pa je vie brine nain izgovora negoli
injenica da izgovoreno nema komunikacijsku svrhu i da je
stoga pokazatelj atipinosti razvoja. Takoer, kod djece s
tekoama socijalne komunikacije mogu se uoiti neobina
jaina glasa, neprimjereno prodorna vokalizacija ili atipina
Logopedija, 3, 1, 2012, 35-45
Slika 4. Hodogram za procjenu obiljeja rane komunikacije
(prenaglaena ili prejednolina) prozodija (Oller i sur., 2010;
Sharda i sur., 2010; Peppe i sur., 2011).
ZAKLJUAK___________________________________
U emu je tajna rane komunikacije?
Rana komunikacija je arena u kojoj se odvija rana faza
ljudskog razvoja. U toj se areni grade odnosi, ui i razvijaju
se mentalni procesi, nastaju sposobnosti i vjetine. Predje-
43
zina i jezina komunikacija tek su dio toga, posebno vaan
dio s obzirom na ljudsku socijalnu prirodu i ulogu
komunikacije u ljudskom drutvu. Kliniki i istraivaki rad
u podruju rane komunikacije omoguio nam je
promiljanje tih procesa i traenje naina kako ih priopiti
drugima. Najjednostavnije i oevidne fenomene najtee
otkrivamo i jo tee o njima uinkovito komuniciramo.
Ovaj je rad nastao kao pokuaj da se znanstvenicima i
praktiarima u logopediji i suradnim disciplinama fokus u
ranom razvoju preusmjeri s jezika i govora na njihovu
funkciju. Ona je mobilizacijska snaga koja upravlja njihovim
usvajanjem te pritom mobilizira jo uvijek nedostatno
Ljubei, Cepanec: Rana komunikacija: u emu je tajna?
istraene neurobioloke i okolinske kapacitete, odnosno
njihovu interakciju tijekom ranog razvoja. Tajna rane
komunikacije je u njezinoj vanosti za sve aspekte ljudskog
razvoja i u njezinim obiljejima koja se rano mogu uoiti, a
imaju prediktivnu snagu za nastajui razvojni profil djeteta.
LITERATURA_________________________________
1) Bates, E., Camaioni, L., Volterra, V. (1975). The
acquisition of performatives prior to speech. Merrill-Palmer
Quarterly, 21, 205-226.
2) Bates, E., Benigni, L., Bretherton, I. (1979.). Cognition
and communication from nine to thirteen months:
Correlational findings. U: E. Bates (ur.) The emergence of
symbols: cognition and communication in infancy. New
York: Academic Press, 69-140.
3) Budwig, N., Ugiris, I.., Wertsch, J.V. (2000).
Communication: An arena of development. Stamford,
Connecticut: Ablex Publishing Corporation.
4) Camaioni, L. (1993). The development of intentional
communication: A re-analysis. U: J. Nadel, L. Camaioni
(ur.), New perspectives in early communicative infant
pointing. New York: Routledge, 82-96.
5) Camaioni, L., Perucchini, P., Muratori, F., Parrini, B.,
Cesari, A. (2003). The communicative use of pointing in
autism: developmental profile and factors related to change.
European Psychiatry, 18, 6-12.
6) Camaioni, L., Perucchini, P., Bellagamba, F., Colonnesi,
C. (2004). The role of declarative pointing in developing a
theory of mind. Infancy, 5 (3), 291-308.
7) Capone, N.C., McGregor, K.K. (2004). Gesture
development: a review for clinical and research practices.
Journal of Speech, Language, and Hearing Research, 47,
173-186.
8) Carpenter, M., Nagell, K., Tomasello, M., Butterworth,
G., Moore, C. (1998). Social cognition, joint attention, and
communicative competence from 9 to 15 months of age.
Monographs of the Society for Research in Child
Development, 63 (4), i+iii+v-vi+1-174.
9) Carpenter, M., Tomasello, M. (2000). Joint atention,
cultural learning, and language acquisition. U: A.M.
Wetherby, B.M. Prizant. Autism spectrum disorders: A
transactonal developmental perspective. Baltimore:
Brookes, 31-55.
10) Cepanec, M., Gmajni, I., Ljubei, M. (2010). Early
communication development in socially deprived children
similar to autism? Translational Neuroscience, 1 (3), 244-
254.
11) Chapman, R. (1978). Comprehension strategies in
children. U: J.F. Cavanagh, W. Strange (ur.). Language
acquisition. Cambridge, MA: Cambridge University Press,
320-361.
12) Dewart, H., Summers, S. (1995). The pragmatics profile
of everyday communication skills in children, Windsor:
Nfer-Nelson Publishing Company.
13) Fantz, R.L. (1961). The origin of form perception.
Scientific American, 204, 66-72.
14) Fenson, L., Dale, P.S., Reznick, S., Thal, D., Bates, E.,
Hartung, J.P., Pethick, S., Reilly, J.S. (1991). MacArthur
Communicative Development Inventories, San Diego: San
Diego State University.
15) Fenson, L., Dale, P.S., Reznick, J.S., Bates, E., Thal,
44
D.J., Pethick, S.J. (1994) Variability in early communicative
development. Monographs of the Society for Research in
Child Development, 59 (5), i-185.
16) Girolametto, L. (1997). Development of a parent report
measure for profiling the conversational skills of preschool
children. American Journal of Speech-Language Pathology,
6, 25-33.
17) Gomez, J.C. (2007). Pointing behaviors in apes and
human infants: a balanced interpretation. Child
Development, 78 (3), 729-734.
18) Iverson, J.M., Goldin-Meadow, S. (2005). Gesture paves
the way for language development. Research Report:
Psychological Science, 16 (5), 367-371.
19) Ivac, J. (2003). Rani komunikacijski razvoj. U: Ljubei,
M.(ur). Biti roditelj. Model dijagnostiko-savjetodavnog
praenja ranoga djejeg razvoja i podrke obitelji s malom
djecom. Zagreb: DZZOMM, 85-104.
20) Ivac Pavlia, J. (2010). Atipini komunikacijski razvoj i
socioadaptivno funkcioniranje u ranoj dobi. Drutvena
istraivanja, 19 (1-2), 279-303.
21) Johnson, M. H., Dziurawiec, S., Ellis, H., Morton, J.
(1991). Newborns` preferential tracking of face-like stimuli
and its subsequent decline. Cognition, 40, 1-19.
22) King, R. (1979). Fundamentals of human
communication. London: Collier MacMillan Publishers.
23) Kovaevi, M., Jelaska, Z., Kuva, J., Cepanec, M.
(2007) Komunikacijske razvojne ljestvice Koralje.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
24) Largo, R.H. (1995). Babyjahre. Munchen: Piper.
25) Legerstee, M., Barillas, Y. (2003). Sharing attention and
pointing to objects at 12 months: is the intentional stance
implied? Cognitive Development, 18, 91-110.
26) Lord, C., Rutter, M. DiLavore, P., Risi, S. (2001). Autism
Diagnostic Observation Schedule. Los Angeles, CA:
Western Psychological Services.
27) Lyn, H., Greenfield, P.M., Savage-Rumbaugh, S.,
Gillespie-Lynch, K., Hopkins, W.D. (2011). Nonhuman
primates do declare! A comparison of declarative symbol
and gesture use in two children, two bonobos, and a
chimpanzee. Language & Communication, 31(1), 63-74.
28) Ljubei, M. (2001). Rana komunikacija i njezina uloga u
uenju i razvoju djeteta. Dijete i drutvo, 3, 261-278.
29) Ljubei, M., Cepanec, M., Ivac, J., imlea, S. (2009).
Predjezina i rana jezina komunikacija: obiljeja prijelaznog
stadija u djece s perinatalnim ozljedama mozga. Hrvatska
revija za rehabilitacijska istraivanja, 45, 15- 29.
30) Mandel, D.R., Jusczyk, P.W., Pisoni, D.B. (1995).
Infant` recognition oft he sound patterns of their own
names. Psychological Sciences, 6, 314-317.
31) Marn, B., Vlahovi, S., Ivkovi, M., ulj, I. (2008). Rano
otkrivanje oteenja sluha gdje smo nakon 5 godina.
Zbornik radova sa znanstveno-strunog skupa "Razliiti
pristupi u ranoj dijagnostici i (re)habilitaciji djece s
potekoama u razvoju", Rijeka: Dnevni centar za
rehabilitaciju Slava Rakaj, 13-29.
32) Moore, C. (1996). Theories of mind in infancy. British
Journal of Developmental Psychology, 14, 19-40.
33) Mundy, P., Delgado, C., Block, J., Venezia, M., Hogan,
A., Seibert, J. (2003). A manual for the abridged Early Social
Communication Scales (ESCS).
http://www.ucdmc.ucdavis.edu/mindinstitute/ourteam/fac
ulty_staff/ESCS.pdf (27.02.2011).
34) New York State Department of Health Early
Logopedija, 3, 1, 2012, 35-45
Intervention Program (1999). Clinical practice guideline:
report of the recommendations, autism/pervasive
developmental disorders, assessment and intervention for
young children. publication 4215. Health Education Services,
Albany, NY, 12224.
http://www.health.state.ny.us/nysdoh/eip/menu.htm
(27.02.2011).
34) Oller, D.K., Niyogi, P., Gray, S., Richards, J.A.,
Gilkerson, J., Xu, D., Yapanel, U., Warren, S.F. (2010).
Automated vocal analysis of naturalistic recordings from
children with autism, language delay, and typical
development. Proceedings of the National Academy of
Sciences of the United States of America, 107 (30), 13354-
13359.
35) zalikan, S., Goldin-Meadow, S. (2004). When
mothers do not lead their children by the hand. U: A.
Brugos, L. Micciulla, C.E. Smith (ur.). Proceedings of the
28th annualy Boston University Conference on language
development. Somerville, MA: Cascadilla Press, 424-435.
36) zalikan, S., Goldin-Meadow, S. (2005). Gesture is
at the cuting edge of early language development. Cognition,
96, 101-113.
37) Paul, R. (2007). Language disorders from infancy
through adolescence (3rd edition). St. Louis, MO: Mosby
Elsevier.
38) Paul, R., Charawska, K., Klin, A., Volkmar, F. (2007).
Dissociations int he development of early communication in
ASD. U: R. Paul (ur.). Language disorders from a
developmental perspective: Essays in honor of Robin
Chapman. Hillsdale, NJ: Erlbaum, 163-194.
39) Peppe, S., Cleland, J., Gibbon, F., O'Hare, A., Castilla,
P.M. (2011). Expressive prosody in children with autism
spectrum conditions. Journal of Neurolinguistics, 24 (1), 41-
53.
40) Prizant, B.M., Wetherby, A.M. (1987). Communicative
intent: A framework for understanding social-communicative
behavior in autism. Journal of the American Academy of
Child & Adolescent Psychiatry, 26 (4), 472-479.
41) Reardon, K.K. (1998). Interpersonalna komunikacija:
gdje se misli susreu. Zagreb: Alinea.
42) Reynell, J. K. i Huntley, M. (1995). Reynell razvojne
ljestvice govora, Jastrebarsko: Naklada Slap.
43) Richards, J.E. (2005). Attention. U: B. Hopkins, G.F.
Michel, P. Rochat (ur). The Cambridge encyclopedia of child
development. Cambridge: Cambridge University Press, 282-
286.
44) Richards, J. E. (2001). Attention in young infants:
adevelopmental psychophysiological perspective. U: C. A.
Nelson, M. Luciana (ur.), Developmental Cognitive
Neuroscience. Cambridge, MA: MIT Press, 321338.
45) Robins, D., Fein, D., Barton, M. (1999). Modified
Checklist for Autism in Toddlers. www.mchatscreen.com
(27.02.2011.).
46) Ross, H.S., Lollis, S.P. (1987). Communication within
infant social games. Developmental Psychology, 23 (2), 241-
248.
47) Rowland, C. (2004). Communication Matrix: A
communication skill assessment. Portland, OR: Design to
Learn Products.
48) Rutter, M., Le Couteur, A., Lord, C. (2003). ADI-R:
The Autism Diagnostic Interview-Revised. Los Angeles, CA:
Western Psychological Services.
49) Sharda, M., Subhadra, T.P., Sahay, S., Nagaraja, C.,
45
Singh, L., Mishra, R., Sen, A., Singhal, N., Erickson, D.,
Singh, N.C. (2010). Sounds of melody-pitch patterns of
speech in autism. Neuroscience Letters, 478 (1), 42-45.
50) Tomasello, M. (1988). The role of joint attentional
processes in early language development. Language Sciences,
10(1), 69-88.
51) Tomasello, M. (2001). Perceiving intentions and
learning words in the second year of life. U: M. Bowerman,
S. Levinson (ur.). Language acquisition and conceptual
development, Cambridge: Cambridge University Press, 132-
158.
52) Tomasello, M., Carpenter, M., Liszkowski, U. (2007). A
new look at infant pointing. Child Development, 78, 705-
722.
53) Trillingsgaard, A., Srensen, E.U., Nmec, G.,
Jrgensen, M. (2005) What distinguishes autism spectrum
disorders from other developmental disorders before the age
of four years?. European Child and Adolescent Psychiatry,
14 (2), 65-72.
54) Vouloumanos, A. Werker, J.F. (2007). Listening to
language at birth: Evidens for a bias for speech in neonates.
Developmental Science, 10 (2), 159-164.
55) Waren, S.F., Yoder, P.J. (1998). Facilitating the
transition from prelinguistic to linguistic communication. U:
A.M. Wetherby, S.F. Warren (ur.). Transitions in prelinguistic
communication. Baltimore: Brookes, 385-416.
56) Wetherby, A.M., Reichle, J., Pierce, P. (1998). The
transition to symbolic communication. U: A.M. Wetherby,
S.F. Warren (ur.). Transitions in prelinguistic
communication. Baltimore: Brookes, 197-230.
57) Wetherby, A., Prizant, B. (1989). The expression of
communicative intent: Assessment guidelines. Seminars in
Speech and Language, 10 (1), 77-91.
58) Wetherby, A., Prizant, B. (1993). Communication and
Symbolic Behavior Scales. Baltimore: Brookes Publishing.
59) Wetherby, A.M., Prizant, B.M. (2003). CSBS DP:
Infant-toddler checklist and easy-score user`s guide.
Baltimore: Brookes Publishing.
60) Wetherby, A.M., Warren, S.F., Reichle, J. (ur.) (1998).
Transitions in prelinguistic communication. Baltimore:
Brookes.