KONCILSKA OBNOVA KARMELA

Potovane i drage sestre!

U tijek vanih zbivanja u Crkvi, naem Redu i naem narodu, utkan je i molitveno-duhovni hod
naih klauzurno-kontemplativnih Karmela. I dok se s radou sjeamo 11. listopada 2012., kada je sv.
otac Benedikt XVI. otvorio Godinu vjere, u kojoj obiljeavamo i 50. obljetnicu poetka Drugog
vatikanskog koncila, kao i 20. obljetnicu Katekizma katolike crkve, mi unutar naega Reda
zahvaljujemo Gospodinu i za 450. obljetnicu Reforme i osnutka prvog obnovljenog Karmela u Avili, te
se pripremamo za 500. roendan nae sv. Majke Terezije 2015. godine. Istovremeno ne zaboravljamo u
ovoj godini zahvaliti dragom Bogu i za oslobaajuu presudu hrvatskim generalima, jer nije dopustio
da ljudskom presudom bude krivotvoren obrambeni karakter rata nametnutog naoj zemlji.
Kada je papa Ivan XXIII. otvorio Drugi vatikanski koncil, 11. listopada 1962. godine i kada je
Duh Sveti osvjeio izvornu ljepotu Crkve, njezinu snagu vjere, liturgije, molitve, kao i dubinu i irinu
Boje otkupiteljske ljubavi, Karmel je, kucajui blom Crkve, svojom molitvom i djelom sudjelovao u
djelu obnove Crkve, slino kao kad je, u poecima obnove Karmela, naa sv. Majka Terezija osjeala
duboko u sebi blo Crkve i stavljala svoj ivot vjere i molitve, kao i ivot svojih sestara, u slubu majci
Crkvi. Njezine su rijei: Ako pak vae molitve, rtve i sav va ivot ne bi bili u slubi Crkve, onda ne
biste postigle cilja radi kojega vas je Bog pozvao. (usp. P 3, 10.). Time je rekla, da smo samo toliko
vjerne naoj terezijanskoj karizmi, koliko ivimo sa Crkvom, u Crkvi i za Crkvu, koja je mistino Tijelo
Kristovo.
Te 1962. godine, kada je otvoren Drugi vatikanski koncil, u Hrvatskoj smo imali samo jednu
klauzurno-kontemplativnu karmelsku zajednicu: Stepinev Karmel u Brezovici. No u proteklih pola
stoljea nikli su i Karmeli u Klotar Ivaniu, Breznici akovakoj, Mariji Bistrici, Sarajevu i Albaniji. I
svi smo mi ili zajedno s Koncilom, na Karmelu svojstveni nain, ne oklijevajui i ne urei se, molei,
motrei, sluajui, vrednujui, uvijek se drei smjernica Uiteljstva Crkve, nadlene Kongregacije i
Generalnog vodstva naega Reda. Ni njima ni nama nije uvijek bilo jednostavno etiristoljetne modele i
strukture uskladiti s potrebama naega vremena i zrelo ih i odgovorno osmisliti, radi to vee
uinkovitosti u ivljenju nae specifine karizme u okruju suvremenog pluralnoga drutva.
Veliki broj karmelskih vie ili manje poznatih svetaca kroz stoljea su utiskivali u srce Crkve
ono najbolje to su bili i to su imali, u slubi irenja Njegova Kraljevstva meu ljudima. I mi danas
nastojimo Crkvi darivati isto u duhu Drugog vatikanskog koncila, da bi na kontemplativni ivot,
mogao biti vjerodostojno svjedoanstvo za nae moderno doba.
Bl. Ivan Pavao II. je u svom Apostolskom pismu Nadolaskom novog tisuljea napisao:
Osjeam, vie no ikad, dunost ukazati na Koncil, kao na veliku milost koju je zadobila Crkva u 20.
stoljeu. U njemu nam je bio ponuen siguran kompas da bi nas usmjerio tijekom hoda u stoljeu u
koje ulazimo. (Ivan Pavao II., Apostolsko pismo Novo millennio ineunte, 6. sijenja 2001. br. 57.).
Slino je o Koncilu i njegovom znaenju potvrdio i sadanji poglavar Crkve, papa Benedikt XVI.,
nekoliko mjeseci nakon izbora za Petrova nasljednika: Ako se u njegovu itanju i prihvaanju vodimo

ispravnom hermeneutikom, [Koncil] moe biti i sve vie postajati velika snaga za uvijek potrebnu
obnovu Crkve. (Porta fidei 5, Obraanje lanovima Rimske kurije, 22. prosinca 2005.).
I nai crkveni i redovniki poglavari poticali su nas da u kreativnoj vjernosti kontemplativnoklauzurnoj karizmi Karmela i dananjim ljudima budemo svjedokinje intenzivne povezanosti s Bogom
ivim. To su nam osobito na srce stavljali generalni poglavari naega Reda, primjerice: P. Finian della
Regina del Carmelo, P. Filip Sainz de Baranda, p. Camilo Maccise, p. Luis Gamboa Arestegui i drugi.
Koncilskom obnovom Karmela dosadanji modeli liturgije, zajednitva, odgoja i klauzure nisu se ruili,
nego se na tim temeljima, na tom iskustvu i zasadama dalje dograivalo, uzimajui u obzir aktualne
okolnosti i uvjete.
Voen duhom Koncila i noen njegovom snagom, Karmel je provodio aggiornamento,
osuvremenjenje, prilagodbu, obnovu, auriranje. Bio je to zahtjevan, naporan i dugotrajan put, put
koji je trajao vie od 20 godina, put prouavanja, promiljanja, provjeravanja, traenja, anketiranja,
vrednovanja... Miljenja koja su stizala sa svih strana svijeta i usuglaavana na razini Uiteljstva,
rezultirala su smjernicama koje su dolazile od Kongregacije za redovnike i svjetovne institute i od nae
Generalne uprave.
Godine 1971. zapoela je dorada Konstitucija, koje su bile revidirane i potvrene u Rimu 6.
lipnja 1947., kao i onih iz 1926. godine, u svrhu njihova obnavljanja i osuvremenjenja. Oblikovan je
Nacrt za temeljni zakon bosonogih karmelianki, na kojemu se radilo i po kojemu se ivjelo vie od
est godina. Potom su, 1977. godine, uslijedila Tumaenja za posuvremenjenje 'Prvotnih' Konstitucija
Bosonogih sestara Reda Blaene Djevice Marije od brda Karmela prema direktivama II. Vatikanskog
Sabora, po kojima smo se ad eksperimentum ravnale 5 godina. Uslijedio je diljem svijeta veliki broj
sastanaka, prouka i prijedloga dostavljenih crkvenim vlastima. Svi ti napori rezultirali su napokon
dananjim Konstitucijama, koje su pripravljene prema smjernicama Drugog vatikanskog sabora i
propisima kanonskog prava, te odobrene od Apostolske Stolice 1991. godine. Uz koncilske dokumente
i pravne norme, nadoli su jo i za nas relevantni i dragocjeni dokumenti: Vita consecrata, Apostolska
pobudnica o posveenom ivotu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu iz 1996. godine te Verbi sponsa,
Upute o kontemplativnom ivotu i klauzuri monahinja iz 1999. godine.
U okviru ove Okrunice nije dakako mogue obuhvatiti cjelokupno doktrinarno i pravno
bogatstvo koncilski obnovljenog terezijanskog Karmela, pa emo se dotaknuti samo nekolicine:
liturgije, zajednitva, teologije posveenog ivota i klauzure.
Liturgija kao slavljenje Boga, na nutarnji i vanjski nain, okosnica je ivota karmelianke. Po
liturgiji, osobito slavljenjem Euharistije, karmelianka ulazi u prostranstva Vjenoga, sjedinjuje se s
Kristom Gospodinom, s njegovim otajstvom muke, smrti i uskrsnua. Po Euharistiji Kristova Rije i
njegovo Tijelo i Krv posveuju i poboanstvenjuju na ivot i nau svakidanjicu. Zajednica tako
ostvaruje otajstvo Crkve, sudjeluje u uskrsnom Kristovu otajstvu i njegovu sveenitvu., (usp. SC
42). Takoer: Zemaljskom liturgijom sudjelujemo predokusom u onoj nebeskoj liturgiji, koja se slavi u
svetom gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici teimo (SC 8). U skladu s naukom naih Utemeljitelja,
naom stoljetnom karmelskom tradicijom i intencijama Drugog vatikanskog sabora naglasak je stavljen
na vanost naeg vjernog, dostojanstvenog i zauzetog sudjelovanja u Euharistiji, uvaavajui trenutke
svete utnje (usp. SC 30. i 34.) te dajui vanost sveanosti liturgije pjevanjem kod sv. Mise, Jutarnje i
Veernje asova, na svetkovine i u nedjelje. (usp. Konstitucije, IV. pogl. 74. br.). Euharistija se
nastavlja slaviti cjelodnevno upravo liturgijom asova. Tu je zajednica, Crkva u malom, koja stoji pred
licem Svevinjega, u ime onih, s onima i za one svoje sestre i brau, koji su u svijetu i u vjenosti. Sve
to je nicalo i u dotadanjem naem zakonodavstvu, ali je sada osvjeeno, produbljeno i ojaano novim
motivima zajednitva s Kristom i Njegovom Crkvom.
Zajednitvo i na zajedniki ivot u koncilskoj optici ima vrlo veliko znaenje. elja Koncila
kao i nae sv. Majke Terezije jest, da ivimo poput prve Crkve, u kojoj su svi bili jedno srce i jedna
dua, (usp. Dj 4, 32), da ivimo u duhu malog kolegija Kristova, kao duhovna obitelj, koju Krist
okuplja, vodi i povezuje, i koja se meusobno pomae na putu prema svetosti. (usp. PC 15; P 20,1).
Sav ivot zajednice, uvaavajui i njegovu eremitsku dimenziju, i onaj molitveni i onaj djelatni,

usmjeren je na taj obiteljski duh u zajednici (usp. PC 15). Koncil je preporuio samo jednu vrstu
sestara, s istim pravima i dunostima, da bi i time pridonio istinskijem, vedrijem i jaem sestrinskom
zajednitvu. Razlike su samo u pogledu slubi koje susestre vre i za koje su od Boga obdarene (usp.
PC 15). Jednakost i zajednitvo omoguuju svim sestrama da kroz razliite oblike sluenja zajednici
odgovorno i aktivno surauju u inicijativama i odlukama zajednice, na duhovnu izgradnju i dobro sviju.
(usp. PC 14).
Teologija posveenog ivota i u pokoncilskom Karmelu se temelji na evaneoskim i
kristolokim principima, duhovni poziv crpi svoj identitet i snagu iz nasljedovanja Krista i njegove i
nae Majke Marije, kroz redovniko posveenje po svetim zavjetima: istoe, siromatva i poslunosti.
Oni su dar Duha Crkvi (usp. LG 44) i po njima redovnice ive jedino za Boga, ljubei ga nada sve
(usp. PC 5) i ugraujui se na osobit nain u njegovo Otajstvo, u Crkvu. (usp. LG 44). Posveena
istoa, dragocjeni dar boanske milosti koji Otac daje nekima, (usp. LG 42), osposobljava nas da se
itavim srcem predamo Gospodinu i ve sada objavljujemo dobra budue slave. (usp. LG 44).
Jednako tako po zavjetu siromatva oslobaamo svoje srce od navezanosti na zemaljska dobra,
nastojimo jae prionuti uz duhovna i nebeska dobra, te se uz savjesni i odgovorni rad za blinje, osloniti
na Boju Providnost i dijeliti svoja dobra s potrebnima. Po zavjetu poslunosti poput Krista Gospodina,
koji je doao vriti volju Oevu (usp. Iv 4, 34; 5, 30), nastojimo svoju volju potpuno darovati
Gospodinu i savreno se sjediniti sa spasiteljskom voljom Oevom, (usp. PC 14), te biti na
raspolaganju, svojim darovima uma, srca i volje, poglavarima i zajednici. Koncil takoer preporua
poglavarima da budu pouljivi volji Bojoj i da izvruju vlast u duhu sluenja brai, te da im tako
oituju ljubav kojom ih Bog ljubi. (usp. PC 14).
Klauzura je za kontemplativne redove od posebnog znaaja i znaenja jer omoguuje
specifian i znakovit ivot s Kristom Gospodinom za Crkvu i svijet. U tzv. papinskoj klauzuri, koja
odie samoom i tiinom, utnjom i motrenjem rijei Boje i koja omoguuje sudjelovanje u Kristovom
pashalnom misteriju i karmelianke s drugim redovnicama i redovnicima klauzurno-kontemplativne
naravi prinose Bogu rtvu hvale, a narod Boji rasvjetljuju bogatim plodovima svetosti, primjerom ga
potiu i otajstvenom apostolskom plodnou promiu njegov porast. Tako su oni ures Crkve i izvor
nebeskih milosti. (usp. PC 7). Koncil je elio da se ivot u klauzuri preispita, obnovi, prilagodi i uskladi
s prilikama mjesta i vremena, a obiaji koji su danas zastarjeli, tj. koji zamagljuju bit i smisao klauzure,
da se dokinu (usp. PC 16). Kako se ne bi upadalo u ekstreme na jednoj ili na drugoj strani, pri tome je
korisno imati u vidu da glavni cilj klauzure nije neosmiljeno, puko izvanjsko, slijepo i formalno
vrenje discipline klauzure, nego je cilj da ivot u papinskoj klauzuri bude egzistencijalna spasenjska
stvarnost, da bude znakovit i svjedoki, te da omoguava otkrivanje nebeskih prostranstva u naim
dubinama i da narod Boji jaa na putu vjere i Evanelja. Iz toga razloga su neke krute vanjske norme
klauzure ukinute ili pojednostavljene, a naglasak je stavljen na nutarnju klauzuru srca, na osobnu
zrelost, izgradnju, savjesnost i odgovornost poglavara i sestara za autentini kontemplativni ivot u
klauzuri.
Budunost Karmela je, vjerujemo, izglednija, ukoliko se nadahnjuje na smjernicama Drugog
vatikanskog koncila. Zato Karmel nastoji oslukivati govor Duha Crkvi i ivjeti Koncil sada i ovdje.
Jednostavno, tiho, predano i odluno. Svaka od nas je pozvana biti Koncil, biti Vrata vjere(usp. Dj
14, 27), koja vode u ivot zajednitva s Bogom u njegovoj Crkvi. (usp. Benedikt XVI., Porta fidei).
Tako je svaka od nas i budunost Karmela i Crkve. im cjelovitije i autentinije ivimo s Njime ovo
nae danas, tim izvjesnija je naa budunost, jer, samo On je naa istinska i zauvijek ostajua
budunost.
Hvala vam od srca, drage nae sestre, to ste s nama bili molitvom, duhom i svestranom
suradnjom i kroz minulu 2012. godinu. Hvala vam za svjedoki ivot vjere, nade i ljubavi kojim se
uzajamno hrabrimo. Hvala vam za duhovno zajednitvo u ovim svetim boinim i novogodinjim
danima, kada u susretu s ljepotom malenoga Djeteta doivljavamo Ljubav velikoga Boga. Nova
iskustva te Ljubavi ele vam i mole i u 2013. godini
Vae sestre Savjetnice Udruge s Duhovnim Asistentom