AYAAN HIRSI ALI

NOMATKINJA
A VAAN HISSI ALI'
NOMATKINJA
OD ISLAMA DO AMERIKE
Osobno putovanje kjvz sukob civilizacija Ayaan Jlirsi Ali NOMAD
Imena likova i nazivi mjesta u ovoj knjizi uglavnom su promijenjeni, kao i pojed
ine osobine ili znaajke koje bi olakale identifikaciju.
Chrisu DeMuthu, mojemu zamjenskom abehul, prijatelju, mentoru, vodiu u amerikom ivo
tu, s potovanjem i ljubavlju
UVOD
Nomatkinja sam cijeli svoj ivot. ivim kao repa bez korijena. Kad god sam se negdje
skrasila, natjerali su me da pobjegnem; odbacila sam sve istine kojima su me ik
ad nauili.
Roena sam 1969. godine u Mogadiu, u Somaliji. Bila sam tek malo dijete kad je moj
otac uhien i odveden u zatvor zbog svoje uloge u politikoj oporbi brutalnoj diktat
uri. Onda je pobjegao iz zatvora i otiao u izgnanstvo. Kad sam imala osam godina,
majka je povela brata, sestru i mene u Saudijsku Arabiju da se pridruimo ocu. Go
dinu dana kasnije protjerani smo iz Saudijske Arabije pa smo se preselili u Etio
piju, gdje je oporbena skupina mojeg oca imala svoj stoer. Nakon osamnaest mjesec
i ondje opet smo se preselili, taj put u Keniju.
Svaka promjena drave bacila bi me nepripremljenu u potpuno nov jezik i radikalno
drugaije navike uma. Poput umornog djeteta pokuala bih se prilagoditi, ali najee uzal
ud. Jedina stalnost u mojem ivotu bila je majina nepokolebljiva privrenost islamu.
Otac je napustio Keniju, i nas, kad sam imala jedanaest godina. Sljedei put kad s
am ga vidjela, imala sam dvadeset i jednu godinu. U njegovoj odsutnosti pod utje
cajem jedne vjerouiteljice postala sam gorljiva i pobona muslimanka. Meu ostalim, p
rovela sam osam mjeseci u Somaliji, gdje sam svjedoila izbijanju graanskog rata te
kaosu i brutalnosti velikog egzodusa 1991. godine, kad je polovica stanovnitva z
emlje raseljena, a ivot izgubilo 350.000 ljudi.
Imala sam dvadeset i dvije godine kad mi je otac zapovjedio da se udam za nekog
roaka, potpunog neznanca, koji je ivio u Torontu, u Kanadi. Putujui iz Kenije u Kan
adu, trebala sam se zaustaviti u Njemakoj i preuzeti vizu za Kanadu, zatim nastav
iti putovanje. Umjesto toga, neka vrsta nagonskog oaja natjerala me je u bijeg. O
tputovala sam vlakom u Nizozemsku. Meu svim mojim putovanjima ovo je bilo najtjes
kobnije; srce mi je htjelo iskoiti od uzbuenja pri pomisli na posljedice mojeg ina
i na mogui odgovor mojeg oca i klana kad otkriju da sam pobjegla.
U Nizozemskoj sam otkrila dobrotu neznanaca. Tim ljudima nisam bila nitko i nita,
a ipak su me nahranili i dali mi krov nad glavom, nauili me svoj jezik i dopusti
li mi da uim to god elim. Nizozemska nije bila nimalo nalik ijednoj dravi u kojoj sa
m dotad ivjela. Bila je miroljubiva, stabilna, bogata, snoljiva, velikoduna i puna
dobrih
ljudi. Uei nizozemski, poela sam oblikovati gotovo nemogue ambiciozan cilj: studirat
u politike znanosti da saznam zato je to drutvo uspjeno unato svojoj prividnoj bezbo
sti, dok su sva ostala drutva u kojima sam ivjela, unato hvalisanju velikom privreno
sti islamu, bila trula od korupcije, nasilja i samosaaljenja.
Dugo sam se vremena lomila izmeu istih ideala prosvjetiteljstva, koje sam upoznala
na sveuilitu, i podinjenosti podjednako istim diktatima Alaha, o koje sam se bojala
ogluiti. Radei za vrijeme studija za nizozemsku socijalnu slubu kao prevoditeljica
za somalski jezik, upoznala sam mnoge muslimane u tekim ivotnim okolnostima, u sk
lonitima za ene rtve obiteljskog nasilja, u kaznionicama, u kolama za osobe s posebn
im potrebama. Nikad nisam spojila dva i dva, tonije, svjesno sam zatvarala oi, da
ne bih vidjela vezu izmeu njihove vjere u islam i njihova siromatva, izmeu njihove
vjere i potlaenosti ena odnosno nepostojanja slobodnoga, individualnog izbora.
Ironino je da mi je oi otvorio upravo Osama bin Laden. Nakon 11. rujna nisam vie mo
gla prijei preko njihovih tvrdnji da Kuran odobrava prolijevanje krvi (makar i ne
vjernike). Provjerila sam u Kuranu i zakljuila da je zaista tako kao to kae. Za mene
je to bio znak da ne mogu vie biti muslimanka. Iako, ruku na srce, tad sam spozn
ala da sam to ve odavno prestala biti.
Cim sam progovorila javno o tome, poela sam primati prijetnje smru. Dobila sam pon

udu da se kandidiram za nizozemski parlament na izbornoj listi slobodnotrine Liber

alne stranke. Kao parlamentarna zastupnica, mlada, crna i ena, k tome esto okruena
tjelohraniteljima, postala sam vrlo uoljiva. Ali ja sam imala zatitu; moji prijate
lji i kolege nisu. Nakon to smo filmski redatelj Theo van Gogh i ja snimili film
u kojem smo pokazali kako islam unitava ene, Theo je poginuo kao rtva fanatinog musl
imana, dvadesetestogodinjeg Marokanca koji je jo kao dijete stigao s roditeljima u
Amsterdam.
O svojim sam iskustvima napisala knjigu pod naslovom Nevjernica. U njoj sam opis
ala koliko sam sretna to sam pobjegla iz zemlje u kojoj ljudi ive u plemenima i u
kojoj ureduju svoj ivot prema vjerskim propisima i obiajima, koliko mi je drago to i
vim u zemlji u kojoj oba spola ive kao ravnopravni graani. Ispripovijedala sam slua
jne dogaaje koji su moje djetinjstvo uinili toliko nestalnim: hirovitu ud moje majk
e, odsutnost mojeg oca, muice raznih diktatora te kako smo se nosili s bolestima,
prirodnim nepogodama i ratovima.
Opisala sam svoj dolazak u Nizozemsku i prve dojmove o ivotu u zemlji u kojoj lju
di nisu ni podanici tirana niti taoci klanovskih krvnih podjela, ve graani drave iju
vladu sami biraju.
Dotaknula sam se, ali uistinu samo dotaknula, svojega usporednog i podjednako van
og misaonog putovanja. Opisala sam neka pitanja koja su se uobliila u mojem umu,
poetnike i nesigurne korake kojima sam pokuala samoj sebi rastumaiti taj novi svijet
u koji sam ula, kao i iskustva koja su me navela na propitivanje moje muslimansk
e vjere i obiaja mojih roditelja.
U vrijeme pisanja Nevjernice vjerovala sam da je mojim putovanjima doao kraj. Vje
rovala sam da u u Nizozemskoj ostati zauvijek, da sam u njezinu plodnom tlu pusti
la korijen koji nikad vie neu morati iupati. Ali pogrijeila sam. Opet sam morala otii
Otila sam u Ameriku, kao i mnogi prije mene, u potrazi za prilikom da zaponem nov
i ivot i zaradim koru kruha u slobodi i sigurnosti, da izgradim ivot koji bi bio s
vjetovima udaljen od svih sukoba kojima sam svjedoila i unutarnjih borbi koje sam
proivjela. U ovoj knjizi, Nomatkinji, objanjavam zato sam izabrala Ameriku.
Citatelji Nevjernice sa svih strana svijeta ponudili su mi veliku podrku i ohrabr
enje. Ali postavili su mi i brojna pitanja na koja u toj knjizi nisam dala odgov
or. Pitali su mc o ostatku moje obitelji. Pitali su me o iskustvima drugih musli
manki. Bezbroj puta su me pitali: Koliko je vae iskustvo tipino? Moete li govoriti u
ime veine? Nomatkinjom odgovaram i na to pitanje. U njoj ne pripovijedam samo o s
vojemu lutalakom ivotu na Zapadu, ve i o ivotima mnogih useljenika na Zapadu, o filo
zofskim i vrlo stvarnim problemima ljudi, osobito ena, koji ive u vrsto zatvorenoj,
tradicionalnoj muslimanskoj kulturi zaahurenoj unutar jedne vrlo otvorene kultur
e. U njoj opisujem kako se islamski ideali sudaraju sa zapadnjakim idealima. Govo
rim o sukobu civilizacija koji smo ja i milijuni drugih proivjeti i koji i dalje
nastavljamo proivljavati.
Kad sam se preselila u Sjedinjene Amerike Drave i iznova bacila sidro u novoj zeml
ji, nakon oeve smrti u Londonu preplavila me je nova i snana enja za domom. Obnovivi
veze sa svojom irom obitelji, sestrinama i vlastitom polusestrom, koji ive u Sjedin
jenim Amerikim Dravama, Velikoj Britaniji i drugdje, zatekla sam ih u tragino nesree
nim okolnostima, jedna sestrina ima AIDS, druga je optuena zbog pokuaja ubojstva su
pruga, dok na brati sav novac koji ovdje zaradi alje natrag u Somaliju da prehrani
klan. Svi oni tvrde
da su i dalje vjerni Alahu i vrijednosnom sustavu naeg plemena. Imaju stalno bora
vite i dravljanstvo Zapadnih zemalja u kojima ive, ali njihovi srce i um pripadaju
nekamo drugdje. Sanjaju o vremenu u Somaliji koje nikad nije postojalo, o vremen
u mira, ljubavi i skladnog suivota. Hoe li se ikad udomaiti ondje gdje ive? Mali su
izgledi za to. Moja spoznaja o njihovim nevoljama jedna je od tema Nomatkinje.
Pa to, mogli biste pomisliti. Nema li svaka kultura svoje disfunkcionalne obitelj
i? tovie, za filmae u Holywoodu disfunkcionalne idovske i kranske obitelji neiscrpan
u izvor dobre zabave. Ali ja sam uvjerena da disfunkcionalna muslimanska obitelj
predstavlja realnu prijetnju samim temeljima zapadnjakog ivota.
Obitelj je radionica u kojoj se kuju ljudske vrijednosti. U obitelji se djeca od
gajaju na nain da primjenjuju i promiu standarde roditeljske kulture. U obitelji s
e oblikuje onaj ciklus odanosti koji se prenosi s narataja na narataj. Stoga je iz
uzetno vano razumjeti dinamiku muslimanske obitelji jer ona je klju (meu ostalim) p

rijemivosti tako velikog broja mladih muslimana za islamski radikalizam. Upravo p

reko obitelji teorije urote iz damija i medresa* Saudijske Arabije i Egipta dolaz
e do dnevnog boravka obiteljskih domova u Nizozemskoj, Francuskoj i Americi.
U Europi i Sjedinjenim Amerikim Dravama mnogi osporavaju tezu o tome da svjedoimo c
ivilizacijskom sukobu islama i Zapada. Ali radikalna manjina muslimana vrsto vjer
uje da je islam pod opsadom. Ta manjina odluna je pobijediti u svetom ratu koji j
e objavila Zapadu. Njezin je cilj iznova uspostaviti teokratski kalifat u muslim
anskim zemljama, a zatim ga nametnuti i ostatku svijeta. Vei broj muslimana, ugla
vnom u Europi i Americi, vjeruje da e teroristiki napadi brae muslimana izazvati sl
ijepu odmazdu Zapadnjaka, koji nee praviti nikakvu razliku meu muslimanima. (Nema
dokaza da je takva odmazda u tijeku, ali unato tome, ta je percepcija rairena meu m
uslimanskim useljenicima a raspiruju je radikali.) Uz takav kolektivni osjeaj pro
gonjenosti mnoge muslimanske obitelji na Zapadu izoliraju se unutar geta koje su
same izgradile. Po tim getima agenti radikalnog islama pronose svoju poruku mrnj
e i trae topovsko meso koje e se mueniki boriti za njihov izopaeni svjetonazor. Nesre
tna, izgubljena mlade iz disfunkcionalnih useljenikih obitelji savrena je meta za
* Muslimanske vjerske kole internatskog tipa s odvojenom nastavom za djeake i djev
ojice
novaenje u ime te ideje. Uz stalan priljev useljenika iz muslimanskog svijeta i b
itno vii natalitet muslimanskih obitelji, rije je o pojavi pred kojom zatvaramo oi
na vlastiti rizik.
Kao netko tko je odrastao u takvoj obitelji mislim da u baciti dovoljno svjetla n
a taj problem ako vam ispriam o svojim formativnim godinama, o svojoj brai i roacim
a. U Nomatkinji pokuavam opisati vezu, ili nedostatak iste, u najintimnijoj sferi
obitelji odnosno izmeu mojih oca i majke, oekivanja koja su imali od nas, njihovu
filozofiju odgoja, krizu identiteta koju su nam ostavili u naslijee, njihove sup
rotstavljene nazore na spolnost, novac, nasilje te prije svega ulogu vjere u tro
vanju naega obiteljskog ivota.
Ima trenutaka kad se pitam to bih bila uinila da nas moj otac nije napustio u Keni
ji. Da je ostao, bila bih se udala mnogo ranije i nikad ne bih bila iznala snagu
ili priliku pobjei u potrazi za boljim ivotom. Da moja obitelj nikad nije napustil
a Somaliju ili da je moja majka provela svoju volju i zadrala me u kui umjesto da
me poalje u kolu, sjeme moje pobune moda ne bi bilo urodilo nikakvim plodom, sjeme
koje me je nadahnulo na matanje o drugaijem ivotu od onoga na koji sam bila navikla
i drugaijem od ivota kakav mi bijahu namijenili moji roditelji. Toliko okolnosti
i odluka u mojem ivotu nisu bile pod mojom kontrolom da tek sada, gledajui unatrag
, prepoznajem prilike koje su mi dopustile da preuzmem kontrolu nad vlastitim ivo
tom.
Nauila sam na vlastitoj koi da kolebanje izmeu dva vrijednosna sustava, balansiranj
e izmeu Zapada i islama, neopredijeljenost, tako da se prema vani projicira moder
nost i samodostatnost, a iznutra grevito prianja uz tradiciju i ovisnost o klanu,
spreava proces individualnog sazrijevanja. Pomisao da svojim bijegom ostavljam o
ca da se sam suoi s gnjevom naeg klana izazivala je u meni stranu tjeskobu. Bila sa
m u agoniji zamiljajui posljedice mojeg otpadanja od islama, znajui da ih neu iskusi
ti ja, ve moji roditelji i ostala rodbina. Imala sam brojne trenutke slabosti, ka
d sam pomiljala na to da odustanem od svojih potreba i rtvujem vlastitu sreu za duev
ni mir svojih roditelja, brae i klana.
Moje je nomadsko putovanje, drugim rijeima, bilo ponajprije misaono, ukljuujui i nj
egovu posljednju etapu, od Nizozemske do Sjedinjenih Amerikih Drava. Nije to bilo
samo putovanje od nekoliko tisua milja, ve i putovanje kroz vrijeme koje je trajal
o stotinama godina. Put me je odveo iz Afrike, gdje ljudi pripadaju plemenima, u
Europu i Ameriku, gdje su ljudi graani (iako se u svakoj
dravi taj pojam tumai drugaije). Moje je putovanje bilo ispunjeno nesporazumima, oek
ivanjima i razoaranjima, ali i vrijednim spoznajama. Nauila sam da je jedno rei zbo
gom ivotu u plemenu, a neto posve drugo ivjeti kao graanin, to brojnim lanovima moje
bitelji nikako ne polazi za rukom. I u tome nisu sami.
Gotovo etvrtina svjetskog stanovnitva danas smatra se muslimanima, a deset najveih p
roizvoaa izbjeglica muslimanske su drave. Veina tih raseljenih osoba na putu je za Eu
ropu i Sjedinjene Amerike Drave. U godinama koje slijede stopa migracije iz muslim
anskih drava gotovo e zajameno rasti jer je stopa nataliteta u tim zemljama znatno

via od one na Zapadu. Problematine obitelji ljudi poput moje rodbine, bit e sve ea
a ako Zapadne demokracije ne nau bolje rjeenje za problem integracije novopridolica
u naa drutva, odnosno ako ne nadu odgovor na pitanje kako ih pretvoriti u graane.
Smatram da postoje tri glavne prepreke takvom procesu integracije, od kojih nije
dna nije specifina za moju obitelj. Prvi je odnos prema enama u islamu. Islam gui v
olju djevojica. Prije nego to ponu menstruirati ostat e bez prava glasa. Odgajaju ih
da postanu pokorni roboti koji slue u kui kao istaice i kuharice. Od njih se zahtij
eva da se podine oinskoj volji kad je rije o izboru ivotnog partnera, dok nakon udaj
e smisao njihova ivota postaje spolni uitak supruga i raanje djece. Njihovo obrazov
anje esto se prekida i prije puberteta, tako da su kao ene potpuno nesposobne prip
remiti vlastitu djecu da postanu uspjeni graani modernih, Zapadnih drutava. Njihove
keri slijede isti obrazac.
Neke se djevojke pokoravaju. Ostale vode dvostruki ivot. Neke bjee od kue i upadaju
u zamku prostitucije i droge. Manjina se probija vlastitim snagama, kao to sam t
o uinila ja, te se s vremenom moda ak i pomiri sa svojom obitelji. Iako je svaka pr
ia drugaija, zajedniki je nazivnik da muslimanke moraju otrpjeti mnogo stroiju kontr
olu obitelji nad njihovom spolnou u usporedbi sa enama iz drugih vjerskih zajednica
. To je po mojem miljenju najvea prepreka uspjenoj preobrazbi u graanina, ne samo za
ene, ve i za sinove koje one odgajaju i mukarce u koje ti sinovi odrastu.
Druga je prepreka, koja se nekim zapadnjakim itateljima moe uiniti banalnom, nesnalae
nje mnogih useljenika iz muslimanskih drava u pitanjima novca. Islamski stavovi p
rema zajmu i zaduivanju te neobrazovanost muslimanki kad je rije o financijskim pi
tanjima
znae da veina novih useljenika stie na Zapad potpuno nepripremljena za izludujue vel
ik raspon mogunosti i obveza koje sa sobom nosi moderno potroako drutvo.
Trea je prepreka socijalizacija muslimanskog uma. Svi su muslimani odgojeni da vj
eruju da je Muhamed, zaetnik njihove vjere, bio savreno krepostan i da se vjerski
zakoni koje je ostavio za sobom nikad ne smiju dovoditi u pitanje. Kuran se u ob
liku koji je objavljen Muhamedu smatra nepogreivim; to je izvorna Alahova rije i s
ve njegove zapovijedi moraju se izvravati bez pogovora. Muslimani su zbog toga ra
njivi na indoktrinaciju na nain na koji pripadnici drugih vjera to nisu. tovie, nas
ilje koje je endemsko u mnogim muslimanskim drutvima, poevi od obiteljskog nasilja
pa do neprekidnog glorificiranja svetog rata, dodatno oteava preobrazbu tih ljudi
u graane Zapada.
Spomenute tri prepreke integraciji ljudi kao to su moja vlastita obitelj mogu se
opisati trima rijeima: seks, novac i nasilje.
U posljednjem dijelu Nomatkinje ponudila sam neka rjeenja. Zapad je sklon na drutv
eni neuspjeh muslimanskih useljenika odgovoriti neime to bi se moglo nazvati rasiz
am niskih oekivanja. Takav stav Zapada temelji se na zamisli da se na ljude oboje
ne koe ne smiju primjenjivati uobiajene norme ponaanja. Dobronamjerni ljudi smatraju
da manjine ne bi smjele sudjelovati u svim obvezama veine. U liberalnim, demokrat
skim dravama veinsko je stanovnitvo bjelako, dok manjinu uglavnom ine ljudi obojene k
oe. Ali kao ni ostali useljenici muslimani ne migriraju na Zapad zato da bi ih ne
tko zatoio unutar granica manjine, ve u potrazi za boljim ivotom, sigurnijim i pred
vidljivijim, koji nosi u sebi obeanje boljih primanja i mogunost kvalitetnog obraz
ovanja za njihovu djecu. Da bi to postigli, smatram da moraju odustati od nekih
od svojih navika, dogmi i obiaja, a prihvatiti nove.
Mnogo je dobrih mukaraca i ena na Zapadu koji pomau izbjeglicama da nau smjetaj, krit
iziraju svoje sugraane zbog toga to ne ine vie, daruju novac dobrotvornim udrugama i
bore se za iskorjenjivanje diskriminacije. Ti ljudi lobiraju u vladama svojih d
rava kako bi manjine bile izuzete od normi ponaanja koja vrijede u Zapadnim drutvim
a, bore se kako bi pomogli manjinama da zadre svoju kulturu i izuzimaju njihovu v
jeru od kritikog preispitivanja. Ti ljudi imaju dobre namjere, u to ne dvojim. Al
i smatram da je njihov dobronamjerni aktivizam sada dio problema koji pokuavaju r
ijeiti.
Da budem iskrena, njihovi su pokuaji da pomognu muslimanima i ostalim manjinama u
zaludni jer odgadajui ili u najboljem sluaju usporavajui proces njihove tranzicije
u modernitet, stvarajui privid da se netko moe istodobno drati plemenskih zakona i
postati uspjean graanin, pobornici multikulturalizma osuuju sve budue narataje roene
a Zapadu na ivotarenje na niijoj zemlji moralnih vrijednosti. Ono to nude upakirano

u suosjeajni jezik prihvaanja zapravo je okrutan oblik rasizma. I to je okrutniji

to je izraen slatkastim rijeima vrline.
Vjerujem da u Zapadnim drutvima postoje tri ustanove koje bi tim milijunima nomad
a iz plemenskih kultura mogle olakati preobrazbu u graane Zapada. To su ustanove k
oje se mogu natjecati s agentima dihada za srca i umove muslimana.
Prva je javno obrazovanje. Europsko prosvjetiteljstvo 18. stoljea iznjedrilo je ko
le i sveuilita koji su svoje uenike uili prije svega kritikom razmiljanju. Obrazovanj
je bilo osmiljeno tako da razvojem kognitivnih sposobnosti pojedinca pomogne mas
ama da se rijee siromatva, praznovjerja i tiranije. irenjem demokracije u 19. i 20.
stoljeu pristup takvim ustanovama utemeljenim na razumu nastavio se liberalizira
ti. Djeca iz svih drutvenih slojeva nisu uila samo matematiku, geografiju, znanost
i umjetnost, ve i drutvene vjetine i disciplinu koji su potrebni za postizanje usp
jeha u svijetu izvan uionice. Knjievnost je irila i iskuavala granice njihove mate ka
ko bi mogli suosjeati s likovima iz drugog vremena i mjesta. Takvo javno obrazova
nje bilo je prilagoeno odgoju graana, a ne ouvanju specifinosti nekog plemena, sveto
sti vjere ili neke druge ondanje predrasude.
No, danas mnoge kole i fakulteti na Zapadu nastoje biti obzirniji prema vjeri, obiaj
ima i navikama useljenike djece u svojim uionicama. Voeni pogreno usmjerenom pristoj
nou oni se suzdravaju od otvorenog propitivanja vjerovanja muslimanske djece i njih
ovih roditelja. Temeljna nepravednost islamskih propisa u udbenicima se prikriva,
a islam prikazuje kao miroljubiva religija. Institucije razuma moraju odbaciti
takve samonametnute sljepake naoale i reinvestirati u razvoj sposobnosti kritikog r
azmiljanja bez obzira to rezultate takvog razmiljanja netko smatra uvredljivim.
Druga institucija koja moe i mora uiniti vie je feministiki pokret. Zapadne bi se fe
ministice trebale otvoriti prema patnjama muslimanskih ena i prihvatiti njihovu b
orbu kao vlastitu. Trebale bi
raditi na tome da pomognu muslimankama da nau svoj glas. Zapadne feministice rasp
olau golemim iskustvom i resursima. Tri su cilja kojima bi trebale teiti ako ele po
moi svojim muslimanskim sestrama, prvi cilj mora biti da se mladim muslimankama o
mogui tla ostanu u koli do svjedodbe ili diplome. Drugi je cilj pomoi im da steknu v
last nad vlastitim tijelom, a time i nad vlastitom spolnou. Trei je cilj da se musl
imankama ne omogui samo ulazak na trite rada, ve i da se ondje zadre. Nasuprot muslim
ankama u muslimanskim dravama i zapadnjakim enama u prolosti, muslimanke na Zapadu s
uoene su sa specifinim ogranienjima koja im nameu njihove obitelji i zajednice. Njih
ove probleme nije dovoljno svesti pod nazivnik nasilja u obitelji jer iako se ti p
roblemi moda pojavljuju u obitelji, oni su prije svega pravne i kulturoloke prirod
e. Potrebne su nam kampanje posveene razotkrivanju posebnih okolnosti, ogranienja
i opasnosti kojima su izloene muslimanke na Zapadu, obrazovanju muslimana o vanost
i emancipacije i obrazovanja njihovih ena, kanjavanju nasilnika medu njima te zatit
i muslimanki od fizike opasnosti.
Trea i zadnja ustanova koju pozivam da se odazove ovom izazovu jest zajednica krans
kih crkava. Iako sam osobno postala ateistkinja, upoznala sam velik broj muslima
na koji kau da im je u ivotu potrebno neko duhovno sidro. Imala sam zadovoljstvo u
poznati krane iji se pojam Boga razlikuje od Alaha kao dan od noi. Njihova je religi
ja reformirano i djelomice sekularizirano kranstvo, koje bi moglo biti vrlo korist
an saveznik u borbi protiv islamskog fanatizma. Takav je moderni kranski Bog sinon
im za ljubav. Njegovi agenti ne propovijedaju mrnju, nesnoljivost i neslogu; taj j
e Bog milosrdan, ne zanima ga svjetovna vlast i ne smatra znanost svojim takmace
m. Njegovi sljedbenici vide Bibliju kao knjigu punu parabola, a ne izravnih zapo
vjedi kojima se moraju pokoravati. Ovog trenutka postoje dva oblika ekstremizma
u kranstvu i oba su opasnost za Zapadnu civilizaciju. Postoje oni koji proklinju p
ostojanje drugih skupina. Dre se doslovnog tumaenja Biblije i, slijepo odani teori
ji o boanskom postanka svijeta, odbacuju znanstvena objanjenja za postanak ovjeka i p
rirode. Takve fundamentalistike kranske skupine ulau mnogo vremena i energije u proz
elitiranje. Ali velik dio onoga o emu propovijedaju u suprotnosti je s osnovnim n
aelima prosvjetiteljstva. Na drugom su polu oni koji bi htjeli smekati islam, prim
jerice duhovni poglavar Anglikanske crkve, nadbiskup
Canterburyja, koji smatra da je uvoenje erijata* u Velikoj Britaniji neizbjeno. Oni
koji se smatraju dijelom umjerenoga, miroljubivog, reformiranog kranstva nisu tol
iko aktivni kao prva skupina, niti toliko glasni kao druga. A trebali bi biti. K

ranstvo ljubavi i snoljivosti ostaje jedan od najpotentnijih zapadnjakih protuotrova

za islam mrnje i nesnoljivosti. Bivi muslimani nalaze da je Isus Krist mnogo privl
aniji i humaniji lik od Muhameda, osnivaa islama.
Moje se vrijeme kao nomatkinje blii kraju. Pokazalo se da su moje konano odredite S
jedinjene Amerike Drave, ba kao i milijunima lutalica ve dvije stotine godina. Ameri
ka je sada moj dom. U dobru i u zlu dijelit u sudbinu ostalih Amerikanaca; elim im
se oduiti za velikodunost kojom su mi zaeljeli dobrodolicu u svoje jedinstveno slob
odno drutvo i podijeliti s njima spoznaje do kojih sam dola kao pripadnica muslima
nskoga nomadskog plemena.
Nomatkinja ima jasnu poruku koja se nazire ve od samog poetka: Zapad se hitno mora
poeti boriti sa dihadistima, zagovornicima svetog rata, za srca i umove svojih us
eljenika. Zapad mora ponuditi obrazovanje kojim e razbiti ini nepogreivog Proroka,
zatititi ene od ugnjetavakih kuranskih propisa te promicati alternativne izvore duh
ovnosti.
Kao i Nevjernica, i Nomatkinja je uglavnom subjektivnog sadraja. Ne tvrdim da sam
jedina osoba koja zna kako se postaje uspjean graanin. Ljudska priroda, takva kak
va jest, ne da se uredno utrpati u ladice oznaene s asimilacija mogua ili asimilacija
nemogua. Ne postoji nikakav prirunik s gotovim receptima za laku i jednostavnu pri
lagodbu modernom ivotu. Svaki je pojedinac drugaiji i mora se zadovoljiti s vlasti
tim jedinstvenim skupom mogunosti i ogranienja. Isto vrijedi i za obitelji i zajed
nice pred kojima je dvostruki izazov usvajanja novog naina ivota i ostajanja vjern
ih tradicijama i vjeri njihovih predaka.
U konanici je to, dakle, vrlo osobna knjiga, neka vrsta obrauna s vlastitim korije
nima. Moglo bi se rei da je knjiga upuena Sahri, mlaoj sestri koju sam ostavila u s
vijetu iz kojeg sam pobjegla. Ali ova
* Vjerski zakon islama kojim je propisan svaki aspekt ljudskog ivota: obiteljski i
vot, stavovi i ponaanje pojedinca, politika, ekonomija, bankarstvo, trgovina, itd
. Za nemuslimane vjerojatno najsporniji dio erijata predstavljaju pogubljenja ili
sakaenja kojima se kanjavaju ne samo teki zloini poput ubojstva i pljake, ve i pojav
koji se u zemljama judeo-kranske tradicije, pa i drugdje, mogu i ne moraju smatra
ti grijehom, a zloinom nikako npr. spolni
odnosi prije i izvan braka te homoseksualizam nap. prev.
je knjiga takoer i razgovor koji se nikad nije dogodio izmeu mene i moje obitelji,
a voljela bih da jest, osobito izmeu mene i mojeg oca, koji je neko razumio i, tov
ie, promicao moderni ivot kakvim sada ivim prije nego to ga je iznova obuzeo zanos p
okornosti Alahu. Voljela bih da sam takav razgovor mogla voditi i s bakom, koja
me je nauila da pod svaku cijenu astim nau krvnu lozu.
Dok sam pisala ovu knjigu, na umu su mi stalno bili Jacob, sin mojeg brata, koji
ivi u Nairobiju, i Sahrina beba Sagal, roena u somalskoj enklavi u Engleskoj. Nad
am se da e narasti uspravni i snani i zdravi, i prije svega slobodni.
1. DIO
PROBLEMATINA OBITELJ
1. Poglavlje - Moj otac
Ulazei na odjel intenzivne skrbi u Kraljevskoj londonskoj bolnici da vidim oca, b
ojala sam se da sam dola prekasno. Leao je ispruen na bolnikoj postelji sablasno otv
orenih usta, tijela prikljuenog na brojne i zastraujue aparate. Dok su aparati pital
i i tik-takali, krivulje na monitoru ubrzano su se dizale i sputale, i sve je uka
zivalo na brzo pribliavanje smrti.
Abeh! povikala sam punim glasom. Abeh, to sam ja, Ayaan!
Stisnula sam njegovu ruku i sa strahom ga poljubila u elo, nato su se njegove oi na
glo otvorile. Nasmijeio se, obasjavi cijelu sobu toplinom svojeg pogleda i osmijeh
a. Kad sam svojim dlanovima pokrila njegovu desnu ruku, on ih je stisnuo i pokuao
mi neto rei, istisnuti barem rije ili dvije. Ali mogao je samo glasno uzdisati i h
vatati zrak. Pokuao se uspraviti, ali u njegovu tijelu nije bilo snage za
to.
Bio je pokriven bijelim plahtama, ali ispod njih su se otkrivali remenii kojima je
bio privezan za postelju. Oelavio, inio se mnogo manjim od slike koja mi je ostal
a u sjeanju. Iz njegova grla strala je strana cijev kroz koju je dobivao kisik iz v
entilatora. Drugom je cijevi njegov bubreg bio spojen sa strojem za dijalizu, do
k je trei snop cjevica zavravao negdje u njegovu zglobu. Sjela sam uza nj, gladei nj

egovo lice, i govorila mu,

Abeh, abeh, sve je dobro. Abeh, jadni moj abeh, tako si bolestan.
Nije mogao odgovoriti. Pokuao bi neto rei, ali brzo bi pao nauznak uzbibanog prsnog
koa, dok je stroj koji mu je davao kisik pitao i uzdisao hvatajui zrak. Odmorivi se
trenutak ili dva, otac bi iznova pokuao. Svojom desnom rukom dao mi je znak da el
i olovku za pisanje, ali gotovo da je nije imao snage drati: njegovi su miii bili p
revie slabi tako da je na papiru uspio ostaviti samo trag ili dva. Toliko se napr
ezao da zadri olovku u ruci da je poeo kliziti s kreveta.
Odjel je bio velik i sestre su urile ovamo-onamo mijenjajui posteljinu i donosei li
jekove. Primijetila sam da lijenik ima strani naglasak i na trenutak pomislila da
je iz Meksika. Na moje pitanje
odakle je, odgovorio je da je iz panjolske. Odjelom su upravljali gotovo sami use
ljenici. Nisam mogla razlikovati medicinske sestre od lijenika i dok sam se tako
ogledavala, pokuala sam pogoditi porijeklo medicinskog osoblja, tehniara i istaa: lj
udi s indijskog potkontinenta, crnci za koje sam pretpostavljala da su iz Istone
ili Zapadne Afrike, ljudi koji su nalikovali Sjevernoafrikancima, nekoliko ena u
slubenoj odori ali glave pokrivene maramom. Ako je na odjelu i bilo zaposlenika i
z Somalije, nisam ih vidjela, a nasreu nisu ni oni mene.
Jedna od sestara razmotala je plastinu pregau, opasala se njome i zatim me zamolil
a da se maknem u stranu, ali otac nije htio pustiti moju ruku tako da sam je mor
ala silom izvui iz njegova stiska. Sestra ga je uspravila u sjedei poloaj presloivi j
astuke ispod njegovih leda, pogledavajui me pri tom udnim pogledom. Jedna od sesta
ra rekla mi je da je proitala lanak o meni u asopisu, tako da su neki od njih oigled
no znali tko sam. Bacila sam pogled na njegov bolniki karton; otac je bio upisan
kao Hirsi Magan Abdirahman, iako je njegovo ime bilo Hirsi Magan Isse.
Neki mladi lijenik rekao mi je da otac ima leukemiju. Da nije dobio infekciju koj
a je postala septina, mogao je poivjeti barem jo godinu dana. Ovako, iako je iziao i
z kome u koju je bio upao prije nekoliko dana, na ivotu su ga odravali jo samo stro
jevi. Nekoliko sam puta pitala osjea li otac ikakvu bol, ali lijenik me je uvjerav
ao da otac osjea neugodu, ali da boli nema.
Upitala sam lijenika smijem li se slikati sa svojim ocem. Odbio je. Rekao je da z
a to moramo zatraiti doputenje pacijenta, a pacijent nije bio u stanju donijeti ta
kvu odluku.
Kad sam ga ostavila u Nairobiju 1992. godine, moj je otac bio snaan i vitalan muka
rac. Znao je biti estok, ak i straan, bio je lav, predvodnik.
Dok sam bila dijete, otac je bio moj gospodar, moj junak, netko ija su izbivanja
bila obavijena tajnom, netko za ijim se dolaskom eznulo, netko ije je odobravanje z
nailo sve na svijetu i ijeg sam se bijesa bojala.
Sad su nas razdvajale brojne svae. Nanijela sam mu veliku uvredu 1992. godine svo
jim bijegom od Somalca kojeg mi je bio izabrao za mua. To mi je oprostio; razgova
rali smo poslije telefonom, iako oboje pomalo ukoeni. Desetljee kasnije iznova sam
ga uvrijedila proglasivi se nevjernicom i otvoreno kritizirajui poloaj ena u
islamu. Na zadnji i najgori sukob izbio je nakon to sam 2004. godine zajedno s The
om van Goghom snimila film o zlostavljanju i ugnjetavanju muslimanki pod naslovo
m Pokoravanje. Poslije toga otac vie nije odgovarao na moje pozive; nije vie htio
sa mnom razgovarati. Ubrzo nakon toga Theo je ubijen, a ja sam se morala poeti sa
krivati. Tad su mi oduzeli telefon i ja sam ga prestala nazivati. Kad bi me ljud
i upitali, sve to sam mogla rei bilo je da smo se meusobno udaljili.
Za njegovu sam bolest saznala u lipnju 2008., samo nekoliko tjedana prije njegov
e smrti. Moj bivi momak, Nizozemac Marco, javio mi je da me hitno trai moja roakinj
a Magool iz Londona. Magool je ki majine najmlae sestre i nije bliska s obitelji mo
jeg oca, ali je oigledno snalaljiva. Kad je moja polusestra Sahra postala svjesna
koliko je otac bolestan, zamolila je Magool da me pokua nai pa je Magool nazvala M
arca, jedinu osobu koju je poznavala meu osobama s kojima sam bila bliska u vrije
me naega posljednjeg razgovora prije pet godina.
Nazvala sam oev stan u naselju Tower Hamlets, u londonskoj etvrti East End. Ondje
je bila kasna veer, dok je na istonoj obali Amerike, gdje sam se tada nalazila, bi
lo sunano poslijepodne. Tresla sam se. Kad je doao do telefona, inilo se kao da je
onaj stari, snaan i uzbuen. Osjetila sam da su mi se na zvuk njegova glasa u oima p
oele skupljati suze pa sam izgovorila ono jedino to sam mu htjela poruiti, a to je

da ga volim, a zatim sam ga ula kako se smije tako snano da se inilo kao da dopire
kroz telefon.
Naravno da me voli! prasnuo je glasno. I naravno da i ja volim tebe! Nisi li nikad v
idjela kako se roditelji ljube i veu sa svojom djecom? Nisi li nikad bila u priro
di i vidjela kako ivotinje tetoe i oblizuju svoju mladunad? Naravno da te volim. Ti
si moje dijete.
Rekla sam ocu da ga jako elim vidjeti, .ili da hi moglo hiti teko organizirati osi
guranje za moj posjet Tower Hamletsu, etvrti naseljenoj uglavnom useljenicima, i
to u najveem broju muslimanima. Posjetiti takvo mjesto bez zatite bilo bi kao da n
eki siuni kukac riskira let kroz sobu punu velikih paukovih mrea, ako ga nitko ne o
pazi, mali bi se kukac mogao ak i provui; ali ako ga uhvate, posljedice su unaprij
ed poznate. S druge strane, ako odem onamo u pratnji policije, to e neizbjeno izaz
vati zlovolju, kao da ne vjerujem ni vlastitoj obitelji.
Osiguranje! povikao je otac. to e ti osiguranje? Alah e te zatititi od svih koji ti
nauditi! Nitko u naoj zajednici nee te ni taknuti. A osim toga, nikad nismo bili n
a glasu kao obitelj kukavica! Dapae, neki dan jedan od najistaknutijih lanova naeg
klana rekao je da eli polemizirati s tobom. Ako eli, mogu ih zamoliti da sastave iz
aslanstvo i povedu te u Dedu, tako da moe polemizirati s njime u Saudijskoj Arabiji
! Zato ne organizira tiskovnu konferenciju i ne kae da vie nisi nevjernica? Reci im d
a si se vratila islamu i da e odsad biti poduzetnica!
Tiho sam se nasmijala ocu i nakratko samo uivala sluajui ga kako govori. Zatim sam
ga upitala za zdravlje. Rekao je:
Ne smije zaboraviti, Ayaan, da su nae zdravlje i na ivot u rukama Alaha. Na putu sam
za onaj svijet. Drago moje dijete, elim da proui samo jednu suru* Kurana. Laauq-sim
Bi-yawmi-il-qiyaama.. Izgovorio je na arapskom, naravno, iako smo razgovarali na
somalskom, poglavlje pod naslovom Uskrsnue : Kunem se Danom kad Smak svijeta nastup
i i kunem se duom koja sebe kori. Zar ovjek misli da njegove kosti neemo sakupiti?
Hoemo, Mi moemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, ovjek hoe dok je iv da
grijei pa pita: Kad e Smak svijeta biti?**
Rekla sam ocu da mu neu lagati i da vie ne vjerujem u Prorokov primjer. Prekinuo m
e je, a njegov je ton postao najprije strastven i nestrpljiv, a zatim optuivaki. N
astavio mi je navoditi stihove iz Kurana, prevodei ih na somalski, i nabrajati pr
imjere ljudi poput mene, koji su bili napustili islam, a zatim mu se vratili. Go
vorio je o hordama nemuslimana koji se preobrauju na islam irom kugle zemaljske i
o jedinome pravome bogu. Upozorio me je da se ne kockam sa svojim vjenim ivotom.
Sluajui ga, govorila sam samoj sebi da je ovo dociranje izraz ljubavi jednog oca k
oji je izraava na jedini nain na koji to zna. eljela sam vjerovati da mi je, samim
time to mi dri predavanje, u nekome dubljem smislu poeo opratati to sam postala osoba
kakva jesam. Mogue je, meutim, da je to bilo neto drugo. Mogue je da je samo izvrava
o svoju dunost. Time to ivim kao Zapadnjakinja, odbacila sam svoju ast; odijevala sa
m zapadnjaku odjeu, to je za
* poglavlje Kurana
** 75. sura, Al-Qiyamah, prijevod B. Korkut, izvor: http://www.kuran.putvjemika.
com - nap. prev.
mojeg oca bilo kao da hodam naokolo bez ijedne krpice na sebi. to je najgore od s
vega, odrekla sam se islama i napisala knjigu drskog, slavodobitnog naslova Nevj
ernica kojom sam oglasila svijetu svoje otpadnitvo. No moj je otac znao da se nje
gov ivot blii kraju i elio se uvjeriti da su sva njegova djeca, unato svojim grekama,
sigurna na putu za nebo.
Pustila sam ga da govori. Nisam davala lana obeanja o preobraenju. Da jesam, to bi
mu moda bilo pomoglo da ode u miru, ali jednostavno nisam mogla lagati o tome. Us
pjela sam mu samo njeno rei da u nastaviti uiti* Kuran iako se vie ne slaem s islamom
Preutjela sam misao da svaki put kad ga iznova itam, postajem sve kritinija prema
njegovim porukama.
Razgovor se pretvorio u niz zaziva: Alah te zatitio, izveo te natrag na pravi put,
poveo te u Nebo nakon smrti, Alah te blagoslovio i drao u zdravlju! Poslije svako
g zaziva, ja bih odgovorila po propisanoj formuli: Amin, neka bude tako .
Nakon nekog vremena rekla sam ocu da se moram pouriti na let. Nije me pitao kamo
putujum, niti zato; bilo je jasno da ga detalji zemaljskog ivota vie ne zanimaju. Z
atim sam prekinula vezu, iako je medu nama ostalo jo mnogo neizgovorenih misli, g

otovo zakasnivi na let kojim sam trebala otputovati u Brazil na konferenciju o mu

ltikulturalizmu.
Potkraj lipnja, nakon konferencije u Brazilu, trebala sam otputovati u Australij
u na skup posveen prosvjetiteljstvu. Namjeravala sam potkraj ljeta otii u London i
posjetiti oca. No pri povratku iz Australije sredinom kolovoza, ekajui sljedei let
u Los Angelesu, primila sam novi Marcov poziv. Otac je bio u komi.
Nazvala sam opet Magool i uzela od nje broj mobilnog telefona moje polusestre Sa
hre. Posljednji put kad sam vidjela oevo najmlae dijete, godine 1992., Sahra je im
ala osam ili devet godina i bila je ilavo i energino djetece. Upoznala sam je na pr
oputovanju kroz Etiopiju kad sam se nakratko zaustavila na putu iz mojeg doma u
Keniji u Njemaku. Prema naredbama mojeg oca odatle sam trebala otputovati u Kanad
u i pridruiti se mukarcu kojeg praktiki nisam ni poznavala, dalekom roaku koji je po
stao moj mu. U to je vrijeme Sahra ivjela sa svojom majkom u Addis Ababi. Kao i mo
ja majka, i Sahrina je ostala u braku s mojim ocem unato njegovoj odsutnosti.
* uiti Kuran = itati Kuran
Igrala sam se sa tom svojom polusestricom cijelo poslijepodne s mukom natucajui a
mharski, jedini jezik kojim je Sahra tada govorila, a koji sam i sama nauila kad
sam bila njezinih godina i ivjela s ocem. Sada, u ljeto 2008., Sahra je imala dva
deset i etiri godine. Bila je udana i imala ker od osam mjeseci. ivjela je u Tower
Hamletsu sa svojom majkom, treom enom mojeg oca.
Sahri nisam rekla da namjeravam posjetiti oca u bolnici. Grozno je to napisati,
ali stvarno nisam znala mogu li joj povjeriti takvu informaciju. Pretpostavljam
da me najblii lanovi moje obitelji ne ele ba ubiti, ali ruku na srce, osramotila sam
ih i povrijedila; oni su ti koji ispataju zbog sablazni koju izazivaju moji javn
i istupi; nimalo ne sumnjam da u mojem klanu ima ljudi koji me zaista ele ubiti.
Sahra je sama predloila da izbjegavam vrijeme posjeta ako ipak odluim posjetiti oc
a jer u to vrijeme masa Somalaca dolazi u Kraljevsku londonsku bolnicu traiti bla
goslov mojeg oca ne bi li poboljali vlastite izglede za odlazak u raj. Abeh je za
mnoge bio simbol borbe protiv vojnog reima predsjednika Siada Barrea, ovjek koji
je najvei dio svojeg ivota posvetio svrgavanju tog reima. U londonskom East Endu bi
t e potpuno isto kao i u Somaliji: bit e tu brojne ene, djeca i unuad, starjeine klan
a i potklana i bratskih potklanova, rijeke roaka koji su doli iskazati potovanje mo
jem ocu. Za mnoge meu njima ne bih bila dobrodola uz uzglavlje mojeg oca jer sam n
evjernica, zakleta ateistkinja, prljava otpadnica i, to je najgore, izdajica svoj
eg klana i svoje vjere. Neki zacijelo smatraju da zasluujem umrijeti, dok ih jo vie
vjerojatno misli da bi moja prisutnost ukaljala samrtniku postelju mojeg oca, i
moda ga ak i liila zasluenog mjesta u vjenosti.
Sa Sahrom nisam imala taj osjeaj odbaenosti. Bila je slatka i tiha, pomalo zavjere
nikog dranja, kao da sam je telefonskim razgovorom ukljuila u neto tajno i opasno.
Morala sam smjesta poi u London. Budui da je to bilo hitno, neplanirano, potpuno p
rivatno putovanje, organizacija osiguranja bila je sloenija nego to bi to bio sluaj
s nekom konferencijom, gdje se sve koordinira s policijom tjednima unaprijed. Z
nala sam da nije mudro poi bez pripreme, u pratnji gospode koja me inae tite u Amer
ici. Ti su ljudi u Velikoj Britaniji bili na tuem terenu i nisu smjeli nositi oruj
e. Ako budem brzopleta pri planiranju, mogla bih izloiti opasnosti ne samo sebe,
ve i druge.
Nazvala sam vie prijatelja u Europi za koje sam smatrala da su dovoljno utjecajni
i zamolila ih da mi pomognu organizirati zatitu kakva mi je potrebna za to putov
anje. Pokuali su mi pomoi, ali inilo se bezuspjeno. Jednom je prijatelju britanski d
unosnik odgovorio da bih se kao roena Somalka za pomo trebala obratiti Veleposlanst
vu Somalije, koje bi zatim Ministarstvu vanjskih poslova Ujedinjene Kraljevine m
oglo poslati zahtjev za organizaciju osiguranja. Ta apsurdna birokratska logika
bila bi komina u nekim drugim okolnostima, ali ne i uoi mojeg putovanja u London d
a vidim umirueg oca.
Moj je zrakoplov ve bio poletio za London a jo uvijek nisam imala pojma hou li imat
i ikakvu zatitu kad sletim. Ali to vie nije bilo vano; nakon viednevnog ekanja sad sa
m se samo bojala da neu stii na vrijeme. Znala sam da mi nee dopustiti da vidim oevo
tijelo ako on u meuvremenu umre. Roaci bi pourili preuzeti njegovo tijelo kako bi
ga oprali i pokopali u roku od dvadeset i etiri sata. ene ne smiju biti prisutne p
rilikom muslimanskoga pogrebnog obreda. Vjeruje se da je njihova prisutnost smet

nja; mogle bi postati histerine ili se ak baciti za tijelom u grobnu raku. Bilo bi
neprilino pojaviti se na
groblju.
Moj je otac imao proturjean stav prema enama. Prihvaao je neke moderne zamisli o op
ismenjavanju, poticao svoju prvu enu da zavri fakultet i inzistirao da moja sestra
Haweya i ja pohaamo kolu u vrijeme kad se moja majka tome protivila. Vjerovao je
u ensku snagu i uvijek tvrdio da je uloga ene vrijedna i vana. Ali kako je stario,
postajao je sve ortodoksniji i skloniji islamskim uvjerenjima da se moramo pokri
ti, udati i pokoriti svojim muevima. Unato esto ekscentrinim stavovima, ni on ne bi
otrpio prisutnost ene na sprovodu.
Po dolasku u zranu luku Heathrow u Londonu doekao me je veliki crni automobil Vele
poslanstva Nizozemske; u drugome, manjem ali jo sigurnijem, sjedili su ljudi iz S
cotland Yarda. Odvezli smo se ravno u bolnicu. Sada je, na moje veliko olakanje,
otac leao iv preda mnom. Jadni abeh. Bio je svezan za bolniku postelju, star, ranji
v i bolestan. Nasmijeio mi se iroko, a zatim zadrijemao. Probudio se hvatajui ispre
kidano zrak, uporno pokuavajui progovoriti, ali iz njegovih ustiju nije se ulo nita
osim glasnog hroptanja. Tad bi mi svojim usnicama slao bezglasne poljupce i drao
moju ruku onoliko vrsto koliko je mogao.
Osjeala sam se potiteno zbog svega onog to ocu nikad nisam rekla i zbog svih godina
razdvojenosti. Jedine rijei koje sam smogla bile su skruene poruke ljubavi i ja s
am ih bez prestanka ponavljala. Bilo je prekasno za bilo to drugo.
Nisam otila u bolnicu radi oprosta. Prestala sam vjerovati u to da e moji grijesi
biti isprani samo ako postupim ispravno, primjerice, ako ispunim svoju dunost i z
atraim i dobijem oprost svojih roditelja. Naposljetku, moja mu prisutnost ondje m
oda i nije bila osobito ugodna, budui da je mogao vidjeti da je njegova ki odjevena
u hlae i nepokrivene glave. Otila sam onamo iskljuivo zbog onog svjetla u njegovim
oima, zbog njegovog pozdrava, njegove ljubavi za mene i moje za niega, zbog naega
uzajamnog priznanja da smo jedno drugome oduvijek bili dragocjeni.
Otac je troio zadnje zalihe snage pokuavajui mi neto poruiti. Nikad neu saznati to.
mojeg je oca Bog bio stvoritelj i davatelj ivota, ali i estok i osvetoljubiv. Negd
je u sebi znala sam da je otac prestravljen to se izlaem Alahovu bijesu odbacujui n
jegovu vjeru. Otac nas je uvijek uio da e oni kojima Bog ne oprosti najprije ivjeti
bijedno na zemlji, a zatim gorjeti u vjenoj vatri. No, iako su naa uvjerenja bila
meusobno nepomirljiva, i takva e zauvijek ostati jer se razlikuju kao dan i no, mi
slim da mi je otac ipak oprostio. U konanici je dopustio svojoj oinskoj ljubavi da
se izdigne iznad njegove pokornosti zahtjevima njegova neopratajueg Boga.
Bliilo se vrijeme posjeta. Uskoro e rijeke Somalaca na koje me je Sahra upozorila
poeti stizati u posjet mojem ocu, a ja nisam mogla podnijeti pomisao ni na kakvo
sueljavanje. I tako sam se s bolom u srcu oprostila od abeha.
Kad su me ljudi iz Scotland Yarda ispratili iz bolnice, nala sam se u Ulici White
chapel, okruena najbrojnijom muslimanskom populacijom u Velikoj Britaniji. Na sup
rotnoj strani ceste nalazila se buna ulina trnica pod atorima puna tijesno stisnutih
tandova na kojima su se prodavali sariji, meunarodne telefonske kartice i sendvii
sa zainjenom janjetinom. U mojoj blizini, na autobusnoj stanici ispred bolnikih st
epenica, stajala je skupina ena odjevenih u cijeli spektar muslimanskih pokrivala
za ene, od pastelnih marama za glavu do debeloga crnog nikaba* koji pokriva cije
lo tijelo i dodatnog vela od
* hidab (arap. hijab) pokriva cijelo ensko tijelo osim lica i ruku ispod runih zglo
bova, dok nikab (arap. niqab ili niqaab) pokriva i lice nap. prev.
crne tkanine kojim se pokrivaju ak i oi i lice. Bile su to mlade, snane ene, a ne dr
htave stare dame; neke su bile trudne, veina je uza se imala nekoliko male djece,
i bile su vani, na suncu, kupovale potreptine za svoju obitelj. Nekoliko ih je b
ilo odjeveno na nain koji mi je bio novost: osim dugakog ogrtaa i marame za glavu,
imale su i dodatni veo za lice koji je iza glave bio uvren ikom, s dvije debele crne
trake od tkanine koje su bile stegnute na nain da tik iznad trepavica ostave otkr
iven samo centimetar ili dva.
Iako su telefonske govornice i oznake za podzemnu eljeznicu bile britanske, nikad
ne bih bila pomislila da smo u Engleskoj. Namirisala sam uinu svojih kolskih kole
gica iz Muslimanske srednje kole za djevojice u Nairobiju, teki spoj zaina, hrane i
miriljavih ulja za kosu. I ovdje sam naila na bunu ivost ulice i mjeavinu rasa; trnic

je bila prepuna Somalaca i, rekla bih, Pakistanaca i Bengala.

Ve su i ti mirisi bili dovoljni da me preplavi enja djetinjstva. Ne znam je li u dr
ugim zajednicama taj osjeaj pripadnosti tako snaan, ali za nekoga tko je odrastao
u klanu, taj osjeaj, taj miris obitelji ima veliku mo. Pa ipak, moja je enja bila po
mijeana sa strahom od sukoba. Sto ako me netko u svjetini prepozna, kao to se to p
onekad dogaa, i odlui zapodjenuti svau? Za mnoge od njih ja sam nevjernica i izdaji
ca koja eta naokolo nekanjena.
Moji tjelohranitelji i ja vratili smo se natrag u automobil i polako se odvezli
kroz gusti promet niz Ulicu Whitechapel. Ispred halal* trgovine brzom hranom sje
dila je enica u dugakome crnom ogrtau nosa i usta pokrivenih crnim izvezenim kljuno
m od tkanine na nain alirskih ena. Dvoje male djece plakalo je u djejim kolicima par
kiranim uz njezin bok, a ona ih je pokuavala zagrliti i utjeiti istodobno podiui svo
j kljun od tkanine kako bi smjerno zagrizla svoje pecivo. Starije od njezino dvo
je tek prohodale djece takoer je nosilo veo. Nije to bio veo kojim se pokriva lic
e, ali pokrivao je kosu i ramena; bio je bijele boje i izvezen, s elastinom, tak
o da je tijesno prianjao uz djetetovu glavu. Dijete nije moglo biti starije od t
ri godine.
Dvije trgovine nie nalazila se golema damija, najvea damija u Londonu, kako su mi re
kli moji pratitelji. Ispred nje stajala je mala skupina mukaraca odjevenih u preir
oku odjeu, dugih brada, glava
* halal (arap.) - doputeno ili isto (npr. hrana pripremljena u skladu s muslimansk
im propisima).
Suprotno je haram (arap.) nedoputeno ili neisto nap. prev.
prekrivenih bijelim kapicama. Svi ti ljudi napustili su svoju domovinu samo da b
i se ovdje iznova vratili u svoje jato, nespremni ili nesposobni odbaciti taj id
entitet, drei se svoje kulture ovdje ak i grevitije nego u Nairobiju. Damija je staja
la ondje poput nekoga simbolikoga magnetskog sjevera, sile koja je natjerala njih
ove ene da se tako temeljito pokriju ne bi li se to bolje izolirale od stranog utje
caja kulture i vrijednosti drave u kojoj su odluili ivjeti.
Iako je to bio tek letimian pogled, ipak sam osjetila trenutanu navalu panike i gue
nja. Opet sam se nala usred toga svijeta velova i pokrivala, svijeta u kojem ene m
oraju sakrivati svoju kosu i svoje tijelo, u kojem se moraju pogrbiti da bi jele
na javnom mjestu i u kojem moraju hodati ulicom nekoliko koraka iza svojih mukar
aca. Mrea vrijednosti, asti i srama i vjere, i dalje me je povezivala sa svim tim e
nama na autobusnoj stanici i sa gotovo svakom drugom enom na Ulici Whitechapel to
g jutra. Iako smo sve bile vrlo daleko od mjesta gdje smo roene, samo sam ja osta
vila iza sebe tu kulturu. One su svoje mree vrijednosti donijele sa sobom na drug
i kraj svijeta. Osjeala sam se kao jedina prava nomatkinja.
2. Poglavlje - Moja polusestra
Na povratku u zranu luku Heathrow prisjetila sam se prvog susreta s mojom poluses
trom Sahrom u Etiopiji 1992. godine, kad je ona imala osam godina, a ja, netom u
data i na putu za Europu, dvadeset i dvije.
Naposljetku smo se sporazumjele na jeziku znakova, smjeei se jedna drugoj, drei se z
a ruke, zanemarujui brojne nesporazume. Sahra je bila armantna djevojica puna bistr
e djeje znatielje i s oevim darom za izraavanje fizike bliskosti. Sprintala je okolo
s istom vrstom energije, poleta i zaigranosti kao nekada moja sestra Haweya. Tog
dana bila je odjevena u haljinicu bez rukava, poderanu i zakrpanu na toliko mje
sta da nisam mogla suspregnuti sram to joj nisam donijela novu.
Nisam bila sigurna je li stanje njezine odjee bilo odraz siromatva ili prihvaanja e
tiopskog pristupa odgoju djece. Kad smo ivjeli u Addis Ababi, veina djece bila je
odjevena u dronjke i esto izgledala kao da ih roditelji zanemaruju. U djetinjstvu
sam to etiopsko zanemarivanje smatrala izrazom slobode. eljela sam da me ostave
na miru, da se igram danju i nou onoliko dugo koliko ja to elim umjesto
da me tjeraju da radim. Popustljivost Sahrine majke bila je naizgled razmjerna k
rutosti i strogosti moje.
Ali nije samo Sahrina haljinica bila otrcana. Takav je bio i njihov stan. Nalazi
le smo se u polovici sobe odvojenoj od ostatka prostorije samo tankom pamunom pla
htom koja je neko bila bijela, a sada prljava od dima i praine. Betonske povrine st
ambene zgrade neko su bile glatke i ravne, a sada su, kao i mnoge druge zajednike
povrine, imale pukotine i velike i male rupe ispunjene lokvicama vode. Nitko od s

tanara pojedinano si nije mogao priutiti popravke, ali nitko ih nije ni okupio da
udruenim snagama prikupe novce za odravanje i ienje zajednikih prostorija. Do poslije
odneva debeli komari oblijetali su i zujali oko mojih uiju. Odluila sam prizvati u
pomo moj najbolji arapski i amharski te lobirati za isuivanje tih lokava vode.
Moja je pomajka slegnula ramenima izraavajui armantnu bespomonost. Onako je kako Alah
eli, rekla je. Lokve e se isuiti kad prestane kia. Alah alje kiu i Alah donosi sun
Trea supruga mojeg oca prihvaala je ivot onakav kakav je bio. Bila je pasivna poput
moje majke, s time da je njezina pasivnost ipak bila drugaija od majine. Obje su e
ne bile obuzete samosaaljenjem, obje su se pomirile s okolnostima u kojima su se
nale. Ali dok je moja majka proklinjala, pozivala na red, galamila, zahtijevala i
vrijeala one koje je smatrala krivcima, Sahrina se majka smijeila i blago korila;
obarala bi pogled i djelovala pomireno, gotovo zadovoljno. Sto god bi donio slj
edei dan, bila je to Alahova volja, i ako se nju pita, nije imalo nikakva smisla
prkositi dogaajima, suprugu ili Bogu. Svaka reenica zavravala je s inalah, ako Bog da
. To je bio njezin nain preivljavanja.
Nisam imala ni energije niti jezinu vjetinu da joj objasnim da bismo kiu i sunce mod
a i mogli prepustiti Alahu, ali da bismo lokvice vode moda ipak trebali sami isuit
i. Kao dijete sam bila dvaput oboljela od malarije, i nauila sam na satovima zdra
vstvenog obrazovanja i prirodoslovnih predmeta, kako u Ulici Juju tako i u Musli
manskoj srednjoj koli za djevojice, da je taj nametnik uzronik malarije i da polae j
ajaca u stajaoj vodi. Ako se ne elimo razboljeti, komarce moramo pricati, a mi spava
ti pod mreama. Takoer, moramo isuivati sve male i velike lokve u blizini nae zgrade,
pa ak i rupe na cesti u okolnim ulicama. Nikad nismo uspjeli isuiti sve lokve u s
usjedstvu, naravno, ali u djetinjstvu sam isuivala nae naselje u
Nairobiju kao da mi ivot ovisi o tome, propovijedajui somalskim roacima o nevidljiv
im ivotinjicama koje se mnoe u vodi.
Mala Sahra i njezina majka ivjele su praktiki u zajednici. Cijelog dana ljudi su u
lazili i izlazili iz zgrade i naselja. U jednom kutu dvorita nalazio se veliki ka
meni vr za vodu. Mukarci bi uli, zahvatili vode velikom zaimaom od aluminija i pili
izravno iz nje. ene su uzimale vodu iz tog vra kako bi pripremile aj ili napunile s
voje lonce za kuhanje. U jednom trenutku netko je spomenuo higijenu:
Operi ruke prije nego to upotrijebi vr. Vidi da svi pijemo iz njega.
Cime?, odgovorio je mladi sa zbunjenim osmijehom. Cime da operem? Nema vie vode.
I doista, metalna je zaimaa uz zveket udarila o dno kamenog vra, dajui do znanja da
je prazan, a stare su gospode poele kumiti i moliti mlade ene da donesu jo vode. U
nastaloj se pomutnji izgubila i briga za higijenu.
Svi su govorili uglas, irio se prijateljski eret ogovaranja i kritika na raun habas
ha, to je somalska rije za Etiopljane. Nakon svake reenice govornik bi obvezno doda
o ako Alah tako eli ili u ime Alaha.
Sjedei u automobilu kojim sam se udaljavala od mjesta jamano posljednjeg susreta s
ocem, razmiljala sam o tome to me je tako dugo dralo razdvojenom od obitelji i od
njega: propis prema kojem mukarac mora zahtijevati poslunost svojih ena odnosno svo
jih supruga i keri, prema kojem mu se one moraju pokoriti. Ako neije ene skrenu s t
og puta pokornosti, nanose njemu tetu: njegovu ugledu, njegovu autoritetu, njegov
u osjeaju da je odan i snaan i da dri do svoje rijei. Takvo vjerovanje dio je sveobu
hvatnijeg vjerovanja prema kojem je pojedinac nevaan, a njegove odluke i elje bezn
aajne, osobito ako je taj pojedinac ena.
Taj osjeaj asti i muke nadmoi enama drastino suava prostor za bilo kakvo odluivanje
ela kultura i njezina vjera djeluju kao uteg oko nogu svakog muslimana, ali najt
ei i nesrazmjerno velik teret pada na ramena muslimanki. Alah i Prorok i nai oevi i
muevi, koji su i nai skrbnici, obvezuju nas na pokornost, krepost i srameljivost. e
ne u Ulici Whitechapel ne nose nita manji teret obveza i vjerskih zakona, koji su
u islamu tako opsesivno usredotoeni na ene, od svojih sestara u Istonoj Africi.
Jo uvijek osjeam bol zbog sramote kojom sam ukaljala oevo ime. Budui da sam otpadnic
a, nevjernica, budui da ivim kao Zapadnjakinja, povrijedila sam ga i nanijela mu te
tu, tovie, uprljala ga svojom pobunom. No bila sam svjesna da je moja pobuna nuna i
da je bitna.
Sahra je krenula suprotnim putem. Nije se pobunila. Magool mi je rekla da je Sah
ra duboko pobona i da nosi jilbab*, dugaki crni ogrta kojim se pokriva kosa i cijel
o tijelo, ukljuujui stopala i ruke, ali ne i lice. Sahrin crni pokrov sezao je pre

ko vrhova njezinih prstiju i vukao se za njom po tlu; svakom svojom rijei i gesto
m Sahra je nastojala izraziti svoju pokornost Alahu i autoritetu mukarca.
Muslimanski veo, razliite vrste maski, kljunova i burki**, sve su to stupnjevi me
ntalnog suanjstva. Da biste izili iz kue morate zatraiti doputenje, a kad iziete mora
e se sakriti iza debelog pokrivala. Sramei se svojeg tijela, potiskujui svoje elje,
koji to malen prostor u svojem ivotu moete nazvati svojim?
Veo svjesno oznaava ene kao privatnu imovinu s ogranienim pristupom, kao neosobe. V
eo razdvaja ene od mukaraca i od svijeta; on ih sputava, zatvara ih unutar etiri zi
da, odgaja ih da budu krotke. Um moe biti u gru ba kao i tijelo, a muslimanski veo
ne ograniava samo enin vid, ve i njezinu sudbinu. On je simbol neke vrste aparthejd
a, ali ne kao dominacije jedne rase, ve jednog spola.
Vozei se niz Ulicu Whitechapel, osjetila sam bijes zbog toga to se takvo podjarmlj
ivanje, ak i ako se ne potie aktivno, ipak potiho doputa ne samo u britanskom ve i u
brojnim drugim zapadnjakim drutvima, u kojima je ravnopravnost spolova ugraena u n
ajvii red zakona.
Telefonirala sam Sahri iz zrane luke da joj kaem da sam posjetila oca i da se sad
vraam u Sjedinjene Amerike Drave.
Stvarno si sretnica! rekla mi je na somalskom, smijui se svojoj igri rijei na raun mo
jeg imena, Ayaan, sretna. Otkako si razgovarala s njime telefonom prije nekoliko tj
edana, nije prestao govoriti o tebi.
Razgovarale smo malo o obitelji. Pazila sam da ne kaem nita to bi
* jilbab ili jilbaab (arap.)
** burka (arap. burqa) - sastoji se od dilbaba (pokrivalo za cijelo tijelo), hidab
a (pokrivalo za gla-vu), nikaba (pokrivalo za lice) i guste mree kojom su prekriv
ene oi koja eni dodue ograniava vid, ali joj ipak doputa samostalno kretanje. U Afgan
istanu te dijelovima Pakistana i Indije rije je o jednodijelnom pamunom pokrivalu
- nap. prev.
Sahra mogla smatrati uvredljivim. Upitala sam sestru zato je bolnica upisala oca
pod lanim imenom, a ona je odgovorila,
O, to je ime pod kojim je zatraio azil u Velikoj Britaniji.
Razgovarale smo o bolnici i Sahra mi je ispripovijedala jednu smijenu priu. Kad su
oca doveli u bolnicu, njezina se majka predstavila medicinskim sestrama kao nje
gova supruga; zatim je stigla njegova prva ena, Maryan Farah, jer i ona sad ivi u
Whitechapelu, pa im se i ona predstavila kao njegova supruga. Cinilo se kao da s
e cijela bolnica zabavlja na raun nevjerojatnog broja ljudi koji su tvrdili da su
oeva braa i roaci. Zahihotala sam.
Zacijelo misle da smo ludi, rekla je Sahra. Rekla sam joj da bolnici to vjerojatno
nije prvo takvo iskustvo.
Kao i njezina majka, i Sahra je gotovo svaku reenicu zavravala s inalah, Ako Alah ta
ko eli. Isprva je time ostavila dojam pristojnosti i uljuenosti, ali nakon tolikog
broja uzdaha pomirenja sa sudbinom i voljom Alaha, i kie blagoslova kojom me je o
basipala, sramim se priznati da mi je poela ii na ivce. Osjeala sam prema njoj suzdra
nost i nepovjerenje; Sahra nije vie bila ono razigrano, veselo dijete koje sam up
oznala 1992. godine.
Prije nego to smo zavrile na prvi pravi razgovor u ivotu, Sahra se pridruila oevim po
uajima da me vrati na pravi put, uvjeravajui me da odbacim svoj izabrani nain ivota
i pridruim joj se u tradiciji i pokornosti Alahu. Sluajui je, zamiljala sam tu svoju
sestricu koju sam dotad srela samo jednom u ivotu, prije esnaest godina, kako sje
di sa svojom majkom i svojom malom djevojicom u stanu u opinskom naselju u blizini
Ulice Whitechapel, odjevena u tko zna koliko slojeva crne tkanine.
Sahra ve godinama ivi u Londonu, ali nije krenula mojim putem; putem koji me je os
lobodio poslunosti i tradicije i odveo me u Nizozemsku i u slobodu na zapadnjaki n
ain. Iako fiziki ivi u modernom drutvu, ona se i dalje dri starih, krutih vrijednosti
kojima su je pouili u djetinjstvu, a koje pobonost i pokoravanje autoritetu stavl
jaju iznad svega ostalog. Time je samu sebe osudila na siromatvo, rasipajui prilik
e koje joj je slobodno drutvo pruilo. Da nisam pobjegla od svoje obitelji, da sam
se udala za mukarca s kojim je moj otac sklopio brani ugovor, i ja bih sada vjeroj
atno ivjela u useljenikoj etvrti Toronta ili Vancouvera, u kanadskoj inaici Tower Ha
mletsa. I ivjela bih vjerojatno ba kao i Sahra: u zatvoru usred drutva koje je slob
odno.

Dovoljno je da se moli, govorila je Sahra, revno se trudei da me vrati na pravi put.

Vidjet e da e Alah otvoriti tvoje srce, a um e ga slijediti.
Zatomila sam potrebu da upoznam svoju mladu polusestru sa zaslugama prosvjetitel
jske filozofije, osnovom zapadnjake slobode koja joj je bila nadohvat ruke. Osjeal
a sam se emocionalno iscrpljeno, fiziki umorno zbog dugog niza letova, a osim tog
a idejno sukobljavanje nije bilo razlog mojeg dolaska u London.
Draga, odgovorila sam, razmislit u o tome.
Sljedeih nekoliko dana esto sam razgovarala sa Sahrom. Na koncu sam o njoj, odjeve
noj u njezin dilbab u Whitechapelu, poela razmiljati kao o nekoj vrsti neobinog zrca
la u kojem sam vidjela samu sebe odjevenu u dilbab u Nairobiju prije mnogo godina
. Tako je malo nedostajalo da podijelimo istu sudbinu. Svjetonazor koji ju je ob
likovao oblikovao je i mene, i ponekad se pitam je li uope mogue da ovjek pobjegne
od takvoga temeljitog mentalnog programiranja.
Meu svom svojom djecom otac je najvie vremena i panje poklonio upravo Sahri. Ona jo
uvijek ivi kao baari*, na nain na koji sam i ja trebala ivjeti i kako mora ivjeti sv
aka dobra Somalijka. Sahra je posluna i pokorna, ali je istodobno i razapeta; s j
edne strane eli odobravanje naeg oca, svoje majke i zajednice, dok s druge strane
zacijelo eli ivjeti ivotom kojim ive ostale djevojke njezinih godina u Londonu.
Taj osjeaj razapetosti dri je ni na nebu ni na zemlji. Sahra upie strukovni teaj, al
i ga ne zavri; pone uiti engleski, ali na pola puta odustane. Postupa tako jer ako
zavri te kole i dobije svjedodbu, mogla bi nai posao. A posao znai rad izvan kue; izb
vala bi satima i vjerojatno bila prisiljena dolaziti u dodir s mukarcima. Mogla b
i ak doi u napast i naminkati se, ili sudjelovati u drutvenom ivotu svojeg ureda. Tak
av je ivot previe opasan: njime se napadaju temelji njezinog identiteta.
Pa ipak, budui da nije stekla svjedodbu Sahra je prisiljena ivjeti s vlastitom ovis
nosti i sramotom. No takvim odbacivanjem intelekta i vjetine Sahra e zasluiti bizar
nu nagradu: pohvalu svojoj pokornosti.
* ena koja je baari nalik je pobonom sunju. Ona tuje muevu obitelj i hrani je bez pit
nja ili pritube. Nikada se ne ali i ne postavlja nikakve zahtjeve. Stalno je na us
luzi, ali uvijek pognute glave. Ako je njezin mu okrutan, ako je siluje i zatim j
oj se zbog toga ruga, ako odlui dovesti drugu enu ili je tue, ona sputa pogled i kri
je svoje suze. I radi naporno, bez greke. Ona je privrena, gostoljubiva, dobro uvj
ebana radna ivotinja. To je baari.
Rijeila sam se svoje ovisnosti o toj vrsti odobravanja. Budui da vie nisam musliman
ka, oslobodila sam se tereta straha od pakla i mogu se valjati u svim grijesima
svijeta ako tako poelim. Sahra uiva u udobnoj izvjesnosti koja proizlazi iz osjeaja
pripadnosti, no to za sobom povlai strahotu osobne potinjenosti. Ja se osjeam usam
ljeno jer sam udovoljila svojem individualizmu; Sahra zbog toga to se odrekla sam
e sebe i pokorila skupini.
Teret Sahrinog samoodricanja zacijelo je pregolem. Ovih dana muslimanke u Veliko
j Britaniji, kao i irom Europe, zahtijevaju da im bude doputeno nositi hidab na rad
nom mjestu. Sve vie ih nosi cijeli nikab, kojim pokrivaju ak i svoje lice i oi. Te e
ne vjeruju da njihova tijela imaju tako snano toksian uinak, da je grijeh ve i susre
t s tuim parom oiju. Nemogue je preuveliati razmjere samoprezira koji se time izraava
i koji je potrebno pobuditi svaki put kad se osjeti nedoputena elja za zapoljavanj
em, izlaskom iz kue ili susretom s vanjskim svijetom.
Sahra mi je rekla da eli postati odvjetnica. Kako to pobogu zamilja? U Londonu su
odvjetnice modno osvijetene i izuzetno enstvene, i ne prezaju od suprotstavljanja
mukarcima. Sam britanski pravni sustav za pravog je muslimana bogohulan jer tei za
mijeniti Alahove zakone onima koje je napisao ovjek. Spomenula mi je i zanimanje
za psihologiju. Pitala sam se kako bi pomirila uenja Freuda s obvezom da ostane v
jerna Muhamedu.
To to je nauila jezik nevjernika zacijelo je bilo ve dovoljan grijeh. Sjeam se prizo
ra u damiji 1990. godine, kad smo moja sestra Haweya i ja nakratko ivjele u Mogadiu
. Bilo je to tijekom mjeseca Ramazana, dok smo klanjale teraviju*, vrlo dugi niz
molitava iza kojih slijede zazivi. Na vrelini Mogadia, sjedei na tvrdim hasurama
od vlakana agave u odjeljku za ene, Haweya i ja smo izmeu zaziva razgovarale meusob
no na engleskom. ene oko nas bile su istinski zgranute to smo to sveto mjesto oskv
rnule jezikom sotone. Rekle su nam da nae molitve ne znae nita i da nam nee donijeti
nagradu na nebu jer naim razgovorom na jeziku sotone nanosimo tetu njihovoj pobono

sti.
Naa dva svijeta, Sahrin i moj, supostoje na istim gradskim ulicama, ali jednog uo
kviruje prije svega podjarmljenost pojedinaca, osobito ena, dok drugi slavi indiv
idualnost.
* taraweh ili taraweeh (arap.) molitva tj. namaz koji muslimani klanjaju tijekom
mjeseca Ramazana
Mogu li se ta dva skupa vrijednosti ikad pomiriti u Sahri, izmeu nje i njezine ker
i, ili uope na ulicama Londona i drugih europskih gradova? Hoe li Sahra ikad razum
jeti da je dom ondje gdje jesi, a ne u izmiljenoj prolosti u Somaliji koja ovako r
astrgana ratovima nije vie ak ni cjelovita drava? Koliko e jo dugo Zapadna drutva, i
se korijeni napajaju na racionalnim izvorima prosvjetiteljstva, trpjeti irenje Sa
hrina naina ivota poput brljana na svojim deblima, tu stranu i potencijalno smrtono
snu izraslinu?
Moda je i Sahra bila ondje, u svjetini ena na autobusnoj stanici ispred bolnice. S
krivenu pod njezinim dilbabom, nikad je ne bih prepoznala.
Sahrina djevojica Sagal roena je u somalskoj mikroenklavi, u blizini Ulice Whitech
apel. Moda izraste u uspjenu, neovisnu enu s karijerom. Uz malo sree, dobre kole, str
pljive nastavnike i osobnu snalaljivost i odlunost, to je mogue, iako, bojim se, ma
lo vjerojatno.
S koliko e godina Sagal staviti svoj prvi veo za etnju ulicama Londona i s koliko e
je godina obrezati? Hoe li i njezino spolovilo osakatiti i zaiti kad joj bude pet
ili est godina, kao to to ine gotovo svakoj somalskoj djevojici? Na se otac protivio
takvoj barbarskoj praksi, ali moja baka s majine strane inzistirala je na tome z
a moju sestru i mene. Opasnost koja zbog takve prakse prijeti Sagalinu tijelu i
zdravlju dolazi od njezine vlastite bake, a ne od nekoga mukog lana obitelji. Iako
je zabranjeno zakonom, sakaenje spolovila dogaa se u Britaniji, ba kao to se dogaa i
u drugim zapadnjakim zemljama. Samo po sebi ono ne spreava enu da naui misliti svoj
om glavom. Ali oiljak joj slui kao stalan podsjetnik na kazne koje ekaju buntovnice
.
Moda Sahra odlui upisati Sagal u muslimansku kolu, gdje e biti odvojena od vrijednos
ti koje su pretpostavka uspjeha u Velikoj Britaniji.
Veina njezinih kolskih kolegica dolazit e iz domova u kojima je engleski drugi jezi
k. Neki od njezinih nastavnika bit e izabrani vie zbog svoje pobonosti nego zbog sv
oje pedagoke vjetine, a drugi zbog spremnosti na prilagodbu pravilima muslimanske k
ole. Neki e se nastavnici kandidirati za posao zbog snanog osjeaja idealizma, dok e
druge vie motivirati spoj nekih drugih imbenika. Obrazovanje e se svesti na bubanje
napamet i pokoravanje, a ne na propitivanje i otvaranje uma.
Moda je poalju u neku od dravnih kola u susjedstvu. S obzirom na etniki sastav Whitec
hapela u tim kolama veinu nedvojbeno ine djeca iz useljenikih obitelji, esto poligamn
ih ili jednoroditeljskih, u kojima se engleski najvjerojatnije ne govori. Takve
se kole esto nalaze u podrujima koja su nesigurna za djecu, kojima vladaju preproda
vai droge i besprizorna mlade koja se klatari po ulicama ne birajui rtve svojih nasi
lnikih pohoda. U takvim ete etvrtima vidjeti istetovirane i pirsane djevojke, odjev
ene u tako oskudnu odjeu da se ponekad zapitate nisu li zaboravile suknju ili hlae
kod kue, a rame uz rame uz njih djevojice ogrnute u crne burke, koje skrivaju svo
ja lica i oi poput nekih turobnih krianaca Dartha Vadera i ninda kornjae. Ako ijedna
kola moe biti gora od muslimanske, tad su to te kole u sreditima velikih gradova. U
njima su nastavnici esto dovedeni do ruba iscrpljenosti i ravnodunosti uslijed di
sciplinskih problema s kojima se moraju boriti. Djeca su ili nasilnici ili rtve n
asilja; ili sama preuzimaju inicijativu postajui nasilna, ili trpe nasilje. Grafi
ti su ondje jedina umjetnost, hip-hop je glazba, a zelotizam vjera. Djeca koja o
drastaju u takvom ozraju vrlo vjerojatno nikad nee dobro svladati engleski jezik i
ostat e nezapoljiva jer nemaju radnu etiku koja je svojstvena srednjem sloju.
Stoga nije nikakvo udo da se useljenike zajednice u takvim podrujima okreu vjerskim k
olama. Zgaene dravnim kolama iz kojih djeca izlaze s ispodprosjenim obrazovanjem, on
e trae alterativni i udobni sustav vjerovanja i morala koji razumiju. Pa ipak, mu
slimanske su kole gotovo podjednako loe jer se ondje djeci ispire mozak kako bi pr
ihvati-a nain ivota koji dodatno umanjuje njihove izglede za uspjeh. Takva djeca b
it e potpuno odsjeena od drutva u kojem su njihovi roditelji odluili ivjeti.
Mogue je da se Sahra i Sagal uspiju nekako pribliiti redovima britanskoga srednjeg

sloja. Uz privremene poslove, pomo prijatelja, kolarinu, to je mogue. Mislim da bi

h im i ja mogla pomoi. Ali znam da bi moja ponuda bila odbaena kao nemuslimanska,
nevjernika i stoga odbojna. Jer, nije li istina da e Alah nagraditi one koji trpe
u njegovo ime, koji podnose bol i sramotu i ismijavanje jer su mu odluili sluiti?
Naposljetku, ulazak u srednji stale Velike Britanije ili neke druge Zapadne demok
racije potpuno je prizemna ambicija u usporedbi s ulaskom u raj, s njegovim rije
kama, izvorima i kaskadama, s plodovima voki i trsja koji su tisuu puta ukusniji o
d onih na zemlji.
Umotana u svoj dilbab nalik mrtvakom pokrovu, Sahra vrsto vjeruje, ba kao to je vjero
vao moj otac, da e njezina patnja na ovom svijetu biti bogato nagraena u sljedeem.
Moda e i njezina ki morati platiti cijenu na zemlji, no ipak se nadam da e nai neki p
rozori koji vodi do slobode, kao to je odveo mene.
3. Poglavlje - Moja majka
Otac je umro tjedan dana nakon to sam ga posjetila u bolnici. Neposredno prije sm
rti izgubio je svijest. Aparati su ga odravali na ivotu sve dok ih lijenici nisu is
kljuili. Iako sam znala da e se to dogoditi, ipak sam osjetila bol koja je bila is
konska po svojoj silini.
Morat u izostati s pogreba. Cijeli sam dan zamiljala prizor u njegovu stanu u nase
lju Tower Hamlets: okupljanje ena iz klana, njihovo sjedenje na podu, ispijanje aj
a, prepriavanje pria, meusobno tjeenje, naricanje i iekivanje povratka mukaraca s gr
ja gdje su ga pokopali.
Nemirno sam koraala po svojem stanu u Americi i opsjednuto istila, pokuavajui ne raz
miljati. Mogla sam posjetiti oca i ranije; svjesno sam odredila drugaije prioritet
e i sada me zbog toga muila grinja savjesti. Mogla sam otkazati putovanje u Brazil
ili Australiju i jednostavno odletjeti onamo nakon prvoga telefonskog poziva u
lipnju. Mogla sam bez tekoa nazvati i otkazati svoje obveze, ali nisam jer mi to n
ije bilo zgodno, jer se moj osjeaj pripadnosti premjestio s dunosti prema mojem oc
u, s mirisa Somalije i Nairobija, na novo pleme.
Donijela sam sebinu odluku. Nisam otila jer sam na prste obje ruke mogla izbrojiti
koliko sam puta razgovarala s ocem otkako sam se izmigoljila iz njegova stiska
prije esnaest godina i svaki je taj razgovor bio isti: propovijed koja me ne bi s
amo izmorila ve i deprimirala.
Cak i nakon to sam pobjegla od oca i njegovih planova za mene i dalje sam ga gled
ala kao vodu, kao nekoga tko je ustao protiv nepravde i tiranije u Somaliji, koj
i se borio kako bi svojoj obitelji, plemenu i narodu osigurao demokratsku dravu.
Prve pukotine u takvoj oevoj slici vidjela sam 2000., kad sam ga susrela u Njemako
j kamo je otiao na operaciju oka. Bio je to na prvi susret nakon osam godina mojeg
izgnanstva. Jo uvijek sam bila studentica na sveuilitu u Leidenu, glava mi je bila
puna razliitih ideja i iako sam se bojala onoga to e mi rei, ipak sam eznula za tim
da ga opet vidim. Unato tome, kad mi je otac poeo govoriti o
islamskom pravu, uvjeravajui me slabanim, tovie smijenim argumentima, ostala sam goto
vo nijema. To je bio moj otac. I dalje je bio briljantan mislilac i voda, nepobj
ediv i snaan, pa sam izmislila opravdanja; to nikako nije mogao biti pravi on. Meu
tim, nakon tog susreta svaki na razgovor zavravao je na isti nain; ak i kad smo posl
jednji put razgovarali telefonom prije mojeg odlaska u Brazil, najradije bih nek
ako bila izbjegla taj osjeaj razoaranja zbog nedosljednosti i iracionalnosti njego
vih zamisli i uvjerenja.
Ba kao to sam ja lagala o svojem identitetu kad sam zatraila azil u Nizozemskoj, ta
ko je, ini se, i moj otac lagao da prevari sustav i dobije dozvolu boravka u Veli
koj Britaniji. Taj plemenski junak, uvar nae islamske i klanovske kulture, uzeo je
milostinju od nevjernika sluei se lanim izgovorom i lanom putovnicom, iako, za razl
iku od mene, nije osjeao nita do prezira za njihove vrijednosti i nain ivota. tovie,
rije svoje smrti uspio je podnijeti zahtjev i dobiti pozitivno rjeenje za primanj
e u britansko dravljanstvo, ali ne zato to je htio postati britanskim podanikom, v
e zbog korisnih povlastica, besplatnog stanovanja i zdravstvene skrbi. U isto to
vrijeme drao mi je predavanja o tome kako ne smijem biti odana svjetovnoj dravi, s
talno me zaklinjui da se vratim pravoj vjeri. Da sam ostala s njime tjedan dana,
njegova bi propovijed bila trajala najmanje isto toliko. Bio bi traio od mene da
se vratim obitelji, njegovim enama i njegovim kerima, iako neke od njih vjerojatno
misle da bi me trebalo ubiti i nesumnjivo me smatraju kurvom.

Mi koje smo roene u islamu ne govorimo mnogo o boli, napetostima i podvojenim osj
eajima koje prate mnogoenstvo. (Mnogoenstvo je, naravno, starije od islama, ali pro
rok Muhamed ga je izdigao na razinu zakona, ba kao i sklapanje braka s djevojicama
.) enama i djeci u takvoj zajednici zaista je vrlo teko glumiti da ive slono i sretn
o. Mnogoenstvo stvara ozraje neizvjesnosti, nepovjerenje. Kuju se zavjere. Koliko
panje dobiva druga ena Koje najdrae dijete? Tko e se sljedei oeniti i kako moemo nji
ili njom najbolje manipulirati? Rivalitet tjera ene i njihovu djecu da smiljaju ra
zliite strategije pa ak i da bacaju ini jedni na druge. Ako su sigurnost, povjerenj
e i predvidivost recept za zdravu i sretnu obitelj, tad je mnogoenstvo sve ono to
jedna sretna obitelj nije. Takva obitelj znai sukob, neizvjesnost i stalnu borbu
za prevlast.
Moja baka, koja je i sama bila druga ena, znala je govoriti da je naa obitelj prev
ie plemenita da bi osjeala ljubomoru. Plemenitost je
u kulturi somalskih nomada istoznanica za sposobnost samosvladavanja i izdrljivost
. Klan vieg statusa je samosvjesniji, dakle njegovi pripadnici dostojanstvenije p
odnose iskuenja. Izrazi ljubomore ili bilo kakve druge vrste osjeaja izazivaju neg
odovanje. Moja je baka govorila da je imala sree, a ljudi su je smatrali razmaenom
, jer nakon smrti prve ene bakin mu dugo godina nije doveo kui nijednu novu enu, sve
dok mu moja baka nije izrodila devetero djece. A i tad se oenio samo zato to je o
d tih devetero djece, bilo osam djevojica.
Moja je baka smatrala svoj poloaj sigurnim, jer iako je raala jednu ker za drugom n
jezin mu godinama nije doveo kui novu enu. A zatim se ipak iznova oenio. I ta je trea
ena, na vjenu sramotu moje bake, rodila tri djeaka. Moj je djed imao ukupno trinae
storo djece.
Moja baka nije mogla nita uiniti niti rei, tako da nije ni prosvjedovala. Ali nakon
toga u njoj se pobudilo ono najgore: postala je zlobna i sitniava, sklona izljev
ima bijesa iji su teret najvie podnosila njezina djeca.
Dugo nakon to sam postala odrasla ena shvatila sam da je upravo ljubomora naposlje
tku natjerala moju baku da napusti svojeg mua. Nakon to je djedova nova ena rodila
drugog sina, moja baka vie nije mogla sakrivati svoju sramotu i zavist te je napu
stila svoj dom u pustinji, navodno kako bi se brinula za svoju odraslu djecu, uk
ljuujui i moju majku.
Majina je pria bila slina. Iako je bila oeva druga ena, od dana kad je saznala da je
otac uzeo treu enu i da s njom ima dijete, Sahru, moja je majka postala hirovita,
sklona povremenim napadima boli, tuge i bijesa. Imala je nesvjestice, kone bolest
i, simptome potisnute ljubomore. Snana, sposobna ena pretvorila se u olupinu, a mi
, njezina djeca, bili smo najvee rtve njezinog jada.
Od estero oeve djece koja su doivjela odraslu dob, troje su teki duevni bolesnici koj
i jedva funkcioniraju. Moja sestra Haweya umrla je nakon tri godine depresije i
psihotinih epizoda, moj brat Mahad boluje od manino-depresivnog poremeaja i ne moe z
adrati nijedan posao, jedna od naih polusestara ima psihotine epizode od svoje osam
naeste godine. Meu tetkama, strievima i ujacima s obje strane moje obitelji esti su
sluajevi ivaallija odnosno generikog ludila, kako na somalskom nazivaju sve duevne p
oremeaje.
Moda mnogoenstvo pogoduje ludilu, ili je pak rije o sukobu
elja i stvarnosti. Svi moji roaci oajniki su eljeli biti moderni. Ceznuli su za slobo
dom, ali onog trenutka kad bi je stekli, ona bi ih izbezumila i slomila. Mentaln
a nestabilnost oigledno ima i bioloke imbenike, ali na nju imaju utjecaja i kultura
u kojoj nas odgajaju, taktike i strategije preivljavanja koje primjenjujemo, odn
osi koje gradimo s drugima i nepodnoljivi nesklad izmeu svijeta koji nam je nareeno
vidjeti i svijeta u kojem zapravo ivimo.
U razgovoru s Magool nakon oeve smrti palo mi je na um da je poruka koju mi je ab
eh tako oajniki pokuavao prenijeti na samrti vjerojatno bila da se pobrinem za njeg
ove ene: njegovu prvu enu, koja takoer ivi u Whitechapelu, njegovu drugu enu, moju ma
jku, koja ivi u Somaliji, njegovu treu enu, Sahrinu majku, te njegovu etvrtu enu, s k
ojom se oenio u Somaliji nakon Sahrina roenja i s kojom nije imao djece. Gotovo da
sam smetnula s uma postojanje etvrte ene.
Kad sam o tome konano bolje razmislila, to si nikad nisam dopustila dok je bio iv,
shvatila sam da je moj otac povrijedio mnogo ljudi enei se enama i pravei djecu a za
tim ih naputajui manje-vie nezbrinute. Sudei o ocu prema mojim usvojenim zapadnjakim

standardima, rekla bih da je podbacio u svojoj dunosti i prema svojim enama i prem
a svojoj djeci.
Nikad nisam osuivala svojeg oca niti sam si doputala da osjetim pravi bijes prema
njemu. Ali da sam se odvaila da razgovaram s njim iskreno prije nego to umre, vjer
ojatno bili bila prisiljena otvorili krinju s osjeajima koju sam odavno zakucala av
lima. Sad kad je mrtav osjeala sam prezir prema samoj sebi i aljenje zbog svega to
smo i on i ja mogli uiniti drugaije.
S Magool sam se jo vie zbliila u tjednima nakon oeve smrti. Moja mlada sestrina izras
la je u pametnu djevojku neovisnog i slobodnog duha, vrstu ali suosjeajnu, s odluni
m stavom prema ivotu. Sad je iznenada postala moja jedina i dragocjena spona s ob
itelji. Poetkom 1990-ih Magool je preko est mjeseci ivjela sa mnom u Nizozemskoj. S
uprotno od Sahre, prihvatila je zapadnjaki pojam odgovornosti pojedinca u ljubavi
, prema obitelji i ivotu uope. Budui da su je svi u njezinu okruenju pokuavali vratit
i u okrilje islama, znala je koliko to uporno insistiranje moe biti iritantno i n
aporno i nikad me nije pokuavala vratiti vjeri. Magool je bila i moja jedina veza
sa somalskom krvnom lozom kojoj sam, svidjelo se to meni ili ne, i dalje pripad
ala.
Jednog sam dana upitala Magool za vijesti o mojoj majci, a ona mi je ispriala neto
to me je ugodno iznenadilo.
Svih tih dugih godina nakon to je moj otac ostavio moju majku samu u Keniji s tro
je djece, mama nikad vie nije progovorila s njime vie od rije ili dvije. Njezin nij
emi, uasni bijes bio se isprijeio izmeu njih i prije nego to nas je otac napustio. N
jezina je utnja ispunjavala nau kuu u Ulici Park u Nairobiju sve dok on to vie nije
mogao podnijeti. Kad se vratio u Keniju deset godina kasnije, okrenula je glavu
od njegovih ispruenih ruku i preula rijei njenosti kojima joj se obratio, ne obazirui
se na prisutnost obitelji i prijatelja.
Nakon to sam pobjegla od svoje obitelji i otac se preselio u London, Magool mi je
rekla da je mama pozorno pratila sve vijesti o njemu. Saznavi da umire i pati, b
ila je uvjerena da je to zato to njegovoj dui nije doputeno da ode tiho i spokojno.
Bubrezi mojeg oca bi zakazali, a zatim bi iznova poeli raditi. Neko bi vrijeme s
amostalno disao, a zatim bi ga iznova prikljuili na ventilator. Mami to nisu bili
uinci leukemije ili sepse koja je razdirala njegovo tijelo i ubijala njegove org
ane, ve naznaka i nagovjetaj muka koje ga ekaju na onom svijetu, a koje u islamskom
uenju zauzimaju toliko vano mjesto.
U paklu koji Kuran opisuje plameni e jezici oblizivati meso grenika, pod nogama e im
biti eravica, a kou lubanje zalijevat e im kljuala voda dok im se mozak ne skuha. T
im mukama nema kraja, jer kad grenicima koa izgori Alah e je nadomjestiti novom, ko
ja e poeti iznova gorjeti. Moja je majka vrsto vjerovala da su oevim patnjama na sam
rti Alah i njegovi meleci* ocu dali da okusi djeli muka koje ga ekaju kao kazna za
njegove prijestupe.
Pretpostavljala sam da je majka zakljuila da se otac nije mogao ni o koga ogrijeit
i vie nego to se ogrijeio o nju. Koga je drugog napustio, varao, vukao po stranim z
emljama osim nje? Tko je, osim nje, gladovao i gledao kako njezina siroad otpadaj
u od nje i izdaju je nakon njegova odlaska? Tko je mogao propatiti vie od nje zbo
g grijeha Hirsi Magana Issea? Moja je majka osjeala da dri klju oeve posljednje pril
ike za spas prije smrti i zato je odluila djelovati. Moda je pomislila da bi dobroi
nstvom i sama mogla dobiti oprost za vlastite grijehe. Ili ga je moda ipak iskren
o voljela. (To je ono u to elim vjerovati.) Moda je kao ker uglednog suca meu
* aneli
nomadima, njezin osjeaj za moral i pravdu nikad nije ni bio napustio, ili je moda
njezin in bio obina demonstracija moi. Kakvi god bili njezini razlozi, moja je majk
a zakljuila da joj je mjesto uz oevo samrtniko uzglavlje zajedno s ostalim oevim enam
a. Njezina je prisutnost, meutim, bila drugaija od njihove. Nagovorila je Magool,
ker svoje mlade sestre, da ode u bolnicu i u njezino ime ocu preda poruku.
Nisam sigurna kako, ali Magool se sprijateljila s mojom polusestrom Sahrom. Od S
ahre je saznala da se otac nalazi u Kraljevskoj londonskoj bolnici u Whitechapel
u, kao i odjel na kojem lei te ga je otila posjetiti nosei poruku moje majke. Za ra
zliku od mene, Magool nije odmah progovorila, ve se isprva motala po sobi nekolik
o minuta, sve dok nije smogla hrabrosti proaputati njegovo ime. Magool je rekla d
a je otvorio oi i podigao glavu kako bi vidio tko mu se obraa. Kad su im se pogled

i sreli, po uputi moje majke prenijela mu je poruku ne izostavivi ni rije:

Dragi ujae Hirsi, ovdje sam u ime fishe firtan limar, moje tetke, majke tvoje dje
ce. Njezina je elja da ti kaem da ti oprata za svu zlu krv je medu vama postojala.
Od tebe trai oprost za sve zlo to ti ga je
nanijela i eli ti lakprijelaz na ahiret*. Moja se tetka predano moli za tvoju vjen
u sreu i za milost Alaha od danas pa do dana kad e Ga susresti.
Kad mi je Magool to ispriala, upitala sam je kako je abeh reagirao.
Ne znam je li me uo, odgovorila je. Nakratko je podigao gavu, a zatim je pao natrag
na jastuke. Najprije je naas zatvorio oi a onda ih opet otvorio. Pretpostavljam da
je uo. Tako sam barem rekla tvojoj mami.
Sto si joj tono rekla?
Rekla sam joj da me je uo, da sam vidjela da je razumio. Nisam sigurna je li tome
stvarno tako, ali ona je stara i usamljena i init e joj dobro da vjeruje kako je o
tac njezine djece primio njezinu poruku.
Majku ne pamtim kao osobu sklonu opratanju, ali znala sam koliko e joj to znaiti, a
i ja sam se osjeala bolje zbog toga. Bez obzira njezine razloge, majina je poruka
ocu bila velikoduna i prava i sigurno joj je donijela malo spokoja.
* onaj svijet
Jednog poslijepodneva, manje od tjedan dana nakon to je otac preminuo, nazvala me
je Magool.
Ayaan, abaajo, rekla je, upotrijebivi izraz koji se najbolje prevodi kao draga sestr
o.
Da, abaajo, draga, to je? Zar ima jo loih vijesti? pitala sam se.
Abaajo, Ayaan...
Reci, abaajo Magool.
Abaajo Ayaan.
Abbbaaajjo. Daaaa. Pokuala sam sakriti svoju razdraenost, a nisam uspjela.
Hoe li mi uiniti uslugu, abaajo, molim te, abaajo?, upirata me je Magool. Samo ovaj p
t?
Abaajo, o emu je rije?
Molim te, abaajo, najprije mi reci da hoe.
Oklijevala sam. Nisam mogla ni zamisliti to bi Magool mogla zatraiti i nisam se elj
ela obvezivati na neto to ne mogu ispuniti. Iz ranijih sam iskustava znala da soma
lski roaci mole, ili bolje rei zahtijevaju novac, papire za useljenje, krijumarenje
ljudi i dobara. Ili trae vae doputenje da prespavaju tri noi u vaoj kui, a zatim se
o protegne u vjenost. Svemu tome prethodi rijeka slatkih rijei poput draga sestro i d
raga roakinjo te svih onih posebnih somalskih rijei kojima se opisuju sve nijanse m
eusobnih odnosa povrh spomenuta dva.
Ovisi, abaayo, odgovorila sam. Rei u 'da' ako ono to me moli nee ugroziti moju sigu
, ako nije protuzakonito i ako si to mogu priutiti. Magool se nasmijala.
Nema problema, abaayo. Moja je znatielja sada nadjaala moju razdraenost.
Dakle?
Abaayo, nazovi svoju majku.
Ostala sam nijema nekoliko sekundi, kupujui vrijeme dok ne naem pravi odgovor, a k
ad sam sljedei put progovorila moj je glas bio tako tih da me je zamolila da pono
vim.
Magool, ne znam eli li mama vie razgovarati sa mnom.
Abaayo suosjeanje u Magoolinu glasu sad je bilo kristalno jasno dat u ti njezin broj
telefona. Da, ona eli razgovarati s tobom. Sad je potpuno sama. Moja je mama bila
s njom do prije nekoliko mjeseci. Ali mama je otila u Tanzaniju s mojim bratom.
Tvoja je
majka sasvim sama i stalno pita za tebe. Molim te, nazovi je. Obeaj mi da e je nazv
ati.
Isprva sam osjetila provalu djetinjeg uzbuenja. Zatim sam osjetila strah; bojala
sam se konfrontacije koja je bila neizbjena im razmijenim prve rijei s majkom. Ali
te je osjeaje brzo potisnuo osjeaj dunosti koji je usadila u mene, kao i grizoduja to
sam je zanemarila. Moj je otac netom preminuo. Sto ako se majka razboljela? Hou
li je ikad vie vidjeti? Znala sam odgovor: moja je majka bila u Somaliji, u kojoj
bi me ubili istog trenutka kad bih se ondje pojavila. Kad bude umirala, nee me b
iti uz njezino uzglavlje.

Ali razgovarati smo mogle. I tako sam pokuala nazvati broj koji mi je Magool dala
. Dobila sam signal da je broj neispravan, da je linija zauzeta, automatsku sekr
etaricu s porukom na engleskom i panjolskom jeziku da su...sve linije zauzete. Mol
imo pokuajte kasnije. Magool me je upozorila da e biti teko dobiti vezu sa Somalijom
, ohrabrujui me da ne odustanem. Zvala sam toliko esto, kad god bih nala malo slobo
dnog vremena, da mi je to ve postalo navikom. I ba kad sam poela vjerovati da me je
Magool nagovorila na nemoguu misiju i da nikad neu uspostaviti vezu, napokon sam
jednog poslijepodneva, sjedei na prednjem sjedalu prijateljiina Land Rovera na put
u u predgrae da kupim namjetaj za svoj novi stan, dobila vezu s majinom kuicom u Las
Anodu, mjestu izmeu Somalilanda i Puntlanda, dvije autonomne regije koje su neka
d bile dio Somalije.
Halo, rekao je tihi glas s druge strane. (Taj je pozdrav stigao u Somaliju kad su
Britanci uveli telefon u nau zemlju. Otad se Somalci javljaju s halo kad odgovara
ju na telefonski poziv.)
Halo, hooyo, mama. Ja sam, Ayaan. Zadrala sam dah, sigurna da e me poeti proklinjati
i spustiti mi slualicu.
Halo, jeste li rekli Ayaan? Sad sam bila sigurna da je to moja majka. Nisam joj od
mah prepoznala glas.
Hooyo, majko, majko. Da, Ayaan je ovdje. Ja sam. Molim te, nemoj prekinuti.
Alah mi te je vratio. Neu prekinuti.
Majko, kako si? Zna li da je otac nedavno preminuo?
Znam. Mora znati, keri moja, da je smrt jedina izvjesna stvar. Svi emo umrijeti. Koj
a si dobra djela uinila da ti se upiu u zasluge na onom svijetu?
Uzdahnula sam. Mama se nije promijenila. Kao da se pet godina utnje nije ni dogod
ilo. Njezin je glas bio isti, s naglaskom njezina klana Dhulbahante, a isti su b
ili i stalno spominjanje smrti i ahireta, njezina oekivanja i zahtjevi, i njezina
oigledna, jasna razoaranost mnome, njezinom najstarijom keri. Pokuala sam promijeni
ti temu:
Mama, mislim da je bilo vrlo velikoduno od tebe to si poslala Magool ocu s porukom
o oprotenju.
Je li predala moju poruku? upitala je ustro. to je rekao? Majka je oajniki eljela
ako je Magool obavila zadau; jamano je ula glasine o bezbonim Magoolinim navikama, j
er me odmah potom upitala je li njezina glasnica bila dolino odjevena prilikom po
sjeta bolnici.
Mama, odgovorila sam, Magool je odgovorna i asna mlada ena. Sve je uinila upravo onak
kako si traila. Rekla mi je da je abeh reagirao, da ju je razumio, i sigurna sam
da ti je utjeno saznanje da je tvoja poruka stigla na vrijeme.
Ayaan, jesi li ga posjetila?
Da, mama, jesam. I drago mi je da jesam. No bilo je teko.
Nastavile smo tako razgovarati, ukoene i napete gotovo kao dva neznanca, optereene
neizgovorenim rijeima i strahovima. Mama mi je ispriala o bakinoj smrti 2006. god
ine, otprilike u vrijeme kad je Saddam Hussein suen i pogubljen, kao to je rekla Mag
ool. Baka je bila izgubila sluh, postajala sve manja i nepokretnija, sve dok jed
nog dana ta mona, strana starica eljezne volje nije prestala disati.
Ispriala mi je o svojem ivotu otada. ivjela je sama u Soolu, u okrugu koji se nalaz
io na nekadanjoj zemlji Dhulbahantea, njezinoga klana nomadskih uzgajivaa deva. Za
stala sam nakratko nad zamiljenom slikom: mali zaselak kua od cementnih blokova, n
epoploane ceste, draa i sveprisutna praina. Zacijelo mora donositi drva kako bi nap
ravila eravicu za svoj mangal. Moda joj je utjeha to ivi meu narodom svojih predaka.
A onda je moja majka vratila razgovor na pitanje o tome to inim kako bih zasluila r
aj.
Moli li i posti, i ui li Kuran, keri moja?
Odgovor sam smiljala toliko dugo da je majka upitala jesam li jo na vezi. Odluila s
am joj rei istinu.
Mama, ne molim se niti postim, a Kuran uim samo povremeno. Ne svia mi se ono to nala
zim u njemu.
Poalila sam im sam izrekla te rijei. Majka je oekivano pobjesnila.
Nevjernice! povikala je. Napustila si Boga i sve to je dobro, napustila si svoju maj
ku! Izgubljena si! Zatim mi je spustila slualicu.
Tresla sam se, pokuavajui zadrati suze. Mojoj prijateljici Lindi, koja je sjedila u

za me na vozakom sjedalu, cijeli je taj razgovor bio niz neobinih emotivnih tonova
s jo udnijim zvukovima somalskog jezika. Sad me je zaueno gledala dok sam ja bjesni
la, suzdravajui se da ne zaplaem na prednjem sjedalu njezinog automobila.
Moja majka nikad ne slua i nikad me nije ni sluala, provalilo je iz mene. Zar bih joj
trebala lagati? Zato eli da je obmanjujem? Nije li to obino samozavaravanje? Kakve
joj koristi od toga da joj kaem da molim i postim? Pokuava me zastraiti tjerajui me
da povjerujem u to da e jednog dana svi mrtvi odjednom tisi.iti i tiim.u.iiui i
n.mknlo ekati izricanje presude na nekome golemom sudu, gdje n ili razdvajati na
dobre i loe, to je jednostavno idiotarija!. Nisam si mogla zaustaviti, najednom po
tpuno nalik svojoj majci u nesuvislosti svog monologa.
Drei volan jednom rukom i smirujui me drugom, Linda me je molila da je posluam.
Ayaan, molim te, pokuaj suosjeati sa svojom majkom. Ona je sasvim sama...
Moja je majka uplaena. To je gore od samoe: ona je uplaena, rekla sam. Vjeruje u Boga
zbog kojeg je paralizirana strahom. Zabrinuta je da e me na onom svijetu njezin B
og muiti i priti. To za nju nisu bajke; njoj je to stvarno i istinito kao i semafo
r kojem se sada pribliavamo, i osim toga nita joj drugo nije vano. Nikad nee odustat
i.
Linda je usporila i zaustavila automobil sa strane, a zatim me pustila da to izb
acim iz sebe. Rekla mi je da kao majka moe osjetiti bol moje majke. Rekla mi je d
a bih je odmah trebala ponovno nazvati, iako je ona prekinula razgovor, a ne. ja
.
Tako sam i uinila.
Bila sam gotovo sigurna da neu dobiti vezu, a ako je i dobijem da se mama nee javi
ti. Bila sam uvjerena da bjesni, da saalijeva samu sebe i proklinje me. Ali ipak
se javila, i prije nego to me je imala priliku pozvati na red povikala sam iz sve
ga glasa, prestraena da e me pokuati prekinuti ili spustiti slualicu:
Hooyo, ao mi je to sam te povrijedila! Oprosti mi to se ne molim i ne postim! Obeavam
da u se jako potruditi da mi to ue u glavu, uit u Kuran otvorenog uma! Molim te, op
rosti mi...
Prestani laprdati i posluaj! ubacila se mama jo glasnije. elim da me poslua.
Zadrala sam dah i jo jednom je zamolila da ne spusti slualicu.
Neu spustiti slualicu, rekla mi je. Ti si ta koja se izgubila svih ovih godina, koja
me je ostavila samu s tvojim jadnim bratom Mahadom, koji je, kao to zna, bolestan
. Tvoja je sestra umrla, tvoj me je otac napustio, a moja je majka preminula. Ti
si sve to imam. Neu spustiti slualicu.
Mama, stvarno mi je ao, zamucala sam. elim ti pomoi. Imam neto novca za tebe. elim
poslati. Kako da to uinim? Ovdje u Sjedinjenim Amerikim Dravama ne poznajem nijedn
o hawala* poduzee koje bi moglo pouzdano prebaciti novce u Somaliju. Osim toga, m
noga od njih su pod istragom slubenih amerikih organa zbog pomaganja A1 Qaide...
Ne elim razgovarati o novcu, rekla je moja majka. Alah daje i uzima ivot i hranu. eli
razgovarati s tobom o Alahu. On me dri na ivotu; on me je drao na ivotu sve ove god
ine kad tebe nije bilo. elim da me saslua, slua li me?
Posluno sam odgovorila da sluam, iako sam pritom prkosno stisnula usnice.
Nezadovoljna sam to si odustala od vjere u Alaha. Sjea li se kad smo bili u Somaliji
, dobila si groznicu, imala si malariju. Bila sam uvjerena da u te izgubiti. Neko
liko mjeseci ranije bila sam izgubila Quman, tvoju najmlau sestricu. Bila sam oajn
a, oajniki te eljela zadrati, i molila sam Alaha i On ti je dao da poivi.
Sjea li se kad smo bili u zranoj luci u Dedi, kad se tvoj otac nije pojavio? Vi djec
a bili ste previe mali da biste to razumjeli, ali
* hawala (arap.) - podzemni bankarski sustav (arapski transfer). Nastao da bi zat
itio trgovce od kriminalaca i lopova u Junoj Aziji i Srednjem Istoku, taj sustav
je, kao uspjean poslovni model, jo i danas u primjeni, to zbog vjerskih, kulturoloki
h, socijalnih, politikih ili ekonomskih razloga... Sustav funkcionira tako da str
anka hawaladaru u New Yorku preda novac i zahtijeva njegov prenos stranci u npr.
Kandaharu. Hawaladar u Kandaharu, kojega pozove hawaladar iz New Yorka isplati
traeni iznos stranci u Kandaharu. To je sustav bez banaka, bez zabiljenih financij
skih transakcija i bez stvarnog prenosa novca preko granice -izvor: Prof, dr.sc.
Saa Segvi, Antiterorizam u kontekstu borbe protiv organiziranog kriminala, Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Splitu, God. 46 (2009.), Broj 4 (94)
Saudijci su nas umalo vratili prvim zrakoplovom natrag u Somaliju, gdje bi na bij

eg bio otkriven i gdje smo svi mogli zavriti iza reetaka. Molila sam se Alahu, mol
ila se za Njegovu milost. Znala sam da me iskuava i nikad nisam izgubila vjeru u
Njega.
eljela sam joj rei da smo se iz Somalije izvukli zahvaljujui nedjelotovornosti zast
raujue saudijske birokracije i istoj srei. Kombinacija svih tih svjetovnih imbenika s
pasila nas je od uhienja, a ne njezin jednostrani razgovor s Alahom. No samo sam
napuila usnice i rekla:
Hmmm, da, majko.
Sjea li se naeg ivota u Etiopiji? Ti i Mahad ste se jednog dana izgubili i svi su Som
alci bili uvjereni da e vas Etiopljani vratiti sasjeene u komadie. Cijele sam se noi
molila i drugo jutro su oboje doveli k meni ive i zdrave. Ni tih uasnih sati oaja
nikad nisam izgubila vjeru u Njega.
Vrlo sam se dobro sjeala maminih predrasuda protiv Etiopljana, kako nikad nije iz
gubila taj uskogrudni stav prema njima, ak ni kad su nas doveli natrag ive i zdrav
e. Daj prijei na stvar, pomislila sam.
U Etiopiji sam rodila mrtvu bebu. Plakala sam i plakala i proivjela sve to a da ni
u jednom trenutku nisam izgubila vjeru u Stvoritelja i Uzdravatelja.
Hm. To je zato to si borac, mama. Tvoja je vjera doprinijela tvojem preivljavanju, u
to ne dvojim. Crpila si snagu iz svoje vjere u Alaha, ali ona te je istodobno ui
nila slijepom za prilike koje su ti se ukazale a koje nikad nisi iskoristila.
Ostavio me je na cjedilu s vas troje u Keniji. Va me je otac napustio u stranoj ze
mlji ostavivi me bez iega. Stoiki sam podnosila sva ponienja kojima me je njegova od
sutnost izloila. Gledala sam kako tvoj brat poputa u koli. Sluala sam vijesti od kue
i od roaka u Somaliji koje je masakrirao Siad Barre. Razboljela sam se, preivjela
gubitak doma, gledala svoju najmlau ker kako gubi razum i trpjela sramotu koju mi
je nanijela. Trpjela sam tvoje udaljavanje i tiinu, a sada sjedim ovdje bez iega.
Moj jedini sin nije mi nikakav oslonac. Svi ste me napustili. Na nozi imam otvor
ene rane, iz njih curi tekuina koja nije ni krv niti voda. Svrbi me. Ne mogu spav
ati. Ali ni jednog trenutka nisam izgubila vjeru u Alaha.
eljela sam joj rei: Mama, abeh je otiao jer vas dvoje niste bili jedno za drugo. Ra
zmazila si Mahada pretvorivi ga u maminog sinia bez kime; odrastao je u strahu od ab
eha, a Haweyu si sustavno tukla i
proklinjala. Bila si dogmatina i zatvorenog uma. Donijela si odluke koje su uinile
tvoj ivot jadnim, a zatim za to okrivljivala druge. Iznenadio me je vlastiti bij
es, moje unutarnje svetogre. Ali naglas sam rekla samo:
Da, majko.
Svi emo doi pred Stvoritelja, rekla mi je majka. I ti e umrijeti.
Da, majko, rekla sam, sjetivi se rijei britanskog filozofa Bertranda Russella: Kad um
rem, istrunut u.
Reci mi molim te..., kazala je, i znala sam da se bori sa suzama, odrasla sam uz n
jezin vjeni osjeaj naputenosti i samosaaljenja, ...to je to to te tjera da propituje
mogueg? Zato je tvoja vjera tako slaba? Cemu si onda predana? Sto ti se dogodilo?
Jesi li zaarana? Kako moe sumnjati u Njega? Sve mogu podnijeti, samo ne mogu podnij
eti pomisao da odbacuje Alaha i priziva Njegov gnjev. Ti si moje dijete i ne mogu
podnijeti pomisao na tebe u paklu.
Pomislila sam: Moja je vjera slaba jer je Alah enomrzac. Nelogian je i nesuvisao.
Vjera u njega trai da odustanem od svoje odgovornosti, da postanem dio stada. On
mi uskrauje zadovoljstvo, pustolovinu uenja, prijateljstva. Moja je vjera slaba, m
ajko, jer je tebe tvoja vjera u Alaha svela na prestraenu staricu, jer ne elim bit
i poput tebe. Ali rekla sam samo:
Kad umrem, istrunut u.
Odmah sam zaalila. Rei joj takve stvari bilo je isto kao i muiti je, ak i ako vjeruj
em da je to istina. Mamu nisu zanimale moje misli ili moji odgovori. Njezina pit
anja nisu traila potvrdu, samo poslunost. eljela je da joj laem. Ponovila sam da mi
je ao.
Majko, pokuat u, obeavam ti da u iskreno pokuati, promrmljala sam. Bilo je to licemj
o i bila sam toga svjesna.
Isprva sam zvala majku svakog dana, zatim svaki drugi dan pa svakog vikenda. Nai
su razgovori postali nepodnoljivo obeshrabrujui. S vremenom sam se naviknula da ju
zovem otprilike jednom mjeseno.

Nai su razgovori uvijek bili nategnuti. Mama je eljela oprost od Boga. Ja sam eljel
a njezin oprost. Ona je eljela oprost za sebe jer, budui da sam skrenula s puta, B
og bi je mogao kazniti to je podbacila uei me da slijedim njegove zapovijedi. Tako
dugo dok smo razgovarale bile smo korisne jedna drugoj, ublaavajui vlastite
predodbe o sebi, uvajui jedna drugoj ponos. Nisam joj htjela ispriati nikakve pojedi
nosti o svojem ivotu; sve to bih joj rekla ona bi protumaila kao nevjerniko, svetogr
dno ili nemoralno. Pokuavala sam izbjei temu vjere, ali to nije lako u somalskom j
eziku, gdje svi pozdravi u dolasku i odlasku zavravaju s Alahovom voljom, milosrem
i blagoslovima. U svakom naem razgovoru majka bi pribjegavala svim moguim taktika
ma ne bi li me uvjerila da se vratim njezinoj strategiji preivljavanja vjeri u is
lam iako islam za mene predstavlja izvor svih jada n njezinu ivotu.
S vremenom sam se vratila staroj navici: nakon svake njezine reenice izgovorila b
ih primjereni odziv kao potvrdu da je sluam, iako sam u mislima bila miljama dale
ko, i tako sve do trenutka dok je ne bih uspjela prekinuti nekim pitanjem. Nakon
nekog vremena na tipini razgovor poeo je slijediti sljedei obrazac:
Halo, mama. Ayaan ovdje.
Selam alejkum. (Neka je Alahov mir i blagoslov na tebe.) Kako si, majko? Jesi li do
bro spavala?
Alah je milostiv. On se brine za mene. Dobro spavam i dobro jedem jer Svemogui tak
o eli. A ti, Ayaan, moli li se? Ne jo, majko.
Napustila si svoju majku i napustila si Boga. Zar ti to uope nije vano? Molim te, s
amo se operi, stani na prostirku i pogni glavu... Tko zna na to e te Alah nadahnut
i.
Osjeala sam sram i krivnju, i ljutnju zbog toga to se sramim i gri-zem. Kako li je
lako bilo vratiti se staroj navici poputanja majinu bijesu. Zato bih pokuala skren
uti razgovor u neke druge vode: Je li primila moju posljednju bankovnu doznaku d
a plati lijekove i hranu? Zatim bih se pokuala nabrzinu oprostiti od nje.
Majko, nazvala sam samo da te pozdravim, moram se pouriti, nazvat u te kad budem im
ala vie vremena.
Za ime tri? Sto te to proganja? Ne zaboravi se moliti i zahvaliti Alahu...
Mama, moram ii. Razgovarajui s njom uvijek se uhvatim kako nesvjesno potujem somalski
bonton prema kojem dijete ne smije prekinuti razgovor. Ne mogu samo spustiti sl
ualicu. Moram priekati njezin znak otpusta.
Nije dobro uriti se. Zato si me nazvala ako nema vremena? Udaljila si se od Alaha i
od nas, na rubu si, mora se vratiti, mora se moliti...
Mama, moram ii na posao, molim te, pusti me. Idi onda, dijete moje, neka te Alah bla
goslovi i zatiti od dina* i od Sotone.
Amin, amin, amin, i tebe. Zbogom. Spustila bih slualicu osjeajui se nedoraslom, izgub
ljenim sluajem.
Osjeala sam se kao izgubljeni sluaj jer bi razgovor s njom pobudio u meni uspavane
osjeaje grinje savjesti i dunosti da sluim svojim roditeljima i budem im posluna. Ta
ko dugo dok nisam bila u izravnoj vezi s mamom ili drugom rodbinom, ili ljudima
iz nae kulture, mogla sam ih drati potisnutima. Ali im sam ula njezin glas i saznala
o uvjetima u kojima ivi u zabaenom selu u Somaliji, osjetila sam kako valovi griz
oduja razdiru moju duu. Osim toga, jo od mojih malih nogu mama je uvijek znala vjeto
manipulirati mojim osjeajima. Dok je tako jadikovala nad sobom jer su je napusti
li i zanemarili moj otac, Mahad i Haweya, nad graanskim ratom, svojim problemima
s koom, svojim godinama i zdravljem uope, ja sam se muila s pitanjima Sto bi bilo da
sam....? to bi bilo da sam bila dovoljno snalaljiva da joj poaljem novac, da je naz
ovem, da joj poaljem slike, da sam joj jednostavno dala do znanja da mi je stalo,
da sam njezina ki?
Pitala sam se jesam li bila dobra. Dunost je bila temeljna vrlina kojom su me zadoj
ili jo kao dijete. Ali znala sam odgovor na to pitanje. Iz perspektive mojeg odgo
ja, sudei prema standardima moje majke, bilo mi je jasno da sam je iznevjerila.
Bilo je teko zaustaviti bujicu nostalgije koja me je preplavila nakon oeve smrti.
Moje pamenje najjasnije biljei boje mjesta, tako da mi ak i sjeanje na neke boje moe
donijeti mir. Moj se um i dalje vraa bojama, jo dugo nako to zaboravim sve prie i ul
ice, pa ak i ljude.
Sjeam se prljavobijelog pijeska ispred nae kue u Mogadiu i plavetnila savreno vedrog
neba, obijeljenih kua s griljama koje su bile ponekad plave, ali najee zelene boje,

i to cijelog spektra zelenih boja izblijedjelih pod udarima vjetra i sunca. Buge
nvilije su bile eksplozija grimizne, ruiaste i lila boje, kao i svih moguih njihovi
h nijansi, pod jarkim, vrelim, neumoljivim suncem. Sjeam seboje stabla papaje i s
meih mrlja na bokovima bijelih koza, i kako ih se ak i s velike udaljenosti moglo
razlikovati od ovaca jer su glave ovaca bile
* zli duhovi
crne, a njihova tijela bijela. Sjeam se kobaltnoplave boje moje prve kolske odore
i utih koulja djeaka kojih sam se uasavala. Jarke boje marama i razliitih haljina u k
oje su se omatale ene te tamnije nijanse sive i zelene mukih saronga podjednako su
svjee u mojem pamenju, kao da sam ih vidjela tek juer. Sjeam se stroge palete sivih
, bijelih i crnih boja u Saudijskoj Arabiji, a zatim iznenadne raskoi i sudaranja
ivih boja kad smo se preselili u Keniju. Moje uspomene iz Nizozemske sastoje se
od niza blijedih ali prekrasnih harmonija, kamena boje priguene slonovae i blagog
zelenila polja i sivila neba.
Dva mjeseca nakon oeve smrti kroz prozor svoje sobe u kui mojih poznanika na sjeve
ru drave New York promatrala sam jesenski krajobraz ispunjen visokim drveem, za ko
je su mi rekli da su hrast i javor. Njihovo je krupno lie mijenjalo boju praktiki p
red mojim oima, od crvenosmede do ute i crvene. Lie bi zatim padalo na tlo stvarajui
beskrajan, prekrasan tepih izvezen zlatnim, smeim i krvavocrvenim arama.
Nijansa nebeskog plavetnila u Americi nije onako jarka i kristalno ista kao nad M
ogadiom, niti je prigueno i sivo kao nad Leidenom. Ceznula sam za toplinom kamina
u iju bih se vatru zagledala, na ijoj bih vatri grijala svoje none prste zamiljajui k
ako bi to bilo da sam jo uvijek okruena svojom obitelji.
Kad je 1998. godine umrla moja sestra Haweya, i ja sam htjela umrijeti. Osjeala s
am da su me sva ona kompromisna rjeenja koja sam skrpala da bih sauvala tradiciona
lne vrijednosti kojima su nas pouili i pritom uspjela izgraditi uspjean ivot u mode
rnoj dravi uinila bezvrijednim beskimenjakom. Smatrala sam da su najbolji meu nama o
tili i da ne zasluujem ivot kad ga ve ona nije mogla imati.
Kad je umro otac, nije mi toliko nedostajao on sam koliko iluzija sigurnosti, dj
etinjasti osjeaj voljenosti. Ceznula sam za ureenim, stabilnim ivotom u kojem moje
ambicije i ponaanje koje se od mene oekuje ne bi bili meusobno suprotstavljeni. Na
neki sam nain potpuno razumjela to Sahra i ostali vide u religiji: priliku da izno
va budu poput djece, da ih netko vodi, uzme ih za ruku i kae im to je dobro a to loe
, to da ine i to da ne ine, da se odmore od razmiljanja.
Osjeala sam grinju savjesti zbog toga to sam se svjesno otuila od Sahre i ostatka mo
je obitelji. Sagledavajui stvari iz nepristranog
kuta (ili barem mojeg), Sahra je moda doista potlaena, ali ona se tako ne osjea. Im
a ker i supruga; zatiena je od samoe. Ona pripada. Ima sigurnost, snagu, jasne cilje
ve koji proizlaze iz vjerovanja. Ona je s mojim ocem proivjela njegovu starost i
umiranje. Ja nisam.
Imala sam trideset i osam godina i tek mi je sad postalo jasno zato ljudi ele prip
adati i koliko je teko raskinuti sve veze s kulturom i vjerom u kojima ste roeni.
Izvana sam bila uspjena osoba. Ljudi su o meni pisali lanke, pitali me koje knjige
itam i to mislim o Baracku Obami. Publika je moje govore nagraivala pljeskom. Ali
moj je privatni ivot bio u rasulu. Pobjegavi od obitelji, dola sam u Europu jer nis
am eljela biti uhvaena u zamku braka s antipatinim mukarcem kojeg sam jedva poznaval
a. Sada, u Americi, osjeala sam se kao repa bez korijena, izgubljena. ivot nomada,
uvijek u pokretu, oduvijek se inio romantinim. Stvarnost je ipak drugaija: biti be
skunik i ivjeti s kovegom u ruci vie je nalik nagovjetaju onoga to nas eka u paklu.
Zagledala sam se u bakinu crno-bijelu fotografiju koja visi na zidu mojega dnevn
og boravka. Osjetila sam probadajuu bol i pokuala izbjei njezin prodorni pogled, al
i njezine su se rijei usjekle u moje pamenje: Svijet izvan klana je okrutan, a ti
si u njemu sama.
4. Poglavlje - Pria o mojem bratu
Mama mi je rekla da je moj brat Mahad, koji ivi u Nairobiju, neprestano salijee tr
aei moj broj telefona. Nije mu ga dala. Upozorila me je da e Mahad traiti moju pomo k
ako bi se dokopao vize za Europu ili Ameriku i preklinjala me da mu ne pomaem. Uas
no se bojala da e joj ga preoteti neka nevjernika zemlja, kao to je po njezinu sudu
otela Haweyu, otjeravi je u ludilo i smrt, a mene u jo goru sudbinu: u otpadnitvo,
nemoral i vjeno prokletstvo. Zapad joj je oteo keri i Mahad je sada bio sve to joj

je ostalo. Zamolila me je da mu poaljem novaca kako bi mogao doi ivjeti s njom u s

jevernu Somaliju.
Razmiljala sam o kompliciranim i proturjenim osjeajima koji su Mahada zacijelo obuz
eli na vijest o oevoj smrti. Kad smo moja mlada sestra Haweya i ja bile male, inil
o nam se da na brat dri kljueve povlatenog odnosa s naim ocem. Dok je otac amio u zat
oru u Mogadiu, Mahad ga je redovito posjeivao. Mama je svojeg prvorodenca uvijek v
odila sa sobom na mjesta na koja keri ne bi pustila ni mrtva.
A onda je abeh pobjegao i napokon je i nama djevojicama bilo doputeno da se ukljuim
o u pustolovinu. Kad smo pobjegli iz Somalije i preselili se u Saudijsku Arabiju
, Mahad je imao deset godina, ja osam, a Haweya est i pol. Mama nam je govorila d
a emo u Saudijskoj Arabiji napokon upoznati oca. Ali kad bismo molile Mahada da n
am kae neto vie o abehu, on bi zauzeo pompozni profesorski stav opisujui nam lik mit
skih razmjera: strano visok, beskrajno snaan, nezamislivo blag i dobar.
Naglas sam se upitala hoda li abeh uope po zemlji ili pak lebdi zrakom. Mahad je
rekao da sam glupa. Mahad mi je uvijek govorio da sam glupa. Upotrijebio bi rije
doqon, naivna, budala, i to bi me uvijek povrijedilo. Ali bila sam previe uzbuena mil
ju na susret s abebom da bih se predugo zadravala na negativnim osjeajima.
O, Mahade, prekidala bi ga mala Haweya, hoe li me podii na ramena, kao na ujak?
Mogao bi, Mahad je odgovorio. Doi, malena, daj da te ja posjednem na ramena. Sagnuo s
e, a nespretna se Haweya uzverala na njegova lea vukui ga za kosu tako da je zavrit
ao.
Ula je mama; opet smo previe galamili. U naemu dvosobnom stanu u Mecci bilo je vrue,
prevrue, i previe tijesno za sve nas. Bili smo navikli na kuu u Mogadiu, na vrt po
kojem smo mogli trati i stablo talala po kojem smo se mogli verati. Mama je strah
ovala da emo uznemiriti susjede pa e nas izbaciti iz stana. Zato bi zapovjedila Ma
hadu da preuzme odgovornost za svoje mlae sestre i natjera nas na tiinu. Ovaj ga j
e put Haweya malo prejako povukla za kosu pa je on bio taj koji je zagalamio. Oit
ala mu je bukvicu.
Opet si me iznevjerio! povikala je. Preputena sam samoj sebi! Hou li poi nabaviti hra
u da nou ne zavijate poput gladnih vukova ili da sjedim uz vas i pazim da se ne p
onaate kao ivotinje? Reci mi! Mahad se pravdao moleivim glasom:
Ali povukla me je za kosu.
Kako je dosegnula tvoju glavu? obrecnula se mama. eljela je znati hoe li je abeh posj
esti na ramena. Mama je zaurlala kao da zgrada gori.
Ti uia'al, kopile! Sve troje ste prokleti, udovita, prokletnici! Daboga doekali smrt
kao usirci! Dabogda vas preci sasjekli u komadie! Mahad ju je uvjeravao planim i oa
jnim glasom:
Ali, mama, jedna je htjela znati hoda li abeh po zraku, a druga mi se eljela uzver
ati na vrat. to sam trebao uiniti?
Izuvi s noge cipelu, mama ju je bacila u smjeru Mahadove glave i prijetei se stutil
a prema njemu.
elim da bude mukarac, ti izdajnie! elim da bude mukarac! Kakav si ti to slabi da s
oduprijeti dvjema djevojicama? Kako e se ikad suprotstaviti mukarcima? Kako e se hrva
i? Kako e odati poast svojim precima, boriti se s lavom, zaraditi svoj dio devinih e
nki? Moja je nesrea, moja je tragina sudbina da imam samo jednog sina a taj je nes
posoban obuzdati ak i vlastite sestre. Kako e ikada zapovijedati vojskom? Nametnuti
stegu vojnicima? Vladati narodom? Ne moe vladati ni dvjema djevojicama, ima li ita
za to si dobar?
Suspreui suze, Mahad je pobjegao u kupaonicu.
Nijedno od nas troje djece nikad nije vidjelo lava. Vidjela sam deve, krave, koz
e, ovce, gutere i gmaza kojeg zovu abbeso, koji je u meni izazvao takav strah da
me i sama pomisao na njega do dana dananjeg spreava da provjerim njegov engleski n
aziv. Kako bilo, nisam razlikovala mujaka deve od enke. Mahad je moda bio neznatno
bolje upuen, ali sumnjam da je ijednoj devi priao dovoljno blizu da joj utvrdi spo
l.
Bio je to rijedak trenutak u kojem sam bila zahvalna to sam ensko. Nikad se neu mor
ati hrvati s lavovima, ni stvarnima niti izmiljenima.
Budui da je uivao vie slobode od svojih sestara, Mahad bi esto sudjelovao u pustolov
inama, ali i prolazio mnogo tea iskuenja od nas. Prema saudijskim zakonima ene mora
ju biti pokrivene i ne smiju izlaziti iz kue bez pratnje mukog skrbnika. Naa se maj

ka oslonila na Mahada, svojega desetogodinjeg sina, da nastupi kao taj zakoniti m

uki skrbnik kad god bi na otac bio odsutan, to je u konanici bilo praktiki stalno. Za
sipala ga je darovima koje nikad ne bi rasipala na djevojice, ali ga je isto tako
tjerala da preuzme odgovornost, ne samo za svoje ponaanje, ve i za Haweyino i moj
e. Bio je mamin prevoditelj s arapskog, koji smo nauili u koli. Iako mu je bilo sa
mo deset godina, od njega se oekivalo da joj odgonetava svijet, i da bude njezin
i na zatitnik. Ponekad bi uo Saudijce da mami dobacuju prostake i rune rijei. Ponekad
bi joj govorili da je abda (ropkinja) ili aswad (crnkinja). Mahad bi glumio da i
h nije uo; te rijei nikad ne bi prevodio.
Nazvati Mahadov odnos s abehom problematinim bilo bi preblago. Od onog trenutka k
ad je napokon stigao u Saudijsku Arabiju,
abeh me je oboavao: ispunjavao mi je elje, opratao mi moje pogreke, mazio me i gladi
o mi kosu. Haweyi je doputao da mu se uzvere na vrat, da ga vue za kosu, a zatim b
i sprintao gore-dolje po naemu malenom stanu izvikujui drevne ratnike poklike kojim
a nas je nauila baka. Abehov stav prema Mahadu bio je upravo suprotan od opisane
njenosti prema nama djevojicama. Nije mu iskazivao gotovo nikakvu njenost ni privren
ost. Nareivao bi mu da ustane i podigne bradu te da ga pogleda u oi. Oekivao je od
njega da bude besprijekoran u ponaanju, odijevanju, molitvi, u obavljanju zadatak
a za mamu.
Mahad nikad nije bio dorastao oevim oekivanjima. Kad ne bi uspio ispuniti oeve uzvie
ne i esto dvosmislene zahtjeve, abeh bi ga gnjevno probadao pogledom. Poniavao ga
je i esto ga amarao.
Nakon nae selidbe u saudijsku prijestolnicu Rijad, doao nam je u posjet jedan oev r
oak. Vozio je bijeli kamionet marke Toyota. Prije nego to je parkirao automobil, i
ziao je pozdraviti moje roditelje, ostavivi klju u kontakt-bravi. Dok smo ga mi gle
dali kako ulazi u kuu rairenih ruku, Mahad je mugnuo kraj njega i potrao prema kamio
netu. Pokrenuo je motor i stisnuo najprije papuicu gasa a zatim konicu, udarivi gla
vom o upravlja. Automobil je na Mahadovo rukovanje odgovorio bunim kripanjem, privu
kavi pozornost odraslih koji su bili usred sloene razmjene pozdrava. Vrisnuvi od oka
, mama je izletjela iz kue bez svojega crnog hidaba. Vikala je da je Mahad ozlijed
io glavu. Moj je otac iziao iz kue, otvorio vrata kamioneta, izvukao Mahada van, p
odigao ga uvis objema rukama, a zatim ga bacio na tlo. Udario ga je nogom. Zatim
je jednim neprekinutim zamahom izvukao remen iz svojih hlaa i poeo njime tui mojeg
brata, koji je bespomono leao na tlu.
Kao i uvijek kad bi abeh tukao Mahada, mama se bacila na oca izvikujui kletve, pr
eklinjui Alaha da ga uini jalovim i zazivajui nae pretke da ga zaustave. Poela je tui
mojeg oca po leima i ramenima, isprva se sluei golim rukama, poslije bacajui na njeg
a svoje cipele. Otac je ispljunuo na Mahada jo nekoliko prezirnih rijei, neto o asti
, a zatim se vratio u kuu kako bi se pobrinuo za svojeg roaka.
Mahad se previjao od bolova dvostruko ponien, jer nismo samo mi djevojice svjedoile
cijelom prizoru, ve i djeaci iz susjednih kua. Nastojao je svim silama zadrati suze
, a zatim odustao i poeo zavijati kao vuk.
Svake veeri abeh bi nam naredio da se prije nego to odemo na spavanje umijemo i op
eremo zube. Haweya i ja bismo ga obino posluale, ali Mahad bi iskoristio tu rutinu
da tihom pobunom iskua abehovo strpljenje. Uao bi u kupaonicu, zakljuao vrata i os
tao ondje satima. Majka bi oslukivala uje li se zvuk tekue vode, ali nikad ne bi ula
nita. Niko nije znao to je Mahad ondje radio, ali tu nikad nije ukljuivao. U meuvrem
enu na bi odlazak u postelju bio odgoen. Mama bi spreavala oca da ne provali vrata.
Nakon, inilo se, sati i sati Mahad bi iziao suh kao i prije, odjeven kao i prije.
Moji bi se otac i majka glasno svaali; mama bi nazivala oca pogrdnim imenima, a
abeh bi uzvraao nazivajui Mahada pogrdnim imenima. Bila su to sramotna imena: uspo
reivao bi ga s djevojicama, nazivao ga kukavicom, prijetio da e ga izbievati remenom
, govorio kako on nije njegov sin.
Ako je abeh bio kod kue, u trenucima prije molitve ponekad bi prezirno upitao Mah
ada:
Ti, prljavi djeae, ili bih te moda trebao nazvati djevojicom, jesi li uzeo abdest*?
Mahad bi spustio pogled i protisnuo kroza zube
Da, oe. Abeh bi povikao:
Gledaj u mene, gledaj me u oi! Mahad bio podigao bradu i pronaavi neku toku na oevu
usredotoio se na nju.

Jesi li uzeo abdest? otac bi zareao. Mama bi se postavila izmeu svojeg sina i svojeg
mua.
Da, oe, Mahad bi rekao drhtavim glasom.
Ali suh si. Gdje je mokrina?
Brzo se suim, promucao bi Mahad. Abeh bi podigao glas:
Laljive! Laljive! Prljavi mali laljive, nikad nee biti muko! Nisi tome dorastao!
od mene! Sakrij se iza majinih skuta, ondje ti je mjesto!
Iz Mahadovih oiju i niz obraze kliznule bi suze. Stajao bi i gledao oca kako se o
kree od njega i naputa sobu. Sljedeeg jutra abeh bi prodrmao Mahada da ga probudi,
a zatim bi ga odvukao do umivaonika u kupaonici, gdje bi stajao nad njim dok je
Mahad obavljao obredno pranje. Ili bi abeh demonstrirao kako se to moe brzo obavi
ti.
*uzeti abdest = obaviti propisano obredno pranje prije molitve - nap. prev.
Operete ruke, isperete usta grgljajui tri puta, a zatim nos. Abeh bi skupio dlan
svoje ruke, napunio ga vodom, a zatim ga brzo prinio nosnicama i naposljetku dub
oko udahnuo, in koji je, kad bi Mahad to pokuao ponoviti, zavravao Mahadovim grcanj
em, kaljanjem i kihanjem kao da je janje koje se utapa.
Nakon niza prijekora i uvreda otac bi odveo Mahada do molitvene prostirke, gdje
bismo Haweya i ja ve ekale. Poslije bismo svi mugnuli natrag u postelju; molitva je
bila u 5 sati ujutro, a u kolu nismo morali poi prije 7. Zato bi otac morao opet
drmati Mahada da ga probudi, odvui ga da opere zube, umije lice, odjene kolsku odo
ru i spremi se, potiui ga da se pri tome pouri. Mahad nikad ne bi posluao. Ba kad bis
mo se spremali krenuti u kolu, oev bi pogled pao na Mahada na drvenoj stoliici, nap
ola odjevenog, kako rukama stie obje arape i drijema, usana malo razdvojenih, zatvo
renih oiju, glave nagnute na stranu kao da e svakog trenutka spasti s njegova vrat
a. Abeh bi se priuljao, prinio lice u istu ravan s Mahadovim, odvalio mu pljusku
i zaurlao:
Probudi se, eno! Onjuio bi Mahadov dah i viknuo: Smrdi ti iz usta, nisi oprao zube! T
i nisi moj sin, ti si stvarno iva'al, kopile!
Dok bi abeh vukao Mahada sa stoliice, umijeala bi se mama. Nekako bi se ugurala iz
meu njih dvojice i kad bi abeh na koncu odustao pomogla bi Mahadu navui arape.
Kad bi abeh izbivao tjednima, ja bih eznula za njegovim povratkom, Haweya bi ga n
aglas dozivala, dok bi mama vikala kako ju je mu napustio i ostavio samu na svije
tu. Mahad nikad nije pitao za oca. Klatario se naokolo s djeacima iz susjedstva.
Kad god bi mama objavila da je abeh na putu kui, ja bih skakala od sree. Mahadovo
bi se lice objesilo u turobnu i mrgodnu masku koja bi ostala na njegovu licu sve
do oeva odlaska.
Haweya i ja praktiki nismo izlazile iz kue, osim odlaska u kolu, vjersku kolu i rije
tkih posjeta roacima. Nama nije bilo doputeno odjenuti se i izii van. Bile smo pris
iljene ostati meu etiri zida, dosaujui se do besvijesti u malom, vruem stanu u Mecci,
a kasnije u mnogo prostranijoj kui u Rijadu. Ali Mahad bi se odjenuo i odlazio s
ocem na muka mjesta, kao to su damija ili suk*, ili na neki slubeni somalski ruak i
veeru.
* gradska trnica
Molitva petkom bila je jo jedan izvor suparnitva meu nama djecom. Svakog etvrtka uvee
r onih tjedana koje bi na otac proveo s nama, mama bi glaala oev i Maliulov tube, d
ugaku bijelu halju kakvu traicionaluo odijevaju saudijski mukarci. Pripremila bi im
gutru, pokrivalo za glavu, te crni igat* koji se nosi povrh gutre, a abeh bi ti
jekom veere pouavao Mahada kako se treba ponaati i koga treba pozdraviti. Mama bi n
azvala Mahada svojim princom i rekla mu da e njegovo ponaanje biti odraz abehova u
gleda i ugleda nae obitelji.
Haweya i ja bismo molile da nas puste poi s abehom u prekrasnu damiju, da promatra
mo kako se mukarci vani okupljaju kako bi razgovarali o politici i plemenskim pro
blemima i kako se slono naginju perui se na javnim esmama. Zaklinjale bismo se da em
o se besprijekorno ponaati i da neemo nanijeti sramotu obitelji. Odgovor je bio uv
ijek isti: djevojaka se ast najbolje uva kod kue.
Svakog petka ujutro gledale smo Mahada i oca kako izlaze iz kue, osjeajui se prikrae
nima za svijet s druge strane vrata koja su se svakog dana zatvarala nama pred n
osom. Vanjski je svijet bio za mukarce. Mi smo se rodile kao djevojice. Alah o tom
e odluuje. Naa uloga petkom, odnosno moja, budui da je Haweya bila previe mala, bila

je pomoi pripremiti bogati ruak. Posluile bismo ga nakon to bi mukarci napustili dam
ju i otpjeaili do Trga pravde, popularno nazvanog Sjeckalite**. Ondje bi mukarci i d
jeaci zauzeli svoja mjesta i gledali kanjavanje grenika kamenovanjem, bievanjem ili
odsijecanjem udova ili glave. Abeh se ondje rijetko zadravao, ali bi Mahad onako
u prolazu vidio dovoljno.
Mahad petkom nikad nije bio gladan. Nije bio veseo ili uzbuen kad bi se vratio iz
tjednog posjeta damiji i Sjeckalitu. Postajao bi jo tii i povukao bi se u sebe. Nje
govo se ponaanje prema abehu stalno pogoravalo. inilo se kao da svjesno sabotira sv
aku oevu uputu. Takoer, sve ee je bio nasilan prema meni, pa ak i prema Haweyi prema
ojoj se uvijek postavljao blago i zatitniki. Tukao nas je.
* izvorno pletenica od devine dlake koja je sastavni dio mukoga tradicionalnog po
krivala za glavu to ga nose Arapi i Sjevernoafrikanci, osobito Saudijci, Palestin
ci i Jordanci. Pletenica (iqat) se stavlja na glavu pokrivenu maramom (imamah il
i gutra) sloenom u trokut, a sve zajedno zove se kufija (khufiya). nap. prev. (iz
vor: Male Headwear, www.raqs.co.nz) ** Chop Chop Square (chop engl. = rezati, sj
eckati) trg u Rijadu na kojem se izvravaju kazne odsijecanja glave, ruku, nogu, k
amenovanja i ostale kazne izreene prema erijatskom pravu nap. prev.
esto smo se tukli dok smo bili mali, ali njegovi su udarci nogama i rukama sada p
ostali mnogo okrutniji, a poeo nas je i gaati svime to bi mu dolo pod ruku. inilo se
da je izgubio svaki osjeaj samokontrole.
Drugi djeaci koje smo upoznale u djetinjstvu bojali su se svojih oeva jednako kao
Mahad svojega. Sinovi somalskih roaka koji bi nam doli u posjet i oni koje smo sam
i posjeivali bili su puni strahopotovanja prema svojim oevima i uope starijim ljudim
a. Isti je sluaj bio i s naim saudijskim i palestinskim susjedima u Rijadu i Dedi.
Djeaci bi izlazili u oporima i igrali se na ulici sve dok se ne bi pojavio neiji ot
ac. Tad bi se svi na mjestu zaledili, a onda pokunjenih glava brzo mugnuli kuama.
Oinski autoritet uspostavljao se fizikim nasiljem i otrim prijekorima zbog svake po
greke koju bi sin poinio. Ostalo vrijeme djeak bi bio obasut pohvalama, uglavnom ma
jinim, no ponekad i oevim, na nain koji bi se ak i nama inio nerazumnim i pretjeranim
.
Na primjer, abeh bi rekao Mahadu:
Vladat e narodom. Somalski e narod osloboditi njegova jarma. Bit e pravedan vladar.
bi ga nazivala svojim princom i govorila o njemu kao o Izabranom. Govorila bi m
u da je njezin otac bio sudac i da je njegov djed pokoravao zemlje i narode, tak
o da je Mahadu bilo sueno da postane veliki voda.
Mahad bi reagirao s oduevljenim uzbuenjem. Mogao je sebe lako zamisliti kao princa
. I Mahadovim su vrnjacima s kojima se najee igrao, palestinskim djeacima od deset i
jedanaest godina koji su zavrili u izbjeglitvu nakon palestinsko-izraelskog sukoba
, takoer govorili da e postati junaci koji e manje-vie vlastitim rukama istjerati zl
e idove iz njihove zemlje. Kad bi djeaci izili van igrali bi se ratnih igara, istje
rujui zle idove sve dok ih majke ne bi pozvale na ruak ili molitvu ili im naredile
da ne stvaraju toliku buku.
U koli Mahadove su ocjene bile izvrsne, ali njegovi su saudijski uitelji govorili
da se svjesno izdvaja od drugih i da ne eli sudjelovati u skupnim aktivnostima. I
sprva je Mahad znao traiti od nas sestara da objasnimo majci da ga u koli zovu abi
d, crni rob. Abehov je odgovor bio:
Djeaku koji te nazvao abidom mora dati dobar razlog da to vie nikad ne ponovi. Rekao
bi Mahadu da je on, abeh, osobno porazio velik broj protivnika u borbi te da e na
uiti Mahada da se i sam bori.
Udario bi Mahada glavom, a Mahad nije smio pokazati da ga boli ili zaplakati, ak
ni kad bi abehova tvrda glava udarila o njegovu
djeju.
Nakon nekog vremena Mahad je prestao govoriti roditeljima to se dogaa u koli. Za vr
ijeme objeda uzeo bi tanjur i bacio ga preko sobe uz urlik od kojeg se ledila kr
v u ilama. Udarao bi akama o stol bez prestanka. Izazivao bi svau s drugim djeacima.
Njegove su ocjene ostale izvrsne, ali njegova bi se tmurna raspoloenja smjenjiva
la s divljim bijesom koji je iskaljivao uglavnom na meni. Zatim bi mjesecima bio
toliko pasivan da bi ga morali fiziki izvlaiti van iz postelje i tek bi uz mnogo
nagovaranja i prijekora pristao i na najmanji napor.
Kad smo se odselili u Etiopiju, ondje nije bilo sputavajue saudijske segregacije

mukaraca i ena. U Etiopiji su se mukarci i ene slobodno druili, kao i djeaci i djevoj
e u koli, i to nas je uinilo mnogo sretnijima. No najsretniji meu nama bio je na ota
c. Abeh je bio potpuno u svojem elementu. Zgrada u kojoj se nalazio stoer njegova
somalskoga oporbenog pokreta bila je golema. Imala je stotine soba, neke za voj
nike, druge za politiare i intelektualce koji su sudjelovali u proizvodnji radijs
kog programa u izgnanstvu kojim su novaili Somalce da se pridrue naem pokretu. Otac
se nalazio na vrhu te hijerarhijske piramide. Provodio je sate na sastancima ra
spravljajui o strategiji, pronalazei resurse, odravajui na visini moral vojnika. Tak
oer je sastavljao prie pod zajednikim nazivom Izvor iscjeljenja, i svakog ih tjedna e
mitirao na radiju.
Najmanje sretna osoba u cijeloj Etiopiji bila je moja majka. Za nju su Etiopljan
i bili grenici (jer nisu muslimani), uz to inferiornog stalea i porijekla. Osim to
ga, bili su u ratu sa Somalijom. (I abeh je bio u ratu sa Somalijom, ali iz neko
g razloga to nije bilo isto. On se borio protiv diktatora, govorila je, dok su m
rski Etiopljani bili najgori neprijatelj naeg naroda jo od davnina.).
Mi djeca bili smo prilino zadovoljnim preseljenjem u Etiopiju, naroito Mahad, koji
se mogao druiti sa Somalcima iz naeg klana, koji su izgledali poput njega, koji s
u govorili naim jezikom i koji mu se nisu rugali da je abid. Kao sinu utjecajnog
oca iskazivali su mu potovanje. Bili su ljubazni i velikoduni. Moja se majka trudi
la nahraniti te mladie hranom koju nisu kuali dugo vremena, janjetinom, riom, razlii
tim vrstama pageta, zainima poput korijandera i umbira, to ih je podsjealo na dom.
Veina tih mladia vakala je kat*. Sjedili bi zajedno u krugu ispijajui crni aj s mnogo
ra, drei u ruci granicu kata i prebirui po njoj, odbacujui suhe listie dok su one mek
i sonije ubacivali u usta. Drali bi grude te droge u svojim ustima, isisavajui njez
in sok. Kako bilo, Mahad je redovito bio prisutan prilikom takvih okupljanja, a e
sto bismo tome svjedoile i Haweya i ja.
Mama je ocu prigovarala zbog toga:
Pogledaj to si uinio! Svojega si jedinog sina izloio ovisnosti. Ugledat e se na te lj
ude. Postat e ovisan o katu. Abeh bi je pokuao smiriti.
Mahad je moj sin. On je Magan. Ne podcjenjuj mojeg sina. On to nikad nee uiniti. U
cijeloj obitelji Magan nitko ne vae kat.
Mama bi na to krenula nabrajati potomke nae obitelji koji redovito vau kat. Preklin
jala bi ga da se vratimo u Saudijsku Arabiju jer je bilo jasno da se u Somaliju
vie ne moemo vratiti.
Nae ime, tradicije naih predaka, ne tite nas vie od tih zala, podsjetila bi abeha. P
aila sam zatitu u Bojoj kui. eljela sam da ivimo u Mecci, gdje nas podsjeaju da se m
mo pet puta dnevno, gdje moemo ostati isti. Ti si nas doveo u ovu zlu zemlju. Ovi
se ljudi nikad ne peru. Jesi li vidio juer, hodala sam sa svojom majkom i neka ena
je iznenada unula na nogostup i pomokrila se! Uinila je to pred nama! U ovoj zemlj
i piju alkohol i ope ee od jaraca. Mahad je na jedini sin. Ovdje e ga pokvariti. Ovo
e mjesto preveliko. Trim za njim, ali on je bri od mene. Ima ve gotovo dvanaest god
ina, uskoro e biti vii od mene.
Mahad je sad imao na izbor deset kupaonica u kojima se mogao skrivati. Zgrade su
bile izduene, s mnogo soba. Kad bi mu naredili da se istuira, on bi rekao:
Da, otii u u sobu toga i toga.
Mama bi dotad ve bila iscrpljena, a abeh bi u pravilu bio na nekom kasnoveernjem s
kupu pa bi Mahad istrao van i ne bi se vratio dok svi nismo pozaspali, a moda ni d
o jutra, spavajui gdje god zaeli. Mama je bila rastrgana izmeu elje da ga tui ocu i s
traha od stroge kazne koju bi ovaj odredio Mahadu. Najee ga u to nije uvlaila. Ujutr
o bi stigao voza koji nas je Land Roverom vozio u kolu, a Mahad bi sjedio na predn
jem sjedalu jo uvijek odjeven u istu odoru koju je nosio danima, izgledajui kao da
je ne skida ni nou.
* qat, khat (arap.) (Catha edulis), psihoaktivna biljka koja sadri aktivnu tvar k
atin, vae se i pije kao aj u zemljama Arapskog poluotoka i istone Afrike nap. prev.
Oi bi mu bile crvene i pospane, a obrazi umrljani sasuenom slinom. Kosu nije htio ia
ti, pa je u meuvremenu izrasla u golemu afro-frizuru, a kako je spavao uvijek na
istom boku izgledalo je kao da na jednoj strani ima eernu vunu umjesto lijepe okru
gle afro- frizure. Cesto je gubio vezice za cipele ili kolsku torbu, i imao doist
a odvratan zadah iz usta.
Sav taj nered nije se odraavao loe samo na Mahada, ve u znatnoj mjeri i na mojeg oc

a. Voza Haile Gorgeus gledao bi Mahada s prezirom, zabranjujui mu ponekad da tako

neuredan ude u njegov automobil. Mama bi nam prila onglirajui s naim kutijicama s uin
om, a zatim bi spazivi Mahada vrisnula iz sve snage. Mahad bi plakao i preklinjao
je:
Molim te, molim te, nemoj rei ocu!
Mama bi tada zamolila vozaa da prieka i urno odvukla Mahada natrag u stan, gdje bi
ga ona i baka skinule, a zatim ga same izribale, ignorirajui njegovo zavijanje od
boli i srama. Moja bi ga baka drala za kosu i prala mu zube sve dok mu iz desni
ne bi potekla krv.
Njih je troje urotniki skrivalo te dogaaje od oca. Haweya bi esto znala odlutati, t
jerajui Hailea Gorgeusa u oaj, dok bih se ja, uzorna i posluna gospoica, alila svakom
e tko bi me htio sluati kako emo zakasniti u kolu.
Mahad bi se naposljetku pojavio ist, crvenih oiju i mrzovoljan do neba. U automobi
lu bi zahtijevao potpunu tiinu. Bila je to apsolutna tiranija. I zaista smo esto k
asnili u kolu, ali nitko od nas to nije rekao abehu. Svi smo bili sudionici urote
da se pod svaku cijenu zatiti na stariji brat, obiteljski princ.
Mahad se zbliio s nekim mladim vojnicima abehove vojske u izgnanstvu prije nego to
su ih poslali u borbu na etiopsko-somalsku granicu. Neki se od njih nikad nisu
vratili, drugi su se vratili bez jedne ili obje noge, ili bez oka. Neki bi poivje
li krae vrijeme, a zatim podlegli ranama. Haweyi i meni nije bilo doputeno da idem
o na pogrebe, ali Mahad je morao prisustvovati. Kad Haweya i ja odrastemo, posta
t emo neije supruge i majke; kad Mahad odraste morat e ii na bojinicu. Ako je njegova
sudbina da bude voda, slat e svoje ljude u smrt. Ali nitko ne poinje kao voda; sv
i poinju kao obini vojnici, a tu pomisao Mahad nikako nije mogao prihvatiti.
Mahadove su ocjene i dalje bile izvrsne. Bio je uvjerljivo najbistriji medu nama
. S lakoom je nauio amharski jezik. Njegov govor,
njegovo pisanje, njegova gramatika, njegov rukopis, njegove ocjene iz matematike
, geografije i znanosti, bili su uzorni. Ali njegovi uitelji u Etiopiji, ba kao i
njegovi uitelji u Saudijskoj Arabiji, alili su se da je nedrueljubiv i turoban.
Kad je mama rodila mrtvoroene, kua je bila preplavljena tugom. Mamino nezadovoljstv
o je raslo ispunjavajui cijelo kuanstvo nijemim, ogorenim neprijateljstvom. Naposlj
etku je abeh popustio i pristao maknuti nas iz Etiopije.
U Keniju smo se preselili mjesec dana prije Mahadova dvanaestog roendana. Ja sam
imala deset godina. Abeh je izbivao veinu vremena. Iziao bi iz kue nakon jutarnje m
olitve, u zoru, i rijetko se vraao prije nego to bismo svi ve bili u postelji. Pone
kad bi otiao na put i ne bi ga bilo po tjedan dana. Njegov se odnos s Mahadom nas
tavio pogoravati; njegov odnos s mamom bio je jo gori.
Abeh je elio da svi pohaamo Muslimansku osnovnu kolu za djevojice u Nairobiju, kojoj
ime nikako nije odgovaralo jer je vei dio te kole imao mijeane razrede. kolarina je
bila paprena, a prije upisa valjalo je proi prijemni ispit i razgovor. Abeh nas
je odveo sve troje da polaemo prijemni. Samo je Mahad proao. Ne samo da je imao iz
vrsne ocjene, ve su pohvalili i njegovo ponaanje tijekom usmenog ispita. Haweyi je
reeno da obeava; mogla je iznova pokuati sljedee godine. Ja sam potpuno podbacila,
ostvarivi vrlo lo rezultat u svim predmetima. Tog jutra kad smo primili rezultate
mama me udarila po glavi i zasula me uvredama na koje sam se odavno naviknula. A
li abehovo se ponaanje prema meni nije promijenilo. Zagrlio me je, pogladio me po
glavi i nazvao me svojim jedinim sinom. Igrao je ah s Haweyom i sa mnom. Vodio nas
je na vonju brodom. Dodue, nije se promijenilo ni njegovo ponaanje prema Mahadu; r
ekao mu je da je rezultat dobar, ali je mogao biti i bolji. Prema oevom sudu Maha
d jednostavno nije stajao kako treba, nije gledao kako treba, ak je i olovku drao
pogreno. Nita to bi Mahad uinio nije bilo dostojno poloaja abehova sina jedinca.
Abeh je poeo sve vie vremena provoditi u Etiopiji. U rijetkim prilikama kad je bio
s nama, nikad ne bi propustio upozoriti Mahadu da mu je dunost obavljati ulogu m
uke glave u kui.
Ti si glavni. Tvoje e sestre uskoro postati ene. Ako osramote obitelj, to je tvoja
odgovornost. Oduzet e ti ast. Ako tvoja majka provede jednu nesretnu no u svojoj po
stelji, to je tvoja odgovornost.
Budi uz nju. Sluaj je. Pokoravaj joj se. Ne stvaraj joj dodatne tekoe.
Mahad je kimao glavom, i kimao i kimao. Ako i nije razumio to otac trai od njega,
nije to niim pokazao. Ako je i osjeao da je nepoteno da otac pred njega postavlja t

akve ogromne, odrasle zahtjeve, nije to niim pokazao. Samo je nastavio kimati i g
ovoriti: Da, abeh. Da, abeh. Da, abeh.
Otac je od Mahada zahtijevao da zauzme neku vrstu vojnikog stava prilikom takvih
razgovora: stopala razmaknutih u irini ramena, ruku poloenih smireno ispred sebe,
pogleda praznog i usmjerenog u neku toku iza abehovih oiju. Nisam sigurna je li Ma
hadu u takvim prilikama ikad dolo do mozga ono to mu je otac govorio. Svaki put ka
d bismo vidjeli abeha drilao je Mahada na opisani nain. Na koncu, nakon posljednj
e uasne svae s majkom, abeh se odselio u Etiopiju. Mahad je imao malo manje od tri
naest godina.
Abeh se nije vraao punih deset godina. Nakon njegova odlaska Mahadovi problemi s
autoritetom postali su jo izraeniji. Jednog se dana vratio kui namrgoen, pokunjene g
lave utajui kamenie po ulici, a zatim se bacio na madrac rairenih ruku i nogu, to je
oja baka, koja je pola s nama u Keniju, smatrala vrlo nepristojnim. Potjerala ga
je s madraca. Otiao je u kut, izvukao roman i stao ga itati. Na naslovnici romana
bila je narisana dugokosa bjelkinja u bikiniju irom rairenih nogu; lice joj je drao
mukarac, takoer bijelac, zagledan u njezine oi. Ta je slika uvrijedila moju baku ak
i vie od Mahadove poze na madracu pa je vritei odjurila po moju majku.
Nakon abehova odlaska svae izmeu Mahada i majke i bake postale su konstantom u naim
ivotima, iritantne i neizbjene gotovo koliko i praina na ulicama Nairobija.
Nakon uobiajenog korenja, vikanja i vrijeanja majka je ponudila Mabadu hranu, no o
n je odbio jesti.
Mama: to ti je? to se dogodilo?
Mahad: Mislim da e me izbaciti iz kole.
Mama: Zato? to si uinio?
Mahad: Imam devedeset i sedam posto iz testa iz matematike.
Mama: Nemoj mi rei da e te izbaciti zato to si rijeio devedeset i sedam posto testa
iz matematike? Imao si i loijih rezultata. (Mama nije imala pojma o sustavu ocjen
jivanja u koli. to se nje tie, ako si imao ijednu pogreku, znai da si napisao loe.)
Mahad: Ovaj put je drugaije. Zapalio sam kolu.
Mama je bacila na njega obje cipele. Zazivala je svoje pretke. Jadikovala je nad
svojom sudbom.
Tvoj me je otac napustio! Stigla ga kletva mojih predaka! Neka stigne i tebe! Dab
ogda te Alah zgromio!
Podigla je tanjur s hranom kojom je nutkala Mahada i zavitlala ga preko cijele s
obe. Promatrala sam ih unaprijed se uasavajui nereda koji u kasnije morati poistiti.
S druge strane zagolicala me je ideja o paleu kole. Kakav je to bio osjeaj? Kakav
je osjeaj biti izbaen iz kole? Pomislila sam da je to neto najgore to se moglo dogodi
ti. Moje su ui izgarale od znatielje za dodatnim pojedinostima. Ali na stranu cije
la drama, znala sam da svjedoim traginoj injenici: mama vie nije imala nikakav autor
itet nad Mahadom. Abeh je otiao, i ako je ovo izbacivanje znailo da Mahad sada vie
nee ii u kolu, odrast e na ulici kao skitnica.
Mama je pokupila svoje cipele i otila roacima. Sljedeih nekoliko tjedana razgovaral
o se sa kolskim vlastima i prikupljalo novac za naknadu tete u uionici koju je Maha
d zapalio. Nije mu bilo doputeno da se vrati u razred, ali uporno nagovaranje i m
ito urodili su kompromisom: dopustit e mu da pristupi zavrnim ispitima, to je bila
vana ulaznica za upis u dobru srednju kolu.
Kad su se majin bijes i razoaranje zbog incidenta stiali, postalo je jasno zato je M
ahad zapalio kolu. Njegova nastavnica matematike organizirala je probni ispit kao
oblik pripreme za zavrne ispite. Ta je nastavnica imala vie sukoba s Mahadom u pr
olosti. On je nije sluao; razgovarao bi za vrijeme nastave, bio je osoran i drzak.
Kad je primio rezultate svojega probnog ispita i otkrio da je njegov rezultat 6
7 posto, priao je njezinu stolu i zahtijevao od nje da ispravi ocjenu. Nastavnica
ga je otpravila. Mahad joj je uporno pokuavao dokazati da su njegovi rezultati t
oni. Ona ih nije htjela pogledati, ve mu je naredila da se udalji. Mahad je potom
otiao svojemu omiljenom uitelju, ovjeku velika ugleda; taj je uitelj pogledao brojke
i potvrdio Mahadu da je u pravu, da je u stvari postigao skor od 97 posto.
Mahad je ravnateljici pokazao razliku izmeu svojih rezultata i ocjene koju je dob
io, no ravnateljica mu je ravnoduno rekla:
Nemam se ovlasti umijeati. Mora to rijeiti sa svojom uiteljicom.
Mahad je zatim opet otiao svojoj uiteljici matematike, koja ga je opet otpravila,

korei ga zbog drskosti i neposlunosti. Sljedeeg dana

urotio se s jo jednim uenikom koji je kao i Mahad openito imao problema s autoritet
om, osobito kad je taj autoritet enski: jednog dana nakon zavrene nastave provalil
i su u ormari te uiteljice i zapalili testove svih uenika u razredu.
Kad je dolo vrijeme zavrnih ispita, Mahad je opet izveo akademsko udo. Ispitu su pr
istupile tisue kenijske djece, ali iako je engleski nauio samo dvije godine ranije
, i iako tri mjeseca uope nije pohaao kolu ili pisao bilo kakve zadae, Mahad se uvrs
tio meu deset najboljih uenika u cijeloj dravi.
Zahvaljujui takvim izvrsnim rezultatima Mahad se prijavio u najbolje kole i gotovo
svagdje bio primljen. Mama se naposljetku odluila za Djeaku kolu Starehe, koju je n
eki Englez otvorio za djecu koja su ivjela na ulici. Da bi pokrili trokove voenja t
akve kole primali su i nadarenu djecu iz imunih obitelji. Djeca poput Mahada, koja
su dolazila iz obitelji s niskim primanjima ali su imala izvrsne rezultate u kol
i, plaala su manju kolarinu.
Svi nai roaci, moja majka i nai vjerski voe stalno su podsjeali Mahada: Sto god da se
dogodi, nemoj se odrei nae kulture i slavnih tisuljetnih obiaja naih predaka. U meuv
emenu kenijske su obrazovne vlasti poele provoditi afrikanizaciju nastavnog plana i
programa. Umjesto engleskih klasika, poput Dickensa i Trollopea, na Mahadovu po
pisu lektire nali su se afriki pisci poput Chinue Achebea. Ti su autori bili opsje
dnuti beutnou s kojom je britanski kolonijalizam poremetio ivote njihovih predaka. B
ilo je meutim ironino da je Mahad itao o Achebeovu plemenu i drevnim obiajima na eng
leskom, jeziku imperijalistikog ugnjetaa kojeg smo trebali osuditi. Mahad je redov
ito dobivao najvie ocjene iz engleskog. Natjerali su ga da nosi kolsku odoru (s kr
avatom), slua kolske odgojitelje i igra kriket i neku vrstu djejeg bejzbola, u svak
om sluaju strane sportove. Sve to je inio i u emu se isticao donijelo mu je s jedne
strane obilje pohvala zbog uspjeha u koli, a s druge obilje prezira to je izdao ob
iaje svojeg plemena i njegove vjerske dogme.
Isprva je Mahad odlazio u kolu od kue, ali kako je uvijek kasnio majka ga je u dog
ovoru s ravnateljem odluila premjestiti u kolski internat. Ondje je poeo izostajati
s nastave po nekoliko dana zaredom, iako je mama bila uvjerena da je u koli. Nje
govi nastavnici isprva nisu primjeivali njegove izostanke. Udruio se s nekoliko dj
eaka koji su redovito markirali. Nikad nisam ula da bi uinili neto posebno nevaljalo
j mislim da su dane uglavnom provodili klatarei se,
razgovarajui o djevojkama i kujui planove za upad u diskoteke. Kod kue je Mahad Haw
eyi i meni stalno drao predavanja: moramo se ponaati moralno, moramo ostati djevic
e. Kad bismo ga upitale zato provodi vrijeme s loim djevojkama, rekao bi:
Tako je kako je. Neke su djevojke loe da bi se mi djeaci zabavljali s njima. Neke d
jevojke su asne i one se udaju.
Mama je od Mahada htjela tri stvari. Prvo, htjela je da joj pomogne u nametanju
stege Haweyi i meni. Ta se suradnja najee manifestirala time da bi nas svezao i tuk
ao. Mrzila sam ga zbog boli koju mi je nanosio, ali gledati ga kako tue Haweyu bi
lo je nepodnoljivo. Haweyu bi redovito kanjavali zbog izlazaka, zbog toga to je dok
asna itala romane ili zakasnila kui na povratku iz kole. Kako je postajala starija,
poeo ju je zanimati odlazak u diskoteku. Mama bi traila od Mahada da je pronae i v
rati kui, gdje bi je izvrijeao nazvavi je kurvom, vezao je a zatim istukao. Mene su
kanjavali jer bih propustila obaviti kuanske poslove, skuhati, poistiti, urediti,
oprati odjeu i nabaviti namirnice. Kanjavali su me i zbog toga to sam izazivala bak
u. Nauila sam napamet njezine kletve i naricaljke, a onda stala pred nju, zavrtje
la stranjicom i oponaala nain na koji ih je izgovarala. Osim toga, zadrala bih se po
slije nastave s prijateljicama, a zatim bih se opravdavala laui da sam bila u damij
i.
Drugo to je mama eljela od Mahada bilo je da ostane u koli. Rekla mu je da ne moe za
misliti nita gore nego da on, njezin sin, prekine kolovanje. Znailo bi to da je pod
bacila u svemu, i kao majka i kao ena.
Samo je njegova sudbina bila vana ne njezina, i svakako ne i Haweyina ili moja. P
okuala je udobrovoljiti Mahada pripravljajui mu ukusna jela, podmiujui ga malim izno
sima novca. Naalost, nita nije pomoglo. Mahad je toliko esto izostajao s nastave da
je njegov ravnatelj pozvao mamu u kolu i rekao da nema drugog izbora, ve da ga mo
ra izbaciti.
Mama je poela provoditi dane i noi tragajui za Mahadom po mranim prolazima i ulicama

. Kucala je na vrata djeacima za koje je vjerovala da su njegovi prijatelji, molei

ih da pretrae svoju kuu i provjere je li njezin sin kod njih. Ponekad bi se obrat
ila za pomo somalskim roacima. Danima ne bismo radili nita drugo ve samo traili Mahad
a. Kad bi se pojavio nakon tih dugih razdoblja izbivanja, mama bi ga poslala u s
obu i stavila na dvorina vrata goleme katance
kako bi ga sprijeila da opet ode. Kad bi joj panja popustila, Mahad bi se uzverao
preko zida, ne marei za krhotine stakla kojima je bio obloen njegov vrh radi odvraa
nja kradljivaca.
Jednom prilikom mama ga je uhvatila u dvoritu dok se spremao iuljati van i bacila
se na njega. Visok gotovo kao odrastao mukarac iako je imao tek petnaest godina,
Mahad je nastavio koraati naprijed. Mama se bacila na tlo i zgrabila ga za gleanj
plaui i vritei; nije ga htjela pustiti. Ukoen od neugode pred susjedima to su se poe
pojavljivati na pragovima svojih kua da vide to se dogaa, Mahad je popustio i vrati
o se u kuu. Ostao je tako dugo dok je mama bila na strai, ali za nekoliko dana izn
ova je nestao.
Trea stvar koju je mama eljela od Mahada bila je da bude poboan: da ita Kuran, moli
se i da jednog dana moda postane vjerski voa. Mene je poeo privlaiti nauk sestre Azi
ze, islamske vjerouiteljice u naoj koli. Pokrivala sam se hidabom i ee se molila; gl
jui unatrag, vidim da sam polako ali sigurno poela prihvaati doktrinu Muslimanskog
bratstva, dihadskog pokreta. Ali Mahadu su ari ulice bile privlanije. Poeo je puiti k
ao Turin; govorkalo se i da pije pivo, a moda i otrija pia. (U to vrijeme nisam znal
a razliku.) Prialo se da vae kat.
Bilo je opepoznato da bi djeaci poput Mahada, koji bi prekinuli kolovanje i iji su oe
vi otili a majke nad njima vie nisu imale nikakav autoritet, odrasli u mukarce koji
su bez posla, bez ene i bez djece. Ponekad bi imali sree pa bi im roditelji dogov
orili brak da ih zbrinu i maknu s ceste. Ali takvi bi se brakovi uvijek raspali.
Po nairobijskom kvartu astleighu lutali su opori takvih izgubljenih somalskih ml
adia. Dane bi provodili spavajui u tijesnim unajmljenim sobicama, a veeri vaui kat. A
zatim bi s posuenim novcem krenuli u potragu za prostitutkama. Neki od njih odali
su se kriminalu; zbog njih su ulice postale nesigurne.
Neki od tih mladia kasnije su se pokajali i pristupili Muslimanskom bratstvu. Otil
i bi u Saudijsku Arabiju uz pomo islamskih stipendija i vratili se natrag propovi
jedajui islam koji danas nazivamo radikalnim. Njihove su prie bile uvjerljive jer
su i sami bili izbavljeni od zla, od pozapadnjaenog ponaanja, kad im je Alah pokaz
ao pravi put. Moja je majka aktivno pokuavala povezati Mahada s takvim mladiima. A
li inilo se da lijeka nema.
Dok je Mahad tonuo sve dublje u kal, mamina sljedea strategija bila je mobilizaci
ja suplemenika kako bi ga u posljednjem pokuaju
spaavanja odveli u Somaliju. Imao je otprilike sedamnaest godina kad je otiao upoz
nati nae strieve i strine, ak je otputovao u Ayl na sjevernoj obali, gradi koji je u
pravo zauzela vojska oevoga oporbenog pokreta. Nije vie bio samo Mahad: bio je sin
Hirsija Magana, ako ne princ, a onda barem mukarac s dugom i asnom krvnom lozom i
uzvienom sudbinom. Vlast nad ljudima bila je njegovo pravo. Zacijelo ne bi izdao
klan i samoga sebe ponaajui se kao ulini huligan?
Dok je boravio u Somaliji, Mahad je majci redovito slao prekrasna pisma na engle
skom jeziku. itala bih joj ih, prevodei ih simultano na somalski. Srce me je bolje
lo zbog toga to je prekinuo kolovanje. Mahad je bio tako nadaren; mogao je postati
pisac. Naalost, nitko ga nije nauio kako da postavi realne ciljeve i radi na njih
ovu ostvarenju. Od najranijih dana njegovu su glavu punili maglovitim pojmovima a
sti, hrvanja s lavovima i pokoravanja naroda, ciljevima koji nisu imali nikakve
veze s njegovom stvarnou i koji su ga samo zbunili u doivljavanju vlastitog identit
eta.
Zatim je i Haweya napustila kolu, a 1990. godine i nas su dvije poslali u Somalij
u. Kad sam sljedei put vidjela Mahada, bio je visok i zgodan, dranja koje je odraav
alo novosteeno samopouzdanje. Upisao se u studijski program jedne somalsko-amerike
poslovne kole, to su prema mojim spoznajama financirali Ujedinjeni narodi jer smo
bili izbjeglice. Rekao je da razmilja o pokretanju posla zajedno s nekim naim roac
ima. Ali iako sam ga vidjela da razgovara s brojnim ljudima, nikad ga nisam vidj
ela da obavlja bilo kakav posao; u svakom sluaju nismo vidjeli nita to bi nagovijes
tilo da zarauje bilo kakav novac.

Haweya i ja zavrile smo kolu za tajnice i nale posao u Ujedinjenim narodima manje o
d mjesec dana nakon naeg dolaska u Mogadi. Na je posao bio tipkati, raditi stenogra
me i javljati se na telefonske pozive. Imale smo razmjerno dobre plae. Mahad nije
traio posao ni u jednoj lokalnoj ili meunarodnoj organizaciji pa ga nije ni naao.
Nije znao tipkati ili pisati stenograme, i odbijao je to nauiti, smatrajui da mu j
e takav posao ispod asti. Mahadu je svaki fiziki posao bio ispod asti. Odabrao je p
ut poduzetnitva, ali nije elio raditi kao skromni pripravnik. Mnogi nai roaci bavili
su se prijevozom, ali nitko od njih nije poeo karijeru na direktorskom poloaju; v
einom su isprva radili kao vozai na duge peuge ili kao mehaniari. Mahad nije elio ra
diti nita slino. Bistar kakav je bio, brzo bi pohvatao konce, ali
bio je emocionalno nezreo i nediscipliniran. Njegov doivljaj samoga sebe bio je i
stodobno krhak i grandiozan. Oito je mislio da bi se ponizio prihvaajui sluganski p
oloaj pripravnika. Prinevi to ne ine.
To je rezultat pogrenog odgoja i tragedija mukih lanova muslimanskih plemena, osobi
to ako su k tome prvoroenci: pretjerana oekivanja, razorna tatina, nestabilan osjeaj
identiteta koji poiva na tlaenju jedne skupine, ena, ime druga skupina hrani nadmonu
sliku o sebi. Umjesto da ui iz iskustva, umjesto da radi, Mahad se utjecao cijel
ome spektru obrambenih mehanizama ukljuujui aroganciju, samozavaravanje i traganje
za rtvenim jarcem. Za njegove je probleme uvijek bio kriv netko drugi.
U Somaliji je mirisalo na nevolje: svakog asa izbit e graanski rat. Bio je studeni
1990. i moja majka, koja je i dalje ivjela u Nairobiju, zahtijevala je da se Hawe
ya i ja vratimo jer je ula brojne prie o tome kako paravojne bande siluju djevojke
. Mahad se vrlo dobro snaao u ulozi skrbnika. Organizirao je sastanke s naim mukim
roacima i prikupio dovoljno novca da cestom poalje Haweyu i mene u Keniju. Pronaao
je mukog roaka, naeg neaka, da nas prati na putovanju u svojstvu skrbnika. Otprilike
mjesec dana nakon naeg povratka u Nairobi pojavio se i Mahad, a odmah nakon njeg
a i cijela rijeka izbjeglica.
Meu njima je bio i moj stric, koji je htio da se Mahad s njim vrati na granicu iz
meu Somalije i Kenije i pomogne mu potraiti obitelj. Bila je to dunost suplemenika.
Ali Mahad je stalno odlagao polazak ponavljajui sutra. Kako vie nisam mogla trpjeti
to njegovo odugovlaenje, ponudila sam se da ja otpratim strica. Kad je stric pri
hvatio moju ponudu, Mahad je to doivio kao da ga je netko udario nogom u trbuh. P
odsjetilo me je to na one prilike kad bi ga otac nazvao djevojicom, govorio mu da
se sakrije iza majinih skuta, gdje mu je i mjesto. Kad smo stric i ja ve bili na
granici u potrazi za njegovom enom i djecom, pojavio se i Mahad. Doveli su ga osj
eaj dunosti i asti te strah od zlih jezika klana Osman Mohammud ako ne izvri svoju d
unost.
Nekoliko mjeseci kasnije otac je stigao u Nairobi. Haweya i ja nismo ga bile vid
jele deset godina i ja sam bila presretna to se vratio. Ali napetost izmeu njega i
Mahada bila je opipljiva. Mahad se uvijek hvalio da e se usprotiviti abehu, ali
kad bi dolo vrijeme za to on bi se bez rijei pokorio. Otac bi nas budio u pet sati
ujutro radi molitve. Mahad inae nikad nije ustajao prije podneva; do etiri ili pe
t
poslijepodne ne bi stigao uiniti nita, pa iako ga je majka gurkala i molila i zakl
injala svakog dana da se moli, nije je sluao. Ali kad bi abeh pozvao na molitvu u
cik zore, Mahad je skakao iz postelje kao uboden, trao u kupaonicu, obavljao obr
edno pranje i urio stati na molitvenu prostirku uz bok ocu, ba kao to je to inio kad
je bio maleni djeak. I, kao i abeh, prije odlaska u postelju sjedio bi i sat vre
mena itao iz Kurana.
Da bi izbjegao te obrede, Mahad je stekao naviku spavanja po hotelima, a ponekad
i po domovima svojih kenijskih prijatelja. Ali ocu se nikad nije usprotivio. Ni
kad mu nije rekao:
Ne, neu se moliti. Ili: Ostavi me na miru, ostat u u postelji. Nije imao hrabrosti.
Jednom zgodom Mahad je nabasao na abeha u blizini velike damije u sreditu Nairobij
a dok je u drutvu prijatelja Kenijca puio. im je Mahad spazio abeha, poklopio je uar
enu cigaretu dlanom i brzo je ugurao u dep, i dok je cigareta progorijevala rupu
u njegovim hlaama stajao pred mojim ocem stoikog izraza lica.
Ocu nikad nije dosadilo prepriavati tu anegdotu i svaki bi je put popratio uvreda
ma na Mahadov raun, prozivajui ga za kukaviluk i zahtijevajui od njega da kae zato se
jednostavno nije suoio s njim kao mukarac. Ako mukarac ini neto to zna tla ne bi smio

trebao bi biti dovoljno hrabar da to otvoreno prizna.

Kad mi je otac dogovorio brak s dalekim roakom koji je ivio u Kanadi, Mahad je vid
io koliko sam nesretna. Govorio je kako e se usprotiviti ocu i uvjeriti ga da pro
mijeni miljenje. Vjerovala sam mu; bila sam toliko oajna da sam mislila da e mi Mah
ad stvarno pomoi da uvjerim oca kako je taj brak pogrean izbor za mene. Ali kad se
prilika za to ukazala, Mahad nije rekao nita. Nije ak ni spomenuo tu temu. Moj ot
ac je tih dana bez prestanka priao o tome kako je dogovorio sjajan brak, a Mahad
je samo kimao glavom.
I tako sam otila. Poela sam novi ivot u Nizozemskoj. Iz sporadinih pisama koje je mi
je slala Haweya saznala sam da se Mahad potajno oenio dobrom enom po imenu Suban,
koja je bila visoka, lijepa i pripadnica uglednog klana. Bila je izbjeglica. Nj
ezina je obitelj nekad bila imuna, ali je u graanskom ratu ostala bez iega. To je b
ila sretna okolnost za Mahada, jer je znaila da nee morati platiti visoku cijenu z
a svoju nevjestu, moda ak ni novia. Haweya je natuknula da je abeh odobrio brak, ali
rekla je da mu se mama protivila: djevojka nije bila dovoljno dobra. Mislim da
ju je mama
mrzila jer je osjeala da joj je Suban otela Mahada. Mama je oduvijek eljela da nje
zin sin oeni djevojku iz klana Dhulbahante. Dodue, mogue je da bi majka, kao i mnog
e druge majke irom svijeta, zamrzila bilo koju enu koju bi oenio njezin sin.
Mahad je mami rekao za brak tek kad je Suban ostala trudna.
5. Poglavlje - Sin mojega brata
Mahada sam sljedei put vidjela tek 1998. godine, kad je umrla Haweya. U to sam vr
ijeme ivjela sa svojim nizozemskim dekom, pohaala sveuilite u Leidenu i pripremala ma
gisterij iz politikih znanosti. Radila sam kao prevoditelj i bila ve u postupku st
jecanja nizozemskog dravljanstva. Mahad je jo uvijek bio u Nairobiju. Iako je njeg
ova ena, Suban, trebala svaki as roditi, on je jo uvijek ivio s majkom.
Haweya je pokopana dok sam ja bila negdje u zraku izmeu Amsterdama i Nairobija. M
ahadov sin rodio se deset dana nakon njezine smrti, manje od tjedan dana nakon m
ojeg dolaska u Keniju. Kad je Mahad stigao kui i rekao majci:
Mama, Suban je rodila, majino je lice ostalo kameno. Nije pomaknula ni mii.
Mama, dobio sam djeaka, dobio sam djeaia, rekao je Mahad.
Mama je odvratila lice; oi su joj se napunile suzama, a usnice su joj zadrhtale.
Mahadu je rekla: On nije tvoj, on je kopile.
Mahad nije znao je li mama tuna, ogorena i smetena zbog Haweyine smrti, ili je sam
o pokazivala svoju uobiajenu teku narav.
Kad sam otila posjetiti djeaia, imao je tek tri dana. Suban ga je pokuavala utjeiti p
inosei ga svojoj dojci, ali on bi odvraao svoje malo, crveno, naborano lice od nje
zine bradavice; kiljio je i plakao.
Moj posjet Suban bio je u neku ruku tajan. Kad sam spomenula mami i Mahadu da eli
m vidjeti bebu i upoznati njegovu enu, mama je eksplodirala.
Zar me i ti eli izdati kao to me je izdala Haweya? Kao to me je izdala ta bezvrijedna
nitarija od tvojeg brata?
Znala sam da mama ne odobrava Mahadov izbor ene; Haweya mi je to rekla. Ali misli
la sam da je prirodno da se ena obraduje roenju unueta, osobito mukog. Umjesto toga
mama se durila na svojem madracu, zaogrnuta svojom garbasaar odjeom, utuena i ispi
jena.
Uvijek je bila mrava, ali sada je izgledala tako izgladnjelo da bi me pri svakom
pogledu na nju preplavilo saaljenje i grizoduje.
Ali njezin stav prema novoroenetu izazivao je u meni zbunjenost i ljutnju. Mama je
upravo bila izgubila dijete, a Mahad i ja sestru. Zato bi je oneraspoloio dolazak
novog bia na svijet?
Sad e kao i obino rastrubiti moju sramotu drugim enama, alila se.
Prosvjedovala sam; samo elim vidjeti bratovu bebu. Ali mama me je prekinula.
To dijete je tua'al, kopile, to nije Mahadovo dijete. Ta bludnica se podaje svako
me tko joj dobaci iling. Mahad nije mogao utjeti.
Prestani, mama, molim te, preklinjem te.
Dabogda vas svemogui Alah odnio oboje! vikala je, tresui se. Uzeo je Haweyu da me zat
ti od njezine sramote.
Ostala sam bez rijei. Bilo je to naglo i neugodno vraanje u stvarnost, te mamine k
letve i valjanje u samosaaljenju. Nije me bilo pet godina. Bila sam ve zaboravila

ili barem potisnula u pamenju njezinu osvetoljubivost, njezinu gorinu, njezine bes
krajne monologe, koji su u naoj mladosti obino bili usmjereni protiv mene. Bilo je
jasno da je mama nala novoga rtvenog jarca: Mahadovu enu Suban. Mahad je predloio d
a kriom posjetim Suban i bebu, tako da ne uznemirim nau majku dok oplakuje smrt sv
oje keri. inilo mi se ironinim i bizarnim to to je Mahad osjeao da ne smije slaviti r
oenje vlastita sina.
Sada, dok sam sjedila na madracu nasuprot Suban i sluala kako povienim glasom, zbo
g kojeg je njezino novoroene prestraeno mirkalo u njezinu krilu jadikuje nad svojom
sudbinom, udila sam se slinosti izmeu mame i moje ogorice; obje su bile visoke i mrav
e, obje zatrovane gorinom. Zacijelo je teko nositi se s roenjem prvog djeteta, osob
ito u ovakvim okolnostima. No oaj koji je Suban osjeala zbog toga to ju je moj brat
iznevjerio poticao je u njoj onaj isti bijes i ogorenje koje je osjeala moja majk
a kad je moj otac zanemario svoje odgovornosti prema njoj i njihovoj djeci. A i
njezin je odgovor bio isti: pripisivanje odgovornosti za vlastitu sudbinu vanjsk
im imbenicima.
Ayaan, tebe i tvoju obitelj drim odgovornima to ste me napustili, zapoela je. Sad si
vdje u Nairobiju, ali ne zbog mene, ne zbog jedinog mukog nasljednika, ovdje si z
bog toga to ti je umrla sestra. A to si mi donijela? Sto si donijela za svojeg neak
a? Dola si
iz bogate zemlje a ipak dolazi ovamo praznih ruku. Zna li kako se tvoja majka odnos
i prema meni? nastavila je. Zna li za njezinu urotu da me odvoji od tvojeg brata? O
na misli da mi time nanosi bol, ali nanosi bol tvojem neaku, tvojoj krvi i mesu.
Svemogui Alah mi je svjedok da u ovom djeaku, mojem sinu, ispriati sve o zaplotnjakim
igrama tvoje majke.
Njezin glas postajao je sve glasniji dok je istraivala mogunosti osvete koju je pr
ipremala obitelji Magan.
U krilu mi lei jedino muko dijete koje e nastaviti lozu Hirsija Magana, vritala je. B
ba se migoljila i vrtjela svojom glavicom slijeva nadesno. I dalje me probadajui
pogledom, pokuavala je ugurati svoju bradavicu u djeakova usta. On je zaplakao jo g
lasnije.
Sobu je slabo osvjetljivala feynoos, parafinska svjetiljka koja je bila uobiajena
u Somalaca. Opazila sam prekida i arulju na kraju ice koja je visjela s krova, ali
sam zakljuila da je struja iskljuena. U mirkavom svjetlu mogla sam vidjeti da se n
a nekim mjestima boja sa zidova poela guliti. Pod izmeu Subaninog madraca i madrac
a na kojem sam sjedila bio je betonski, obojan u crveno; i ta se boja mjestimice
gulila. U jednom kutu sobe stajao je mangal s vodom za aj, a da bi suzbila miris
e hrane i pelena, Suban je postavila dab-qaad, ili nosa plamena, kupolasti komad
grnarije s izbuenim rupama u kojem su stajali komadii tamjana.
Soba nije bila mnogo vea od ormara, s jednim siunim prozoriem; stropovi su bili crni
od dima iz pei. Nije bilo potrebe za vikom; u tako malenoj prostoriji ula sam je b
ez ikakvih tekoa. Suban me je vidjela kako promatram sobu.
Odrasla sam u vili u Mogadiu, rekla je glasom koji je iznenada postao oajno patetian.
Da itko od vas Magana doe k nama, moj bi vam otac iskazao ast, odnosio se prema va
ma kao prema kraljevima. Pogledaj ovu bijednu sobicu u koju su me smjestili tvoj
brat i tvoja majka. Ja ovamo ne bih stavila ni ivotinje. Dala sam tvojem bratu s
voju ast, svoju utrobu, podarila mu sina. A ti, moja roakinja, moja ogorica, ti si
bogata. Znam cijelu priu. Vozi se naokolo u lijepom automobilu, zarauje na bijedi iz
bjeglica u Nizozemskoj prevodei za nevjernike. A ipak se nisi potrudila donijeti
nikakvu sitnicu ovom djeaiu. Bogata si, a ne eli podijeliti s drugima ni novia.
Sjedei tako nasuprot Suban prisjetila sam se izvjea koja sam prevodila za roditelje
somalske djece u Nizozemskoj. Ta su izvjea sastavljali nizozemski psiholozi i ped
ijatri u socijalnim slubama kako
bi analizirali djecu s razvojnim tekoama. Neka su imala motorike probleme jer bi ih
njihove izmuene majke predugo ostavljale u kolijevci ili vezane u djejim kolicima
. Bilo je djece koju roditelji nisu dovoljno poticali u njihovu kognitivnom i so
cijalnom razvoju, osobito kad je rije o jezinim vjetinama. Mnoga od te djece prvi s
u put vidjela igrake i pribor za pisanje i crtanje kad su se s etiri ili pet godin
a upisala u predkolski program. Nisu bila odgojena na nain da se suoavaju s izazovi
ma suvremenog svijeta. Njihovi im roditelji nisu dali potrebne alate.
Kakva sudbina eka mojega siunog neaka uz njegovu majku? Njezine pritube da su je njez

ina svekrva i mu zanemarivali bile su opravdane. Suban je jedva znala itati i pisa
ti, ali inila se snanom, izdrljivom i sposobnom. Ali kao i moja majka, Suban nije g
ovorila nijedan jezik osim somalskog, i kao i mama prezirala je Kenijce. Koju e ko
lu ovo djetece pohaati? Suban je odrasla uz sluge, somalske pripadnike plemena Ban
tu koje smo nazivali sabi, i koji su za pripadnike viih klanova radili gotovo kao
sunjevi. Hoe li se ona moi skrbiti o svojem sinu? I kako e jadno dijete proi u Nairo
biju uz takvog oca? Bilo je malo vjerojatno da e Mahad ispuniti ulogu zatitnika i
skrbnika.
Mahad i Suban nisu se slagali ni oko ega, poevi od toga ijom je krivnjom zanijela pa
do djetetova imena. Mahad je izabrao ime Yaqub; Suban je eljela nazvati djeaka Ab
dullah, Alahov rob. Suban je dijelila fanatinu pobonost moje majke, kao i njezinu
privrenost arapskim imenima i svemu to je bilo povezano s Arapima.
Dok mi se neak migoljio u rukama, sinulo mi je da je iz perspektive dugog niza na
rataja moja obitelj po prvi put nazadovala umjesto da grabi naprijed. Moj djed Ma
gan zaradio je svoj nadimak Zatitnik onih koje je pokorio osvajajui i pripajajui ze
mlje koje su pripadale drugim klanovima. Moj otac, njegov sin, uspjeno je proao pr
eobrazbu iz legendarnoga somalskog ratnog voe u modernog politiara. Studirao je ta
lijanski u Rimu i engleski u Americi, a zatim se vratio u Somaliju kako bi dao s
voj doprinos izgradnji nacije. Ali njegov jedini sin, Mahad, bio je otpadnik iz k
ole, nesposoban zaraditi koru kruha. Mahadov jedini sin odrast e u ovoj siunoj pros
toriji nalik zatvorskoj eliji u somalskoj enklavi u Nairobiju, gdje su se ceste r
aspadale ostavljajui vidljivima rupetine ispunjene prainom po suhom vremenu i blat
om po kinom.
Nita od toga ne bi mi se prije uinilo udnim. Sada, meutim, gledajui kroz moje nove ni
zozemske naoale, cijela etvrt bila je poput gubavog kotla ispunjenog boletinom i bi
jedom. Vratila sam se u maminu kuu pjeice. Eastleigh je pucao po avovima pod prilje
vom novih stanovnika, izbjeglica koji su i dalje dolazili iz Somalije ili iz vel
ikih izbjeglikih kampova uz granicu. Sa sobom su donijeli ui, svrab i tuberkulozu.
Veer nakon to sam posjetila Suban Mahad mi je rekao da e se razvesti od nje. Upital
a sam ga zato. Pomislila sam da e mi rei:
Ne volim je, mrzim je, ne elim biti s njom. Oekivala sam da e rei: Ona je loa ena,
iva je i zlonamjerna i ja je ne mogu podnijeti. Umjesto toga rekao je: Obeala je da
nee zatrudnjeti, a zatrudnjela je. Bila sam okirana.
Sto eli time rei? upitala sam ga.
Objasnio sam joj kako moe pratiti menstrualni ciklus, rekao je. Rekao sam joj kojeg
dana poinje, kojeg dana zavrava, i kada moe ostati u drugom stanju. Obeala mi je da e
se toga pridravati. Izdala me je.
Tekom mukom uspjela sam obuzdati bijes zbog Mahadova ponaanja. Rekla sam da je neo
dgovoran, da je dobio zdravog djeaka sa enom koja pripada uglednom klanu. Rekla sa
m mu:
Ti se se s njom samo htio zabaviti. Sada kad si upao u probleme pokuava se kao i ob
ino izvui, ne eli preuzeti odgovornost, iznevjerit e tu jadnu djevojku i iznevjerit
oje vlastito dijete.
Mahad je stiskao pesnice i krgutao zubima. Posljednji put me je udario 1986., pri
je nego to je otiao u Somaliju. Pomislila sam da bi me opet mogao udariti. Ali nij
e; samo je otiao.
Nije to bilo pravo vrijeme za svau. Morala sam izbjegavati nevolje. Mahad i moja
majka mogli su mi uzeti putovnicu ako su to eljeli. Mogli su me zatoiti na ovome ua
snom mjestu kako bi me nauili pameti, a bez putovnice nikad se ne bih uspjela vra
titi u Nizozemsku i u svoju slobodu.
Nakon nekoliko tjedana u Nairobiju vratila sam se u Nizozemsku i nastavila s pos
lom prevoditeljice za nizozemske socijalne slube koje su radile sa somalskim izbj
eglicama i useljenicima. Vidjela sam mnoge somalske majke s bebama koje su izgle
dale ba kao Mahadov sin, koje su napustili mukarci ba kao to je moj brat. Maltretira
le su ih svekrve koje su bile ba kao moja majka, i ba kao i moja obitelj svi su bi
li
usredotoeni na prolost, na mitski i odavno iezli ivot nomada u somalskoj pustinji. Pr
iali bi svojoj djeici o somalskim junacima, o munji deva i usaivali u njih mrnju prem
a drugim klanovima. Emocionalno bi ucjenjivali svoju djecu traei od njih da ne pos
tanu previe Nizozemci, da govore somalski umjesto nizozemskog te da se ne odriu svoj

e kulture.
Ta su djeca postizala slab uspjeh u koli. Prilikom testiranja dali bi im da rjeava
ju slagalice, zahtijevali od njih da kau molim i hvala te da se za stolom ponaaju pri
tojno. U Nizozemskoj su to vani pokazatelji jesu li djeca dobro prilagoena. Ali sv
a somalska djeca za koju sam prevodila, koja su u svojim domovima jamano jela s p
oda, golim rukama, uvjerljivo bi pala na takvim testiranjima. To je znailo da se
ne mogu upisati u normalnu kolu, ve samo u posebnu kolu s korektivnim programom. Niz
mska drava potroit e mnogo novca da im pomogne uhvatiti prikljuak.
inilo se da obrazac za takav nesrazmjer izmeu roditeljskih oekivanja i stvarnosti u
kojoj djeca ive postoji u mnogim obiteljima useljenika u Nizozemskoj, ne samo so
malskih, ve i useljenika iz Maroka, Turske, Iraka, Afganistana i bive Jugoslavije.
Nisam se mogla dovoljno nauditi injenici da su slubene osobe u toliko razliitih ust
anova, socijalni radnici, nastavnici, policajci, slube za zatitu djece, agencije z
a suzbijanje nasilja u obitelji, pretpostavile postojanje neke dubokoumne kultur
oloke zagonetke koju oni ne razumiju. Takva pretpostavka sama po sebi nije bila k
riva, no krivo je bilo, to to su zatim nastavili tititi te udne kulturne standarde.
To su im savjetovali antropolozi, arabisti, islamolozi, strunjaci za kulturu i e
tnike organizacije, koji su svi uglas uporno tvrdili da su takva ponaanja neto pose
bno i jedinstveno i vrijedno ouvanja na razini useljenikih domova.
Bojala sam se za bratovo dijete. Kako e ikad postii uspjeh u ivotu okruen takvim obi
teljskim sukobima?
Nakon kraeg razdoblja, ba kao to mi je i nagovijestio, Mahad se razveo od Suban. Un
ato svim svojim priama o plemenitom porijeklu i obiteljskoj asti, unato svim svojim
uzvienim zabludama o prinevskom poloaju, nije se mogao ponijeti dostojno ni u priva
tnom ivotu.
Odluila sam uvjeriti moju majku da se vrati u Somaliju. Oduvijek se alila na to da
ju je moj otac liio drutva njezine obitelji i prisilio je da ivi medu neznancima. e
ljela je poi kui pa sam joj ponudila da
u joj platiti put. Bit e sa svojim bratom i njegovom djecom, svojim sestrama i nji
hovom djecom. Vratit e se zvukovima i mirisima dhulbahantske zemlje u kojoj je roe
na.
Iako sam poticala mamu da se vrati onamo gdje je roena i iako je zemlja Dhulbahan
tea bila daleko od nemira u Mogadiu, ta me je selidba ipak zabrinjavala. Mama je
bila navikla na prednosti ivota u velikom gradu. Nairobi nije najbolji grad na sv
ijetu, ali ondje ste zatieni od najgorih hirova majice prirode i gotovo uvijek imat
e struju i tekuu vodu. Lijenici su pri ruci. Mlijeko se kupuje u kartonima; ne mor
ate sami musti krave. Ne morate klati ivotinje da biste imali mesa; kupite ga u m
esnici. Da biste doli u stan moje majke u Nairobiju, morate se uspeti na etvrti ka
t bez dizala. Ali ne prijete vam divlje ivotinje poput zmija, korpiona i drugih gm
azova. Imala je WC i kupaonicu.
Sve sam to rekla mami. Odgovorila mi je:
elim se vratiti. Sama sam, usamljena. elim biti sa svojom obitelji.
I tako sam 1998. majci i njezinoj pratilji platila trokove dugog putovanja u Las
Anod. Suban i Mahad ve su bili razvedeni; prema erijatskom zakonu bilo je dovoljno
da Mahad okupi aicu svojih kompanjona i izgovori talak, formulu za razvod koja gl
asi:
Razvodim se od tebe i Alah mi je svjedok.
Sada se Suban barem nije mogla aliti da se mama mijea u njezin odnos s Mahadom, a
Mahad se nije mogao aliti da ga naa majka ucjenjuje. Vjerovala sam da sam rijeila p
roblem.
U tom razdoblju Mahad i ja smo se rijetko dopisivali. Nazvao bi ili sastavio pop
is zahtjeva, nabrajajui odjevne predmete koje bih mu trebala poslati i poslovne k
ontakte koje bih mu trebala omoguiti. Bio je bahat, u svojem filmu: njegov se tem
perament uvijek inio na rubu eksplozije. Potanko bi objanjavao kako planira okupit
i dobrovoljce da zatiti somalsku obalu od zagaivaa. Po cijeni od pet guldena po min
uti bili su to skupi razgovori i dobro ih se sjeam. Iako se njegov ponos nije tem
eljio ni na kakvom oiglednom postignuu, Mahad je esto spominjao ast.
Misli na nae ime, korio bi me, tumaei mi kako sam mu duna pomoi u ime obiteljske as
Nekoliko mjeseci nakon to je majka otputovala u Puntland primila sam poziv od oca
, koji se u to vrijeme nalazio na suprotnom kraju te iste pokrajine. Njegov je g

las bio tuan.

Ayaan, dijete moje, ovog te puta zovem zbog Mahada.
Osjeala sam kako mi suze naviru u oi tjerane osjeajem potpune bespomonosti. Bila sam
uvjerena da e mi abeh priopiti da je Mahad mrtav. Umjesto toga rekao je:
Mahad je siao s uma. To je gore od smrti. Morali su ga svezati. Molim se Alahu da
ga ozdravi.
Na temelju onoga to mi je otac rekao u telefonskim razgovorima koji su uslijedili
, inilo se da Mahad boluje od manine depresije.
Od nas troje djece, Mahad je bio predodreen za uspjeh u ivotu. Bio je najpametniji
, imao je uvjerljivo najvie mogunosti. Stalno su ga uvjeravali da ima pravo na usp
jeh i poticali ga da vjeruje kako je najvei, najbolji, najnevjerojatnije ljudsko
bie. ak i kao dijete, Mahad je uvijek bio izuzetno osjetljiv na pitanje asti. Mrgod
io bi se na prijestupe svojih sestara i tukao nas. Ali im bi se pojavio neki posj
etitelj, bilo Kenijac ili netko ugledan iz naega klana, bio bi armantan i odmjeren
i ulagao bi mnogo truda u demonstraciju profinjenih i plemenitih manira nae obit
elji.
No nakon somalskoga graanskog rata Mahad je shvatio da su mu oeve ambicije za budun
ost Somalije postale nevane. Naa je majka bila naputena i ogorena; naa je sestra polu
djela i umrla nakon nekoliko pobaaja, a ja sam ivjela nevjenana s nevjernikom. Kako
je oduvijek teio veliini i bogatstvu, a nije razvio nikakve vjetine niti je uspio
zadrati posao koji bi mu omoguio da to postigne, Mahad je jamano sve to vidio kao p
ropast nae obitelji. Naa je obiteljska ast bila unitena. A budui da su svi uvijek gov
orili Mahadu da je na njemu, sinu jedincu, da ouva i obrani ast obitelji, moda je v
jerovao da je ta propast dola njegovom krivnjom, da nije bio dorastao ambicijama
i dunostima dobroga muslimanskog sina.
Budunost mojeg neaka odsad e biti iskljuivo u rukama njegove majke. Vjerovala sam da
sam rijeila probleme izmeu dvoje odraslih odgovornih za toga djeaia, ali Mahad sada
nee biti u stanju pomoi svojem sinu. inilo se da ne mogu uiniti nita, barem ne iz Niz
ozemske.
Nastavila sam odravati sporadian telefonski kontakt s ocem i majkom. Unato mojim st
rahovima, inilo se da je mama procvjetala u svojem selu u Puntlandu. Novac koji s
am joj slala bio je dovoljan da plati za svoje uzdravanje i hranu. Ponekad bi ga
podijelila sa svojim roacima. Njezine neakinje donosile su joj vodu iz oblinjih bun
ara u vjedrima i plastinim spremnicima. Mele su joj prednje dvorite,
donosile joj ugljen i kuhale za nju. Rekla je da nikad nije sama. Nou bi sjedila
sa svojim bratom i sestrama i njihovom djecom, i razgovarala s njima o njihovu d
jetinjstvu i razliitim smjerovima u kojima ih je odveo ivot, o graanskom ratu i stv
arima koje su ih dovele natrag u mjesto gdje su roeni. Oko njih nije bilo nieg do
pustinje, drae, ovaca i kilometara pranjavih puteva po kojima su prometovali kamio
ni natovareni eerom, riom i ostalim osnovnim namirnicama.
Mama mi je rekla da se Mahad razbolio jer ga je Suban zaarala. Ponekad bi rekla d
a ga je zaarala oeva prva ena. Mahad je provodio duga razdoblja u bolnici, i jo dulj
a u sobici u Eastleighu, jedva uzdravajui samoga sebe, a kamoli svoje dijete. Abeh
je rekao da je Suban bijesna i usamljena i da je djeaia im je napunio dvije godine
poslala k njemu u Qardo, u blizini sjeverne granice Somalije. Djeai se isprva odazi
vao na ime Abdullah, ali nakon to je povjeren brizi mojeg oca prozvali su ga Yaqu
b. Odluila sam ga zvati Jacob. Molila sam oca da ga poalje natrag u Nairobi kako b
i mogao pohaati dobru kolu. Nakon nekog vremena abeh je nagovorio Suban da djeaka p
rimi natrag.
Izmeu 2001. i 2006. moja je obitelj prekinula svaku vezu sa mnom. Nisam znala to s
e dogaa s Mahadovim sinom, niti pohaa li uope kolu. Godine 2006. iznova sam uspostav
ila vezu s Mahadom, koji je i dalje ivio u somalskoj etvrti Nairobija Eastleighu.
Njegovo tjelesno i duevno zdravlje i dalje su bili krhki. Ponekad bi se inilo da j
e sve u redu, dok bi drugih dana buncao i tvrdio da uje glasove. Tih bi dana rije
tko izlazio iz postelje. Iako su bili razvedeni, Suban ga je redovito posjeivala,
prala njegovu odjeu, kuhala mu hranu, pozivala rodbinu kad bi Mahad postao psiho
tian.
Nakon abehove smrti iznova sam uspostavila vezu s Mahadom. Njegov glas vie nije b
io isti; govorio je nerazgovijetno i sporo, kao da mu je jezik bio prevelik za n
jegova usta. Prvi razgovor s njime pretvorio se u jedan dugi monolog: napustila

sam ga, nije me briga za njega, eto to uspjeh ini ovjeku, udalji te od obitelji, ot
ui te od vjere, dug popis optubi. Dva konkretna zahtjeva koje je imao bili su nova
c (koji sam mu poslala) i viza za odlazak u Ameriku (koju mu nisam poslala).
Mahad je odbijao priznati svoju duevnu bolest. Pitala sam ga odlazi li lijeniku. M
olila sam ga da ode na lijeenje. Ali on je uporno tvrdio da je s njime sve u redu
.
Samo razgovaram sam sa sobom, to je sve, rekao je. Moram esto prilei i odmoriti se. A
li ue Kuran nada mnom i od toga mi je bolje.
Poznavala sam taj postupak. Skupina ljudi ita odlomke iz Kurana i pljuje u vjedro
vode kojom onda krope bolesnika. Ili pljuju na njegovu posteljinu nakon svakih n
ekoliko odlomaka. Ne velike koliine, ve kapljice sline, pri emu se jezik brzo vraa u
usta nakon to kapljica klizne niza nj, za to je potreban vrlo uvjeban pokret.
Upitala sam ga za vijesti o Jacobu. Bio je dobar u koli, rekao je Mahad; dobro je
, zdrav je i veseo. Pokuala sam ga zamisliti kao desetogodinjaka, tek malo starije
g od sina jednih mojih prijatelja. Vidjela sam ga visokog poput njegova oca i iz
raenih jagodica poput njegove majke. Pretpostavljam da sam matala kako e upravo Jac
ob uspjeti razvrgnuti sputavajue okove nae obitelji i vjere te ostvariti postignua
koja njegov otac i djed nisu.
Ali Jacob e uskoro biti tinejder. Vrlo se dobro sjeam koliko se Mahad promijenio u
svojim pubertetskim godinama u Nairobiju, kako je protratio godine koje je treba
o provesti uei u srednjoj koli. Znala sam da radikalne islamske elije koje vrebaju o
ne marginalizirane i razoarane danas krstare Eastleighom u mnogo veem broju nego k
ad smo Mahad i ja bili mladi.
Nala sam utjehu u razgovoru koji sam jednog dana vodila sa Suban. Kao i obino, trai
la je od mene novac, ali je takoer zamolila da joj poaljem odjeu. Kad sam je upital
a da mi opie kakvu odjeu eli, rekla je suknje i bluze. To mi je dalo nadu, jer sam
smatrala da nikad ne bi traila takvu odjeu da joj je pomisao na to da se zamota u
dilbab i dalje bila privlana.
Poela sam slati novac Mahadu, a takoer i Suban. Kad je Jacob zavrio osnovnu kolu, sr
edila sam da jedan moj prijatelj ode u Nairobi i nade za njega stvarno dobru sre
dnju kolu, s knjinicom i laboratorijima i dobrim nastavnicima. Ponudila sam da pla
tim kolarinu. To je glatko prolo, i Jacob sada pohaa zavrni razred u toj koli. U dani
ma kad nije previe deprimiran ili manian, Mahad pokazuje odreeno zanimanje za svoje
g sina. Pohvalio mi se da je djeak vrlo uspjean u koli, da ima izvrsne ocjene iz ita
nja i engleskog, kao i odline socijalne vjetine.
Vano mi je da Jacobova incijacija u moderni svijet bude laka od Mahadove. Ne mogu
utjecati na njegove obiteljske okolnosti, no mogu zamisliti s ime se suoava: zbunj
ujue zadae, nostalgini snovi o
nomadskom ivotu, o ratnim vodama kao junacima i jaka doza islama. Vjerojatno su g
a nauili kako da obavi obredno pranje, stane na prostirku, okrene se prema Meki i
pomoli pet puta dnevno. Pouili su ga pojmovima grijeha, pakla i onog svijeta.
Nemam pravu strategiju za Jacobovu zatitu. Pokuala sam uvjeriti Suban da poalje djea
ka k meni, da ga odgojim u zapadnjakom okruenju, ali bez uspjeha. Svu svoju nadu u
loila sam u njegovo kolovanje. Nadam se da e ga u koli nauiti da se posveti ivotu na
emlji umjesto da razmilja o paklu i raju te da e mu pomoi da razvije vjetine koje e m
u omoguiti da se nosi sa suvremenim svijetom. elim da otkrije mislioce i pisce koj
i e ga nauiti koliko je ivot sloen, da je pun prepreka, i da se umijee ivljenja krije
u tome da ovjek pronae svoj put koji ga vodi preko tih prepreka. ivot se ne bi smio
svoditi na prebacivanje odgovornosti na druge ljude za vlastitu nemo i nesnalaenj
e, ili poticanje mrnje nakon koje esto slijedi samounitenje ili elja za unitenjem oni
h koji su u ivotu uspjeniji od tebe.
Imam vjere u Jacobovu budunost, budunost koja je skromna, s manje herojstva i vie u
samljenosti u usporedbi s budunou kakvoj je teio moj brat, ali koja je svakako ovjeni
a.
6. Poglavlje - Moji bratii i sestrine
U mjesecima nakon oeve smrti, dok su vijesti o majci i Mahadu izazivale u meni ne
mir, uhvatila sam se kako aktivno ispitujem sestrinu Magool o sudbini ire obitelji
. Nisam bila tek pristojna kad sam je molila za vijesti. Prela sam velik put, kak
o tijelom tako i umom, od plemena do Zapada, ali sada sam se osjeala kao da su se
preda mnom otvorila vrata u svijet s druge strane zrcala iz kojeg sam dola. Bilo

mi je potrebno da bacim pogled unatrag i saznam to se dogodilo s mojim roacima, i

moda uspijem dokuiti to su to obiteljski korijeni uinili od mene.
Magool mi je najprije govorila o jo jednoj naoj sestrini, Ladan, godinu dana mlaoj o
d mene. Moja ju je baka uvijek spominjala kao najzloestije dijete koje je ikad up
oznala i upozoravala me da se drim dalje od nje, da se nikad ne igram s njom i, to
je najvanije, da nikako ne zabludim oponaajui je.
Nakon onoga to Somalci jednostavno zovu Qabta, apokalipsa, kad je izbio graanski rat
i zapoeo veliki somalski egzodus u prosincu 1990., Ladan i njezina majka pobjegl
e su najprije u Kismayo, a zatim u
Keniju, gdje je Ladan upala u nevolje. Zanijevi, nije znala gdje da nade ilegalnu
kliniku za pobaaje, a nije imala novca da ode u pravu bolnicu. Otprilike u to vr
ijeme, zabrinuta da e se njezina trudnoa uskoro vidjeti, ukazala joj se prilika da
uz pomo lane putovnice otputuje u Veliku Britaniju, gdje je kao i svi ostali podn
ijela zahtjev da joj se odobri status izbjeglice. Nekoliko mjeseci nakon dolaska
rodila je djevojicu.
Saznala sam to putem standardne somalske tra-mree, ba kao to sam ve onda znala da Lad
an vae kat, drogu blago opojnog uinka zbog koje se moja majka toliko brinula dok sm
o ivjeli u Etiopiji. Godine 1998., kad sam i ja ivjela u Europi, otila sam posjetit
i Ladan i ula iz prve ruke najpotresnije prie o njezinu ivotu. Saznala sam za djela
tnost organiziranu u skrivenim kutevima nekih etvrti Mogadia, gdje su ene zaivale va
gine djevojkama koje su napravile pogrean korak i imale novca da to isprave. Te i
ste ene bi uz naknadu razrezale i otvorile nevjestu iji je oiljak od sakaenja u djet
injstvu previe odebljao da bi ga mladoenja mogao silom probiti. (Kao to se sakaenje
obavlja bez anestetika, vrlo esto je to sluaj i kad enu otvaraju za potrebe njezinog
mladoenje.) Te iste ene potajno izvode pobaaje i poraaju djecu za koju se zna da su
iva'al, kopilad. ivot te djece i njihovih nevjenanih majki zaista je straan.
Kad sam je posjetila, Ladan je bila nevjenana, a njezina ker Suad imala je pet god
ina. Suad je bila pretila, tepala je i inilo se da ne moe hodati ravno, dok su joj
oi imale izraz stalnog uasa. Ladan je preda mnom podvikivala na nju, proklinjala
je, a ponekad bi je i udarila. Su'ad je bila usamljena; rekla mi je da nema prij
atelja i da se djeca u koli odbijaju igrati s njom te joj se smiju iza lea i naziv
aju je debelom. Nastavnici su je zanemarivali. Ladan ili nije uoavala nita od toga
ili joj se to nije inilo vanim.
Danas, 2008., Suad je tinejderica. Magool mi je rekla da je Ladan opet trudna, al
i ovaj put s drugim ovjekom. S obzirom na to to sam znala o Ladan, upitala sam je
je li spremna za jo jedno dijete budui da je i dalje ivjela od socijalne pomoi. Mago
ol je mlada od mene, ali njezin je odgovor zvuao kao da je siao s usana starice um
orne od ovog svijeta.
Planiranje nije neto to Ladan ide od ruke, rekla je.
Magool je rekla da je Ladan sad potpuno ovisna o katu i da Suad odrasta u okruenj
u ovisnosti, nasilja i emocionalnog zanemarivanja. Moda se njezina sudbina nee raz
likovati od sudbine njezine majke.
Naravno, bijeg je mogu, ali okolnosti ne idu u prilog tome da e Suad zavriti kolu il
i biti sretna. U sluaju da se vrati u Somaliju, ta rije je krivotvorina iako je Soma
lci upotrebljavaju, jer Suad nije roena u Somaliji, ve u Velikoj Britaniji, i ima
britansko dravljanstvo, ne bi ondje dugo opstala. U Somaliji je klanovski mentali
tet moje bake sveprisutan, a Suad ne zadovoljava ak ni najnie standarde moje bake:
ona je waal.
Magool mi je priala i o naoj sestrini Anab, koja je stigla u Ameriku 2006. godine,
malo prije mene. Bila je mlada od mene, i iako je nikad nisam upoznala, ula sam z
a nju. Svi smo uli za nju. Navodno je izbola do smrti svojeg supruga negdje u Ken
iji ili Tanzaniji, gdje je ivjela kao izbjeglica.
Na brati Hassan takoer se doselio u Sjedinjene Amerike Drave. Bio je poboan, pristoja
i dobar. Hassan je radio kao taksist. Gotovo svaki cent koji bi zaradio iao je n
jegovoj obitelji. Njegov je otac tad imao ve sedamdesetak godina, ali nastavio se
eniti mladim enama i imao je vie od etrdesetero djece.
Hassan je uzdravao veinu te djece i njihove majke. (Mnogi su od njih bili odrasli,
ali Somalija ima manjak radnih mjesta i visoku nezaposlenost. Budui da nikad nis
u stekli nikakve vjetine, veina njegovih brae i sestara imali su niske ili nikakve
prihode i bili su bez vize.) Hassan je u ime nekolicine njih podnio zahtjev za u

lazak u Sjedinjene Amerike Drave u statusu izbjeglice. alila sam ga. Kao i Farah Go
ure, na ugledni suplemenik u Nairobiju koji je godinama pomagao moju majku i osta
le somalske izbjeglice, Hassan si je uskraivao plodove vlastitog rada, iscrpljiva
o se do krajnjih granica da bi zadovoljio beskrajan niz tuih potreba.
Kad je Anab u svai ubila svojeg supruga, obitelj je molila Hassana da da svoj pri
log za odtetu obitelji njezine rtve. Zbog vlastite asti klan mora kolektivno platit
i za zloin nekoga svojeg lana. Nakon toga su preklinjali Hassana da je povede u Am
eriku, kako bi sprijeili obitelj njezina supruga da je ubije iz osvete i zapone kr
vavi obraun.
S mojega zapadnjakog gledita s mukom sam pokuavala razumjeti to to ujem, ali mojem je
starom plemenskom misaonom sklopu cijela stvar imala savreno smisla. Prema erijat
u, koji je ugraen u somalsko klanovsko pravo, ubojstvo se namiruje na jedan od sl
jedea tri naina. Pokree se lanac osvetnikih ubojstava koji moe potrajati naratajima p
ak i izazvati graanski rat. Druga je
mogunost da obitelj zloinca isplati odtetu obitelji rtve bilo u novcu, ivotinjama ili
nevjestama, bez isplate nevjestnine. Trea je mogunost da starjeine dogovore da se
ubojica ubije i time sprijei svaka mogunost krvne osvete.
Kad je na koncu stigla u Ameriku, Anab je imala dvadeset godina i ve je bila majk
a. Ubrzo nakon toga sklopila je erijatski brak sa Somalcem po imenu Shuayb koji j
e ivio u Americi. (Navodno se nikad nisu potrudili vjenati se prema amerikim zakoni
ma, tako da to erijatsko vjenanje zapravo nije bilo pravno valjano.) Ali sad sam s
aznala da je samo dvije godine nakon dolaska u Sjedinjene Amerike Drave Anab optuen
a za pokuaj ubojstva; ini se da je pokuala ubiti Shuayba kad ga je zatekla u telefo
nskom razgovoru s drugom enom s kojom je bio vrlo prisan, moda ak i vjenan. Dok je n
jezina beba spavala u svojoj sobi, Anab je prislukivala muev razgovor. Obuzeta bij
esom, izvukla je no i poela ga ubadati.
Klan je prikupio dovoljno novca da joj plati jamevinu. Anabin mu je preivio napad,
ona je ekala suenje, a njezina je ki bila povjerena skrbi socijalnih slubi.
Satima sam razmiljala o tim priama. Hassan je i dalje radio za krvnu lozu, posluno
se pokoravajui stalnim zahtjevima da poalje obitelji jo novca i spasi je od izazova
stalne gladi, bolesti i ope nesigurnosti ivota u njegovu zaviaju. On je time pokaz
ivao suosjeajnost i dobrotu: to pravilo ponaanja bilo je organsko, usaeno u samu sr
njegova bia. U plemenskom kontekstu njegov je postupak bio ispravan. Ali sagledaj
mo na trenutak posljedice.
Kad netko zatrai dozvolu boravka u Sjedinjenim Amerikim Dravama, mora predoiti potvr
du o nekanjavanju iz svih zemalja u kojima je ivio. Ono to ameriki dravni slubenici v
erojatno ne razumiju jest da u Keniji i Tanzaniji takvu potvrdu moe kupiti od poli
cije, dok je na mjestima poput Somalije nemaju ak ni od koga kupiti. Moda ne razum
iju neke temeljne zakonitosti; primjerice, to je neka etnika zajednica povezanija,
to su njezini pripadnici vjerniji ogranienjima koja im nameu njihov klan i vjera,
i to je manje vjerojatno da e uspjeti u Americi, jer srodstvo i erijatsko pravo s
tavljaju iznad svjetovnog prava za koje osjeaju da je strano njihovom nainu ivota.
Nekoliko dana kasnije, u dugom kasnoveernjem razgovoru, Magool mi je ispripovijed
ala sudbinu jo jedne nae sestrine, Hiran, koja je boravila u duevnoj bolnici. Hiran
je bila sila s uma. Magool
mi je rekla da je 2003. Hiran saznala da je HIV pozitivna. Ali onda je upoznala
mladia koji je bio dobar prema njoj, koji ju je navodno uistinu volio. Hiran mu n
ikad nije rekla da ima virus niti je poduzela ikakve mjere opreza. Sad vie nije m
ogla skrivati svoju dijagnozu jer je u meuvremenu oboljela od AIDS-a.
Strahota tih Magoolinih pria odvela me je natrag u godine koje sam provela kao pr
evoditeljica u Nizozemskoj, i bezbrojnim djevojicama koje bi upale u nevolje zbog
nepoznavanja zapadnjakih obiaja kad je rije o seksu i pitanjima srca. Jedna oajna d
jevojka odbijala je prihvatiti pozitivan test na trudnou i tvrdila da je djevica
usprkos svim dokazima koji su govorili suprotno. Histerino je zahtijevala da lijen
ik obavi drugi i trei test. Tri je tjedna test za testom pokazivao da je uistinu
trudna, a njezina se mjesenica nikako nije pojavljivala. Kad se naposljetku suoila
sa stvarnou, prihvativi da je trudna i da je uistinu imala snoaj, lijenik joj je pon
udio pobaaj. Na spomen te rijei, koja je na somalskom jeziku manje tehnika i prevod
i se kao izvlaenje ili ispiranje bebe, poela je jecati. Nazivala je samu sebe grenic
i bludnicom i vikala da zasluuje da ju biuju i kamenuju jer za nju vie nee biti mjes

ta u raju. Rekla je lijeniku da ne moe pogorati svoje grijehe dodajui im i ono to sma
tra ubojstvom nedunog djeteta. Naposljetku je odluila roditi, znajui da e je roaci na
zivati kurvom i da e dijete zauvijek biti obiljeeno kao ivaal.
Takva je tragedija djevojaka i ena kojima pravila njihovog odgoja i kulture zabra
njuju da ak i samima sebi priznaju da njihovo tijelo ima svoje elje i potrebe. Ali
taj stav nije ogranien na ene. Mnogo sam puta bila u prilici prevoditi putem tele
fona za Somalce koji su pristali na krvne pretrage kako bi se utvrdilo jesu li H
lV-pozitivni. Kad bih ula nizozemskog lijenika kako izgovara te dvije strane rijei: S
eropozitivni ste, u glavi sam mahnito traila nain da to prevedem na somalski jezik.
Kad se to prvi put dogodilo, priznala sam svoje neznanje. Rekla sam lijeniku:
Nemamo rije za seropozitivan na somalskom. Kako to mogu najbolje opisati? Rekao je:
Nalaz krvnih pretraga pokazuje da se u vaem imunom sustavu nalazi virus.
Muila sam se da pronaem somalsku rije za imuni sustav, ili ak virus, te sam naposlje
tku rekla Somalcu:
Krvnim pretragama pronaena su nevidljiva iva bia koja e polako unititi vojsku branite
ja u tvojoj krvi. Nastavila sam tumaiti tla se krv sastoji od bijelih krvnih zrnac
a iako nemamo rije za zrnca, i crvenih krvnih zrnaca. Bijela krvna zrnca su vojska
koja te brani od neprijatelja koji ulaze u tvoje tijelo i ine te bolesnim. Ali n
eke su tvari, kao to je ona otkrivena u tvojoj krvi, previe jake za tvoje vojnike
bez pomoi medicine.
Moje je objanjenje trajalo neko vrijeme i nizozemski lijenik me je prekinuo:
Je li sve to uistinu potrebno? Objasnila sam mu:
Somalski jezik nema rijei za seropozitivnost, bijela krvna zrnca, crvena krvna zrn
ca, viruse, bakterije i AIDS. Somalac je dreknuo glasom koji je zvuao vrlo uznemir
eno:
AIDS? Izgovorio je tu rije kao ajdis. Ajdis?! Nemam ja ajdis! Ja sam musliman! Ja sa
m Somalac! Mi nemamo ajdis!
Zbunjena, posramljena, ali s olakanjem to me je moj klijent razumio, uhvativi se za
rije ajdis rekla sam mu:
Da, u tvojoj su krvi nali tu stvar od koje e kasnije dobiti ajdis, ali sad ga jo nema
Jo ne. Lijenik me ponovno prekinuo.
Zasad nema AIDS. Samo je seropozitivan. Moemo mu dati lijekove koji e sprijeiti da v
irus HlV-a izazove AIDS. Ne sluajui lijenika, Somalac je i dalje vikao:
Ajdis! Reci mu da ja nemam ajdis! Muslimani nemaju ajdis!
Imala sam nekoliko slinih razgovora poslije toga. Danas, 2003. godine, zamiljala s
am svoju sestrinu Hiran kako prolazi kroz ista iskuenja. Bez obzira na izbor rijei
kojima su joj pokuavali objasniti od ega je oboljela, jedino to je ona ula u svojoj
glavi bilo je: Umrijet e, a to od ega e umrijeti rezultat je grijeha, bludnienja i kr
ja Alahovih zakona. Nakon to se na koncu ipak pomire s time da imaju ajdis ili neto
od ega e ga jednog dana dobiti, velik broj oboljelih smatra tu bolest Alahovom kaz
nom, unutarnjim bievanjem ili kamenovanjem. esto odbijaju lijeenje jer bi time samo
pogorali svoji prvobitni grijeh kad su se ogluili oAlahov sud. Drugi odbijaju pri
hvatiti istinu i nastavljaju se uputati u spolne odnose ugroavajui svoje nedune brane
i izvanbrane partnere prenosei im virus.
Potpuno razumijem okolnosti u kojima ivi moja roakinja. Islam i plemenska kultura
mistificirali su i uskratili joj razumijevanje neega potpuno prirodnog kao to je n
jezina vlastita spolnost. Sad kada ivi u dijaspori, taj mehanizam vjerske kontrol
e moe je dovesti samo do poricanja i licemjerja, samounitenja i unitenja.
Razmiljala sam o tome to Hiranin mladi misli o cijeni koju je platio zato to joj je
poklonio svoje povjerenje. Nisam s njime razgovarala; ne poznajem ga. Ali zamilja
m to je mogao pomisliti kad ju je upoznao: Ona je muslimanka, pokriva glavu maram
om, osuuje svaki oblik spolne aktivnosti prije braka, jamano je djevica.
Kad zagovornici kozmopolitskih, multikulturalnih ideala propovijedaju o snoljivos
ti i pruanju srdane dobrodolice stranim useljenicima, previaju ovakve posljedice zbo
g kojih u konanici trpe ljudi poput Hiranina mladia. Takvi e ljudi zaaliti zbog dobr
odolice s kojom su pozdravili ulazak ljudi poput nas u zapadnjako drutvo.
Kako da sudimo o Hiraninim postupcima, odnosno njezinoj utnji? Znala je da je HlV
-pozitivna. Znala je da je zaraena spolnim putem i da bi mogla prenijeti virus da
lje. Nije nita rekla svojem mladiu jer je istina bila previe teka da bi je ikome pri
znala, ak i samoj sebi. Nije zatraila od svojeg mladia da upotrijebi kondom jer je a

k i samoj sebi poricala svoje stanje. Uinila ga je nestvarnim.

Bio je to susret dvoje ljudi iz razliitih kultura. Jedno je pripadalo drutvu koje
naglaava individualnu odgovornost (u ovome sluaju, spolnu), dok je drugo odgajano
da uvijek razmilja kao lan skupine. Hiran su odgojili da se boji vlastite spolnost
i, da prezire samu sebe zbog toga to se uputala u spolne odnose izvan braka, da ne
vjeruje nevjerniku. Ali on je bio taj koji je poklonio povjerenje, a ona je bil
a ta koja ga je iznevjerila.
Kad je Hiran na koncu dijagnosticiran AIDS, nije se mogla nositi s time i ula je
u kratkotrajnu psihozu. Tek je tada njezin mladi saznao za njezinu bolest i odmah
se podvrgnuo pretragama. Otkrio je da je i sam zaraen. Magool kae daje, preboljevi
poetni ok i oaj, nastavio posjeivati Hiran u bolnici. Ako je vjerovati Magool (koja
je bila ondje), kad se Hiran osjeala dovoljno dobro da bi mogla razgovarati, upi
tao ju je zato mu je zatajila bolest. Hiran je odgovorila:
To si mi ti dao. Od tebe sam to dobila.
Tek ju je tada prestao posjeivati.
U sreditu sukoba vrijednosti izmeu plemenske kulture islama i zapadnjakog modernite
ta lee tri univerzalne ljudske strasti: seks,
novac i nasilje. Iz zapadnjake perspektive rasprava koja bjesni o tome kako asimi
lirati manjine (itaj, muslimane) u Europi i kako voditi rat protiv terorizma pokren
ut u Americi kao odgovor na napade 11. rujna, svodi se na temeljno razliite pogle
de na seks, novac i nasilje, ili, da se izrazim uzvienijim rjenikom, demografiju,
kupovnu mo i vojnu silu.
Kao netko tko je prouavao retoriku radikalnog islama, i kao netko tko je u mlados
ti pokuao ivjeti prema njegovim naelima, znam da su te tri teme metar kojim islamis
ti mjere ono to smatraju dekadencijom i moralnom pokvarenou Zapada.
Kao i brojni drugi pojedinci u globaliziranom svijetu, ukljuujui i mene samu, moji
su roaci razapeti izmeu dva svijeta. Nikad nisu bili spremni za ivot na Zapadu. Eu
ropska i sjevernoamerika drutva iz temelja su preoblikovale prosvjetiteljske vrije
dnosti osamnaestog stoljea, to je dovelo do promjene odnosa snaga izmeu kolektiva i
pojedinca u korist ovoga potonjeg. U tih par stotina godina mislioci i aktivist
i razvili su i usavrili nain da se dopusti to je mogue vie individualne slobode na sp
omenuta tri polja a da se pri tome ne rtvuje zajedniko dobro. (Tko zapravo odreuje t
o je to zajedniko dobro uvijek je pitanje oko kojeg se lome koplja, u otvorenim drut
vima kao i u onim drugim.)
Te tri strasti bitno odreuju prelazak muslimana iz plemenskog ivota u zapadnjaka dr
utva koja se temelje na vrijednostima prosvjetiteljstva. Useljenici iz tradiciona
lnih drutava, kojima su stoljeima vladale krvne loze i vrijednosti klana i plemena
, danas stiu na Zapad u roku od nekoliko sati. Vrlo esto ih na to tjera potraga za
boljim ivotom, kad dom postane okrutno i negostoljubivo mjesto. Pa ipak, i uselj
enici i zapadnjaki zagovornici opeg prosperiteta dijele zajedniku zabludu: vjeruju
daje mogue proi tu tranziciju i pri tome ne biti prisiljen izabrati izmeu dva skupa
vrijednosti. Jedna strana eli drugaiji ivot, ali tvrdoglavo pristaje uz svoje trad
icije; druga, shrvana grizodujem i saaljenjem, eli pomoi pridolicama da ostvare eljen
promjenu materijalnog poloaja, ali se ne usudi zahtijevati od pridolica da izbace
iz svojeg svjetonazora tradicionalne, zastarjele vrijednosti.
Ladan, Hiran, Hassan i Anab su, kao i ja, uspjeli doi na Zapad s nadom u bolji ivo
t te, barem kad je rije o Hassanu, u bolji ivot za svojeg oca, svoje strine, svoje
strieve, svoje majke i cijeli buljuk brae, bratia, sestrini i roaka. Mi smo izdrljiv
i domiljati; mi opstajemo ili ak (u sluaju Anab) odluujemo o ivotu i smrti drugih.
Ali neodlunost kad je rije o odnosu prema temeljnim pitanjima seksa, novca i nasil
ja, i propust da se shvati kako promjena geografskog poloaja nuno mora dovesti do
promjene ideolokog poloaja, dovela je do brojnih ljudskih tragedija poput bolesti,
zaduenosti i smrti. I ja sam bila nespremna za Zapad. Jedina je razlika izmeu men
e i mojih roaka u tome to sam ja prepoznala potrebu za promjenom.
Ladan i Hiran su odrasle u obiteljima koje pripadaju trgovakom staleu. Nisu ih pov
laili od nemila do nedraga kao Mahada, Haweyu i mene. Njihove obitelji bile su meu
najbogatijima u Somaliji i imale poslovne interese i u zemlji i u inozemstvu. Z
ahvaljujui bogatstvu i trgovinskim vezama sa stranim dravama te su si obitelji mog
le priutiti moderan nain ivota. Te su djevojke bile navikle na automobile, televizo
re, video rekordere i ostale moderne stvari.

Krug ljudi s kojima su se druile u Mogadiu oponaao je zapadnjaki stil ivota i isticao
(moda ak i previe glasno da bi bilo iskreno) svoje zapadnjake svjetonazore. U tome
je prednjaila Ladan, koja je provela vei dio svojih tinejderskih godina u drutvu ensk
ih uzora koji su se bolje snalazili s Valentinom, Armanijem, Pradom, Guccijem il
i Chanelom, nego s Kuranom ili Prorokovim izrekama. Natjecale su se meusobno u to
me koja e izgledati izazovnije, jer je izlaganje enskog tijela sutina zapadnjake mod
e.
Ladan i Hiran su se minkale, nosile moderne frizure, ak se druile s mladiima. Pa ipa
k, njihova je modernost bila tek povrinska. I jedna i druga imale su uspjene i skr
omne oeve, koji su ipak dopustili svojim kerima da se povedu za najispraznijim asp
ektima zapadnjake kulture. U svakom sluaju njihovi ih oevi nisu nauili zaraivati nova
c, kamoli tedjeti ili ulagati. A prividna lakoa s kojom su nosile vidljiva obiljeja
zapadnjakoga ivotnog stila nije bila utemeljena u stabilnom osjeaju identiteta ili
dosljednom, ustrajnom odnosu prema nestalnosti ivota.
Mnogi su Zapadnjaci prigrlili ope uvjerenje da su ne-Zapadnjaci odrasli u velikim
gradovima, u imunim obiteljima s dobrim vezama sa Zapadnim dravama, nekako bolje
pripremljeni za ivot u modernom drutvu. Ali Ladan i Hiran nisu odrasle s cjcloviti
m skupom moralnih vrijednosti, ni islamskih niti zapadnjakih. Izgledale su modern
o, glumile su i matale da su moderne djevojke, ali njihove uloge i matarije nisu b
ile usidrene u zapadnjakim seksualnim obiajima. Udovoljavale su svojim eljama kao d
a su doista mlade zapadnjake djevojke, ali kulturi srama nisu izbjegle. Umjesto t
oga zakopale su svoj
sram pod brojne slojeve tajnosti i licemjerja; krile su, ak i od samih sebe, golu
i bestidnu injenicu da su spolno aktivne.
Dok sam sluala o nevoljama svoje obitelji, iznova su me preplavili grizoduje i alje
nje. Ali nije to vie bilo ono ranije grizoduje zbog bijega od dogovorenog braka, n
iti onaj al zbog izdaje oca i kaljanja njegove asti; nije to bilo ni grizoduje zbog
toga to sam majku dovela u poloaj da zbog mojih postupaka u nju upiru prstom. Nij
e vie bilo onoga neprekidnog kajanja, onoga neprekidnog grizoduja zbog svega to sam
mogla uiniti za svoju obitelj svih tih godina utnje i bijesa nakon to sam pobjegla
od svojeg klana u drutvo koje je bilo slobodno, obrazovano i bogato, u novi svij
et u kojem sam nauila opstati.
Moja je krivnja sada izvirala iz novog osjeaja: da sam barem neke od tih vjetina p
reivljavanja trebala podijeliti s najbliim lanovima moje obitelji. Umjesto da preki
nem veze s njima, trebala sam iro se ee javljati. Da sam sauvala kontakt s Hiran i L
adan, moda sam im mogla pomoi da odbace svoja vjerska i plemenska uvjerenja, da na
ue ono to trebaju znati o kontroli zaea, na primjer, i da se suoe sa svojom spolnou,
jesto da glume (ak i pred samima sobom) da nisu spolno aktivne i da zato ne moraj
u poduzimati nikakve mjere opreza.
Moji su postupci bili sebini, ali nisu bili zlonamjerni. Bili su sebini jer sam od
luila nai bolji ivot za sebe, nai sreu na svoj nain. Bili su izdajniki jer sam bila
esna da ostvarujui svoje osobne ciljeve krim stoljetne tradicije svoje obitelji, k
ao i zakone moje vjere.
Jedne veeri, otprilike tri mjeseca nakon oeve smrti i razgovora s majkom i Magool,
bila sam na veeri s jednim amerikim parom s kojim sam se vrlo blisko sprijateljil
a. Moja pria o razorenoj obitelji usmjerila je razgovor na knjige Edwarda Banfiel
da, koji tvrdi da strogo introspektivna usredotoenost tradicionalnih drutava spreav
a uspjeh njihovih pripadnika u modernom svijetu jer im onemoguuje da uspostavljaj
u odnose izvan klana.
Poslije sam se pitala: Sto je to u naoj somalskoj kulturi to nas tako sputava? Moda
dio odgovora lei u injenici da nam je preostalo vrlo malo toga to bismo mogli nazv
ati kulturom. Somalskih povjesniara nema, pisaca je malo, a umjetnika bilo koje v
rste tek aica. Staro se drutvo uruilo, dok novo poznaje samo nasilje i nered.
Kao pleme smo rascjepkani, kao klanovi raspreni, a kao obitelj disfunkcionalni.
Polako sam krpala svoj odnos s obitelji, ali sa svakom obnovljenom vezom osjeala
sam sve veu otuenost i sve jau tugu zbog spoznaje koliko je brzo i nepovratno naa ob
itelj propala. Haweye vie nije bilo. Mahad je bio samo sjena samoga sebe. Hiran,
slomljena. Moja polusestra Sahra, odbacujui suvremeni svijet, svojom voljom zakop
ana pod vlastitim adorom. Ladan, ne osvrui se na cijele police knjiga, video-materi
jala i DVD-a o roditeljstvu, spremna donijeti na svijet jo jedno dijete bez obzir

a na rizike kojima njezina ovisnost i bijeda izlau njezinu ker. Moj savjesni brati
Hassan, hranitelj i skrbnik ljudi koji se i dalje dre prevladanih vrijednosti.
eljela sam rei Hassanu:
Stedi svoj novac, kupi kuu, obrazuj se, prije svega, budi kritian prema vrijednost
ima nae bake i poui svoju djecu novoj etici. Pomozi im da steknu potrebne vjetine k
ako bi uspjeli i napredovali u Americi. Naa je baka bila disciplinirana i odluna,
ali njezine pouke o tradiciji i krvnoj lozi ne mogu nas voditi kroz ovaj novi kr
ajolik. Ako im pokuamo ostati vjerni, propast emo jer su propali i stari obiaji. Ca
k i Somalci mogu nauiti kako da se prilagode vrijednostima liberalne demokracije.
Jedne veeri, zagledana u bakinu fotografiju koju sam stavila iznad kamina, poela s
am razmiljati o prvom putovanju koje ju je odvelo iz zemlje njezinih predaka. Nij
e mogla imati vie od etrdesetak godina kad je u gumenom amcu prela Crveno more, putu
jui iz somalske luke Berbere u Aden. Trea, vrlo mlada ena njezinog mua upravo je bil
a rodila svojega drugog sina. Sram i ljubomora koji su gorjeli u njoj nagnali su
je da sa svojom najmlaom keri, koja jo uvijek nije bila udana, napusti mua i svoj p
ustinjski zaviaj.
Zamiljala sam je moda i uplaenu, ali svakako uzbuenu zbog plovidbe morem i putovanja
u nepoznato. Moda je potajno eljela pobjei od monotonije nomadskog ivota, kratkovjen
og i izloenog prirodnim katastrofama i ratovima.
Moja je baka obiavala razgovarati s mrtvima. Razgovarala je s naim praocima, obraaj
ui im se imenom. Bezbroj nas je puta upozorila da ih ne ljutimo, da ne izazivamo
njihov bijes. Dok mi je pogled poivao na bakinoj slici, zaudila sam se otkriu da se
vie ne bojim svojih predaka. Gledala sam njezine tamne, prodorne oi, tako kritike
i nepratajue, i u sebi zapodjenula razgovor s njom. A onda,
budui da me je pismenost liila bakinoga besprijekornog pamenja, uinila sam ono to uvi
jek inim kad je rije o neemu vanom. Posegnula sam za biljenicom.
Isprva su to bili ulomci, djelomice na engleskom, djelomice na somalskom. Nije t
o bila svjesna kompozicija, poput lanka ili rukopisa. Nisam bila svjesna da se sl
ubeno opratam, da piem posljednje zbogom svim sponama koje su me ikad povezivale s
mojom obitelji, kao i svakom pravu koje su moj klan, pleme, vjera i kultura ikad
a polagali nada mnom. Ali postupno sam postala svjesna da kao i baka razgovaram
s precima. Pisala sam pismo baki.
7. Poglavlje - Pismo baki
Draga bako,
Ne nariem nad tvojom smru. Bila si spremna za odlazak. Mama je rekla da si stalno
molila svoje praoce da te uzmu. Tvoje su te noge bile izdale. Tvoji su se zglobo
vi bili ukoili. Ako su bili ispravljeni, boljelo je kad si ih pokuala svinuti. Ako
su nekoliko minuta bili svinuti i zgreni, odbili bi se ispraviti. kripali su od n
apora. Tvoja su leda bila bolna od sjedenja i leanja. Tvoja se koa bila smeurala u
nabore koje je teko istiti; svrbio te je znoj nakupljen u njima. Tvoji su se dugi,
tanki, prekrasni prsti bili zgrili u ukoene i iskrivljene kvrge. Ceala si njima sv
oje svrbljive bokove, no tvoji bi ih nokti samo raskrvarili. Tvoje su te ui odbij
ale sluati; tvoje oi vie nisu vidjele. Tvoje su te keri i unuke pokuale utjeiti kolik
su mogle, ali nisu mogle ublaiti bol koju donosi starost.
Ne nariem nad tvojom smru, ali sam ispunjena osjeajem krivnje: voljela bih da sam i
ja mogla biti uz tebe. Kad sam bila mala, ti si me drala u svojem naruju kad bi m
e boljelo, aputala mi rijei utjehe kad bi me tresla zimica koja napada tijelo prev
ie mlado da bi se samo obranilo. Zbog mene si zazivala pomo svojih praotaca, grdnj
om me tjerala da ne odustanem. Odvela si me vrau koji je najprije uzeo tvoj novac
, a zatim dugim avlom za potkivanje spalio meso na mojim grudima drei ga klijetima d
a se ne opee. To me je boljelo vie od zimice, bako, i jo uvijek imam oiljke. Oni su
simbol tvoje ljubavi prema meni. Ti si me, a ne vra, potaknula da se suprotstavim
demonima u krvi i ozdravim.
ao mi je, bako, to nisam bila uz tebe u tvojoj starosti kao to si ti bila uz mene u
mojem djetinjstvu. Bila bih prizvala za tebe duhove svojega novog svijeta. Ovdj
e imaju meleme kojima iste i ublaavaju
svrbe naborane koe, imaju sluna pomagala, imaju hodalicu na kotaima koja bi ti pomog
la da se bez napora kree. Imaju sva ta i druga pomagala, kao i sredstva protiv bol
ova. ao mi je, bako, to sam te napustila iako sam mogla biti tvoj izvor utjehe u s
tarosti.

ivim s nevjernicima ve gotovo dva desetljea. S vremenom sam poela uiti, potovati i pr
hvaati njihove obiaje. Znam da bi te to rastuilo. Prije nego to je umro otac me je p
okuao uvjeriti da promijenim miljenje, a mama to i dalje pokuava svaki put kad razg
ovaramo telefonom. Mislim da bi i ti isprva inila to i moji roditelji, zahtijevajui
da potujem tradicije naih otaca i praotaca. Ali imam taj udan osjeaj da bi ti, bako
, naposljetku vidjela stvari mojim oima.
Ipak, ne nariem nad tvojom smru.
S tobom su nestali i strogi obiajni zakoni. Ponovi za mnom: ja sam Ayaan, ki Hirsij
a, sina Maganova, sina Guleidova... S tobom je nestala i ta krvna loza, nasreu ili
naalost, kao i idiotska tradicija prema kojoj si kobile i deve cijenila vie od sv
ojih keri i unuka.
Kad bi se u obitelji rodio djeak, radovala si se. Tvoje bi se oi iskrile, smijeila
bi se, i noena plimom energije isplela bi nevjerojatne koliine prostirki od rogoine
za darove. Dok si ih plela, priala bi nam svoje ratnike legende, o hrabrosti, otp
oru, osvajanju, ponavljajui sharaf, sharaf, sharaf. Cast, ast, ast.
Kad bi stigla vijest o roenju djevojice u obitelji, coktala bi jezikom, durila se
i bila zlovoljna danima. Cuei pod kronjom talala u Mogadiu, na golemoj prostirci od
rogoine, prstima naranastim od kane plela si neumorno svojom muda iglom. Otjerala
bi nas, nagovjetavajui zlokobne dogaaje. A zatim bi nakon viednevne utnje poela pripo
ijedati o beskonanim tragedijama i nevoljama koje zadese obitelj s previe djevojica
, ogovaranje, izdaja, kopilad i a'yb, a'yb, a'yb. Sramota, sramota, sramota.
kiljila si napreui vid i krgutala zubima vrsto upliui vlati trave u prostirke i koa
roklinjui i zbog najmanje nesavrenosti uzorka. Bako, bila si tako marljiva i tu is
tu marljivost propovijedala si i nama. Hajde, djevojko, pometi ovu prainu! Otresi
prostirke! Idi, pomuzi koze! Zapali vatru! Oisti meso, narei ga i skuhaj! Proberi
riu!
I danas mi u uima odzvanjaju tvoje beskonane naredbe. Umjesto abecede, nauila si na
s naizust kazivati oevu krvnu lozu. Znam da e te silno raalostiti vijest da je abeh
mrtav i da ima samo jednog sina,
mojega brata Mahada, koji moe nastaviti lozu. I iako Mahad ima vie od etrdeset godi
na, ima samo jedno dijete, Jacoba, koji se rodio dva tjedna prije Haweyine smrti
, prije gotovo jedanaest godina.
Starjeine naeg klana ne mogu Jacoba pouiti njegovoj kulturi, jer vrijednosti koje e
pokuati usaditi u njega vie ne vrijede za vrijeme i prostor u kojem Jacob ivi. Njem
u e se te pouke initi jo nepovezanijima i jo besmislenijima nego to su se prije mnogo
, mnogo godina inile meni.
Daleko sam sada od sjene onog stabla talala. Kao i horde naih roaka i brae musliman
a, i ja sam se zauvijek nastanila u zemlji nevjernika.
Teko mi je, kao to mi je uvijek bilo teko, objasniti ti pojam drave. Sjeam se kako sa
m ti stavila u krilo svoj kolski atlas u Nairobiju kad smo se doselili u Kariokor
. Rugala si se Haweyi i meni to smo se previe zbliile s naim kenijskim kolegicama iz
razreda; nazivala si ih ropkinjama. Govorila sam ti da moramo potovati ljude u ij
oj dravi ivimo. Cudila si se toj rijei drava, ba kao to si se udila pomisli na drav
nu Somalija. Pitala si kako bi ponosni sinovi velikih klanova, Isaqa i Daroda, m
ogli prihvatiti neku nevidljivu crtu koju nisu smjeli prekoraiti. Odgurnula si at
las iz svojeg krila i rekla da trikovima i arobnim obmanama kao to su te slike nev
jernik uvjerava nae ljude da prihvate glupe ograde i zamiljene granice. Uporno si
zahtijevala da ostanemo vjerni prije i iznad svega Bogu i svojoj krvnoj lozi.
Bako, drave postoje. Ali tvoji te nagoni nisu prevarili kad je rije o razjedinjeno
sti ponosnih sinova Daroda i Isaqa. Somalija vie ne postoji. Sad smo poznati po b
ezakonju i svirepom nasilju; poznati smo kao morski razbojnici i vjerski fanatic
i, po naoj spremnosti da ubijamo i umiremo bez razloga.
Muslimani danas svugdje ive u tekim uvjetima. U veini muslimanskih drava vladaju nas
ilje i prijetnje; nisu sposobne proizvoditi ni materijalna dobra, niti plemenite
umove. U takvim dravama ne postoji sloga, ne postoji osjeaj potrebe da se izgradi
bolja budunost.
Ali u zemljama bijelih nevjernika ivot je drugaiji. Ovdje zastave znae istinsku slo
gu. Nauila si me diviti se snazi, prepoznavati uspjene strategije preivljavanja. Ba
ko, nevjernike su strategije preivljavanja bolje od naih.
Sjea li se kako bi mljekarice u Mogadiu satima uale navlaei i stiui vimena onih m

h krava ne bi li izmuzle to vie mlijeka? Kako bih samo voljela da si bila sa mnom
onog dana kad sam posjetila farmu u Nizozemskoj na kojoj je odrasla Ellen, moja
prva nizozemska prijateljica. Njezina je obitelj imala manje krava od mogadikih m
ljekarica, ali su bile mnogo deblje i strpljivije. Kad bi dolo vrijeme za njihovu
munju, Ellenin bi brat skinuo s kuke tanke cjevice sline onima kojima smo prelijev
ali vodu iz spremnika u naa vjedra. Privrstio bi ih na vimena svojih debelih krava
, dok bi ove nastavile vakati slamu. Zatim bi pritisnuo elektrini prekida, slian ono
me kojim smo palili i gasili svjetla u Saudijskoj Arabiji. I na moje iznenaenje i
uenje, cjevice su poele usisavati i prenositi slatko mlijeko iz njihovih nabreklih
vimena u prazna vjedra. U roku od jednog sata Ellenin je brat imao vie mlijeka ne
go sve ene na trnicama Hodan i Hawlwadag.
Cudesni izumi nevjernika nisu ogranieni samo na munju krava. Vidim iz prve ruke nj
ihov nain ivota i mislim da bi i tebi, samo da si imala priliku, bilo drago svjedoi
ti tome, i da bi bila zahvalna to moe nauiti od njih nekoliko trikova za preivljavanj
e.
Tajna Nizozemeva uspjeha krije se u njegovoj sposobnosti da se prilagodi, da izmi
sli neto novo. Nizozemev pristup rjeavanju tekoa potie ga da podinjava prirodu svojo
olji umjesto da se on podini njoj. U naem vrijednosnom sustavu, bako, svi smo mi,
kao i draa, kao baobab, kao zora i sumrak, vrsto zatvoreni i ukotvljeni u postojee
stanje. Prigibamo koljena pred Bogom koji kae da ne smijemo nita mijenjati jer je
on taj koji je ve sve uredio. Kad je na narod lutao pustinjom od oaze do oaze, nis
mo stvorili stalna pojilita, nismo podvrgnuli rijeke i jezera svojoj volji niti i
skopali u zemlji duboke jame za bunare.
Bako, sjea li se kad si putovala iz Soola, iz zemlje Dhulbahantea, preko mora u Je
men? Jamano si danima hodala kroz pustinju do ceste, pitajui se to e ondje nai. Moda
dala novac nekom ovjeku sa zapregom ili kamionom da te poveze preko pustinje do
berberske luke. Zatim si brodiem preplovila more. Putovala si vremeplovom. Sjela
si u arobnu barku koja te je ponijela u drugo vrijeme. Nisi bila toga svjesna, al
i u jednom si potezu bila otplovila stotinama godina u budunost.
Nisi bila usamljena u toj pustolovini. Tisue ljudi preselile su se iz svojih koli
ba izgraenih u sjeni gloga, napustivi svoje tisuljetne
izvore, bunare, oaze i rutine, svoje roake i poznanike, svoje bogove, svoje duhov
e, svoje prie o tome to je ivot, emu se nadati i koje zamke izbjei. Tisue ljudi sa sv
h strana svijeta uinilo je taj nagli skok u budunost.
Ali ak i da nisi uinila nita i da si ostala u svojoj kolibi od granja, ili da si ci
jeli svoj ivot proivjela rastavljajui kolibu, prtei granje na lea strpljivih deva, pu
tujui karavanom do sljedeega zelenog panjaka sa svojim muem i svojom djecom, i njiho
vom djecom, i enama i djecom muevih roaka i poznanika, ak bi i u tom sluaju, bako, mo
derni ivot doao k tebi. U obliku metaka i cigli, uredbi, ljudi u uniformama, moder
ni ivot prodire u svaki kutak svijeta.
Bako, usporedila sam moral nevjernika s onim kojem si nas pouila i moram te izvij
estiti da njihov moral u praksi ima blagotvorniji utjecaj na ljude od morala tvo
jih predaka.
Pouila si nas da su sumnjiavost i nepovjerenje vrline, a islam nas je nauio preivjet
i prakticirajui taqqiyah*, pretvarajui se da smo neto to u stvari nismo. Izgrdila si
me kad me je Mahad bacio u crnu jamu punu izmeta jer je u tvojim oima povjerenje
, ak i u vlastitog brata, bilo jednako gluposti. Budi oprezna! bio je tvoj moto. Al
i oprez iscrpljuje. Iscrpljujue je stalno drati gard da te netko ne bi iskoristio.
To znai da ne moe nekome iskreno vjerovati, i da si ne moe dopustiti javnu pogreku z
og straha da ne bude osramoena.
Nevjernik inzistira na iskrenosti i povjerenju. Kamo god se okrene, ovdje mora nek
ome vjerovati: pilotu koji upravlja zrakoplovom kojim putuje, uitelju koji pouava t
voje dijete, lijeniku koji te lijei, proizvoau hrane. I to je povjerenje svugdje opr
avdano.
Nevjernik ne gleda na ivot kao na iskuenje, kartu za onaj svijet, ve kao na neto to j
e samo po sebi cilj i samo po sebi uitak. Svi njegovi resursi, novani, umni i orga
nizacijski, usmjereni su na to da ivot ovdje, na Zemlji, uini udobnim i zdravim. O
psjednut je istoom, kvalitetnom prehranom, dovoljnom koliinom odmora. Lojalan je sv
ojoj eni i djeci; moe se brinuti o svojim roditeljima, ali mu nije potrebno pamenje
ispunjeno beskrajnim nizom predaka. Sve plodove svojega rada troi na vlastitu dj

ecu, a ne na djecu svoje brae ili strieva. Ljudima s kojima se odlui sprijateljiti
na temelju zajednikih interesa, a ne diktata krvnog srodstva, iskazuje posebnu lj
ubav, velikodunost i suosjeajnost.
* doputena la kojoj je cilj zavarati nevjernika
Kako nevjernik ima povjerenja u novotarije i prouava ih, u zemlji nevjernika vlad
a obilje. U takvim uvjetima mira, znanja i predvidijivosti roenje djevojice nije n
ikakav problem. Nema potrebe za durenjem i zlovoljom, ve je i to razlog za slavlj
e i veselje. U koli djevojice sjede tik uz djeake; ne igraju se nita manje od njih,
ne dobiju nita manji obrok od njih, ne dobiju nita loiju skrb kad se razbole, a kad
odrastu imaju pravo sami odabrati partnera, ba kao to to smiju i mladii.
Bako, znam da e te to isprva okirati i uvrijediti, ali kad se smiri i razmisli o tom
e hladne glave priznat e da nema potrebe odgajati jedno dijete da bude posluno i po
korno drugom djetetu. I nema potrebe rezati i ivati spolovila djevojica da ih se s
auva za mukarce koji e kupiti pravo na njihovo tijelo.
Nevjernik cijeni skrbnost, ba kao i ti, bako, ali ovdje se pokazivanje bogatstva
smatra toliko vanim da se ljude dijele na stalee ovisno o tome koliko su bogati il
i siromani. Dijele se i prema idejama i ideologijama. ovjek e uvijek imati potrebu
za raspravljanjem, i zato su te podjele praktinije od lanog obeanja o bratstvu u im
e zajednikog pra-pra-pra- pradjeda. Udruivanje organizirano oko stvarnih i praktini
h zajednikih interesa iskrenije je i izravnije od odglumljenog zajednitva izmeu muka
raca koje spaja samo davni zajedniki predak.
Sjea li se Faraha Gourea, koji se brinuo za nas u Nairobiju samo zato to smo iz ist
og klana? Radio je, privreivao, ulagao i poveavao svoj imetak, ali prema tvojoj et
ici on je to bio duan dijeliti s drugima, troiti svoj novac uzdravajui obitelj mukarc
a koji se lijeno izleavao u postelji, mukarca koji nije elio raditi, mukarca koji je
napustio svoju enu i djecu. Svi su oni ivjeli na grbai Faraha Gourea sve dok ga ni
su doveli do prosjakog tapa. To se sada dogaa tvojemu najdraem unuku Hassanu koji ivi
u Americi, zemlji u kojoj je abeh pohaao fakultet prije nego to je upoznao mamu.
Abeh je sada mrtav, mrtva si i ti, ali ja ne nariem nad tobom, niti nad nestankom
tvojeg svijeta.
Recitirala si nam drevne pjesme i pokuavala me natjerati da ih zapamtim. Nisam ih
zapamtila. Iznevjerila sam i tebe i sljedei narataj. Nisam ih nauila naizust; nisa
m ih zapisala. Tebe vie nema, a s tobom su nestale i sve te pjesme o nedaama i pob
jedama, o enji i ljubavi, o strahu i asti, o ponosu i ponienju, o velikodunosti i usk
ogrudnosti. Kad su te poloili u jamu iskopanu u pijesku, zajedno s
tobom zakopali su i te parabole o davno nestalim vremenima i drevnoj mudrosti.
Iako nariem nad njihovim gubitkom, te pjesme vie nemaju mo da nam pomognu u snalaenj
u u ovome novom svijetu. Somalski su klanovi sada bespomoni brodolomci preputeni h
irovitoj i neizvjesnoj budunosti iji valovi donose nagle i radikalne promjene. Pre
puteni smo sami sebi, bez ikakva oslonca, bez ikakvih orua ili amaca u kojima bismo
mogli potraiti spas. Krvna je loza umorna i nemona; pristajanje uz nju vodi samo
dublje u nasilje. To nije nikakva strategija za jedinstvo i napredak.
Tvoja su djeca i unuad preputena suoavanju sa ivotom bez ikakvih temelja ili vodstva
. Pogledaj samo Ladan! Bila si uvijek puna prezira prema njoj zbog onog to si sma
trala njezinom jogunastom udi, zbog njezine sklonosti glazbi i zabavi nevjernika.
Ona je sada u Velikoj Britaniji, a ljudi koji su se jednom saalili nad njom i da
li joj hranu, krov nad glavom i milostinju danas su i sami puni prezira prema nj
oj. Ona ne moe zadovoljiti tvoje standarde, niti moe zadovoljiti standarde nevjern
ika. Osjea se dijelom klana, ali on joj ne znai nita. Izgubljena je.
Spas lei u nainu ivota nevjernika, bako. Oni piu i objavljuju brojne knjige ispunjen
e predajom. Uz pomo lea promatraju svijet siunih bia koja ive u nama i na nama, i tak
trae i pronalaze lijekove koji ta strana bia napadaju i brane nae tijelo. Bako, gr
oznice i bolest ne uzrokuju dini i praoci koji su ustali iz mrtvih kako bi nas mui
li, ili neki gnjevni bog, ve nevidljiva stvorenja koje nevjernik zove paraziti, b
akterije i virusi. Nevjernika medicina bolje lijei od nae, jer se temelji na injenic
ama, ispitivanju i stvarnom znanju.
Sto prije usvojimo nevjerniki stav prema radu, novcu, potomstvu i slobodnom vreme
nu, to e nam ivot biti laki i bolji. Znam to misli o lagodnom ivotu: on dovodi do gub
tka discipline i moralne vrstine. Strastveno si osuivala ak i stroj za pranje rublj
a. Ti strojevi peru nau odjeu i posue, mladim bi djevojkama i enama ostalo previe slo

bodnog vremena. To bi nas izloilo napasti da se prepustimo nedoputenim uicima i da

postanemo kurve.
Na neki si nain imala pravo o strojevima za pranje rublja, a istodobno i nisi. Na
jbolji je lijek protiv dekadencije usredotoenost na ciljeve. Ti bi moda dodala, i
molitva, ali ja nisam sigurna da od nje ima ikakve koristi. Otkako sam stigla u
zemlju nevjernika, gdje strojevi peru nau odjeu i sue, gdje hranu naruujemo internet
om i tako
svakog dana utedimo sate i sate, nisam besposliarila. Bila sam korisnija i vie sam
uivala. A uitak je dobar.
Bako, ne vjerujem vie u stare obiaje. Svijet se poeo mijenjati jo za tvojeg ivota, i
sada mi tvoji drevni obiaji vie nisu ni od kakve koristi. Volim te i volim neke sv
oje uspomene iz Somalije, ali neu se vie pokoravati ni krvnoj lozi niti Alahu. Sto
vie, gledajui kako stari obiaji upropatavaju ivot tolikim pripadnicima naega nomadsko
naroda, pokuat u uvjeriti to vei broj njih da prihvate obiaje nevjernika.
2. 110
OPET NOMATKINJA
8. Poglavlje - Opet nomatkinja
Nakon oeve smrti preplavile su me nepozvane uspomene. Neke su bile bolne, druge s
latke, ali zaudo, veinom su to bile uspomene na Nizozemsku, zemlju koju sam nedavn
o napustila.
Nizozemska je bila najsigurnije mjesto na kojem sam ikad ivjela, kao i mjesto gdj
e sam bila najsretnija. S osobitom se nostalgijom prisjeam ljeta 2001. Bila sam u
pravo obranila svoj magistarski rad na sveuilitu u Leidenu. Radei za socijalne slube
kao prevoditelj za somalski, zaraivala sam dovoljno da zajedno s najboljom prija
teljicom kupim vlastiti stan. Nauila sam jezik drutva u koje sam se uselila i upra
vo sam bila pronala zanimljiv posao u institutu koji je radio za vanu nizozemsku p
olitiku stranku. Imala sam prijatelje s kojima sam mogla podijeliti plime i oseke
svojeg ivota.
Tih dana, razmiljajui o tome to sam postigla i u kojem pravcu moj ivot ide, osjeala s
am se kao da sam postigla neto vano. Da, ogluila sam se o brojne Alah ove zakone i
izloila se ogromnom riziku uznemirivi svijet mojeg klana. Da, jasno je da sam povr
ijedila svoje roditelje i time se prepustila na milost i nemilost osvetoljubivom
Bogu. Da, izgubila sam svoju sestru i osjeala duboku bol. Ali sam isto tako osjea
la da sam nadomak vanog ostvarenja, neega u emu mi je vlastita obitelj oduvijek pre
dviala neuspjeh.
U svakoj prii koju su mi ikad ispriali djevojka koja napusti svoju obitelj, ili, to
je jo gore, svoj klan, kako bi ostvarila vlastite ciljeve vrlo brzo zaglavi u za
mci strane bijede i gorkog kajanja. Ja nisam napustila samo svoju obitelj i klan,
ve i muslimanski svijet. Ali osjeala sam da i dalje mogu drati glavu visoko. Nisam
se dala uhvatiti u zamku bijede; podigla sam se i postavila na put napretka. I
smatrala sam da sam u sutini i dalje vjerna islamu, samo da sam malo posustala. N
isam se molila, pila sam alkohol i imala sam spolne odnose izvan braka, ali sam
smatrala (ili se moda vie nadala) da u sutini i dalje potujem glavne Alahove zakone
te da u se jednoga dana u dalekoj budunosti vratiti na njegov uski put.
Bila sam se pomirila s ocem. Stovie, priznao mi je da je bilo pogreno prisiljavati
me da se udam protiv svoje volje. Smatrala sam
da je to dokaz da mi nije samo oprostio, ve i da je prihvatio moj izabrani put u i
votu. Bila sam u stalnoj vezi sa svojom mamom i slala joj mjesenu apanau. Mahad se
bio razbolio, to me je rastuilo, ali kad god bi se osjeao neto bolje razgovarali bi
smo telefonom. S vremena na vrijeme dopisivala bih se elektronikom potom ili razgo
varala telefonom sa svojim sestrinama i bratiima: Hassanom, Magool, Ladan, Hiran i
ostalima. Obiteljski me krug nije ba bio privinuo na grudi, ali kako je vrijeme
prolazilo osjeala sam da su poeli prihvaati moju razliitost. Moj profesionalni uspje
h u Nizozemskoj donio mi je potovanje i osjeala sam se kao da iznova pripadam svoj
oj obitelji, samo ovaj put pod vlastitim uvjetima.
Moj ivot u to vrijeme jo uvijek nije bio ispolitiziran. Bilo je to prije mojih jav
nih istupa o islamu koji e me izvesti na zao glas i donijeti mi slavu, mjesto u n
izozemskom parlamentu, misiju da poboljam ivote milijuna ena koje nikad nisam upozn
ala, ali i dramu, prijetnje smru i tjelohranitelje. Moja najbolja prijateljica El
len i ja esto smo odlazile na vonju s prijateljicama, skupinom mladih ena, s kojima

bismo se odvezle desetak kilometara do plae, jurei niz cestu prema odreditu i plan
iranom pikniku. Brkale bismo se u valovima ledenoga Sjevernog mora i uspinjale se
pjeanim dinama do prodavaa zainjenoga patat-oorlog, ratnog pomfrita,* odjevene samo
kupae kostime u koje se uvukao pijesak. Bila sam ispunjena radou, slobodnija nego
ikad u svojem ivotu. Veselila sam se budunosti koja nije obeavala nikakve prevrate,
ve samo sigurnu, stabilnu i predvidivu egzistenciju u drutvu brinih prijatelja, za
sad nepoznatog ali zacijelo predivnog mukarca mojeg ivota, i djece, moda ak i znatiel
jne djevojice koja bi mi bila nalik.
Ali moj ivot u Nizozemskoj iznenada je zavrio u svibnju 2006., u ozraju visoke dram
e i patetine farse. Iako sam u to vrijeme bila razmjerno istaknuta lanica zakonoda
vnog tijela, nizozemska ministrica za useljenika pitanja, Rita Verdonk, oduzela m
i je dravljanstvo, a onda mi ga pod pritiskom vratila samo nekoliko tjedana kasni
je, nakon rasprave u Parlamentu koja je dovela do pada vlade i novih nacionalnih
izbora.
Kad sam tek stigla u Nizozemsku, pravnici koji savjetuju izbjeglice rekli su mi
da ako elim dobiti dozvolu za ostanak u zemlji, nee biti
* pomfrit s majonezom i umakom od kikirikija; patat na nizozemskom znai krumpir, a
oorlog rat, u ovom sluaju rat izmeu okusa majoneze i umaka od kikirikija - nap. ur.
dovoljno rei da bjeim od prisilnog braka. Da sam to rekla, bili bi me poslali natr
ag u Afriku. Da bih dobila dozvolu za ostanak u Nizozemskoj, morala sam izjaviti
da sam u Somaliji bila progonjena zbog svojih politikih uvjerenja ili pripadnost
i klanu. I tako sam u svojem zahtjevu izjavila neto to nije bila istina i uredno d
obila izbjegliki status.
Godinama kasnije, kad su mi ponudili da pristupim liberalnom WD-u, politikoj stra
nci utemeljenoj na naelima individualne slobode, ograniene vlasti drave, slobodnog
trita i snane nacionalne sigurnosti, i kandidiram se za Parlament, predsjednik stra
nke me je upitao imam li kakvih mranih tajni.
Da, imam, rekla sam. Po dolasku u Nizozemsku promijenila sam ime, promijenila sam g
odinu roenja i slagala manje-vie sve ostalo to je bilo potrebno. Ispriala sam mu cije
lu priu.
Predsjednik moje stranke razgovarao je s nekolicinom pravnih savjetnika i odvjet
nika stranke, ali svi su se ponaali kao da je taj dogaaj neto nevano, sitna la izreen
prije mnogo godina. Naglaavali su da sam se uspjela integrirati u Nizozemsku i t
o je, koliko sam razumjela, bilo vanije od jednokratne lai. eljeli su me pokazati k
ao primjer: ako se useljenici ozbiljno potrude usvojiti nizozemski model, naue je
zik, koluju se i zaposle, tada bi i oni mogli uspjeti kao ja. Osim to sam trebala
posluiti kao uzor, stekla sam ugled strunjakinje za drutvene i kulturoloke prepreke
integraciji, odnosno za njihovo rjeavanje.
Rita Verdonk bila je moja kolegica iz Liberalne stranke; tovie, i nju i mene unovai
li su za predloenu izbornu listu gotovo u isto vrijeme. Prije toga bila je upravi
teljica zatvora te direktorica Uprave za dravnu sigurnost pri Ministarstvu unutar
njih poslova. Ja sam u meuvremenu poela pisati o islamu. Bilo je to vrijeme previr
anja u nizozemskoj politici, Pim Fortuyn, izuzetno karizmatian govornik i neskriv
eni homoseksualac, upravo se bio probio do politike prepoznatljivosti i doao na ko
rak do preuzimanja vlasti kad ga je ubio pomahnitali aktivist za prava ivotinja.
Time to je Ritu i mene stavila na svoju listu kandidata, Liberalna stranka poslal
a je jasnu poruku da trai ljude koji bi mogli privui dio Fortuynova birakog tijela.
Ja sam trebala predstavljati primjer muslimanke koja je u Nizozemsku dola u potra
zi za slobodom i ondje je nala. Nasuprot bijelim analitiarima koji su drhtali od s
traha da e im nalijepiti etiketu rasista, ja sam mogla glasno kritizirati feudaln
e, vjerske i represivne
mehanizme koji dre u zapeku ene iz muslimanskih zajednica. Rita Verdonk je pak treb
ala predstavljati one Nizozemce i Nizozemke koji su glasovali za Pima Fortuyna j
er su se osjeali graanima drugog reda u vlastitoj dravi, ugroeni useljavanjem imigra
nata koji su nizozemsko drutvo gurnuli u kaos.
Tamne, kratko oiane kose koja je uokvirivala njezino lice, ne skrivajui svojih pede
setak i neto godina, Rita je bila punana ali vrsto graena ena i djelovala snano a ist
dobno toplo i majinski. Bila je savreno utjelovljenje nizozemske estitosti, slika i
prilika marljivog i strunog radnika. Imala je onaj izravan, bistar, pomalo ispit
ivaki pogled tipian za neke Nizozemce. Fortuynovim biraima to je ve samo po sebi bil

o privlano. tovie, dok je Fortuyn bio neobuzdani, akademski obrazovani homoseksuala

c, u ijem su se govoru jasno prepoznavali unjkavi samoglasnici tipini za vii stale,
Rita je bila blia manirizmima i vrijednostima njegovih glasaa, dijelei mnoge njihov
e nazore. Plan je oigledno bio taj da nas dvije zajedno iza zatvorenih vrata, kor
ak po korak, naemo konsenzus. Dio establimenta smatrao nas je buntovnicama, ostali
lutkama na koncu. Ali cilj je bio sprijeiti daljnje fragmentiranje na zasebne, b
untovne stranke bliske Fortuyn ovoj politikoj opciji i okupiti njegove sada pitom
e glasae pod stabilnim okriljem Liberalne stranke besprijekornog imida, i sve bi s
e svrilo dobro, na nizozemski nain: konsenzusom.
Tko su bili Fortuynovi glasai? Policajci, nastavnici, dravni slubenici, vlasnici ma
lih obiteljskih poduzea, pekari, mesari, cvjeari, koji su se osjeali ugnjetenima ur
edbama i porezima i koji su useljenike iz Maroka i Turske smatrali i svojim konk
urentima (zbog njihovih malih trgovina koje su zapoljavajui ilegalnu radnu snagu m
ogle prodavati jeftiniju robu) i loim radnicima (nepouzdanim i drskim besposliarim
a koji natucaju nizozemski). Useljenike su smatrali verloedering, primitivnim i
koruptivnim utjecajem u drutvu: ljudima koji svoje smee ne odvajaju na reciklani i
nereciklani otpad, ljudima ija djeca ne voze bicikl po za to predvidenoj traci. Ko
ja ne potuju ni javno niti privatno vlasnitvo. Koja vandaliziraju trgovine, ine kaz
nena djela, napastvuju ene i dosauju im pretvarajui nekad besprijekorne etvrti u pod
ruja koju nisu samo nesigurna ve i neista. Kad bi policija te huligane privela, suc
i bi ih oslobodili jer su bili maloljetni. Izostajali su iz kole. Njihove bi se o
bitelji laima uvukle u velikoduni sustav socijalnih potpora, odnosno izvukle iz ob
veze
pravednog plaanja poreza. Preko reda bi dobivali socijalne stanove. Nijedna od sp
omenutih generalizacija nije potpuno ili uvijek istinita, ali u njima je bilo do
voljno istine da bi se takva percepcija rairila.
Izmeu Ritine klase glasaa i vladajuih elita vladala je snana napetost. Fortuynovi gla
ai nisu vie vjerovali svojim politikim voama jer su ovi otvorili strancima granice N
izozemske. Budui da su si pripadnici srednjeg i visokog stalea mogli priutiti da se
presele u zelene i skupe etvrti i da poalju svoju djecu u sigurnije kole, i budui d
a su mogli lobirati za neslubene povlastice da bi izbjegli useljeniku smetnju, Rit
ina je klasa glasaa smatrala da je teret u najveoj mjeri pao upravo na njih. Meutim
, kad god bi izrazili svoje bojazni naglas, korili su ih kao provincijalce i nes
noljive bigote.
Kao biva upraviteljica zatvora, eljezna Rita bila je bez dlake na jeziku gotovo do r
azine uvredljivosti i izuzetno savjesna u potivanju zakona. Bila mi je prilino dra
ga. Postala je najomiljenija politiarka medu glasaima moje stranke. Kao ministrica
nadlena za useljenitvo i integraciju, bila je moan lan kabineta vlade. Ja sam bila
tek parlamentarna zastupnica, ali me je vodstvo stranke imenovalo za glasnogovor
nicu stranke za pitanja integracije i emancipacije. (Nisu pojasnili integracija
u to i emancipacija od ega.)
Bilo je opepoznato da su moji pogledi na useljavanje bili drugaiji od Ritinih. Na
primjer, ja sam podravala amnestiju za dvadeset i est tisua traitelja azila kojima j
e nakon vie od pet godina ivota i rada u Nizozemskoj odbijen zahtjev za izbjeglikim
statusom i koji stoga nisu imali vie pravo na ostanak u dravi. Ali u drugim smo s
e pitanjima slagale. Obje smo podravale useljenike kvote na temelju kojih bi uselj
enici iz zemalja poput Poljske i ostalih istonoeuropskih zemalja imali prednost p
red onima iz Maroka i Turske. Na je stav bio da Nizozemska treba privlaiti useljen
ike koji rade: potrebne su nam medicinske sestre, njegovatelji za starije, berai
voa, povra i cvijea, radna snaga za restorane i hotele, elektriari, soboslikari i gr
aevinski radnici. Useljenicima iz sjeverne Afrike i Turske boravak je u pravilu o
dobravan zbog zasnivanja obitelji ili ujedinjenja s obitelji. Oni bi istog trenu
tka uli u socijalni sustav, ili bi nakon manje od godinu dana na tritu rada podnije
li zahtjev za naknadu za nezaposlene. Veina je bila nezapoljiva ili nekvalificiran
a, ili su imali radnu etiku koju su poslodavci smatrali neprimjerenom.
Kao i ja, Rita se eljela uhvatiti ukotac s problemom poloaja ena u islamu. Zapljeska
la sam joj 2004. kad je ula u damiju i pruila
ruku imamu, znajui da je on nee prihvatiti. Ta je slika izazvala mnogo ljutnje i z
bunjenosti u Nizozemskoj, ali gesta koju je iznudila, neskriveni izraz prezira p
rema jednoj ministrici u vladi, nije samo pokazala to pojedini imami u Nizozemsko

j misle o enama, ve i njihov prezir prema nizozemskim vrijednostima, drutvu i zakon

u. Kao i Rita, smatrala sam da ljudi to trebaju vidjeti, jer nakon to tome budu s
vjedoili vie se nee moi pretvarati da se to ne dogaa.
I tako smo Rita i ja imale topao kolegijalni odnos. Ponekad bismo avrljale telefo
nom, razmjenjivale informacije prije rasprave, zajedno objedovale ili se nale na
piu.
Kad je predsjednik nae stranke Gerrit Zalm 2006. godine dao ostavku, Rita se odlui
la kandidirati za njegovo mjesto. Njezin protukandidat bio je Mark Rutte, djeaki z
godan i mnogo mlai mukarac, koji je u stranci uivao ugled zvijezde u usponu. Uoi zav
retka proljetne sjednice parlamenta bila sam s njom u uredu, gdje smo razgovarale
o politikom programu. Razgovor je uskoro skrenuo na puno osjetljiviju temu: Rita
je zatraila moju javnu podrku. Taj je zahtjev izazvao u meni neugodu. Gerrit Zalm
i Jozias van Aartsen, drugi stranaki voda, zatraili su od svih lanova stranke da s
e suzdre od otvorenog svrstavanja bilo uz jednog bilo uz drugog kandidata, kako b
i se sprijeilo javno produbljivanje podjela koje su se poele iriti u redovima stran
ke. Konsenzus je u Nizozemskoj svetinja i iako mediji skau i na najmanji znak nes
loge radosno ga preuveliavajui, svaki oblik javnog neslaganja unutar iste politike
stranke izaziva mrtenje stranakih voda, koji to smatraju neprofesionalnim i tetnim
za ciljeve stranke.
Rekla sam Riti:
Ne namjeravam nikome dati javnu potporu. Zna to bi na to rekli Gerrit i Jozias.
Ritin mi se smjeak uinio usiljenim.
Ma, daj, Ayaan, potedi me! Otkad se ti to dri onoga to kau Gerrit i Jozias?
Prebacivi teinu na drugu nogu, posegnula sam za svojim piem.
Zna, izmeu mene i Joziasa je ionako dovoljno napetosti. Gerrit je bio vrlo strpljiv
sa mnom. Ne elim izazivati nevolje. Rita je odgovorila:
Ayaan, zna da tu nije rije o meni. Rije je o ljudima. Ljuti su. Kad putujem po zemlj
i, primaju me u svoje domove i govore mi o svojim tekoama. Ne radi se samo o socij
alnoj dravi i globalizaciji,
svim tim uzvienim temama. Radi se o smeu na cesti. Radi seo o neijoj silovanoj keri.
Radi se o tome da ljudi bespomono promatraju kako im se oduzima zarada. Ti ljudi
pate. To su mukarci i ene koji su glasovali za Pima Fortuyna i koji su nakon njeg
ove smrti postali politiki beskunici. Jozias i Gerrit to nee rei javno, ali oni podra
vaju Ruttea. Misli li da je Rutte sposoban privui te glasove za nau stranku?
eljela sam joj rei to stvarno mislim, a to je da ni ona ni Rutte nemaju kvalifikaci
je za taj posao. Oboje su bili poetnici u politici (kao i ja) i inilo mi se da nij
edno nema jasnu zamisao o tome kakve promjene ele provesti u zemlji; inilo mi se d
a ih oboje tjera osobna ambicija i nita vie. ovjek kojem sam bila sklona kao kandid
atu, Henk Kamp, imao je desetljea politikog iskustva i dvaput bio na elu dravnih min
istarstava. Bio je mnogo vjetiji politiki lisac od Rite, a ipak je u sebi nosio od
reenu poniznost i tihu inteligenciju. Smatrala sam da je velika teta to se odbio ka
ndidirati. No nisam htjela uvrijediti Ritu takvim priznanjem. Upustila sam se u
prilino neugodan monolog o prirodi nizozemske politike kad me je Rita prekinula,
ovaj put gledajui me ravno u oi:
Ja ovdje ivim cijeli svoj ivot. Poznajem ovu zemlju bolje od tebe.
Kimnula sam glavom, uspjeno prikrivajui trenutanu hol zbog osjeaja odbaenosti koji je
ta primjedba izazvala. Rita nije bila jedina koja mi je to rekla. Ljudi koji se
nisu slagali sa mnom esto bi se pozivali na svoje autohtono nizozemstvo, njihovo n
agonsko bolje razumijevanje svih nizozemskih problema. To je jednostavno rjeenje:
ti si stranac, ja sam domai, ja pobjeujem.
Sad kad sam odbila popustiti i dati joj svoju podrku, njezino se ponaanje preobraz
ilo iz armantne zavodljivosti u srditu nestrpljivost. Taj se posao mora obaviti,
ponovila je tu frazu nekoliko puta, a ja je u tome spreavam.
Postajala je sve neugodnija. Povjerila mi je da postoji napetost izmeu nje i kole
ge Pieta Donnera, ministra pravosua, i ljeviarskog gradonaelnika Amsterdama Joba Co
hena, koje je smatrala pripadnicima nekakve male, uglavnom muke klike, koji su po
haali ista sveuilita, pripadali istim bratstvima, govorili istim naglaskom i koji u
konanici, iako se moda poistovjeuju s razliitim politikim ideologijama, slue isklju
interesima zajednikog stalea. Rita je esto odbacivala svaki antagoni-zam izraen
prema njoj kao

snobovski, bahati prezir vie klase prema eni koja se nije bojala zaprljati ruke st
varnou, tako da sam taj argument ula i prije. Nije bio posve bez osnove.
Pim Fortuyn nizozemsku je politiku elitu nazvao regenten, namjesnicima, stvarnom
politikom vlasti koja vue konce iz pozadine. Namjesnici novae svoje pripadnike iz e
litnog trokuta: vieg stalea i kraljevske obitelji (iako Nizozemci vole nazivati sv
oju zemlju besklasnim drutvom, to je daleko od stvarnosti), voa sindikata te direk
tora korporacija. Te tri skupine imaju razliite interese, ali njihovi se istaknut
i voe redovito sastaju po hotelima od pet zvjezdica, elitnim klubovima i dravnim u
stanovama, a s vremena na vrijeme otvore im se i vrata kraljiina dvora. Ti mukarci
i ene, uglavnom mukarci, zadojeni su kulturom proslavljene nizozemske politike ko
nsenzusa. Kad god se medu njima pojave razmirice, njihove se pozicije razgranie s
a sigurne udaljenosti, iz medija, tako da novinari uzbueno izvjetavaju o pat-pozic
iji. A zatim, nakon toga obrednog mahanja sabljom, suprotstavljene se stranke po
vuku u prvi raspoloivi prostor i iz njega izrone nekoliko dana kasnije slavodobit
no maui sporazumom: razdor je zacijeljen! Moni lanovi iz svakog kuta ovog trokuta od
gajaju se na akademijama i u medijima: nije neobino vidjeti da dekan fakulteta po
stane ministar u vladi, da glavni urednik novinske kue postane dekan fakulteta, a
zatim bude imenovan gradonaelnikom.
Kao sveuilini profesor u Rotterdamu koji je izgradio karijeru piui knjige i lanke, Pi
m Fortuyn je i sam pripadao namjesnikom staleu. Rita nije, i oni su je zbog tog pr
ezirali. Ni ja im nisam pripadala, ali sam imala odredeni stupanj podrke visokih
dunosnika stranke, kao i njezinog mu-draca, Fritsa Bolkesteina. To je vjerojatno
uinilo Ritu sumnjiavom.
Bilo je vrijeme da krenem.
Rita, rekla sam, dopusti da razmislim o tome.
Osjeala sam se izuzetno neugodno jer smo obje znale da u nizozemskoj politici te
rijei imaju vrlo jasno znaenje: Ve sam donijela odluku i ne namjeravam te poduprije
ti.
Palo mi je na um da bih mogla izgubiti njezinu politiku podrku, ali to nije bilo o
sobito vano. Ve sam bila odluila napustiti politiku: tovie, ve sam se bila povjerila
iti da se na sljedeim opim izborima ne namjeravam kandidirati.
Prije izlaska iz ureda poljubile smo se tri puta u obraz, kao to je to
obiaj u Nizozemskoj, zaeljevi jedna drugoj ugodne proljetne praznike.
Sigurna sam da je Rita znala, i da je to znala ve odavno, da sam lagala u svojem
zahtjevu za izbjegliki status kad sam imala dvadeset i dvije godine. ak i da nije
proitala nijedan od mojih brojnih intervjua i izjava u razliitim lokalnim, naciona
lnim i meunarodnim dnevnim listovima i asopisima u kojima sam otvoreno priznala tu
injenicu, nas dvije smo razgovarale o tome nekoliko puta, a posljednji put samo
nekoliko dana prije onoga neugodnog razgovora u njezinom uredu. Nazvala sam je d
a je zamolim da promijeni svoju odluku o deportaciji osamnaestogodinje djevojke s
Kosova, Taide Pai, koja se spremala polagati veliku maturu.
Lagala je, Rita mi je rekla. Moje su ruke vezane.
Ali Rita, ne razumije, uvjeravala sam je, gotovo svi traitelji azila lau. Takav je su
tav. I ja sam lagala.
Rita nije htjela ni uti. Rekla je, i pretpostavljam da sam to trebala shvatiti ka
o upozorenje:
Da sam ja bila ministrica kad si podnijela zahtjev za azil, bila bih i tebe depor
tirala.
Nekoliko tjedana kasnije, tijekom proljetne stanke u zasjedanju parlamenta, tele
vizijski program Zembla prikazao je dokumentarni film u kojem su istaknuli injeni
cu da sam lagala u svojem zahtjevu za izbjegliki status. Samo dva tjedna uoi izbor
a za vodstvo nae stranke Rita je pustila glas da sada istrauje spis o mojem uselje
nju te da je moj status u Nizozemskoj, ne samo kao lanice parlamenta, ve i kao drav
ljanke, pod znakom pitanja. Nekoliko dana kasnije objavila je da mi oduzima nizo
zemsko dravljanstvo. Da budem preciznija, tvrdila je da nikad nisam ni bila nizoz
emska dravljanka jer sam dravljanstvo stekla na temelju lai.
Odluku eljezne Rite da me uini apatridom mnoge moje kolege parlamentarci (ak i oni
koji su se rijetko slagali s mojim politikim stavovima) protumaili su kao arbitrar
nu, osvetoljubivu i jednostavno udnu. U cijelom je inu u svakom sluaju bilo neto to p
odsjea na banana republiku. Nakon vie tjedana vrlo ne-nizozemske graje u parlament

u, mediji, ira javnost, i premijer, zajedno s ministrima i uvjerljivom veinom parl

amentarnih zastupnika, prisilili su Ritu da mi vrati dravljanstvo. Napost- ljetku
je to i uinila, ali pod uvjetom da potpiem pismo kojim priznajem da sam joj preutj
ela da sam lagala u svojem zahtjevu za azil. Svojim sam potpisom po drugi put iz
rekla
javnu la, ali nisam imala izbora; to je bio jedini nain da Rita spasi svoj obraz.
Ali konsenzus nije bilo tako jednostavno vratiti. Stranka D66, mala pseudo-slobo
dnjaka stranka koja je bila lanica vladajue koalicije, smatrala je taj postupak bes
ramnim, zatraivi da Rita ponudi ostavku ili e D66 u suprotnom napustiti koaliciju, t
o vlada nee moi preivjeti. Rita nije htjela dati ostavku. U takav ju je tjesnac stj
erala crta njezina karaktera koja je u nekim drugim okolnostima bila izvor njezi
ne snage: njezina nefleksibilnost, koja je istodobno svjedoila i o nesposobnosti
te osobe da se prilagodi okolnostima ili prizna vlastitu pogreku.
Dolo je do pada vlade. Odreen je datum novih opih izbora. Rita je izgubila utrku za
predsjednicu stranke. Nekoliko mjeseci kasnije na novim izborima WD je proao raz
mjerno loe; vie nisu imali pravo na mjesto u kabinetu vlade. U rujnu 2007., nakon t
o je kritizirala nevidljivi stav svoje stranke prema imigracijskoj problematici, i
skljuena je iz Liberalne stranke na poticaj svojega starog rivala Marka Ruttea, k
oji je sada bio predsjednik stranke, i uz podrku aramantnoga, uglaenog trokuta koji
ini nizozemski politiki establiment. Osnovala je vlastitu stranku koju je nazvala P
onosni na Nizozemsku. Meutim, podrka javnosti Riti Verdonk nastavila se topiti. Rit
a je postala politika izopenica.
Tad sam izvukla vanu pouku o prirodi nizozemske politike. Rita je, zakljuila sam,
prekrila najsvetiji tabu namjesnike politike elite, ne toliko time to je govorila, v
e nainom na koji je to inila. Drutvo koje se temelji na konsenzusu, kao to je to slua
s Nizozemskom, zahtijeva visok stupanj konformizma: ton, prizvuk, vrijeme i kon
tekst koji izabere da bi sroio neku poruku uinit e od tebe pobjednika ili gubitnika.
Kad regenten pozovu u svoje redove pojedince iz skupina koje povijesno gledajui
nikad nisu imale mo, ti pojedinci naue izraavati svoje elje i pritube na isti nain na
koji to ine i regenten. U Nizozemskoj morate pregovarati i pristajati na kompromi
se; vaa je sloboda govora omeena granicama onoga to regenten smatraju prihvatljivim
. To je neizbjeno moralo biti teko za nekog s Ritinim porijeklom i temperamentom,
jer ona jednostavno nije mogla podnijeti pomisao na kompromis i bila je potpuno
slijepa za spomenuto podruje konformiteta i njegove nevidljive granice. Njezina k
ritika useljenika, neovisno o pravdama i krivdama svakoga pojedinanog sluaja, inila
se neprihvatljivo nepristojnom, uskogrudnom ili jednostavno rasistikom.
Druga pouka koju sam izvukla bila je da je kucnuo trenutak da jo jednom spakiram
svoje kovege i krenem na put. I tako sam napustila Nizozemsku ubrzo nakon krize s
mojim dravljanstvom. Trljajui sol u moje rane, moji susjedi iz zgrade u kojoj sam
tada ivjela uspjeli su ishoditi sudski nalog za moje prisilno iseljenje, jer je
prema njihovim tvrdnjama moje osiguranje bilo nametljivo, a prijetnje smru koje s
am dobivala ugroavale su i njihov ivot. Nisam vie bila samo bez drave; ostala sam i
bez doma. Umjesto da prepoznaju moj prilog rjeavanju problema koje stvaraju ti ne
presuni valovi stranih useljenika u nizozemsko drutvo, koji sam pokuala dati, u nji
hovim sam oima sada i ja postala dijelom problema.
Istina je da sam zbog vlastite dobrobiti poela razmatrati mogunost odlaska iz Nizo
zemske i prije nego to me je Rita napala. U Nizozemskoj sam postala previe poznata
za vlastito dobro. Ranije te godine donijela sam odluku da se pokuam preseliti u
Sjedinjene Amerike Drave, gdje bih, smatrala sam, imala vie slobode te sam zamolil
a prijatelja, bivega amerikog diplomata koji je sada radio kao sveuilini profesor, d
a mi pomogne nai posao. Ve sam bila dogovorila posjet Sjedinjenim Amerikim Dravama z
a vrijeme proljetnog rasputanja parlamenta radi promocije knjige eseja koju sam b
ila netom objavila pod naslovom Djevica u kavezu, i moj je prijatelj predloio da
me predstavi ljudima iz nekoliko instituta razliitih usmjerenja na Istonoj obali,
ukljuujui institute Brookings i RAND te sveuilita John Hopkins, Georgetown i George
Washington.
Svi koje sam ondje upoznala bili su nevjerojatno pristojni, ali osjeala sam da je
njihova podrka meni i mojim idejama suzdrana. ovjek koji me je intervjuirao u Inst
itutu Brookings inio se pretjerano zabrinutim da bih mogla uvrijediti arapske mus
limane i tako potkopati niz programa koje su upravo pokrenuli u Dohi, u Kataru.

A zatim me je moj prijatelj odveo na razgovor u Ameriki institut za poduzetnitvo.

Ulogu amerikih trustova mozgova kao to je AEI javnost najee tumai potpuno pogreno. K
i njihovi kolege u liberalnim i slobodnjakim ustanovama, kao to su Brookings i CAT
O, znanstvenici iz AEI-ja ne piu politike programe, ve objavljuju svoje miljenje o t
uim programima. Ti su pogledi esto vrlo disonantni. Ali tijekom godina upoznala sa
m mnoge ljude u medijima koji AEI smatraju superkonzervativnim klubom, a ja sebe
uope ne smatram
konzervativnom. (Moji razlozi zato ne elim biti konzervativka isti su oni koje je
tako uvjerljivo izloio Friederich Hayek u knjizi Narav slobode: ukratko, ja ne eli
m zamrznuti status quo, nego poticati promjene, i to radikalne.) I tako sam na r
azgovor u AEI otila oboruana vlastitim sumnjama.
Na moje iznenaenje odmah su mi ponudili punu potporu. Nije bilo rasprave o tome to
smijem i to ne smijem rei. Naglasili su koliko je vano da svoj rad temeljim na emp
irijskim podacima i dosljednim argumentima, kao i da temeljito odvagnem mogue kor
isti i mane svojih prijedloga. Pitala sam hoe li moje zastupanje prava na izbor k
ad je rije o pobaaju i pravima homoseksualaca predstavljati bilo kakav problem, a
predsjednik AEI-ja Christopher DeMuth odgovorio mi je da sam slobodna misliti to
god elim. Nije bilo nikakvih ogranienja u odnosu na to to smijem misliti, rei ili na
pisati. Bila je to jo jedna politika lekcija, jedna od prvih koje u nauiti u Sjedinj
enim Amerikim Dravama. Moja je osuda loeg poloaja ena u islamu izazivala veu nelagodu
medu amerikim liberalima nego medu veinom konzervativaca. Umjesto da se zauzmu za
zapadnjake slobode i protiv totalitarnoga islamskog sustava vjerovanja, mnogi lib
erali radije premjetaju teinu s noge na nogu i gledaju u vrhove svojih cipela kad
je rije o kulturolokim razlikama. Poela sam shvaati da liberalan moe znaiti mnogo tog
, ovisno s koje se strane Atlantika nalazite. Ono to bi Europljani nazvali ljevic
om, ovdje se zbunjujue oznaava liberalnim, s malim poetnim slovom T, dok su u Europi
liberali ono to Amerikanci danas nazivaju klasinim liberalima: zalau se za slobodno
trite, potovanje prava vlasnitva, vladavinu prava, ogranienu vlast drave, i osobnu o
govornost svakog pojedinca. Europski konzervativci i sami podravaju sve spomenute
vrijednosti. Ali ameriki e konzervativci tom popisu dodati i drutvene i kulturne v
rijednosti povezane sa svojom kranskom vjerom. Iako su njihovi prethodnici neko agi
tirali za prava radnika, prava ena i prava crnaca, ameriki liberali danas oklijeva
ju javno govoriti protiv krenja prava koje se ini u ime islama. I tako sam iz Broo
kingsa dobila odbijenicu, a iz AEI-ja pozivnicu. Nakon naega prvog susreta 2006.
godine Chris DeMuth me u rujnu i slubeno pozvao da postanem stalni lan tima istraiv
aa u AEI-ju. Kad mi je Rita iznenada oduzela nizozemsku putovnicu, ta ponuda jo ni
je bila formalizirana; DeMuth se jo nije imao priliku posavjetovati sa svojim upr
avnim odborom. Ali bilo je jasno da vie ne mogu biti
zastupnica nizozemskog parlamenta jer vie nisam bila Nizozemka. Onog jutra kad je
odrana tiskovna konferencija na kojoj sam odluila objaviti da dajem ostavku na mj
esto parlamentarne zastupnice primila sam poziv iz dnevnog lista Volkskrant. Je
li istina da u prihvatiti posao ba u AEI-ju?
Nisam mogla odgovoriti. Nisam mogla biti sigurna da AEI sada nee povui svoju ponud
u sa stola. Nazvala sam Chrisa da mu kaem da me novinari gnjave i da im moram odg
ovoriti; rekao mi je da se mora posavjetovati s lanovima upravnog odbora prije ne
go to slubeno objavi moj dolazak. Srce mi je potonulo jer sam pomislila da e lanovi
upravnog odbora jamano pomisliti Treba li nam ovakav skandal? Ali poslije samo tr
ideset minuta Chris je uzvratio moj poziv i rekao da sam dobrodola u AEI-ju od 1.
rujna.
Kad su nizozemske novine objavile da je moje odredite AEI, mnogi su me upozorili
da inim najveu pogreku u svojem ivotu. Proguglali su AEI, rekli su mi, i zakljuili da
je rije o organizaciji opasnih namjera, gnijezdu neokonzervativaca koji su se ur
otili kako bi Busha uinili predsjednikom i smislili povod za rat protov Iraka. Zat
o bih se zaboga uope odluila prihvatiti drutvo te opake rulje? Odgovorila sam im da
sam, izgubivi svoj dom, svoju koru kruha, a gotovo i dravljanstvo, spremna jo jedn
om riskirati i prepustiti se dobroti stranaca.
Bila sam javna osoba. Prije odlaska iz Nizozemske u moju su ast organizirane tri
oprotajne zabave, jer je najmanje 150 ljudi tvrdilo da se smatraju mojim bliskim
prijateljima. Govor nekih mojih prijatelja gotovo je izbrisao bol koju sam osjeal
a. Pomogli su mi da se prisjetim da u Nizozemskoj ipak ima ljudi koji se sa mnom

slau i iji pogled see dalje od mojega nekonformistikog tona i stila. Bila sam dubok
o ganuta, jer su me ti ljudi jo jednom podsjetili zato volim tu zemlju koju sada n
aputam.
Rodila sam se u obitelji politiara i oduvijek sam znala da u politici stvari nisu
uvijek onakve kakvima se ine. U usporedbi s mojim iskustvima iz Somalije, Etiopi
je, Saudijske Arabije i Kenije, moj sraz s centrima moi u Nizozemskoj bio je vrlo
benigan. Nitko me nije muio, niti me bacio u zatvor. tovie, jedna od oprotajnih zab
ava organizirana je u zgradi parlamenta, a medu uzvanicima su bili neki od mojih
najstrastvenijih kritiara. Tipino za Nizozemsku, dobila sam skroman dar i tri zvun
a poljupca u obraz od svakog uzvanika. Bilo je to vrlo konsenzualno opratanje.
I tako sam se jo jednom vratila nomadskom ivotu.
9. Poglavlje - Amerika
Nekoliko dana kasnije probudila sam se u hotelu u Washingtonu i odjenula se za s
voj prvi radni dan u Amerikom institutu za poduzetnitvo. Ali otkrila sam da je ure
d zatvoren: bio je Praznik rada. Prvi ubod nostalgije za nizozemskim domom stiga
o je sa spoznajom da se Praznik rada ne slavi 1. svibnja, kao to je to sluaj svugd
je u Europi, ve prvog ponedjeljka u rujnu. Morala sam jo mnogo toga nauiti.
Nije to bio samo novi posao, ve i nova zemlja: nova kultura, novi praznici, nova
povijest. ak se i moj stari prijatelj iz Kenije, engleski jezik, inio potpuno razl
iitim na ulicama Washingtona. Hou li se ovdje ikad osjeati kao kod kue?
Vratila sam se u hotel razmiljajui o tome. Prvo i najvidljivije obiljeje Amerike nj
ezina je etnika raznolikost; bilo je to prvo to sam uoila u zranoj luci prilikom moj
ega prvog posjeta New Yorku. Kamo god bih pola, vidjela sam Afrikance, Azijce, La
tinoamerikance te vie etnikih kombinacija nego to sam ih sposobna prepoznati. Takoer
, primijetila sam njihov pozitivan odnos prema Americi. Useljenici su spremno tv
rdili da im je drago da su bili prisiljeni doi u ovu zemlju, da se nemaju namjeru
vraati kui jer je Amerika nudila njihovoj djeci mogunosti koje su bile nezamislive
ondje odakle su doli. Bilo je to bitno drugaije od stalnih alopojki o Nizozemskoj
koje sam bila navikla sluati od useljenika koji svoj novac alju natrag kui i koji k
ulturoloki i emocionalno naratajima ostaju stranci u zemlji u koju se se doselili.
Za razliku od brojnih useljenika u Nizozemskoj, kad sam se ja doselila u Sjedinj
ene Amerike Drave ve sam govorila jezikom svoje nove domovine i poznavala nekolicin
u ljudi. Imala sam vizu u svojoj putovnici koja je bila namijenjena ljudima koji
su izvanredno daroviti, koji su nezamjenjivi u Sjedinjenim Amerikim Dravama, vizu za
zuzetne strance. Uivala sam u toj frazi, ali sam se i pitala: Koje su to bile moje
izvanredne sposobnosti? Ta je viza znaila vrlo udoban, povlateni ulazak u naciju
kojoj bi se mnogi pojedinci irom svijeta eljeli pridruiti ne pitajui za cijenu. Osta
li useljenici prolaze mnogo muniji i dugotrajniji postupak odobravanja boravka.
Rekla sam samoj sebi da moram biti dostojna te vize. Dali su mi je jer sam musli
manka koja je pronala svoj put u slobodu i neovisnost,
koja aktivno zagovara ideale demokracije.
Vrlo brzo sam stekla osjeaj pripadnosti u AEI-ju. Onog tjedna kad sam stigla u Wa
shington upoznali su me s ovjekom kojeg sam ve dugo eljela upoznati, Charlesom Murr
ayjem, koji je 1994. napisao Zvonoliku krivulju. U vrijeme izlaska te knjige iz
tiska ja sam jo uvijek bila studentica na sveuilitu u Leidenu, gdje su svi samo pria
li o toj stranoj, rasistikoj knjizi, iji autor tvrdi da crni ljudi genetski imaju n
iu inteligenciju od bijelih ljudi. Proitala sam je, naravno, i zakljuila da je sve
samo ne rasistika; naprotiv, to je suosjeajno napisana knjiga o urbanim izazovima
s kojima se crni ljudi suoavaju tee od bijelih. Svi bi je crnci trebali proitati.
Kad su me predstavili Murrayju, nisam mogla ne primijetiti da je ak i njegova gla
va oblika precizne zvonolike krivulje. Dok smo razmjenjivali pozdrave, spomenula
sam da prepoznajem njegovo ime jer sam itala njegovu knjigu, na to je Murray stis
nuo zube, nedvojbeno prikupljajui snagu za obranu od jo jedne uvrijeene crnkinje. K
ad sam rekla da mi se njegova knjiga jako svidjela, njegov je osmijeh bio irok ko
liko i iznenaen. Odmah smo se sprijateljili.
Unato mojim prvobitnim sumnjama i predrasudama mojih nizozemskih prijatelja proti
v AEI-ja, moji su kolege istraivai bili naitani i obrazovani te vrlo prijateljski r
aspoloeni. Posve netipino za dogmatske ratne hukae, pokazali su se posve sposobnim z
a kritiku Bushove administracije. Chris DeMuth pokazao se ovjekom izvanredne inte
lektualne dubine i irine, koji je postavljao inteligentna pitanja o temama u rasp

onu od iranskoga nuklearnog programa do moralne krize feminizma.

Ukratko, u sreditu je AEIjeva zanimanja ekonomija, a glavna naela prema kojima ist
raivai nalaze zajedniki nazivnik jesu odgovornost pojedinca i ograniena vlast drave.
Rad u AEI-ju nije bio nimalo nalik radu u politikom institutu neke stranke u Euro
pi, gdje su ljudi opsjednuti pripremom izbora i izbjegavanjem kontroverzi. Mogla
sam pisati, itati i sudjelovati u raspravama koje su moderirali drugi istraivai, a
koje su se bavile raznim pitanjima, poevi od nacionalne sigurnosti do religije, g
enetike, amerikog sustava zdravstvenog osiguranja, globalnog zatopljenja i razvoj
ne pomoi drugim zemljama.
Moje zadovoljstvo mojim novim ivotom u Washingtonu bilo je tim vee to je rije o grad
u u kojem je snalaenje udesno lako: tlocrt mu je pravocrtan, s ulicama ija imena id
u redom kroz abecedu, a
kuni brojevi zavravaju brojem dvadeset i est. Osjeala sam da se ovdje nikad ne bih m
ogla izgubiti.
Kad je u veljai 2007. u Sjedinjenim Amerikim Dravama objavljena moja autobiografska
knjiga Nevjernica, krenula je i promidbena turneja koja me vodila irom drave. Bilo
je to vrlo pouno iskustvo. Na moje zaprepatenje let iz jednoga grada u drugi moga
o je trajati i pet do est sati, zemlja je bila podijeljena u etiri vremenske zone
(pet, ukljuujui i Havaje) te u brojne klimatske zone. Naravno, te su mi injenice bi
le poznate jo od kolskih dana, ali tek sam sada napokon pojmila zapanjujue fizike ra
zmjere Sjedinjenih Amerikih Drava.
U Nizozemskoj vas je ve i dvosatna vonja mogla odvesti preko granice. Zemlja je on
dje ravna i sva polja izgledaju poput manikiranih kvadrata; svaki hektar Nizozem
ske dotaknula je i oblikovala ljudska ruka. Za razliku od toga, u velike amerike
savezne drave poput Teksasa ili Kalifornije mogle su stati cijele europske nacije
. Divlji ameriki krajolik s dolinama, planinama, potocima, provalijama i kanjonim
a, gotovo je jednako neukroen i izazovan kao i somalski. Letei s kraja na kraj zem
lje, navirujui se kroz prozore zrakoplova, polako mi je postajalo jasno zato ljudi
u ruralnim krajevima Sjedinjenih Amerikih Drava vjeruju da imaju pravo nositi oruj
e.
Uvijek osjetim strahopotovanje kad se suoim sa zemljopisom Amerike. Putovala sam p
unih sat vremena od Santa Fea do Albuquerquea a da nisam vidjela nijedno ljudsko
bite. Zemlja je bila mjeseev krajolik udnih stjenovitih formacija i kratera naikani
h kaktusima, i iako je u automobilu bilo toplo, u daljini su se izdizali snijego
m pokriveni vrhunci planina.
U Nizozemskoj nema nita divlje. Ondje su zatiene vrste bizamski takor i neki slabo p
oznati kukci; sve vee od toga iskorijenjeno je prije vie stoljea. U Sjedinjenim Ame
rikim Dravama obina etnja po brdima ponudila mi je priliku da vidim drvee tako visoko
da se ini iskonskim, a meu drveem kojote i losove.
Divila sam se golemome novom krajoliku Amerike i uivala u svojemu novom poslu u W
ashingtonu, ali sam se najbolje osjeala u New York Cityju, koji esto posjeujem kako
bih bila s prijateljima. Jednoga prekrasnog vikenda potkraj lipnja 2007. proetal
a sam Central Parkom. Ljeto samo to nije bilo poelo, vidjelo se to u grmljavinskim
olujama i prolomima oblaka koji su se smjenjivali, ali to je jutro bilo
fantastino: vedro i sunano, gotovo bez daka vjetra. Bio je to jedan od onih dana ka
d poelite potrati parkom u bikiniju.
Prola sam kraj bronanog kipa Anela voda i njegova etiri kerubina i produila prema jez
eru. Pretekao me je par na rolama; ena s dvoje djece smjetene u kolica za blizance
dolazila mi je ususret. Svugdje oko mene Europljani su razgovarali na poznatim
jezicima: talijanskom, francuskom, skandinavskim jezicima. Vrijednost je dolara
bila niska, a vrijeme prekrasno.
Netko me je potapao po ramenu i ja sam zamalo odskoila. Simpatian nizozemski par u
trapericama i konim jaknama srdano se smjeio, drei u ruci fotoaparate. Bio je to pods
jetnik na posljednji dom koji sam izgubila. Bio je to i podsjetnik na moju trajn
u nesigurnost. Moji su tjelohranitelji prili blie, ali sam im dala znak da je sve
u redu.
Mevrouvu Hirsi Ali, rekao je mukarac na nizozemskom, smijemo li se slikati s vama? Me
vrouw na nizozemskom znai gospoa ili gospoica.
Naravno, uzvratila sam im iroki osmijeh, a jedan od tjelohranitelja ponudio je da n
as slika njihovim fotoaparatom. Dok smo pozirali, ena me je upitala:

Hoe li ovome ikad doi kraj? Mislila je na moju potrebu za tjelohraniteljima.

Ne znam. Ne znam kaci e tome doi kraj.
Primate li i dalje prijetnje smru?
Teko je prepoznati stvarnu prijetnju. Prijetnje stiu elektronikom potom. Ali oni koji
mi stvarno ele nauditi nee gubiti vrijeme na slanje e-maila.
Tijekom promidbene turneje s Nevjernicom trebala sam odrati govor u Philadelphijsk
oj javnoj knjinici. Tjedan dana ranije moje me je osiguranje obavijestilo da su n
a jednoj muslimanskoj internetskoj stranici presreli prijetnje protiv mene. Izri
jekom se spominjalo mjesto i pojedinosti mojega nastupa te nairoko najavljivalo p
lanove da me se sprijei da odrim govor. Sjedila sam u restoranu u Los Angelesu kad
su mi priopili te vijesti i savjetovali da otkaem dolazak. Bez oklijevanja sam po
vikala:
Ne mislite valjda ozbiljno! Ovo je slobodna, demokratska zemlja! Odrat u taj govor,
a to je mogue zato to imam zatitu. Upravo je to svrha ovog osiguranja!
Nakon to sam se smirila nazvala sam Chrisa DeMutha u AEI da ga pitam za savjet. N
isam eljela dovoditi druge u opasnost. Bez oklijevanja je rekao:
Idi i uini ono to mora.
Govor je odran kako je i planirano zahvaljujui usklaenim naporima veeg broja sigurno
snih slubi, ukljuujui i lokalnu policiju.
Ljudi me esto pitaju kako je to ivjeti s tjelohraniteljima. Krai bi odgovor glasio
da je to bolje nego biti mrtav. Bolje je i od pokrivanja maramom ili velom, koji
su za mene simbol intelektualnih i tjelesnih ogranienja koja su mnoge muslimanke
prisiljene trpjeti. Pa ipak, bila sam svjesna ironije mojeg poloaja: ja sam navo
dno ta velika ikona enske slobode, ali zbog prijetnji smru koje primam moram ivjeti
na nain koji je u odreenom smislu neslobodan. Nije jako zabavno kada te uvijek i
svugdje prate naoruani mukarci zastraujueg izgleda. Pomalo je to nalik noenju astrona
utskog odijela, zatitnog oklopa koji spreava va dodir s elementima. Usporava vas i i
ni svako kretanje promiljenim i nespontanim. Ne uivam u tome to me danonono uvaju.
No tjelohranitelji me tite od opasnosti. Ublaavaju moj strah. Kad ivite sa stalnim
prijetnjama smru, bojite se i ponekad imate uasne none more. Kad se neki automobil
zadri predugo pred mojom kuom, pitam se promatraju li me. Ako se ovjek u novinskom
kiosku zagleda u mene, pitam se zna li tko sam. Ako dostavlja pozvoni, oklijevam:
Je li on doista onaj za kojeg se izdaje? Trebam li otvoriti?
Pokuavam ostati na oprezu. Klonim se rutine. Ali odluila sam da neu prestati pisati
i da neu prestati privlaiti pozornost na patnje muslimanki i prijetnju koju ekstr
emisti predstavljaju slobodi miljenja, slobodi govora i demokratskim dravama. I da
prestanem, time vjerojatno ne bih popravila svoj poloaj, jer jednom neprijatelj,
zauvijek neprijatelj. Uvijek e se nai netko tko e biti sretan da me poalje na drugi
svijet.
Te me prijetnje na neki nain motiviraju. One su mojem glasu dale dodatni legitimi
tet.
Tog poslijepodneva u Central Parku zadrala sam se na trenutak u razgovoru s nizoz
emskim parom, uivajui na suncu. Rekli su mi koliko ih je uzrujao nain na koji se sa
mnom postupalo u Nizozemskoj i da imam njihovu podrku. Susret je bio vrlo ugodan
, kao to je to esto sluaj kad naiem na Nizozemce; neki su prema meni neprijateljski
raspoloeni, ali veina je vrlo ljubazna i izuzetno topla.
Taj sluajni susret izazvao je u meni val enje za domom u Nizozemskoj. Zvuk nizozems
kog jezika na Manhattanu izazvao je u meni dobro poznat, njeni, gotovo bezuvjetni
osjeaj povezanosti koji ljudi dijele kad dolaze iz istog mjesta. To je osjeaj za
kojim nomad uvijek ezne: taj neuhvatljivi osjeaj pripadnosti obitelji.
Do Boia 2009., tri godine nakon mojeg dolaska u Ameriku, ivjela sam ivotom nomada vie
nego ikad. Nisam provodila mnogo vremena u Washingtonu. Moj je posao bio mjeavin
a istraivakog rada i aktivizma. Istraujui, otkrila sam da su rasprave o islamu, mult
ikulturalizmu i enama bile iscrpljene potkraj 1980-ih i 1990-ih, mnogo prije 11.
rujna 2001. Koliko sam mogla vidjeti, nisam mogla dati nikakav izvorni doprinos
postojeem opusu znanstvenih radova. Prema mojem tumaenju moj je akademski posao bi
o pratiti nove napade u ime islama. Aktivistiki dio mojeg posla vodio me irom Amer
ike. To je znailo da sam velik dio vremena provodila putujui iz jednoga grada u dr
ugi, drei predavanja i sudjelujui na skupovima.
Globalizaciju i prijetnju terorizma najlake je doivjeti u zranoj luci. Veina amerikih

zranih luka kroz koje sam prola bolje su od onih u Africi i znatno loije od onih u
Europi, uz izuzetak londonskog Heathrowa. Zrane su luke u Dallasu, Denveru i Los
Angelesu izvrsne, dok je O'Hare u Chicagu podjednako teak za snalaenje kao i parik
i Charles de Gaulle, iako ne ba na razini horora kao to su to Dulles i JFK. Sto se
vie udaljavate od obale prema mjestima kao to su Aspen, Beaver Creek i Sun Valley
, to su zrane luke manje i efikasnije. Osjetim pravo olakanje kad moram proi kroz j
ednu od tih manjih zranih luka.
Moj prvi susret s nekom amerikom zranom lukom dogodio se 2002. godine. Sletjela sa
m u njujorku zranu luku JFK na proputovanju u Los Angeles. Nakratko sam pomislila
da je dolo do neke greke, da sam sjela na pogrean let i zavrila negdje u Africi. Mas
a ljudi tiskala se u velikim skupinama, neki u tranzitu, dok su drugi upravo sle
tjeli na odredite. Sluba za useljenike imala je altere do kojih su vodile trakom oz
naene staze to su vijugale stotinama metara kako bi se osiguralo uredno pomicanje
reda. Dravni slubenik koji je pregledao moju putovnicu govorio je jedva razumljivi
m engleskim jezikom i djelovao prilino nervozno, vjerojatno zato to je zaglavio u
tako tijesnoj kuici. Redovi su bili naizgled beskonani, a s pokretnih traka padale
su putne torbe koje je onda aica mukaraca bacala natrag na preostalih nekoliko pra
znih mjesta na traci. Ljudi u odori vikali su
na putnike, a iz razglasa je odjekivala kakofonija glasova koji su izdavali stro
ga upozorenja, ba kao i televizijski ekrani na svakom terminalu:
Ne ostavljajte svoje torbe bez nadzora. Na snazi je naranasti stupanj opasnosti od
terorizma.
Uskoro sam se navikla na takve prizore u najveim zranim lukama. Prostor za putnike
u odlasku bio je u najmanju ruku jo gori: beskrajni redovi ljudi koje su usporav
ala nova sigurnosna pravila. Iz njihovih su torbi uklanjana prijenosna raunala, a
svoje su cipele i remenje, pa ak i jakne, morali gurati u sive plastine posude. L
etovi zranih prijevoznika koji su se nalazili pred steajem gotovo su uvijek znatno
kasnili u polasku. Nepredvidivo ameriko vrijeme, grmljavinske oluje, uragani, na
leti vjetrova i snjene oluje, povremeno bi izazvali sveopi kaos.
U Ameriku sam dola u potrazi za novim domom, ali sam ubrzo otkrila da ivim s kovego
m u ruci, putujui od jedne zrane luke do druge, od hotela do hotela. Poela sam uspo
reivati prepreke modernom putovanju s onima koje su svladavale karavane o kojima
je baka esto pripovijedala.
U njezino vrijeme opasnost je prijetila od pljakakih pohoda raznih gospodara rata
i njihovih vojski, od ekstremnih sua ili poplava, od radnih ivotinja koje su bile
pretovarene i pothranjene. U modernoj Americi ekvivalenti su bili uzbune zbog op
asnosti od terorizma i snjene oluje.
Nakon vie mjeseci takvoga nomadskog ivota moji su se ameriki prijatelji saalili nada
mnom. Kucnulo je vrijeme, rekli su, da otkrijem da rad nije jedini smisao ivota
u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Jedna me je prijateljica upitala jesam li ikad bil
a u Las Vegasu. Moja je prva asocijacija bila kockanje. To je bio jedini grijeh
koji jo nisam bila poinila a koji muslimanska vjera izrijekom zabranjuje.
Ne Las Vegas, promucala sam. To je leglo kriminala, kocke i zasljepljujuih neonskih
svjetala. Mislim da ne elim ii onamo.
Ma, daj, odgovorila je moja prijateljica Sharon. Ne zna to proputa. To je tako tipi
o Amerike, mora ga vidjeti.
I tako me je jednog vikenda povezla iz Los Angelesa u Las Vegas. Iako se raspros
tranjenost Los Angelesa ponekad ini beskonanom, dok smo jurili autocestom graevine
su se ipak s vremenom prorijedile, a krajolik postajao sve manje zelen, sve dok
nije ostalo nita osim pustinje, jalove zemlje s planinama, tvrdim stijenama, meki
m humcima
pijeska prljavo-bijele, ali i smee i sive boje. Proli smo kraj mjesta s neobinim im
enima kao to je Zzsyk. Moje je zanimanje privukao znak koji nas je upozoravao na C
estu za Grad duhova. Sablasno, rekla sam pokazujui na znak.
Moda bismo mogli zastati u nekom od tih mjesta u povratku, odgovorila je moja prija
teljica.
Nakon nekoliko sati vonje kroz pustinjski krajolik naposljetku smo stigli u Las V
egas. Bila sam zaslijepljena. Skretanje udesno u Zaljev Mandalay bilo je poput i
skrcavanja na arobni otok s nadrealistinim replikama New Yorka, Pariza i Rima. Hot
el Wynn, u kojem smo odsjele, nije nudio samo spavae sobe i restorane, ve i cijele

trgovake centre, ekskluzivne europske trgovine s najnovijom modom, draguljarnice

u ijim su izlozima sjali zlato, platina, dijamanti i ostalo drago kamenje, a u s
reditu svega tog sjaja, stajali su redovi i redovi aparata za kockanje i kockarsk
ih stolova. I, naravno, striptiz klubovi za mukarce i wellness centri za ene.
Sharon me nagovarala da iskuam jedan od aparata. Na jednome sam izgubila osam dol
ara a zaradila dolar i dvadest i pet centi, dok sam na drugome zaradila deset do
lara a izgubila dvadeset. Na stolu smo odigrali igru koja se zove blackjack. Sha
ron i ja uloile smo stotinu dolara. Izgubile smo ezdeset. Bilo je udno. Morale smo
svaka kupiti etona u vrijednosti od pet i deset dolara; poetni ulog iznosio je pet
naest. Djelitelj bi vam dao dvije karte i istodobno sam zadrao dvije. Mogli ste z
atvoriti krug ili zatraiti jo jednu kartu. Ako bi zbroj vae tri karte bio dvadeset
i jedan vi ste bili pobjednik, to jest, zaradili biste jo nekoliko etona.
Bit e da sam izgledala kao da sam tog trenutka izila iz dungle. Tijekom igre morate
davati suptilne znakove kao to su pomicanje kaiprsta naprijed i nazad ili mahanje
dlanom polako kao da gladite stol ne dodirujui ga. Djelitelj bi kimnuo glavom, a
moja bi prijateljica i sama odgovorila neobinim kimanjem. Iako je blackjack navo
dno bio najjednostavnija kartaka igra, meni se inilo da bih teko nauila sve tajne zn
akove, a jo tee pogodila koju e mi kartu sljedeu podijeliti. Dotad bih ve bila ostala
bez gotovine. I tako smo prestale igrati.
Da upotpunimo doivljaj, otile smo u hotel Palace da pogledamo mjuzikl Momci iz Jer
seyja, priu o bendu siromanih klinaca koji odrastaju u New Jerseyju. Ta klasina ame
rika pria o cijeni slave vrlo me je brzo oarala. Isprva se bend ini dobrom idejom, i
ako je njihov put do uspjeha posut trnjem. Kad uspjeh na koncu stigne, ne
samo da se bend razie, ve se raspadne i brak glavnog protagonista, njegova ga ena o
stavi, a njegova se ki oda drogi. On tuno pjeva o tome kako su ga svi napustili. P
redstava zavrava solo nastupima sve etvorice mukaraca dok se osvru na svoj ivot.
Na povratku u L.A. zaustavile smo se na benzinskoj pumpi u neposrednoj blizini z
naka za cestu prema Gradu duhova, koja je vijugala kroz brda obojanih stijena.
eli li baciti pogled na grad? upitala je Sharon, prisjetivi se moje ranije znatielje.
Zato ne? Bila sam raspoloena za novu pustolovinu. Odvezle smo se u grad duhova Cal
ico.
Na ulasku u nekadanji grad nalazi se kiosk sa slamnatim krovom i uvarom koji turis
tima naplauje simbolinu ulaznicu. Grad duhova zapravo je muzej na otvorenom. Prije
stoljea i pol Calico je bio poznat po rudnicima srebra i privlaio masu kopaa koji
su se eljeli brzo obogatiti. Gradi je imao par trgovina potreptinama, nekoliko trgo
vina odjee i stvari za dom te salun i javnu kuu u sklopu saluna. Jedna je obiteljs
ka kua obnovljena kako bi se turistima pokazao autentini dom prvih doseljenika na
Divlji Zapad.
Moju je pozornost privukla pe iz devetnaestog stoljea, jer je bila daleko bolja od
pei na ugljen kojima smo se mi sluili u naim domovima u Mogadiu i Nairobiju, i koje
su jo uvijek u uporabi u mnogim afrikim domovima. Cak je i rustikalni namjetaj u o
vome starom i naputenom domu bio boljeg dizajna i dugovjeniji od naeg. Stanovnici C
alica morali su pjeaiti gotovo tri kilometra po vodu, kao to to moraju i mnogi Afri
kanci; svoju su odjeu (neobino slinu odjei koju mnogi jo uvijek nose u Africi) prali
runo. Njihove pletene prostirke za pod, zdjele i podmetai vratili su me natrag u M
ogadi, Addis Ababu i Nairobi. Baka bi potroila sate i sate na pletenje takvih pros
tirki.
Grad duhova ivo je ilustrirao razliku izmeu tradicije moje bake, prema kojoj stvar
i moraju ostati onakve kakve jesu, i amerikog svjetonazora u koji je ugraena potre
ba za stalnim inoviranjem. Amerikanci stalno trae novi, bolji i uinkovitiji nain ku
hanja, pranja i nalaenja goriva, obavljanja najosnovnijih i univerzalnih aktivnos
ti u ljudskom ivotu. U tradiciji moje bake ljudi se kao zatvorenici cijeli ivot vr
te u istome krugu traganja za hranom, njezine pripreme i njezine konzumacije. Ne
mogu se sjetiti niega korisnog to su neki Somalac ili Somalka izumili kako bi taj
ciklus olakali.
Cak je i taj odavno naputeni grad duhova na niijoj zemlji izmeu Nevade i Kalifornij
e svojedobno nudio razmjerno vei luksuz od kue moje majke. Na povratku iz Calica u
L.A. postala sam svjesna nevjerojatne brzine kojom su grabili naprijed ti prvi
doseljenici u Ameriku.
Par mjeseci prije puta u Vegas bila sam na Istonoj obali, u Muzeju umjetnosti Met

ropolitan u New Yorku. Ravnatelj Rijksmuseuma u Amsterdamu Wim Pijbes i Udruenje

uzgajivaa tulipana odluili su organizirati malu sveanost u moju ast. Trebali su mi u
ruiti stotinu lukovica Crnog tulipana kao simbola (tako je to barem objasnio Pijb
es) raznolikosti u Nizozemskoj. Pozvala sam nekolicinu najbliih amerikih prijatelj
a, dok je Pijbes pozvao nekoliko nizozemskih uzvanika. Spomenula sam da Chris De
Muth oboava slikara Vermeera. Stjecajem okolnosti u Metu je upravo bila postavlje
na velika izloba Vermeerovih radova.
Chris je kasnio pa sam otila pogledati slike u pratnji Pijbesa. Zadrali smo se nek
o vrijeme ispred Vermeerove Mljekarice. Pijbes se upustio u dubinsku analizu sli
karove genijalnosti koja se oituje u toj maloj slici, govorei o preciznosti, svjet
lima, bojama, sjenama i izboru mljekarice kao objekta. Dok sam netremice promatr
ala sliku, ono to je privuklo moju pozornost bila je soba: siromana, mrana i tijesn
a. Mnoge su sobe u mojem djetinjstvu bile podjednako tijesne.
Nakon kraeg obilaska izlobe nala sam se u razgovoru s jo jednom nizozemskom uzvanico
m. Bila sam razoarana uvi je kako izgovara uobiajene predrasude o tome da su Amerika
nci plat. Tu je rije jako teko prevesti; ona znai neto poput plebejski, neprofinjen
sno onaj koji nema nikakvu (znaajnu) povijest umjetnosti ili kulture. Prema toj ko
li miljenja sve je u Americi pop, ako ne i und, i namijenjeno masama. Tono je da se
u Americi tota podvodi pod nazivnik kulture, ukljuujui i opsjednutost slavnim osoba
ma svih vrsta. Ali teko bi se moglo rei da je to reprezentativan uzorak golemog bo
gatstva izvanredne umjetnosti, knjievnosti i glazbe koje su Amerikanci stvorili u
gotovo dva i pol stoljea postojanja njihove drave.
Kao stranac u Americi ponekad se osjeam iskljuenom iz razgovora, jer se sugovornic
i vrlo esto pozivaju na mjuzikle i filmove za koje nikad nisam ula. Jednom priliko
m u Bostonu, dok sam neobavezno razgovarala s prijateljima, pobjeglo mi je da ne
razumijem
neke od kulturolokih odrednica u razgovoru koji smo vodili o predrasudama.
Jesi li gledala juni Pacifik? upitala je jedna prijateljica.
Iz nekog mi je razloga naslov zvuao poznato, ali nisam. (Cesto vam mnoge amerike r
eference zvue poznato, iako o njima zapravo ne znate nita.) Ona i njezin suprug od
mah su me pozvali da ih posjetim u New Yorku kako bismo ga pogledali zajedno.
Kao ljubavna pria smjetena u ratno doba, ispriana na pozornici kroz pjesme i glumu
koji gledatelja razgale uspjenije nego komedija, Juni Pacifik me je oarao. Bilo je
to pravo olakanje nakon europske opere.
Operne ljubavne prie gotovo uvijek zavravaju nesretno, iako ljubavnike u njihovu p
ropast prati najveliajnija mogua glazba. Nasuprot tome, parovi u amerikim mjuziklim
a mogu pjesmom i plesom pobijediti goleme prepreke kao to su rat i rasizam i okona
ti svoju ljubavnu priu obaveznim hepiendom. Na kraju predstave uhvatila sam se ka
ko pjevuim melodiju Moraju te dobro nauiti. Moraju te nauiti Da mrzi i da se boji, M
ju te tome uiti Iz godine u godinu, Moraju to utuviti, U tvoju dragu malu glavu,
Moraju te dobro nauiti. Moraju te nauit'da se boji Da kose oi udno gleda, Da drugoj b
ji koe ruku ne da, Moraju te dobro nauiti. Mora nauit' dokjvije kasno, Bar sa est iP
edam da bude jasno, Da u mrnji slijedi primjer obitelji, Moraju te dobro nauiti!
Ta predstava i razgovori koji su uslijedili otvorili su mi prozor u naizgled bes
konanu borbu Amerike s rasnom problematikom. Vie od brojnih propovijedi politiara i
li analitiara, takve pjesme za masovnu konzumaciju sluile su da oslabe rasne predr
asude izlaui ih poruzi.
Drugi me je par odveo u New York na gala koncert povodom devedesete obljetnice r
oenja Leonarda Bernsteina. Bilo mi je pomalo neugodno priznati da ne znam tko je
Bernstein. Nema problema, rekli su uglas. Dananja e veer biti dobar uvod. U jednom
od songova koji
je pobudio moje osobito zanimanje dvojica siromano odjevenih
tinejdera pjevaju o susretu s policajcem iz svojeg kvarta:
Dragi, dobri narednile Kupke
Mora vam bitjasno
Na nas odgoj na to tjera
Na ponaanje nedoraslo
Kad je majka ovisnica
Kad je otac pijanica
Sto mo' bit' negpropalica!

Nakon predstave upitala sam svoje prijatelje za tu pjesmu koju su izvodili tinej
deri. Bili su zaprepateni.
Zar nisi gledala Priu sa Zapadne strane?
Nekoliko dana kasnije gledala sam je na DVD-u uivajui u napadima libretista na mek
anu psihologiju kojom se malodobne delinkvente uvruje u uvjerenju da su samo rtve dru
va. Takoer, ula sam prvi put i nezaboravnu pjesmu useljenika pod naslovom Amerika.
To je opjevani razgovor izmeu mukih i enskih useljenika iz Puerto Rica. U nastavku
sam navela nekoliko stihova za koje smatram da su vjeni i koji ilustriraju razliit
e poglede ljudi iz istog mjesta, tovie iz iste obitelji, na Ameriku. Za ene je to z
emlja slobode i neogranienih mogunosti, dok je za nostalgine mukarce ona mjesto siro
matva i zatucanosti ako nisi bijelac. Svia mi se bit' u Americi... Besplatno je sv
e u Americi.... Kupnja na kredit je prava stvar. Nama uvijekjiapCate dvaput bar.
Odsad mi pere moj vlastiti stroj. A to e ti uzet' da ostane ist? Industrijski bum u
Americi. Dvanaestoro u sobi u Americi. Nove kue grade mnogo prostranije. S novih
nas vrata tjeraju jo pristojnije... ivot je u redu u Americi. Ako si skroz bijelu
Americi. Ovdje mo' ivit slobodno i ponosno. Tako dugo dokznagdje ti je mjesto. Slob
odan da bude to god eli. Slobodan da isti i konobari. Posvuda prljavtina u Americi,
anizirani kriminalu Americi,
Uasno vrijeme u Americi.... Mislim da u se vratit' u San Juan. Ukrcat u se na brodi
neu bit'sam. Svi e me ondje glasno pozdraviti! Svi e se ondje ovamo ve iseliti!
Taj dijalog i danas zvui istinito. Za veinu useljenika dolazak u Ameriku znai nezap
oslenost, nasilje i beznae stare domovine zamijeniti amerikim paketom u kojem se p
rilike za bolji ivot mijeaju sa prljavtinom, bandama i organiziranim kriminalom.
Za razliku od tih ljudi ja sam imala izvanrednu sreu da su se mnogi moji ameriki s
novi ostvarili gotovo odmah po dolasku. Protekle godine nisam bila samo u Las Ve
gasu, ve i na krstarenju Aljaskom, gdje sam vidjela visoke planine, ledenjake, cr
ne i smee medvjede te kitove koji su izbacivali vodu metar uvis, a zatim zaranjal
i izlaui naim pogledima svoje repne peraje.
Uoi Dana zahvalnosti jedna druga prijateljica predloila mi je, kao da mi nudi alicu
aja, putovanje terenskim vozilom po teksakom ranu. Na koncu sam dobila ak i poduku
iz jahanja na kaubojskom konju. Sudjelovala sam na skupovima gdje je program pos
lijepodnevnih aktivnosti ukljuivao igranje golfa, kolu tenisa i rafting na divljim
vodama.
Imam sree to sam dola ovamo na nain na koji sam dola. Imam sree to imam prijatelje k
imam. Ali to ne znai da podcjenjujem priu ilegalnih useljenika, da ne razmiljam o
tome to znai prebacivati se kradom preko meksike granice, ili roditi se u getoizira
nim etvrtima u sreditu velikih gradova kao to su Chicago, L.A. ili New York.
Prilikom mojih posjeta Bronxu vidjela sam da zaista postoje depovi Amerike u koji
ma ljudi jedva imaju dovoljno hrane, gdje djevojice ostaju trudne s trinaest godi
na, gdje stariji djeaci lako dolaze do oruja i meusobno se ubijaju, gdje ulaz u kolu
mora biti blindiran, a uenici na ulazu prolaze kroz kontrolu detektorima metala.
U nekim getoima oekivani ivotni vijek crnih djeaka procjenuje se na samo osamnaest
godina.
To su nedvojbeno ozbiljni drutveni i politiki problemi. U nekim sluajevima ti su pr
oblemi oigledno ozbiljnije prirode nego u sreditima europskih gradova. Ali ti prob
lemi ne utjeu na srednjostrujaku Ameriku onako kao to takvi problemi u Africi utjeu
na taj kontinent.
Sto je to po emu se Amerika razlikuje od Europe i Afrike? Jasno je da to nije sam
o stopa ubojstava u siromanim crnakim etvrtima. Da bih odgovorila na to pitanje, mo
ram vas povesti sa sobom na jedno vjennje. U Stanfordskoj memorijalnoj crkvi u Pa
lo Altu, u Kaliforniji, tjedan dana prije mojeg etrdesetog roendana, svjedoila sam
vjenanju mojih prijatelja Margaret i Johna.
S trideset i jednom godinom Margaret je izgledala fantastino. John je izgledao ka
o ovjek koji se sprema poi u ozbiljnu misiju. Nikad ranije nisam bila na nekom sve
amerikom vjenanju. U filmovima koje sam gledala mladenke su uvijek plavue, dok mlad
oenje uvijek imaju tamnu kosu.
Margaret je plavua, John ima tamnu kosu, ali izuzimajui ta dva detalja njihovo vje
nanje nije bilo nimalo nalik filmskim vjenanjima koje sam gledala. Filmska su vjena
nja obino komedije: sveenik pobrka zavjete (etiri vjenanja i sprovod), mladenka bjei
(Odbjegla nevjesta) ili roditelji upadaju u nevolje (Upoznajte roditelje).

Ovo vjenanje nije bilo komino. Obred je bio besprijekoran. Hrana je bila obilna i
dobra, vino izvrsno, crkva velianstvena, nevjesta odjevena u bakinu vjenanicu imal
a je suzne oi, dok je mladoenja bio oigledno svladan emocijama. Sveano su razmijenil
i svoje zavjete. Upitala sam se moe li ijedno ljudsko bie odrati takvo obeanje:
Da te imam i uvam u dobru i u zlu, u bogatstvu i siromatvu, u bolesti i zdravlju, d
a te volim i skrbim se za tebe u sve dane ivota poevi od dananjeg dana pa sve dok na
s smrt ne rastavi. Bila sam zateena uzvienom ozbiljnou obreda pa sam uzvanicu do sebe
upitala:
Prilino ozbiljne rijei za tako mlad par, zar ne?
Da, odgovorila je. No za brak nisu bitne godine; bitna je obitelj. A ovdje u Americ
i obitelj je ozbiljna stvar.
Tog sam dana nauila da je obitelj doista temeljna jedinica amerikog drutva. U teori
ji, naravno, temeljna jedinica svakog uistinu slobodnog drutva je pojedinac, koji
je ishodina toka u demokratskom ustavu i zakonu. Odgovornost pojedinca trai se i p
otie u svakom trenutku. Ali vrlo brzo postanete svjesni da taj pojedinac, ako eli
biti sretan i ispunjen, mora biti uklopljen u obitelj.
Amerikanci stalno zapitkuju jedan drugoga o obitelji. Amerika obitelj nije toliko
irok pojam kao u plemenskoj kulturi u kojoj sam ja odrasla, niti je tako usko nu
klearna kao u Nizozemskoj. Niti tu vrijedi
ijedan od eksperimenata na koje sam naila u Nizozemskoj.* U Americi sam upoznala
brane parove, neudane i neoenjene koji su se htjeli vjenati, zaruene parove koji se
spremaju vjenati i razvedene ljude koji su neprekidno govorili o tome kako poeti c
ijeli proces iz poetka. Osim u pojedinim krugovima, izvanbrana zajednica se ne sma
tra dugoronim rjeenjem, tako da su parovi koji ive zajedno najee zarueni. Samo se u
Yorku ini prihvatljivim dugorono ostati sam.
Druga je stvar koju sam nauila u Stanfordu da je obitelj temelj amerikog drutva, je
r zajednice od kojih je sastavljena amerika nacija izrastaju upravo iz obitelji.
Vjenanje Margaret i Johna za mene je bilo utjelovljenje nekih bitnih amerikih obil
jeja koje sam nauila cijeniti.
Amerika je zemlja s vlastitom mitologijom postanka, onom o novoj i kreposnoj rep
ublici izgraenoj u djevianskoj zemlji odvanih i izdrljivih naseljenika. Iako se taj
osnivaki mit pripovijeda i ponavlja na bezbroj naina i kroz sve mogue medije, za me
ne je ameriko vjenanje njegova najmonija verzija. U njemu je sve: optimistika vjera
u uspjeh novoga partnerstva, uzvieni kranski ideali i zavjeti i domoljublje koje nae
svoj put u svaki ameriki obiteljski obred. Ono to najvie privlai pozornost je injeni
ca da amerika vjenanja vrlo esto utjelovljuju ideal saveza razliitih naroda.
Margaret je odrasla u Koloradu i praunuka je Herberta Hoovera, predsjednika drave
u vrijeme Velike gospodarske krize**, dok su preci njezina mua doli iz Grke. Gosti
su bili jo arenijeg porijekla: samo su djeverue bile est razliitih nijansi boje koe.
Sto se tie staleke i vjerske zastupljenosti, raspon uzvanika kretao se od mjesnih
farmera do profesora sa Stanforda. Nije bilo ni traga snobizmu. I svi su s neskr
ivenim ponosom isticali taj koktel rasa, vjera i drutvenih stalea. Pogledaj, kao d
a su mi govorili, evo tko smo mi: obitelj koja prihvaa sve ljude spremne prihvati
ti nae obiteljske vrijednosti. Za mene je to Amerika: velika obitelj kojoj svatko
moe pripadati, pod uvjetom da prihvaa spomenute vrijednosti.
* U Nizozemskoj su nakon 1960-ih uli u modu razni modeli obitelji: Bewust Ongehuw
de Moeder (planski neudana majka), Bewust Ongehuwde Vader (planski neoenjen otac)
, odvojeni zajedniki ivot, homoseksualna obitelj koju ine dvije lezbijke i djeca ko
jima je jedna od partnerica bioloka majka, ili dva homoseksualca s usvojenom djec
om, te eksperimentalne zajednike obitelji koje su se razlikovale po veliini i dugo
vjenosti, ali su sve bile suprotstavljene tradicionalnom obiteljskom modelu oca,
majke i djece. ** Velika gospodarska kriza ili Velika depresija, 1929.-1933. - n
ap. prev.
Naravno, veliko je pitanje koje su to tono vrijednosti i to ako ih ne prihvaate, il
i ih ak ne doivljavate ozbiljno?
Priznajem da sam dola u Ameriku puna afrikih, ali i europskih predrasuda. Jedna je
od njih da su Amerikanci licemjeri kad hvale obiteljske vrijednosti, osobito je
dnoenstvo. Tijekom prve tri godine mojeg boravka u Americi teko da je prolo mjesec
dana a da neka ugledna javna osoba nije raskrinkana zbog nevjere prema branom par
tneru. Stopa razvoda naizgled je potvrivala moju sumnju da su sve te lijepe rijei

o obiteljskim vrijednostima u Americi samo to i nita vie: rijei.

Ali Sjedinjene Amerike Drave nisu utopija, niti je savrenstvo ono emu Amerikanci tee.
Vie od svega Amerikanci tee biti sretni. A to znai da ako stvari ne funkcioniraju
kako treba, bilo u braku ili u gradu kopaa srebra, Amerikanci e mnogo bre od ljudi
iz tradicionalnih drutava rei da je dosta i okrenuti novi list uz to manje negativn
ih osjeaja.
Neto na to se Amerikanci doista teko odluuju, i to je moda najvanija razlika izmeu A
ikanaca i Europljana, jest pozvati dravu (ili vladu kao to Amerikanci radije kau) u p
omo kad stvari krenu po zlu. Naravno, i Amerikanci to ine, i nikad spremnije nego
u vrijeme financijske krize poput one koja je izbila u vrijeme pisanja ove knjig
e. Ali za razliku od Europljana, Amerikanci nagonski osjeaju da je dravna interven
cija velikih razmjera pogrena i da u najboljem sluaju slui samo gaenju poara. U ideal
nom svijetu Amerikanci bi zasnivali svoje obitelji i poduzea, gradili svoje domov
e i radna mjesta, kupovali i prodavali dobra i usluge, ili na pizzu subotom i u c
rkvu nedjeljom, i openito ivjeli svoj ivot uz najmanju moguu mjeru uplitanja drave.
To Ameriku ini bitno drugaijom metom kad je rije o najveem izazovu s kojim se Zapadn
i svijet suoio nakon sovjetskog komunizma: radikalnom islamu.
1O. Poglavlje - Islam u Americi
Sto sam vie putovala po Sjedinjenim Amerikim Dravama, priajui ljudima o svojem ivotu,
to sam vie uoavala i druge razlike izmeu dvije obale Atlantskog oceana. Kao ni Euro
pljani, amerika publika nije skrivala svoj bijes zbog nepravdi nanesenih djevojica
ma, otpadnicima i nevjernicima u ime islama, ali Amerikanci su bili
naizgled spremniji traiti rjeenje, dobrovoljno se ukljuiti, mobilizirati i djelovat
i.
S druge strane, iako je publika u Americi bila izuzetno znatieljna, kamo god bih
pola bilo je ljudi koji su morali ostati pred vratima jer su predavaonice bile is
punjene do posljednjeg mjesta, inilo mi se i da je mnogo manje od Europljana osvi
jetena o problemima o kojima sam govorila.
Uzmimo jedan primjer: u Europi je manje-vie svatko uo za muslimanske obitelji koje
kanjavaju i ubijaju svoje ene koje su prekrile pravila odredena tradicijom i vjero
m. Takve prie redovito se mogu nai na stranicama tiskovina. U gotovo svakoj europs
koj publici pred kojom sam govorila ljudi su uli za najmanje jedno brutalno ubojs
tvo mlade djevojke. Tako europska publika u pravilu ve razumije da muslimanski us
eljenici u njihovoj zemlji izazivaju specifine drutvene probleme te da ti problemi
esto ukljuuju ugnjetavanje ena na europskom tlu. Ali u Americi bi me stalno iznova
iznenadila injenica da moja publika povezuje islam gotovo iskljuivo s vanjskom po
litikom, koja je moda vrlo vano pitanje za ameriku nacionalnu sigurnost, ali u osno
vi se bavi ljudima koji ive negdje daleko od Amerike.
Kad god bih govorila o tome, ameriki bi sluatelji srdito i okirano reagirali ve i na
samu pomisao na djeje nevjeste, ubojstva zbog asti ili obrezivanja ena. Da su mnog
e ene i djevojke rtve takvog zlostavljanja u kuama i stanovima irom Sjedinjenih Amer
ikih Drava, nije im gotovo nikad palo na um.
Obrezano je oko 130 milijuna ena irom svijeta. Svakog dana taj se zahvat izvede na
otprilike est tisua djevojica. Ako je obrezano 98 posto Somalki, kao i 95 posto Ma
lijki ili 90 posto Sudanki, koliko je to ena u svakom vagonu podzemne eljeznice u
New Yorku, na svakoj autocesti u Koloradu ili Kanzasu? Ako je genitalno osakaeno
97 posto egipatskih djevojica, koliki je postotak obrezanih egipatskih djevojica r
oenih u Americi? Nula posto? Sumnjam.*
Ali moja publika to nije mogla povjerovati.
* Svi podaci preuzeti su iz Izvjea specijalne izvjestiteljice za nasilje protiv ena
, njegove uzroke i posljedice, Radhike Coomaraswamy, Integracija ljudskih prava e
na i spolna perspektiva/nasilje protiv ena (2003.), podnesenog u skladu s Rezoluc
ijom Komisije za ljudska prava br. 2002/52.
I ranije sam nailazila na takvu vrstu nevjerice, naravno. Deset godina ranije, k
ad sam u Nizozemskoj poela javno govoriti o spolnom sakaenju, Nizozemci nisu bili
nita manje uasnuti od Amerikanaca. Stalno su mi isticali da doseljenici u Europu z
naju da je ta praksa protivna europskim zakonima te da se takve stvari djeci ne
dogaaju nakon njihova dolaska u Nizozemsku. Nisam vjerovala u to. tovie, nakon to sa
m postala parlamentarna zastupnica i potaknula usvajanje zakona koji je natjerao
vlasti da ispitaju stvarno stanje stvari, potvreno je da se spolno sakaenje djevo

jica, i to bez anestetika, provodi i na kuhinjskim stolovima Rotterdama i Utrecht

a.
U Americi je ve velik broj spolno osakaenih ena i djevojaka, a mnogim djevojicama sa
kaenje tek predstoji. Da se posluim primjerom somalske kulture koju najbolje pozna
jem, malo je somalskih obitelji koje e odustati od obrezivanja svojih keri, ma gdj
e ivjeli. Svi osim najasimiliranijih roditelja ele da se njihova djeca oene unutar
somalske zajednice i vjeruju da neista djevojka, ona iji su klitoris i rodnica neobr
ezani, nee nai mua. Moda e izvesti manje obrezivanje, koje podrazumijeva rezanje sam
oe klitorisa, ali veina e uiniti ono to su njihovi oevi (i majke i bake) oduvijek in
: odrezat e klitoris i izrezati usmine rodnice tako da ju oiljak zatvori, stvarajui
neku vrstu pojasa nevinosti. Ne moraju uvijek otputovati u Afriku kako bi obavi
li taj zahvat. Svaka somalska zajednica ima lanove koji mogu pruiti tu uslugu u bl
izini kue, ili koji poznaju nekoga, negdje u blizini, tko ju je voljan pruiti.
U Americi ve postoje muslimanske kole u kojima djevojice cijeli dan ue kako se pokor
avati, obarati pogled, pokrivati se u znak potiskivanja vlastite volje. Ue ih pri
hvaati muku nadmo i ulaziti u damiju uljajui se na stranja vrata. U nedjeljnoj koli
na djevojice e nauiti da Bog od njih zahtijeva da se pokore, da su manje vrijedne o
d djeaka i da imaju manja prava pred Bogom. To se dogada i u Americi.
Jednog su se argumenta moji sluatelji najgrevitije drali. Zloini zbog asti, sustavno
premlaivanje ili ak ubojstvo radi kanjavanja keri ili sestre ili supruge ije ponaanje
obitelji nanosi sramotu, to se jamano ne dogada u Sjedinjenim Amerikim Dravma, zeml
ji slobodnih ljudi?
Kao novopridolica u zemlji, nisam mogla znati je li to tono. Ali uskoro u otkriti d
a se i taj aspekt disfunkcionalne islamske kulture ve uvukao u srce Amerike.
Iako sam zgranula odreeni broj Amerikanaca priama o institucionaliziranoj islamsko
j mizoginiji, progonio me je strah da sam ih uspjela potaknuti samo na to da me
saalijevaju. Pokuala sam objasniti da je glavna poanta moje autobiografije da sam
ja imala nevjerojatnu sreu. Uspjela sam se izvui iz mraka dogme i opresije na svje
tlo neovisnosti i slobode misli. Pobjegla sam, i u svakoj fazi tog bijega imala
sam pomo i razumijevanje obinih ljudi, kao to su ljudi koji su sjedili u publici.
Istina je da moram platiti cijenu jer sam se odrekla islama i javno progovorila.
Na primjer, moram plaati danonono osiguranje zbog prijetnji smru koje primam. Ali
kako islam zahtijeva da svatko tko napusti tu vjeru bude kanjen smru, taj neprekid
ni strah u odredenoj mjeri dijele svi muslimani koji su napustili vjeru, kao i o
ni koji je prakticiraju u manje strogom obliku.
Svojim knjigama i govorima elim nadahnuti itatelje i sluatelje da misle na druge, n
a one koji su i dalje zatoeni u svijetu iz kojeg sam pobjegla. Sluim se anegdotama
iz vlastitog ivota i priama ena koje poznajem ili koje su mi se javile elektronikom
potom ili mi prile i zapodjenule sa mnom razgovor. Skicirajui verbalne portrete ti
h ljudi pokuavam pomoi publici da ih doivi kao stvarne ljude. Iza velova diu ljudska
bia od krvi i mesa, s umom i duom, i nakon to prepoznate njihovu patnju iza tog ve
la bit e vam mnogo tee okrenuti im leda.
Meu njima su djevojice koje vole uiti, ali koje roditelji ispisuju iz kole im dobiju
prvu mjesenicu jer se boje da e u koli doi u dodir s neprimjerenim utjecajima i uprl
jati svoju istou. Djevojice se udaju za odrasle neznance koje nikad nisu ni upoznal
e. ene tee ivjeti produktivnim, radom ispunjenim ivotom, a umjesto toga prisiljene s
u ostati medu etiri zida oeve ili mueve kue. Djevojice i ene dobivaju batine, esto i
milosrdno, zbog kriom ukradenog pogleda, nagovjetaja rua za usne ili SMS-a. Nemaju
se kome obratiti jer njihovi roditelji, zajednica i vjerski vode odobravaju takv
o strogo kanjavanje.
Veina sluatelja u Americi reagirala je isprva sa zaprepatenjem, a zatim sa suosjeanj
em na prie o svakodnevnim uasima u ivotu muslimanki, ak i ako im je bilo teko povjero
vati da se to dogada u njihovoj vlastitoj zemlji. Uoila sam jedan izuzetak kad je
rije o reakciji na moj govor. Dogodilo se to na sveuilinim kampusima,
upravo u onoj vrsti okruenja u kojem sam oekivala znatielju, ivu raspravu i, da, uzb
uenje i poletnost angairanih istomiljenika.
Umjesto toga, na gotovo svakom kampusu suoavala sam se s bijesom i prosvjedima. B
ila sam navikla na radikalne muslimanske studente tijekom svojeg iskustva aktivi
stice i politiarke u Nizozemskoj. Svaki put kad bih odrala javni govor, oni bi me
okruili da bi vikali na mene i izvikivali parole na loem nizozemskom u tako krnjim

reenicama da se ovjek morao upitati kako su se uope upisali na studij.

Za razliku od toga, na sveuilinim kampusima Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade mlad
i i rjeiti ljudi iz muslimanskih studentskih udruga jednostavno bi preuzeli kontr
olu nad debatom. Slali bi prosvjedne elektronike poruke organizatorima prije govo
ra, kao to je ona (koju je poslao student bogoslovije s Harvarda) u kojoj se pros
vjeduje zbog toga to se proputam pozabaviti sutinskim problemima koji u stvarnosti d
otiu ivote muslimanki te da ja samo elim blatiti islam. Oblijepili bi kampus posterim
i dijelili letke u publici. Prije nego to bih uope zavrila svoj govor oni bi ve sta
li u red za mikrofon, izgurujui sve nemuslimane. Govorili su besprijekornim engle
skim; bili su u veini pristojni i inili se mnogo bolje asimiliranima od veine njiho
vih europskih vrnjaka. Meu njima je bilo mnogo manje bradatih mladia koji su, oponaa
jui tradiciju koja kae da su se Prorokovi drubenici odijevali na taj nain zbog poniz
nosti, bili odjeveni u vreaste hlae koje otkrivaju glenjeve, i mnogo manje djevojak
a pod odbojnim crnim velovima. U Sjedinjenim Amerikim Dravama radikalni muslimansk
i studenti moda imaju diskretnu kozju bradicu, dok djevojke kosu pokrivaju prozran
im, atraktivnim maramama. Njihovo cjelokupno dranje bilo je bitno manje prijetee,
ali bili su sveprisutni.
Neki od njih zapoeli bi svoj govor izraavajui suosjeanje zbog mojih uasnih patnji, al
i bi odmah zatim dodali da su te moje navodne traume bile zastranjenje, kulturolok
a pojava koja nema nikakve veze s islamom. Govorili su da, optuujui islam za ugnjet
avanje ena, ocrnjujem i svakog od nj ih ponaosob kao muslimana. Ono to sam propust
ila shvatiti jest da je islam religija mira, da je Prorok bio vrlo dobar prema en
ama. Nekoliko puta su mi objasnili da je napadanje islama isldjuivo u slubi neega to
se naziva kolonijalni feminizam, koji i sam navodno samo slui kao izgovor za rat p
rotiv terorizma i provedbu zloinakih planova amerike vlade.
Dobila sam poziv s jednog koleda da odrim predavanje u okviru niza predavanja posv
eenih poloaju muslimanskih ena. Bila sam zauena i ushiena to e jedno ameriko sveu
temi posvetiti itav ciklus predavanja, ali kad sam primila letak s najavom ciklus
a, moje je ushienje splasnulo.
Pokrivanje velom, ubojstva zbog asti i obrezivanje ena danas se na Za-padu openito s
matraju simptomima ugnjetenosti ena u islamu.
Poetak je obeavao. Ali zatim nastavlja:
Pitanje osloboenja muslimankih ena posluilo je kao izgovor za vojne intervencije pod
krinkom rata protiv terorizma. Ali to nije nita novo. Jo od vremena britanskog ko
lonijalizma ensko je pitanje sluilo kao opravdanje tuinske vlasti. To je ono to je L
eila Ahmed nazvala kolonijalnim feminizmom, selektivnom brigom za patnje muslima
nki, usredotoenom na veo umjesto na obrazovanje, istodobno antagonistikom prema su
fraizmu kod kue, u imperijalnoj Engleskoj. Zato veo, a ne obrazovanje ili zdravlje,
spolnost, ekonomska i zakonska prava, vjerska i spolna jednakost? Ta potonja pi
tanja svakako su sloenija od kulturolokih, ikonikih. Ona pripadaju sloenoj mrei povij
esnih i politikih dinamika i interakcija, koja nas izaziva, rijeima Lile Abu-Lugho
d, da razmislimo o vlastitoj veoj odgovornosti za ispravljanje onih oblika globaln
e nepravde koji mono oblikuju svijet u kojem se [muslimanke] nalaze.
I tako dalje. Onog trenutka kad bi iznio neki zanimljivi argument, autor ovoga p
osteria odlutao bi u akademske besmislice. Sve njegove pretpostavke bile su ili mo
ralno ili injenino prazne. Prvo, izraz kolonijalni feminizam nosi sa sobom zlobnu
implikaciju da ta navodna vrsta feminizma nekako dovodi ene u podreeni poloaj umjes
to da ih oslobaa. Briga za patnje muslimanki nije ni na koji nain povezana s izvor
nom europskom kolonizacijom onoga to danas nazivamo svijetom u razvoju. Otimaina z
a Afrikom bila je bestidno nadmetanje motivirano zlatom, Bogom i slavom, a ne pl
emenit pokuaj emancipacije djevojica.
Jedna dobra nuspojava kolonizacije, meutim, bila je ta da su europske zemlje doni
jele svoju politiku i zakonsku infrastrukturu u mnoge muslimanske zemlje, to je do
ista donijelo bitna poboljanja u poloaju ena. Zanemarivanje tog argumenta i nepreki
dna mantra o kolonijalnoj opresiji i pobonjatvu oslobaaju odgovornosti bive kolonizi
rane naro-de od propitivanja i kritike vlastitih slabosti. Jer
nakon odlaska kolonizatora mnoge su drave iznova uvele erijatsko pravo, uvijek naj
prije kao obiteljsko pravo (drugim rijeima, kao zakone za ene), i u svakom pojedinom
sluaju poloaj ena se pogorao.
Zamisao da je neto to se naziva kolonijalni (ili ponekad neokolonijalni) feminizam

bilo povod za rat koji je George W. Bush objavio terorizmu takoer ne moe izdrati p
omnije propitivanje. Ona ima istu svrhu kao i sumnja u postojanje idovske urote:
prebaciti krivnju na nekoga drugog. U vrijeme amerike invazije na Irak bila sam p
arlamentarna zastupnica i lanica stranke na vlasti; prilikom rasprave o tome treb
amo li glasovati za ili protiv rata (ja sam glasovala za), argumenti su se odnos
ili na oruje za masovno unitenje i nespremnost Saddama Husseina da dopusti meunarod
nim inspektorima za atomsko oruje ulazak u zemlju. Ba kao i u sluaju invazije na Af
ganistan, nitko nije ni spomenuo muslimanke i njihovo osloboenje kao razlog za ob
javu rata. tovie, kad su Sjedinjene Amerike Drave sponzorirale usvajanje novog ustav
a kako u Afganistanu tako i u Iraku, ile su niz dlaku muslimanskim klericima, pri
hvativi erijat kao okvir obiteljskog prava.
Argument da kritizirajui islam ocrnjujete muslimanske vjernike takoer ne stoji. Ak
o kritiziram Georgea Washingtona, ne ocrnjujem sve Amerikance; ako osuujem to to j
e Abraham lagao faraonu ustvrdivi da je njegova ena zapravo njegova sestra, ne kle
veem ostale idove, ili, kad smo ve kod toga, muslimane koji takoer priznaju Abrahama
kao jednog od svojih praotaca*. Ali religija, islam, utemeljena na jednoj knjiz
i, Kuranu, koja odrie eni temeljna ljudska prava jest zaostala, i kad to kaem ne iz
riem nikakvu uvredu ve miljenje. Ako je kritika valjana, tad okretanje glave od sta
vova koje promie ta knjiga i od prakse zlostavljanja ena koja proizlazi iz nje sam
o poveava tetu koja se nanosi rtvama. Moje miljenje ne ocrnjuje muslimane koji ne di
jele to uvjerenje ili koji i sami ne ugnjetavaju svoje ene.
Slino tome, mnogi branitelji islama na sveuilitima naglaavaju grozne primjere krenja
graanskih prava tijekom amerike povijesti: istrebljenje i raseljavanje domorodakih
Amerikanaca, trgovinu robljem, apsurdne i okrutne zakone o segregaciji. Ti su do
gaaji injenica.
* muslimani ga tuju pod imenom Ibrahim nap. prev.
Meutim, takoer je istina da su, istiui se medu drugim razvijenim nacijama, Sjedinjen
e Amerike Drave bile predvodnik ideje, najprije kod kue, a zatim do dana dananjeg i
u stranim zemljama, da se svi ljudi raaju slobodni i jednaki. Takoer je istina da
je ameriki pokret za graanska prava u konanici uspio mirnim sredstvima iskorijeniti
mnoge oblike diskriminacije protiv Afroamerikanaca koji su se zadrali jo dugo nak
on ukidanja ropstva. Gledajui oima nekog tko je tek nedavno doao u Sjedinjene Amerik
e Drave, rezultati te borbe vrijedni su divljenja. Naalost, ini se da to nije ono to
su mnogi od tih studenata nauili.
Sveuilite za sveuilitem, gledala bih u oaju sve te samouvjerene mlade mukarce i ene
e u Sjedinjenim Amerikim Dravama koji su se tako oigledno okoristili svakom prednou k
oju im je zapadnjako obrazovanje moglo ponuditi, a koji su ipak bili vrsto odluili
zanemariti duboke razlike izmeu teokratskoga i demokratskoga misaonog sklopa. Nek
o sam i ja bila poput njih, u vrijeme kad sam pokrivala glavu maramom i trudila s
e sluati i bespogovorno se pokoravati umjesto da propitujem i iznosim vlastito mil
jenje. Ali uvjerena sam da se ti studenti u neemu razlikuju od mene u mladim dani
ma; njima nedostaje temeljnoga ljudskog suosjeanja za svoje muslimanske sestre, z
a ene koje za razliku od njih ne smiju govoriti u javnosti, ili ak uope pohaati kolu.
Da ive u Saudijskoj Arabiji, prema erijatskom pravu te amerike studentice sa svoji
m zgodnim muslimanskim maramama ne bi imale slobodu studirati, raditi, upravljat
i automobilom ili uope izlaziti iz kue bez pratnje. U Saudijskoj Arabiji djevojke
njihovih godina zatvaraju meu etiri zida, prisiljavaju na udaju, a ako su spolno a
ktivne izvan braka osuuju na zatvor i bievanje. Prema Kuranu muu je doputeno da ih t
ue, i on je taj koji odluuje smiju li raditi izvan kue, pa ak i smiju li je uope napu
ati. On se smije eniti drugim enama i bez njihova pristanka, a ako se poeli od njih
rastati, one nemaju nikakvo pravo da to pokuaju sprijeiti ili zadrati skrbnitvo nad
svojom djecom. Zar nita od toga nije nimalo vano tim pametnim mladim muslimankama
u Americi?
Zaokruila bih pogledom po dobro opremljenim predavaonicama tih elitnih amerikih ko
leda, bogatih u gotovo svakom pogledu, i pomislila na brojne male tragedije koje
su u njima kriju. Ti mladi ljudi koji ne poznaju nita osim osobne slobode, libera
lnog obrazovanja i izvrsnih mogunosti za materijalni napredak, mogli bi postati v
ektori
demokratskih vrijednosti, stjegonoe novoga, modernijeg islama koji e spojiti musli
manska obiljeja sa zapadnjakom otvorenou. Ali iako su oigledno izloeni obrazovanju na

vie kvalitete, oni odbijaju pogledati stvarnosti u oi i spoznati da samo zato to je

neto zapisano ne znai nuno i da je istinito. Umjesto toga oni inzistiraju na crnobijelom pogledu na islam. Usredotoeni su na obranu od uvreda slike o jednome mrtvom
e ovjeku, proroku Muhamedu. Upitala sam ih zato se ne organiziraju u obranu drugih
, manje povlatenih muslimana i muslimanki? Iako su mnogi od njih pohaali kolede gdj
e je cjelokupni obrazovni etos izgraen na potrebi za pravdom i solidarnosti sa si
romanima i raseljenima, patnje ena u islamu ti mladi ljudi jednostavno zanemaruju.
Iako na sveuilitima djeluju aktivisti svake fele, nema nijedne grupe koja bi ustal
a u obranu djevojaka koje su rtve islamskih zakona, nijedna se grupa ne bori za p
rava muslimanskih ena. Kad se ini nasilje u ime islama, ti studentski aktivisti ute
. Cak i kad muslimani diu u zrak druge muslimane, koji njeguju drugaije tumaenje te
navodno miroljubive religije, ak i kada iskoritavaju djecu kao bombae samoubojice,
ak i kad je pobona muslimanka silovana i obrati se vlastima a one je osude na kam
enovanje zbog toga to je imala spolni odnos izvan braka, ak i tada ti studenti ute.
Islam je problematian. Muslimanskim studentima koji su me izazivali rekla sam:
Zatvarajui oi pred tim, vi studenti inite medvjeu uslugu svojoj zajednici. Ako je va
ilj tragati za istinom, a obrazovanje bi trebalo biti potraga za istinom, tad ne
moemo nijekati da je strogo tumaenje islama priprema za pobonjatvo, nasilje i ugnje
tavanje. Ne moete zanijekati da je neuspjeh muslimanskih drutava u suvremenom svij
etu da osiguraju mir, blagostanje i pristojne ivotne uvjete svojim stanovnicima p
ovezan s tom vjerom. Bilo da ste emigrirali iz Pakistana, Maroka ili Somalije, p
ostoji razlog zato vie ne ivite ondje. Molim vas, prihvatite ono zbog ega ste vi i v
ai roditelji kupili jednosmjernu zrakoplovnu kartu za Ameriku: pravdu i bolji ivot
u zemlji u kojoj moete biti sigurni od tiranije, uivati u plodovima svojeg rada i
sudjelovati u upravljanju zemljom. A ako vjerujete da bi u Ameriku valjalo uves
ti erijatsko pravo, molim vas otputujte natrag kui i pogledajte kako to izgleda u
stvarnosti.
Citirala bih im iz Kurana suru i ajet gdje se izrijekom nareuje neravnopravno i o
krutno postupanje sa enama. Na primjer, ajet 34.
sura IV. pouava mukarce da udare enu od koje mogu oekivati neposluh. Neki bi se na t
o razbjesnili, viui kako je i u svetim knjigama drugih religija mogue nai odlomke ko
ji nisu naklonjeni enama. Drugi bi apsurdno tvrdili da se ne misli na prave batin
e, ve simbolini blagi udarac ibom veliine etkice za zube. Veina bi se brzo vratila sv
jem omiljenom motivu: mojoj teko traumatiziranoj mladosti i osobnoj osveti svim m
uslimanima.
Takvi susreti s malobrojnim ali glasnim protivnicima bili su rijetko kada zabavn
i. Ali s vremena na vrijeme vidjela bih da moji argumenti nisu ostali sasvim bez
uinka. Moda mi i nije polo za rukom promijeniti miljenje samoproglaenih branitelja i
slama, ali sam zato otvorila oi veini nemuslimanskih studenata u publici. Cesto bi
h opazila zgroenost na njihovim licima kad bi shvatili da ta mlade pod maramama i
s bradama, s kojom su godinama dijelili alicu kave, udbenike i predavaonice, ne pot
uje ak ni njihove temeljne vrijednosti.
Prilikom nastupa na Scripps Collegeu, fakultetu drutveno-humanistikog usmjerenja u
Claremontu u Kaliforniji, predavaonica je bila dupkom puna, i prije zavretka moj
ega govora ispred mikrofona se poeo formirati dugaak red mladih muslimanki koje su
mi htjele postaviti pitanje. Ali prije nego to je itko uspio progovoriti, neka p
okrivena djevojka iz publike povikala je iz svega glasa
A TKO JE TEBI DO VRAGA DAO PRAVO DA GOVORI O ISLAMU?
Crvenokosa djevojka koja je stajala u redu pred mikrofonom odgovorila joj je jed
nako glasno: PRVI AMANDMAN! To je bilo nadahnjujue.
U oujku 2008. godine u New York Timesu je objavljen lanak pod naslovom Smionost ili
moda strah: zato se muslimani okreu obrazovanju kod kue. Zgranuto sam proitala da je
40 posto obitelji porijeklom iz Pakistana i jugoistone Azije u distriktu Lodi odl
uilo obrazovati svoje keri kod kue. U lanku je navedeno vie moguih razloga za takvu o
luku: zato da muslimanska djeca u koli ne bi bila izloena zadirkivanju ili ismijav
anju, jela svinjetinu, bila iskvarena amerikim utjecajem, ali uglavnom zato da se d
jevojice ne bi uputale u one oblike ponaanja kojima bi obeastile svoju obitelj i pos
e nepodoban materijal za udaju.
Pomalo vermeerovske fotografije nasmijanih djevojica pokrivenih maramom kako itaju
i igraju se ublaile su ok koji bi ta informacija inae mogla izazvati. Ali zato amer

iki graani, oni koji to ve jesu ili e tek postati, ue djevojice da moraju skrivati sv
ju kosu ili lice? Ili da im djeaci i mukarci imaju pravo zapovijedati? Da je vjern
ost nekome drugom, viem zakonu vanija od lojalnosti amerikom ustavu? Da je minimaln
o obrazovanje i dogovoreni brak s roakom sve to je amerikim muslimankama potrebno?
Zato ivjeti u Americi ako eli da djevojice ostanu kulturalno nepismene?
Vano je imati na umu da su muslimanske kole drugaije od takozvanih regularnih kranski
h ili idovskih kola. Pod regularnim mislim one kole koje su po svojem identitetu kra
e ili idovske, ali rade po svjetovnome nastavnom programu. Muslimanske su kole, na
suprot tome, manje ili vie sline medresama, koje naglaavaju vjeronauk vie od drugih
predmeta. Uenike u takvim kolama ue da se distanciraju od znanosti i vrijednosti ka
o to su sloboda, individualna odgovornost i snoljivost. Osnivanje muslimanske kole
bilo gdje u svijetu, a osobito na Zapadu, vehabijama* i ostalim imunim muslimansk
im ekstremistima daje priliku da povodljive skupine djece izdvoje iz drutva i ind
oktriniraju ih.
U vrijeme mojeg djetinjstva u Keniji imala sam najbolju prijateljicu, Halwu, koj
a je bila porijeklom iz Jemena. Njezina je obitelj ivjela u Nairobiju kao da su j
o uvijek u Jemenu. Iako je Halwi bilo doputeno pohaati kolu, muslimansku, morala se
udati za mukarca iz Jemena koji nije znao ni itati niti pisati i koji za nju nije
imao nimalo potovanja. Njezina sestrina Naema bila je izvanredno inteligentna, s j
edanaest godina osvojila je sedmo mjesto na dravnom natjecanju, ali kad je navrila
petnaest, prisilili su je da se uda za debelog mukarca dvostruko starijeg od seb
e, koji ju je odveo sa sobom u Saudijsku Arabiju.
* Vehabizam, osebujno tumaenje islamskog uenja i obiaja koje se prvo pojavilo u Arab
iji sredinom osamnaestog stoljea, ponekad se smatra jednostavno ekstremnim ili be
skompromisnim oblikom sunitskog islama. To je krivo, jer su ondanji vodei sunitski
uenjaci na samom poetku pokret obiljeili kao zastranjivanje jer je odbacivao mnoga
tradicionalna vjerovanja i obiaje sunitskog islama i proglasio dopustivim rat pr
otiv svih muslimana koji dovode u pitanje vehabijski nauk. Vehabizam se ne moe sm
atrati ni pokretom ,proienja' ili,obnove', niti vrelom istinskih obnoviteljskih gib
anja koji su trajali u to vrijeme. Vehabizam nije imao odjeka izvan Arapskog pol
uotoka sve dok njegovim promicateljima nije stavljen na raspolaganje novac od sa
udijske nafte... Hamid Algar: Vehabizam: kritiki osvrt, Zlatko Hasanbegovi, Zagreb,
tudeni 2005.
Halwa i Naema, kao i mnoge druge muslimanske djevojice, za svoje su obitelji tek
malo vie od inkubatora za sinove. Same po sebi nemaju nikakvu vrijednost i nikaka
v izbor. 'Io je ono to lei iza benignih fotografija triju djevojica u dilbabima na s
ofi u njihovom amerikom domu.
Danas se veina amerikih muslimana nedvojbeno razlikuje od muslimana koji ive u Euro
pi. Budui da dolaze s vizama, ameriki su muslimani proli neku vrstu predizbora na t
emelju stupnja njihova obrazovanja, financijskog statusa i jezinih vjetina. U Amer
ici je taj postupak mnogo temeljitiji, vie usredotoen na vjetine useljenika i na ko
risti koje oni donose zemlji domainu nego u Europi, gdje je naglasak na koristima
koje e imati useljenik. Ve zbog same geografske blizine muslimani mogu ui u Europu
i ilegalnim putem, a u svakom sluaju gotovo uvijek uz minimalne trokove, u potraz
i za fizikim poslovima. Ta razlika ne titi nuno muslimanske djevojice od ugnjetavanj
a u Americi, ali poveava vjerojatnost da e veina muslimana ovdje biti obrazovani pr
ipadnici srednje klase koji teno govore engleski i koji su donijeli svjesnu odluk
u da prihvate neke temeljne amerike vrijednosti.
Zbog strogosti postupka odobravanja vize za ulazak u Ameriku mukim je useljenicim
a ipak mnogo tee naknadno dovesti nevjestu iz domovine, kao to se to uobiajeno ini u
Europi. I tako je stalni uvoz krotkih, mladih nevjesta iz marokanske i turske p
rovincije u Ameriku manje intenzivan nego u Europi. Ameriki muslimani ene se amerik
im muslimankama; to je jo jedan razlog zato je poloaj muslimanki ovdje bolji.
Zabraene kolarke samo su jedan vidljivi pokazatelj ponovno probuenoga puristikog isl
ama. U Americi ih je mnogo manje nego u veini europskih gradova, ali njihov broj
naoigled raste. Sad je ve uobiajeno vidjeti mlade ene pokrivene od glave do pete, u
dugakim ogrtaima i s crnim maramama, kako guraju djeja kolica ulicama amerikih grado
va. Porast broja muslimana (bilo da je rije o turistima, amerikim rezidentma ili d
ravljanima) odlunih da javno pokau svoju pobonost istodobno je i mjerilo snage njiho
va uvjerenja i mjerilo sve snanijih pokuaja uvrivanja drutvene kontrole nad onim musl

mankama koje bi mogle doi u iskuenje da skrenu s pravog puta. Kako raste broj usel
jenika u Sjedinjene Amerike Drave iz muslimanskih zemalja, ire se enklave tradicije
koje su mnogo snanije od ostalih usporedivih skupina imigranata.
A kako skupine vjerskih obnovitelja financirane saudijskim novcem sve vie granaju
svoje misionarske aktivnosti, odnosno davu*, muslimani u Americi postaju sve ra
dikalniji.
Barem polovina damija u Americi financira se saudijskim novcem, a mnogi muslimans
ki vjerouitelji i propovjednici (ako ne i veina) primaju potporu saudijskih dobrot
vornih organizacija kao to je Svjetska muslimanska liga. Kroz Islamsko drutvo Sjev
erne Amerike, udruge muslimanskih studenata, Islamski krug Sjeverne Amerike i Sv
jetsku muslimansku ligu, iji je pokrovitelj Saudijska Arabija, Saudijci financira
ju ljetne kampove za djecu, institute za obuku imama, distribuciju islamske lite
rature, izgradnju damija, predavanja i misionarski rad irom Sjedinjenih Amerikih Dra
va. Prema ispitivanju koje je provelo muslimansko lobistiko Vijee za ameriko-islams
ke odnose, 33 posto svih damija u Americi ne doputa enama da budu lanovi njihovih up
ravnih vijea, a 66 posto segregira ene izdvajajui ih u prostor iza zida, odakle mog
u sluati propovijed preko razglasa, ali ne i vidjeti imama kako propovijeda. Ovaj
drugi postotak je u stvari porastao u odnosu na 1994., kad je iznosio samo 54 pos
to. Mislim da bi bila velika pogreka zanemeriti bojazni povezane s islamom u Amer
ici. Prema projektu Istraivanja damija iz 2000. redovno tjedno pohaanje damije gotov
o se udvostruilo u razdoblju od 1994. do 2000., dok su se aktivne veze s damijama
uetverostruile. Mladi muslimani roeni ili odgojeni u Sjedinjenim Amerikim Dravama mno
go se ee pridravaju islamske prakse od svojih roditelja. U Sjedinjenim Amerikim Drava
a 50 posto muslimana u dobi od osamnaest do dvadeset i devet godina kau da odlaze
u damiju svakog tjedna, mnogo ee od starijih narataja.
K tomu, za spomenuto ispitivanje nije bilo bitno u kakvu damiju odlaze. Nagaam da
mlade muslimane u Americi privlae propovjednici koji su mladi, atraktivni, inteli
gentni, koji dijele njihovo iskustvo neshvaenih marginalaca, koji im daju odreenu
dozu samopotovanja i osjeaj posebnog cilja u ivotu, jer su upravo takvi propovjedni
ci i mene kao tinejdericu u Keniji vrbovali za radikalni islam. Oni odbacuju isla
m svojih baka i djedova kojeg utjelovljuju dini i nerazgovijetno mrmljanje imama,
koji je vie folklor nego kuranska dogma, i tee traganju za intelektualnim purizmo
m u tumaenju Prorokova pravog puta.
* dawa (arap.) navijetanje muslimanske vjere; prozelitiranje
Na koledu pristupaju udrugama muslimanskih studenata koje nadilaze etnike razlike.
Ta mlade mnogo ee klanja u etniki mijeanim damijama, onima koje nisu samo neka vrst
oma kulture, ve onima koje pod Prorokovim barjakom okupljaju mlade iz Somalije, P
akistana, Jemena i drugih muslimanskih zemalja. Europljani su desetljeima zanemar
ivali takve trendove u svojim gradovima, i dok se mlada muslimanska populacija E
urope polako ali sigurno radikalizirala, propustili su poduzeti bilo kakve koord
inirane aktivnosti kojima bi ih odvratili od radikalnih stavova. Sada je ta mlad
e praktiki peta kolona.
Je li mogue biti musliman i ameriki domoljub? Jest, ako vam nije previe stalo do to
ga da budete musliman. Ako zamirite i okrenete glavu na drugu stranu, moete izbjei
razmiljanje o vrlo temeljnom proturjeju izmeu poniznih, kolektivistikih vrijednosti
islama i individualnih, slobodnjakih vrijednosti demokratskog Zapada. U anketi ko
ju je 2007. godine proveo Pew Center 63 posto amerikih muslimana reklo je da ne v
ide nikakvo proturjeje izmeu toga da budu poboni muslimani i da ive u modernom drutvu
. Ali 32 posto je priznalo da takvo proturjeje uistinu postoji, a gotovo 50 posto
ispitanih muslimanskih Amerikanaca reklo je da sebe smatraju najprije muslimani
ma, a tek onda Amerikancima. Samo 28 posto, malo vie od etvrtine, smatra sebe najp
rije Amerikancima.
Na pitanje mogu li se samoubilaki bombaki napadi smatrati opravdanom mjerom obrane
islama, 26 posto amerikih muslimana u dobi od osamnaest do dvadeset i devet godi
na odgovorilo je potvrdno. To je etvrtina punoljetnih amerikih muslimana mladih od
trideset godina, i bez obzira na procjenu broja muslimana u Americi (koja varir
a izmeu 2 i 8 milijuna), to je jo uvijek vrlo mnogo ljudi.
Jo uvijek se nalazimo u ranoj fazi radikalizacije muslimanske mladei u Americi, al
i prvi simptomi nereda ve se javljaju, ba kao to se to dogodilo u Europi. Ve su zabi
ljeena brojna izvjea o mladim amerikim muslimanima, veinom Somalcima, koji odlaze iz

Sjedinjenih Amerikih Drava na dihadistiku obuku u inozemstvo, lako je najmanje dvade

setak mladih Somalaca iz Minnesote otilo u Somaliju boriti se u graanskom ratu. Nit
a ne ilustrira jasnije moj argument da je prijetnja koju predstavlja radikalni i
slam i unutarnja i vanjska.
U nekoliko navrata bila sam pozvana da pred raznim tijelima amerike vlade govorim
o kulturnim aspektima islama, onome to
profesionalni vojnici u argonu zovu kulturolokim obavjetajnim podacima. Moji su sugov
ornici eljeli znati vie o muslimanskim obiajima i navikama, kako bi mogli razlikova
ti tradicionalne i bezopasne obiaje od novih praksi ispolitiziranih muslimana te
prepoznati gdje se kuha neto opasno po amerike interese.
Postavili su mi mnogo pitanja o mojim tinejderskim godinama. Kad sam imala esnaest
godina moja je vjerouiteljica u Nairobiju, sestra Aziza, poela poticati mene i mo
je kolske kolegice da odbacimo islam naih baka i njihove amulete i praznovjerne mo
litve precima. Upoznavala nas je s izvornim tumaenjem Kurana. Sestra Aziza potica
la nas je da nosimo veo te da se u svim stvarima ugledamo u izvornu namjeru i po
naanje proroka Muhameda i njegovih sljedbenika. U Pentagonu su eljeli znati vie o t
ome kakav je uinak taj pokret imao na ljude oko mene, kako su od normalnih muslima
na postali politiki angairani muslimani, aktivno neprijateljski orijentirani prema
Zidovima i Zapadu. Ti vojni analitiari nisu bili zainteresirani samo za dihadiste,
ve i za sam proces kojim se radikaliziraju cjelokupne zajednice do stupnja kad s
u spremne pruiti pomo, podrku i utoite dihadistikim napadaima, pa ak im se i pridr
Najprije sam im objasnila promjene do kojih je dolo u damijama. U tradicionalnim da
mijama u Nairobiju, u Eastleighu, u Ulici Juja, u Ulici Park, samo su mukarci dol
azili klanjati namaz, a propovijed je jednom tjedno odravana na arapskom, jeziku
koji gotovo nitko nije razumio, i to monotonim, gotovo uspavljujuim tonom. Tijeko
m 1980. ih nova vrsta vjernika i uitelja infiltrirala se u te tradicionalne damije
, istodobno otvarajui nove po dnevnim sobama i podrumima privatnih kua. Propovijed
i vie nisu bile ograniene samo na petak, i organizirane su studijske grupe za mlad
e, gdje se uilo i analiziralo Kuran i hadis.
Ton propovijedi postao je otar i prodoran, uz obnoviteljski zanos i dramatian rasp
on od gromkih uzvika do prijeteeg apta. Sadraj propovijedi postao je politian. Promi
jenio se i rjenik propovijedi; novi imami izvikivali bi rijei kao to su jahud (Zido
v), kafir (nevjernik) i munafik (licemjer) pri emu je ovo potonje bilo namijenjen
o muslimanima neistomiljenicima.
Opisala sam posjet Cipru 2006. godine u svojstvu nizozemske par-amentarne zastup
nice. Posjetili smo ured arhiepiskopa Krizostomosa. Odmah do njega nalazila se da
mija i im sam ula
glasne uzvike tijekom propovijedi, znala sam da ondje ne propovijeda neki normaln
i, tradicionalni imam, ve politini, radikalizirani muslimanski uitelj. Kad sam to re
kla arhiepiskopu, uzdahnuo je i objasnio da se promjena dogodila prije mnogo god
ina. Potvrdio je da su dotad propovijedi bile miroljubiva mantra, dok su sada gl
asne i agresivne.
Objasnila sam da je dodatno obiljeje radikalnih damija da se ondje u velikom broju
okupljaju i ene, koje u tradicionalnu damiju nisu gotovo nikad odlazile. Kad sam
ja bila dijete, prisutnost ena nije bila ni potrebna niti osobito poeljna, osim u
posebne dane kao to je obiteljski blagdan Ramazanski Bajram. Ali u radikalnim dami
jama osmiljavaju se posebni teajevi kojima se ene ukljuuju u manji ili vei dihad u sl
vu Proroka. Ako vidite ene da se okupljaju u damiji na molitvi, moda biste morali p
ostati sumnjiavi. Dunosnici amerike vlade s kojima sam razgovarala eljeli su doznati
kako se islam koristi kao politiko orue za masovnu mobilizaciju mladih mukaraca za
radikalne ciljeve; eljeli su razumjeti kako funkcionira dawa, prozelitiranje. Na
dali su se da bih im mogla pomoi da razlikuju miroljubivo, redovno ispovijedanje
islama od neega mnogo zlokobnijeg. Bilo je to pitanje koje sam u Europi ula bezbro
j puta: Kako ljudi prijeu tu crtu? Kako moete razabrati kad su to uinili?
Moj je odgovor glasio da bi se trebali prestati koncentrirati iskljuivo na djelov
anje nekolicine radikalnih vrbovatelja. Pri tome ne mislim da vie ne bi trebali o
braati pozornost na radikalne pojedince koji propovijedaju islamizam. Zeljela sam
time rei da ako ele razumjeti zato tako velik broj mladih muslimana podlegne argum
etima radikalnih agenata za novaenje, valja najprije prouiti sadraj, okruenje i naine
na koje je velika veina muslimana odgojena ispovijedati islam: agent se slui post

ojeom memorijom i iznova pobuuje sjeanje na vjeronauk iz ranog djetinjstva. On ili

ona isprva osnauju to sjeanje, zatim prelaze na sljedeu fazu politizacije, a tek po
slije na nasilje i muenitvo.
Ako ste musliman, va se um priprema od trenutka kad ste se rodili. Ue vas da se po
koravate, a ne da postavljate pitanja. Dakle, kad vam propovjednici govore o pov
ratku na isti, pravi put dihada i osobnog morala koji je propisao prorok Muhamed,
oni vam ne govore nita novo ili nepoznato. Oni samo dograuju na postojee slojeve mi
saone graevine koju su u vaem djetinjstvu zapoeli graditi vai
roditelji, vaa zajednica, va uitelj Kurana. Zato je razdoblje koje prethodi radikal
izaciji muslimanskog uma, dakle, faza kad se pouava obini islam, vrlo vana. Iako je n
auk isprva usredotoen na molitvu, dobrotvorni rad i post, nain na koji muslimani ue
jest bubanje napamet; vjernicima nije doputeno propitivati ni svetu knjigu niti
Muhamedove izreke. Nakon viegodinjega nekritikog stava prema islamskom nauku openito
te obveznog pokoravanja, um muslimana potpuno je spreman za onaj dan kad e mu pr
istupiti radikalni agent. tovie, mehanizam nagraivanja i kanjavanja u islamskom nauk
u, uvren plemenskim inzistiranjem na neupitnoj odanosti kolektivu, oteava pojedincu
da prui otpor ili ak i prepozna radikalnog vrbovatelja kao nekoga sumnjivog.
Svi koji se pribojavaju razmjerne lakoe kojom mladi muslimani pristaju uz radikal
e moraju se usredotoiti na spomenute prethodne faze. Budui da veina politiara i akad
emskih znanstvenika islam definira kao bezopasnu religiju a radikale kao devijan
tnu pojavu, oni zanemaruju vanost prouavanja procesa socijalizacije muslimana.
Amerike ustanove, znanstveni analitiari i socijalni psiholozi ine veliku pogreku kad
pokuavaju razumjeti isprani mozak sagledavajui iskljuivo vrijeme nakon njegove rad
ikalizacije. Radikalni se islam prodaje u etapama, i to vrijedi i za Ameriku. Is
prva ga stavljaju u promet kao program za kreposno ponaanje, za dobrotu. Zatim va
s potiu da traite drutvo drugih muslimana, da nemate drugih prijatelja do muslimana
. Cijeli onaj uareni predmet nasilnog dihada ostaje po strani sve do zavrne faze po
stupka. Ali predpovijest je radikalizma lagano ispiranje mozga sve do stanja pok
ornosti, to je pravo znaenje rijei islam, jo od roenja.
Poetkom studenog bila sam u New Yorku radi niza sastanaka. Tih se dana navrilo tono
pet godina otkako je mladi dihadist ubio mojeg prijatelja Thea van Gogha u Amste
rdamu. U etvrtak tog tjedna vraala sam se s poslovnog ruka i sluala radio u automobi
lu kad su objavili da je dolo do pucnjave u vojnoj bazi u Teksasu. Ameriki su vojn
ici ubijeni u Americi. Vladala je zbrka oko ubojiinog identiteta: je li bio psihi
jatar ili psihijatrijski pacijent? Je li ubijen ili je jo uvijek iv? Zainteresiral
a me je kombinacija imena, Nidal Malik Hassan, i ina bojnika u amerikoj vojsci.
Cim sam zavrila sa sastancima pourila sam se na internet, nestrpljiva da saznam no
ve pojedinosti o toj prii. Televizijska su mi izvjea dosta toga pojasnila. Ubojica
je bio uhvaen i nalazio se u
bolnici; bila je rije o psihijatru a ne o duevnom bolesniku. Zrtava je bilo trinae
st. Dok sam gledala izvjea, htjela-nehtjela pomislila sam: islamsko je muenitvo stig
lo u Ameriku. Ne samo da je stiglo, ve je prodrlo i u amerike oruane snage.
Pria o Nidalu Maliku Hassanu u mnogome je slina onoj o Mohammedu Bouyeriju, ubojic
i Thea van Gogha, no postoje i neke upadljive razlike. Bouyeri je roen u Amsterda
mu; njegov je otac doao u Nizozemsku kao gastarbajter, isprva planirajui povratak
nakon to zaradi dovoljno novca. Maroko je siromana zemlja, ali razmjerno mirna. Za
razliku od njega, Malik Hassan roen je u Sjedinjenim Amerikim Dravama, u obitelji
palestinskih korijena koja se naselila u Virginiji i otvorila ondje restoran. Pa
lestinski je teritorij u neprekidnom stanju rata i ljudi su ondje stalno izloeni
ratnim strahotama. Roditelji Malika Hassana odluili su zapoeti novi ivot u Americi
i postati Amerikanci.
Bouyeri je imao samo dvadeset i est godina kad je krenuo u svoju misiju muenitva, d
ok je Malik Hassan imao trideset i devet. Ta je razlika zanimljiva, jer dovodi u
pitanje opeprihvaenu teoriju da su mukarci Hassanove dobi u pravilu organizatori s
amoubilakih napada, a ne samoubojice. Bouyerijeva karijera nije dospjela dalje od
podnoenja zahtjeva za dravnu potporu drutvenom domu u kojem je volontirao, dok je
Malik Hassan dogurao sve do ina bojnika i diplome iz psihijatrije. Malik Hassan u
bio je trinaestoro ljudi; Bouyeri je svu svoju ubilaku strast unio u ubojstvo jed
nog ovjeka, iako je objavio spremnost da ubije i mene.
Slinosti su, meutim, jezovite. Obojica su radikalni islam upoznali u sekularnim de

mokracijama: Americi i Nizozemskoj, a ne u nekoj muslimanskoj zemlji (u Maroku,

Jordanu ili na Palestinskom teritoriju). Obojica su nauili prezirati svoje domaine
u toj mjeri da su poeljeli ubijati svoje sugraane. Obojica su zazivali Alahovo im
e ubijajui i obojica su rekli da ih je na ubojstvo potaknula elja da slue Alahu. Ob
ojica su vjerovali da e i sami biti ubijeni dok budu ubijali i da e tako postati eh
idi, odnosno muenici. Obojica su se probudili u bolnici u rukama nevjernika. Jeda
n je sada u nizozemskom zatvoru, gdje e ostati do kraja ivota, dok e drugi vjerojat
no biti osuen na smrt.
Druga toka slinosti, koja me je ak i vie zaprepastila, bila je neobina reakcija na te
incidente, kako u nizozemskim medijima 2004., tako i u amerikima 2009., neobina z
ato to mi se inilo da su im sva
objanjenja uvjerljiva osim onoga koje je ubojica izrijekom naveo, naime svoju vje
ru.
U obje zemlje ubojice su prikazane kao osobe kojima je dozlogrdilo trpjeti uvred
ljivo diskriminatorno ponaanje. Bouyerija je na akciju navodno natjerala primjedb
a Thea van Gogha, koji je marokansku mlade nazvao kozojebaima. U Americi je slian zna
j pripisan izrazu iz vojnog argona kojim ameriki vojnici aste Arape u Iraku, tonije j
ahai deva. U obje zemlje analitiari su pokuali nai odgovor u psiholokoj neuravnoteen
i ubojica. Mnogo se iitavalo i iz injenice da je Bouyerijeva majka umrla prirodnom
smru samo nekoliko dana prije nego to je on poinio ubojstvo: ok i tuga koje je osjet
io zbog njezine smrti protumaeni su kao mogui motivi za ubojstvo van Gogha. Slino t
ome, u sluaju Malika Hassana mediji su aludirali na posttraumatski stresni poremea
j izazvan sudjelovanjem u borbama dok se nije utvrdilo da Hassan borbu nikad nij
e ni vidio.
U obje zemlje rasprava jc zatim skrenula na pitanje ijom krivnjom ubojica nije bi
o sprijeen u svojoj namjeri. U Nizozemskoj je Nizozemska obavjetajna i sigurnosna
sluba istraivala radikalnu islamsku eliju prozvanu Hoftstadska skupina, ali istraite
lji nisu prepoznali Bouyerijevu ulogu u toj skupini. Tek nakon ubojstva pokazalo
se da je Bouyeri zapravo bio njezin voda. U Americi je javnost saznala da je FB
I presreo elektronike poruke izmeu Malika Hassana i njegova mentora, imama A1 Awla
kija, ali nije poduzeo nita. Pitala sam se zato su se svi urotili da zanemare vjer
sku motiviranost tih ubojstava? A zatim mi se upalila svjeica. Prvo, obavjetajnim
je slubama oajniki potrebno da unovae muslimanske agente i izvore kako bi se infiltr
irali u mree radikalnih islamista. Budui da tvrdnja da je islam nasilna religija v
rijea svakog muslimana, slubena je politika da se to ne govori. Isto vrijedi i za
vojsku: ameriki i savezniki vojnici ne idu na mjesta kao to su Irak i Afganistan is
kljuivo zato da bi se ondje borili protiv uniformiranih mukaraca koje mogu lako id
entificirati kao neprijatelje. Njihova je misija sada sloen spoj borbenog djelova
nja, policijskog posla, socijalnog rada i izgradnje nacije. I njima je oajniki potre
bna suradnja s domaim stanovnitvom, a to znai u pravilu s muslimanima. Stoga se voj
ska dri istih smjernica kao i obavjetajne slube: nije istina da islamski tekstovi,
Prorok ili Kuran predstavljaju dosljednu osnovu za
opravdavanje i zagovaranje dihada, ve je aica zavedenih uzurpirala isti i miroljubivi
islamski nauk.
U etvrtak nakon pucnjave urila sam se na let iz New Yorka u Boston. Televizijskim
ekranima na polaznom terminalu dominirala je slika Nidala Malika Hassana. Zena k
oja je sjedila do mene gledala je netremice u ekran.
Jeste li zabrinuti zbog terorizma? upitala sam je.
Da, odgovorila je, ali ovaj put su se zakvaili s Amerikom, i nee uspjeti.
Ali on je bio u vojsci, rekla sam, unutranji neprijatelj. Promekoljila se, a zatim mi
dala izjavu dostojnu glasnogovornice Bijele kue:
Mi u ovoj zemlji njegujemo svoju raznolikost, rekla mi je netom prije nego to nas j
e prekinuo poziv na ukrcavanje u zrakoplov.
Raznolikost je prekrasan koncept, pomislila sam. E pluribus uman, mnogi ine jednog
a, jedan je od slogana koji su ponosno istaknuti na Velikome dravnom peatu Sjedinje
nih Amerikih Drava (i stoga na svakoj novanici amerikog dolara). Ali jo e mnogo vode
rotei ispod mosta prije nego to Amerikanci uistinu postanu svjesni opasnosti koja
njihovoj zemlji prijeti od radikalnog islama, vjere koja odbacuje ne samo temelj
na naela prosvjetiteljstva kojima su bili nadahnuti oci osnivai*, ve i samu pomisao
da bi se raznoliko mnotvo trebalo ujediniti u jednu naciju.

* oci osnivai (engl. founding fathers) je izraz kojim Amerikanci oznaavaju politike v
oe koji su predvodili amerike domoljube u ratu za neovisnost od engleske krune i p
otpisnike amerike Deklaracije o neovisnosti iz 1777. godine nap. prev.
3. MO
SEKS, NOVAC, NASILJE
11. Poglavlje - kola i spolnost
Kad sam imala oko pet godina, baka bi me ujutro budila ponekad uz podbadanje tapo
m, drugi put glasnom vikom. Njezin je cilj bio nauiti me upaliti jutarnju vatru i
pripraviti aj za ukuane.
Probudi se! vikala bi. U tvojim godinama moje bi keri ve muzle koze i vodile ih van n
a pau, a ti ne moe ni ustati!
I tako bih palila vatru. Polusnena, otila bih do pei na ugljen koja se nalazila u
sobi koju je majka manje-vie proizvoljno izabrala za kuhinju. Kroz otvorena vrata
i podignute rolete na prozorima jutarnje bi svjetlo preplavilo sobu iji su zidov
i bili crni od adi. Uzela bih svoju drvenu stoliicu i odnijela je do kamene pei koj
a je sezala do visine mojih koljena, oblikovane kao pjeani sat, veliine velikoga lo
nca za kuhanje. Donji je dio pjeanog sata bio postolje, dok se u gornjem dijelu na
lazio humak od pepela u kojem je leala zapretena eravica od prethodne noi. Baka me
je nauila kako iskopati eravicu uz pomo para eljeznih klijeta i eljezne lopatice za s
ee.
Ona bi obigravala oko mene pourujui me, jer to bi mi vie vremena trebalo da pronaem i
zgrnem eravicu, to bi ona prije utrnula. Kad bih izvadila svu eravicu, odnijela b
ih pe nekoliko metara izvan kuhinje i izbacila vei dio pepela. Zatim bih vratila p
e na njezino mjesto, poravnala preostali pepeo, stavila malo gorue eravice na vrh h
umka, napunila pe ugljenom i pokrila ga preostalom goruom eravicom. Potom je trebal
o mahanjem i puhanjem raspiriti vatru. Budui da pe nije imala ni dimnjaka niti pro
zoria, bilo je vrlo teko raspiriti vatru, i zato bi baka vikala da se pourim prije n
ego to eravica utrne. Naposljetku bih uzela aluminijski ajnik, napunila ga vodom, s
tavila ga paljivo balansirajui na vrh pei i nastavila puhati i mahati sve dok voda
ne prokljua.
Dok se voda bliila toci kljuanja, ja bih uzela paketi Liptonova English Breakfasta i
ubacila liicu ajnih listia u ajnik s prokljualom vodom. Voda iz ajnika bi vrlo est
kipjela, guei vatru koju sam s toliko muke raspirila. Cijelo to vrijeme baka bi me
proklinjala i pljuvala zbog moje nespretnosti. Nerijetko bi preuzela stvar u sv
oje ruke zbog straha da ne ugasim vatru ili pokvarim aj.
Istina je da sam se toliko bojala da e voda prekipjeti i ugasiti vatru da bih vrl
o esto prerano ubacila listie u ajnik i tako pokvarila aj.
Baka je sve to mogla i sama uiniti, ali bila je uvjerena da najstarija ki mora svl
adati vjetinu pripreme jutarnjeg aja prije nego to napuni est godina.
Nakon to sam manje-vie svladala zakuhavanje vode baka me uila kako da pomuzem njezi
nu kozu. Najprije je odrala demonstraciju: svezala je kozu i postavila drvenu sto
liicu tono iza nje, razdvojila joj noge, stavila vjedro ispod njezinih vimena i st
ala ih potezati. Ali kad sam ja prvi put sjela na stoliicu i posegnula za vimenom
, koza me je udarila u elo, zbacivi me sa stoliice. Svakog bi me dana udarala, sve
dok nisam bila sva plava, ukljuujui i moju stranjicu, zbog brojnih padova. Bilo je
jutara kad bih odbila prii blizu koze. Baka bi me vukla i gurkala, ponekad i plju
snula, ali i to je bilo mnogo podnoljivije nego jedan udarac te ivotinje.
Bio je to svojevrstan nain vjebanja pokornosti. Baka je neprekidno jadikovala alei z
a nestankom naega nomadskog naina ivota, nae due, kako je ona to vidjela, i nad injen
com da je naa kultura poela ustupati mjesto novom, dekadentnom nainu ivota. Pokuala j
e spasiti ono to se jo moglo spasiti, tjerajui me da ivim prema njezinoj mudrosti; z
ato je traila od mene da svladam sve te vjetine koje e me uiniti dobrom enom. injenic
da sam plakala kad me je koza ritnula, da sam zabrljala pokuavajui upaliti vatru,
ili da me je ujutro jedva uspijevala izvui iz postelje, bila je simptom moje isk
varenosti, pokazatelj da sam predodredena za propast.
Tko e se ikad oeniti ovom djevojicom kad postane ena? jadikovala bi. Ayaan je beskor
a.
Sve djevojice koje sam poznavala u Mogadiu morale su svladati te vjetine. Kad smo iv
jeli u Saudijskoj Arabiji, iako su saudijske djevojice u naem susjedstvu imale pos
lugu koja je radila umjesto njih, i one su morale nauiti kuhati. U Etiopiji somal

ske djevojke i ene nisu prestajale kuhati, istiti, prati i openito sluiti. Kad smo s
e preselili u Keniju, bilo sam sretna kad sam vidjela da su pei ondje drugaije; bi
lo ih je lake upaliti i bile su izraene od metala, s prozoriima, tako da nisam moral
a mnogo puhati. Osim toga, tad sam ve bila snanija i mogla sam lake dignuti ajnik tr
enutak prije nego to prekipi bez straha da u se opei ili ugasiti vatru.
Ponekad bih razmiljala o tome kako ivot nije poten prema meni, ali tad bih se sjeti
la djevojica kao to je Ubah, sirotice koja je ivjela u
jednoj od kua u naoj etvrti u Nairobiju. Ubah su doveli u Nairobi iz Somalije kako
bi ivjela s tetom, koja je svake godine bila iznova trudna i izrabljivala Ubah po
put ropkinje. Ubah je morala spavati na tankoj prostirci u kuhinji koja je bila
crna od ai i prekrivena masnim mrljama od hrane. inilo se da ima samo jednu haljinu
, a i ta je bila puna rupa. Ubah se po cijele dane brinula o djeci, donosila iz
trgovine teke vreice s namirnicama i kunim potreptinama, prala brda pelena, i sve to
pod kiom psovki i uvreda. Mami i baki nikad nije dosadilo podsjeati me na uvjete
u kojima je ivjela Ubah.
Pogledaj! U usporedbi s Ubah ti ivi u pravom luksuzu! ponavljale bi. Ubah je ropkinja
zato to nije sa svojom majkom. Ti ima najbolju moguu skrb.
to je bilo jo vanije, ja sam pohaala kolu a Ubah nije.
Kad god ujem Zapadnjake da govore da je obrazovanje klju, dovoljno mi je prisjetit
i se tog vremena da prepoznam aposolutnu istinitost te tvrdnje. Zene iz susjedst
va okupile bi se i alile jedna drugoj kako kola kvari djevojice poput mene i potie n
as na bunt. Vidjele su da Ubah i ostale koje ne pohaaju kolu pokorno ine to im se kae
. Te su djevojice bile toliko navikle na pokornost da nikad nisu dovodile u pitan
je svoj status. U nekoliko sam navrata uhvatila Ubah da pokuava priguiti zvuk svoj
ih jecaja jer se ak i plakanje smatralo oblikom prosvjeda. I mukarci bi se alili:
Otkako idu u kolu, poele su nam se suprotstavljati. Otkako idu u kolu, imaju kojekak
ve zahtjeve, ne potuju tradiciju i zanemaruju vjeru.
Neke su djevojice roditelji ispisali iz kole odmah nakon prve mjesenice i zadrali ih
kod kue kako bi ostale pokorne, ili ih prisilili na ranu udaju. Ali nama koje sm
o se nastavile kolovati obrazovanje je doista dalo pravo glasa i svijest o vanjsk
om svijetu. Moja sestra Haweya i ja meusobno smo razgovarale na engleskom ili na
svahiliju; ni mama niti baka nisu razumjele nijedan od ta dva jezika. To nam je
dalo mo nad njima koju one nisu imale nad svojim roditeljima.
U naim kenijskim kolama uile smo jo neto to djevojice poput Ubah nisu: spolni odgoj.
je to bio ni izbliza tako otvoren ili eksplicitan program u usporedbi s onim to s
am kasnije vidjela u Nizozemskoj, ali bilo je dovoljno da utjera strah u mamine
kosti.
Spolni je odgoj bio uklopljen u na udbenik iz biologije. Istini za volju naa uitelji
ca, gospoica Karim, pokuala je preskoiti to poglavlje. Ali kao i moji prijatelji, i
ja sam preletjela stranice o
amebama, protozoama i razmnoavanju jednostaninih organizama, i usredotoila se na na
stavak ljudske vrste i dijagrame Fallopijevih tuba i maternice, testisa i penisa
. Kako je sve bilo napisano vrlo znanstvenim jezikom, mehanika seksa uglavnom je
i dalje ostala misterij. Pa ipak, uz pomo tih smo informacija barem poeli shvaati
zato nam stalno govore da se klonimo mukaraca i kako nae tijelo funkcionira. To je
bila jo jedna stvar koja nam je dala razmjernu mo nad naim roditeljima. Moja je maj
ka odbijala razgovarati sa mnom o tome; kad sam dobila prvu mjesenicu, udarila me
je. Udarila me je zbog iste bespomonosti, zbog toga to ona sama nikad nije bila na
oruana spoznajom o tome kako tijelo funkcionira i bojala se da me je ve i tih neko
liko osnovnih injenica na neki tajnoviti nain pokvarilo.
Kao i moja baka, ostale muslimanke u mojem ivotu, majke mojih kolskih kolegica i d
rugih somalskih djevojica u mojem susjedstvu, smatrale su da je najbolja strategi
ja zadrati djevojke kod kue, pokriti ih, obrezati ih, a ako bi se previe bunile poz
vati u pomo njihovu brau i oeve, pa ak i bratie, da ih kazne. Raspon tih kazni bio je
od batina do prisilne udaje. Bilo je pria i o djevojkama koje su njihove obitelj
i ubile.
Davno prije u pustinji nomadi organizirani u klanovska drutva meusobno su se povez
ivali obiteljskim vezama kroz drevne krvne loze koje su im pruale zatitu i pomo dok
su prevaljivali golema pustinjska prostranstva. Izvan zatitnikog okruenja klana vr
ebali su opasnost i nered, a ovjek je bio preputen samome sebi. U klanovskom drutvu

svi ljudski meduodnosi okreu se oko individualne asti svakog pripadnika klana; iz
van klana ovjek je nitko i nita, iskljuen iz svakog oblika smislene egzistencije. B
ila je to najdragocjenija lekcija koju je baka pokuala utuviti u glavu svojoj unua
di.
Mukareva ast unutar klanovskog drutva, a tim drutvima vladaju iskljuivo mukarci, po
a njegovu autoritetu. Mukarci moraju biti ratnici; sramotan je i najmanji nagovjet
aj slabosti. Zene odgajaju mukarce, i njihova ast poiva na enskoj istoi, pokornosti i
poslunosti. Za njih je spolna neistoa sramna i stoga spolni neposluh najprije prlja
samu enu, a zatim i njezine sestre, njezinu majku, kao i sve muke roake ija je dunos
t da je kontroliraju.
Nijedan musliman nema nikakav status u drutvu ako nema asti. I ma koliko ugleda i a
sti stekao inei mudra i dobra djela, ta e ast biti unitena ako su njegova ki ili njeg
va sestra spolno obeaene.
To se moe dogoditi ako ona izgubi djevianstvo prije udaje ili ako ima spolni odnos
izvan braka, ak i kao rtva silovanja. Ve i same glasine o tome da je moda imala spo
lni odnos dovoljan su razlog da bude obeaena i da cijela njezina obitelj izgubi svoj
u ast. Otac koji ne moe kontrolirati svoje keri, brat koji ne moe kontrolirati svoje
sestre, osramoeni su. Oni bankrotiraju, kako drutveno tako i ekonomski. Njihova j
e obitelj unitena. Za djevojku vie ne mogu dobiti dobru cijenu, kao ni za njezine
sestre ili sestrine, jer su i one uprljane ve i samom sumnjom u postojanje duha ens
ke neovisnosti i nepokornosti u obitelji. Takvi su mukarci mrtvi za svoje drutvo,
iskljueni iz sustava uzajamne pomoi, lieni svakog potovanja u klanu, ukratko, doive n
ajgoru moguu kob koja moe ikoga zadesiti, bilo da je rije o djetetu ili odraslome ov
jeku, mukarcu ili eni.
Kontrola enske spolnosti i ograniavanje mukareva pristupa seksu sa enama u sreditu su
kodeksa o asti i sramoti. Muslimanke su pokretna imovina i svaka mlada muslimanka
mora biti djevica u trenutku svoje udaje. Nakon to se uda (uz vlastiti pristanak
ili bez njega) mora biti vjerna svojem suprugu, kojem se u tradicionalnim drutvi
ma nikad nee obratiti njegovim imenom, ve uvijek rjeju rujel, moj gospodaru. U sluaj
u rastave ili udovitva, dunost provedbe nadzora nad njezinim spolnim aktivnostima
preuzimaju njezini novi skrbnici: njezini sinovi ako su odrasli, ili otac njezin
a mua i ostali njegovi muki roaci. tovie, oni joj mogu izabrati novog mua. Malo je mu
limanki koje su slobodne odluivati o tome s kim e imati spolne odnose.
Tako snaan i moan element kao to je djevianstvo muslimanske djevojice takoer ima i ve
iku robnu vrijednost, to znai da je djevianstvo prije svega mukarev biznis. Keri su m
mac za privlaenje poeljnih saveznika ili su rezervirane za najboljeg ponuaa. Mo, imut
ak i uvrivanje klanovskih odnosa esto ovise o branim saveznitvima, tako da je sposobn
st odgajanja kvalitetnih, dakle skromnih i krotkih keri vrlo vana. Primjena nasilj
a da bi se osigurala njihova poslunost i da bi ih se upozorilo da ne skreu s pravo
g puta savreno je legitiman i legalan podsjetnik na sustav vrijednosti u kojem ene
imaju tek malo vie slobodne volje od stoke. Prve brane noi njezin razderani djevinj
ak mora prokrvariti ili e biti osuena kao kurva.
Taj drevni kodeks spolne etike izveden je iz plemenske arapske kulture. On potjee
iz vremena mnogo prije nego to je prorok
Muhamed poeo primati objave preko meleka Dibrila*, koje su njegovi uenici zapisali
na stranicama odavno pretvorenim u prah. U ono vrijeme na onom mjestu, u pustinj
skim gradovima Meki i Medini, ija su udaljena plemena oboavala brojne idole i bogo
ve, ast i sramota bile su sredinji pojmovi koji su upravljali ivotima mukaraca i ena.
Islam je to zacementirao u bezvremensko pravilo. Kako je rastao i irio se, donio
je sa sobom svoje seksualne obiaje i u druge zemlje, od Malija do Indonezije. Pr
ema erijatu muslimanka je zapravo vlasnitvo svojeg oca, svoje brae, svojih ujaka i
strieva, svojih djedova. Ti su mukarci njezini skrbnici, odgovorni za njezino ponaa
nje, nadleni za njezine odluke. Najvanije od svega je da sauva nevinost.
U islam je ugraeno nerazmrsivo klupko tradicionalnih propisa i obreda, dodatno za
mreno djelovanjem islamskih radikalnih pokreta koji se vrlo brzo ire suvremenim mu
slimanskim svijetom. Fundamentalisti su opsjednuti enskim tijelom i neurotino rasp
ravljaju o tome koji njegov dio mora biti pokriven, sve dok ga jednog dana cijel
og, od glave do pete, ne proglase jednim golemim intimnim dijelom.
Kada su i zato arapska, a posljedino i muslimanska drutva postala toliko opsjednuta
kontrolom nad enskom spolnou? Moda je nekad davno u tome i bilo neke logike. Da bi

pleme bilo snano, njegovi su ratnici morali biti odani jedan drugome. Moda bi spol
na neovisnost ena tu odanost ugrozila. Moda je borba za ene bila ak i vei faktor razd
ora u mukom drutvu od borbe za deve, pa je tako nekada davno u pustinji taj proble
m rijeen tako to je odlueno da se uspostavi kontrola nad enama, da se ene zatoe medu
iri zida svojih domova i prognaju iz javnog ivota, ili da se pokriju kako bi post
ale nevidljive, da se obreu kako bi se priguila njihova spolna elja, a zatim da se
zaiju kako bi im spolni odnos bio nepodnoljivo bolan.
Baka se nije zamarala takvim pitanjima. Znala je samo da se tih pravila moramo p
ridravati kao da nam ivot ovisi o njima, kao to je moda neko o njima ovisio njezin iv
t. Tumaila je i primjenjivala taj kodeks u naem kuanstvu. Nikad se nije umorila od
ponavljanja:
Sve to pokuavam uiniti jest nauiti vas da preivite. Djevianstvo je jo i danas sred
am u odgoju muslimanskih djevojica.
* aneo Gabrijel
U mojem su me djetinjstvu nauili da je vanije ostati djevica nego ostati na ivotu;
bolje umrijeti nego biti silovana. Spolni odnos prije braka predstavlja nezamisl
iv zloin. Svaka muslimanska djevojica zna da gotovo cjelokupna njezina vrijednost
lei u njezinu djevinjaku, najvanijem dijelu njezina tijela, mnogo vanijem od njezino
g uma ili udova. Kad djevinjak jednom pukne, djevojka je rabljena, potrgana, prlj
ava, a njezina prljavtina zarazna. To je ono to je osjeala moja sestrina Hiran kad j
e podlegla elji a zatim saznala da je zaraena HlV-om. To je ono to je Ladan mislila
o sebi i to je razlog da je izgubila samopotovanje. Poela je samu sebe gledati oim
a ljudi koji su joj najblii, ljudi poput moje bake, osjeajui se kao da je progone t
i duhovi prolosti optuujui je i dovikujui joj: Kurvo!
Muslimanske su kulture razvile razliita sredstva nadzora i osiguranja djevianstva
svojih enskih lanova. U mnogim kulturama ene zatvaraju u kuu, liavajui se prihoda koj
bi mogle zaraditi izvan doma i opsjednuto pratei njihovo kretanje. To neprekidno
nadgledanje praeno ogovaranjem, stalni nadzor nad svakom slobodnijom gestom ili
podignutim pogledom, takoer je oblik zatoenosti koji gui svaki pokret. Kad ena izie i
z kue, ona se pokriva velom, to je jo jedan oblik zatoenosti: svaki daak zraka koji u
dahne izvan svoja etiri zida priguen je debelom, tekom tkaninom; svaki je korak otea
n, svaki centimeter koe sakriven od sunca. ak i kad je vani, pokrivena je ena staln
o unutra. Zrak koji udie je ustajao, a debeli materijal pritie joj kapke, nos i usn
ice. Sve to ini, ini skriveno i kriom. Oslijepljene i podjarmljene, liene prava na bi
lo kakav javni kontakt, muslimanke esto gube vjeru u svoju sposobnost neovisnog d
jelovanja. ak se i samostalno kretanje ini udnim. Svaka ena koja je godinama bila ta
ko pokrivena a zatim odbacila veo, potvrdit e da joj je hod isprva bio otean. Osjea
j je to kao da se kad si nepokrivena tvoje noge ne pomiu na isti nain.
Nakon to djevojica dobije svoju prvu mjesenicu, svi njezini kontakti s mukarcima izv
an najue obitelji moraju biti svedeni na najmanju moguu mjeru. U Saudijskoj Arabij
i zakon propisuje da ene moraju biti zatoene u svojim domovima. To nije sluaj u svi
m muslimanskim zemljama, no zatoenost je ipak prilino esta u veini muslimanskih druta
va. ak i nakon to se udaju, mnogim je Arapkinjama zabranjen kontakt s mukarcem s ko
jim nisu u srodstvu. Ve je i susret oiju prekraj.
Drutva previe siromana da bi mogla preivjeti bez enskog rada izvan kue moraju drugim
redstvima nadzirati ednost svojih ena: ona mora biti ugraena u njihova tijela. Otud
a vjerojatno vue porijeklo praksa enskog obrezivanja kao jedinoga mogueg neupitnog
dokaza djevianstva. ednost mora biti usaena i u njihove glave. rtve silovanja nikad
se ne obraaju vlastima ako preive to iskustvo; neudane ene koje zatrudne mogu oekiva
ti ili protjerivanje ili pogubljenje. Previe esto djevojke si i same oduzimaju ivot
nakon to izgube djevianstvo na nain koji se smatra zabranjenim.
Iako je muslimanska doktrina zasigurno naglasila i potvrdila takav stav, gusta m
rea ogranienja koja se odnose na ene, a koja je tipina za arapske i muslimanske klan
ove, starija je i od vehabijskog islama, odnosno najrairenije kole islama n Saudij
skoj Arabiji. Sama rije harem, koja oznaava dio kue u kojem prebivaju ene (arapski,
hareem), izvedena je iz rijei haram, zabranjeno. U veini muslimanskih kultura ljud
i jo uvijek uvaju sjeanje na stara, predislamska vjerovanja u dine i vampire. (Veina
islamskih purista to otro kritizira, jer vjeruju da takva vjerovanja jaaju mo drugi
h bogova osim Alaha.) Ti vampiri su esto sparuene stare ene ili spolno nezasitne ml
ade ene, koje u podjednakoj mjeri izazivaju i gaenje i strah. Budui da je svakog mj

eseca oneiena mjesenicom, ena je po prirodi stvari blia zlu.

Dok sam radila kao prevoditeljica za somalski jezik u Nizozemskoj, esto bi me poz
vali na intervenciju kad bi roditelji reagirali nasiljem na pozapadnjaenje svojih
tinejderica. Sjeam se jedne djevojke u uredu za zatitu djece u blizini Haaga. Imal
a je oko esnaest godina, ali izgledala kao da ima dvadeset i pet. Njezina kosa bi
la je izravnana i obojena u crveno sa smeim pramenovima. Njezini nokti su bili iz
uzetno dugaki, zakrivljeni i lakirani u svjetlucavo zelenu boju. Bila je odjevena
u najpripijeniju moguu majiicu bez rukava koja je potpuno otkrivala pupak, dok je
crna suknjica bila toliko kratka da je otkrila njezino donje rublje kad je sjel
a prekrienih nogu. Na nogama je imala crvene mreaste arape i glenjae.
Oca su morali fiziki sprijeiti da je ne udari. Bez prestanka je vikao:
Izgleda kao kurva! Pogledajte njezina usta! Izgleda kao da je pala na grkljan zak
lanog janjeta! Ubila me je, ova me je djevojka ubila! Metaforiki gledano to je bil
a istina. Znala sam da je s takvom keri on sada mrtav za klan; postao je predmet
poruge i saaljenja. Nije vie
mogao ni pomoliti nosa izvan kue niti se pojaviti na javnom mjestu, osim pognute
glave i stisnutih zubiju. Njegova je ki na to samo slegnula ramenima i odmahnula
rukom.
Nizozemski je socijalni radnik rekao ocu:
Mi to nazivamo samoizraavanjem. Vaa ki ne ini nita to nije uobiajeno za njezinu dob
ojina je majka tvrdila da je njezino dijete opsjednuto pa je socijalni radnik suo
sjeajno dodao: Podvrgnuli smo je psiholokom testiranju. Nije luda.
Djevojka je zavrila kod udomitelja. Bio je to vrlo est ishod i vrlo est scenarij, n
e samo u mojem iskustvu, ve i u iskustvu drugih kolega koji su prevodili s nizoze
mskog na arapski, turski, berberski ili perzijski. Svi smo mi esto suraivali sa sl
ubama za zatitu djece, policijom i drugim ustanovama koje su se bavile odbjeglim m
uslimanskim tinejderkama iji roditelji i zajednica nisu prihvaali njihovo eksperime
ntiranje s onim to su smatrali zapadnjakom kulturom.
Kasnije, kad sam ula u politiku i kad je nizozemska javnost postala svjesna nekih
praksi poput ubojstva zbog asti i prisilnih brakova, esto bih razgovarala s musli
manskim roditeljima koji bi me zaklinjali da se stavim u njihovu kou. Tvrdili su
da muslimanske djevojke ne naputaju kolu zbog prisilne udaje, ve zato to ih njihovi l
jubavnici namame u prostituciju. Tvrdili su da agencije za zatitu djece ne mogu za
mijeniti obitelj, jer samo roditelji mogu nauiti dijete da razlikuje dobro i zlo.
Govorili su mi da se u nizozemskim kolama njihova djeca ue samo grijehu i neposlu
hu. Osim toga, nizozemske ih kole odvraaju od uenja svojom netrpeljivou prema islamu
i diskriminiranjem muslimana, zato muslimanski studenti postiu tako lo uspjeh u kol
i i zato je tako esto naputaju. Rjeenje je, tvrdili su roditelji, osnivanje muslima
nskih kola, tako da se djevojice mogu obrazovati a da se pri tome ne ue neposluhu.
Bili su u pravu kad je rije o tome da djeca iz muslimanskih useljenikih obitelji u
visokom postotku ne zavravaju kolu te da postiu vrlo loe rezultate na ispitima. Ali
ja ne mislim da je uzrok tome bila nizozemska diskriminacija. Mislim da je odgo
vornost za to ipak na roditeljima koji ne znaju pripremiti svoju djecu za modern
o obrazovanje u modernoj zemlji.
Kao i moja majka i moje tetke, ti su useljenici odbijali prihvatiti spolni odgoj
za svoje keri, razgovarati s njima o tome kako se njihova tijela mijenjaju ili i
m objasniti daje zanimanje za djeake prirodno. Za
razliku od nizozemskih roditelja, useljenici nisu bili spremni nauiti svoje keri d
a je samoizraavanje u redu, ali da mora imati granice, tako da to ine bez izlaganj
a genitalija tuim pogledima. Nisu ih nauili kako da postupno svladavaju izazove sl
obode i, to je moda podjednako vano, nisu nauili svoje sinove da potuju ene, a u nizo
emskim su kolama veina nastavnika ene.
Prema mojem miljenju s nizozemskim je kolama sve u redu, jer te kole svakako ne pri
premaju nizozemske djevojke za ivot u razvratu i bavljenje prostitucijom. Upravo
suprotno, veina nizozemskih tinejderica koje poznajem ine se posve u redu, na najbo
ljem putu da postanu neovisni, produktivni i odgovorni graani svoje zemlje. Ali m
uslimanski roditelji s kojima sam razgovarala nisu se slagali sa mnom. Najee bi se
usredotoili na spolni odgoj u nizozemskim kolama. Tvrdili su da taj predmet nema z
a cilj upoznati djecu s njihovom spolnou i njihovim tijelom, ve ih nauiti kako da im
aju spolne odnose. Nastavnici bi stavili veliki drveni ili plastini penis na stol

pred njihove keri i pokazali im kako da ga pokriju kondomom. To je odurno, isti p

oziv na prostituciju.
Nisam bila u kolama u kojima su djeca imala spolni odgoj, ali sam bila u prihvati
litima za traitelje azila, gdje su postojali edukacijski programi o higijeni, spol
nom obrazovanju, trudnoi, programi prenatalnog obrazovanja i tako dalje. Vidjela
sam koliko Nizozemci mogu biti eksplicitni i navikla se na izravnost s kojom pri
stupaju pitanjima spolnosti. Kad bi se djeca mojih nizozemskih prijatelja obrati
la svojim roditeljima s pitanjima o seksu, to me je isprva obaralo s nogu, osobit
o kad bih pomislila na reakciju moje majke da sam ja tako neto uinila, moji bi pri
jatelji strpljivo i bez nelagode govorili o seksu znatieljnom djetetu ne izostavl
jajui nita, sluei se knjigama s vrlo eksplicitnim slikama tijela.
Nizozemski roditelji imaju isti pristup i kad je rije o alkoholu ili drogi. Kad d
ijete upita:
Mama, to je to doint? majka mu objasni kako izgleda cigareta marihuane, kako se prip
rema i kakav utjecaj ima na ljudski mozak. Govori o ovisnicima koji ive na ulici.
I mada sve to obrazovanje ne uspijeva sprijeiti odredeni broj djece da eksperime
ntiraju s drogama ili da im se dogodi neplanirana trudnoa, veina nizozemske popula
cije razvila je izvanredno zdrav odnos prema seksu, drogi i alkoholu.
S vremenom sam postala uvjerena da je takva staloena i eksplicitna edukacija
o moguim zamkama slobode znatno
djelotvornija u spreavanju katastrofe od mistifikacije s kojom sam ja odrasla. To
nije tek moje subjektivno miljenje; te su injenice i empirijski dokazane. Korist
od prosvijetljenog pristupa seksu i drogi tema je kojoj se Nizozemci stalno i ne
umorno vraaju. Moje kolege u parlamentu, ija je odgovornost bila uiniti zdravstvenu
skrb univerzalnom i svima dostupnom, bili su jednoglasni u izraavanju uvjerenja
da je uvijek bolje sprijeiti nego lijeiti.
Glasnogovornica moje stranke za zdravstvenu politiku pokazala mi je podatke o br
oju sluajeva spolno prenosivih bolesti, kao to je AIDS, te koje su populacije njim
a najvie zahvaene. Homoseksualna zajednica je bila teko pogoena, a takoer i useljenik
. U okviru homoseksualne zajednice upravo su useljenici bili najtee pogoeni. Pogle
dale smo takoer i broj pobaaja koji se obave svake godine. Broj autohtonih Nizozem
ki koje su imale pobaaj znatno se smanjio, osim u malim depovima radikalnih kranskih
zajednica iji je stav prema spolnosti u odreenoj mjeri usporediv s onim mnogih mu
slimana. (Iako ti krani brane i mukarcima i enama da budu spolno aktivni prije braka
, esto dolazi do neeljenih trudnoa, u kojem sluaju ene moraju kriom posjetiti neku kl
niku za pobaaj.) Broj ena i mladih djevojaka meu useljenikom populacijom koje su ima
le pobaaj bio je u naglom porastu.
Zloporaba droga slijedila je slian obrazac. U amsterdamskoj etvrti Crvenih svjetil
jki bilo je lako uvjeriti se vlastitim oima da korisnici usluga tamonjih prostitut
ki veinom nisu turisti, ve useljenici. Mnogi su, ako ne i veina, Arapi, Berberi, Tu
rci i Somalci. Iako ih se statistiki sve svrstava u iroku kategoriju useljenika, ako
proeprkate malo dublje otkrit ete da zdravstveni radnici, istraivai, lijenici i epid
emiolozi ne ele da ih se slubeno citira u izvjeima u kojima useljeniki u pravilu zna
limanski. Zahvaeni su bili i nemuslimanski useljenici iz Kine i kranskih dijelova Af
rike, ali muslimani su bili najtee pogoeni.
Ne vjerujem daje tu rije o pukoj sluajnosti. Openito govorei, gdje god je spolnost m
isterij, gdje god su seks i droga izdvojeni kao teme o kojima se ne smije govori
ti, ljudi su skloni zloupotrijebiti oboje. Kao moja sestrina Hiran, koja je posta
la HlV-pozitivna, takvi se ljudi ne mogu suoiti s onim to ine i stoga se ne znaju z
atititi od pogubnih posljedica. Za ene u arapskim islamskim kulturama takvo je nez
nanje pitanje asti, neto ime se trebaju hvalisati kako bi mogle rei:
Ne znam nita o temi seksa.
Jer grijeh je znati ak i ono najosnovnije.
Muslimanski roditelji u Europi opravdano su zabrinuti za budunost svoje djece, al
i iz pogrenih razloga. Nepokolebljivi su u svojem uvjerenju da njihov vlastiti nai
n ivota nije nikako povezan sa stranim sudbinama kojih ele potedjeti svoje potomstvo
. Nisu spremni dovesti u pitanje svoje nazore i ne ele prestati inzistirati na dj
evianstvu do braka, na segregaciji djeaka i djevojica te na takvom odgoju djevojica
koji ih ini nesamostalnima i neobrazovanima, kao ni na preuranjenim, dogovorenim
brakovima i otrom kanjavanju neposluha u djevojica. Lake im je okriviti vanjske imben

ike nego dovoditi u pitanje Kuran, Prorokov primjer i viestoljetnu tradiciju. Iz

njihove perspektive najbolja je strategija priguiti glas svojih keri, odgajati ih
da budu pokorne, zatvoriti ih medu etiri zida i udati ih to je mogue ranije. Takva
strategija moda nee usreiti njihove keri, ali obiteljska je ast ionako vanija od djet
tove sree.
Vjerujem daje podreeni poloaj ena u islamu najvea prepreka integraciji i napretku mu
slimanskih zajednica na Zapadu. Taj podredeni poloaj djelo je njihovih najbliih sr
odnika i to u najprivatnijem moguem prostoru, kod kue, a sankcionirao ga je najvii
autoritet u moralnom sustavu svakog muslimana: sam Alah.
Mnogi muslimanski roditelji vjeruju da zapadnjako obrazovanje ima razorni utjecaj
na muslimanski nain ivota. Istini za volju, to je tono. Osposobljavanje djevojaka
za samostalno razmiljanje uistinu predstavlja izazov za islamski nauk, ba kao neko
za kranski i za nauk ortodoksnih Zidova. Program kontinuiranog obrazovanja koji ra
zvija elju za znanjem i neovisnom misli program je kontinuirane erozije muslimans
kog naina ivota. Razvoj takvog programa u muslimanskim zemljama zahtijevat e mnogo
vremena. Muslimani na Zapadu moda nee morati toliko dugo ekati.
Nadu da je to mogue ostvariti potie primjer drugih drutava. I kranstvo je nekad pretv
aralo ensko djevianstvo u magini totem. Djevojke su bile zatvarane, liavane obrazova
nja, udavane kao pokretna imovina. Ali kranska su drutva danas uglavnom slobodna od
takve navike uma. Kulture se mijenjaju i te se promjene nerijetko dogadaju pril
ino brzo. One se dogadaju pod utjecajem kritike misli, a to je neto to se moe pouavat
u koli.
Lako je shvatiti da je netko nezadovoljan ako su mu uskraena prava i slobode za k
oje smatra da mu pripadaju. Ali ako niste
artikulirani, ako ne moete argumentirano objasniti to je to to izaziva vae nezadovol
jstvo, zato to drite nepotenim i traite da se promijeni, otpisat e vas kao nerazumnog
gnjavatora. tovie, poastit e vas moda kojim predavanjem o ustrajnosti i strpljenju,
votu kao kunji, potrebi da prihvatite viu mudrost drugih. To se i meni dogodilo. K
ad me je moj otac odluio udati za dalekog roaka kojeg je netom upoznao (i kojeg ja
nikad ranije nisam vidjela), bio je uvjeren da je donio sjajnu odluku u mojem i
nteresu. Taj ovjek, moj obeani, bio je roak (u osmom koljenu) i stoga je vjerojatno
st da e me zlostavljati bila manja (barem je moj otac tako rasuivao), dijelio je i
ste vrijednosti kao i na narod (koje god one bile) i pruio bi mi sigurnost u vrije
me graanskog rata i siromatva. Mojem se ocu takav brak inio pravim blagoslovom.
Ja sam s druge strane osjeala da mi je otac ukrao mladost i pravo da raspolaem vla
stitim tijelom, nametnuvi mi ivot ene i majke, s odgovornostima koje nisam bila spr
emna preuzeti, uz mukarca koji mi je bio posve odbojan. Ali nisam imala ni rjeitos
t niti logiku kojima bih uvjerila oca u valjanost svojeg stava. Iako me je bio p
oslao u kolu, i iako sam bila jedna od rijetkih somalskih djevojaka svojeg narataj
a koja je nauila itati i pisati na engleskom, nisam imala mentalnu i verbalnu snag
u da sroim suvislo objanjenje. Najjai argumenti kojih sam se mogla sjetiti bili su
da moj budui mu ne ita romane i da je elav. S gledita mojeg oca te su tvrdnje samo po
tvrivale potrebu da budem pod nadzorom nekoga odgovornijeg i zrelijeg.
I tako sam pobjegla. Tek nakon bijega, kad sam se uspjela upisati na sveuilite u L
eidenu, gdje sam sluala predavanja o poimanju individualne slobode i odgovornosti
, bila sam dorasla argumentiranoj raspravi s ocem. Uspjela sam mu objasniti da t
ime to stjeem visoko obrazovanje samo slijedim njegov primjer i uim preuzeti odgovo
rnost za vlastitu sudbinu. Na njegove prosvjede da mu uskraujem potovanje i izlaem
se opasnosti od erozije nae vjere i kulture zbog vlastitih sebinih ambicija mogla
sam odgovoriti da je i on sam tim stvarima pridavao manje vanosti kad je bio moji
h godina. U mojim razgovorima s ocem u proljee 2000. godine u Njemakoj, gdje sam s
e sastala s njime dok se ondje lijeio na jednoj oftalmolokoj klinici, postala sam
svjesna njegova makar i nevoljkog potovanja, a moda ak i divljenja. Obraao mi se svi
soka i drao mi predavanja o onostranosti u dugim i nezaustavljivim monolozima. Al
i nije vie s lakoom odmahivao na moje elje i prosvjede kao to je to inio 1992.
Ako se elite oduprijeti podjarmljivanju i krenju svojih prava, izraavanje srdbe i bi
jesa nee biti dovoljno. Morat ete progovoriti jezikom podjarmljivaa i imati jasnou u
ma da prepoznate naela koja opravdavaju podjarmljivanje da biste ih zatim intelek
tualno oborili. Robovi moraju biti svjesni injenice da su robovi, i zatim nadii sv
oj bijes i bol kako bi uvjerili svojega gospodara u to da je ropstvo pogreno. Ako

ne moete pobijediti silom, moda biste dugorono mogli izboriti pobjedu obraajui se ra
zumu.
Djevojke poput mojih sestrini Hiran i Ladan, koje se tjerane snanom eljom za slobod
om uspiju otresti kontrole svojih roditelja, esto zavre u katastrofalnim okolnosti
ma jer nemaju te kljune vjetine ili svijest. Takve djevojke postanu primjeri kojim
a mau tradicionalni muslimanski roditelji kada tvrde da prihvaanje zapadnjakoga ivot
nog stila ima pogubne posljedice. Fundamentalisti, iji je cilj oivjeti neku imagin
arnu prolost istog, izvornog islama, stjeu mnogo simpatija muslimanskih obitelji up
irui prstom u djevojke poput Hiran i Ladan.
Da su odrasle na Zapadu, moda je sve moglo biti drugaije. U svim Zapadnim dravama p
ostoje zakoni kojima je propisano obvezno kolovanje djevojaka i nakon puberteta;
ti bi se zakoni mogli primijeniti i na muslimanske djevojke. Mogue je osmisliti p
osebne programe za edukaciju o seksu, drogama i stjecanju financijske neovisnost
i kojima bi se ispunio vakuum koji ostavljaju muslimanski roditelji. Sto uspjenij
e budu mlade muslimanke u stjecanju obrazovanja, to je vea vjerojatnost da e posta
ti financijski neovisne i uspjene, dokazujui svojim roditeljima da je emancipacija
njihovih keri kroz dobro kolovanje u njihovu materijalnom interesu, ak i ako je u
sukobu s njihovim tradicionalnim vrijednostima.
Kad je rije o seksualnim kompleksima muslimanskih useljenika, potrebno je spomenu
ti jo jednu stvar. Tvrditi da ugnjetavanje ena nije ni na koji nain povezano s isla
mom te da je rije samo o tradiciji i obi-aju, intelektualno je nepoteno, sraunato da
avede na pogrean trag. Jer ta su dva elementa meusobno isprepletena. Moda je kodeks
asti i sramote doista plemenski i predislamski po porijeklu, ali danas je on sas
tavni dio islamske religije i kulture. Ubojstvo radi obrane asti sugerira isto to
i islam: da su ene podreene mukarcima i da moraju ostati njihovo seksualno vlasnitvo
.
U tekstu Kurana i u erijatskom pravu mukarci i ene oigledno nisu ravnopravni. Muslim
anke se smatraju fiziki, emocionalno,
intelektualno i moralno inferiornima mukarcima i njihova su prava pred zakonom ma
nja. Kuran kae da keri nasljeuju polovicu dijela koji nasljeduju sinovi:
Alah vam nareuje da od djece vae mukom pripada toliko koliko dvjema enskima (4:11)*.
ensko svjedoenje pred sudom vrijedi dvostruko manje od mukareva. Cak i u sluaju silov
anja, svjedoanstvo silovatelja ima dvaput veu teinu pred sudom od svjedoanstva njego
ve rtve.
Autoritet muslimanskog oca nad njegovim kerima usporediv je s onime feudalnih gos
podara nad kmetovima. Brakom se taj autoritet prenosi na djevojina mua, a u konanic
i na mueva oca. Brak je savez izmeu mukaraca koji podrazumijeva buduu uzajamnu pomo i
usluge. On moe predstavljati vanu financijsku transakciju i in sklapanja saveznitva
kojim se uvruju klanovski odnosi. Bespomono blejanje nevjeste koju protiv njezine v
olje predaju u ruke neznanca tek je usputna gnjavaa. Kuran i hadis (Prorokove izr
eke, koje se smatraju svetim pismom) slau se da prilikom udaje nije nuan pristanak
ene, ve samo suglasnost njezina skrbnika. Kuran ui da mu ako to poeli moe zatvoriti
voju enu meu etiri zida njezina doma, sve do njezine smrti:
Kada neka od ena vaih blud poini, zatraite da to protiv nje etvorica od vas posvjedo
pa ako posvjedoe, drite ju u kui sve dok je smrt ne umori ili dok joj Alah ne nae ne
ki izlaz. (4:15) * *.
ene koje ive prema islamskim zakonima ne smiju putovati, raditi, studirati, potpis
ivati veinu pravnih isprava ili ak izlaziti iz vlastita doma bez oeva doputenja. Bez
doputenja ne smiju ni sudjelovati u javnom ivotu, a njihovo pravo da odluuju o svo
jem privatnom ivotu strogo je, esto i brutalno ogranieno. Te ene ne odluuju o tome s
kim e stupati u spolne odnose a s kim nee, ili kad e se udati, ili pak kada e i hoe l
i uope imati spolne odnose. One ne odluuju o tome to e odjenuti, hoe li raditi, hoe l
hodati ulicom. Pravilo je da se ena mora pokoravati svojem muu, osim naravno ako
zatrai od nje da napusti muslimansku vjeru. On je njezin skrbnik, i ako ga ne slua
on je ima pravo istui: A one ije se neposlunosti pribojavate, vi posavjetujte, pa i
h i udarite; kad vam postanu poslune, onda im zulum ne inite! (4:34)***.
* prijevod B. Korkut, http://kuran.purvjernika.com nap. prev. ** ibid *** ibid
Uvijek je pouno proitati transkripte televizijskih rasprava u kojima imami tumae ko
je su to tono vrste kazni prihvatljive (primjerice udaranje po udovima, ili pak m
alim tapom), kad muevi kanjavaju svoje ene.

Kad dobronamjerni Zapadnjaci u elji da promiu potovanje prema manjinskim religijama

i kulturama zatvaraju oi pred praksama poput prisilnih brakova i zatvaranja u kuu
da bi se drutvo sprijeilo da stigmatizira muslimane, oni uskrauju pravo bezbrojnim m
uslimanskim djevojkama da se oslobode i otrgnu iz stiska roditeljske kulture. On
i kompromitiraju ideale i vrijednosti naega demokratskog drutva i nanose tetu onoj
istoj ranjivoj manjini koju ele zatititi.
12. Poglavlje - Novac i odgovornost
Iskuenja koja mora svladati pojedinac da bi postao graanin neke drave razlikuju se
od iskuenja s kojima je suoen pripadnik lana. tovie, moglo bi se rei da su ona prva u
mnogome laka od suoavanja sa zamrenim sustavom tabua i praznovjerja tradicionalnih
drutava. Ali ono to modernitet ponekad ini nedohvatljivim, za neke i opasnim, uprav
o je to to je uspjeh naizgled zajamen. A nije. Ako niste pripremljeni, primjerice,
ako vas nitko nije nauio iskrenom pristupu spolnosti, ili novim nainima za upravl
janje agresivnim impulsima koji iskljuuju nasilnu osvetu, tad je prirodno da ete s
e vratiti obiajima koje poznajete. Vae su vam navike i stavove usadili klan i vjer
a. Ali vrijednosti koje njeguje krvna loza nisu kompatibilne s onima koje su pot
rebne graaninu modernog svijeta. Ako netko eli uspjeti u modernom svijetu, mora se
oduiti od anakronih, okruenju neprimjerenih stavova. To oduavanje odnosi se na nov
ac u jednakoj mjeri kao i na seks.
Godine 1992. ivjela sam u prihvatilitu za traitelje azila u Lunterenu, u malom selu
u srcu Nizozemske. To je uglavnom poljoprivredni kraj. Stanovnici su ortodoksni
protestanti, pripadnici Nizozemske reformirane crkve. Smatrala sam da su me poas
tili najveim darom koji sam ikad mogla primiti: dobila sam dozvolu za boravak u N
izozemskoj s takozvanim statusom A. S tim se statusom moete slobodno kretati zeml
jom, ispovijedati koju god vjeru elite, izjanjavati se za koju god politiku opciju e
lite. S tim sam statusom mogla pobjei od braka koji je moj otac ugovorio protiv m
oje volje. S tim su mi se statusom otvorila vrata nizozemske socijalne drave.
Primivi status A, morala sam se javiti u opinsko vijee, sastati se sa socijalnim ra
dnikom, ispuniti obrasce i podnijeti zahtjev za osobnu iskaznicu. Isto tako, mog
la sam se upisati na listu ekanja za opinski stan i traiti naknadu za nezaposlene u
iznosu od 1.200 guldena mjeseno. Iznos mi se inio golemim. (U ono vrijeme bilo je
to otprilike 800 dolara). Uinilo mi se da je to mnogo novca, jer mi je novac bio
prilina nepoznanica. Do dolaska u Europu nikad nisam raspolagala vlastitim novce
m.
U prihvatilitu za traitelje azila, gdje sam ivjela dok nizozemska drava nije rijeila
moj izbjegliki status, dobivala sam 150 guldena svaka tri mjeseca da kupim odjeu,
plus deparac od 20 guldena tjedno. Svakog utorka stala bih u red u centru, pokaza
la mukarcu ili eni iza pulta svoju ruiastu iskaznicu, primila dvije jarko plave novan
ice od po 10 guldena, a zatim bih priekala da moje prijateljice uine to isto. Posl
ije bismo otpjeaile u Lunteren, gdje bi moj novac ispario u roku od nekoliko minut
a. Umjesto dvije jarko plave novanice u povratku bih drala plastinu vreicu u kojoj j
e bila teglica mlijeka za tijelo, moda ampon, tabla okolade i nekoliko narani. Tih 2
0 guldena trebalo mi je trajati cijeli tjedan, a nestali su odmah. Nestao bi i Y
asminin deparac, kao i Dahaboin. Bile smo zaprepatene spoznajom da tih 20 guldena,
koji su vrijedili tako mnogo ondje odakle smo dole, u Nizozemskoj ne vrijede ni
priblino toliko. Okupljeni u skupinama koje su inili ljudi iz razliitih krajeva svi
jeta, jadikovali bismo kako se malo toga moe kupiti s 20 guldena.
Kad sam dobila 150 guldena da kupim odjeu, odmah sam kupila telefonsku karticu za
50 guldena, to mi se u ono vrijeme inilo zaista ozbiljnim iznosom. Nazvala bih sv
oju sestru Haweyu i ve nakon nekoliko minuta ula bih klik, a zatim dugi ton koji je
signalizirao da je moja kartica potroena. U ono vrijeme cijena meunarodnog poziva
iz Nizozemske u Keniju bila je 4,95 guldena po minuti. Nismo se bile pomakle dal
je od razgovora o vremenu a moja je kartica ve bila potroena.
Nakon to mi je odobren status A nisam vie morala ivjeti u prihvatilitu za traitelje a
zila. Prijavila sam se u ured gradskog vijea u gradiu Edeu kako bi mi dodijelili s
tan u kojem bih mogla ivjeti s prijateljicom Yasmin, koja je vlastima tvrdila da
je malodobna (ime je stekla prednost u postupku odobravanja boravka). I ja sam la
gala u svojem zahtjevu za izbjegliki status i osjeala se vrlo nelagodno i nespokoj
no zbog toga. Ne samo da sam izmislila priu o svojem
iskustvu graanskog rata u Somaliji, propustivi spomenuti da je ono bilo vrlo kratk

o, ve sam promijenila i svoje ime i datum roenja kako bih onemoguila obitelji da mi
ue u trag.
Cekajui da mi dodijele stan, odluila sam da elim raditi. Nalazila bih privremene po
slove kao istaica ili radnica na pokretnoj traci u tvornici. Kad bih nala takav pos
ao, bila sam duna obavijestiti slubenike u centru da radim i primam plau za to. Kao
rezultat toga nisam dobivala nikakav deparac, ve su tovie oekivali od mene da vratim
natrag dio novca od svoje zarade, tako da sam na koncu to god uinila, ak i kad bih
radila pet ili est dana u tjednu, imala na raspolaganju samo 20 guldena tjedno.
Upitala sam jednu socijalnu radnicu:
Zato da radim cijeli dan ako ne smijem zadrati svoj novac?
Strpljivo mi je objasnila da sam dobivala besplatno hranu i smjetaj i da je to sk
upo. Nije dakle rije o tome da mi vlasti oduzimaju zaraeni novac, rekla je: tim no
vcem ja zapravo doprinosim svojem uzdravanju. Za rad sam nagraena time to sam pobij
edila dosadu, nauila nizozemski i osjeala se kao da radim neto korisno. Ali inilo se
da ne postoji nikakva korelacija izmeu broja sati koje bih odradila i novca koji
bih zaradila. Moje je uzdravanje jamano kotalo vie od par guldena koje bih zaradila
povremenim poslovima.
Naposljetku je stiglo pismo povjerenstva za stambena pitanja u kojem me obavjetav
aju da mi je dodijeljen stan te da e malodobnici Yasmin (u stvari mojoj vrnjakinji
) biti doputeno da ivi sa mnom pod mojom skrbi. Prvi put u ivotu morala sam preuzet
i na sebe plaanje najamnine i reija, kabelske televizije i telefonskih rauna. Moral
a sam nabaviti namjetaj. Odrasla sam u zemlji u kojoj je temperatura ista i ljeti
i zimi; ovdje se zimi plaalo grijanje, tako da je u zimskim mjesecima ivot bio sk
uplji nego u ljetnim.
Otila sam u mjesni ured Zavoda za socijalno osiguranje, gdje su ljudi ekali na raz
govor s dravnim slubenicima iza dugakog pulta. Nakon nekog vremena shvatila sam da
sam iz automata postavljenog u jednome od dva kuta ekaonice, trebala izvui papiri s
brojem. Kako bi tko zavrio razgovor, na ekranu bi se pojavio novi broj, a pri sv
akoj promjeni broja zauo bi se glasan pisak. Bila sam oarana domiljatou te naprave. L
judi nisu morali stajati u redu kao to smo to inili u Africi; nisu se morali gurat
i naprijed, uvaljivati drugima lakat ili se openito agresivno postavljati ne bi l
i obranili svoje mjesto u redu. Mogli su ekati sjedei, jer je njihov papiri stajao
u redu
umjesto njih. Jo me se vie dojmila injenica da su dravni slubenici radili takvom brzi
nom da nikad niste morali ekati dulje od deset do petnaest minuta.
Sljedei! pozvala je plavokosa ena s maramom oko vrata i krtim smjekom na usnama. Pou
a sam prema pultu. Rekla sam:
To sam ja, Ali!
Pokaite mi vau osobnu, rekla je.
Imala sam na sebi jaknu s pet depova. Otvorila sam zatvara na desnom depu i gurnula
ruku unutra, ali osobnu nisam nala. Pokuala sam s lijevim depom: nije bila ni u nj
emu. Provjerila sam depove na prsima, i naposljetku je pronala u depu na rukavu, u
kojem sam uvijek drala nekoliko kovanica i novanicu od 10 guldena za autobus u slua
ju da mi pukne guma na biciklu. Dep na rukavu moje jakne bio mi je ono to je Nizoz
emcima bio sef a mojoj baki jastunica. Svoju sam osobnu iskaznicu i novanicu od 10
guldena smatrala svojom najdragocjenijom imovinom i zato sam ih drala ondje.
Uvijek napeta i nervozna u kontaktu s dravnim slubenicima, napola sam oekivala da m
i ena kae da se vratim onamo odakle sam i dola. Zamiljala sam je kako gubi strpljenj
e i vie:
Sto uope radi ovdje? Vrati se kui! Vrati se svojim roditeljima! Ili da e mi se obrati
i urotnikim apatom, emu sam esto svjedoila u Africi: Ima li neki poklon za mene?, d
rijeima, daj mi mito.
Umjesto toga strpljivo je priekala da pronaem svoju osobnu iskaznicu i predam joj
je. Pogledala je mene, zatim fotografiju na osobnoj, pa opet mene, i na koncu pa
pire iz spisa koji je ini se sadravao sve pojedinosti mojeg sluaja od trenutka kad
sam zatraila azil.
Recite mi svoje vlastito ime, rekla je. Ayaan.
A vae prezime je?
Mi nemamo prezime, rekla sam. Mogu vam nabrojati svoju krvnu lozu.
Je li Hirsi? upitala je.

Jest, rekla sam. On je sin Alijev.

Alijev? upitala je, i kimnula glavom. Dobro, molim vas poite sa mnom.
Zaobila sam pult i pola za njom u maleni ured. Sjela je za radni stol i upitala me
moe li mi donijeti aj, kavu, vodu ili neko drugo pie. Moje je lice zacijelo odaval
o moju napetost.
Donijet u si kavu, rekla je. Nije mi problem donijeti jednu i za vas.
U redu, rekla sam. Moe kava. Kad se vratila, nasmijeila se i rekla.
estitam, sad imate stan u Edeu. Trebat e vam neto novca da ga namjestite. Imate li i
kakvu uteevinu?
Uteevinu? vjerojatno sam tada prvi put ula tu rije. Moja je baka imala obiaj uivati
oju jastunicu novac koji bi joj dala moja majka, njezin sin ili moj otac. inilo se
da ga nikad ne troi. Sto je to? upitala sam.
Jeste li stavili na stranu neto novca kako biste ga potrolili kasnije?
Primam samo oko dvadeset guldena tjedno, rekla sam, i ostanem bez njih ve istog dana
kad ih dobijem. Nije bila rije o svjesnoj odluci da novac potroim; on bi jednostav
no ietao iz mojeg depa.
Dakle, nemate nikakvu uteevinu? rekla je. Ne, promrmljala sam.
Bilo me je sram, iako zapravo nisam znala zato. U Nizozemskoj su svi bili uvredlj
ivo iskreni kad je rije o novcu, to je u meni izazivalo nelagodu. Dodatno me je po
sramila injenica da nisam znala to znae rijei kao to je uteevina, niti ita o bankov
aunima ili o bilo kojem od srodnih pojmova iz bankarskog argona kojim se sluila. Za
misao o stavljanju novca na stranu i njegovu polaganju na kamatonosni bankovni r
aun bila mi je potpuno strana.
Dobro, otpuhnula je. Njezino je dranje prema meni ostalo pristojno, toplo i prijate
ljsko. Nije me osuivala. Kako bilo, zbog njezinoga sljedeeg pitanja gotovo sam se
uguila gutljajem kave: Jesu li vai roditelji utedjeli ikakav iznos za vas?
Bilo je to nevjerojatno pitanje, koje je u potpunosti razotkrilo goleme razlike
izmeu Nizozemske (i Zapada openito) i mjesta odakle sam ja dola, moje nomadske kult
ure. Ta je ena uzela zdravo za gotovo da veina roditelja moe utedjeti novac za svoju
djecu, stavljajui ga na poseban bankovni raun otvoren na djetetovo ime.
Rrrroditelji? zagrcnula sam se.
Zar nemate roditelje? upitala je. Gdje su sada?
Znojila sam se; mogla sam osjetiti znoj pod svojim pazusima. Sto sam se vie trudi
la sakriti svoju napetost, to mi se ona inila vidljivijom. Naime, u svojem sam za
htjevu za azil napisala la koja je, inilo se, prola neopaeno jer mi je odobren statu
s A. Vjerovala sam da me sada opet iskuavaju. U ono vrijeme nisam znala da razliit
a tijela nizozemske drave ne razmjenjuju informacije o takvim sluajevima.
Gdje sada ive vai roditelji? nastavila je. Vidim da ste dobili status A. Znam da je u
Somaliji rat, sigurno vam je jako teko zbog toga. Odahnula sam s olakanjem i zapoel
a pripovijedati dobro uvjebanu priu o graanskom ratu. Prekinula me je: Nastavimo sa
zahtjevom.
Zahtjevom? upitala sam zbunjeno. Bila sam uvjerena da ve imam status A.
Da, rekla je, govorim o vaem zahtjevu za zajam. Potreban vam je da namjestite svoj s
tan.
Oooh! uskliknula sam. Trebam namjestiti svoj stan. Namjestiti . . . svoj . . . stan.
U glavi su mi istodobno odjeknula tri golema zasebna pojma.
Koliko vam je potrebno? upitala je.
Onoliko koliko je najnunije, odgovorila sam oprezno. Rekla je da mogu posuditi bilo
koji iznos u rasponu od 1.200 do 5.000 guldena.
Ne znate koliko to kota, zar ne? nastavila je.
Ne, potvrdila sam. Ne znam koliko to kota.
No, dobro, imate li prijatelje? upitala je. Oni bi vas mogli odvesti u jeftine trgo
vine. Zauvi rijcc jeftin, preplavio me je duboki osjeaj posramljenosti, osjeaj da sam
na najnioj ljestvici ovog drutva, da sam pala na najnie grane.
Da, da, imam prijatelje, rekla sam. Bilo mi je teko priznati da nemam prijatelja. N
astavila je ispunjavati zahtjev.
Kad mislite da ete moi vratiti novac?
Moram ga vratiti? upitala sam. Mislila sam da mi ga poklanjate.
Ne, ne poklanjamo vam ga. To je pozajmica. Z-a-j-a-m. Zajam. Sto je zajam? upitala s
am. Ooh, mislite dug. Uznemirila me je pomisao na to da budem duna nevjernicima. To

jamano znai da
moram platiti kamatu, to je neislamski i pokvareno. Bio je to sasvim sigurno neki
nevjerniki trik.
Tono, rekla je. Morat ete platiti kamatu.
Ali moja vjera mi to zabranjuje, zakrijetala sam.
Nitko vas ne sili da uzmete kredit, objanjavala mi je socijalna radnica. Stovie, uope
se ne biste trebali zaduivati, to nije dobro za vas. Vaa je vjera mudra. Ali nemat
e nikakav namjetaj, ve samo golu, praznu kuu, a nakon ljeta e vrlo brzo zahladiti. el
ite li razmisliti o tome i vratiti se ovamo sljedeeg tjedna?
Odgovorila sam da ne moram razmisliti. Osjeala sam da taj dodatni grijeh sudjelov
anja u lihvarenju ne moe vie nita bitno pokvariti. Ionako sam ve dovoljno sagrijeila.
Uzela sam novac od nevjernika, spavala u njihovim kampovima, bila neposluna rodi
teljima, zapustila molitvu, odrezala kosu i odijevala se u traperice kao neki muk
arac. Bila sam prokleta u svakom sluaju. I istina je da je bilo hladno, i istina
je da sam htjela zgodan stani, a ta mi je gospoda nudila zaista primamljiv iznos n
ovca, vie od 4.000 dolara.
eljela bih popuniti zahtjev, molim, rekla sam.
Dobro, rekla je. Plan otplate je sljedei: tako dugo dok ste nezaposleni, primat ete n
aknadu za nezaposlenost u iznosu od tisuu dvjesto guldena. Svakog mjeseca oduzet e
mo stotinu guldena od vae naknade za nezaposlene na ime otplate duga. init emo to p
et godina, dok ne otplatite dug. Ako se zaposlite, ja ili moja kolegica sjest emo
s vama i dogovoriti s vama novi plan otplate. Razumijete li?
Da, rekla sam, osjeajui se pomalo glupo.
Onda potpiite ovdje, molim. Stavite jo samo datum, i time je sve rijeeno.
Ali kako u dobiti novac? upitala sam.
Otvorite raun u banci i javite nam njegov broj.
Nikad nisam imala svoj bankovni raun. Volonter iz nizozemske slube za pomo izbjegli
cama morao me je otpratiti u banku da ga otvorim. ena u banci upitala me je elim l
i dati polog. Ponudila sam joj 10 guldena iz depa na rukavu.
Ah, ne, to zadrite, rekla je. U redu je.
Poslali su mi sjajnu, jarkoplavu karticu na kojoj pie iro. Nisam je mogla koristit
i za podizanje novca na bankomatu, bio je to samo zapis broja mojega bankovnog r
auna, ali meni je izgledala fenomenalno.
Volonter je bio vrlo ljubazan i vrlo praktian. Savjetovao mi je da nabavim novanik
umjesto da novac i isprave drim u depu rukava. Bilo mi je previe neugodno pitati to
je to novanik. Razgovarali smo na engleskom, ali novanik nije bio medu rijeima koj
e sam potraila u rjeniku.
Dva tjedna kasnije dogodile su se dvije dobre stvari. Moj zajam od 5.000 guldena
stigao je na moj novi novcati bankovni raun i banka mi je poslala debitnu kartic
u. Mogla sam podii novac iz bankomata ugraenog u zid uz autocestu kad god sam to h
tjela!
Yasmin i ja bile smo u slavljenikom raspoloenju. Pretpostavljam da smo obje sanjal
e o tome da postanemo bogate. Baka i mama znale su spominjati tu mogunost govorei
o sestrinoj i mojoj budunosti. Ali nama je obogatiti se znailo udati se se za imune
mukarce koji e se brinuti za nas i uzdravati mamu i baku. Zato je bogaenje bilo pov
ezano sa sreom (sretni ste ako vam neki bogati mukarac ponudi brak), ali i s bespr
ijekornim ponaanjem kakvo prilii jednoj krotkoj, baari djevojci, djevici koja e se au
i istoom isticati medu drugim enama.
Sada smo, hvala Alahu, Yasmin i ja bile bogate. Razgovarale smo o ureenju, o zavj
esama i tepisima i namjetaju. Govorile smo da elimo neto zgodno i lijepo, ali nismo
le odreenije definirati svoje elje. Posljednji sam put ivjela u ureenoj kui u Addis A
babi kad sam imala osam godina. Izuzevi to iskustvo, majin pojam unutranjeg ureenja
svodio se na to da raspakira nae gambare, somalske drvene stoliice sa sjeditem od k
ravlje koe, te rasprostre tanke madrace po podu. Madraci su bili svenamjenski: na
njima smo sjedili, spavali i jeli. (U jednoj kui u Keniji imali smo stol za blag
ovanje i etiri stolice, ali mama ih je porazbijala u nastupu bijesa.) Prozori su
bili pokriveni plahtama ili dugim platnom koje je mama kupila na ulinom tandu.
Moja je obitelj ivjela nomadskim ivotom ak i kad smo ivjeli u gradu. esto smo se seli
li, i svaki put kad bismo unajmili novu kuu, prozori bi nam privlaili osobitu panju
.

Prozori! ushieno bi uskliknuo otac. Mnogo prozora. Noor. Svjetlo, mnogo, mnogo svjet
la. Majka bi ga sasjekla.
Daah, daah, daah, pokrij, pokrij, pokrij. Trebat e nam zavjese. Otac bi napravio gr
imasu. Uslijedio bi sukob.
Zato bira kuu s toliko mnogo prozora ako ne eli platiti za zavjese?
Zato nas eli baciti u tamu? Sto e ti zavjese? Nemamo to skrivati. Mi smo isti, mi sm
uslimani, mi smo Maganova djeca. Zavjese su uvijek bile problem.
Yasmin je eljela tamnocrvene svilene zavjese izvezene srebrnim brokatom. eljela je
raskone tepihe, sofe s jastucima u koje moete duboko utonuti, svjenjake. Yasmin je
odgojila imuna baka iz graanske obitelji u Nairobiju, i Yasmin je ivjela u izgnans
tvu, iji je nain ivota bio upravo suprotan od ivota moje obitelji. Njezina baka uloil
a bi dosta novca, truda i vremena kako bi nabavila zavjese prave nijanse koje od
govaraju boji njezinih presvlaka.
Brokat. Presvlake. Sto sam ja o tome znala? Bile su to rijei iz romana Jane Auste
n, a ja sam ve ivjela u svijetu Alise u zemlji udesa, sa svojom bankovnom karticom i
stanom.
Radnik iz osiguranja zaposlen u prihvatilitu za traitelje azila ponudio je da nas
odveze u trgovine nakon to zavri s poslom. Upitao nas je s koliko novca raspolaemo,
a kada smo mu odgovorile, rekao je da e nas povesti u jeftinije trgovine. Ali mi
onamo nismo htjele poi. Ponosno podignuta nosa rekle smo mu:
To nam nipoto ne odgovara, mi bismo radije neto skuplje. Pokuao nas je urazumiti:
Ne moete si to priutiti. Samo tratite vrijeme.
Ne, ne, rekle smo, to je ono to elimo, molim te povedi nas u skupe trgovine. Nikad ra
ije nisam bila u trgovini namjetajem, ali eljela sam brokat, presvlake, kvalitetu,
nita runo i jeftino; to bi bilo nisko.
I tako nas je taj ljubazni ovjek vodio od trgovine do trgovine sve dok nismo ugle
dale uzorak tepisona crne, ruiaste i ljubiaste boje. Prodava nam je rekao da kvadrat
ni metar tog tepisona kota 110 guldena.
Bile smo euforine.
Da, rekle smo uglas. To je ono to elimo, to je ono to elimo.
Izraz lica naega prijatelja Nizozemca odavao je nevjericu. Stajao je ondje kao ok
amenjen.
Zatim smo se zaljubile u jedne tapete. Bile su bijele s uzorkom. Ruku na srce, n
isu nam bile potrebne, zidovi naeg stana nisu se raspadali, ali ja sam bila opinje
na idejom o tapetama. Podsjeale su
me na to kako smo nekad umatali kolske udbenike. Imati tapete bilo je odraslo, imun
o.
Dok je uzimao nau bankovnu karticu trgovac se inio vrlo zadovoljan. Rekao je da ne
tko mora biti kod kue u vrijeme isporuke tepisona i da e oni ukloniti staru teksti
lnu oblogu s poda i postaviti novi tepison. Ukrcale smo svitke tapeta u automobi
l. Trebala su nam etiri dana da uz pomo naeg prijatelja Nizozemca sastruemo stare i
nalijepimo nove tapete u naem dnevnom boravku, hodniku i dvjema spavaim sobama. Po
slije tjedan dana postavljen je i na novih tepison, od zida do zida.
I gle uda: od zajma od 5.000 guldena ostalo nam je 400. Drugim rijeima, imale smo
tepih, tapete i nita vie. Nije bilo nikakvih zavjesa, niega na to bismo sjele, nikak
ve postelje, stolice, nikakvog suda.
Yasmin i ja isprva smo bile zauene.
Novac ovdje nije vrijedio nita. Zar sam zajam uzela samo zbog tepisona? Brzo smo
zakljuile da je to Boja volja. Nije bilo potrebe da se grizemo: Alah je tako htio.
Tepih je bio izrezan i zalijepljen za pod. Morale smo ga platiti.
Sljedeeg tjedna dola nam je u posjet Gerda, volonterka koja je predavala nizozemsk
i kao drugi jezik. Cim je ula u stan, povikala je:
Oo- ooh, kakav krasan tepih! Meutim, izraz njezina lica nije mogao biti u veoj oprec
i s tim rijeima. Izgledala je uasnuto. Pozvale smo je da ue i sjedne s nama na pod.
Gostoljubivo smo potapale na tepih.
Kako ste dole do ovog... ovog... tepiha? upitala je.
Donijeli su ga, rekla sam.
Tko su 'oni'?
Ljudi iz trgovine.
A tko je izabrao boje? upitala je. Ako elite da vam ga pomognem vratiti, samo recite

.
Ali elimo ga zadrati, rekla sam.
Zaulo se zvono; bio je to Gerdin otac. Pozvala ga je da nam pomogne ispuniti obra
sce za boravak u Edeu; bio je u mirovini, rekla je, i to e mu biti zadovoljstvo.
Koji veseli tepih! rekao je s vrata. Je li ve bio ovdje kad ste se uselile? Ako elite
, mogu ga iznijeti. Mogao bih nai par mladia da ga odnesu.
Nikako, odgovorila sam. Tepih je nov, na je, elimo da ostane.
Pokazale smo njezinom ocu nau knjigovodstvenu dokumentaciju spremljenu u omotnice
za pisma koje smo uvale u plastinoj vreici. Donio je sa sobom dva golema registrat
ora i builicu i pokazao nam kako da buimo rupice i odlaemo nae dokumente. Ja sam u K
eniji pohaala kolu za tajnice, tako da sam imala neko, iako vrlo ogranieno iskustvo
s odlaganjem dokumenata: barem sam razumjela to nas pokuava nauiti.
Zatim je pogledao nae raune. Vidio je raun za tepih i uskliknuo: To je va cijeli zaja
m, osim etiri stotine guldena! Bio je vidljivo
uzrujan. To nije u redu! povikao je. Skandal! Trgovci su vas
iskoristili! Napisat u im pismo da je njihov postupak nepoten i da to
nisu smjeli uiniti. Moramo to ponititi.
Bila sam bez rijei. Yasmin je pomislila da bi mogla spasiti stvar
nutkajui ih gomilom keksa i ajem.
Uhmmmm, promucala sam. Uhm uhm uhm, ali nama se tepih
svia.
Ali sad nemate nita drugo, rekao je.
Jo aja? upitala sam, nastojei promijeniti temu. Gerda i njezin otac razmijenili su na
brzinu nekoliko rijei na nizozemskom. Yasmin i ja smo se bespomono pogledavale. On
da je Gerda spasila stvar.
Dobro, rekla je, ako vam se tepih stvarno svia, zadrite ga. Mi emo vam nabaviti neto
mjetaja. Potrebni su vam kreveti, potrebne su vam stolice, i potreban vam je stol
, radni stol i televizor.
U roku od tjedan dana Gerda i njezin otac mobilizirali su svoje prijatelje i roak
e starije dobi ali nevjerojatno dobre kondicije, koji su nam pritekli u pomo. Don
ijeli su namjetaj, krevete, tanjure, vilice i noeve. Kako sam ja govorila engleski
(tad jo nisam govorila nizozemski), moja je uloga bila javljati se na telefon i
otvarati vrata. Jedine rijei koje sam sljedeih par tjedana stigla izgovoriti bile
su:
Hvala vam. Naravno da nam se svia. Hvala vam najljepa.
Plemeniti volonteri ulazili su nosei jo stolica, stolia, keramikih kipia, pa ak i vrt
ih patuljaka, a ja sam samo otvarala vrata i govorila:
Da, da, uite, molim, hvala vam.
Imale smo etiri kreveta, tri televizora, dvije sjedee garniture za dnevni boravak,
dva stola, desetak stolica; na jednoj od njih bila je hrpa
ipkastih akrilskih zavjesa razliitih veliina. Na prostrani trosobni stan bio je nali
k skladitu namjetaja. Praina me je tjerala na kihanje.
Jednog dana Yasmin se rasplakala. Mrzila je na zakreni stan. I tako smo odnijele s
ve to nam se nije svialo tri kata nie, u podrum. Kad bi Gerda ili njezin otac dolaz
ili u posjet uvijek bi se prethodno najavili telefonom, tako da bismo Yasmin i j
a sljedeih par sati provele nosei sve stvari natrag u stan.
Jo uvijek nismo bile objesile zavjese. Nismo znale kako, a osim toga one koje smo
dobile ba nam se i nisu sviale; izgledale su kao runi i jeftini restlovi. Jednog d
ana kad sam se vratila sa sata nizozemskog, Yasmin mi je rekla da je nala savreno
rjeenje za problem zavjesa. U krilu je drala veliki sjajni katalog s mnogo fotogra
fija, dok joj se licem razlijevao iroki osmjeh.
Ayaan, pogledaj, sad moemo izbaciti van svu ovu starudiju! povikala je radosno. Moemo
nabaviti nove zavjese, namjetaj, sve to elimo!
U katalogu je bilo odjee, cipela, kuanskih aparata, pomagala, sve to biste ikad mog
li poeljeti.
Ali kako emo sve to platiti? upitala sam.
Ne moramo platiti! povikala je Yasmin. Prvo kupimo, a platimo kasnije! Ispriala mi je
da je posjetila neke ljude koje je upoznala u centru za azilante. I oni su nali
stan, ali za razliku od nas oni su ivjeli u prekrasnom stanu, i nisu platili nita.
Dobro, rekla sam, hajdemo naruiti zavjese.

I tako smo naruile teke, prekrasne zavjese, zlatne i smee, s baruunastim licem i deb
elim pamunim nalijem. Stigle su dvadeset i etiri sata nakon to ih je Yasmin naruila,
u kutijama koje su nam isporuene na kunu adresu. To je bila jo jedna arobna stvar ko
d kupovine na kredit: trenutano zadovoljstvo.
Cinilo se da Yasmin zna to joj je initi kad je poela uvlaiti komadie svinutog metala
u depove na zavjesama. Prolo je pola dana dok ih nismo sve objesile. Ali kad smo z
avrile, pokazalo se da su preduge i da je viak tkanine leao zguvan uza zid. Yasmin j
e rekla da bi zavjese bile previe kratke da smo naruili krae mjere iz kataloga. I t
ako smo ih ostavile kakve jesu, zahvaljujui Alahu i ovaj put, i uvjeravajui jedna
drugu da je Alah tako htio.
Tjedan dana kasnije stiglo je pismo u kojem su me obavijestili da sam sada imala
dodatnih 4.000 guldena duga. Cetiri mjeseca kasnije
Yasmin je nestala. Nedugo nakon njezina odlaska stigao je raun za telefonske uslu
ge: Yasmin je nabila troak od 2.500 guldena.
Nekoliko susretljivih nizozemskih poznanika pomoglo mi je raspitati se za razliit
e mogunosti dugorone otplate duga. U mjesecima koji su uslijedili moja prijateljic
a Johanna, prekrasna ena koja mi je ponudila poduku iz nizozemskog, pokazala mi j
e kako kupovati u velikim, jeftinim supermarketima i pokuala me nauiti da tedim. Ka
ko sam u meuvremenu dosta dobro nauila nizozemski, godine 1995. nala sam posao kao
prevoditelj i tuma i zaraivala znatno vie novca nego od usputnih, privremenih poslo
va.
Poela sam izbjegavati druenje s mojim sunarodnjacima u Edeu, iako su me mnogi od n
jih pozivali kad im je trebalo prevoditi. Veina je njih nastavila kupovati preko
razliitih kataloga koji su nudili odgodu plaanja do neke daleke budunosti. Drugi su
posuivali novac od banaka ili socijalnih slubi, a zatim ga slali svojoj rodbini u
Somaliju ili somalskim zajednicama drugdje u Africi. Prevodila sam za nekoliko
ljudi koji su i sami uzeli zajam od 5000 guldena kao i ja, i koji su sav taj nov
ac poslali roacima, koji su pak taj novac dali nekome tko e ih prokrijumariti u Eur
opu.
Da bi vratili takve zajmove neki su Somalci nalazili privremene poslove, ali obin
o se ne bi sjetili obavijestiti o tome socijalne slube. To je znailo da su nastavi
li primati naknadu za nezaposlene uz plau za svoj rad. Ali to se smatralo prijeva
rom, kaznenim djelom koje vas je moglo uvaliti u velike nevolje. Kad bi vas otkr
ili, morali ste vratiti viak novca koji ste primili, i povrh toga platiti kaznu.
To je znailo nova zaduenja i tako ste nastavili tonuti sve dublje u dug. tovie, mogl
i ste izgubiti posao jer ste sada bili kanjavani, tako da biste iznova zavrili u s
ocijalnom sustavu. U takvim sluajevima vlasti bi zadrale dio vae naknade za nezapos
lene na ime pokria duga, isplaujui vam tek koliko je dovoljno da pokrijete osnovne
mjesene potrebe, kao to su stan i reije. Mnogi su ljudi potpuno zanemarili plaanje t
ih rauna i tako zaglibili u dugove iz kojih se vie nisu mogli izvui. Cula sam za ne
koliko ljudi koji su pobjegli u Englesku ili Skandinaviju ne bi li pokuali izbjei
plaanje dugova bankama i agencijama koje su ostavili za sobom u Nizozemskoj.
Gotovo svi koje sam poznavala natovarili su si na vrat velike dugove. Podnijeli
bi zahtjev za kreditne kartice, arobne komadie plastike s kojima ste mogli ui u trg
ovinu, potpisati jedan papiri i zatim ietati iz nje sa svime to vam se svidi. Prima
li su bezbroj
doplataka od socijalnih slubi, naknadu za nezaposlene, doplatak za djecu, razne z
dravstvene olakice, pa ipak, u gotovo svakom razgovoru jadikovali bi nad mizernim
iznosom novca s kojim moraju ivjeti, potpuno nesvjesni rtve koju podnosi cijelo d
rutvo kako bi to platilo. Nisu razumjeli ni ono najosnovnije o graanskoj dunosti, a
kamoli o sloenom funkcioniranju socijalne drave.
Kao prevoditelj za Slubu za useljenitvo i naturalizaciju prevodila sam mukarcima i e
nama koji su oajniki nastojali dobiti dozvolu boravka u Nizozemskoj. Dravni slubenic
i koji su s njima razgovarali postavljali su im ista pitanja koja su postavljali
i meni kad sam zatraila azil: Jesu li bili progonjeni? Kako su stigli u Europu?
Jesu li ivjeli u bilo kojoj dravi osim Somalije prije nego to su stigli u Nizozemsk
u? Jesu li ikad poinili kazneno djelo?
Sva ta pitanja odnosila su se na prolost. Nikog od aplikanata nisu pitali kakva oe
kivanja ima nakon to dobije dozvolu boravka. Njihove vjetine nisu provjerene. Nisu
ih pitali za njihove vrijednosti, obiaje, navike, kao ni za njihovo poznavanje n

izozemskih zakona i obiaja.

Kao i meni, nekima od tih aplikanata odobren je stalni boravak. Ali nitko od nas
nikad ranije nije bio graanin u modernom smislu te rijei. Nikad nismo osjetili pa
rticipativnu odanost bilo kojoj dravi. Bili smo odani svojoj krvnoj lozi.
U plemenskoj kulturi svi moraju dijeliti svoje prihode s lanovima ue i ire obitelji
, koji se ne libe uzimati. Ta je obveza naglaena i u Kuranu. Siromani lan obitelji
koji eli pomo imunog roaka citirat e stihove iz Kurana i Prorokove izreke kako bi nav
eo roaka da mu da novac. Ostatak posla obavit e plemenski kodeks asti.
Pritisak pod kojim se nae veina useljenika, ak i drugi ili trei narataj, da podijele
svoj dohodak s lanovima obitelji koji ive u zemlji porijekla, izaziva divljenje ne
kih razvojnih ekonomista i humanitarnih radnika, ali i to je dio razloga zato lju
di ostaju siromani. Nikad ne utede dovoljno novca za sebe ili za svoje potomstvo.
Mojim sunarodnjacima iz Somalije legalni ulazak u Nizozemsku znaio je prije svega
materijalni dobitak. Dio tog dobitka, novac, odjeu i druge luksuzne predmete, mo
gli su podijeliti s roacima u domovini ili paradirati s njima pod nosom drugih So
malaca kako bi se uzdigli iznad niih klanova. Moja je elja za izbjeglikim statusom
bila motivirana malo drugaije: nisam se eljela udati za mukarca kojeg nisam sama iz
abrala. Ali nitko od nas nije bio motiviran eljom da
postane dravljanin Nizozemske. Na je dolazak bio neplaniran, nezgoda ili sluajnost,
ovisno o gleditu.
Zamislite da ste Somalac koji je pobjegao pred graanskim ratom i sada ivite u Nair
obiju. Veina Somalaca Keniju smatra samo usputnom stanicom na putu prema bogatom
Zapadu. Zato ete se obratiti krijumaru ljudi, iji je posao izraditi lane putovnice,
vize i ostale isprave potrebne useljeniku. Kao i svaki drugi poslovni ovjek kriju
mar e vam izloiti svoju ponudu: ulazak u Sjedinjene Amerike Drave kota (reci-mo) 20.0
0 dolara, u Kanadu 15.000 dolara, u Njemaku 10.000 dolara, u Skandinaviju od 5.00
0 do 10.000 dolara. vicarska je jako skupa. Ako moete prikupiti dovoljno novca, ob
ino uz pomo roaka koji su ve u jednoj od tih drava, tad pripadate sretnoj manjini koj
a e dobiti ulaznicu za ivot bez gladi, ivot s besplatnom zdravstvenom skrbi i stano
vanjem, te mogunost da prokrijumarite u zemlju jo vie svojih roaka koji su sada u izb
jeglikom logoru ili nekom drugom istilitu.
Veina ljudi nikad se ne izvue iz takvog istilita. Nalaze djevojke ili momke, ene se,
imaju djecu i preivljavaju kako znaju i umiju. Neki se vrate u Somaliju, a zatim
opet odu u Keniju; neki priznanu poraz i odustanu. Oni koji si mogu priutiti krij
umara ljudi moi e izabrati izmeu ponuenih zemalja u kojima mogu zatraiti azil. Neki k
ijumari nude i vie od isprava ako platite za dodatnu uslugu; dat e vam cijelu izmilj
enu ivotnu priu oblikovanu na temelju pitanja koja postavljaju birokrati u raznim
imigracijskim i naturalizacijskim slubama svijeta.
Lukavtina, naravno, vrlo esto ne uspije. Dogaa se da ljudi plate krijumaru da ih uve
de u Sjedinjene Amerike Drave, a onda zaglave u nekoj europskoj zranoj luci. Neke o
d njih vlasti odmah protjeraju. Unato tome, mnogi uspiju sprijeiti trenutanu deport
aciju grevito se pridravajui uputa koje im je dao krijumar:
Ako te uhvate bilo gdje u tranzitu, poderi sve isprave koje nosi sa sobom u kojima
su bilo kakvi osobni podaci, baci ih u zahodsku koljku i pusti vodu. Kad sleti, d
ok se pribliava kontroli putovnica, podigni ruke u zrak i zatrai azil.
I tako, dok su europske zrane luke pod stalnim i sve jaim pritiskom Sjedinjenih Am
erikih Drava da pojaaju kontrolu putnika u tranzitu iz Afrike i Bliskog istoka, sve
vie buduih useljenika zaglavi na odreditima koja nisu izabrali, najee u Europi.
Iza svakog zahtjeva za azil slijedi dugotrajan postupak. aici sretnika poput mene
odobre boravak, a s vremenom i dravljanstvo. Ali oni trae azil, to znai da trae od dr
ve da ih prihvati kao izbjeglice. Izbjegliki se status odobrava, ako se uope odobr
i, onim osobama koje mogu uvjeriti dravu da bi bili progonjeni ako se vrate u svo
ju domovinu. Zauzvrat, zemlja domain trai da se nikad vie ne vrate onamo, a ako se
vrate njihov se izbjegliki status ponitava jer vie ne ispunjavaju uvjete za zatitu.
Ljudi koji na taj nain dospiju u neku od europskih zemalja u pravilu i ostanu ond
je, ne zbog toga to ele dravljanstvo zemlje u koju su dospjeli, ili to shvaaju to to
ravljanstvo znai, ve naprosto zato to imaju tu mogunost. Ti ljudi stoga nisu apsolutn
o niim motivirani da prihvate vrijednosti i obiaje zemalja u koje su izbjegli.
Nitko od nas nije ni izbliza bio spreman usvojiti nove vrijednosti. Gotovo smo s
vi upali u nevolje u zemlji meda i mlijeka u koju nas je sluajnost nanijela. A me

du svim iskuenjima s kojima smo bili suoeni, najvee je bilo novac.

S vremena na vrijeme druila bih se s kolegama koji su prevodili s arapskog, farsi
ja, darija, berberskog, turskog i drugih jezika, i tad bismo razmjenjivali iskus
tva to smo ih imali s klijentima iz naih zemalja. Novac je bio problem broj jedan.
Izbjeglice su se previe zaduivale, nisu mogli vraati zajmove, zlorabili su kreditn
e kartice i slali novac u inozemstvo roacima umjesto da se brinu za vlastitu fina
ncijsku dobrobit. Nai su klijenti esto bili uhvaeni u zamku siromatva, potonuli u gl
ib zaduenosti toliko duboko da sve kad bi se ve sutra poeli ponaati odgovorno, bio b
i potreban barem jedan narataj da se iz njega izvuku.
Nitko od nas nije bio spreman prihvatiti razboritu i skrbnu nizozemsku mantru Za
radi, utedi, uloi pa ponovno uloi. Svi smo ivjeli bolje nego to smo si mogli priutiti
Kasnije, kad sam poela prouavati socijalnu politiku, uvidjela sam da je taj obraz
ac zaduenosti oigledno povezan s duboko ukorijenjenim siromatvom useljenika kao drut
venog sloja. Dug hrani siromatvo. Kad sam analizirala razloge zaduenosti meu Maroka
ncima i Turcima, koji su, za razliku od izbjeglica iz Somalije, Iraka i Afganist
ana, u Nizozemsku doli raditi, otkrila sam da je njihov stav prema novcu (posuivan
je novca, slanje velikih iznosa novca u domovinu, troenje da bi se ostavilo dojam
, kupovanje iz kataloga, pretjerana uporaba kreditnih kartica) naelno isti kao i
moj, Yasminin i ostalih Somalaca.
Svi smo mi doli iz zemalja koje su doivjele ratna razaranja ili bile korumpirane,
s golemim jazom izmeu bogatih i siromanih. Ako ste bili bogati, ivjeli ste raskono,
posjedovali automobile i kue i skupocjen nakit te ostale bogatake igrake. Ostali su
ivjeli na raun svojih bogatih srodnika. Zatim su tu bili i siromasi; oni koji su i
vjeli kao sluge, prosjaci ili lopovi.
Kao dijete nauila sam arapski, amharski i engleski bezbolno i bez stresa; ne sjeam
se da sam morala ulagati veliki trud da ih nauim. Jednog ih dana nisam govorila,
ve sljedeeg dana jesam. Uenje nizozemskog bilo je drugaije. Sjeam se svakoga pojedin
anog napora; nepravilnih glagola, izuzetaka od pravila, pozicioniranja glagola na
kraju reenice. Sjeam se napornog uenja vokabulara napamet.
Jasno, ak i ako ste daroviti uenje jezika u odrasloj dobi mnogo je tee nego u djejoj
. Isto je i s upravljanjem osobnim financijama. Jednostavno to nikad nisam nauila
. Moda e zvuati patetino, ali nitko me nikad nije nauio razliku izmeu deset centi i d
adeset i pet centi, denominaciju kovanica. Zapanjilo me je otkrie da nizozemska d
jeca dobivaju deparac, ne kao dar koji smiju potroiti na to god poele, ve u okviru sv
jesne metode uenja upravljanja osobnim budetom i financijama.
Tek sam u zreloj dobi otkrila da novac igra vanu ulogu. Ako ne nauite upravljati n
jime, upast ete u probleme. Novac iziskuje donoenje odluka i planiranje. Bijeg od
oca i mukarca kojeg mi je otac izabrao otvorio mi je golemi svijet slobode, ali m
e je istodobno prisilio da razmislim o novim oblicima ogranienja te slobode: zdra
vstvenom osiguranju, porezima, najamnini ili otplati kredita. Morala sam odredit
i prioritete: koliko potroiti i na to. Bila sam izbezumljena, neodluna, zbunjena.
Godine 1997. preselila sam se k svojem mladiu, Nizozemcu po imenu Marco. Bio je z
granut otkrivi da sam ja, naizgled neovisna i razmjerno dobrostojea ena, bila u stv
ari financijski nepismena. U depovima mojih opranih koulja i traperica redovito je
nalazio vlane smotuljke guldena (novanice od deset guldena, ili dvadeset i pet il
i pedeset pa ak i stotinu guldena). Nakon vie mjeseci ponavljanja kako je odjea pun
o manje vrijedna od novca s kojim je oprana pokuao mi je objasniti zato je vano nos
iti posebnu torbicu samo za novac. I kupio mi je jednu identinu svojoj. Nesvjesna
da ono to je Marco nazvao portefeuille ima i muku i ensku inaicu, uredno sam nastav
ila
nositi muku lisnicu i udila se malenim enskim torbicama (za koje sam kasnije saznal
a da su enski novanici) koje sam dobivala na dar.
Jo uvijek se borim ak i sa svakodnevnim novanim transakcijama. Budui da sam odgojena
da uvijek kaem da, ne mogu se natjerati da trgovkinjama kaem ne. Cijelog ivota net
pisujem, ponekad ak i kupujem, samo zato da bih udovoljila trgovcu. Laem da bih se
izvukla iz neugodnih situacija umjesto da kaem istinu. Ako mi agent za posredova
nje u najmu nekretnina pokae neki stan, previe se sramim da bih mu rekla da mi se
ne svia; izmiljam smijene prie da bih se izvukla iz jedne prilino rurinske i jasne si
tuacije, a zatim odvodim agenta na skupi ruak u znak isprike.
Napredovala sam vrlo sporo i bolno, spotiui se na svakom koraku, sve dok nisam otk

rila zamrene niti financijske odgovornosti. Ono to nisam znala, nauila sam. Na teme
lju tog iskustva mislim da bi bilo mudro nauiti izbjeglice nekim osnovnim vjetinam
a prije nego to im se daju zajmovi, kreditne kartice i katalozi s namjetajem, prij
e nego to budu uvueni u supkulturu posuivanja i prijevare.
U modernom, Zapadnom drutvu i financijska i spolna etika graana temelje se na indi
vidualnoj odgovornosti. U plemenskoj se kulturi etika svodi na poslunost spram kl
anovskih vrijednosti, a zbog obveze da se prui pomo potrebitim lanovima obitelji, o
ni koji su neodgovorni sa svojim novcem ne snose ba nikakve posljedice. Odanost s
uplemenicima na drugom kraju svijeta zahtijeva da se novac ako je potrebno ak i p
osudi i poalje roacima u domovini. Zbog toga je tim ljudima teko zemlju svojega nov
og dravljanstva doivjeti kao dom; ta odanost ima svoju cijenu a ona se oituje u rtvov
nju vlastitog blagostanja. Podijeliti svoj novac sa svojom irom obitelji naizgled
je velikoduan in, ali kad se to ini uz zaduivanje, nastaju ozbiljne i dugorone poslj
edice.
Ostvarivanje prihoda, upravljanje osobnim financijama i tednja su nezamjenjive vj
etine bez kojih je na Zapadu nemogue opstati. Ali mi tim vjetinama ne raspolaemo, na
roito ne muslimanske djevojke i ene. Njihovo nepoznavanje novca i financijske prob
lematike uope svakako ima osobne posljedice, ali istodobno i hrani siromatvo njiho
vih obitelji. Te djevojke prebrzo postaju majke, a kao majke ne znaju pouiti svoj
u djecu financijskoj neovisnosti. Hvataju se na mamac lako dostupnih kredita i n
eodgovornog troenja. To stvara ovisnost o socijalnoj dravi, koja je ionako ve prena
pregnuta u svim razvijenim dravama svijeta.
U Europi raste nezadovoljstvo zbog useljenika, osjeaj da mnogi od njih ne zasluuju
pomo koju primaju od velikodunih socijalnih drava. Tuno je da razmjerno velik broj
useljenika taj sustav zloupotrebljava, ponaajui se poput parazita. Vano je ne podci
jeniti to nezadovoljstvo, budui da udio stanovnitva plemenskog porijekla stalno ra
ste.
Moj prijedlog nije da te zemlje izbace useljenike i njihovu djecu, za to se zauzi
maju neki populistiki politiari, ili da Zapadna drutva zatvore svoje granice ili pr
istup socijalnoj dravi. Ali moj vlastiti proces financijskog osvjeivanja i spoznaje
o tekoama klijenata za koje sam prevodila, kao i mnoga istraivanja o siromatvu i za
duenosti useljenika koja sam dobila na uvid kao parlamentarna zastupnica, upuuju n
a to da mnogi ljudi koji dijele porijeklo sa mnom nisu upoznati s prevladavajuom
etikom novca u zemljama koje su ih prihvatile. Umjesto potovanja koje iskazuju ku
lturi useljenika, Zapadnjaci koji suosjeaju s njima zbog njihova siromatva trebali
bi ih potaknuti da prihvate nove stavove, koji e im pomoi da se iz njega izvuku.
13. Poglavlje - Nasilje i zatvaranje muslimanskog uma
Ne sjeam se prvog dana nastave u koli Kurana u Mogadiu. Imala sam vjerojatno tri il
i etiri godine. Uionica je imala slamnati krov i pjeani pod prekriven prostirkama od
kartona. Bila je sazidana od granica i upletenih suhih trava. Veina djece bila je
mojih godina; neka su bila malo starija. Bilo je i djeaka i djevojica. Uitelj s du
gim tankim tapom u ruci utjerao nas je u uionicu. Vikao je:
U ime Alaha, Najmilostivijeg, Najmilosrdnijeg, a mi smo uglas ponavljali za njim.
Izvikivao je ajete iz poetne sure Kurana i pozivao nas da ih ponovimo. Recitirali
smo tekst na arapskom jeziku, koji nismo razumjeli. Vjerojatno ga ni sam imam n
ije esto govorio. Uio nas je recitirati tekst ije nam je znaenje svima bilo nepoznat
o. I nitko nam nije objasnio zato.
Trebali smo nauiti kazivati etiri ili pet stihova naizust, a zatim ih zapisati na
drvenoj ploici. Upravo sam u toj medresi nauila pripremiti tintu od ugljena, vode
i mlijeka. Dali su nam tapie nalik onima s kojima sam istila zube. Zvakali bismo ta
j tapi sve dok vrak ne bi omekao poput etkice. Ako je etkica bila preduga zbog vakan
tad bismo zubima odgrizli viak i ispljunuli ga na pod. Zatim
bismo namoili tapi u veliku posudu tinte. Nauila sam napisati alif, prvo slovo araps
kog alfabeta.
Reeno nam je da je sve to smo zapisali na nae drvene ploice sveto. Te smo ploice pral
i posebnom, blagoslovljenom vodom; bio je grijeh spustiti ploicu na tlo.
U sreditu medrese nalazila se velika knjiga na drvenoj katedri: Sveti Kuran. Bio
je otvoren, ali i toliko svet da ga nismo smjeli dodirivati; samo starija djeca,
napredna u uenju, smjela su mu se pribliiti. Ne samo da je sadraj Kurana bio svet,
ve je svet bio i njegov materijalni oblik. Starija su djeca znala kako uzeti abd

est, oistiti se prije uenja Kurana. Znala su kazivati velik broj stihova napamet.
Mi mladi nismo nita znali o istoi, tako da nismo smjeli prii ni blizu knjizi. Uiti Ku
ran u to je vrijeme znailo ekati da se dosegne dob za uzimanje abdesta, nauiti napa
met mnogo sura, nauiti arapsku abecedu i zapisivati kuranske ajete.
Nakon mnogo sati takvog uenja pustili bi nas kui. Ruali bismo, a potom bi nas posla
li na poslijepodnevni odmor. Poslije buenja sjeli bismo ispod stabla talala ispre
d nae kue i molili Alaha da otac bude puten iz zatvora. Ako bih za vrijeme tih moli
tvi i zaziva uspjela izrecitirati i nekoliko kuranskih ajeta koje sam nauila, odr
asli bi me pohvalili.
Kuran je imao i druge namjene. Moja teta Hawa je bila bolesna; imala je rak dojk
e. S vremena na vrijeme moja bi mama pozvala uitelje Kurana koji bi sjeli u krug
oko moje tete i kazivali kuranske ajete, pijuckajui na tetu nakon svakih nekoliko
stihova. Kuran se smatrao ljekovitim: njime se lijei oboljele.
Kuran je koristan i za kanjavanje. Na ulazu u medresu visjela je mrea za spavanje
zategnuta izmeu dva stupa. Rekli su mi:
Ako bude zloesta, ako se bude loe ponaala, ako bude neposluna, dobit e porciju It
.
Nisam znala to je to sve dok jednog dana nisam vidjela naeg uitelja kako podie nekog
djeaia u mreu. Mrea je bila zapeta tako visoko da bi se djeak, da je pao, zasigurno
io ozlijedio na tvrdom tlu. Uitelj je zatim naredio starijim djeacima i djevojicama
da s hrpe u kutu uzmu po jedan dugi tanki tap, stanu oko mree te da slijedei ritam
recitiranja sure kojoj prvi stih glasi Itha Shamsu Kuivirai*, iibaju dijete. Nik
ad u ivotu nisam bila tako uasnuta.
* 81. sura, At-Takwir: Kad sunce sjaj izgubi..., prijevod B. Korkut
Itha Shamsu Kuiuirat znai Kad sunce sjaj izgubi, iako ja to onda nisam znala. Pogla
vlje je opis kazni Sudnjeg dana, ali to nam znaenje nitko nije otkrio. U medresi
pitanja nisu bila dobrodola; smatrala su se drskou.
Kao to ste u meuvremenu mogli razabrati, nasilje je bilo sastavni dio mojeg djetin
jstva. No to nije bilo zato to bih ja bila rtva neke izrazito nasilne obitelji ili
nastavnika u kolama koje sam pohaala. Moje iskustvo vrlo dobro ilustrira nasilje
kao drutvenu normu s kojom ljudi odrastaju irom muslimanskog svijeta. Jednom prili
kom u Nizozemskoj, dok sam jo radila kao prevoditeljica, pozvali su me u osnovnu k
olu u Haagu da prevodim za par iji je sin Muhamed, sedmogodinjak i prvoroenac, istu
kao svojega vrnjaka Marka. Roditelji obojice djeaka bili su uzrujani i osjeali se n
eshvaenima; danima su se svaali pa je kola sada pokuala rijeiti sukob dovoenjem prevo
itelja, a to sam bila ja.
Fiksirajui vrstim i neodobravajuim pogledom Muhamedove roditelje, uiteljica je zapoel
a govor rijeima:
Muhamed je vrlo agresivan. Udario je Marka. Udario ga je nogom, udario ga je ruko
m u lice i prijetio da e ga ubiti.
Muhamedova joj je majka odgovorila podiui glas i zamahnujui rukom prema njoj:
Mark je kriv. Izazivao je Muhameda nazivajui ga runim imenima, pokazujui mu poniavaju
geste i ismijavajui ga.
To je tono, upala je uiteljica. Ali Muhamed je zadao prvi udarac!
Na to su Muhamedovi majka i otac uzrujano podigli ruke iznad glave i povikali ug
las:
Naravno, pa nee valjda ekati da ga netko udari! Nauili smo ga da udari u lice svako
dijete koje ga makar samo runo pogleda. Gotovo skamenjena od zaprepatenja uiteljica
je pogledala roditelje, pogledala mene i upitala u nevjerici:
Zar ga odgajate tako da povjeruje kako se sukobi rjeavaju nasiljem?
Vidjevi izbezumljenost mojih klijenata upitala sam ih smijem li nakratko prekorait
i granice svoje neutralne prevoditeljske uloge i upustiti se u kulturoloko tumaenj
e.
Objasnila sam somalskim roditeljima da se za razliku od Somalije u Nizozemskoj s
ukobi rjeavaju razgovorom, i samo razgovorom sve
dok sukobljene strane ne pronau kompromisno rjeenje, a ako to ne uspije idu na sud
, gdje ljudi koji ih predstavljaju, a nazivaju se odvjetnicima, stvari rjeavaju s
luei se opet samo govorom. Svi razgovori prestaju kad sudac objavi presudu. Nisu p
otrebne nikakve posebne vjetine udaranja, cipelarenja, ujedanja, koritenja noeva il
i vatrenog oruja. Osim uobiajenog nastavnog plana koji obuhvaa poduavanje iz predmet

a kao to su matematika, jezik i zemljopis, u ovim kolama djeake ue vjetinama koje e i

pomoi da razgovorom rjeavaju probleme na fakultetu, na poslu, u vezama i tako dal
je.
Uiteljici sam objasnila da u Somaliji klanovi ue svoju djecu, kako djeake tako i dj
evojice, prednostima fizike agresivnosti; kako prvi zadati udarac, kako odgovoriti
ako te netko iznenadi udarcem, kako zavarati protivnika podmuklim udarcem, kako
odglumiti da si odustao od borbe a zatim iznenada udariti, kako odglumiti da se
ispriava a zatim regrupirati svoje snage, promijeniti taktiku i uzvratiti udarac.
Kad sam imala pet ili est godina, moja starija sestrina ponekad bi me nakon kole v
odila na borbene vjebe. Hukali bi me da izazovem svau sa kolskom kolegicom, koju su n
ezini istodobno ohrabrivali da izazove svau sa mnom. Plazile bismo jezik jedna dr
ugoj, kreveljile se i nabacivale se uvredama. Govorile bismo jedna drugoj: Ti si
podla, prokleta, besramna, neasna kinteerley*. A onda bismo se bacile jedna na dru
gu, ohrabrene navijanjem roaka. Udarale smo se nogama, grebale, grizle, hrvale se
sve dok nismo bile prekrivene masnicama, nae haljinice poderane, a naa koljena kr
vava od padova. Poraeni ste ako prvi odustanete, zaplaete ili pobjegnete. U sva tr
i sluaja dobili biste teke verbalne i fizike batine od svojeg trenera. U mojem je slu
ju moj trener bila moja starija sestrina, jedina ki majine sestre blizankinje.
Tijekom prva dva desetljea ivota navikla sam se na nasilje kao na savreno normalan
dio egzistencije. Kod kue su me tukli mama, brat i sestra. Kad god je bio s nama,
otac bi mojeg brata redovito amarao i grubo odgurivao, a povremeno bi ga podvrgn
uo okrutnom mlaenju remenom. Zauzvrat, Mahad je tukao Haweyu i mene, ponekad da b
i pomogao mami u njezinoj kriarskoj misiji da nas naui ponaanju i slomi na neovisni
duh, ponekad kao nain da nam pokae da je on ef, potkralj u kui, zamjenjujui oev autor
tet svojim.
* ona koja ima klitoris, neobrezana
Da bismo ga Haweya i ja ozbiljno shvatile i priznale njegov autoritet, morao se
posluiti fizikim nasiljem. To smo smatrali posve normalnim. Sve moje kolske prijate
ljice bojale su se svoje brae i oeva i povjeravale jedna drugoj kakvim smo sve kaz
nama bile podvrgavane. Sve su ukljuivale neki oblik tjelesnog kanjavanja.
I uitelji su nas imali pravo iibati u koli. U mojem se je razredu gda. Nziani sluila
tvrdom crnom cijevi koju smo zvali crna mamba*. Stupanj boli i veliina krvavog p
odljeva ovisili su o tome gdje bi vas udarila i s koliko snage. Njezin omiljeni
nain da nas potakne na tono raunanje, jer gda Nziani nam je predavala matematiku, b
io je da nas udari po glavi svaki put kad bi rezultat bio pogrean. Ponekad bih im
ala ispravan rezultat u samo pet od trideset zadataka. To znai da bi mi odmjerila
dvadeset i pet udaraca.
Neki su uitelji primjenjivali metodu olovke i ravnala. Uglavili bi ueniku olovku i
zmeu kaiprsta i prstenjaka, a zatim bi uzeli ravnalo i udarali svom snagom po zgla
vcima prstiju kojima je uenik drao olovku.
Bullying, zlostavljanje djeteta od strane druge djece, bio je dodatna nona mora u
koli. Starija bi se djeca ponekad udruila u opor i napadala mladu ili slabije vrnja
ke, formirajui krug oko jadnog djeteta koje bi onda pretukli kao vola u kupusu. B
ilo je trenutaka kad sam bila uvjerena da su djeca okrutnija od odraslih. Svakog
tjedna uitelji bi propovijedali protiv takvog zlostavljanja, upozoravajui da e nas
ilnici kad budu uhvaeni biti kanjeni, naravno, kaznom koja je opet ukljuivala nasil
je.
inilo se da me nasilje slijedi kamo god poem. Jednog dana poetkom 1989. godine keni
jska je vlada odluila provesti iroku akciju privoenja i deportacije ilegalnih somal
skih useljenika. Policija je trebala zaustaviti svakoga tko izgleda kao Somalac
i legitimirati ga. Ako nisu imali osobnu iskaznicu, odveli bi ih u zatvorsku elij
u. Moja majka i ja otile smo izvaditi osobnu iskaznicu za mene u kvart Pangani, u
daljen od naeg kvarta oko dvadeset i pet minuta hoda. Izile smo iz kue bez osobnih
iskaznica, i kako se moglo i oekivati zaustavila su nas dvojica policajaca. Moda b
i nas bili i pustili da smo im dali novac kojim smo trebale kupiti namirnice. Al
i mama je bila odluila istjerati mak na konac i odbila ih je podmititi. Odveli su
nas u policijsku stanicu Pangani, gdje smo provele dvije noi. Iako su uvjeti bil
i jezivi, tvrdi betonski pod uprljan urinom i izmetom te oko etrdeset
* mamba je inae afrika zmija otrovnica nap. prev.
ljudi u eliji od 4 puta 5 metara, nisu nas fiziki zlostavljali.

Meutim, u zatvoru sam vidjela nezamislivu okrutnost. Doveli su u eliju Kenijce opt
uene uglavnom za sitne prijestupe poput krade rezervne automobilske gume. Petoric
a uniformiranih i naoruanih policajaca zasulo je udarcima jednog od navodnih zloin
aca. Udarali su ga svojim tekim izmama u glavu i u trbuh, i batinali ga po udovima
. Prizor je bio grozan. Nikad neu zaboraviti zvuk pucanja kosti kad su mu zdrobil
i koljeno.
U Keniji je to bio najei oblik dravnog nasilja. U svim dravama u kojima sam ivjela pr
je dolaska na Zapad, primjena muenja i tjelesnog kanjavanja bila je toliko normaln
a da su ljudi bili iznenaeni ako ste to dovodili u pitanje. Ta naviknutost na nas
ilje predstavlja stvaran problem kad se ljudi iz takvih drutava dosele na Zapad,
kao to sam ubrzo i sama otkrila.
Moj prevoditeljski posao esto me je vodio u nizozemske sudnice i zatvorske ustano
ve. U gotovo svim sluajevima radilo se o tvornom napadu ili ubojstvu. Svi su poini
telji bili mukarci. Sjeam se jednog Somalca koji mjesecima nije plaao stanarinu pa
je jednog dana njegov stanodavac doao zahtijevati da plati i zaprijetio mu izbaci
vanjem. Somalac se na to vratio u stan, zgrabio debelu drvenu palicu i svom snag
om udario stanodavca u glavu. rtva je preivjela, ali posljedice su bile takve da j
e Somalac optuen za pokuaj ubojstva. U sudnici, gdje ga je branila odvjetnica po d
unosti, Somalac je isprva poricao da je uope udario gazdu, a zatim ga je okrivio d
a ga je izazvao i naveo da izgubi strpljenje. Odvjetnica je dobro branila svojeg
klijenta, naglaavajui graanski rat i njegove posljedice na psihu okrivljenog. Pozv
ala je razliite strunjake, psihijatre i sociologe, koji su svi svjedoili o moguim uz
rono-posljedinim vezama izmeu rata i razloga zato je Somalac napao svojega gazdu.
Somaleva ira obitelj, susjedi i prijatelji posvjedoili su daje optueni dobar, pristo
jan i pitom ovjek koji u normalnim okolnostima ne bi zgazio ni mrava. Sloili su se
da se cijela epizoda ne bi bila ni dogodila da ga stanodavac nije izazvao. Sam
optueni nije pokazao nikakvo kajanje te je osuen na godinu dana zatvora.
U vrijeme mojega zastupnikog mandata u Nizozemskoj ula sam brojna objanjenja za zab
rinjavajue visoku stopu nasilja u useljenikim obiteljima. Te su obitelji u pravilu
dole iz Turske, Maroka, Somalije, Afganistana, Iraka, Egipta, Sudana ili Nigerij
e, iako su ljudi porijeklom s Antila i iz Surinama takoer u velikom postotku
sudjelovali u nasilnim zloinima. Medu njima je bilo useljenika prvog, ali i treeg
narataja. Svi koji su bili osumnjieni ili osueni za poinjenje ili planiranje teroris
tikih napada bili su muslimani. Osim terorizma, na vrhu popisa kaznenih djela bio
je tvorni napad, ponekad vatrenim orujem, ponekad noevima i drugim hladnim orujem,
a nerijetko i golim rukama.
Pokuala sam objasniti svojim kolegama zato je tome bilo tako. U muslimanskoj obite
lji, iako ne u svima, granica izmeu nasilnog i nenasilnog ponaanja vrlo je tanka i
krhka. U nekim obiteljima ona jednostavno ne postoji. Djeci se odgojem ucjeplju
je bespogovorna poslunost. Neposluh, osobito u djeaka, kanjava se nizom strogih uko
ra. Ako oni nemaju uinka, vrlo brzo slijedi tjelesno kanjavanje. Muevi koji se boje
neposluha svojih ena smiju pribjei sili. U koli, osobito u medresi, greke se kanjava
ju batinama. Djeake mogu tui ibom ili ih oamariti; djevojice takoer ibaju, ali ee
u ili tipaju, ili im upaju kosu.
Zapadnjaci se ude kad susjedi i roaci opisuju bombaa samoubojicu kao tihog, obzirno
g, pristojnog, ljubaznog i nasmijanog. Kako isti ovjek moe jedan dan pomagati star
icama da prijeu preko ceste, a drugi dan kovati urotu ili ak osobno poiniti masovno
ubojstvo? Odgovor je da su u muslimanskoj obitelji na cijeni pristojnost, ljuba
znost i velikodunost, tako da sve obitelji nastoje svojoj djeci usaditi te univer
zalne ideale dobrog ponaanja. No na jo je vioj cijeni pokoravanje Alahovoj volji. A
nasilje se ponekad smatra legitimnim sredstvom njezine provedbe.
Ne elim time rei da su svi ljudi iz muslimanskih zemalja ili plemenskih drutava agr
esivni. Nisu. Ali dok se fiziko nasilje danas na Zapadu smatra barbarskim, i najee p
ovezuje s pijanim nogometnim huliganima ili bandama preprodavaa droge, u islamsko
j kulturi ono ostaje sastavnim dijelom sustava drutvene stege.
Ako postoji neko nepogreivo obiljeje napredne civilizacije, onda je to zacijelo ma
rginalizacija i kriminalizacija nasilja. Da bih pojasnila zato islam promie nasilj
e i, tovie, terorizam kao politiko orue, opisat u detaljnije primjer mojeg vjerskog o
brazovanja.
Nakon odlaska iz Somalije sljedea kola Kurana koju sam pohaala bila je u Meki, u Sa

udijskoj Arabiji. Nastava se odravala u velikoj prostoriji s ploom za pisanje, a p

ohaale su je samo djevojice. Sjedile smo na jastucima na podu, ovaj put cementnom
a ne pjeanom. Pljuvanje nije bilo doputeno i nije bilo pisanja po drvenim
ploicama, vakanja pisaljki ili pripremanja vlastite tinte. Ali ovdje smo se morale
pokriti od glave do pete, a za abdest nas nitko nije ni pitao: pretpostavljalo
se da su nas nai roditelji ve bili pripremili. istoa je bila i pojam i praksa koju s
u u nas usaivali jo od najranije dobi. Ali najvea je razlika bila u tome to smo sve
imale svoj primjerak Kurana.
Nije to bio cijeli Kuran, ve samo trideset njegovih najkraih poglavlja, odnosno su
ra. Te smo knjiice nazivali duz Amma*, prema najduljem poglavlju u njima, a uvale s
u se na visokoj polici. Bilo je zabranjeno duz polagati na mali stalak koji je st
ajao ispred svake od nas; bio je previe svet. Sve bismo otvorile duz na istoj stra
nici i zborno recitirale, slijedei vodstvo uiteljice. Svaku smo rije izgovarale s p
otovanjem, no, kao i u Somaliji, ni ovdje se nitko nije potrudio objasniti nam to
znae rijei koje smo izgovarale. Svaka drskost ili propitivanje bili su strogo kanje
ni. Prije nego to bismo knjiice vratile na njihovu posebnu policu poljubile bismo
ih i dodirnule njima elo.
Moja je obitelj ivjela u Saudijskoj Arabiji godinu dana. Osim u koli Kurana, Kuran
smo uili i u redovnoj koli, koja je takoer bila samo za djevojice, s time da smo im
ale i poseban predmet gdje bismo ipak nauile neto o znaenju stihova koje smo itale.
Gotovo sve to smo nauile odnosilo se na onostranost, nagrade i kazne. Drugi predme
t koji smo uile u redovnoj koli bio je hadis, izreke proroka Muhameda. Kao muslima
nke bile smo obvezni slijediti njegov primjer, ali kao djevojice bile smo prije s
vega obvezne slijediti primjere Prorakovih brojnih ena.
Nakon Saudijske Arabije ivjeli smo u Etiopiji, koja je kranska zemlja. Majka je bil
a uvjerena da ondje neemo dobivati primjereno vjersko obrazovanje. Moj otac ju je
uvjeravao da hoemo, i bio je u pravu. Imale smo dodatnu nastavu u koli koja je bi
la poput medrese, iako smo sjedili u kolskim klupama. Iz malih smo Kurana uili sti
hove naizust, polako ih recitirajui. Ni u toj koli nije bilo rasprave o njihovu zn
aenju.
* Duz doslovce znai dio. To je jedan od otprilike trideset dijelova jednake duine u k
oje se Kuran ponekad dijeli. Ta podjela olakava uenje Kurana napamet. Najee spominjan
i duz je Amma, 30. duz, koji se sastoji od 78. sure sve do i ukljuujui 114. suru, da
kle, najkrae sure u Kuranu; to su sure koje se u pravilu ue tijekom redovne molitv
e, a Amma je prvi duz koji djeca ue nap. prev. (izvor: http://en.wikipedia.org/wik
i/Juz)
Sljedeu kolu Kurana pohaali smo u Keniji, gdje smo ivjeli deset godina: ondje smo Ku
ran drali u krilu, ali smo ga i dalje uili naizust. Ali tu su kolu Kurana pohaali i
djeaci i djevojice, to je majci bilo neprihvatljivo. im sam dobila prvu mjesenicu, od
luila je unajmiti privatnog uitelja Kurana, nekog Somalca. On nas je vratio starim
metodama uenja, pa smo morali sami pripremati tintu i pisati po drvenim ploicama.
Pobunila sam se protiv tog zamornog i zastarjelog naina, no nisam se bunila prot
iv uenja Kurana. Uitelj me je svejedno dobro izbatinao zbog moje pobune; jednom je
takvom silinom udario mojom glavom o zid naega dnevnog boravka da sam zadobila f
rakturu lubanje.
A onda je kola koju sam pohaala zaposlila novu uiteljicu islamskih studija, sestru
Azizu. Njezina pedagoka metoda bila je mnogo suptilnija. Nije nas udarala i nije
vikala na nas. Razgovarala je s nama o sadraju Kurana i poticala nas da shvatimo
njegovo znaenje. Sestra Aziza bila je ono to bi Europljani i Amerikanci danas nazv
ali fundamentalistkinjom ili islamistkinjom. Iako to u ono vrijeme nisam znala,
ja sam tada prolazila proces koji bi strunjaci danas nazvali procesom radikalizac
ije.
Sestra Aziza nije nas prisiljavala na molitvu ili post, ili pak pokrivanje odjeom
od glave do pete kako bismo sakrile nae (jo uvijek nerazvijene) enske atribute. Um
jesto toga ona nas je nadahnjivala i poticala na unutarnji dihad, stalnu borbu i od
upiranje izazovima svjetovnih stvari, kao to su sluanje glazbe i druenje s prijatel
jima. Cilj nae borbe bio je moliti svih pet dnevnih molitvi, kao i postiti svih t
rideset dana svetog mjeseca Ramazana kako bismo nadoknadile onih pet dana kad na
m zbog mjesenog pranja post nije doputen.
Sestra Aziza nam je doputala da postavljamo pitanja. eljela sam znati zato se ne sm

ijemo druiti s nemuslimankama. Bilo je to nezgodno pravilo, jer je znailo da moram

prekinuti veze s nekima od mojih najboljih prijateljica. Takoer, eljela sam znati
zato je mukarcima doputena tolika sloboda, dok smo mi, djevojke i ene, sputane. Ses
tra Aziza rekla nam je samo:
Tako je Alah odredio. Alah je sveznajui. Iako smo dakle smjele postavljati pitanja,
pravi odgovor nismo dobivale.
Uporno se propitivanje samo po sebi smatra grenim, znakom da ste pod utjecajem So
tone. Smjeli ste zatraiti pojanjenje o preciznim
razlikama izmeu onoga to je doputeno ili zabranjeno, takozvanim sivim zonama izmeu b
alala i harama. Mogli ste pitati:
Je li doputeno udati se za roaka ako ga je moja majka dojila u dojenatvu? Smjeli ste
pitati:
Danas sam postila, ali dobila sam krvarenje netom prije zalaska sunca. Je li taj
dan posta valjan ili ga moram ponoviti? Ramazanski post generirao je neurotinu kol
iinu takvih specifinih upita kao to je primjerice ovaj:
Dok sam prala zube, niz grlo mi je kliznula kapljica vode. Jesam li prekrila post?
Strah od nenamjernoga gutanja vode natjerao je mnoge od nas da cijeli mjesec izb
jegavaju jutarnje pranje zubiju, dok su ostali u strahu da ne progutaju vlastitu
slinu cijeli dan pijuckali na tlo.
U mojem osobnom iskustvu onoga to nazivam zatvaranjem muslimanskog uma nisu sudje
lovali samo fundamentalisti poput sestre Azize i Boqola Sawma (jedan od mojih ku
ranskih tutora u Keniji), koji su i sami bili radikalizirani u saudijskim kolama,
ve i neradikalni, redovni ili, kako bi ih neki nazvali, umjereni nastavnici. Obje te
grupe obeshrabrivale su bilo kakvu raspravu o Kuranu. Rekli bi samo: Uini tako! il
i Suzdri se od toga. Kuran tako kae. Nije bilo apsolutno nikakve kritinosti prema sve
tom tekstu, nikakvog objanjenja zato bismo se morali pridravati kuranskih pravila,
a jo manje mogunosti eventualnog krenja nekog od tih pravila propisanih Kuranom pri
je vie od etrnaest stoljea. Veina ljudi koje sam poznavala u djetinjstvu ili nisu ita
li Kuran ili su ga znali samo na arapskom, koji opet veina nije razumjela. Kuran
je sveti artefakt, svet u svojoj ukupnosti, to ukljuuje i njegov jezik. Ne pristup
ate mu u duhu znatielje, ve strahopotovanja.
To je najvei nesporazum izmeu muslimana i nemuslimana. Svatko tko se predstavlja k
ao musliman vjeruje da je Kuran konana, nepromjenjiva rije Boja. Valja je slijediti
do zadnjeg slova. Mnogi muslimani zapravo ne potuju svaku od brojnih kuranskih z
abrana, ali vjeruju da bi to trebali. Kad nemuslimani vide muslimane odjevene u
zapadnjaku odjeu, ili kako sluaju zapadnjaku glazbu, ili moda ak piju alkohol, ljude
i se drutveni ivot ne razlikuje mnogo od zapadnjakog, zakljue da je rije o umjerenim
muslimanima. Ali to je netona pretpostavka, jer poiva na distinkciji izmeu fundamen
talistikih i umjerenih krana.
Umjereni su krani oni koji ne smatraju da je svaka rije u Bibliji Boja rije. Oni ne p
okuavaju ivjeti onim istim nainom ivota kojim su ivjeli Isus Krist i njegovi uenici.
vie, umjereno kranstvo podvrgava Bibliju kritikom promiljanju i revidiranju. Umjereni
krani u njoj nalaze dijelove koji ih nadahnjuju, ali i dijelove koje vie ne smatra
ju mjerodavnima.
Takvo to nezamislivo je kad je rije o umjerenom islamu. Umjereni islam ne dovodi u
pitanje Muhamedova djela, niti odbacuje ili revidira dijelove Kurana. Umjereni
musliman moda ne ispovijeda islam na nain na koji to ine fundamentalisti, primjeric
e pokrivanjem, ili time to se odbija rukovati sa enama, ali ni fundamentalisti nit
i takozvani umjereni muslimani ne dovode u pitanje vjerodostojnost, istinitost i
neupitnost Kurana asnog. I to je razlog zato fundamentalistima polazi za rukom da
bez veih tekoa uvjere muslimane koji ne dre mnogo do islamske prakse da se ukljue u
unutarnju borbu, u unutarnji dihad.
Od mnogih sam ljudi ula, kako u Nizozemskoj tako i u Americi, kako komentiraju: Bi
le smo tako dobre prijateljice. Izlazile smo zajedno. Imala je odlian posao. Pone
kad bi pila alkohol. Bila je poput nas, a sad nosi maramu. Prestala je jesti svi
njetinu i piti vino. Ne eli vie biti moja prijateljica. Ili: Oduvijek smo znali da j
e musliman, ali sad je postao poboniji. Pustio je bradu, odijeva se drugaije i uda
ljio se od nas. U proteklom desetljeu, dok se fundamentalistiki islam irio velikom b
rzinom, mnogi muslimani koji nisu ivjeli po strogim pravilima vjere iznenada su d
oivjeli preobrazbu. Fundamentalistike su propovijedi bez tekoa izazvale u njima prom

jenu jer neprakticirajui muslimani nemaju intelektualna orua kojima bi pobili ono t
o fundamentalisti govore, a to je u osnovi: Ako si pravi musliman i vjeruje u ono
to pie u Kuranu, onda poni to i primjenjivati.
Neki muslimani ne pripadaju nijednoj od te dvije skupine; potuju vjeru, ali nemaj
u ekstremnih uvjerenja. A neki su pokuali modernizirati sveto pismo muslimana kro
z proces interpretacije i reinterpretacije. To je praksa koju zagovaraju i neki
muslimani na Zapadu, i to uglavnom ljudi iz akademskih krugova.
Proitala sam knjige muslimanskih feministica koje ele reinterpretirati Kuran. Proital
a sam razne lanke i sluala rasprave muslimana koji nastoje reinterpetirati temelje
islama, kao to su dihad, odnos prema enama, odbacivanje znanosti. Fundamentalisti
takve
modernizatore smatraju hereticima i nevjernicima, koje je zbunio i korumpirao Za
pad. Slavni primjer pripadnika takve grupe je egipatski uenjak Nasr Abu Zayd. On
zagovara da se dijelovi Kurana tumae na nain koji bi bio kompatibilan s modernitet
om. No fundamentalisti su ga napali, nalijepili mu etiketu nevjernika te ga silo
m razveli od njegove ene, profesorice knjievnosti, tvrdei da je otpadnik od vjere (
iako je on uporno tvrdio da je i dalje musliman), a muslimanka ne moe bili u brak
u s nemuslimanom. Na koncu je Abu Zayd bio prisiljen pobjei u Nizozemsku.
Muslimanka iransko-amerikih korijena Laleh Baktiar nainila je novi prijevod Kurana
. Nije to bilo kritiko preispitivanje Kurana, ve ublaavanje pojedinih njegovih okru
tnijih i nehumanijih dijelova tako to je svjesno izostavljala njihovo izvorno znae
nje. I nju su fundamentalisti doekali s porugama i prijetnjama smru.
Kako bilo, djela tih takozvanih umjerenih tumaa muslimanske vjere ne postiu svoj c
ilj: pokazati umjereni islam. Kad ih itam, osjeam se kao da sam stavila povez prek
o oiju i pokuavam se snai u vlastitom stanu nakon to je netko premjestio sav namjetaj
; kamo god krene, naie na prepreku. Jezik je teko razumljiv, logika nejasna. Zamaglj
uju se kratke i jasne kuranske zapovjedi kao to su: Udari neposlunu enu! i Ubij nevje
nika!, oko kojih se podiu brojne ograde. Njihova reinterpretacija najee ide u smjeru:
Ne udaraj je po licu. Ne udaraj je tako da slomi kost. Upotrijebi tanki tap a nita o
d toga ne stoji u arapskom izvorniku. U jednom je tekstu rije tharaba prevedena k
ao ostavi je, a ne udari je, ako se boji da e biti neposluna. To poboljanje od os
stui predstavljeno je ozbiljno, bez i najmanjeg nagovjetaja ironije. (Usredotoena n
a neizgovaranje rijei udari, prevoditeljica je nesvjesna posljedice novog prijevo
da ostavi i njegove povezanosti s pravom mukarca da se u bilo kojem trenutku razved
e od svoje ene tako to e u prisutnosti dva muka svjedoka jednostavno tri puta naglas
viknuti u ime Alaha rijei Razvodim se od tebe. )
Ono to upada u oi u ovoj munoj borbi za reinterpetaciju svete knjige muslimana jest
da nitko meu tim inteligentnim i dobronamjernim mukarcima i enama ne moe ivjeti s po
milju na potpuno odbacivanje problematinih dijelova teksta. Tako u njihovim rukama
Alah, Bog jasnoe, postaje Bog dvosmislenosti. Muhameda, rjeitog prenositelja Alah
ove rijei, pretvaraju u nekoga tko je iza sebe ostavio klupko nerazumljivih propi
sa. Ironino je da je upravo to bila
prva reakcija kranskih i idovskih kritiara, Muhamedovih suvremenika, na njegove rijei
. Otkrili su da je ukrao cijele odlomke iz Staroga i Novog zavjeta i idovskih sve
tih knjiga te ih uobliio u proturjenu zbirku za koju je tvrdio da je izvorna. Takv
a slika o Muhamedu nije ni blizu onome emu tee reformisti. Po njihovu miljenju Muha
med je bio dobar; pokuavao je primjerice osloboditi ene, no njegove su rijei promij
enili i izokrenuli i sad ih oni moraju dodatno mijenjati i izokretati ne bi li s
tvorili privid snoljivosti i jednakosti.
Fundamentalisti ne gledaju blagonaklonim okom na te pokuaje da se Kuran asni preob
likuje u moderan tekst; za njih je to oigledno vrijeanje Boga i Muhameda. I u tome
su, po mojem miljenju, fundamentalisti u pravu, jer ne pate od onoga to psiholozi
nazivaju kognitivnom disonancom. Fundamentalistiki je Bog svemoan; on je izdiktir
ao Kuran i mi moramo ivjeti onako kako je ivio Prorok. Taj je stav jasan. Pozapadn
jaeni teolozi su ti koji su sami sebe uvalili u zbrku, jer ele prikazati proroka M
uhameda kao savreno ljudsko bie iji primjer valja doslovno slijediti, a Kuran kao s
avrenu svetu knjigu, pokuavajui njegove kljune zapovijedi, ubij nevjernike, zaskoi ih
iz zasjede, uzmi njihovu imovinu, preobrati ih silom, ubij homoseksualce i prel
jubnike, osudi idove, postupaj prema enama kao prema pokretnom dobru, prikazati ka
o nespretne pogreke u prijevodu.

Zatvaranje muslimanskog uma ne proistjee samo iz zabrane kritiziranja Kurana i Pr

oroka, ili pak odgajanja da se mehaniki i nekritiki usvajaju kuranska pravila, ve i
iz stalne proizvodnje teorija zavjere koje upozoravaju na opasnost od neprijate
lja islama odlunih unititi jedinu pravu religiju.
idovi su glavni neprijatelji.
Kad sam kao tinejderica bila pobona muslimanka, redovito sam uzimala abdest. U to
sam vrijeme svaki put kad bih zagrabila vodu proklinjala idove. Pokrila bih svoje
tijelo, rairila molitvenu prostirku, okrenula se prema Meki i zamolila Alaha da
me zatiti od zla koje ire idovi. Pourila bih u nau mjesnu damiju i pridruila se masa
u molitvi. Poredale bismo se, u enskoj sekciji, i slijedile upute mukog imama, koj
i nam je bio nevidljiv. Odgovarale bismo uglas Amin! na sve njegove zazive, a kad
bi imam pozvao Alaha da uniti idove, i ja bih gorljivo uzvikivala: Amin!
Kad sam bila u srednjoj koli, redovito sam itala asopise koji su izlazili u Iranu i
Saudijskoj Arabiji, u kojima su objavljivane
eksplicitne fotografije mukaraca i ena prekrivenih krvlju. U potpisu bi rtve uvijek
bile predstavljene kao rtve idova. Iako sam bila znatieljno dijete, i kao tinejderi
ca jo znatieljnija uenica, nikad nisam dovodila u pitanje vjerodostojnost slika, po
tpisa pod njima ili pria o tome kako su idovi ubijali i sakatili muslimane poput m
ene.
U Nairobiju sam nakon kole pohaala nastavu u islamskim centrima velikoduno otvoreni
m za javnost novcem imunih ljudi iz Meke i Medine. Vjerovala sam da su ti imuni lj
udi damije gradili potaknuti svojom dobrotom i milosrem; davali su zekat odnosno m
ilostinju, trei stup islama. Sve moje kolske uiteljice govorile su o tome da su Zid
ovi objavili rat islamu. Nauila sam da je prorok Muhamed, najsvetiji od svih svet
ih ljudi, ije tragove svi nastojimo slijediti, upozorio na izdajnike i zle postupk
e idova. Oni su ga izdali i pokuali ga ubiti; kad god vidite nekog idova, on kuje u
rotu i planove za unitenje islama. On se smijei muslimanu, ali ga duboko u sebi mr
zi. On muslimanu prua svoju ruku u odglumljenoj mirotvornoj gesti, istodobno ga m
amei prema zamci dunitva, razvrata i grijeha.
Povjerovala sam u tu propagandu kao u iskljuivu i potpunu istinu.
Ostali uenici i studenti koji su dolazili na ta predavanja bili su podjednako aren
a skupina kao i mnoge druge u velikom gradu kao to je Nairobi; bilo je tu ljudi p
orijeklom iz Jemena, Somalije, Pakistana, Sudana te razliitih kenijskih pokrajina
. Ali mi smo se prije svega izjanjavali kao muslimani; etnika je pripadnost bila m
anje vana od nae dublje odanosti vjeri. U ime islama gutale smo antisemitsku propa
gandu koja nam je bila ponuena. Bili smo joj izloeni u damiji, na naim satovima vjer
onauka u koli, u islamskim centrima, programu islamskog radija, asopisima, lecima,
televizijskom programu i audiokazetama (i kasnije posredstvom video-materijala,
DVD-ova, blogova i drugih internetskih alata). idovi su bili krvoedni, smrtni nep
rijatelji islama.
Nekima od mojih kolskih kolega, izabranih na temelju njihove pobonosti i predanost
i islamu, ponuene su posebne stipendije za financiranje njihovog studija islamske
teologije u Meki i Medini, svetim gradovima Saudijske Arabije, ili pak u Lahore
u i Teheranu. Vratili bi se u Nairobi nakon par godina i poput Jehovinih svjedok
a na Zapadu ili od vrata do vrata po etvrtima u susjedstvu. Propovijedali su islam
, naravno: molitva, dobroinstvo, post te hodoae u Meku (ako si to moete priutiti). Je
nako tako uvjerili su tisue vjernika da
se trebaju uvati neprijatelja koji vreba iz sjene uvijek spreman napasti: Zidova.
Kad odvrtim film unatrag razmiljajui o ovoj specifinoj vrsti antisemitizma, uoavam t
ri njezine glavne karakteristike. Prva je jaanje demografske moi: uvjeravanje sve
veeg broja ljudi u to da su Zidovi njihovi neprijatelji. Druga je uporaba islama
kao sredstva promidbe antisemitizma. Trea je psiholoka: predstavljanje muslimana ka
o rtava u borbi protiv monog i beskrupuloznog neprijatelja.
Somalska pjesnikinja Safi Abdi, koja je oigledno usvojila ovu propagandu, nedavno
je objavila pjesmu na engleskom jeziku kojom je savreno ilustrirala taj strategi
jski trokut: Hamasje rtva amerike politike. Hamas je Palestina, Palestina je Hamas
. Hamasje roen pod izraelskom opsadom. Hamasje roen pod cionistikom izmom.
U toj su pjesmi idovi snaga zla, a islam ujedinjujua snaga protiv zla. Pjesnikinja
poziva muslimane da zanemare lokalne probleme rata, siromatva i tiranije i ujedi
ne se protiv Izraela, cionista, idova. Takav je antisemitizam dvadeset i prvog st

oljea. Musliman koji dovodi u pitanje postojanje tog neprijatelja ili njegove mot
ive, ili je budala ili izdajica i heretik.
Dugu europsku tradiciju kranskog i pseudoznanstvenog antisemitizma Hitler i nacist
i doveli su do njezina logikog ishoda uz dragovoljnu pomo mnogih drugih Europljana
koji su sudjelovali u programu istrebljenja idova. Zloinaki karakter konanog rjeenja
azotkriven je nakon poraza Treeg Reicha; otad se suzbija reedukacijom Nijemaca, uv
anjem sjeanja na strahote holokausta i stigmatizacijom ili zabranom neonacistikih
skupina. Kao rezultat, potkraj dvadesetog stoljea veina civiliziranih ljudi na Zap
adu vjerovala je da je europski antisemitizam stvar prolosti.
Ali nije. Mutirao je u neto novo: mjesto europskog antisemitizma zauzeo je arapsk
i islamski antisemitizam. Novi antisemiti posudili su nekoliko trikova od nacist
a. Slue se propagandnim alatima kao to su lani Protokoli sionskih mudraca, koje su
stvorili nacisti. Meutim, oni imaju neto to nacisti nisu imali: svjetsku religiju k
oja raste bre od bilo koje druge, ratniku vjeru koju je prigrlilo vie od jedne i po
l milijarde ljudi. Hitler je imao Mein Kampfi mo njemakog Wehrmachta; dananji antis
emiti, poput iranskog voe Mahmuda
Ahmadinedada i Osame bin Ladena, imaju Kuran, mnogo vei demografski potencijal te
dobre izglede da se domognu nuklearnog oruja.
Unato prividu, u sukobu izmeu Izraelaca i Palestinaca na Bliskom istoku nije vie ri
je o raspodjeli teritorija. Moda idovi i Amerikanci i dalje vjeruju u to, ali iz ar
apske islamske perspektive to je sveti rat u ime Alaha, i pobjeda e biti ostvaren
a samo kad Zidovi budu uniteni ili porobljeni, kad svi nevjernici budu pobijeni,
preobraeni ili pretvoreni u dimije*, pokorne graane drugog reda.
Ratovi se nikad ne vode samo na bojinicima i iskljuivo vojnim sredstvima. Izrael,
Amerika i Europa moda imaju jau vojnu silu, ali brojke su na strani islama. Mete m
uslimanske propagande, ene, homoseksualci, nevjernici, krani, ateisti i idovi, meusob
no su podijeljeni.
Sto su vee podjele medu tim skupinama na Zapadu, to bolje po islam. Iako se ijitsk
i i sunitski muslimani moda meusobno mrze, iako arapski muslimani moda afrike muslim
ane poniavaju kao robove, iako Turci i Perzijanci moda gledaju svisoka na Arape, n
a kraju dana, kad mujezin pozove na tevhid, jedinstvo u jednoi Alaha, i izgovori
tekbir, Allahu Akbar, Alah je najvei!**., svi su muslimani sloni kao jedan.
No da bi muslimani ostali ujedinjeni islamu su potrebni neprijatelji, teorije ur
ote i konkurentska vjera. idovi su najbolji rtveni jarci, jer teorija urote prema
kojoj idovi kontroliraju svijet ima mnogo zagovornika. ula sam muslimanskog teolog
a iz Nizozemske propovijedati da su sve zlo ovjeanstvu donijeli idovi. Prema tom au
toritetu ta zla su komunizam, kapitalizam i individualizam. Istaknuo je da je Ka
rl Marx bio idov, Milton Friedman idov, Sigmund Freud idov. Marksizam je ateistika v
jera i stoga neprijatelj islama. Slobodno poduzetnitvo odvraa pozornost od molitve
; temelji se na bezbonoj potrazi za ovozemaljskim imutkom te sustavu uzajmljivanj
a novca uz kamatu (lihvarstvo), to je u islamu zabranjeno. Tako je i kapitalizam
neprijatelj islama. Umjesto usredotoenosti na onaj svijet, psihoanalizom se prizn
aju potrebe, snovi, svijest i slojevi podsvijesti pojedinca, dok se njegove vrli
ne i mane ne smatraju posljedicama
* nemuslimani koji su sklopili ugovor o zatiti (arap. dhimma) tj. ive u muslimansk
oj zemlji i nisu u ratnom sukobu s muslimanima nap. prev.
** reenica kojom poinje svaka molitva i kojom se odvajaju njezini sastavni dijelov
i - nap. prev.
prirodnih i psiholokih uzroka. Tako su i Freud i njegovi sljedbenici takoer neprij
atelji islama.
Islam nije samo vjerovanje; on je nain ivota koji promie nasilje. Islam je proet nas
iljem i potie nasilje.
Sirom svijeta muslimanska djeca prolaze isto obrazovanje koje sam prola i ja: poua
vani su uz pomo nasilja, ue pribjegavati nasilju, ue da je protiv nevjernika, idova
ili amerikog Sotone nasilje poeljno.
Pripadam malom broju muslimana koji su zahvaljujui obrazovanju izbjegli trajno za
tvaranje uma. Nauila sam odbaciti predrasude koje su bile ugraene u mene. Nije bil
o lako u koli i na sveuilitu sluati ideje suprotne islamskom nauku. Nikad se nisam d
o kraja rijeila osjeaja krivnje i grijeha. Studirajui politiku teoriju u Leidenu, os
jeala sam se kao usred Sodome i Gomore. Sve to sam uila bilo je u sukobu s politikom

teorijom proroka Muhameda. Ali polako sam poela uiti nova pravila slobodnog drutva
, nove ideje koje su zamijenile stari skup vrijednosti koji su mi usadili moji r
oditelji. Kljuno je pitanje postoji li nain da se pomogne i ostalim mladim ljudima
da ostvare to otvaranje muslimanskog uma.
U posljednjih nekoliko godina Amerikanci koji su uli moja upozorenja o sve opasni
jem utjecaju islama na Zapadna drutva esto su mi postavljali pitanja: Sto se moe uin
iti? Moemo li ita uiniti? Sad je trenutak da se pozabavimo najvanijim pitanjem, a to
je pitanje lijeka.
4. DIO
LIJEK
14. Poglavlje - Otvaranje muslimanskog uma Prosvjetiteljski projekt
Otvaranje muslimanskog uma temeljno je pitanje, a pritom je najhitnije promijeni
ti nekritiki stav muslimana prema Kuranu, jer predstavlja izravnu prijetnju svjet
skom miru. Danas se 1,57 milijardi ljudi izjanjavaju kao muslimani. Iako je nedvo
jbeno rije o 1,57 milijardi pojedinaca, zajedniki im je dominantan kulturni trend:
ini se da je muslimanski um danas u stisku dihada. Cijeli niz razliitih pokreta ko
ji su svoje tumaenje islamskog nauka preuzele od Al'Qaide uvukao se kako na mala
tako i na velika vrata u mnoge aspekte ivota muslimanske zajednice, ukljuujui i mus
limanske useljenike na Zapadu. Ti pokreti potiu vjeru u nasilje, mobilizirajui lju
de tvrdnjom da je njihov identitet koji poiva na islamu ugroen.
Osoba zatvorenog uma bespogovorno slua i upija nauk fanatika koji tvrde da Boji za
kon nalae muslimanima da se pridrue zajednikoj borbi. Osoba otvorenog uma, emancipi
rana osoba, koja se je rijeila straha od pakla, sposobna je odgovoriti radikalnim
islamistima: Da, istina je da tako pie u Kuranu, ali ja se i time ne slaem. Da, t
rai od mene da slijedim primjer Proroka, ali ja smatram da neki dijelovi njegova p
rimjera nisu mjerodavni za dananje vrijeme. Osoba otvorenog uma nije imuna, ali n
ije ni bespomona.
Vjerujem da je otvaranje muslimanskog uma mogue, ali i da je kljuno sprijeiti zatva
ranje uma u ime islama u tako velikog broja mladih muslimana. No moje je miljenje
da postoji mnogo laki i izravniji nain da se potakne otvaranje muslimanskog uma o
d ublaavanja Kurana njegovom reinterpretacijom, a to je kroz kampanju prosvjetite
ljstva.
Intelektualna tradicija europskog prosvjetiteljstva, koje je poelo u sedamnaestom
a svoja najvea djela proizvelo u osamnaestom stoljeu, temelji se na kritikom razmil
janju. Ona se slui injenicama umjesto vjerom, dokazom umjesto tradicijom. Etiku u
takvom svjetonazoru definiraju ljudska bia, a ne neka vanjska sila. To je svjeton
azor koji je nastao uglavnom u odgovoru na odredenu religiju, kranstvo, i odreenu i
nstituciju kranstva, Rimokatoliku crkvu. Proces oblikovanja tog odgovora bio je vrl
o muan i zapravo je poeo
nekoliko stoljea prije prosvjetiteljstva, kad Katolika crkva nije samo ekskomunici
rala ljude koji se nisu slagali s njezinim svjetonazorom, ve ih je i proganjala,
protjerivala ih iz njihovih domova i zajednica, prijetila im smru, a ponekad ih i
ubijala.
Muslimanski um nije monolitan, ali muslimani dijele zajednike ideje i reakcije ko
je je u doba dihada nuno potrebno poznavati. Na primjer, nalazim udnovatom injenicu
da su se stotine tisua, moda i milijuni muslimana osjetili potrebu prosvjedovati p
rotiv karikature proroka Muhameda. Neovisno o tome gdje su roeni, kojim jezikom g
ovore, jesu li mukarci ili ene, bogati ili siromani, muslimani se vrlo esto pozivaju
na nauk proroka Muhameda. Obrazloenje kojim agenti radikalnog islama najee mobilizi
raju muslimanske mase glasi: Tako pie u Kuranu, prorok Muhamedje tako rekao.
Nedavno je pokrenut jedan izvanredno vaan znanstveni projekt koji ima za cilj ist
raiti povijest Kurana. Kako je Kuran doao do nas? Kad je napisan i tko ga je napis
ao? Koje je porijeklo kuranskih pria, legendi i naela? Kako utvrujemo njihovu auten
tinost? Taj projekt okupio je uglavnom svjetovne, nemuslimanske znanstvenike, koj
i trae odgovore prikupljajui injenice. Taj projekt nema za cilj diskreditirati ili
napasti islam, niti ak educirati muslimane. Ti znanstvenici nemaju ni politiki nit
i vjerski program, samo klasini akademski pristup identian onome koji se ve odavno
primjenjuje u povijesnoj analizi Starog i Novog zavjeta. No neki od njih strahuj
u za svoj ivot i moraju pisati pod pseudonimom. Njihov je rad izvanredno vaan, jer
ako je um muslimana mogue otvoriti za ideju da je Kuran pisao niz islamskih uenja

ka tijekom dvije stotine godina nakon Muhamedove smrti, tad je mogue oboriti tezu
daje asna knjiga dogma koja je jednom zasvagda zadana jo za Muhamedova ivota.
Kad bi muslimani mogli sebi dopustiti da prepoznaju mogunost da je sveta knjiga b
ila potrebna da bi se opravdala arapska osvajanja, kritiko propitivanje i kulturo
loki zaokret ne bi vie bili nemogui.
Ako doe do otvaranja muslimanskog uma, hoe li i dalje postojati vjerska praksa, mo
litva, hodoae, pravila prehrane, mjesec posta? Vrlo vjerojatno. Mogue je da e i dalje
biti antisemitizma, velova i nasilja u obitelji. Tradicija i navika su mone sile
. No um iza vela i brade poeo bi postavljati pitanja. Napokon bi postojala mogunos
t legitimnoga i individualnog kritikog pogleda na islamsku dogmu.
Za mnoge e to biti neugodna i bolna mogunost. Ja sam meutim osjetila snano olakanje k
ad sam prigrlila mogunost da nakon smrti
nema ivota, kao ni pakla, kazne, vatre ili grijeha. Ali u drugima bi takva spozna
ja mogla izazvati tjeskobu i osjeaj praznine. Moja sestra Haweya i moja prijatelj
ica Tahera, koju sam upoznala u Nizozemskoj, oslobodile su se straha od krivnje,
grijeha i uasa pred vjenom kaznom, no njihova zla kob na onom svijetu na neki se
nain prenijela na njihov ivot ovdje, na Zemlji. I ja jo uvijek ponekad osjeam bol zb
og odvojenosti od obitelji i od utjene jasnoe islama. Nalik je to na bol odrastanj
a i prelaska iz djetinjstva u mladenatvo, ili na bol opratanja od roditelja kad os
tare i umru. To je bol koju donosi teret osamostaljivanja. Nije lako prilagoavati
se ili donositi pametne odluke; to moe biti teka i muna obveza. Prosvijetljeno raz
miljanje nee nuno donijeti sreu i ekstazu, ali omoguit e pojedincu da stekne vrstu k
rolu nad svojim ivotom. Svatko od nas bit e slobodan traiti vlastiti put u ivotu, sa
mostalno donositi pogrene odluke pa promisliti i ako je potrebno donijeti nove. G
rijeit emo, ali emo imati izglede da ispravimo te pogreke umjesto da im fatalistiki p
odlegnemo pozivajui se na nedokuivu Alahovu volju. Muslimani e napokon postati poje
dinci: slobodni i odgovorni za vlastita djela i uvjerenja.
Zamislimo razgovor izmeu dvije prijateljice, tinejderice Amine i Jane. Upoznajemo
ih ubrzo nakon napada u Mumbaiju u studenom 2008., kad su pakistanski fundamenta
listi ubili gotovo dvije stotine ljudi.
JANE: Ti si muslimanka. Sto misli o ljudima koji su izveli masakr u hotelu Taj u
Mumbaiju? Dogodilo se to u hotelu, ljudi su bili za veerom, bezbrini i neduni.
AMINA: Zato me to pita?
JANE: Ubojice su bili muslimani i za vrijeme napada vikali su: Alah je velik! . Oig
ledno su vjerovali da to ine u ime islama. A ti si muslimanka.
AMINA: Kakve to veze ima s bilo ime?
JANE: To je tvoj Bog.
AMINA: Ljudi ubijaju i u ime tvojeg Boga.
JANE: Jesu, ubijali su, prije vie stotina godina.
AMINA: Ne, sada, u Afganistanu, u Iraku i u Ceeniji.
JANE: To se ne radi u ime kranstva. Moda krani podravaju te ratove, a moda ih i ne p
vaju, ali ti se ratovi ne vode u ime
Biblije.
AMINA: O, da, vode se. George Bush je kranin. Na dolaru pie: Vjera u Boga. Ameriki se
vojnici mole prije nego to krenu u borbu. Sve se to ini u ime Krista; to je kranski
rat protiv islama.
JANE: Ali ti muslimani koji su ubijali u ime islama u Indiji, oni nisu pravili r
azliku izmeu vojnika i civila. Njihove su rtve bili obini turisti koji su se zatekl
i za veerom.
AMINA: Indijci ubijaju muslimane u ime svoje hinduistike vjere.
JANE: Bi li ti ubila za svojeg Boga? Bi li ubila mene, svoju prijateljicu?
AMINA: Kakvo udno pitanje. Zato pita?
JANE: Zato jer kae da kranstvo tjera ljude da ine ovo, hinduizam ih tjera da ine ono
muslimani se samo brane u ime islama. Bi li me ubila? Da neki musliman eli ubiti
lanove moje obitelji, bi li ga sprijeila?
AMINA: Ne svia mi se smjer kojim je krenuo ovaj razgovor. elim prestati razgovarat
i o tome.
JANE: Bi li me ubila? Bi li sprijeila tog muslimana da ubije mene ili moju obitel
j?
AMINA: Bi li ti sprijeila kranina da ubije mene u ime kranstva?

JANE: Svakako. Bez trunke oklijevanja. 1 tako da zna, nisam kranka. Ne vjerujem u t
o da bismo trebali primati nareenja od neke vie sile. ivot je moja religija.
AMINA: Stvarno ne elim razgovarati o tome.
JANE: Ne eli o lome razgovarati jer ne bi spasila moj ivot, ili...
AMINA: (samo to nc zaplae) Ne znam. elim postupiti ispravno. Alah mi govori to je is
pravno. Ja samo elim biti dobra muslimanka, ne elim nikoga ubijati, ne elim da itko
bude ubijen, ja samo elim biti dobra muslimanka.
JANE: Jesi li sigurna da eli biti dobra muslimanka? Evo! (Vadi Kuran iz svoje vreic
e i stavlja ga u Aminino krilo.) Jesi li proitala Kuran? Zna li to u njemu pie? Pogl
edaju ovu stranicu; kae: Ubij nevjernike. Pogledaj, ovdje obeava vjenu kaznu za sve n
evjernike, ovdje, oznaila sam to za tebe. Ovdje kae: Udari neposlunu enu! Ovdje, okre
i stranicu, pogledaj, ovdje kae: Izbiuj preljubnicu. Jesi li sigurna da eli uiniti o
o Alah eli da uini? Jesi li sigurna?
AMINA: (u suzama, oajniki plae) Stvarno ne elim razgovarati o tome.
Suoeni s ovim izmiljenim scenarijem, ima onih koji bi rekli da je Jane previe okrut
na, previe beutna, da pokuava natjerati jadnu, bespomonu Aminu da prijee granicu. Nij
Aminina krivnja da neki muslimani ine zlodjela u ime zajednike vjere. Amina mora
zatititi svoj identitet i svoje tradicije; Jane bi trebala biti snoljivija, pristo
jnija. Muslimanske bi organizacije optuile Jane za islamofobiju. Sa svih bi se st
rana uli povici suosjeanja, tretirajui Aminu kao rtvu.
Ali upravo je to nain da se otvori um: kroz iskren, otvoren razgovor. Moda doe do p
rolijevanja suza, ali ne i krvi. Moda su Aminini osjeaji povrijeeni, moda je Amina u
zrujana ili zbunjena, ali moda e poeti razmiljati, propitivati svoje neizgovorene st
avove u svjetlu vlastitoga, neposrednog iskustva. Pomisao da e umove ljudi otvori
ti vlada ili neki vii autoritet obian je mit; ak ni nastavnici u koli nisu toliko uin
koviti kao vrnjaci. Skolske kolegice poput Amine i Jane postavljaju jedna drugoj
pitanja u kolskom dvoritu. Kolege se meusobno suoavaju na radnom mjestu, a susjedi r
azgovaraju odlazei jedan drugome u posjet.
Moj prvi susret s prosvjetiteljstvom kao pokretom, dosljednim skupom filozofskih
ideja koje imaju oduevljene zagovornike kao i strastvene neprijatelje, dogodio s
e 1996. godine. Imala sam tada dvadeset i est godina i studirala na sveuilitu u Lei
denu, jednome od prvih velikih svjetionika Doba razuma. ivjela sam meu studentima
kojima su te vrijednosti i ideje bile toliko bliske da ih nisu bili ni svjesni.
Moja neupuenost i zaprepatenost njihovim otkriem izazivala je u ljudima mjeavinu izn
enaenja, dobroudnog uenja, a u nekima i nelagodu.
Prva vrijednost prosvjetiteljstva bila je vrijednost na koju sam ve bila naila u N
izozemskoj i koju sam odmah prigrlila: poticanje i nagraivanje znatielje. Odrasli
ljudi u mojem ivotu (majka i baka, ostali roaci i nastavnici) sustavno su suzbijal
i i kanjavali znatielju kao drsko nepotivanje autoriteta. U Nizozemskoj sam smjela
propitivati autoritet i imala sam pravo na odgovor. Taj vrlo jednostavni pristup
za mene je bio pravo otkrie. On je odraavao stav prema kojem svi problemi imaju f
izike uzroke i mogua rjeenja. Bolesti i nedae svih vrsta nisu bile naprosto Alahova
volja, kazna za nepoznate grijehe koju moe ukloniti samo molitva. Ako uzroci nisu
poznati, tad je pokuaj da ih se otkrije plemenit pothvat; propitivanje nije bogh
ulan ili drzak in.
Potajno sam obiavala gledati djeji TV-program pod naslovom Willem Wever, nazvan ta
ko po voditelju. Djeca bi postavljala pitanja o stvarima koje su ih zanimale. (B
ilo je to prije Googlea). Njihovi bi im roditelji pomogli, pomogli!, da pitanje
sroe na jasan nain. Svakog tjedna producenti programa izabrali bi dva ili tri pita
nja, a djecu bi pozvali u program da pojasne to su eljela nauiti. Zatim bi krenuli
na put u po-trazi za odgovorom. Zato krijesnice nose svjetlo u svojem tijelu? Zato
se planeti okreu oko Sunca u smjeru kazaljke na satu? Zato ljudi u Engleskoj voze
pogrenom stranom ceste? Gosp. Wever i djeca posjeivali su strunjake i izraivali mak
ete te tako sastavljali dijelove slagalice; naposljetku, zagonetka bi bila rijeen
a.
Kad su neki moji prijatelji saznali da ostajem kod kue kako bih pratila taj progr
am, gledali su me kao dijete u tijelu odrasle osobe. Ali za mene je to bilo otkr
ie. Otkrila sam da u ovoj zemlji pitanje zasluuje odgovor, a ne grdnju!
To me dovodi do druge vrijednosti prosvjetiteljstva, koja mi je bila nova: uenje
je trajno iskustvo i pravo svakog ovjeka. Stjecanje znanja nije rezervirano samo

za odrasle ili samo za mukarce, ili samo za odreeni klan ili klasu; pretpostavka j
e da je svatko sposoban uiti.
Trea vrijednost, individualna sloboda, povezana je s drugom. Ako pretpostavite da
svi, neovisno o porijeklu, spolu, etnikoj pripadnosti ili vjeri, mogu poveati svo
je znanje jednostavnim procesom postavljanja pitanja i traganja za odgovorom, ta
d ste ve prihvatili zamisao da su ljudi slobodni, jer sloboda je neodvojiva od ivo
ta ispunjenog znatieljom. Ako se nekome ne sviaju vaa pitanja ili odgovori do kojih
ste doli, ili ono to inite s tim odgovorima, ili ako imate naviku da stalno postav
ljate nova pitanja i tragate za odgovorom na njih, koliko god ona bila iritantna
ili drska, ne izlaete se nikakvoj opasnosti da vas kazne.
Nitko u Leidenu nije razumio zato mi je to bilo toliko udno, novo i revolucionarno
.
Nekoliko godina kasnije zbog svojeg sam istraivanja (postavljanja pitanja) i svoj
ih izjava o islamu (odgovora koje sam pronala) poela pri-mati prijetnje islamskih
fundamentalista. Mnogi ljudi, medu kojima i oni isti profesori i kolege studenti
koje sam upoznala na Sveuilitu u Leidenu, bili su podjednako iznenaeni tada kao i
u vrijeme kad sam ondje studirala. Kako je to mogue? Kako je mogue da se to dogaa i
gdje u svijetu, a osobito u Nizozemskoj? Takvi reakcionarni, nasilni stavovi sva
kako pripadaju u srednji vijek, zar ne?
Danas je Zapadnjacima, batinicima racionalne misli, teko razumjeti fenomen kolekti
vnog uma, zahtjeve i ogranienja koje skupina polae na savjest, vrijeme, novac, spo
lnost, odanost, pa ak i ivot svojih lanova. Jer etvrta je vrijednost prosvjetiteljst
va (iako nije bila tako jasno izraena dok je Max Weber nije uobliio potkraj devetn
aestog stoljea) da drava ima monopol na koritenje sile u drutvu. Ako su pojedinci sl
obodni traiti odgovor na bilo koje pitanje, mogli bi na koncu doi do odgovora koji
su neprihvatljivi pojedinim lanovima drutva kojem pripadaju. Te bi skupine mogle
pokuati uutkati one koji postavljaju pitanja. Mogle bi pritom ak pribjei nasilju. Od
govornost je drave suprotstaviti se vanjskoj agresiji ali i nasilju medu njezinim
graanima, uz pomo sustava kontrole koji dravu obvezuje da potuje pravila to ograniav
ju potencijalnu zloporabu njezine goleme moi. Ako crkva eli utiati vjernika, prosvi
jeena drava staje u njegovu obranu jer artikulirani, obrazovani i odgovorni graani
mogu rei i initi to ih je volja, tako dugo dok ne nanose nikakvu tetu drugima. Tako
su mislioci prosvjetiteljstva osmislili dinamiki okvir zakonskih i drutvenih instr
umenata da bi pomogli ljudima da sukobe rjeavaju bez nasilja.
Peta je vrlina prosvjetiteljstva zamisao o pravu vlasnitva kao temelju kako civil
nog drutva tako i politikog sustava. Ako se netko uspije osloboditi siromatva iz ko
jeg je potekao, ako uspije zaraditi novac i kupiti nekretninu, vladavina prava ti
ti i njega i njegovu imovinu.
To je ukratko ono zbog ega se divim prosvjetiteljstvu: slobodno propitivanje, uni
verzalno obrazovanje, individualna sloboda, kriminalizacija nasilja te zatita vla
snikih prava pojedinca. Nije mi trebalo dugo da prepoznam kako me injenica da su t
e ideje za mene bile novost potaknula da se prema njima odnosim s mnogo vie potova
nja od mojih nizozemskih poznanika, koji su ih uzimali zdravo za gotovo.
Socijalni radnici na Zapadu rei e vam da useljenici moraju zadrati unutarnju poveza
nost skupine u interesu svojega duevnog zdravlja, jer e u suprotnom biti zbunjeni,
a njihovo samopouzdanje uniteno. To nije istina.
Zamisao da useljenici moraju sauvati koheziju skupine temelji se na pretpostavci
da su oni rtve kojima je potrebna posebna infrastruktura, cijela industrija poseb
nih oblika usluga i pomoi. Ako prihvatimo pretpostavku da bi ljudi trebali ivjeti
u skladu s kulturom
svojih predaka, slijedi da im u tome trebamo pomoi, omoguujui im njihove vlastite ko
le, vlastite zajednice koje se financiraju iz prorauna, pa ak i njihove pravosudne
sustave. Rije je o jednoj vrsti romantinog primitivizma koji je australski antrop
olog Roger Sandali nazvao dizajnerskim tribalizmom. Prema toj koli, za sve se nezap
adnjake kulture automatski pretpostavlja da ive u suglasju sa ivotinjama i biljkama
prema dubljim diktatima ovjenosti i da prakticiraju neku elementarnu duhovnost.
Moje iskustvo koje sam skupo platila, neto to je vrlo teko prihvatiti mnogim dobron
amjernim ljudima na Zapadu, govori sljedee: Sva ljudska bia jesu jednaka, ali kult
ure i religije nisu. Kultura u kojoj je ena ravnopravna mukarcu, i u kojoj se ena s
matra gospodaricom vlastitog ivota, bolja je od kulture u kojoj djevojicama sakate

spolovila i osuuju ih na ivot iza zidova i velova, ili ih biuju i kamenuju jer su
se zaljubile. Kultura koja je zakonom zatitila prava ena bolja je od kulture u koj
oj mukarac moe potpuno legalno imati etiri ene, dok se enama odrie pravo na alimentac
ju i polovinu njihova vlastita nasljedstva. Kultura u kojoj ene imenuju u vrhovni
sud bolja je od kulture u kojoj ena kao svjedok vrijedi upola manje od mukarca. S
astavni je dio muslimanske kulture ugnjetavanje ene, a sastavni dio svih plemensk
ih kultura institucionaliziranje paternalizma, nepotizma i korupcije. Kultura za
padnog prosvjetiteljstva jest bolja.
U stvarnom svijetu jednako potovanje prema svim kulturama ne rezultira bogatim mo
zaikom ivopisnih i ponosnih naroda koji miroljubivo supostoje i meusobno komunicir
aju, zadravajui posebnost svojih kuhinja i rukotvorina. Ono rezultira izoliranim de
povima ugnjetavanja, neznanja i zlostavljanja.
Mnogi ljudi doista nalaze bolnom pomisao na smrt cijelih kultura. Svjedok sam to
me svaki dan. Pitaju me:
Zar nema nieg lijepog u tim kulturama? Zar nema nieg lijepog u islamu?
Da, arhitektura je prekrasna, da, poticanje na dobroinstvo je predivno, ali islam
je izgraen na neravnopravnosti spolova i na odricanju od individualne odgovornos
ti i izbora. To nije samo runo; to je udovino.
Neupitna je injenica da ima neeg poetskog i romantinog u somalskoj klanskoj kulturi
; ljudi to se odijevaju u ivopisnu nonju, imaju mraan i britak smisao za humor, pozn
aju strategije preivljavanja u surovom pustinjskom okoliu koje je svijet moda
mogao nauiti od njih. Ali vjerovanje multikulturalista da bi somalska klanovska k
ultura trebala biti sauvana ak i nakon to se ljudi ponikli u toj kulturi presele u
zapadnjaka drutva, recept je za socijalni neuspjeh. Multikulturalizam pomae useljen
icima da odgode bolno suoavanje s potrebom naputanja svog anakronog i neuspjenog nai
na funkcioniranja. On dodue uva njihovu tradicionalnu umjetnost i zanatske vjetine,
no ujedno titi i korumpirani, nedjelotvorni i nepravedni drutveni sustav. On odrav
a siromatvo, bijedu i zlostavljanje.
Umjesto da afirmiraju vrijednost plemenskog naina ivota, ljudi na Zapadu, aktivist
i, mislioci, dravni dunosnici, trebali bi pomoi u njegovoj razgradnji. U najmanju r
uku morali bi poticati ljude da ga se odreknu, moda ak i pruanjem specifinih oblika
pomoi onima koji to uine. Liberali bi trebali povesti aktivnu kampanju civiliziran
ja, ne koloniziranjem ljudi, ve njihovom edukacijom, tako to e slobodu uiniti privlan
om svima, ba kao to je to zamiljeno u prosvjetiteljstvu.
Na Zapadu se ljudi oslobaaju straha potaknutog praznovjerjem i usmjeravaju svoju
energiju na potragu za osobnom sreom. To je veliko postignue. Naravno, na Zapadu j
e i velik broj samozadovoljnih robova navika, ali pojedinci koji ele tragati za s
reom pod vlastitim uvjetima to neometano ine. Zapadnjake vlade esto prakticiraju obl
ik rasizma koji se ogleda u teoriji niskih oekivanja: njihova je pretpostavka da
su ljudi iz tradicionalnih zemalja poput djece zaostale u rastu, koja se ne mogu
razvijati i koja se nikad nee osamostaliti. Ali ja znam da oni to mogu, jer sam
i sama prola taj put.
I dalje vrsto vjerujem u mogunost otvaranja muslimanskog uma, unato tome to sam krit
izirajui nauk Kurana onako kao to su mislioci prosvjetiteljstva neko osporavali obj
avljene biblijske istine bila optuena za svetogre. Muhamed kae da me moj mu smije ud
ariti i da ja vrijedim upola manje od mukarca. Jesam li ja bez potovanja prema Muh
amedu jer kritiziram njegovo naslijee, ili je on taj koji nema potovanja za mene?
Svaka vana sloboda koju pojedinac na Zapadu uiva poiva na slobodi govora. Otkrivamo
ono to je pogreno i kaemo da je pogreno, kako bi to moglo biti ispravljeno. To je p
oruka prosvjetiteljstva, racionalnog procesa koji je zasluan za razvoj dananjih za
padnjakih vrijednosti. Pitaj. Saznaj. Imaj hrabrosti znati.
Ne boj se onoga to e saznati. Znanje je bolje od praznovjerja, slijepe vjere i dogm
e.
Ako kritiku ne smijete izraziti, ili ak ni pomisliti na nju, nikad neete prepoznat
i ono to je pogreno. Ne moete rijeiti problem ako ne znate njegov izvor. A ako se ne
smijete pozabaviti korijenima onoga to je po-greno u suvremenom islamu, tad je u
vrlo konkretnom smislu islam ve porazio Zapad.
Prosvjetiteljstvo tuje ivot. Ne pridaje vanost asti nakon smrti ili asti na onom svij
etu, kao to je to sluaj s islamom, ve dostojanstvu u ovozemaljskom ivotu pojedinca.
Zanima ga razvoj volje pojedinca, a ne njezino sputavanje. Islam, nasuprot tome,

nije spojiv s naelima slobode koja ine sr prosvjetiteljskog naslijea. Pa ipak, na Z

apad dolazi sve vie ljudi iz zemalja u kojima jc ivot organiziran prema plemenskim
obiajima i sve vie podreen radikalnom islamu. Oni donose obiaje, navike i dogme koj
e je prosvjetiteljstvo davno ostavilo za sobom i koje su po svojoj prirodi oigled
no anti-prosvjetiteljske.
Neki ljudi u Zapadnom drutvu, ne samo multikulturalisti, ve i socijalisti i krani ko
ji smatraju da u Zapadnom drutvu ima previe slobode, dive se neemu to smatraju neduno
tih useljenika koji su doli izdaleka, njihovoj istoi, njihovoj navodnoj predanosti
obiteljskim vrijednostima i kulturnim tradicijama. Kad multikulturalisti upotrij
ebe rije raznolikost, oni pretpostavljaju da e useljenici nekako zadrati svoju trad
icionalnu kulturu u okviru zapadnjakog naina ivota i zapadnjakoga vrijednosnog susta
va, poput egzotinog izloka primitivne rezbarije u atraktivnome novom muzeju. Naalos
t, radikalni islam odbacuje raznolikost a opravdava ugnjetavanje ena i razliite ob
like nasilja, ukljuujui prisiljavanje na brak nedoraslih djevojica i brano silovanje
. Zapad bi morao iskorijeniti takve prakse iz vlastitih drutava i osuditi njihovu
pojavu u ostatku svijeta. No mi to ne moemo uiniti bez spremnosti na priznanje da
neto nije u redu s religijom koja to opravdava.
Osim za svetogre optuivali su me i za nepristojnost. Ali pristojnost ne bismo smje
li brkati sa slobodom govora. Pristojnost nalae da kad susretnem prikrivenog isla
mista kao to je oxfordski profesor Tariq Ramadan, ne smijem ga zaliti aom vode i na
zivati ga runim rijeima. Sloboda govora pak znai da njegovu knjigu, Stopama Proroka
, mogu nazvati loe napisanim prozelitistikim djelom i rei da Ramadan ne zasluuje nas
lov profesora ni sveuilinu profesuru koja
mu omoguuje da propagira svoj program srednjevjekovnog pranja mozga. Sve e to nedv
ojbeno uvrijediti Ramadana, ali ne moete izloiti Karla Marxa temeljitom kritikom pr
opitivanju, a proroka Muhameda dii na pijedestal nedodirljivosti.
Sloboda govora kamen je temeljac slobode i otvorenog drutva. I da, ona ukljuuje i
pravo na bogohuljenje i kritiziranje.
Muslimanski se um moe otvoriti. Tvrdolinijaki islam nudi ideal muenitva i teko odrivi
votni stil koji poiva na samoodricanju. Mnogi se ljudi, a osobito mlade djevojke
i ene, osjeaju uhvaenima u zamku mree pravila i ogranienja koje ekstremni islam namee
Teko je moliti se pet puta dnevno, udati se za mukarca kojeg niste odabrali i zat
im ivjeti ivotom stalnog samoodricanja. Dugorono to postaje nepodnoljivo.
Mnogi muslimani prepoznaju slabosti u islamu. Znatan dio elektronike pote koju mi
prosljeuju alju mi muslimani koji se slau s onime to sam rekla. Ali ne ele mi se prid
ruiti u ateizmu jer i dalje vjeruju da Boga mora biti. Ateistu poput mene to nije
lako priznati, ali ini se da bolna i temeljita izgradnja osobne etike mnogim lju
dima nije dovoljna.
Afganistanac koji ivi u Kaliforniji nedavno mi je napisao: Podravam Vas i Vau misiju
. Jedina razlika izmeu Vas i mene jest u tome da se ja potajno borim protiv islam
a, a Vi otvoreno ... elim da znate da niste sami. Postoji tiha masa koja se slae s
Vama i koja se bori protiv islama. Imam obitelj za koju se moram brinuti, ali V
i mi dajete hrabrost da progovorim otvoreno.
Muslimanka iz Kanade mi je napisala: Ve se dugo vremena borim sa sustavom vjerovan
ja mojeg naroda, ali bojim se progovoriti o tome naglas. Glas ima svoju cijenu,
zar ne? Voljela bih da mogu naprosto utke odbaciti taj sustav i ignorirati ksenof
obiju, homofobiju i iracionalnost mojeg naroda, ali sva ta hipokrizija izaziva u
meni bol koja me svakodnevno izjeda. Vi to sigurno znate; cijena za odbacivanje
islama je golema.
Sudanka koja ivi u Virginiji napisala mi je:
Smatrala sam svojom dunou da kao muslimanka mrzim Vau knjigu, ali onda sam je proital
i poistovjetila se s Vama. Svaki osjeaj koji ste pokuali opisati u ovoj knjizi i
ja sam proivjela. Svako unutarnje previranje koje Vas je razdiralo i ja sam iskus
ila... elim razumjeti islam, ali mi to ne polazi za rukom. Sto je to to islam ini t
oliko zavodljivim i savrenim za moje roditelje, a za mene tako manjkavim? ... Ne
odriem se islama samo zato jer vjerujem da u njemu ipak ima neeg to vrijedi, a i ka
d bih to htjela uiniti, ime bih ga nadomjestila? I nastavlja: Jesam li osuena na paka
o zato jer nisam prihvatila sudbinu koju su mi namijenili moji roditelji? I napos
ljetku ipak zakljuuje: Ne vjerujem da
imam hrabrosti uiniti ono to ste Vi uinili, propitivati islam kao to ga Vi propituje

te.
Takva pisma pokazuju da nisam jedina muslimanka koja se usudila dovesti pod znak
pitanja svoj odgoj i vjeru. Ali nikad nije postojao jasno definirani pokuaj da s
r ideja o kritikom razmiljanju priblii srcima i umovima muslimana. Temeljita tekstu
alna analiza Kurana predstavlja neto od ega se moe poeti, jer e potaknuti sumnju. No
to je tek poetak. Morali bi uslijediti romani, mjuzikli, komedije, kratke prie, st
ripovi, karikature i filmovi koji su kritini prema islamu. Ali danas ih gotovo ni
tko ne stvara zbog straha da ne izazovu nasilje. Uzmimo za primjer sluaj Kurta We
stergaarda, danskog karikaturista koji je nacrtao proroka Muhameda s bombom u tu
rbanu. Otkako je karikatura objavljena ujesen 2005. godine, preivio je dva pokuaja
atentata. U potonjem sluaju u njegov je dom provalio Somalac naoruan sjekirom i n
oem. Zgrabivi svoju petogodinju unuku, Westergaard je potrao u kupaonicu koja je pre
ureena u sigurnu sobu i uzbunio policiju, koja je stigla na vrijeme da uhvati nap
adaa. Taj incident, kao i fatva* protiv Salmana Rushdieja, ubojstvo njegova japan
skog prevoditelja i pokuaj ubojstva njegova norvekog izdavaa, jamano e obeshrabriti m
uslimane koji osjeaju potrebu za propitivanjem islama i Zapadnjake koji ele podvrg
nuti kritici naela i ikone islama. Teror je uinkovit .
Posljednjih je godina progon kritiara islama zbog njihovih ideja postao dio naega
mentalnog krajolika. Salman Rushdie ivi pod prijetnjom smrti ve dvadeset godina. T
aslima Nasreen, koja je imala hrabrosti rei da islam ne doputa demokraciju i kri lj
udska prava, sada ivi u ilegali, bez mjesta koje bi mogla nazvati svojim domom. I
rshad Manji u Kanadi i Wafa Sultan u Sjedinjenim Amerikim Dravama, ene koje su se u
sudile javno kritizirati islam, sad ive s tjelohraniteljima kao i ja, dok intelek
tualci poput Ibn Warraqa, autora Potrage za povijesnim Muhamedom i impresivnog d
jela Zato nisam musliman, moraju objavljivati pod pseudonimom.
* miljenje priznatoga islamskog religijskog autoriteta kad se u drutvu pojavi dvoj
ba ili vie razlii-tih tumaenja nekoga vjerskog zakona. Najpoznatija je ona iranskog
a ajatolaha Homeinija protiv autora Sotonskih stihova, Salmana Rushdieja, zbog sve
togrdnosti tog djela. U tom je sluaju fa-tva bila zapravo smrtna presuda jer je a
jatolah osudio svetogrdnika na smrt i pozvao sve vjernike da izvre smrtnu kaznu kad
god i gdje god to bude mogue - nap. prev.
Nije zanemariva spoznaja da ete ak i na Zapadu, ako kritizirate ili samo analizira
te odredenu religiju, moda i do kraja ivota trebati osiguranje i tjelohranitelje,
da ako progovorite javno o islamu moete izazvati pobunu ili masovnu meunarodnu kam
panju, te da ete postati metom uhoenja, izopenja, pa ak i ubojstva. Neugodna je to m
ogunost. Svjesno ili nesvjesno veina ljudi to pokuava izbjei. Strah postie cilj.
I tako se ljudi polako, a ponekad i ne ba tako polako, navikavaju da ne govore od
reene stvari ili da o njima govore, ali ne i da piu. Pipci autocenzure poinju steza
ti um pojedinaca, zatim grupe, da bi napokon uguili same ideje i njihovo izraavanj
e. Kad se sloboda govora tako urui, kad se Zapadnjaci suzdravaju od kritiziranja i
li propitivanja odreenih praksi, pojedinih aspekata islama, oni okreu leda onim mu
slimanima koji ih i sami ele preispitati. Takoer, okreu lea vlastitim vrijednostima.
Kad se to pone dogaati, drutvo je suoeno s uruavanjem temeljnih vrijednosti.
15. Poglavlje - Cfubitak asti, smrt i feministice
Na Silvestrovo 2007. u jednom od predgrada Dallasa Egipanin Yaser Said ubio je sv
oje dvije keri od devetnaest i sedamnaest godina, hicima iz vatrenog oruja na stran
jem sjedalu svojega taksija. Zatim je parkirao taksi ispred nekog hotela i pobje
gao, ostavivi njihova tijela u vozilu.
Amina, starija djevojka, upravo je bila osvojila stipendiju za fakultet u iznosu
od 20.000 dolara; sanjala je o tome da postane lijenica. Rekla je svojim prijate
ljicama da je tata ljut na nju jer se odbila udati za mukarca kojeg joj je izabra
o i koji ivi u Egiptu. Njezinog je oca, koji je stigao u Ameriku 1983. godine, ra
zbjesnilo otkrie da obje njegove keri potajice izlaze s amerikim mladiima, Eddiejem
i Ericom, koje su upoznale u koli.
Znalo se da je Yaser Said fanatian kad je rije o ednosti njegovih keri. Prisilio ih
je da prestanu raditi u oblinjoj trgovini ivenim namirnicama nakon to je mjesecima u
hodio njihovo kretanje; njihovi bivi kolege s posla rekli su da je otac pratio ka
d djevojke dolaze i odlaze kao neki luak. Ve je i ranije fiziki zlostavljao obje dj
evojke. Neki su lanovi obitelji ispriali da je kerima ve prijetio da e ih ubiti jer i
zlaze s mladiima. Njihova majka, Amerikanka iz problematine obitelji, koja se bila

udala za Saida s petnaest godina, rekla je policiji da su na Boi ona i djevojke p

objegle iz njihova doma u Lewisvilleu
jer su se bojale da e ih ubiti. Ja, Mina i mama bjeimo od kue! poruka je koju je mlaa
ki Sarah Said poslala prijateljici sa svojeg mobilnog telefona. Tata saznao za Min
u ubit e nas.
Ali nekoliko dana kasnije njihova je majka popustila. Povela je Aminu i Sarah na
trag u Lewisville i uvjerila ih da pou u restoran sa svojim ocem, kako bi njih tr
oje mogli razgovarali. Oko sat vremena kasnije Sarah je nazvala centar za hitne
sluajeve sa svojega mobilnog telefona i rekla da umire.
Sve sam to saznala s interneta. Pria me je ispunila tugom i bijesom. Pred tim je
djevojkama bila obeavajua budunost, no ivot im je beutno oduzet. Obje su bile dobre s
ortaice, omiljene u koli. Njihove stranice na MySpaceu, koje su mi privukle pozorn
ost, otkrile su mi da su obje bile upadljivo lijepe djevojke iskriava pogleda, ta
ko razigrane, iako mi se uinilo da u Amininim oima ima i tuge.
Ja sam bila prisiljena napustiti svoju obitelj da bih izbjegla sudbinu mladih mu
slimanki. Sama u Europi, odbacila sam ivot u zatoenosti i pod prijetnjama. Pokidal
a sam veze s krvnom lozom iako me je baka odgajala svakodnevno mi utuvljujui u gl
avu da je to svetinja. Odbacila sam ideju da je moja jedina svrha da sluim i poko
ravam se drugima cijeloga svojeg ivota, i s vremenom u prestati osjeati bol zbog to
ga to me nazivaju izdajnicom. Ali ove su tinejderice bile roene u Sjedinjenim Amerik
im Dravama. Njima je trebalo biti lake. Rekle su svojim prijateljima koliko su upl
aene, predvidjele su to e se dogoditi. Ali nitko ih nije shvaao ozbiljno, jer nitko
nije vjerovao da se tako neto moe dogoditi u Americi.
U veljai 2008 otputovala sam u Teksas kako bih odrala predavanje na Sveuilitu Sjever
nog Teksasa te na skupu organizacije World Affairs Council u jednom hotelu u Dal
lasu. Pomislila sam da u neto saznati o ubojstvima; pretpostavila sam da e ljudi go
voriti o tome, budui da su se ubojstva dogodila ni desetak kilometara od hotela u
kojem sam odsjela. Svugdje sam se raspitivala, ali gotovo nitko nije ak ni uo za
ubojstvo Amine i Sarah Said. Laknulo mi je kad je jedan novinar kimnuo glavom na
spomen njihovih imena. Ali ostali su bili zbunjeni. Ubojstvo zbog asti? U Dallas
u? U Teksasu? U Americi? Nisu znali za to. Iskreno su to priznali, uasnuti zbog s
vojeg neznanja. (Ako neto ne znaju, Amerikanci e to spremno priznati, naivno i isk
reno, to me jo uvijek iznenauje. Kao Somalka, odgojena sam da se sramim svojeg nezn
anja i da ga pokuam prikriti.)
Ubojstvo sestara Said izazvalo je doista slabo zanimanje mjesnih medija. Gotovo
svi lanci bili su oprezno sroeni kako bi se izbjegao zakljuak da je rije o ubojstvu
zbog asti, odnosno ako i jest da ubojstvo zbog asti nije ni na koji nain povezano s
islamom. U svakom lanku navodile su se rijei Amininog i Sarinog brata, goljavog de
vetnaestogodinjaka po imenu Islam Said, koji je rekao:
Zato svaki put kad otac Arapin ubije svoju ker to mora biti ubojstvo zbog asti? To n
ije imalo nikakve veze s time.
I to je oito bilo dovoljno da novinari odbace mogunost da se radi o ubojstvu zbog a
sti. Cak je i FBI ustuknuo pred tim pojmom, najprije oglasivi na svojim internets
kim stranicama da se Yaser Said trai zbog ubojstva zbog asti, a zatim povukavi tu f
ormulaciju nakon prosvjeda muslimanskih skupina.
To je dobar primjer kako funkcionira autocenzura. Ne elimo nikoga uvrijediti. Boj
imo se percepcije da smo nepristojni. I bojimo se mogunosti odmazde.
Ali problem nikad ne moete rijeiti ako ga jasno ne sagledate. Izbjegavajui razmotri
ti ulogu koju je islamsko poimanje asti gotovo pouzdano odigralo u ubojstvu sesta
ra Said, samo utiremo put sljedeim ubojstvima. Ako ne govorimo o tome, drugi ljud
i nee moi prepoznati znakove. Poznavanje obrasca koji s vremenom dovodi do ubojstv
a olakava taj zadatak pedagozima, socijalnim radnicima, djelatnicima policije i p
ravosua, kao i susjedima i prijateljima potencijalnih rtava. Sto je dakle ubojstvo
zbog asti? Ubojstvo zbog asti dogaa se kad djevojka ukalja ugled svoje obitelji pa
je jedini nain da ga pokuaju oprati taj da je ubiju. Njezin je prijestup gotovo u
vijek povezan sa spol-nou. Bila je nasamo s mukarcem s kojim nije u rodu, ili je pr
uila otpor prisilnoj udaji, ili je izlazila s mladiem po vlastitom izboru. Prijest
upi mogu biti i beznaajniji od toga. Djevojka moe biti posve neduna; dovoljna je ve
i sama sumnja da je prekrila kodeks asti svojeg klana. U kolovozu 2007. neki Saudi
jac je najprije izbatinao a zatim ustrijelio svoju ker jer je posjeivala Facebook.

Incident je dobio publicitet tek sedam mjeseci kasnije, kad su prenesene rijei n
ekoga muslimanskog klerika koji je taj sluaj spomenuo kao dokaz da internet kodi i
slamskom moralu. (Za rtvu nije pokazao nikakvo zanimanje.) Otac najvjerojatnije n
ee biti ozbiljnije kanjen za ubojstvo vlastite keri. U srpnju 2008. sud u Saudijsko
j Arabiji osudio je studenticu kemije na 350 udaraca biem i osam mjeseci zatvora
jer je odravala telefonsku vezu s jednim od svojih profesora.
Ubojica je obino otac ili brat, netko s kim je djevojka odrasla i koga dobro pozn
aje. Zamislite strahom i skrivanjem ispunjen ivot djevojke koja zna da joj sudbin
u moe zapeatiti ak i pet minuta nasamo s mladiem. Zamislite uas kad vidite vlastitog
oca da vam prilazi s pitoljem, noem ili konopcem. Zamislite ubojicu: ovjeka kojeg j
e sramota njegove keri toliko izbezumila da je prisiljen uzeti u svoje ruke pitolj
ili no i ubiti djevojku koju je othranio, koju je jednom zibao na koljenima i po
mogao joj napraviti prve korake, da bi se pokazao dostojnim izopaenog poimanja do
bra i zla koje mu namee njegov klan.
Nije rije o drevnom, davno zaboravljenom obiaju, kao to je srednjovjekovno spaljiva
nje vjetica. Prema podacima Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda svake se godin
e u svijetu poini najmanje pet tisua ubojstava zbog asti, uz ogradu da je rije o opr
eznoj procjeni. Ta se ubojstva uglavnom dogaaju u Pakistanu, Saudijskoj Arabiji,
Siriji, Iranu, Iraku, Jordanu, Turskoj, Egiptu, Aliru i Maroku, ili u zajednicama
porijeklom iz tih redom muslimanskih zemalja. Nisu sve rtve muslimanke, ubojstva
zbog asti dogaaju se i meu Sikhima i nemuslimanskim Kurdima, ali veina jest.
Kljuna sastavnica ubojstva zbog asti, ono to ga razlikuje od sluajnoga, individualno
g zloina iz strasti jest ta da ubojstvo iz asti najee ima blagoslov ire zajednice. Ka
roditelj, bit ete iskljueni iz drutva ako dopustite svojoj keri loe ponaanje; ma
izloene poruzi, oevi e biti smatrani nemonima, slabiima, udacima. Iskupljenje je mog
samo ako stanete na kraj loem ponaanju svoje keri.
U anketi BBC-ja pravednoj 2006. godine na uzorku od pet stotina mladih useljenik
a u Velikoj Britaniji (mnogi od kojih su bili muslimani te manji broj Hindusa i
Sikha), svaki deseti je rekao da bi ubojstvo zbog asti moglo biti opravdano. Nije
dna takva anketa nije provedena u Americi, i ja ne pokuavam rei da bi muslimani ko
ji ive u Sjedinjenim Amerikim Dravama nuno dali isti odgovor. Ali nedvojbeno je da s
e ubojstva zbog asti dogaaju i u Americi.
Pet mjeseci nakon ubojstva Amine i Sarah u gradiu Henrietta, na sjeveru drave New
York, dvadesetdvogodinji Afganistanac po imenu Waheedailah Mohammad izbo je nasmr
t svoju devetnaestogodinju sestru jer je, kako je pisalo u sudskom spisu, osramot
ila svoju obitelj i bila loa muslimanska djevojka. Djevojka je izlazila u klubove i
nosila odjeu koja nije bila dovoljno edna te planirala napustiti
roditeljski dom. Citajui pojedinosti, saznala sam da je taj sluaj bio drugi u etiri
godine u istom okrugu u kojem je jedan musliman ubio ili pokuao ubiti lanicu obit
elji kako bi povratio svoju ast. U travnju 2004. Ismail Pelter, doseljenik iz Tur
ske, izbo je i pretukao nasmrt svoju enu te ranio svoje dvije keri u njihovu domu
u Scottsvilleu, desetak kilometara od Henriette. Rekao je istraiteljima da je pok
uavao povratiti ast svoje obitelji nakon to su njegova ena i jedna ki bile rtve spoln
g nasilja, dok je druga ki bila uprljana lijenikim pregledom.
U srpnju 2008. u Jonesborou, predgrau Atlante, vlasnik mjesne pizzerije Pakistana
c Chaudhry Rashad priznao je da je svoju dvadesetpetogodinju ker Sandelu zadavio s
trujnim kabelom od glaala. Razlog je bio taj to je htjela napustiti mua s kojim je
bila prisiljena stupiti u dogovoreni brak u Pakistanu, a s kojim je sad ivjela u
Chicagu. Prema policijskom izvjeu Sandela je odbila nastaviti ivjeti sa svojim muem
u Chicagu i vratila se u svoju roditeljsku kuu, gdje je priopila ocu da eli razvod.
Prema jednom izvjeu, kad je stigla policija on je tvrdio da nije uinio nita loe i ka
nije je zahtijevao da mu se za boravka u zatvoru nabavlja halal hrana. Fotografij
a rtve na internetu prikazivala je blijedu enu s izrazom nelagode na licu i s tjes
kobom u oima.
U veljai 2009. u gradiu Buffalo, u dravi New York, etrdesetsedmogodinji muslimanski p
oduzetnik koji je pokrenuo kabelsku TV-stanicu kako bi promicao pozitivnije stavo
ve o muslimanima, odrubio je glavu svojoj eni koja se eljela od njega razvesti. Muz
zammil Hassan je i prije bio vrlo nasilan i Aasiya, majka njegovo dvoje male dje
ce, upravo se bila izborila za Hassanovu zabranu prilaska njihovu domu.
U svakom spomenutom sluaju amerika policija, dunosnici i novinari izvodili su nemog

ue akrobacije ne bi li izbjegli kune rijei ubojstvo zbog asti, kao da bi druga etike
ta nekako mogla preobraziti ta uasna ubojstva u obino nasilje u obitelji. Morala s
am se upitati: Zar u Sjedinjenim Amerikim Dravama ne postoje organizacije koje bi
pozornije prouile te sluajeve? U to vrijeme nisam razmiljala o tome da sama osnujem
takvu organizaciju, bila mi je puna kapa politike. Ali, pomislila sam, netko mo
ra neto uiniti; neki oblik aktivizma mora postojati, takvi se sluajevi moraju iznos
iti na vidjelo.
Ubojstvo zbog asti nije nasumini in ludila. Ubojstva Amine i Sarah Said u Irvingu u
Teksasu bila su kazna za prijestup koji su te
dvije djevojke navodno poinile protiv kulturolokih pravila. Iako su ta pravila zas
tarjela i brutalna, i dolaze izdaleka, ona mogu djelovati u Dallasu ili u Henrie
tti ili Atlanti podjednako smrtonosno kao i bilo gdje drugdje.
Kad itam o ubojstvima zbog asti, progoni me spoznaja da se neto moglo uiniti, tovie d
se tota moglo uiniti. Bilo je dovoljno znakova koji su mogli alarmirati Irving mno
go prije nego to se Yaser Said maio svojeg pitolja. U svim spomenutim sluajevima vid
i se jasan i dobro poznat obrazac povezanosti vjere i naina ponaanja. Postoji li p
rijeka potreba da se taj obrazac na vrijeme prepozna i ubojstva sprijee? Da. Govo
rimo li o tome kako emo to uiniti? Ne. Zato ne? Zato dovraga ne?
Feministice su upoznate sa injenicom da se muslimanke suoavaju ne samo s ugnjetava
njem ve i s nasilnom smru. Zato onda ne izau na ulicu i ne prosvjeduju protiv tih zl
ostavljaa? Gdje su velike europske i amerike aktivistice koje su uloile silnu energ
iju u suvremeni pokret za ravnopravnost ena na Zapadu? Gdje je, da spomenemo samo
jedan primjer, Germaine Greer, autorica takvih klasika Zapadnog feminizma kao to
je enski eunuha Greer vjeruje da bismo genitalno sakaenje djevojica trebali sagled
ati u njegovu kontekstu. Pokuaj da se to zaustavi, napisala je, bio bi napad na ku
lturni identitet. I nastavlja:
Afrikanke koje se podvrgavaju sakaenjenju spolovila ine to prije svega zato to rezul
tat tog zahvata smatraju privlanim. Mlada ena koja bez uzmicanja lei na postelji do
k joj obreziva melje klitoris izmeu dva kamena alata time dokazuje da e biti dobra e
na, dorasla svim mukama majinstva i svakodnevnog rintanja... Naoruane lakom za nok
te (koji je nespojiv s fizikim radom), visokim potpeticama (koje su pogubne za dra
nje a time i kimu te prilinu neprikladne za prevaljivanje velikih udaljenosti po l
oim cestama) i grudnjacima, Zapadnjakinje... osuuju obrezivanje ena bez i sjenke su
mnje da je takvo njihovo ponaanje apsurdno.
Mogli biste se upitati kakvo je Greeriino miljenje o ubojstvima zbog asti? U prosin
cu 2007. u Melbourneu, u Australiji, tijekom njezina predavanja o Jane Austen, a
ustralska spisateljica po imenu Pamela Bone upitala je Greer vidi li ikakve para
lele izmeu poimanja obiteljske asti u romanu Ponos i predrasude Jane Austen i poim
anja obiteljske asti u bliskoistonim drutvima. Zatim je upitala zato Zapadne feminis
tice oklijevaju javno osuditi ubojstva zbog asti. Prema rijeima Pamele Bone Greer
je odgovorila:
To je komplicirano pitanje. Stalno me pitaju zato ne odem u Darfur razgovarati sa r
tvama silovanja. Sa rtvama silovanja mogu razgovarati i ovdje. Zato da idem u Darf
ur razgovarati sa rtvama silovanja? Kad je Bone rekla:
Zato to je ondje mnogo gore, Greer je odgovorila:
Tko kae da jest?
Bone je objasnila da je osobno posjetila Darfur i da moe potvrditi da je stanje o
ndje neusporedivo gore. Greer je odgovorila:
No, da, ali stvarno je jako nezgodno pokuati promijeniti tuu kulturu. Iznevjerili s
mo vlastite rtve silovanja. Nismo postigli da stvari budu kako treba ni u vlastit
im sudovima. Kakva bi bila korist od toga da odem onamo i da im pokuam rei to da ine
? Ja sam samo dio dekadentne Zapadne kulture, a oni ionako misle da emo svi ubrzo
u pakao, i moda emo uistinu svi ubrzo u pakao. Ali nama je ipak stalo. Mi se prot
ivimo takvim stvarima. Ovog tjedna svi nosimo bijele vrpce [referirajui se na meun
arodnu kampanju za iskorjenjivanje nasilja prema enama], zar ne? S tim emo ba mnogo
postii.
U svojem lanku o tom dogaaju objavljenom u dnevniku The Australian Bone je otroumno
primijetila:
Iza poletne energije s kojom je Gfeer odgovarala na pitanja i komentare lei malodun
i kulturni relativizam kojim je natopljeno razmiljanje tako velikog broja ljudi k

oji su se neko smatrali ljevicom. Mi nismo nimalo bolji od njih. Ne bismo im smje
li nametati vlastite vrijednosti. Pometimo radije u svojem dvoritu... udno je da t
ako mnogo starih feministica misli da je rasizam gori od seksizma.
Proitala sam vie puta taj lanak koji mi je proslijedila prijateljica i pomislila: N
ezgodno? 'Vrlo je nezgodno mijenjati tuu kulturu?' Sto se dogodilo s Greer i njez
inim temeljnim vrijednostima? Uistinu je apsurdno da netko poput Greer, tko ima
u filozofsko obrazovanje, ne vidi da je element izbora presudan za distinkciju i
zmeu ponaanja odrasle rtve boli koju izazivaju pomodne cipele i boli djeteta koje je
istinska rtva nasilja. Nesavjesno je od nje izbjegavati javno osuditi ubojstva zb
og asti jer je nezgodno osporiti kulturu koja to odobrava.
Feminizam je nastao na Zapadu. To je dijete prosvjetiteljstva, razdoblja koje je
promicalo ideju o slobodi pojedinca. Ali ak i prije prosvjetiteljstva, ak i u svo
jim najmranijim trenucima, Zapadna kultura bila je dobrohotnija prema enama od ple
menske islamske kulture Arapa. Svakako, postojale su odreene prakse i u Europi i
u Americi, kao to je proglaavanje nekih ena vjeticama i njihovo
muenje, utapanje ili spaljivanje. Obiteljsko nasilje, stigmatizacija i iskljuivanj
e ena iz javnih uloga i sudjelovanja u vlasti takoer su bili uobiajeni. itanje o ivot
ima ena u prolosti esto me ostavlja bez rijei zbog bijesa i saaljenja. Uvjerenje da s
u ene prevrtljive, nerazumne i nepouzdane bilo je neko gotovo univerzalno, kao to j
e to bio i brak kao praktina poslovna transakcija izmeu dvije obitelji koju su oba
vljali muki skrbnici. Povijest Zapada puna je traginih pria o djejim nevjestama.
Ali postoje razlike izmeu Zapadne kulture i kultura drugih civilizacija. Zene i m
ukarci u arapskim zemljama, Kini, Indiji i Africi moda su sanjali o osloboenju od o
kova koji ih sputavaju. Moda su raspravljali o tome kako promijeniti svijest svoj
ih ugnjetaa ili se ak i organizirali i pobunili protiv ugnjetavanja. Ali samo su n
a Zapadu ideje, rijei, organizacije i revolucije koje su podizane radi ostvarenja
slobode doista imale uinka.
Povijest feminizma ili barem feministike misli isprva je bila uglavnom povijest a
ristokracije. Mladim je mukarcima i enama bilo doputeno zajedniko druenje (iako po st
rogim pravilima i uz pratnju gardedama). U mnogim europskim drutvima nakon srednj
eg vijeka kerima je bilo doputeno da naue itati i pisati, da ue povijest, glazbu, ak
filozofiju, ako ni zbog ega drugog a ono kako bi bile sposobne voditi duhovite r
azgovore u razliitim drutvenim prilikama. Umjesto da ue naizust tradicionalne prie i
pjesme i poto-poto uvaju obiaje i navike naih predaka, kako su se obrazovale moja b
aka i prabaka, Zapadnjakinje su mogle napraviti kljuni iskorak: smjele su iznosit
i vlastite argumente i izraavati vlastite misli.
U razdoblju prosvjetiteljstva Zapadnjakinje su mogle iskazivati nezadovoljstvo s
vojim podreenim poloajem. Mogle su to initi sluei se jezikom i metodama koji su bili
savreno logini barem nekim njihovim suvremenicima, primjerice Johnu Stuartu Millu.
Keri prosvjetiteljstva, kao to su Engleskinja Mary Wollstonecraft i kasnije Ameri
kanka Margaret Fuller, bile su pionirke feminizma na Zapadu. Meu prvim zahtjevima
izvornih feministica bio je onaj da visokokolske ustanove otvore svoja vrata enam
a, ili barem da se osnuju posebni fakulteti i namijene njihovu obrazovanju.
Naalost, neke muslimanke koje danas imaju veliku sreu da uivaju sve pogodnosti viso
kog obrazovanja koje mogu ponuditi te iste ustanove na Zapadu svjesno staju u ob
ranu islama radije nego prava ena. Takve obrazovane ene (a srela sam ih dosta) i d
alje ine samo
sretnu manjinu. Kvalitetno obrazovanje nedostupno je milijunima njihovih sestara
. One se hvale svojim povlasticama: svojim sveuilinim obrazovanjem, svojim iskustv
ima s liberalnim oevima i braom, svojom dizajnerskom odjeom i injenicom da slobodno
putuju bez budnog nadzora skrbnika. Ali one zanemaruju one obespravljene mase s
kojima navodno dijele vjeru i kulturu. Neke idu i korak dalje: tvrde da je potinj
enost muslimanskih ena folklor, da se dogaa samo u udaljenim, zabaenim selima i samo
u nekim zemljama. Tvrde da je sve to na izlaznim vratima, na putu za ropotarnicu
povijesti, nita ozbiljno, da nema razloga za brigu.
Kad je ropstvo podijelilo njihovu naciju, amerike su feministice prepoznale nemor
alnost argumenata kojima su se sluili robovlasnici. One su osudile ropstvo, ali s
u u svojim argumentima otile i korak dalje, osudivi i one vrijednosti koje opravda
vaju postupanje sa enama kao s imovinom. Ironino je da su mnoge obrazovane muslima
nke nedvojbeno sposobne osuditi naela kojima su se sluili strani imperijalisti pri

je stotinu godina kako bi dominirali koloniziranim zemljama, ali se ustruavaju po

zabaviti moralnim okvirom koji podupire nepravde protiv njihovih muslimanskih se
stara.
Pokret za graanska prava u Sjedinjenim Amerikim Dravama pruio je jo jednu priliku ame
rikim feministicama da stanu u obranu Afro-amerikanaca kojima su zbog boje njihov
e koe bila uskraena graanska prava. I taj put su feministice svojom argumentacijom
zahvatile ire polje diskriminacije, a ne samo ono koje se temelji na boji koe. Usp
rotivile su se svojim muevima, oevima, nastavnicima i propovjednicima; tvrdile su
da ako je pogrena diskriminacija na temelju boje koe, tad je podjednako pogreno dis
kriminirati i na temelju spola. Ako se mijenjaju zakoni zemlje i prihvaaju progra
mi kojima se tite graanska prava crnaca, tad se tim promjenama zakona i tim progra
mima trebaju zatititi i graanska prava ena.
U strastvenim raspravama o dekolonizaciji u Europi mnoge europske feministice st
ale su rame uz rame s borcima za slobodu koji su teili dr- avotvorstvu i neovisnos
ti. Njima su razlozi za autonomiju bili jasni, no nisu propustile priliku istakn
uti da, ako se bivim koloniziranim narodima moe povjeriti da upravljaju svojim kol
ektivnim sudbinama, tad se zacijelo moe povjeriti i enama da upravljaju svojim ind
ividualnim sudbinama.
Sve su to bili sukobi naela. Sve te borbe bavile su se posljedicama uskraivanja sl
obode mukarcima i enama. Sve te pobjede izborene su
u sutini razotkrivanjem nemoralnosti argumenata njihovih protivnika, bilo da su s
e pozivali na Bibliju ili na stoljetne feudalistike tradicije. (Oni koji su eljeli
nastavak ropstva, krenja graanskih prava i enomrstva uvijek su se sluili vjerskim a
rgumentima.) Ti su argumenti bili raskrinkani, napadnuti i ismijani te su s vrem
enom srueni i zakoni kojima je institucionalizirana nejednakost.
Pa ipak, paradoksalno je da su te bitke, budui da su bile izborene protiv bijelih
mukaraca, pomogle uvrstiti u umovima veine ljudi simplicistiku ideju da crnci, ene i
kolonizirani narodi ne mogu biti rtve nijedne druge vrste ugnjetavaa, osim bijeli
h mukaraca. Svrstavi se na stranu pokreta za drutvene promjene, kao to su to bili po
kreti za nacionalnu neovisnost u jugoistonoj Aziji i za manjinska prava svih vrst
a, osobito u borbi protiv aparthejda i za prava Palestinaca, feministice su poele
definirati bijele mukarce kao konanoga i jedinog ugnjetavaa. Bijeli su mukarci uspo
stavili trgovinu robljem, aparthejd i kolonijalizam, i drali ene u podreenom poloaju
. Mukarci druge boje koe gotovo su po definiciji svrstavani u skupinu ugnjetenih.
Rezultat toga je da patnje muslimanki, tovie, svih ena Treeg svijeta ugnjetavanih u
ime moralnog okvira obiaja ili vjere iji su osnivai i nositelji obojeni mukarci, nis
u dosad dovoljno ozbiljno shvaene. Dodue, postoji nekoliko neprofitnih organizacij
a koje ne okreu glavu od problema: Svjetska banka, primjerice, koja je poela susta
vnije osuivati ugnjetavanje muslimanki. Ali masovna javna kampanja razotkrivanja,
ismijavanja, osporavanja i promjene starih nazora jo uvijek nije poela.
Jedna vrsta feminizma zapravo je pogorala stanje stvari za rtve enomrstva obojenih
mukaraca. Moja kolegica u Amerikom institutu za poduzetnitvo, Christina Hoff-Sommer
s, naziva ga uvrijeenim feminizmom. To je pozicija feministica [koje] vjeruju da je
najbolji opis naeg drutva [itaj, Zapadnog drutva] 'muka hegemonija,' sustav u kojem d
ominantni spol [itaj, bijeli mukarac] nastoji da ene ostanu obeshrabrene i potinjene
. Te uvrijeene feministice odbijaju priznati napredak koji su ostvarile ene na Zapa
du, poevi od prava glasa do kanjavanja onih koji pokuaju zlostavljati ene na njihovu
radnu mjestu. One vide samo nepravdu koju ini bijeli mukarac i svode takve univerz
alne pojmove kao to su sloboda govora i pravo na izbor vlastite sudbine na artefa
kte Zapadne kulture. One time obojenim mukarcima pokazuju kako da otklone od sebe
svaku odgovornost.
Ako kralja Saudijske Arabije upitaju o zakonskim propisima njegove zemlje koji s
e odnose na ene, on jednostavno zatrai da sugovornik pokae potovanje za njegovu vjer
u, kulturu i suverenost, i taj mu je argument oito dovoljan.
Budui da Zapadne feministice iskazuju gotovo neurotian strah od vrijeanja neke manj
inske kulture, poloaj muslimanki postavlja pred njih gotovo nerjeiv filozofski pro
blem.
U Saudijskoj Arabiji ivi 13,5 milijuna ena. Zamislite kakav biste ivot ondje imali
da ste jedna od njih: praktiki biste ga proveli u stalnom kunom pritvoru.
U Iranu ivi 34 milijuna ena. Zamislite tla ste jedna od njih: ve s devet godina moet

e biti legalno udana ena, zbog preljuba moete dobiti devedeset i devet udaraca biem
po nalogu suca, a pet mjeseci kasnije po nalogu drugog mogu vas kamenovati. To
se dogodilo Zoreh i Azar Kabiriniat 2007. godine u iranskom gradu Sahriaru. Nako
n to su ih izbievali zbog nedoputenih odnosa, na novom su suenju proglaene krivima z
preljuba dok su bile udane. Osuene su na smrt kamenovanjem. Presuda je nedavno pot
vrena u albenom postupku.
U Pakistanu ivi 82,5 milijuna ena. Zamislite se na mjestu tamonjih djevojaka: ako o
beastite svoju obitelj, ako odbijete brak s mukarcem kojeg su vam izabrali, ili ako
netko pomisli da imate mladia, znate da ete vjerojatno biti pretueni, izopeni ili u
bijeni, a presudit e vam najvjerojatnije vlastiti otac ili brat, uz potporu cijel
e vae najue obitelji. Ili vam prijeti kazna zatvora na osnovi hududa, kaznenog pre
kraja u islamskom zakonu.
Zamislite da ste djevojka u Egiptu, Sudanu, Somaliji, bilo kojoj od dvadeset i es
t zemalja irom Bliskog istoka, Afrike i Oceanije. Odrezali su va klitoris i unutar
nje usmine, a otvor vae rodnice zaili. Iako se obrezivanje ne spominje u Kuranu, v
eina od 130 milijuna ena irom svijeta koje su podvrgnute tom brutalnom obredu su mu
slimanke.
Djevianstvo je opsesija, neuroza islama. Gdje god postoji muslimanska zajednica,
prisilni ili dogovoreni brak, pa ak i brak s djejom nevjestom uobiajene su pojave ak
i u razmjerno obrazovanim obiteljima. Kao i nasilje u obitelji, veina ljudi to s
matra normalnim. Mukarci su skrbnici svojih keri. Djevojka je stoga vlasnitvo oca,
koji ima pravo prenijeti to vlasnitvo na mua kojeg e joj sam odabrati. Brak s djejom
nevjestom takoer je logina
posljedica muslimanske fiksacije na ensku istou: ako ju da nekome za enu dovoljno ran
o, odmah nakon to pone menstruirati, nee imati vremena ukaljati tvoj ugled i obezvr
ijediti tvoju robu. Stvarnost moe biti izuzetno gorka: zamislite trinaestogodinju
djevojicu predanu u ruke starca kojega nikad ranije nije vidjela.
Iako je brak s djecom zabranjen u Zapadnim zemljama, ostali aspekti muslimanskog
ugnjetavanja ena bez problema se uvoze i u Europu i u Sjedinjene Amerike Drave. inj
enica da se ubojstva zbog asti dogaaja u Teksasu, New Yorku i Georgiji ine utnju Zap
adnih feministica o tom problemu tim udnijom i alosnijom.
Zapadnjakinje imaju mo. One danas imaju vrst poloaj na tritu radne snage. Imaju prist
up sredstvima za kontrolu zaea, vlastitim bankovnim raunima, birakim mjestima. Mogu
se udati za mukarca kojeg same izaberu ili mogu izabrati da se uope ne udaju, a ak
o priroda to dopusti, mogu imati onoliko djece koliko ele. Mogu posjedovati imovi
nu, putovati kamo ele, itati bilo koju knjigu, novine ili asopis koji ele. Mogu imat
i miljenje o moralnim izborima drugih i izraavati ga slobodno, pa ak i objavljivati
.
Zloglasni stakleni strop* na Zapadu u veini je profesija probijen; zacijelo sada
moemo nai malo vremena za neka vanija pitanja. Ako feminizam uope neto znai, ene koj
maju mo morale bi usmjeriti svoju energiju u pruanje pomoi djevojkama i enama koje t
rpe bol genitalnog sakaenja, koje su u opasnosti da izgube ivot zbog toga to su iza
brale zapadnjaki ivotni stil i ideje, koje moraju traiti doputenje da iziu iz kue, s
ojima se ne postupa nita bolje nego sa sunjevima, igosanima i osakaenima, i koje su
predmet poslovne transakcije dok njihove elje ne znae nita. Ako ste zaista feminist
ica, te bi ene morale biti va glavni prioritet.
Mi ene u bogatim i razvijenim dravama imamo obvezu mobilizirati sve snage kako bis
mo pomogle tim drugim enama. Samo na ogoreni prosvjed i politiki pritisak mogu doves
ti do promjene. Moramo pogurati poloaj muslimanki na vrh dnevnog reda. Nije dovol
jno rei to je okantno, to je odvratno, i osuditi samo pojedinani in. Moramo osporiti
i sruiti tu plemensku kulturu asti i sramote kodificiranu islamskom vjerom.
Organizacije ponikle u tim zajednicama lobirat e i iskoristiti sva
* termin kojim se opisuju prepreke koje enama onemoguuju da dosegnu sam vrh korpor
acijske ili druge hijerarhije nap. prev.
pravna sredstva kako bi promijenile temu, zatim e se pozvati na ranjivost i statu
s vjene rtve. Podrat e ih njihovi odvjetnici medu multikulturalistikim intelektualcim
a i zagovornicima politike poputanja. Kljuno je da zadrimo svijest da mi, odvjetnic
e tih ena, govorimo o dva razliita vrijednosna sustava izmeu kojih kompromis nije m
ogu.
Muslimanke nisu jedina potlaena enska populacija. Kao to sam napisala 2006. u lanku

za International Herald Tribune, irom svijeta demografski nedostaje izmeu 113 i 200
milijuna ena, a svake godine izmeu 1,5 i 3 milijuna ena i djevojaka izgubi ivot kao r
tve nasilja ili zanemarivanja zbog svojeg spola. Novoroene djevojice i mlade djevo
jke u mnogim dijelovima svijeta, ne samo u muslimanskim zemljama, umiru zbog zan
emarivanja u nesrazmjerno velikom broju. U brutalnoj meunarodnoj trgovini djevojic
ama kao radnom snagom u industriji seksa ivot izgubi neutvreni broj ena. Otprilike
600.000 ena godinje umire u porodu, dok je obiteljsko nasilje ponajvei ubojica ena u
svim dravama svijeta. Gendercid odnosno spolom motivirano ubojstvo javlja se u mno
gim oblicima, ali za veinu tih ena kljuno je pitanje siromatvo.
Za razliku od toga potinjavanje muslimanki stvar je naela.
Sto se moe uiniti? Prvo, potrebna nam je globalna kampanja protiv vrijednosti koje
doputaju takve vrste zloina. Kulture koje odriu pravo ena da raspolau vlastitim tije
lom i koje ih ne tite od najgoreg oblika tjelesnog zlostavljanja moraju biti izloe
ne pritisku i prisiljene na reforme. S njima se ne bi smjelo postupati kao s ugl
ednim lanovima zajednice naroda. Danas je aktivistima za ljudska prava teko raditi
njihov posao; onemoguen im je pristup podacima, izloeni su zastraivanjima, ili im
se jednostavno ne poklanja nikakva pozornost. Potrebno je organizirati ozbiljnu
meunarodnu akciju kako bi se zabiljeilo i dokumentiralo nasilje protiv djevojaka i
ena, od drave do drave, i razotkrili razmjeri njihove nepodnoljive patnje.
Ali gorue je pitanje to feministice mogu uiniti ve sada da sprijee stranu ugnjetavaku
kulturu da ne pusti korijenje na Zapadu. ak i u Americi roditelji ispisuju muslim
anske djevojice iz kole, redovito ih fiziki kanjavaju, opsesivno nad njima bdiju i u
daju ih pod prisilom, pa ak i ubijaju u ime asti. Takvim radikalnim, brutalnim kren
jima enskih prava moramo se izravno suprotstaviti te hitno osmisliti djelotvorne
mjere zatite muslimanskih djevojica. Zatvoriti oi pred tim problemom znai prepustiti
budue rtve njihovoj sudbini:
jo gore, to znai napustiti temeljne vrijednosti na kojima poiva Zapadno drutvo. To j
e pouka koju Amerikanci mogu izvui iz iskustva Europe s muslimanskom imigracijom:
mi jednostavno ne smijemo kompromitirati vlastita naela tolerirajui ubojstva zbog
asti, genitalno sakaenje ena i ostale sline obiaje.
U Nizozemskoj i Velikoj Britaniji osnovane su organizacije za educiranje policij
e, kola i drugih dravnih tijela i ustanova o toj specifinoj vrsti nasilja u obitelj
i. Meutim, i obinim graanima i slubenim osobama jo uvijek je teko razgovarati o tim t
mama a da se ne izloe optubama o islamofobiji i rasizmu. U Nizozemskoj sam, primje
rice, zatraila uspostavljanje sustava kontrole genitalnog sakaenja ena. Sustav je d
oista i uspostavljen, ali na dobrovoljnoj osnovi, to je apsurdno, jer majka koja
je uvjerena da postupa ispravno i u skladu s tradicionalnim obiajima svoje kultur
e jamano nee istupiti naprijed i rei:
Upravo sam poinila neto zbog ega me moete poslati u zatvor na petnaest godina.
Dobronamjerni me ljudi ponekad u ovakvom trenutku suutno pogledaju i uine neki emo
cionalni ekvivalent gesti tapanja po ruci. Rijetko su toliko nepristojni da to ot
voreno kau, ali oigedno vjeruju da je ova bitka unaprijed izgubljena: nema anse da
muslimanke, koje ine polovina dananje muslimanske populacije u svijetu, budu oslob
oene.
Odbijam prihvatiti takav defetistiki pristup. Vjerujem da je mogue sruiti kulturu as
ti i sramote. Vjerovati u suprotno znailo bi definirati muslimane kao nesposobne
za evoluciju i prilagodbu, to je i omalovaavajue i rasistiki. Da bi dolo do prave pro
mjene, nedvojbeno e biti potrebni golemi pomaci u stavu, ruenje cijele infrastrukt
ure vjerske misli i plemenskih vrijednosti. Ali da bi se to postiglo, oajniki nam
je potreban novi feminizam koji e privui u svoje redove i muslimanke. Militantni d
iskurs nekih istaknutih zapadnjakih feministica usmjeren iskljuivo protiv bjelakih
mukaraca nalazim odbojnim i smatram ga izopaenjem poruke Mary Wollstonecraft. Femi
nizam dvadeset i prvog stoljea mora ii naprijed, premostiti jaz izmeu Zapadnjakinja
i njihovih potlaenih sestara koje su ostavile za sobom. Ba kao to su se u prolosti
slobodni mislioci i zaljubljenici u slobodu jednom udruili u podrci borbi protiv a
parthejda, i mi bismo se morali udruiti u podrci borbi za prava ena u islamu.
Pratei 2008. godine predsjednike i potpredsjednike izborne kampanje Hillary Clinton
i Sarah Palin na televiziji, obje su se natjecale za dvije najmonije funkcije na
svijetu eljno sam iekivala trenutak kad e progovoriti o tome to namjeravaju uiniti z
druge ene, eznula za trenutkom kad e netko postaviti pitanje, nametnuti ozbiljnu r

aspravu o pravima muslimanki. To se nije dogodilo.

Hillary Clinton je danas dravna tajnica; prije nje tu su dunost obnaale Condoleezza
Rice i Madeleine Albright. ini se da je u Washingtonu postignut preutni konsenzus
da na elu dravnog tajnitva mora biti ena. Neki se ale da je to utjena mjera kojom se
nas ene eli primiriti, jer je ono to doista elimo predsjedniki mandat. Ali ja se ne s
laem. Vjerujem da postavljanje ena na elo dravnog tajnitva predstavlja golemu priliku
. To znai da e jedna Amerikanka sjesti za stol s voama ostatka svijeta, ukljuujui i a
rapski i muslimanski svijet, i da se oni prema njoj nee odnositi samo kao prema s
ebi ravnoj, ve i kao prema predstavnici jedine svjetske velesile.
Osloboenje ena moe se usporediti s golemom, nedovrenom kuom. Zapadno je krilo manje-v
ie zavreno. Veina nas koji ivimo u tom krilu uivamo povlastice kao to su pravo na izb
r i pravo da budemo izabrane. Obrazovanje nam je dostupno, i ako elimo moemo same
zaraivati svoj kruh. Uspjele smo uvjeriti veinu zakonodavaca na ovoj strani kue da
su obiteljsko nasilje, spolno zlostavljanje i silovanje zloini za koje poinitelj m
ora biti kanjen. Imamo reproduktivna i seksualna prava; iako roditelji, nastavnic
i i savjetnici u lokalnoj zajednici mogu pokuati usmjeriti djevojku, ne smiju je
prisiljavati na vezu s mukarcem (ili, u novije vrijeme, sa enom) ili na prekid te
veze. Potencijalni partneri mogu joj se udvarati i oboavati je, ali ako ih odbije
moraju progutati svoj ponos i prihvatiti odbijanje.
Kao i u svakom drugom domu, ni ivot u zapadnom krilu kue ne tee bez problema. Ponek
ad dolazi do krenja kunih pravila. Zanemaruju se ili nijeu djevojine pritube na nasil
je u obitelji, ili se poinitelj izvue s upozorenjem ili nezaslueno malom kaznom. Mo
gue je da neke ene smatraju da ne dobivaju jednaku naknadu za isti posao kao njiho
vi muki kolege; druge pak osjeaju da udaraju glavom o stakleni strop. Zbog toga ne
ke ene pokuavaju uvesti u kuu dodatna pravila i razbiti taj stakleni strop.
Poite, meutim, u istono krilo i ono to ete ondje zatei gore je od nedovrenog. Dijelo
zdanja su zapoeti a zatim naputeni i sada se
pretvaraju u ruine. U drugim dijelovima krila svaki put kad netko podigne zid ne
tko drugi ga sravni ga sa zemljom. Ondje gdje je trebao biti prekrasan vrt lee pl
itki grobovi bezimenih djevojica koje nisu smatrali dovoljno vrijednima da ih hra
ne ili lijee od bolesti. U istonom krilu djevojice bivaju poput imovine ustupljene
odraslima da zadovolje njihove spolne potrebe. Neke rade na zemlji, donose vodu,
brinu o stoci, kuhaju i iste od zore do mraka bez plae za svoj rad, dok druge trp
e batine najue obitelji, koja za to nikad nee odgovarati. Mlade ene umiru pri porod
u jer im nedostaju najosnovniji higijenski uvjeti i zdravstvena skrb.
U nekim kutevima istonog krila majke nisu uvijek ushiene kad otkriju da su trudne.
Lijenik e provjeriti je li neroeno dijete djevojica ili djeak; ako je djevojica, on
zima novac bijedne majke i obavlja pobaaj, a ako si majka ne moe priutiti pobaaj dij
ete e nakon roenja biti ugueno ili ostavljeno da umre. To abortiranje djevojica toli
ko je sustavno u pojedinim sobama istonog krila da je broj djeaka koji se nee imati
s kime oeniti nesrazmjerno porastao.
Blie sreditu istonog krila ene su uglavnom prognane iz javnih prostorija i hodnika,
a ako ih i ugledate krajikom oka, bit e pokrivene od glave do pete crnom i runom od
jeom. Mnoge nikad ne naue itati ili pisati; prisile ih na brak i nakon toga su stal
no trudne. Nemaju nikakva reproduktivna prava. Ako postanu rtve silovanja, moraju
same iznijeti teret dokazivanja, a u nekim sobama ene i djevojke od trinaest ili
vie godina kanjavaju bievanjem i kamenovanjem zbog nepridravanja strogih pravila o
spolnoj istoi. U istonom krilu kue neki se ljudi toliko boje enske spolnosti da obrez
uju spolovila djevojica, sakatei ih i igoui znakom vlasnitva.
U posljednje vrijeme mnogo ljudi iz istonog krila pronalazi put do suprotnog kril
a kue, makar se smjestili i u tijesne odaje za sluinad. Ovdje u zapadnom krilu sudb
ina djevojaka iz istonog krila ini se dalekom. I dok je panja djevojaka u zapadnom
krilu zaokupljena osobnom udobnou i tekim odlukama poput izbora boje za zidove i veli
ne lustera, ili pak oblika ivice u vrtu, da ne spominjemo onaj dosadni stakleni s
trop, mukarci iz istonog kiila prisvajaju zapadne sobe za sebe, prakticirajui u nji
ma istone navike.
Sjedila sam u svojem uredu u New Yorku, visoko iznad bunog i uurbanog mravinjaka z
apadnog krila, matajui o tome da e se povlatene Zapadnjakinje jednog dana udruiti i u
prijeti sve svoje snage u osloboenje svojih sestara iz potleuica na istoku. Prionu
t e

izgradnji novog zdanja slobode, snage i obilja, ruei stare potleuice i otvarajui vid
ljiva i nevidljiva vrata tamnica kako bi njihove istone sestre ugledale svjetlost
dana.
To je moj san. Ruku na srce, ne znam imaju li Zapadne feministice hrabrosti ili
jasnou vizije da mi pomognu pretoiti taj san u stvarnost.
16. Poglavlje - Traei Boga, nalazei Alaha
Jedne veeri u srpnju 2007. godine bila sam u Rimu na veeri s ocem Antoineom Bodaro
m, nizozemskim sveenikom kojeg mi je preporuio zajedniki prijatelj. Oca Bodara opis
ala bih kao prilino poticajnog sugovornika, mirnog i uglaenog intelektualca ali i o
vjeka koji vrlo dobro poznaje ovaj svijet. Restoran koji je izabrao za nau veeru n
alazio se odmah iza Vatikana i, otpijajui gutljaje vina, shvatila sam da iskreno
uivam u veeri. Pribliavala se veer, renesansne zgrade kupala je umjetna svjetlost is
tiui njihovu nadrealnu velianstvenost i ljepotu, a meni je sinulo da se nalazimo na
vrlo monom mjestu: u kranskom Hijazu *.
Pa ipak, pali su na niske grane, rekla sam samoj sebi, odnosno, nisu ba pali, ve v
ie izblijedili. Dok se islam die irom Europe, ini se da je kranstvo u muslimanskim ze
ljama u padu. Crkve su prazne, pretvorene u stanove i urede, ak i none klubove, il
i pak sravnjene sa zemljom, dok damije niu poput gljiva nakon kie. Velianstvene su f
rancuske katedrale naputene; neki su ljudi ak predloili da bi male naputene kapelice
i crkve trebale biti prenamijenjene u damije kako bi se sve brojnijoj muslimansk
oj populaciji u Francuskoj dao prostor za molitvu. To bi takoer bio nain da se isl
am udalji iz nepreglednih garaa i podruma u kojima se mladi ljudi radikaliziraju
velikom brzinom.
Dok smo ispijali kavu, pokuala sam zamisliti da objedujem u Meki s lanom uleme**,
ili uostalom s bilo kojim imamom bilo gdje. Dojmilo me se to kao jo jedna demonst
racija temeljnih razlika: islam i kranstvo nisu isti.
Objasnila sam ocu Bodaru zato sam ga zamolila da se sastane sa mnom.
Nisam kranka i nisam ovdje da mi pomognete da se preobratim na kranstvo, rekla sam mu
No mislim da bi kranske crkve trebale initi davu upravo onako kao to to ini islam.
* podruje u Saudijskoj Arabiji u kojem se nalaze sveti gradovi Meka i Medina nap.
prev. ** vjerski uenjaci
Morate se nadmetati jer biste mogli biti mono sredstvo ponitavanja islamizacije. T
rebali biste krenuti od muslimanskih etvrti u Rimu. Europa poput mjeseara koraa u v
lastitu propast, kulturnu, ideoloku i politiku propast, jer su crkvene vlasti zane
marile useljenika geta.
Crkve bi mogle krenuti u muslimanske zajednice, pruati usluge kao to to ine radikaln
i muslimani: graditi nove katolike kole, bolnice i drutvene centre nalik onima koji
su bili civilizirajua sila u vrijeme kolonijalizma u Africi. Ne preputajte stvar
dravi, preuzmite aktivnu ulogu. Crkve imaju resurse, autoritet i motivaciju da pr
eobrate muslimanske useljenike na moderniji nain ivota i modernija uvjerenja. Pouav
ajte higijenu, disciplinu, radnu etiku, i sve ono u to vjerujete. Zapad gubi prop
agandni rat. Ali moete se natjecati protiv islama izvan Europe i energino raditi n
a asimilaciji muslimana u njoj.
Otac Bodar upravo je zasjao od sree. Rekao je da je to ono to on pokuava godinama o
stvariti i da je esto bio predmet poruge to se uope usuuje predloiti neto slino. Rim
tolika crkva ima dugu povijest odolijevanja vjerskim izazovima s ove ili one stra
ne podruja koje se nekad zvalo kranski svijet. Od najranijih vremena borila se uspj
eno protiv raznih vrsta hereze. Protureformacija je svjedoila snanoj reakciji crkve
u odgovoru na nauk Martina Luthera i ostalih protestantskih reformatora. I, nar
avno, Crkva se nije borila protiv islama samo u vrijeme kriarskih ratova, ve i ne
tako davno, 1683., kad je muslimanska vojska otomanskog sultana zaprijetila Beu,
prijestolnici Svetoga rimskog cara.
Ali to je s izazovom s kojim je kranska civilizacija danas suoena, s izazovom radika
lnog islama koji je ve prodro u navodno neosvojivu tvravu Europe?
Islam tvrdi da je najbre rastua religija dananjeg svijeta. Takva ekspanzija djelomi
ce se ostvaruje razmjerno visokom stopom raanja u muslimanskim drutvima, ili i kro
z davu, kojom se ljudi uvjeravaju da prihvate njegove vrijednosti i njegov svjet
onazor. Milijuni muslimana sada ive na Zapadu; nije dovoljno pretpostaviti da e ih
sjaj materijalnog obilja kojim su okrueni navesti da se opuste i prihvate zapadn
jaki vrijednosni sustav snoljivosti i individualnih prava. Neki od njih bi to mogl

i, ali okrueni smo obiljem dokaza koji kau da e veina ostati sklona svjetonazoru koj
i je do grla uronjen u teorije zavjere i svaljuje svu odgovornost za pogreke musl
imana na vanjske
imbenike. tovie, taj e svjetonazor biti privlaan i nekim nemuslimanima na Zapadu, koj
i e postati preobraenici.
Mogue je (i nuno) oduprijeti se nasilnim i naoruanim dihadistima vojnim sredstvima.
No vojna sredstva ine samo jednu sastavnicu rata. Iako je vano ne uzmicati ve pruiti
otpor, da bi se utjecalo na iri misaoni sklop koji podupire islamistike ratnike,
nije dovoljno osloniti se na vojna sredstva. Propaganda je mono orue rata prilagoen
o da pridobije mase, da ih uvjeri da prebjegnu na suprotnu stranu, da slomi njih
ov moral ili vjeru u njihovu ideologiju.
Pojedini Zapadnjaci doivljavaju muslimane kao masu tvrdoglavih, iracionalnih, nep
romiljenih bia, nesposobnih staloeno ocijeniti vrijednost novih ideja. Ali um musli
mana isti je kao i um svakoga drugog ovjeka, savreno sposoban upiti nove informaci
je. Kad bismo mogli pomoi muslimanima da preispitaju temeljne postavke islama, mod
a bi tada priznali da primjer proroka Muhameda nije nepogreiv, da sve to pie u Kura
nu nije savreno ili istinito i da je tu doktrinu mogue prilagoditi na nain da se ub
lai patnja koja proizlazi iz pokuaja njezine primjene u suvremenom svijetu.
Moja je teorija da je veina muslimana u potrazi za otkupiteljskim Bogom. Oni vjer
uju da postoji via sila i da im ta via sila zadaje moralni okvir, da im daje kompa
s koji im pomae da razlikuju dobro i zlo. Mnogi muslimani trae Boga ili koncepciju
Boga koji po mojem miljenju odgovara opisu kranskog Boga. Umjesto toga, oni nalaze
Alaha. Nalaze Alaha uglavnom zato to su roeni u muslimanskim obiteljima, u kojima
je Alah naratajima jedini bog, ili su pak preobraenici na islam.
Moja se teorija temelji na dva opaanja. Jedna je injenica da mnogi muslimani, neki
bi istraivai rekli veina, nagonski osjete uas pred nasiljem poinjenim u ime njihove
vjere. Taj odgovor na terorizam uvijek je isti: Ne, to ne moe biti. Teroristi su
zloupotrijebili moju vjeru. Mislim da je pogreno ubijati i sakatiti ljude. Moja v
jera zagovara mir; trai od mene da budem milosrdan. Tebi tvoja vjera, meni moja, ci
tiraju Kuran, dokazujui time samima sebi da islam promie slobodu vjeroispovijesti.
Moje drugo opaanje odnosi se na injenicu da veina muslimana ne zna sadraj Kurana ili
hadisa, ili bilo kojega drugog svetog islamskog teksta. Cesto citirani edikt ko
jim se promie sloboda vjeroispovijesti doista je u Kuranu, ali njegov je autorite
t poniten
stihovima koje je Bog objavio Proroku kasnije, kad je ovaj bio bolje naoruan i ka
d je njegova sljedba postala mnogobrojna.
Muslimani koji kau da je Alah miroljubiv i milosrdan jednostavno ne znaju za drug
e koncepte Boga, ili ih pogreno tumae. Reeno im je da su krani pogreno shvatili pravo
a Boga, Alaha, te da su krivi za irk* (neoprostiv grijeh) pridruivanjem jedinome p
ravom Bogu Svetog Duha i Isusa, obinoga proroka, kojeg krani pogreno uzdiu na pijedes
tal kao sina Bojeg.
Muslimani koji uju takvo (i jo gore) tumaenje kranstva u pravilu nee uloiti napor da
bolje upoznaju s tom vjerom. S druge strane, krani su u meuvremenu prestali pouavat
i ljude u muslimanskim zemljama zbog toga to je ogoreni otpor mjesnih muslimanskih
klerika i politikih elita inio tu njihovu zadau sve teom. Ukratko, muslimanske su m
ase izolirane od svih alternativnih
religija.
Da bi se to promijenilo, potrebna je neka vrsta duhovnog nadmetanja. To je bilo
moje pitanje ocu Bodaru u Rimu: Ako Saudijska Arabija ulae milijune dolara u medr
ese i sustavnu kampanju dave, iskoritavajui sve institucije slobode na Zapadu, zato
Katolika crkva sa svojim financijskim resursima i svojim milijunima predanih slj
edbenika ne bi uinila to isto?
Nadam se da moji prijatelji Richard Dawkins, Sam Harris i Christopher Hitchens,
uvaeno ateistiko trojstvo aktivista u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Amerikim Drava
ma, nee uasnuto ustuknuti pred idejom strategijskog saveza izmeu svjetovnih ljudi i
krana, ukljuujui i Rimokatoliku crkvu. Priznajem da je zamisao pomalo paradoksalna.
Zagovornici znanstvene revolucije i prosvjetiteljstva Vatikan su stoljeima smatra
li neprijateljem broj jedan. Crkva je progonila one koje bi osudila kao heretike
, a neke od njih i pogubila. Moji ateistiki prijatelji s pravom istiu da su mnogi
krani napustili biblijski literalizam potaknuti upornom kritikom od strane takvih

slobodnih mislilaca. Isto je tako istina da ni u judeo-kranskoj tradiciji nije ned

ostajalo enomrstva. Djela sv. Pavla odiu prezirom prema enama.
No suvremena Katolika crkva bitno je drugaija i snoljivija ustanova. Kranima u novije
vrijeme valja odati priznanje to su
* pridruivanje neega ili nekoga Bogu. cj. pridavanje Bojih atributa (moi, osobina) n
ekome drugom unato tome to muslimani, kao i ostale monoteistike vjere, dre da je Bog
samo jedan nap. prev.
prihvatili barem dio kritike koju su im uputili mislioci prosvjetiteljstva. Upra
vo je ta otvorenost prema kritici najvanija razlika izmeu kranstva i islama.
Osim toga kranstvo vie nije razdirano, kao ranije u svojoj povijesti, ogorenim sektak
im sukobima koji su uzeli maha nakon Reformacije. Danas izmeu Katolike crkve i pro
testantskih crkava tzv. glavne odnosno konfesionalne linije, kao to su Anglikansk
a, Episkopalijanska, Prezbiterijanska, Unitarijanska i Univerzalistika, vladaju m
iroljubivi odnosi. U veem dijelu Zapadnog svijeta te crkve i njihove pastve ili o
stavljaju jedni druge na miru ili imaju dobre ekumenske odnose. Naposljetku, krans
ke su crkve ostavile iza sebe stoljea antisemitizma, koji je toliko uprljao njiho
v ugled.
Istina je da o irokom rasponu pitanja Rimokatolika crkva ima gledita s kojima se ja
, zajedno s veinom liberala, ne slaem. O pitanjima kao to su pobaaj, kontrola zaea i
areivanje ena postoje duboke podjele unutar Zapadnog svijeta. Mnogi ameriki protest
anti, kao i katolici, snano se protive pobaaju; to pitanje snano polarizira javnost
, osobito u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Ali sve su te razlike predmet rasprave,
a ne ratovanja. Ma koliko ogorena, rasprava se u Zapadnim drutvima odvija u mirolj
ubivoj, iako ponekad ustroj razmjeni rijei. Izuzetno rijetko dogaa se da neki luak d
igne u zrak kliniku za pobaaje ili ubije lijenika koji prua legalnu uslugu prekida
neeljene trudnoe, i to su izuzeci koji potvruju pravilo.
Sukob izmeu islama i Zapada je drugaiji. Da bi porazili Zapad, agenti radikalnog i
slama slue se svim moguim sredstvima. Iako je naa pozornost uglavnom usmjerena na o
ne muslimane koji su se voljni raznijeti u ime svoje vjere, ne smijemo zanemarit
i suptilniju kampanju preobraenja i radikalizacije. Previe dugo Zapad je ostao pas
ivan, dopustivi islamu da obraduje ljude koji su prijemivi za preobraenje. Ponekad
mi se ini da su Zidovi jedini ljudi na Zapadu koji to doista razumiju, vjerojatno
zbog toga to su daleko izloeniji djelovanju radikalnog islama zbog svojih kontaka
ta s izraelskom dravom.
Pogledajte institucije prosvjetiteljstva, kole i sveuilita irom Zapadnog svijeta ute
meljene na svjetovnim naelima. Da bi obranili vrijednosti prosvjetiteljstva od na
srtaja islamistike misli, moraju se probuditi i vidjeti u kojoj su se mjeri ona v
e infiltrirala u njihove redove. Njihovi su resursi ogranieni, a velike donacije s
audijskih
prineva i katarskih sultana imaju svoju cijenu. Nastavni programi tih institucija
sve su vie polarizirani, i tolerira se, pa ak i potie, rast raznih vrsta protu-pro
svjetiteljskih pokreta pod izgovorom grupne uvrijeenosti ili statusa rtve. Neki na
stavnici ak ohrabruju svoje studente da se posipaju pepelom zbog nedjela u povije
sti Zapada. Istone, bliskoistone i afrike kulture, koje kompromis i po-mirbu smatra
ju dokazima slabosti, tumae sve to kao najavu svoje skore pobjede: to ih ohrabruj
e.
U sukobu civilizacija Zapad mora poeti kritizirati nebjelake kulture. Moramo se ri
jeiti etosa relativistikog potovanja prema nezapadnjakim vjerama i kulturama ako je
potovanje jednostavno eufemizam za poputanje. Ali ne smijemo se zadovoljiti samo k
ritikom. Moramo hitno ponuditi alternativnu poruku koja je superiorna poruci poti
njavanja.
Kad mi kau da se suzdrim od nametanja zapadnjakih vrijednosti ljudima koji ih ne ele
, ja se s time ne slaem. Nisam roena na Zapadu i nisam odrasla na Zapadu. Ali ushi
t koji sam osjetila kad sam nakon dolaska na Zapad mogla pustiti svojoj imaginac
iji na volju, zadovoljstvo zbog toga to sama biram s kim u se druiti, radost to itam
ono to elim i uzbuenje zbog toga to imam kontrolu nad svojim ivotom, ukratko, svoju s
lobodu, doivljavam vrlo snano, jer sam se uspjela osloboditi okova i zidova koje s
u mi moja krvna loza i moja vjera nametnule.
Nisam jedina koja tako misli i osjea.
Multikulturalizam i relativizam, koji su uzeli toliko maha u zapadnjakim obrazovn

im ustanovama, podsjeaju me na veliki i lijepi starinski lakirani ormar za sue moj

e icte Khadije u Mogadiu. Jednog dana, kad je teta Khadiji odmaknula od zida tu g
olemu drvenu vitrinu kako bi poistila iza nje, cijela se stvar sruila uz zagluujui p
rasak. U pozadini vitrine bila se ugnijezdila golema kolonija termita koji su po
lako, milimetar po milimetar, pojeli cijelu njezinu unutranjost. Izvana se nije m
oglo nita naslutiti, ali kad se uruila unutranjost ostao je samo goli kostur.
Ne traim nita vie nego da se ti pro-prosvjetiteljski, slobodnomislei ateisti spontan
o organiziraju i suprotstave nagrizajuoj prijetnji radikalnog islama. Naalost, nij
e jako vjerojatno da e neka takva organizacija privui znaajniju potporu, jer su dje
ca prosvjetiteljstva beznadno podijeljena u svojim stavovima o tome kako se post
aviti prema islamu. Mnogi suvremeni Zapadni mislioci
nesvjesno su zajedno s idejama o jednakosti i slobodi govora upili i toksinu idej
u podilaenja i popustljivosti. Apologetima islama daju profesure na najuglednijim
i najboljim visokokolskim ustanovama. Nema jedinstva, nema zajednikog stava o tom
e kako se oduprijeti toj prijetnji. tovie, nas koji je jasno vidimo proglaavaju buk
aima.
To je razlog zato mislim da se moramo okrenuti i drugim, tradicionalnijim izvorim
a ideoloke snage u Zapadnom drutvu. A ti izvori moraju ukljuivati kranske crkve. Ima
ljudi u Europi i Americi koji dre da je sekularizam ono to nas je uinilo bespomonima
pod opsadom islama. Ali nisu samo ljeviari popustljivi prema islamu. Zahvaeni slin
im napadajima bjelakog grizoduja, mnogi ugledni kranski teolozi takoer su postali jat
aci islama.
Kad sam stigla na Zapad, ono to me je zaista zadivilo bila je injenica da vjernici
, agnostici i nevjernici mogu meusobno raspravljati, pa ak i ismijavati jedni drug
e, a da pri tome nitko ne posegne za nasiljem. To pravo na slobodu izraavanja sad
a je pod opsadom. U vrijeme rata svae unutar vlastitih redova, izmeu ateista i agn
ostika, krana i Zidova, protestanata i katolika, slue samo slabljenju Zapada. Tako
dugo dok mi, ateisti i klasini liberali, nemamo vlastite djelotvorne programe koj
ima bismo porazili irenje radikalnog islama, trebali bismo suraivati s prosvijetlj
enim kranima koji su ih spremni osmisliti. Trebali bismo zakopati ratnu sjekiru, p
romijeniti svoje prioritete te se zajedno suprotstaviti mnogo opasnijem zajedniko
m neprijatelju.
Kad bih trebala birati, radije bih ivjela u kranskoj nego u muslimanskoj dravi. Krans
vo na Zapadu danas je mnogo humanije, suzdranije, sklonije prihvatiti kritiku i r
aspravu. Kransko je poimanje Boga blae, snoljivije prema drugaijem miljenju. Ali najv
ija je razlika izmeu dvije civilizacije u ponaanju prema otpadnicima od vjere. Oso
ba koja odlui napustiti kranstvo moe biti izopena iz crkvene zajednice, ali joj nitko
nee nauditi; njezinu sudbinu preputaju Bogu. Muslimani, s druge strane, nameu jeda
n drugome Alahove propise. Apostate, ljude poput mene, koji su otpali od vjere,
valja ubiti.
I krani su ubijali bogohulnike i heretike, ali to je bilo davno, u mranim danima In
kvizicije. Dana 12. rujna 2006. na Sveuilitu Regensburg u Njemakoj, gdje je nekad p
redavao teologiju, papa Benedikt je odrao predavanje pod naslovom Vjera, razum i s
veuilite, sjeanja i refleksije, rekavi izmeu ostalog da svaka vjera
u Boga takoer mora potivati razum; Bog ne moe od vas traiti da uinite neto nerazumno,
jer je Bog stvorio razum. Islam, istaknuo je, nije kao katolicizam; on poiva na z
amisli da Bog moe odbaciti zakon i ovjekovo rezoniranje. Alah moe zahtijevati nemor
alno ili nerazumno ponaanje jer je svemoan i zahtijeva apsolutno pokoravanje.
Unato papinom pozivu na dijalog s ljudima iz drugih kultura, njegov je govor pokr
enuo muslimanske prosvjede irom svijeta, a nekoliko je crkava napadnuto zapaljivi
m bombama: novi dokazi nesnoljivosti isla- mista prema bilo kakvoj kritici islama
. Taj je govor i dalje bio prisutan u svijesti mnogih tijekom mojega boravka u R
imu osam mjeseci kasnije. Naravno, raspravljali smo o njemu i otac Bodar i
ja.
Papa Benedikt XVI, Kristov vikar, nasljednik Svetog Petra, prvosveenik Katolike cr
kve i sluga slugu Bojih, poglavar je najjaega sustava vjerske hijerarhije na svije
tu. Nijedan drugi duhovni autoritet nema pod svojom kontrolom tako dobro ustroje
nu mreu. Sigurna sam da ga njegova piramida sveenika, biskupa i kardinala redovito
obavjetava o tome da drugi duhovni monik, kralj Abdullah bin Abdul Aziz al-Saud,
feudalni vladar Saudijske Arabije i uvar dviju svetih damija, godinama ulae u proze

litiranje, u ujedinjenje naroda razliitih jezika i geografskog poloaja u snanu orga

nizaciju po imenu Organizacija islamske konferencije impresivno i financijski mon
o tijelo koje je Komisiju UN-a za ljudska prava pretvorilo u tragikominu instituc
iju, organiziralo muslimanski bojkot danskih kompanija nakon objavljivanja karik
ature proroka Muhameda te pokualo utjecati na unutranju politiku nekoliko europski
h nacija. Tako su lanice OIK-a, na primjer, pokrenule dobro organiziranu kampanju
globalne osude vicarske kad je veina biraa podrala zabranu izgradnje minareta na vic
arskom tlu. S druge strane, lanice OIK-a samo deklarativno tite od progona krane na
svojem tlu.
Papa je svjestan toga da radikalni islamisti ponu ugnjetavati druge vjere gdje go
d postanu veina. U muslimanskim dravama nema ravnopravnog nadmetanja za due, srca i
umove ljudi, jer su i ateisti i misionari i kranske zajednice prisiljeni raditi u
ozraju fizike ugroenosti. I iako u Rimu ne manjka damija, u Rijadu nema nijedne jed
ine kranske crkve.
Zamislite da papa okupi pedesetak nacija u Organizaciju kranske konferencije. Mogli
bi slati svoja izaslanstva svaki put kad
se u nekoj muslimanskoj dravi zabrani gradnja crkve. Dok OIK tei islamskoj prevlas
ti i eroziji ljudskih prava, cilj OKK-a bila bi obrana Zapadne civilizacije i pr
omicanje ljudskih prava.
Obraun izmeu vrijednosti koje njeguje islam i zapadnjakih vrijednosti jednostavno j
e neizbjean. Sukob ve postoji, a u nekom smislu mi ve jesmo u ratu. Zapadna civiliz
acija nije nadmona samo zato to ja tako mislim, ve zato to je to stvarnost koju sam
iskusila i na kojoj sam svakodnevno zahvalna. Pretpostavljam da e Zapad pobijedit
i. Pitanje je kako.
Mogu li razliite kranske crkve doprinijeti obuzdavanju te rastue plime nasilnog isla
ma? Moe li dananje kranstvo odigrati ulogu uvara Zapadne civilizacije? Moe li se Vati
an pridruiti toj kampanji, ako ne i predvoditi je, ili mu je sueno da postane ukra
sni relikt poput europskih kraljevskih obitelji ili vilice za ribu? Mogu li etab
lirane europske crkve uti moj poziv, ili e prevladati kulturni i moralni relativis
ti, kranski poglavari poput nadbiskupa Canterburyja, koji izjavljuje da ima razumij
evanja za erijat?
Globalizacija nije samo gospodarski proces u kojem se poslovi premjetaju u drave s
jeftinom radnom snagom, a roba stie u drave koje imaju novca. U globalizaciji je
rije o ljudima.
U razdoblju gospodarskog rasta Zapada nakon Drugoga svjetskog rata trgovinsko uj
edinjenje svijeta dovelo je u Europu milijune ljudi iz povijesno muslimanskih dra
va, a stigli su praktiki preko noi, mnogo bre nego to je trajao proces etabliranja k
ranstva u europskim kolonijama ili mar muslimanskih vojski od Arapskog poluotoka do
srca Europe u stoljeu nakon Prorokove smrti. Ti milijuni modernih muslimana doni
jeli su sa sobom svoje srednjovjekovne drutvene obiaje.
Isprva su to bili gastarbajteri bez namjere trajnog naseljavanja u Europi. Svoje
su obitelji ostavljali u zabaenim selima berberskog Maroka ili anadolijske Tursk
e.
Njihova islamska vjera bila je u osnovi vjera moje bake: razblaena, tradicija proe
ta praznovjerjem, vie skup kulturolokih obreda nego strogih propisa, a u Europi u
to vrijeme nije bilo dovoljno damija koje bi podravale ili uvrivale njihovu vjerniku
raksu. Mnogi su pili alkohol i prihvatili druge zapadnjake navike, dok su se musl
imanskih propisa, kao to je onaj o pet molitava dnevno, pridravali samo povremeno.
No 1980-ih dolo je do novog buenja islama nakon opsade Meke* i revolucije u Iranu
i tad su se cijele obitelji poele doseljavati u dijelove europskih gradova, primj
erice Whitechapel** i Amsterdam-West. Izdvajali bi se u zasebne zajednice koje s
u, osobito ako nije bilo zajednike kolonijalne povijesti sa zemljom domainom (pa s
toga ni zajednikog jezika), postupno rasle i postajale sve izoliranije. Kupovali
bi u trgovinama unutar svoje zajednice i gledali satelitski televizijski program
iz Turske ili Maroka. A onda su stigli imami. Ba kao to su europske drave i organi
zacije civilnog drutva podcijenile namjere radikalnih ekspanzionistikih agenata is
lama, tako su crkve, i katolika i protestantska, novim muslimanskim useljenicima
propustile ponuditi duhovno vodstvo koje im je bilo potrebno. Istina je, mnogi s
u kranski humanitarni radnici volonterski pomagali zajednicama useljenika, pruajui i
m uz socijalnu pomo i neutralne i pragmatine savjete. Islamsko dobroinstvo uvjetova

no je vjerom u islam; spomenuti krani bili su ekumenisti u toj mjeri da nisu ni po

kuali preobratiti ljude kojima su pomagali. Ekumenizam je za mnoge krane mjera napr
etka koja omoguuje izbor vjere i naina vjeroispovijesti i odravanje miroljubivih od
nosa medu tim razliitim vjerama. Islam je bitno drugaiji. Zaeo ga je ratnik koji je
osvajao teritorije bre nego to je mogao domisliti neku teologiju ili politiku teor
iju. Nakon njegove smrti islam je razdirala kriza autoriteta, ostavivi prazninu n
a poziciji vlasti koju su, kroz cijelu povijest islama, popunjavali mukarci koji
bi vlast prigrabili primjenom sile. Koncepcije dihada, muenitva i ivota koji poinje t
ek nakon smrti nikad se ne dovode u pitanje. Kranski vode, koji danas trate dragoc
jeno vrijeme i resurse na meuvjerski dijalog sa samoproglaenim vodama islama, treb
ali bi preusmjeriti svoje napore na preobraenje to veeg broja muslimana na kranstvo,
kako bi ih upoznali s Bogom koji odbacuje sveti rat i koji je zbog svoje ljubavi
za ovjeka rtvovao svojeg sina da umre i tako otkupi ovjekove grijehe.
* U studenom 1979. samoprozvani Mehdi (spasitelj) i njegovih dvjestotinjak sljed
benika prokrijumarili su oruje u svetu damiju u Meki i, uzevi mnotvo vjernika za taoc
e, pozvali na preobraenje i povratak idejama prvih sljedbenika Muhameda bin Abdul
vehaba (utemeljitelja tzv. vehabizma). Nakon dva tjedna oruanih sukoba kraljevska
kua Saud opsadu je okonala silom; poginulo je 330 talaca, specijalaca i pobunjeni
ka. - nap. prev. (izvor: Sljedbenici Duhejmana ne doekae Mehdija i Sudnji dan, autor
Muhamed Jusi, Start, Internet magazin BiH, http://www. startbih.info/Tekst.aspx?i
d= 181) ** etvrt Londona nap. Prev.
Da su kranski humanitarci aktivnije propovijedali tim prvim useljenicima i aktivno
ih pokuali preobratiti na kranstvo, moda se tragedija zvana nemogunost asimilacije m
uslimana mogla izbjei. Preobraenici na kranstvo bili bi prepoznali radikale i oduprl
i se zavodnikom zovu dihada.
Ali ve 1990-ih radikalni muslimanski propovjednici obilazili su od vrata do vrata
po stambenim naseljima Leedsa, Lillea i Limburga. tovie, u nekima od tih gradova,
u povijesnom srcu kranstva, inilo se jednostavnijim nai Alaha nego kranskog Boga. Un
to ogromnom asimilacijskom potencijalu europskoga urbanog okolia, besplatnoga i kv
alitetnog obrazovanja koje je svakako znatno bolje od obrazovanja u zemljama por
ijekla useljenika, besplatne zdravstvene skrbi, obilja potroake robe i drangulija
te monog kulta materijalnog blagostanja, zauujui broj djece roene u Europi poeo se ok
etati imamima kolovanim u Saudijskoj Arabiji i njihovoj ekstremistikoj obnovi isla
ma.
To je tragina pria o bezbroj proputenih prilika. Kako je mogue da ovjek koji je odras
tao u kotskoj i ondje se kolovao za lijenika postane tako predan radikalnom tumaenju
islama da se poeli raznijeti u zrak u zranoj luci okruen masom ena i djece? Kako je
to mogue, nakon toliko dugog razdoblja potencijalne akulturacije, toliko brojnih
potencijalnih kontakata s vrijednostima snoljivosti, svjetovnog humanizma i indi
vidualnih prava?
Dio odgovora glasi da zbog pogrenog naglaska na potovanju prema kulturi useljenika
nije bilo stvarnog, usklaenog pokuaja da se promijeni njihov tradicionalni misaon
i sklop. Unato visokim stopama kriminala i nezaposlenosti te loim rezultatima u kol
i, to su sve pokazatelji neuspjele integracije velikog broja muslimanskih doselje
nika u europsko drutvo, nije bilo svjesnog napora da ih se potakne na prihvaanje z
apadnjakih vrijednosti. Drugi dio odgovora krije se u svjesnom poricanju Zapadnja
ka da postoji sukob vrijednosti izmeu Zapada i ostatka svijeta, osobito izmeu Zapa
da i islama.
Desetljeima europski voe, ukljuujui kranske poglavare, proputaju privesti novoprido
pod svoje okrilje. Oni su naivno pretpostavili da e vedski stol s materijalnom ugodo
m i individualnim slobodama ponuen u europskim gradovima biti dostatan da namami
useljenike iz muslimanskih zemalja na prihvaanje modernoga ivotnog stila. Pretpost
avili su da e uz zabavnu glazbu, traperice i ozakonjene spolne odnose u dobi izna
d esnaest godina,
vrijednosti individualnih prava i individualnog izbora, intelektualne slobode i
snoljivosti navesti muslimane da prihvate modernitet i u svakom drugom smislu. Kran
ski su poglavari zauzeli pasivan stav da e ljudi sami po sebi biti privueni crkvi
te da nije zadaa crkve da ih pokuava uvjeriti u nadmo kranskog Boga.
Za razliku od njih, lanovi Muslimanskog bratstva ne tede truda. Muslimanski propov
jednik koji radi u nekoj etvrti Glasgowa ili Rotterdama osniva sportske klubove,

pokree teajeve i debatne klubove za djecu i tinejdere, radi sa zloincima i ovisnicim

a, gradi mree kako bi odrao red u svojoj zajednici. U useljenikim etvrtima irom Europ
e pripadnice tzv. enskog muslimanskog bratstva, mlade i neudane, koje prte od ener
gije i elje da ire radikalizirani islam, obilaze etvrti sa socijalnim stanovima ras
pitujui se kako mogu pomoi preoptereenim majkama. Cistei stanove, usput nude kasete
sa snimljenim propovijedima i DVD-ove o islamskim mucnicima. Daju savjete o odgoj
u djece, o tome kako naplatiti naknadu za nezaposlene, to uiniti sa zastranjelim k
lincima. Daju novac i donose lijekove. Njihovoj dobroti nema kraja; one to ine u
ime Alaha.
Ali Alahovo dobroinstvo nije besplatno. On eli potpuno potinjavanje volje, uma i ti
jela tako da se djeca spaena s ulice spremno ukljuuju u dihad protiv nevjernika.
Kao rezultat toga ljudi koji ive u getoiziranim zajednicama ne osjeaju se vie samim
a i otuenima. Osjeaj drutvene odbaenosti, nezaposlenost, slab uspjeh u koli i moda po
ajvie strah od toga to moderni sustav vrijednosti moe uiniti njihovim kerima, sve to
privlai ljude poruci Bratstva o drugaijem, istom i kreposnom ivotu. Vratite se na pu
t islama i sve e biti bolje: to je vjera koja podrava san
0 povratku na stari, sigurniji put.
Za mlade je narataje, koji nisu vezani za domovinu svojih roditelja, usredotoenost
Bratstva na globalnu zajednicu islama takoer mona privlana sila. Njezina jednostav
na poruka o jedinstvu u pokretu protu-zapadnjakog dihada san je svakog tinejdera: t
o je pobuna s razlogom. Sirom Europe takva mlade ivi u bivim kranskim etvrtima. U tim
su etvrtima nekad bile crkve s pastvom, sveenicima
1 starim damama koje su svake nedjelje u crkvu donosile cvijee. No premalo se lju
di potrudilo pruiti ruku muslimanskim obiteljima koje su se uselile u socijalne s
tanove irom Europe. Nijedan sveenik nije uloio truda koliko marokanski imam naoruan
kutijom kaseta. Sluajne poruke iz Nikeovih oglasa i pop kultura nisu dovoljni da
u
tom novom, dezorijentiranom useljenikom stanovnitvu stvore osjeaj pripadnosti dravi
i zajednici Europe. Dihadisti nisu imali pravu konkurenciju; naravno da su se proi
rili.
Crkve su to zacijelo prepoznale, pa ipak iz nekog razloga nisu oglasile zvona na
uzbunu. Nisu pokuale sprijeiti masovni val preobraenja tradicionalnih muslimana na
fundamentalizam, ili manji val preobraenja ljudi iz povijesno kranskih zajednica n
a islam. Razlozi se ine jasnima: Vatikan i sve etablirane protestantske crkve sje
verne Europe naivno su vjerovali da e meuvjerski dijalog magino uvesti islam u okri
lje Zapadne civilizacije. To se nije dogodilo, i nee se dogoditi.
Brojnim useljenikim zajednicama u europskim gradovima danas eire tri vrste poruka:
tradicionalni, blai islam koji je prije neka vrsta kulturne navike, zatim snani, r
adikalni islam, koji je oigledno u usponu, te razliite sheme za brzo bogaenje koje
nude efovi organiziranog kriminala, gospodari krijumarskih kanala kojima putuju ene
, oruje i ilegalni narkotici.
Muslimanima koji prianjaju uz zamisao o stvoritelju i onom svijetu kao etvrtu bih
opciju voljela ponuditi vjerskog vodu kao to je Isus, koji je rekao: Dajte caru c
arevo, a Bogu Boje!, umjesto ratnika Muhameda, koji je od pobonih traio da se laaju m
aa u borbi za vlast.
Da bi se tim ljudima pomoglo da prihvate vrijednosti Zapadnog drutva, Zapadu je p
otrebno da se kranske crkve iznova aktiviraju u promicanju svoje vjere. Potrebne s
u mu kranske kole, kranski dobrovoljci, kranska poruka. Saudijci nimalo ne oklijevaj
ean-Francoisa i Gustava preobratiti u preporoene muslimane. I papa bi trebao iriti s
voju vjeru. Naposljetku, islam nije genetsko naslijee. Dijete roeno u Nizozemskoj
nije obvezno biti musliman samo zato to su njegovi roditelji doli iz Maroka.
Zato krani ne bi pokretali izvankolske aktivnosti, osnivali sportske klubove, nudili
sadraje za tinejdere i pomo u pisanju kolskih zadaa u etvrtima europskih gradova koj
ma danas haraju dihadisti. Vjernici su naelno uinkovitiji od socijalnih radnika na
dravnoj plai jer ulau vie vremena, a kad korisnici takve vrste vrlo praktine pomoi sh
ate da ona dolazi od dobrovoljaca, to je ve samo po sebi dojmljivo. Muslimanska k
uanica koja osjea da joj se obitelj raspada, koja nema pojma kako odgajati tinejder
e u modernom drutvu, ija su djeca poela krasti ili razbijati prozore, i koja
neprekidno uje samo zahtjeve ili ukore socijalnih radnika, nastavnika i policajac
a, takva e ena osjetiti golemo olakanje ako joj dobrovoljka koja doe pomoi u ienju

am kroz to prolazite. i nastavi je posjeivati. Ta kuanica se vie nee osjeati sama. V

ujem da nam je na isti nain potrebna po jedna kranska kola na svaku medresu ili kolu
Kurana u kojoj djeca i mlade ue recitirati stihove iz Kurana i poruku Bratstva. Kran
ske su kole esto mjesta izvrsnosti u inae sivom obrazovnom krajoliku, osobito u sir
omanijim etvrtima u sreditima velikih gradova. To su kole u kojima se djecu ne ui sam
o recitirati naizust svetu knjigu. U njima ona ue cijeli spektar prirodoslovnih i
drutvenih znanosti, ali ue i o Bogu koji je stvorio razum i rekao ovjeku da dopust
i da razum prevlada. To je nadmetanje u kojem krani imaju sve izglede za pobjedu.
Sustav vjerovanja Muslimanskog bratstva izrasta iz vrlo uske, arapske kulture; i
to je po mojem miljenju njegova slaba toka.
Moja domovina Somalija je oduvijek bila muslimanska, ali do 1980-ih nikad vehabi
jska. Veini Somalaca islam je dotad bio najprije pitanje tradicije i prigodnih ob
reda nego svakodnevna praksa. ene su esto hodale otkrivene glave i odijevale se u
zapadnjaku odjeu. Ali kad se ljudi osjeaju otuenima i izgubljenima, kad radikalne pr
omjene u njihovu drutvu pretvore njihov svijet u neto strano i neprepoznatljivo, o
ni postaju ranjiviji i podloni vanjskim utjecajima.
Meu ljudima koji pristaju da budu uvueni u vehabijske muslimanske skupine mnogo je
onih koji zapravo trae duhovnu utjehu i snaan osjeaj pripadnosti zajednici u okrut
nom i problematinom svijetu; i ja sam prola slino iskustvo kao mlada djevojka. Ali
umjesto toga dobivaju otrovnu mjeavinu arapskog imperijalizma i nasilnoga, revolu
cionarnog kulta pod maskom vjere. Ako nekoj Somalki u Whitechapelu predloite da p
ostane Arapkinja, ona e vas glatko odbiti. Ali ako pokaete milosre i velikodunost, i
pomognete joj da uvede red i osjeti dobrotu u svojem ivotu, ako je zastraite Bojom
kaznom na onom svijetu, i ako je vaa vjera jedina vjera u ponudi na tritu, tada bi
se i ona mogla nai u iskuenju da pristupi Muslimanskom bratstvu, da indoktrinira
svoju djecu i unovai ih za dihad. To je uspjena metoda koju je primjenjivao Hezboll
ah* u
* Hezbollah (Boja stranka) slubeno nastaje 1982. godine kao rezultat utjecaja revoluc
ije u Iranu pod vodstvom ajatolaha Homeinija te ve spomenute okupacije od strane
Izraela. Vrhovni moralni i vjerski autoritet za Hezbollah je bio i ostat e dugo v
remena, a i danas [je] vrhovni iranski ajatolah kao vrhovni tuma erijatskog zakona
koji je osnova islamske republike ijem osnivanju tei i Hezbollah na podruju Libano
na...
Libanonu, a koju sada primjenjuju radikalni muslimani irom Europe.
Vjera je dobar drug u nevolji, oslonac koji poiva na utvrenim pravilima, privlani o
sjeaj predavanja i pokoravanja. Sjeam se utjenosti tog osjeaja. Islam vas strahom tj
era na pokornost. Sjeam se i tog straha. Crkve bi trebale poduzeti sve to je u nji
hovoj moi da pobijede u toj bitci za due ljudi koji tragaju za milosrdnim Bogom, a
nalaze da im je nesmiljeni Alah mnogo vie pri ruci.
Presudno je pitanje sljedee: Imaju li Sjedinjene Amerike Drave kranske mree koje se s
agom mogu .usporeivati s onom Rimokatolike crkve, a koje bi se mogle aktivirati u
suzbijanju sljedee faze irenja fundamentalistikog islama po samoj Americi?
Nisam kranka i ne namjeravam se preobratiti. Ali zanimaju me vjerske ustanove i ul
oga koju imaju u socijalizaciji mladei, pa sam tako u nekoliko navrata od mojeg d
olaska u Sjedinjene Amerike Drave prihvatila poziv na odlazak u crkvu. Kad sam bil
a muslimanka, dakako da sam odlazila u damiju. Iako su i crkve i damije vjerske us
tanove, uskoro sam nauila da se meusobno razlikuju kao dan i no. Damija je otok spol
nog aparthejda. U Nairobiju sam kao djevojka odlazila u prekrasnu damiju u sreditu
grada, u koju sam morala ulaziti kroz mraan ulaz na stranjoj strani objekta. Tiho
bih se uuljala zajedno s ostalim djevojkama i uspela se uz uske stube koje su vo
dile u enski dio molitvene odaje. Ta odaja nije bila ni do koljena mukoj odaji s n
jezinim kaligrafskim ukrasima, mramornim stupovima i izrezbarenim stropovima s m
inijaturnim kupolama. Molitvena odaja za ene bila je oliena u prlja-vobijelo, s po
dovima prekrivenim neuglednim prostirkama i tepisima.
Nakon to bismo ule u nau skromnu odaju uzele bismo abdest. (U to vrijeme vjernice s
u imale mogunost pokriti se velom u damiji, a nakom molitve se otkriti. Nakon uvoen
ja stroge drutvene kontrole i irenja ortodoksnog islama, to danas vie nije doputeno.
) Zatim bismo se postavile u redove. Glas imama stizao je u nau odaju posredstvom
zvunika. Kleknule bismo. Nakon formalne molitve s brojnim klanjanjima, sjele bis
mo da uinimo dovu*. Odgovorile bismo amin na svaki imamov zaziv Alaha. Petkom i za

vrijeme Ramazana** odravane su propovijedi na arapskom koje bismo odsluale u tiini.

Na kraju molitve i propovijedi napustile bismo damiju jednako tiho kao to smo u n
ju i ule.
* posebna molitva na arapskom jeziku kojom se zaziva Boji blagoslov - nap. prev.
** mjesec posta i molitve nap. prev.
Moj posjet crkvama u Americi bio je posve opreno iskustvo. Mukarci i ene, djeca i o
drasli, ljudi svih rasa, sjede zajedno. Njihova odjea nije nimalo drugaija od one
koju nose na ulici. Nema obrednog pranja. lanovi pastve zauzimaju svoja mjesta u
dugakim drvenim klupama. S vremena na vrijeme ljudi ustanu kako bi se zahvalili B
ogu ili pomolili, a neki klee pognute glave i sklopljenih ruku. Propovijed je na
engleskom, tako da ju je lako pratiti i razumjeti. Sredinje je poruka poruka ljub
avi.
Prije nego to nastavim, elim razjasniti i maksimalno istaknuti injenicu da sve amer
ike prostestantske crkve ne zasluuju takvu pohvalu. Gledajui neke karizmatine propov
jednike na televiziji, ula sam neprikriveni animozitet prema znanosti, tirade pro
tiv pobaaja, i slavljenje ignorantskog praznovjerja pod kapom kreacionizma. Vidjela
sam izljeenja vjerom i ljude koji govore na jezicima.* Naalost, popularnost takvih n
kaznih crkvi raste. One nisu ona vrsta saveznika kojeg bih htjela imati.
Crkve o kojima govorim su srednjostrujake crkve umjerene denominacije koje naglaav
aju osobnu odgovornost i odbacuju zamisao da su vjera i razum u nekoj vrsti suko
ba. Te su crkve ve etablirane u Americi i ulau dio svojeg vremena i resursa u proj
ekte iskorjenjivanja siromatva. Neke od njih ve se bave novim doseljenikim skupinam
a iz Afrike i drugih dijelova svijeta.
Suprotno islamistima, te umjerene crkve ne nude duhovno vodstvo, ve samo praktinu
pomo. Mislim da bi trebale initi oboje. Trebale bi prihvatiti izazov i novim musli
manskim useljenicima ponuditi ideju Boga koji je simbol ljubavi, snoljivosti, raz
boritosti i domoljublja. Trebale bi se organizirati, mapirati muslimanske zajedn
ice i zapoeti bespotednu kampanju uvjeravanja muslimana da je sustav slobode bolji
od sustava pokornosti, da se ivotna iskuenja najbolje svladavaju tradicionalnim k
ranskim vrijednostima kao to su marljiv rad, individualna odgovornost, tedljivost, s
noljivost i umjerenost.
Neki su itatelji moda i dalje sumnjiavi prema zamisli da je pobjedu u sukobu civili
zacija mogue izboriti kroz nadmetanje vjera. Ali ja znam da je to mogue, jer sam s
e u to uvjerila vlastitim oima.
Prihvatilite za traitelje azila u Lunterenu, gdje sam isprva ivjela po dolasku u Ni
zozemsku, nalazi se na rubu malenoga, tijesno povezanoga gradia Edea.
* tj. na jezicima koje inae ne znaju - nap. prev.
Nizozemci iz brojnih protestantskih crkava u okolici esto su dolazili nuditi pomo
u uenju jezika te razne druge oblike pomoi. Pozivali su izbjeglike obitelji u svoje
domove. Nisu to inili za druge useljenike, ali rije azilant ima snanu, gotovo duho
vnu privlanost, s prizvukom patnje koji rije gastarbajter nema. I tako je marokans
ko-turska zajednica gastarbajtera u Edeu ostala preputena sama sebi.
Izbjeglice u Edeu imale su satove nizozemskog, sportske aktivnosti, pomo u bavlje
nju djecom. Cijele su im kongregacije dolazile pomoi u rjeavanju razliitih vrsta ad
ministrativnih i praktinih problema, malih i velikih. Nekoliko izbjeglikih obitelj
i se ak preobratilo na kranstvo i apsorbirane su u mjesne crkve. Ti su se ljudi s v
remenom pokazali znatno uspjenijima od svojih supatnika u izbjeglikim zonama. Meuti
m, volonteri bi u pravilu uzimali pod svoje kranske useljenike, dok su ostalima, p
otujui njihovu izvornu vjeru, pomagali i ne pokuavajui ih preobratiti. Velik broj iz
bjeglica odatle je kasnije otiao u velike nizozemske gradove, kao to sam to uinila
i ja, zadravi uspomenu na dobrotu i ljubaznost brojnih Nizozemaca koji su nam pomo
gli u prvim kontaktima s nizozemskom dravom. Kladila bih se da su te izbjeglice i
njihova djeca daleko manje prijemivi za mrnjom nadahnutu poruku dihadista.
Opreka izmeu naeg iskustva kao traitelja azila i iskustva rastue gastarbajterske zaj
ednice u Edeu otkrila mi je mnogo toga. Gastarbajterima nije pruena velikoduna ind
ividualna pomo kao nama izbjeglicama jer su njihovu zajednicu dobrovoljnih migran
ata domai stanovnici doivljavali kao neto izdvojeno. Voe zajednice, u pravilu imami,
dobili bi novac od nizozemske vlade da otvore drutvene domove, u kojima bi dihadi
sti onda propovijedali o kriarskom pohodu Zapada protiv islama. Drugim rijeima, drava
je plaala za potkopavanje vlastitih temelja. Kao rezultat toga Ede je bio onaj n

izozemski gradi u kojem su kamere ekipe CNN-a, koja se sluajno upravo 11. rujna 20
01. zatekla ondje na snimanju u useljenikoj zajednici, snimile muslimansku djeicu
kako slave otmiare aviona koji su sruili Tornjeve blizance Svjetskoga trgovinskog
centra.
No bilo je to samo jedno lice Edea.
Kad sam izabrana u nizozemski parlament, drava je slala kui one traitelje azila koj
ima je odbijen izbjegliki status. U velikim gradovima, Rotterdamu i Amsterdamu, b
ilo je uobiajeno sresti djecu marokanskog porijekla roenu u Nizozemskoj koja jedva
da su
natucala nizozemski jezik, ak i nakon vie godina kolovanja; nasuprot tome, mnogi od
bijeni traitelji azila, koji su ivjeli u gradiima poput Edea, bili su potpuno integ
rirani, ponekad nakon samo tri do etiri godine. Cijele kongregacije dizale su se
na noge u obranu svojih traitelja azila, pokuavajui sprijeiti njihovu deportaciju. Go
orili su:
Oni su lanovi nae zajednice, njihova su djeca ovdje roena, oni su asimilirani.
Zahvaljujui kranskim crkvama koje su se za njih tako velikoduno brinule to je zaista
bila istina. U tome se krije pouka ne samo za Nizozemsku, i ne samo za Europu,
ve i za cijeli Zapad, ukljuujui Sjedinjene Amerike Drave.
ZAKLJU AK
miYe i magaalo
Moj je ivot bio putovanje kroz vrijeme u viestrukom smislu: proputovala sam stoljea
koja dijele klanovsku kulturu od modernih, liberalnih drutava na Zapadu. Ali moj
a baka Ibaado, ki Hassana, sina Alijeva i unuka Seedova, takoer je proputovala sto
ljea. Iz drevne nomadske kulture dospjela je u moderniju kulturu s kojom se nikad
nije pomirila. U odreenom smislu moja je ivotna misija pomoi duhu moje bake da nae
svoj mir.
im sam progovorila prve rijei, poela sam se obraati baki njezinim slubenim naslovom,
ayeeyo. Nikad je nisam oslovila s ti-, u svakom trenutku morala sam joj iskaziva
ti potovanje obraajui joj se rijeju bako. Strogo je zahtijevala potivanje tog pravila
, kao i veine ostalih. I nije trpjela znatielju.
Dok me je baka uz proklinjanje moje nespretnosti uila musti kozu i paliti jutarnj
u vatru, ponekad bih smogla hrabrosti da je pitam koliko je imala godina kad je
prvi put zapalila vatru i tko je nju nauio musti. Kad bi poela jadikovati kako je
moj odlazak u kolu grijeh i uasna pogreka, upitala bih je jesu li u njezino vrijeme
postojale kole. Pitanja o svojem ivotu doekivala bi verbalnim, a ponekad i tjelesn
im kanjavanjem.
Blii se kraj svijeta! vikala bi. Ti drsko dijete, otkud ti pravo da me ispituje? Prao
ci ti skratili ivot! Zato eli znati koliko mi je godina? Prieljkuje li da umrem? Smet
m li, moda?
Njezin bi se glas uzdizao od siktanja do vritanja i natrag. Koraala bi brzo po sob
i s ogrtaem skupljenim pod jednom rukom, natkriljujui me kao jastreb svoj plijen.
Zatim bi me svojom slobodnom rukom zgrabila za kosu ili uho. Nauila sam joj izmic
ati. Kako sam rasla i postajala sve via, nisam se vie mogla provlaiti ispod njezine
ruke, ve bih se poela uljati prema vratima im bi se javio njezin bijes.
Ayeeyo, ayeeyo, oprosti mi, oprosti mi, molim te, meketala bih. Ali baka me je bil
a vrsto odluila nauiti pameti i suzdranosti. Nauila sam drati jezik za zubima.
A onda bi, kad bi joj se prohtjelo, bez pitanja poela govoriti o sebi. Ti su tren
uci bili proizvoljni; nikad ih nismo mogli predvidjeti. Ponekad bi nam pripovije
dala prie o nevoljama koje je doivjela, o
suama ili epidemijama. Ali veinu podataka o njezinu ivotu, kao i o veini drugih zani
mljivih tema, prikupila sam sama, prislukujui njezine razgovore s naim roakinjama, i
li kad bi aptom korila mamu zbog maminih odluka i postupaka koje nije odobravala.
Tako sam saznala za napetost izmeu nje i mojeg djeda, to je osjeala prema djedovim
ostalim enama i kako se nosila s time, kao i za najbolnije razoarenje u njezinu iv
otu: godinu za godinom raala je keri, umjesto da rodi jo jednog sina.
To ju je najvie titalo. Baka bi znala rei kunem se svojim jedinim djetetom, mislei pr
tom na svojega jedinog sina. Iako su se njezine keri uvijek brinule za nju, ona i
h je potpuno ignorirala. Meni bi govorila:
Da si moja ki, ili bi se dovela u red ili bih te sama zakopala duboko pod zemlju,
kako i zasluuju one koje donose sramotu.

Jedine vrijednosti koje je cijenila bile su nomadske vrijednosti. Jedine osobine

karaktera koje je priznavala bile su nomadske osobine. Istina je: moja je baka
bila estoke udi i imala snanu volju. Oduvijek. Zanemarila je elje mojeg oca i obreza
la Haweyu i mene; kad ju je mama zbog toga pozvala na red, baka je priredila naj
goru scenu ikad i zaprijetila odlaskom, okrenuvi uloge u tren oka, tako da je nap
osljetku mama nju molila da ostane.
Baka je imala trinaestak godina kad ju je otac udao za Artana, sina Umarova, koj
i je bio sin Ahmedov, koji je bio sin Samakaabov. Ali njezinu stvarnu dob u vrij
eme udaje mogue je procijeniti tek sloenim izraunom godinjih doba, sua, epidemija i p
ria koje su usmenom predajom prenosili njezini roditelji i roaci. Njezinom je ocu
isplaena nevjestnina*: deve, koze, ovce, vree rie, zlatnici i obeanje da e mogui suko
i izmeu dva klana biti rjeavani raspravom umjesto ratom. Zaklana je ivotinja; na go
zbi je poslueno meso i devino mlijeko, slijedilo je kazivanje stihova i ritmiko pl
esanje, a sljedeeg dana mladoenja je otiao s kupljenom robom, svojom djejom nevjesto
m.
Majka moje bake umrla je mlada. Njezin se otac ponovno oenio, a njegova nova ena,
koja moda nije bila mnogo starija od moje bake, nije se slagala s njegovom keri. R
jeenje je bilo njezina udaja. Moja je baka isprva pokuavala pobjei od svojega novog
mua.
* suprotno od miraza; imutak koji mladoenjina obitelj prikupi i daruje nevjesti.
Ako se brak razvrgne, taj imutak pripada eni i njezinoj djeci nap. prev.
Spakirala je nekoliko stvari, svoj guntiino*, no koji joj je sluio za izradu prost
irki, moda malo hrane, napunila svoju tikvicu vodom i krenula preko pustinje u po
tragu za oevim atorom. Ne znam koliko je dana trajalo njezino putovanje. Baka tvrd
i da je sve zadivila time to se uspjela iva i zdrava vratiti ocu: nisu je pojele d
ivlje ivotinje, preivjela je glad i ed, i nisu je silovali gonii deva koji su lutali
po pustinji. Ali njezin otac i njezin klan bili su ljutiti, jer je davala lo pri
mjer svim ostalim buduim nevjestama svojih godina i obeastila svoju obitelj.
Odlueno je da e mojoj baki dopustiti da ostane s ocem dan ili dva kako bi se odmor
ila, a zatim e biti vraena svojem zakonitom muu. Ali prije nego to je kucnuo trenuta
k za polazak, stiglo je izaslanstvo tragaa na elu s njezinim muem. Obitelj ih je uz
obilne isprike lijepo primila, napojila i nahranila. Zatim su drugi i posljednj
i put krenuli na put s mojom bakom.
Dvije sezone kasnije rodila sam vau tetku Hawu, rekla bi nam. Je li mislila na dvij
e sezone sue ili na sezonu sue iza koje slijedi sezona kie? Tko zna? Metoda mjerenj
a vremena bila je izuzetno nepouzdana, budui da u sjevernoj Somaliji kia ponekad n
e padne kroz dulja vremenska razdoblja.
Roenje keri bilo je loa vijest, ali bila je mlada i njezin je mu bio spreman pruiti j
oj priliku da mu podari sinove. Ali samo je jedan njezin sin preivio dojenatvo. Na
kon to mu je rodila osam keri i samo jednog sina, moj se djed naposljetku iznova oe
nio, jer mu je bilo potrebno jo sinova. Njegova nova ena rodila mu je tri sina jed
nog za drugim.
Osramoena i bijesna, baka je spakirala svoje stvari i otila da se nikad ne vrati.
Moj je djed umro godinu ili dvije poslije toga, i baka nikad nije propustila nag
lasiti da je umro jer se nije mogao snai bez nje. Ona je nova ena bila budalasta.
Nije mu mogla pomoi u snalaenju u pustinji njuenjem zraka ili prouavanjem starih tra
gova. Moda mu je rodila sinove, ali nije imala pojma kako odravati red u pustinjsk
om logoru, kako primati starjeine iz njegova podklana ili druge goste, uvijek je
kasnila s obrocima, a njezini su sinovi bili bez ikakve stege.
Pod bakinom vrstom rukom karavana njezina mua funkcionirala je besprijekorno i bil
a predmet velikog divljenja i zavisti. To su mogli
* somalska enska odjea nalik sariju - nap. prev.
zahvaliti njezinoj portvovnosti, njezinoj upornosti, marljivosti, napornom radu i
asti. Mueva odluka da dovede drugu enu potpuno ju je okirala, uvrijedila je, pokaza
la njegovu nezahvalnost. Sve prie o plemenskoj asti nisu mogle odvratiti baku od n
jezinog nauma da drugi i posljednji put pobjegne od svojeg mua i njegova pustinjs
kog klana.
Sama injenica da je nakon drugog bijega nitko nije pokuao prisilno vratiti bila je
znak da su se stvari promijenile. Taj je dogadaj razlog zato mi je bakina ljutnj
a prema svemu modernom uvijek bila udna. Tvrdila je da mrzi sve to je moderno: dol

azak bijelog ovjeka, tehnologiju i nadmono oruje kojim je podjarmio slobodne i pono
sne Somalce, propadanje nae nomadske kulture i gubitak korijena. inilo se da je za
boravila da je dobrovoljno napustila svoj svijet jer se osjeala izdanom od svojeg
mua i osramoenom nizom sinova koje mu je rodila njegova druga ena. I ini se da je z
aboravila da je razlog zato je mogla otii i preivjeti u novim okolnostima bio taj d
a su njezine keri u nekoj mjeri uspjele snai u tim modernijim drutvima koje je ona
toliko mrzila.
ak i dok nam je prenosila znanja i vjetine nomadske kulture, vjerujem da je i sama
postala svjesna da ona vie nisu, a moda nikad nisu ni bila, vrijedna prenoenja. Uil
a nas je da e nai muevi biti nai gospodari, ali da e nas, ako im budemo dobre ene, u
ti svojim kraljicama. Ako se budemo znale snalaziti u pustinji oslukivanjem vjetr
a nai e se muevi s vremenom osloniti na nas. Ako budemo znale pripremiti muqmad, me
sne kuglice od suenog mesa satima kuhane u ulju i pomijeane s datuljama tako da se
ne mogu pokvariti ni na najjaem suncu, tad e nas zauvijek cijeniti. Ali mi smo im
ale hladnjak.
Svaka kultura suoava se sa svojevrsnim sindromom Las Vegasa on obuhvaa ono to pravi L
as Vegas predstavlja na Zapadu: mjesto gdje moete odbaciti okove tradicionalnog m
orala i vrijednosti, gdje se moete kockati i bludniiti. Ondje moete potajno udovolj
iti svojim skrivenim eljama, a zatim se vratiti svojem ivotu uglednoga graanina. Ta
j Las Vegas bljetavih neonskih svjetala i modernih iskuenja koji se javlja u svako
j kulturi neto je to starjeine i uvari morala ne mogu nadzirati, jer njegova mo lei i
van dometa njihovog razumijevanja. Taj dodir s modernou smrtni je udarac za njihov
u drevnu kulturu i stari nain ivota.
Kultura je kumulativno ljudsko iskustvo, anatomija prepreka i tehnika za njihovo
svladavanje. Tradicionalna se kultura raspada kad se
dogodi njezin prvi dodir s modernitetom. Jer nakon toga dolaze radio, televizija
, stroj za pranje rublja. Slijedi poplava neonskih svjetala, mobilni telefoni i
nove ceste, koji otimaju prostor priama baka i klanskih starjeina, priama koje su n
ekad drale zajednice na okupu.
Kad je moja baka napustila nomadski ivot svojeg klana i preselila se u grad, onaj
udbenik povijesti u njezinoj glavi, ona arhiva pjesnitva i narodnog stvaralatva, o
naj muzej drevnih vjetina, jednim je udarcem izgubio svaku vanost za njezin ivot, k
ao i za ivote svih nas.
Kao to je s vremenom i sama shvatila, modernitet nije kontrolirana zona koju moete
posjetiti i zatim otii pa se opet vratiti i traiti oprost. Modernitet je trajno s
tanje koje zamjenjuje va bivi svjetonazor. Moete pokuati pruiti otpor, ali on je neod
oljiv. Vrbuje vae mlade.
Prelazak iz predmodemog drutva u suvremeni svijet uvijek je bolan. Ali iako asimi
lacija moe biti odgoena, ona se jednog dana mora dogoditi. Odgadanje samo stvara t
ekoe za one koji nisu uspjeli proi proces tranzicije a istodobno ne mogu nastaviti i
vjeti isto tradicionalnim ivotom. Taj stari svijet je izgubljen.
Zapad je pun znanstvenih odjela, analitiara i intelektualaca koji piu o raznolikos
ti i potovanju prema manjinskim kulturama. Oni imaju jasno definirani osobni inte
res, profesure, subvencionirane publikacije, tako da su manjine uklijetene negdje
izmeu svojega izvornog naina ivota i civilizacije pristojan izvor zarade za te pro
uavatelje i proroke raznolikosti. Naalost, slavljenje i zagovaranje ouvanja tradici
onalnih kultura ne moe oivjeti san o tradicionalnoj utopiji; jedini je rezultat da
manjine dulje ostaju s druge strane granica civiliziranog svijeta kao predmet n
jegova nadmonog pokroviteljstva i lanog suosjeanja.
Kad govorim o asimilaciji, mislim na asimilaciju u civilizaciju. Aboridini, Afgan
istanci, Somalci, Arapi, domorodaki Amerikanci, sve te skupine nezapadnjaka moraj
u proi taj put u moderno drutvo. Kad sam bila dijete u Somaliji, to smo zvali razl
ikom izmeu miye i magaalo. Ako ivite na selu, tradicionalnom, ruralnom miye, ivot j
e predvidiv: okree se oko utvrenih uloga za mukarce i ene, uglavnom posveenih preivlj
vanju, nabavljanju i pripravi hrane, raanju i podizanju djece i vjerskim obredima
. Zajednica je ispred individualnih elja, poroka, strasti i ambicija. Godinu za g
odinom svi su dani nalik jedan drugom. Miye je isti iz dana u dan; ivot ondje
prekidaju samo prirodne katastrofe, sue, ratovi i osvajanja, ali to su pojave s k
ojima izlazimo na kraj na stari nain, na nain svojih predaka. One su dio kozmikog p
lana koji prihvaamo bez propitivanja, inalah

Najpogubniji utjecaj na tradicionalni nain ivota koji moe pogoditi rniye predstavlj
a magaalo, grad. Bilo da urbanizacija zahvati selo ili se ljudi sa sela presele
u grad, utjecaj grada neizbjean je i nepopravljiv. To je plima povijesti za koju
je moja baka znala da se ne moe zaustaviti, koja je pomela nju i njezinu obitelj,
ukljuujui i mene.
Ljudi sa sela koji bilo nagonski ili racionalno razumiju da je njihov tradiciona
lni nain ivota osuen na propast, prou to razdoblje tranzicije i uspiju se prilagodit
i modernom drutvu. Oni koji mu se odupiru inei korak naprijed pa korak natrag, posuu
jui dijelove moderniteta, ali ne sve, prije ili kasnije moraju se suoiti sa stvarn
ou. Odgaanjem samo produljuju muenje. Nauiti jezik modernog drutva, prihvatiti higije
ske standarde, usvojiti moderni kodeks spolnih i drutvenih kontakata, tek nakon to
pojedinci ovladaju tim vjetinama mogu uspjeti u stvarnom ivotu.
Na Zapadu prevladava miljenje da useljenici mogu uspjeti samo ako se dre sa svojim
a. To me podsjea na moje prevoditeljske dane u Nizozemskoj. Tipian je primjer dija
log koji se odvijao izmeu socijalnih radnika i njihovih somalskih klijenata kojim
a su pokuavali nai smjetaj. Klijent bi se grevito drao namjere da nade dom s odvojeni
m prostorijama za mukarce i ene. Nakon nekog vremena socijalni bi radnik rekao (a
ja bih prevela) da takav smjetaj nije mogue nai: u Nizozemskoj se takve kue ne grade
.
Ako to doista elite, morat ete zaraditi mnogo novca i sami je sagraditi, a ak bi i t
o bilo teko izvesti, jer morate graditi u skladu s graevinskim propisima.
U uredu bi nastala napetost, glasovi bi se dizali u nastupu bijesa. Klijent bi o
ptuio socijalnog radnika da ne potuje njegove elje, njegovu kulturu; tvrdio bi (a j
a bih to prevela) da su ga napustili, da mu ne iskazuju nikakvo potovanje, ne prua
ju mu nikakvu uslugu.
Zamisao da useljenici moraju zadrati unutarnju povezanost grupe odrava na ivotu per
cepciju tih ljudi kao rtava kojima je potreban poseban tretman. Ako prihvatimo pr
etpostavku da bi ljudi trebali ivjeti u skladu s kulturom svojih predaka, slijedi
da im u tome
trebamo pomoi, omoguujui im vlastite kole, zajednice koje se financiraju iz prorauna
pa ak i vlastiti pravosudni sustav.
Zato valja jo jednom ponoviti da u stvarnom svijetu jednako potovanje prema svim k
ulturama ne rada bogatim mozaikom ivopisnih i ponosnih naroda koji miroljubivo su
postoje i meusobno komuniciraju, zadravajui posebnost svojih kuhinja i rukotvorina.
Ono raa zaahurenim depovima ugnjetavanja, neznanja i zlostavljanja.
Evo jedne od pria moje bake.
Bio jednom jedan ovjek, hrva Saleh. Pripadao je tom-i-tom klanu i podklanu. Svakog
tjedna izazvao bi na dvoboj drugoga istaknutog hrvaa iz ovog ili onog podklana.
Izazvani bi, jadan, bio prisiljen prihvatiti ili u suprotnom nikad ne bi naao enu
iz dobrog klana. No ako bi ga Saleh pobijedio, ni u tom sluaju ne bi mogao raunati
na enu iz dobrog klana. Saleh je izazvao i pobijedio toliko mukaraca da su ugledn
ije obitelji sada svoje prvorodence slale daleko od kue da ih Saleh ne bi izazvao
. Saleh je bio odlian hrva, ali to mu nije bilo dovoljno: hvalisao se takoer i svoj
im pjesnikim darom. Jednog je dana pjesnik po imenu Burhaan iz klana Dhulbahante
pozvao hrvaa Saleha da izae na dvoboj rijeima, umjesto na dvoboj miiima. To je izazva
lo veliko zanimanje. Sto e Saleh sada uiniti? Ako prihvati, morat e poraziti Burhaa
na ili zauvijek biti obiljeen kao budala, ovjek koji nije znao ni svoje mjesto ni
svoj poziv. Ako odbaci izazov, otpisat e ga kao gomilu miia bez mozga. No ako pobij
edi, bit e poput Boga. U tom sluaju ne bi se vie morao hvaliti samo snagom tijela k
akvu ne posjeduje nitko drugi, ve i snagom uma. Saleh je prihvatio izazov. Burhaa
n je izrecitirao svoju pjesmu (baka bi nam je cijelu ponovila, od rijei do rijei.
Iako sam je ja naalost zaboravila, sjeam se bljeska bakinih oiju dok je sveano recit
irala Burhaanove stihove.)
Saleh nije mogao parirati jednako vrijednom pjesmom te je zauvijek izgubio ugled
.
Poruka je ove prie da svaka osoba ima svoje mjesto. Znaj svoje mjesto i dri ga se
kakvo god ono bilo. Glupo je upadati u tue podruje; hvalisati se time da ste doras
li drugima na njihovu teritoriju vodi vas u sigurnu propast.
No nisam mogla odoljeti iskuenju da ne upitam baku to bi se bilo dogodilo da je hr
va odluio izazvati pjesnika na dvoboj miiima.

Glupa djevojice, odgovorila je baka. Pjesnik je rjeit: on bi se svojom pameu bez tek
zvukao i odbacio takav glup prijedlog.
Tako sam nauila da su pjesnici vrlo pametni ljudi i da rijei imaju mo koja moe pobij
editi nasilje.
POGOVOR
PISMO MOJOJ NEROENOJ KERI Drago dijete,
Dopusti da ponem time to u ti ispriati o svojem susretu s hrabrom i izvanrednom enom
po imenu Oriana Fallaci. Upoznala sam je jednog petka poslijepodne na Manhattanu
poetkom svibnja 2006. Mnogo je toga rekla i napisala o prijetnji radikalnog isla
ma, a sa mnom je stupila u vezu posredstvom zajednikog prijatelja, inzistirajui na
tome da je posjetim. U to vrijeme znala sam samo da je snano osuivala teologiju t
otalitarizma.
Kad sam pozvonila, vrata mi je otvorila izuzetno krhka ena. Mala, vrlo mrava i bli
jeda, pozdravila me je rijeima:
Draga, ne ostaje mi mnogo ivota, ali divno je to ste mi doli u posjet. Imam rak. Dok
se uspinjala uskim stepenicama, nastavila je govoriti. Muslimani me nisu mogli po
raziti. Mussolinijevi faisti me nisu mogli poraziti.
Ispripovijedala mi je o incidentu u Junoj Americi, kad je nakon iznenadne razmjen
e puane paljbe dospjela medu tijela poginulih te su tek pukim sluajem u mrtvanici ot
krili da je iva. Ispriala mi je o parnici koju protiv nje vodi talijanski dravni od
vjetnik u pokuaju da uutka njezine kritike islama.
Sve te sile zla nisu me mogle poraziti. Ali rak, rak, rak koji izjeda moj mozak..
. Njezina struja rijei tu je presahnula.
U dnevnom boravku Oriana je inzistirala da popijemo ampanjac kako bismo proslavil
e moj posjet.
Tako ste mladi, rekla je. Ponudila sam se da donesem bocu i otvorim je, no rekla j
e: Ne, to jo uvijek mogu, moram. Kad sam vidjela kako joj drhte ruke i koliko je si
tna u usporedbi s velikom bocom, inzistirala sam na tome da joj pomognem.
Ne, ponovila je. Ja to elim uiniti zato jer jo mogu. A onda je poela iznova pripovi
i. I koliko god krhko bilo njezino tijelo, njezin je duh bio snaan i nesalomljiv.
Ja sam sluala.
Nakon to mi je ispriala svoj ivotni put koji ju je vodio preko Italije, Bliskog ist
oka i sada Sjedinjenih Amerikih Drava, stigla je do teme na kojoj se spajaju nai pu
tevi: prijetnje islama. Ali odmah je promijenila temu.
Morate imati dijete, rekla je. alim samo zbog jedne stvari u ivotu, a to je da nemam
djece. eljela sam bebu, pokuala je imati, ali pokuala sam previe kasno i nisam uspje
la. Draga, gotovo da me je molila, bolno je biti sam. ivot je usamljen. Ponekad mor
a biti. Pa ipak, jako bih voljela da sam imala dijete. Voljela bih da sam prenij
ela iskru ivota. elim za vas ono to sam eljela za sebe a nisam nikad dobila. elim da
ponete razmiljati o vlastitom djetetu prije nego to bude prekasno. Vrijeme leti, je
dnog ete dana zaaliti to ste to odgadali.
Uruila mi je primjerke svojih knjiga na talijanskom. Znam da je imala i drugih ivo
tnih pouka o kojima mi je htjela pripovijedati, ali bila je vidljivo iscrpljena.
Dvaput je rekla:
Draga, ne dajte da ivot proe pokraj vas.
Nije mi dopustila da kaem zbogom i pozvala me je da je uskoro opet posjetim. eljel
a sam to. Njezine strastvene oi i istaknute jagodice, njezina odlunost, podsjeali s
u me na moju strogu tetu Kha-diju. Ali etiri mjeseca kasnije, 15. rujna 2006. uju
tro, dok sam sjedila za svojim radnim stolom u uredu u Amerikom institutu za podu
zetnitvo u Washingtonu, ula sam na radiju da Oriane vie nema. Sjeam se da mi je rekl
a:
Draga, kad me rak ubije, mnogi e slaviti.
Ja pripadam onima koji oplakuju njezinu smrt.
Drago dijete, ona me je nadahnula da te imam. U kratkom vremenu koje sam provela
s njom Oriana mi je rekla da je imala spontani pobaaj, a vie mjeseci kasnije proit
ala sam njezino Pismo neroenom djetetu. Njezina je poruka bila dvostruka: da je m
ajinstvo izbor i da je ljubav izmeu ene i mukarca obmana. Slaem se i ne slaem se s nj
m. Majinstvo za ene poput mene doista jest izbor, ali nije izbor za mnoge druge. A
ljubav izmeu mukarca i ene nije obmana.
Najprije, majinstvo. Tvoja praprabaka imala je vrlo malo ili nimalo utjecaja na t

o hoe li biti majka. Imala je trinaestak godina kad su je udali za starijeg mukarc
a. Prvo je dijete rodila sa etrnaest. Sa esnaest je rodila blizanke. Uvijek nam je
s ponosom govorila kako je to uinila sama pod kronjom drveta, prerezavi pupane vrpc
e i vrativi se kui iste veeri, ne samo s bebama ve i s ovcama i kozama na broju. Jed
ino to je pokvarilo taj trenutak koji bi inae bio ispunjen veseljem i ponosom, bil
a je injenica da se pojavila s dvjema djevojicama, a ne dvama djeacima.
U njezinu je ivotu bilo malo izbora. Godinja su doba birala umjesto nje. Kia je bil
a rijetkost, tako da su se ona i njezina obitelj selili od pojilita do pojilita. P
onekad bi ih napale divlje ivotinje, ponekad neprijateljska plemena. ivotinje i lj
udi borili su se za zelene panjake i oaze, ostatke hrane i sklonite. ivot moje bake
oscilirao je izmeu razdoblja preivljavanja koja su se smatrala luksuznima i razdo
bljima pothranjenosti i gladi. Epidemije su im dodatno oteale ivot. Cesto nam je p
ripovijedala o sezonama duume, ili malarije, epidemije koju prenose komari koji s
iu krv svojih rtava ostavljajui za sobom parazite. Nakon to bi vruica cijelu no razdi
ala tijela malih bolesnika, majke bi se ujutro probudile i pronale svoju djeicu mr
tvu. ene bi nariui otrale u susjednu kolibu po pomo, ali ondje bi zatekle jo jedno mr
vo dijete, a u sljedeoj kolibi jo dvoje. 1 tako dalje, i tako dalje, smrt se irila
kilometrima uokolo. Mladi mukarci, djeca, ene, mnogi su se razboljeli i dobili gro
znicu, i u roku od nekoliko tjedana ili dana umrli.
Baka nam je pripovijedala te i prie o drugim enama i njihovim trudnoama, raanju djec
e, o njihovim patnjama i umiranju, o zamkama u kojima bi se nale, prisilnim brako
vima ili jo gorim sudbinama. Sve mi se to inilo besmislenim ciklusom boli, tjeskob
e i smrti.
U pismu svojem neroenom djetetu Oriana Fallaci, ta hrabra, neumoljiva i drska ena,
priznaje svoj strah. Ne strah od boli, patnje ili ak smrti ve strah od svojeg dje
teta. Brine se da bi joj njezino dijete moglo zamjeriti to ga je donijela na svij
et u kojem vlada nasilje, smrt, bol i nesree. Za Orianu je ivot napor, svakodnevna
borba, dok su njegovi trenuci sree samo kratke digresije za koje ovjek plaa okrutn
u cijenu.
Dijete moje, svijet je uvijek bio pun straha, pun boli i patnje. Svakog dana stiu
vijesti o nesreama, steajevima, ratovima i gladi, prijetnji nuklearnim bombama, u
sponu diktatura, masovnom egzodusu djeaka i djevojica, mukaraca i ena iz drava razore
nih ratom, cijelih sela koja sada nose etiketu raseljenih uslijed prirodnih ili ovj
ekovim djelovanjem izazvanih katastrofa. Osim tih svakodnevnih vijesti o razaran
ju, naoj budunosti prijete i druge nevolje: nestaice vode u skoroj budunosti ugrozit
e ivote milijuna ljudi, dok bi poveanje razine mora moglo potopiti cijele gradove.
Pa ipak, ja elim da doe na ovaj svijet.
Misli mi se vraaju na bakin ivot i upravo me ta sjeanja potiu da o tvom dolasku na s
vijet razmiljam s optimizmom. Baka nikad nije bila sigurna koliko ima godina, ali
procijenili smo da joj je vjerojatno osamdeset i devet. Kad je umrla, bila je o
kruena svojom djecom i unuadi. Njoj je ivot bio naporan. Bilo je trenutaka radosti,
ponekad i duljih razdoblja radosti, ali dok je mene odgajala ne pamtim dana da
nije spomenula smrt.
Moja majka, tvoja baka, prola je malo bolje od svoje majke. Zaela me je u gradu. N
ije me rodila pod drvetom i nije morala sama prerezati pupanu vrpcu; rodila me je
u bolnici, uz lijenika i medicinske sestre. Ali stigla sam prerano. Lijenik, medi
cinske sestre i roaci u ekaonici, svi su vjerovali da u umrijeti jer sam teila tek k
ilogram i pol. Majka nije imala drugog naina da mi pomogne preivjeti osim da me po
legne na svoj trbuh, pokrije nas obje bolnikim plahtama, trlja mi lea i pjevui. Jut
ro za jutrom, no za noi, moje je malo srce kucalo i ja sam plakala, to su bili jed
ini znakovi ivota koje sam davala. Za razliku od Oriane, mama nije razbijala glav
u sloenou problema koje bi ivot mogao postaviti preda me, ili to bi znailo doi na sv
t ispunjen nasiljem, korupcijom, muenjem i anarhijom, bezbrojnim bolestima i nemi
rima. Majka je samo htjela da ivim, to god ivot donio.
Uslijedila je trudnoa za trudnoom. Pobacila je pa ostala trudna i rodila, izgubila
dijete i opet ostala trudna. Kad god bi se majka i otac iznova sastali, majka b
i zanijela. Posljednje dijete bilo je mrtvoroeno. Zvao se Muhamed. On bi bio tvoj
najmlai ujak, roen 1979.
Vrlo mi je vano da poznajem tu povijest zaea i pobaaja. Upravo to iskustvo tvojih pr
etkinja daje mi samopouzdanja da riskiram s tobom. U tom lancu od etiri narataja en

a, tebe brojim kao etvrti, vidim golem napredak u kvaliteti ivota, a takoer i moguno
st daljnjeg poboljanja.
Sad ivim u Orianinom svijetu, svijetu znanosti, gdje te slikaju dok si jo samo sje
me, prozirno jajace koje visi u maternici i nalikuje bilo kojem sisavcu. Svaka dva
tjedna ene odlaze lijeniku na pregled, a nakon dva mjeseca lijenik kae: Ovo je vrlo o
sjetljivo razdoblje. Citam Orianine rijei i borim se s njihovom ironijom. Tvoja bi
baka rekla:
Uza svu znanost, obrazovanje i znanje koje nevjernici skupljaju, ne razumiju da j
e svaki djeli ivota osjetljivo razdoblje!
Ali to je ono to znanje donosi. Kao trei narataj one ene pod kronjom drveta, bila sam
dovoljno izloena obrazovanju a da bih olako shvaala odluku o tvojem zaeu. Kao Orian
a, i ja moram razmisliti o tome eli li se roditi. eli li doi na svijet nasilja i prij
evare i korupcije? eli li ivot?
Drugi je izbor, kao to je Oriana istaknula, nitavilo i tiina. Bi li izabrala nitavil
o? Da ostane gdje jesi, u tiini koja nije smrt jer nisi ni ivjela? Ta prekrasna krh
ka ena drala me je za ruku u svojem stanu i rekla mi:
Neka se tvoje dijete rodi.
Znala je. Sama je dola do odgovora koji mi se svidio. Kad je zanijela, gotovo svi
oko nje savjetovali su joj da pobaci, ali ona je odbila. eljela je svoju bebu.
Oriana mi je ispriala kako je njezina zajednica odbacila njezino neroeno dijete: m
ukarac koji je bio otac njezina djeteta, njezin lijenik i medicinske sestre, njezi
n ljekarnik, njezin ef, njezina najbolja prija-teljica. Svi su joj rekli:
Rijei se bebe. Pobaci. Misli na svoju karijeru.
Neudanu enu koja je odluila imati dijete smatralo se neodgovornom. Otac njezina dj
eteta ponudio je platiti polovinu trokova pobaaja (samo polovinu, jer je zaee u konan
ici bilo dijelom i njezina greka.)
Moja se zajednica ne bi bila sloila s Orianinom. Moj je lijenik homoseksualac. Obr
atila sam mu se s pitanjem moe li zamrznuti moja jajaca ili embrije. Rekao je da m
oe, ali da mi to ne bi savjetovao.
Jednostavno imajte dijete. Zdravi ste. Snani ste. Ne vidim razloga zato biste poduz
imali takve drastine mjere.
Ni u jednom trenutku nije spomenuo tekoe koje bi dijete imalo zbog toga to sam samo
hrana majka. Moj ef, koji se prema meni odnosi poput pravog oca, podrao bi svaku o
dluku koju bih donijela da te nosim pod srcem. Nezamislivo je da bi me ikad nago
varao da te pobacim. Moji najbolji prijatelji, moji kolege, nitko mi ne bi staja
o na putu.
Borila sam se s odlukom da li da te rodim i odgajam sama, kao to je pokuala Oriana
, ili da se udam za tvojeg oca. Kao to ona kae, dijete je osobni izbor. Slaem se. N
o nije to samo osobni izbor; to je vrlo sebian izbor. elim te imati za sebe, za sv
oje veselje, da obogatim svoje postojanje. elim znati kako je to bezuvjetno volje
ti i biti na isti nain voljen. Dok te nosim u svojoj utrobi elim znati kako
je to osjeati iglice tjeskobe koje probadaju moju duu izmjenjujui se s poplavom rado
sti, kao to je Oriana opisala rano razdoblje svoje trudnoe. elim te osjetiti kako ra
ste u meni kao novi ivot. elim te drati u naruju. elim ti dati ivot. elim te. I el
a sebe.
Sto u ti dati zauzvrat? Najprije e tu nauiti kako da izabere. Ponekad se od prevelik
og izbora ovjeku zavrti u glavi, dok se u nekim drugim sluajevima skameni od strah
a. Ti e za razliku od svojih pramajki ivjeti u svijetu s prevelikim izborom. S veli
kim se izborom ponekad tee nositi nego s ogranienim ili nikakvim.
Obrazovanje, uzbuenje i napor uenja, bit e ti dostupno onako kako nije bilo dostupn
o tvojim pramajkama: vrtii i predkolski programi, osnovna i srednja kola, koled i sv
euilite, ljetni kampovi i programi studentske razmjene, studentska praksa i skupov
i diplomanata. Nauit e itati, pisati i raunati, razvijati svoje vjetine u sklapanju p
ijateljstava i nalaenju kompromisa s rivalima, moi e birati izmeu baleta, slikanja, k
lasine glazbe, popa, atletike, ekipnih sportova, itat e Shakespearea iz malenih, zgo
dnih ilustriranih djejih knjiga i sluati Mozarta jo u mojem trbuhu. Doi e na svijet t
hnolokih igraaka i koristit e ih, za raunanje, snalaenje, pozive i slanje poruka, za
anje i sluanje glazbe.
Imat e mene, svojeg oca, svoju dadilju, svoje nastavnike i proirenu obitelj odrasli
h koji e te poticati. Nauit e slagati i preslagivati svoje prioritete sa svakim novi

m iskuenjem. Ali prije svega, morat e nauiti izabrati meu svim mogunostima koje ti os
guramo.
Moje kolovanje bilo je znatno drugaije od onoga koje je pred tobom. U mojoj koli mo
rali smo nositi bijele koulje i zelene suknje, bijele arape i crne cipele, zelene
veste i zelenu kravatu sa kolskim amblemom. Moja je kravata uvijek stajala ukrivo
, najvii je gumb uvijek bio raskopan, moja se vesta uvijek negdje gubila. Moje sre
dnjokolske godine bile su stalna bitka s autoritetom.
Majka mi je nareivala to da odijevam, kada da se igram (gotovo nikad), to da itam, i
s kime da se druim. Nije mi doputala da se druim s djevojicama, a kamoli s djeacima,
iz bilo koje druge zajednice. Zabranila mi je itanje romana i sluanje glazbe; mol
ba da me pusti u kino navela bi majku na vrisku i prijetnje batinama. Pomisao na
mladia s kojim bih se zabavljala izazvala bi u njoj nekontrolirani bijes i kletv
e.
Pa ipak, osim djevojica iz Indije i Jemena, imala sam i nemuslimanske, kenijske p
rijateljice. itala sam sve to sam mogla i inila to praktiki pod njezinim nosom. Samo
bih utaknula stranice svojih romana medu korice Kurana, jedine knjige koju je d
oputala. Iuljala bih se iz kue i odlazila u domove svojih prijateljica kako bih ond
je sluala njihovu glazbu ili gledala filmove. Uspjela sam ak imati i momka. (I to
u vrijeme kad nije bilo mobitela, SMS-ova ili elektronike pote.)
Drago moje dijete, dok bude rasla i prolazila kroz razdoblje kad djevojka postaje
ena, tvoje e se tijelo promijeniti. Narast e ti dojke i bokovi, a tvoje e se usne p
opuniti. Mladiima e postati predmetom elje, i ti e poeljeti njih. To je za moju majk
ila zastraujua pomisao; sigurna sam da svaki roditelj osjeti zatitniki poriv ispunje
n tjeskobom i brigom na pomisao da njegovo dijete ima spolne odnose. Imam sree to
sam ivjela u razliitim kulturama i nauila da je otvoren odnos prema spolnosti bolji
od potiskivanja. Sve kulture koje potiskuju spolnost ostvaruju suprotno od eljen
og cilja: bre se ire spolno prenosive bolesti i poveava se broj neeljenih trudnoa. Po
baaji koji se izvode u tajnosti esto zavravaju smru majke.
Umjesto poricanja stvarnosti, Europljani i Amerikanci ue svoju djecu, im ona dovol
jno sazriju i osjete zanimanje za tu temu, sve to trebaju znati o svojem tijelu:
da je seks izvor zadovoljstva, da moe izabrati kada i s kim e imati spolni odnos, da
postoje sredstva za kontrolu zaea i naini da se zatiti od spolnih bolesti. Tada preu
zima odgovornost za svoju spolnost i za rizik donoenja na svijet djeteta kada nisi
spremna. Preuzima odgovornost da izbjegne zarazu spolno prenosivim bolestima, kao
i mogunost da ih prenese drugima. Takva otvorenost ohrabruje odgovornost i izbor
utemeljen na informacijama i razumu, umjesto na mistifikaciji spolnog odnosa.
Neu tjerati tvoje mladie kao to je to meni inila moja majka.
Drago moje dijete, nastojat u ti osigurati slobode koje ja nisam imala. Umjesto b
esmislenog bubanja napamet i strogih kazni to su obiljeile moje djetinjstvo, moj e
autoritet i autoritet tvoje kole biti mnogo blai; bit e prilagoen potrebi da naui don
siti odluke, da preuzima odgovornost za posljedice tih odluka i da ui na svojim pog
rekama. To bi u tebi moglo pobuditi ponekad opasan osjeaj da je savrenstvo dostino:
savrena igraka, savrena najbolja prijateljica, savreni mladi, savren dom, savrena za
nica, savrena drava. Potreba za inoviranjem, poboljanjem i napretkom zdrava je i
pohvalna. Ali, dijete moje, savrenstvo ne postoji. Potraga za njime vodi samo u f
rustraciju i podlonost utopijskim idejama. U takvim trenucima razmisli o tome to s
e dogodilo i to se i dalje dogaa drutvu tvojih pramajki, gdje je pleme opsesivno us
redotoeno na teoloko obeanje raja.
ivei u Americi, bit e izloena jo snanijem obeanju savrenog drutva. ut e za mno
zam i komunizam i razne vrste kultova i kolektivizama. Cijena savrenstva koje obea
vaju obino je masovna patnja i smrt.
Osporavanje autoriteta, igranje make i mia s nastavnicima, dijeljenje tajni s drug
om djecom, skrivanje tajni od roditelja i nastavnika, sve mi je to pruilo obilje
uzbuenja. Pitam se hoe li tvoj ivot biti lien svakog uzbuenja ako ti dam previe slobo
e. Ako ti pruim previe, hou li te time liiti neega presudnog u ivotu? Sto ako tvoj na
taj nain oduzmem potrebu za istraivanjem? Rodit e se u Americi razliitih postova: pos
tratnoj, postkenedijevskoj, postfeministikoj Americi. Mnogo toga e uzimati zdravo z
a gotovo. Prije vie desetljea Oriana je morala opravdavati injenicu da eli biti samo
hrana majka. Sada nema takvih prepreka. Za to e se ti boriti? Protiv ega e se boriti?
Drago moje dijete, ne zabrinjava me sivilo ivota. Zabrinjava me sivilo ivota lienog

izazova. U Nizozemskoj sam ivjela u laboratorijskom drutvu iz kojeg su izbrisani

gotovo svi izazovi u ivotu. Bili smo zbrinuti od kolijevke pa do groba. Raspravlj
ali smo o eutanaziji, pokretu koji je osnovan s ciljem obrane prava smrtno boles
nih pacijenata da okonaju svoj ivot i koji je zatim metamorfirao u pokret koji je
branio pravo svakog ovjeka na lijeniku pomo pri samoubojstvu kad mu ivot dosadi. I ta
j pokret to je zagovarao pravo na potpomognuto samoubojstvo kad ti ivot dosadi mor
ala je subvencionirati drava. Na moje zaprepatenje, neki od aktivnih lanova tog pok
reta bili su ljudi u dobi od dvadesetak ili tridesetak godina. Bili su zatieni od i
vota, premalo izloeni bilo kakvim iskuenjima; za njih su svi dani bili isti. Nisu
imali nita za to bi se borili. Uvjerili su sami sebe da je svijet nepodnoljivo mjes
to i proglasili se umornima od ivota.
Bojim se da se i ti ne umori od ivota i ne mogu se domisliti kako da to sprijeim, o
sim moda da te podsjetim na teak ivot tvojih praotaca i pramajki, tako da moe cijenit
i ono to ima. To je tvoj
izazov i izazov tvojeg narataja: ne samo kako da sauvate slobode koje imate, ve i k
ako da ih podijelite s onima koji ih nemaju.
uvaj se ljudi ispranih mozgova, dijete moje. Alah i promicatelji islamskog nauka
imali su veliku ulogu u mojem djetinjstvu. ovjek po imenu Boqol Sawm pokuao nas je
strahom natjerati na pobonost. Punio nam je ui prijetnjama da nas sve eka pakao zb
og naih grijeha. U paklu emo gorjeti u vjenom plamenu, plivati u kljualom ulju, biti
iznova oivljeni samo zato da bismo opet mogli izgorjeti od glave do pete. Svaki
put kad umremo u uasnim mukama, Alah e nas iznova stvoriti, vratiti nam nae tijelo
i nau kou, ovaj put jo meku i osjetljiviju, a potom narediti anelima da nas ponovo ba
ce u plamen. Ti e se uasi nastavljati sve dok Alah ne odlui da smo pravedno kanjeni.
Na koncu sam poela cijeniti borbu protiv svakog oblika autoriteta kao neto bitno u
ivotu. Nauila sam vane lekcije o dunosti i upornosti kojima su me pouile moja majka
i moja baka, i razvila strast za uenjem koju su u mene usadili neki srednjokolski
nastavnici. Nala sam nadahnue u oevu otporu dravnom autoritetu kad se protivio somal
skom diktatoru u razdoblju od 1969. to 1990. Ali i ja sam pruila otpor njegovu au
toritetu, kad je umjesto mene odluio kada i za koga u se udati. Sada e naravno biti
na meni red da se brinem hoe li ti nai pravog ivotnog partnera. Ali za razliku od m
ojeg oca, pustit u te da o tome sama odlui. A ako pomislim da si nainila pogrean izbo
r suzdrat u se od osude, ma kako teko bilo, i prihvatiti tvoju odluku.
Dijete moje, ljubav izmeu tebe i mene je bezuvjetna. Nesvjesno moemo jedna drugu p
ovrijediti, ne odobravati meusobne odluke, prijatelje ili ukus, ali to god da se d
ogodi, sa mnom uvijek moe raunati. Bez obzira na tvoje godine, tvoja e tuga biti moj
a tuga, tvoja srea moja radost. Ljubav izmeu mukarca i ene nije obmana, kao to tvrdi
Oriana, ali jest uvjetna. Ona ovisi o kemiji, kompatibilnosti, temperamentu, ivot
nom stilu, pa ak i imovinskom stanju, ali ako se zaljubi i ljubav ti je uzvraena, t
ad je ona vrlo mona sila. Ljubav izmeu mukarca i ene moe biti velikoduna, i trebala b
biti velikoduna. Naalost, drago moje dijete, ut e o mnogim ljubavnim priama u kojima
je osnovna elja elja za posjedovanjem onoga drugog, za promjenom onoga drugog, za
kontrolom nad onim drugim. Upravo te stvari ubijaju ljubav i strast. Nastoj se t
ome oduprijeti ako ikako moe.
Postoje tri vrijednosti koje sam spoznala na mojem putovanju u slobodu s kojima
bih te htjela upoznati i jedna zamka na koju bih te htjela upozoriti.
Prvu e ti, sigurna sam, utuviti u glavu u tvojoj amerikoj koli. To je vrijednost od
govornosti. Poinila sam mnoge pogreke, ali nastojim preuzeti odgovornost za svoje
postupke. Nepromiljena sam i nestrpljiva i ponekad pristanem uiniti neto to ne elim i
ne mogu. Ali kad naem trenutak da razmislim o pogrenim postupcima ili pak o svojo
j pasivnosti, u veini sluajeva zakljuim da ne mogu kriviti nikoga osim sebe.
Druga vrijednost, povezana s odgovornou, je dunost. Kako dosadno, moda e pomisliti. D
ost: koja naporna rije. Postoje stvari u ivotu koje nisu uzbudljive, koje nisu zab
avne, koje nam se ine poput nepravedno nametnutog tereta. Ali mi ih ipak moramo ui
niti. Podrala sam svoju obitelj kad god sam mogla. Uinila sam to znajui da oni mene
ne bi podrali, i rijetko sam uivala u tim zadaama. Ali one su mi donosile osobnu s
atisfakciju, osjeaj ponosa i postignua. Ispunjavanje dunosti moe se initi nesebinim,
li ishod je, barem za mene, bio sebino zadovoljstvo.
Trea je vrijednost kritiko razmiljanje. Upoznala sam je na sveuilitu u Leidenu. Profe
sori su nam zadavali da prouavamo djela raznih mukaraca i ena, nazivajuii ta djela t

eorijama, idejama koje mogu biti ispravne ili pogrene. Na je glavni zadatak bio da
kroz razdoblje od pet godina razluimo dobre ideje od loih: ne samo da nauimo odbac
ivati tude teorije, ve i da sami pokuamo smisliti bolje teorije od njihovih. Proce
s je zahtijevao da nas naue razmiljati i prepoznavati misli, ak i one sloene, kao pr
oizvod ljudskog uma. U Leidenu nije bilo niega boanskog, osim ovjekove sposobnosti
razmiljanja. Imala sam veliku sreu da sam studirala na sveuilitu, da sam bila izloena
vjebi kritikog razmiljanja. Ako bude imala sree, i tebe e nauiti toj vrijednoj vje
Ali uvaj se zelota svih vrsta. uvaj se prodavaa vjerskih utopija. 1 uvaj se profeso
ra koji studente ue to misliti, umjesto da ih ue kako misliti.
Mnogi ljudi u tvojem ivotu govorit e ti o brojnim emocionalnim zamkama koje vrebaj
u mlade djevojke. Dopusti da se dotaknem jedne: zamke ljutnje. To je vjerojatno
najgora vrsta duevne tamnice na svijetu. To je nesposobnost da izbacimo iz sebe b
ijes zbog osjeaja nepravde koju smo pretrpjeli. Neki ljudi dopuste da im jedno il
i dva, ili moda deset neugodnih iskustava zagoraju ostatak ivota. Takvi ljudi
dopuste da se bijes u njima razgori i proguta njihovu osobnost. Na koncu se ponu
smatrati rtvama svojih roditelja, nastavnika, svojih vrnjaka i vjerskih uitelja.
Ljudi me esto pitaju jesam li ljuta na majku ili oca, na uitelja Kurana koji mi je
razbio glavu, na nizozemsku politiarku koja mi je pokuala oduzeti dravljanstvo, na
sve one ljude koji su me uvrijedili ili me svjesno pokuali povrijediti i ponizit
i. Nisam. Znam da su me moji roditelji na svoj nain bezuvjetno voljeli. Znam da m
e oni koji me ele povrijediti i poniziti ele zatoiti u zamku bijesa i ljutnje te da
ih nema smisla nagraditi za to tako da im ispunim elju.
Otkrila sam da je ivot takav kakav jest dar prirode. Za one koji vjeruju u milosr
dnog Boga, on je Boji dar. No to je dar u kojem uivamo samo kratko vrijeme. Neki s
e od nas zadre dulje od drugih, ali svi na koncu umremo. S obzirom na to kratko v
rijeme tragino je zatoiti svoj um u zatrovanom kavezu ogorenosti i bijesa. Takva st
upica crpi tvoju energiju, pa umjesto da se brine o tome kako da na najbolji nain
proivi ivot, postane osvetoljubiva, apatina rtva. ivot je pun obeanja. Molim te, zg
ga objema rukama i dobro ga proivi. ivi, smij se, voli i budi velikoduna. Neu te odg
ajati u muslimanskoj vjeri, vjeri tvojih praotaca i pra-majki, jer vjerujem da u
sebi nosi fatalnu pogreku. No upoznat u te s razliitim religijama, njihovim utemel
jiteljima i nekim od njihovih sljedbenika. Odgoj it u te da ima vjere u sebe, u zn
anost i vlastiti razum i ivotnu energiju. I nikad ti neu pokuavati nametnuti svoja
vjerovanja ili nevjerovanja.
Kad god bih se pobunila protiv majinih vrijednosti, ucjenjivala bi me ili ak prokl
injala zastraujuim somalskim kletvama. elim da ima dijete koje e odbaciti Boga onako
ako si ti odbacila mojeg Boga! jedna je od njezinih kletvi. Rekla mi je da nikad
neu saznati koliko je bolno to odbacivanje ako ga sama ne doivim. I stoga sam svje
sna da mi nee biti lako prihvatiti tvoju neovisnost. Ali koliko god mi bilo teko,
pokuat u sakriti svoju bol.
Na oevoj samrtnikoj postelji znala sam da se njegove i moje vrijednosti nikad nee m
eusobno pomiriti. On nikad nije uspio razumjeti moje nevjerovanje. Molio se za me
ne do svojega posljednjeg daha. A ja se nikako nisam mogla vratiti vjeri u Alaha
, u proroke, u svete knjige, anele i onaj svijet. Ali bezuvjetna ljubav koju smo
imali jedno za drugo, ljubav izmeu roditelja i djeteta, bila je snanija od svega.
Dokaz je nain na koji smo na kraju stisnuli jedno drugom ruku. Ta zemaljska ljuba
v moja je vjera. To je ljubav koju u ti uvijek davati.
ZAKLADA AHA
Zaklada Ayaan Hirsi Ali osnovana je 2008. godine kao dobrotvorna organizacija ko
ja pomae zatititi i braniti prava muslimanskih ena na Zapadu, osobito u Sjedinjenim
Amerikim dravama, od militantnog islama i pogubnih plemenskih obiaja. Njezin je ci
lj istraiti, informirati i lobirati protiv nekoliko oblika zloina protiv ena, ukljuu
jui uskraivanje obrazovanja djevojicama, genitalno sakaenje, prisilne brakove, nasil
je motivirano obranom asti te ogranienje slobode kretanja djevojica.
Zaklada AHA tei podii svijest u Americi o tome da se neke od tih nasilnih praksi u
smjerenih protiv ena sve ee dogadaju i u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Zaklada postoj
i stoga da bi djevojicama i enama u nevolji pruila informacije i pomo, stvarajui baz
u podataka o ljudima i ustanovama koje su strune za rjeavanje sluajeva uznemiravanj
a i zlostavljanja. www.theahafoundation.org
O AUTORICI

Ayaan Hirsi Ali roena je u Somaliji, odgojena u muslimanskoj vjeri, a djetinjstvo

i djevojatvo provela je u Africi i Saudijskoj Arabiji. Godine 1992. otila je u Ni
zozemsku kao izbjeglica, pobjegavi od prisilnog braka s dalekim srodnikom. Nauila
je nizozemski i radila kao prevoditeljica u klinikama za pobaaj i sklonitima za ene
rtve nasilja. Stekavi diplomu iz politikih znanosti, poela je raditi za Laburistiku
stranku. Nakon teroristikih napada 11. rujna odrekla se islama i postala zastupni
ca u nizozemskom parlamentu, borei se za prava muslimanki u Europi, prosvjetljenj
e islama, i sigurnost na Zapadu. Odatle je prela na Ameriki institut za poduzetnitv
o u Washingtonu. Osnovala je Zakladu Ayaan Hirsi Ali (www.theahafoundation.org),
iji je cilj borba protiv svih oblika zloina protiv ena, ukljuujui genitalno sakaenje
prisilne brakove, nasilje zbog asti, kroz obrazovanje, programe u zajednici i ire
nje znanja.
Njezina knjiga Nevjernica bila je na prvom mjestu liste uspjenica u Europi i Aust
raliji a Ayaan Hirsi Ali i dalje nastavlja primati poasti irom svijeta. asopis Time
uvrstio ju je 2005. godine medu 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu, asopis Gla
mour proglasio ju je 2005. Junakinjom godine a 2006. godine proglaena je i Europl
jankom godine u izboru Reader's Digesta. Primila je i norveku godinju nagradu za d
oprinos ljudskim pravima, Nagradu slobode Danske liberalne stranke, vedsku nagrad
u za promicanje demokracije, te nagradu Heroji Martina Luthera Kinga u Syracusi
za promicanje slobode i otvorenog drutva.