Professional Documents
Culture Documents
NARCIZAM I TUGOVANJE
ARTICLE JANUARY 2008
1 AUTHOR:
Aleksandar Dimitrijevic
University of Belgrade
30 PUBLICATIONS 25 CITATIONS
SEE PROFILE
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
75
Istraivaki rad
NARCIZAM I TUGOVANJE1
Aleksandar Dimitrijevi
Odeljenje za psihologiju, Filozofski fakultet, Beograd
Apstrakt: Rad je posveen konceptualnim, razvojnim i klinikim razgranienjima implicitno sadranim u psihoanalitikim shvatanjima narcizma i tugovanja. Ova shvatanja diskutuju su u hronolokom rasponu od Frojdovih osnovnih radova na ove teme, preko Vinikotovih
i Kohutovih naela, sve do savremenih relacionih i intersubjektivnih psihoanalitikih teorija.
Razlika izmeu narcizma i tugovanja u ovom radu prati se na tri nivoa: 1) preko distinkcije
izmeu narcizma kao stanja stopljenosti s drugim koji predstavlja samo objekt elja i
tugovanja kao stanja u kojem se priznaje da je drugi izdvojeni subjekt sa sopstvenom inicijativom; posebno se istiu klinike implikacije ove distinkcije, pre svega za transferna ispoljavanja u psihoterapijskom radu; 2) kroz razmatranje doivljaja subjektivnog vremena, gde je
za osobe narcistike (ili pregenitalne, preedipalne) strukture tipino to da teko projektuju
budunost, odlau zadovoljstvo i uviaju razlike meu generacijama, dok razvojno savrenije
strukture pored kapaciteta za tugovanje pokazuju i kapacitet da vreme doivljavaju linearno,
ne funkcioniu samo u ovde i sada, mogu da se suoe sa sopstvenom prolaznou i
smrtnou; 3) putem poreenja reakcija na fenomen mentalne boli: tugovanje je njime definisano, a narcizam predstavlja jedan od naina na koji ga ljudi izbegavaju; poveanje kapaciteta za podnoenje mentalne boli predstavlja jedan od pokazatelja razvojnog ili terapijskog
napretka i stoji u osnovi kreativnih procesa.
Kljune rei: narcizam, tugovanje, intersubjektivnost, subjektivno vreme, mentalna bol
76
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
Uvod
Oba osnovna pojma iz naslova ovog rada po prvi put su izloena u
dva relativno kratka Frojdova teksta, njegovim poznatim uvoenjima u psihoanalizu pojmova narcizma, odnosno tugovanja i melanholije. Mada postoji
mnogo razloga da verujemo da su pisani u razmaku od samo nekoliko meseci, ovi tekstovi objavljeni su u razmaku od tri godine: prvi 1914 [1], pred
sam poetak Prvog svetskog rata, a drugi 1917 [2], u trenucima kada je rat
harao i kada je Frojda ve zahvatio i lini i antropoloki pesimizam.
Koliko god, meutim, ovi tekstovi bili presudno vani, jedan napisan
gotovo u isto vreme i objavljen izmeu njih kao da predstavlja idealan
saetak i odlinu osnovu za dalje bavljenje temom. Mislim na Frojdov neuporedivo manje poznati tekst O prolaznosti [3], napisan po pozivu i objavljen 1915. u velikom zborniku Geteova zemlja, knjizi koja je trebalo da
predstavlja deo proslave Geteove godinjice i ukae na to da je nemaka
kultura sutinski vezana za njegov lik i delo, ali i da obodri naciju u ratu.
Frojdov prilog ima otprilike hiljadu rei, vrlo je kratak i gotovo poetian.
Tekst govori o Frojdovoj etnji, do koje po svemu sudei nikada nije dolo, s
mladim i ve poznatim pesnikom i utljivom zajednikom prijateljicom (detaljan prikaz pretpostavke o tome da se zapravo radi o Rilkeu i Lu Salome
moe se nai u [4]; kvalitet te argumentacije diskutovao sam u drugom radu
[5]. Tokom etnje i razgovora Frojd sueljava miljenja s to dvoje ljudi, jer
oni pate zbog prolaznosti svega lepog u prirodi i smatraju da prolaznost
obesmiljava lepotu. Frojd je drugaijeg stanovita i izgovara mnogo puta
citiranu reenicu po kojoj su prolazne stvari vredne upravo zbog toga to su
retke. Kada bi trajale dugo, kada ne bi bile prolazne, njihova bi vrednosti za
nas bila manja. Frojd zakljuuje esej izvoenjem zakljuaka o tome kako je
problem njegovih sagovornika zapravo u nemogunosti da tuguju za onim
to prolazi, kako je uitak mogu samo ukoliko je mogue podneti svest o
njegovoj prolaznosti.
Ovaj tekst implicitno sumira najvanija pitanja o odnosu narcizma i
tugovanja kojima se Frojd tada bavio: da li postoji vie moguih odnosa Jalibida i objekt-libida; da li se oni razlikuju po kvalitetu; da li se iskljuuju?
Frojdovo uverenje, ma koliko se mi danas od njega udaljavali kroz sasvim
drugaije konceptualizacije narcizma i tugovanja, ispravno ukazuje na to da
se radi o dva fundamentalno razliita fenomena. tavie, razlika izmeu njih
je tolika da bi se moglo rei da oni odreuju razliite, u velikoj meri meusobno iskljuive, razvojne periode, naine funkcionisanja linosti i psihopatoloke obrasce. Da bih ilustrovao makar neke od tih razlika, prikazau uticaj
ovih fenomena na tri temeljne, gotovo egzistencijalne dileme:
1) Da li drugi ima sopstveni ivot?
2) Da li vreme tee?
3) Kako podneti mentalnu bol?
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
77
78
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
79
80
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
81
82
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
83
84
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
osobe tako sve adikcije, fizika bol, nasilje, psihotina stanja bolje od
mentalne boli koju donosi separiranost.
Kao to fizika bol ima svoju jasnu funkciju, ima je i mentalna. Ona
nije, kao kod fizike, u raspoznavanju ugroavajuih stimulusa, ve u tome
to nas pokree na jasnu akciju. Noenje s bolom, Frojdov rad tuge, predstavlja osnovni podsticaj za rane oblike poistoveenja, koji po definiciji
zahtevaju separiranost [za detalje videti 34]. Tek kad neto izgubimo, kad
nas neto zaboli, pojavljuje se razlog da traimo pomo, a poto sad priznajemo postojanje celovitog drugog (sveta, ne-Ja) imamo i gde da je traimo.
Tako struktura linosti nastaje kroz pokuaje da u sebi izgradimo ono to
poinje da nam nedostaje, kroz poistoveenje s izgubljenim objektom, na
temelju boli koju oseamo usled gubitka. Ovde se zainju nai selfovi. Dva
osnovna sainitelja naih identiteta pamenje i formiranje narativa proistiu iz iskustava boli i poistoveenja. Prva pamenja sebe kao izdvojene celine povezana su s naizmeninou pozitivnih i negativnih iskustava i zahtevaju pouzdanu brigu koja se povremeno prekida. U sluaju bilo kojeg ekstrema, beba naprosto nema ta da upamti: ili nema pukotina koje bi omoguile prevoenje iskustva u koliko-toliko diskretne jedinice, ili je ambis
tako dubok da mu se dno ne vidi. Meutim, upamivanje sebe, fizikih i socijalnih objekata kao celovitih i razdvojenih entiteta ne moe se posmatrati
kao da je naprosto proizvod kognitivnog razvoja ili uravnoteenog roditeljstva.
Svaki narativ, pa i svaka svest o sebi, poiva na devijaciji [videti 35]: nemogue je ispriati priu osim kroz odstupanja od uobiajenog, kroz ukazivanje
na retko, neoekivano, zabranjeno; nemogue je upamtiti bilo ta osim kroz
referiranje na razliitost; nemogue je stei iskustvo osim kroz bol. Tako i
roditelji poinju bebi da pripisuju postojanje dispozicije za odreeni tip reagovanja priajui njoj i o njoj u terminima istrajnih odstupanja od uobiajenog.
Ova injenica vodi nas do potencijalno razvojno najsavrenijeg
(najzdravijeg) naina da se suoimo s bolom. Nije, naime, stvar samo u
tome da je narativ mogu i potreban samo tamo gde ima bola, ve je on u isto
vreme i pokuaj da se bol integrie i uini podnoljivom. Nije psiholoka
sutina kreativnosti u pokuaju da se prolaznost prevazie tako to se ostavi
neto iza sebe (ili u sublimaciji nagonskih impulsa, ili u reparaciji oteenih
objekata) koliko u potrebi da se traumatini rani gubitak uz pomo talenta
prihvati, proradi i odtuguje. Brojne savremene psihoanalitike studije genijalno kreativnih umetnika pokazuju da su svi oni odrastali u porodicama koje
su pretrpele gubitak, najee smrt deteta, neposredno pre njihovog roenja, da
su odrastali kao deca koja roditeljima predstavljaju zamenu za izgubljeno dete
(engleski termin je replacement child) i u celom svom stvaralatvu se vraali
na takve motive. Naveu samo nekoliko dobro istraenih primera. Jedan od
starije brae Judina O'Nila umro je nedugo pre no to se kasniji nobelovac
rodio; lik kojim on u svojoj najutobiografskijoj drami predstavlja sebe nosi ime
preminulog brata (o ovome sam detaljno pisao u drugom radu [36]; najbolju
O'Nilovu biografiju napisao je psihoanalitiar - videti 37]. Gustav Maler
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
85
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
86
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
87
References
1. Freud S. On Narcissism. An Introduction. Standard Edition
1914;67-103.
2. Freud S. Mourning and Melancholia. Standard Edition 1917;237-58.
3. Freud S. On Transience. Standard Edition 1915;14:303-07.
4. Von Unwerth, M. Freuds Requiem. Mourning, Memory, and the
Invisible History of a Summer Walk, New York, Riverhead
Books; 2005.
5. Dimitrijevic A. Freud's Requiem. Mourning, Memory, and the Invisible History of a Summer Walk by Matthew von Unwerth.
American Imago 2006;63(4):513-19.
6. Kohut H. etiri osnovna pojma psihologije selfa. U Psihoanaliza
izmeu krivice i tragizma, Beograd, Zavod za udbenike i
nastavna sredstva; 1999;289-304.
7. Kohut H. The Analysis of the Self, Madison, CT, International
Universities Press; 1971.
8. Hinshelwood RD. A Dictionary of Kleinian Thought, London,
Free Association Books; 1989.
9. Kristeva J. Melanie Klein, New York, Columbia University Press;
2001.
10. Kohut H. Razmiljanja o narcizmu i narcistikom besu. U Psihoanaliza izmeu krivice i tragizma, Beograd, Zavod za udbenike i
nastavna sredstva; 1999;51-80.
11. Dimitrijevi A. Psihoanalitika shvatanja (inter)subjektivnosti:
koncepti mentalizacije i afektivnog vezivanja, U Hanak N,
Dimitrijevi A. (ur): Afektivno vezivanje. Teorija, istraivanja,
psihoterapija, Beograd, FASPER; 2007;241-59.
12. Dimitrijevi A. Istorijski koreni i konceptualni okviri relacione
psihoanalize, U Eri Lj. (ur.) Psihodinamika psihijatrija, Beograd, Slubeni glasnik, 2008, navesti strane str. ??? ??.
13. Winnicot DW. Ego Distortion in Terms of True and False Self. U
The Maturational Process and the Facilitating Environment. Studies in the Theory of Emotional Development, London New
York, Karnac; 1965;140-52.
14. Kohut H, Seitz F. Models and Theories in Psychoanalysis. U Ornstein PH (ur.) The Search for the Self. Selected Writings of Heinz
Kohut, 1950-1978, Vol. 1, International Universities Press, 33774.
15. Winnicot DW. Use of Object and Relating through Identification.
U Playing and Reality, Harmondsworth, Penguin Books, 1971;8694.
16. Bendamin D. Prva veza. U Miri J, Dimitrijevi A. (ur.) Afektivno vezivanje. Eksperimentalni i kliniki pristupi, Beograd, Centar za primenjenu psihologiju, 251-86. (god.)
17. Benjamin J. The Bonds of Love: Psychoanalysis, Feminism, & the
Problem of Domination, New York, Pantheon; 1988.
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
88
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
Psihijat.dan./2008/40/1/75-89/
Dimitrijevi A. Narcizam i tugovanje
38.
39.
40.
41.
42.
89
__________________________