corry

Aldiss, Brian

Prauma

''Hothouse, 1952.''

1
corry

I.
Pokoravajui se neotuivom zakonu, stvari su rasle, bujajui neobuzdano i neobino u
svom porivu za rastom.

Vruina, svjetlo, vlaga, bile su konstante koje su trajale jo od... vie nitko nije znao
otkada. Vie nikoga nije brinulo ono znaajno pitanje koje poinje rijeima "Otkada...?" ili
"Zato...?". Ovdje vie nije bilo mjesta za razum; mjesta je bilo samo za bujanje i za raslinje,
kao u stakleniku.

Obasjan zelenim svjetlom dio je djece izaao na igru. Na oprezu zbog neprijatelja trala
su djeca po grani i dozivala se priguenim glasovima. S jedne se strane uvis penjala
brzorastua mugovina, blistajui svojim ljepljivim, grimiznim grozdovima bobica; jasno je
bilo da se sprema rasuti sjeme i da nee dirati djecu, pa su hitro protrali mimo nje. Iza
granice teritorija plemena, za posljednjeg je sna izbilo neto arne mahovine. Kako su joj se
djeca pribliavala, ona se poela pomicati.

- Ubijte je, - kratko je rekla Toy, voa djeje grupe. Bilo joj je deset godina; proivjela je
bila ve deset sazrijevanja smokvina ploda i svi su je sluali, ak i Gren. Trgnuvi iz toka
prutove koje su nosili po ugledu na odrasle navalie na mahovinu. Grebli su po njoj i udarali
je, s rastuim je uzbuenjem smlavivi, gnjeei joj otrovne vrke.

U tom uzbuenju Clat padne naprijed. Sa samo pet godina bila je najmlae dijete u
skupini. Ruke su joj se nale u otrovnoj kai, glasno je kriknula i skotrljala se u stranu, a
ostala su djeca samo vikala, ne usuujui se ui meu mahovinu da joj pomognu.

Borei se da se makne u stranu, mala je Clat i dalje vikala, noktima grebla po gruboj kori
- a onda se skotrljala s grane.

Djeca su je vidjela kako pada na veliki raireni list nekoliko duina ispod njih, kako ga je
zgrabila, i kako lei na njemu, drui na ustreptalom zelenilu. Gledala je nemono gore
prema njima, bojei se da pozove upomo.

- Idi po Lily-yo, - ree Toy, a Gren pouri natrag po grani da je dovede. Jedna se
golema tigrasta osa zaleti na njega iz zraka, brujei gnjevnim zujem, no Gren je nehajno
odbije ustranu nadlanicom. Ne zaustavljajui svoj trk. Bila mu je ve deveta; jedno od rijetke
muke djece, ve vrlo hrabar i okretan i ponosan. Hitro je trao prema poglaviinoj izbi.

Ispod grane, uvreno za njenu donju stranu, visjelo je osamnaest velikih oraha
sklonitara, izdubenih i zacementiranih o granu cementom destiliranim iz biljke acetovke.
Ovdje je ivjelo osamnaest pripadnika grupe, po jedan u svakoj izbi: poglavica, njenih pet
ena, njihov mukarac i jedanaestoro preostale djece.

Na Grenov je povik Lily-yo izala iz svoje izbe i po konopcu se popela do njega na

granu.

2
corry
- Clat je pala! - viknuo je Gren.

Lily-yo otro zabubnja prutom po grani i potri ispred djeteta.

Njen je znak dozivao ostalih est odraslih: ene Flor, Daphe. Hy, Ivin i Jury i mukarca
Harisa. urno su izali iz svojih izbi, spremnog oruja, spremni za napad ili bijeg.

Trei, Lily-yo je kratko i otro fiukala.

Istog se trena iz oblinjega gustog lia pojavio bumbak, letei prema njenom ramenu.
Okretao se oko svoje osi poput upava kiobrana i pojedinim bicama pipao smjer leta.
Uskladio je svoje kretanje s njenim.

I djeca i odrasli okupili su se oko Lily-yo kad je pogledala dolje prema Clat. Ova je jo
uvijek leala nauznak na listu.

- Samo mirno lei, Clat! Ne mii se! - podvikne Lily-yo. - Idem po tebe. - Clat je
posluala glas, premda ju je boljelo i bilo ju je strah, gledajui s nadom gore prema svojim
spasiteljima.

Lily-yo zajae kukasti donji dio bumbaka, neprestano mu tiho zvidei. Jedina je ona u
grupi potpuno svladala umijee upravljanja bumbakom, tim polusvjesnim plodom fijuika. U
vrcima se njegovih dlakavih bica nalazilo sjeme neobina oblika, koje se pod blagim
povjetarcem to mu je ukao, pretvaralo u ui za sluanje najpovoljnijih struja vjetrova za
to dalje irenje i mnoenje. Ljudi su nakon dugih godina vjebe mogli te primitivne ui
koristiti za svoje potrebe, dajui im upute kao to je to sada inila Lily-yo.

Bumbak ju je nosio nanie, ususret bespomonom djetetu. Clat je leala nauznak

gledajui ih kako dolijeu i nadajui se. Jo uvijek je gledala gore kad su se nenadano svuda
oko nje kroz list probili zeleni zubi.

- Clat, skai! - zavie Lily-yo.

Dijete je imalo vremena da se uzdigne na koljena, jer su biljke grabljivice sporije od ljudi,
a zatim su je zeleni zubi epali oko struka.

Skrivena ispod lista, grabizamka se bila douljala u poloaj za napad, osjetivi prisustvo
plijena kroz tanak sloj lista. Izgledala je poput ronate kutije, naprosto jedan par etvrtastih
eljusti na arkama, pun dugih otrih zubi. Iz jednog je kuta rasla stabljika, poput vrata, vrlo
miiava i deblja od ovjeka. Sada se ta stabljika svinula i odnijela Clat prema pravim ustima
koja su s ostalim dijelom biljke ivjela duboko dolje, na nevidljivom Tlu ume, u tami i trulei.

Lily-yo zvidanjem usmjeri bumbaka natrag prema naselju. Za Clat se vie nita nije
moglo uiniti. Tome je bilo tako.

Ostali iz grupe ve su se razilazili. Stajanje na okupu dozivalo je nevolju, u obliku nekog

od nebrojenih praumskih neprijatelja. Osim toga, nije ovo bila prva smrt kojoj su bili
svjedokom.

3
corry
Skupina koju je vodila Lily-yo neko je brojala sedam ena i dva mukarca. Dvije su
ene i jedan mukarac pali u Zeleno. Osam je ena rodilo grupi ukupno dvadeset i dvoje
djece, od toga petoro muke. Djeca su esto pogibala, oduvijek. Sada kad Clat vie nije bilo,
vie je od pola djece bilo palo u Zeleno. Lily-yo je znala da je to zastraujue velika smrtnost,
a kao voa je za to krivila samu sebe. Istina je da u granama ima mnogo opasnosti, no one
su im bile poznate i trebalo ih se bolje uvati. Najvie je sebi predbacivala to su u
preivjelom podmlatku preostala samo tri muka djeteta, Gren, Poas i Veggy. Od njih trojice,
nekako je to nejasno osjeala, Gren je bio roen za nevolje.

Lily-yo se vraala hodajui po grani pod zelenim svjetlom. Bumbak se, zaboravljen,
prepustio vjetru sluajui tihe upute praumskog zraka, oslukujui gdje da poloi sjeme. Jo
nikada nije na svijetu bilo takve prenaseljenosti. Nigdje nije bilo ni komadia otvorena tla i
bumbaci su katkada stoIjeima plutali zrakom kroz praume ekajui da se spuste; slika i
prilika biljne osamljenosti.

Stigavi do iznad jedne od orahovih izbi, Lily-yo se po puzavcu spustila u nju. Neko je
tu Clat ivjela. Jedva se uspjela provui u nju. Tako je uzak bio ulaz. Ljudi su ulaze pravili to
manje, irei ih tek toliko koliko bi i sami rasli, da oteaju ulaz neeljenim posjetiocima.

Izba je bila vrlo uredna. Krevet izduben u mekim vlaknima unutranjeg zida; tu je
petgodinja Clat spavala kad bi se pospanost uvukla u nepromjenjivo praumsko zelenilo.
Na krevetu je leala njezina dua. Lily-yo je uzme i zatakne za pojas.

Opet se uspela po puzavcu, izvukla no i stala sjei na mjestu gdje je kora bila oguljena
s grane i orahova izba prilijepljena na ivo drvo. Nakon nekoliko udaraca cement je popustio,
Clatina se izba nakrivila, ostala visjeti na trenutak, a onda pala.

im je iezla meu ogromnim hrapavim listovima, lie se uskomealo. Neto se tamo

dolje borilo za povlasticu da prodre ovaj ogromni zalogaj.

Lily-yo se popne natrag na granu. Za trenutak je zastala da duboko udahne. Disanje joj
je u zadnje vrijeme bilo munije nego neko. Previe je puta bila u lovu, rodila je previe
djece, preesto se borila za ivot. S neuobiajenom i prolaznom svijesti o sebi spusti pogled
na svoje gole zelene dojke. Nisu vie bile jedre kao onda kad je prvi put dovela ovjeka
Hansa k sebi; pomalo su visjele. Ni oblik im nije vie bio tako lijep.

Nagonski je znala da je njena mladost prola, da je vrijeme za Odlazak Gore.

Grupa je stajala kod uleknua i ekala je. Potrala je prema njima, naoko ustra kao i
uvijek, premda je u srcu osjeala pusto. Uleknue je liilo na pazuh okrenut prema gore, na
mjesto gdje se grana spajala s deblom, i u njemu se nakupila zaliha vode.

Gledali su kako se kolona termitnika penje uz deblo. Tu i tamo bi poneki od njih

znakovima pozdravljao ljude, a ovi bi im mahali rukom. Ako su ljudi uope imali saveznike, to
su bili termitnici. U ovoj razuzdanoj biljnoj poplavi samo je pet velikih porodica preivjelo:
termitnici, goleme tigraste ose, praumske pele i biljomravi bili su zadruni kukci i zato
moni i nepobjedivi. Petu je porodicu inio ovjek, beznaajan i lak plijen bez zatite mone

4
corry
zajednice kakvu su imali kukci, no jo uvijek tu; posljednja ivotinjska vrsta u sveobuhvatnom
carstvu bilja.

Lily-yo prie grupi, i ona je pogledom slijedila kolonu termitnika sve dok ona nije zamakla
meu zelenilo. Termitnici su mogli ivjeti na bilo kojoj razini velike ume, u Vrhovima ili dolje
na Tlu, prvi i posljednji meu insektima; dok bilo to bude jo ivjelo, ivjet e i termitnici i
tigraste ose.

Spustivi pogled, Lily-yo pozove grupu.

Kad su je pogledali, izvadila je duu male Clat i podigla je visoko iznad glave da im je
pokae.

- Clat je pala u Zeleno, - rekla je. - Njezina dua mora otii u Vrhove jer je takav obiaj.
Flor i ja emo je odmah odnijeti, tako da moemo ii s termitnicima. Daphe, Hy, Ivin, Jury,
dobro uvajte ovjeka Harisa i djecu dok se ne vratimo.

ene su sveano kimnule glavom. Zatim su prile jedna po jedna i dodirnule Clatinu
duu.

Dua je bila drvena, grubo izdjeljana u oblik ene. im bi se koje dijete rodilo muki bi
mu roditelj kao dio obreda izdjeljao duu, lutku, totemsku duu - jer u umi, kad bi netko pao
u Zeleno, rijetko bi kad makar i koica ostala da se sahrani. Dua je uvijek ostajala za
sahranu u Vrhovima.

Dok su redom doticali duu, Gren se odvano izdvojio iz grupe. Bio je skoro iste dobi
kao Toy, a jednako tako poduzetan i snaan. Ne samo da je imao snage za tranje, ve se
mogao vraki penjati, a i plivanju je bio vjet. Osim toga, imao je snanu, nezavisnu volju. Ne
marei za povik svog prijatelja Veggija mugnuo je prema jezercu u uleknuu i naglavake
zaronio u vodu.

Pod vodom je, otvorivi oi, ugledao svijet bezbojne bistrine. Nekoliko se blijedozelenih
stvari nalik na djetelinu nadulo, oekujui ga, udei da mu se ovije oko nogu, no Gren ih je
zamahom ruku izbjegao, zaronivi jo dublje. Zatim je spazio vodenvreu, prije nego to je
ona vidjela njega.

Vodenvrea je bila podvodna biljka, po prirodi polunametnik. ivjela je u jarugama s

vodom i putala svoje nazubljene sisaljke u jezgro stabla, no i njen se gornji dio, hrapav i
slian jeziku ili labavoj vrei, takoer mogao hraniti. Sad se odmotao, protegnuo i obuhvatio
Grenovu lijevu ruku, odmah pojaavajui stisak.

Gren je to spremno doekao, jednim zamahom noa raskolio je vodenvreu napola

ostavivi donju polovicu da beskorisno mlatara prema njemu dok je on plivao dalje.

Prije nego se stigao vratiti na povrinu, kraj njega se stvorila lovu vjeta Daphe, srdita
lica ovjenana mjehuriima to su joj poput srebrnastih riba strujali izmeu zuba. Njen je no
bio spreman da ga zatiti.

Osmjehnuo joj se kad je isplivao na povrinu i ispentrao se na suhu obalu. Nehajno se

otresao dok se ona penjala do njega.

5
corry
- Nitko ne tri sam, ne pliva sam i ne penje se sam, - podviknula je na njega, navodei
jedan od zakona. - Grene, zar te nije strah? Glava ti je prazna poput upljega kestena!

Ostale su se ene takoer srdile. Ipak, nijedna od njih nije dotakla Grena. Bio je muko
dijete, bio je tabu. Imao je arobnu mo da dijelja due i pribavlja djecu - ili e je imati kad
postpuno odraste, to e sad ve biti jako skoro.

- Ja sam Gren, muko dijete! - hvalio se pred enama i bubnjao po svojim prsima.
Oima je potraio Harisovu podrku, no Haris je samo gledao na drugu stranu. Sada kad je
Gren ve bio tako velik Haris ga vie nije bodrio kao nekad, premda su pothvati sada bili
odvaniji.

Neto manje kooperan, Gren je poskakivao tamo-amo maui ostatkom vodenvree to

mu je jo uvijek bio omotan oko lijeve ruke. Zvao je ene i epurio se pred njima da im
pokae kako mu je malo stalo do njih.

- Ti si jo dojene, - prosikta Toy. Njoj je bilo deset godina, bila je starija od njega
godinu dana. Gren zauti. Ve e doi vrijeme kad e svima pokazati da je on neto
posebno.

Mrtei se, Lily-yo je rekla, - Djeca su narasla, prestara su da bi ih se moglo drati na

uzdi. Nakon puta u Vrhove da pokopamo Clatinu duu, Flor i ja emo se vratiti i podijeliti
pleme. Dolo je vrijeme da se raziemo. Do tada se uvajte!

Pozdravila ih je rukom i okrenula se, a Flor ju je slijedila.

Bili su potiteni dok su promatrali svoju voditeljicu kako odlazi. Svi su znali da se grupa
mora podijeliti, no nikome se o tome nije mililo razmiljati. Vrijeme sree i sigurnosti - tako im
se bar svima inilo - bilo je na izmaku, moda i zauvijek. Djeca e zakoraiti u samotno doba
tekoa, brinui se sama za se prije nego se prikljue drugim grupama, a odrasli e se uputiti
k starosti, iskuenjima i smrti, jer moraju Otii Gore, u nepoznato.

II.
Lily-yo i Flor su se penjale po gruboj kori bez muke. Za njih je to bilo kao da se penju po
vie ili manje simetrino postavljenim kamenovima. Povremeno bi susrele kakvo
neprijateljsko raslinje, neki bocak ili davi-sag, no to su bile sitne ribe koje je bilo lako poslati
dolje u Zeleno. Njihovi neprijatelji bili su i neprijatelji termitnika, a pokretna se kolona pred
njima ve bila obraunala sa svime to joj se isprijeilo na putu. Lily-yo i Flor uspinjale su se
odmah iza termitnika, sretne zbog njihova drutva.

Penjale su se dugo, vrlo dugo. Jednom su se odmorile na nekoj praznoj grani, uhvativi
dva kestena skitaa; raskolile su ih i pojele njihovo uljasto bijelo meso. Na putu prema gore
spazile su jednu ili dvije grupice ljudi na drugim granama; katkada bi im oni plaho mahnuli, a
katkada ne. I konano su se popele previsoko za ljude.

6
corry
Blie Vrhovima prijetile su nove opasnosti. Ljudi su ivjeli u sigurnijim srednjim razinama
ume, gdje su izbjegavali opasnosti Vrhova i Tla.

- Sada idemo dalje, - rekla je Lily-yo, ustajui. - Uskoro emo se popeti do Vrhova.

Nekakvo je komeanje uutka. Pogledale su uvis, priljubivi se za zatitu tik uz deblo.

Iznad njihovih glava lie je utalo pod udarcima smrti.

Skopuz je bievao grubu koru u mahnitoj pohlepi, napadajui termitniku kolonu.

Njegovo korijenje i stabljike bili su istovremeno i jezici i bievi. ibajui oko debla, pruao je
pohlepno svoje ljepljive jezike meu termitnike.

Protiv ove biljke, rune i pokretljive, termitnici jedva da su imali neke obrane. Ratrkali su
se na sve strane i nastavili se tvrdoglavo penjati gore, uzdajui se da e im njihov broj
osigurati da se mnogi sretno provuku.

Za ljude je ova biljka predstavljala manju opasnost, bar kad bi je susreli na grani, no sa
debla ih je lako mogla gurnuti u bespomoan pad u Zeleno.

- Popet emo se na drugo deblo, - ree Lily-yo.

Ona i Flor spretno su trale po grani, preskoivi jednom blistavi cvijet nametnik oko
kojega su brujale praumske pele; prethodnicu arenoga svijeta iznad njih.

Pritajeno u upljini nevina izgleda, u grani pred njima vrebala je na njih mnogo opasnija
prepreka. Dok su se Flor i Lily-yo pribliavale, na njih nasrnu tigrasta osa. Jednako velika
kao i one, bila je strahoviti stvor jer je posjedovala i oruje i inteligenciju - i zloudnost.
Napala ih je iz iste pakosti, ogromnih oiju, kljocajui eljustima, mlatarajui prozirnim
krilima. Glava joj je bila mjeavina upavih dlaka i neprobojnog oklopa, a iza tankoga struka
valjalo se golemo oklopljeno tijelo iarano utim i crnim prugama, sa smrtonosnim alcem to
je palucao na zatku.

Bacila se meu njih da ih pomete svojim krilima, no kako se one priljubie uz tlo,
protutnja mimo njih. U silnome gnjevu i zaletu udari o granu dok se okretala za novi napad;
zlatnosmedi alac sijevnu pa se opet povue.

- Ja u je! - ree Flor. Jedna joj je tigrasta osa bila ubila dijete.

Sad je taj stvor srljao brzo i nisko. Uzmaknuvi ustranu Flor posegnu rukom i zgrabi
punu aku guste dlake, izbacivi tigrastu prikazu iz ravnotee. Hitro je podigla svoj ma i
snanim zamahom dolje presjekla tanak hitinski struk.

Zvijer je pala u dubinu meu Zeleno, presjeena na pola, a ene potrale dalje.

Grana je bila jedna od glavnih i nije postajala tanjom; naprotiv, vodila je dalje u istome
smjeru i urastala u drugo deblo. Ovo beskrajno staro stablo, najstariji ivi organizam to je
ikada bujao na ovome malom svijetu, imalo je bezbroj debala. Davno, davno prije - dvije
milijarde godina prije - drvee je raslo u mnogim oblicima, ovisno o vrsti tla, klimi i ostalim
uvjetima. Kako je rasla temperatura drvee je bujalo i stalo se nadmetati jedno s drugim. Na
ovom je kontinentu banjan - indijska smokva - uivajui u velikoj vruini i koristei svoj

7
corry
komplicirani splet vrijeastog granja postupno nadvladao sve druge vrste. Natjeran nudom,
razvio se i mijenjao, prilagoavao. Svaki se banjan irio sve dalje i dalje, katkada se ak -
zbog samozatite - vraao i urastao sam u sebe. Gurao je grane u tlo gdje je iz njih nicalo
korijenje, a iza njega nova stabla, sve vie i vie, sve dalje i dalje, zatiujui prvobitno deblo
od navale sve veeg broja suparnika; raao je banjan tako novo deblo za novim deblom i
irio granu za granom dok na kraju nije nauio kako da svoje grane uraste u susjedne
banjane stvorivi tako gutaru u kojoj vie ni jedno drugo drvo nije moglo opstati. Njegova je
kompleksnost bila bez premca, a besmrtnost osigurana.

Na kontinentu gdje su ivjeli ljudi sada je rastao samo jo jedan jedini banjan. Najprije je
postao kraljem ume, a zatim je sam postao uma. Osvojio je pustinje i planine i movare.
Ispunio je kontinent svojim isprepletenim granama poput sloena sistema graevinskih skela.
Samo je pred irokim rijekama i pred obalom mora, gdje su na nj srljale smrtonosne morske
trave, stablo moralo stati.

I na terminatoru, na granici dana i noi, gdje je sav ivot prestajao i gdje je poinjala no,
tamo je stablo takoer stalo.

ene su se sad penjale polako, na oprezu pred tigrastim osama to su povremeno znale
zazujati u njihovu smjeru. Bokori raznih boja rasli su posvuda, priljubljeni o drvo, objeeni o
lijane, ak plutajui slobodno zrakom, a lijane i parazitske gljive nadmetale su se sa
cvijeem. Gustiem su turobno lutali bumbaci. Kad su se popele jo vie, zrak je postao
svjeiji a boje jo bezumnije, aurne i grimizne, ute i ljubiaste, u svim moguim nijansama
prelijepih stupica prirode.

Cijedikaplja je cijedila skrletne, smolaste bale niz deblo. Nekoliko se bocaka svom
svojom biljnom vjetinom prikradalo balavim kapljama, zaskoilo ih i odmah uginulo. Lily-yo i
Flor ih zaobioe s druge strane.

Sjecitrava ih doeka iz zasjede, no one su sasjekle nju i nastavile se penjati.

Bilo je tu fantastinih biljnih letaa, nekih slinih pticama, nekih poput leptira, a svaki bi
as iz grmlja ibali bievi i hvataljke i grabili ih u letu.

- Pazi! - apnu Flor. Uprla je prstom iznad glave.

U kori drveta bila je gotovo nevidljiva pukotina, jedva vidljivo jedan se njen dio pomicao.
Ispniivi prut naprijed koliko je mogla dosei rukom, Flor se prikrala uvis sve dok se prut i
pukotina nisu skoro dotakli, a onda je ubola.

Dio se kore irom rastvorio otkrivajui blijedo, smrtonosno drijelo. Jedne su se

ljuturalje, izvanredno kamuflirane, ukopale u drvo. Flor gurnu prut u procijep i im su se
eljusti sklopile povue svom snagom, dok ju je Lily-yo pridrala da ne izgubi ravnoteu.
Ljuturalje su, iznenaene, dozvolile da budu istrgnute iz svog leita i eljusti razjapljenih u
udu poletjele zrakom u velikom luku. Raolijet ih je progutao onako, u prolazu, ni ne trudei
se naroito.

Lily-yo i Flor se nastavie penjati.

8
corry
Vrhovi su bili sasvim osebujan svijet, kraljevstvo bilja u najraskonijem i najegzotinijem
smislu.

Ako je banjan vladao umom, ako je on bio uma, onda su Vrhovima vladali penjai. Oni
su stvorili tipian pejza Vrhova. Njima su pripadale prostrane mree to su visile posvuda i
njihova su bila gnijezda na vrhovima drveta.

Kad bi penjai napustili svoja gnijezda u njih bi se naselila druga bia i rasle bi druge
biljke irei svoje bljetave boje prema nebu. Otpaci i balega ukrutili su ta gnijezda u vrste
zaravni. Tu je rasla i ariara koju je Lily-yo traila za Clatinu duu.

Gurajui se i penjui, dvije su ene konano dospjele na jedan od tih proplanaka.

Potraile su sklonite pred opasnostima s neba pod jednim velikim listom i tamo se odmorile
od pretrpljenih napora. ak i u hladu, ak i za njih. vruina je u Vrhovima bila uasna. Iznad
njih je, paralizirajui pola neba, plamtjelo golemo sunce, plamtjelo bez stanke, zauvijek
ukoeno i nepomino na istoj toki neba a tako e plamtjeti sve do onoga dana - koji vie i
nije bio tako nevjerojatno dalek - kad e nepovratno dogorjeti.

Ovdje u Vrhovima, uzdajui se ba u to sunce u svom neobinom nainu obrane,

ariara je vladala nad nepominim biljem. Njeno je osjetljivo korijenje ve bilo dojavilo da se
pribliavaju uljezi. Lily-yo i Flor mogle su vidjeti kako se po listu iznad njih pomie krug
svjetla; pipao je amo-tamo po povrini lista, zastao, skupio se u toku. List zatinja, a zatim
bukne u plamen. Uzevi ih u fokus jednom od svojih ara, biljka se protiv njih borila svojim
stranim orujem - vatrom.

- Bjei! - zapovijedi Lily-yo i obje mugnue u zaklon iza fijuika, sakrivi se pod
njegove bodlje i virei u ariaru.

Bio je to sjajan prizor.

Visoko se propinjala biljka epurei se s nekih pola tuceta svjetlocrvenih cvjetova, a

svaki je cvijet bio vei od ovjeka. Ostali su cvjetovi, oploeni, bili sklopljeni u obliku
mnogostranih ara. Mogle su se vidjeti i razvijene are, iz kojih se boja bila iscijedila, a sjeme
bubrilo pri dnu. Kad bi sjeme dozrelo, ara bi - sada uplja i impresivno vrsta - postala
prozirna poput stakla i mogla je posluiti kao lea - plameno oruje kojima se biljka koristila
nakon to bi rasula svoje sjeme.

Sav je biljni i ivotinjski svijet uzmicao pred vatrom - osim ljudi. Samo su oni mogli izai
na kraj sa ariarom i iskoristiti je za svoje potrebe.

Oprezno se primiui, Lily-yo se prikrala naprijed i odrezala veliki list to je rastao kroz
platformu na kojoj su stajale. Bio je vii od nje. vrsto ga privivi uza se otrala je ravno
prema ariari. bacila se meu njeno lie i uspentrala se na njen vrh to je bre mogla, da
biljka ne bi imala vremena da svoje lee dovede u fokus.

- Sad! - viknula je Flori.

Flor je ve bila u pokretu, u trku prema njoj.

9
corry
Lily-yo podignu list iznad ariare pazei da ga dri izmeu biljke i sunca, tako da kobne
are budu u sjeni. Kao da je shvatila da joj je oduzeta mogunost da se brani, biljka klonu u
sjeni lista; slika i prilika biljne potitenosti, omlahovjelih cvjetova i ari.

Zadovoljno gunajui, Flor skokne naprijed i odree jednu od velikih prozirnih ari.
Nosile su je zajedno dok su bjeale natrag u zaklon iza fijuika. im se maknuo list koji ju je
zasjenjivao ariara pobjesni, mlatarajui arama koje kao da su edno upijale sunevu
svjetlost.

U posljednji as su se doepale zaklona pred biljopticom to se bila obruila na njih - i

pribila se na trn, promaivi ih. Istoga su se asa tuceti leinara mahnito pobili za njeno tijelo
i u sveopem meteu, neprimijeeno, Lily-yo i Flor se mirno latie are to su je bile osvojile.
Sluei se noevima i svom svojom snagom pridigle su jednu stranicu tek toliko da uguraju
Clatinu duu u unutranjost. Stranica se istoga asa sklopila natrag na svoje mjesto i opet
hermetiki zatvorila aru. Dua je drvenim pogledom buljila u njih kroz prozirne plohe.

- Idi Gore i doi u nebo. - rekla je Lily-yo.

Njena je dunost bila da se pobrine da dua bar dobije priliku da to uini. Uz Florinu
pomo odnijela je aru do jednog od kabela to ih je penja ispleo. Gornji vrh are, u kojem
je prije bilo sjemenje, bio je silno ljepljiv i spremno se prilijepio o kabel i ostao visjeti iskrei
se na suncu.

Kad se penja slijedei put bude penjao po kabelu ara e imati sjajne izglede da se
poput kestenove ljuske prihvati jedne od njegovih nogu i bude odnesena na nebo.

Ba kad su zavrile svoj posao na njih je pala sjena. Prema njima se lijeno sputalo itav
kilometar dugako tijelo. Jedan se penja, taj nezamislivo napuhnut biljni ekvivalent pauka,
sputao u Vrhove.

ene su uurabno rujui probile put kroz lisnatu platformu. Posljednji je obred Clatine
sahrane izvren; bilo je vrijeme da se vrate grupi. Prije nego su zaronile natrag u zeleni svijet
srednjega pojasa, Lily-yo se osvrne preko ramena.

Penja se polako sputao, gorostasni mjehur s nogama i raljama, skoro sav prekriven
vlaknastim dlakama. Njoj se inilo poput boga sa svim boanskim moima. Spretno je,
lebdei, silazio niz kabel to se protezao prema nebu. Mogli su se vidjeti i drugi kabeli to su
se protezali iz praume, neki blizu, drugi daleko, svi upereni u vis, poput vitkih, mlitavih
prstiju to pokazuju prema nebu. Jarko su sjali na mjestima gdje ih je obasjavalo sunce.
Vidjelo se da svi idu u jednome smjeni, tamo gdje je daleka i hladna, ali vidljiva ak i u jari
suneva svjetla, lebdjela na nebu srebrna polukugla.

Postojano, ne miui se, polumjesec je uvijek stajao na ovome sektoru neba.

Tokom dugih eona, privlana je snaga Mjeseca polako usporila okretanje svojega
planeta, sve do mrtve toke, sve dok mijena dana i noi nije zauvijek prestala: na jednoj
strani planeta vjean dan, a na drugoj vjena no. Uzvratno je koenje istovremeno
zaustavilo Mjeseevo prividno kretanje. Udaljivi se postupno od Zemlje oslobodio se uloge
satelita i zaplovio samostalno u trojanskom poloaju kao neovisan planet. Zarobljeni

10
corry
zakonima nebeske mehanike. Sunce, Zemlja i Mjesec, za ono vremena to im je jo bilo
preostalo u predveerju vjenosti, gledali su jedno drugo u nepromjenjivom meusobnom
poloaju, svako u jednom vrhu trokuta jednakih stranica. Gravitacija ih je ukoila licem u lice i
tako e ostati sve dok pijesak vremena ne prestane tei ili dok Sunce ne prestane sjati.

A mnogobrojni su svenji kabela lebdjeli preko ponora izmeu Zemlje i Mjeseca,

povezujui svjetove. U jednom i drugom smjeru, poput skela preko rijeke, tumarali su penjai
kako su htjeli, biljni astronauti divovski i neosjetni, uplevi Zemlju i Lunu u svoju ravnodunu
mreu.

Iznenaujue primjereno. Zemlja je u svojoj starosti bila zapletena u pauinu.

III.
Na pulu natrag nije se dogodilo nita naroito znaajno. Lily-yo i Flor ile su polaganim
tempom, sputajui se natrag u sredinji pojas drvea. Lily-yo nije tjerala na urbu kao
obino: htjela je bar malo odloiti raspored grupe koji je sad bio pred njima. Svoje misli nije
bila u stanju izraziti. U ovoj je zelenoj beskonanosti bilo malo misli i jo manje rijei.

- Uskoro emo i mi ii Gore kao Clatina dua, - rekla je Flori dok su se pentrale niz
deblo.

- Tome je tako. - odgovorila je Flor, a Lily-yo je znala da dubljih rijei o toj temi nee
uti. Ni ona sama ne bi mogla sloiti rijei dubljega znaenja: ljudsko je razumijevanje
postalo plitko. Tome je bilo tako.

Kad su se vratile, grupa ih je staloeno pozdravila. Onako umorna, Lily-yo im kratko

odzdravi i povue se u svoju izbu. Jury i Ivin su joj ubrzo potom donijele hrane, ne ulazei u
njen dom ni malim prstom: to je bio tabu.

Kad je pojela i odspavala popela se opet na dio grane koji predstavlja plemenski teritorij i
pozvala ostale.

- Pourite! - pozvala je, netremice motrei Harisa koji se nije urio. Kako ju je on samo
znao jaditi, a znao je da joj je od svih najdrai! Zato li joj ba tako svojeglav stvor mora biti
tako drag - ili, zato tako dragi stvor mora biti tako svojeglav?

U tom trenutku, dok joj je panja bila na drugoj strani iza debla zapaluca dug zeleni jezik.
Odmotavi se, za trenutak je lebdio u zraku, kao da oprezno oklijeva, a zatim obuhvati Lily-
yo oko struka stisnuvi joj ruke uz tijelo i podiui je s grane dok je ona lamatala nogama i
vikala od bijesa to nije bila dovoljno oprezna.

Haris izvue no iza pasa. Skoi naprijed oiju stisnutih u uske pukotine i zavitla
otricom. Fijuui zrakom, no probije jezik i prikuje ga o hrapavo deblo.

11
corry
Haris nije zastao nakon to je bacio no. Dok je trao prema pribijenom jeziku, Daphe i
Jury su trale za njim. a Flor je sklanjala djecu na sigurno. U agoniji, jezik na trenutak olabavi
svoj stisak oko Lily-yo.

Sad je najednom nastalo strahovito komeanje sa stranje strane debla, kao da se

itava uma trese. Lily-yo zvidukom dozove dva bumbaka, iskobelja se iz zelenih navoja i
popne se natrag u sigurnost grane. Jezik je, grei se od boli. besciljno mlatarao, a etvoro
se ljudi isukana oruja primaklo da ga dokraje.

Cijelo se stablo treslo od gnjeva stvorenja uhvaena za vlastiti jezik. Oprezno se

pomiui oko debla konano su ga ugledali. Krivei svoja velika biljna usta, mlitavka je zurila
u njih ogavnom zrakastom zjenicom svoga jedinog oka i bjesomuno bubnjala tijelom o drvo
pjenei se i glasno mljackajui. Premda su se ve sukobljavali s mlitavkama, ljudi su drhtali
od straha pred prizorom.

Nekoliko je puta bila deblja od stabla, ak i ovako rastegnuta kao sada. Da je trebalo,
mogla se protegnuti uvis skoro do Vrhova, stanjujui se pri tome. Poput opscene lutke na
opruzi istezala se s Tla uvis u potrazi za hranom, bez ruku i mozga, rujui polako svoj put
naprijed preko dna ume na irokim korjenastim nogama.

- Prikujte je! - viknula je I.ily-yo. - Ne dajte nakazi da pobjegne!

Du itave grane bili su sakriveni otri kolci koje je pleme dralo za sluaj nude i sada
su njima proboli jezik koji je jo uvijek pucao poput bia nad njihovim glavama. Napokon su
vei dio uspjeli pribiti kolcima o drvo. Ma koliko se izvijala, mlitavka se vie nee osloboditi.

- Sada je as da Krenemo Gore. - rekla je Lily-yo.

Ni jedno ljudsko bie nije moglo ubiti mlitavku jer se do njenih vitalnih dijelova nije moglo
doprijeti, no njeno je otimanje ve poelo privlaiti razne grabeljivice - bocake, te bezumne
morske pse srednjih slojeva, raolijete, grabizamke, drijelnice i sitniju biljnu bagru. Oni e
komadati mlitavku u ive krpe sve dok od nje nita ne preostane, a da u tom ubilakom aru
nabasu na ovjeka... ha, tome bi bilo tako. Zato se ljudi hitro izgubie stopivi se sa
zavjesama zelenila.

Lily-yo je bila bijesna. Sama je navukla ovu nevolju; dala se uhvatiti na spavanju. Da je
bila na oprezu, mlitavka je svojim sporim pokretima nikad ne bi zaskoila. Misli su joj se
sputale mozganjem o svom loem voenju plemena. Eto, naredila je da se dva puta ide na
opasan uspon u Vrhove, a moglo je samo jednom: da ih je sve povela sa sobom kad je ila
otpremiti Clatinu duu bila bi izbjegla ovaj drugi uspon koji ih je sad ekao. to joj je to
pomutilo mozak da se toga nije ranije sjetila?

Pljesnula je rukama. Stala je u zaklon ispod jednog ogromnog lista i okupila grupu oko
sebe. esnaest je pari oiju netremice gledalo u nju, s povjerenjem, iekujui njene rijei.
Srdilo ju je to vidi da joj svi vjeruju.

- Mi odrasli starimo. - rekla im je - i postajemo sve gluplji. I ja sam sve gluplja; dozvolila
sam da me uhvati spora mlitavka. Nisam vie sposobna da vas vodim. Dolo je vrijeme da
odrasli Odu Gore i da se vrate bogovima koji su nas stvorili, a djeca e se brinuti sama za

12
corry
sebe. Oni e biti novo pleme, a Toj e ih voditi. Kad se snaete kao samostalno pleme,
Gren, a brzo za njim i Veggy bit e ve dovoljno stari da vam dadu djecu. Dobro pripazite na
muku djecu; ne dajte da padnu u Zeleno jer bi vam grupa time umrla. Bolje da umrete sami
nego da dozvolite da pleme umre.

Nikad prije nije Lily-yo odrala tako dug govor, a ni pleme nije nikad ulo tako neto.
Neki je uope nisu ni razumjeli - kakve su to sad prie o padanju u Zeleno? ovjek je ili pao
ili nije; o tome se nije trebalo govoriti. to se god dogodilo, tome je bilo tako; prianje to nije
moglo promijeniti.

May, ensko dijete, ree bezobrazno. - Kad budemo nasamo moi emo uivati u
mnogim stvarima.

Ispruivi ruku, Flor joj prilijepi jednu za uho.

- Najprije te eka teak uspon u Vrhove, - rekla je.

- Tako je, kreite, - ree Lily-yo. Izdala je naredbe o redu penjanja, tko e voditi, a tko
slijediti. Vie nije bilo razgovora ni znatielje; samo je Gren rekao; udei se:

- Lily-yo nas sve kanjava za svoju pogreku.

Oko njih uma je pulsirala ivotom, zelena su stvorenja bujala i praskala kroz zelenilo jo
uvijek prodirui mlitavku.

- Uspon je teak. Krenite to prije, - Lily-yo e uznemireno, osvrui se oko sebe. a

naroito mrko gledajui u Grena.

- Zato da se penjemo? - upita Gren buntovniki, - pomou bumbaka moemo lako

doletjeti meu Vrhove i utedjeti si trud.

Bilo je previe komplicirano tumaiti mu da je ovjek koji lebdi kroz zrak izloeniji
opasnostima nego onaj kojega titi stablo, s odlinim hrapavim vorovima na kori iza kojih se
moe sakriti od napada.

- Dok vas ja vodim, ti e se penjati. - rekla je Lily-yo. -Ti toliko pria da sigurno ima
abu u svojoj glavi. - Grena nije mogla udariti; on je bio muko dijete, tabu.

Pokupili su svoje due iz izbi. Svome su starom domu rekli zbogom bez ikakve pompe,
due zatakli za pojaseve, a maeve - najotrije, najtvre trnje koje su mogli nai - uzeli u
ruke. Potrali su po grani za Lily-yo. daleko od raskomadane mlitavke, dalje od svoje
prolosti.

Ovaj put sporije zbog mlae djece, putovanje meu Vrhove bilo je dugotrajno. Premda
su se i ljudi uspjeno borili protiv uobiajenih opasnosti, protiv umora koji je savladavao male
udove nisu mogli nita. Na pola puta do Vrhova nali su pokrajnju granu pogodnu da se na
njoj odmore. Na njoj je rasla dlakonetka i u njoj su potraili skrovite.

Dlakonetka je bila prekrasna gljiva to je rasla u zbrkanom neredu. Na prvi je pogled

izgledala kao jako uveana arna mahovina, no nije bila kobna za ljude jer je svoje otrovne

13
corry
tuke uvlaila kao u gaenju, im bi se ljudi pribliili. Sporo puzajui vjenim granama
banjana dlakonetka je udjela samo za biljnom hranom. Grupa se zato uzverala u njenu
sredinu i zaspala. Pod straom uzmahalih plavo-zelenih i utih pipaljki bili su sigurni od skoro
svakog napada.

Lily-yo i Flor su spavale najdublje od svih odraslih jer ih je njihovo ranije putovanje
umorilo. Haris se probudio prvi, s osjeajem da neto nije u redu. Prenuvi se iz sna
probudio je Jury gurkajui je prutom. Bio je lijen; osim toga, njegova je dunost bila da se
kloni opasnosti. Jury se pridigne u sjedei poloaj, ispusti prodorni vrisak upozorenja i odmah
skoi da brani djecu.

etiri su krilata stvorenja provalila u dlakonetku. Ve su im Veggy, muko dijete, i Bain,

jedno od mlae enske djece bili u rukama, zaepljenih usta i vezani jo prije nego to su se
uspjeli probuditi.

Na taj vrisak krilati se stvorovi osvrnu.

Bili su to krilati ljudi!

Donekle su barem nalikovali ljudima. To znai da su imali jednu glavu, dvije dugake i
mone ruke, dvije zdepaste noge i snane prste na rukama i nogama. No umjesto glatke
zelene koe pokrivala ih je neka iskriava ronata supstanca, kao u buljoptice. Rasla du
tijela od zapea pa sve do glenjeva. Lica su im bila koata i pametna, a oi se sjajile.

Kad su vidjeli da se ljudi bude, krilati napadai podignu dvoje uhvaene djece, probiju se
kroz dlakonetku koja im nije naudila i potre prema rubu grane u namjeri da skoe.

Bili su to lukavi neprijatelji. Pleme ih je rijetko vialo, ali ih se jako bojalo. Djelovali su iz
potaje. Nisu, dodue, ubijali ako ne bi bili prisiljeni na to, ali su krali djecu, to je bio jo tei
zloin. Bilo ih je vrlo teko uhvatiti: iako nisu letjeli u pravom smislu te rijei, klizanje kroz zrak
rairenih krila, neka vrsta kontrolirana pada, velikom bi ih brzinom odvelo kroz umu daleko
od osvete ljudi.

Jury se bacila naprijed svom snagom, a Ivin odmah za njom. Zgrabila je jednoga od
krilatih ljudi za gleanj prije nego mu je uspjelo da se otisne u dubinu, vrsto stisnuvi
prstima konatu tetivu krila gdje je ono raslo iz stopala, i nije ga putala. Krilati je ovjek
zateturao pod njenom teinom i okrenuo se da se oslobodi, ispustivi Veggija, a njegov je
drug pod punom teinom mukoga djeteta zastao i isukao no da se njime brani.

Ivin se baci na nj poput pobjenjela risa; ona je Veggija rodila: njega joj ne smiju odnijeti.
Otrica se krilatog ovjeka isprui da je doeka i ona se baci na nju, rasporivi trbuh,
razotkrivi smeu utrobu. Stropotala se s grane niti ne pisnuvi i odmah meu liem dolje
nastane komeanje. Grabizamke su se estoko borile za njeno tijelo.

Odgurnut unatrag Ivinim nasrtajem krilati ovjek ispusti svezano dijete i ostavi svog
druga da se sam bori s Jury. Rairio je krila i s naporom se otisnuo za onom dvojicom to su
ve bili odnijeli Bain u zeleni gusti.

14
corry
Sad je ve itava grupa bila budna. Lily-yo tiho odvee Veggija koji nije plakao jer je bio
muko dijete. U meuvremenu Haris kleknu do Jury i njenoga protivnika koji se bez rijei
borio da se otrgne iz zagrljaja, te podigne no da dovri borbu.

- Ne ubij me. Otii u! - uzviknuo je krilati ovjek. Glas mu je bio hrapav, rijei jedva
razumljive. Sama je njegova udnovatost ispunila Harisa divljakim bijesom tako da su mu
se usnice rastegle u reanje i jezik mu se ispruio meu zube.

Zabio je otricu noa duboko meu rebra krilatoga ovjeka etiri puta za redom, tako da
mu je krv tekla po stisnutoj aci.

Jury je ustala hvatajui zrak i oslonila se o Flor.

- Starim. - rekla je. - Bilo je dana kad nisam imala problema da ubijem krilatog ovjeka.
- Pogledala je Harisa zahvalnim pogledom. Bio je mnogostruko koristan.

Jednom je nogom odgurnula mlitavo tijelo preko ruba grane, a ono se prevrnulo poput
hrpe tijesta i palo. Starih, smeuranih krila beskorisno smotanih oko glave, krilati je ovjek
pao u Zeleno.

IV.
Leali su medu otrim listovima fijuika, omamljeni bljetavilom sunca ali ipak vrebajui
na opasnosti. Uspon je bio dovren. Sad je devetero djece vidjelo Vrhove po prvi put - i
zanijemilo od prizora.

Opet su Lily-yo i Flor leale u zasjedi da zaskoe ariaru. ali im je ovoga puta Daphe
pomagala da je zasjene visoko podignutim listovima. Kad je biljka bespomono klonula
Daphe je odrubila est velikih prozirnih ara to e biti njihovi lijesovi. Hy joj je pomogla da ih
prenese na sigurno mjesto nakon ega su Lily-yo i Flor odbacile listove i mugnule u zaklon
iza fijuika.

Oblak letilista plovio je zrakom mimo njih, boja zapanjujuih za oi navikle na vjeno
zelenilo: nebesko plave i ute i bronane i plavo-zelene to se ljeskala poput vode. Jedan je
letilist leprajui sletio na uperak smaragdnozelenog lia u blizini grupe. Bilo je to lie
cijedikaplje i u trenutku je letilist posivio jer je cijedikaplja isisala ono malo hranjivih tvari u
njemu. Rasuo se poput pepela.

Lily-yo oprezno ustane i povede grupu do najblieg ueta penjaeve mree. Svaki je
odrasli nosio svoju vlastitu aru. Penjai. najvei meu svim stvorenjima, biljnim ili ne, nisu
mogli zai u umu. Oni su svoje ice isputali medu najgornje grane i uvrivali ih bonim
icama.

Naavi pogodno ue gdje penjaa nije bilo na vidiku, Lily-yo se okrenula i dala znak da
se are spuste na tlo. Zatim se obratila Grenu, Toy i ostalo sedmoro djece.

15
corry
- Sad nam pomozite da se popnemo s naim duama u nae are i pobrinite se da
budu dobro zatvorene za nama. Odnesite nas onda do kabela i priljepite nas o njega. I onda,
zbogom. Mi idemo Gore i ostavljamo pleme u vaim rukama. Vi ste sada oni koji ive!

Toy je za trenutak oklijevala. Bila je tanahno djevoje s grudima poput krukica.

- Ne idi, Lily-yo, - rekla je. - Zna da te jo trebamo.

- Tome je tako, - Lily-yo e odluno.

Odkrinuvi jednu plohu na ari uvukla se u svoj lijes. Ostali su odrasli uinili isto uz
pomo djece. Iz obiaja, Lily-yo svrnu pogled prema Harisu, da vidi je li mukarac na
sigurnom.

Konano su svi bili u svojim prozirnim zatvorima. Zaokupila ih je iznenaujua hladovina

i osjeaj mira.

Djeca su zajedniki nosila lijesove bacajui uznemirene poglede u nebo. Bilo ih je strah.
Osjeala su se bespomono. Samo odvani mukari Gren kao da je uivao u novom
osjeaju neovisnosti. On je vie nego Toy upuivao druge kako da postave are na ue
penjaeve mree.

Lily-yo je nanjuila neobian miris u ari. Kako joj je prodirao u plua poela je osjeati
neku odvojenost od svojih ula. Okolina koja je prije bila jasna postala je zamagljenom i
udaljenom. Vidjela je da visi objeena o penjaev kabel iznad vrhova drvea i da Flor, Haris,
Daphe, Hy i Jury bespomono vise svaki u svojoj ari nedaleko njezine. Vidjela je kako
djeca, novo pleme, bjee u sklonite. Ne osvrnuvi se za sobom zaronila su u gutaru lia
na platformi i nestala s vidika.

Penja je lebdio visoko iznad Vrhova, na sigurnom od neprijatelja. Svuda oko njega
svemir se kupao u indigu, a nevidljive su ga svemirske zrake kupale i hranile. No ipak je za
svoju hranu bio ovisan o Zemlji, pa se poslije mnogo sati biljnih snova pokrenuo i siao niz
mreu.

Drugi su penjai nepomino visjeli okolo. Ponekad bi koji od njih ispustio mjehur kisika ili
trznuo nogom u pokuaju da se otrese neugodnog parazita. Odisali su dokolicom kakvu jo
nikad nitko nije postigao. Vrijeme za njih nije postojalo; njihovo je bilo sunce i bit e njihovo
sve dok ne izgubi ravnoteu, ne postane nova i spri i njih i sebe u nitavilo.

Penja se sputao treperei nogama, jedva dotiui kabel. Sputao se ravno u umu,
stropotao se ravno meu lisnate katedrale nepregledne ume. Ovdje su u zraku ivjeli
njegovi neprijatelji, neusporedivo manji od njega, no mnogo ei i lukaviji. Penjai su bili
lovina jednoj od posljednjih obitelji kukaca, tigrastim osama. Samo su one mogle ubiti
penjae, na svoj podmukao, neobranjiv nain.

Tokom stotina drugih sporih vijekova, kako je jaala suneva radijacija, vegetacija se
razvila do neporecive nadmoi. Ose su se takoer razvile, drei korak. Poveavale su se
rastom i brojem dok se carstvo ivotinja guilo u nadolazeoj plimi zelenja. S vremenom su
postale glavni neprijatelji paukolikih penjaa. Napadajui u oporima mogle su paralizirati

16
corry
primitivne ivane centre u golemim tjelesima i pustiti ih da oteturaju u vlastitu propast.
Tigraste ose su takoer polagale svoja jaja u tunele izdubene u tijelima svojih neprijatelja;
larve su se tamo radosno hranile ivim mesom.

Ova je opasnost, vie nego ita drugo, tisuama godina tjerala penjaa sve dublje i
dublje u svemir i u tom naoko negostoljubivom prostoru dosegli su oni svoj puni udovini
procvat. Jaka radijacija postala im je potrebom. Prvi astronauti promijenili su lice nebeskoga
svoda. Davno nakon to je ovjek pokupio svoje krpice i vratio se na drvee s kojega je
potekao, penjai su osvojili naputene puteve koje je ovjek bio izgubio. Dugo. dugo nakon
to je i inteligencija izgubila svoju prevlast nad prirodom penjai su spojili zelenu i srebrnu
kuglu nerazmrsivim vezama, prastarim simbolom nemara i zaputenosti - paukovom
mreom.

Penja je spuznuo dolje medu lie u Vrhovima, naskostrijeivi dlake na leima gdje su
zelene i crne mrlje nudile prirodnu kamuflau. Na putu dolje pokupio je nekoliko leprajuih
stvorova zalijepljenih o kabel i mimo ih je sad posrkao. Kad je mljackanje i srkanje prestalo,
preivao je u tiini.

Iz drijemea ga probudi zujanje. Pred primitivnim su mu oima jurile ute i crne pruge:
par tigrastih osa ga je otkrio. Penja se pokrenu zauujue hitro: masivna trupina, sad jo
skupljena u gustoj atmosferi, bila je dulja od kilometra i po, pa ipak se kretala lako poput
zrnca peluda, uzmiui po kabelu natrag u sigurnost vakuuma.

Pri povlaenju, kako su noge doticale mreu, na njih su se kupile spore, kestenove
ljuske i siuni stvorovi to su se lijepili o kabel. Takoer se uhvatilo i est ara, sa est
zamrlih ljudskih bia.

Na visini od nekoliko kilometara penja je zastao. Oporavivi se od straha ispustio je

mjehur kisika i njeno ga prilijepio o kabel. Stajao je, a pipci su mu drhturili. Zatim se uputio
dalje, u duboki svemir, sve vie se nadimajui kako je okolni atmosferski tlak padao.

Brzina mu se poveavala. Prikupivi noge uz tijelo, poeo je isputati svjee niti mree iz
mlaznica na trbuhu, gonei se tako naprijed, golemo povre bez misli i osjeaja, polako se
obrui oko sebe da bi temperaturu tijela odrao stalnom.

Kupao se u visokoenergetskoj radijaciji, upijao je i bakario se u njoj. Bio je u svome

elementu.

Daphe se trgnu iz sna. Otvorila je oi i pogledala oko sebe. nita ne razumijevajui. Ono
to je vidjela nije imalo nikakva smisla. No znala je da je bila otila Gore: ovo je bila nova
vrsta egzistencije i zapravo i nije oekivala da ima smisla.

Pogled iz are djelomino su joj pokrivali kruti uti snopovi neega to je mogla biti dlaka
ili slama. Sve ostalo bilo je neodreeno, okupano zasljepljujuim svjetlom ili pak utonulo u
neprozirnu sjenu. Svjetlo i sjena obrtali su se jedno oko drugog.

Postupno je raspoznala druge predmete. Najupeatljivija je bila velianstvena zelena

polukugla iarana bijelim i plavim. Nekakvo voe? Prema njoj se vukla uad to se mjesti
mino iskrila, mnogo uadi srebrne i zlatno svjetlucave na suludom svjetlu. U daljini je

17
corry
raspoznala dva penjaa kako se brzo kreu, izgledom slini mumijama. Oi su je boljele od
iskriavog bljetavila; sve je bilo zbrkano.

Ovo je bilo stanite bogova.

Nije osjeala nita. Neobina ju je obamrlost prisiljavala da miruje, dapae, nije imala
nikakve elje da se pokrene. U urni je udno mirisalo i zrak se nekako inio gustim. Sve je
bilo kao nona mora. Daphe otvori usta, donja joj eljust ljepljiva i spora: zavriti. Nije se ulo
nita. Odjednom je ispuni bol, naroito u slabinama.

Kad je opet zatvorila oi, usta su joj ostala irom otvorena.

Poput velikog dlakavog balona, penja je plovio dolje, prema Mjesecu.

Teko bi se moglo rei da je ita mislio: on jedva da je bio neto vie od mehanizma, pa
ipak, negdje se u njegovoj dubini javila pomisao da je ugodno putovanje prekratko trajalo, da
bi moda mogli postojati neki drugi smjerovi u kojima bi se moglo jedriti. Konano, sad je
omrznutih tigrastih osa bilo jednako mnogo na Mjesecu kao na Zemlji i bile su jednako
nasrtljive. Moda bi se negdje moglo nai kakvo mirno mjesto, jo jedno od tih polukrunih
mjesta pokrivenih zelenilom, negdje usred tog divnog toplog zraenja...

Moda bi vrijedilo otisnuti se jednom puna trbuha u nekom novom smjeru.

Nad Mjesecom je visjelo mnogo penjaa i mree su im se posvuda vukle u neredu. Ovo
je bilo njihovo sretno utoite. Voljeli su ga mnogo vie nego Zemlju na kojoj je zrak bio gust,
a njihovi udovi tako teki. Oni su ga prvi otkrili - ako se ne rauna onih nekoliko jadnih, sitnih
stvorenja koja su neko davno prije njih bila tu. Penjai su bili posljednji carevi svega ivog,
najvei i najuzvieniji i uivali su u dugom lijenom poslijepodnevu svoje nadmoi.

Penja uspori, ne isputajui vie kabel iza sebe. Lijeno i nehajno potraio je put kroz
mreu i zaplutao dolje prema bljedunjavoj vegetaciji na Mjesecu...

Prilike su ovdje bile prilino razliite od onih na teem planetu. Ovdje banjani sa svojim
brojnim stablima nikad nisu uspjeli nadvladati; u tankome zraku i slabanoj gravitaciji narasli
su preveliki za svoju vrstou i uruili se od vlastite teine. Umjesto njih rastao je tu
udovian perin i celer, i tu se sada spustio penja. Pitei od pretrpljena napora otpuhnuo
je oblak kisika i opustio se.

Dok mu se tijelo slijegalo dolje meu lie, ta je velika vrea strugala i eala se o
stabljike, a noge greble po moru lia. S tih je nogu i tijela sastrugana cijela kia otpadaka -
ljuture kestena, sjemenke, grude zemlje, orasi i listovi doneseni s daleke Zemlje. Meu
otpacima se nalo i est kuita za sjeme biljke ariare. Skotrljala su se na tlo i umirila se.

Haris se prvi probudio. Stenjui od neoekivana bola u slabinama pokuao je sjesti.

elom je pritisnuo o neto i podsjetio se gdje se nalazi. Uprijevi se nogama i rukama gurnuo
je zaklopac na svome lijesu.

ara je naas odolijevala, a onda se rasula u komadie i Haris se skotrljao na tlo.

Vakuum je razorio arinu ilavost.

18
corry
Nesposoban da se osovi na noge, Haris je leao na mjestu kamo je pao. U glavi mu je
tutnjalo, plua su mu bila puna neugodna vonja. Pohlepno je gutao svjei zrak. Isprva mu se
inio rijedak i hladan, no ipak ga je udisao, zahvalan to ima i takvoga.

Konano se dovoljno oporavio da se osvrne oko sebe.

Iz oblinje je gutare prema njemu puzalo nekoliko dugakih utih vrijea. oprezno mu
se pribliavajui. U iznenadnom strahu pogledao je oko sebe traei pogledom enu koja e
mu pritei u pomo. Nije ih bilo. Ukoeno - ruke su mu bile tako ukoene! - izvukao je no iz
pojasa, prevalio se na jednu stranu i odsjekao vrijee kad su mu se pribliile na dohvat. Ovo
je bio neki slabani neprijatelj!

Haris uzviknu kad je ugledao svoje tijelo. Nesigurno je poskoio na noge urlajui od
gaenja nad samim sobom. Sav je bio pokriven krastama. Jo gore, kad mu je odjea spala
u dronjavim krpama vidio je da mu je iz ruku, rebara, nogu izrasla masa tkiva slina koi, a
kad je podignuo ruke ta se koa istegla poput krila. Bio je upropaten; njegovo je pristalo
tijelo bilo unakaeno.

Neki ga je zvuk natjerao da se okrene i sad se sjetio svojih druica. Lily-yo se muila da
se izvue iz ostataka are. Podigla je ruku na pozdrav.

Na svoj uas Haris ustanovi da je i ona unakaena ba kao i on. Zapravo, u prvi as ju je
jedva prepoznao - ako je bilo emu bila slina, bili su to omraeni krilati ljudi. Bacio se na tlo i
zaridao, a srce mu se grilo od straha i gaenja.

Lily-yo se nije rodila da plae. Ne obazirui se na svoju bolnu nakaznost, teko diui,
krenula je meu noge penjaa, prema njima sasvim indiferentno, da potrai ostala etiri
lijesa.

Prvo je pronala Flor, u ari napola ukopanoj u tlo. Razbila je aru udarcem kamena i
podigla svoju prijateljicu, jednako gadno unakaenu kao to je i sama bila. Za kratko se
vrijeme Flor probudila i sjela, pohlepno udiui neobian zrak. a Lily-yo ode da potrai ostale.
ak i u ovom oamuenom stanju bila je svjesna, i zahvalna, da joj bolni udovi nose tijelo
neusporedivo lake nego na Zemlji.

Daphe je bila mrtva; leala je u ari ukoena i ljubiasta. Lily-yo je razbila aru i vikala,
no Daphe se nije pomakla. Odebljali joj je jezik grozno strao iz usta. Bila je mrtva, Daphe
koja je neko bila iva, Daphe koja je neko tako lijepo pjevala.

Hy je takoer bila mrtva, jadna smeurana tijela u lijesu koji je za vrijeme naporna
putovanja izmeu dva svijeta negdje zadobio pukotinu. Kad se lijes raspao pod udarcima
kamena, Hy se sasula u prainu. Bila je mrtva. Hy koja je rodila muko dijete, Hy uvijek hitrih
nogu.

Jury je nala posljednju. Ona se pomakla u ari dok joj je Lily-yo prilazila i rukom pomela
lupine kestena s prozirne kutije. Minutu je kasnije sjela, promotrila svoje deformirano tijelo sa
stoikim gaenjem i disala otar zrak. Jury je bila iva.

Haris je doteturao k enama. U ruci je nosio svoju duu.

19
corry
- Ima nas etvoro ivih! - uzviknuo je. - Jesu li nas bogovil primili ili nisu?

- Boli nas; znai da smo ivi, - ree Lily-yo. Daphe i Hy su pale u Zeleno.

Haris je ogoreno zavitlao svoju duu o tlo i zgazi je nogom.

- Pogledaj, kakvi smo! Bolje da smo mrtvi! - ree.

- Prije nego ita o tome odluimo, neto emo pojesti, - odvrati Lily-yo.

Bolnim su se kretnjama povukli u grmlje, prisilivi se da opet misle na mogue opasnosti.

Flor, Lily-yo, Jury i Haris pridravali su jedno drugog. Tabu kao da je nekako izblijedio iz
sjeanja.

V.
- Ovdje niti ne raste pravo drvee, - protestirala je Flor dok su se probijali izmeu
gorostasnih celera ije su se krijeste njihale visoko iznad njihovih glava.

- Pazi! - viknu Lily-yo i povue Flor natrag. Neto je zazvealo i kljocnulo poput psa na
lancu i promailo Florinu nogu tek za koji centimetar. Grabizamka je, promaivi svoj plijen,
polako opet otvarala svoje ralje iskezivi zelene zube. Bila je tek sjena stranih grabizamki
to su se kotile na tlu zemaljske praume, slabijih ralja, pokreta mnogo neodlunijih. Bez
zaklona divovskih banjana grabizamke su oito bile van svog prirodnog elementa.

Neto je od tog osjeaja obuzelo i ljude. Oni su kao i njihovi preci bezbrojnih generacija
u prolosti, ivjeli na visokom drvetu. U umi je bila sigurnost. Ovdje je bilo drvea, ali samo
stabala gigantskih celera i perina koji nisu pruali ni pouzdanu vrstinu ni neogranien
prostor irokih grana pravog velikog drvea.

I ljudi su tako putovali, nervozni, izgubljeni, bolni, ne znajui ni gdje su niti zato.

Trpjeli su napade skoipuzova i agotma i odbijali ih, zaobilazili gutare arne mahovine
vie i bujnije nego to su ih na Zemlji ikada vidjeli. Uvjeti koji su jednoj vrsti bilja smetali u
razvoju, oito su ili na ruku drugoj. Spustili su se niz obronak i dospjeli do jezerca u koje se
ulijevao potoi. Oko jezerca su visjele bobice i plodovi slatka okusa, dobri za jelo.

- Ovo nije tako loe, - ree Haris. - Moda jo i moemo preivjeti.

Lily-yo mu se nasmijei. Bio joj je veliki teret; bio je od svih najljenji; pa ipak ju je
radovalo to je jo uvijek s njima. Nakon to su se okupali u jezercetu opet ga je paljivo
promotrila. I uz sve te neobine ljuske to su ga sad prekrivale i uz iroke nabore koe to su
mu visjele sa strane, jo uvijek ga je bilo ugodno gledati; jo uvijek je on bio Haris. Ponadala
se da i ona jo izgleda privlano. Ljuskom kestena oetkala je svoju kosu prema natrag;
iupala je tek nekoliko vlasi.

Kad su se okupali, jeli su. Onda je Haris radio, sakupljajui nove noeve u grmu kupine.
Nisu bili tvrdi kao oni na Zemlji, no boljih nije bilo. Zatim su se svi odmarali na suncu.

20
corry
Slijed ivota bio im je postupno naruen i ivjeli su vie po nagonu nego voeni
razumom. Ovako bez plemena, bez drvea, bez Zemlje, nije vie bilo obiaja koji bi ih vodili,
nije vie bilo jasno emu je bilo tako, a emu nije. Zato su leali na suncu i odmarali se.

Leei, Liiy-yo se ogledavala oko sebe. Sve je bilo tako neobino da joj je srce
podrhtavalo.

Sunce je, dodue, sjalo jarko kao uvijek, ali je nebo bilo tamno plavo poput vandal-bobe.
A polukugla to je sjala na nebu bila je proarana zelenim i plavim i bijelim tako da je nije
mogla prepoznati kao mjesto gdje je neko ivjela. Prema polukugli su se pruale fantomske
srebrne linije, dok su blie njima penjaeve mree bljeskale pruajui se svuda po nebu. Po
njima su se penjai verali lako poput oblaka, bez napora, tijela posve oputenih.

Sve je ovo bilo njihovo carstvo, njihovo djelo. Na svojim prvim putovanjima, pred mnogo
tisua godina, penjai su doslovce posijali ivot na ovome svijetu. Na poetku su venuli i
ugibali na tisue na negostoljubivom pijesku, no i ti koji su uginuli dali su svoj obol u kisiku i
drugim plinovima, sporama i sjemenkama. Od tih su sjemenki neke isklijale na njihovim
mrtvim ostacima i tokom neizbrojivih pospanih stoljea biljke su uspostavile svojevrstan
mostobran na Mjesecu.

One su rasle: u poetku krljave i bolesne, ali su rasle. Rasle su biljnom upornou,
izdisale zrak, irile se i bujale. S vremenom se izlomljena pusto mjeseeva lica okrenuta
Suncu zazelenila. U kraterima su procvjetali puzavci, a na golim obroncima puzali su perini.
Kako je atmosfera postajala guom, arolija ivota je napredovala bre, sve jasnijim ritmom,
sve brim tempom. Mnogo temeljitije nego to je uspjelo ranijoj dominantnoj vrsti, penjai su
kolonizirali Mjesec.

Lily-yo je o svemu tome znala malo, a jo manje marila. Okrenula je lice prema nebu.
Flor je dopuzala do Harisa i leala oslonjena na njega, okruena njegovim rukama, napola
pokrivena zaklonom njegove nove koe, a on ju je milovao po kosi.

Izvan sebe od bijesa, Lily-yo skoi i utne je u rebra, a onda se baci na nju zubima i
noktima, ne bi li je odvukla u stranu. Jury dotri da se umijea.

- Ovo nije vrijeme za parenje! - vikala je Lily-yo. - Kako se usuuje doticati Harisa?

- Pusti me! Pusti me! - vikala je Flor. - Haris je prvi poeo.

Haris skoi na noge od iznenaenja. Ispruio je ruke, mahnuo njima i odjednom se bez
napora dignuo u zrak.

- Gledajte! - viknuo je uplaeno i oduevljeno. - Gledajte to mogu!

Okruio je jednom oko njihovih glava, nesiguran u zraku a onda izgubio ravnoteu i
strmoglavio se, usta otvorenih od straha. Glavake je pljusnuo u jezerce.

Tri su zabrinute, zadivljene i zaljubljene ene kao jedna zaronile u jezerce da ga spase.

Dok su se suili na obali, iz ume se zaula nekakva buka. Smjesta su se pribrali. U

trenutku se vratio onaj stari oprez. Isukali su maeve i okrenuli se, iekujui, prema gutari.

21
corry
Mlitavka koja se pojavila nije se ponaala kao njezin zemaljski rod. Umjesto da bude
uspravna kao lutka na opruzi, puzala je po tlu poput gusjenice. Ugledali su njeno iskrivljeno
oko kako se pomalja iz celera, okrenuli se i pobjegli.

Kad je opasnost ve bila daleko za njima, jo uvijek su urili, ni sami ne znajui to trae.
Kasnije su stali, odspavali, neto pojeli, pa se opet zaputili u beskonano raslinje, u
neprekidan dan, sve dok nisu dospjeli do mjesta gdje je u praumi zjapila praznina.

inilo se kao da pred njima sve prestaje, pa se malo dalje opet nastavlja. Oprezno su
prili da vide na to su to nabasali. Tlo pod nogama i inae je bilo neravno, no sad je pred
njima zjapila u zemlji iroka raspuklina. Na suprotnoj se strani nastavljala vegetacija, ali kako
da prijeu taj ponor? etvorka je stajala gdje su paprati prestajale, zabrinuta, gledajui
preko, na drugu stranu. Haris iskrivi lice u bolnu grimasu, da pokae da mu se u glavi rodila
problematina ideja.

- Ono to sam ranije uinio, poletio u zrak... - poeo je nespretno. Ako to sada uinimo,
svi mi, moemo zrakom prijei na drugu stranu.

- Ne! - odmahne Lily-yo, - Kad se ti digne u zrak, padne kao kamen. Past e u
Zeleno!

- Sad e biti bolje nego prije. Mislim da sam se izvjetio.

- Ne! - ponovi Lily-yo. - Ne smije. To nije sigurno.

- Ma, pusti ga neka ide, - ree Flor. - Kae da se izvjetio.

Dvije su se ene okrenule jedna prema drugoj strijeljajui se pogledima, a Haris,

iskoristivi priliku, podigne ruke, zamae i lako se odigne od tla. Sad se ve poeo sluiti i
nogama. Ve je bio daleko zaao nad raspuklinu, kad je izgubio samopouzdanje.

Zaleprao je dolje u ponor, a Flor i Lily-yo su se pokrenute instiktom bacile u dubinu za

njim. Rairivi ruke, lebdje su oko njega i vikale, dok je Jury ostala gore i galamila na njih
odozgo u zbunjenom gnjevu.

Donekle povrativi kontrolu Haris je nespretno sletio na izboinu u stijeni nalik na policu,
a ene sletie do njega brbljajui i grdei ga. Priljubljene o stijenu za svaki sluaj, pogledale
su u vis. Sa svake su strane rubovi provalije, obrubljeni papratima, uokvirili uzak purpurni
segment neba daleko iznad njih. Jury se nije vidjela, no njeni su se krici jo uvijek mogli uti,
pa i oni sad viknue njoj, dozivajui je.

Od izboine na kojoj su stajali u stijenu je vodio tunel. Svuda po vertikalnom zidu

provalije bile su posijane sline rupe, tako da se zid inio poput spuve. Iz tunela iza njih
istrala su tri krilata ovjeka, dva mukarca i jedna ena, nosei u rukama uad i koplja.

Flor i Lily-yo bile su nagnute nad Harisom. Nisu se stigle ni snai a ve su ih oborili na tlo
i svezali konopcima. Drugi su se krilati ljudi otisnuli u zrak iz drugih rupa i doletjeli da
pomognu. Let im je izgledao sigurniji i skladniji ovdje nego na Zemlji. Moda je neku ulogu
igrala injenica da su ljudi ovdje laki?

22
corry
- Unesite ih! - dovikivali su krilati ljudi jedan drugome. Koata i bistra lica okupila su se
oko ljudi sa Zemlje; digli su ih i odnjeli u sumrak tunela. U strahu su Lily-yo, Flor i Haris
potpuno zaboravili na Jury koja je jo uvijek uala gore na rubu klisure. Nikada je vie nisu
vidjeli.

Tunel je lagano vodio nizbrdo, da bi kasnije skrenuo u stranu i spojio se s drugim,

vodoravnim i sasvim ravnim. Ovaj je pak vodio do goleme pilje ravnih zidova i ravna stropa.
S jedne je strane ulazilo sivo danje svjetlo; pilja se nalazila pri samom dnu raspukline.

Tri su zarobljenika dovedena do sredine, oduzeti su im noevi i skinute spone. Dok su se

pripijali jedno uz drugo, nesigurni u budunost, jedan je krilati ovjek istupio i progovorio:
Neemo vam nita uiniti ako nas ne prisilite na to, - rekao je. - Doli ste na penjau s
Tekoga Svijeta i ovdje ste novi. a kad nauite ivjeti na na nain ui ete u nae drutvo.

- Ja sam Lily-yo. - ree Lily-yo ponosno. - Morate me pustiti na slobodu. Nas troje smo
ljudi, a vi ste krilati ljudi.

- Da, vi ste ljudi a mi smo krilati ljudi. No isto smo tako mi ljudi, a vi krilati ljudi, jer smo
jednaki. Sada jo nita ne znate, a vie ete znati, kad sretnete Sunjeve. Oni e vam rei
mnoge stvari.

- Ja sam Lily-yo. Ja znam mnoge stvari.

- Sunjevi e vam rei mnogo vie. - krilati je ovjek bio uporan.

- Da ima vie stvari, ja bi ih znala; ja sam Lily-yo.

- Ja sam Band Appa Bondi i kaem ti da ode vidjeti Sunjeve. Tvoj govor je glup s
Tekoga Svijeta, Lily-yo.

Nekolicina ih je krilatih ljudi mrko gledala, pa ju je Haris gurnuo laktom i promrmljao, -

Hajde da radimo to od nas trae. Nemoj izazivati nevolje.

Mrzovoljno je dozvolila da ih odvedu u drugu prostoriju. Ova je bila djelomino oteena i

u njoj je smrdjelo. Na drugom je kraju hrpa kamenih krhotina pomijeanih s pepelom
pokazivala gdje se sruio dio stropa, a snop je sunanih zraka bljetao na podu. Blizu tog
svjetla nalazili su se Sunjevi.

- Ne bojte se gledati u njih. Nee vam nita, - ree Band Appa Bondi i krene naprijed.

Ohrabrenje je dobro dolo, jer Sunjevi nisu bili privlaan prizor.

Bilo ih je osam u osam velikih ariara, dovoljno velikih da im budu tijesne elije,
poredanih u polukrug. Band Appa Bondi je Lily-yo, Flor i Harisa doveo u sredite polukruga,
gdje su mogli promatrati i biti promatrani.

Bilo je muno gledati Sunjeve. Svaki je od njih na neki nain bio deformiran. Jedan je
bio bez nogu. Jedan nije imao ni trunke mesa na donjoj eljusti. Jedan je imao etiri kvrgave
patuljaste ruke. Jedan je imao kratka mesnata krila izmeu unih resica i palaca tako da je
ivio vjeno drei ruke uz lice. Jednome su ruke bez kosti bespomono, mlohavo visjele uz

23
corry
tijelo. Jedan je imao udovino velika krila to su se vukla za njim poput saga. Jedan je
skrivao svoje izoblieno tijelo iza paravana vlastita izmeta, maui ga po prozirnoj stijenki
svoje elije. A posljednji je imao i drugu glavu, malu i smeuranu, to je rasla iz prve glave i
svojim malim zloudnim okom zurila u Lily-yo bez treptaja. On je, inilo se, bio voa ostalima.
Progovorio je koristei usta prve glave.

- Ja sam Voa Sunjeva. Pozdravljam vas, djeco, i pozivam da upoznate sami sebe. Vi
ste s Tekoga Svijeta; mi smo s Pravoga Svijeta. Pridruujete nam se jer ste sada isti kao
mi. Premda su vam krila i oiljci novi. dobrodoli ste da nam se pridruite.

- Ja sam Lily-yo. Mi smo tri ovjeka, a vi ste samo krilati ljudi. Neemo vam se
pridruiti.

Sunjevi zagunae od dosade, a Voa opet progovori, - Vi doljaci s Tekoga Svijeta

uvijek priate isto - Shvatite da se jeste nama pridruili, im ste postali kao mi. Vi ste krilati
ljudi, mi smo ljudi. Vi znate malo, mi znamo puno.

- Ali mi...

- Ne brbljaj vie, gluposti, eno!

- Mi smo...

- uti, eno i sluaj! - ree Band Appa Bondi.

- Mi znamo puno. - ponovi Voa Sunjeva. - Rei emo vam neke stvari da vam
pomognemo da razumijete. Svi koji prou putovanje s Tekoga Svijeta ovamo, promijene se.
Neki umru na putu ili pri dolasku, no veina ivi i narastu im krila. Izmeu svjetova postoje
jake zrake koje ne moete ni vidjeti ni osjetiti, a koje mijenjaju naa tijela. Kad doete ovamo,
kad doete na Pravi Svijet, postajete pravi ljudi. Liinka tigraste ose nije osa dok se ne
promijeni. Tako se i ljudi promijene i postanu ono to vi zovete krilatim ljudima.

- Ja ne znam to to on govori, - rekao je Haris tvrdoglavo i bacio se na tlo, no Lily-yo i

Flor su sluale.

- Na ovaj smo Pravi Svijet, kako ga vi zovete, doli da umremo, - rekla je Lily-yo
nesigurno.

Suanj kojemu na eljusti nije bilo mesa rekao je, - Liinka tigraste ose misli da je umrla
kad se promijeni u osu.

- Vi ste jo mladi. - rekao je Voda Sunjeva. - Stupili ste u novi ivot. Gdje su vae
due?

Lily-yo i Flor su se zgledale. Bjeei pred mlitavkom odbacile su svoje due ne obazirui
se vie na njih. Haris je svoju zgazio nogama. Neuveno!

- Eto, vidite. Due vam vie ne trebaju. Vi ste jo mladi i jo bi mogli imati djece. Neka
od te djece mogla bi se roditi s krilima.

24
corry
Suanj s rukama bez kostiju je dodao. - Neka bi se mogla roditi pogreno, poput nas.
Neka bi se mogla roditi u redu.

- Vi ste previe odvratni da biste smjeli ivjeti, - zarea na to Haris. - Zato vas netko
ne ubije?

- Zato jer mi znamo sve stvari, - odvrati Voa Sunjeva. Njegova se druga glava
probudila i izjavila priguenim glasom. - Biti standardnoga oblika nije sve u ivotu. Takoer je
vano neto znati. Mi se ne moemo ba dobro kretati, ali zato moemo misliti. Ovo je pleme
na Pravome Svijetu dobro i ono razumije kako je misliti vano, ma kakvoga oblika bio onaj
tko misli. Zato nas puta da njime vladamo.

Flor i Lily-yo su neto promrmljale.

- Hoe li time rei da vi jadni Sunjevi vladate na Pravome Svijetu? - Lily-yoga

konano upita.

- Tako je.

- Pa zato ste onda sunjevi?

Krilati ovjek sa sraslim uima i palevima, zauvijek u gesti negodovanja, progovori po

prvi put, bogatim priguenim glasom. - Vladati znai sluiti, eno. Oni koji imaju vlast robuju
joj. Samo je izopenik slobodan. Zato to smo Sunjevi, mi imamo vremena razgovarati i
misliti i planirati i znati. Oni koji znaju, upravljaju noevima drugih. Mi smo mo, premda
vladamo bez ikakve moi.

- Nitko ti nee nauditi, Lily-yo, - doda Band Appa Bondi. - ivjet e meu nama i
uivati u ivotu i nee ti se desili nita naao.

- Ne! - ree Voa Sunjeva obim ustima. - Prije nego e uivati, Lily-yo i njezina
druica Flor, jer ovo je muko stvorenje oito beskorisno, moraju pomoi naem velikom
planu.

- Hoe li rei da im moramo kazati za invaziju? - upita Bondi.

- Zato ne? Flor i Lily-yo, dole ste nam u pravo vrijeme. U vama su sjeanja na Teki
Svijet i divlji ivot jo svjea, a nama su potrebna ta sjeanja. Traimo od vas da se vratite
tamo, kao dio velikoga plana kojeg smo smislili.

- Natrag? - zagrcne se Flor.

- Da. Planiramo napasti Teki Svijet i morate nam pomoi vodili nae snage.

VI.

25
corry
Dugo se poslijepodne vjenosti nastavljalo, ta duga zlatna cesta poslijepodneva koja e
jednoga dalekog dana dovesti do vjene noi. Na njoj je postojalo kretanje, ali kretanje bez
dogaaja... osim onih malih zanemarivih dogaaja koji su se biima to su u njima
sudjelovala inili tako znaajnim.

Za Lily-yo, Flor i Harisa bilo je mnogo dogaaja. Glavni je medu njima bio taj da su
nauili letjeti. Bolovi koje su njihova nova krila izazivala uskoro su prestali kad su udesni
novi miii i tetive ojaali. Bilo je sve ugodnije uzdii se u zrak pod slabanom gravitacijom;
ovdje nije trebalo onako runo mlatarali krilima kao to su krilati ljudi radili kad bi doli na
Teki Svijet. Nauili su kako se leti u oporu, a zatim kako se lovi u oporu i s vremenom su
bili dovoljno vjeti da krenu na izvrenje Plana.

Niz sluajnosti koji je prvi put doveo ljude na ovaj svijet u ariarama bio je puka srea, i
pokazivao se sve sretnijim kako su mileniji prolazili. Ljudi su se s vremenom bolje prilagodili
Pravome Svijetu nego Tekom. Ovdje su lake preivljavali, bili su moniji, a sve to dok su
uvjeti na Tekom Svijetu postajali sve nepovoljniji za sve to nije bilo vegetacija.

Lily-yo je brzo shvatila da je ivot laki u novim uvjetima. Sjedila je s Florom i tucet
drugih jedui gnjeeni davi-sag, prije nego e krenuti na zadatak kojeg su joj Sunjevi
postavili: otii na Teki Svijet.

Bilo joj je teko izrei to osjea.

- Ovdje smo na sigurnom, - rekla je, pokazujui pejza to se prostirao oko njih, pod
srebrnom mreom penjaeve pauine.

- Osim od tigrastih osa, - sloi se Flor.

Odmarali su se na golom vrhuncu gdje je zrak bio rijedak i kamo se divovski puzavci
nisu penjali. Pod njima se prualo uzavrelo Zelenilo, skoro kao na Zemlji, no ovdje je bilo
ogranieno neobinim krunim formacijama stijenja.

- Ovaj svijet je manji, - rekla je Lily-yo, opet pokuavajui da Flori prenese ono to joj
se komealo po mislima. - Ovdje smo mi vei. Ne moramo se toliko boriti.

- Uskoro emo se morati boriti.

- Ali emo poslije opet doi ovamo. Ovo je dobro mjesto, nije tako divlje i nema toliko
neprijatelja. Ovdje plemena mogu ivjeti s manje straha. Ovo bi se mjesto svidjelo Veggiju i
Toy i May i Grenu i ostalim malianima.

- alili bi za drveem.

- Jo malo pa ni mi vie neemo aliti za drveem. Za uzvrat imamo krila. Sve je stvar
obiaja.

Ovaj se dokoni razgovor vodio pod nepominom sjenom oblinje stijene. Visoko gore,
kao srebrni mjehuri na ljubiastom nebu, penjai su tumarali po svojoj mrei i tek bi se s
vremena na vrijeme spustili meu stabla celera duboko dolje na tlu. Dok ih je Lily-yo,

26
corry
obuzeta prizorom, promatrala, razmiljala je o velikome Planu to su ga Sunjevi bili smislili i
zamiljala ga u seriji ivopisnih slika.

Da, Sunjevi su znali. Mogli su gledati unaprijed, to ona nije mogla. Ona i svi oko nje
ivjeli su kao biljke, radei samo ono to je trenutna situacija zahtijevala. Sunjevi nisu bili
biljke i iz svojih su elija vidjeli vie nego oni koji su bili vani.

Sunjevi su vidjeli da je ono malo ljudi koji su stizali na Pravi Svijet raalo malo djece.
Bili su stari, a zrake to su izazivale rast krila, umrtvile su sjeme. Takoer su vidjeli da je
ovdje dobro i da bi bilo jo bolje kad bi ljudi bilo vie. I da je jedini nain da se broj ljudi
povea taj, da se dovede vie djece s Tekoga Svijeta.

Nebrojeno je puta to uraeno. Hrabri su krilati ljudi putovali natrag i krali djecu. I oni
krilati ljudi to su napali Lily-yo i njezinu grupu na usponu prema Vrhovima, bili su jedna
takva ekspedicija. Bili su ukrali Bain da je donesu na Pravi Svijet u ariarama... no nikad
vie nije nitko za njih uo. Mnoge su opasnosti i nesretne sluajnosti pratile one koji su
poduzimali to dugo dvostruko putovanje. Mnogi su odlazili, rijetki su se vraali i Sunjevi su
se napokon domislili boljem i odvanijem planu.

- Evo, dolazi penja, - ree Band Appa Bondi, prenuvi Lily-yo iz razmiljanja. -
Moramo biti spremni za pokret.

On je hodao pred grupom od dvanaest krilatih ljudi koji su bili izabrani da pokuaju ovaj
novi nain. Bio im je voa. Lily-yo, Flor i Haris bili su mu pomonici, a s njim i osmoro drugih,
tri mukarca i pet ena. Samo je jedan izmeu njih, sam Band Appa Bondi, bio donesen na
Pravi Svijet jo kao djeak; ostali su dospjeli na isti nain kao Lily-yo.

lanovi grupe su polako ustali i protegli svoja krila. Doao je as velike avanture. Ipak.
nisu se mnogo bojali; nisu mogli gledati onako daleko naprijed kao Sunjevi, osim moda
Band Appa Bondi i Lily-yo. Ona se hrabrila govorei 'Tome je tako". Zatim su svi rairili ruke i
uzletjeli u susret penjau,

Penja je upravo zavrio s jelom.

Bio je uhvatio jednog od svojih najukusnijih neprijatelja, tigrastu osu, u svoju mreu i
sisao je sve dok od nje nije preostala tek prazna ljuska. Sada se uvukao meu celere drobei
ih svojim golemim trupom i polako poeo pupati: poslije e moda krenuti van: u veliku crnu
prazninu odakle je dolazio zov topline i zraenja. Rodio se na ovome svijetu, bio je mlad i
nikad jo nije uinio to putovanje do drugoga svijeta koje je toliko elio i isto ga se toliko
bojao.

Pupovi su mu izbili svuda po leima, kratko visjeli, rasprsli se, skotrljaii se na tlo i
mugnuli da se ukopaju u treset i kompost gdje e moi u miru poeti svojih deset tisua
godina rasta.

Premda mlad, penja je bio bolestan. On to jo nije znao, no neprijateljska ga se tigrasta

osa bila doepala. Nije on to ni osjetio, jer je gorostasna trupina osjete slabo prenosila.
Dvanaest je ljudi dolebdjelo i sletjelo mu na lea, nisko pri dnu zatka, daleko od njegovih

27
corry
oiju. Potonuli su meu vrste dlake to su im dopirale do ramena i osvrnuli se oko sebe.
Jedan je raolijet proletio iznad njih i izgubio se u daljini. Tri su kotrljana mugnula meu
dlake i vie ih nisu vidjeli: bilo je tiho kao da lee na pustom breuljku.

Konano su se rairili u liniju fronte i krenuli naprijed, sagnutih glava, pretraujui

pogledima. Band Appa Bondi na jednom kraju, a Lily-yo na drugom. Po golemoj je tjelesini
bilo oiljaka i rupa i neravnina pa napredovati nije bilo lako.

Dlake su rasle u arama raznih nijansi zelenog, utog i crnog i trupini davale izvrsnu
prirodnu kamuflau. Na mnogim su mjestima ilave parazitske biljke pustile korijenje i vukle
hranu direktno iz svoga domaina; veina e ih uginuti kad se penja uputi u prazninu
izmeu svjetova.

Ljudi su uurbano radili. U jednom ih je trenutku sve oborio jedan nagli penjaev pokret.
Teren po kojem su hodali postajao je sve strmiji i njihovo se napredovanje usporavalo.

- Evo! viknu Y Coyin, jedna od ena. Pronali su to su traili, to su ih Sunjevi poslali

nai.

Tiskajui se oko Y Colyin isukanih noeva, grupa je gledala u mjesto gdje su dlake bile
iupane u busenima, ostavivi golu povrinu veliku kao polegnut ovjek. Usred istine
vidjela se okrugla krasta. Lily-yo une i opipa je; bila je nevjerojatno tvrda.

Lo Jint je prislonila uho. Tiina.

Zagledae se.

Nije trebalo nikakva signala pa ga nitko nije ni dao.

Svi su kleknuli kao jedan i turnuli otrice noeva pod rub kraste. U jednom se asu
skelarnik pomaknuo i svi su se bacili potrbuke. Nedaleko od njih naduo se pup, prsnuo i
skotrljao se niz strminu prema dalekom tlu, no dok je trao po tlu proderao ga je bocak.
Ljudi nastavie podizati krastu dok se nije pomakla. Sasvim su je odigli i ukazao se mraan i
ljepljiv tunel.

- Ja idem prvi, - ree Band Appa Bondi i spusti se u rupu. Ostali krenu za njim, sve do
dvanaestog koji povue krastu za sobom, natrag na mjesto, na to se odmah zauju mljack-
avi zvukovi. Krasta je ve poela zarastati.

Skutrili su se jedno uz drugo i ostali tako dugo vremena u upljini koja je skoro
neprimjetno pulsirala. Skutrili su se, spremnih noeva, krila omotanih oko tijela, a srca su im
uurbano lupala.

Ovo je bila neprijateljska teritorija u vie znaenja te rijei. Penjai su tek pukim sluajem
bili saveznici, ni ne znajui; prodrli bi oni ljude jednako spremno kao i bilo to drugo. No ovaj
je tunel bio djelo onog utog i crnog razaraa, tigraste ose. Jedni od posljednjih preivjelih
kukaca, okrutne i dosjetljive tigraste ose, instinktivno su za svoj plijen odabrale najvee i
najtee pobjedivo ivo stvorenje. enka bi sletila i probuila tunel u tijelu penjaa, s
proirenjem na svom kraju, raalitem u ivom tkivu ivoga penjaa. paraliziranom otrovom

28
corry
iz alca da se sprijei ponovno zarastanje. Tada bi snesla jaja i onda izala. Kad se larve
izlegu, na raspolaganju im je svjea, iva hrana.

Uskoro je Band Appa Bondi dao znak i grupa je krenula naprijed, nespretno se
pentrajui niz tunel, voena blijedom luminiscencijom. Zrak je bio teak i nekako zelen u
grudima. Vrlo sporo, vrlo tiho. ili su naprijed, jer se naprijed ulo micanje.

Odjednom je micanje bilo tu. - Pazite! - viknu Band Appa Bondi.

Iz jeziva mraka neto je jurnulo na njih.

Prije nego to su shvatili, tunel se naglo proirio. U raalitu su se osine liinke ve bile
izlegle i u nepreglednom su broju navalile na uljeze kljocajui u jarosti i u strahu eljustima
irokim poput raspona ljudskih ruku.

Band Appa Bondi raspori prvoga napadaa, no drugi mu gotovo istovremeno odgrize
glavu. Pao je, a njegovi pratioci nagrnue preko njega u mrak. Gurali su se naprijed i izmicali
kljucajuim eljustima.

Larve su iza glave bile mekane i lako ranjive i jedan bi potez maem bio dovoljan da se
raspore i prosipa im se utroba. Borile su se, ali nisu znale kako da se bore. Ljudi su divlje
ubadali, izmicali, pa opet ubadali i niti jedan vie nije poginuo. Leima uza zid rezali su i
probadali, lomili eljusti i parali mekane trbuhe. Ubijali su bez mrnje, ali i bez milosti, sve
dok nisu stajali do koljena u gustoj kai. Liinke su kljocale raljama, previjale se i ugibale.
Zadovoljno roknuvi, Haris zakolje posljednju.

Jedanaest se umornih ljudi povuklo u tunel da priekaju da se kaa razie... a onda da

ekaju dalje, jo mnogo mnogo vie vremena.

Penja se pokrenuo medu stablima celera, potaknut nejasnim nagonima to su strujali

njegovim biem: stvarima koje je uradio, stvarima koje tek mora uraditi. Stvari koje je ve
uradio bile su uraene prije; stvari koje mora uraditi tek su stajale pred njim i ekale da ih
uradi. Ispuhavi kisik, podigao se.

Na poetku sporo, uspeo se po kabelu i penjao se prema mrei, gdje je zrak bio rjei.
Uvijek prije, uvijek je prije u tom vjenom poslijepodnevu ovdje stao, no ovaj put kao da nije
bilo razloga za to. Zrak vie nije znaio nita, a toplina je, ta toplina koja je arila, vukla i
grebla i pozivala sve jae to se vie penjao...

Istisnuo je mlaz kabela iz sapnice. Rastuom brzinom, rastuom odlunou, izbacio je

svoje golemo obilno bie van, daleko od mjesta gdje su letjele tigraste ose. Pred njim je, na
udaljenosti koju se nije dalo odrediti, plutao polukrug bijele, plave i zelene svjetlosti; inilo mu
se da bi bilo korisno krenuti prema njemu.

Bilo je to samotno mjesto za mladoga penjaa. strano (divno, sjajno) mrano mjesto,
puno niega. Vrti se dok leti i pee se dobro sa svih strana... nita ti ne smeta... osim to
duboko u tvojoj sredini mala grupa ljudi koristi tvoje tijelo kao arku za svoje vlastite potrebe,
nosi ih, ne znajui, natrag na svijet koji je jednom - tako zaprepaujue davno - pripadao
njihovoj vrsti.

29
corry

VII.
Veim dijelom praume carevala je tiina.

inila se tekom poput te duboke mase raslinja to je prekrivala kopno na dnevnoj

polovici planete, tiina graena milijunima godina, tempom sve jaim kako je Sunce arilo
sve vie i vie energije u tim prvim inovima svoga propadanja. Nije ona, naravno, znaila
odsustvo ivota, njega je bilo svuda, ivota u zastraujuoj koliini. Poveano Sunevo
zraenje koje je dovelo do izumiranja ivotinjskog carstva, donijelo je trijumf biljnoga ivota i
posvuda su, u tisuama oblika i pojava, carevale biljke. A raslinje nema glasa.

Nova je grupa, pod vodstvom Toy, ila po nebrojenim granama nimalo ne naruavajui
duboku tiinu. Putovali su visoko meu Vrhovima a zelenu su im kou arale are svjetla i
sjene. Neprekidno na oprezu, hitali su krajnjom moguom potajom. Strah ih je prividno gonio
nekom namjerom, no nisu zapravo imah nikakvoga cilja. Putovanje je prualo nuan privid
sigurnosti, pa su zato putovali.

Zaustavio ih je bijeli jezik.

Jezik se postupno spustio postrance od skupine, usko priljubljen o zaklon debla. Tonuo
je beumno. pruajui se nadolje iz Vrhova odakle je doao na svom dugom putu prema Tlu,
vlaknasta valjkasta stvar slina zmiji, ilava i gola. Promatrali su ga kako se pomie, kako mu
vrh tone iz vida kroz lie prema tamnome Tlu praume, kako se dio kojega se moglo vidjeti
odmotava i pue.

- Sisavica! - rekla je Toy. Premda joj je poloaj voe u grupi bio jo nesiguran, veina
se djece - zapravo sva osim Grena - okupili oko nje i nervozno skretala pogled na jezik u
pokretu.

- Hoe li nam to uiniti? - upita Fay. Njoj je bilo pet, i bila je najmlaa za itavu godinu.

- Ubit emo je, - odvrati Veggy. Bio je muko dijete. Poskakivao je gore-dolje po grani
tako da mu je dua zveketala. - Znam kako da je ubijem. Ja u je ubiti!

- Ja u je ubiti. - ree Toy, vrsto branei svoj poloaj voe. Istupila je naprijed
odmatajui vlaknasto ue oko svoga struka.

Ostali su je ustraeno promatrali, ne vjerujui jo njezinoj vjetini. Veinom su bili ve

skoro odrasli, irokih ramena, snanih ruku i dugakih prstiju tipinih za svoju vrstu. Trojica -
vrlo dobro za tako malu grupu - bili su muka djeca: bistri Gren, samosvijestan Veggy, tihi
Poas, a Gren je bio najstariji. Sad je istupio naprijed.

- I ja znam kako se lovi sisavica, - rekao je, bacajui poglede na dugaku bijelu cijev
koja je jo uvijek silazila u dubinu. - Pridrat u te za svaku sigurnost, Toy. Potrebna ti je
pomo.

30
corry
Toy se okrenu prema njemu. Nasmijeila se, jer bio je lijep i jednoga e se dana pariti s
njom, no onda se namrtila jer je ona bila voa.

- Gren, ti si sada mukarac. Tabu je dotai te osim kad je vrijeme udvaranja. Ja u

uloviti pticu, a onda emo svi ii u Vrhove da je ubijemo i pojedemo. Imat emo veliku gozbu
i proslavit emo to da sam ja sada voa.

Gren i Toy su se gledali u oi, izazivajui jedno drugog. No ba kao to ona jo nije
sasvim ula u ulogu voe, ni on jo nije preuzeo - tovie, oklijevao je da to uini - ulogu
buntovnika. Nije se slagao s njenim zamislima, ali se trudio da to ne pokae. Zato je sada
ustuknuo, vrtei meu prstima duu to mu je visjela s pojasa, taj svoj drveni lik koji mu je
davao samopouzdanje.

- Radi kako hoe, - rekao je... no Toy se ve bila okrenula od njega.

Sisavica je sjedila na najviim granama ume. Biljnog porijekla, imala je malo

inteligencije i tek rudimentaran ivani sustav, no to joj je nedostajalo u tom pogledu,
nadoknaivala je veliinom i dugovjenou. Po obliku slina ogromnoj dvokrilnoj sjemenki
platane, nije mogla sklopiti svoja golema krila. Mogla ih je tek malo pomicati, ali su ih
osjetljiva elastina vlakna po cijeloj povrini i ukupan raspon od nekih dvjesta metara ipak
inili vladarima zranih strujanja to su komeala taj svijet pod staklenikom.

I tako je sisavica uala na grani i plazila taj nevjerojatan jezik dolje prema hrani u
mranim dubinama ume, sve dok osjetljive kvrice na njegovu vrhu nisu dosegle Tlo.
Oprezno je i sporo osjetljivi jezik istraivao, spreman da ustukne pred bilo kojim od mnogih
opasnosti tih tmurnih krajeva. Spremo je izbjegao divovske snijeti i liajeve i pronaao
komadi gole zemlje, natopljene vodom, teke i hranjive. Zaronio je u nj i poeo sisati.

- Evo ga! - rekla je Toy kad je bila spremna. Osjeala je uzbuenje drugih iza sebe. -
Nitko da nije pisnuo!

Ue je bilo svezano za no. Sada se nagnula naprijed i obavila slobodan kraj ueta oko
bijele cijevi i svezala ga u mornarski vor. Zabila je otricu noa u drvo i tako usidrila ue.
Nakon kratkog se vremena jezik naduo od usisane zemlje koja se kretala gore prema
sisaviinom "elucu". Oma se zategla. Sisavica to jo nije znala, no sad je bila zarobljena i
nije mogla odletjeti sa grane na kojoj je uala.

- Ovo si dobro uradila! - rekla je Poyly divei se. Toy je ona bila najblia prijateljica i u
svemu joj je povlaivala.

- Brzo. u Vrhove! - pozove Toy. - Sada ptica nikamo ne moe; moemo je ubiti.

Svi su se stali penjati uz najblie deblo prema sisavici, svi osim Grena. On je znao da
postoji laki nain da se doe do Vrhova. Zazvidao je iz kutova usta kao to je nauio od
starijih, od Lily-yo i Harisa.

- Hajde, Gren! - zvao ga je Poas. Kad je Gren odmahnuo glavom, Poas slegnu
ramenima i pouri se penjati uz drvo za ostalima.

31
corry
Jedan je bumbak posluao Grenov zov i doleprao kroz lie. Krilca su mu se obrtala
poput propelera, a na vrhu svake bice tog udnog leteeg kiobrana rasle su neobine
sjemenke.

Gren se popeo na bumbaka, vrsto se pripio o njegovu uspravnu osovinu i zafiukao

naredbu. Tromo joj se pokorivi, bumbak ga ponese uvis, tako da je meu Vrhove stigao
netom iza ostalih, svje dok su oni bili zadihani od napora.

- To nisi smio uraditi, - Toy e srdito. - Bio si u opasnosti.

- Nita me nije pojelo, - odvrati joj Gren, no osjetio je marce po leima; znao je da je
Toy u pravu. Penjanje uz drvo bilo je naporno ali sigurno, a lebdenje meu listovima, gdje se
svakoga asa moglo pojaviti kakvo grozno stvorenje i odvui rtvu dolje, meu Zeleno, bilo je
istovremeno i lagodno i strano opasno. No sad je bio na sigurnom. Uskoro e oni upoznati
njegovu mudrost.

Valjkasti je bijeli jezik sisavice jo pulsirao u blizini, a sama je ptica uala upravo iznad
njih i svojim golemim primitivnim oima zvjerala uokolo vrebajui neprijatelje. Nije imala
glave. Objeeno izmeu krutih rairenih krila visjelo je vreasto tijelo osuto izbuljenim oima i
lukovicama pupova; meu njima je visio tobolac iz kojega se sad pruao jezik. Rasporedivi
svoje snage. Toy uputi grupu da napadne udovino stvorenje sa svih strana odjednom.

- Ubijte je! - vikala je. -- Hajde, skoite! Brzo, djeco!

Skoie na pticu koja je nezgrapno leala meu granama, podvriskujui od uzbuenja

na nain koji bi bio razbijesnio Lily-yo.

Sisasiviino se tijelo napinjalo i krila joj leprala u biljnoj parodiji straha. Osmero ljudi -
svi osim Grena - bacilo se meu paperjaste listie na njezinim leima i stalo bosti duboko u
epikarpu, ne bi li ozlijedili njezine rudimentarne ivce. No lie je krilo druge opasnosti.
Prenuta u drijemeu tigrasta je osa ispuzala iz niskog raslinja i sukobila se licem u lice s
Poasom.

Suoeno s neprijateljem utih i crnih pruga, velikim poput njega samoga, dijete ustukne
cvilei.

Prekasno Veggy pojuri u pomo svome prijatelju. Poas je pao na lea, a osa nasrnula
na njega. Uz bljeskanje krunih oklopnih ploa kukevo se tijelo izvilo u luk i ukopalo se u
Poasov bespomoni trbuh. Noge su obuhvatile djeaka i uz uurbano zujanje krila
paralizirani je plijen odletio uvis. Veggy beznadno jo baci svoj ma za osom...

Nije bilo vremena da se tuguje nad ovom tragedijom. Pod navalom neeg to je sisavica
osjeala kao bol, ona s naporom pokua poletjeti. Samo ju je slabana oma oko jezika
zadravala, a ona e uskoro popustitit.

Skutren pod trbuhom ptice, Gren je uo Poasov vrisak i znao je da neto nije u redu.
Vidio je kako se dlakavo tijelo izvija, uo je kako krila kripe u svojim leitima, mahnito
maui ... Po njemu su se osule granice, pucale su manje grane, lie je letilo na sve
strane. Grana za koju se grevito drao sva se drmala.

32
corry
Panika ispuni svu Grenovu svijest. Znao je samo da bi sisavica mogla pobjei, da ona
mora to prije uginuti. Neiskusan, slijepo je stao bosti po jeziku to je mlatarao o deblo drveta
u naporima da se otrgne na slobodu. Opetovano je parao svojim noem i u ivoj se bijeloj
cijevi pojavila pukotina. Zemlja i mulj usisani s Tla, namijenjeni ptijoj prehrani, prskali su iz
pukotine i prekrili Grena prljavtinom. Ptica se grevito tresla i rana se sve vie irila.

Uz svu paniku. Grenu je bilo jasno to e se dogoditi. Skoio je uvis istegnutih dugih
ruku, zgrabio jednu lukovicu na trbuhu i pripio se uz nju, sav uzdrhtao. Sve je bilo bolje nego
ostati sam u labirintima ume, gdje bi pola ivota mogao lutati a da ne naie na koju drugu
grupu ljudi.

Sisavica se borila da se oslobodi. Svojim je naporima poveala pukotinu koju je Gren

napravio na jeziku i vukla sve dok se jezik nije prekinuo. Konano slobodna, poletjela je u
zrak.

U smrtnome strahu, Gren je. hvatajui se za dlake i listove, uspuzao na njezina iroka
lea na kojima je ualo ostalih sedam prestraenih ljudi. Pridruio im se bez rijei.

Sisavica se uzdigla u zasljepljujue nebo. Tamo je plamtjelo Sunce, polako se irei za

dan kad e postati nova i sagorjeti sebe i svoje planete. A ispod ptice to je treperila poput
sjemena platane kojemu je sliila, bujala je i rasla beskonana vegetacija, rasla i rasla
nezaustavljivo poput zakipjela mlijeka, u pozdrav goruem izvoru svoga ivota.

- Ubijte pticu! - galamila je Toy diui se na koljena i maui maem. - Brzo je ubijte ili
se vie nikada neemo vratiti u praumu.

Zelena joj je koa obasjana bronanim sunevim svjetlom, izgledala prekrasno. Gren
zasjee u pticu samo zbog nje. Veggy i May su radili zajedno, isjecajui u ilavom tkivu
prostranu rupu, odbacujui velike komade u stranu. Kako bi koji komad odletio, zgrabio bi ga
neki grabeljivac i prije nego bi stigao pasti do ume.

Dugo je vremena sisavica letjela kao da se nita nije dogodilo i ljudi se umorie prije nje.
No ipak, ak je i njena polusvijest imala granice izdrljivosti; ivotni su sokovi curili iz mnogih
rana, a krila polako klonula pod irokim zamasima. Poela je tonuti.

- Toy! Toy! ivih mi sjena, gledaj kamo nas nosi! - vikne Drif. Uprla je prstom naprijed,
prema sjajnoj zamci u koju su padali. Nitko od mladih ljudi nije jo vidio more; intuicija, do
sri kostiju duboko poznavanje opasnosti svoga planeta govorilo im je da ih ptica nosi u
veliku pogibelj.

U susret im se podigla morska obala - a tu se vodila najbjesnija od svih bitaka za

opstanak, jer tu su udovita s kopna ratovala protiv udovita oceana.

Grevito se drei ptijega lia. Gren dopue tamo gdje su leale Toy i Poyly. Bio je
shvatio da dobar dio krivice za njihov sadanji nezavidni poloaj lei na njemu i eznuo je da
bude od pomoi.

- Moemo pozvati bumbake i s njima odletjeti na sigurno, - predloi. - Oni e nas

odnijeti kui.

33
corry
- To ti je dobra ideja. - ree Poyly hrabrei ga, no Toy je samo gledala, bez ikakva
izraza na licu.

- Pokuaj dozvati bumbaka, Gren, - rekla je.

Uinio je to su od njega zatraile, iskrivivi lice u zviduk, no zrak koji je ibao mimo njih
odnio je zvuk u stranu. Bilo kako bilo, letjeli su previsoko za sjemenke fijuika. Gren je
mrzovoljno zautio i ostalima okrenuo lea da vidi kamo to lete.

- Ja bih se bila i sama tome dosjetila da je ideja ita vrijedila, - Toy se obrati Poyly. Ona
je budala, pomisli Gren, ignoriravi je.

Sisavica je sad neto sporije gubila visinu: dospjela je u toplu uzlaznu struju i plovila
njome. Slabani i zakanjeli pokuaji da se vrati nad kopno uspjeli su je samo usmjeriti
paralelno s obalom, pa su ljudi imali sumnjivu privilegiju da vide to ih dolje oekuje.

Tamo je u toku bilo visoko organizirano unitavanje, bitka bez generala koja se vodila
ve neizbrojive tisue godina. Ili je, moda, jedna strana imala generala, jer kopno je bilo
pokriveno onim jednim neumornim drvetom koje je raslo i irilo se, protegnulo se i progutalo
sve, od jedne obale do druge. Neprijatelji su im izginuli od gladi i ono ih je jednostavno
nadraslo. Pokorilo je itav kontinent, sve do terminatora koji je dijelio Zemljin dan od njezine
noi; zamalo je pobijedilo i vrijeme jer su mu bezbrojna debla omoguila ivotni vijek iji se
kraj nije mogao naslutiti, no more nije moglo pobijediti. Na morskoj je obali neizmjerno drvo
stalo i ustuknulo.

Na tome je mjestu, tamo meu stijenama na pijesku i u obalnim movarama, bilo

posljednje uporite biljnih vrsta koje je banjan potisnuo s kopna, obala je bila njihov
negostoljubivi dom. Krljave, izobliene, tvrdoglavo uporne, rasle su kako su mogle, a to
mjesto gdje su rasle zvalo se Niija Zemlja jer je bilo pod vjenom opsadom neprijatelja s
obje strane.

Na kopnu je stajala utljiva sila vjenoga drveta. Na drugoj su strani bile otrovne morske
trave i drugi protivnici koji su ih neprekidno napadali.

A iznad svega toga, indiferentan uzrok itave te klaonice, sijalo je sunce.

Sada je ranjena ptica padala mnogo bre, ve se moglo uti kako dolje udaraju morske
trave. Skutrili su se jedno uz drugo i bespomono ekali da vide to e se dogoditi.

Ptica je sad padala jo strmije, i to postrance, u irokom luku nad morem. Rub vode bio
je iaran vegetacijom to je rasla neometana plimom i osekom. Tekim naporom sisavica
skrene prema uskom stjenovitom poluotoku to je strao prema puini.

- Gledaj! Tamo dolje je zamak! - vikne Toy.

Zamak se koio na poluotoku, visok, vitak i siv, i inilo se da se pijano naginje kad je
ptica zaklepetala krilima prema njemu. Skrenuli su prema dolje: sudarit e se s njim.
Oigledno je stvorenje na izdisaju ugledalo istinu podno zamka, zakljuilo da je to jedino
sigurno mjesto u okolici, i uputilo se tamo. No sad ve kripava krila, kao istroena jedra u

34
corry
oluji, nisu marila kamo ih se usmjerava i golemo se tijelo ruilo prema tlu. Niija Zemlja i
more grili su se da ga doekaju; zamak i poluotok kao da su drhtali meu njima.

- Dr'te se vrsto! - zaurla Veggy.

U slijedeem su trenutku udarili o toranj zamka i poletjeli glavake naprijed od udarca.

Jedno se krilo rasporilo i prelomilo dok se sisavica grevito hvatala o visoki potporni zid.

Toy shvati to e slijediti, da sisavica mora pasti i povui ih za sobom. Okretno je poput
make skoila u stranu, u udubinu izmeu neravna vrha potpornoga zida i glavne kule
zamka, a zatim pozvala ostale da joj se pridrue.

Jedan po jedan skoili su na usku platformu gdje ih je Toy pridrala da ne izgube

ravnoteu. May je bila posljednja: stiui svoju drvenu duu, skoila je na sigurno.

Bespomono je ptica okrenula jedno prugasto oko prema njima. Toy je jo dospjela
vidjeti kako joj od posljednjeg snanog udarca veliko oblo tijelo puca itavom duinom i tada
se poela ruiti. Kljasto je krilo spuznulo preko zida zamka, stisak olabavio i konano je pala.

Nagnuli su se preko grudobrana i promatrali je kako pada.

Tresnula je o neobraslo tlo uz bazu zamka i prevrnula se. ilavou karakteristinom za

svoju vrstu, ni blizu jo sisavica nije bila mrtva: podigla se na noge i oteturala od sive
graevine u pijanom polukrugu, vukui krilo za sobom i struui njime po stjenovitom rubu
poluotoka, a vrh mu se ogledao na nepokretnoj povrini mora.

Odjednom voda kao da se raspukla i iz nje su izvirale duge koaste vlati morske trave,
cijelom duinom obrasle mjehurastim izraslinama. Skoro istoga trenutka stale su ibati
sisaviino krilo.

U poetku letargian, tempo bievanja ubrzo je postao ei. Sve se vei dio morske
povrine, sad ve itavih pola kilometara od obale, prekrio lelujavim algama koje su ibale i
udarale po vodi u idiotskoj mrnji prema svakom ivotu osim svojemu.

Pod direktnim se udarcima sisavica pokuala izvui to dalje, ali je morska trava, kad se
ve jednom bila pokrenula, mogla dosei iznenaujue daleko i pokuaji da odtetura van
dohvata bili su uzaludni, ma koliko se trudila da izdri pljusak udaraca.

Neki su se od mjehura, tukui po nesretnom stvorenju svom estinom, raspuknuli i iz njih

je trcnula tamna tekuina slina jodu, pjenei se i itei na zraku. Gdje je otrov pao na
pticu dizala se zaguljiva smea para.

Sisavica nije mogla krijetati da si olaka podraaj bola. Neim izmeu leta i epanja
pourila je uz poluotok prema kopnu, skaui u zrak kad je god mogla, u nastojanju da
izbjegne morskoj travi. Iz krila joj se dimilo.

Nije samo jedna vrsta morske trave obrubila tu jezovitu obalu. Bjesomuno je bubnjanje
na kraju prestalo i mjehurasta je trava potonula pod valove, autotrofnog organizma na
trenutak iscrpljenog. Na njezino je mjesto iz vode iskoila alga s dugim zubima i stala njima

35
corry
grebati po poluotoku, nekoliko se komada koe oderalo s ptice u bijegu, ali se zamalo
doepala obale prije nego to je definitivno uhvaena.

Zubi su je uspjeli dohvatiti. Sve je vie i vie trava prualo svoje tresue zubate ruke i
vuklo sisaviino krilo i ona se ve borila sasvim nemono. Izvrnula se nauznak i pljusnula u
zapjenjenu vodu, a itavo se more odulo raljama da je doepa.

Osam je prestraenih ljudi promatralo taj prizor s vrha zamka.

Nikad se vie neemo vratiti na sigurno, do naega stable, zajeca Fay koja je bila
najmlaa. Poela je plakati.

Morske su trave zasluile svoju lovinu, ali je jo nisu osvojile, jer su biljke s Niije Zemlje
nanjuile plijen. Stisnute izmeu praume i mora neke su od njih ve odavno bile odvano
zagazile u vodu, meu njima i mangrovo drvo. Druge, po prirodi naklonjenije parazitizmu,
rasle su na svojim susjedima i pruale velike krute trnjake to su visjeli nad vodom poput
pecakih tapova.

Ove dvije vrste, a ni druge nisu zaostajale za njima, odmah su istakle svoju kandidaturu i
pokuale oteti rtvu iz zahvata svojih morskih neprijatelja. Ispod morske povrine izbacile su
kvrgavo korijenje slino kakvim pretpotopnim hobotnicama, obuhvatile sisavicu i borba je
otpoela.

Odjednom je cijela obala oivjela. Strahovita je kolekcija bieva i trnja prasnula u akciju.
Sve se luaki treslo i izvijalo, more je prtalo bijelom pjenom koja je poveavala grozu jer je
djelomino pokrivala zbivanja. Letea stvorenja, kooperci i raolijeti, izletjeli su iz ume ne
bi li i oni ugrabili svoju priliku u toj guvi. U bezumnoj je klaonici sisavica raskomadana i
zaboravljena; meso joj nestalo u pjeni.

Toy ustane s odlukom.

- Moramo ii, - ree. - Sad je as da krenemo na obalu.

Sedam ju je paninih lica promatralo kao da je poludjela.

- Umrijet emo tamo dolje, - rekla je Poyly.

- Ne, - vatreno e Toy. - Sada neemo umrijeti. Ove se stvari sad tuku meu sobom i
biti e prezaposlene da se i osvrnu na nas. Kasnije e biti prekasno.

No autoritet joj nije bio apsolutan, a grupa nije bila sigurna u sebe. Kad je vidjela da se
spremaju svaati, Toy se razbjesni i prilijepi po amar Fay i Shree. No glavni su joj protivnici
bili Veggy i May.

- Odmah emo poginuti. - rekao je Veegy. - Nemamo puta na sigurno. Zar niste vidjeli
to se dogodilo sisavici. a koliko je ona jaa od nas!

- Ne moemo ostati ovdje i umrijeti, - Toy e srdito.

- Moemo ostati i ekati da se neto dogodi, - ree May. - Molim te, daj da ostanemo!

36
corry
- Nita se nee dogoditi. - podravala je Poyly svoju prijateljicu Toy. - osim runih
stvari. Moramo se pobrinuti sami za sebe.

- Poginut emo, - ponovi Veggy tvrdoglavo.

Toy se u oaju okrene Grenu, najstarijem mukom djetetu. - to ti kae?

Gren je promatrao sve ono unitavanje na obali ukoena lica. Ni sad mu se lice nije
opustilo kad se okrenuo k njoj.

- Ti vodi grupu, Toy. Oni koji te mogu uti, moraju te posluati. Tome. je tako.

Toy ustane.

- Poyly, Veggy, May i vi ostali, slijedite me! Ii emo sada, kad ove grozne stvari
nemaju vremena gledali na nas. Moramo natrag u umu.

Bez oklijevanja je prebacila nogu preko kupolasta vrha potpornog zida i poela puzati niz
strmu stranu. Ostale obuze iznenadna panika da e biti ostavljeni. Slijedili su Toy preko ruba,
kliui se i pentrajui dolje za njom.

Na dnu, patuljci prema sivome tornju zamka, za trenutak su stajali nijemo zbijeni u
grupu. Strah ih je prikovao na mjesto.

Svijet oko njih davao je dojam nerealnosti. Veliko je sunce plamtjelo tono iznad njih i
sjene su im leale poput neprimjeenog blata ispod nogu. Jednako odsustvo sjene svuda
oko njih davalo je okoliu izgled bez perspektive, nekako mrtav, poput neuspjele slike.

Obalna je bitka i dalje divljala kao u groznici. U ovome je dobu (a u nekom je smislu
zapravo uvijek bilo lako) postojala samo Priroda. Bila je vrhovna vladarica nad svime, a
izgledalo je kao da je sada, na kraju svega, bacila prokletstvo na svoje djelo.

Nadjaavi strah, Toy krene naprijed.

Dok su trali to dalje od tog zagonetnog zamka, tabani su im bridjeli; kamenje pod
nogama bilo je poprskano smeim otrovom koji se na vruini osuio i postao bezopasan.

Ui im je punila buka bitke, pjena ih je smoila, no zaraene im strane nisu posveivale

panju: toliko su obuzete bile svojim bezumnim sukobom. Sad su morskom povrinom orale
povremene eksplozije. Neko je drvee Niije Zemlje, tisuama godina pod vjeitom opsadom
na tom uskom komadiu tla, gurnulo svoje korijenje duboko u oskudan pijesak i tamo nalo
ne samo hranu, ve i nain obrane od svojih neprijatelja. Otkrilo je ugljen, izvuklo sumpor,
napipalo kalijev nitrat i u svojim ih vornovatim deblima obogatilo i pomijealo. Tako nastali
barut putovao je ilama do plodova nalik orasima na najviim granama. Sad su te grane
bacale svoje eksplozivno oruje meu vodenu travu i obamrlo se more sad pjenilo pod
eksplozijama biljnih bombi.

Plan to ga je Toy bila smislila nije bio dobar; uspio je sreom, a ne zbog dobre ideje. Na
jednoj se polovici poluotoka velika masa trave bacila daleko van vode i pokrila barutno drvo.

37
corry
Samom svojom teinom povukla je drvo na tlo i oko njega se razvila borba na ivot i smrt.
Sitni su ljudi jedva projurili mimo i pobjegli u zaklon visoke pirevine.

Tek su tada shvatih da Gren nije s njima.

VIII.
Gren je jo leao na zasljepljujuem suncu, uuren iza grudobrana na vrhu zamka.

Strah je bio glavni razlog to je zaostao, ali ne i jedini. Osjeao je, kao to je rekla Toy,
da je poslunost vana, no priroda mu nije dala da bude posluan. Pogotovo u ovom sluaju,
gdje je plan koji je nudila Toy davao tako malo nade u uspjeh. I on je imao ideju, ali je nije
znao izraziti rijeima.

- Kako netko uope moe govoriti! - rekao je samome sebi. - Rijei ima tako malo,
mora da ih je nekad bilo vie.

Njegova se ideja ticala zamka.

Ostali u grupi nisu bili tako promiljeni kao Gren i im su se spustili na zamak panja im
je odlutala. Grenova ne: on je odmah shvatio da zamak nije iva stijena, da ga je gradila
inteligentna ruka. Samo ga je jedna vrsta mogla sagraditi i ta e vrsta imati siguran put od
zamka do obale.

Zato je malo kasnije, nakon to je vidio svoje drugove da tre niz kamenu stazu,
pokucao drkom noa po zidu do sebe.

U prvi as nitko nije odgovorio na kucanje.

Bez ikakve najave dio se kule iza Grena otvorio. Okrenuo se privuen slabanim zvukom
i naao se licem u lice s osam termitnika to su izronili iz tame.

Nekad davno nepomirljivi neprijatelji, sada su termitnici i ljudi gledali jedni na druge
skoro kao na roake, kao da su tisuljea dramatinih promjena isplela meu njima mreu
razumijevanja. Sada izgnanici, a ne vie vladari Zemlje, ljudi su na insekte gledali kao na
sebi ravne.

Termitnici se okupie oko Grena i stanu ga razgledavati, miui eljustima. Stajao je

nepokretan dok su se bijela tijela, velika skoro kao on tiskala oko njega. Osjeao im je miris,
opor ali ne i neugodan.

Kad su se uvjerili da je bezopasan, termitnici odmarirae prema grudobranu. Gren nije

znao vide li oni u bljetavilu suneva svjetla, no sigurno su jasno uli buku borbe na obali.

Gren se za pokus primakne otvoru u kuli. Zapahnuo ga je udan, hladni miris.

38
corry
Dva termitnika hitro priu i zagrade mu prolaz.

- Htio bih dolje. - ree im. - Neu pravili neprilike: pustite me unutra.

Jedan se od stvorova izgubi niz otvor i ubrzo se vrati s drugim termitnikom. Gren
ustukne. Novi je termitnik na glavi nosio golemu izraslinu.

Bila je gubave smee boje, spuvaste povrine, sva puna rupa poput saa praumske
pele. Prekrivala je termitniku itavu lubanju i irila mu se oko vrata poput naborana
ovratnika. Unato svom jezivom teretu termitnik je oito bio sasvim normalno pokretan.
Stupio je naprijed, a ostala su dvojica koraknula u stranu. inilo se kao da paljivo promatra
Grena, a zatim se okrenuo.

Grebui po praini na kamenu tlu, poeo je crtati. Grubo je, ali jasno prepoznatljivo,
nacrtao kulu i jednu dugaku liniju, pa ih povezao s dvije paralelne crte. Linija je oigledno
trebala predstavljati obalu s dvije paralelne crte poluotoka.

Grena je to potpuno iznenadilo. Nikad jo nije uo za takve umjetnike sposobnosti

insekata. Obiao je crte, pomno ga razgledajui.

Termitnik je odstupio i inilo se kao da promatra Grena. Oigledno je oekivao da Gren

neto uini. Gren se sabrao, sagnuo se. i nesigurnom rukom dopunio crte. Povukao je crtu
od vrha kule dolje kroz njenu sredinu, pa po poluotoku prema obali. Zatim je uperio prstom u
sebe.

Teko je bilo rei jesu li ga stvorenja razumjela. Nijemo su se okrenuli i pourili natrag u
kulu a Gren ih je slijedio, zakljuivi da mu nita drugo ne preostaje. Sada mu nisu prijeili da
ue; oito su razmjeli njegovu molbu.

Obavio ga je strani, neosunan miris.

ivci mu se zategnue poput strune kad su se vrata nad njim zatvorila. Nakon suneva
bljetavila, ovdje je sve bilo u neprozirnu mraku.

Silazak niz kulu bio je lak za nekog spretnog poput Grena jer je sliio silasku niz nekakav
prirodan dimnjak, zidova punih izboina za koje se mogao pridravati. Lako se sputao sve
nie a samopouzdanje mu se vraalo.

Kad su mu se oi privikle na tamu, Gren je primijetio slabanu luminiscenciju na tijelima

termitika. U kuli ih je bilo mnogo i svi su bili tihi, kretali se beumno poput prikaza, neki u vis
a neki prema dolje. Nije se moglo dokuiti ime su to uposleni.

Konano su on i njegovi vodii dosegli dno zamka i stupili na ravno tlo. Gren ocijeni da
su ispod razine mora. Zrak je bio vlaan i teak.

Sada je jo samo termitnik s izraslinom pratio Grena; ostali su se udaljili poput vojnika,
ne osvrui se. Gren je primijetio udno zeleno svjetlo, poput mjeavine sjene i svjetlosti; no
isprva mu nije mogao pronai izvor. Nije mu bilo lako slijediti vodia du neravna hodnika
punog uurbanih prolaznika. Termitnici su bili posvuda, zaposleno hitajui u svim
smjerovima, a neki su pred sobom gonili nekakva malena stvorenja, pojedinano ili u jatima.

39
corry
- Ne tako brzo, - vikne Gren. ali mu je vodi urio dalje ne osvrnuvi se na njegov
uzvik.

Zeleno je svjetlo postalo jae i nejasno je, poput magle, sjalo s obje strane tunela. Gren
shvati da se ono filtrira kroz nepravilne ploe liskuna koje je u zid oigledno ugradila
dosjetljivost podzemnih kukaca. Te su ploe bili prozori u more i kroz njih su se mogle vidjeti
opasne morske trave.

Marljiva uurbanost ovoga podzemnog prebivalita ispunila ga je uenjem. Njegovi se

stanovnici nisu obazirali na njega; nisu se zaustavljali da ga promotre. Samo mu se jedno
stvorenje konano pribliilo, oito u vlasnitvu termitnika. Imalo je etiri noge, krzno, rep i
svijetle ute oi i bilo je visoko skoro kao Gren. Gledajui u njega, stvorenje ree, Mijau! i
pokua se otrti o njega, dotiui mu ruku dugakim brkovima. Gren se strese, izmakne u
stranu i pouri dalje.

Dlakava je ivotinja gledala za njim gotovo tuno, a zatim se okrenula i pola za

termitnicima. vrstom koja ju je sada titila i hranila. Neto kasnije Gren ugleda jo nekoliko tih
mijauuih stvorova; neki su bili zaraeni i skoro prekriveni smeim gljivastim izraslinama.

Stigli su konano do mjesta gdje se iroki tunel granao u nekoliko uih i termitnik bez
oklijevanja izabere odvojak koji se penjao u vis, u tamu. Tama se iznenada raspri; Grenov
je vodi gurnuo plosnati kamen koji je zatvarao izlaz iz tunela i ispuzao na danje svjetlo.

Ovo je bilo vrlo ljubazno od tebe. - ree Gren dok je puzao za njim. Trudio se da odri
to vei razmak izmeu sebe i smee izrasline.

Termitnik je pourio natrag u rupu vukui kamen za sobom, ni jednom se ne osvrnuvi.

Nitko mu nije morao rei da se nalazi na Niijoj Zemlji.

Osjeao se miris mrzovoljnog mora, mogao se uti i zvuk bitke izmeu morskih trava i
kopnenoga bilja, premda je sada buka odzvanjala samo na mahove jer su protivnici gubili
snagu. Osjealo se da napetost visi u zraku, napetost koje nije bilo u mirnim srednjim
slojevima ume koji su ljudskoj grupi bili dom. Povrh svega, kroz lie nad glavom moglo se
vidjeti uareno sunce.

Tlo je pod nogama bilo vlano i gnjecavo, mjeavina ilovae i pijeska iz koje je ponegdje
probijalo otro stijenje. Bila je to neplodna kombinacija i drvee to je tu raslo jasno je
pokazivalo da je bolesno svojim iskrivljenim stablima i oskudnim liem. Mnogo se stabala
ispreplelo kako bi pruila oslonac jedno drugome; gdje ni to nije bilo dovoljno, drvee je
poleglo po tlu. nakazno iskrivljeno. Mnoge su vrste tokom dugih stoljea razvile takve
udesne oblike samoobrane da su se jedva jo i mogle smatrati drveem.

Gren zakljui da e biti najbolje da se doulja do mjesta gdje se poluotok spajao s

kopnom i tamo potrai tragove Toy i ostalih. Kad jednom dospije do ruba mora, ne bi mu
smjelo biti teko vidjeti poluotok: tamo e se jasno isticati.

Nije bilo sumnje u kojem pravcu lei more jer se kroz unakaeno drvee mogao vidjeti
kopneni rub Niije Zemlje koji je ovdje bio vrlo otro definiran.

40
corry
Du linije koja je oznaavala kraj plodna tla veliki je banjan utvrdio svoju granicu. Stajao
je tamo nesalomljivo, prekriven oiljcima bezbrojnih napada trnja i kandi. Tu su se stvorovi
pod njegovom zatitom okupili da mu pomognu odbiti napade prognanih vrsta iz Niije
Zemlje: grabizamke, mlitavke, mugovine, davisagovi, i ostali stajali su spremni da zbriu i
najmanje kretanje na granici banjanova carstva.

Gren je oprezno koraao mimo te strane barikade.

Napredovao je sporo i svaki ga je zvuk tjerao da poskoi. U jednom se asu bacio

potrbuke na tlo da izmakne oblaku dugakih smrotonosnih igli koje je netko ispalio iz
gutare: podignuvi glavu ugleda kako se kaktus trese i prestrojava svoju obranu. Nikad jo
nije vidio kaktus. eludac mu se zgrio od pomisli na sve nepoznate opasnosti oko sebe.

Malo kasnije primjeti neto jo udnije.

Bio je zakoraio kroz drvo ije se deblo savilo u omu i oma se u trenu stisnula oko
njega. Za dlaku je izbjegao da ga zgnjei, ostavivi za sobom tek neto koe s nogu. Leao
je na tlu duboko diui, a nekakva je ivotinja prola tako blizu da ga je skoro dotakla.

Bio je to reptil, dugaak i oklopljen, iroka opakog osmjeha punog otrih zubi. Nekad, u
zaboravljene dane kad je ovjek za sve imao ime, zvali su ga aligatorom. Provirio je iskosa
svojim kozjim oima u Grena, a zatim mugnuo pod panj.

Veina je ivotinja izumrla jo pred mnogo milenija, poklekla pred nabujalom

vegetacijom koja je uivala u naklonosti ojaalog sunca. Pa ipak, dok je posljednje staro
drvee uzmicalo u movare i na rub oceana, neke su ivotinje uspjele izmai istrebljenju i
samo pratei taj uzmak i sada su ivotarile u Niijoj Zemlji, uivajui u suncu i ivotu dok je
taj ivot jo trajao.

Kreui se opreznije, Gren opet stupi naprijed.

Komeanje uz morsku obalu sad je splasnulo pa je putovao u mukloj tiini. Sve je bilo
tiho, kao da eka, kao da je zaarano.

Tlo se poelo stepenasto sputati prema vodi. Pod nogama je kripao ljunak. Drvee je
tu bilo oskudnije i kao da se stiskalo jedno o drugo, ne bi li lake izdralo napade iz mora.

Gren zastane. Srce mu je drhtalo od zabrinutosti i eznuo je da bude u drutvu svoje

grupe. Ipak, nije mu se inilo da je zaostajanje u termitnikom zamku bila tek njegova
tvrdoglavost nego da su ostali glupo postupili to nisu prihvatili da ih on vodi.

Oprezno se osvrnuvi oko sebe, zviznuo je. Nije bilo odgovora. Sva se okolica odjednom
jo vie umirila, potonula u ukoenu tiinu, kao da su se i one stvari koje nemaju uiju
upinjale da uju.

Obuzela ga je panika.

- Toy! - zavikao je. - Veggy! Poyly! Gdje ste?

Iz lia nad njegovom glavom spustio se kavez i prikovao ga uz tlo;

41
corry
***

Kad je Toy dovela svojih estoro drugova na obalu, bacili su se niice u visoku travu i
pokrili oi da se oporave od pretrpljena straha. Tijela su im bila prekrivena pjenom od
bespotedne bitke biljaka.

Konano su posjedali i porazgovarali o Grenovoj odsutnosti. Bio je muko dijete, dakle

dragocjen: nisu se mogli vratiti po njega, no mogli su priekati da sam doe. Trebalo je samo
pronai mjesto gdje e moi ekati u relativnoj sigurnosti.

- Neemo ga dugo ekati, - rekao je Veggy, - Nije trebao zaostati. Ostavimo ga ovdje i
zaboravimo na njega!

- Trebamo ga za parenje. - odvrati Toy jednostavno.

- Ja u se pariti s tobom, ree joj Veggy. - Ja sam muko dijete i imam veliko parilo
koje u ubosti u tebe. Pogledaj, ovoga ne moe istroiti! Parit u se sa svima vama enama
prije nego to smokve sazriju! Ja sam zreliji od smokava.

U svome je uzbuenju skoio i zaplesao, hvalei se svojim tijelom pred enama, a one
nisu gledale na to bez naklonosti. Sad im je on bio jedino muko dijete;nije li samim time bio
poeljan?

May skoi da zaplee s njim, a Veggy pojuri na nju. Spretno mu izmakavi, ona otri
ustranu, a on za njom. Smijala se, a on je uzvikivao.

- Vratite se! - zaviu Toy i Poyly bijesno.

Ne obazirui se na njih. May i Veggy trkom sioe s trave na pijesak i ljunak i gotovo
istog trenutka golema ruka sune iz pijeska i zgrabi May za gleanj. Jedva je stigla vrisnuti, a
ve je druga ruka izronila, pa jo jedna, pripijajui joj se uz tijelo. May padne na lice, grei
se od uasa i Veggy divlje skoi u napad, izvlaei no. No ve su druge ruke izronile iz
pijeska i uhvatile i njega.

Kad je biljni svijet pokorio svu Zemlju, najmanje su to osjetile ivotinje u moru jer im je
prebivalite bilo manje podlono promjenama. Ipak. s vremenom su promjene u veliini i
rasprostranjenosti algi natjerale mnoge ivotinje da nau drugo stanite.

udovine nove morske trave postadoe strunjaci za lov na rakove, obavijajui ih

pohlepnim nerazmrsivim strukovima dok su pretravali po dnu oceana, ili ih upajui ispod
kamenja u ono ranjivo doba kad mijenjaju ljuture. Za nekoliko milijuna godina rod Ijuskara je
izumro.

U meuvremenu su ve i hobotnice imale problema s morskim travama i traei novu

hranu, mnoge su napustile ocean i postale stanovnice obale - i tako su nastale pjeane
hobotnice.

Toy i ostale ene potre da spase Veggija. uasnute pred opasnou da izgube i
posljednje muko dijete. Pijesak je letio na sve strane dok su se bacale u bitku, no pjeana
je hobotnica imala dovoljno krakova da se pobrine za svih sedam. Ne podiui tijelo iz rupe u

42
corry
koju se bila sakrila sve ih je obuhvatila svojim rukama i sav napor da se iupaju bio je
uzaludan.

Noevi im nisu mnogo koristili protiv gumenog stiska. Jednoj po jednoj, lica su im se
zarila u uzburkani pijesak, a uzvici priguili.

No biljni je svijet u ovo doba trijumfirao vie svojim brojem nego dosjetljivou:
nadvladao je jednostavnim imitiranjem onoga to je ve davno postojalo - premda u manjim
dimenzijama - u votinjskome svijetu. U Niijoj Zemlji, gdje je borba za opstanak bila
najea, proces imitacije bio je najivlji, a vrba je bila za to najbolji primjer: kopirala je
navike pjeane hobotnice i tako postala najmoniji, nepobjedivi stvor na toj groznoj obali.
Ubivrbe su sad ivjele zakopane pod pijeskom i ljunkom i samo im se katkada lie vidjelo
na povrini. Korijenje je poprimilo elinu savitIjivost i pretvorilo se u krakove.

Ovakvom je jednom udovitu grupica ljudi sad morala zahvaliti to je preivjela.

Pjeana je hobotnica morala uguiti svoju rtvu to je mogue bre, jer je dugotrajna borba
privlaila suparnike - ubivrbe to su joj, imitirajui je, postale najei neprijatelji. I u ovom
trenutku su se dvije od njih primicale kroz pijesak, a samo je poneki list neduna izgleda i
trag razrovana pijeska odavao njihovo prisustvo.

Napale su bez oklijevanja i bez najave.

Korijeni su bili dugi i ilavi i uasno vrsti. Svaka sa svoje strane, ubivrbe omotae svoje
korijenje oko krakova pjeane hobotnice. Ova je dobro znala to znai taj smrtonosni
zahvat: poznavala je opscenu snagu svojih protivnica. Popustivi svoj zahvat oko ljudskih
tijela okrenula se u borbu protiv ubivrba, ne bi li spasila ivot.

Izronila je iz pijeska razbacavi ljude na sve strane, zijevajui kljunom, irei svoje
blijede oi u smrtnome strahu. Iznenadnim trzajem jedna je ubivrba prevrne na lea, no
hobotnica se izvrne natrag, oslobodivi usput sve krakove osim jednog. Srdito je presjekla
vlastiti krak jednim divljakim ugrizom kljuna, kao da joj je vlastito meso neprijatelj.

Nedaleko je lealo namrteno more: instinkt je savjetovao da se u sluaju opasnosti baci

u njegove dubine, no u asu kad je krenula u panini uzmak, krakasto korijenje, bacakajui
se uokolo i slijepo traei svoju rtvu, napipa svoj cilj. U nemonom je bijesu hobotnica
uzvitlala zavjesu razbacana pijeska i ljunka oko sebe, no ubivrbe su je uhvatile - a zajedno
su njih dvije mogle izbrojati bar trideset i pet svojih kvrgavih i ilavih nogu.

Zaboravivi se, ljudi su fascinirano promatrali neravnopravni dvoboj, ali su slijepe

maue ruke sunule i prema njima.

- Bje'te! vrisne Toy dok je pijesak prtao oko nje.

- Uhvatilo je Fay! - jaukne Driff.

Najmanja u grupi nije stigla pobjei u stranu. Traei uporite, jedan od bijelih krakova
omotao joj se oko tijela. Nije stigla ni kriknuti: korijen se dignuo u zrak i brutalno udario njome
o deblo oblinjega stabla, a njezino se beivotno tijelo otkotrljalo u pijesak.

- Tome je tako, - izgovori Poyly drhtavim glasom. -Hajdemo dalje!

43
corry
Otrali su u najbliu gutaru. Leali su tamo daui od napora, alei za najmlaim
lanom grupe, sluajui kako ubi vrbe trgaju pjeanu hobotnicu na komade.

IX.
Jo dugo nakon to je jeziva buka prestala, est je lanova grupe lealo ne miui se.
Konano je Toy sjela i progovorila.

- Vidjeli ste to se dogodilo; samo zato to mi ne dozvoljavate da vas vodim. Gren se

izgubio. I Fay je sad mrtva. Uskoro emo svi biti mrtvi i due e nam trunuti.

- Moramo izai iz Niije Zemlje, - ree Veggy durei se. - Svemu je kriva ona sisavica. -
Bilo mu je jasno da je on kriv za sukob s pjeanom hobotnicom.

- Nikamo neemo ii, - otrese se Toy, - dok me ne budete sluali. Zar svi morate
umrijeti prije nego to shvatite? Poslije ovoga ete raditi kako vam ja kaem. Razumije li,
Veggy?

- Da.

- May? - Da.

- A vi, Drif i Shree?

- Da. - rekli su, a Shree doda, - Gladna sam.

- Tiho me slijedite, - rekla je Toy i zatakla duu dublje za pojas.

Vodila ih je pipajui svaki svoj korak. Sad je ve i galama bitke na morskoj obali oslabila.
Nekoliko je stabala odvueno u vodu, a istovremeno je mnogo morske trave izvueno iz
mora i nju su sada pobjednika stabla eljno dobacivala jedno drugom, izgladnjela na
neplodnom zemljitu.

Dok su se ljudi oprezno uljali naprijed, neto s mekim krznom mugnulo je mimo njih na
etiri noge i nestalo prije nego su se mogli snai.

- Ovo smo mogli pojesti, - rekla je Shree mrzovoljno. - Toy nam je obeala da emo
jesti sisavice, a nismo je dobili.

Onaj bjegunac tek to je nestao, a iz tog smjera dopre komeanje, cvile, mljackanje, a
onda tiina.

- Netko ga je drugi pojeo, - proapta Toy. - Rairite se pa emo ga uloviti. Izvucite

noeve!

Razili su se u razvueni red i klizili kroz visoku travu, sretni da neto rade. Ovaj su vid
ivljenja dobro razumjeli.

44
corry
Bilo je lako pronai izvor onog mljackajueg zvuka: bio je primitivna krletka od tuceta
drvenih sipki zalivenih u tlo. Zatvoren medu ipkama, s njukom koja je virila na jednoj, a rep
na drugoj strani, leao je mladi aligator. Pri njuci je lealo ratrkano nekoliko komadia
krzna, ostaci dlakave ivotinje koju je grupa pred pet minuta na trenutak vidjela ivu.

Aligator je piljio u ljude kad su se pojavili iz visoke trave, a oni u njega.

- Moemo ga ubiti. On se ne moe micati, - rekla je May.

- Moemo ga pojesti. - ree Shree, - ak je i moja dua gladna.

Aligatora je zbog njegova oklopa bilo teko ubiti. Odmah je u poetku njegov rep
odbacio Drif naglavake u hrpu ljunka gdje je jako razrezala obraz. Ipak, bodui ga sa svih
strana i oslijepivi ga, konano su ga toliko iscrpili da je Toy mogla hrabro pruiti ruku u
krletku i prerezati mu vrat.

Dok se reptil koprcao u smrtnoj agoniji, dogodila se udna stvar. ipke kaveza podigle
su se uvis izvukavi vrhove iz zemlje i itava se naprava stisnula poput ake. Ravni se tap
iznad nje svinuo u spiralnu omu i sve je zajedno nestalo meu zeleno granje.

Uz uzvike uenja grupa je zgrabila aligatora i pobjegla. Krivudajui izmeu gusto

posaenih debala uskoro su dospjeli na goli stjenoviti proplanak koji je izgledao kao sigurno
utoite, tim vie to je oko njegova ruba rasla trnovita lokalna vrsta fijuika.

unuli su na stijene i poeli svoj nelijepi obrok. ak se i Drif pridruila, premda joj je lice
jo krvarilo tamo gdje se ogrebla o ljunak. No jedva su stigli pokrenuti eljusti, kad zauju
Grena kako doziva upomo negdje u blizini.

- ekajte ovdje i uvajte hranu, - zapovijedi Toy. - Poyly i ja emo nai Grena i dovesti
ga ovamo.

Bila je to dobra zapovijed; putovati s hranom nikad nije bilo mudro, a putovati sam bilo je
opasno.

Dok su ona i Poyly obilazile fijuiak, Grenov im je ponovljeni uzvik pokazao put. Obile
su grm ukastih i ljubiastih kaktusa i ugledale ga kako lei. Bio je prostrt licem dolje pod
drvetom pod kakvim su ubili aligatora, zarobljen u slinom kavezu.

- O, Grene. - uzviknu Poyly, - Kako si nam nedostajao!

Dok su jo trale prema Grenu, gmizopuz se zanjihao s grane oblinjega drveta,

puzavac s vlanim crvenim ustima na svom vrhu, svijetlim poput cvijeta, otrovnim poput
cijedikaplje i savio se prema Grenovoj glavi.

Poyly je za Grena osjeala neto duboko. Ne razumiljajui, bacila se na puzavca i

sudarila se s njim visoko poskoivi da izbjegne nabubrene usne. Trgnuvi no prerezala je
stabljiku to je pulsirala pod njenim prstima i zatim lako skoila na tlo. Bilo je lako izbjei
ustima sada kad su se kvrila na zemlji bespomono se cerei i zijevajui.

45
corry
- Iznad tebe, Poyly! - viknu Toy upozorenje i poleti naprijed. Parazit je, upozoren na
opasnost, razmotao itav tucet viseih usta koja su se razuzdana i smrtonosna, sad njihala
oko Poyline glave, Toy se nala uz nju i zajedno su struno sjekle oko sebe. Mljeika je
trcala iz puzavevih rana sve dok sva usta nisu leala do njihovih nogu, nemono
razjapljena. Biljne reakcije nisu ba najbra stvar na svijetu: moda zato to biljka ne osjea
bol.

Zadihane, dvije su djevojke usmjerile panju na Grena koji je jo uvijek leao prikovan
krletkom.

- Moete li me izvui? - upita ih, gledajui bespomono.

- Ja sam voa; naravno da te mogu izvui, - odvrati Toy. Koristei iskustvo s

aligatorom, primjeri. - Ovaj kavez je dio drveta. Natjerat emo ga da se makne i oslobodi te.

Kleknula je i poela piliti ipku krletke svojim noem.

Na tlu, gdje je gospodario banjan pokrivi sve svojim slojevima zelenila, glavni je
problem ostalih vrsta bilo razmnoavanje. Biljke kao fijuiak sa svojim neobinim bum-
bacima, ili ariara koja je svoje sjeme pretvorila u oruje, rijeile su taj problem krajnje
dosjetljivo.

Nita manje dosjetljivi nisu bili naini na koje je flora na Niijoj Zemlji rjeavala svoj
naroiti problem, koji ovdje nije bio razmnoavanje, nego prehrana: odatle korjenita razlika
izmeu izgnanika na plaama i njihovih roaka na kopnu. Neke su vrste, kao mangrovo drvo,
zagazile u more i pecale ubojitu morsku travu. Hrast je pak, kako su milijuni vrelih godina
slijedili jedan za drugim, neke svoje udove oblikovao u krletke i hvatao njima ive ivotinje iji
je izmet zatim gnojio izgladnjelo korijenje. Kad bi takva ivotinja i uginula, njeno je
raspadanje takoer hranilo biljku.

O svemu tome nije Toy znala nita. Znala je samo da Grenovu krletku mora ukloniti ba
kao i onu koja je drala aligatora i smrknuto je uz Poylinu pomo sjekla ipke. Redom su
rezuckale svih dvanaest ipki, a hrastu su se moda uinile veima nego to su zaista bile:
ipke su odjednom iskoile iz zemlje i cijela je naprava nestala gore meu granje.

Ne marei za tabu, djevojke zgrabie Grena i pobjegnu s njime natrag do grupe. Kad su
se opet svi nali na okupu, prodrli su aligatorovo meso ne zaboravljajui da dre strau. Ne
bez hvalisanja. Gren im je ispriao to je vidio u termitnikom gnijezdu. Sluali su ga s
nevjericom.

- Termitnici nemaju dovoljno pameti da urade sve to si nam opisao - rekao je Veggy.

- Svi ste vidjeli kakav su zamak sazidali. Sjedili ste na njemu.

- Termitnici u umi ba nemaju previe pameti. - rekla je May, podravajui Veggya

kao i obino.

- Ovo nije uma, - rekao je Gren. - Ovdje se dogaaju nove stvari, jezive stvari.

46
corry
- Samo u tvojoj glavi, - zadirkivala ga je May. - Govori nam o tim udima zato da
zaboravimo kako si pogrijeio ne sluajui Toy. Kako mogu postojati prozori to ispod zemlje
gledaju van, na more?

- Ja vam samo priam to sam vidio, - rekao je Gren. Sad je ve bio ljut. - U Niijoj
Zemlji stvari su drukije. Tome je tako! Mnogi su termitnici imali na sebi rune gubaste
izrasline kakve jo nikad nisam vidio. Te sam gube, ili su to neke gljive, poslije opet vidio na
jednom mjestu. Vrlo runo izgledaju.

- Gdje si ih vidio? - upita Shree.

Gren hitne u zrak komad stakla neobina oblika i ponovno ga uhvati, moda zastajui da
izazove napetost, a moda i zato to mu se ba nije priznavao strah od maloas.

- Kad me uhvatilo stablo sklopiklopke, - rekao je, - pogledao sam u vis, meu grane.
Tamo sam meu liem vidio neto runo, ali nisam mogao razabrati to je, sve dok se lie
nije razmaknuto na vjetru. Onda sam vidio istu onakvu gljivu kakva je rasla na termitnicima,
svu sjajnu, kako raste na drvetu.

- Ovdje previe stvari donosi smrt, - rekla je Toy. - Moramo se vratiti u umu gdje
moemo ivjeti u miru. Ustanite, svi.

- Daj da dovrim ovu kost, - ree Shree.

- Daj da Gren zavri priu, - ree Veggy.

- Na noge, svi. Zataknite svoje due za pojas i uinite kako vam kaem.

Gren je zavukao svoje udno staklo za pojas i prvi skoio na noge da pokae kako je
voljan posluati. Dok su i drugi ustajali, iznad glava im je proletjela tamna sjena; dva su
raolijeta leprala borei se meusobno.

Nad komadom zemljita zvanim Niija Zemlja prolazile su mnoge vrste biljoptica, one to
su se hranile iz mora i one to su hranu nalazile na kopnu. Prolazile su ne slijeui jer su
dobro znale kakve sve tamo opasnosti vrebaju. Sjene su im urile i arale po izopenim
biljkama bez prestanka. Raolijeti su bili tako zaokupljeni svojom borbom na smrt da nisu
pazili kamo idu. Uz prasak su se prostrli meu granje blizu grupice ljudi.

Niija Zemlja je istoga trenutka skoila u akciju.

Izgladnjelo bijesno drvee irilo je svoje grane i bievalo njima, zubati se trnjaci odmotali,
divovske koprive tresle svojim bradatim glavama. Hodajui kaktusi su ispaljivali svoje bodlje,
penjaice su vitlale ljepljivim bolama na neprijatelje, makolika stvorenja kakva je Gren vidio
u gnijezdu termitnika verala su se po drveu da se umijeaju u opi napad. Sve to se moglo
micati gibalo se tjerano glau i u tren oka sva se Niija Zemlja pretvorila u ratni stroj.

Biljke koje se nisu mogle kretati napele su se da dohvate ostatke. Gusti fijuika, kraj
kojega je skupina leala drui od straha, tresao je svojim trnjem u iekivanju. Inae
bezopasan, ovdje je potreba da hrani svoje korijenje nagnala fijuiak u agresivniju ulogu i
on se trudio probosti svakog prolaznika. Stotine drugih biljaka, malih nepokretnih i

47
corry
naoruanih, spremilo se - ne da se bore za izgubljene raolijete. ve da prodru one koji e
vraajui se iz svoje gozbe neoprezno nabasati u njihovu blizinu.

Pojavila se gorostasna ubivrba. izdignuvi se na vidjelo i maui svojim korijenjem-

kracima. S potkresane joj se glave sasuo pijesak i ljunak dok se probijala na povrinu.
Ubrzo se otimala za nesretne raolijete s grabizamkama i sa svim drugim stvorovima ije ju
je samo postojanje vrijealo.

Sve je bilo kaos. Raolijeti su bili unaprijed izgubljeni.

- Gledajte, tamo su one gljive! - vikne Gren i pokae prstom.

Grozne su gljive rasle meu kratkim zmijolikim granama to su inile glavu ubivrbe. Nije
to bio prvi put da ih je vidio od kako su se sruili raolijeti; neke su od biljaka to su
protutnjale mimo njih nosile tragove gljiva. Gren zadrhti od prizora, no drugih se on nije toliko
dojmio. Smrt je, napokon, imala mnoge oblike; svi su to znali; tome je bilo tako.

Zasule su ih granice. Raolijeti su ve bili raerupani i borba se sad vodila meu

uesnicima gozbe.

- Preblizu smo opasnosti, - rekla je Poyly, - Hajde da se maknemo.

- To sam i sama htjela zapovijediti. - kruto odvrati Toy.

Poustajali su i krenuli kako je tko mogao. Sad su svi bili naoruani dugim pritkama
kojima su pipali tlo ispred sebe. Sablasna okrutnost ubivrbe usadila im je u srca krajnji oprez.

Dugo su ili izbjegavajui prepreku za preprekom, esto izmiui smrti, no konano ih je

nadjaao san.

Nali su oboreno uplje deblo drveta, udarcima potjerali otrovno lisnato stvorenje koje je
u njemu ivjelo, uvukli se i zaspali, stisnuti jedno uz drugo s osjeajem sigurnosti. Kad su se
probudili, bili su zarobljenici. Oba kraja upljega debla bila su zaepljena.

Drif, koja se prva probudila i otkrila to se dogodilo, podigla je vrisku koja je odmah
nagnala druge da istrae to se desilo. Nije bilo nikakve sumnje: bili su zatvoreni i osueni
da se ugue. Zidovi drveta koji su prije na dodir bili suhi i truli sad su cijedili po njima slatkasti
sirup. U stvari, bili su na najboljem putu da budu probavljeni!

Oboreno deblo nije bilo drugo nego ivi trbuh u kojega su se ne slutei sami uvukli.

Kroz duge milenije trbobrijest je posve napustio ranije pokuaje da trai hranu u
negostoljubivom tlu Niije Zemlje. Povukavi u sebe svo korijenje poprimio je svoj sadanji,
horizontalan nain ivljenja. Kamuflirao se u uginuli trupac, a grane i lie postali su odvojen
simbiotski lisnati stvor - kojeg su ljudi bili otjerali udarcima; stvor koji je sjajno igrao ulogu
mamca i izazivao druga stvorenja da uu u otvoreni eludac svoga partnera.

Premda je trbobrijest obino mamio biljne rtve u svoje drijelo, meso je potpuno
zadovoljavalo njegove potrebe. Sedmoro malih ljudi bilo je vrlo dobrodolo.

48
corry
Sedmoro se malih ljudi sad divlje borilo, kliui se u mraku dok su napadali udnu biljku
svojim noevima. to god radili bilo je bezuspjeno, Sirupasta kia bila je sve gua kako je
trbobrijestu rastao apetit.

- Ne vrijedi, - dahtala je Toy. - Odmorimo se malo da razmislimo to emo dalje.

Jedno uz drugo sjeli su na pete. Zbunjeni, ustraeni, omamljeni mrakom, mogli su samo
uati. Gren se trudio da u mati zamisli jedan koristan prizor. Koncentrirao se zanemarivi
gadni mulj to mu je curio niz lea. Pokuavao se sjetiti kako deblo izgleda izvana. Bili su
traili gdje e spavati kad su naili na nj. Ba su se bili uspeli uz obronak, obilazei sumnjivu
istinu gologa pijeska i nali trbobrijest kako lei na vrhu strmine u niskoj travi. Izvana je bio
gladak...

- Ha! - uzviknuo je u mraku.

- to je? - upita Veggy, - Zato hae? - bio je ljut na sve njih: zar nije on bio mukarac
kojega se uva od opasnosti i ponienja?

- Svi emo se zajedno baciti na jedan zid, - rekao je Gren. - Tako emo zakotrljati drvo.

Veggy otpuhne u mraku. - Kako e nam to pomoi ?

- Uini kako je rekao, ti crve! - Zaurla Toy divljim glasom i svi skoie kao oinuti. Ni
ona, kao ni Veggy, nije mogla zamisliti to to Gren smjera, no morala je zadrati autoritet.

- ... svi gurajte ovaj zid, brzo.

Podigli su se na noge u gnjecavoj masi, dodirujui se da vide jesu li svi okrenuli u istome
pravcu.

- Spremni? - upita Toy. - Gurajte! Jo! Gurajte! Gurajte!

Noge su im se sklizale u ljepljivom soku, ali su gurali.

Toy je uzvikivala ohrabrenje.

Trobrijest se zanjihao.

Sad ih je sve zahvatilo oduevljenje. Gurali su veselo viui u jedan glas. Trbobrijest se
opet zanjihao, pa jo jednom, a onda se zakotrljao.

Odjednom vie nije trebalo gurati: kako se Gren nadao, deblo se stalo valjati niz
obronak, a u njemu se sedmoro ljudi kovrtalo preko glave sve veom brzinom.

Budite spremni da trite im uhvatite priliku. - pozvao je Gren. - Ako uhvatite priliku. Drvo
bi se moglo raspuknuti na dnu strmine.

Kad se dovaljao do pijeska trbobrijest je usporio kretanje i na ravnom terenu konano

stao. Njegov partner, ona lisnata prilika koja je hitala za njim niz padinu, sad ga je dostigla.
Skoila je na vrh debla i odluno utisnula svoje pipke u njegove ljebove debla, no nije imala
vremena da se ponosi svojim uspjehom.

49
corry
Neto se micalo pod povrinom pijeska.

Pojavio se bijeli krak slian korijenu, pa jo jedan. Slijepo su se zanjihali pa obuhvatili

trbobrijest oko sredine. Dok je lisnati simbiot bezglavo bjeao da spasi goli ivot, ubivrba se
izvukla na vidjelo. Jo uvijek zarobljeni u deblu, ljudi su uli kako trbobrijest stenje.

Budite spremni da iskoite, - apnu Gren.

Malo je stvari moglo odoljeti stisku ubivrbe, a njezina je sadanja rtva bila bez ikakve
obrane. Pod stiskom tih krakova snanih poput elinih ticala deblo je puklo zvukom
zdrobljenih rebara. Beznadno stisnuto s vie strana smrvilo se poput suha kruha.

Kad je oko njih zasjalo danje svjetlo, ljudi iskoie da pobjegnu. Samo Drif nije mogla
iskoiti, ostala je zarobljena u uruenom dijelu debla. Bjesno je plakala, borila se ali se nije
mogla osloboditi.

Toy i Poyly se zagledae pa potrae u pomo.

- Vratite se, budale jedne! - vikao je Gren. - Uhvatit e i vas!

Ne obazirui se, trale su natrag prema Drif preko gologa pijeska. Gren je panino
jurnuo za njima.

- Bjeite! - vikao je.

Tri metra od njih uzdizalo se veliko ubivrbino tijelo. Na njenom se tjemenu ljeskala gljiva,
mraan naboran smrak koji su i ranije vidjeli. Bilo ga je jezivo gledati: Grenu nije bilo jasno
kako se drugi usuuju ostati. Vukao je Toy, udarajui je i vritei na nju neka bjei i spasi
svoju duu.

No Toy se nije obazirala. Tik uz grozne bijele korjene ona i Poyly su se naprezale da
izvuku Drif na sigumo. Njoj je noga zapela meu skrhane komade debla, ali se konano
jedan komad pomaknuo i noga se oslobodila. Podignuvi Drif, Poyly i Toy zagrabie prema
visokoj travi gdje su ostali uali i ekali ih. Gren je jurnuo za njima.

Dugo su vremena leali zadihani. Bili su prekriveni ljepljivom masom i blatom i jedva ih
se moglo prepoznati.

Toy je prva ustala. Okrenula se prema Grenu i rekla glasom ledenim od bijesa, - Gren.
protjerujem te iz grupe. Od sada e bili prognanik.

Gren skoi na noge sa suzama u oima, osjeajui njihove poglede na sebi.

Protjerivanje je bila najstranija kazna koju se nekome moglo izrei. Rijetko se kada koristila i
protiv ena; da se protjera mukarac bilo je neuveno.

- Ne moe to uiniti! zajaukao je. - Zato bi to uinila? Nema nikakva razloga.

- Udario si me, - odgovori Toy. - Ja sam tvoj voa, a ti si me udario. Htio si me sprijeiti
da spasim Drif: ti bi je bio pustio da umre. I inae sve radi na svoju ruku. Ako te ne mogu
voditi, mora otii.

50
corry
Ostali, svi osim Drif, ustali su otvorenih usta i uplaeni.

- To su lai, ti lae!

- Ne, istina je! - Onda je popustila i okrenula se prema ostalim licima to su je

ustraeno promatrala. - Zar nije istina?

Drif se, drei se za ranjenu nogu, ivo sloila da jest. Shree, njezina prijateljica, odmah
je potvrdila. Veggy i May su samo klimnuli bez rijei; osjeali su krivnju jer nisu pomagali da
se Drif spasi i sad su to nadoknaivali povlaujui Toy. Jedina se, neoekivano, usprotivila
njezina najdraa prijateljica, Poyly.

- Nije vano je li to istina ili nije. - izjavila je. - Da nije bilo Grena sad bismo svi bili mrtvi
u trbobrijestu. On nas je sve spasio i moramo mu biti zahvalni.

- Ne, spasila nas je ubivrba, - usprotivi se Toy.

- Ali da nije bilo Grena...

- Ne mijeaj se, Poyly. I sama si vidjela kako me udario: on mora otii. Ja kaem da
mora biti prognanik.

Dvije su se ene srdito gledale, ruku na noevima, crvenih lica.

- On je na mukarac! Ne moemo ga otjerati! - ree Poyly - Govori kojeta, Toy.

Jo je Veggy tu, ili si to zaboravila?

- Veggy je tek muko dijete: i sama to zna!

Veggy srdito skoi na noge.

- Ja sam dovoljno star da ti to uinim, Poyly, ti debela babo, - vikao je skakutajui

uokolo i pokazujui se, - Gledaj to imam, vrijedi koliko i Grenovo!

Lako su ga uutkale i nastavile se svaati, a ostali se pridruie. Tek kad je Gren briznuo
u srditi pla, uutjeli su.

- Svi ste vi budale, - vikao je izmeu jecaja. - Ja znam kako da iziemo iz Niije Zemlje,
a vi ne znate. Kako ete izii bez mene?

- Sve mi moemo bez tebe. - rekla je Toy, no ipak dodavi, - Kakav plan ima?

Gren se gorko nasmijao.

- Lijep si mi ti voa. Toy! Ti ak nema pojma gdje se nalazimo. Ti ak ne shvaa da

smo na rubu Niije Zemlje. Gledaj, odavde se vidi uma!

Dramatino je upro ispruenim prstom.

51
corry
X.
U svom urnom bijegu iz trbobrijesta jedva da su obratili panju na svoju novu okolinu.
Nije bilo sumnje da Gren ima pravo; kao to je rekao, stajali su na rubu Niije Zemlje.

Pred njima je kvrgavo i krljavo drvee raslo stisnuto jedno uz drugo, kao da zbija svoje
redove. Bilo je tu bodlji kavog drvea-vojnika, gloga, bambusa, kao i visoke trave dovoljno
otrih ivica da odrube ovjeju ruku, a sve je bilo isprepleteno savrenom barikadom od
kupinovih vrijea. U tu je gutaru bilo nemogue prodrijeti; bilo bi samoubojstvo ak i
pokuati. Svaka je biljka stajala kao straar, a uma kao vojska nasuprot zajednikom
neprijatelju.

Ni taj zajedniki neprijatelj nije predstavljao utjean prizor. Veliki se banjan, prodirui
toliko daleko koliko mu je dozvoljavala potreba za hranom, uzdizao visok i crn nad
izopenike Niije Zemlje. Vanjske su grane nosile abnormalno gustu krunu od lia; pruale
su se to su dalje mogle iznad neprijatelja, poput vala spremnog da se slomi, zakrivajui
sunce. Banjanu su pomagali stvorovi nastanjeni u njegovim umskim hodnicima,
grabizamke, mlitavke, boboeljci, smrtonosne cijedikaplje, i ostali. Oni su patrolirali granicom
monoga drveta kao vjeni psi uvari.

Prauma, u teoriji tako poeljna za ljude, prikazivala je samo kande.

Gren je promatrao njihova lica dok su gledali taj dvostruki zid neprijateljske vegetacije.
Nita se nije micalo; nezamjetni povjetarac to se prikradao s mora jedva da bi pokrenuo i
jedan oklopljeni list; jedino se njihova utroba stiskala od uasa.

- Vidite li sad? - upita Gren. - Ostavite me ovdje! Pustite da gledam kako etate kroz
ovu barikadu! Ba bih volio to vidjeti.

Sad je preuzeo inicijativu i bio je opijen njome.

Oni su gledali njega, pa barikadu, pa opet njega.

- Ni ti ne zna kako da proemo kroz ovo, - Veggy e tjeskobno.

Gren se podrugljivo cerio. - Ja znam kako.

- Zar misli da e ti termitnici pomoi ? - upita Poyly.

- Ne.

- Pa to onda ?

Gledao je u njih. izazivajui ih. Onda se okrene k Toy.

- Pokazat u vam put ako me budete slijedili. Toy nema pameti. Ja imam pamet. Ja
neu biti prognanik. Ja u vas voditi umjesto Toy. Priznajte me za vou pa u vas izvesti na
sigurno.

52
corry
- Fuj, muko dijete, - ree Toy, - Ti previe pria. itavo se vrijeme hvalie. - No i
drugi su mrmljali oko nje.

- ene su voe. a ne mukarci. - rekla je Shree sa sumnjom u glasu.

- Toy je lo voda. - usprotivi se Gren.

- Ne, nije, - ree Drif. - Ona je hrabrija od tebe.

Ostali su gunali svoje slaganje s njom, ak i Poyly. Vjera u Toy nije im bila bezgranina,
no Grenu su jo manje vjerovali. Poyly mu je prila i tiho rekla. - Ti zna zakon i kako je to s
ljudima. Oni e te izopiti ako im ne kae dobar put u sigurnost.

- A ako im kaem? - Agresivnost mu je utihnula; Poyly je bila ugodna za gledanje.

- Onda moe ostati s nama kao to je i pravo, ali ne moe oekivati da e voditi
umjesto Toy. To nije pravo.

- Ja u reci to je pravo a to nije.

- Ni to nije pravo.

Namrtio se na nju.

- Ti si prava osoba. Poyly. Nemoj se samnom svaati.

- Ne bih te eljela vidjeti prognana. Ja sam na tvojoj strani.

- Onda gledaj! - Gren se okrenuo prema njima. Iz pojasa je izvukao komadi stakla
neobina oblika to ga je prije pokazivao. Sad ga je drao na otvorenom dlanu.

- Ovo sam naao dok sam bio zarobljenik stabla sklopi-klopke, - rekao im je. - To se
zove mica ili staklo. Moda je dola iz mora. Moda je to ono to termitnici koriste za svoje
prozore u more.

Toy je posegnula da pogleda staklo, ali je on povukao ruku.

- Dri ga na suncu pa e ono ispod sebe nainiti malo sunce. Kad sam bio u kavezu
opekao sam njime ruku. Mogao sam spaliti put van iz zamke da vi niste doli. Isto tako
moemo spaliti svoj put iz Niije Zemlje. Zapalit emo trijeske i travu, plamen e narasti, a
ovaj povjetarac e ga potjerati prema praumi. Nita ne voli vatru; tamo gdje je bila vatra mi
moemo ii bez opasnosti i doi natrag u praumu.

Svi su se zagledali.

- Gren je vrlo mudar. - rekla je Poyly. - Njegova nas zamisao moe spasiti.

- Nee uspjesti. - rekla je Toy tvrdoglavo.

Neoekivanom jarou Gren hitnu grubu leu na nju.

- Ti glupao! Glava ti je puna aba. Tebe bi trebalo izopiti! Tebe bi trebalo protjerati!

53
corry
Ona uhvati leu i povue se za korak.

- Gren, ti si mahnit! Ne zna to govori. Odlazi, prije nego te ubijem!

Gren se divlje okrenu prema Veggiju.

- Vidio si kako postupa sa mnom! Ne moe ona biti naim voom. Nas dvojica moramo
otii, ili mora ona.

- Toy meni nije nita uradila, - mrzovoljno e Veggy, gledajui da izbjegne svau. - Ja
neu biti prognanik.

Toy je nanjuila raspoloenje i odmah ga iskoristila. - U grupi ne smije biti svae ili e
grupa umrijeti. Tome je tako. Gren ili ja moramo otii, a vi morate odluiti tko e to biti.
Glasajte odmah, pa neka svatko kae koga bi trebalo protjerati, mene ili Grena.

- To nije pravo! - viknu Poyly, a onda nastupi neugodna tiina. Nitko nije progovorio.

- Gren mora ii. - proapta Drif.

Gren je izvukao no; Veggy odmah skoi i izvue svoj. May je iza njega uinila isto i
ubrzo su svi stajali naoruani protiv Grena. Samo se Poyly nije pomakla.

Grenovo se lice izduilo od gorine.

- Vrati mi moje staklo, - rekao je ispruivi ruku prema Toy.

- To je nae, - odvrati Toy. - Mi moemo nainiti malo sunce i bez tvoje pomoi. Idi prije
nego te ubijemo.

Promotrio je njihova lica po posljednji put, okrenuo se na peti i tiho otiao.

Bio je slijep od poraza. Pred njim nije bilo nikakve budunosti. Biti sam u praumi bilo je
opasno; ovdje je bilo dvostruko toliko. Kad bi mu uspjelo da se vrati u srednje slojeve
praume moda bi mogao nai kakvo drugo ljudsko pleme, no plemena su bila rijetka i
bojaljiva; ak ako bi ga koje i prihvatilo, pomisao da se mora prilagoavati strancima nije mu
se sviala.

Niija Zemlja nije ba bilo najbolje mjesto da se po njemu hoda slijep od poraza. U pet
minuta otkako je bio izopen pao je rtvom neprijateljskoj biljci.

Tlo ispod njegovih nogu je neravno silazilo prema malom koritu po kojem vie nije tekla
voda. Tu i tamo su leale kamene gromade vie od Grena, a tlo je pokrivao ljunak i krupan
pijesak. Ovdje je raslo malo bilja, osim trave otre poput britve.

Dok je Gren besciljno lutao naprijed, neto mu je palo na glavu, neto lagano i bezbolno.

Nekoliko je puta Gren vidio i brinuo nad tamnom gljivom slinoj mozgu koja se lijepila na
druga stvorenja. Ta je diskomicetna biljka bila mutirana gljiva smrak, a tokom vjekova
nauila je nove naine da se prehrani i razmnoava.

54
corry
Neko je vrijeme Gren stajao savreno mirno, lagano drhtei pod tim dodirom. Jednom je
napola podignuo ruku i onda pustio da mu opet padne. Glava mu je bila hladna, skoro
obamrla.

Konano je sjeo uz najbliu kamenu gromadu, kime vrsto pritisnute o nju, buljei u
pravcu iz kojega je doao. Bio je u dubokom hladu, na vlanome mjestu; na rub presahla
korita padala je bljetava sunana zraka iza koje je pozadina od lia izgledala kao naslikana
u nemarnim nijansama zelenog i bijelog. Gren je gledao ravnoduno, trudei se da pronae
smisao u prizoru.

Nejasno je znao da e sve to biti tu i poslije njegove smrti, da e zbog njegove smrti biti i
neto bogatije kad tkivo bude apsorbirano u druge stvorove: jer izgledalo je nemogue da e
Ii Gore na nain priznat od njegovih predaka: nije mu palo na pamet da potrai svoju duu.
ivot je kratak i konano, to je to on? Nita!

- Ti si ovjek. - rekao mu je nekakav glas. Bila je to samo sjena glasa, neizgovoreni

glas, glas koji nije imao nikakve veze s glasnim icama. Poput pranjave harfe, inilo se kao
da odzvanja u nekom izgubljenom potkrovlju njegove glave.

U ovom svom stanju Gren nije osjetio nikakvo iznenaenje. Lea su mu bila oslonjena o
kamen: sjena oko njega nije pokrivala samo njega: njegovo je tijelo bilo od uobiajenog
materijala: zato ne bi postojali bezglasni glasovi u skladu s njegovim mislima ?

- Ti me zove smrak. Ja te neu napustiti, ja ti mogu pomoi.

Nekakva mu je nejasna sumnja govorila da smrak nikada nije koristio rijei, tako da su
mu sporo dolazile.

- Meni pomo treba, - rekao je. - ja sam prognanik.

- Vidim! Spojio sam se s tobom da ti pomognem. Uvijek u biti s tobom.

Gren se nije osjeao sposobnim da razmilja, no ipak je uspio upitati. - Kako e mi

pomoi?

- Kao to sam pomogao i drugim biima, - rekao je smrak. - Kad se jednom spojim s
njima ja ih nikad ne napustim. Mnoge stvari nemaju mozga: ja sam mozak, ja prikupljam
misli. Ja i druge moje vrste sluimo kao mozak, tako da bia s kojima se spojimo postaju
lukavija i sposobnija od ostalih.

Hou li i ja biti lukaviji od ostalih ljudi? - upitao je Gren. Sunano se svjetlo na vrhu
presahlog korita nije micalo; sve mu je u glavi bilo pomijeano; bilo je kao da razgovara s
bogovima.

- Jo nikada nismo ulovili ovjeka. - rekao je glas, birajui rijei bre nego prije. - Mi
ivimo samo na rubovima Niije Zemlje, a vi samo u praumi. Ti si odlian nalaz. Uinit u te
monim; ii e svagdje, nosei me sa sobom.

55
corry
Ne dajui odgovora, Gren se odmarao oslonjen o hladni kamen. Sva je energija bila
iscijeena iz njega i bio je zadovoljan to nita ne radi dok vrijeme prolazi. Konano je glas
opet zazvonio u njegovoj glavi.

- Ja znam mnogo o ljudima. Strano je mnogo vremena proteklo na ovome svijetu i

drugim svjetovima u svemiru! Jednom, u dalekoj, dalekoj davnini, prije nego je sunce poslalo
ovako vrue, tvoja je dvonona vrsta vladala ovim svijetom. Bili ste velika bia, pet puta vii
nego to ste sada. Smanjili ste se da se prilagodite novim uvjetima, da preivite na bilo koji
nain koji vam poe za rukom. Moji su preci onda bili mali, no promjene se stalno zbivaju;
vrlo sporo, lako da se ne primijeuju. Sada ste vi mala stvorenja u grmlju, a ja sam jak i
sposoban da te konzumiram.

Nakon to je sluao i mislio, Gren upita; Kako moe sve to znati, gljivo, kad jo nikad
nisi sreo ovjeka?

Istraio sam grau tvojega uma. Mnoga su tvoja sjeanja nasljedstvo daleke prolosti,
tako duboko zakopana i tako zapletena da ti ne moe do njih. Ali ja mogu i kroz njih ja itam
povijest tvoje vrste. Vidim da moja vrsta moe postati jednako velikom kao to je bila tvoja...

- Onda u i ja biti velik?

- Vjerojatno bi moralo biti tako...

Odjednom Grena zaokupi val snenosti. San je bio kao bezdan, ali pun udnih riba,
snova koje poslije nije mogao uhvatiti za ugave repove.

Naglo se probudio. Neto se kraj njega pomaklo.

Na rubu jarka, tamo gdje je sunce neprestano sjalo, stajala je Poyly.

- Gren, milo moje! rekla mu je kad se otkrio, pomaknuvi se. - Ostavila sam druge da
budem s tobom, da ti budem par.

Mozak mu je bio bistar i otar poput izvorske vode. Sad su mu mnoge stvari bile jasne, a
ranije su bile skrivene. Skoio je na noge.

Poyly je gledala dolje na njega, u sjeni. S uasom je vidjela tamnu gljivu kako raste na
njemu, onakva kakve su vidjeli na sklopiklopci i na ubivrbama. Strala je iz njegove kose,
poput hrpta se sputala niz njegov zatiljak i stajala rairena kao ipka preko ramena, na pola
puta do kljune kosti. Povrina joj se mrano presijavala u sloenim uzorcima.

- Gren! Gljiva! - viknula je uasnuta, povlaei se natrag.

- Svuda je po tebi!

Brzo se uspeo i uhvatio je za ruku.

- Sve je u redu. Poyly, nema razloga za uzbunu. Ova se gljiva zove smrak. Nee nam
nauditi, a moe nam pomoi.

56
corry
Poyly nije nita odgovorila. Ona je razumjela praumu i Niiju Zemlju. Stvari su se tamo
brinule same za sebe, a ne za druge. Nejasno je nagaala da je pravi smrkov cilj da se
hrani na drugima i razmnoava to je vie mogue: da bi mogao biti dovoljno mudar da
svoga domaina zato ubija to je sporije mogue.

- Gljiva je zla. Gren, - rekla je. - Kako moe biti ita drugo osim zla?

Gren se spusti na koljena i povue je dolje k sebi, hrabrei je pritom mrmljanjem. Gladio
ju je po kestenjastoj kosi.

- Smrak nas moe nauiti mnogim stvarima. - ree joj.

- Moemo biti toliko mnogo bolji nego to smo sada! Mi smo jadna stvorenja: sigurno
nema nieg loeg u tome da budemo bolji?

- Kako e nas gljiva uiniti boljima?

Smrak progovori u Grenovoj glavi.

Ona nee umrijeti. Dvije glave su bolje od jedne. Vae e se oi otvoriti; biti ete... slini
bogovima!

Skoro od rijei do rijei Gren je ponovio Poyly to je smrak rekao.

Moda ti zna to je najbolje, Gren, - rekla je oklijevajui. - Ti si uvijek bio mudar.

- I ti moe biti mudra. - apnuo je.

Nerado je legla meu njegove ruke ugnijezdivi se uz njega.

Komad gljive je otpao s Grenova vrata na njeno elo. Uzvrpoljila se, na trenutak je
izgledalo kao da e se pobuniti a onda je zatvorila oi. Kad ih je opet otvorila bile su vrlo
bistre. Poput nove Eve, privukla je Grena k sebi. Ljubili su se na vruem suncu pustivi da im
due padnu dok su otputali svoje pojaseve.

Na kraju su ustali, smijeei se jedno drugom.

Gren je spustio pogled na tlo uz noge.

- Due su nam pale, - rekao je.

Ona je odmakne nehajno. Neka, samo nam smetaju. Vie ih ne trebamo.

Poljubili su se i protegli i poeli misliti na druge stvari, ve potpuno navikli na gljivaste

krune oko svojih glava.

- Ne moramo brinuti za Toy i ostale, - rekla je Poyly. - Ostavili su nam put natrag u
umu. Gledaj!

Povela ga je oko visokog stabla. Stup dima je lagano lutao prema kopnu tamo gdje je
plamen otvorio put natrag prema banjanu. S rukom u ruci hodali su zajedno prema izlazu iz
Niije Zemlje, njihova pogibljenog Raja.

57
corry

XI.
Sitni tihi stvorovi bez uma jurili su oko puta, javljajui se iz zelenila koje ga je okruivalo i
natrag u njemu nestajui.

Dvije ljuske od voa kretale su se putem. Ispod njih, dva para oiju virila su sumnjiavo
na tihe stvorove. I same su trkarale na ovu stranu i onu, kao i ti stvorovi, vrebajui kakvu
moguu opasnost.

Put je bio vertikalan. Zabrinute oi nisu mu mogle vidjeti ni kraja ni poetka. Povremeno
su se od njega odvajale vodoravne grane, no bile su zanemarene u polaganom ali upornom
napredovanju. Povrina puta bila je gruba i pruala je odlina uporita prstima ruku i nogu,
koje su provirivale iz sonih ljusaka. Osim toga, bila je valjkasta, jer radilo se o jednom od
stabala monoga banjana.

Ljuske su se kretale od njegova srednjeg pojasa prema tlu duboko dolje, a kako je
pokrov lia nad njima sve vie prijeio prodor svjetla, inilo se kao da se u nekoj zelenoj
magli kreu prema tunelu mraka.

Napokon je, uz malo oklijevanja, vodea ljuska zastala i onda skrenula na stranu, prema
jednoj od vodoravnih grana, slijedei jedva vidljiv trag, a druga skrene za njom. Zajedno su
sjele, uspravivi se, napola naslonjene jedna na drugu, leima uz dotadanji uspravan put.

- Bojim se silaska na Tlo, - ree Poyly ispod svoje ljuske.

- Moramo ii tamo kamo nas gljiva vodi, - Gren e strpljivo, objanjavajui ono to je
ve objanjavao. - Ona je mudrija od nas. Sad kad smo na tragu neke druge grupe bilo bi
glupo da je ne posluamo. Kako da ivimo sami u praumi?

Znao je da je gljiva na njoj glavi umiruje slinim argumentima, no ona se, jo otkad su
pred nekoliko spavanja napustili Niiju Zemlju, ponaala nelagodno. Izgon iz grupe, kojeg je
sama odabrala, bio je za nju vei teret nego to je oekivala.

- Trebali smo se vie truditi da pronaemo trag Toy i naih ostalih prijatelja, - rekla je. -
Da smo ekali da se vatra ugasi, moda bi ih bili pronali.

- Morah smo otii jer si se ti bojala da ne izgorimo, - ree Gren. - Osim toga, zna da
nas Toy ne bi primila natrag u grupu. Ona nije imala milosti ni razumijevanja ak ni za tebe
koja si bila njena prijateljica.

Na to je Poyly samo promrmljala neto i tiina je zavladala meu njima. Zatim ona opet
pone.

- Moramo li ii dalje? - zapita tankim slabanim glasom uhvativi Grena za ruku.

Oboje su ekali uplaenom strpljivou onaj drugi glas za kojeg su znali da e im

odgovoriti.

58
corry
- Da, Poyly i Gren, ii ete dalje jer vam ja to savjetujem, a ja sam jaa od vas. - Glas
im je ve bio dobro poznat, glas proizveden bez usana kojeg su uli bez uiju, glas to se
raao i umirao u njihovim glavama poput klauna na opruzi vjeito zatvorena u njegovoj kutiji,
zvonio je poput pranjave harfe.

- Dovela sam vas ovamo bez opasnosti, - nastavi gljiva, - i isto u vas tako sigurno
odvesti dalje. Nauila sam vas da nosite ove ljuske od voa kao kamuflau i ve ste u njima
preli prilian put a da vam se nita nije desilo. Preite jo malo i ekaju vas sjajne stvari.

- Treba nam odmor, - ree Gren.

- Odmorite se i onda nastavljamo put. Pronali smo tragove nekog plemena ljudi; nije
sad vrijeme za strahovanje. Moramo ih pronai.

Posluavi glas, oba ljudska stvorenja legnu da se odmore. Nespretne ljuske, izrezane
sa dva sona praumska ploda s grubo probuenim rupama za ruke i noge, spreavale su ih
da se potpuno oprue, pa su leali savinuti, s udovima ispruenim uvis, kao da ih je teina
svog tog lisnatog pokrova nad njima pritisnula i na smrt smodila.

Poput dekoncentrirajueg uma u pozadini, gljivine misli tekle su negdje izvan njihova
nadzora. U ovo doba bilja veina je biljaka postigla veliinu, ostajui bez mozga, no gljiva
smrak specijalizirala se za inteligenciju - otru i ogranienu inteligenciju dungle. Da bi
pomogla vlastitom irenju mogla je postati parazit na kojoj drugoj vrsti ivota, dodajui svoju
mo dedukcije pokretljivosti svojega domaina. Ovaj primjerak to se bio razdvojio da
preuzme i Poyly i Grena bio je izloen neprekidnom uenju, otkrivi u njihovom ivanom
centru neto to niti jedan drugi stvor nije imao - sjeanje, koje je ukljuivalo i mutna sjeanja
itave njihove vrste to su bila skrivena ak i od svojih vlasnika.

lako gljiva nije znala za izreku, "U kraljevstvu slijepih jednooki je kralj", ipak se nalazila u
jednakom poloaju moi. Oblici ivota velike dungle pod staklenikom provodili su svoje
dane u bjesomunom bijegu, progonu, ili miru, prije nego to bi pali u Zeleno i doprinjeli
stvaranju komposta za slijedeu generaciju. Za njih nije bilo ni prolosti niti budunosti: bili su
kao likovi vezeni na tapiseriji, bez dubine. Smrak je, crpei ljudske umove, bio drukiji. Imao
je perspektivu.

Bio je to prvi stvor u milijardi godina koji je mogao gledati unatrag niz duge avenije
vremena, prizore koji su zastraivali, izazivali vrtoglavicu, pa ak i gotovo stiali harfinske
kadence gljivina glasa.

- Kako nas gljiva moe zatitili od stranih stvari na Tlu? - upita Poyly nakon nekog
vremena. - Kako nas moe zatititi od mlitavke ili cijedikaplje?

- Ona zna razne stvari, - Gren e jednostavno. - Navela nas je da nosimo ove koe od
voa da se sakrijemo od neprijatelja i one su nas spasile. A kad naemo ovo drugo pleme
biti emo jo sigurniji.

- Moja ljuska me ulja po bedrima, - Poyly e, sa enskim darom za nevane stvari koji
milijuni godina nisu uspjeli izbrisati.

59
corry
Dok je tako leala, osjeti ruku svoga pratioca kako je dira po bedru i njeno ga masira,
no pogled joj je i dalje lutao po kronjama iznad njihovih glava, vrebajui na opasnost.

Neki biljni stvor aren poput papigice dolepra odozgo i smjesti se na granu tik iznad
njih; skoro istoga trena grozometka padne iz svog skrovita, tresnuvi ravno na malu
biljopticu, a antipatini sokovi prsnue uokolo. Zatim je slomljena ptica nestala, odvuena u
lie, a samo je mrlja zelenog soka oznaavala mjesto dogaaja.

- Grozometka! Trebali bismo krenuti. - ree Poyly, - prije nego se srui i na nas.

I smrak je vidio taj sukob, ak ga pratio s odobravanjem, jer biljopticama je malo koji
zalogaj prijao bolje od ukusna smrka.

- Krenut emo, ljudi, ako ste spremni, - rekao je. Jedan razlog za pokret bio mu je
jednako dobar kao i svaki drugi; kao parazitu odmor mu nije bio potreban. Ljudima se nije
dalo napustiti svoj privremeni komfor, ak ni zato da izbjegnu grozometke, pa ih je morao
malo potjerati. Za sada je bio prilino paljiv s njima, ne elei izazvati sukob, trebajui
njihovu suradnju na putu do cilja. Taj je cilj jo bio pomalo nejasan, ali bljetavo
samodopadan: vidio je sebe kako se mnoi i mnoi i mnoi, sve dok itava Zemlja ne bude
gljivom prekrivena, sve dok njezine vijuge ne osvoje brda i ne ispune doline. No to se nije
moglo ostvariti bez ljudi koji e biti sredstvo do cilja i sad mu je, proraunato i bez urbe,
potrebno bilo da to vie ljudi podvrgne svojoj vlasti. Zato je potjerao ljude; zato su Poyly i
Gren posluali.

Glavama prema dolje uzverali su se natrag na deblo koje im je tvorilo put, drei se
njegove zaobljene povrine, te nastavili svoje napredovanje. I drugi su se stvorovi sluili istim
putem, neki bezopasni poput krzmolistova to su tvorili svoje beskonane lisnate karavane
od dubine dungle do njenih rubova, a drugi daleko od bezopasnih, zubiju i kandi krvlju
zazelenjenih. No jedna je vrsta ostavila za sobom sitne znakove svojeg silaska niz deblo;
ubod ovdje, po koja mrlja tamo, izvjebanom su oku govorili da su ljudi negdje u blizini. To je
bio trag kojeg su Gren i Poyly slijedili.

Veliko je stablo kao i stanovnici njegove hladovine ivjelo svoj ivot u tiini, a i Gren i
Poyly su slijedili taj primjer. Kad bi trag to su ga slijedili skrenuo na pokrajnju granu, skrenuli
bi i oni, bez diskusije. Nastavili su tako, horizontalno i vertikalno, sve dok Poyly nije opazila
neko kretanje. Ljudski se oblik na as pojavio da bi odmah nestao meu liem, skoivi u
sigurnost busena dlakonetke na grani pred njima; tek tajnovit pokret i zatim tiina. Nisu vidjeli
vie od trenutna prikazanja golog ramena i utisaka opreznog lica pod valom kose, no na
Poyly je to djelovalo kao strujni udar.

- Pobjei e ako je ne uhvatimo. - rekla je Grenu. - Daj da je ja ulovim, a ti pazi za

sluaj da nije sama.

- Pusti me da ja idem.

- Ne, ja u. Kad vidi da sam spremna da je zaskoim, ti napravi buku da joj odvrati
panju.

60
corry
Zbacivi vonu ljusku sa sebe, kliznula je naprijed potrbuke, spustivi se pod granu sve
dok nije visila pod njom, drei se rukama i nogama. Tako se pomicala du grane, a gljiva joj
u strahu od tako izloena poloaja ue u um i naglo ga razbistri. Osjeti joj postanu neobino
izotreni, vid jasniji, koa svjesna svakog dodira.

- Prii joj straga i zarobi je. Nemoj je ubiti; ona e nas odvesti do ostatka svog
plemena, - zazvoni joj glas u glavi.

- Tiho! ut e nas, - dahnu Poyly.

- Samo me ti i Gren moete uti; vi ste moje kraljevstvo.

Poyly otpue sve do druge strane dlakonetkina busena prije nego se vratila na gornju
stranu grane, ni listom ne zautavi. Polako je klizila naprijed.

Preko mekih slatkih pupova dlakonetke ugledala je glavu svoje lovine. Lijepa mlada
ena oprezno je gledala uokolo tamnim sjajnim oima natkriljenim dlanom i krunom od kose.

- Zbog vaih vonih ljusaka nije shvatila da ste ljudi, pa se zato sakrila od vas, - ree joj
smrak.

Glupost, pomisli Poyly. Prepoznala ih ta djevojka ili ne, uvijek e se sakriti pred
strancima. Gljiva joj uhvati misao i shvati gdje je pogrijeila u razmiljanju: i pored svega to
je do tada bila o ljudima nauila jo uvijek joj je i sam pojam ljudskoga bia bio stran.
Taktino se udalji iz Poylina uma i ostavi je da se sama na svoj nain nosi s nepoznatim.

Poyly se primakne korak blie, pa jo jedan korak, sasvim pognuta. Sputene je glave
ekala da Gren da dogovoreni signal.

Na drugoj strani dlakonetkina busena Gren zauti s granicom. Strana djevojka

pogleda u smjeru buke, obliznuvi usne, a Poyly je zaskoi s lea prije nego je stigla izvui
no iz pojasa. Hrvale su se meu mekim vlatima dlakonetke; tudinka hvatajui Poylino grlo, a
Poyly je za uzvrat uzgrizavi u rame. Gren uleti u guvu, zgrabi tuinku oko vrata i povue je
unatrag, tako da mu je njezina kosa afranove boje prekrila lice. Djevojka se divlje odupirala,
no bila je u njihovim rukama i ubrzo je vezana leala na grani, gledajui ih.

- Dobro ste to uinili! Sada e nas ona odvesti... - otpone smrak.

- Tiina! - zarei Gren, a gljiva ga odmah poslua.

Neto se vrlo brzo kretalo u slojevima zelenila iznad njih.

Gren je poznavao praumu, znao kako zvukovi borbe privlae grabljivce. Jedva da je tu
jednu rije izrekao, a jedan se bocak u spirali obruio na njih niz najblie deblo, no Gren je
bio spreman.

Ma je tu bio beskoristan, pa je tapom postrance tresnuo bocaka tako da se ovaj

zavrtio oko svoje osi. Odmah se svojim prunim repom uspio ukotviti, spreman da ponovi
napad, ali ga je iz zelenila nad njima u briuem letu pokupio jedan raolijet.

61
corry
Poyly i Gren leali su potrbuke, prilijepljeni uz granu kraj svoje zarobljenice, ekajui da
ih strana tiina praume ponovno prekrije poput plime, da opet budu na sigurnom.

XII.
Zarobljena je tuinka bila gotovo nijema, tek napuivi usnice i odmahujui glavom na
Poylyna pitanja. Jedino su iz nje uspjeli izvui da se zove Yattmur. Oito se plaila njihovih
zlokobnih ovratnika i vlano sjajnih izraslina na njihovim glavama.

- Gljivo, ona se toliko boji da ne moe govoriti, - ree Gren, dirnut ljepotom djevojke to
je vezana sjedila do njihovih nogu. - Ne svia joj se tvoj izgled. Da je ostavimo ovdje i
odemo? Nai emo valjda kakve druge ljude.

- Udari je, pa e moda progovoriti, - zazvoni neujan smrkov glas.

- To e je jo vie prestraiti.

- Moda joj malo razmrda jezik. Pljusni je po licu, po tom obrazu koji ti se, izgleda,
toliko dopada.

- Makar mi ona ne ini nita opasno?

- Smijeni stvore, zato nikad ne upotrijebi sav svoj mozak odjednom? Ona sve nas
dovodi u opasnost jer nas zadrava.

- Ha, valjda si u pravu; na to nisam mislio. Misli su ti, gljivo, duboke, to ti moram
priznati.

- Onda uini kako sam ti rekao. Udari je.

Gren digne ruku, oklijevajui, a smrak naglo potegnu miie i ruka poleti. Grubo je
udarila preko Yattmurina obraza, tako da joj se glava zabacila unatrag. Poyly se lecne,
upitno ga pogledavi.

- Ti prljavi stvore, moje e te pleme ubiti! - plane Yattmur, pokazavi im zube.

Sa sjajem u oima Gren ponovo podigne ruku.

- Hoe li jo jedan udarac - Reci nam gdje ivi.

Djevojka se beskorisno otimala.

- Ja sam samo pastirica. Ako ste od moje vrste onda krivo inite kad mi inite zlo. to
sam vam uinila? Samo sam sakupljala voe.

- Trebaju nam odgovori na pitanja. Ako odgovori nita ti se nee desiti. - Ruka se opet
uzdigla, a ovaj put ona popusti.

62
corry
- Ja sam pastirica; uvam hopsavce. Nije moj posao da se borim ili da odgovaram na
pitanja. Odvest u vas do mog plemena ako elite.

- Gdje je to tvoje pleme?

- ivimo na Rubu Crnih Usta. To je nedaleko odavde. Mi smo miroljubivi i ne skaemo

s neba na druge ljude.

- Rub Crnih Usta? Hoe li nas odvesti tamo?

- elite li nam zlo?

- Mi nikome ne elimo zlo. Osim toga, vidi da nas je samo dvoje; zato se boji?

Yattmur naini zlovoljno lice, kao da sumnja u njegove rijei.

- Morate me osloboditi. Neu da me moji ljudi vide vezanih ruku. Neu vam pobjei.

- Dobit e moj ma kroz slabine ako pokua, - odvrati Gren.

- Aha, ui! - smrak e s odobravanjem.

Poyly oslobodi Yattmur njezinih veza i ova odmah popravi kosu, protrlja zaglavke na
rukama i stane se penjati meu lie, a Gren i Poyly krenu u stopu za njom. Nisu vie nita
govorili, no u Poylynu su srcu ojaale sumnje, naroito kad je vidjela da prestaje beskonana
jednolinost banjanove praume.

Slijedei Yattmur sputali su se niz stablo. Velika gomila izlomljena kamenja obrasla na
vrhu arnom mahovinom i mugovinom pojavila se isturena kraj njihova puta, a ubrzo za
njom i druga. Iako su silazili, postajalo je sve svijetlije, to je znailo da je banjan ovdje
mnogo nii od svoje prosjene visine. Grane su se izvijale i tanjile, a povremeno bi zrake
svjetla poput koplja probola putnike. Vrhovi su se ovdje skoro sretali sa Tlom; to bi to moglo
znaiti?

Poyly proapta to pitanje u sebi, a smrak odgovori, - Prauma mora negdje stati.
Dolazimo do izlomljena tla gdje ona ne moe rasti. Nemoj se plaiti.

- Sigurno dolazimo do Ruba Crnih Usta. Bojim se ve i zvuka tog imena, gljivo; hajde
da se vratimo prije nego nas snae neto smrtonosno.

- Nemamo se kamo vratiti, Poyly. Mi smo lutalice; jedino moemo nastavljati svoj put.
Nemoj se plaili jer u ti ja pomagati. Ja te nikad neu napustiti.

Sada su grane ve bile pretanke da bi ih nosile. Dugim skokom Yattmur se baci na

masivnu stijenu to se probijala kroz granje, a Poyly i Gren skoe za njom. Leali su na
stijeni i upitno gledali jedno u drugo. Yattmur digne ruku.

- Sluajte! Dolaze hopsavci! - uzvikne, a kroz praumu se zauje zvuk poput jeke kie.
- To su ivotinje koje moje pleme lovi.

63
corry
Pod njihovim stjenovitim otokom prostiralo se Tlo. Nije to bila smrdljiva blatna movara
truljenja i smrti na koju su Grena i Poyly tako esto upozoravani u njihovom nekadanjem
plemenu. Ovdje je tlo bilo izlomljeno i puno rupa i liilo je na smrznuto valovito more, ali
obojeno crvenom i crnom bojom. Malo je biljaka tu raslo, a umjesto njih kao da je samo tlo
ivjelo nekim svojim zamrznutim ivotom. Njegove rupe, udubine i ispupenja kao da su se
pretvarala u izmuene one duplje, pupkove i iscerena usta.

- Stijene imaju zla lica, - proapta Poyly.

- Tiho! Dolaze ovamo, - ree Yattmur.

Horda neobinih stvorenja probila se iz praume i prelila se preko izlomljena tla, kreui
se neobinim koracima. Bili su to stvorovi vlaknaste grae, biljke koje su tokom bezbrojnih
milenija nauile grubo kopirati zeeve. Trk im je bio spor i nespretan u usporedbi sa
ivotinjama koje su naslijedile. U pokretu su im vlaknaste tetive otro kljocale, a teturale su
s jedne na drugu stranu poput kamila. Svaki je hopsavac imao glavu itavu sainjenu od
velikih lopatastih usta i enormnih uiju, a tijelo je bilo bezoblino, posuto neuredno obojenim
mrljama. Prednje su noge bile malene i nespretne, kao patrljci, a stranji, mnogo dui par,
uspijevao je utjeloviti bar neto od elegancije ivotinjske noge.

Malo je od toga, meutim, dopiralo do Grena i Poyly. Njima su hopsavci jednostavno bili
jedna nova, strana vrsta stvorova s neobjanjivo udnim nogama. Za Yattmur su oni
predstavljali opet neto drugo.

Jo prije nego su se pojavili ona je skinula s pojasa neku uzicu s utezima i paljivo je
namjetala u rukama. im je horda dotropotala i dokljocala do podnoja stijene na kojoj su
stajali, ona je vjeto baci prema ivotinjama. U letu se uzica razmotala u neku vrst
jednostavne mree, s utezima na kljunim mjestima, pala na juree hopsavce i zaplela se o
tri od njih tako da su se spotaknuli i pali. Yattmur odmah skoi, sjuri niz stijenu i zaskoi
hopsavce prije nego su se uspjeli uspraviti. Za as su bili vezani uz konopac, a ostatak se
stada odvojio, otrao dalje i izgubio. Pokorno su tamo stajali, slika i prilika biljnoga poraza.

Yattmur izazivaki pogleda Grena i Poyly, kao da joj je laknulo, sad kad im je pokazala
svoju vjetinu, no Poyly, ignorirajui je, pokae na istinu i pripije se uz svog pratioca.

- Gren, pogledaj! - udovite! - promucala je stisnuta grla. - Nisam li rekla da je ovo zlo
mjesto?

Uz iroku peinu kraj puta kojim su grabili hopsavci, napuhavao se srebrnast mjehur,
sve dok se nije rastegnuo u veliku kuglu, mnogo viu od ovjeka.

- To je zelendrob! Nemojte ga gledati. - ree im Yattmur. - On ini rune stvari ljudima.

No oni su fascinirano zurili. Na vrhu kugle izraslo je sad jedno oko, golemo i elatinasto,
sa zelenom zjenicom. Okretalo se uokolo sve dok nije gledalo, kako im se inilo, ravno u njih.

Pri dnu ovojnice pojavio se irok prorez. Posljednjih nekoliko hopsavaca ga ugleda,
zastane, a zatim odtetura u drugom pravcu, no est je njih uskoilo kroz prorez koji se
odmah za njima zatvorio poput usta. Napuhnuta kugla je odmah poela splanjavati.

64
corry
- ive mi sjene, - uzvikne Gren, - to je to?

- To je zelendrob, - odvrati Yattmur. - Niste li ga nikad vidjeli? Ima ih ovdje mnogo;

rastu uz visoke stijene. Doite, moram odvesti ove hopsavce do mojeg plemena.

No smrka je interesiralo neto drugo. Zazvonio je u glavama Grena i Poyly i oni

nevoljko priu irokoj peini. Zelendrob koji je uz nju rastao sad je ve potpuno splasnuo.
Uvukao se u sebe i prianjao je uz stijenu poput kakve vlane navlake. Nateklina na jednom
njegovom kraju koja se jo uvijek pomalo micala oznaavala je mjesto gdje su se u toj vrei
nalazili hopsavci. Dok su oni gledali.zelendrob je promatrao njih svojim jednim prugastim
okom, no onda se oko zatvorilo i izgledalo je kao da gledaju u obinu stijenu. Kamuflaa je
bila savrena.

- Ne moe nam nita,- zazvoni smrak. - To nije nita drugo nego jedan veliki eludac.

Krenuli su dalje, opet slijedei Yattmur, paljivo hodajui po izlomljenu tlu, a tri uhvaena
stvora topotala su kraj njih kao da to rade svaki dan. Teren se polako penjao. U glavama im
smrak ree da je to moda razlog to se banjanova stabla prorjeduju i prieka da vidi to e
odgovoriti.

- Moda ovi hopsavci zato imaju duge stranje noge, da se lake penju uzbrdo, - ree
Poyly.

- Mora da je tako, - sloi se smrak.

Ali to je apsurdno, pomisli Gren; a to kad se opet hoe spustiti nizbrdo? Smrak oito
ne zna ba sve; inae se ne bi sloio s Poylynom smijenom idejom.

- Ima pravo, ja ne znam sve, - zazvoni smrak, iznenadivi ga, - ali sam sposoban
brzo uiti, to ti nisi; za razliku od prijanjih pripadnika tvoje vrste ti se povodi uglavnom za
instinktom.

- to je to instinkt?

- To su zelene misli, - odvrati gljiva bez daljnjega objanjenja.

Nakon nekog je vremena Yattmur stala. Njene je prvobitne zlovolje nestalo, kao da ih je
putovanje uinilo prijateljima i sada je bila skoro vesela.

- Sada stojite usred teritorija mojega plemena, kamo ste eljeli doi, - ree im.

- Pozovi ih onda: reci im da dolazimo s dobrim namjerama i da u im ja govoriti, -

odvrati Gren. dodajui zabrinuto smrku, - iako ne znam to da im kaem.

- Ja u ti sve rei - zvonila je gljiva.

Yattmur prinese stisnutu aku ustima i puhnu cvrkutav ton. Poyly i njezin pratilac se
oprezno ogledaju... lie zauti i naoe se okrueni ratnicima koji kao da su odjednom iz
zemlje izrasli. Pogled prema gore otkrio je Poyly strana lica koja su ih promatrala sa grana.
Tri su se hopsavca nelagodno mekoljila.

65
corry
Gren i Poyly stajali su potpuno nepomino, dozvoljavajui plemenu da ih ispita
pogledima. Polako su pripadnici Yattmurina plemena prili blie. Kao i obino, veina su bile
ene; intimne dijelove ukraavali su im cvijetovi i sve su bile naoruane, mnoge od njih
jednako atraktivna izgleda kao i Yattmur. Nekoliko ih je oko pasa nosilo jednake uzice s
utezima za lov kakvu je i Yattmur nosila.

- Stoari, - ree Yattmur, - dovela sam vam dvoje stranaca, Poyly i Grena, koji nam se
ele pridruiti.

Po smrkovu nareenju, Poyly progovori. - Mi smo lutalice koji vam nee uiniti nita
loe. Primite nas s dobrodolicom ako elite Otii Gore u miru. Sada nam je potreban odmor
i zaklon, a kasnije vam moemo pokazati svoje vjetine.

Onia, vrsto graena ena, kose vrsto upletene u nekoliko pletenica u koje je bila
uvuena jedna velika sjajna koljka, istupi pred njih ispruene ruke, s dlanom okrenutim
prema gore.

- Budite pozdravljeni, stranci. Ime mi je Hutweer; ja vodim ove stoare i ako nam se
pridruite, morate me slijediti. Pristajete li na to?

Ako ne pristanemo, mogli bi nas ubiti, pomisli Gren.

Od samog poetka im moramo pokazati da smo mi voe, suprotstavi se gljiva.

Noevi su im upereni u nas, ree mu Gren.

Moramo voditi od poetka, ili uope neemo voditi, odvrati gljiva.

Dok su tako stajali, obuzeti prepirkom, Hutweer nestrpljivo zapljeska rukama. -

Odgovorite, stranci! Hoete li slijediti Hutweer?

Gljivo, moramo na to pristati.

Ne, to si jednostavno ne smijemo dozvoliti.

Ubit e nas!

Onda je vi morate ubiti prije nego ona ubije vas. Poyly!

Ne!

Ja kaem da.

Ne... ne... ne...

Misli im usplamtjee estinom kako se ta trostrana prepirka zahuktala.

Stoari, oprez! - vikne Hutweer, spustivi ruku na pojas s maem i priavi korak blie,
stroga izraza na licu. Ovi stranci oito nisu bili prijatelji.

A sa strancima se deavalo neto neobino. Poeli su se griti, trzati i izvijati, kao u

nekom neprirodnom plesu. Poylyne ruke posegoe za tamnom sjajnom krunom oko glave i

66
corry
vrata, ali se izvie natrag, kao da ih neka sila odvlai. Oboje su polako teturali i vrsto stupali
nogama, lica im se rastezala i mrtila u nekom nepoznatom bolu, pjena im je poela dolaziti
na usta, a na kraju svega stali su i mokriti nekontrolirano pod sebe.

Polako su se micali, teturali, okretali, izvijali tijela, grizli usnice, a oi su im divlje gledale
u prazno.

Stoari ustuknue u zaprepatenju.

- Oni su pali s neba! Sigurno su duhovi! - krikne Yattmur pokrivi lice rukama.

Hutweer ispusti ma koji je drala u rukama, blijeda lica, a njezino pleme to prihvati kao
znak. U uplaenoj urbi odbacie oruje, sakrivi lica dlanovima.

im je smrak vidio da je nehotice postigao to je elio, prestao je s pokuajima da svoju

volju nametne Grenu i Poyly. Kad je pritisak to im je upao umove popustio, bili bi pali da ih
gljiva nije odrala na nogama.

- Izvojevali smo pobjedu koja nam je trebala, Poyly, - rekao je svojim harfmskim
glasom. - Hutweer klei pred nama. Sada im mora govoriti.

- Mrzim te, gljivo, - odgovori Poyly zlovoljno. - Neka Gren obavlja tvoje poslove; ja
neu.

Snano potjeran od strane smrka, Gren prie do Hutweer i uhvati njezinu ruku.

- Sad kad ste nas priznali. - ree, - vie se ne morate bojati, ali ne zaboravite nikad da
smo mi duhovi nastanjeni duhovima. Radit emo s vama i zajedno emo stvoriti mono
pleme u kojem moemo ivjeti u miru. Ljudi vie nee biti praumske izbjeglice jer emo vas
mi izvesti iz praume i odvesti vas u veliku budunost koja vas eka.

- Put iz praume je odmah pred vama, - primjeti Yattmur. Predala je uhvaene

hopsavce jednoj od ostalih ena i primakla se da uje to to Gren govori.

- Mi emo vas odvesti mnogo dalje od toga. - rekao joj je.

- Hoete li nas osloboditi duha Crnih Usta? - upita ga smjelo Hutweer.

- Vodit emo vas onako kako zasluujete, - izjavi Gren. - No najprije duh Poyly koji me
prati i ja elimo hrane i sna, a onda emo priati s vama. Odvedite nas sada na sigurno
mjesto.

Hutweer se pokloni - i nestane u tlo pod njihovim nogama.

XIII.
Isprevrtano polje lave na kojem su stajali bilo je izbueno mnogim rupama. Pod nekima
se od njih zemlja uruila, ili su je iskopali pastiri da tako naine sklonite pod zemljom. Tu su

67
corry
oni mogli ivjeti u relativnoj sigurnosti i relativnoj tami u pilji s rupama za bijeg zgodno
rasporeenima iznad glave.

Uz pomo Yattmur, Poyly i Gren su potaknuti da uu u polumrak njenije nego to je to

uradila Hutweer. Tamo su sjeli na krevet i odmah su im donijeli hrane.

Kuali su meso hopsavca koje su pastiri zainili na nain nepoznat paru putnika,
mirodijama da im okus uine izazovnim i ljutim paprikama da ga izotre. Yattmur objasni da
su hopsavci njihovo najee jelo, ali da imaju jo jedan specijalitet; taj je sad iznesen pred
Grena i Poyly s oklijevanjem.

- To se zove riba, - rekla je Yattmur kad su joj izrazili zadovoljstvo. - Dolazi iz Duge Vode
koja se izlijeva iz Crnih Usta.

Na to je smrak postao znatieljan i nagnao Grena da pita, - Kako lovite tu ribu ako ona
ivi u vodi?

- Mi je ne lovimo. Mi niti ne idemo do Duge Vode: tamo ivi pleme udnih ljudi koji se
zovu Ribari. Katkada ih sretnemo, a kako smo s njima u miru, mi mijenjamo nae hopsavce
za njihove ribe.

inilo se da je ivot Pastira lagodan. Nastojei da sazna sve njihove prednosti, Poyly
upita Hutweer, - Zar oko vas nema mnogo neprijatelja?

Ova se nasmijei, - Ovdje ima vrlo malo neprijatelja. Na veliki neprijatelj, Crna Usta, sve
ih proguta. Mi ivimo blizu Crnih usta jer vjerujemo da je bolje imati jednog velikog
neprijatelja nego mnogo malih.

Na ovo se smrak stane uurbano dogovarati s Grenom. On je nauio smrku govoriti u

svojoj glavi, ne koristei glas; Poyly tu vjetinu nikad nije savladala.

- Moramo pogledati ta Usta o kojima toliko govorite, - zvonio je smrak. - im prije.

Budui da ste izgubili obraz jedui s njima kao obini ljudi, morate odrati uzbudljiv govor.
Jedno mora ii s drugim. Moramo saznati sve o tim Ustima i pokazati im kako ih se malo
bojimo.

- Ne, gljivo! Ti misli lukavo, ali besmisleno! ako se ovi vrijedni pastiri boje Crnih Usta, i
ja sam se spreman bojati!

- Ako zaista tako misli, mi smo propali.

- Poyly i ja smo umorni, a ti ne zna to je to umor. Moramo odspavati kako si nam

obeao.

- Uvijek samo spavate, Najprije moramo pokazati kako smo jaki.

- Kako emo, kad smo slabi od umora? - umijeala se Poyly.

- elite li da vas ubiju u snu?

68
corry
I tako je smrak postigao to je htio, pa su Gren i Poyly zatraili da ih se odvede vidjeti
Crna Usta.

To je pastire iznenadilo, no Hutweer je uutkala njihovo ustraeno mrmljanje.

- Bit e kako vi hoete, o, Duhovi. Doi, lccall. - viknula je. i odmah je iskoio mladi
mukarac s bijelom kosti u kosi. Podignuo je dlanove uvis da pozdravi Poyly.

- Mladi lccall je na najbolji Pjeva, - rekla je Hutweer,

- Dok ste s njime nee vam se nita dogoditi. On e vam pokazati Crna Usta i dovesti
vas natrag, a mi emo ekati da se vratite.

Popeli su se opet van, u svijetli, neprestani dan. Dok su stajali mirkajui, osjeajui
vrue vulkansko kamenje pod nogama, lccall se iroko nasmijei Poyly i ree.

- Znam da ste umorni, ali moram vas odvesti samo mali komad puta.

- Oh, ja nisam umorna, hvala ti, - rekla je Poyly, uzvraajui smjeak jer lccall je imao
velike tamne oi i meku kou i bio je na svoj nain lijep kao i Yattmur. - Ovo je lijepa kost koju
ima u kosi, ima oblik ila u listu.

- Ovakve su vrlo rijetke. Moda mi uspije da i tebi jednu nabavim.

- Krenimo ako mislimo ii. - Gren e otro, razmiljajui kako jo nikad nije vidio
ovjeka da se tako budalasto smije. - Kako moe obini pjeva - ako je to ono to ti jesi -
biti od neke koristi protiv tako monog neprijatelja kao to su Crna Usta?

- Zato jer kad Usta pjevaju, pjevam i ja, a ja pjevam ljepe. - ree mu lccall nimalo
zbunjen i povede ih meu lie i skrhane stjenovite stupove, razmeui se pomalo u hodu.

Kao to je i najavio, nisu morali ii daleko. Tlo se i dalje polako uzdizalo i sve je vie bilo
prekriveno crnim i crvenim vuklanskim kamenjem, tako da tu nita nije moglo rasti. ak je i
banjan koji je pokorio tisue kilometara uzdu i poprijeko kontinenta svojim ilavim koracima
bio prisiljen da se ovdje zaustavi. Njegova su vanjska debla pokazivala oiljke od posljednjeg
isteka lave, pa su ipak pruala zrano korijenje koje je istraivalo meu stijenama traei
hranu pohlepnim ustima.

Iccall se provukao mimo tog korijenja i unuo iza velikog kamena, zovui ih prstom da
mu se pridrue. Pokazao je naprijed.

- Tamo su Crna Usta, - proaptao je.

Za Poyly i Grena bilo je to udno iskustvo. Ve je sama ideja otvorena zemljita bila za
njih potpuno nepoznata: oni su bili stanovnici praume. Sad su gledali naprijed, u udu da
krajolik moe biti tako neobian.

Izlomljeno i preorano, polje se lave protezalo ispred njih u daljinu. Naginjalo se uvis
prema nebu sve dok se nije pretvorilo u veliki izlomljeni stoac koji je usprkos udaljenosti
svojom turobnom pojavom dominirao okoliem.

69
corry
- To su Cma Usta, - opet proapta Iccall. promatrajui jezu na Poylynom licu.

Uperio je prstom u koprenu dima to se uzdizala s ruba stoca i rasplinjavala se prema

nebu.

- Usta diu, - rekao je.

Gren otrgne pogled sa stoca da pogleda umu iza njega, vjenu praumu koja je ovdje
ponovno preuzimala vlast. Oi mu se vrate na stoac i osjetio je kako mu smrak pipa
duboko po umu, izazivajui vrtoglavicu koja ga je natjerala da rukom prijee preko ela.
Pogled mu se zamutio kad mu je smrak dao na znanje da mu ta gesta smeta.

Gljiva je prodrla jo dublje u talog Grenove podsvjesne memorije, poput pijana ovjeka
to ruje po izblijedjelim fotografijama svoje batine. Dezorijentacija zavlada Grenom; naslutio
je te trenutane slike, neke od njih vrlo reske, no nije im bio u stanju shvatiti sadraj.
Zateturavi, sruio se na lavu.

Poyly i lccall su ga podigli, ali je napadaj ve bio proao i smrak je imao ono to mu je
trebalo.

Trijumfalno je Grenu pokazao sliku. Dok se on oporavljao, smrak je objanjavao.

- Ovi pastiri se boje sjena, Grene. Mi se ne moramo bojati. Njihova mona Usta samo
su vulkan i to malen; nikome on nee nauditi. Navjerojatnije je sasvim ugaen. Zatim pokae
Grenu i Poyly to je to vulkan, koristei znanje koje je sastrugao s dna njihovih memorija.

Ohrabreni, vratili su se u podzemnu nastambu plemena gdje su ih ekali Hutweer,

Yattmur i ostali.

- Vidjeli smo vaa Crna Usta i ne bojimo ih se, - izjavi Gren. - Spavat emo mirno i
sanjat emo mirne snove.

- Kad Crna Usta zovu, svi moraju ii, - odvrati Hutweer - Vi moda jeste moni, ali se
sprdate samo zato jer ste Usta vidjeli dok ute. Kad zapjevaju, vidjet emo vas kako pleete,
o Duhovi!

Poyly upita gdje ive Ribari, pleme koje im je Yattmur spomenula.

- Odande, gdje smo stajali, nismo mogli vidjeti njihovo drvee. - rekao je lccall. - Iz
trbuha Crnih Usta izlazi Duga voda. Ni nju nismo vidjeli jer je tamo tlo uzdignuto. Uz Dugu
Vodu Stoji drvee i tamo ive Ribari, udni ljudi koji oboavaju svoje drvee.

Na to gljiva ue u Poyline misli i navede je da upita, - Ako Ribari ive jo blie Crnim
Ustima nego vi, o Hutweer, kakvom arolijom oni preive kad Usta zovu?

Pastiri su mrmljali meu sobom, gorljivo traei odgovor na njeno pitanje. Nisu nali
nikakvo. Konano je jedna ena rekla:

- Ribari imaju dugi zeleni rep, o Duhovi.

70
corry
Odgovor nije zadovoljio ni nju, niti njih. Gren se nasmije, a gljiva ga natjera da odri
govor.

- O, vi djeco praznih usta, vi znate tako malo a nagaate tako mnogo! Moete li
vjerovati da su ljudi sposobni postii da im narastu dugi zeleni repovi? Vi ste bespomoni kao
djeca i mi emo vas voditi. Otii emo dolje do Duge Vode kad se naspavamo i vi ete nas
svi slijediti. Tamo emo nainiti Veliko Pleme, najprije se udruivi s Ribarima, a poslije s
drugim plemenima u umi. Vie neemo bjeati u strahu, nego e se sve stvari bojati nas.

U zavijucima smrkova mozga izrasla je slika predivne plantae koju e ovi ljudi nainiti
za njega. Tamo e se mnoiti u miru, njegovan od ljudi. Za sada, a taj je hendikep bolno
osjeao, nije imao dovoljnu masu da se opet podijeli i tako potini kojega od Pastira, no uinit
e to im bude mogao i doi e dan kad e rasti u miru na dobro njegovanoj plantai odakle
e itavo ovjeanstvo podiniti svojoj volji. Pohlepno je nagnao Grena da opet progovori.

- Vie neemo biti jadni stvorovi iz grmlja. Pobit emo grmlje. Ubit emo praumu i sve
zle stvari u njoj. Dozvoliti emo samo dobrim stvarima da ive. Imati emo vrtove a u njima
emo saditi... mo i jo vie moi, sve dok svijet ne bude opet na kao to je neko bio.

Nastala je tiina. Pastiri su nelagodno gledali jedan u drugoga, zabrinuti no ipak prkosni.

U sebi je Poyly mislila da su stvari koje je rekao Gren prevelike i bez smisla. Gren je
odavno prestao mariti. Na smrka je gledao kao na snanog prijatelja, no mrzio je osjeaj da
mora govoriti i vladati se na nain koji esto nije shvaao.

Umoran, bacio se u ugao i skoro istoga asa utonuo u san. Jednako ne marei to e
drugi pomisliti, Poyly takoer legne i zaspi. Isprva su Pastiri gledali u njih, udei se, a onda
Hutweer pljesne rukama da se raziu.

- Neka spavaju, - ree.

- Oni su tako udni ljudi! Ostat u uz njih. - rekla je Yattmur.

- Nema potrebe: bit e vremena da brinemo o njima kad se probude. - odbije je

Hutweer, gurajui Yattmur pred sobom.

Ve emo vidjeti kako se Duhovi ponaaju kada duh Crnih Usta zapjeva, - zakljuio je
lccall penjui se van.

XIV.
Dok su Poyly i Gren spavali, gljiva je bila budna. Spavanje joj nije bilo u prirodi.

U ovom je asu gljiva bila kao djeai koji uleti u pilju i ustanovi da je puna dragulja;
naletila je bila na bogatstvo kojeg ni njegov vlasnik nije bio svjestan, a po svojoj prirodi nije

71
corry
mogla odoljeti da ga ne istrai. Poetno pohlepno pretraivanje uskoro se pretvorilo u
uzbueno divljenje.

San Poyly i Grena bio je uzdrman mnogim neobinim fantazijama. itavi odlomci prolih
iskustava prikazivali su se poput gradova u magli, zabljesnuli unutranje oi sna i nestali.
Neoptereena predrasudama koje bi moda izazvale otpor podsvijesnih slojeva kroz koje je
sad tonula, gljiva je kopala sve dublje, kroz mrane tunele sjeanja, do mjesta gdje je Grenu i
Poyly bila smjetena intuicija.

Bilo je to dugo putovanje. Mnogi su putokazi, zamagljeni bezbrojnim generacijama,

pokazivali krive smjerove. Gljiva se probila duboko dolje, do zapisa sjeanja na dane prije
nego je sunce poelo sjati novom energijom, dane kad je ovjek bio mnogo inteligentnije i
agresivnije bie od svoje sadanje inkarnacije, tu u kronjama drvea.

- Sad je dosta! Gren e gljivi, iznenada se opirui njezinoj moi. - Ono to je prolo nije
nam vano. to nas se tie ono to se deavalo tako davno? Ve si nas dovoljno gnjavila;
daj nam da spavamo.

Obuze ga neobian osjeaj, kao da mu se sva unutranjost tresla dok je izvana bio
potpuno miran. Gljiva ga je metaforiki uhvatila za ramena i tresla.

- Vi ste toliko indiferentni, - zvonila je poput napete strune, jo uvijek uzbuena. -

Morate obratiti panju. Gledajte! Sad se vraamo daleko unatrag, u vrlo davne dane kad
ovjek jo nije imao ni povijesti ni predaje, kad ak jo niti nije bio ovjek. Bio je jadno
stvorenje slino ovom to ste vi danas...

A PoyIy i Gren nisu mogli a da ne gledaju vizije koje su slijedile. Iako su slike bile
maglovite i nejasne, razaznali su ljude nalik na male majmune koji su silazili s drvea i jurili
bosonogi izmeu paprati. Bili su vrlo maleni i plahi i nisu se naizgled sluili nikakvim jezikom.
uali bi ili trkarali uokolo, ili se krili u grmlju. Detalji su bili vrlo nejasni jer nije bilo jasne
percepcije koja bi mogla biti upamena. Mirisi i zvukovi bili su vrlo otri i jasni, no govorili su
samo pola istine, poput zagonetke. Vidjeli su se samo bljeskovi polusvjetla u tom
primordijalnom svijetu u kojem su mali ivoti skakutali i uivali i umirali.

Bez nekog oitog razloga svlada ih nostalgija, a Poyly zaplae.

Pojavila se jasnija slika. Grupa malih ljudi gacala je kroz movaru pod gigantskom
paprati. S paprati su padale neke stvari po njihovim glavama i hvatale se za njih, a uskoro se
moglo razaznati da su padajui predmeti bili gljive poput smrka.

- U tom ranom oligocenskom svijetu moja je vrsta prva razvila inteligenciju, - zazvoni. -
Evo dokaza! U idealnim uvjetima vlage i polumraka mi smo prvi otkrili mo misli. Ali misao je
trebala udove kojima bi upravljala. Zato smo postali paraziti na tim malim stvorenjima, vaim
davnim precima! A onda, kad su ljudi u toj sprezi oito lake uspijevali preivjeti nego prije,
bez nje. Kad su nauili organizirati i loviti, polako su ih njihove gljive natjerale, generaciju po
generaciju, da malo po malo poveaju kapacitete svojih lubanja. Napokon su jednoga dana
ranjive gljive mogle potraiti zaklon i postati stvarnim dijelom ljudi, poveavati vlastite
sposobnosti pod zakrivljenim titom od kosti... tako se razvila prava vrsta ljudi. - govorila je
gljiva kao da recitira stihove, vrtei im kroz glave pravu oluju slika. - Rasli su i razvijali se i

72
corry
pokorili svijet, zaboravivi porijeklo svoga uspjeha, mozgove gljiva koji su s njima ivjeli i
umirali... a bez nas bili bi jo uvijek ostali na drveu, ba kao to i vaa plemena sad ive bez
nae pomoi. Fiziki su ljudi bili jai od gljiva i preivjeli su pojaanje suneva zraenja, no
njihovi simbiotski mozgovi nisu. Oni su u tiini umrli, ivi peeni u malim sklonitima od kosti
koja su za sebe bili smislili. A ljudi su ostavljeni da se brinu sami za sebe, opremljeni samo
svojim prirodnim mozgovima, nita boljim od onih koje su imale najinteligentnije vrste
ivotinja. Kakva li uda da su izgubili svoje sjajne gradove i vratili se na drvee!

- Ali to to nama znai? Ne znai nam nita, - stenjao je Gren. - Zato nas sad
proganja s tim pradavnim propastima i nesreama, kad su se one dogodile pred tko zna
koliko nebrojene milijune godina?

Gljiva se neujno nasmije u njegovoj glavi. - Zato jer ta drama moda jo nije zavrena!
Ja sam vra od mojih davnih predaka; ja mogu podnijeti jaka zraenja. Vaa vrsta takoer.
Ovo je povijesni trenutak u kojem moemo zapoeti novu simbiozu koja e bili jednako velika
i korisna kao i ona to je izmijenila majmune sve dok nisu bili sposobni letjeti meu
zvijezdama! Ponovo kuca sat inteligencije. Satovi ponovo imaju kazaljke!

- Gren, ona je luda i ja je nita ne razumijem, - zaplaka Poyly, zaprepatena meteom

koji se odvijao iza njezinih zatvorenih oiju.

- Sluajte kako zvone satovi! - odzvanjala je gljiva, - Oni zvone za nas, djeco, za nas!

- Joj, joj! Evo i ja ih ujem! - stenjao je Gren nemirno se grei na tlu na kojem je leao.

A svima im je u uima zvonio zvuk koji je prekrio sve ostalo, zvuk nekog zvona ili gonga,
avolska glazba.

- Gren, svi emo izludjeti! - plakala je Poyly. - Ta jeziva buka!

- Zvoni sat! Zvoni sat! - odjekivala je gljiva.

A onda se Poyly i Gren probudie, svi oznojeni, s gljivom kao upaljenom oko njihovih
glava i vratova, a onaj strahoviti zvuk uo se i dalje, jo straniji!

***

Kroz svu ludu jurnjavu stranih misli, shvatili su da su ostali sami u pilji pod slojem
okamenjene lave. Svi su Stoari otili.

Jeziva buka koju su uli dolazila je izvana. Teko je bilo rei zato je ona bila tako jeziva.
Glavni ton gotovo da je tvorio melodiju, no bez ikakve slutnje zavretka; ne pjevajui uhu,
ve krvi. A krv je odgovarala, naizmjenino se mrznuvi u lama, a naizmjenino jurei da
odgovori na poziv.

- Moramo ii, - ree Poyly pokuavajui da ustane. - Zove nas da doemo.

- to sam to uinila? - jadala se gljiva.

- to se to desilo? - zapita Gren. Zato moramo ii?

73
corry
Stisnue se jedno uz drugo u strahu, no taj poriv u ilama nije im dozvolio da ostanu.
Udovi su se pokretali, ne sluajui ih vie. to god ta jezovita melodija bila, nije bilo druge
nego da je slijede do njezina izvora. ak ni gljivi nije padalo na pamet nita drugo do
posluha.

Ne vie gospodari svojih tijela, uzverae se po stjenovitoj odvalini to je sluila kao

stepenite, izaoe iz spilje, da bi se nali usred none more.

Sada je grozna melodija huala oko njih poput vjetra, iako se ni list nigdje nije micao.
Grozniavo je grabila i vukla njihove udove. A nisu bili jedina stvorenja povuena tim zovom
sirena! Stvorovi letei i trei, skakuui i puui, probijali su se preko proplanka, svi u
jednom smjeru - prema Crnim Ustima.

- Crna Usta! - zavika gljiva. - Crna Usta nam pjevaju i moramo ii!

Zvuk nije vukao samo ui, ve i oi. I same mrenice bile su im djelomino liene osjeta,
pa im se itav svijet prikazivao u crnoj, bijeloj i sivoj boji. Bijelo je bilo nebo koje se moglo
nazrijeti nad njima, sivo bilje koje ga je zaklanjalo, a crne i sive stijene pod nogama koje su
po njima trale. S rukama ispruenim pred sobom Gren i Poyly poee trati meu jureim
stvorovima.

Kroz vrtlog groze i prisile ugledali su Stoare.

Poput sjena stajali su oni uz posljednja stabla banjana, privezani uz njih konopcima. U
sredini je, takoer vezan, stajao lccall Pjeva. I pjevao je! Pjevao u posebno neudobnom
poloaju, kao da je deformiran, kao da mu je vrat slomljen, glave objeene i oiju vrsto
uprtih u tlo.

Pjevao je svim svojim glasom, iz sveg srca, iz krvi, a pjesma je hrabro izlazila iz grla i
bacala se s monom pjesmom Crnih Usta u kotac. Imala je neku svoju vlastitu snagu,
snagu da se suprostavi i da poniti zlo koje bi inae bilo povuklo sve Stoare prema svom
izvoru.

Stoari su sluali ono to je on pjevao s nekim smrknutim intenzitetom, ali nisu pritom bili
besposleni. Privezani uz stabla bacali su svoje mree i hvatali stvorenja to su u struji jurila
kraj njih, voena pozivom kojemu se nije moglo odoljeti.

Poyly i Gren nisu mogli razaznati rijei Iccallove pjesme; jednostavno nisu bili na nju
naviknuti. Njezina se poruka gubila u onom to je dopiralo iz monih Usta.

Divlje su se borili protiv tog zova - divlje ali beskorisno. Usprkos sebi samima spoticali su
se i teturali naprijed. Letea stvorenja udarala su u njih, itav taj crni i bijeli svijet se izvijao i
puzao u jednom jedinom smjeru! Jedino su Stoari bili imuni, sluajui Iccallovu pjesmu.

Kad se Gren spotaknuo, galopirajui biljni stvorovi preskakali su preko njega.

Zatim su dojurili hopsavci, poput rijeke koja tee iz dungle. Jo uvijek oajniki sluajui
Iccallovu pjesmu. Stoari su ih hvatah u zamku dok su kraj njih promicali, zaustavljali ih i klali
usred metea.

74
corry
Poyly i Gren su upravo prolazili kraj posljednjih Stoara, jurei bre to je grozna
melodija bivala jaom. Otvoreni proplanak je bio pred njima, a uokvirena posljednjim
granama umskog pokrivaa stajala su udaljena Crna Usta! Napola pridavljen krik - ega?
divljenja? straha? - oteo im se s usta pri pogledu na taj prizor.

Strah je sad imao svoju formu i osjeaje i svoje noge, pokretane pjesmom Crnih Usta.

Prema Ustima je - to su mogli vidjeti svojim ispijenim oima - tekla rijeka ivota, javljajui
se na taj zov prokletstva, jurei koliko je mogla bre preko polja skamenjene lave i uz padine
vulkana, bacajui se napokon u trijumfu preko ruba u taj golemi otvor!

Jo jedan jezovit detalj im je upao u oi. Preko ruba Usta pojavila su se tri velika duga
hitinska prsta koji su mahali i vabili i drali tempo sudbonosnoj pjesmi.

Oboje ljudi kliknue na taj prizor, no ipak udvostruie brzinu, jer su ih sivi prsti pozivali.

- O, Poyly! O, Gren! Gren!

Poziv je proletio kao lana nada i oni se nisu zaustavili. Gren se uspio osvrnuti unatrag,
prema crnim i sivim stablima praume.

Posljednji Stoar kraj kojeg su proli bila je Yattmur; bez obzira na Iccallovu pjesmu ona
odbaci traku koja ju je vezala uz drvo. Kosa joj je letjela rasputeno, zagazila je do koljena u
ivu plimu stvorova da bi im se pridruila. Njene su se ruke pruile za njim kao u ljubavnom
snu.

U udnome svjetlu lice joj je izgledalo sivo, no hrabro je pjevala u trku, pjesmu slinu
Iccallovoj, da bi ponitila onu drugu, zlu melodiju.

Gren ponovo pogleda naprijed, prema Crnim Ustima, i tog trenutka zaboravi na nju. Dugi
sivi prsti vabili su njega samoga.

Jednom se rukom drao za ruku s Poyly, no kad su protravali kraj neke stjenovite
izboine Yattmur ga zgrabi za slobodnu ruku.

Na spasonosni trenutak poklonili su joj panju. Na spasonosni se trenutak njezina

pjesma nametnula njihovoj panji. Poput munje gljiva zgrabi ansu da se oslobodi strane
prisile. - Skrenite ustranu! - zvonila je, - Skrenite ako hoete spasiti ivote!

Neobina omanja ikara mladih izdanaka stajala im je upravo kraj puta. Naporno su,
drei se za ruke, skrenuli u njezin nesiguran zaklon. Jedan je hopsavac uskoio ispred njih,
sigurno traei preicu u svom stampedu. Uletjee u sivi polumrak.

Istog je treutka udovina pjesma Crnih Usta izgubila veinu svoje snage. Yattmur se
baci Grenu na grudi i zaplaka - no stvari jo uvijek nisu bile ni najmanje u redu.

Poyly dotaknu jedan od tankih izdanaka kraj sebe i kriknu. Neka ljepljiva masa kliznula je
s izdanka i pala preko njene ruke. Mahala je njom i uhvatila je drugom rukom, ne znajui to
radi.

75
corry
U oaju se svi zabuljie oko sebe, shvaajui odjednom da se nalaze u malom
zatvorenom prostoru. Poremeen vid ih je zavarao i uletjeli su u zamku. Hopsavac koji je
uletio pred njima bio je ve nepovratno uhvaen u ljepljivu masu koja se cijedila s izdanaka.

Yattmur prva shvati istinu.

- Zelendrob! - kriknu. - Progutao nas je zelendrob!

- Probijmo se van, brzo! - zazvoni gljiva. - Brzo, Gren, tvoj ma! Brzo, brzo. Ve se
skuplja oko nas.

I posljednji otvor za njim sad se zatvorio i bili su potpuno okrueni. "Krov" se poeo
sputati na njih i svaka iluzija grmlja ili ikare je nestala. Bili su u elucu zelendroba.

Istrgnuvi svoje maeve poeli su braniti svoje ivote. Izdanci "grmlja", tako lukavo
oblikovani da zavaraju rtve, izduivali su se i povijali, a svod se sve vie sputao, luei
elatinastu masu. Skoivi uvis, Gren zapara maem iz sve snage i kroz ovojnicu zelendroba
pojavi se veliki prorez. Dvije su mu djevojke pomogle da ga povea. Kako je velika torba
zelendroba splasnula, uspjeli su provui glave kroz otvor i izvui se iz sigurne smrti.

No sad se starija prijetnja ponovo isprijeila. Ponovo je smrtonosno zavijanje Usta

zgrabilo samu njihovu krv i sad su dvostrukim naporom rezali po zelendrobu da se oslobode i
odgovore na taj jezivi poziv. U trenutku su bili slobodni, osim stopala i gleanja slijepljenih
sluzavom elatinom. Zelendrob je bio nepomino privren za stijenu i nije mogao posluati
poziv Crnih Usta. Bio je ve potpuno splasnuo, a jedino mu je oko tuno i bespomono
promatralo njihove pokuaje da ga sasijeku na dijelove.

- Moramo ii! - zavie Poyly i konano se uspije otrgnuti. Uz njenu su se pomo Gren i
Yattmur takoer oslobodili unitena stvorenja. Kad su odjurili, i ono se jedno oko sklopilo.

Dulje su se bili zadrali nego to im se inilo. Sluz na stopalima ih je usporavala, no

probijali su se preko polja lave koliko su brzo mogli, jo uvijek gurani sa svih strana drugim
ivim stvorovima. Yattmur je bila suvie iscrpljena da pjeva, a volja im je svima bila izbrisana
snagom pjeva Crnih Usta.

Poeli su se verati uz padine stoca vulkana, okrueni pravom galopirajuom

fantazmagorijom ivota. Iznad njih, tri su duga prsta mahala zlokobnom gestom poziva, a
pojavio se i etvrti, pa i peti, kao da to neto u vulkanu, to god bilo, dolazi do klimaksa.

Oi su im sve vidjele u sivoj magli dok je melodija nadirala sad ve neizdrivim

intenzitetom, a srca im radila krajnjim naporom. Hopsavci su sad stvarno pokazali svoju
brzinu, a duge stranje noge su im omoguavale da skau uz strme padine. Projurili bi kraj
ljudi, skoili na rub kratera i onda uinili svoj posljednji skok prema onom to ih je mamilo.
Ma to to bilo.

Troje ljudi bilo je obuzeto enjom da se sretnu sa stranim pjevaem... Zadahtani,

koeni ljepljivom masom na nogama, verali su se preko posljednjih nekoliko metara koji su ih
razdvajali od Crne Usnice.

76
corry
Strahovita je melodija prestala u pola tona. Dolo je to tako neoekivano da su popadali
licem na zemlju; iscrpljenost i olakanje prelili su ih poput vala. Leali su sklopljenih oiju,
jecajui zajedno. Melodija je stala, stala je, potpuno stala.

Nakon mnogo otkucaja krvi u ilama Gren otvori jedno oko.

Boje svijeta ponovo su bile normalne, bijelo obojeno ruiastim kao i prije, sivo prelazei
u plavo, zeleno i uto, a crno se rastvarajui u mrke nijanse boja praume. Na isti se nain
elja kojoj prije nije mogao odoljeti pretvorila u odvratnost prema onome to su zamalo
uinili.

Okolni stvorovi koji su zakasnili na privilegij da budu progutani od strane Crnih Usta oito
su dijelili njegove osjeaje. Okretali su se i epali prema zaklonu praume, najprije polako, a
zatim trei bre, sve dok se prijanji stampedo nije ponovio u suprotnom pravcu.

Uskoro je pejza bio pust.

Nad njima se pet stranih dugih prstiju zaustavilo ispruenih jedan uz drugi na rubu, na
usnici Crnih Usta. Zatim su se jedan po jedan povukli, a Grenu je ostala vizija nekog
nezamislivog udovita koje noktima isti zube nakon opscenog jela.

- Da nije bilo zelendroba, sad bi bili mrtvi, - rekao je, - Poyly, je li s tobom sve u redu?

- Ostavi me na miru, - odgovorila je, lica i dalje skrivena rukama.

- Moe li hodali? Zaboga, hajdemo natrag Stoarima, - ree on.

- ekaj! - uzviknu Yattmur. - Prevario si Hutweer I ostale prikazavi vas velikim

Duhovima, ali sad kad su vas vidjeli kako trite prema Crnim Ustima znat e da niste veliki
Duhovi. Ako se vratite, sigurno e vas ubiti zbog prevare.

Gren i Poyly se pogledae bespomono. Uz sve gljivine manevre bili su radosni to su

ponovno s nekim plemenom i perspektiva ponovnog usamljena lutanja nije im se dopadala.

- Ne bojte se, - zazvoni gljiva, itajui im misao, - ima i drugih plemena. to je s onim
Ribarima o kojima smo uli? Oni mi se ine dobroudnijim plemenom od Stoara. Recite
Yattmur neka nas odvede k njima.

- Jesu li Ribari daleko? - upita Gren stoarsku djevojku.

Ona se osmjehne i stisne mu ruku. - Bit e mi drago da te odvedem do njih. Moe

odavde vidjeti gdje oni ive.

Yattmur pokae niz obronke vulkana. U suprotnom smjeru od onog kojim su doli, vidio
se otvor u podnoju Crnih Usta, a iz otvora je tekla brza i iroka struja vode.

- Tamo tee Duga Voda, - ree Yattmur. - Vidi li ono udno drvee poput lukovice? Tri
stabla, na samoj obali? Tamo ive Ribari.

Nasmijeila se, gledajui ga u lice, a njena ga je ljepota obuzela poput fizike, opipljive
stvari.

77
corry
- Hajd'mo dalje od ovog kratera, Poyly, - rekao je.

- To grozno pjevajue udovite... - ree Poyly, pruajui mu ruku. Gren je uze i

pomogne joj da ustane.

Yattmur ih je promatrala bez rijei.

- Hajdemo onda, - ree im otro.

Povela je i poeli su kliziti nizbrdo prema vodi, svakih nekoliko trenutaka osvrui se u
strahu, htijui se uvjeriti da nita ne izlazi iz vulkana da bi krenulo za njima.

XV.
U podnoju Crnih Usta doli su do rijeke zvane Duga Voda. Pobjegavi iz sjene vulkana
polijegali su na obalu. Voda je tekla, tamna i brza, glatke povrine. Na drugoj obali
nastavljala se prauma, njezina stabla nalik na kolonadu, dok je na ovoj obali lava zaustavila
razbujalu vegetaciju nekoliko metara od vode.

Poyly uroni ruku u vodu. a struja je bila tako brza da se voda zapjenila oko dlana.
Poprskala je elo i protrljala mokrom rukom obraze.

- Tako sam umorna. - ree. - Umorna i bolesna. Ne idem dalje. Ovi su krajevi tako
udni: nimalo ne lie na na sretan srednji pojas praume, gdje smo ivjeli s Lily-yo. to se
ovdje dogaa sa svijetom, je li poludio ili se raspada? Da li on ovdje zavrava?

- Negdje mora zavriti, - rekla je Yattmur.

- Tamo gdje zavrava moda je dobro mjesto za novi poetak, - zabruji smrak.

- Osjetit emo se bolje kad se odmorimo, - ree Gren, - a onda se mora vratiti
Stoarima, Yattmur.

Kad je svrnuo pogled na nju, krajikom oka primijeti iza sebe kretanje. Naglo se okrenuo
s maem u ruci i poskoio da se suprotstavi trojici dlakavih ljudi koji kao da su iz tla izronili.

I djevojke poskoie.

- Nemoj ih napasti, Gren, - vikne Yattmur. - To su Ribari i potpuno su bezazleni.

Zaista su doljaci izgledali bezazleno. Kad ih je bolje pogledao, sve je manje vjerovao da
su zaista ljudi. Sva trojica bili su debeljukasti, a koa im je ispod obilnih dlaka izgledala
spuvasto, kao trulo biljno tkivo. Premda su nosili za pojas zataknute noeve, u rukama nisu
imali nikakva oruja, a ruke su im besciljno visjele niz tijelo. Pojasevi ispleteni od puzavaca
bili su im jedina odjea. Sve tri fizionomije nosile su izraze blage stupidnosti, toliko sline da
su izgledali kao uniforma.

78
corry
Gren je zapazio jo jedan detalj. Sva su trojica imali dug zeleni rep, ba kako su Stoari
najavili.

- Nosite nam hranu za jedenje? - upita prvi.

- Jeste li donijeli hrane za nae trbuhe? - upitao je drugi.

- Moemo li jesti hranu koju ste donijeli? - zapita ih trei.

- Oni misle da ste iz mog plemena jer je to jedino pleme koje poznaju. - objasni
Yattmur. Okrenuvi se k Ribarima, odgovorila je. - Nemamo hrane za vae trbuhe. Ribari,
nismo doli da vas posjetimo, nego smo u prolazu. Mi putujemo.

- Nemamo ribe za vas, - na to e prvi Ribar, a zatim sva trojica dodaju jednoglasno. -
Vrlo skoro e biti vrijeme da se lovi riba.

- Nemamo nikakve hrane da je mijenjamo s vama, ali bi nas veselilo pojesti neto ribe,
- ree Gren.

- Mi nemamo ribe za vas. Nemamo ribe ni za nas. Vrijeme da se lovi riba bit e skoro. -
ponove Ribari.

- Da. uo sam vas i prvi put. - rekao je Gren. - Hou rei, hoete li nam dati ribe kad je
budete imali?

- Riba je fina jesti. Ima ribe za sve kad ona doe.

- Dobro. - rekao je Gren i dodao, - Ovo su, izgleda, vrlo primitivni ljudi.

Ove su rijei bile namijenjene Poyly, smrku i Yattmur.

- Primitivni ili ne, ali se nisu zalijetali na Crna Usta u pokuaju da se ubiju, - ree
smrak. - Moramo ih pitati o tome. Kako su odoljeli onoj zvjerskoj pjesmi? Hajdemo u njihovu
nastambu: izgledaju bezopasno.

- Poi emo s vama, - Gren je rekao Ribarima.

- Mi emo loviti ribu kad riba doe uskoro. Vi ljudi ne znate kako se lovi.

- Onda emo poi s vama i gledati kako je lovite.

Tri se Ribara zgledae, a blaga im nelagoda uzburka priglupa lica. Ne rekavi vie ni
rijei okrenuli su se i uputili niz obalu rijeke. Ostali krenue za njima jer nisu imali drugoga
izbora.

- Kako dobro poznaje ove ljude, Yattmur? - upita Poyly.

- Vrlo slabo. Katkada trgujemo s njima, kao to zna, ali se moj narod boji Ribara. Oni
su tako udni, kao da su mrtvi, a nikad ne naputaju ovaj mali dio obale.

- Ne vjerujem da su ba potpuno glupi jer se znaju dobro hraniti. - primijeti Gren

promatrajui tusta lea ljudi ispred sebe.

79
corry
- Gledaj kako nose svoje repove! - uzvikne Poyly. - udni tipovi: nikad nisam vidjela
neto slino.

- Lako bi bilo njima vladati. - pomisli Smrak.

Onako u hodu Ribari su namatali svoje repove u uredne svitke oko desnih ruku: radili su
to spretno i ne mislei na to. Bilo je oigledno da su im pokreti automatski. Tek se sada
vidjelo kako su ti repovi neobino dugaki: krajevi im se zapravo nisu mogli vidjeli. Na mjestu
gdje se rep spajao s ribarevim tijelom na dnu kraljenice, formirao se nekakav mekani zeleni
jastui.

Odjednom, sva trojica kao jedan, Ribari se zaustave i okrenu.

- Dalje ne smijete, - rekoe. - Sad smo blizu naeg drvea, a vi ne smijete doi s nama.
Ostanite ovdje i uskoro emo vam donijeti ribu.

- Zato ne smijemo dalje? - upita ih Gren.

Jedan se Ribar neoekivano nasmije.

- Jer nemate repa! ekajte ovdje i donijet emo vam ribe. - Pouri zatim za svojim
drugovima, ne trudei se ak ni da se osvrne i vidi da li je njegovo nareenje izvreno.

- udna je to sorta ljudi, - opet e Poyly. - Ne volim ih; kao da uope nisu ljudi. Hajde
da ih napustimo: lako emo i sami nai hranu.

- Besmislica! Mogli bi nam bili vrlo korisni, - zabruji smrak. Eno, vidi da imaju neku
vrstu amca.

Nizvodno je radila nekolicina ljudi s dugim zelenim repovima. Naprezali su se pod

drveem vukui u svoj amac neto to je izgledalo kao mrea. amac, neko teko plovilo
slino skeli, leao je u vodi tik uz bliu obalu i povremeno je zaranjao pramcem u brzu struju
Duge Vode.

Tri su se Ribara pridruila glavnini i prionuli su na posao oko mree. Pokreti su im bili
mlitavi iako se vidjelo da se ure.

Poylyn je pogled odlutao do tri stabla u ijoj su sjeni Ribari radili. Nikada prije nije vidjela
slino drvee i ta ju je neobinost uznemiravala.

Rastui podalje od ostale vegetacije, stabla su podsjeala na ananas. Direktno iz tla

rasla je ogrlica sabljastog lia titei mesnato deblo naduto pri tlu u masivan vornat jajoliki
oblik, a iz vorova na tom zadebljanju uokolo su se pruale dugake vrijee. Iz vrha stabla
stralo je opet sabljasto i otro lie sve do visine od ezdesetak metara, ili je pak ukoeno
visjelo nad Dugom Vodom.

- PoyIy, hajde da pogledamo to drvee izbliza, - nestrpljivo je brujao smrak. - Gren i

Yattmur e priekati ovdje i gledati nas.

- Ne sviaju mi se ni ovi ljudi ni ovo mjesto, - ree Poyly. - a Grena neu ostaviti
nasamo s ovom enom, svialo se to tebi ili ne.

80
corry
- Ja ti neu dirati dragoga. - odvrati Yattmur uvrijeeno. - Odakle ti ta glupa ideja?

Poyly posrne naprijed natjerana iznenadnom smrkovom naredbom. Pogledom je traila

Grenovu pomo, no Gren je bio umoran i izbjegavao je njezin pogled. Nekajui se, krenula
je naprijed i uskoro se nala pod nateklim drveem, u sjeni njihova iljastog lia. Debela su
se debla nadimala poput bolesnih trbuha.

Smrak. izgleda, nije osjeao nikakvu opasnost.

- Ba kako sam i mislio! - uzvikne nakon poduljeg promatranja. - Tu zavravaju repovi

Ribara. Oni su povezani s drveem! Nai su bezazleni prijatelji vlasnitvo ovog drvea.

- Ljudi ne rastu iz drvea, gljivo, - odvrati PoyIy. - Zar ne zna... - Naglo je uutjela,
osjetivi neiju ruku na ramenu.

Okrenula se. Jedan joj se Ribar unio u lice, pozorno je motrei beivotnim oima,
napuhujui obraze.

- Ti ne smije doi ispod drvee. - rekao je. - Njihova sjena je sveta. Mi smo rekli vi ne
smijete doi ispod drvea, a vi niste zapamtili da smo mi rekli. Odvest u te k tvojim
prijateljima.

Poyline oi kliznu niz njegov rep: kao to je smrak tvrdio, rep je bio urastao u jedan vor
na zadebljanju najblieg bodljikavog drveta. Ona uzdrhti od straha i odmakne se od Ribara.

- Posluaj ga! - zazvonio je smrak. - Ovo je zlo, Poyly; moramo se boriti protiv njega.
Pusti ga da se vrati s nama pa emo ga tamo uhvatiti i postaviti mu nekoliko pitanja.

Ovo e uroditi novim problemima, pomislila je. no smrak joj je odmah ispunio misli,
rekavi, - Trebaju nam ovi ljudi, a moda e nam trebati i njihov amac.

Popustila je zato pred Ribarem. dozvolila mu da je uzme za ruku i polako odvede prema
Grenu i Yattmur koji su paljivo pratili to se dogaa. Hodajui. Ribar je pomno odmatao svoj
rep.

- Sad! - vikne smrak kad su dospjeli do svoga drutva. Natjerana njegovom voljom
Poyly se baci na Ribareva lea, a on posrne i padne potrbuke iznenaen njezinim
neoekivanim napadom.

- Pomozite! - zavie Poyly, no ve prije njezina uzvika Gren je hitao naprijed isukana
noa. Istovremeno svi ribari podigoe galamu. Bacili su svoju mreu iz ruku i svi kao jedan
pohitali prema Grenu i ostalima, tabajui bosim tabanima po tlu.

- Brzo, Gren, odrei mu rep, - ree Poyly po smrkovu nalogu dok se trudila u praini
da svoga protivnika zadri na tlu.

Nita ne pitajui, jer smrkov je nalog odzvanjao i u njegovoj glavi, Gren isprui ruku i
potegne noem.

Zeleni se rep razdvojio na pedalj od stranjice, a Ribar se istoga asa prestao opirati.
Rep se naprotiv stao izvijati, udarajui o tlo poput pobjenjele zmije i hvatajui Grena u

81
corry
omu. Opet je zviznuo no i rep se, prskajui biljne sokove, smotao i odvijugao prema
drvetu. Kao po nekom signal Ribari na to svi stadoe. Neko su se vrijeme besciljno muvali
uokolo, a onda se ravnoduno vratili na lau i nastavili vui svoju mreu.

- Hvala bogovima za ovo! - klikne Yattmur radosno, rukom popravljajui raupanu

kosu. - A to te to nagnalo da napadne ovog jadnika, Poyly? Zaskoila si ga s lea kao i
mene onom prilikom.

- Ovi Ribari nisu kao mi. Yattmur. Oni ne mogu biti ljudi; repovi ih veu za ova tri stabla.

Ne elei da sretne djevojin pogled, Poyly je buljila u patrljak repa koji je virio iz
stranjice stvora to je suzama obliven sjedio do njezinih nogu.

- Ovi su debeli Ribari robovi drvea, - zabrujao je smrak. - Odvratno! Drvene vrijee
urastaju im u tijela i prisiljavaju ih da se brinu za stabla. Pogledaj samo ovog nesretnika - to
je rob!

- Je li to gore od onog to ti nama ini? - upita ga Poyly suznih oiju. - Zar ima neke
razlike? Zato nam ne da mira? Ja nisam imala nikakve elje da napadnem tog momka.

- Ja vam pomaem: spasavam vam ivote. Hajde, pobrini se sad za tog jadnika i
prestani s glupostima.

Jadan se Ribar ve brinuo sam za sebe; sjeo je i pregledao koljeno koje je ogrebao pri
padu. Zvjerao je u njih sa zabrinutou koja mu ipak nije uspjela izbrisati izraz gluposti s lica.
Onako skutren, izgledao je kao nemarno zaobljena hrpa tijesta.

- Moe ustati, - njeno mu se obrati Gren, pruajui ruku da mu pomogne. - Ti dre.

Nema se ega bojati. Neemo ti mi nita ako bude odgovarao na pitanja.

Ribar na to stane brbljati bujicu rijei, uglavnom nerazumljivih, maui usput tustim
rukama.

- Polako! Spomenuo si drvee? O emu govori?

- Molim... trbuh-drvo, da. Ja i oni svi jedan dio, svi trbusi ili trboruke. Trboglava misli za
mene dok ja sluim trbuh-drvo. Vi ubijete meni trbovez ja osjeam slabo u ilama, nema
dobrog soka. Vi divlji izgubljeni ljudi nemate trbuh-drvo, nemate sok da vidite to kaem...

- ekaj! Govori razumljivije, ti trbonjo! Pa ti si ovjek, nisi li? Ovo nateklo drvee ti
zove trbuh-drvetom? Mora mu sluiti? Kad su te uhvatila ta stabla, ve davno?

Ribar poloi ruke na koljena i glupo zavrti glavom, a onda se opet razbrblja, - Nevisoke
nas uzme trbuh-drvo i mazi. Uspava i grli kao mama. Mala djeca idu u mekano lie, samo
se noge vide, sisaju kod trbuha, a poslije dobiju trbovez da hodaju. Molim pustite, idem
natrag, moram nai novi trbovez, ja sam jadno dijete bez njega.

Poyly, Gren i Yattmur zbunjeno su ga gledali dok je brbljao, ne razumijevajui ni pola od

onoga to je rekao.

82
corry
- Ne razumijem, - proaptala je Yattmur. - Govorio je neusporedivo suvislije prije nego
smo mu odrezali rep.

- Mi smo te oslobodili; oslobodit emo i sve tvoje prijatelje, - ree mu Gren natjeran
smrkovom voljom. - Odvest emo vas od tih gadnih stabala pa ete biti slobodni: slobodni
da s nama radite i da ponete novi ivot, ne vie kao robovi.

- Ne, ne, molim vas... na trbuh-drvo raste kao cvijee! Mi nemamo elje biti divlji ljudi
kao vi, bez krasnog trbuh-drvea...

- Zaepi ve jednom o tom drveu! - Gren podigne ruku, a debeli jadniak odmah uuti,
grizui usnice i grebui prstima po tustim stegnima, sav oajan.

- Mi smo tvoji oslobodioci; morao bi nam biti zahvalan. A sad nam brzo reci, kakvo je to
ribarenje o kojem smo sluali ? Kad to poinje? Uskoro?

- Uskoro sada, vrlo brzo, molim. - govorio je ribar ponizno, trudei se da uhvati
Grenovu ruku. - Veinom ne plivaju ribe u Dugoj Vodi, preotro izlazi iz rupe Cmih Usta pa
ribe ne plivaju. Ako nema riba znai nema ribarenja, jel' da? Onda Crna Usta svima pjevaju
da im budu hrana u ustima pa onda trbuh-drvo pravi nama veliku mama-galamu i privine uz
sebe, da ne budemo jelo u Ustima. Onda neko vrijeme Usta prave odmor, nema pjesma,
nema jelo, nema buka. Onda Usta bace to nee jesti ne treba jesti, baci u Dugu Vodu ispod
sebe. Onda dou gore velike ribe, velika glad, veliko jedu sve baeno. Onda mi brzi Ribari
trbonje izaemo i lovimo velike gladne ribe u veliku mreu, hranimo veliko veselo trbuh-drvo,
hranimo trbonje, sve hranimo...

- Dosta, - ree mu Gren, a Ribar turobno uuti, stojei s jednim stopalom preko
drugoga. Kad su ljudi slali uzrujano raspravljati, on sjedne na tlo i bolno sakri glavu meu
ruke.

Voeni smrkovim uputama Gren i Poyly su brzo skovali plan akcije.

- Mi ih sve moemo spasiti od ovog neasnog naina ivota, - rekao je Gren.

- Oni ne ele biti spaeni, - primijeti Yattmur. - Oni su sretni.

- Oni su grozni. - ree Poyly.

Dok su oni razgovarali. Duga je Voda promijenila boju. Bezbrojni su komadii svega i
svaega izronili na njezinu povrinu prekrivi je svakojakim mrljama i arama dok ih je nosila
prema trbuh-stablima.

- Ostaci gozbe Crnih Usta. - uzvikne Gren. - Pourimo dok je laa jo uz obalu i Ribari
jo ne love. Izvadite noeve!

Pokoravajui se smrku, Gren potri, a za njim Poyly i Yattmur. Samo je Yattmur bacila
pogled preko ramena prema Ribaru. Ovaj se valjao po tlu u napadu samosaaljenja, gluh i
slijep za sve oko sebe.

83
corry
Ostali su Ribari sad ve natovarili mreu na lau i pojurili penjati se preko boka, paljivo
usput odmatajui svoje repove, veselo zagrajavi kad su vidjeli to pliva na vodi. Upravo se
posljednji pentrao na palubu kad su Gren i ene dojurili.

- Skoite! - povikao je Gren, i sve troje skoi na grubu, kripavu palubu. Ribari se svi kao
jedan okrenue prema njima.

Koliko god bio nezgrapan, sagraen prema uputama polusvjesnog trbuh-drvea, amac
je sluio svojoj svrsi, lovu na velike ribe leinare iz Duge Vode. Nije se mogao pohvaliti ni
veslima ni jedrom jer mu je jedini posao bio da prevue teku mreu kroz rjenu struju od
jedne obale prema drugoj. Zato je vrsto pleteno ue visjelo razapeto preko vode, usidreno
za debela stabla na svakoj obali, a amac je kroz niz okna na svom boku bio za to ue
privezan da ga struja ne odnese nizvodno. Manevriralo se grubom snagom: pola je Ribara
vuklo ue, a druga je polovica rukovala mreom. Tako je to bilo od pamtivijeka.

Ribarskim je ivotima rukovodila svakodnevna navika. Kad su tri napadaa skoila medu
njih, ni oni a ni njihovo drvee nisu zapravo znali to da uine. Pola je Ribara nastavilo vui
lau prema matici, a druga je polovica navalila braniti svoju subrau. Svi kao jedan,
obrambeni se odred bacio na Grena i djevojke.

Yattmur je na trenutak svrnula pogled preko ramena. Bilo je prekasno za skakanje

natrag na obalu: ve su bili daleko u matici rijeke. Isukala je no i stala do Grena i Poyly i kad
su Ribari navalili no se usadio u trbuh najblieg od njih. Ovaj posrne, no ostali je oborie na
palubu. No se otkotrlja na stranu, a ruke joj Ribari prikovae uz palubu prije nego je stigla
dohvatiti ma. I Gren i Poyly oajniki su se borili, no i oni se uskoro naoe na palubi.

Oigledno se ni Ribari ni njihovi bavoliki gospodari na obali nisu sjetili noeva sve dok
ne ugledae Yattmurin, a onda svi odjednom potegnu svoje,

Kroz svu njegovu paniku i bijes Grenovim mozgom prosike srdite smrkove misli, - Vi
majmuni bez mozga! Ne tratite vrijeme na te glupe lutke. Odreite im pupane vrpce, njihove
repove. Repove, budale jedne! Odsjecite im repove i nee vam moi nita!

Psujui, gurnuvi koljeno u neije slabine i nokte u neije lice, Gren odbije napad noa i
izvije se na koljena. Jo je jednog Ribara zgrabio za vrat, divlje ga potresao i gurnuo u
stranu. Sada je put bio ist i jednim se velikim skokom naao na krmi.

Tu su leali zeleni repovi, njih tridesetak, i pruali se prema obali.

Gren uzvikom dade oduka svom trijumfu, a zatim udari otricom. Pola tuceta udaraca u
ledenom gnjevu i zadatak je bio obavljen!

Laa se snano zanjihala i Ribari su popadali. Sva je njihova aktivnost prestala; stenjali
su i jaukali, ustavi i skupivi se u bespomonu hrpu. amac se zaustavio usred matice jer
ga nitko vie nije vukao.

- Vidite, - primijeti smrak, - borba je gotova.

84
corry
Dok je Poyly ustajala pogled joj privue kretanje na obali s koje su se popeli u amac.
Uasnut priguen uzvik otrgne joj se sa usana, a Gren i Yattmur se okrenu da vide. Stajali su
skamenjeni, jo uvijek drei noeve u rukama.

- Lezite! - vikne im Poyly.

Nad glavama su im zvidali sjajni listovi slini nazubljenim maevima. Tri su se trbuh-
stabla razbjesnila. Liena svojih robova osvetniki su ibala dugim liem svojih visokih
kronji prema njima. itava su se stabla tresla, nagnuta nad vodu, dok su tamnozelene
otrice sijevale zrakom.

Prvi je list udario ba kad se Poyly potrbuke bacila na tlo, urezavi dugu brazgotinu u
grubom drvetu palube, a iverje je poletjelo na sve strane. Pao je i drugi i trei udarac. Takvo
strano bombardiranje, znala je, pobit e ih u tren oka.

Neprirodan gnjev drvea bio je prizor od kojeg se ledila krv u ilama. Poyly nije dozvolila
da je panika paralizira i dok su se Gren i Yattmur skutrili u nesiguran zaklon krme. ona skoi
na noge. Ne obazirui se na smrkove upute nagnula se preko boka i stala sjei vrsta
vlakna koja su veliki amac zadravala usred rijeke.

Lie je tuklo svuda oko nje, pa i po Ribarima koji su podnosili sav taj bijes, i palubu su
proarale krvave parabole. Vritei, bijedna su se stvorenja gurala jedno o drugo, krvarei iz
tijela i udova, a drvee je udaralo bez milosti.

Ue je bilo vrsto, no konano je popustilo pod Polyinim napadima. Pobjedniki je

uzviknula kad se osloboen amac zanjihao u rjenoj matici.

Jo se htjela popeti u zaklon krme kad je slijedei udarac lista tresnuo o brod, a niz
otrog trnja du mesnatog ruba lista punom joj se snagom zabio preko prsa.

- Poyly! - viknue Gren i Yattmur u jedan glas i skoie na noge, no nisu je uspjeli
dosei. Udarac ju je izbacio iz ravnotee. Savila se u pasu dok je krv navirala iz rana, zatim
joj koljena popustie i pala je natrag. Na trenutak joj pogled jo uhvati Grenov i nijemo zavapi
traei pomo, a onda joj tijelo nestane preko ruba i pljusne u vodu.

Pojurili su do boka i pogledali. Povrina se komeala na mjestu gdje je pala. Na trenutak

se pojavila jedna ruka rairenih prstiju, no odmah je i nestala meu glatkim ribljim tijelima i
Poyly vie nije bilo.

Gren se srui na palubu. Udarajui akama bolno zavapi, - Zar je nisi mogao spasiti, ti
bijedna gljivurino? O. beskorisna izraslino! Zar nisi mogao neto uiniti? A to si joj ikada
darovao, osim nevolje?

Uslijedila je dugotrajna tiina. Gren opet zazove smrka, pun jada i mrnje, a kad je
smrak napokon progovorio, glas mu je bio sitan, slomljen.

- Pola mene je mrtvo, - proapta.

85
corry

XVI.

U meuvremenu se amac stao vrtjeti niz maticu i brzo se udaljio van dohvata trbuh-
drvea ije su kronje i dalje udarale po vodi pjenei je.

Videi da ih rijeka nosi, Ribari udarie u zborno stenjanje. Yattmur se kooperila pred
njima s noem u ruci, ne dozvolivi si samilost prema njihovim ranama.

- Hej, trbonje! Dugorepi sinovi nateklog bilja! Prestanite buiti! Ovdje je umrlo jedno
pravo ljudsko bie. Tugovat ete za njom ili u vas baciti u vodu s moje vlastite dvije ruke.

Ribari utonue u kukavnu utnju i skupivi se u hrpu stadoe tjeiti jedan drugoga i lizati
si rane. Otravi do Grena Yattmur ga obgrli rukom i pritisne svoj obraz o njegov, a on se
samo na trenutak pokuao oduprijeti.

- Nemoj previe tugovati za Poyly. Bila je dobra dok je ivjela, ali za svakoga doe
vrijeme da padne u Zeleno. Sada sam ja ovdje i bit u tvoja ena.

- Ti e htjeti natrag k svojim pastirima, - jadno e Gren.

- Ha! Oni su daleko za nama; kako da se vratim? Ustani i pogledaj kako nas brzo nosi
rijeka! Jedva jo vidim Crna Usta; jedva su vea od jedne moje bradavice. Ali mi smo u
opasnosti, Grene. Pokreni se i pitaj svoga arobnog prijatelja smrka kamo idemo.

- Svejedno mi je to e nam se dogoditi.

- Gledaj!

Ribari su podigli viku. S apatinim su interesom pokazivali naprijed i dozivali, to je i

Grena odmah otrijeznilo i Yattmur.

Rjena je struja brzo nosila njihov amac jednom drugom amcu. Uz obale Duge Vode
bilo je mnogo ribarskih naselja, a jedno se takvo sada pojavilo pred njima, s dva natekla
trbuh-drveta koja su oznaavala njihov poloaj. Ovdanji su Ribari ve bili razapeli mreu
preko rijeke, a laa im je bila uz drugu obalu. Repovi su im visjeli nad rijekom du mree.

- Sudarit emo se, - ree Gren. - to da radimo?

- Ne, proi emo im mimo amca. Moda nas mrea zaustavi pa emo moi na obalu.

- Gledaj budale kako se penju na bok amca. Udarac e ih baciti u vodu. - Zavikne na
to Ribarima. Hej, kratkorepi, siite na palubu ili ete se sruili u vodu.

No rijei su mu se utopile u graji Ribara i u grmljavini rijene matice. Nezadrivo su jurili

prema drugoj lai i ve su slijedeeg trenutka udarili u mreu to se protezala preko njihova
puta.

86
corry
Nezgrapni je brod zakripao i posrnuo. Nekoliko je Ribara udarac oborio u vodu, a
jednome je uspjelo preskoiti u drugi amac. Dva su se plovila zatim sudarila, okrznuvi
jedno drugoga, a onda je ue preko rijeke puklo.

Opet ih je matica slobodno nosila niz rijeku, a drugi je amac, ve od prije oslonjen na
obalu, tamo i ostao, zaguran jo dublje u mulj. Mnogi su se Ribari ve pentrali na suho; neki
su popadali u vodu. nekima su popucali repovi. Gren I njegovo drutvo vie ih nisu vidjeli jer
je rijeka odvukla amac iza okuke, u gustu praumu.

- to emo sada? - pitala je Yattmur drhturei.

Gren slegne ramenima. Nije imao nikakvih ideja; svijet se pokazao prevelikim i
zastraujuim.

- Gljivo, probudi se, pozvao je. - to e sada bili s nama? Ti si nas u ovo uvalio; sad
nas izvadi.

U znak odgovora, smrak mu um okrene naglavce. Pod udarom vrtoglavice Gren

sjedne. Yattmur ga je drala za ruke dok su mu kroz matu leprale prikaze davno
zaboravljenih sjeanja. Smrak je prouavao navigaciju.

Konano je rekao. - Moramo kormilariti amcem da ga natjeramo da nas slua, ali

nemamo ime. Moramo ekati i vidjeti to e se dogoditi.

Bilo je to priznavanje poraza. Gren je sjedio na palubi, s rukom oko Yattmurinih ramena,
potpuno ravnoduan prema svemu oko sebe. Misli su mu se vratile u vrijeme kad su on i
Poyly bili bezbrina djeca u plemenu, pod vodstvom Lily-yo. ivot je bio tako lagodan, tako
sladak u to doba, a on je to onda tako slabo shvaao! Bilo je ak i toplije; sunce je sjalo skoro
tono iznad glava.

Otvorio je jedno oko: sunce je bilo nisko nad horizontom.

- Hladno mi je, - rekao je.

- Primakni se k meni. - tjeila ga je Yattmur.

Neto svjee ubrana lia lealo je nedaleko njih na palubi; moda su ga Ribari bili ubrali
da njime omotaju oekivanu lovinu. Yattmur ga povue na Grena, a i sama se podvue,
privivi se uz njega i potajno ga obujmivi rukom.

Opustio se u njezinoj toplini i ubrzo se u njemu probudilo zanimanje. Instinktivno je

poeo istraivati njezino tijelo; bila je topla i slatka poput djejih snova, a udno se privijala
uz njegov dodir. I njezine su ruke krenule u istraivanje.

Izgubljeni u meusobnoj nasladi zaboravili su na svijet. Kad ju je uzeo i ona je uzela

njega.

ak je i smrka uspokojilo zadovoljstvo njihove aktivnosti pod toplim liem. amac je

urio niz rijeku, udarajui povremeno u obalu, ali ni na trenutak ne prekidajui putovanje.

87
corry
Neto su kasnije uplovili u mnogo iru rijeku i neko se vrijeme besciljno vrtjeli u viru, tako
da im se svima zavrtjelo u glavi. Tu je umro jedan od ranjenih Ribara pa su ga bacili s palube
u vodu; moda je to bio mig sudbine, jer laa im se na to odmah oslobodi vira i zaplovi u
iroko rjeno naruje. Rijeka je tu bila ve vrlo iroka, a irila se i dalje pa joj s vremena na
vrijeme nisu ni vidjeli obale.

Ljudima, a pogotovo Grenu, kojem je pojam irokog otvorenog prostora bio potpuno
stran, ovo je bio nepoznat svijet. Zurili su u beskraj, pa se drui okretali i pokrivali oi. Sve
se posvuda micalo! I to ne samo ispod njih, u nemirnoj vodi: dignuo se hladan vjetar, kakav
bi jednostavno zalutao u neizmjernim kilometrima praume, no ovdje je bio gospodarem
svega preko ega bi prohujao. utao je povrinu vode svakim nevidljivim korakom, ljuljao
amac i tjerao ga da kripi, prskao je vodenim kapljicama zabrinuta lica Ribara i mrsio im
kosu, raznosei je preko njihovih uiju. Ojaavi, probadao im je kou ledenim marcima i
ubrzo navukao tanak veo oblaka, zaklanjajui od pogleda penjae to su lutali po nebu.

Na amcu je ostalo kojih dva tuceta Ribara, a od njih su estorica bila teko nastradala u
napadu trbuh-drvea. Nisu ni pokuavali potraiti kontakt s Grenom i Yattmur; leali su u
grupi kao iv spomenik oaju. Najprije je jedan, pa onda drugi ranjeni Ribar umro i bio baen
s lae uz povrno, nemarno tugovanje.

I tako su doplovili u ocean.

Velika ih je irina rijeke spasila od napada divovskih vodenih trava to su rasle uz obalu.
Ba nita nije oznailo njihov prijelaz iz rijeke u ue i iz ua u more; iroka smea povrina
rjene vode protezala se daleko meu slane valove.

Postupno je smee izblijedilo u zelene i modre dubine, a vjetar ovrsnuo i ponio ih u

novome pravcu, paralelnom obali. Mona prauma nije odavde izgledala vea od maloga
lista.

Jednog su Ribara ostali ohrabrili da se smjerno priblii Grenu i Yattmur koji su se

odmarali u hrpi lia. Naklonio se.

- O, veliki pastiri, ujte nas govoriti kad mi govorimo ako mi dozvolite govoriti, - rekao
je.

Gren se otrese, - Neemo ti mi nita, debeljko. U istoj smo nevolji kao i ti, razumije?
Htjeli smo ti pomoi, a i pomoi emo ti, ali tek kad se svijet opet osui. No ipak, pokuaj se
sabrati i govoriti razumno. to hoe?

ovjek se opet duboko nakloni. Iza njega, ostali su imitirali njegov emerni pokret.

- Veliki pastiru, mi te vidimo otkako si doao. Mi mudri momci trbuhova drveta vidimo
da si velik i zato mi znamo ti e uskoro htjeti da nas ubije kad skoi na noge poslije
igranja sendvia s tvojom damom u liu. Mi mudri momci nismo budale, a nebudale su tako
mudri da ih veseli umrijeti za tebe. Ipak se ini nemudro da umremo bez nita hrane. Svi mi
jadni alosni mudri trbonje nemamo da se hranimo i molimo te daj nam hrane jer nemamo
mamu...

88
corry
Gren ga prekine nestrpljivom kretnjom. - Ni mi nemamo hrane, - ree. - Mi smo ljudi kao i
vi i moramo se brinuti za sebe.

- Joj, mi se nismo usudili imati nadu da vi ete podijeliti vau hranu s nama jer je vaa
hrana sveta i hoe nas vidjeti da gladujemo. Vi ste vrlo mudri da od nas sakrijete hranu
hopsavce koju mi znamo vi uvijek nosite. Mi smo radosni, veliki pastiru, da nam ini
gladovanje ako nae umiranje tebi ini smijanje i vesele pjesme i jo jednu igru sendvia. Jer
mi smo skromni, mi ne trebamo hranu da umremo...

- Ja u zbilja pobiti ove kreature, - ree Gren divlje, odmaknuvi se od Yanmur. - Gljivo
to emo s njima? Ti si nas uvalio u ovu guvu; pomogni nam da se izvuemo.

- Natjeraj ih da bace svoju mreu i ulove ribe, - zazvoni smrak.

- Dobro!

Gren skoi na noge, povue Yattmur za sobom i stane galamiti na Ribare. Kukavno,
nevjeto, ulagujui se, rairili su svoju mreu i bacili je preko boka lae. More je ovdje vrvjelo
ivotom i mrea jo nije pravo stigla ni potonuti kad je povue neto veliko, povue i pone
se odluno njome uspinjali.

Laa se nagnula u stranu. Uz krik straha Ribari ustuknu pred parom divovskih klijeta
to su zakloparala preko boka. Gren se naao pod njima: isukao je no ne razmiljajui i
udario. Glava jastoga, vea od njegove vlastite, uzdizala mu se pred oima. Jedno oko na
stalku odleti u stranu, pa drugo za njim kako je Gren sjekao noem.

Morsko je udovite beumno potonulo natrag u dubine i ostavilo Ribare da stenju od

straha. Uplaen skoro kao i oni - jer osjetio je smrkov strah - Gren se okomi na njih
udarcima ruku i nogu.

- Ustanite, vi mlitavi trbonje! Zar ete leati ovdje i ekati da umrete? Ja vam to neu
dopustiti. Ustanite i uvucite tu mreu prije nego se jo koje udovite namjeri na nas. Hajde,
miite se! Vucite mreu! ivlje, vi glupe vree sala!

- O, veliki pastiru, moe nas baciti medu uda mokroga svijeta i neemo prigovarati.
Mi ne smijemo prigovarati! Vidi da te hvalimo ak i kad navue zvijeri iz mokroga svijeta na
nas, jer smo prebijedni da prigovaramo. Imaj zato milosti...

- Milosti? Odrat u vas ive ako tu mreu odmah ne uvuete. Miite se! - zaurlao je, a
oni se uklonie. Dlaka na bokovima leprala im je na vjetru.

Mrea je upala na palubu natovarena stvorenjima to su pljuskala i pljeskala oko njihovih

nogu.

- Divno! - zavie Yattmur i zagrli Grena, - O, ja sam tako gladna, ljubavi. Sad emo
ivjeti! Skoro e kraj i ovoj Dugoj Vodi, sigurna sam.

No laa je i dalje plutala svojim putem.

89
corry
XVII.

Preko oceana bistrog i sjajnog poput stakla puhao je povjetarac.

Penjaima to su povremeno lebdjeli visoko nad njima amac sa Grenom, Yattmur i

etiri preivjela Ribara izgledao je kao obian odlutali trupac koji sad besciljno pluta daleko
od svega. Jedro, napokon skrpano po smrkovom nalogu od velikih i grubo proivenih
listova, visjelo je s improvizirana jarbola; protivni su ga vjetrovi ubrzo rasparali i uinili ga
beskorisnim, pa se amac kretao bez kontrole, uglavnom prema istoku kamo ga je nosila
jaka termalna struja.

Ljudi su napredovanje amca pratili s apatijom ili zabrinutou, jeli i mnogo puta spavali
otkako su otplovili.

S obje strane amca moglo se vidjeti mnogo toga, ako bi im samo palo na pamet da
pogledaju. S lijeve strane pratila ih je obala koja je s ove udaljenosti izgledala kao
neprekidan zid praume povrh vertikalnih stijena i tokom nebrojenih sati straarenja ostala je
nepromijenjena: kad bi se duboko u kopnu pokazali breuljci, to je bivalo sve ee, takoer
bi bili odjeveni praumom. Katkada bi se izmeu obale i amca nali mali otoci, a na njima se
mogla vidjeti raznolikost lia kakve nije bilo na kopnu. Na nekima je stralo visoko drvee,
na drugima bujalo udno cvijee, a neki su bili tek komadi gole stijene to stri iz vode.
Ponekad je izgledalo, kao da e amac udariti u kamenu obalu po kojoj je mlatilo more, no
uvijek bi ih struja u posljednji trenutak odnijela dalje.

S desne se strane prostirao nepregledan ocean iz kojega bi povremeno izranjali udni

oblici opasna izgleda o kojima Gren i Yattmur nisu znali to da pomisle.

Bespomonost poloaja i neizvjesna budunost titili su im duu, premda su bili navikli

na podreeni poloaj u svijetu. Sada je, da im otea brige, dola jo i magla pokrivi amac i
sakrivi okolinu od pogleda.

- Ovo je najgua magla koju sam ikada vidjela, - rekla je Yattmur stojei uz Grena i
gledajui preko boka amca.

- I najhladnija, - doda Gren. - Jesi li primijetila to se dogaa sa suncem?

U sve guoj magli nije se vie vidjelo nita osim mora tik uz amac i velikog crvenog
sunca to je visjelo nisko nad vodom u smjeru odakle su doli.

Yattmur se privije blie Grenu. - Prije je sunce bilo visoko iznad nas, - ree, - a sada ga
vodeni svijet hoe progutati.

- Gljivo, to e se dogoditi kad ne bude sunca? - upita Gren.

- Kad sunce ode, nastupa tama, - jekne smrak, a zatim doda s blagom ironijom, - kao
to si i sam mogao zakljuiti. Dospjeli smo u krajeve vjenog zalaska sunca, a struja nas nosi
sve dublje u sumrak.

90
corry
Smrak je govorio s oprezom, pa ipak je Grena stresao srs straha od nepoznatog.
vre je obujmio Yattmur dok su netremice gledali u sunce, golemo i tmurno, kroz vlagom
zasieni zrak. A onda se jedan od fantomskih oblika koje su vidjeli s desne strane amca
isprijei izmeu njih i sunca, djelomino ga pokrivi velikim iskrzanim ugrizom. Skoro
istovremeno magla se zgusnula i sunce se potpuno izgubilo s vidika.

- Ohhh! Ahhh! - Kad je sunce iezlo, trbonje stanu jadikovati u oaju. Bili su uureni
na hrpi suhoga lia na krmi, no sad su dopuzali naprijed i zgrabili Grena i Yattmur za ruke.

- O moni gospodaru i stvoritelju sendvia! - povikae. - Sve je ovo plovljenje po

monom vodenom svijetu veliko zlo, preveliko zlo jer smo otplovili i izgubili sav svijet. Svijet
je nestao od zle plovidbe i moramo brzo dobro ploviti da ga vratimo.

Duga im je kosa svjetlucala od vlage, a oi su im se izvrtale od panina straha. Skakutali

su po amcu uzvikujui svoje prigovore. - Neka je zvijer pojela sunce, o veliki pastiru!

- Prekinite s tom glupom bukom. - ree im Yattmur. - Mi se bojimo ba kao i vi.

- Ne, ne bojimo se, - ljutito uzvikne Gren odbacujui njihove ljepljive ruke sa svoga
tijela. Nitko se ne moe bojati kao oni, jer oni se uvijek boje. Dalje od mene, vi cmizdravi
trbonje! Sunce e se vratiti kad se razie magla.

- Ti hrabri okrutni pastiru, - jekne jedan od stvorova, - ti si sakrio sunce da nas

prestrai. Vie nas ne voli, makar sretno uivamo u lijepim udarcima i tvojim dobrim zlim
rijeima! Ti...

Gren udari drekavca akom, sretan to moe otpustiti svoju napetost fizikom akcijom, a
jadno se stvorenje svali unatrag cvilei. Drugovi mu odmah pohrlie i poee ga tui, za
kaznu to nije uivao u monim bolima s kojima ga je gospodar poastio. Gren ih divljim
pokretima odvue u stranu.

Yattmur mu priskoi u pomo, ali ih u tom trenutku jak udarac natjera da zateturaju.
Paluba se otro nagnula i svih se estoro svalie jedan preko drugoga na hrpu, a po njima se
ospe pljusak otrih prozirnih krhotina.

Neozlijeena, Yattmur ustane i podigne jednu krhotinu, gledajui je u udu. Dok je

promatrala, krhotina je mijenjala oblik, postajala sve manjom, da bi na kraju posve nestala
pretvorivi se u malu lokvicu vode na njezinom dlanu. Zbunjeno je buljila u svoju ruku. Ispred
pramca uzdizao se zid od iste staklaste materije.

- Oh! - rekla je tupo, shvativi da su udarili u jedan od fantomskih oblika to su ih pratili

u plovidbi. - epala nas je planina od magle.

Gren skoi na noge i uutka trbonje koji su htjeli glasno prosvjedovati. U boku amca
vidjela se dugaka pukotina kroz koju je curio tanki mlaz vode. Uspne se na boni rub amca
i ogleda se.

Struja ih je zanijela u veliku staklenu planinu koja je naizgled plutala u vodi. Planinu je u
razini vode izjela erozija i tako formirala strmu policu; struja ih je gurnula na tu ledenu plau
tako da je njihov slomljeni pramac strao iznad vode.

91
corry
- Neemo potonuti, - ree Gren. - jer je greben ispod nas, no amac je neupotrebljiv;
ako spuzne s grebena potonut e.

I zaista, amac se polako ali sigurno punio vodom, o emu su trbonje svjedoili svojim
jadikovanjem.

- to da radimo? - upita Yattmur. Moda smo morali ostati na otoku.

Gren se neodluno ogleda oko sebe. Iznad palube visio je dugi niz neega nalik na duge
otre zube to e se svakoga asa zariti u amac i napola ga pregristi. S tih su zuba kapale
ledeno hladne kaplje sline i prskale po ljudima. Uplovili su bili ravno u ralje ovoga staklenog
udovita!

Na rukohvat od njih nejasno se ukazivala i njegova utroba, niz plavih i zelenih linija i
ploha od kojih su neke sjajile naranastim svjetlom ljudima jo uvijek skrivenoga sunca,
sjajile tupom i ubitanom ljepotom.

- Ledena zvijer se sprema da nas pojede! - jaukali su trbonje trkarajui uokolo po

palubi. O, doao je vrui smrtni as, u ledenim zlim raljama!

- Led! - vikne Yattmur. - Zamisli ovi su nas glupi trbuasti ribojedi pouili. Gren, ovo se
zove led. U movari blizu Duge Vode gdje oni ive, u hladovini rastu nekakvi mali cvjetovi,
zovu se hladoledi. Oni s vremena na vrijeme ine taj hladni led da u njemu uvaju sjeme.
Kad sam jo bila dijete odlazila sam u movaru po te ledene kaplje da ih siem.

- A sada ova velika ledena kaplja sie nas. - ree Gren zaliven ledenom vodom to je
kapala odozgo. - to sada, gljivo?

- Ovdje neemo nai utoite, pa ga moramo potraiti drugdje, - odjeknu smrak. - Ako
amac klizne s ledene police svi emo se utopiti osim tebe; amac e potonuti, a samo ti
zna plivati. Mora odmah napustiti amac i povesti ove Ribare sa sobom.

- Tako je! Yattmur, duo. popni se na led a ja u potjerati ove budale za tobom.

No etiri budale nisu htjele napustiti amac iako je ve pola palube bilo pod vodom. Tek
kad je Gren podviknuo oni urno poskoie i razbjeae se. izmiui mu izvan dohvata kad
je pojurio za njima, prodorno cvilei. Upomo! Potedi nas, o pastiru! to su ti ove bijedne
grude trulei uinile da nas hoe baciti ledenoj zvijeri? Upomo, upomo! Avaj, zato smo
bili tako zloesti da ovako voli postupati s nama!?

Gren se baci na najblieg i najdlakavijeg, no ovaj izmakne ispod njegova dohvata,

vritei, a prsa su mu se tresla u bjesomunom dahtanju.

- Ne mene, veliki zvjerski due! Ubij onu trojicu koji te ne vole, a ne mene koji te volim...

Gren mu podmetne nogu pa se trbonja prostre po palubi, a reenica mu se pretoi u

jauk kad je naglavce otklizao u vodu. Gren ga je slijedio i u asu su pljuskali po ledenoj vodi.
sve dok ga Gren nije uspio vrsto uhvatiti za dlaku na zatiljku i dovui do boka amca.
Jednim ga je silovitim pokretom prevalio preko ruba, pa se uplakan i zadihan stvor sklupao
do Yattmurinih nogu.

92
corry
Potpuno prestraeni ovom demonstracijom snage, ostala su trojica trbonja pokorno izali
iz svoga skrovita i uli u ralje ledenog udovita, cvokoui od zime i straha, a Gren ih je
slijedio. Neko su vrijeme svi stajali i gledali u ledenu peinu, koja je bar etvorici izgledala
upravo kao gorostasno grlo, da bi ih zagluna buka natjerala da se okrenu.

Jedan od ledenih onjaka iznad amca otkinuo se, pao i zabio se u drvo palube poput
bodea, da bi zatim skliznuo ustranu i rasuo se u bezbroj kristala. Kao da je to bio signal; uz
novu, mnogo glasniju buku, itava je ledena polica ispod amca popustila pod njegovom
teinom, a amac spuznuo u tamnu vodu. Promatrali su ga dok se brzo punio vodom i tonuo.

Mogli su ga pratiti kako odlazi jer se magla poneto uzdigla, a sunce opet obojilo ocean
prugama smrznute vatre. Konano su se Gren i Yattmur okrenuli od mora s osjeajem
potpune potitenosti. Bez amca su bili zarobljeni na ledenom brijegu. Trbonje su ih nijemo
slijedili kad su krenuli jedinim mogum putem i poeli se penjati uz cilindrini tunel u led.

ljapkajui po lokvicama ledene vode provlaili su se mimo velikih ledenih ribara od kojih
se svaki zvuk odbijao u pravom kaosu odjeka. Svakim je korakom jeka postajala glasnija, a
tunel ui.

- O, duhovi, kako mrzim ovo mjesto! Bilo bi nam bolje da smo se utopili zajedno s
amcem. Koliko jo moramo hodati? - pitala je Yattmur kad je Gren zastao.

- Ne moramo vie, - rekao je smrknuto. - Doli smo do kraja. Zatoeni smo ovdje.

Visei skoro do samoga tla, nekoliko je velianstvenih ledenica zatvaralo prolaz jednako
efikasno kao i eline reetke. Iza ledenih ipki vidjela se zaleena ravnica.

- Uvijek nevolje, uvijek potekoe, uvijek neka nova nevolja u ivotu! - ree Gren. -
ovjek mora da se sluajno naao na ovome svijetu, jer bi mu svijet inae bio bolje
primjeren.

- Ve sam ti rekao da je tvoja vrsta sluajnost, - jekne smrak.

- Dok se ti nisi umijeao bili smo sasvim sretni. - gorko primijeti Gren.

- Do toga asa niste bili bolji od povra!

Razljuen ovom reenicom Gren epa jednu veliku ledenicu i povue, a ona pukne
negdje iznad njegove glave. Drei je kao koplje zavitla je bijesno o ledeni zid pred sobom.
Zagluna zvona prolomie se niz tunel kad se cijeli zid skrio pod udarcem i led stao padati,
razbijati se i klizati oko njihovih glenjeva. Cijela se napola otopljena ledena zavjesa
jednostavno raspala. Ljudi se zgurie i poklopie glave rukama jer im se inilo da se itav
ledeni brijeg oko njih rui.

Kad se buka slegla i kad su podigli pogled vidjeli su kroz nastali otvor da ih eka cijeli
jedan novi svijet. Ledeni brijeg je, zahvaen odvojkom struje, zapeo o mali otoi I sada se
uhvaen u malenom zaljevu suzu po suzu otapao natrag u vodu.

93
corry
Otoi ni izdaleka nije izgledao gostoljubivo, no ljudi su s olakanjem upijali prizor
rijetkog zelenila, cvijea i mahuna punih sjemena na visokim stalcima. Ovdje su mogli uivati
u osjeaju da hodaju po tlu koje se ne njie stalno pod nogama.

ak su se i trbonje naas razveselili i uz radosnu ciku slijedili Grena i Yattmur po ledu,

jedva ekajui da se nau pod cvijeem. Ne protestirajui previe, preskoili su uzak rascijep
nad dubokom plavom vodom i tako se nali na kamenitoj obali.

Otoi svakako nije bio nikakav raj na zemlji, sljeme na okrunjena tek golom stijenom, no
male dimenzije imale su neke prednosti. Bio je premalen da bi drao prijetee veliko bilje
kakvo je bujalo na kopnu, a s malima su Gren i Yattmur mogli izii na kraj. Trbonje su bili
razoarani jer na otoiu nije bilo njihova trbuastog drveta na koje bi se mogli prikvaiti, a i
smrak je alio to nije bilo njegove vrste; koliko je god elio da preuzme kontrolu nad
Yattmur i trbonjama, bio je jo premalen da to uini bez pomoi. Gren i Yattmur bili su
razoarani jer nisu nali ljude s kojima bi udruili snage.

Za utjehu, iz kamena je izbijao izvor bistre vode i pretvarao se u ivahni potoi to se

zaigrano prevrtao meu velikim kamenjem koje je prekrivalo veinu otoia. Najprije su uli
glazbu njegova uborenja, a zatim su ga i ugledali kako se rui na malu plau i otie u more.
Potrali su da se napiju i ne ekajui da dospiju uzvodno, do manje boate vode. Poput
djece su zaboravili na sve brige. Kad su se dovoljno napili, skoili su u vodu da se operu, no
njezina hladnoa nije mamila na dugo kupanje.

Ipak, brkali su se goli u nizu jezeraca to su se bila formirala medu velikim blokovima
kamena na sljemenu otoia. Odjednom je ivot opet bio sladak i lagodan. Yattmur je
udarala svojim lijepim nogama po vodi i pjevala jednu od svojih pastirskih pjesama, to je
Grenu osobito godilo; njemu je ve bio dosadio jednolian i neumoran smrkov glas u glavi.
Sve ga je vie i vie mrzio.

Vidjevi da Gren uti, smrknut, ona prekine pjesmu.

- Neto te mui? - upita ga.

- Ne, - rekao je suho. Nije joj elio priati o smrkovoj elji da opet krenu na put to mu
je odzvanjala glavom. Ukoeno je sjedio na tlu poput kakva starca i utio. Premda
nevoljko,zatomila je svoju zabrinutost i vratila se kupanju. Od tog je asa osjeala kako se
Gren sve vie udaljuje od nje i zatvara u sebe, a znala je, da je smrak tome kriv.

***

Gren se probudio osjetivi kako se gljivine misli mekolje meu njegovima.

- Valja se u lijenosti. Mi moramo neto uiniti.

- Ovdje nam je lijepo. - odgovori Gren durei se. - Osim toga, ve sam rekao da
nemamo amca kojim bismo otili na veliko kopno.

- amac nije jedini nain da se plovi preko mora.

94
corry
- O, smrku, prestani biti prepametan jer e nas na kraju ubiti. Ostavi nas na miru.
Ovdje smo sretni.

- Da. sretni! Ti bi pustio lie i korijenje kad bi samo mogao; ti nema pojma zato ivi!
Kaem ti, velika te zadovoljstva i velika mo oekuju, samo kad bi mi dozvolio da ti
pomognem.

- Odlazi! Ne znam o emu govori.

Skoio je na noge kao da eli pobjei od smrka, no ovaj ga odmah sapne, ukoivi ga
na mjestu. Gren prikupi snagu i skoncentrira sve svoje sile da poalje valove mrnje na
gljivu, ali uzalud; njezin mu je glas i dalje odzvanjao u mislima.

- Budui da je nemogue da od tebe uinim svoga suradnika, onda e trpjeti kao moj
rob. Duh istraivanja je u tebi potpuno izumro; slua samo naredbe, a slijep si za sve to
vidi oko sebe.

- Ne znam o emu govori! - viknuo je glasno i probudio Yattmur, koja sjedne i nijemo
se zagleda u njega.

- Toliko toga zanemaruje! - govorio je smrak. - Ja vidim stvari samo kroz tvoja
osjetila, pa se ipak trudim da ih analiziram i da shvatim to se iza njih krije, a ti od svih
podataka to ih prima ne shvaa nita. Ja shvaam mnogo. Moj put je put do moi.

- Idi dalje od mene! - opet zavie Gren i istoga se asa sav skvri od muke. Yattmur
dotri do njega, obuhvati mu glavu i pone ga tjeiti. Zagledala mu se u oi. Trbonje se tiho
douljae i stanu iza nje.

- To je ova arobna gljiva, zar ne? - rekla je.

Nijemo je klimnuo glavom. Kroz ivane spletove ognjeni fantomi su tjerali jedan
drugoga i svirali melodiju bola prebirui mu po ivcima, a dok je melodija trajala nije se
mogao ni pomaknuti. Kad je konano prolo, prozborio je iscrpljeno, - Moramo pomoi
smrku. On hoe da paljivije istraimo ove stijene.

Drhturei svim udovima ustao je da obavi zapovijedeno. Yattmur takoer ustane,

dotiui mu ruku suosjeajno.

- Kad istraimo, ulovit emo ribe u jezercu i pojesti ih s voem, - rekla je, sa enskim
talentom da prui utjehu kad zatreba.

Dobacio joj je pogled zahvalnosti.

- Nevjerojatno ste glupi, gunao je smrak. - Moramo si nekako pomoi, no izgleda da o

svemu moram ja razmisliti! Naroito bih morao razmisliti o ovim neobinim biljkama. utite i
ne smetajte me.

Dugo vremena nije nita govorio, pa su Gren i Yattmur otili na kupanje. Trbonje su
besposliarili u blizini, zaboravivi na sve prigovore, a poslije su otili u lov na drugu stranu
otoia.

95
corry
XVIII.
Iza brijega i ljunka kroz koje je potoi vijugao rasla je trava i a. Tu je uspijevalo i
naroito cvijee koje je svoje mahune sa sjemenom nosilo na visokim stabljikama to su se
mogle vidjeti jo sa ledene sante; Yattmur je to cvijee nehajno prozvala unjavcima ni ne
sanjajui kako im to ime dobro odgovara.

unjavci su svoje korijenje pruali po kamenju u obliku dugakih, okamenjenih zmija.

- Kako je dosadno ovo korijenje. - gunala je Yattmur. - Raste posvuda!

- udno je kako korijenje jedne biljke urasta u drugu, kao u zemlju, - rekao je Gren
odsutno. Na smrkovo upozorenje, meutim, pogleda ga paljivije. Unato vrstoj i
isprepletenoj strukturi njihova korijenja, cvjetovi su bili primitivni, vrsti i nagnuti prema suncu,
a oko njih su leprali leptiri. Ispod pet arkih, jednostavnih latica rasla je neproporcionalno
velika mahuna sa sjemenom, slina esterostraninom bubnju iz ije je svake stranice rasla
gumasta kvrga s resama, slina morskoj anemoni.

Sve je to Gren uoio bez naroita zanimanja. Mnogo je interesantnije bilo ono to se
dogaalo cvjetovima nakon oplodnje. Yattmur je ba prolazila mimo jednog kad je
praumska pela sletila na njegov tuak. Biljka je estoko reagirala na oplodnju. Uz udnu
pitavu buku cvijet i sjemeni bubanj odskoie prema nebu odbaeni nekakvom oprugom to
se iz bubnja ispruila.

Yattmur se, iznenaena, baci u najblii grm, a Gren odmah za njom. Oprezno su
promatrali to se dalje deava; kako se opruga rastee i dalje, no sad mnogo sporije, u formu
dugake stabljike. esterostranini bubanj sad se klimao na suncu, visoko nad njihovim
glavama.

Biljno carstvo nije vie nudilo nikakva uda ljudima naviklim na iznenaenja. Sve to nije
nosilo opasnost moglo se odmah zaboraviti. Uostalom, sad su shvatili da su ve vidjeli
bubnjeve kako se njiu visoko u zraku, ali ih nisu povezivali sa unjavcima.

Nekoliko grmova dalje, jo je jedan unjavac odzveketao uvis dok mu se stabljika

izravnavala i suila.

- Hajdemo natrag. - rekao je Gren. - Hajdemo se okupati.

Jo dok je to izgovarao zaskoi ga smrak. Gren zatetura nastojei da se othrva, a zatim

se svali u grm, zgren od bola.

- Grene! Grene! to ti je? - dahne Yattmur. Dotrala je do njega i zgrabila ga za

ramena.

- Ja-ja-ja... - Nije mogao istisnuti ni rije iz grla. Poevi od usana preko lica mu se
razlila ljubiasta mrlja, a udovi su mu se ukoili. Smrak ga je kanjavao paralizirajui mu
ivani sustav, a neujan glas je zvonio, - Bio sam preblag s tobom. Ti nisi drugo nego
povre! Do sada sam te upozoravao; ubudue u vie zapovijedati, a ti e vie sluati. Kad
ve ne oekujem od tebe da misli, moe bar gledati i tako dati meni da mislim. Evo nas na

96
corry
rubu vanog otkria o ovim biljkama, a ti im okree lea kao posljednja budala. Zar eli
zauvijek truliti na ovim stijenama? Sad mimo lezi i promatraj, ili u ti opet darovati greve,
ovako!

Gren se izvali potrbuke u bolovima, zabivi lice u travu. Yattmur ga pridigne uzvikujui
mu ime u suzama, nesretna zbog njegove patnje.

- To je ta arobna gljiva!

S gaenjem je gledala svjetlucavu koru to mu je obavijala vrat. Oi su joj bile pune

suza.

- Grene, ljubavi, hajde sa mnom. Opet se sputa magla; moramo k ostalima.

On zavrti glavom. Tijelo je opet bilo njegovo, bar privremeno, a grevi su proli ostavivi
mu udove slabima poput hladetine.

- Smrak hoe da ostanem ovdje, - rekao je nemono, oiju sjajnih od bespomonih

suza. Idi sama k njima.

Ona je ustala sva nesretna. Lomila je ruke u gnjevu nad njihovom nemoi.

- Vratit u se brzo. - rekla je. Trebalo je pobrinuti se za trbonje koji su bili toliko
budalasti da bi se jedva sjetili jesti ako ih nitko ne bi podsjetio na to. Dok je birala put niz
strminu, glasno je proaptala!

- O, duhovi sunca, prognajte tu vraarsku gljivu punu okrutnosti i podlosti prije nego to
mi ubije dragog ovjeka!

Na alost, duhovi sunca nisu izgledali naroito mono. S vode je zapuhao studeni vjetar
nosei sa sobom maglu koja je zatomila svjetlo. Blizu otoia jedrio je ledeni brijeg; njegova
kripa i pucketanje mogli su jasno uti ak i nakon to se izgubio u magli poput sablasti.

Napola uvuen u grm, Gren je leao ne miui se, promatrajui.

I trei je unjavac sunuo uvis. glasno pitei. Istezao se mnogo sporije nego njegovi
prethodnici, sad kad je sunce zaklonila magla. Kopno se vie nije moglo vidjeti. Proletio je
leptir; Gren je ostao sam na osamljenom breuljku, izgubljenom u svemiru vodena
prostranstva.

Negdje u daljini zastenjao je ledeni brijeg, a zvuk mu je sumorno odjeknuo preko

oceana. Gren je bio sam, izoliran od sebi slinih ovom izraslinom smrka. Neko ga je on
ispunjavao nadom i snovima o osvajanju, a sada je izazivao samo muninu, no nije znao
naina da ga se zauvijek rijei.

- Evo jo jednoga, - ree smrak namjerno mu se uguravi u misli. etvrti je unjavac

preskoio s oblinjeg kamena i njegova je mahuna lebdjela nad njima poput odsjeene glave
objeene o prljavi zid magle. Zahvaena vjetrom sudarila se sa svojom susjedom; kvrga
slina anemoni pritisnula se o slinu kvrgu na drugoj mahuni, pa su ostale prilijepljene i
zibale se zajedno na svojim dugim nogama.

97
corry
- Ha! Pazi dobro, ovjee! Moe prestati brinuti. Ovi cvjetovi nisu odvojene biljke,
nego est njih, zajedno sa sustavom korijenja, ine jednu biljku. Gledaj i vidjet e kako e
za kratko vrijeme jo dva cvijeta iz ove grupe biti oploena.

Neto od njegova uzbuenja prelo je i na Grena ugrijavi ga donekle dok je tako leao
zguren meu hladnim stijenama; napeto gledajui i ekajui jer mu nita drugo nije preostalo.
Yattmur se vratila i prebacila mu preko lea hasuru to su je trbonje bili ispleli, pa legla do
njega bez rijei.

Konano je i peti unjavev cvijet doekao da bude oploen i zatektao uvis. Stabljika
mu se izravnala i zanjihala prema jednom od susjeda; prilijepili su se jedan o drugoga, a
zamah ih je zanjihao prema drugome paru. Svi su prionuli jedan o drugoga i sada je snop od
etiri stalka stajao visoko nad glavama ljudi.

- to to znai? - upita Yattmur.

- ekaj, - proapta Gren. Nije rekao nita kad je esti i posljednjio oploeni bubanj
uzletio prema svojoj brai. Drhtei je visio u magli ekajui vjetar. S prvim se povjetarcem
svih est bubnjeva skoro beumno spojilo u jedno tijelo, u zamuenom zraku nalik kakvom
lebdeem biu.

- Moemo li sad ii? - upita Yattmur.

Gren se sav tresao.

- Reci djevojci da ti donese hrane. - zvonio je smrak. - Ti jo ne smije odavde.

- Zar e ostati ovdje zauvijek? - nestrpljivo ga je upitala kad joj je prenio poruku.

Potresao je glavom jer nije znao. a ona se udalji i izgubi u magli. Dugo je vremena prolo
dok se nije vratila, a unjavac je u meuvremenu poeo sa slijedeom fazom u svom
razvoju.

Magla se donekle prorijedila. Horizontalni sunevi zraci zaboli su se u unjavevo tijelo

obojivi ga bronanom bojom. Kao da ga je ova slabana dodatna toplina ohrabrila, unjavac
pokrene jednu stabljiku, a njezin donji kraj uz prasak pukne i odvoji se od korijena, postavi
nogom. Taj se pokret ponovio jo pet puta i jedna za drugom noge su se oslobodile. Kad se i
posljednja odvojila od korijena unjavac se okrenuo i poeo - oh, tu nije bilo sumnje; onako
sastavljen od est slijepljenih mahuna na takama, unjavac je krenuo nizbrdo, sporo ali
sigurno.

- Slijedi ga, - ree smrak.

Gren je ustao i krenuo unjavevim tragom, hodajui jednako ukoenim nogama, a

Yattmur je tiho koraala uz njega.

unjavac je sluajno krenuo ba prema njihovoj plai. Kad su trbonje vidjeli kako im se
primie, razbjeali su se na sve strane uz paninu vrisku, no on se nije obazirao ninato;
proslijedio je naprijed paljivo nabadajui takama kroz njihov logor, ravno prema moru.

98
corry
Ni tu se nije zaustavio, ve je gazio sve dublje u vodu utonuvi skoro do nabrekla
esterostrukog tijela, na putu prema kopnu polako ga je progutala magla.

- Vidi li! - zvonio je smrak u Grenovoj glavi, tako glasno da je ovaj dlanovima
pritisnuo sljepooice... - To je put kojim emo pobjei! unjavci rastu ovdje gdje imaju
dovoljno mjesta za razvoj, a onda idu na kopno da posiju sjeme. Ako to migracijsko bilje
moe dospjeti na kopno, onda i nas moe odnijeti sa sobom!

***

Izgledalo je kao da je unjavac pokleknuo na simbolinim koljenima. Polako, kao da mu

je reumatizam stegnuo dugake zglobove, pokrenuo je svojih est nogu jednu za drugom uz
dugotrajne pauze meu pokretima.

Gren je tek s mukom nagnao trbonje da se popnu. Za njih je otok bio neto ega se valja
drati ak i za volju udaraca radije nego otii u neki zamiljeni budui raj.

- Ne moemo ovdje ostati: nestati e nam hrane, - govorio im je dok su pred njim
skutreni drhtali od straha.

- O ovjee pastiru, rado te posluamo i kaemo da. Kada ovdje vie ne bude hrane,
mi emo otii s tobom na takohodima preko vodenog svijeta. Ali sada jedemo voljenu hranu
s mnogim svojim zubima i ne idemo nikamo dok je ne ponestane.

- Tada e biti prekasno. Moramo ii sada, dok unjavci jo hodaju.

Ovo je izazvalo nove proteste i novo pljeskanje po bokovima u oaju.

- Nikada prije nismo vidjeli unjavce-takavce kako hodaju kad idu na takama hodati?
Gdje su oni bili onda kad ih mi nismo vidjeli? Strani pastiru, ovjee i sendvi-damo, sad
vas dvoje bez repova imate volju da idete s njima. Mi ne naemo volju: nama ne smeta da
vie nikad ne vidimo unjavce-takavce da hodaju.

Gren se nije trudio da s njima mnogo raspravlja; kad je dohvatio ibu, trbonje su se
odmah uvjerili u snagu njegovih argumenata. mrui i otpuhujui dozvolili su da ih potjera
prema grupi od est unjavaca iji su se pupoljci tek bili otvorili. Rasli su jedan uz drugoga na
rubu niske klisure nagnute nad more.

Slijedei smrkove upute Yattmur i Gren su proveli neko vrijeme u skupljanju hrane;
zamatali su je u lie i vezali povijuama za unjaveve bubnjeve sa sjemenom. Sve je bilo
spremno za putovanje.

etvorica trbonja morali su se popeti svaki na svoj bubanj. Upozorivi ih da se vrsto

dre, Gren je iao od jednog do drugog, gurnuo ruku u sredinu svakog cvijeta i jedna za
drugom mahune su zazvidale uvis, svaka s putnikom koji se vritei drao objema rukama
za bubanj da spasi goli ivot.

Samo je etvrta mahuna krivo pola. Taj je cvijet bio nagnut prema rubu klisure i kad se
opruga oslobodila dodatna je teina zanijela mahunu u stranu umjesto u vis. Jo mekana

99
corry
stabljika svinula se prema moru poput noja slomljena vrata, a trbonja je vritao i lamatao
nogama, visei u zraku.

- O. mama! Oj, trbuh! Pomognite svom lijepom debelom sinu! - vikao je, no pomoi nije
bilo. Stisak mu je na kraju popustio i pao je u more viui; debeo i ne ba plemenit Ikar.
Struja ga je odnijela; vidjeli su kako mu glava nestaje u hitrim valovima.

Osloboen tereta, unjavev se bubanj zanjihao natrag, udario u ostala tri i pripio se uz
njih u vrstu cjelinu.

- Na nama je red! - rekao je Gren okrenuvi se k Yattmur.

Ona je i dalje zurila u more. Zgrabio ju je za ruku i povukao prema dva preostala cvijeta,
no ona se, ne pokazujui ljutnju, oslobodila njegova stiska.

- Da li te moram tui kao trbonje? - pitao ju je.

Nije se nasmijala. On je jo uvijek stezao prut u ruci i sad ga je jo vre stegnuo, a ona
se posluno popela na veliki zeleni bubanj.

Drei se jednom rukom za hrapavu biljku gurnuli su drugu ruku u tuak i slijedeeg
trena poletjeli uvis. Yattmur se strano uplaila. Pala je licem meu pranike, gotovo
nesposobna da die od mirisa cvijeta, no jednako nesposobna da se pomakne. Obuze je
vrtoglavica.

Plaha joj je ruka dotakla rame.

- Ako od straha ima glad, ne jedi zloesti cvijet, probaj finu ribu bez nogu, mi mudro
uhvatimo u jezeru!

Podigla je pogled prema trbonji koji je nervozno micao usnicama i irio oi, kose
smijeno ute od peluda. Nije u njemu bilo ni trunke dostojanstva. Jednom se rukom eao
po stranjici dok joj je drugom pruao ribu.

Briznula je u pla.

Sav nesretan, trbonja dopue do nje i poloi joj dlakavu ruku na rame.

- Ne ini previe mokrih suza za ribu: riba te nee povrijediti, - ree joj.

- Nije to, - rekla je. - Toliko smo vam nevolja nanijeli siromasima...

- O, mi siromani trboljudi potpuno smo izgubljeni - odmah on zapone, a tri mu se

druga pridruie u naricanju.

- Istina je, vi nam okrutno nosite mnogo nevolja.

Gren je promatrao kako se est mahuna spajaju u jednu kvrgavu cjelinu. Zbrinuto je
pogledao dolje da uhvati prvi znak odvajanja unjavevih taka od sistema korijenja, no zbor
jadikovki odvue mu panju.

100
corry
Prut mu glasno zvizne po tustim ramenima i trbonja koji je tjeio Yattmur plaui
ustukne. I njegovi se drugovi povuku.

- Ostavite je na miru! - Gren e grubo, podigavi se na koljena. - Vi prljavi dlakavi

trborepci, ako je jo jednom taknete sruit u vas dolje na stijene!

Yattmur ga je gledala i stegnuvi usnice tako da su joj se vidjeli zubi, no nije rekla ni
rijei.

Nitko nije rekao nita kad se unjavac konano poeo micati.

Gren osjeti smrkov osjeaj uzbuenja i trijumfa kad visokonogo stvorenje uini prvi
korak. Jedna za drugom pokrenulo se svih est nogu. Zatim je zastao, hvatajui ravnoteu,
pa se opet pomaknuo. Zastao. Jo jednom krenuo, ovaj put uz manje oklijevanja. Sporo je
nastavio nabadati takama dalje od klisure, preko otoia i niz blago poloenu plau kojom
su ve proli njegovi prethodnici, tamo gdje je oceanska struja tekla manjom silinom.

Ne oklijevajui, stvor zagazi u more i uskoro su mu noge ve skoro sasvim potonule.

- Izvrsno! - uzviknuo je Gren. - Konano smo se oslobodili tog mrskog otoka.

- Nije nam nita naudio. Tamo nismo imali nikakvih neprijatelja, - odgovori mu Yattmur.
- I sam si rekao da eli ostati na njemu.

- Nismo mogli ostati zauvijek, - prezirno joj odgovori, ba kao i trbonjama.

- Tvoja je arobna gljiva suvie okretna na jeziku. Ona samo misli kako e iskorstiti
svoju okolinu - i trbonje i tebe i mene i unjavce. Ali unjavci nisu narasli zbog nje, niti su
zbog nje na otoku. Oni su na otoku bili mnogo prije naega dolaska, jer rastu sami zbog
sebe, Grene. I ne idu sad na obalu zbog nas, nego zbog sebe. Mi se vozimo na jednom od
njih i utvaramo si kako smo lukavi. A koliko smo lukavi? I ovi jadni trbonje smatraju sebe
lukavima, a mi vidimo kakve su budale. A to ako smo i mi budale?

On je jo nije uo tako govoriti. Buljio je u nju ne znajui kako da joj odgovori, sve dok
mu razdraenost nije priskoila u pomo.

- Ti me mrzi, Yattmur, ili ne bi govorila ovim rijeima. Jesam li te povrijedio? Zar te ne

titim i ne volim? Mi znamo da su trbonje glupi, ali smo mi drukiji od njih; mi ne moemo biti
glupi. Sve si to rekla samo da me raalosti.

Yattmur se nije ni osvrnula na njegovu sumnjivu logiku. Ozbiljno je primijetila, kao da on

nita nije rekao. - Mi se vozimo na ovom unjavcu ali ne znamo kamo on ide. Mi brkamo
njegove elje s naima.

- Ide na kopno, to se zna, - srdito e Gren.

- Ma nemoj? Osvrni se malo.

Pokazala je rukom, i on se zaista osvrnuo.

101
corry
Kopno se jasno vidjelo. Bili su krenuli prema njemu, a onda je unjavac uao u vodenu
struju i sad je koraao ravno protiv nje, paralelno s obalom. Dugo je, dugo Gren bijesno
promatrao, sve dok nije nestala i najmanja sumnja u ono to se dogaalo.

- Tebi je drago! - prosiktao je.

Yattmur mu ne odgovori. Nagnula se u stranu i uronila ruku u vodu, no brzo ju je povukla

natrag. Do otoia ih je donijela topla struja, a ova struja po kojoj je gacao unjavac bila je
hladna; kretali su se prema njezinom izvoru. Poneto od studeni nalo je put do njezina srca.

XIX.
Ledena je voda proticala nosei ledene sante. unjavac je ustrajno koraao naprijed.
Jednom je zaronio u vodu pa su se putnici smoili, no ak ni tada nije usporio tempo.

Nije bio sam; uskoro su mu se pridruili unjavci s drugih otoka du obale i svi su ili u
istome pravcu. Bilo je to njihovo doba migracije, kad su ili prema neznanom mjestu gdje e
posijati svoje sjeme. Neke od njih prevrnule su ledene sante i tako ih potopile, no ostali su
ustrajno ili dalje.

Trbonje se nisu mnogo alili. Gren im je smanjio sljedovanje hrane im je spoznao da se

nee tako brzo dokopati obale kao to je mislio, pa su se povukli u apatiju. Hladnoa im
svakako nije pomogala da ivnu. Sunce je izgledalo kao da e svakoga asa potonuti u
more, a mrazni je vjetar puhao skoro neprestano. U neko se doba iz crnoga neba po njima
osula tua prijetei da im oguli svu kou s tijela dok su bespomono leali.

Onima meu njima koji su imali najmanje mate izgledalo je kao da putuju u nitavilo.
este naslage guste magle to su se komeale oko njih samo su pojaavale taj dojam, a kad
bi se magla rasplinula, daleko na horizontu mogli su vidjeti prijetei rub tame koji se nije
micao niti bi nestao s vidika. No konano je nastupio as kad je unjavac skrenuo sa svojega
puta.

Stisnuti jedno uz drugo u sredini sjemenih kutija Gren i Yattmur su se probudili od

brbljanja trojice trbonja.

- Vlaga od vodenog svijeta nas naputa promrzle trbonje i kaplje nam dolje niz
dugake noge! Mi pjevamo velike sretne uzvike jer moramo biti suhi ili emo umrijeti. Nita
nije tako prelijepo kao biti topao suh momi trbonja, a topli suhi svijet ide prema nama.

Gren nestrpljivo otvori oi da vidi to je to izazvalo uzbuenje.

I zaista, opet su se mogle vidjeti unjaveve noge. Bio je skrenuo u stranu i sad je
koraao prema gustom umom obrasloj obali.

- Yattmur, spaeni smo! Konano idemo k obali!

102
corry
Bile su mu to prve rijei nakon dugo vremena. Ustala je. I trbonje su ustali i svih se
petoro, ujedinjeni u olakanju, zagrlilo.

- Skoro emo biti suhi momii! - vikali su trbonje.

- Zapalit emo vatru im stignemo na kopno. - izjavi Gren.

Yattmur se razvedrila vidjevi ga u dobrom raspoloenju, no ipak je iznenadna zla slutnja

natjera da ga upita, - Kako emo sii odavde?

Gnjev mu zasja u oima to mu je razorila zadovoljstvo. Nije joj odmah odgovorio pa je

zakljuila da pita smrka za savjet.

- unjavac e potraiti mjesto da poloi sjeme, - rekao je, - a kad ga nae spustit e
se, pa emo sii s njega. Nema razloga za brigu; ja gospodarim situacijom.

Nije mogla razumjeti zato on govori tako grubo.

- Ali ti ne gospodari situacijom! Ova stvar ide tamo kamo se njoj svia; mi tu nita ne
moemo. Zato ja toliko brinem.

- Brine jer si glupa.

Premda su je rijei povrijedile pokuala je nai neku utjehu u ovoj situaciji. - Neka nas
brige ekaju dok ne stignemo do obale. Moda e onda biti manje grub.

Obala im, meutim, nije pruila toplu dobrodolicu. unjavac je sad ve gacao po
pliaku i voda mu se slijevala s tankih tula dok je izlazio na suho. Jo ih je pet ili est bilo
zabavljeno istim poslom, a ivost i pokreti oito gonjeni nekakvom svjesnom namjerom otro
su ih odvajali od turobna okolia. Ovdje je vladalo potpuno odsustvo onog napetoga dojma
bujna ivota to je proimao svijet koji su Gren i Yattmur poznavali. Ovo nije bila niti sjena
onoga bujnog svijeta pod vrelim zaparenim staklenikom. Sunce je tu visjelo nad horizontom
kao krvavo iupano oko poloeno na kamen, a svuda je vladao sumrak. Na dalekom se
nebu gomilala tama.

ak je i ivot u moru naizgled zamro. Nije ovdje bilo udovinih morskih trava: u
mlakama nisu vijugale ribe. Pusto je naglaavala mrtva mirnoa oceanske povrine:
unjavci su za svoj pohod instinktivno izabrali doba bez oluja. Na kopnu je vladao slian mir.
Tu je rasla uma, uvijena u sjene i studen, uma tek napola iva, priguena u plavim i sivim
nijansama vjenog predveerja.

Oprezno birajui kamo e stati unjavci su marirali iznad ume, a lie im se ealo o
tule. Drali su suprotan pravac od sunca koje se sad sve ee gubilo u kaosu natrule
vegetacije i uporno marirali prema tami to je oznaavala kraj osvjetljena svijeta. Na
trenutak se iz kronji uzdiglo jato biljoptica i poletjelo prema suncu, no unjavci nisu ni zbog
ega prekidali svoj hod.

Unato uenju, unato sve veoj brizi za ishod te avanture, ljudi su konano morali
posegnuti u zalihe hrane. Morali su takoer i spavati, stisnuvi se jedno uz drugo u sredini
svoga vozila. A Gren je itavo vrijeme utio.

103
corry
Spavali su, a kad su se probudili oklijevali su vratiti se u svijest koja je sad znaila samo
hladnou. Okolina se mijenjala, ali ne na bolje.

unjavac je stupao preko plitke udoline. Tlo je i ovdje bilo pokriveno umom, no
nekakvom izvitoperenom umom koja kao da je upravo bila oslijepila, pa je teturala naprijed
ispruenih ruku i prstiju, kao izbezumljena. Tek je ponegdje visio po koji list: inae su grane
bile gole, savijene u groteskne krivulje. Jedno je osamljeno drvo tokom stoljea izraslo u
malu praumu, samu za sebe, na mjestu na kojemu nikakvo drvo nije imalo to traiti.

Trojica su trbonja drhtala od straha. Nisu niti gledali dolje, nego naprijed, ravno pred
sebe.

- O, trbusi i repovi! Evo nam dolazi gutajue mjesto itave noi, zauvijek. Zato nismo
tuno i sretno umrli mnogo, mnogo ranije, kad smo svi bili zajedno i znojili se zajedno: bilo
nam je sono lijepo tako davno.

- Jezik za zube! - viknuo je Gren i posegnuo za prutom. Glas mu je uplje odjeknuo u

uima kad ga je dolina odjekom vratila.

- O, veliki mali bezrepi pastiru, trebao si biti milostiv i ubiti nas okrutno jo davno kad
smo se mogli znojiti, u vrijeme kad smo jo sretno rasli na sretnim dugim repovima. Sada se,
evo, primie crni stari kraj svijeta da sklopi svoje eljusti po nama bezrepima. Joj, sretno
nae sunce, oj, siromani mi!

Nije ih mogao uutkati. Daleko naprijed leala je tama, naslagana poput crnih crijepova.

Pojaavajui tu umrljanu tminu, u blizini se uzdizao niski breuljak. Strao je pred njima
ne uzmiui, nosei svu teinu noi na svojim polomljenim ramenima. Na visini, gdje ga je
pogaala jedna zraka sunca, zlaana mrlja svjetla sjala je posljednjom bojom kojom je svijet
jo mogao prkositi. Iza toga carevala je no.

Ve su se penjali uz najnie obronke i unjavac je s mukom gurao uzbrdo, prema svjetlu.

Du doline moglo se vidjeti jo pet unjavaca, jedan u blizini, a etiri gotovo izgubljena u
mraku.

unjavac se muio. Ipak, uspjelo mu je doi do osvjetljene mrlje i nastaviti dalje, bez
odmora.

I uma je prodrla preko doline sjena, izborivi put preko pojasa mraka da baci svoj
posljednji val zelenila na taj preostali komadi osvjetljenoga tla. Ovdje, na padinama to su
se osvrtale prema vjeno zalazeem suncu, uzdignula je uma svoja stabla u posljednjem
pokuaju da raste jednako ponosno kao i drugdje.

- Moda e unjavac ovdje stati, - rekla je Yattmur. - to misli?

- Ne znam. Zato bih ja to morao znati?

- Pa mora ovdje stati. Kako e ii dalje?

- Kaem ti, ne znam. Ne znam.

104
corry
- A gljiva?

- Ne zna ni ona. Pusti me na miru. ekaj i vidjet e to e biti.

ak su i trbonje uutjeli. zirkajui oko sebe s mjeavinom straha i nade.

Ne odavajui nikakve namjere da stane, unjavac je kriputao dalje, upomo se penjui

prema vrhu breuljka.

Dugake su mu noge paljivo odabirale siguran put izmeu lia, sve dok nije bilo jasno
da se on nee zaustaviti ovdje, u posljednjoj tvravi svjetla i topline. Dospjeli su ve bili do
vrha, a ipak je unjavac tvrdoglavo marirao dalje, automatska biljka koju su odjednom
intenzivno poeli mrziti.

- Ja u skoiti s njega! - uzviknuo je Gren ustajui. Yattmur uhvati iskru bezumlja u

njegovim oima i zapita se je li mu to smrak neto rekao. Obavila mu je ruke oko bedara,
viui neka se ne ubija. Napola podigavi prut da je udari, Gren zastane. unjavac se
odjednom poeo sputati niz neosvjetljenu padinu breuljka.

Jo je samo na kratak trenutak sunce slalo svoje zrake do njih i uhvatili su posljednji
pogled na svijet, zlatan u ustajalu zraku, na sag od crnoga lia na tlu i na jo jednog
unjavca to se uzdizao lijevo od njih. A onda se sljeme breuljka uzdiglo i bili su baeni
natrag u svijet mraka. Jednoglasno su zavikali, krikom koji je odjeknuo kroz pusto to ih je
okruivala bjeei u daljinu.

Za Yattmur je postojalo samo jedno objanjenje dogaaja, upravo su bili koraknuli van
svijeta, u smrt.

Nijemo je zaronila lice u mekan, dlakavi bok najblieg trbonje i ekala, sve dok je
ujednaeno unjavevo drmusanje nije uvjerilo da ni ona niti njezina okolina nisu iezli u
nitavilo.

Gren je ponovio smrkovo objanjenje. - Ovaj svijet uvijek okree jednu svoju stranu
prema suncu... mi sad idemo prema tamnoj polovici preko terminatora... u vjeni mrak...

Zubi su mu cvokotali. Zgrabila ga je, po prvi put ponovo otvorivi oi kako bi mu vidjela
lice.

Ono je lebdjelo u mraku, tek crna sjena lica, no ipak ju je utjeilo. Gren je zagrli i tako su
uali obrazom uz obraz, sve dok joj to nije pruilo dovoljno topline i hrabrosti da se usudi
bojaljivo pogledali oko sebe.

U svojem je strahu ona bila zamislila nekakvo mjesto beskrajne praznine, kao da su pali
u kakvu svemirsku koljku koju je neko mistino more isplahnulo na nebesku plau.
Stvarnost je bila manje impresivna i mnogo gadnija. Direktno iznad njihovih glava visjela je
posljednja slutnja suneva svjetla, slabano obasjavi dolinu kroz koju su prolazili. Svjetlo je
na pola rasjecala sjena to je rasla i rasla preko neba, a pruao ju je div niz ija su plea jo
uvijek silazili.

105
corry
Korake je pratio zvuk povremenih udaraca. Izvirivi prema dolje, Yattmur ugleda komar
vijugavih crva s najveim oprezom da ga udarci ne izbace iz ravnotee. Ljeskajui se
tamnouto u drhtavom polusvjetlu zmijasti su crvi kipjeli, dizali se i udarali bezumnim
bijesom. Neki su izrasli dovoljno visoko da gotovo dosegnu ljude skutrene na unjavcu, pa je
u ravnini svojih oiju Yattmur vidjela da na vrhovima imaju neke zdjelaste izrasline; da li ralje,
ili oi, ili kakve organe za hvatanje topline, to nije znala rei. Ali je njezino panino stenjanje
trgnulo Grena iz transa: gotovo s radou stao je noem sjei hladetinaste glave kad bi koja
izronila iz tame, ne razumijevajui to ih je spopalo, niti ne marei.

unjavac s njihove lijeve strane takoer je imao problema. Premda su ga tek nejasno
vidjeli, bilo je jasno da je zagazio u podruje gdje su crvi bili dulji. Njegova silueta ocrtana o
svjetlije tlo padine brijega najprije je zastala i stajala tako nepomino dok je svuda oko nje
kipjela uma dugakih savitljivih prstiju, a zatim se sruila u stranu, bez glasa, i samo su
zmijasti crvi oznaavali kraj njegova dugog putovanja.

Ne osvrui se na propast svoga suputnika, unjavac s ljudskim teretom nastavio je

silaziti niz padinu. Ve se bio probio kroz najguu koncentraciju protivnika. Crvi su rasli iz tla
i nisu mogli za njim, a kako su se pribliavali rubu polja, bivali su sve krai i rijei, vijugajui u
busenovima koje je unjavac lako izbjegavao.

Malo se opustivi, Gren paljivije osmotri okolicu. Yattmur je zarila lice u njegovo rame:
eludac joj se prevrtao i nita vie nije htjela vidjeti.

XX.
Hridi i kamenovi bili su gusto posijani po tlu svuda oko unjavevih nogu; bila ih je
naplavila neka rijeka to je ve davno prestala tuda tei. Staro je rijeno korito oznaavalo
dno doline, a kad su ga preli poeo je uspon po tlu bez ikakva raslinja.

Rado bismo mi umrli! - jadao se jedan trbonja. - Suvie je jezivo ivjeti u ovoj zemlji
smrti. Uini nam sve stvari jednakima. veliki pastiru, uini nam dobroinstvo sjeenja svojim
prijaznim i okrutnim malim sjeivom. Daj da trbonje dobiju brzo kratko sjeenje, pa da
napuste ovu dugaku zemlju smrti! O, o, o, hladnoa nas pali, joj, dugaka hladna studen!

I svi bi zatim uglas ponovili svoju tubalicu.

Gren ih je pustio da jadikuju. Napokon, umorivi se od te dreke to je tako udno

odjekivala dolinom, dignuo je prut da ih udari, no Yattmur mu zadri ruku.

- Zar nemaju pravo to nariu? - upita ga. - Radije bih i sama naricala nego da ih udarim,
jer emo uskoro zajedno s njima umrijeti. Otili smo preko ruba svijeta, Gren, samo smrt
moe ovdje ivjeti.

Mi moda i nismo slobodni, ali unjavci jesu. Zato bi oni ili u smrt? Pretvara se u
trbonju, eno!

106
corry
Nekoliko je asaka ona utjela, a onda mu ree. - Treba mi utjehe, a ne prijekora. U
elucu mi se komea munina poput smrti.

Rekla je to ne znajui da munina u njenoj utrobi nije smrt nego ivot. Gren nita nije
odgovorio. unjavac je uporno koraao uz blagu kosinu i ponesena jednolinom tubalicom
nesretnih trbonja Yattmur je utonula u san.

U jednom je trenutku probudi hladnoa. Jadikovka je bila utihnula: svi su njeni suputnici
spavali. Kad se drugi put probudila ula je kako Gren plae, no obuzeta letargijom opet se
prepustila zamornim snovima.

I opet se probudila, ovaj put naglo i potpuno. Tmurni je sumrak kvarila neka bezlina
crvena masa naizgled objeena u zraku. Grcajui u strahu i nadi, ona prodrma Grena.

- Gledaj, Gren, - viknula je upirui prstom u pravcu u kojem su napredovali. - tamo neto
gori! Kamo li to idemo?

unjavac je ubrzao korake; reklo bi se, nanjuio je svoje odredite.

***

Ovako u polumraku, pogled naprijed je zbunjivao. Morali su dugo i napeto piljiti da

razaznaju to je to pred njima. Odmah iznad njih protezao se gorski hrbat: kako se unjavac
uspinjao prema hrptu mogli su vidjeti sve vie i vie od krajolika koji je hrbat do tada
zaklanjao. Negdje iza hrpta uzdizala se planina s trorogim sljemenom i ba je ta planina sjala
crvenim arom.

Dosegli su hrbat. unjavac se ukoeno uspentra preko njegova vrha, a planina se

prostre pred njim svom svojom veliinom.

Nikakva scena nije mogla biti velianstvenija od ove.

Svuda uokolo, no ili njeni blijedi brat carevali su despotskom iskljuivou. Nita se nije
micalo; samo se ledeni dah vjetra skrovito uljao nevidljivom dolinom ispod njih, poput
stranca kroz ruevine nepoznata grada u pono. Ako i nisu bili iza ruba svijeta kako je mislila
Yattmur, bili su svakako iza ruba vegetacije. Potpuno nitavilo inilo je potpunu tamu pod
njihovim nogama jo mranijom, a i najslabaniji njihov apat odjekivao je poput jecava
vriska.

Iz te se pustoi uzdizala planina, visoka i dostojanstvena; podnoje se gubilo u mraku,

dok su se vrhunci dizali dovoljno visoko da snube sunce, da se koopere u ruiastoj toplini i
da bacaju odsjaj tog bljetavila u iroko duboko korito tmine u svom podnoju.

Uhvativi Yattmur za ruku Gren nijemo pokae prstom. I drugi su unjavci proli kroz
mrak koji su i oni bili pregazili; vidjela su se tri unjavca kako se odmjerenim koracima
uspinju strminom. I ovako osamljene, sablasne prilike ipak su im nekako ublaile samou.

Yaltmur probudi trbonje, nestrpljiva da i oni vide taj prizor, pa su sad i tri bucmasta stvora
zurila u planinu, ovivi ruke jedan oko drugoga.

107
corry
- O, oi nam ine dobar vidik! - dahnuli su.

- Vrlo dobar, - sloi se Yattmur.

- O, vrlo dobar, sendvi-damo! Taj velik komad sazreloga dana ini da brdo izrasta za
nas brdovita oblika u ovom kraju mraka i smrti. To je krasna krika sunca za nas, da ivimo u
njoj kao u sretnom domu.

- Moda, - sloi se ona, premda je slutila tekoe van njihove skromne moi shvaanja.

Penjali su se i polako je postajalo sve svjetlije. Konano su prekoraili granicu sjene i

blaeno sunevo svjetlo opet ih je obasjalo. Upijali su ga oima dok ih nije zaslijepilo, a po
tmurnim dolinama ispod njih stale plesati naranaste i zelene mrlje. Stijenjeno atmosferom
u oblik limuna i poput kuhana jastoga crveno sunce tiho je kipjelo iza nazubljenog ruba
svijeta, strijeljajui svojim zrakama preko panorame sjene. Najnii je sloj zraka, razlomljen u
zbrkanu mreu reflektorskih snopova svojim prolazom kroz tucete gorskih vrhunaca to su
strali iz tmine, ispreo pozlaeni filigran nestvarne ljepote.

Nimalo ganut ovim prizorom, unjavac se uporno uspinjao kripei nogama pri svakom
koraku, da bi konano dospio do uleknua izmeu dva od tri vrha planine. Tu je stao.

- Duhova mi, - uzvikne Gren. - mislim da nas ne namjerava dalje nositi.

Trbonje se bacie u uzrujanu dreku, a Yattmur se samo osvrne u nevjerici. - Kako emo
sii ako se unjavac ne spusti, kako to gljiva oekuje?

- Morat emo se pentrati dolje, - odvrati Gren nakon to je promislio. unjavac nije
pokazivao nikakvih znakova da e krenuti dalje.

- Daj da vidim kako ti ide prvi. Hladno je, a tako sam dugo ovdje uala da su mi udovi
ukrueni kao prutovi.

Prkosno je pogledavi, Gren ustane i protegne se. Razmotrio je situaciju. Nisu imali
ueta, pa nije bilo naina da siu. Glatka i izboena povrina bubnjeva sa sjemenom
iskljuivala je mogunost da se spuste do unjavevih nogu. Opet je sjeo i utonuo u crno
raspoloenje.

- Smrak nam savjetuje da priekamo, - ree tmurno. Ovio je ruku oko Yattmurinih
ramena, stidei se svoje bespomonosti.

ekali su. Pojeli su jo poneki zalogaj hrane po kojoj se ve poela hvatati plijesan. a
zatim ih je umor natjerao da spavaju. Kad su se probudili, okolica jedva da se ita
promijenila; samo je jo nekoliko unjavaca tiho stajalo nie od njih na strmini, a gusti su se
oblaci vukli nebom.

Bespomono su leali, a priroda svuda oko njih uporno je nastavljala svoje djelo, poput
divovskoga stroja u kojem su oni bili najmanje zaposlen kotai.

108
corry
Oblaci su s grmljavinom nailazili iza planine, veliki, crni i pompozni. Kuljali su kroz klance
nalik kiselom mlijeku gdje bi ih sunce obasjalo. Konano su zaklonili sunce i tako progutali
itav obronak brda. Poelo je snijeiti tromim, mokrim pahuljama kao balavim poljupcima.

Petoro se skutrilo jedno uz drugo, okrenuvi lea nepogodi. unjavac je pod njima
drhtao.

Uskoro se drhtanje prometnulo u ritmiko njihanje. unjaveve su se noge ukopale u

razmekano tlo, a zatim se, i same od vlage omekale, poele savijati, pa je unjavac sve
vie postajao krivonog. Napola izgubljeni u magli i drugi su unjavci, neoptereeni putnicima,
sporo poeli slijediti njegov primjer. Noge su se njihale sve ire i ire, a tijelo sputalo sve
nie.

Iznenada, pohabani nebrojenim kilometrima puta i oslabljeni vlagom, zglobovi dosegoe

granicu izdrljivosti i skrie se. unjavevih se est taka raspalo na sve strane, a tijelo
sruilo na blatno tlo; est je bubnjeva prsnulo i prosulo sjeme svuda naokolo.

Raskvaena ruina na snijegu bila je u isto vrijeme i kraj i poetak unjaveva putovanja.
Prisiljen da kao i ostale biljke rijei straan problem prenaseljenosti na planeti-stakleniku, on
se snaao tako da se uputio u studene predjele iza granice vegetacije; tu prauma nije
mogla rasti. Na ovome obronku i na jo nekoliko slinih u zoni sumraka, unjavci su provodili
jednu fazu svojeg neprekidnoga ivotnog kruga. Mnoge e od sad rasprenih sjemenki
proklijati ovdje gdje imaju dovoljno mjesta i poneto topline i izrasti u otporne male plaziape;
neke e se od tih plaziapa probiti kroz tisue prepreka i konano nai put natrag u krajeve
topline i svjetla, gdje e pustiti korijenje, ocvjetati i nastaviti beskrajan krug svojeg biljnog
opstanka.

***

Kad su se bubnjevi sa sjemenom raspali, razbacali su ljude po blatu. Sad su oni s

naporom ustajali, udova kriputavih od ukoenosti. Snijeg i oblaci oko njih bili su tako gusti
da su jedva vidjeli jedno drugog: tijela su im postala bijele prikaze.

Yattmur je htjela okupiti trbonje prije nego se izgube u bjelini. Ugledavi priliku u gustom
priguenom svjetlu, ona joj pritri i zgrabi je. Lice se reei okrene prema njoj, a uti zubi i
uarene oi bijesnu. Yattmur ustukne pred napadom, no stvorenje se izgubi jednim skokom.

Bio je to prvi znak da nisu sami u planini.

- Yattmur! zvao je Gren. - Trbonje su ovdje: gdje si ti?

Ona potri prema njemu, zaboravivi u strahu svoju ukoenost.

- Ovdje je jo neto, - ree. - Divlje bijelo stvorenje sa zubima i velikim uima!

Trbonje odmah zagrajae, zazivajui duhove smrti i mraka, dok su se Yattmur i Gren
ogledavali.

- U ovoj se bijeloj svinjariji nita ne moe vidjeti. - ree Gren briui snijeg s lica.

109
corry
Stajali su u gomili, spremnih noeva. Meava najednom oslabi, snijeg okrene na kiu, a
onda i ona prestane. Kroz posljednji pljusak vidjeli su desetak bijelih prilika kako preskau
greben planine i uranjaju u mrak s druge strane. Za sobom su vukle nekakve saonice
natovarene vreama, a iz jedne je vree skakutao potok unjaveva sjemena i inio jasan
trag.

Suneva se zraka uto probije kroz melankoline padine planina. Kao u strahu od nje,
bijeli stvorovi poure u klanac i izgube se s vidika.

Gren i Yattmur se zagledae.

- Jesu li to bili ljudi? - upita Gren. a ona slegne ramenima. Nije znala. Nije znala
ponajprije to to znai, ljudski. Trbonje to su se sad valjali po blatu i stenjali, jesu li oni ljudi?
A Gren, najednom tako odsutan kao da ga je opet smrak preuzeo, moe li se rei da je on
jo uvijek ovjek?

Tako mnogo zagonetaka: neke se ak nije moglo ni oblikovati rijeima, a da se odgovor

ni ne spominje... no opet je sunce sjalo svoju toplinu u njezine udove. Nebo je bilo iarano
izguvanim olovom i pozlatom. Iznad njih u planini bile su neke spilje; moda bi mogli otii
tamo i zapaliti vatru. Tamo bi mogli preivjeti; mogli bi opet spavati na toplom...

Maknuvi kosu s lica, ona se polako uputi uzbrdo. Osjeala se tekom i zabrinutom, no
dobro je znala da e je ostali slijediti.

XXI.
ivot je na velikoj padini bio podnoljiv, a katkada i vie od toga jer ljudski je duh
beskrajno sposoban da mrvicom sree nahrani itavu vojsku.

U tom prostranom i stranom pejzau ljudi su bili sami do beznaajnosti. Pastorala

Zemlje i drama vremena odvijale su se bez svijesti o njihovu postojanju. Izmeu padine i
oblaka, sred blata i snijega, ivjeli su oni svoje skromne ivote.

No i dan nisu vie oznaavali prolaenje vremena, no bilo je drugih dogaaja koji su o
tome govorili. Oluje su jaale, a temperatura padala; nekad bi kia bila ledena, a ponekad
kipua, pa su vritei bjeali u zaklon spilje.

Kako se smrkova vlast nad njegovom voljom uvrivala, tako je Gren postajao sve
mrzovoljniji. Svjestan pak da ih je njegova vlastita lukavost dovela u ovaj orsokak, smrak je
neprekidno mozgao; obuzet potrebom da produi svoju vrstu potpuno je odrezao Grena od
njegova drutva.

Jo je jedan dogaaj oznaio neumoljivo prolaenje vremena. Za vrijeme jedne oluje

Yattmur je rodila sina.

On je poslao razlogom njena postojanja; zvala ga je Laren i bila je zadovoljna.

110
corry
***

Na zabaenom obronku planine Yattmur je zibala svoje edo na rukama i pjevuila mu,
iako je dijete spavalo.

Gornja polovica planine kupala se u zrakama vjeno zalazeeg sunca, dok se donja
gubila u noi. Sav je ovaj razrovan prostor bio carstvo mraka, tek ponegdje osvijetljenog
rumenim snopovima svjetla gdje bi se planine uzdizale u kamenoj imitaciji ivih bia u potrazi
za danom.

ak i gdje je tama bila najgua, nije bila apsolutna. Kao to ni smrt nije apsolutna - jer
se kemikalije ivota samo pregrupiraju, da bi stvorile novi ivot - tako se i na tamu mora
gledati tek kao na nii stupanj svjetla, na carstvo gdje vrebaju stvorovi protjerani iz svjetlijih i
naseljenijih prostora.

Meu izgnanicima bile su i kooperke; jedan je par prohujao iznad majine glave,
uivajui u akrobacijama, pikirajui skupljenih krila, pa ih irei da bi odlebdjele natrag uvis
na struji toplijeg zraka. Dijete se probudilo i majka mu je prstom pokazala letae.

- Gledaj kako idu. Larene, uiiii, dolje u dolinu... vidi evo ih opet! ... natrag prema suncu,
gle kako visoko!

Dijete je namrekalo nos da joj udovolji. Konati su letai pikirali i prevrtali se bljeskajui
na svjetlu, pa bi utonuli u mreu sjena, da bi se as kasnije opet uzdignuli kao iz mora,
ponekad do samog svoda oblaka. Oblaci su se presijavali bronanim nijansama; bili su dio
pejzaa ba kao i sama planina, bacajui odsjaj svjetla na zamraeni svijet, razbacujui ga
pljuskom sve dok ogoljelo tlo nije bilo poprskano utim, nepostojanim zlatom.

Kroz tu su mjeavinu svjetla i sumraka jurile kooperke hranei se sporama koje su ak i

tu bile guste u zraku, otpuhnute s nepreglednog zelenog oceana na danjem licu planete.
Nejaki je Laren gugutao od oduevljenja i pruao ruke, pa je i Yattmur gugutala, puna sree
nad svakom kretnjom svoga djeteta.

Jedan je leta naglo stao pikirati. Yattmur je zaueno promatrala naizgled

nekontrolirani pad. Kooperka se ruila sve nie, a druica je slijedila snanim zamasima
krila. Na trenutak se inilo da e joj uspjeti da se ispravi, a onda je udarila o stijene uz glasni
tresak.

Yattmur ustane. Moglo se vidjeti kooperku, nepokretnu hrpu, nad kojom je leprala
izbezumljena druica.

Nije Yattmur jedina vidjela kobno strmoglavljenje. Podalje na velikoj padini jedan je
trbonja potrao prema ptici viui u trku svojim drugovima. ula je rijei, - Doite, pogledajte,
vidite oima padnutu pticu krilaticu! - sasvim jasno u istom zraku, ula je topot tabana po tlu
dok je trbonja teturao niz strminu. Stajala je poput zabrinute majke stiui uz sebe Larena i
Ijutei se to joj je dogaaj poremetio mir.

Jo je neto bacilo oko na pticu. Yattmur na tren uoi grupu prilika, nie na padini, kako
se hitro kreu kroz razvaljene stijene. Nabrojala je osam u bijelo odjevenih figura, iljatih

111
corry
noseva i velikih uiju, otro ocrtanih prema tamno-plavoj pozadini sumraka u dolini. Za
sobom su vukli saonice.

Ona i Gren zvali su ta bia Gorouima i bili su uvijek na oprezu, jer ta su stvorenja bila
brza i dobro naoruana, no nikad jo nisu zaprijetila ljudima.

Scena je neko vrijeme trajala: trojica trbonja tre nizbrdo, osam gorouha se penje, a
preostala ptica krui zrakom neodluna da li da aluje ili da pobjegne. Goroui su bili
naoruani lukovima i strijelama: sitni ali jasno vidljivi u daljini, podigli su oruje i odjednom se
Yattmur zabrinula za debeljukaste budale s kojima je ve tako dugo putovala. Privivi
Larena uz grudi ustane i zavie, - Hej, trbonje! Vratite se!

Dok je jo vikala, prvi divlji gorouh ispusti strijelu iz luka. Letjela je brzo i sigurno i druga
je kooperka pala na tlo. Dolje je prvi trbonja zastao i zacvilio, jer mu se ptica, ija su krila jo
uvijek slabano mahala, sruila bila ravno na lea. Zanio se i pao, a ptica je nemono
lepetala krilima oko njega.

Trbonje i goroui se sretoe.

Yattmur se okrene i potri. Uletjela je u zadimljenu spilju gdje su ona, Gren i dijete ivjeli.

- Gren! Doi, molim te! Ubit e trbonje; oni strani bijeli s velikim uima ih napadaju.
to da radimo?

Gren je leao poduprt o kameni stup ruku sloenih unakrst na trbuhu. Kad je Yattmur
ula uputio joj je otsutni pogled pa opet spustio oi. Bljedilo mu je prekrivalo lice, kao kontrast
arkom jetreno-smeem okviru to mu se ljepljivo ljeskao u naborima oko glave i grla.

- Zar nita nee poduzeti? - otro ga upita. - to ti je ovih dana, kako se to ponaa?

- Trbonje nam nisu potrebni, - ree Gren. Ipak, ustao je. Ona isprui ruku, a on je
nevoljko prihvati i pusti da ga ona odvue do izlaza iz spilje.

- Zavoljela sam te jadne stvorove, - rekla je, kao sama sebi.

Gledali su niz strmi obranak na prilike to su se pomicale kroz magliastu sjenu.

Trojica su se trbonja penjali natrag uzbrdo i vukli jednu kooperku za sobom, a uz njih
hodali su goroui vukui saonice na kojima je leala druga. Dvije su grupe prijateljski ile
jedna uz drugu i brbljale uz mnogo gestikulacije.

- A kako ti se ovo ini? - uzvikne Yattmur.

Bila je to udna povorka. Goroui, vieni iz profila, imali su dugoljaste njuke i kretali su
se neujednaeno, katkada se sputajui na sve etiri na strmijim kosinama. Jezik je njihov
Yattmuri zvuao kao isprekidani lave, no bili su predaleko da bi se razumjelo to govore,
ako su ti njihovi krici uope bili govor.

- Kako ti se ini ovo, Gren? - upita ga ona ponovo.

112
corry
On ne ree nita; tek je promatrao kako se malobrojna grupa oito uputila prema spilji u
koju je bio potjerao trbonje. Dok su prolazili iza unjaveva nasada vidio je kako pokazuju na
njega i smiju se, no nije se pokrenuo.

Yattmur ga pogleda, iznenada obuzeta alou zbog promjene to ga je snala.

- Tako malo govori, duo, i tako loe izgleda. Toliko smo toga proli zajedno, a imali
smo samo jedno drugog i ljubav; ipak, sada kao da si nekamo otiao, daleko od mene. Iz
moga srca dolazi samo ljubav, a iz usta samo naklonost, ali ni ljubav ni naklonost vie ne
dopiru do tebe. O, Grene, moj Grene!

Obuhvati ga slobodnom rukom, no on se odmakne. Ipak, progovorio je, rijeima koje kao
da su jedna po jedna bile umotane u led, - Pomogni mi, Yattmur. Budi strpljiva: ja sam
bolestan.

No, ona je bila napola zaokupljena drugim stvarima.

- Bit e ti bolje. Ali to to rade oni divlji goroui? Mogu li nam moda oni bili prijatelji?

- Idi, pa vidi, - ree Gren onim istim bezbojnim glasom. Odmaknuo je njenu ruku, vratio
se u spilju i opet legao, u isti onaj poloaj skrtenih ruku na trbuhu. Yattmur sjedne do ulaza
ne znajui to da radi. Trbonje i goroui izgubili su se u drugoj spilji. Nije se micala s mjesta,
bespomono; gore su se gomilali oblaci. Poelo je kiiti i kia se mijeala sa snijegom. Laren
je zaplakao pa je dobio prsa da se nahrani.

Polako su joj misli odlutale zaklanjajui kiu. Oko nje su u zraku visjele blijede, maglovite
slike koje su unato neloginosti bile njezin nain razmiljanja. Bezbrini dani ivota u
plemenu pastira bili su predstavljeni siunim crvenim cvijetom, koji je takoer, tek
neznatnim pomakom fokusa, mogao biti i ona sama, kao to su i bezbrini dani bili ona
sama: sebe nije vidjela kao razliitu od ostalih pojava oko sebe. Kad je to sada pokuala
uinili, uspjelo joj je predoiti se samo u stisci tjelesa, ili kao dio plesa, ili kao djevojku na
kojoj je sada red da odnese vjedra do Duge Vode.

Onda su dani crvena cvijeta minuli, osim novoga pupoljka koji je ispruio latice na
njezina prsa. Stiska tijela je nestala, a s njom jo jedan simbol, uta marama. Prelijepa
marama! Vjeno sunce iznad glave poput tople kupke, nevini udovi, srea koja samu sebe
ne poznaje, to su bile niti od kojih je marama bila satkana. Jasno je vidjela samu sebe kako
je odbacuje, da bi slijedila lutalicu ija je vrlina bila da je predstavljao nepoznato.

To nepoznato bilo je velik smeuran list u kojemu je neto ualo. Slijedila je list -
njezina se sitna figura pribliila i nekako se uiljila - dok je maramu i crvene latice otpuhnuo
jednosmjerni vjetar vremena. U crvenom cvijetu nije bilo glazbe kakva je bila glazba
mesnatoga lista.

Pa ipak je sve izblijedilo, da bi na scenu umarirala planina, posve suprotna cvijetu.

Valjala se u beskonanost, jedna strma padina bez vrha i bez dna, jer dno je lealo u crnoj
magli a vrh u crnom oblaku. Crna magla i crni oblak izbijali su posvuda u tom snu, kao duge
ruke zla; jednim malim pomakom fokusa velika je padina postala ne vie njezin sadanji
ivot, ve itav ivot od samog poetka; u mati nema paradoksa, ve samo trenutaka, a u

113
corry
trenutku velike padine arki su cvjetovi, marama, pa i ljudska put, bili kao da ih nikada nije ni
bilo.

Grom zahre nad stvarnom planinom, trgnuvi Yattmur iz misli, ratrkavi joj slike.

Pogledala je iza sebe u spilju, prema Grenu. Nije se micao, niti je gledao u nju.
Sanjarenje joj je donijelo razumijevanje koje je traila i samoj je sebi rekla, arobna je gljiva
ta koja nam je donijela sve nevolje. Laren i ja smo njezine rtve ba kao i jadni Gren. Gljiva
ga prodire, zato je on bolestan. Ona mu je i na glavi i u glavi. Moram nai nekakav nain da
je se rijeimo.

No razumijevanje nije isto to i utjeha. Podigla je dijete, pokrila dojku i ustala.

- Idem u spilju trbonjama, - rekla je, napola oekujui da joj nee odgovoriti.

No Gren odgovori.

- Ne moe nositi Larena po tome pljusku. Daj ga meni. ja u ga uvati.

Ona mu prie. Premda je svjetlo bilo slabo uinilo joj se da je gljiva u njegovoj kosi i oko
vrata tamnija nego ranije. Nije bilo sumnje da je nabujala, strei preko ela kao nikada prije.
Naglo joj gaenje ukoi pokret kad mu je ve poela pruati dijete.

Virio je na nju ispod smrka pogledom koji nije mogla prepoznati kao njegov; bilo je u
njemu one kobne mjeavine gluposti i lukavosti koja vreba na dnu svega to je zlo.
Instinktivno je trgnula dijete natrag.

- Daj mi ga. Nee mu biti nita, - ree Gren. - Mladoga se ovjeka moe mnogo nauiti.

Pokreti su mu inae bili letargini, no sad je skoio hitro i okretno. Ona bijesno ustukne,
siktei na njega, poteui no, uplaena do sri svog bia. Iskesila je zube poput zvijeri.

- Ne primii se.

Laren se pobuni uvrijeenim krianjem.

- Daj mi dijete, - opet e Gren.

- Ti ne vlada sobom. Bojim te se, Gren. Sjedni i ne primii se! Ne primii!

I dalje je iao naprijed na udan mlitav nain, kao da mu se tijelo pokorava dvama
suparnikim naredbodavcima. Ona podigne no, no Gren se uope ne obazre na to. U oima
mu je lebdio slijepi pogled poput zavjese.

U posljednji se as Yattmur slomi i ispustivi no iz ruke okrene se i pobjegne iz spilje,

vrsto stiui dijete uza se.

Grmljavina se svalila na nju koturajui se niz strminu. Munja zasike, udarivi u konopac
velike penjaeve mree razapete izmeu stijenja i oblaka. Konopac zacvri poput prevrele
masti i zaplamsa, no jaka ga kia ugasi. Yattmur je trala prema spilji trbonja ne usuujui se
baciti pogled iza sebe.

114
corry
Tek kad je stigla do nje sine joj da nema pojma kakav je prijem oekuje, no sada je bilo
prekasno oklijevati. Kad je utrala, trbonje i goroui skoe na noge, njoj ususret.

XXII.
Gren potone na ruke i koljena meu bolno kamenje na ulazu u spilju.

Potpun je kaos zavladao njegovim dojmovima o vanjskom svijetu, prividi su se uzdizali

poput isparenja i komeali u njegovome duhu. Zid siunih elija ljepljiv poput pelinjeg saa
kao da je rastao svuda oko njega. Imao je tisuu ruku, ali zid nije mogao oboriti; ruke su
samo tonule u ljepljiv sirup koji mu je sputavao pokrete. Zid se sad ve nadvijao nad
njegovom glavom, zatvarajui ga, pa je zaas tek pukotina preostala i virei kroz nju vidio je
sitne prilike na velikoj udaljenosti. Jedna je bila Yattmur, na koljenima, krei ruke i plaui,
nesretna to on ne moe k njoj. U ostalim prilikama razaznao je trbonje, no jedna je bila Lily-
yo, poglavnica nekadanjeg plemena. I jo je jednu priliku prepoznao, svu zgrenu -
prepoznao je sebe, zatvorena van vlastite tvrave.

Prikaza se zamuti i iezne, a on se kukavno srui leima na zid. Sitne ljepljive elije
zida poele su prskati, da bi se iz njih, kao iz otrovne utrobe stalo cijediti.

Otrovan iscjedak pretvarao se u usta, sjajna smea usta to su bljuvala slogove, a

slogovi se krili o njega mrskim glasom mrskoga smrka. Ruili su se tako gusto sa svih
strana da ih je neko vrijeme osjeao samo kao pritisak, a ne kao neko znaenje. Krijetavo je
vritao sve dok nije shvatio da mu se smrak ne obraa s okrutnou ve sa saaljenjem:
upeo je sve snage da zaustavi svoje drhtanje i da saslua.

- U guticima Niije Zemlje gdje ivi moja vrsta nije bio stvorenja slina tebi, - izjavio je
smrak. - Tamo je naa uloga bila da ivimo na prostim biljnim stvorenjima to su rasla bez
mozga; mi smo bili njihovi mozgovi. S tobom je drukije. Dugo i predugo rovao sam po toj
nevjerojatnoj naslijeenoj hrpi komposta tvoje podsvijesti. Vidio sam toliko toga to me
zapanjilo da sam zaboravio na svoj zadatak. Ti si zarobio mene jednako potpuno kao i ja
tebe. Sada je ipak dolo vrijeme da se sjetim svoje prave prirode. Hranio sam se tvojim
ivotom da odrim svoj; to je moja svrha postojanja, moj jedini nain opstanka, a sada sam
dosegao kritinu toku; sazrio sam.

- Ne razumijem, - Gren e tupo.

- Predamnom je odluka. Uskoro se moram dijeliti i izbaciti spore; ja se tako

razmnoavam, a nad tim procesom jedva da imam kakvu kontrolu. Mogu to uiniti ovdje,
nadajui se da e moje potomstvo nekako preivjeli na toj goloj planini, na kii i ledu i
snijegu. Ili bih se mogao preseliti na novoga domaina...

115
corry
- Ne na moje dijete!

- Zato ne na tvoje dijete? Nemam drugoga izbora do Larena. On je mlad i svje; njime
u lake vladati nego tobom. Istina, jo je slab, no Yattmur i ja emo se brinuti za njega dok
ne bude u stanju da se sam brine.

- Ne ako to znai brinuti se i za tebe.

Gren jo nije ni zavrio reenicu, a udarac koji mu se razlio direktno po mozgu natjera ga
da se skutri uz zid spilje, obnevidio od bola.

- Ti i Yattmur neete napustiti dijete ni pod kojim uvjetom, vidim ti to u mislima. Osim
toga, vi samo ekate priliku da odete s ovih golih bijednih obronaka nekamo u plodne krajeve
obasjane svjetlom. I to se slae s mojim planovima. Vrijeme tee, ovjee; ja moram slijediti
svoje potrebe. Poznavajui te do najsitnijeg vlakna, alim zbog tvojeg bola, no on mi ne znai
nita ako je prepreka mojim potrebama. Meni treba snaan domain, po mogunosti bez
razuma, koji e me brzo odnijeti u osunani svijet da tamo posijem svoje sjeme. Zato sam
izabrao Larena. To je najbolji put za moje potomstvo, ne misli li i ti tako?

- Ja umirem. - jaukne Gren.

- Ne jo, - zabrenao je smrak u odgovor.

***

Yattmur je sjedila u dnu spilje, napola spavajui. Ustajali zrak, tih amor glasova,
ukanje kie napolju, sve joj je to umrtvilo ula. Drijemala je, a Laren je spavao do nje na
hrpi uvela lia. Svi su jeli osmueno meso kooperke, napola kuhano, a napola prepreno
na velikoj vatri; ak je i dijete pojelo nekoliko zalogaja.

Kad se bila pojavila na ulazu spilje, onako izbezumljena, trbonje su joj izrazili
dobrodolicu, - Doi, divna sendvi-damo iz kiovite vlage gdje padaju oblaci. Dodi k nama
da se stisnemo i da nam bude toplo bez vode.

- Tko su ovi s vama? - zabrinuto je promatrala osam gorouha to su se cerili i skakali

uokolo gledajui je.

Ovako izbliza, bili su impresivni, itavu glavu vii od ljudi, masivnih ramena na kojima je
gusto i dugako krzno raslo poput plata. Stajali su u grupi iza trbonje. a zatim stali kruiti
oko Yattmur kesei zube i dozivajui se jezivom perverzijom govora.

Lica su im bila najgroznija to ih je Yattmur ikad vidjela. Dugakih eljusti, niska ela,
imali su duge njuke i kratke ute brade, a ui su im se izvijale iz upava krzna poput
komada sirova mesa. Brzih i nervoznih pokreta, izgledali su kao da im lica nikad ne miruju,
iljci otre bjelokosti pokazivali su se i gubili iza sivih usana dok su ispaljivali svoja pitanja.

- Ti jap-jap-, ti tu ivi? Na Velikoj Padini ti japa-jap ivi? S trbonjama, s trobnjama

ivi? Ti i oni zajedno, jipa-jap-slap, spava, tri, ivi, voli ti na Velikoj Velikoj Padini?

116
corry
Ovu je mitraljesku paljbu pitanja upuivao jedan od veih gorouha, skakutajui pred
njom i krivei lice. Glas mu je bio toliko hrapav i grlen, a rijei toliko stopljene s laveom, da
ga je jedva razumjela.

-Jap-jap, da ti jip-jap, ivi ti na Velikoj Crnoj Padini?

- Da, ja ivim na ovoj planini, - rekla je ne ustuknuvi pred njim. - Gdje ti ivi? Koji ste
vi narod?

Kao odgovor, otvorio je svoje kozje oi tako iroko da se oko njihovih rubova vidjela
crvena linija, a zatim ih vrsto zatvorio, razjapio svoja ogromna usta i ispustio visok,
sopranski akord smijeha.

- Ovi ljudi otra krzna su bogovi, divni otri bogovi, sendvi-damo, - rastumaili su
trbonje, sve troje poskakujui pred njom, gurajui se laktovima u elji da to prije iskau to
im lei na dui. - Ovi ljudi otra krzna zovu se otrodlaki. Oni su nai bogovi, gospojo, jer oni
tre svuda po Padini i bogovi su dragim starim trbonjama. Oni su bogovi, bogovi, oni su veliki
ustri bogovi, sendvi-damo. Oni imaju repove!

Ova je posljednja reenica zaorila trijumfom. Cijela se gomila stala natjeravati oko
peine vritei i kriei. Zaista su otrodlaki imali repove to su im strali iz stranjica pod
bestidnim kutovima. Te su repove trbonje nastojali uhvatiti, vui, ljubiti. Yattmur se stisnu uz
zid, a Laren, koji je tu gungulu neko vrijeme promatrao irom otvorenih oiju, baci se u dreku
iz petnih ila. Zaigrane ga prilike stanu oponaati, ubacujui jo i svoje uzvike i lave.

- avo plee na Velikoj Padini, Velikoj Padini. Zubi, mnogo zubi, grizu-deru-vau, bila-
no-ili-dan, na Velikoj Padini. Ljudi-trbonje pjevaju, repovima otrim krznima, svojim
bogovima. Velike zle stvari, o njima treba pjevati na Zloj Padini. Jedi i grizi, pij kad kia doe
kiiti. Aj, aj, aj, ja!

Iznenada, sve u trku, jedan otrodlaki epa Larena iz Yattmurinih ruku. Ona krikne, no
njegovo je malo, crveno, iznenaeno lice ve bilo daleko. Sablasna su ga stvorenja
dobacivala jedno drugom, visoko kroz zrak ili sasvim nisko nad tlom, lajui i smijui se svojoj
igri.

Pobjenjela se Yattmur baci na najblieg otrodlakog. Dok mu je upala dugo bijelo

krzno osjeti eline miie pod koom. ilava siva ruka sune uvis, dva joj se prsta zabiju u
nosnice i povuku, a meu oi joj se poput kara zabije bol. Ustuknula je, pokrila lice rukama,
izgubila ravnoteu i prostrla se po tlu. Istoga se asa otrodlaki bacio na nju, a ostali se
jednako brzo naslau jedan preko drugoga povrh njih dvoje.

To je za Yattmur bio spas. Otrodlaki se poee tui meu sobom i zaboravie na nju,
pa ona otpue da izbavi Larena koji je leao na tlu omamljen iznenaenjem, potpuno
neozlijeen. Jecajui od olakanja privila ga je k sebi, a on odmah brine u glasan pla, no
kad se u strahu ogledala oko sebe vidje da su otrodlaki ve zaboravili na nju i na tunjavu i
da se opet pripremaju kuhati kooperku.

- Oh, nemoj imati vlanu kiu u oima, ti divna sendvi-damo, - rekoe joj trbonje
gurajui se oko nje, nespretno je tapui, pokuavajui da je poglade po kosi. Smetala joj je

117
corry
ta njihova familijarnost, sada kad je Gren bio daleko. Tihim je glasom rekla, - Bojali ste se
Grena i mene; kako to da se ne bojite ovih groznih stvorova? Zar ne vidite kako su opasni?

- A zar ne vidi ti oima kako ovi bogovi otra krzna imaju repove? Samo repovi koji
rastu na ljudima imaju ljude s repovima da budu bogovi nama jadnim trbonjama.

- Ubit e vas.

- Oni su nam bogovi i mi inimo sreu da nas samo bogovi s repovima ubiju. Da, oni
imaju otre zube i repove! Da, i zubi i repovi su od otrine!

- Vi ste kao djeca, a oni su opasni.

- Aj-iii, otrodlaki bogovi imaju opasnost kao zube u svojim ustima, ali nas zubi ne zovu
runim imenima kao ti i ovjek od mozga Gren. Bolje imati veselu smrt, gospo!

Dok su se trbonje stiskali oko nje, Yattmur im je virila preko dlakavih ramena prema
grupi otrodlakih. Bili su gotovo nepomini; samo su sa kooperke trgali velike komade i
trpali ih u usta. Velika je kona utura kruila meu njima i pili su iz nje uz glasnu prepirku.
Yattmur primijeti da su ak i izmeu sebe govorili iskrivljenim jezikom trbonja.

- Kako dugo e ostati ovdje? - pitala je.

- U spilji oni esto ostanu jer nas vole u spilji, - ree jedan trbonja gladei joj rame.

- Zar su vas i ranije posjeivali?

Tusta su im se lica smijeila.

- Oni dou i ranije da nas posjete i opet i ponovo jer vole lijepe trbonje. Ti i lovac Gren
ne volite lijepe trbonje pa mi plaemo na Velikoj Padini. Ali e nas otrodlaki uskoro voditi da
naemo zeleni mama-trbuh. Da, da. otrodlaki nas odvedu!

- Naputate nas?

- Mi idemo od vas da vas ostavimo na hladnoj i gadnoj mranoj Velikoj Padini gdje je
sve veliko i mrano. Nas otri bogovi odvedu na maleno zeleno mjesto s toplim mama-
trbuhom gdje ovakve padine ne mogu ivjeti.

U vruini i smradu, uz Larenovu jadikovku, bila je sve zbunjenija. Natjerala ih je da joj

sve to ponovo ispriaju, to su oni radosno uinili, da bi napokon vrlo dobro shvatila o emu
je rije.

Odavno ve Gren nije mogao sakriti svoju mrnju prema trbonjama, a pripadnici ove
opasne nove rase otrih njuki ponudili su trbonjama da ih odvedu s planine i dovedu do
jednoga od njihovih mesnih stabala to su ih hranila i pazila i drala na uzdi. Yattmur je
instinktivno znala da se dugozubim gorouhima ne smije vjerovati, no trbonjama je to bilo
nemogue objasniti. Shvatila je da e dijete i ona uskoro ostati na planini sami s Grenom.

Svladana svim vrstama jadova, brizne u pla.

118
corry
Skupili su se oko nje nespretno je tjeei, diui joj u lice, tapui je po dojkama,
kakljajui je po tijelu, pravei grimase djetetu, a ona, obamrla od jada, nije ni prosvjedovala.

- Ti poi s nama u zeleni svijet, ti divna sendvi-dama, da opet bude daleko od

goleme Velike Padine s nama divnim momcima - mrmorili su. - Pustit emo te da ima divna
spavanja s nama.

Ohrabreni njezinom apatijom poeli su pretraivati i intimnije dijelove njezina tijela, a

Yattmur se nije opirala. Kad su zadovoljili svoju priprostu znatielju ostavili su je samu u kutu
spilje; samo se jedan od njih vratio da joj donese komad zagorena kooperka, kojega je
pojela.

Dok je vakala, razmiljala je. - Gren e mi ubiti dijete s onom gljivom. Moram riskirati za
Larenovo dobro, otii kad i trbonje otiu.

Sada se, donijevi tu odluku, ve bolje osjeala. Utonula je u drijeme?

Probudio ju je Larenov pla. Dok se bavila oko njega bacila je pogled napolje. Vani je
bilo mrano kao i uvijek. Kia je naas stala: sada se zrakom valjala grmljavina kao da se
kotrlja izmeu zemlje i oblaka, traei put kojim bi izmakla. Trbonje i otrodlaki spavali su
zajedno na neudobnoj hrpi, a buka im nije doputala miran san. Yattmur pomisli da u tom
komaru, s bolnim kucanjem u glavi, nikad nee zaspati, no ve trenutak kasnije, privivi
Larena blie uza se, opet je utonula u san.

Kad se slijedei put probudila bilo je to zbog otrodlakih. Uzbueno su lajali i gurali se da
to prije izau iz spilje.

Laren je spavao. Poloivi dijete na hrpu suha lia, Yattmur ode da vidi to se dogaa.
Iznenada se suoivi s otrodlakima ustuknula je na trenutak. Da zatite glave od kie to je
ponovo pljutala punom snagom navukli su ljemove od onih istih suhih tikava u kakvima je
Yattmur prala i kuhala za sebe i dijete. Izdubili su rupe za oi i njuke, ali su tikve bile
prevelike za njihove upave glave: pri svakom su se pokretu njihale s jedne strane na drugu,
pa su otrodlaki izgledali poput polomljenih lutaka. Time, a i raznim bojama kojima su tikve
nevjeto premazali, dobili su groteskni izgled kojemu nije nedostajala ni izvjesna
zastraujua nijansa.

Yattmur krene da istri na kiu, no jedan od stvorova s klimavom drvenom glavom skoi
pred nju i preprijei joj put.

- Jou-jou-jai, ti ostani spavaj u pilji za spavanje, ti majko-damo. Dolaze kroz koj-kaj kiu
dolaze, zle stvari koje slabo mi momci volimo. Zato mi ugrizemo i razderemo I ugrizemo. Noj-
naj, najbolje ti bude daleko, vaj-vaj ne vidi nam zube.

Ustuknula je od njegova zahvata; u uima joj se bubnjanje kie po njegovoj gruboj kacigi
mijealo s reanjem, laveom i rijeima u zbunjujuu buku.

- Zato da ne budem vani? - upita. - Zar me se bojite? to se dogaa?

- Lovi-nosi doe, jam-jam-jop i uhvati te! Grr, on te uhvati!

119
corry
Gurnuo je Yattmur u stranu i skokom se pridruio svojim drugovima. Prilike s kacigama
skakale su posvuda oko saonica i svaale se oko lukova i strelica. Trio trbonja stajao je u
blizini, zagrljen. Pokazivali su prstom niz padinu.

Uzrok itavoj ovoj uzbuni bila je grupa stvorova to se polako primicala. Isprva joj se
inilo, dok je kiljila kroz gusti pljusak kie, da se pribliavaju dvije prilike, no onda su se
razdvojile u tri. Ni za ivu glavu nije mogla razaznati to bi ta tri uda mogla biti, no otrodlaki
su oito znali.

-Lovi-nosi, lovi-nosi! Ubij ga! - dovikivali su histerino, iako trio koji je napredovao kroz
kiu, ma koliko bio udan, nije izgledao naroito opasan. Otrodlaki su usprkos tome
poskakivali od nestrpljenja; neki su ve ciljali svojim lukovima kroz nemirnu kinu zavjesu.

- Stanite! Nemojte ih ubiti, neka priu! - vikne Yattmur. - Oni nam nita ne mogu!

- To je lovi- nosi! Ti jap-jop-jok, ti budi tiho. Ti damo, ne budi ti nita smetaj, ili tebi
naao! - vikali su, izvan sebe od uzbuenja, a jedan se od njih zaleti prema njoj glavom
naprijed i bubne je kacigom u rame. Uplaivi se ona se okrene i potri, najprije slijepo, no
odmah zatim s planom u glavi. Nije mogla na kraj s otrodlakima, no moda e to Gren i
smrak moi.

ljapui i pljuskajui kroz kiu otrala je natrag do svoje spilje i uletjela ravno u nju, ne
razmiljajui.

Gren je stajao uza zid, odmah iza ulaza, napola sakriven. Pojurila je kraj njega ni ne
primijetivi ga i okrenula se tek kad je ve krenuo prema njoj.

Bespomona od oka, zavritala je i vritala razjapljenih usta, iskeenih zubi, uasnuta

njegovim izgledom.

Smrkova povrina bila je sad crna i kao osuta sitnim pritevima - a on je spuzno preko
itavog Grenova lica i samo su jo oi sjale usred crne mase. Gren skoi prema njoj.

Pala je na koljena. Nikakva joj drukija obrana nije pala na pamet, toliko ju je pogled na
tu golemu kanceroznu izraslinu na Grenovoj glavi i ramenima obeshrabrio.

- O, Grene! - slabano je uzdahnula.

Sagnuo se i grubo je zgrabio za kosu. Ta joj je fizika bol razbistrila um: premda je
drhtala pod lavinom osjeaja, prisebnost joj se vratila.

- Gren, ovaj te smrak ubija. - proaptala je.

- Gdje je dijete? - upita je on. Glas mu je bio priguen, no odjeknuo je nekim posebno
udaljenim tonom, nekom neobinom zvonjavom koja joj dadne nov razlog za zabrinutost. -
to si uinila s djetetom. Yattmur?

Povlaei se unatrag, skutrivi se u sebe, rekla mu je, - Vie ne govori kao prije, Gren.
to se to dogaa? Zna da te ja ne mrzim; reci mi to se dogaa, pa da i ja shvatim.

- Zato nisi donijela dijete?

120
corry
- Ti vie nisi kao Gren. Ti si... ti si nekako postao smrak, zar ne? Govori njegovim
glasom.

- Yattmur... meni treba dijete.

Borila se da ustane na noge premda ju je jo uvijek drao za kosu. - Reci mi zato ti

treba Laren.

- Dijete je moje i treba mi. Kamo si ga sakrila?

Ona mu pokae prstom u zasjenjenu dubinu spilje.

- Ne budi smijean Gren, lei tamo iza tebe, u dnu spilje i mirno spava.

Jo dok se osvrtao, dok mu je panja skrenula na trenutak, ona se istrgne iz njegova

zahvata, provue se ispod njegove ruke i otri prema izlazu. Cvilei od uasa istrala je
napolje.

***

Opet joj se kia slijevala niz lice i to ju je vratilo u svijet iz kojega je tek trenutak ranije
bila pobjegla u spilju; no onaj jedan pogled na uasnoga Grena inio joj se kao da je trajao
cijelu vjenost. Na mjestu na kojem je zastala obronak brda zaklanjao je onaj udan trio to
su ga otrodlaki zvali lovi-nosi, ali je grupu oko saonica jasno vidjela. I trbonje i otrodlaki
stajali su nepomino kao na slici i gledali prema njoj, privueni njezinim kricima.

Pritrala im je, unato sve njihove nerazumnosti sretna to je opet u njihovu drutvu, a
tek onda svrnula pogled natrag.

Gren ju je slijedio iz spilje, ali je zastao na ulazu. Neko je vrijeme neodluno stajao, a
onda se okrenuo i nestao s vidika. Otrodlaki su mrmljali i brbljali meu sobom, oito
uplaeni onim to su vidjeli. Iskoristivi situaciju. Yattmur pokae prema Grenovoj spilji i ree.
- Ne budete li me sluali, moj e vas grozni mu sa stranim spuvastim licem prodrijeti.
Pustite ove ljude neka priu i ne dirajte ih ako oni nas ne napadnu.

- Lovi-nosi nije jep-jap dobar! - prosvjedovali su.

- Uinite to vam kaem; spuvasta e vas glava inae prodrijeti zajedno s krznom i
uima!

Tri spore prilike bile su sad ve blie. Dvije od njih liile su na ljude, premda vrlo tanke i
nejasne u varavu svjetlu, no ona posljednja u redu najvie je zanimala Yattmur. Hodala je,
dodue, na dvije noge, ali je znatno odudarala od ostalih svojom visinom i naizgled golemom
glavom. Povremeno se inilo kao da ispod te glave ima jo jednu, da ima rep, i da je ruke
vrsto obavila oko gornje glave. No pljusak ne samo da je kao zavjesom zaklanjao vidik, ve
je oko udnovatog trija poput aureole tvorio izmaglicu od odbijenih kinih kapi to se
suprotstavljala njihovim pogledima.

Kao da su u Yattmur htjele izazivati nestrpljenje, tri su se spodobe zaustavile. Ni kad ih

je pozvala da priu nisu se pomakli; stajali su savreno nepomino na raskvaenoj padini, a

121
corry
jedna se ljudska prilika zatim poela nekako rasplinjavati po rubovima, postupno postajui
prozirnom, da bi konano potpuno nestala!

I trbonje i otrodlaki bili su uutjeli. oito pod dojmom djevojine prijetnje, no sad su
ponovo stali mrmljati meu sobom. Otrodlaki nisu bili osobito iznenaeni.

- to se to dogaa? - upita Yattmur jednog trbonju.

- Vrlo mnogo udna stvar da ue u uho, sendvi-damo. Nekoliko udnih stvari! Kroz
zloestu mokru kiu dou dva iezavala i zao lovi-nosi stvor koji ima zlo noenje na treem,
iezavaju na mokroj kii. Zato otrodlaki bogovi viu s mnogo loim mislima u glavi.

Od ovoga nije Yattmur razumjela nita. Odjednom ljutita, ree im. - Kai otrodlakima da
uute i da se vrate u spilju, a ja idem ovim novim ljudima u susret.

- Ti lijepi otri bogovi ne rade ono to ti bez repa kae, - odgovori trbonja, no Yattmur
se nije osvrtala na njega. Krenula je naprijed rairenih ruku i otvorenih dlanova da pokae da
nema zlih namjera. Dok je hodala prema njima, kia utihne i zatim stane, no gromovi su jo
uvijek odjekivali okolnim brdima. Dvije su se spodobe pred njom sad ve jasnije vidjele - a
odjednom se opet pojavi i trea. Nejasan obris najednom ovrsne i postane ljudsko bie koje
je sad gledalo u Yattmur jednako napetom panjom kao i njegova dva pratioca.

- Stvorenja iz zimzelena svijeta, Sodal Ye od vrste lovi-nosi dolazi vam i donosi istinu.
Pobrinite se da budete sposobni da je prihvatite!

Glas mu je bio pun, bogat i zreo, kao da je putovao kroz mona grla i nepca da bi postao
zvuk. Pod njegovom zatitom i dvije se ljudske prilike pomaknue naprijed. Yattmur shvati da
su to zaista ljudi, dapae dvije vrlo primitivne ene potpuno gole, tetovirane kompliciranim
arama po itavom tijelu, s izrazom nesavladive gluposti na licu.

Osjetivi da situacija zahtijeva nekakav odgovor, Yattmur se nakloni i ree, - Ako

dolazite u miru, dobrodoli na nau planinu.

Krupan stvor uzvrati rikom neljudskoga trijumfa i gaenja. - Ti nisi vlasnica ove planine!
Ova planina, ova Velika Padina, ta izraslina od zemlje i kamena i stijenja, jest tvoj vlasnik!
Zemlja nije tvoja, ti si njezin stvor.

- Previe rastee znaenje mojih rijei, - ree Yattmur uzrujana njegovim odgovorom.
- A tko si ti?

- Svemu valja dati iroko znaenje! - glasio je odgovor, no Yattmur vie nije sluala;
grmljavina doljakova glasa izazvala je komeanje iza njenih lea. Okrenula se i ugledala
otrodlake kako se spremaju na odlazak, ciei i muvajui se, gurajui jedan drugoga u
nastojanju da saonice okrenu prema dnu padine.

- Nosite nas s vama, mi idemo trimo njeno uz vau divnu mainu za vonju! - vikali
su trbonje jurcajui kao bez glave uokolo i valjajui se u blatu pred svojim bogovima divljega
lika. Joj, molimo vas, ubijte nas draesnom smru, ali nas povedite sa sobom trati, voziti
se dalje sa Velike Padine gdje su sendvi-ljudi, a sad jo i veliki glasni lovi-nosi. Uzmite nas,
uzmite nas, joj okrutni divni bogovi otrih bogova!

122
corry
- Ne, ne, ne. Maj-maj-mak, maknite se odavde, puzavi ljudi! Mi brzo idemo i vratimo se
u mirno vrijeme po vas uskoro! - vikali su otrodlaki, skaui na sve strane.

Sve je vrvjelo aktivnou. U tren oka, unato prividnom kaosu i bezglavosti, otrodlaki
krenue na put trei uz saonice i iza njih, gurajui ili koei, ve kako je trebalo, preskaui
ih, vritei, brbljajui, bacajui uvis svoje tikvene kacige i opet ih hvatajui, a sve uz jurnjavu
preko neravna tla prema sumraku u dolini.

Jauui svim srcem nad svojom sudbinom, ostavljeni trbonje odvukoe se prema svojoj
spilji odvraajui pogled od pridolica. Kad je u daljini zamrla jodlajua galama otrodlakih,
Yattmur zauje kako joj dijete plae u spilji. Zaboravivi na sve ostalo otrala je do njega i
podigla ga na ruke; mazila ga je dok nije zagugutao od sree, a zatim izala s njim iz spilje
da jo jednom pokua govoriti s glomaznim stvorenjem.

Ovo je pak poelo propovijedati im je Yattmur izala.

- Oni otrozubi otrodlaki stvorovi pobjegli su predamnom. Idioti biljnoga mozga, eto
to su oni, zvijeri u ijim su glavama abe. Sada me nee sluati, ali e doi vrijeme kad
nee imati izbora, kad e njima slini biti noeni poput suha lia na vjetru.

Dok je taj stvor govorio, Yattmur ga je paljivo promatrala, sve se vie udei. Nikako ga
nije mogla shvatiti. Gorostasno riboliko udo od glave sa irokom donjom usnicom koja se
tako nisko objesila da je zamalo sakrila odsustvo brade; ta je glava bila izvan svake
proporcije s ostatkom tijela. Njegove noge bile su naizgled ljudske, no sasvim savinute, ruke
su mu vrsto i nepomino obavijale glavu iza uiju, a iz prsa se pomaljala dlakava, glavolika
izraslina. Povremeno bi se iza njega ukazalo neto poput velikoga repa koji kao da mu je
visio iza lea. Par tetoviranih ena stajao mu je uz bok buljei pred sebe tako tupo kao da
nita ne vide i nita ne misle: reklo bi se ak da ba nita nisu radile sloenije od pukoga
disanja.

udan glomazni stvor prekine propovijed da bi podigao pogled u gusle oblake to su

zaklanjali sunce.

- Sjest u, - ree. - Poloite me na pogodnu stijenu, ene. Uskoro e se razvedriti pa

emo vidjeti to emo vidjeti.

Naredba nije bila upuena ni Yattmur ni trbonjama koji su se izgubljeno stiskali na ulazu
u spilju, nego tetoviranim enama. Yattmur paljivo promotri kako neobjanjiva trojka kree
za svojim poslom.

Nedaleko njih lealo je nekoliko veih stijena, a jedna je bila vea od ostalih i ravnoga
vrha. Tu se trojka zaustavila - a glomazna se figura raspala na dvoje kad su ene podignule
gornji dio sa donjega! Polovica, plosnata i ribolika, leala je sada na stijeni, a druga je
polovica stajala pognuta sa strane.

Yattmur se zagrcne, shvativi, dok su trbonje zavijajui od uasa pohitali jedan preko
drugoga u spilju. Glomazni je stvor, lovi-nosi, kako su ga zvali otrodlaki, bio zapravo dva
posebna stvorenja! Golemu riboliku kreaturu, slinu delfinima koje je viala dok su putovali
oceanom, nosio je poguren stari ovjek.

123
corry
- Ti si dvije osobe! - uzviknula je.

- Ni govora! - reklo je delfinsko bie sa stijene, - Ja sam poznat kao Sodal Ye, najvei
od svih Sodala moje lovi-nosi vrste. Prorok Nonih planina koji donosi rije istine. Ima li
inteligencije, eno?

Tetovirane su se ene drale uz ovjeka-nosaa, ne radei nita smisleno. Nijemo su

mahale rukama, a jedna bi povremeno neto zagunala. Nosa je oito mnoga ljeta proveo
nosei svoj teret; premda mu je teret sad napustio ramena stajao je kao uvelih ruku i dalje u
zraku nad glavom, pognutih lea, oiju uperenih u tlo. Povremeno bi prenio teite s jedne
na drugu nogu; inae se nije micao.

- Pitao sam te ima li inteligenciju, eno, - ree stvor to se naziva Sodal Ye. - govori,
jer moe govoriti.

Yattmur otrgne pogled s jezivog prizora koji je Sodalov nosa pruao i ree. - to ti ovdje
trai? Jesi li doao da pomogne?

- Reeno kao to ljudske ene govore!

- Tvoje ene, izgleda, ne govore mnogo!

- One nisu ljudske i ne mogu govoriti: to bi i ti trebala znati. Zar nikada nisi srela
Ratare, tetovirano pleme? Bilo kako bilo, zato trai pomo od Sodala? Ja sam prorok, a ne
sluga. Ima li problema?

- Tekih problema. Imam mua koji...

Sodal Ye mahne jednom perajom.

- Prekini. Ne gnjavi me sada sa svojim priama. Sodal Ye ima vanija posla, na primjer
promatrati velianstveno nebo, more u kojem ova siuna sjemenka Zemlja pluta. Takoer,
ovaj je Sodal gladan. Nahrani me, pa u ti pomoi ako budem mogao. Moj je mozak
najmonija sila na ovome planetu.

Preuvi hvalisanje, Yattmur ree, pokazujui njegovu aroliku pratnju, - A tvoji

suputnici, zar oni nisu gladni?

- Oni te nee optereivati, eno; oni jedu to Sodal Ye ostavi.

- Nahranit u vas sve ako e mi zaista pomoi. - ree Yattmur i uurbano se udalji, ne
osvrui se na novi govor koji je Sodal zapoeo. Osjetila je da je ovo stvor, za razliku od
otrodlakih, s kojim moe izai na kraj; umiljeno i inteligentno bie koje je ipak ranjivo; bilo
joj je odmah jasno da je dovoljno ubiti nosaa pa da Sodal bude bespomoan, ako bi to
situacija zahtijevala. Sresti konano nekoga s kime moe pregovarati s pozicije sile bilo je
kao lijek. Radovala se to je upoznala Sodala.

Trbonje su s Larenom uvijek bili njeni poput majke. Ona im ga prui na uvanje i
prieka dok se nisu zadovoljno posvetili njegovom zabavljanju, prije nego e krenuti u

124
corry
sakupljanje hrane za svoje udnovate goste. S kose joj je kapala voda a odjea se suila na
njoj, no nije se obazirala na to.

U veliku je tikvu nagurala ostatke gozbe od kooperka i druge namirnice koje su trbonje
bili sakupili, razne izdanke iz unjavevog gaja, orahe, dimljene gljive, bobice i mesnate
svijee plodove tikve. Druga je velika tikva bila puna vode to je nakapala kroz pukotinu u
stropu pilje; i nju je ponijela.

Sodal je jo uvijek leao na svojoj stijeni, okupan avetinjskim mlijeno bijelim svjetlom,
ne odvajajui pogled od sunca. Poloivi hranu do njega, Yattmur takoer pogleda u tom
smjeru.

Oblaci su se bili razili, a sunce je visjelo nisko nad tamnim oceanom planinskog
pejzaa. Atmosferom izoblienje imalo je oblik jajeta, no atmosfersko izoblienje nije moglo
objasniti veliko crveno-bijelo krilo koje je iz njega izraslo, krilo veliko skoro kao samo sunce.

- Oh! Blaeno je svjetlo zamahnulo krilom da odleti i ostavi nas! - uzvikne Yattmur.

- Ne brini, eno, - izjavi Sodal Ye. - Predvidio sam ja to. Nema jo opasnosti; bit e
korisnije da mi donese hranu. Priat u ti o vatri koja e progutati na svijet i sve e ti biti
jasno, ali moram neto jesti prije propovijedi.

No ona nije skretala pogled s udnoga prizora na nebu. Centar oluje premjestio se iz
zone sumraka u predjele obrasle silnim stablom banjana. Iznad ume, ruiasti su se oblaci
gomilali na purpunom nebu, munje su sijevale skoro neprekidno, a u sreditu svega visjelo je
to deformirano sunce.

Jedva se otrgla od toga prizora kad je Sodal pozove da mu donese hranu. U tom
trenutku jedna od kukavnih ena pone iezavati. Yattmur skoro ispusti tikve iz ruku, buljei
u nevjerici. Za as je ena bila tek nejasan obris. Ostale su samo tetovirane linije, kao kakav
besmislen zapis u zraku, a zatim su i one izblijedile i nestale.

Svi kao da su se ukoili. Polako su se tetovirani crtei ponovo ukazali u zraku, a za njima
se materijalizirala i ena, s onim istim mutnim pogledom u oima. Neto je gestikulirala
prema drugoj eni, a ova se okrene Sodalu i izgovori nekoliko nerazgovijetnih slogova.

- Dobro! - Sodal pljesne svojim ribljim repom po stijeni. - Vrlo si mudro uradila to nisi
zatrovala hranu, majko, pa u je zato ja sada pojesti.

ena koja je onako nevjeto govorila stupila je sada naprijed, uzela tikvu s hranom i
odnijela je do Sodala. Uronila je ruku u sadraj tikve i poela ga hraniti, trpajui mu pune
ake hrane u mesnata usta. Jeo je buno i sa zadovoljstvom, zastavi samo jednom da
popije vode.

- Tko ste svi vi? to ste? Odakle dolazite? Kako nestajete? - pitala je Yattmur.

Govorei punim ustima, ne prekidajui vakanje, Sodal Ye joj odgovori, - O tome u ti

moda neto rei, a moda i neu. Takoer znaj, da samo ova nijema ena moe "nestati",
kako ti to zove. Daj mi mira da jedem. uti.

125
corry
Konano je obrok zavrio.

U dnu tikve ostalo je nekoliko komadia i to je bijednoj trojci bio objed, za koji su se
kukavnom skromnou povukli u stranu da ga pojedu. ene su hranile pogurenoga druga
ije su ruke, kao paralizom ukoene, jo uvijek strale u vis.

- Sad sam spreman uti tvoju priu, - nastavi Sodal, - i pomoi ti ako je to mogue.
Mora znati da sam ja potomak najmudrije rase na ovoj planeti. Moji su roaci naselili sva
prostrana mora i vei dio manje interesantnoga kopna. Ja sam prorok. Sodal Najviega
znanja, a spustit u se na tvoj nivo da ti pomognem ako mi se tvoja potreba uini dovoljno
zanimljivom.

- Tvoj je ponos vrijedan divljenja, - ree mu Yattmur.

- Pah, to znai ponos kad e Zemlja uskoro umrijeti? Priaj mi tu svoju budalastu
priu, majko, ako je ve namjerava ispriati.

XXIII.
Yattmur je eljela izloiti Sodalu svoj problem s Grenom i gljivom, no kako nije bila vjeta
pripovijedanju ni biranju bitnih detalja u prii praktino mu je iznijela priu svoga ivota,
poevi od svog djetinjstva s pastirima to su ivjeli uz rub ume kraj Crnih Usta. Zatim je
opisala dolazak Grena i njegove druice Poyly, govorila o Poylinoj smrti, o njihovim kasnijim
lutanjima sve dok ih sudbina poput uzburkana mora nije nanijela na obale Velikog Obronka.
Konano mu je rekla za roenje djeteta i kako zna da je ono u opasnosti od smrka.

Svo je to vrijeme Sodal leao naizgled nezainteresirano na svojoj stijeni, donje usnice
objeene tako da su mu se vidjele narandaste desni. Pored njega je u travi potpuno
ravnoduno leao par tetoviranih ena, po jedna sa svake strane prignutog nosaa koji je i
dalje stajao kao kip, ruku podignutih iznad glave. Sodal ih nije gledao: njegov je pogled lutao
po nebu.

Konano je rekao. - Tvoj sluaj je zanimljiv. uo sam ve detalje o mnogim sitnim

ivotima ne razliitim od tvoga i kad ih sve poredam, kad ih sintetiziram u svojoj udesnoj
inteligenciji, mogu sloiti istinitu sliku ovoga svijeta u njegovom posljednjem stadiju
postojanja.

Yattmur srdito ustane.

- Za ovo bih te mogla utnuti s tog tvog kamena, ti prostaka ribo! - viknula je. - Je li to
sve to mi ima rei nakon to si obeao pomo?

- Oh. mogao bih ti rei jo kojeta vie, ti mali ljudski stvore, no tvoj je problem tako
jednostavan da za mene jedva i postoji. Sreo sam ja te smrke i ranije na putovanjima. Oni
jesu bistra stvorenja, ali imaju neke slabe toke koje e svatko pametan kao ja brzo
iskoristiti.

126
corry
- Molim te, brzo mi reci svoj prijedlog.

- Imam samo jedan prijedlog, da povjeri svoje dijete Grenu kad on to zatrai.

- To ne mogu!

- Ha, ali mora. Ne smije ustuknuti. Doi ovamo da ti rastumaim zato.

Nije joj se sviao Sodalov plan, ali je iza njegove tatine i nadutosti leala kameno
tvrdoglava duevna snaga: njegova je linost izazivala strahopotovanje; ak mu je i nain
na koji je izgovarao rijei inio izjave nepobitnima: zato je Yattmur stegla Larena uz sebe i
pristala.

- Bojim se ui i suprotstaviti mu se u toj njegovoj spilji, - rekla je.

- Neka ga dovedu tvoji trbonje, - zapovijedi Sodal. - I pouri s time. Ja putujem u ime
Sudbine, a taj moj gazda ima sad previe posla da bi se stigao baviti tvojim brigama.

Zaulo se kotrljanje grmljavine, kao da je kakvo mono bie oglasilo svoje zadovoljstvo
njegovim rijeima. Yattmur zabrinuto pogleda prema suncu okienom vatrenim perjem, a
onda ode na razgovor s trbonjama.

Svi su oni leali zajedno u toploj praini, ruku obavijenih jedan oko drugoga, brbljajui.
Kad je ula u otvor spilje jedan od njih zagrabi aku zemlje i ljunka i baci je na nju.

- Prije sada ti ne doe u spilju niti nikada doe niti eli doe, a sada eli doe ali
prekasno, ti okrutna sendvi gospoja! A riba na ovjeku je tvoje loe drutvo i mi ne
pripadamo. Siroti trbonje nee ti doe ovamo, ili trbonje natjeraju drage otrodlake tebe
zgnjee u spilji.

Stala je. Gnjev, tuga, zabrinutost je obuzmu, no onda e odluno. - Ako tako mislite,
onda su vae nevolje tek poele. Vi znate da vam hou biti prijateljica.

-Ti radi sve nae nevolje! Odlazi odmah dalje!

Ustuknula je. Dok se penjala prema spilji u kojoj je leao Gren ula je trbonje kako viu
za njom; nije znala da li grdnju ili kajanje. Zahihota munja i njezina sjena zadrhta oko glenja;
dijete se uzvrpolji u naruju.

- Budi miran! - ree mu otro. - Nee te povrijediti.

Gren je leao prostrt u dnu spilje, tamo gdje ga je posljednji put vidjela. Munja je na
kratko, poput uboda, osvijetlila smeu masku kroz koju su piljile oi. Vidjela je da gleda u nju,
no nije se micao niti progovarao.

- Gren!

Ni pomaka; ni rijei.

127
corry
Sva uzdrhtala od unutranje borbe, razapeta izmeu ljubavi i mrnje, neodluno se
naslonila o zid spilje. Kad je opet zaiskrila munja mahnula je rukom ispred oiju, kao da je
eli obrisati.

- Gren, evo ti djeteta ako hoe.

Tada se pomaknuo.

- Doi van po njega; unutra je previe mrano.

Izala je. U utrobi joj se komeala munina od osjeaja da je ivot zapravo tek bijedna
nevolja. Preko turobnog obronka pod njezinim nogama poigravalo je nepostojano svjetlo i
samo joj pogoravalo vrtoglavicu. Sodal je i dalje leao na svojem kamenu: u njegovoj su
sjeni leale prazne izdubene tikve i njegova nevoljka pratnja, ruku ispruenih u nebo, oiju
uperenih u tlo. Yattmur teko sjedne, leima prema kamenu, drei Larena u krilu.

Nakon nekog vremena Gren je izaao iz spilje.

Priao joj je polako, klecajuih koljena.

Nije znala znoji li se od vruine ili napetosti: bojala se gledati u tu amorfnu masu to mu
je prekrivala lice pa je sklopila oi, otvorivi ih tek kad je osjetila da joj je priao, netremice ga
gledajui dok se sagibao nad nju i dijete. Isputajui radosne glasie Laren isprui ruke s
potpunim pouzdanjem.

- Razuman deko! - ree Gren stranim glasom. - Ti e biti posebno dijete, udesno
dijete, a ja te nikad neu napustiti.

Sada se ve tresla takvom estinom da nije mogla mirno drati dijete, no Gren se ve
naginjao sasvim blizu, kleei, tako blizu da se osjeao njegov jedak, znojan zadah. Kroz
uzdrhtale trepavice sputenih kapaka vidjela je kako se gljiva na njegovu licu poela micati.

Visjela je nad Larenom skupljajui se, spremajui se da mu padne na glavu. Yattmur je

vidjela samo nju, kao poprskanu spuvastim sporama, povrinu velikog kamena i jednu od
praznih tikava. Disala je brzim, kratkim jecajima, pa je Laren poeo plakati, a masa je dalje
klizila niz Grenovo lice, miui se, oklijevajui, poput preguste kae.

- Sad! - vikne Sodal Ye glasom koji je podbode u akciju.

Yattmur sune praznom tikvom naprijed, iznad djeteta, a smrak padne na dno, uhvaen
u Sodalovu zamku. Kad je Gren klonuo u stranu ugledala je njegovo pravo lice. iskrivljeno,
poput ueta svezana u bolan vor. Svjetlo je izmicalo, pa bujalo, brzo poput pulsa u ilama,
no ona je znala samo da netko vriti, ne prepoznajui vlastiti kretav, iskrivljen glas, prije
nego se onesvijestila.

Dvije su se planine poput eljusti sudarale oko nadute vritee prilike sline Larenu.
Vraena u svijest, Yattmur sjede kao ubodena, a grozna prikaza iezne.

- Znai nisi mrtva, - Sodal e mrgodno. - Budi dobra pa uutkaj tvoje dijete jer moje
ene to ne mogu.

128
corry
Nevjerojatno da je sve bilo kao i prije, pred njenom nesvjesticom. inilo joj se da ju je
no tako davno bila obuzela, no nita se nije promijenilo. Srmak je nepomino leao u tikvi
u koju je pao, Gren tik do nje, licem uz tlo, a Sodal Ye bio je na vrhu svog kamena. Par
tetoviranih ena pritiskalo je Larena na svoja usahla prsa. nemone da uutkaju njegovo
vritanje.

Yattmur ustane i uzme ga iz njihovih ruku. Stavila mu je u usta jednu svoju jedru dojku i
odmah je poeo pohlepno sisati; utihnuo. Njegov ju je dodir postupno umirio.

Nadnijela se nad Grena.

Kad mu je dotakla rame okrenuo se licem prema njoj.

- Yattmur...

Oi joj se napune suzama. Svuda po ramenima, u kosi i na licu nalazili su se crveni i

bijeli oiljci gdje je smrak utiskivao svoje pipaljke traei hranu.

- Je li otiao? - pitao je, a glas je opet bio njegov.

- Pogledaj. - rekla je. Slobodnom je rukom nagnula tikvu, tako da je mogao vidjeti
unutra.

Dugo je, dugo promatrao jo ivoga smrka, sada bespomonog i nepokretnog, kako
lei u tikvi poput hrpe izmeta. Prisjeao se - sad vie u udu nego u strahu - stvari koje su se
dogodile otkako je ta gljiva pala na njega u umi Niije Zemlje, stvari koje su prole kao san;
kako je svuda putovao i svata radio, a najvie kako je u svijesti nosio znanje koje je
njegovom ranijem, slobodnom umu bilo nepoznato.

Vidio je da je sve to dolo zaslugom gljive koja sada nije bila monija od zagorenih
ostataka hrane na dnu zdjele; sasvim je hladno vidio kako je isprva pozdravio taj stimulans
koji mu je pomogao da nadjaa slabosti priroene ovjekovoj vrsti. Proces se izopaio tek
kad su se smrkove osnovne potrebe sukobile s njegovima, tjerajui ga da skoro doslovno
sie s uma; tjeran gljivinim naredbama gotovo se bio okrenuo protiv vlastite vrste.

Sad je s time bilo gotovo, a parazit pobijeen; nikad mu vie smrkov glas nee
odzvanjati u glavi.

Ta ga misao ispuni osjeajem samoe, vie nego trijumfom. Uurbano je pretraio

hodnike svoga sjeanja i pronaao misao: "Ipak, ostavio mi je neto dobro; ja sad mogu
procjenjivati, mogu srediti svoje misli, mogu se sjetiti svega emu me nauio. A znao je
mnogo."

Sad mu se inilo da je ipak dobio kompenzaciju za sve to je gljiva uinila: nala je

Grenove misli nalik mrtvom jezeru, a ostavila ih uzburkane poput mora. Sa saaljenjem je
gledao u posudu koju mu je Yattmur pruala.

- Ne plai, Gren. - uo je Yattmur kako mu govori. - Sad smo sigurni, svi smo sigurni i
sada e i s tobom biti sve u redu.

129
corry
Nervozno se nasmijao.

- Sve e biti u redu, - sloio se. Iskrivio je lice puno oiljaka u smjeak i pomilovao je po
ruci. - Bit e sve u redu sa svima nama.

A onda je nastupila reakcija; izvrnuo se u stranu i odmah vrsto zaspao.

***

Kad se probudio, zatekao je Yattmur zaposlenu oko Larena koji je ciao od veselja dok
ga je kupala u gorskom potoku. Tetovirane ene su nosile vodu i polijevale Sodala na
njegovu kamenu, a u blizini je stajao ovjek-nosa, ukoen u svojoj vjenoj gesti podlonosti.
Trbonja nije bilo na vidiku.

Nesigurno je sjeo. Lice mu je bilo kao napuhnuto, ali glava bistra: to ga je to prodrmalo i
probudilo? Krajikom oka uhvati treptaj pokreta, okrene se i ugleda kako se malo podalje niz
usjek u obronku rui potoi smrvljena kamenja. I drugdje se ponegdje kotrljalo kamenje.

- Potres, - rekao je Sodal Ye grobnim glasom, - razgovarao sam o tome s tvojom

druicom Yattmur i rekao joj da nema razloga za zabrinutost. Svijet se pribliava kraju tono
po voznom redu, ba kako sam predvidio.

Gren ustane na noge i ree, - Ima veliki glas, riblja glavo; tko si ti?

- Oslobodio sam te od prodrljive gljive, mali ovjee, jer ja sam Prorok Sodal iz Nonih
Planina i svi stanovnici u planinama sluaju to ja imam rei.

Gren je jo razmiljao o tim rijeima kad mu prie Yattmur i ree, - Tako si dugo spavao
otkako te smrak napustio! I mi smo spavali, a sad se moramo pripremiti za odlazak.

- Odlazak? Kamo se odavde moe otii?

- Objasnit u ti kako sam objasnio Yattmur, - odgovorio je Sodal, trepui oima jer su
ga ene opet polile vodom. - Ja sam posvetio ivot lutanju kroz ove planine i irenju Rijei
Zemlje. Sad je kucnuo as da se vratim u Dolinu Obilja, gdje ivi moja vrsta, po nove
instrukcije. Dolina se protee uz rub Zemlje Stalnoga Sumraka; ako vas odvedem do nje lako
ete se vratiti u vau praumu. Bit u vam vodi, a vi ete pomoi mojim pratiocima da se
brinu za mene.

Vidjevi da Gren oklijeva, Yattmur e uvjereno, - Zna da ne moemo ostali na Velikom

Obronku. Ovamo su nas donijeli protiv nae volje. Sad kad imamo priliku za povratak
moramo je iskoristiti.

- Ako ti tako eli, neka bude, premda sam umoran od putovanja.

Zemlja se opet potresla. Nesvjesna humora, Yattmur doda, - Moramo napustiti planinu
prije nego to ona napusti nas. I moramo nagovoriti trbonje da pou s nama. Ako ostanu
ovdje, ubit e ih ili glad ili otrodlaki.

- A, ne, - odvrati Gren. Dosta mi je nevolja s njima. Neka ta beskorisna stvorenja

ostanu ovdje; neu da idu s nama.

130
corry
- A kako ni oni ne ele ii s vama, to je pitanje rijeeno, - zakljui Sodal ibnuvi repom,
- A sada krenimo: ne smijete me zadravati.

Nisu imali skoro nikakve opreme, toliko su im ivoti bili povezani s prirodom. Pripreme za
put sastojale su se od provjere oruja, neto hrane za put i posljednjeg pogleda na spilju koja
je dala zaklon Larenovu roenju. Primijetivi tikvu i njen sadraj. Gren upita - to emo sa
smrkom?

- Ostavit emo ga neka trune, - odvrati Yattmur.

- Uzet emo smrka. Moje e ga ene nositi, - rekao je Sodal.

Njegove su ene ve imale pune ruke posla. Tetovirane su im se linije stapale s borama
dok su se naprezale da podignu Sodala s njegova leaja i poloe ga na nosaeva lea.
Komunicirale su samo gunanjem, premda je jedna od njih mogla govoriti jednoslonim
rijeima uz pomo gestikulacije kad bi joj se Sodal obratio, koristei jezik kojega Gren nije
prepoznao. Zadivljeno je promatrao njihov trud, sve dok Sodal Ye nije bio vrsto smjeten na
svoje mjesto, obuhvaen oko pasa rukama pognuta ovjeka.

- Od kada je ve ovaj nevoljnik osuen da te ovako nosi? - upita.

- Sudbina njegove rase, koja je vrlo ponosna, oduvijek je bila da slui mojoj vrsti.
Uvjeban je za taj posao jo u mladosti; on ne zna, a niti ne eli neki drugi ivot.

Krenuli su nizbrdo a vodile su dvije ropkinje. Yattmur se osvrnula da vidi trojicu trbonja
kako tuno gledaju za njima iz svoje spilje. Podigla je ruku pozivajui ih. Polako su ustali i
krenuli gurajui se naprijed, skoro se spotiui jedan preko drugog u nastojanju da budu to
blie jedan drugome.

- Hajde! - pozvala je hrabrei ih. - Poite s nama, a mi emo vas uvati.

- Ve su nam dovoljno jada zadali. - rekao je Gren. Sagnuvi se, uzeo je aku kamenja
i bacio ih.

Jednog je trbonju kamen pogodio u slabine, drugoga u rame, pa su se okrenuli i pobjegli

u spilju glasno jadikujui da ih nitko ne voli.

- Okrutan si, Gren. Ne smijemo ih ostaviti na milost i nemilost otrodlakima.

- Rekao sam ti da sam sit tih stvorova. Bit e nam bolje bez njih. - Potapao ju je po
ramenu, ali je nije uspio uvjeriti.

Dok su silazili niz Veliki Obronak krikovi trbonja su zamirali za njima. Njihovi glasovi vie
nikad nee doprijeti do Grena i Yattmur.

XXIV.

131
corry
Silazili su niz neravni bok Velikog Obronka a sjene u dolini penjale su im se ususret. U
jednom su asu hodali u mraku do glenja, a onda se sjena brzo podigla, progutavi ih kad
se sunce sakrilo iza breuljaka ispred njih.

Jezero tame kroz koje su sada prolazili i kroz koje e jo neko vrijeme ii, nije bilo
potpuno mrano. Sada, dodue, nije bilo oblaka koji bi reflektirali sunevo svjetlo, ali su este
munje ocrtavale put pred njima.

Tamo gdje su se potoii sa Velikog Obronka slijevali u prilino irok potok put je postao
vrletan. Voda je izdubla dubok klanac i morali su ii jedan po jedan u redu uz njegov strmi
rub. Potreba za oprezom ih je usporila. Naporno su silazili, obilazei stijenje koje je oigledno
bilo odronjeno nedavnim potresom. Nikakav se zvuk nije nadmetao s potokom osim njihovih
koraka i redovita stenjanja Sodalova natovarenog nosaa.

Ubrzo im je grmljavina pred njima najavila vodopad. Piljei u tamu ugledali su svjetlo
koje je sjalo na neemu to je liilo na rub ponora. Povorka je stala i okupila se, traei
zatitu.

- to je to, - upita Gren. - Kakvo to stvorenje ivi u ovoj bijednoj rupi?

Nitko nije odgovorio.

Sodal Ye proguna neto eni koja je znala govoriti, ova neto proguna onoj nijemoj i
nijema pone nestajati, onako kako je stajala, ukoena u stavu paljiva sluanja.

Yattmur zgrabi Grena za ruku. Ovo je bilo prvi put da je i on vidio ovu predstavu
iezavanja. Okolne su sjene prizor inile jo sablasnijim. Grbave stijene su se sve jasnije
vidjele u polutami. Uspinjao se da je vidi, no ona je nestala; postala je nedohvatna poput jeke
vodopada.

Nitko se nije ni pomaknuo, sve dok se nije vratila.

Nijemo je uinila nekoliko gesta koje je druga ena prevela u Sodalu razumljive groktaje.
Pljeskajui repom po listovima nosaevih nogu da ga potjera naprijed, Sodal ree, - Nema
opasnosti. Tamo su jedan ili dva otrodlaka koji vjerojatno uvaju most, ali e oni otii.

- Kako zna? - upita Gren.

- Pomoi e ako izazovemo buku, - ree Sodal Ye ne obazirui se na pitanje. Odmah i

sam uputi zagluni lajavi zov koji nasmrt uplai Yattmur i Grena i natjera dijete u pla.

Kad su krenuli naprijed svjetlo je zatreptalo i nestalo preko ruba ponora. Doavi na
mjesto odakle je ono bilo sjajilo, mogli su pogledati dolje niz strmi obronak: munja im otkrije
est ili sedam prilika dugih njuki kako skau u dolinu, a jedna od njih nosila je primitivnu
baklju. Stalno su se osvrtale preko ramena i pogrdno lajale.

- Kako si znao da e otii ? - pitao je Gren.

- Ne govori toliko. Ovdje moramo ii oprezno.

132
corry
Stigli su do neke vrste mosta; jedan se rub klanca odlomio i natjerao potok da se probije
ispod njega kao kroz tunel prije nego e se obruiti u dolinu dolje u dubini; odlomljeni se
kamen oslanjao o suprotni zid klanca inei luk iznad vode. Kamen je bio nazubljen i klizak
pa je put bio jo nesigumiji u polumraku i tjerao je drubu da se kree s najveim oprezom.
Tek to su stupili na most ija im se povrina drobila pod nogama sva sila malih bia
zalepeta navie. Zrak se sljutio u crne letee komadie.

Podivljao od uasa. Gren zalamata rukama udarajui mala tjelesa to su poput bujice
sukljala mimo njega, a onda se ona podigoe vie u zrak. Pogledavi za njima u vis vidio je
oblak stvorova kako krui i lepee krilima iznad njihovih glava.

- Samo imii. - Sodal e nehajno. - Hajde, miite se. Vi ljudski stvorovi ste tako
polagani!

Krenuli su dalje. Opet je bljesnula munja i izblijedila svijet u trenu tvorei ukoenu sliku.
Na tlu oko njihovih nogu i preko rubova mosta, pruajui se do uskomeane vode, svjetlucale
su paukove mree kakve Gren i Yattmur nikad jo nisu vidjeli, sline svenjevima brada to
rastu u rijeku.

Ona uzvikne, u udu. a Sodal e na to vanim glasom, - Vi ne shvaate injenice to se

skrivaju iza neobinih prizora pred vama. A kako bi i mogli, kad ste obini kopneni stvorovi?
Oduvijek je inteligencija dolazila iz mora. Mi Sodali sada smo jedini uvari mudrosti na
ovome svijetu.

- No, skromnost vam svakako nije jaka strana, - primijeti Gren dok je pomagao Yattmur
da prijee na drugu stranu klanca.

- imii i pauci bili su stanovnici starog hladnog svijeta - rasprede Sodal, - a rast
biljnoga carstva natjerao ih je da prihvate nov nain ivota, ako nisu htijeli izumrijeti. Zato su
se malo po malo pred onom najotrijom konkurencijom preselili u tamu, kojoj su imii
ionako uvijek bih naklonjeni. S vremenom su dvije vrste razvile meusobnu suradnju.

Nastavljao je svoje predavanje blagorjeivou propovjednika ak i dok ga je nosa,

pomognut tetoviranim enama, uz potezanje i stenjanje prenosio preko razlomljenog stijenja
na vrsto tlo. Glas mu je tekao samouvjereno, gust i barunast poput noi oko njih.

- Paukovim jajima treba topline da se izlegu; svakako vie topline nego je ovdje ima.
Zato ih on polae u vreu, od pauine, a imi ih nosi uz Veliki Obronak do nekog od onih
vrhunaca na kojima ima sunca. Kad se izlegu, imi ih nosi natrag. Ne bez nagrade! Odrasli
pauci pletu dvije mree, jednu obinu, a drugu do polovine zaronjenu u vodu. Tako hvataju
ribe i druga mala stvorenja to ive u vodi i vade ih da bi ih imii pojeli. Mnogo se takvih
naoko udnih stvari ovdje dogaa o kojima vi, kopneni stvorovi, nita ne znate.

Sada su putovali niz strminu to se naginjala prema ravnici podno planine. Polako
obilazei planinu imali su sve bolji pogled na teren oko sebe. Iz tkiva mraka mjestimino su
izranjali grimizni stoci dovoljno visoki da svoj vrhunac kupaju u suncu. Sve gui oblaci slali
su odsjaj preko zemljita koje se mijenjalo iz asa u as. Konano su oblaci potpuno zaklonili
sunce, pa su putnici sad ili s dodatnim oprezom kroz duboku tamu.

133
corry
S lijeve se strane pojavilo treperavo svjetlo. Ako je to bilo ono isto koje su ranije vidjeli u
dolini, znailo je da ih otrodlaki slijede. Ovo podsjeti Grena na njegovo ranije pitanje. - Kako
ova tvoja ena iezava? - upita Sodala.

- Moramo jo mnogo putovati dok ne stignemo u Dolinu Obilja, - objavi Sodal, - pa e

me moda zabavljati da ti odgovorim na to pitanje u potpunosti. Izgleda mi za nijansu
zanimljivijim od veine tvoje vrste.

- Povijest zemalja kroz koje putujemo ne moe se sastaviti jer su stvorenja koja su
nekad tu ivjela ve odavno nestala ne ostavivi o sebi nikakva svjedoanstva osim svojih
neeljenih kostiju. Pa ipak, postoje legende. Moja rasa, mi-koje-drugi-nose, veliki smo
putnici; svuda smo putovali i tokom mnogih generacija sakupljali legende.

- Tako smo nauili da su Zemlje Vjeitog Sumraka pruile utoite mnogim biima. I da
ta bia uvijek idu u istome pravcu. Uvijek ona dolaze iz svijetlih zelenih prostora nad kojima
gori sunce i uvijek idu u propast ili u zemlje Vjene Noi, a te su dvije stvari esto jedno te
isto. Svaki novi val pridolica ostane ovdje tek nekoliko generacija i uvijek je prisiljen da se
povlai sve dalje i dalje od sunca pod pritiskom novih migracija.

- Jednom je ovdje cvjetala rasa koje mi znamo kao Narod opora jer su lovili u
oporima, kao to to u nudi danas rade i otrodlaki. Narod opora imao je otre zube, a
raali su ive mlade, no uvijek su hodali na sve etiri. Bili su sisavci, ali ne od ljudske vrste.
Takve razlike meni nisu sasvim jasne jer Razlikovanje nije moja disciplina, ali vjerujem da ih
je vaa vrsta neko nazivala vukovima.

- Poslije Naroda opora dola je neka otporna rasa ljudi koji su sa sobom doveli
etvoronona bia od kojih su dobivali hranu i odjeu, a s njima su se i parili.

- Zar je to mogue? - pitao je Gren.

- Ja samo ponavljam stare legende; ne tie me se je li mogue ili nije. Bilo kako bilo, ti
su se ljudi zvali Pastiri. Oni su istisnuli oporce, a njih su opet naslijedili Urlikavci za koje
legenda kae da su potomci parenja Pastira s onim drugim stvorenjima. Neki su Urlikavci
preivjeli do danas, ali su ih uglavnom istrijebili slijedei osvajai, Napuhai, ovi su bili
nomadi; nabasao sam na neke od njih, ali to su divlje zvijeri. Poslije njih doao je nov
izdanak ovjeanstva, Ratari, rasa s rudimentarnim darom za uzgajanje bilja i bez ikakvih
drugih sposobnosti.

- Ratare su ubrzo prognali otrodlaki, odnosno Babuni. kako im je pravi naziv. Oni ive
u ovim krajevima ve odavna, s promjenjivim uspjehom. Dapae, mitovi kau da su oni uzeli
obiaj kuhanja od Ratara, umijee prijevoza saonicama od Napuhaa, vatru od opora, dar
govora od Pastira i tako dalje. Koliko tu ima istine, ne znam, ali ostaje injenica da su
otrodlaki preplavili ove krajeve. Svojeglavi su i dvolini; katkad me hoe posluati, a katkad
nee. Sreom, boje se moi koje moja vrsta posjeduje.

- Ne bi me zaudilo da ste vi ljudi s drvea - ako se ne varam, trbonje su vas zvali

Sendviima - prethodnica novoga vala osvajaa. No, ako i jeste, vi toga neete biti svjesni...

134
corry
Gren i Yattmur nisu mnogo shvatili od ovog monologa, tim vie to su se koncentrirali na
napredovanje preko kamenite doline.

- A koji su ovi to ti slue kao robovi? - pitao je Gren pokazujui nosaa i ene.

- Pomislio bih da ste ve mogli pogoditi da su ovo primjerci Ratara. Bili bi ve izumrli da
ih mi ne titimo. Vidite, Ratari nazaduju. Moda bih vam to mogao rastumaiti nekom drugom
prilikom. Od svih vrsta, Ratari su najjae nazadovali i konano e pasti na nivo povra, ako ih
sterilnost prije ne zbrie. Najprije su izgubili dar govora i to ve odavno. Kaem "izgubili", no
to je zapravo bio napredak, jer mogli su opstati samo brisanjem svega to je stajalo izmeu
njihove razine i vegetativne.

U svjetlu uvjeta kakvi sada vladaju na svijetu ta promjena ne iznenauje, ali je prati
jedna udnija transformacija. Ratari su izgubili pojam proticanja vremena; konano vie, niti
ne postoji nita to bi nas danomice podsjealo na vrijeme, pa su Ratari u svome
nazadovanju potpuno zaboravili na njega. Za njih jednostavno postoji samo pojedinani
raspon vremena unutar kojega ive. Bilo je - jest; to je jedini raspon vremena koji su oni u
stanju prepoznati, njihovo vrijeme postojanja. Zato su razvili koegzistivni ivot, ivei tamo
gdje im unutar toga raspona to najvie odgovara.

Yattmur i Gren se zagledae u polumraku, ne shvaajui.

- Hoe li time rei da se ove ene mogu kretati naprijed i nazad u vremenu? - upita
Yattmur.

- Nisam tako rekao, a ni Ratari to ne bi tako opisali; njihov um nije kao moj ili va. No,
na primjer, kad smo ono doli do mosta nad kojim su straarili otrodlaki sa svojom bakljom,
poslao sam jednu od ena da se pomakne po svom vremenu postojanja i pogleda da li smo
preli preko mosta u sigurnosti. Ona se vratila i rekla da jesmo, a mi smo onda stvarno ili i
pokazalo se da je imala pravo kao i obino.

- Naravno, oni to mogu samo kad su u opasnosti; to je njima prvenstveno oblik

samoobrane. Na primjer, kad nam je Yattmur prvi put donijela hranu poslao sam jednu od
ena naprijed da vidi jesmo li otrovani. Kad se vratila i rekla da smo ostali ivi, znao sam da
moemo jesti bez brige. Isto tako kad sam vas prvi put vidio s otrodlakima i s - kako ih ono
zovete? - trbonjama; poslao sam enu da vidi hoete li nas napasti. Vidite, ak i od tako
jadne rase kao to su Ratari ima neke koristi.

Polako su se probijali preko breuljaka putujui kroz duboku zelenu polutamu obloenu
tek sunevim svjetlom reflektiranim od naslage oblaka. Povremeno bi opet opazili sjaj svjetla
koje se micalo po lijevom obronku klanca; otrodlaki su ih jo uvijek slijedili, dodavi jo baklji
onoj prvoj.

Dok je Sodal govorio, Gren je s novom znatieljom gledao dvije ratarske ene to su ile
na elu. Kako su bile gole moglo se vidjeti da su im spolne oznake slabo razvijene.

Bile su oskudno dlakave na glavi, a nikako na pubisu, bokovi im uski, a dojke plosnate i
objeene, premda, koliko se moglo zakljuiti, nisu bile stare. Hodale su bez ara i bez
oklijevanja, nikad se ne osvrui. Jedna je od njih nosila na glavi tikvu sa smrkom.

135
corry
Kroz Grena prostruji neto nalik strahopotovanju. Koliko drukije mora da je
razumijevanje okoline ovih ena od njegovoga! Kakvi su im ivoti, kako im misli teku, kad to
njihovo vrijeme postojanja nije nikakav slijed dogadanja, ve istovremenosti?

- Jesu li ti Ratari sretni? - upita. Onaj-kojeg-drugi-nose grleno se nasmije.

- Nikad mi nije palo na pamet da ih pitam.

- Pa, pitaj ih sada.

Odmahnuvi repom, Sodal e nestrpljivo. - Sve vas ljudske i sline rase proganja
prokletstvo znatielje. To je grozna karakterna crta koja nikamo ne vodi. Zalo bih ja morao
neto pitali samo da zadovoljim tvoju znatielju? Osim toga. potrebno je apsolutno odsustvo
inteligencije da bi netko bio sposoban pomicati se u vremenu: da bi mogao ne razlikovati
izmeu prolosti, sadanjosti i budunosti potrebna mu je strana koncentracija neznanja.
Ratari uope nemaju jezika: jednom ih naui pojmu verbalizacije i zauvijek si im potkresao
krila. Ako govore, ne mogu se kretati u vremenu. Ako se mogu kretati u vremenu, ne mogu
govoriti.

- Zato je potrebno da imam dvije ene - a ene su bolje jer su one jo neukije od
mukaraca. Jednu enu moram nauiti nekoliko rijei da bih joj mogao izdavati naredbe: ona
te naredbe gestama prenosi drugoj eni, koja se onda moe kretati u vremenu kad nastupi
opasnost. Nije ba elegantna procedura, ali mi je pritedila mnoge nevolje na putovanjima.

- A ovaj jadnik koji te nosi? - upita Yattmur.

Sodal Ye proguna s prezirom, - Lijena zvijer, samo lijena zvijer! Jaem ga otkako je
dorastao do mladia i ve je skoro potroen. Hija, ti lijeno udovite! Pouri ve jednom, ili
nikada neemo stii kui.

***

Jo im je mnogo toga Sodal ispriao. Na neto su od toga Gren i Yattmur reagirali

skrivenim gnjevom, a na neto se nisu obazirali. Propovijedao je bez kraja i konca, sve dok
njegov glas nije postao jo jednom kulisom u tami presijecanoj munjama.

Ili su naprijed ak i kad je kia razmoila itavu ravnicu u blatnjavu kau. Oblaci su
plovili kroz zeleno svjetlo; kroz svu neudobnost osjeali su kako postaje toplije. Kia je
neprekidno padala, a kako okolica nije pruala ba nikakvu zatitu, oni su uporno posrtali
naprijed, kao da hodaju kroz zdjelu uzburkane juhe.

Kad je kia prestala ve su se opet poeli uspinjati. Yattmur zatrai da stanu zbog
djeteta, a Sodal, kojemu je na kii bilo lijepo, tek nerado pristane. Nekako im je polo za
rukom da zapale oskudnu vatru. Dijete je jelo. Svi su tedljivo jeli.

- Blizu smo Doline Obilja, - objavi Sodal Ye. - S vrha slijedeeg lanca planina vidjet
ete je kako je lijepa, kako joj je draga slana voda tamna, a samo jedna dugaka zraka
sunca pada preko nje. Oh, bit e lijepo vratiti se u more. Imate sree, vi kopnena stvorenja,
to smo mi poduzetna rasa. Nikad inae ne bismo izali iz vode na to vae gadno kopno.
Tja, prorotvo je na teret i moramo ga podnositi vedra ela...

136
corry
Poeo je galamiti na ene da poure i donesu jo trave i korijenja za vatru. Bile su ga
poloile na humak. Nesretni je nosa stajao u udubini, ruku podignutih iznad glave, skoro u
samoj vatri, pokuavajui se ugrijati u oblacima dima.

Vidjevi da Sodal Ye ne pazi, Gren pouri do nosaa. Zgrabio ga je za rame.

- Razumije li to ti govorim? - pitao je. - Govori li moj jezik, prijatelju?

Momak nije podizao glavu. Visjela mu je na prsima kao da mu je vrat slomljen, lagano se
njiui, a mrmljao je neto nerazumljivo. Kad je slijedea munja svojim bljeskom ukoila
svijet, Gren opazi oiljke pri vrhu ovjekove kime. U trenu, kao da ga je udarila munja, Gren
shvati da je ovjek namjerno osakaen, tako da mu se glava vie ne moe podii. Spustivi
se na jedno koljeno, Gren pogleda u vis, u to sagnuto lice. Vidio je iskrivljena usta i jedno oko
poput uarena ugljena.

- Koliko mogu vjerovati ovome-kojeg-drugi-nosi, prijatelju? - upita.

Usta su polako zadrhtala, kao od agonije koja im je ve davno dosadila. Iz njih su

ispadale rijei guste kao da su od opipljive tvari.

- Ne dobro... ja ne dobro... slomim, padnem, umrem smee. Vidi, ja zavrim... jo

jedan uspon... Ye svih grijehova, ti nosi... ti jaka lea... ti nosi Ye... on zna... ja smee
gotov...

Neto je kapnulo na Grenovu ruku dok se povlaio; je li to bila suza ili slina, nije znao.

- Hvala, prijatelju; jo emo vidjeti to e biti od svega toga, - rekao je. Otiavi do
Yattmur koja je prala Larena, ree joj, - Osjetio sam u kostima da se toj priljivoj ribi ne smije
vjerovati. On me misli iskoristiti kao tovarnu ivotinju kad umre taj njegov nosa, ili bar nosa
tako kae, a on Sodala najbolje poznaje.

Prije nego je Yattmur mogla odgovoriti, Sodal zaurla, - Neto dolazi! ene, odmah me
podignite; Yattmur, ugasi tu vatru. Gren, doi ovamo i gledaj moe li to vidjeti.

Uspentravi se na humak, Gren se zagleda u polumrak dok su ene prtile Sodala na

nosaeva lea. ak i uz buku njihova tekog disanja Gren je uo zvukove koje mora da je
uo i Sodal, udaljeno i uporno tuljenje i zavijanje koje je raslo i padalo bijesnim ritmom. Strah
mu je potjerao svu krv s lica.

Vidio je grupu od desetak svjetala, nedaleko na ravnici, ali ne u smjeru odakle se uo

sablasni zvuk. Tada mu pogled zapne za prilike u pokretu; napregnuo se da ih bolje osmotri,
a srce mu je lupalo.

- Vidim ih, - objavio je. - Oni... oni svijetle u mraku.

- Onda su to Urlikavci, nema sumnje. To je ona ljudsko-ivotinjska vrsta o kojoj sam

vam govorio. Dolaze li ovamo?

- Tako mi izgleda. to emo sad?

137
corry
- Sii do Yattmur i budite tiho. Urlikavci su slini otrodlakima; mogu biti gadni ako ih se
uzruja. Poslat u jednu enu da vidi to e biti.

Obavljena je pantomima gunanja i gestikuliranja, ena je nestala, pa se opet pojavila.

Za svo je to vrijeme sablasno tuljenje postajalo sve glasnije.

- ena je otila naprijed u vrijeme i vidjela nas kako se penjemo uz onaj obronak
naprijed; oito nam se nije nita dogodilo. ekajmo u tiini dok Urlikavci ne prou, pa emo
onda nastaviti. Yatmur, utiaj to dijete.

Donekle umireni Sodalovim rijeima stajali su uz humak i ekali.

Konano su Urlikavci projurili mimo njih, jedan za drugim, toliko daleko koliko se
kamenom moe dobaciti. Njihovi urlici, smiljeni da bi plaili, dizali su se i sputali dok su
prolazili. Bilo je nemogue rei jesu li trali, skakali ili skakutali; prolazili su tako brzo i
bezobrazno da su liili na prikaze iz sna kakva luaka.

Premda su sjajili priguenim bijelim svjetlom, oblik im se tek nazirao. Jesu li ti oblici
rugalica ljudskome obliju? Vidjelo se jedino da su visoki i mravi poput utvara, a onda su se
izgubili preko ravnice u daljinu, vukui svoj jezivi zov za sobom.

Gren shvati da vrsto stee Yattmur i Larena i da sav drhti.

- to je to bilo? - pitala je Yattmur.

- Rekao sam ti, eno; Urlikavci, - ree Sodal, - Rasa o kojoj sam pripovijedao: koju su
otjerali u Vjenu No. Ovaj je opor vjerojatno bio u lovu i sad se vraa kui. I mi moramo
krenuti; to se prije popnemo preko slijedee planine, bit u sretniji.

I tako su opet krenuli na put, Gren i Yattmur lieni svog ranijeg duevnog mira.

Gren se bio naviknuo da se osvre, pa je zato ba on vidio da im se sad primiu svjetla

to su ih ranije slijedila s lijeve strane i za koja su mislili da su baklje otrodlakih. Povremeno
bi im kroz tiinu doplovio odjek lajanja, poput granice noene vodenom strujom.

- Otrodlaki su nam sve blie, - rekao je Sodalu. - Prate nas tokom itavog puta, a ako
ne budemo pazili, uhvatit e nas na ovome brdu.

- To ne slii na otrodlake, da nas tako uporno prate. Oni obino zaborave na svoj
naum odmah nakon to ga se sjete. Neto ih vue naprijed; moda pomisao na gozbu. Bilo
kako bilo, oni su u mraku odvani; ne valja riskirati da nas napadnu. Mii se bre; hija, ti
klimavi Rataru, hijahop!

No baklje su se stalno pribliavale. Dok su se uspinjali uz dugu, dugu padinu velike

planine, svjetlo filtrirano oblacima iznad njihovih glava sve je vie jaalo, sve dok nisu mogli
razaznati obrise tijela u guvi oko nosaa baklji. Povelika je to gomila urila za njima, premda
jo daleko.

138
corry
Brige su im se mnoile. Yattmur primijeti jo neke stvorove s njihove desne strane, koji
su im se tangencijalno pribliavali. Kroz pusto je odjekivao slabaan lave i nekakvo
ojkanje; nije bilo sumnje, stizao ih je velik broj otrodlakih.

Sad se malobrojna druina povila naprijed pod naporom uspinjanja; skoro su trali
tjerani zabrinutou. - Bit emo na sigurnom kad stignemo na vrh. Hija hop! - vikao je Sodal,
hrabrei ih. - Jo samo malo i vidjet emo Dolinu Obilja. Hajde, hija hop, ti lijeni, runi gade!

Bez rijei, bez najave, njegov nosa klone pod njim, prevrnuvi ga u jarak. Na trenutak je
Sodal leao na leima napola onesvijeten, a onda se zamahom svoga repa opet uspravio i
poeo je nosau sipati najrazliitije psovke.

Tetovirane su ene stale; ona koja je nosila tikvu sa smrkom poloila je svoj teret na tlo
i sjela sama; ni jedna ni druga nisu pomogle palome ovjeku. Uradio je to Gren, trei prema
hrpi kostiju i okreui ga na lea to je opreznije mogao. Nosa nije ispustio ni glasa; oko
slino eravici bilo je zaklopljeno.

Prekinuvi Sodalovo proklinjanje, srdito se okomio na njega, - to ti ima jadikovati? Zar

te nije ovaj jadnik nosio do posljednjeg daha? Izbievao si ivot iz njega; sad budi
zadovoljan! On je mrtav i oslobodio te se; nikad te vie nee morati nositi.

- Onda mora ti, - odgovori Sodal bez oklijevanja. - Ako brzo ne odemo odavde, ovaj
opor otrodlakih e nas razderati u komadie. Sluaj ih, pribliavaju nam se! ivo, ovjee,
ako zna to je za tebe dobro, natjeraj ene da me podignu na tvoja lea.

- A, ne! Ti e ostati ovdje, u ovom jarku. Bez tebe emo mnogo lake pobjei. Ovo ti
je bilo zadnje jahanje.

- Ne! - odjekne Sodalov glas poput trube. - Vi ne znate to se skriva iza vrha ove
planine. Postoji tajni put u Dolinu Obilja kojega ja znam, ali ove ene ne znaju. Bez mene
ete se na vrhu nai u stupici, to ti obeajem. Otrodlaki e vas uhvatiti.

- Gren, ja se bojim za Larena. Bolje da uzmemo Sodala sa sobom nego da se ovdje

svaamo; molim te.

Promatrao je Yattmur kroz tupo praskozorje. Bila je samo silueta, crte kredom na
kamenu, pa ipak je stisnuo ake kao da mu je stvarni protivnik.

- Zar me eli vidjeti kao tovarnu ivotinju?

- Da! Bilo to, samo da nas ne rastrgnu! Pa radi se samo o jednoj planini, zar ne?
Gljivu si nosio bez pogovora.

Gorko je mahnuo rukom prema tetoviranim enama.

- Tako je ve bolje, - ree Sodal gnijezdei se meu Grenovim rukama. - Pokuaj drati
glavu neto nie, da me ne ulja po vratu. Ah, jo bolje! Fino, nauit e ti ve. Naprijed, hija
hop!

139
corry
Glave sagnute sasvim naprijed, savijenih lea, Gren se muio uzbrdo s onim-kojeg-
drugi-nose na sebi. Yattmur je nosila dijete uz njega, dvije su ene ile naprijed, a oajniki
im je zbor jauka otrodlakih pratio korake. Verali su se uz korito potoka dok je hladna voda
uborila oko njihovih koljena, pomogli jedno drugom da se popnu na strmu ljunanu obalu, i
dospjeli na lake zemljite.

Yattmur je sad mogla vidjeti kako iza slijedee uzvisine sja sunce. Kad joj je palo na
pamet da pogleda pejsa oko sebe, vidjela je novi, veseliji svijet obronaka i breuljaka svuda
uokolo. opori otrodlakih izgubili su se s vidika iza golema kamenja.

Sada je nebo bilo proarano svjetlom. Nad glavama im je povremeno plovio pokoji
penja na putu za nonu polovicu Zemlje, ili u svemir. inilo se da imaju razloga za nadu.

Ipak, preostao im je jo komad puta, no sad im je bar sunce grijalo lea. pa su nakon
dugog, napornog penjanja stali zadihani na sljeme planine. S druge su se strane ruile velike
izlomljene stijene niz koje se nitko ne bi mogao spustiti.

Ugnijezdivi se meu stotinama isprepletenih zavjesa sjene leao je rukav mora, irok i
miran, a ravno preko njega, bacajui ar po cijeloj stjenovitoj dolini u koju se more uvuklo,
pruala se lepeza svjetla, ba kako je Sodal Ye prorekao. U vodi su se gibala neka stvorenja,
ostavljajui momentalne tragove po povrini. Na uskoj traci plae kretale su se druge prilike,
hodajui izmeu primitivnih bijelih koliba, ovako u daljini slinih biserima.

Jedino Sodal nije gledao dolje.

Njegove su se oi okrenule prema suncu i prema uskom odsjeku potpuno osvijetljenog

svijeta kojeg se odavde moglo vidjeti, prema zemljama gdje je sunce vjeno sjalo. Tamo je
bljesak bio skoro nepodnoljiv. Nisu mu trebali instrumenti da pokau kako su se svjetlo i
vruina pojaali otkako su napustili Veliku Padinu.

- Kao to sam predskazao, - viknuo je, - sve se stvari rastapaju u svjetlo. Pribliava se
dan kada e doi Veliki Dan, a sva bia postati dijelom vjeno zelenog svemira. Morat u
vam jednom o tome priati.

Munja koja se skoro istroila nad zemljom Vjenoga Sumraka jo je uvijek treperila na
svijetloj strani. Jedna njezina naroita estoka ruka udarila je u monu praumu I ostala
vidljiva. Izvijajui se poput zmije uhvaene izmeu zemlje i neba ostala je tamo; poevi od
prizemna temelja pa prema nebu zelenjeti. Zraka se umirila, promjer joj se poveao, sve dok
se konano neto slino zelenom prstu nije prualo u nebeski svod, vrha izgubljena u magli.

- Aaah, sad sam vidio znamenje nad znamenjima! - krikne Sodal. - Sada vidim i sada
znam da se Zemljin kraj konano pribliio.

- Za ime svih uasa. to je to? - upita Gren. kiljei u zeleni stup ispod svoga tereta.

- Spore, praina, nade, rast, sutina stoljetnog zemljskog zelenila, fitilj zelene bombe
Zemljine, ni vie ni manje. Penje se, uzdie, trai nova polja za svoj rast. Tlo pod onim
stupom mora da je ispeeno kao cigla! Ako grije itav jedan svijet tokom pola vjenosti,

140
corry
kuha ga u vlastitoj plodnosti, a onda mu doda novu, jau porciju struje... na odbijenoj e se
energiji dii ekstrakt ivota, uzdignut i ponesen u svemir na galaktikom strujanju.

- Otrodlaki dolaze! - zavie Yattmur. - Sluajte! ujem ih kako viu.

Osvrnuvi se po putu kojim su doli, u sutonu je vidjela siune prilike kako se, jo uvijek
nosei baklje, sporo ali sigurno, u roju penju uz brdo, uglavnom etvoronoke.

- Kamo emo sada? - upita Sodala. - Uhvatit e nas ako ne prestane pripovijedati.

Trgnuvi se iz razmiljanja, Sodal Ye e brzo, - Moramo ii dalje po sljemenu planine;

samo jo komad puta. Iza onog vrhunca naprijed poinje tajni put meu kamenje. Tamo
emo nai prolaz koji vodi ravno kroz stijenu, dolje do Doline Obilja. Ne brinite, oni se
bijednici jo dosta moraju popeti.

Gren krene prema oznaenom vrhuncu jo prije nego to je Sodal Ye prestao govoriti.

Zabrinuto podignuvi Larena na jedno rame, Yattmur potri naprijed, a onda zastane.

- Sodal Ye, - ree mu. - Gledaj, jedan se penja sruio iza tog vrha. Put nam je
potpuno zaprijeen!

Vrhunac je nakrivo izbijao iz ruba stijene, poput dimnjaka sagraena na vrhu strma
krova, a iza njega leala je masivna penjaeva trupina. Vidjeli su joj samo zasjenjenu stranu
to se uzdizala ba kao dio okolnoga tla i to ih je sprijeilo da je ranije primijete.

Sodal Ye grozno zaurla. - Kako emo se provui ispod tog golemog povra? - upita i
bijesno pljesne repom po Grenovim nogama, frustriran.

Gren zatetura i gurne enu koja je nosila tikvu. Zajedno su se pruili po travi, a Sodal
tresne pokraj njih, urlajui. ena zajeca neto izmeu boli i srdbe i pokrije lice rukama dok
joj je krv kapala iz nosa. Nije se obazirala na Sodala koji joj je neto vikao. Dok je Yattmur
pomagala Grenu da se digne, Sodal se obratio njima.

- Prokleti joj bili govnojedi potomci, govorim joj da poalje istovremenu enu da izvidi
kako emo se izvui odavde. Udari je nogom da obrati panju, a onda me digni natrag na
lea. I ubudue se trudi da bude paljiviji.

Opet je stao galamiti na enu. Iznenada, bez ikakve najave, ona skoi na noge, lice
izobliena poput zgnjeenog voa. Dohvativi tikvu koja je leala na tlu zavitlala ju je preko
glave i tresnula svom snagom na Sodalovu lubanju. Udarac ga je onesvijestio, tikva se
raspala od udarca a smrak iscurio iz nje poput sirupa i prekrio Sodalovu glavu s nekim
letarginim zadovoljstvom.

Gren i Yattmur se sretnu pogledima, zabrinuti, ispitivaki. Usta istovremene ene otvorila
su se poput procijepa i ona zakokodae u bezglasnu smijehu, a njezina je prijateljica sjela i
rasplakala se; jedini je moment revolta u itavom njezinom vremenu postojanja doao i
proao.

- to emo sada? - upita Gren.

141
corry
- Pokuajmo pronai Sodalov tunel; to nam je prva briga, - predloi Yattmur.

On joj dotakne ruku da je ohrabri. - Ako je penja iv, moda uspijemo zapaliti vatru pod
njim i natjerati ga da ode, - rekao je.

Ostavivi ratarske ene da ekaju kraj Sodala krenuli su prema penjau.

XXV.
Kako se s vremenom koliina Suneva zraenja poveavala, idui prema danu, sad ve
ne tako dalekom, kad e se Sunce pretvoriti u novu, tako je i vegetacija bujala da postigne
nadmo bez takmaca, nadvladavi sve druge vrste ivota i stjeravi ih u izumiranje ili pak u
zonu polumraka. Penjai, ti golemi paukoliki biljni monstrumi koji su znali narasti i vie od
kilometra u duljinu, bili su kulminacija moi biljnoga carstva.

Za njih je zraenje visoke energije postalo nasuna potreba. Prvi biljni astronauti, izrasli
na planeti-stakleniku, putovali su izmeu Zemlje i Mjeseca davno nakon to je ovjek
spakirao kovege svoje bune civilizacije i vratio se na drvo s kojega je potekao.

Gren i Yattmur s Larenom u naruju, uljali su se ispod zelene i crne tjelesine

gorostasnog stvorenja, gledajui oko sebe s oima punim zanimanja. Osjetivi opasnost,
Gren zastane.

Pogledao je uvis. S udovinog boka, visoko gore, u njih je gledalo neko tamno lice.
Nakon prvog iznenaenja uspio ih je razaznati jo nekoliko. Skriven u penjaevu krznu uao
je itav niz ljudi.

Instinktivno je izvukao no.

Vidjevi da su otkriveni, ljudi su izili iz skrovita i poeli se sputati niz penjaev bok.
Ukupno ih se pojavilo deset.

- Bje'mo natrag. - ree Gren uzrujano, okrenuvi se k Yattmur.

- Ali otrodlaki...

Napadai ih potpuno iznenadie. Rairivi krila ili plateve skoili su s visine daleko
iznad Grenove glave i opkolili ih. Svaki od njih mahao je prutom ili maem.

- Stojte mirno ili u vas probosti! - vikne Gren divlje i skoi pred Yattmur i Larena.

- Gren! Ti si Gren iz skupine Lily-yo!

Prilike zastadoe. Jedna od njih, ona koja je uzviknula, krene naprijed rairenih ruku,
pustivi ma da padne na zemlju.

Prepoznao je njezino tamno lice!

- Tako mi ivih sjena! Lily-yo!Lily-yo! Jesi li to ti?

142
corry
- Jesam, Gren, ba ja!

Jo ih je dvoje sad prilo, uzvikujui od zadovoljstva. Prepoznao ih je, lica zaboravljena

ah ipak nekako poznata, dva odrasla lana njegovog biveg plemena. Haris i Flor drali su
se za ruke. Premda su se toliko promijenili, jedva je to primijetio u svom iznenaenju
ponovnog susreta. Gledao im je u oi, ne u njihova udna krila.

Vidjevi kako im ispitujuim pogledom prelazi preko lica, Haris ree, - Ti si sada
mukarac, Gren. I mi smo se jako promijenili. Ovi s nama su nai prijatelji. Vratili smo se s
Pravoga Svijeta letei kroz svemir u trbuhu ovoga penjaa to je putem obolio i pao ovamo,
u ovu alosnu zemlju sjena. Ne moemo se vratiti u vruu praumu; dugo smo ve ovdje kao
u stupici: trpimo napade svih vrsta nezamislivih stvorova.

- A sad vam se sprema napad onih najgorih. - Odgovori mu Gren. Nije mu ba bilo
drago vidjeti ljude kao to su Lily-yo i Haris kako prijateljuju s krilatim ljudima. - Neprijatelji su
nam blizu. Kasnije emo priati o doivljajima, prijatelji - rekao bih da su moji udniji od
vaih, jer se veliki opor -ne, dva velika opora otrodlakih spremaju da nas napadnu.

- Zove ih otrodlakima? - upita Lily-yo. - S vrha penjaa smo ih vidjeli kako dolaze.
Zato misli da nas oni ele napasti? U ovoj mizernoj zemlji gladi oni sigurno love penjaa da
ga pojedu.

Grenu je ova ideja bila neoekivana: ipak, bilo mu je jasno da je vrlo vjerojatna. Samo bi
velika penjaeva tjelesina mogla privui toliko otrodlakih sa tako velike udaljenosti. Okrenuo
se da vidi to o tome misli Yattmur, no nje nije bilo.

Odmah je trgnuo no koji je malo prije vratio u korice i stao trati uokolo traei je i
dozivajui njeno ime. Ljudi iz grupe Lily-yo koji ga nisu poznavali nervozno su pipali svoje
maeve, drei ga na oku, no on se nije osvrtao na njih.

Yattmur je stajala po strani privijajui dijete uza se i mrtei se na njega. Bila se vratila
tamo gdje je leao Sodal: tetovirane su ene besciljno stajale u blizini, gledajui u daljinu.
Bijesno mrmljajui, Gren se progura mimo Harisa da joj prie.

- A to ti radi? - pozove je. - Dovedi Larena ovamo.

- Doi i uzmi ga sam, ako ga hoe, - odgovori mu Yattmur. - Neu imati posla s ovim
divljim strancima. Ti pripada meni: zato si od mene otiao k njima? Zato s njima
razgovara? Tko su oni?

- O, neka me sjene oslobode glupih ena! Ti ne razumije...

Zastao je.

Predugo su odlagali svoj bijeg s grebena. Kreui se u impresivnoj tiini, moda zato jer
su izgubili dah uspinjui se, prva se linija otrodlakih pojavila preko sljemena.

Stali su kad su ugledali ljude, no stranji su ih redovi gurnuli naprijed. U platovima to

su im kruto strali preko ramena, iskeenih zubi, nisu ba izgledali prijateljski. Poneki je na
glavi imao smijenu, besmislenu kacigu nainjenu od izdubene tikve.

143
corry
Yattmur je hladno rekla, - Neki od ovih obeali su trbonje odvesti njihovoj kui.

- Kako zna. Svi su oni slini.

- Onaj stari sa utim brcima, kojemu nedostaje mali prst: sigurna sam da bar njega
prepoznajem.

Lily-yo, primaknuvi se sa svojom grupom, upita, - to emo sada? Hoe li nam te

ivotinje dati mira ako ih pustimo k penjau?

Gren je utio. Krenuo je naprijed i stao pred priliku utih brkova koju mu je Yattmur
pokazala.

- Mi vam ne elimo zla, otrodlaki ljudi Babuni. Vi znate da se nismo tukli s vama ni dok
smo bili na Velikoj Padini. Jesu li s vama tri ovjeka trbonje koji su bili u naem drutvu?

Ne odgovorivi nita, uti se brk odgega da se posavjetuje sa svojima. Najblii su se

otrodlaki osovili na stranje noge i dogovarali se lajuim glasovima. Konano se uti brk
opet okrene Grenu, kesei zube dok je govorio. Neto je drao u naruju.

- Dopadap-da. mravko. skoi-trbusi fu-fu s nama. Vidi! Gledaj! Lovi!

Brzom je kretnjom neto dobacio Grenu koji je bio tako blizu da nije mogao a da to ne
uhvati refleksnom kretnjom.

Bila je to odrezana glava jednoga trbonje.

Postupio je bez razmiljanja. Ispustivi mrtvu glavu, bacio se naprijed u mahnitom

gnjevu, ispruivi pritom no pred sebe. Otrica zahvati utobrkog otrodlakog u trbuh prije
nego ovaj uspije uzmaknuti. Dok je teturao u stranu, vritei, Gren mu uhvati sivu apu
objema rukama. Okrenuo se oko sebe na peti i bacio ga ravno preko ruba klisure.

Pala je potpuna tiina, tiina iznenaenja, kad su krici utoga brka zamrli. Slijedei e
nam trenuci odrediti sudbinu, pomisli Gren, no krv mu je ve bila tako uzavrela da mu je bilo
svejedno. Osjeao je Yattmur, Lily-yo i ostale ljude iza sebe, no nije mu padalo na pamet da
se osvrne.

Yattmur se nagnula naprijed prema slomljenom, okrvavljenom predmetu to joj je leao

do nogu. Glava je otkidanjem bila svedena na puku stvar, groznu stvar. Gledajui u
vodenastu hladetinu, nekadanje oi, proitala je u njima sudbinu sve trojice trbonja. Nitko je
nije uo kako jeca, - A bili su uvijek tako njeni s Larenom!

Onda se iza nje prolomila buka.

Strahovita se rika zaorila, rika posve strane modulacije i snage, rika to im je grunula
preko glava tako neoekivano i krv joj u ilama pretvorila u led. Otrodlaki zavikae u strahu,
a onda se okrenue, gurajui se i borei da se to prije vrate u sigurnost sjene planinskog
grebena.

144
corry
Zagluen, Gren se osvrne oko sebe, Lily-yo i njezini pratioci bjeali su natrag prema
umiruem penjau. Yattmur je pokuavala umiriti dijete, a tetovirane su ene leale
potrbuke, glava pokritih rukama.

Opet ih je buka preplavila, sada kao naduta tjeskobnim oajanjem. Sodal Ye se povratio
svijesti. Zaurlao je od srdbe, a onda, razjapivi mesnata usta s golemom donjom usnicom,
progovorio rijeima koje su se tek postupno pretapale u nekakav smisao.

- Gdje su vam vae praznoglave glave, kreature s mranih ravnica, imate abe u glavi
kad ne razumijete moja predskazanja, gdje rastu zeleni stupovi. Rast je simetrija, gore i
dolje, ono to se zove propadanje nije propadanje, to je drugi dio rasta. To je jedan proces, vi
aboglavci, proces devolucije koji vas nosi dolje u zeleni bunar iz kojega ste i potekli... ja
sam izgubljen u labirintu... Gren! Gren, kao krtica ja rujem kroz tlo saznanja... Gren, none
more... Gren, iz ribljeg te trbuha ja zovem. uje li me? To sam ja, smrak, tvoj stari
saveznik!

- Smrak?

Zaprepaten, Gren padne na koljena pred Lovi-nosi stvorom. Bez ikakva izraza na licu
buljio je u gubavu smeu krunu to je sad krasila Sodalovu glavu, u oi koje su se otvorile
zamuenim pogledom, a onda ga uzele u fokus.

- Gren! Bio sam blizu smrti... o, kako svijest boli... sluaj, ovjee, to sam ja, tvoj
smrak. Drim Sodala na uzdi i koristim mu sposobnosti kao to sam neko morao tvoje.
Toliko je bogatstvo u njegovu umu... povezano s mojim znanjem... o, ja sad jasno vidim ne
samo ovaj maleni svijet, nego itavu zelenu galaksiju, vjeno zeleni svemir...

Gren sad mahnito skoi na noge.

- Jesi li poludio? Zar ne vidi u kakvom smo poloaju ovdje; da nas svakoga asa
mogu pobiti otrodlaki, samo kad sakupe hrabrosti za napad? to da radimo? Ako si stvarno
tu sa nama i ako si pri zdravoj pameti, pomogni nam!

- Nisam poludio... osim ako biti jedini mudar stvor u svijetu abljih umova ne znai biti
lud... u redu, Gren, rei u ti; pomo dolazi. Pogledaj u nebo!

Ve je otprije kraj oko njih bio natopljen nekakvim neobjanjivim svijetlom. Daleko, usred
jednolinog prostranstva neprekinute dungle stajao je zeleni stup, a uz njega sad jo jedan
to se formirao podalje od prvoga. Kao da su okupali atmosferu svojim tinjajuim sjajem;
Gren se nije iznenadio videi pruge zelenkastih oblaka na nebu.

Iz jednoga se oblaka pojavio penja. Padajui leernom, odmjerenom brzinom usmjerio

se prema njihovom grebenu.

- Hoe li doi ovamo? - upita Gren smrka. Vrijealo ga je uskrsnue tirana koji mu je
do nedavno iscrpljivao ivotnu snagu, no shvatio je da mu gljiva, ovisna sad o beznogom
Sodalu, moe pruiti samo pomo, a ne vie i nauditi.

- Da, sputa se ovamo, - odgovori ovaj. - Ti, Yattmur i dijete doite i lezite kraj mene,
tako da vas ne zdrobi kad se spusti. Vjerojatno dolazi da se spari, da se unakrsno oplodi, s

145
corry
ovim umiruim penjaem. Moramo se odmah popeti na njega, im se spusti. Mene mora
nositi, Gren, razumije li? Poslije u ti rei to e dalje raditi.

Dok je smrak govorio kroz Sodalova usaljena usta, vjetar je uznemirio travu. Dlakavo
se tijelo iznad njih poveavalo sve dok nije zaklonilo sav vidik; penja se oprezno spustio na
rub grebena i lagano sjeo trbuhom na lea svojeg umirueg druga. Velike su mu se dlakave
noge spustile do tla i ukopale se, poput masivnih potpornih stupova obraslih mahovinom, a
zatim se smirile.

Gren, a zatim i Yattmur i dvije tetovirane ene, prie penjau i zagleda se uvis. Ispustio
je Sodalov rep kojim ga je vukao po tlu.

- Tu se ne moemo popeti! - Ti si luda gljiva kad ti je takva ideja pala na pamet.

Prevelik je on za to!

- Penji se, ljudski stvore, penji se! - zaurla smrak.

Gren je stajao na mjestu, jo uvijek oklijevajui, kad su

prili Lily-yo i ostali iz njezine grupe. Bili su se sakrili iza visoke stijene, a sad su eljeli
to prije otii odavde.

- Kao to ta tvoja ribetina kae, ovo nam je jedini put u spas, - ree mu LiIy-yo. Penji
se, Gren! Budi s nama pa emo se brinuti za tebe.

- Penjaa se ne mora bojati. - doda na to Haris.

Jo uvijek je Gren stajao nimalo ohrabren njihovim nagovaranjem. Sama ideja da se dri
za neto to plovi zrakom tjerala ga je na povraanje od straha; sjetio se leta na leima
biljoptice to se sruila u Niiju Zemlju, sjetio se putovanja u amcu i na unjavcu, od kojih
ga je svako uvalilo u sve goru situaciju. Tek je ovo posljednje putovanje, koje je poduzeo
vlastitom snagom u Sodalovu drutvu, obeavalo kraj povoljniji od poetka.

Dok je oklijevao, smrak opet zaurla Sodalovim glasom, tjerajui druge da se uspnu po
vlaknastom tkivu penjaevih nogu i nagovarajui tetovirane ene da ga nose, to su one i
uradile uz pomo Lily-yo i njezinog drutva. Svi su se uskoro nali visoko gore na prostranim
leima, gledajui dolje prema njemu, dozivajui ga; samo je Yatmur ostala uz njega.

- Tek to smo se oslobodili trbonje i smrka; zato bismo sad morali ovisiti o ovom
udovinom stvorenju? - promrmljao je.

- Gren, moramo ii. Odnijet e nas u nau toplu praumu, daleko od otrodlakih, gdje
emo ivjeti u miru s Larenom. Zna da ovdje ne moemo ostati.

Pogledao je najprije nju, a zatim dijete velikih oiju u njezinom naruju. Toliko je toga
propatila zbog njega, jo od vremena kad su Crna Usta pjevala svoju neodoljivu pjesmu.

- Ii emo ako ti tako eli, Yattmur. Daj da ja nosim dijete. - A zatim u nagloj provali
bijesa pogleda uvis i zavie smrku, - I prekini tu svoju glupu dernjavu! Evo me, dolazim!

146
corry
Prekasno je viknuo; smrak je ve bio uutio. Kad su se Gren i Yattmur konano
zadihani uspeli na vrh ive planine zatekli su smrka kako daje upute Lily-yo i njezinoj grupi
za novi pothvat.

Sodal uperi svoj prasei pogled u Grena i ree mu, - Kao to dobro zna i ti i svi ostali,
vrijeme je da se podijelim, da se razmnoavam, pa u zato preuzeti ovoga penjaa kao to
sam preuzeo i Sodala.

- Pazi da on tebe ne preuzme, - Gren e na to nemono.

Sjeo je uz tup udarac kad se penja pokrenuo. Gorostasni stvor u aru oplodnje osjeao
je tako malo da se nije ni trgnuo od posla kojemu se bio tako slijepo posvetio kad su mu Lily-
yo i ostali, divlje vitlajui noevima, zarezali u epidermu.

Kad je omanji krater bio iskopan, podigli su Sodala tako da je visio nad udubljenjem:
premda se slabano izvijao, smrak ga je kontrolirao u toj mjeri da nita vie od toga nije
mogao uiniti. Gadna je roava smea masa smrka stala puzati; polovica je ubrzo pala u
jamu, a Lily-yo i pratioci poklopili su je zatim prema uputama poklopcem od penjaevog
biljnog mesa. Gren je zadivljeno promatrao kako svi ure da izvre smrkove naredbe; on je
sam, izgleda, postao imun na te zapovijedi.

Yattmur sjedne dojiti dijete. Kad se Gren smjestio do nje ona pokae prstom du tamne
strane planine. Sa svojeg su poloaja mogli vidjeti tune mrane grupice otrodlakih kako se
udaljuju na sigurno ekajui daljnji razvoj dogaaja; ponegdje su sjale njihove baklje dajui
malo ivosti tami, poput cvjetova u melankolinoj umi.

- Ne napadaju, - primjeti Yattmur. - Moda bismo se mogli spustili i nai onaj tajni put u
Dolinu Izobilja.

No pejsa se nakrivio.

- Prekasno. - odgovori Gren. - Dr' se vrsto; poletjeli smo. Dri li vrsto Larena?

Penja se dizao u zrak. Ispod njih bljesnuo je visoki greben, a zatim su padali mimo
njega, hujei hitro mimo stijenja. Dolina Izobilja jurila je prema njima i bivala sve veom kako
se bliila.

Spuznuli su sada u dugaku sjenu, zatim u svjetlo - sjena im je klizila po vodi rezbarenoj
valiima - pa opet u sjenu i jo jednom na svjetlo kako su se dizali sve vie i sigurnije i uputili
se prema suncu to se bilo okitilo vatrenom perjanicom.

Laren zajei prestraeno i okrene se u majina njedra, vrsto stisnuvi oi, kao da mu je
svjetlo bilo prejako.

- Okupite se svi oko mene, - pozove smrak, - a ja u vam govoriti kroz riblja usta. Svi
morate uti ovo to vam imam rei.

Smjestili su se oko njega vrsto se drei za penjaeve dlake, a samo su Gren i Yattmur
oito oklijevali.

147
corry
- Sada sam u dva tijela, - objavio je smrak. - Preuzeo sam kontrolu nad penjaem: ja
mu upravljam ivanim sustavom i on sada ide kamo ja poelim. Ne bojte se jer vam se za
sada nita loe nee dogoditi. Ono to je stranije od ovoga leta jest znanje koje sam stekao
od ovoga Lovi-nosi stvora, od Sodala. Svi morate uti kakvo je to znanje, jer ono mijenja
moje planove.

- Sodali su stanovnici mora. Dok su sva ostala inteligentna bia bila izolirana jedno od
drugoga bujanjem biljnoga ivota, oni su slobodno plivali oceanima i komunicirali
meusobno. Jo i danas oni nesmetano lutaju planetom. Zbog toga su stekli jo vie znanja,
umjesto da ga kao svi ostali izgube.

- Oni su otkrili da e svijet uskoro skonati. Ne odmah, ne jo za mnoge generacije, no

sigurno e skonati, a oni zeleni stupovi to znae propast i to se diu iz dungle u nebo,
znak su da je kraj ve otpoeo.

- U podrujima koja su zaista vrua, podrujima koja nitko od nas ne poznaje i gdje ivi
gorue grmlje i druge biljke to koriste vatru, tamo zeleni stupovi postoje ve odavno. U
Sodalovom sam mozgu naao znanje o njima i vidio ih kako bljete na obalama koje je on
promatrao iz uskipjela mora.

Uutio je. Gren je pamtio kako to izgleda kad smrak pretrauje mozak u potrazi za
podacima. Stresao se, pomalo zadivljen smrkovom glau za znanjem no ipak se gadei
njegove prirode.

Ispod njih je, lagano se njiui, klizila obala Zemlje Vjenoga Sumraka. Postala je
primjetno svjetlijom prije nego su se teke usnice opet pokrenule, a Sodalov glas nastavio
prenositi smrkove misli.

- Ovi Sodali ne razumiju uvijek sve znanje koje su stekli. O, sva ljepota plana kad ga
jednom shvati! Ljudi, upaljen je fitilj sile koja se zove devolucija. Kako da vam to
rastumaim, a da to vai siuni mozgovi razumiju?

- Davno, davno prije, vai su daleki preci otkrili da je ivot izrastao i razvio se,
evoluirao, iz jedne sitne mrvice plodnosti, iz amebe koja je sluila kao vrata u ivot. A na
drugoj su strani vrata bile tek aminokiseline i anorganski svijet koji je i sam, kako se otkrilo,
evoluirao u svoj svojoj kompleksnosti iz jedne sitne mrvice, iz prvobitnoga atoma.

- ovjek je s vremenom shvatio taj kolosalni proces rasta. Sodali su pak shvatih da rast
u sebi sadri i ono to su ljudi zvali propadanjem; shvatili su da se priroda mora naviti poput
opruge da bi se zatim mogla odviti, ali da se isto tako mora odviti kako bi se mogla opet
naviti.

- Ovaj stvor u kojem ivim zna da je svijet sada u fazi odvijanja i to je on na svoj
nejasan nain pokuavao propovijedati vama, niim biima.

- Na poetku postojanja ovog sunevog sustava sve su forme ivota bile pomijeane i
umiranje jedne vrste hranilo je drugu. Stigle su na Zemlju iz svemira jo u kambrijsko doba,
kao estice praine, kao iskre, a zatim se razvile u ivotinje, biljke, reptile, kukce, u sve vrste
i varijante koje su preplavile svijet.

148
corry
Mnoge su od njih sada nestale. Zato? Zato jer galaktike struje koje odreuju trajanje
zvijezda sada unitavaju ovo sunce. Iste te galaktike struje upravljaju i ivotom; one ga
sada prekidaju kao to e prekinuti i Zemljino postojanje. Priroda, dakle, devoluira i forme se
opet mijeaju! One nikad nisu bile nezavisne jedna od druge, jer je jedna uvijek ivjela na
raun druge, a sada se opet stapaju jedna u drugu u potpunosti. Jesu li trbonje ljudi ili biljke?
Je su li otrodlaki ljudi ili ivotinje? A sva druga bia ovoga svijeta u stakleniku, penjai,
ubivrbe u Niijoj Zemlji, unjavci to se mnoe sjemenom kao biljke, a sele se poput ptica. -
Kako ih razvrstati prema starim podjelama?

- A i ja se pitam, to sam ja, zapravo?

Na trenutak je uutio. Sluatelji se kriom zgledae, ispunjeni nelagodom, a onda ih trzaj

Sodalova repa podsjeti da se predavanje nastavlja.

- Svi mi to smo se ovdje nali pometeni smo u stranu od glavnoga toka devolucije.
ivimo u svijetu gdje je svaka slijedea generacija sve manje definirana, gdje se ivot kree
u pravcu bezumnog, infinitezimalnog, u pravcu jednog embrionalnog trunka kojim e se
zatvoriti kruni proces razvoja svemira. Galaktike e struje odnijeti spore ivota na neki
drugi, novi sustav, ba kao to su ga neko donijele do ovog naega. Vidi se ve to u ovim
zelenim stupovima svjetla to iz dungle izvlae ivot, a pod utjecajem stalnog poveanja
topline proces e se neprekidno ubrzavati.

Dok je smrak govorio njegova je druga polovica dovela penjaa na manju visinu i sad
su lebdjeli iznad guste dungle iznad banjana to je pokrivao sav taj suncem obasjan
kontinent. Vruina ih je ovila poput plata.

I drugi su penjai putovali ovim krajem, lako se kreui po svojim nitima. Jedva
zadrhtavi, smrkov se penja spustio na vrhove dungle.

Gren odmah ustane i pomogne Yattmur da stane na noge.

- Ti si najmudriji od svih stvorova, smrku, - ree. - Ne osjeam tugu to te ostavljam

jer mi se ini da si sposoban brinuti se za sebe. Ti si, napokon, prva gljiva koja je rijeila
zagonetku svemira. Yattmur i ja emo iriti glas o tebi kad budemo na sigurnom usred
dungle. Ide li i ti s nama, Lily-yo, ili e svoj ivot posvetiti jahanju na povru?

LiIy-yo, Haris i ostali takoer su bili ustali i sad su gledali Grena sa stavom u isto vrijeme
neprijateljskim i obrambenim, to ga podsjeti na davna vremena.

- Nee valjda napustiti ovaj blistavi um, smrka zatitnika koji ti je prijatelj? - upita Lily-
yo, a Gren klimne glavom. - Nek' ostane tebi, ili ti njemu. Sada se ti mora odluiti, kao to
sam to i ja morao, je li on sila dobra ili zla. Ja u povesti Yattmur i Larena i ove dvije
tetovirane ene natrag u umu kojoj pripadam. - Kad je pucnuo prstima, dvije ene posluno
ustanu.

- Jednako si tvrdoglav kao to si uvijek bio. - Haris e pomalo nestrpljivo. - Vrati se s

nama na Pravi Svijet: tamo je bolje nego u dungli. I sam si uo ribu-smrka: dungla e
propasti.

149
corry
Gren oduevljeno otkrije da se moe sluiti argumentima na nain koji mu prije nije bio
dostupan. - Ako je istina ono to smrak kae, onda e i taj tvoj drugi svijet propasti ba kao i
ovaj ovdje.

Smrkov se glas sad ponovo javi, preglasan i zamarajui.

- To je istina, ovjee, no ti jo ne zna moj plan. U nejasnim mislima ovoga penjaa

pronaao sam svijest o drugim svjetovima, daleko od ovoga, pod toplim zracima drugih
sunaca. Penjaa se moe natjerati da poduzme takvo putovanje, a ja i Lily-yo i svi ostali
moemo ivjeti u njemu u sigurnosti jedui njegovo meso, sve dok ne stignemo do novih
svjetova. Jednostavno emo slijediti smjer zelenih stupova, ploviti po galaktikim strujama, a
one e nas dovesti na neko novo i svjee mjesto. Naravno da mora poi s nama, Gren.

- A meni je dosta noenja i dosta mi je da me drugi nose. Idi sa sreom, napuni itav
jedan prazan svijet ljudima i gljivama!

- Dobro zna da Zemlju eka vatrena smrt, budalasti ovjee!

- Tako si nam rekao, premudri smrku. Takoer si rekao da se to nee dogoditi jo

mnogo generacija. Laren i njegov sin. a i njegovoga sina sin, ivjet e u zelenom, to je
mnogo bolje nego da budu skuhani u utrobi velikog kupusa na putu u nepoznato. Hajde,
Yattmur, Hija-hop, vi ene! Hajde, svi za mnom.

Okrenuli su se da pou i Yattmur preda Larena Grenu, gurajui tetovirane ene pred
sobom, a on ga podigne na svoje rame. No Haris je koraknuo naprijed s isukanim noem u
ruci.

- S tobom je uvijek bilo teko izai na kraj. Ti ne zna to radi, - ree.

- To je moda istina, no barem znam to vi radite.

Ne obazirui se na otricu Gren se polako spusti niz upavi bok. Sputali su se sve dok
nisu dosegli grane banjana i pomogli poslunim enama da vrsto stanu na njih. S divnom
radou u srcu Gren pogleda dolje, u lisnate dubine.

- Doite, - rekao je hrabrei ih. - Ovo e nam biti dom, tu gdje mi je opasnost nekad bila
kolijevka i gdje e nas sve ovo to smo nauili uvati od opasnosti. Daj mi ruku, Yattmur.

Zajedno su sili u svoj dom u liu i nisu se ni osvrnuli kad se penja sa svojim putnicima
polako podignuo, polako zajedrio iz dungle prema nebu posutom zelenim mrljama i polako
se uputio prema uzvienom plavetnilu svemira.

KRAJ

150