SADRAJ:

str.

Harry Harrison:
PREIVJELI

Damir Mikulii:
PORUKA

19

George Langelaan:
MUHA

21

Arthur C. Clarke:
ZID TMINE

43

Thomas M. Dish - John T. Sladek:

OTKRIE NULITRONA
DANNYJEV NOVI PRIJATELJ S DENEBA

67
71

H. Beam Piper:
UNIVERZALNI JEZIK

74

Ivan Antonovi Jefremov:

SUSRET

115

Arthur C. Clarke:
Prie iz Bijelog jelena - pria
esta:
PIRITUS MOVENS

128

SCAN i obrada slika: Sekundica

OCR, ispravka i prelom: MasterYoda
www.sftim.com
1

S I R I U S broj 7
-- sijeanj 1977.
Urednik: Borivoj Jurkovi
U ureivanju ovog broja Siriusa sudjelovali su in. Damir Mikulii, te lanovi Sekcije za SF ARKZ Narodne tehnike Zagreb Krsto Maurani,
elimir Koevi, Neven
Antievi i Ljudevit Gaj.
Grafika oprema:
Ljudevit Gaj i Ivica Bartoli
Lektor: Boidar Stani

S I R I U S, biblioteka pripovjedaka znanstvene fantastike

izlazi svakog petog u mjesecu.
Cijena pojedinom primjerku
10 dinara Izdava: OOUR
Informativno-revijalna izdanja
NIP Vjesnik, Zagreb,
Ljubice Gerovac 1 Tisak:
OOUR
NR
i
TMG
Vjesnik, Zagreb Adresa urednitva: SIRlUS,
Redakcija Romani i stripovi,
Vjesnik, 41000 Zagreb, Ljubice Gerovac 1; telefon urednitva (041) 515-555
Struni savjet redakcije:
Sekcija za znanstvenu fantastiku Narodne tehnike, Za
greb Glavni i odgovorni
urednik: Borivoj Jurkovi.
Cijena inozemne pretplate za 6
mjeseci: DM 12,00 SKR 21,00
ASCH 80,00 FF 24,00 SFRS
13,00 HFL 12,00 US$ 5,00
Uplate na devizni raun:
30101-620-37-32000-256

Privredna banka Zagreb (za

Vjesnik)

Harry Harrison:

The Gods Themselves

Throw Incense
Preveo Goran Paveli

Preivjeli
Pisca Harryja Harrisona ne treba posebno predstavljati
ljubiteljima SF. Autor je mnogih romana (Deathworld; Make Room.
Make Room!; Bill the Galactic Hero i dr.) i urednik mnogih antologija
(Nova, The Year's Best SF). No, zanimljivo je kako je nastala ova pria.
Poslije svjetske konvencije u Londonu, 1966, skupili su se u kui Briana
Aldissa, uz domaina, Poul Anderson, James Blish, Harry Harrison i
Kyril Bonfiglioli, urednik SF asopisa IMPULSE. Pijuckajui
ljivovicu (!), Bonfiglioli je natuknuo ideju kako bi bilo zgodno da svaki
od etvorice prisutnih autora napie po dvije prie na temu, koja se
kasnije u razgovoru iskristalizirala, rtva i iskupljenje. I zbilja, pisci su
se bacili na posao i tiskaro se pojavo posebni broj asopisa IMPULSE,
u kojem su bile objavljene prie etvorice autora. Kako je kasnije
IMPULSE prestao izlaziti, taj je broj postao prava rijetkost, pa je 1969.
izila depna knjiga s tih osam pria, od kojih vam u ovom broju
Siriusa predstavljamo Harrisonovu. Na e itatelj moda zamjeriti
autoru io kao Britanac pomalo s visine gleda na sve to nije britansko,
no oprostit e mu i taj i druge moda i vee nedostatke ove
pripovijetke u zamjenu za izvrstan, jedinstven opis okolnosti u kojima
pojedinac, tjeran animalnim nagonima samoodranja prelazi nreko
svih obzira koje u normalnim prilikama i te kako potuje. A upravo ta
komponenta i jest razlog zbog kojega srno Preivjele odabrali za
itatelie Siriusa
G. P.

Jo malo prije svemirski brod Jurij Gagarin bio je tri stotine

metara dugaak projektil od svjetlucave kovine, a idueg trenutka
pretvorio se u jezgru plamena i plina to se irila, raspalih ostataka i
goruih dijelova. Sedamdeset i troje ljudi poginulo je trenutno,
bezbolno i naglo. Uzrok eksplozije nikad nee biti ustanovljen jer su
svi svjedoci poginuli, a ostaci olupine na kojima je moglo biti kakvih
podataka razletjeli su se prema kutovima beskraja. Da je bilo
kakvoga vanjskog svjedoka, ondje u svemiru, vidio bi kako oblak
plina raste i raspruje se dok su komadi savijene kovine,
pougljenjena tijela, rastrgani prtljag i slomljeni strojevi jurili na sve
strane. Svima je eksplozija dala brzinu i smjer, pa premda su neki
komadi neko vrijeme ili zajednikim smjerom, razlike u brzini i
smjeru uskoro su se pokazale pa je veina ostataka jurila sama kroz
beskraj svemira. Neki su vei komadi imali suputnike: knjiga kodova
radio-frekvencija kruila je oko rastrgane mase brodskog reaktora,
zadrana zbog gravitacijske sile, a jedan je le, otvorenih usta i
raskolaenih oiju, grevito drao meke nabore enske haljine
svojim smrznutim rukama. Ali suneva jara spalila je niti tkanine, a
potpuno bezrani prostor ih je isuio dok se nisu raspale u prainu, te
su se leevi polako udaljili. Oito je bilo da nitko nije mogao
preivjeti eksploziju, ali slijepo djelovanje sluaja to ubija moe
isto tako i spasiti.
U kapsuli za spasavanje bilo je troje ljudi, jedno od njih bila je
ena, jo uvijek u nesvijesti jer je udarila glavom kad se brod raspao.
Jedan od dvojice mukaraca bio je u oku, omlitavjelih udova, a
misli su mu se neprestano vrtjele poput djejeg vlaka na krunoj
tranici. Drugi je skidao zatvara s plastine uturice votke.
Svi ameriki brodovi nose brendi ree on skidajui
plastini zatvara.
Britanski brodovi imaju viski u kutijama za prvu pomo,
to je najbolja zamisao, a ja sam krenuo na put ruskim brodom. I evo
to sam dobio... zautio je, podigao bocu i dobro povukao.
Trideset tisua funti u novanicama! procijedi Damian
Brayshaw. Trideset tisua funti... moj boe... ne mogu me
smatrati odgovornim.
Jednom je petom tromo lupkao o obloeni zid kapsule i to ga
pomakne nekoliko centimetara. Polako je dolebdio nazad. Iako mu je
4

ok omlitavio crte lica a bijela mu je koa postala jo bljea i pomalo

obojena mrtvakim utilom, moglo se vidjeti da je zgodan mukarac.
Njegova dugaka i crna kosa sada mu je pala preko ela i lica.
Podigao je ruke da je makne, ali nije dovrio pokret.
Hoe li malo popiti, prijatelju? upitao ga je drugi,
pruajui mu bocu. Mislim da ti je potrebno, samo nategni.
Brayshaw .. . Damian Brayshaw ree on primajui
bocu. Zakaljao je kada je potegnuo gutljaj istog alkohola. Prvi put
panja mu nije bila usmjerena na izgubljen novac to zapazi tamnozelenu uniformu drugog mukarca i zlatne epolete na njegovim
ramenima.
Vi ste svemirac... brodski oficir.
Tono. Dobro vidi. Ja sam drugi porunik Cohen. Moe
me zvati Chuck, a ja u tebe Damian.
Porunice Cohen, moete li mi rei...
Chuck.
... moe li mi rei to se dogodilo? Malo sam zbunjen.
Njegove su kretnje slijedile njegove rijei, a oi su mu vrludale
preko zakrivljenoga i obloenog zatvorenog kovinastog zaklopca do
arulje u ianoj mrei i dalje do reda poluga oznaenih slovima
irilice.
Brod se razletio ree nehajno porunik Cohen, ali je
slijedilo brzo primanje boce nakon tih nemarnih rijei. Godine
slube u svemiru ucrtale su duboke borbe u kutovima njegovih oiju
i posijedile jedva vidljivu, kratku otru kosu; no nikakve godine
provedene u slubi nisu ga mogle pripremiti da olako prihvati
gubitak broda.
Popij jo malo ree dodajui uturicu s votkom.
Moramo je isprazniti. Razletio se, to je sve to znam, jednostavno se
razletio. Otvorio sam ovu kapsulu, inspekcijska provjera, i napola
sam bio ubaen u nju. Ti si letio ovuda, pa sam te zgrabio i ugurao
te, zar se ne sjea?
Damian je oklijevao, polako razmiljajui i tada odmahne
glavom.
E, pa to sam uradio. Najprije sam zgrabio tebe, pa
djevojku, leala je u nesvijesti. Upravo kad sam je utrpao, uo sam
kako je brodska neprobojna pregrada otila k vragu pa sam se ubacio
5

preko nje. Vakuum je potegnuo unutranja vrataca i prije nego to

sam ih mogao dotaknuti.
A drugi...?
Mrtvi, Damiane, svi do jednoga. Mi smo jedini preivjeli.
Damian duboko uzdahne.
Ne moe biti siguran ree.
Siguran sam. Gledao sam kroz prozor na boku kapsule.
Rastrgani su na komade. Eksplozija je zapeatila onaj dio broda u
kojem smo se nalazili tono toliko vremena koliko nam je trebalo da
se utrpamo u ovu limenku. A vremena ne bi bilo dosta da poklopac
nije bio otvoren i da nisam znao to mi je raditi. Ne oekuj da se
ovakve prilike pruaju dva puta u ivotu.
Hoe li nas itko pronai? Damianov glas lagano je
podrhtavao. Chuck slegne ramenima.
Ne znam. Dodaj mi pie prije nego to izguva tu bocu.
Potegnuvi gutljaj estokog alkohola, Chuck sretno uzdahne i
podigne gotovo praznu bocu prema svjetlu.
Da ostavimo jo malo kako bismo doveli djevojku
svijesti? Damiane, leao si tamo i gledao me cijelo vrijeme kako
odailjem SOS. Prestao sam istog trena kad sam pokuao neto
uloviti na prijemniku.
Ne sjeam se, vjerojatno zbog oka. Ali zato si prestao
odailjati signale?
Chuck se sagne i potegne neku ruicu ispod sebe. Obloeni
poklopac se podigne i otkrije kontrole kompaktnog primopredajnika.
Okrenuo je prekida. um poput vodopada ispuni mali prostor i opet
nestane, jer je Chuck iskljuio prekida i zatvorio poklopac.
to to znai?
Sunana oluja. Ne moemo poslati signal kroz takvu
interferenciju; moemo samo ekati dok ne prestane. Gle, ini se da
naa prijateljica dolazi k svijesti.
Obojica se okrenue i pogledae djevojku to je leala na
obloenom zidu kapsule, a Damianove se oi rairie, jer je tek sada
opazio koliko je djevojka zgodna. Imala je plamenocrvenu kosu,
lijepu ak i sad dok joj je bila zamrena. Samo je ruan oiljak
naruavao ruiastu glatkou koe. Stas joj je bio zavodljiv, ocrtan
uskom suknjom to se podigla gotovo do grudi, otkrivajui vitke
noge i donje rublje od crne ipke.
6

 Zapravo... ree Damian pruajui ruku i povukavi je

zatim nazad. Ne bismo li joj trebali... popraviti odjeu?
Samo naprijed nasmije se Chuck. Ali ja uivam.
Nikada nisam vidio... kako se zovu?... gaice. Takve jo nisam vidio.
Vrlo zgodno.
Dok je to govorio, ve joj je povlaio suknju nadolje. Djevojka
okrene glavu i zastenje.
Moda je teko ozlijeena? upita Damian. Jesi li
uinio togod za nju?
Ne znam i nisam uinio nita. Ako si moda lijenik...
Nisam.
Onda ne moemo uiniti nita. Pustio sam je da spava.
Kad se probudi, dat u joj gutljaj ovog sredstva za suzbijanje boli.
Nikada ne daj piti onome tko je u nesvijesti, jer bi mu tekuina
mogla dospjeti u plua. Prva pomo, kurs 3B, Svemirska akademija.
Obojica mukaraca utke su je promatrali dok je otvarala oi,
lijepe, sive, i pogledom prelazila preko malenog prostora kapsule.
Tada je poela vritati, praznei plua u gru, hvatajui zrak samo da
bi ponovila taj krik straha. Chuck je pusti da to uini tri puta, a onda
se nagne i pljusne je preko lica otvorenim dlanom, ostavivi otisak
na njenoj lijepoj koi. Krikovi su prestali i ona pone jecati.
Nije trebalo... pone Damian.
Dakako da je trebalo ree Chuck. Medicinski. Sada
se ispraznila i neka se dobro isplae... Ja sam Chuck, a ovo je
Damian. Kako se zove? ree on djevojci.
to se dogodilo s nama? Gdje smo?
Chuck i Damian. Kako se zove?
Molim vas, recite mi... Ja sam Helena Tyblewski... to se
dogodilo?
Poznam te, to jesi, uo sam za tebe ree Damian.
Bila si s poljskim umjetnicima u Mjeseevu centru...
Upoznavanje moe priekati, deko... Mi smo u kapsuli
za spaavanje, Helena, i u prilino smo dobrom stanju. Imamo vode,
hrane, kisika. I radio da pozovemo pomo. To ti govorimo da vidi
koliko smo sretniji od onih drugih s broda Jurij Gagarin. Dogodila se
nesrea. Svi ostali su poginuli.
A .. . to e biti s nama?
7

 To je razborito pitanje. Pomogni mi da naem odgovor.

Isprazni ovu uturicu votke, potrebna mi je prazna. I daj mi svoje
cipele. I ti, Damiane.
to to pria? Zato?
Chuck pone odvrtati krilca to su drala kovinasti zaklopac
privrenim.
Dobro pitanje ree. Budui da sam jedini prisutni
lan brodske kompanije, automatski dobivam mjesto zapovjednika.
No, ovdje smo previe skueni, pa nema potrebe da se vadim na svoj
in i rei u vam to znam i to elim uiniti. Kad se nesrea
dogodila, bili smo otprilike na etvrt puta od Mjeseca do Zemlje.
Gdje smo sada ne znam, a vano je da to znamo.
Metalni se zaklopac otvorio i on ga pomakne na jednu stranu,
otkrivajui jedini prozor na kapsuli. Vani su zvijezde presijecale
tamu bijelim zrakama, a Zemlja je bila iroka zelenkasta traka.
Kao to vidite, rotiramo oko glavne osovine ove
termosboce. Zvijezde su mi potrebne da pronaem na poloaj, a to
znai da moramo zaustaviti ili barem usporiti ovu stvar. Sreom,
vanjski je otvor okrenut prema smjeru okretanja i to god izbacimo
iz kapsule usporit e njezino rotiranje. to je masa izbanoga vea, i
to je vea brzina izbacivanja, to emo vie usporiti. U ovim
kapsulama nema ba previe stvari za izbacivanje i zato su mi
potrebne vae cipele. Kontrola temperature je u redu, pa vam cipele
nee biti nune. Jasno?
Nije bilo prigovora. Cipele su otile kroz otvor zajedno s
praznom uturicom, neto obloga sa zidova te nekih drugih manjih i
manje potrebnih predmeta. Chuck je zatvorio unutranji otvor i
ispustio kisik iz tankova da podigne pritisak to je mogue vie. Kad
je pomaknuo polugu koja je otvorila vanjska vrata, uinilo im se da
se kapsula poela okretati oko njih i oni zajedno zateturae prema
zidu.
Oprostite ree Damian, pocrvenjevi, jer je spazio da
je sklopio ruke oko Helene i da je leao na njoj. Ona se nasmijei i
oni odlebdjee od zida u besteinskom stanju. Chuck se mrtio na
zvijezde to su se lijeno micale iza prozora.
Ovo bi trebalo biti dovoljno za promatranje. Ako ne bude,
izbacit emo jo neto stvari.
8

On otkopa svoj dektant s pojasa i usmjeri ga prema prozoru,

zirkajui kroza nj.
To e potrajati malo due, opustite se ree. S tom
stvaricom mogu izmjeriti kutnu udaljenost prema pet astronomskih
objekata; ona e zapamtiti kutove, a njen siuni,
mikrominijaturizirani mozak, moe obavljati i neke osnovne
proraune. No. to e potrajati. Pa, povjerimo se jedno drugom,
upoznajmo se. Ja sam jednostavan tip. Zavrio sam gimnaziju u
Bronxu i fakultet Columbia i od tada stalno putujem na Mjesec i
natrag. A ti, Helena? Na engleski prijatelj kae da si umjetnica.
Pjevaica? Hoemo li uti koju ariju?
Helena stisne usne.
Nisam takva vrsta umjetnice. Ja stvaram, i to najnoviji i
najizraajniji oblik umjetnosti: svjetlosne mobilitete.
Vidio sam ih ree Chuck promatrajui zvijezde.
Uvijek mi ozlijede oi i dobijem glavobolju od njih. A to je s
tobom, Damiane? Jesi li pljaka banke ili krivotvoritelj?
Gospodine!
Ne ljuti se to te pitam, pogotovo nakon svega onog
mrmljanja o nestalih trideset tisua funti.
Damian vrsto stisne ruke.
Ja sam iz britanske ambasade. Taj je novac bio u mojoj
nadlenosti. Prenosio sam ga na Zemlju. A sada ga nema . ..
Chuck se nasmije.
Ne budi glup. To je samo papir i sada je uniten.
Jednostavno e ga otpisati i otisnuti novi. Damian se slabano
nasmijei.
Ima pravo, dakako. Nisam prestao misliti o tome nakon
nesree. Ba sam glup.
Svi mi imamo svoje loe trenutke... A sada malo
popriajte dok ne sredim ove brojke.
Razgovor je jenjao dok je on pritiskao dugmad na malom
kompjutoru, i kako je prvog oka nakon tragedije nestalo, njih dvoje
su poeli osjeati kako ih je pritisla usamljenost njihova poloaja.
Kad su prestali govoriti, uo se jedino slabani um ventilatora i
povremeno kuckanje kompjutora. Gola je arulja sjala, zvijezde su
plovile u tami prozora. U kapsuli je bilo toplo i ugodno. Dva na etiri
metra. Konzerva utjehe, iroka poput visine jednog ovjeka, visoka
9

kao dvojica, ispunjena stvarima potrebnim da se odri ivot. A ipak,

pet centimetara dalje, s druge strane stijenke. nalazila se beskrajna
praznina svemira.
Evo ree Chuck i vrati dektant u torbicu. A sada da
vidimo kakve klope ima u ovoj kanti.
Ostalo dvoje gotovo se nasmijae dobrodoloj grubosti njegova
glasa.
to je s brojkama? Gdje smo? upita Helena.
Nemam pojma ree Chuck bacivi veliki obloeni
poklopac na kraj kapsule. Nisam dobio toan poloaj, ali
nalazimo se negdje izmeu Zemlje i Mjeseca. No, nisam bio na
komandnom mostu broda, tako da ne znam gdje smo bili prije
eksplozije. Zato u malo priekati, otprilike jedan sat, i tada ponovo
obaviti snimanje. Usporedba dvaju poloaja moe nam pruiti
podatke o naem smjeru i brzini. Je li netko edan?
On se sagne i dohvati jednu od boca s vodom sloenih poput
metaka u redeniku.
Ja bih popila malo ree Helena.
Samo sii kroz sisaljku na vrhu...
Hvala, ve sam pila u besteinskom stanju.
Oprosti, srce, zaboravio sam da si ti stara svemirka. eli
li neto pojesti?
On izvue plosnati smei omot i pogleda ga.
Izgleda kao hrpa drvenih karata. ita li netko ovdje ruski
bolje od mene?
Ja mogu ree Helena uzimajui omot. To su latke,
pie na omotu.
Dehidrirane palainke od krumpira... procijedi on.
ini mi se da su ostali na brodu imali vie sree.
Kucni o drvo kad to kae ree Damian.
Sumnjam da ga ima u ovoj kapsuli, osim ako ne rauna
latke.
Kad su pojeli palainke, Chuck prebroji zalihe i zatim otvori
drugi poklopac da pogleda mjerilo na tankovima za kisik. Onda
ponovo pokua upotrijebiti radio, ali se i opet uo samo um. Kad je
proao jedan sat, ponovo obavi promatranja i tada pone raunati.
No, neka sam proklet ree.
Neto nije u redu? upita Damian.
10

 Da provjerim jo jedanput.
Tek poto je sve uinio i trei put, on progovori. No, sada u
njegovom glasu nije bilo humora.
Bit u otvoren: u nevolji smo. Imali smo sreu to smo se
nali iza eksplozije, to se tie smjera kojim je letio brod: to je
umnogome odgodilo ovaj trenutak.
Ne razumijem o emu govori ree Helena grevito.
Onda u biti jednostavan. Da se brod nije razletio, stigao
bi na Zemlju za otprilike dva dana. Ali ova kapsula nema vie istu
brzinu. Bit e nam potrebno tri do etiri tjedna da se pribliimo
Zemlji i tek emo tada moi uputiti poziv da nas pokupe.
I to ima loeg u tome? Dakako, bit e nam neudobno,
nedostatak potrebne privatnosti, s vama dvojicom...
Dopusti da dovrim. Bit e vie nego neudobno, bit e
ubitano Imamo hrane, iako bismo mogli dugo izdrati bez nje; voda
se obnavlja, tako da nam nee nedostajati. Ali ove su kapsule
premale da nose regeneratore ugljinog dioksida. Kisika e nestati za
otprilike dva tjedna. Ve emo biti tjedan dana mrtvi prije nego to
doemo u priliku da poaljemo poruku.
Ne postoji li nekakvo rjeenje? upita Damian.
Ne znam. Ako bismo . ..
To je ludost! upadne Helena. Moemo pozvati
Mjesec, Zemlju, oni e poslati brodove.
To i nije tako lako ree Chuck. Znam kakvi su
brodovi na Mjesecu i znam njihov domet. Praktiki smo izvan zone
njihovog djelovanja, a ne zaboravite da ih ak ne moemo ni
obavijestiti. Ako Suneva oluja potraje jo samo nekoliko sati, morat
emo ih otpisati jer e ve biti izvan dometa naih signala. Onda
slijedi duga vonja prema Zemlji, pozivanje neke od satelitskih
stanica i ekanje dok izraunaju na poloaj i stignu do nas nekim
brodom. Najmanje tri tjedna, vjerojatno etiri.
Helena je poela plakati i ovaj put on je nije zaustavio. Zbog
ovog se moralo plakati. Priekao je dok nije prestala, a kako nitko
drugi nije ponudio nekakav odgovor, on progovori bezlinim
glasom:
Koliina zraka koju potroi troje ljudi u dva tjedna
jednaka je onoj koju dvoje ljudi potroi u tri tjedna. Uz malo panje
moe potrajati i due.
11

Zavladala je duga utnja, a tada Damian progovori.

Zna li ti to govori? Zar nema nekog drugog izlaza?
Sve sam provjerio, svaku mogunost. To je jedini nain
da se nekako izvuemo. Sigurna smrt eka troje ljudi. Za dvoje
postoji mogunost pola-pola. Izgledi nisu, ba povoljni, ali su bolji
nego da ih uope nema.
Ali . . netko e morati umrijeti da bi drugima omoguio
da preive!
Da, jednostavno reeno, upravo tako e biti.
Damian duboko udahne.
A to nee biti ti. Potreban si da upravlja... i zbog radija.
Nipoto. Iako priznaiem da osjeam podlu elju da bude
tako. Upravljanje je dovreno. A da vas nauim kako se koristi radio
i kako se alje poziv dovoljno je deset minuta. U sunevim
baterijama ima dovoljno energije i signal moe biti stalan kad
prestane sunana oluja.
To je vrlo poteno od tebe. Mogao si nam to ispriati
drukije i mi bismo ti vjerovali. Sada mi je puno lake, ako shvaa.
Kako tu ne ubrajamo gospoicu Tyblewski, za trenutak mi se uinilo
da u biti nedobrovoljni dobrovoljac. Ostajemo samo ti i ja...
Ne, ima nas troje ree Chuck.
Valjda ne misli da bi ena...
Upravo tako mislim. Ovo nije igra ene i djeca prvi u
amce za spaavanje, Damiane. Ovo o emu govorim je smrt,
stopostotna smrt. Svi su ivoti jednaki. Svi smo zajedno u istoj
nevolji. Uvjeren sam da Helena cijeni tvoju ljubaznost, ali mislim da
ona nije osoba koja bi iskoristila tu prednost. Imam li pravo?
upita on okrenuvi se prema djevojci.
Ti si svinja, debela glupa svinja prosikta ona.
Nemam pravo ree mirno Chuck, gledajui Damiana.
Izdat u nareenje i preuzeti odgovornost. Ako elite
prosvjedovati, moete se oboje potpisati kao svjedoci...
Znam, eli me ubiti da bi spasio sebe! vikne Helena.
Nimalo ne mari .. !
Molim te, nemoj! ree Damian, hvatajui je za ruke,
ali ga ona odgurne tako jako da je udario u suprotnu stranu kapsule.
... to misli tko si ti da sebi daje pravo suditi o ivotu i
smrti?
12

 Ja sam oficir koji zapovijeda u ovoj letjelici ree

Chuck umornim glasom. Postoje pravila i odredbe u ovakvim
prilikama, a ja sam pod zakletvom i moram ih potovati. To je tono
odreeni postupak i tu su izgledi da se preivi jednaki za sve, nema
favoriziranja.
Time se slui samo kao isprikom!
Ako misli tako, u redu, Helena. Ipak, potujem pravila i
mislim da je to jedini pravedan nain.
Ja s tim nemam nita.
To je stvar tvoga izbora. Ali rezultat se odnosi i na tebe,
sudjelovala ti u tome ili ne. Chuck pogleda Damiana, koji ih je
sluao, blijed. Razgovaraj ti s njom, Damiane, moda e tebe
posluati. Ili se slae s njom?
Ja . .. zbilja ne znam. Teko je to rei. Ali mi se, zapravo,
ini da doista nema drugog izbora.
Nikakvog ree Chuck.
I Damian uradi neto to nikada prije nije mislio da bi mogao
uraditi: staviti ruke oko ramena djevojke koju tek to je sreo... no sad
je sve izgledalo drukije. On je zagrli, a ona se nasloni na njega,
jecajui. Bilo je to posve prirodno za njih oboje.
Prijeimo na stvar ree Chuck. Najgore to
moemo uraditi jest da ekamo. I zato je bolje da se svi suglasimo o
onome to e se dogoditi. Imam tri jednaka plastina kvadrata; jedan
sam oznaio kriiem. Pogledajte ih. A tu su i tri komada smeeg
papira od omota s hranom. Damiane, omotaj svaki kvadrati tako da
se ne razlikuje. Sada ih protresi u aci tako da ne zna koji je koji. U
redu. Sada ih ostavi da lebde tu u sredini gdje ih svi moemo vidjeti.
Damian otvori ake i tri komadia plastike zaplove u
besteinskom stanju. Jedan se malo odmakne od ostalih i on ga
gurne nazad. Svi su zurili, uporno i napeto, u te komadie sudbine.
Evo to slijedi: svatko neka uzme jedan. Ja u uzeti
posljednji. Ovdje u pojasu imam pilulu; tko god izvue oznaen
kvadrati, uzet e pilulu nakon est sati, to jest tono u 19 sati
rekao je Chuck pogledavi na sat. Jeste li razumjeli i slaete li se? To
je to. Nema vraanja ili kasnijeg predomiljanja. Rezultat je
neosporiv. Slaete li se?
Damian, stisnutih usana, kimne glavom. Helena nije rekla
nita, samo je pogledala Chucka pogledom punim mrnje.
13

 Znai, slaete se ree on. Pilula djeluje trenutno i

potpuno je bezbolna. Poinjemo. Helena, eli li izvlaiti prva?
Ne ree ona s nevjericom ne moe...
Nemamo drugog izbora, zar ne? ree joj Darnian,
uspijevajui se nasmijeiti.
Evo, ja u izvlaiti prvi. Ti moe uzeti drugi komadi.
Ne otvaraj ga ree Chuck Damianu, koji je posegnuo
rukom i dohvatio najblii kvadrati.
Hajde, Helena, nikoga od nas ovo ne veseli.
Nije se micala sve dok Chuck nije slegnuo ramenima i sam
posegnuo za jednim komadiem plastike. Tada njena ruka sune i ona
dograbi kvadrati koji je htio uzeti on.
Ovaj je moj ree ona.
Kako eli nasmije se Chuck kiselo i uzme posljednji
kvadrati.
Odmotajte ih ree.
Ostali se nisu micali i on paljivo odmota svoj komadi i
podigne ga. Bio je prazan s obje strane. Helena grevito uzdahne.
Pa, mislim da sam ja na redu ree Damian i polako
odmota svoj kvadrati. Pogleda ga i brzo zatvori aku.
I mi ga moramo vidjeti ree mu Chuck.
Damian polako otvori ruku i pokae prazan kvadrati.
Znala sam da e to biti trik! povie Helena i baci svoj
kvadrati. Damian ga uhvati dok se odbio od zida, odmota ga
ispruenom rukom i otkrije ucrtani crni krii.
ao mi je proapta on ne gledajui je.
Mislim da bi bilo dobro da neto popijemo ree
Chuck, sagnuvi se da dohvati bocu iz spremita. Ovdje ima jo
najmanje etiri litre votke i dovoljno vode. Mislim da je vrijeme da
to iskoristimo.
Damian duboko udahne da mu glas ne bi podrhtavao.
ao mi je, ne mogu ovako nastaviti. Ako se izvuemo iz
ovoga, ne bih mogao podnijeti sam sebe. Mislim da je bolje da
zamijenim Helenu...
Ne! ree Chuck Cohen, prvi put zamjetno ljutit.
To ponitava sve, cijeli izbor. Ti si uloio svoj ivot i zar
to nije dovoljno? U Svemiru smrt udara ne birajui, onako kako je
14

pogodila na brod a nas ostavila ivima. Sada je udarila ponovo.

Stvar je zakljuena.
Chuck izvue bocu i jednim gutljajem otpije petinu votke.
Moda je votka bila spremljena upravo za takvu priliku, jer je
Helena, jo uvijek ne vjerujui, pila kad su joj dva mukarca dodala
bocu ne gledajui je u oi. Votka je umrtvljavala; ako popije
dovoljno votke, ovjek postaje neosjetljiv.
Zvijezde su promicale kroz nepokriven prozor, termostat je
odravao temperaturu na ugodna 22 stupnja, a ventilator je zujao
ubacujui odmjerenu koliinu kisika, to se svake minute smanjivala.
Usporite metabolizam... rekao je Chuck, zatvorivi oi
kako ne bi gledao u zidove kapsule to su se okretali Ostalo dvoje se
nalazilo na suprotnom kraju kapsule, to je mogue dalje od njega.
Chuck povue gutljaj aree tekuine. Metabolizam je oksidacija,
a mi moramo tedjeti kisik. Ne jesti, manje piti, manje izgarati.
Dobro za liniju. Leati. Manje se micati, izgarati manje... kisika...
njegovo mrmljanje utihne i plastina uturica odlebdi iz njegovih
olabavljenih prstiju.
Ne, ne, ne mogu! jecala je Helena drei se Damiana.
Bila je malo pijana, ali ju je sve jae obuzimao strah.
Ne, ne bi smjela ree Damian i ponovo otpije, jer nije
znao to da radi. Sagnuo se da je poljubi u kosu i njegove se usne
nekako naoe na hladnom i od suza vlanom obrazu, a zatim na
vruim usnama.
Odjednom je bila svjesna njegove prisutnosti. Njene usne
uzvratie poljubac, a njene ruke se ovie oko njega i njeno se tijelo
stisne uz njegovo. Lebdjeli su kroz zrak, okreui se polako u
vrstom zagrljaju.
elim te, neu umrijeti, ne mogu, ne mogu jecala je
Helena gurajui njegovu ruku u svoju haljinu, na svoje vrste grudi.
Pomozi mi, pomozi mi...
Damian je poljubi u naletu osjeaja. Znao je da svemirac lei
tamo, udaljen tek nekoliko stopa, pa ipak nije mario. Bijeg s olupine,
nepodnoljiva napetost kockanja vlastitim ivotom, votka to ju je
popio, blizina smrti, strast enskog tijela, sve to je izbrisalo sve
drugo osim gorue svijesti o Heleninoj prisutnosti i strasti to ju je
ona pobuivala u njemu.
15

 Doi, trebam te aptala je ona. Ne mogu umrijeti.

A zato i bih? Tako eli on, ta svinja. Jedino on tako eli. Ako eli
smrt, zato ne umre? Zato me nije ostavio na brodu? Spasio mi je
ivot i sada e mi ga oduzeti. I tebe e ubiti, vidjet e, pronai e
nain da to uini. Zar mu je itko od nas dvoje potreban? Ne moe
mu nita vjerovati. Okrutan je, on je ubilako udovite. Ubit e me.
Ti me eli, a on e me ubiti.
Helena... proapta on i dotakne je.
Ne! vrisne ona i odgurne ga. Nije je shvatio i priblii
joj se, no ona ga opet odgurne.
Ne, ne mogu; elim te, ali ne mogu. Ne dok je on ovdje,
dok ja moram umrijeti. Ali elim te .. .
Tada je nestala i kada se okrenuo da je potrai, zavrti mu se u
glavi. Ugleda je kako se naginje u drugom kraju kapsule. Vrijeme je
teklo udno, prebrzo i sporo istodobno. Dugo je nije bilo i odjednom
je bila tu i stavljala mu neto u ruku.
Uzmi ovo proapta to je iz pribora za prvu pomo.
Ja to ne mogu uraditi, ali ti mora. Netko mora umrijeti. To mora biti
on, ti to moe uiniti. On je najvei. Uini to i vrati mi se. Bit u
ovdje, bit u uvijek s tobom, uini samo to za mene,
mirkajui, Damian pogleda svjetlucavi skalpel na svom dlanu
i njenu ruku kako mu savija prste oko drka.
Uini to dahtala je ona i gurnula ga kroz mali prostor
dok se nije naao nad svemircem koji je hrkao.
UBIJ GA! ree glas. Bez razmiljanja o tome to ini i
zato, on visoko podigne ruku.
Ovdje! ree ona i prstom dodirne debelu kucavicu na
vratu zaspalog ovjeka.
Ubij ga! njene usne ovla se dotaknu njegova lica i u
naglom gru on udari u golo meso.
Bio je to urlik ranjene ivotinje. Trijezne, budne istog trena,
crvenih prstiju na vratu. Chuck se uspravi maui rukama. Skalpel je
bio zaboden dva centimetra duboko u njegovo meso, u debeli vratni
mastoidni mii, koji je krvario crvenim kuglicama.
On dograbi Damiana i neprestano urlajui pone ga tui, onako
kako to samo svemirci znaju, drei jednu ruku iza njegove glave
tako da mu ne izmakne, a drugom ga je udarao i razbijao mu lice.
16

Damian se odupirao pokuavajui izbjei boli, ali uzmaka nije bilo.

Dok su se tukli, zauli su Helenin glas iznad njih.
Pokuao te ubiti, Chuck, htio je da ja to uradim, ali sam mu
rekla da ja to neu. Zato te pokuao ubiti na spavanju. Kukavica!
Pokuao me silovati... ubij ga... izbaci ga iz kapsule. Gurni ga prema
otvoru!
Ona se okrene prema vratima i otvori unutranji otvor onako
kako je vidjela njega da je prije uradio. Otvor je bio dovoljno velik
za ovjeka.
Ovdje! povie ona.
Njene su rijei doprle do Chuckova gnjeva i nadopunile ga,
govorei mu ono to je uistinu elio uraditi. Drei drugog mukarca
za grlo, on se naglo zavrti i pone ga gurati u otvor. Skalpel mu
ispadne iz vrata i kuglice krvi uzavree.
Odjednom se Damianovo tijelo olabavi i Chuck ugura u otvor
noge i olabavljenu ruku.
Ne mora me prisiljavati. Sada je sve u redu. Idem. To i
zasluujem rekao je Damian mirno.
Neto u njegovom glasu natjera Chucka da zastane u svojem
bijesu i on ga s nevjericom pogleda.
To je jedino poteno ree Damian napao sam te,
priznajem, pokuao sam te ubiti. Nije vano to je ona iskoristila
samu sebe da me na to nagovori, to mi je sve obeala, a tada
pomogla tebi kad je vidjela da nisam uspio. Neto je u meni pristalo
da to uinim...
Ne vjeruj mu. lae! povie Helena.
Ne, nema razloga da laem. Odlazim umjesto tebe,
Helena, i zato me barem nemoj klevetati. Pokuao sam ga ubiti zbog
tebe... i zbog sebe.
Ona je eljela da to uradi? upita Chuck prigueno.
Obojica elite da umrem zavriti ona i posegne za
tekim kompjutorom na Chuckovom pojasu. On ga pokua dohvatiti,
no ona ga je ve otkopala i kada se ve napola okrenuo prema njoj,
osjeti teak udarac po glavi i tama se spusti oko njega.
Krajnje je vrijeme da doe k svijesti. Popij ovo ree
Damian.
Chuck osjeti zavoj na vratu kad se nagnuo da prisloni grli na
usne. Pogleda oko sebe dok je pio vodu.
17

 Koliko sam dugo bio u nesvijesti? upita.

Otprilike devet sati. Izgubio si neto krvi i ima vorugu
na glavi.
Samo smo nas dvojica ovdje?
Tako je ree Damian, a s njegova lica nestane
osmijeha.
Moda sam sve pogreno izraunao, ali sada je s time
gotovo. Pokuao sam te ubiti i nisam uspio, a tada si ti pokuao ubiti
mene. No, ni jedan ni drugi nismo uspjeli obaviti posao. Moda
nemam pravo, ali mislim da je rezultat sada jednak i da nema vie
meusobnog optuivanja.
I ne alim se. A Helena?
Damianu je bilo neugodno.
Pa... est sati je gotovo prolo. I ona se sloila s
izvlaenjem. Opet je izgubila. Napala me skalpelom. Bojim se da ti
je kompjutor potpuno uniten. Morao sam se ga rijeiti.
Osiguran je. Dovraga, kako me vrat boli. I glava ree
Chuck promuklo.
Misli li da emo uspjeti? upita Damian.
Izgledi su puno bolji nego prije devet sati.
Da, moglo bi se tako rei. Moda je gospoica Tyblewski
svojim ljubaznim postupkom odobrovoljila kozmike sile. Na takve
rtve... i sami bogovi bacaju tamjan.
On pogleda kroz prozor, u tamu.
Ako se sada izvuemo iz ovoga, misli li da bismo trebali
spomenuti Helenu...?
Koju Helenu? ree Chuck. Sedamdeset i etvoro
ljudi poginulo je kad se Jurij Gagarin razletio. Mi smo jedini
preivjeli.

18

Damir Mikulii:

Poruka

Mamutska zdjela radio-teleskopa posluno je, voena

programiranim radom elektromotora, pratila prividni hod neba uprta
neprekidno u istu toku zvjezdanog mozaika. Osovine tisuutonske
eline konstrukcije okretale su se oku nezamjetljivo sporo
imitirajui vrtnju Zemlje, a vjetar je fijukao kroz umu metalnih
greda to su se ravale iz stambenih nosaa pa sve vie u njenije i
njenije grane, na ijim je zavrecima bilo spleteno iano gnijezdo.
Tono u sredini, u fokusu toga kiklopskog cvijeta, uzdizao se
antenski vrak kao tuak u koji se slijevaju svi mirisi prostora
odbijeni od metalnih latica uokolo.
Ve tjednima je ovaj ponos tehnike uporno dan za danom
upirao pogled svoje metalne mrenjae u elektromagnetska sijevanja
odreenog podruja svemira u nadi da e iz te kakofonije razluiti
jasne logike impulse. Prije 28 godina iz tog je radioteleskopa
potekla u istom smjeru struja signala, krenula kao pravolinijski
usnopljeni slijed titraja prema 14 svjetlosnih godina udaljenom
zvjezdanom sustavu, objavljujui njenim hipotetskim stanovnicima
da nisu jedini u svemiru. Homo sapiens je bio ponosno uzdignuo
njuku prema nekim najbliim zvijezdama i zavijao matematske
dokaze o svom postojanju. Zatim je ekao eventualni odgovor.
19

Ali zvijezde su utjele. Ipak. sada je s jedne upravo stizao

odgovor.
Prvi je elektromagnetski udaj preplavio zdjelu radio-teleskopa
kao morski val kad poklopi uleknue u obalnoj hridi lomei se na
njenim bokovima, pretvoren u povratni stup pjene. Odbijeni sa
zidova paraboline antene, zdrueni u jedinstven vrisak, kvanti
impulsa zaigrali su oko maloga antenskog vrka u fokusu. Prijemna
elektronska kola radio-teleskopa prihvatila su podraaj iz svoga
istaknutog pipka oslobaajui se sapete energije to je sada kao sve
monija elektronska lavina, izazvana bezglasnom jekom iz
svemirskih dubina, protutnjila kroz labirint radio-prijemnika.
Dan kasnije cijeli je svijet saznao sadraj poruke. Gramatiki
besprijekorna, logiki jasna, kratka, bila je ponovljena vie puta na
nekoliko svjetskih jezika:
VAI SIGNALI NEPOTREBNI. ZNAMO ZA VAS, ALI JO
NISTE ZRELI ZA KONTAKT. UTITE I RAZVIJAJTE SE.

20

George Langelaan:

La mouche
Preveo Lazo Golua

Muha

(Jeanu Rostandu, koji mi je jednog dana

nadugo i nairoko priao o mutacijama)
Oduvijek me hvatala jeza od zvonjave. ak i danju, u uredu,
odgovaram na telefonski poziv nekako nelagodno. Ali nou, osobito
kad me iznenadi u duboku snu, zvonjava telefona izaziva u meni
pravu, ivotinjsku paniku, koju moram svladati prije nego to u
dovoljnoj mjeri koordiniram svoje pokrete da bih upalio svjetlo,
ustao i podignuo slualicu. Zatim mi je potreban nov napor da
smirenim glasom reknem: Arthur Browning kraj aparata, no u
svoje normalno stanje dolazim tek kad prepoznam glas s onu stranu
ice, a potpuno se smirujem tek kad napokon saznam e emu je rije.
Bratovu sam enu ipak neobino mirno bio upitao kako je i
zato ubila mog brata kad me u dva sata nou nazvala da mi to javi,
zamolivi me da obavijestim policiju.
Ne mogu ti to objasniti preko telefona, Arthure. Javi
policiji i smjesta doi.
Moda bi bolje bilo da te prije toga vidim.
21

 Ne, ja mislim da je bolje najprije obavijestiti policiju. Oni

bi inae mogli doi na razne ideje i postavljati ti gomilu pitanja.
Njima e ionako biti teko povjerovati da sam ja to uradila sama.
Zapravo, njima treba rei da se Bobovo tijelo nalazi u tvornici. Oni
e moda htjeti najprije otii onamo.
Kae da je Bob u tvornici?
Da, pod parnim maljem.
Rekla si... pod parnim maljem?
Da, ali ne pitaj me nita vie. Doi, doi brzo dok mi
ivci ne popuste. Ja se bojim, Arthure. Shvati da se bojim!
I tek kad je zaklopila slualicu, prepadoh se i ja. Sluao sam i
odgovarao kao da je to obian uredski posao, i tek sam sada poeo
shvaati to sam uo.
Zaprepaten bacih cigaretu, koju sam vjerojatno pripalio dok
sam razgovarao s Anneom, i doslovce cvokoui zubima okrenuh
broj policije.
Da li ste ikad bili u prigodi da nekom dremljivom naredniku
policije pokuate objasniti kako vam je urjakinja upravo javila da je
ubila mua udarcima parnog malja?
Da, gospodine, dobro vas razumijem. Ali tko ste vi? Vae
ime? Vaa adresa?
U tom je trenutku na drugom kraju ice inspektor Twinker
preuzeo slualicu i rukovoenje operacijom. On se barem pravio da
sve shvaa. Ljubazno me zamolio da ga priekam. Da, on e me
otpratiti do mog brata.
Tek to sam navukao hlae i pulover te dograbio stari ogrta i
kapu, ve su se kola bila zaustavila pred vratima.
Vi imate nonog uvara u tvornici, Mr. Browning ree
inspektor pokrenuvi kola. Zar vam on nije telefonirao?
Da... Ne. To je zaista udno. Tono je da je moj brat
mogao ui u tvornicu kroz svoj laboratorij, u kojemu je esto radio
do kasno uveer, katkad cijele noi.
Sir Robert Browning ipak ne radi s vama?
Ne, moj brat provodi istraivanja za raun Ratnog
zrakoplovstva. Budui da je njemu bio potreban potpuni mir i
laboratorij na mjestu gdje se mogao opskrbljivati raznim potrebnim
stvarima, on se bio uselio u prvu kuu koju je izgradio jo na djed,
tamo na breuljku, pokraj tvornice. Ja sam mu poklonio staru
22

radionicu koja nam vie nije bila potrebna i nju su, po njegovim
uputama, moji radnici pretvorili u laboratorij.
Znate li vi u emu se, zapravo, sastoje istraivanja sir
Roberta?
Veoma je malo govorio o svojim radovima, ali je
Ministarstvu zrakoplovstva sigurno poznato. Ja samo znam da je bio
pri kraju vanog pokusa koji ga je zaokupljao vie godina. Ja mislim
da je vjerojatno posrijedi dezintegracija i reintegracija materije.
Prikoivi u posljednji tren, inspektor zaokrenu u tvorniko
dvorite i zaustavi svoja mala kola pokraj policajca koji ga je ve
ekao.
Nisam uope trebao uti policajev izvjetaj. Znao sam, i to
godinama, ini mi se, da je moj brat mrtav te sam iz kola izaao
poput bolesnika koji se prvi put digao iz postelje, sa staklenim
nogama.
Izaavi iz sjene, prie nam drugi policajac i povede nas prema
jarko osvijetljenoj radionici. Skupina policajaca ve se nalazila oko
parnog malja, gdje su tri ovjeka u civilu namjetala male projektore.
Fotografski aparat bio je uperen prema tlu i ja sam s velikim
naporom onamo pogledao.
Nije bilo tako strano kako sam mislio. inilo se da moj brat
spava potrbuke, leei preko dviju tranica na koje su se stavljali
komadi to su morali doi pod malj. Reklo bi se da su mu glava i
desna ruka utisnute u kovinastu masu malja, inilo se nemoguim da
su zgnjeene.
Razmijenivi nekoliko rijei sa svojim kolegama, inspektor
Twinker vrati se k meni.
Kako se podie malj, Browning?
Ja u to uiniti.
elite li da pozovemo nekoga od. vaih radnika?
Ne, bit e u redu. Evo, ovdje je komandna ploa.
Pogledajte, inspektore. Malj je bio reguliran na snagu od 50 tona a
njegov pad na niticu.
Na niticu?
Da, na ravninu sa tlom, ako hoete. Uz to, on je bio
reguliran na odvojene udarce, to znai da ga je trebalo podii nakon
svakog udarca. Ja ne znam to e vam rei ga Anne, ali ja sam
siguran da ona nije u stanju regulirati pad malja na takav nain.
23

 Moda je to noas bila.

Zacijelo ne. U praksi se nikad pad ne regulira na niticu.
Moe li se polako podii?
Ne. Ne moe se regulirati brzina dizanja. No, ona je ipak
manja nego kod opetovanih udaraca.
Dobro. Hoete li mi pokazati to valja uiniti? To zacijelo
nee biti ugodno gledati.
Ne, ne, inspektore. Ii e.
Svi spremni? upita inspektor prisutne. Izvolite,
Browning.
Oiju uperenih u leda svog brata snano pritisnuh na veliko
crno dugme za dizanje malja.
Dugo zvidanje, koje me uvijek podsjealo na diva to uzima
dugi udisaj prije naporne radnje, bilo je popraeno lakim i elastinim
dizanjem eline mase. U jednom trenu obuzela me panika kad sam
vidio kako se tijelo mog brata pomaklo, a mlaz krvi plavio smeu
kau koju je otkrio malj.
Nema opasnosti od ponovnog pada, Brourning?
Ne, nikakve rekoh i namjestih sigurnosnu ruicu.
Okrenuvi se, povratih svu veeru pred noge posve mladog
policajca, koji uini to isto.
U toku vie tjedana i mjeseci, iz dana u dan, inspektor Twinker
arko je pokuavao rijeiti smrt mog brata. Mnogo kasnije priznao
mi je da me dugo smatrao krivim, ali nikako nije mogao pronai ni
najmanji trunak dokaza, ni najmanju indiciju, ni najsitniji motiv.
Iako je djelovala potpuno sabrano, Anneu proglasie ludom,
tako da nije bilo sudskog procesa.
Moja se urjakinja samo optuivala za ubojstvo svoga supruga
i dokazala je da savreno umije rukovati parnim maljem. Unato
svemu, nije htjela kazati zato je ubila mua i kako je on to sam
dospio pod malj.
Noni uvar dobro je bio uo kako malj radi, on ga je ak uo
dvaput. Broja je doista pokazivao da je malj dvaput bio u pokretu.
No moja je urjakinja uporno tvrdila da se njime posluila samo
jedanput.
Inspektor Twinker isprva se pitao da li je rtva doista moj brat,
ali razni oiljci, od kojih posebice trag od ratne rane na bedru i otisci
prstiju lijeve ruke, iskljuie svaku sumnju.
24

Autopsija je napokon pokazala da on prije smrti nije uzeo

nikakve droge.
to se njegovih radova tie, strunjaci iz Ministarstva
zrakoplovstva pokupie njegove papire i razne instrumente iz
laboratorija. Imali su dugotrajne tajne razgovore s inspektorom
Twinkerom, kojemu obznanie da je moj brat unitio sve svoje
najzanimljivije papire i instrumente.
Strunjaci iz policijskog laboratorija izjavie da je Bob u
trenutku smrti imao zamotanu glavu. Twinker jednog dana donese
isjeckanu krpu, koju ja ipak prepoznah kao stolnjak jednog stola u
njegovu laboratoriju.
Anneu su odveli u Broadmoore, u boravite za luakekriminalce. Njen estogodinji sin Harry bio je povjeren meni, bilo je
odlueno da ga ja uvam i odgajam.
Anneu sam mogao posjeivati svake subote. Dvaput ili triput
pratio me inspektor Twinker, i ja doznah da joj je i on sam dolazio u
posjet. Ali nita se nije dalo izvui iz moje urjakinje, koja je
izgledala skrajnje ravnoduno. Na moja pitanja odgovarala je veoma
rijetko, a na Twinkerova gotovo nikada. Bavila se pomalo ivanjem,
ali je njena omiljena razbibriga bila, ini se, lov na muhe, koje je
pomno pregledavala prije nego to bi ih putala.
Imala je samo jednu krizu prije nervnu nego ludilaku
jednom kad je vidjela bolniarku kako muharnikom ubija muhu. Dali
su joj ak i morfij da bi je smirili.
Vie puta su joj dovodili sina. Veoma je ljubazno razgovarala s
njime, ali nije pokazivala nikakva osjeaja prema njemu. Ona se za
nj zanimala kao to se netko zanima za zgodnog djeaia kog ne
poznaje.
Onog dana kad je Anne imala krizu u vezi s ubijenom muhom,
inspektor Twinker doao mi je u posjet.
Ja sam vrsto uvjeren da je u tomu klju tajne.
Ja tu ne vidim nikakve veze. Jadna Anne mogla je nai i
neku drugu zaokupljenost. Muhe su, sve u svemu, luaka fikcija.
Mislite li vi da je ona doista luda?
Kako moete u to sumnjati, Twinkeru?
Vidite, unato svemu to kau lijenici ja sam pod
neodoljivim dojmom da je lady Browning savreno lucidna, ak i
onda kad ugleda kakvu muhu.
25

 Prihvatimo li tu pretpostavku, kako onda tumaite njeno

dranje prema sinu?
Po momu, stvari stoje ovako: ili ga ona nastoji zatititi ili
ga se boji. Moe biti da ga ak i mrzi.
Ne razumijem.
Jeste li primijetili da ona nikad ne lovi muhe kad je on
nazoan?
Da, zbilja, to je udno. Ali moram priznati da jo uvijek
ne shvaam.
Ni ja, gosp. Browning. I bojim se da nikad neemo nita
saznati sve dok lady Browning ne ozdravi.
Lijenici nemaju nade u njeno ozdravljenje.
Da, znam. Recite, da li je va brat ikad provodio pokuse
na muhama?
Ne vjerujem. Da li ste to pitanje postavili strunjacima iz
Ministarstva?
Jesam. Oni su mi se nasmijali u brk.
Da, shvaam.
Imate sreu, Browning. Ja ne shvaam, ali se nadam da
u jednog dana ipak shvatiti.
-ooo
Recite, ujae Arthure, da li muhe dugo ive? Dorukovali
smo i moj je neak upravo prekinuo dugu utnju. Promatrao sam ga
preko svoga Timesa, koji sam bio naslonio o ajnik. Poput veine
svojih vrnjaka i Harry je imao maniju, rekao bih ak i genijalnost,
da postavlja pitanja na koja odrasli nikad ne mogu tono odgovoriti.
Harry mi ih je postavljao svu silu, uvijek kad sam to najmanje
oekivao, a kad sam ponekad na nesreu mogao odgovoriti, na to bi
se pitanje odmah nadovezalo drugo, sve do trenutka kad bih morao
priznati kako sam pobijeen, izjavljujui da ne znam odgovor. A
zatim, poput velikog igraa tenisa koji poentira set-me loptu, on bi
rekao:
A zato ne zna, ujo?
To je ipak bilo prvi put da spominje muhe, i ja zadrhtah na
pomisao to bi bilo da je sluajno ovdje inspektor Twinker. Mogu
zamisliti kakav bi mi pogled uputio, postavljajui sa svoje strane
pitanja mom neaku. Ja sam posve tono znao kako bi on odgovorio,
26

i u sebi sam, ne bez zebnje, ponavljao rijei koje bi on zacijelo

izgovorio.
Ne znam, Harry. Zato mi postavlja takav upit?
Jer sam ja ponovno vidio muhu koju je mama traila.
Tvoja je mama traila neku muhu?
Da, ona se udebljala, ali ja sam je ipak prepoznao.
Gdje si vidio tu muhu, i to ona ima tako osobitog?
Na tvom stolu, ujae Arthure. Umjesto crne ima bijelu
glavu i jednu smijenu noicu.
Kad si prvi put vidio tu muhu, Harry?
Onog dana kad je tata otiao. Bila je u njegovoj sobi i ja
sam je ulovio, ali je dola mama i naredila mi da je pustim. A onda je
htjela da je opet naem. Mislim da je promijenila miljenje i da ju je
htjela vidjeti.
Ja mislim da je ta muha ve dugo vremena mrtva
rekoh, i dignuvi se polako krenem prema svojoj sobi.
Ali tek to sam zatvorio vrata, skoih do svog stola, no na
njemu nije bilo ni traga od muhe.
Rijei mog neaka i uvjerenost inspektora Twinkera kako
muhe imaju neku vezu sa smru moga brata duboko me potresoe.
Prvi put se upitah nije li on znao mnogo vie nego to se moglo
pretpostavljati. I prvi put, takoer, upitah se da li je ena mog brata
doista luda. udan, jezovit dojam rastao je u meni, i to sam vie na
to mislio sve sam vre vjerovao da Anne nije bila luda. Ako je ta
neobjanjiva drama ludila, tako neshvatljiva, tako uasna, bila
prihvatljiva, na pomisao da je moja urjakinja, zdrava razuma i pri
punoj svijesti mogla ubiti mog brata na tako straan nain s
njegovim pristankom ili bez njega oblio me hladan znoj. Kakav
je, dakle, morao biti mrani uzrok tom jezivom zloinu? I kako se on
doista odigrao?
U mislima sam ponovio sve Anneine odgovore na upite
inspektora Twinkera. On ih je postavio na stotine. Anne je
savrenom lucidnou odgovarala na sve to se odnosilo na njen
ivot s mojim bratom ivot sretan i, po svemu sudei, bez
tekoa.
Profinjeni psiholog, Twinker je bio ovjek velikog iskustva, sa
sposobnou da osjeti, da razotkrije la. Poput mene, i on je bio
uvjeren da Anne poteno odgovara na upite na koje je pristajala
27

odgovarati. Ali bilo je i drugih, onih na koje je odgovarala uvijek na

isti nain, uvijek istim rijeima.
Na to pitanje ne mogu odgovoriti govorila bi
jednostavno i mirno.
Ponavljanje istog upita nije je, ini se, nikad nerviralo.
Nijednom u toku mnogih ispitivanja ona nije prigovorila da je
inspektor ve postavio neko pitanje. Zadovoljavala se da ponovi:
Na to pitanje ne mogu odgovoriti.
Taj klie postao je moni zid, u kojemu je Twinker uzalud
traio napukline. Mogao je on sasvim promijeniti temu, postavljati
upite bez ikakve veze s dramom, Anne bi mirno, ne uzbuujui se,
uvijek ljubazno odgovarala. Ali im bi on iznenada skrenuo na
dramu nekim ve postavljenim upitom, sukobljavao se sa zidom:
Ne mogu odgovoriti na to pitanje.
Ne hotei, bez sumnje, da netko drugi bude osumnjien, Anne
je sama pokazala kako je rukovala parnim maljem. Dokazala je da
savreno zna kako on funkcionira, a kad je inspektor primijetio da to
jo uvijek nije dokaz kako je ona ubila svog mua, ona nam je tada
pokazala pregradu komandne ploe gdje se bila naslonila lijevom
rukom dok je desnom rukom pritiskala dugmad.
Vai bi strunjaci na tom mjestu morali pronai moje
otiske jednostavno je dodala.
I njeni su otisci doista bili ondje.
Twinker je u njenim odgovorima otkrio samo jednu jedinu la.
Anne je tvrdila da je pokrenula malj samo jedanput, a noni je uvar
izjavio da ga je uo dvaput, to potvruje i poloaj brojaa na
komandnoj ploi nakon drame.
Twinker se u jednom trenutku bio ponadao da e, zahvaljujui
toj greki s njene strane, razbiti zapreku njene utnje. Ali Anne mu je
jednoga lijepog dana s najveim mirom zatvorila i taj prolaz
izjavivi:
Da, ja sam lagala, ali vam ne mogu objasniti zato sam
lagala.
Je li to vaa jedina la? smjesta je nadovezao Twinker,
mislei da e je zbuniti i napokon stei prednost.
Ali dok je oekivao uobiajeni klie, Anne je odgovorila:
Da, to je zaista moja jedina la.
28

I Twinker shvati da je Anne izvanredno zatvorila jedinu

napuklinu u svom obrambenom zidu.
U meni je, u vezi s mojom urjakinjom, rastao sve vei uas,
jer ako nije luda ona je dakle simulirala ludilo da bi izbjegla kaznu
koju je stoput zasluila. Twinker je bio u pravu, muhe su imale neku
vezu s dramom osim ako muhe nisu bile izlika za simuliranje
ludila. Ako li je ipak bila luda, Twinker je opet bio u pravu, jer su
muhe mogle biti klju koji bi nekom psihijatru omoguio da otkrije
poetni uzrok drame.
Rekavi sam sebi da e Twinker zacijelo mnogo bolje nego ja
otpetljati cijelu stvar, u jednom sam trenutku pomislio da mu sve
ispriam. Ali zadrala me izvjesnost da e se on tada okomiti na
Harryja mnogobrojnim pitanjima i potpitanjima. Jo me jedan razlog
zadrao, razlog o kojemu u prvi tren nisam vodio rauna: bojao sam
se da on ne pone traiti i ne nae muhu o kojoj je govorio djeak.
Ta me misao nervirala jer nisam uspijevao dokuiti zato se bojim da
on ne pronae tu muhu.
Mislio sam na sve policijske romane koje sam katkad itao. I u
svojim najzamanijim tajnama policijski su romani, unato svemu,
logini. Ovdje nije bilo niega loginog, nieg to bi se podudaralo.
Sve je bilo veoma jednostavno i sve je bilo tajna. Krivca nije trebalo
otkrivati: Anne je ubila svog mua, nikada to nije nijekala i ak je
pokazala na koji ga je nain ubila.
Tono je da je uzaludno traiti logiku u drami ludila, ali ako
prihvatimo da je to drama ludila, kako da se objasni udna pasivnost
rtve?
Moj brat pripadao je onoj osobitoj vrsti znanstvenika koji se
uasavaju intuicije i genijalnosti. Bio je sumnjiav par excellence,
uvajui uvijek svoju uporinu toku koju je ve stotinu puta
provjerio i dokazao. Veoma rijetko, gotovo nikad se nije u svojim
istraivanjima bavio dvjema stvarima, sa dva pokusa odjednom. On
nije imao znaajki rastresena znanstvenika koji puta da ga smoi
kia dok dri zatvoren kiobran u ruci. Bio je, naprotiv, ljudski
normalan, oboavao je djecu i ivotinje, ne oklijevajui nikad da
ostavi svoj posao kako bi na primjer, poveo u cirkus djecu iz
susjedstva. Volio je drutvene igre poput biljara, tenisa, brida i
aha.
29

Pa kako da se onda objasni njegova smrt? Kako i zbog ega se

on naao pod parnim maljem? Tu nije mogla biti posrijedi nikakva
stupidna oklada ni izazov njegovoj hrabrosti. On se nikad nije kladio
i nije imao strpljenja prema ljudima koji se klade. Riskirajui da ih
naljuti, on bi im uvijek napominjao da oklada nije nita drugo nego
posao sklopljen izmeu budale i lopova.
Postojala su samo dva mogua objanjenja: ili je iznenada
poludio, ili je pak imao neki poseban razlog kad je svojoj eni
dopustio da ga ubije na tako udan nain.
Nakon dugog razmiljanja odluio sam da inspektoru Twinkeru
ne govorim o svojem razgovoru s Harryjem nego da sam pokuam
ponovno ispitati Anne. Bila je subota, dan posjeta, i kako je moja
urjakinja bila mirna bolesnica, doputahu mi otprije nekog vremena
da je izvodim u veliki vrt, u kojemu je ona imala svoj mali kutak koji
je mogla obraivati po svojoj volji. Ona je tamo posadila rue koje
sam joj bio donio iz svog vrta.
Vjerojatno me oekivala, jer je vrlo brzo dola u prostoriju za
posjete. Zahladilo je i ona je ponijela ogrta, predvidjevi nau
uobiajenu etnju.
Pitala me za novosti o svomu sinu, zatim me povela ravno do
svog dijela terena, gdje smo sjeli na grubu klupu koju su izradili
bolesnici u bolnikoj stolariji.
Vrkom kiobrana crtao sam krugove na pijesku, traei rijei
kojima bih poeo razgovor o smrti mog brata, ali ona prozbori prva:
Arthure, htjela bih te neto upitali.
Sluam te, Anne.
Zna li da li muhe dugo ive?
Gledao sam je zaprepaten i ve sam htio zaustiti da mi je njen
sin nekoliko sati prije toga postavio isti upit, kadli pomislih da mi je
ona napokon dala mogunost za odluujui udarac u njen sustav
svjesne ili nesvjesne obrane. Ona je mirno ekala moj odgovor,
mislei kako se ja vjerojatno nastojim prisjetiti svojih kolskih
znanja o ivotu muha.
Ne skidajui pogled s nje, odgovorih:
Ne bih tono znao, Anne, ali muha koju ti trai bila je
jutros na mom stolu.

30

Bio je to pun pogodak. Ona se naglo okrenu prema meni.

Otvorila je usta kao da e kriknuti, ali samo su joj oi vritale od
uasa.
Uspio sam sauvati hladnokrvnost: znao sam da sam napokon
stekao prednost koju u moi sauvati samo maskom ovjeka koji
zna, koji ne predbacuje i ne saalijeva, koji ak i ne osuuje.
Ona duboko uzdahne i prekrije lice rukama:
Arthure... Ti si je ubio? tiho prostenje
Nisam.
Ali ti je ima! zavie, podigavi glavu. Ona je kod
tebe! Daj mi je!
Imao sam dojam da e skoiti i poeti prekapati po mojim
depovima.
Ne, Anne, nije kod mene.
Ali ti zna! Ti si pogodio!
Ne, Anne, ja ne znam nita osim da ti nisi luda. Ali ja u
saznati, na ovaj ili onaj nain. Ili e mi sve rei a ja u odluiti o
posljedicama, ili pak. ..
Ili to, reci!
Rei u ti, Anne... Ili ti se kunem da e inspektor Twinker
imati tu muhu za dvadeset i etiri sata.
Moja je urjakinja sjedila nepomino, gledajui u dlanova
svojih dugih bijelih ruku koje je drala na koljenima. Ne diui
pogled, ona napokon ree:
Ako ti sve reknem, zakuni se da e unititi tu muhu prije
nego bilo to poduzme.
Ne, Anne. Ne mogu ti nita obeati prije nego to sve
saznam.
Arthure, shvati... Ja sam Bobu obeala da e ta muha biti
unitena... To obeanje moram odrati. Vie ti nita ne mogu rei.
Osjetio sam zamku: Anne se pribirala. Trebalo je svakako
pronai neki novi argument, dokaz koji bi je istjerao iz njena
posljednjeg sklonita, koji bi je prisilio da kapitulira.
U oaju za svaki sluaj rekoh:
Anne, vodi rauna o tomu da e policija imati dokaz da ti
nisi luda im pregleda muhu u laboratoriju, i onda...

31

 Ne, Arthure! Samo to ne, zbog Harryja ne... Vidi, ja sam

oekivala tu muhu, mislila sam da e ona mene na kraju pronai.
Ona to vjerojatno nije mogla i zato je otila k tebi.
Otro sam je promatrao pitajui se ne simulira li ona i nadalje
ludilo ili je na kraju krajeva doista luda. Bila luda ili ne, stekao sam
vrst dojam da sam je uspio stjerati u kripac. Trebalo je probiti
posljednju zapreku. Budui da se pobojala za sina, ja rekoh:
Anne, ispriaj mi sve. Tako u moi bolje zatititi
Harrvja.
Od ega eli zatititi moga sina? Zar ne shvaa da sam
ja ovdje samo zbog toga da Harry ne bi bio sin osuenice na smrt,
objeene zbog toga to je ubila njegova oca? Vjeruj mi, stotinu puta
bih radije izabrala smrt nego da me ivu sahrane u ovoj kui luaka!
Anne, ja isto kao i ti elim zatititi sina svoga brata.
Obeajem ti da u uiniti i nemogue da zatitim Harryja ako mi sve
kae. Ako ne progovori, muhu e dobiti inspektor Twinker. Ja u
ipak nastojati tititi Harryja, ali mora shvatiti da vie neu moi biti
gospodar situacije.
Ali zbog ega to mora saznati? dobacila mi je udan
pogled, pun mrnje.
Anne, u pitanju je sudbina tvog sina, koja je u tvojim
rukama. to si odluila?
Vratimo se. Dat u ti izvjetaj o smrti svoga jadnog Boba.
Ti si ga napisala?
Da. Ja sam ga priredila, ne za tebe nego za tvoga
prokletog inspektora. Predvidjela sam da e on prije ili Kasnije
doprijeti do istine.
Ja mu, dakle, mogu dati da ga proita?
Uini togod eli, Arthure.
Otila je u svoju sobu i brzo se vratila nosei u ruci veliku utu
kuvertu.
Nastoj biti sam dok to bude itao rekla je predajui
mi kuvertu i neka te nitko ne ometa.
U redu, Anne, proitat u to kod kue i doi u sutra
ponovno da te vidim.
Dobro, ako eli.
I ona napusti prostoriju za posjete ne odvrativi na moje
dovienja.
32

Tek sam kod kue primijetio tekst na omotnici? Onomu komu

pripada. Vjerojatno inspektoru Twinkeru.
Poto sam naredio da mi nitko ne smeta i poto sam naruio
samo aj i dvopek, otiao sam smjesta u svoju sobu.
Pretraio sam je uzdu i poprijeko, pregledao zidove, strop,
tapete, namjetaj, ali muhi ni traga. Zatim, poto je sluavka donijela
aj i naloila pe, ja zatvorih prozore i navukoh dvostruke zavjese.
Po njenu odlasku zakraunah vrata, iskljuih telefon iskljuivao
sam ga uvijek nou nakon smrti moga brata pogasih sva svjetla i
osim stolne lampe, sjedoh za stol i otvorih debelu utu omotnicu.
Nalio sam aja u alicu i poeo itati:
Ovo nije ispovijed, jer iako sam ubila svog mua, to uostalom
nikad nisam tajila, ja nisam kriminalka. Ja sam samo vjerno izvrila
njegovu posljednju volju, zgnjeivi mu glavu i desnu ruku pod
parnim maljem u tvornici njegova brata.
Ne okusivi aj, okrenuh stranicu.
Prije izvjesnog vremena moj suprug upoznao me s nekim
svojim pokusima. On je pouzdano znao da bi mu ih Ministarstvo
zabranilo kao odve opasne, ali njemu je bilo stalo do toga da
postigne pozitivne rezultate prije nego to Ministarstvu upozna s
njima.
Dosad je uspjelo u prostor poslati samo zvuk i sliku,
zahvaljujui radiju i televiziji. Ali Bob je tvrdio kako je pronaao
nain da emitira materiju samu. Materiju to jest neko vrsto tijelo
smjeteno u emisioni stroj, trenutano bi se dezintegriralo i
smjesta reintegriralo u drugome stroju, receptoru.
Bob je svoj pronalazak smatrao moda najvanijim od
pronalaska kotaa. Tvrdio je da je transmisija materije procesom
trenutane dezintegracije-reintegracije znaila revoluciju bez
presedana u razvoju ovjeka. To je znailo kraj svih vrsta transporta
ne samo robe nego i ljudskih bia. On se, kao praktian ovjek, koji
nikad nije bio sanjar, ve uivljavao u vrijeme u kojemu nee biti
aviona, vlakova, automobila, cesta ni eljeznikih tranica. Sve bi to
nadomjestile postaje emisiono-receptivnih strojeva u svakom kutku
svijeta. Putnike ili robu trebalo je jednostavno smjestiti u emisioni
stroj, oni bi se dezintegrirali i gotovo trenutano reintegrirali u
receptoru na eljenom mjestu.
33

Moj je suprug imao u poetku nekih potekoa. Njegov

receptor bio je odijeljen od njegova emisionog stroja samo zidom.
Svoj prvi uspjeni pokus izveo je obinom pepeljarom, suvenirom
koji smo donijeli s putovanja u Francusku.
U to vrijeme jo mi nije bio priao o svojim pokusima i nisam
mogla odmah shvatiti to on eli rei kad mi je trijumfalno donio
malu pepeljaru i rekao:
Anne, gledaj! Ova je pepeljara bila potpuno dezintegrirana u
vremenu od deset milijuntina sekunde. U jednomu trenu ona vie
nije postojala! Isparila, i nita vie, apsolutno nita vie! Samo atomi
to brzinom svjetlosti putuju izmeu dvaju strojeva! A trenutak
potom, atomi se ponovno skupljaju i formiraju ovu pepeljaru!
Bobe, za boga miloga... O emu ti to govori? Budi jasniji.
Tada mi je prvi put do u tanine otkrio bit svojih pokusa, i kako
ja nisam shvaala, on je nabacio sitne crtee, nanizavi gomilu
brojki. Ali ja jo uvijek nisam shvaala.
Oprosti mi, Anne, ree on nasmijavi se od srca kad je
skopao da ja sve manje i manje shvaam o emu je rije. Sjea li
se kad sam ono itao lanak o tajanstvenom roju kamenja koje
velikom estinom prodire u neke kue u Indiji a vrata i prozori su
vrsto zatvoreni?
Da. dobro se sjeam. Profesore Downing, koji nas je posjetio
preko vikenda, rekao je da bi se to, ako nije rije o triku, moglo
objasniti kao dezintegracija kamenja baenog izvana i njegova
reintegracija unutar kue, prije pada.
Tako je, on je ak pridodao: Osim ako do te pojave nije
dolo zbog parcijalne i trenutane dezintegracije zida kroz koji je
kamenje prolo.
Da, sve je to veoma lijepo, ali ja jo uvijek ne shvaam. Kako,
na primjer, to kamenje, iako dezintegrirano, moe mirno proi kroz
neki zid ili neka vrata?
Da, Anne, to je mogue jer se atomi koji tvore materiju ne
dodiruju, jedne od drugih njih dijele beskrajni prostori.
Kako mogu postojati beskrajni prostori, kao to ti kae,
medu atomima koji tvore jedna obina vrata?
Da se dobro razumijemo, prostori meu atomima samo su
relativno beskrajni, oni su beskrajni u odnosu na veliinu atoma. Na
primjer, ti si teka oko ezdeset kilograma i visoka metar i ezdeset:
34

kad bi se svi atomi koji tvore tvoje tijelo zbili jedni uz druge, bez
praznina medu njima, ti bi jo uvijek bila teka ezdeset kilograma,
ali bi predstavljala kuglicu koja bi bez tekoa stala na vrh
pribadae.
Ako sam dobro razumjela, ti si pepeljaru sveo na veliinu
glave pribadae?
Ne, Anne. Prvo, ta pepeljara, koja tei jedva dvije unce,
tvorila bi masu jedva vidljivu pod mikroskopom kad bi se njeni
atomi iznenada skupili. Osim toga, sve je to samo usporedba. Pa
ipak, kad bi jednom ta pepeljara bila dezintegrirana, ona bi veoma
lako mogla proi kroz svako vrsto tijelo, primjerice i kroz tebe, bez
ikakve potekoe, jer bi njeni odijeljeni atomi mogli prolaziti kroz
masu tvojih rastavljenih atoma bez najmanjih tekoa.
Ti si, dakle, tu pepeljaru dezintegrirao da bi je malo dalje
reintegrirao, poto si je propustio kroz neko vrsto tijelo?
Tono, Anne, i to kroz zid koji dijeli moj emisioni stroj od
receptora!
A moe li se znati kakva je korist od slanja pepeljara u
prostor?
Bob se tada malko naljutio, ali shvativi da ga prijateljski
zadirkujem, pojasnio mi neke mogunosti svoga otkria.
U redu! Nadam se da mene na takav nain nee nikad
otposlati. Bilo bi me uasno sirah kad bih morala uskrsnuti na drugoj
strani, poput ove pepeljare.
to eli rei, Anne?
Sjea li se to je bilo napisano ispod pepeljare?
Pa, dakako. Rijei: Made in France. i one su jo sigurno
tamo.
Da, jesu, to je tono, ali pogledaj. Bobe!
Uzeo je pepeljaru smijeei se, ali je problijedio i smijeak mu
se ukoio kad je opazio to sam ja bila primijetila, i to je meni
dokazivalo kako je on doista s tom pepeljarom izveo neobian
pokus.
One tri rijei jo su se vidjele, ali naopake, te se moglo
proitati: ecnarF ni edaM.
To je nezamislivo, promrmljao je i ostavivi aj odjurio u
laboratorij, iz kojeg je izaao tek sutradan, nakon cjelononog rada.
35

Nekoliko dana kasnije Bob je doivio jo jedan neuspjeh, zbog

ega je vie tjedana bio veoma neraspoloen. Pritisnut pitanjima
priznao mi je na kraju da je njegov prvi pokus na ivom biu bio
potpuni fijasko.
Bobe, ti si taj pokus izveo na Dandelu, zar ne?
Da, priznao je posramljeno. Dandelo se bio savreno
dezintegrirao, ali se nikad nije reintegrirao u receptoru.
I to sad?
Sad vie nema Dandela. Postoje samo raspreni Dandelovi
atomi, koji eu bog zna gdje u prostoru.
Dandelo je bio mali, bijeli maak, kojega je kuharica jedne
veeri bila pronala u vrtu. Jednog jutra jednostavno je iezao. Sad
sam znala kako je nestao.
Nakon serije novih pokusa i dugih sati provedenih u bdijenju
Bob mi jednog dana obznani da njegov stroj napokon savreno
funkcionira i pozvao me da mi ga pokae.
Ja priredih ampanjac i dvije ae da dostojno proslavimo
njegov uspjeh, jer im on mene zove da vidim njegov izum, znai da
je on definitivno provjeren i besprijekoran.
Sjajna ideja, izjavi on uzevi mi posluavnik iz ruku.
Proslavit emo to reintegriranim ampanjcem.
Nadam se da e biti isto tako dobar kao i prije dezintegracije,
Bobe.
Ne boj se, Anne. Vidjet e.
On otvori vrata kabine, koja nije bila nita drugo nego stara,
preureena telefonska kabina.
Ovo je emisioni stroj za dezintegraciju, objasnio je stavivi
posluavnik na klupicu u kabini.
Zatvorio je vrata, zatim mi je pruio tamne naoale za sunce i
namjestio me ispred staklenih vrata kabine.
Poto je i on stavio tamne naoale, pritisnuo je vie razliitih
dugmeta izvan kabine i ja zauh tiho zujanje elektrinog motora.
Jesi li spremna? upitao me ugasivi svjetlo u kabini i
okrenuvi drugi prekida, nakon ega stroj preplavi ljubiasto
svjetlo. Sada dobro gledaj!
On povue ruicu i cijeli laboratorij planu nepodnosivim
naranastim bljeskom. U unutranjosti kabine mogla sam vidjeti
neto poput plamene kugle, koja je na tren zatitrala. Osjetila sam
36

iznenadnu vruinu po licu i vratu i asak potom vidjela sam samo

crne mrlje obrubljene zelenim kruiima, kao kad se ovjek zagleda
u sunce.
Moe skinuti naoale, gotovo je, Anne.
Na pomalo teatralan nain moj suprug otvori vrata kabine, i ja
sam, iako sam to oekivala, ostala zaprepatena vidjevi da su
klupica, posluavnik, aa i boca ampanjca jednostavno nestali.
Bob me ceremonijalno uvede u susjednu sobu, u kojoj se
nalazila posve ista kabina i, otvorivi vrata, izvadi trijumfalno
posluavnik s bocom ampanjca, koju smjesta otepi. ep veselo
poleti u zrak i ampanjac potee u ae, pjenei se.
Jesi li siguran da ga moemo piti bez opasnosti?
Posve sam siguran, ree on pruivi mi au. A sad emo
obaviti jo jedan pokus. eli li prisustvovati?
Vratimo se u sobu u kojoj je bio emisioni stroj.
On, Bobe! Sjeti se jadnog Dandela!
To je samo zamorac, Anne. No, ja sam uvjeren da e proi
bez tekoa.
On smjesti ivotinjicu na kovinasti pod kabine, zatim mi naredi
da ponovno stavim tamne naoale. Zauh zujanje motora, ugledah
ponovno munjeviti bljesak, ali ovaj put ne ekajui pojurih u
susjednu sobu. Kroz staklena vrata receptivne kabine vidjeh zamorca
kako tri amo-tamo.
Bobe, duo, evo ga! Uspjelo je!
Malo strpljenja, Anne. To emo tek nakon izvjesnog vremena
znati sigurno.
Ali on je savreno u redu i isto je tako ivahan kao i prije
pokusa.
Da, ali treba doznati jesu li mu svi organi netaknuti, a to e
zahtijevati neto vremena. Ako se ono bude i nakon mjesec dana
dobro osjealo, mi emo se moi upustiti i u druge pokuse.
Taj mjesec bio mi je dug kao stoljee. Svaki sam dan dolazila
promatrati zamorca, koji je udesno dobro izgledao.
Potkraj mjeseca Bob stavi u kabinu Picklesa, naeg psa. Nije
mi to najavio jer ja nikad ne bih pristala na takav pokus s Picklesom.
Ali ovomu se to, po svemu sudei, strano dopalo. U jedno jedino
poslijepodne on je bio dezintegriran-reintegriran desetak puta, i im
37

bi izaao iz receptivne kabine radosno je jurio prema emisionom

stroju i ponavljao pokus.
Oekivala sam da e Bob pozvati neke od znanstvenika i
strunjake iz Ministarstva, to je bio njegov obiaj kad god bi
zavrio neki posao, kojom prigodom bi im priopio rezultate i izveo
nekoliko praktinih demonstracija. Nakon nekoliko dana ja ga na to
podsjetih.
Ne, Anne. Ovo otkrie odve je vano da bi se ve sada
moglo objaviti. Ima nekih faza operacije koje jo ni ja sam ne
shvaam. eka me jo prilino posla i mnogo novih pokusa.
Ponekad mi je, ne uvijek, priao o svojim pokusima. Nikada mi
ne bi palo na um da bi on prvi pokus s ovjekom mogao izvesti na
svojoj vlastitoj osobi, i tek sam nakon katastrofe saznala da je on u
emisionoj kabini instalirao jo jednu komandnu plou.
Onog jutra kad je izveo svoj jezivi pokus, Bob nije bio doao
na doruak. Nala sam na vratima laboratorija narkanu poruku:
Neka me nitko ne ometa. Radim.
To je ponekad znao uiniti, i ja nisam obraala panju na
velika, nezgrapna slova poruke, pribijene na vrata.
Tek malo kasnije, u vrijeme ruka, dotrao je Harry i rekao mi
da je ulovio muhu bijele glave, a ja mu, ne htijui uope da je vidim,
naredih da je smjesta pusti. Poput Boba, ni ja nisam doputala da se
ivotinjama ini i najmanje zlo. Znala sam da je Harry ulovio tu
muhu samo zato to je udno izgledala, ali ja sam isto tako znala da
bi se unato tomu njegov otac naljutio.
U vrijeme aja Bob jo nije izlazio iz laboratorija i poruka je
jo uvijek bila na vratima. U vrijeme veere nita se nije promijenilo
i ja, neodreeno uznemirena, zakucah na vrata i pozvali Boba.
Zauh kako se on kree po sobi i trenutak kasnije gurnuo novu
poruku ispod vrata. Razmotrih papir i proitah:
Anne, imam neprilika. Odvedi Harrvja na spavanje a ti doi
za jedan sat. B.
Mogla sam lupati i zvati do mile volje, Bob nije odgovarao.
Malo kasnije ula sam kako kuca na pisaem stroju i donekle
umirena vratih se u kuu.
Poto sam Harryja strpala u krevet, vratila sam se u laboratorij,
gdje sam pod vratima nala novi list papira. Ovaj put s uasom
proitah:
38

Anne,
Raunam na vrstou tvog duha i vjerujem da te nee obuzeti
panika, jer ti mi jedina moe pomoi. Dogodila mi se teka
nesrea. Moj ivot u ovom trenutku jo nije u opasnosti, ali se ipak
radi o pitanju ivota ili smrti. Govoriti ne mogu i stoga je uzaludno
da me zove i da zapitkuje kroz vrata. Bit e potrebno da sve
izvri tono po mojim uputama. Poto triput kucne u vrata kao
znak da se slae, otii i donesi mi au mlijeka, u koje e naliti
dosta ruma. Od sino nisam nita pojeo ni popio, pa mi treba.
Raunam na tebe. B.
Srce mi je lupalo kao ludo, kucnuh triput o vrata kako je
zahtijevao i pojurih da mu donesem ono to me zamolio.
Vrativi se u laboratorij, nadoh novu poruku pod vratima:
Anne, slijedi vjerno moje instrukcije. Kad zakuca, ja u
otvoriti vrata. Ti stavi au s mlijekom na moj stol i nita me ne
pitaj, zatim odmah prijei u drugu sobu u kojoj je receptivna
kabina. Sve dobro pretrai. Mora ondje apsolutno pronai jednu
muhu, koju sam ja uzalud traio. Ja sam strano udeen i male
stvari uope ne mogu vidjeti.
Svladavi uzbuenje i lupanje srca, zakucah triput na vrata.
Zauh Boba kako ide prema vratima i kako malo zatim skida
zasun.
Udoh s aom u ruci, osjeajui da je on ostao iza otvorenih
vratiju. Potisnuvi elju da se okrenem, rekoh:
Moe sa mnom raunati, srce. Poto sam au odloila na
stol, uputih se prema drugoj strani laboratorija, koja je bila jarko
osvijetljena. Tamo je sve bilo razbacano: papiri, fascikli, boice,
epruvete leali su posvuda po podu izmeu prevaljenih stolia i
stolica.
I ne mislei na to znala sam da muhu neu nai: moj instinkt
govorio mi je da je muha koju trai moj suprug ona muha koju je
Harry bio ulovio i koju je po mom nareenju pustio
ula sam kako Bob u drugoj sobi prilazi k stolu i malo kasnije
dopre do mene nekakav udni zvuk srkanja, kao da se muio dok je
pio.
Bobe, nema muhe. Moe li mi dati jo kakve upute? Ako ne
moe govoriti, kucni po svom stolu, onako, zna: jedan udarac za
da, dva udarca za ne.
39

Trudila sam se da mi glas zvui normalno, ali morala sam se

strano naprezati da svladam jecaj kad je on dvaput odsjeno lupio
po stolu.
Mogu li doi u tvoju sobu? Ne znam to ti se dogodilo, ali
togod bilo, ja u biti hrabra.
Nastao je trenutak tiine, zatim on jedanput kucne o stol.
Od uasa ostadoh prikovana na vratima. Bob je pokrio glavu
stolnjakom od pozlaena samta, koji se obino nalazi na stolu za
kojim je on jeo kad nije elio prekidati posao u laboratoriju
Bobe, trait emo sutra, pri dnevnoj svjetlosti. Ne bi li malo
prilegao? Ja u te, ako eli, odvesti u sobu za goste i sve u tako
udesiti da te nitko ne vidi.
Lijeva ruka izae ispod stolnjaka, koji mu je padao sve do
trbuha, i on dvaput zalupa po stolu.
Da li ti je potreban lijenik?
Ne, on e lupivi po stolu.
Hoe li da telefoniram profesoru Mooreu. On bi ti moda bio
korisniji nego ja.
Dvaput, brzo, on rukom otkuca ne. Nisam vie znala to da
kaem ni to da inim. Jedna misao neprekidno mi se vrtjela no glavi
i ja rekoh:
Harry je jutros naao jednu muhu i ja sam mu zapovijedila da
je pusti. Da li je to ta muha koju trai? Harry mi je rekao da je imala
bijelu glavu.
Bob ispusti udan uzdah, koji je, reklo bi se, imao neto
metalno u sebi. U tom trenu ja se ugrizoh za ruku do krvi da ne bih
vrisnula. On je pustio da mu desna ruka padne niz tijelo, a na mjestu
ake i zglavka vidjelo se neto poput patrljka, s malim dlakavim
kukicama to su izbijale ispod orukvice.
Bobe, mili moj, objasni mi to se dogodilo. Ja bih ti moda
mogla vie pomoi kad bih znala o emu je rije... Oh, Bobe, to je
strano! rekoh pokuavajui uzalud priguiti jecaje.
Njegova lijeva ruka proviri ispod stolnjaka i poto je jedanput
lupio po stolu, pokaza mi vrata.
Izaoh i poto je on navukao zasun, ja se sruih u hodniku.
ula sam ga kako hoda gore-dolje po sobi i kako ponovno kuca na
pisaem stroju. List skliznu ispod vrata i ja proitah:
40

Anne, doi sutra. Ja u ti otkucati objanjenje. Uzmi

sredstvo za spavanje i pokuaj zaspati. Bit e mi potrebna sva tvoja
snaga, mila moja. B.
Da li ti togod treba za no. Bobe? doviknuh mu kroz vrata,
priguivi jecaje.
On otkuca dva brza udarca i malo zatim pone pisati na stroju.
Drugog dana probudilo me sunce to mi je sjalo ravno u oi.
Namjestila sam budilicu na pet sati, ali zbog sredstva za spavanje
nisam ula zvonce. Bilo je sedam sati i ja se uspaniena brzo digoh.
Pojurila sam u kuhinju, gdje sam pred oima preplaene
posluge na brzinu pripremila aj i tost i to trei odnijela u
laboratorij.
Bob mi je nakon nekoliko sekundi otvorio vrata i odmah ih za
mnom zatvorio. Drui primijetih da on jo uvijek ima stolnjak na
glavi. Po raspremljenu poljskom krevetu, po njegovu izguvanom
sivom odijelu, zakljuih da se on ipak pokuao malo odmoriti.
List papira otkucan na pisaem stroju ekao me na stolu, na
koji sam poloila posluavnik. On se uputio prema vratima susjedne
sobe i ja shvatih da eli biti sam. Zato ponesoh njegov tekst u drugu
sobu i itajui zauh ga kako ulijeva aj.
Da li se sjea pepeljare? Dogodila mi se otprilike ista
nezgoda, samo mnogo, mnogo tea. Ja sam sama sebe
dezintegrirao-reintegrirao, prvi put uspjeno. Za vrijeme drugog
pokusa nisam primijetio da je u emisionu kabinu ula jedna muha.
Moja je jedina nada da pronaem tu muhu i da pokus
ponovim s njom. Dobro trai posvuda, jer ako je ne pronae, ja u
morati izmisliti neki nain da nestanem ne ostavljajui traga.
eljela sam podrobnije objanjenje, ali Bob je bez sumnje imao
razloga to mi ga nije dao. On je zacijelo morao biti izoblien i ja
zadrhtah pri pomisli na njegovo lice udeeno kao ona slova
naopake, na pepeljari. Zamiljala sam ga s oima na mjestu uiju ili
usta...
Ali morala sam ostati sabrana te ga spasiti. Najvanije od svega
bilo je izvriti sve to trai, pronai tu muhu po svaku cijenu.
Bobe, mogu li ui?
On otvori vrata izmeu dviju prostorija.
Bobe, ne oajavaj. Nai u ja tu muhu. Ona vie nije u
laboratoriju, ali ne moe biti ni daleko. Ja pogaam da si izoblien,
41

ali ne moe biti ni govora o tome da nestane. To nikad ne bih

dopustila. Ako treba, ako ti ne eli da te vide, napravit u ti masku i
ti e nastaviti svoja istraivanja sve dok se ne uspije vratiti u
normalno stanje. Ako treba, pozvat u profesora Moorea i druge
znanstvenike, tvoje prijatelje i mi emo te spasiti, Bobe.
On estoko zalupa po stolu, i ja ponovno zauh onaj promukli i
metalni uzdah ispod stolnjaka koji mu je pokrivao glavu.
Nemoj se nervirati, Bobe. Ja neu poduzeti nita na svoju
ruku, obeavam. Imaj povjerenja u mene i dopusti mi da ti
pomognem. Ti si izoblien, zar ne? I to jezivo, bez sumnje. Zar mi
ne eli pokazati svoje lice? Neu se prestraiti. Ja sam tvoja ena,
Bobe!
On dvaput bijesno zalupa po stolu i dade mi znak da izaem.
Dobro. Odmah idem traiti tu muhu, ali zakuni se da nee
praviti gluposti, zakuni se da nee nita uiniti prije nego to se sa
mnom ne posavjetuje!
On lagano podigne lijevu ruku i ja shvatih da mi daje obeanje.
Nikad neu zaboraviti taj uasni dan lova na muhe. Cijelu sam
kuu isprevrtala, prisiljavajui poslugu da sudjeluje u mojoj potrazi.
Mogla sam ja koliko mi drago objanjavati da je rije o muhi koja je
pobjegla iz laboratorija mog supruga, o muhi na kojoj je on vrio
pokuse i koju je stoga trebalo uloviti ivu, sigurna sam da su me od
tog trenutka svi smatrali ludom. To me uostalom, kasnije spasilo od
sramnog vjeanja.
Ispitivala sam Harryja. Budui da nije odmah shvatio o emu je
rije, ja sam ga grubo prodrmala i on je poeo plakati. Tada sam se
morala oboruati strpljivou. Da, sad se sjeao, onaj put on je
ulovio muhu na rubu kuhinjskog prozora, ali ju je smjesta pustio im
sam mu ja to zapovijedila.
ak i ljeti u nas ima malo muha, jer se naa kua nalazi na vrhu
breuljka. Unato tomu, ja sam toga dana ulovila na stotine muha.
Posvuda, po rubovima prozora, u vrtu, postavila sam zdjelice s
mlijekom, pekmez i eer da ih privuem. Ni jedna nije odgovarala
opisu koji je bio dao Harry. Uzalud sam ih promatrala pod
povealom, sve su bile iste, obine muhe. Za objed sam odnijela
muu mlijeka i pire od krumpira. Odnijela sam mu i nekoliko muha,
za svaki sluaj, ali mi je on dao do znanja da mu one nisu korisne.
42

Ako muhu ne pronaemo do veeri, Bobe, promislit emo to

valja uiniti. Evo kako ja to mislim. Smjestit u se u malu pokrajnu
sobicu i zatvorit u vrata. Kad ti ne bude mogao odgovarati
signalima da i ne, svoje e mi odgovore tipkati na pisaem
stroju i gurnuti ih kroz vrata, hoe li? Da, kucne Bob svojom
zdravom rukom. Pala je no a mi muhu nismo nali. Prije nego to
u Bobu odnijeti jelo, oklijevala sam na tren pred telefonom. Nije
bilo vie dvojbe: bila je rije o ivotu ili smrti moga mua. Hou li
biti dovoljno snana da se usprotivim njegovoj volji, da ga sprijeim
da sam ne skona svoje dane? On mi zacijelo nikad ne bi oprostio to
nisam odrala obeanje, ali shvativi da vie vrijedi riskirati nego ga
pustiti da nestane, grozniavo zgrabih slualicu i nazvah broj
profesora Moorea, njegova najintimnijeg prijatelja.
Profesor je na putu i vratit e se potkraj tjedna, odgovorio mi
ljubazno nepoznat glas na drugoj strani ice.
Prst sudbine. Nije vano, borit u se sama i sama u spasiti
Boba.
Bila sam gotovo posve sabrana kad sam ula u laboratorij i kad
sam se, prema dogovoru, smjestila u pokrajnu sobicu da bih poela
muni razgovor, koji e potrajati dobar dio noi.
Bobe, da li mi moe rei to se tono dogodilo? to je to
zapravo bilo?
Sluala sam izvjesno vrijeme kucanje njegova pisaeg stroja,
zatim mi on ispod vratiju gurne odgovor:
Anne,
elio bih da me se sjea onakvog kakav sam izgledao prije.
Potrebno je da se unitim. Dugo sam razmiljao i pronaao jednu
mogunost, i tu mi samo ti moe pomoi. Ja sam, dakako,
razmiljao o obinoj dezintegraciji u svom stroju, ali to ne bi
valjalo, jer bih riskirao da me jednog dana reintegrira neki drugi
znanstvenik, a to ne mogu dopustiti ni po koju cijenu.
Zapitala sam se na tren nije li moj suprug enuo pameu.
Bez obzira na mogunost koju predlae, ja nikad neu
prihvatiti takvo rjeenje, mili moj. Koliko god bio jeziv ishod tvog
pokusa, tvog udesa, ti si iv, ti si ljudsko bie, inteligencija, ti ima
duu. Nema pravo da se uniti!
Odgovor je ponovno bio otkucan na pisaem stroju i gurnut
ispod vratiju:
43

Ja jesam iv, ali ja vie nisam ljudsko bie. to se pak moje

inteligencije tie, ona moe svakog trena nestati. Ona, uostalom,
vie nije netaknuta. A ne moe biti due bez inteligencije.
Zato bi trebalo druge znanstvenike upoznati s tvojim
pokusima, s tvojim radovima. Oni e nai naina da te spase.
Poskoih na mjestu kad je Bob na te moje rijei nervozno,
gotovo bijesno dvaput zalupao na vrata.
Bobe, zato ne? Zato odbija pomo koju bi ti oni od sveg
srca pruili?
Moj mu obaspe tada vrata s desetak bijesnih udaraca, i ja
shvatih da u tom smislu ne valja insistirati.
Govorila sam mu zatim o sebi, o naem sinu, o naoj obitelji.
On mi vie nije odgovarao. Nisam znala to da mislim ni to da
inim. Napokon se usudih:
Bobe... da li me uje?
On jedanput blago udari po stolu.
Spominjao si mi pepeljaru iz svojega prvog pokusa. Bobe, to
misli, da si je ponovno stavio u svoj stroj, da si je ponovno
dezintegrirao-reintegrirao, da li bi slova ponovno dola na svoje
mjesto?
Nakon nekoliko minuta proitah na papiru:
Jasan mi je smisao tvog pitanja, Anne. Mislio sam na to, i
zbog toga mi treba muha. Potrebno je da ona ponovno proe zajedno
sa mnom, inae je sve beznadno.
Pokuaj za svaki sluaj. Nikad se ne zna.
Ve sam pokuao glasio je odgovor ovaj put.
Bobe, pokuaj opet!
Bobov odgovor dao mi je malo nade, jer nijedna ena nije
shvatila niti e shvatiti da se mukarac moe aliti ak i onda kad zna
da e umrijeti. Minutu kasnije proitah slijedee:
Divim se tvojoj Ijukoj enskoj logici. Mi to moemo raditi jo
stotinu godina... Ali da ti priinim veselje, po svoj prilici posljednje,
pokuat u proi jo jedanput. Ako ne nae tamne naoale, okreni
lea kabini s receptorom i pokrij oi dlanovima. Javi mi kad bude
spremna.
Moe, Bobe!
Posluala sam njegove upute i ne potraivi naoale. ula sam
ga kako pomie razne predmete, zatim kako otvara i zatvara vrata
44

emisione kabine. Nakon trenutka koji mi je izgledao kao vjenost,

zauh estoko pucketanje i kroz kapke i dlanove nazreh onu blistavu
svjetlost.
Okrenuh se i pogledah.
Bob sa svojim barunastim stolnjakom na glavi polako izae iz
receptivne kabine.
Je li se ita promijenilo. Bobe? upitah ga njeno, dodirnuvi
mu ruku.
On nervozno ustuknu na moj dodir i spotaknu se na neki
prevaljeni stoli. Uinio je nadljudski napor da ne izgubi ravnoteu
i stolnjak od pozlaena baruna polako skliznu s njegove glave dok
je on padao na lea.
Nikad neu zaboraviti tu viziju uasa. Urlala sam od straha, i
to sam vie urlala to me vie bilo strah. Gurala sam prste u usta da
priguim krikove, i poto sam ih izgrizla do krvi. urlala sam jo jae.
Osjeala sam, znala sam da nikad neu prestati urlati ako ne budem
uspjela skrenuti pogled s njega. Ako ne budem uspjela zatvoriti oi.
udovite u koje se pretvorio moj mu polako je pokrilo glavu
i na prstima se uputilo prema vratima, te sam napokon mogla
zatvoriti oi.
Nikad neu moi izbrisati sliku te glave-privienja, te bijele,
dlakave glave, spljotene lubanje, majih uiju, na kojoj su oi bile
prekrivene dvjema smeim ploama velikima poput tanjura, koje
dopirahu sve do iljastih uiju. Ruiasta i drhtava njuka takoer je
bila maja, a na mjestu usta bio je okomiti prorez, naikan dugim,
riim dlakama, iz kojega je visila neka vrsta crnoga i dlakavog rila,
koje se ljevkasto irilo u oblik trube.
Vjerojatno sam se onesvijestila, jer sam se zatekla kako leim
na hladnim ploama poda u laboratoriju, oiju uperenih u vrata, iza
kojih je ponovno dopiralo kucanje Bobova pisaeg stroja.
Sva su mi osjetila otupjela, kao poslije teke nesree, kad jo
ovjek nije potpuno svjestan onoga to se dogodilo i kad jo ne trpi.
Sjetila sam se ovjeka kojeg sam jednom vidjela na eljeznikoj
postaji, koji je pri punoj svijesti sjedilo na rubu perona i s nekom
vrstom tupog uenja zurio u svoju nogu na tranicama kuda je
proao vlak.
Osjeala sam estoku bol u vratu i pitala sam se nisu li mi
popucale glasnice od silnih krikova.
45

U susjednoj prostoriji prestalo je tipkanje i trenutak potom list

papira proviri ispod vrata. Drui od gaenja uzeh ga vrcima
prstiju i proitah:
Sada, eto, zna. Ovaj posljednji pokus bio je novi poraz,
jadna moja Anne. Ti si, bez sumnje, prepoznala jedan dio
Dandelove glave. U trenutku pretposljednjeg pokuaja moja glava
bila je glava muhe. Sad su mi ostale samo njene oi i usta, ostatak
je nadomjeten parcijalnom reintegracijom glave maka koji je
nestao.
Sad shvaa, Anne, da ima samo jedno jedino rjeenje, zar
ne? Ja moram nestati. Kucni triput o vrata da izrazi svoje slaganje
i ja u ti objasniti kako emo postupiti.
Da, on je bio u pravu, morao je nestati jednom za svagda. Bila
sam svjesna da sam pogrijeila to sam mu predloila tu novu
dezintegraciju, nejasno osjeajui da bi svaki novi pokuaj rezultirao
jo stravinijim transformacijama.
Priavi k vratima, pokuala sam neto rei, ali nikakav glas ne
izae iz mog upaljenog grla. Tada kucnuh triput o vrata.
Ostatak moete sami pogoditi. Preko tipkanih listova on mi je
izloio svoj plan i ja sam ga prihvatila.
Drui cijelim tijelom, glave u vruici, ja sam ga na
udaljenosti pratila do tvornice, poput automata. Nosila sam u ruci
cijelu stranicu uputa koje su se odnosile na rukovanje parnim
maljem.
Kad smo stigli u tvornicu, pred malj, on je ponovno omotao
glavu i ne okrenuvi se, bez kretnje pozdrava, legao na tlo,
namjestivi glavu tono na mjesto gdje je morala pasti golema
metalna masa parnog malja.
Nije mi to bilo teko uiniti, jer to vie nije bio moj suprug
nego udovite koje u ukloniti. A sam Bob je ve davno nestao. Ja
sam samo izvravala njegovu posljednju volju.
Oiju uprtih u poleglo, nepomino tijelo, pritisnuh crveno
dugme za udarac. Tiha metalna masa klizila je polaganije nego to
bih vjerovala. Gluhi udar pri padu pomijeao se sa zvukom suhog
pucketanja. Tijelo moga... tijelo udovita potrese drhtaj, zatim se
vie ne pokrenu.
Priila sam i tek tada opazila da je pod malj zaboravio namjestiti
svoju desnu ruku, muhinu nogu, zapravo.
46

Svladavi gaenje i strah i urei se zbog bojazni da buku

parnog malja ne privue nonog uvara, pritisnuh na dugme za
dizanje malja.
Cvokoui zubima i jecajui od straha morala sam ponovno
nadvladati gaenje kako bih podigla i namjestila njegovu desnu
udno laganu ruku.
Ponovno spustih malj i pobjegoh glavom bez obzira.
Sad zna sve. Postupi kako misli da je najbolje.
Sutradan inspektor Twinker doe k meni na aj.
Maloas sam saznao za smrt lady Browning i kako sam
se bavio smru vaeg brata, povjerili su mi i ovu novu istragu.
I to ste zakljuili, inspektore?
Lijenik je kategorian. Lady Browning izvrila je
samoubojstvo progutavi kapsulu s cijenkalijem. Ona ju je vjerojatno
imala kod sebe ve od... dugo vremena.
Doite u moju radnu sobu, inspektore. Htio bih da
proitate jedan udan dokument prije nego to ga unitim.
Twinker je sjeo za moj stol i polako i, ini mi se, mirno itao
dugu ispovijed moje urjakinje, dok sam ja u kutu kraj kamina
puio lulu.
Napokon okrenu on i posljednju stranicu, skupi paljivo papire
te mi ih vrati.
to vi o svemu tome mislite? upitah ga stavljajui
papire na vatru.
Nije odmah odgovorio. Priekao je da plamen proguta papire
to su se svijali na vatri.
Ja mislim da ovo neporecivo dokazuje kako je lady
Browning bila doista luda ree naposljetku, fiksirajui me svojim
bistrim oima.
Da, bez sumnje rekoh pripaljujui nonovno svoju lulu.
utjeli smo nekoliko minuta, gledajui u vatru.
Jutros mi se dogodila udna stvar, inspektore. Iao sam na
groblje, na grob svoga brata. Nije bilo ive due.
Ne, i ja sam tamo bio, gosp. Browning. Nisam vam htio
smetati u vaim . .. radovima.
Vidjeli ste me?
Da, vidio sam kako zakapate kutiju ibica.
Znate li to je bilo u njoj?
47

vrtu.

Muha, pretpostavljam.
Da, naao sam je rano jutros. Uhvatila se u pauinu u

Bila je mrtva?
Ne sasvim. Ja sam je dokrajio... zgnjeio sam je izmeu
dva kamena. Imala je glavu... bijelu, posve bijelu.

48

Arthur C. Clarke:

Wall of Darkness
Preveo Zoran ivkovi

Zid tmine
Mnogi su i neobini svjetovi to plove poput mjehuraste pjene
niz Rijeku Vremena. Samo se nekoliko njih kree uza struju ili je
koso presijeca; jo je manje onih koji zauvijek lee izvan njenog
domaaja, ne znajui uope za budunost ili prolost. Shervaneov
siuni svemir nije pripadao toj grupi; njegova je neobinost bila
druge vrste. On je sadravao samo jedan svijet planet
Shervaneova roda i jednu zvijezdu, veliko sunce Trilorne, koje je
osiguravalo ivot i svjetlo. Shervane nije znao nita o noi jer se
Trilorne uvijek nalazio visoko iznad obzorja, sputajui se k njemu
jedino za dugih zimskih mjeseci. Dodue, s onu stranu granica
Zemlje Sjenki bilo je razdoblja kad je Trilorne nestajao ispod ruba
svijeta, ostavljajui za sobom tminu u kojoj nita nije moglo
preivjeti. Ali, ak i tada tamo nije vladala potpuna tmina, iako nije
bilo zvijezda koje bi je umekale.
Sam u svom malom svijetu, uvijek istim licem okrenutim
prema jednom suncu, Shervaneov je svijet predstavljao posljednju i
najneobiniju alu Svemira.
Meutim, kad bi bacio pogled preko oeve zemlje, Shervaneov
bi um preplavile iste misli koje bi navrle i bilo kojem djetetu.
Osjeao je udivljenje, radoznalost i neku nejasnu zebnju, ali iznad
svega neodoljiv zov da se otisne u taj veliki svijet pred sobom. Za
49

tako neto bio je jo mlad, ali stara se kua nalazila na uzvisini u

krugu od mnogo milja, pa je pogledom mogao obuhvatiti cijeli
predio koji e jednog dana biti njegov. Kad bi se okrenuo prema
sjeveru i Trilorneov bi mu disk bljesnuo u lice, mogao je u daljini
vidjeti dugaku liniju planina to su se zakrivljavale udesno, diui
se sve vie i vie dok ne bi nestale iza njega prema Zemlji Sjenki.
Jednog dana kad odraste, krenut e prema tim planinama putem koji
je vodio do velikih zemalja na istoku. S lijeve strane nalazio se
ocean, udaljen samo nekoliko milja, odakle bi Shervane ponekad uo
grmljavinu valova to se razbijaju i razlijevaju po blago zakoenoj
obali. Nitko nije znao dokle se prostire ocean. Brodovi bi se otisnuli
njime prema sjeveru, dok se Trilorne sve vie i vie podizao na nebu
a toplina njegovih zraka postajala osjetnija. Znatno prije no to bi
veliko sunce doseglo zenit, bili bi prisiljeni da se vrate. Ako mitska
Ognjena Zemlja zbilja i postoji, uzaludna je bila nada da e netko
ikada kroiti na njene plamene obale osim ako legende ipak nisu
govorile istinu. Nekad su prema predaji, postojali brzi brodovi od
kovine, to su mogli premostiti ocean bez obzira na toplinu Trilornea
i stii tako do zemalja s druge strane svijeta. Do tih predjela sada se
moglo stii jedino napornim putovanjem kopnom i morem, koje bi se
tek neznatno skratilo ako bi se neprestano ilo prema sjeveru.
Sva naseljena podruja Shervaneova svijeta leala su u uskom
pojasu izmeu plamene topline i nepodnoljive hladnoe. U svakoj
od zemalja daleki je sjever predstavljao nedostino podruje,
zapretano ognjevima Trilornea. Na jugu se prostirala velika i
sumorna Zemlja Sjenki, gdje je Trilorne bio samo blijedi disk na
obzorju, a esto se uope nije ni vidio.
Sve je ovo Shervane nauio u djetinjstvu, kad ga jo nije
obuzimala elja da napusti prostrane zemlje izmeu planina i mora.
Jo od praskozorja vremena njegovi preci i rase prije njih uinili su
sve da te zemlje postanu najpogodnije na cijelom svijetu; ako su i
pogrijeili, bilo je to zanemarljivo neznatno. U vrtovima je irilo
mirise neobino cvijee, a potoci su blago krivudali meu stijenama
obraslim mahovinom, da bi zatim nestali u bistrim morskim vodama,
koje nisu remetile plime i oseke. Na prostranim itnim poljima
neprekidno su aptale njene vlati, kao da pokoljenja jo
neproklijalog sjemena vode meu sobom razgovor nemutim
jezikom. Po prostranim livadama i ispod drvea troma su stada stoke
50

besciljno tumarala, isputajui nerazumne krike. Tu se, napokon,

nalazila i velika kua, sa svojim ogromnim sobama i beskrajnim
hodnicima, odista veoma prostrana, ali jo ogromnija u svijesti
djeteta. U tom je svijetu Shervane provodio godine, poznavao ga je i
volio. Sve to se nalazilo izvan njegovih granica tada jo nije
pobuivalo djeakovu znatielju.
Pa ipak, Shervaneov svijet nije leao izvan utjecaja vremena.
Ljetine su se revno skupljale i smjetale u velike silose. Trilorne se
sporo kretao svojim ogranienim lukom preko neba, godinja doba
su sustizala jedno drugo, a Shervaneov um i tijelo su rasli. Zemlja
mu se sada inila znatno manjom: planine su se pribliile a more je
od velike kue dijelila samo kratka etnja. Poeo je uiti o svijetu u
kojem je ivio i pripremati se za ulogu koju je morao odigrati u
njegovom oblikovanju.
Neke stvari mu je objasnio otac, Sherval, ali najvei je dio
nauio od Graylea, koji je doao preko planina jo dok je ivio otac
njegova oca, da bi ve tri pokoljenja bio skrbnik Shervaneove
porodice. Shervane je volio Graylea premda ga je starac nauio
mnogim stvarima koje mu se nisu dopale. Godine njegovog
djeatva prolazile su sasvim ugodno sve dok nije kucnuo trenutak
da se otisne u zemlje to su leale s one strane planina Prije mnogo
vremena njegova je porodica stigla ovamo iz jedne od velikih
istonih zemalja; u svakom pokoljenju otada najstariji sin krenuo bi
u hodoae da provede jednu godinu svoje mladosti meu
roacima. Bio je to razborit obiaj, jer se s one strane planina jo
nalazilo znanje prolosti i ondje su se mogli sresti i upoznati ljudi iz
drugih zemalja.
Posljednjeg proljea prije odlaska svog sina, Sherval je pozvao
troje svojih slugu i pripremio nekoliko ivotinja nalik na konje.
Zatim je poveo Shervanea da bi mu pokazao predjele zemlje koje
mladi jo nije obiao. Jahali su na zapad prema moru vie dana, sve
dok Trilorne nije legao sasvim blizu obzorja. Zatim su skrenuli na
jug, dok su se sjene izduavale pred njima, da bi se ponovo uputili na
istok tek kad se inilo da su zrake sunca sasvim izgubile snagu.
Nalazili su se ve duboko u Zemlji Sjenki, i nije bilo razborito ii
dalje na jug sve do dolaska ljeta. Shervane je jahao pored oca i
znatieljno gutao oima raznolike predjele, kako to ve rade djeaci
kad se prvi put nau u novoj zemlji. Otac mu je priao o tlu, opisivao
51

itarice koje ovdje mogu uspijevati i nabrojio one iji uzgoj nije
urodio plodom. Ali Shervaneova je panja bila usmjerena na drugu
stranu; njegov je pogled lutao nekuda preko neplodne Zemlje Sjenki,
kao da se pitao dokle se ona prostire na jug i kakve tajne skriva u
sebi.
Oe upita on napokon ako nastavi ravno na jug,
preko cijele Zemlje Sjenki, da li e stii na drugu stranu svijeta?
Otac se nasmijao.
Ljudi ve stoljeima postavljaju to pitanje ree ali
zbog dvaju razloga nikada nee saznati odgovor.
Koji su to razlozi?
Prvi je, dakako, tmina i hladnoa. ak i ovdje nita ne
moe opstati u zimskim mjesecima. Meutim, postoji neto jo
vanije, ali mislio sam da ti je Grayle ve priao o tome.
ini mi se da nije. Ili se bar ne sjeam.
Za trenutak Sherval nije odgovorio. Uspravio se u sedlu i
zagledao se prema jugu.
Jednom sam dobro poznavao ovaj kraj ree
Shervaneu. Hodi, hou ti neto pokazati.
Skrenuli su sa slaze kojom su ili i nekoliko sati su jahali
leima okrenuti suncu. Zemlja se sada pomalo uspinjala i Shervane
je primijetio da se kreu uz veliku kamenu izboinu, to je poput
kame stajala zabodena u srcu Zemlje Sjenki. Napokon su doli do
breuljka koji je bio odve strm za konje; sjahali su i prepustili uzde
slugama.
Postoji zaobilazni put ree Sherval ali bre emo
stii ako se ovdje sami popnemo nego ako obilazimo na konjima.
Premda strmo, brdo nije bilo veliko, pa su do vrha stigli za
nekoliko minuta. I ovdje se pruala ista negostoljubiva divljina, koja
kao da je postajala sve tamnija i nepristupanija svakim korakom
koji ih je udaljavao od Trilornea.
Shervane se okrenuo prema ocu s izrazom uenja na licu
Sherval je podigao ruku prema jugu. a zatim paljivo povukao
zamiljenu liniju du ruba obzorja.
Nije ga lako uoiti ree tiho. Otac mi ga je pokazao
s istoga ovog mjesta mnogo godina prije no to si se ti rodio.
Shervane se zagleda u polutminu. Juno nebo bilo je gotovo
neprozirna mrano i neopazice se stapalo s rubom svijeta. Pa ipak,
52

pomrina nije bila potpuna jer se du obzorja, u dugakoj krivulji to

je razdvajala zemlju i nebo, ne pripadajui ni jednom ni drugom,
pruala traka jo gue tmine, crne poput noi koju Shervane nikada
nije upoznao.
Dugo je netremice gledao u tom smjeru: moda je to bio neki
odsjaj iz budunosti, koji mu je za trenutak zaiskrio u dui. Ali taj
tamni predio najednom mu se uinio ivim i privlanim. Kad je
najzad skrenuo pogled, postalo mu je jasno da stvari vie nikada
nee biti kao neko, iako je bio jo odvie mlad da bi jasno razabrao
zov to je dopro do njega. I tako je prvi put u ivotu Shervane
ugledao Zid.
U rano proljee oprostio se od svog naroda i krenuo s jednim
slugom preko planina u velike zemlje istonog svijeta. Ondje je sreo
ljude s kojima je dijelio iste pretke i upoznao se s povijeu svoje
rase, s umjetnostima njegovanim jo od najdrevnijih vremena i sa
znanostima koje su upravljale ivotima ljudi. U mjestima gdje je
uio sklopio je prijateljstva s djeacima koji su doli iz zemalja s
krajnjeg istoka: meu njima su bila samo nekolicina koje je i kasnije
elio sresti. Jedan je, meutim, ipak odigrao znatno veu ulogu u
njegovom ivotu nego to je itko tada mogao pretpostaviti.
Brayltonov je otac bio glasoviti arhitekt, ali zaprijetila je opasnost da
mu sin pomrai slavu. Putovao je od zemlje do zemlje, uei,
promatrajui i postavljajui pitanja. Premda je bio samo nekoliko
godina stariji od Shervanea, njegovo poznavanje svijeta bilo je
nesrazmjerno vee ili se bar tako inilo mlaem djeaku.
Oni su medu sobom porazdijelili svijet, a zatim ga ponovo
sazdali prema vlastitom nahoenju. Braylton je snatrio o gradovima
ije bi velike avenije i dostojanstvena zdanja zasjenili ak i udesa
prolosti, a Shervaneovo zanimanje vie je bilo vezano za ljude koji
bi nastanjivali te gradove i za nain na koji bi oni organizirali ivot.
esto su razgovarali o Zidu, koji je Braylton znao iz legendi
svog naroda premda ga nikad osobno nije vidio. Daleko na jugu od
svih zemalja, kako je Shervane nauio, on je leao kao velika
barijera koja je presijecala Zemlju Sjenki. Do njega se moglo doi,
dodue, uz velike tekoe, samo u kratkom razdoblju ljeta, ali nije
bilo naina da se on premosti niti je itko znao to se nalazi s druge
strane. Kao itav svijet, koji se nigdje nije prekidao i dosezao visinu
od stotinu ljudi, Zid je okruivao zimsko more koje je zapljuskivalo
53

obale Zemlje Sjenki. Putnici bi se zaustavili na tim pustim plaama,

do kojih jedva da je dopirala pokoja iskra topiine Trilorneovih zraka
i promatrali tamnu sjenku Zida to je klizila preko mora. ne marei
za valove u svom podnoju. A na dalekim obalama drugi putnici
gledali bi je kako se primie preko oceana i brzo prolazi mimo njih
na svom putu oko svijeta.
Jedan moj ujak ree Braylton doao je jednom jo
kao mladi do Zida. Uinio je to zbog oklade i bilo mu je potrebno
deset dana da stigne. Mislim da ga je uplaio, jer je bio tako ogroman
i hladan. Nije znao rei da li je izraen od kovine ili kamena, a kad je
viknuo uope nije uo odjeka ve mu je glas brzo zamro kao da je
Zid upijao zvukove. U mom se narodu vjeruje da je to kraj svijeta i
da s druge strane nema niega.
Ako je to istina uzvrati Shervane neprikosnovenom
logikom ocean bi se izlio preko ruba prije no to je Zid sagraen.
Ne, ako ga je Kyron podigao kad je stvorio svijet.
Shervane se nije sloio.
Moj narod vjeruje da je to djelo ovjeka, moda inenjera
Prve dinastije, koji su sagradili tolika udesa. Ako su odista imali
brodove kojima su mogli stii do Ognjene Zemlje, pa ak i brodove
kojima su letjeli, zacijelo su raspolagali s dovoljno mudrosti da
podignu Zid.
Braylton slegnu ramenima.
Vjerojatno su za to imali veoma jak razlog ree.
Nikada neemo saznati odgovor, pa nema razloga za
prepirku.
Shervane je odavno spoznao da od obinih ljudi moe
oekivati samo strogo praktine savjete. Jedino su se filozofi bavili
pitanjima na koja naizgled nije bilo odgovora: za veinu ljudi
zagonetka Zida, upravo kao i problem samog postojanja, nikad nije
predstavljala razlog za ozbiljnija razmatranja. Na alost, svi filozofi
koje je sreo iznijeli su mu razliite odgovore. Prvi je bio Grayle,
koga je pitao nakon povratka iz Zemlje Sjenki. Starac ga je mirno
pogledao i rekao:
Kako sam uo, postoji samo jedna stvar iza Zida. To je
ludilo.
Zatim je doao Artex, koji je bio toliko star da je jedva uo
Shervaneovo nervozno pitanje. Pogledao je djeaka preko trepavica
54

koje su izgledale odve umorne da bi se sasvim podigle i odgovorio

tek nakon dueg oklijevanja:
Kyron je podigao zid treeg dana stvaranja svijeta, to
lei s one strane otkrit emo kad umremo, jer onamo odlaze due
svih mrtvih.
Meutim, Irgan, koji je ivio u istom gradu, pruio mu je
sasvim drukije objanjenje.
Samo sjeanje moe pruiti odgovor na tvoje pitanje, sine
moj. Iza Zida se prostire zemlja u kojoj ivimo prije roenja.
Kome da povjeruje? inilo se da istinu nitko nije znao: ako je
ona ikada bila poznata, to je bilo prije veoma mnogo vremena.
Premda ova znatielja nije urodila plodom, Shervane je ipak
saznao mnogo stvari u toku godine uenja. Kad je dolo proljee,
oprostio se od Brayltona i ostalih prijatelja koje je upoznao za
vrijeme svog kratkog boravka i krenuo starim putem kui. Ponovo je
poelo opasno putovanje kroz veliki prolaz izmeu planina, gdje su
se ledeni zidovi prijetei nadvijali s neba. Doao je do mjesta na
kojem se put u blagom luku poeo sputati nadolje k svijetu ljudi,
gdje je bilo topline, gdje je uborila voda i gdje dah nisu presijecali
naleti hladnog zraka. Odatle, s tog posljednjeg uspona, malo prije
nego to se staza pone sputati prema dolini, pogled je dopirao do
daleke blistave vodene mase oceana. A ondje, gotovo izgubljenu u
sumaglicama na rubu svijeta, Shervane je ugledao liniju sjenki koja
je oznaavala njegovu zemlju. Sputao se dugom kamenitom stazom
sve dok nije doao do mosta koji su ljudi nekad davno podigli preko
vodopada, poto je prethodni put uniten u potresu. Ali mosta je
nestalo: bujica i lavine ranog proljea odnijele su jedan od snanih
stupova, a divna metalna duga leala je razvaljena u dubini od tisuu
stopa, kupajui se u magli vodenihi kapljica i pjene. Pioi e ljeto
prije nego to put ponovo bude otvoren: kad se tuno osvrnu oko
sebe, Shervaneu je postalo jasno da e protei i godina prije nego to
ponovo bude vidio svoj dom.
Zastao je nekoliko minuta na posljednjem zavijutku puta,
osvrnuvi se jo jedanput prema nedostinoj zemlji u kojoj se
nalazilo sve to je volio. Ali magla se ve sasvim spustila,
zatvarajui potpuno vidik. Odluno se okrenuo i poao natrag, sve
dok otvorene ravnice nije nestalo a planine se ponovo nadnijele sa
svih strana.
55

Braylton se jo nalazio u gradu kad se Shervane vratio. Bio je

iznenaen i zadovoljan to vidi prijatelja i obojica su ubrzo poeli
razmiljati to da rade u godini to je predstojala. Shervaneovim
roacima, koji su ga odavno zavoljeli, takoer je bilo milo io ga
ponovo vide, ali njihov diskretno izloen prijedlog da i iduu godinu
treba da provede u uenju nije naiao na povoljan prijem.
Shervaneov je plan polako sazrijevao, suoen sa znatnim
opiranjima. ak ni Braylton nije u poetku bio oduevljen, i valjalo
je upotrijebiti mnogo argumenata kako bi on najzad pristao na
suradnju. Nakon toga bilo je samo pitanje vremena kad e svoj
pristanak dati i ostali ije je miljenje bilo vano.
Ve se pribliavalo ljeto kad su dva mladia krenula u
Brayltonovu zemlju. Brzo su jahali jer je putovanje bilo dugo i
moralo se okonati prije no to se Trilorne pone sputati k zimskim
mjesecima. Kad su doli do predjela koje je Braylton poznavao i
stigli napokon u njegov dom, odmah su poeli ostvarivati svoj plan,
koji je u poetku nailazio samo na odmahivanje glavama. Ali
odgovor je na kraju ipak bio pozitivan i oni su se ubrzo obreli usred
Zemlje Sjenki; ne dugo potom Shervane je drugi put u ivotu
ugledao Zad.
Nije se inio odvie udaljen kad su ga prvi put spazili,
zaustavivi se na rubu neke turobne i puste ravnice. Pa ipak, ekalo
ih je jo beskrajno jahanje prije nego to je Zid zbilja poeo izgledati
blii a onda su shvatili koliko su, zapravo, bili blizu, jer se
njegova udaljenost nije mogla prosuditi sve dok se sasvim ne stigne
do njega.
Kad je Shervane podigao pogled prema udesnoj, poput
ebanovine crnoj ploi koja mu je toliko zaokupljala um, inilo se kao
da se ona nadnosi nad njim i da e ga svakog trenutka zdrobiti pod
svojom ogromnom teinom. S naporom je odvojio pogled od
hipnotikog prizora i priao blie da bi ispitao materijal od kojeg je
Zid napravljen.
Kao to mu je Braylton rekao, kad ga je dodirnuo rukom
osjetio je kako je hladan znatno hladniji nego to bi smio biti ak
i u ovoj zemlji do koje sunce gotovo da nije dopirale Nije izgledao ni
tvrd ni mekan; bilo je teko objasniti dojam koji je obuzeo Shervanea
kad je rukom dotakao neobinu materiju. Mladi je imao dojam kako
ga neto spreava da ostvari pun dodir s povrinom, pa ipak. izmeu
56

Zida i njegovih prstiju kao da nije bilo prostora kad bi ga pritisnuo.

Najudnija je od svega bila mukla tiina o kojoj je govorio
Brayltonov ujak: svaka bi rije zamrla i svaki zvuk bi se priguio
neprirodnom mekoom.
Braylton je izvadio nekoliko orua i ureaja iz torbi na konjima
i poeo ispitivati povrinu Zida. Ubrzo je otkrio da ga ni builicom ni
sjekaem ne moe ni najmanje zagrepsti, a onda mu na um iznenada
pade misao do koje je Shervane ve bio doao: ne samo da se Zid
nije mogao oietiti, ve je bio sasvim nepristupaan.
Napokon, s grimasom na licu, uzeo je metalno ravnalo i
prislonio njegov rub uza Zid. Dok je Shervane drao ogledalo to je
bacalo slabano Trilorneovo svjetlo du linije dodira, Braylton je s
druge strane promatrao ravnalo. Bilo je kao to je i mislio: izmeu
dviju povrina provlaila se veoma tanka traka svjetla.
Braylton zamiljeno pogleda prijatelja.
Shervane ree mislim da Zid nije izraen ni od
jedne nama poznate tvari.
Moda su tone legende koje kau da on uope nikad i
nije izgraen ve postoji u ovom obliku u kojem ga mi sada vidimo
1 ja tako mislim ree Braylton. Inenjeri Prve
dinastije posjedovali su takve moi. U mojoj zemlji postoji nekoliko
veoma starih zdanja, koja kao da su napravljena jednom jedinom
operacijom i to od tvari na koju vrijeme uope ne djeluje. Kad bi ta
zdanja bila crna a ne obojena, veoma bi nalikovala na materijal od
kojeg je napravljen Zid.
Odloio je neupotrebljiva orua i poeo pripremati jednostavan
runi teodolit.
Ako ve ne mogu nita drugo uraditi ree on
osmjehnuvi se kiselo utvrdit e bar koliko je Zid visok.
Kad su se okrenuli da jo jednom pogledaju na Zid, Shervane
se upitao da li e ga jo ikada vidjeti. Nije mogao nita vie nauiti:
nerazuman san da e jednoga dana moda otkrin njegovu tajnu nije
vie imao nikakvog smisla. Uostalom, tko zna je li tajne uope bilo:
moda se s one strane Zida Zemlja Sjenki pruala i dalje preko
prijevoja globusa sve dok se ponovo nije srela s istom zaprekom. U
svakom sluaju, to je bilo najvjerojatnije. Ali ako je doista tako,
zbog ega je onda Zid uope podignut i koji ga je to rod podigao?
57

Gotovo ljutitim naporom volje odagnao je od sebe te misli i

potjerao konja prema svjetlu Trilornea; na um mu je pala misao o
budunosti u kojoj Zid za njega nee igrati nita vaniju ulogu nego
u ivotu ostalih ljudi.
I tako su prole dvije godine prije nego to se Shervane mogao
vratiti kui. Za to vrijeme, posebno ako je netko mlad, mnogo se
toga zaboravi; ak i stvari blie srcu izgube otrinu i jasnou, pa ih je
ponekad vrlo teo prizvati iz sjeanja. Kad je Shervane iza sebe
ostavio posljednja podnoja planina i ponovo se obreo u zemlji svog
djetinjstva, radost zbog povratka kui bila je pomijeana s osjeajem
tuge. Zaboravio je mnoge stvari za koje je vjerovao da e uvijek
pamtiti.
Vijest o njegovom povratku stigla je prije njega i on je ubrzo u
daljini ugledao niz konja kako galopiraju putem. Pohitao im je u
susret, pitajui se da li je Sherval izjahao da ga doeka; bio je
pomalo razoaran kad je opazio da Grayle predvodi povorku.
Shervane se zaustavio kad je starac dojahao do njegova konja.
Grayle stavi ruku na njegovo rame, ali je za trenutak bez rijei
okrenuo glavu.
Istog trenutka Shervane je shvatio da je bujica od prole godine
odnijela sa sobom znatno vie od drvenog mosta; snaan grom sruio
mu je dom do temelja. Znatno prije predvienog vremena sve
Shervalove zemlje prele su u vlasnitvo njegovog sina. I ne samo
to: u trenutku kad se smrtonosni plamen spustio s neba, itava obitelj
bila je okupljena u kui na godinjoj sveanosti. Za samo djeli
vremena sve izmeu planina i mora prelo je u njegovo vlasnitvo.
On je postao najbogatiji ovjek kojeg je njegova zemlja poznavala
pokoljenjima; pa ipak, on bi sve to dao samo kada bi mogao jo
jednom vidjeti blage sive oi svog oca, koje su se zauvijek zaklopile.
Trilorne se podigao i spustio mnogo puta na nebu otkako se
Shervane oprostio od svog djetinjstva na putu pred planinama.
Zemlja je bila neobino plodna proteklih godina i vrijednost posjeda
koji su tako iznenada preli u njegove ruke neprekidno se
poveavala. Upravljao je njima kako valja, to mu je ponovo
omoguilo da se posveti snovima. tovie, raspolagao je sredstvima
kojima su se snovi mogli ostvariti.
S druge strane planine esto su stizale prie o djelima koja
Braylton stvara na istoku; iako se dva prijatelja nisu vidjela jo od
58

mladosti redovno su razmjenjivali poruke. Braylton je ostvario svoje

ambicije: ne samo to je projektirao dvije najvee zgrade koje su
podignute jo od drevnih dana, ve je napravio plan za novi grad,
koji se ipak nee moi cijeli sagraditi za njegova ivota. uvi o tim
pothvatima, Shervane se sjetio stremljenja u svojoj mladosti i
sjeanje to je prohujalo kroz minule godine vratilo se do onog dana
kad su njih dvojica stajali pred velianstvenou Zida. Dugo je tjerao
ove misli od sebe, bojei se ponovo oivjeti stari zov na koji nije
mogao odgovoriti. Ali napakon je donio odluku i napisao pismo
Brayltonu jer, emu bi sluili bogatstvo i mo ako ne ostvarivanju
snova Shervane je bio strpljiv, pitajui se da li je Braylton zaboravio
na prolost u toku svih ovih godina koje su ga uinile slavnim. Nije
morao dugo ekati. Braylton je, dodue, bio sprijeen i nije odmah
mogao doi jer je morao zavriti veliki posao, ali im to bude
obavio, gotovo odmah e posjetiti prijatelja. Shervane mu je dobacio
izazov dostojan njegova talenta izazov koji bi mu, ako ga
prihvati, donio znatno vie zadovoljstva nego sve ono to je do sada
uradio.
Stigao je u poetku slijedeeg ljeta, a Shervane ga je doekao
na putu ispod mosta. Kad su se rastali, bili su jo djeaci, a sada su
se ve nalazili blizu sredovjenosti; pa ipak, kad su se pozdravili,
inilo se kao da ljeta uope nisu prola i obojica su se u sebi potajno
radovali zato to je Vrijeme ostavilo tako malo traga na njima.
Proveli su mnogo dana u razgovorima, razmatrajui planove
koje je Braylton pripremio. Posao je bio velik i bit e potrebno
mnogo godina da se privrede kraju, ali mogao se izvesti uz
Shervaneovo bogatstvo. Prije no to je dao svoj konani pristanak,
poveo je prijatelja da ga upozna sa Grayleom.
Starac je ve nekoliko godina ivio u nekoj maloj kui
sudjelovao u ivotu velikog imanja, ali je uvijek imao spreman savjet
kad bi se pojavila potreba savjet koji je bez iznimke bio mudar.
Grayle je znao zbog ega je Braylton doao u ovu zemlju i nije
pokazao da je iznenaen kad je arhitekt odmotao pred njim svoje
skice. Najvei crte prikazivao je okomitu projekciju Zida s velikim
stubama to su se uspinjale uz njegov rub iz ravnice u podnoju. Na
est podjednako udaljenih mjesta blago ukoena rampa prelazila je u
prostrane platforme, od kojih se posljednja nalazila na sasvim maloj
udaljenosti od vrha Zida. Odvajajui se postranino od stubita
59

cijelom duinom, bilo je ondje mnogo leteih podupiraa, koji su se

Grayleovu oku inili krhkim i nepogodnim za posao koji je trebalo
da obave. A onda je shvatio da e velikim dijelom ogromna rampa
sama sebe podupirati, jer se e s jedne strane naslanjati neposredno
na Zid.
U tiini je nekoliko trenutaka promatrao crte, a onda je tiho
primijetio:
Oduvijek si bio samosvojan, Shervane. Morao sam
pretpostavititi da e se ovo napokon dogoditi.
Misli li da je ideja dobra? upita Shervane. Nikad se
nije usprotivio starevom savjetu, a sada mu je moda bio potrebniji
nego ikada prije. Kao i obino, Grayle je bez okolianja preao na
stvar.
Koliko e to stajati? upitao je.
Braylton mu je odgovorio, a onda je za trenutak zavladala
mukla tiina.
U cijenu je ukljueno dodade arhitekt urno
izgraivanje solidnog puta kroz Zemlju Sjenki i podizanje maloga
grada za radnike. Same stube bit e izgraene od oko milijun
istovrsnih blokova, koji se mogu spajati zajedno tako da obrazuju
stabilnu strukturu. Nadam se da emo ih moi izliti iz minerala kojih
ima u izobilju u Zemlji Sjenki.
Za trenutak mu se oteo uzdah.
Moda je trebalo da stube sagradimo od metalnih tranica
i skela, ali to bi stajalo znatno vie jer bi se sav materijal morao
prenositi preko planina.
Grayle se zagledao u pojedinosti crtea.
Zato ste zastali pod samim vrhom? upitao je.
Braylton je pogledao u Shervanea, koji je odgovorio s
izvjesnim osjeajem nelagodnosti.
Ja u biti jedini koji e se popeti do kraja uzvratio je.
Do najvie platforme stizat e se posebnom dizalicom. Gore nas
moda eka opasnost: zato je najbolje da ja idem sam.
To nije bio jedini razlog, ali je u svakom sluaju bio dobar. S
one strane Zida, tako je Grayle jednom rekao, lei ludilo. Ako je to
tono, nitko se drugi ne mora suoiti s njim.
Grayle je ponovno progovorio svojim tihim, sanjivim glasom:
60

 U tom sluaju ono to si naumio nije ni dobro ni loe jer

se tie samo tebe. Ako je Zid podignut da neto ukloni od naeg
svijeta, i dalje e biti neprolazan s druge strane.
Braylton klimnu glavom.
Pomiljali smo i na to ree s prizvukom ponosa u
glasu. Ako se pojavi potreba, rampa se u sekundi moe unititi jer
su na kljunim mjestima postavljene eksplozivne glave.
To je dobro uzvrati starac. Premda ja ne vjerujem u
prie, nije loe biti pripravan na sve. Nadam se da u jo biti ovdje
kad posao bude okonan. A sada u pokuati da se sjetim to sam
uo o Zidu dok sam bio u istim godinama kao i ti kad si me prvi put
pitao za nj.
Prije dolaska zime utvren je put do Zida i udareni su temelji
privremenoga grada. Pretean dio materijala koji je bio potreban
Brayltonu lako se mogao nai jer je Zemlja Sjenki bila bogata
mineralima. On je takoer paljivo ispitao Zid i odabro mjesto za
stube. Kad se Trilorne poeo sputati ispod obzorja, Braylton je bio
posve zadovoljan obavljenim poslom.
Prije slijedeeg ljeta izliveni su prvi od mnotva betonskih
blokova; Braylton ih je uspjeno ispitao, a do slijedee zime izliveno
je jo nekoliko tisua i ugraeno u temelje konstrukcije. Ostavivi
povjerljivog pomonika da nadgleda dalji tok posla, Braylton se
napokon mogao vratiti prekinutom radu. Kad bude izraeno
dovoljno blokova, on e ponovo biti tu da nadzire gradnju, ali do
tada njegova prisutnost nije bila neophodna.
Dva ili tri puta u toku svake godine Shervane bi odjahao do
Zida i promatrao kako tisue i tisue blokova prerastaju u veliku
piramidu; etiri godine kasnije s njim je doao i Braylton. Iz niza u
niz kamene su opeke rasle prema vrhu Zida, a vitki nosai irili su se
u okolni prostor. Stubite se u poetku podizalo sporo, ali kako se
vrh pribliavao, rast je postajao sve bri. Po cijelu treinu svake
godine posao je morao biti obustavljen; bili su to dugi zimski
mjeseci, kad bi Shervane stajao na rubu Zemlje Sjenki i sluao oluje
to su bjesnjele u daljini punoj akustine tmine. Ali Braylton je bio
majstor svog posla i svakog proljea gradnja se nesmetano
nastavljala kao da se sprema nadivjeti i sam Zid.
Posljednje su opeke postavljene sedam godina nakon poetka
radova. Stojei na udaljenosti od pola milje, kako bi mogao jednim
61

pogledom obuhvatiti cijelu gradnju, Shervaneu je palo na um kako je

cijelo ovo divovsko zdanje rezultat nekoliko skica koje mu je
Braylton pokazao prije mnogo godina; tog trenutka prvi put je
shvatio osjeaj koji se javi u dui umjetnika kad njegovi snovi
postanu stvarnost. Sjetio se i onoga dana kada je. jo kao djeak uz
oca, prvi put ugledao Zid u daljini spram turobnog neba Zemlje
Sjenki.
Oko najvie platforme postojala je zatitna ograda, ali
Shervane se nije pribliavao rubu. Zemlja se nalazila na neugodnoj
udaljenosti i on je pokuao da ne misli na visinu, pomaui
Brayltonu i radnicima da pripreme jednostavnu dizalicu koja e ga
ponijeti posljednjih dvadeset stopa. Kada je sve bilo spremno, on je
uao u stroj i okrenuo se posljednji put prema prijateljima, nastojei
da ima to staloeniji izraz lica.
Bit u odsutan samo nekoliko minuta ree odlunim
glasom. to god pronaao, odmah u se vratiti.
Ni u snu nije mogao pomisliti kako mali izbor ima.
***
Grayle je bio ve gotovo slijep i sigurno nee doivjeti
slijedee proljee. Ali odmah je prepoznao bat koraka koji se
pribliavao i pozdravio je Brayltona po imenu prije no to je
posjetitelj stigao progovoriti.
Drago mi je to si doao ree. Razmiljao sam o
svemu to si mi rekao, i ini mi se da napokon znam istinu. Moda si
je i sam ve pogodio?
Nisam ree Braylton. Nisam se ak usudio ni
misliti na to.
Na starevim usnama zaigra osmijeh.
Zato bi se trebalo bojati neega samo zato to je
neobino? Zid je udesan, da, ali nema niega stranog u tome,
posebno ne za onoga tko odlui da se bez ustezanja suoi s
njegovom tajnom.
Kad sam bio djeak, Brayltone, moj stari uitelj rekao mi
je da vrijeme nikada ne moe unititi istinu. Ono je jedino u stanju
prikriti je u legende. Bio je u pravu. Od svih pria koje su se sakupile
oko Zida sada mogu izabrati one koje ine dio povijesti.
Veoma davno, Brayltone, kad se Prva dinastija nalazila na
vrhuncu, Trilorne je bio znatno topliji nego sada, a Zemlja Sjenki
62

bila je plodna i naseljena... kao to e jednom moda biti Ognjena

Zemlja kada Trilorneov sjaj sasvim oslabi. Ljudi su mogli ii na jug
koliko su to eljeli jer nije bilo Zida koji bi im prepreio put. Mnogi
su to odista i uinili u potrazi za novim zemljama koje bi nastanili.
Ono to se dogodilo Shervaneu, dogodilo se i njima, i to je
vjerojatno poremetilo mnoge umove, tako da su znanstvenici Prve
dinastije napokon podigli Zid kako bi sprijeili da se ludilo dalje iri.
Iako ja ne vjerujem da je to istina, legende kau da je Zid podignut
za samo jedan dan, bez ikakvog rada, iz jednog oblaka koji je
okruivao svijet.
Za trenutak je starac utonu u misli i Braylton ga nije prekidao.
U sjeanju se vratio daleko u prolost i pokuao predoiti sebi ovaj
svijet kao savreni globus to plovi svemirom dok Preci postavljaju
traku pomrine oko polutara. Iako je ova slika bila pogrena u
najvanijoj pojedinosti, ona nikada nee sasvim izblijedjeti u
njegovom umu.
Dok su posljednje stope Zida polako promicale pored njegovih
oiju, Shervane je morao prikupili svu hrabrost kako ne bi naredio da
ga spuste. Najednom se sjetio uasnih pria koje je nekad uz
podsmijeh odbacio jer je poticao od roda koji gotovo da i nije
optereivalo praznovjerje. Ali to ako se ipak pokae da su tone te
prie: moda je Zid odista podignut da bi sprijeio svijet od susreta s
neim uasnim?
Pokuao je odagnati te misli, to mu je polo za rukom kad je
stigao do vrha Zida. Najprije se nije razabrao u slici koja mu je
dopirala do oiju: a onda je shvatio da gleda preko jednoline crne
zaravni iju ogromnost nije mogao procijeniti.
Mala se platforma zaustavila i on pomisli krajikom svijesti
kako su Brayltonovi prorauni bili savreno precizni. A onda,
uputivi posljednje umirujue rijei skupini koja je nepomino
ekala dolje, on zakorai na Zid i krene ravno naprijed.
U poetku se inilo da je ravnica pred njim beskrajna, jer uope
nije mogao uoiti gdje se ona spaja s nebom. Ali nepokolebljivo je
iao naprijed, leima okrenut Trilorneu. Bilo bi dobro da je mogao
iskoristiti vlastitu sjenku kao vodia, ali ona se sasvim utapala u
gustu tminu ispod njegovih nogu.
Neto nije bilo kako treba: sa svakim korakom naprijedn
postajalo je sve tamnije. Zbunjen, on se okrenuo nazad i primijetio
63

da je Trilorneov disk sada postao blijed i mraniji, kao kada bi ga

promatrao kroz zatamnjeno staklo. A onda je, u rastuoj plimi straha,
shvatio da to nije bila ni jedina ni najvanija promjena. Trilorne je
postao znatno manji od sunca koje je poznavao cijelog svog ivota.
Ljutito je odmahnuo glavom kao da prkosi nekome. Ovo je bilo
ludo: vjerojatno mu se samo privia. Odista, sve je postalo tako
suprotno preanjem iskustvu da je on najednom prestao osjeati
strah: nastavio je odluno naprijed, bacivi jo samo jedan pogled na
sunce iza sebe.
Kad se Trilorne saeo u toku, a tama spustila svuda oko njega,
pomislio je kako bi trebalo da odustane od daljeg napredovanja.
Razboritiji ovjek bi se tu zacijelo vratio. Shervaneu je odjednom
pala na um tjeskobna pomisao kako se izgubio u ovom vjenom
sumraku izmeu zemlje i neba i kako nije u stanju pronai put to
vodi u sigurnost. A onda se sjetio da nee biti u zbiljskoj opasnosti
sve dok uope bude vidio Trilorne.
Pomalo neodluno nastavio je put, esto se osvrui unazad k
slabanom izvoru svjetla koji mu je bio jedini vodi. Samog
Trilornea je nestalo, ali je jo mutan sjaj na nebu oznaavao mjesto
gdje se sunce nalazilo. A onda mu najednom vie nije bila potrebna
njegova pomo jer se daleko pred njim na nebu pojavilo drugo
svjetlo.
U poetku je izgledalo kao slabaan plamiak, a kada se
uvjerio da ga zaista vidi, Trilornea je ve sasvim nestalo. Ali sada se
osjeao znatno sigurnije dok je koraao naprijed, novo svjetlo je
polako potiskivalo i suzbijalo njegov strah.
Kad je shvatio da se odista pribliava novom suncu, i kada je
bez sumnje mogao zakljuiti kako se ono sve vie iri upravo kao to
se do maloprije Trilorne saimao, potisnuo je svu zapanjenost i
zbunjenost duboko u ponor uma. Samo je promatrao i pamtio:
kasnije e biti vremena da se razabere u svim ovim udesima.
Uostalom, nije bilo sasvim nezamislivo da njegov svijet ima dva
sunca, od kojih svako sja s po jedne strane.
A onda je napokon, sasvim slabanu u gustoj magli ugledao
liniju crnu poput ebanovine koja je oznaavala drugu ivicu Zida.
Uskoro e biti prvi ovjek u mnogo tisua godina, moda cijeloj
vjenosti, koji e ugledati zemlje to ih je ta zapreka razdvajala od
64

njegovog svijeta. Da li e one biti kao njegove i da li e tamo zatei

ljude koje e s radou pozdraviti?
Ali da e ga oni ekati, i to na takav nain, ni u snu nije mogao
zamisliti.
ooo
Grayle prui ruku prema ormariu pored sebe i podie veliki
smotak papira koji je ondje leao. Braylton ga je promatrao u tiini, i
starac nastavi.
Koliko smo samo puta sluali pretpostavke o veliini
Univerzuma i o tome kako on moda uope nema granica! Nismo u
stanju predoiti sebi kraj prostora, pa ipak, nai umovi se opiru ideji
o beskraju. Neki filozofi smatraju da je svemir ogranien posebnom
krivuljom u viim dimenzijama. Pretpostavljam da su ti poznate te
teorije. Moda je to tono za druge univerzume, ako uope postoje,
ali to se naeg tie odgovor je znatno sloeniji.
Du linije Zida, Brayltone, istovremeno se nalazi i ne
nalazi kraj naeg svijeta. Nije bilo granice ni bilo ega to bi
sprijeilo ljude da idu naprijed prije no to je Zid podignut. Sam Zid
je prepreka koju je ovjek napravio i sasvim je u skladu sa
svojstvima svijeta u kojem se nalazi. Ta svojstva su oduvijek
postojala i Zid im nita nije dodao.
Podigao je papir prema Brayitonu i polako ga zamotao.
Ovo je ree obian smotak papira. Dakako, on ima
dvije strane. Moe li zamisliti takav koji bi imao samo jednu?
Braylton zbunjeno pogleda starca.
Pa to je nemogue . .. smijeno!
Misli? upita Grayle blago. Ponovo je posegao prema
ormariu i poeo traiti neto u njemu. Napokon je izvukao dugu,
savitljivu traku papira i pogledao umornim oima Brayltona koji je
ekao u tiini.
Mi nismo u stanju mjeriti se s mudrou Prve dinastije,
ali ono to se njihovim umovima inilo neposredno i oigledno, mi
moemo shvatiti po analogiji. Ovaj jednostavan trik, koji izgleda
tako trivijalno, moda e ti pomoi da shvati istinu.
Prevukao je prstima du papirnate trake, a zatim spojio dva
kraja i dobio kruni oblik.
Ovo je neto to ti je dobro poznato: odsjeak valjka.
Mogu prevui prstima i po unutranjoj i po vanjskoj strani. Dvije
65

povrine potpuno su odvojene. Moe se prijei s jedne na drugu

samo ako se proe kroz papir. Da li se slae?
Svakako ree Braylton i dalje zbunjen. Ali to time
hoete rei?
Nita ree Grayle. Promatraj sada dobro...
ooo
Shervaneu je palo na um da je ovo sunce Trilorneov blizanac.
Tama se sama potpuno podigla i on vie nije imao onaj udan
osjeaj, koji ak nije ni pokuao shvatiti, kako hoda preko beskrajne
ravnice. Sada je iao polako jer nije elio prenaglo stii do ponora od
kojeg ga je hvatala vrtoglavica. Ubrzo je ugledao i udaljeno obzorje
niskih breuljaka, pustih i beivotnih poput onih koje je ostavio iza
sebe. To ga nije odve razoaralo jer je bio svjestan da na prvi
pogled ni njegov svijet ne bi bio nita privlaniji.
I tako je koraao i dalje: a kad mu se nedugo potom ledena
ruka stegia oko srca, on nije zastao kao to bi to uinio netko ne tako
hrabar. Ne zbunjujui se, promatrao je kako se pred njima pomalja
zapanjujue poznat predio, sve dok nije ugledao ravnicu odakle je
zapoeo put, a zatim i same stube i napokon brinog Brayltona koji
ga je ekao.
Grayle je ponovo spojio dva kraja papirnate trake, ali ovaj put
ju je prethodno na jednom mjestu savio; pruio je novo obiljeje
Brayltonu.
Prevuci sada prstom po povrini rekao je tiho.
Braylton to nije uinio: shvatio je to je starac imao na umu.
Razumijem ree. Vie ne postoje dvije odvojene
povrine. Sada oblikuju jedinstvenu i neprekidnu ravninu..... .
povrinu samo s jednom stranom... neto to se na prvi pogled ini
apsolutno nemogue.
Da odgovori Grayle veoma polako. Znao sam da
e shvatiti. Jednostrana povrina! Sada ti je sigurno jasno zbog ega
je ovaj simbol savijene trake tako est u drevnim religijama, iako se
njegovo pravo znaenje sasvim izgubilo. Dakako, posrijedi je samo
gruba i jednostavna analogija. Primjer u dvije dimenzije onoga to
postoji samo u tri. Ali to je najvie to nai umovi mogu da bi se
pribliili istini.

66

Zavladala je duga, napeta tiina. Onda je Grayle duboko

uzdahnuo i okrenuo se prema Brayltonu kao da ga je jo mogao
vidjeti.
Zato si se vratio prije Shervanea? upitao je, iako je
vrlo dobro znao odgovor.
Morali smo to uiniti ree Braylton tuno ali ja
nisam bio u stanju gledati svoje djelo uniteno.
Grayle blago klimnu glavom.
Shvaam ree.
***
Shervane je preao pogledom du velikog niza stuba uz koje se
nitko vise nee popeti. Nije mu bilo ao: izborio se za ono to
nikome vie nee poi za rukom poslije njega. Jedinu moguu
pobjedu izborio je samo on.
Lagano je podigao ruku i dao znak. Zid je upio odjek
eksplozije, a apsorbirao je i sve ostale zvukove, ali usporena
dostojanstvenost kojom se snana konstrukcija divovskog zdanja
rasprskavala i padala prema tlu izazvala je prizor koji mu se do kraja
ivota nee izbrisati iz sjeanja. Za trenutak pojavila mu se iznenada,
neizreciva vizija jednih drugih stuba koje u ovom istom trenutku
neki drugi Shervane promatra kako se rue na isti nain s druge
strane Zida.
Pa ipak, shvatio je da je to bila samo nekontrolirana igra mate:
jer, nitko nije znao bolje od njega da Zid uope nema druge strane...

67

Ove su dvije prie zajedniki napisati Thomas M. Disch i John T.

Sladek, obojica poznata u SF bratstvu. Koliko god njihovi stilovi bili
razliiti, jedna im je karakteristika zajednika: izvanredni su satiriari.
Obojica su iz mlae generacije. Njihove su prie objavljene u mnogim
asopisima i nai emo ih u mnogim antologijama. No, ipak su
najpoznatiji po svojim romanima. Disch je autor izvanredne crne
politike SF satire Koncentracioni logor, a Sladek je objavio
superaavi SF roman Mechasm. Roman Crna Alisa napisali su
zajedno.
Nije teko pogoditi na iji se raun zafrkavaju Disch i Sladek u ovim
priama. Otkrie nulitrona na pseudoznanstveni nain komentira
gotovo svakodnevno otkrivanje novih estica, a Dannyjevi novi
prijatelji s Deneba zapravo je parodija na jednu od estih tema SF, prvi
dodir Zemljana s izvanzemaljskom civilizacijom.
GORAN PAVELl

Thomas M. Dish - John T. Sladek:

The Discovery of the Nullitron

Preveo Goran Paveli

Otkrie
nulitrona
Prilikom pokuaja verifiikacije klastinoga Drakeova pokusa
Muon bez mase (pokusa u kojem je bio anihiliran muon bez mase
i tako stvorio, kao to je to Hawakaja prije zapazio, predvieni
68

izotron), primijeena je nova estica, mase nula, nultog naboja i

nultog spina. Ta je estica nazvana nulitron.
VAAN PROBOJ
Isprva se smatralo da je nulitron neutrino ili estica bez mase i
naboja sa spinom od +1/2, ali kad je pokus ponovljen, umjesto stare,
uvrene frimijske mete upotrijebljena je iroskopski izbalansirana
nubijska meta i tada je izraunato da je spin nula.
Iako nema mase, estica se ne moe potpuno opisati kao
subatomska, jer u promjeru ima jedan metar, savreno je okrugla i
prilino svijetla. Njena se crvena boja moe objasniti dobro
poznatim crvenim pomakom ili Dopplerovim efektom, jer
injenica je da, bez obzira na toku promatranja, estica bjei od
promatraa brzinom svjetlosti.
ODAKLE NULITRON? GDJE JE GRANICA
Nulitron moe biti pokusno stvoren tek pod najpovoljnijim
okolnostima. Ciklotron dijametra jedne milje, ispunjen naizmjenino
vrstim blokovima olova i ive, koristan je ali ne i bitan. Najvanija
je istraivaeva elja da otkrije te okolnosti. Otkriem antinulitrona
uinjen je veliki skok naprijed na opem podruju istraivanja u vezi
s nulitronom.
VELIKI SKOK NAPRIJED
I antinulitron ima poput nulitrona masu nula, nulti naboj i nulti
spin, ali za razliku od nulitrona on je zelen i kockast. Najpaljivija
mjerenja (dobivena provoenjem nulitrona i antinulitrona kroz gusto
polje brzorotirajuih neutrina, na koje, zaudo, imaju vrlo malo ili
gotovo nikakva utjecaja) pokazuju da su kockasti antinulitroni po
volumenu potpuno jednaki okruglim nulitronima. Jo nije pronaeno
zadovoljavajue objanjenje te pojave.
Teoretska razmatranja dovela su do nevjerojatnog ali
neprikosnovenog zakljuka da nulitroni i antinulitrnoni postoje
posvuda u prirodi. Uistinu, moglo bi se rei da je svemir njima
natopljen. Ipak, zbog zakona ouvanja oni se rijetko mogu
promatrati u svom prirodnom stanju, jer nulitroni ponitavaju
antinulitrone i vice versa.

69

* Zapravo, prvi je nulitron opaen na Ibizi, gdje su se istraivai

povukli na krai odmor. Tri noi zaredom, spavajui na plai. Mr Sladek je
sanjao gomile nulitrona koji su se spajali u krugove, ujedajui jedan
drugoga i rastapali u maslac. Poslije je i to dokazano.

NE BEZ ZNAAJA
No, to ne znai da nulitron nema znaaja. Naprotiv, poznato je
da je nulitron u neprestanom meusobnom djelovanju sa svim
poznatim subatomskim esticama. Nulitron se moe pridruiti
neutrinu i stvoriti antineutrino, a s antineutrinom stvara neutrino. Ta
meusobna djelovanja (uz mnoga druga) neprekidni su proces u
prirodi, ali (i opet zbog zakona ouvanja) te se pojave ne mogu
promatrati neposredno ve se mogu samo zakljuiti.
Osim svoje boje obitelj nulitrona posjeduje i odreene
sekundarne karakteristike.
Zvuk koji nastaje sudarom dvaju nulitrona to dolaze iz
suprotnih smjerova uje se kao zvrjanje, veoma nalik na ono koje
stvara pokvareni elektrini aparat za suenje kose. (kakav se moe
nai u hotelu Las Palmas na Ibizi). Za razliku od toga, sudar dvaju
antinulitrona stvara potpuno isti zvuk, s tom iznimkom to na
osciloskopjskoj slici udoline jedne krivulje odgovaraju bregovima
druge. Sa slune toke promatranja rezultat je savrena tiina, koja
objanjava injenicu to je trebalo toliko dugo vremena da se
nulitron otkrije.
PRIMJENE NULITRONA
to se okusa tie, unato svojoj jasno crvenoj boji nulitron ima
potpuno isti okus kao slatki korijen, a antinulitron ima okus po
neprokiphjenom soku od borovice. Na tom se polju provode dalja
istraivanja i proizvoai dijabetiarske hrane ve su pokazali
zanimanje za mogue komercijalne primjene. Glavna tekoa koja se
postavlja pred industriju jest izdvajanje nulitrona iz njihovog
potencijalnog polja u dovoljnim koliinama.
O moguoj upotreba u vojnoj idustriji (osobito mogunosti da
se sada ili u blioj budunosti proizvede nulitronska bomba) nita
se pouzdano ne moe rei.
PROSTOR, VRIJEME I NULITRON
Jedan od najudnijih aspekata nulitrona jest njegov relativno
kratak vijek trajanja. U svim promatranjima nulitron je bio trenutno i
70

potpuno anihiliran u trenutku nastanka. To nije bilo zamijeeno

prilikom preanjih istraivanja, jer se na mjestu unitenog nulitrona
pojavljuje drugi, identini nulitron, koji je potpuno nemogue
razlikovati od njegovog roditelja.
Prvi zadatak pred kojim su se nali istraivai nakon otkria
nulitrona bilo je razbijanje nulitrona u subestice. Eksperiment se
jednostavno sastojao u tome da se nulitron uhvati i tresne odreenom
snagom o pod. Dok premalo energije u tako dobivenoj nulitronskoj
zraci moe prouzrokovati nezgodnu nepostojanost, prevelika sila
urodit e pretjeranim odskakivanjem sada dobro poznatim
efektom odskakivanja. Ta neugodna elastinost najlake se moe
ukloniti tako to se nulitron najprije utakne u prevlaku od pi-mezona
i zatim se pusti da priroda sama djeluje.
Do sada je otkriveno vie od sedamnaest tisua subnulitronskih
estica ovom metodom, no izbile su velike tekoe u njihovom
razlikovanju jer su svi ti razliiti subtipovi bili naizgled jednaki.
Oito, bio je potreban smiljeniji postupak.
SMILJENIJI POSTUPAK
Metodom pokuaja i pogreke napokon je pronaen postupak:
dok jedan od istraivaa dri nulitron u rukama, drugi ili sjeda na
nulitron ili ga snano udara molibdenskim ekiem. Na taj nain
dobivaju se dvije glavne kategorije subnulitronskih estica: nasjedilice i ostale.
Na-sjedilice se sastoje od izona (malene, plave i okrugle
estice), nizona (manje, dvodimenzionalne estice, udne boje rie) i
nul-nizona (nevjerojatno siunih, naranastih i fantastinih oblika).
Ostale su raznolikije i svrstane su u dvije glavne podskupine:
izotrone i flogistone. Izotroni su jajolike. srednje velike estice s
polumasom; odmah nakon nastanka one jure prema najbliem izvoru
svjetla, sve dok ih potpuno ne zgnjee ili progutaju antiizotroni.
Opaene su i bezbrojne ostale estice, koje po veliini
variraju od onih tromilimetarskih pa do flogistona. promjera
1,800.000 kilometara, iako su po masi jednaki jednom elektronu. Do
sada je pokusno proizveden tek jedan flogiston. Budui da je ta
estica fotofilina, istog je trena odjurila prema Suncu brzinom od
otprilike 0,9 brzine svjetlosti.
MOGUE OBJANJENJE MATERIJE?
71

Taj jedini flogiston proizveden u posljednjem i zakljunom

pokusu moda moe pruiti objanjenje prirode materije.
Pri svom sudaru se Suncem flogiston je bio anihiliran kao i
samo Sunce i tom je prilikom snimljeno mnogo zanimljivih
fotografija.
Jo je uvijek prerano da se pone spekulirati o toj pojavi, no
ve se moe gledati unaprijed, u dan kad emo s punijim
poznavanjem toga udesnog nulitrona stei novo i opsenije
objanjenje prirode naega Suneva sistema, ako ne i same
materije.

Dunny's New Friend from

Deneb

Dannyjev
novi prijatelj
s Deneba
Danny je odlutao od kue svojih roditelja to se nalazila na
plai. U sjenovitom kutku naao je malu zelenu spodobu kako sjedi.
Zdravo ree mala zelena spodoba. Kako se zove?
Danny. Ali ne mogu s tobom razgovarati. Mama mi je
rekla da nikada ne priam s obojenim ljudima.
Ja nisam obojen. Ja sam zelen.
Zeleno je boja.
Nije!
72

 Je!
Malo su se rvali i kako je zeleni djeak bio jai, Danny je
morao priznati da zeleno nije boja.
Poto je povratio dah, Danny ga upita je li on Marsijanac.
Ne ja sam samo djeak. Ali ako eli znati odakle
dolazim: ja sam s Deneba.
Oh! A kako to da si zelen?
Jo nisam sazrio, glupane. Obojica se nasmijae ali.
Ali zbilja, kako to da si zelen?
Kako to da si ti ruiast?
Moj tata je ruiast. I moja mama.
Moj tata je zelen. Ne eli da razgovaram s ruiastim
ljudima. Kae da su to divljaci.
to radi ovdje?
Doao sam s tatom i mamom. Mt smo turisti.
I mi.
Prestali su priala jer im je nad glavom preletio mlaznjak.
Zeleni se djeak rastui.
Mrzim ovo mjesto. elio sam otii na farmu glufera. On
se prevrne na trbuh i pone upkati travu.
A ja sam bio u Disneylandu pohvali se Danny.
Zbilja? Blago tebi! Kako izgleda?
Pa... imaju Zemlju sutranjice. Tamo vidi kakva je
budunost...
A, vidio sam ja budunost. Nije osobita.
Moj tata veli da nema budunostii u poslovima s
povrem. On ima tri duana!
Koliko zarauje?
Milijun dolara, mislim. A tvoj tata?
Jo vie. A ima i Golden Gate most.
Nema!
Ima!
Dokai! ree Danny lukavo. Nije se vie htio tui s
njim.
Kupio ga je juer. Sreo je na ulici ovjeika koji mu ga je
prodao za milijun dolara. Uzet emo ga kad budemo odlazili.
Znai, zeleni djeak je mislio da je pametan! No, Danny je
imao jo jedan trik.
Zato slon nosi orvene tenisice?
to je to slon?
73

 To je ivotinja vea od kue.

Oh! Misli na glufera. Prolog sam ljeta bio na farmi
glufera. Na jednom sam i jahao.
Nije te bilo strah?
Ne. Bio je to pitomi glufer. A da me je i bacio, moj bi ga
tata rastrgao na komadie i proderao.
I moj ree Danny. Moj je tata bio u marincima i
ima istetovirane ruke!
I moj tata.
Ali Danny je osjetio da lae.
Zato ima te smijene mrkve na glavi? upita Danny.
Nisu to mrkve, glupane. To su osjetila za mrak. Danny
radoznalo uhvati jedno od krhkih ticala.
Hej! Pusti me! To boli!
Ha-ha! Misli da si pametan, je li?
Pusti me!
Ne, dok ne prizna da je zeleno boja.
Molim te!
Odjednom se ticalo odvoji. Danny pone njime gurkati zelenog
djeaka.
Joj, vrati mi ga. Nemoj!
Tra-la-la!
Vrati mu ga ree vrst, ljutit glas i velika, zelena ruka
uhvati Dannyja za rame.
Tata, uzeo je moje osjetilo i tukao me njime!
Zeleni se djeak rasplakao, takav je cendronja bio.
Veliki zeleni ovjek bio je ljutit.
Ostavim te samo na minutu da bih spremio Golden Gate
most, a ti se odmah uspije uvaliti u neprilike. Nisam li ti rekao da se
dri podalje od uroenika?
Tada se okrene Dannyju.
A ti, mali gade, vrati mu osjetilo.
On grubo strese Dannyja.
Nisam ga htio slomiti. Samo sam ga dotaknuo i ono je
otpalo.
On vrati osjetilo zelenom djeaku, a ovaj ga naslini na jednom
kraju i vrati ga na mjesto.
Zao mi je promrmlja Danny.
Mladi divljak! zarea otac zelenog djeaka, rastrga
Dannyja na komadie i prodere ga.
74

H. Beam Piper:

Omnilingual
Preveo Nikola Popovi

Univerzalni
jezik
Martha Dane naini stanku. gledajui u purpurno osjenano
bakreno nebo. Vjetar se promijenio od podneva, dok je ona radila
unutra, olujna praina, to je brisala sve pred sobom prema istoku,
sada se okrenula prema Syrtisu. Sunce, poveano sumaglicom, bilo
je velianstvena crvena lopta, velika kao sunce na Terri, ali u koje je
mogla gledati neposredno. Noas e se dio te praine spustiti iz
gornjih slojeva atmosfere da bi dodao jo jedan sloj na pokrivau to
je pokrivao ovaj grad ve proteklih pedeset tisua godina.
Crvena praina pokrivala je sve, pokrivala je ulice i otvorene
prostore parkova i trgova, zastirala male kue koje su bile sruene i
pritisnute njome i dijelove zidova to su pali s visokih zgrada kada
su upali krovovi a zidovi se raspali. Ovdje gdje je dna stajala prastare
ulice bile su stotinu do stopedeset stopa ispod povrine, otvor koji su
napravili u zidu iza nje na zgradi vodio je u esti kat. Dolje je mogla
vidjeti skupinu montanih baraka i spremita na glatkoj istini, koja
je bila obala onda kad je ovo mjesto bilo morska luka, dok je jo bio
ocean ovdje gdje je sada bila nizina Syrtisa. Svijetlea kovina ve je
bila pokrivena crvenom prainom.
75

Martha je razmiljala to bi znailo raistiti ovaj grad, koliko

bi trebalo radnika ljudi, opreme i materijala prebaciti
svemirom pedeset milijuna milja. Bila bi potrebna i mehanizacija,
drukije se to ne bi moglo obaviti. Jaruala i kranovi, viljukari i
kopai, oni bi to radili bre, ali bili bi neprikladni. Sjeala se
iskopavanja oko Harappa i Mohenjo Daro u dolini Inda i paljivih
strpljivih tamonjih radnika, savjesnih predradnika, kopaa
krampovima i lopatama, dugih redova ljudi s koarama na glavi, koji
su odnosili zemlju. Sporo i primitivno, kao to je bila i civilizacija
ije su ostate otkrivali, da, ali mogla je raunati na to da ti ljudi nee
otetiti nijedan nalaz, mogla je na prstima jedne ruke nabrojati kad
su njeni ljudi otetili neki nalaz. Da nije bilo slabo plaene radne
snage, koja je radila bez pritubi, arheologija bi jo uvijek bila tamo
gdje ju je naao Winckelmann. Na Marsu nije bilo domae radne
snage, posljedji je Marsijanac umro prije pet stotina stoljea.
Neto je poelo pucati kao mitraljez nekih petsto metara lijevo
od nje. Solenoidni kompresor. Tony Lattimer je oito donio odluku u
koju zgradu eli provaliti. Postala je sada svjesna teine svoje
opreme i pone je premjetati s jednog ramena na drugo, najprije
remenje rezervoara za kisik na leima, zatim kameru i sitni alat za
iskopavanje i prekopavanje skupljajui notes i blok za skice pod
lijevu ruku. Krenula je dolje niz ulicu preko niskih breuljaka,
crvenim pijeskom prekrivenih ruevina otpalih od zgrada, oko
ostataka zidova koji su se uzdizali iz tla, prolazila pokraj zgrada koje
su se jo drale, od kojih su neke ve bile 'probijene' i istraene, pa
preko gutarom obrasle istine do baraka.
Bilo je deset ljudi u glavnoj sobi barake broj jedan kada je ona
ula. im je odloila svoju opremu za kisik, zapalila je cigaretu, prvu
od podneva, a zatim ih je pogledala redom Stari Selim von
Ohlmhorst, Turko-Nijemac, jedan od njena dva prijatelja arheologa,
sjedio je na kraju dugakoga stola puei svoju veliku zakrivljenu
lulu, pregledavajui neke zabiljeke. Saiko Koremicu, oficir
svemirske flote, bila je izmeu dva stolna svjetla nagnuta nad svojim
poslom. Pukovnik Hubert Penrose, komandant svemirske eskadre i
kapetan Field, obavjetajni oficir, upravo su sluali izvjetaj pilota
letjelice koja se netom vratila s poslijepodnevnoga patrolnog leta.
Nekoliko djevojaka porunika iz 'Signala' pregledavalo je rukopis
veernjeg izvjetaja koji e biti emitiran CYRANU u orbiti pet tisua
milja od planeta, a zatim e odande biti prebaen na Terru preko
Mjeseca. Sid Chamberlain, dopisnik Trans-Space News Servicea,
76

bio je s njima. Kao i ona i Selim, i on je bio civil, dokazivao je to

bijelom kouljom i plavim puloverom bez rukava. Major
Lindemann, oficir-inenjer, i jedan od njegovih pomonika, prepirali
su se oko nekog plana na ploi. Ona natoi u lonac tople vode da
opere ruke i lice. Uze notes i biljenicu za skice i ponese ga preko
gdje je sjedio Selim von Ohlmhorst i onda, kao to je to uvijek
radila, stade u stranu promatrajui to radi Saiko. Japanka je
restaurirala neto to je prije pedeset tisua godina bila knjiga. Na
oima je imala dvostruko povealo crna traka koja ga je drala
nije se vidjela na njenoj crnoj kosi dodirujui paljivo zgrene
stranice instrumentom od kao vlas fine tanke ice na drki od
bakrene cijevi. Napokon je odvojila dio tanak kao snjena pahuljica,
uhvatila ga finom pincetom i stavila na prozirnu plastiku na kojoj je
rekonstruirala cijelu stranicu, i tu ga privrstila fiksirom iz
sprejaparata. Bilo ju je pravo uivanje promatrati, svaki njen pokret
bio je tako graciozan i precizan kao to moe biti glazba uvjebana
stotinu puta.
Zdravo, Martha. Pa jo nije vrijeme za koktel, zar ne?
Djevojka za stolom govorila je ne podiui glavu sa stola,
gotovo ne miui usnama, kao da se bojala da e i najmanji daak
uzvitlati pauinaste krpice pred njom.
Nije, tek je petnaest i trideset. Zavrila sam posao tamo
preko. Nisam nala mnogo knjiga, ako to znai dobru vijest za tebe.
Saiko podie povealo s oiju i nasloni se trljajui prstima oi.
Ne, ja volim ovaj posao. Ja ga zovem zagonetkom
razrezane slike. Ova knjiga ovdje pravi je kupus. Pronaao ju je
Selim, otvorenu, s nekakvim tekim predmetom na njoj. Stranice su
naprosto smrvljene. Malo je oklijevala pa dodala.
Neto e znaiti tek kad je sastavim.
Moda je bilo malo prekritikog naglaavanja u tome. Kad je
odgovorila. Martha je shvatila da je bila samo malo pomirena s
injenicom.
Svakako, jednoga dana. Pogledaj samo koliko je vremena
trebalo da se proitaju egipatski hijeroglifi, ak i poto su ve imali
prva rjeenja na Rosetti, kamenu s hijeroglifima i prijevodom.
Saiko se nasmijei.
Da, znam, ali ipak su imali Rosettu.
A mi je nemamo. Nema Rosette nigdje na Marsu. Cijeli
je jedan rod nestao dok je prvi kromanjonski umjetnik u pilji
77

urezivao likove jelena i bizona, a vie od pedeset tisua godina i

pedeset milijuna milja nije bilo mosta za sporazumijevanje.
Pronai emo ve neto. Mora postojati negdje neto to
e nam protumaiti nekoliko rijei, a onda emo to iskoristiti da
odgonetnemo znaenja drugih rijei i tako dalje. Moda neemo
doivjeti otkrivanje tog jezika, ali mi emo zapoeti i jednog e dana
netko uspjeti.
Saiko spusti ruke s oiju i izbjegavajui gledanje u svjetlo
ponovo se nasmijei. Ovaj put je Martha bila sigurna da to nije bio
japanski osmijeh ljubaznosti nego univerzalni osmijeh prijateljstva.
Ja se toplo nadam, Martha, doista. Bilo bi divno kad bi ti
to prva uinila i bilo bi divno za sve nas da moemo itati to su ovi
ljudi pisali. To bi ovaj mrtvi grad opet vratilo u ivot. Osmijeh je
polagano iezavao. Ali ini se tako beznadno.
Nisi pronala vie slika?
Saiko zanijee glavom. Ne zbog toga to bi neto znailo i da
ih je nala. Pronali su zapravo na stotine slika s tekstom, ali nikada
nisu uspjeli otkriti nekakav odnos izmeu bilo koje slike i
odtampane rijei.
Svi su zautjeli i Saiko se ponovo sagne nad knjigu, stavivi
prethodno povealo na oi.
Selim von Ohlmhorst podie glavu sa zabiljeaka i izvadi lulu
iz usta.
Jeste li tamo sve zavrili? zapita odbivi gust oblai
dima prema stropu.
Sve je kako je i bilo. Martha poloi notes i blok sa
skicama na stol. Kapetan Gichel je zapoeo hermetikim
zatvaranjem zgrade od petog kata nanie, s jednim ulazom na
estom. Zapoet e postavljanje generatora za kisik im to zavri.
Raistila sam sva mjesta na kojima e on raditi.
Pukovnik Penrose hitro die glavu kao da pravi zabiljeku u
glavi o neemu to e doi na red poslije. Zatim opet svrati
pozornost na pilota, koji je neto pokazivao na mapi.
Von Ohlmhorst klimnu glavom.
Tamo nije bilo bogzna to sloi se on. Da li vam je
poznato u koju je zgradu Toni odluio ui kao slijedeu radi
istraivanja?
U onu visoku sa unjastim krovom, to nalikuje na onu
spravu za gaenje svijea, mislim. ula sam da tamo bui rupe za
eksploziv.
78

 Pa, nadajmo se da e se pokazati da je to bila jedna od

onih koje su bile nastanjene do kraja.
Posljednja koju smo pregledali nije bila. Sadraj i oprema su
bili oieni, komadi ovoga, malo onoga, sluajno, oito u toku
duega vremenskog razdoblja, sve dok nije bila potpuno oguljena
iznutra. Stoljeima kako je umirao, grad je derao sama sebe u
nekom procesu autokanibalizma. Izgovorila je neto u tom smislu.
Da, uvijek smo na to nailazili, osim, dakako, na mjestima
kao to su Pompeji. Da li ste vidjeli neke druge rimske gradove u
Italiji? pitao ju je. Na primjer Minturnae? Prvo su stanovnici
poruili poneto, da poprave ovo ili ono, a kad su napustili grad,
doli su drugi i poruili ono to je ostalo i palili kamen za vapno ili
ga ruili da poprave ceste, sve dok nisu ostali samo tragovi temelja.
A ovdje imamo neopisivu sreu, ovo je jedan od gradova iz kojih su
Marsijanci nestali a nije bilo barbara koji bi doli kasnije i unitili
ono to su oni ostavili. Polagano je pukao svoju lulu. Jednoga
od slijedeih dana, Martha, mi emo provaliti u jednu od ovih zgrada
i ustanoviti da je to ona u kojoj je posljednji Marsijanac umro. Tada
emo saznati priu o kraju te civilizacije.
A ako nauimo itati njihovo pismo, upoznat emo itavu
povijest a ne samo nekrolog. Oklijevala je ove misli pretvoriti u
rijei.
Svakako hoemo, jednom, Selime uzvrati ona umjesto
svojih misli o pismu, a zatim pogleda na sat. Idem jo neto
posvravati s mog popisa, do veere.
Za trenutak se lice staroga ovjeka ukoilo od negodovanja,
htjede neto rei, zatim odustade i ponovo stavi lulu u usta. Mali
nabor oko usta i kratki trzaj njegova bijela brka bio je dovoljan za
nju, znala je to on misli. Da, ona je samo gubila vrijeme i snage,
mislio je on, vrijeme i snage koje nisu pripadale samo njoj nego
cijeloj ekspediciji. Moda je imao i pravo, priznavala je ona. Ali on
mora ipak imati krivo, mora postojati nain da se uspije. utke se
okrenula od njega i otila do svoga mjesta kod sredine stola gdje su
joj bile stvari.
Fotografije, fotografike i fotostati obnovljenih stranica knjiga,
transkripcije zapisa bile su nagomilane pred njom, zajedno s
notesom gdje je bila lista njenog rada. Sjedne, zapali cigaretu i
dohvati list jo neprouenog materijala s vrha gomile pred sobom.
Bila je to fotografika neega to je nalikovalo na omanju stranicu
79

nekog asopisa. Sjeala se toga, ona ga je sama nala prije dva dana
u jednom ormaru u prizemlju zgrade u kojoj je upravo zavrila
istraivanje.
Sjedila je i gledala u tu stranicu. Bila je itka, dakako u smislu
njezinoga proizvoljnog, ali potpuno izgovorljivog sustava glasovnih
vrijednosti za slova. Dugaki okomiti simboli bili su oito
samoglasnici. Bilo ih je deset, ne previe, doputajui posebno
razlikovanje dugih i kratkih samoglasnika. Bilo je dvadeset kratkih
vodoravnih slova, suglasnika. Izgledi su bili jedan naprama milijun
da njen sistem bude imalo slian originalnim zvukovima tog jezika,
ali ona je sabrala ve nekoliko tisua marsijanskih rijei i mogla ih je
po svom sistemu izgovarati.
I dotle je stigla. Mogla je izgovarati oko tri do etiri tisue
marsijanskih rijei, a nije mogla odrediti znaenje nijednoj od njih.
Selim von Ohlmhorst bio je uvjeren da nikada i nee moi. Tako je
mislio i Tony Lattimer, i nije se to ustruavao rei. Bila je sigurna da
i Saiko Koremicu misli tako. S vremena na vrijeme dolazila je i ona
na pomisao da su oni moda ipak u pravu.
Slova na stranici ispred nje poela su se savijati i plesati, vitki
samoglasnici s manjim debelim suglasnicima. Oni su to inili sada
svake noi u njenim snovima. A bilo je i drugih snova, u kojima je
ona itala ta slova bez potekoa. Probudivi se, pokuavala bi se
oajniki i bezuspjeno prisjetiti. Trepnuvi, ona die pogled s
fotostatske stranice, a kada je ponovo spustila pogled na stranicu
slova su opet bila mirna. Tri su rijei bile na gornjem dijelu stranice
potcrtane i sa crtom iznad, to se inilo da je marsijanski nain
oznaavanja velikih slova 'MASTHARNORVOD TADAVAS
SORNHULVA! U mislima je ponavljala te rijei listajui
istovremeno notes da vidi je li nailazila na njih prije i u kakvom
kontekstu.
Sve tri su bile ve zapisane. K tome je rije MASTHAR bila
vrlo uestala, takva je bila i NORVOD, isto tako i NOR, ali VOD je
bio samo sufiks, samo dodatak i nita vie. DAVAS je bila takoer
rije, i TA je bio vrlo esti prefiks. SORN i HULVA bile su
uobiajene rijei. Ovaj je jezik, zakljuila je ona, jo poodavno
morao biti nalik na germanski, njemaki, jer kad su Marsijanci
trebali neku novu rije, sklapali su dvije ve postojee rijei zajedno.
Moglo bi se lako dogoditi da to bude gramatika greka. Pa, oni su
izdavali asopise i jedan od njih se zvao MASTHARNORVOD
TADAVAS SORNHULVA. Pitala se nije li to bilo neto kao
80

Tromjeseni arheoloki pregled, ili moda neto u smislu Seksi

prie.
Omanji redak ispod naslova oito je bio broj izdanja i datum.
Do sada je pronala prilino stvari s brojevima u seriji, to joj je
omoguilo da otkrije brojeve i da zakljui da su i oni rabili decimalni
sustav numeriranja. Ovo je bio tisuu sedamsto pedeset etvrti broj
asopisa za DOMA 14.837. Znai, DOMA je vjerojatno bio naziv
jednog od marsijanskih mjeseca, a brojka iza toga broj godine. Rije
DOMA pojavljivala se i prije nekoliko puta. Martha je zamiljeno
puila dok je ubrzano prelistavala notes i papire s ve prouenim
materijalom. Saiko je razgovarala s nekim i neka stolica je
zakripala na kraju stola. Martha je podigla glavu i opazila krupnog
ovjeka crvene kose i crvena lica, u zelenoj uniformi svemirske
flote, s majorskom zvjezdicom na ramenu. Ivan Fitzgerald, lijenik,
sjeo je blizu Saiko. Upravo je podigao teki pritiskiva s jedne
knjige sline onoj to ju je Japanka restaurirala.
Nisam prije imao vremena odgovorio je na Japankino
pitanje. Djevojka Finchlev je jo uvijek dolje, bolesna, i nisam
mogao ustanoviti to joj je. Ispitivao sam stvar i na kulturama
bakterija, a u meuvremenu sam odvajao uzorke i za Billa
Chandlera. Bili je napokon naao jednog sisavca. Nalikuje na gutera
i dug je samo deset centimetara, ali je zbilja toplokrvni, placentalni,
ivoroeni sisavac. ivi u jazbini i hrani se onim to se ovdje smatra
kukcima.
Zar tamo ima dovoljno kisika za neto takvo? pitala je
Saiko.
ini se da ima, i to sasvim pri tlu. Fitzgerald rukom
skine traku kojom mu je na glavi bilo privreno povealo. On je
to stvorenje naao u prosjeku, tamo dolje na dnu nekadanjeg mora.
Eh, ova je stranica ini se netaknuta, kad bih je sada samo mogao
izvaditi u jednom komadu.
Govorio je i dalje neujno sam sa sobom, diui stranicu malo
pomalo povlaei prozirnu plastinu foliju pod nju. Radio je to
veoma paljivo. Ne s panjom kojom je to radila mlada Japanka
svojom njenom ruicom koju je pokretala kao maka apicu kada se
umiva, ve kao da parnim ekiem paljivo razbija orah. Arheologija
iskopavanja zahtijeva takoer vrlo paljivu ruku, ali Martha ih je
oboje promatrala s neprikrivenim divljenjem. Zatim se vratila
zavravanju pregleda sadraja.
81

Slijedea stranica bila je poetak nekoga lanka. Mnoge su

rijei bile nepoznate. Imala je dojam da je to bio nekakav znanstveni
ili tehniki asopis, to bi i moglo biti jer su takve publikacije
sainjavale veinu onoga to je ona itala.
Ivan Fitzgerald uzvikne zadovoljno.
Ha! Uspio sam!
Ona ga pogleda. Odvojio je stranicu i preko nje je postavljao
drugu foliju.
Ima li neka slika? zapitala ga je.
Nita na ovoj strani. ekaj jedan trenutak. Okrenuo je
stranicu. Nema ni na ovoj strani. Privrstio je stranicu izmeu
dvije plastine folije i zadovoljno sjeo da zapali lulu.
To me zbilja zabavlja, i to je dobra vjeba za ivce i ruke,
pa zato ovo nemoj smatrati prigovorom ree ali, Martha,
vjeruje li ti doista da e netko neto izvui iz svega toga?
Saiko je drala pincetom komad silikonske plastike koju su
Marsijanci upotrebljavali kao papir. Bio je velik gotovo pet
kvadratnih centimetara.
Gledajte, itave tri rijei na ovom komadiu klikne od
veselja. Ivane, ti si uzeo laku knjigu.
Fitzgerald se nije dao smesti.
Ta je stvar apsolutno bez ikakva smisla nastavio je.
Imala je smisla prije pedeset tisua godina, kad je bila
napisana, a sada nema ba nikakva smisla.
Ona zanijee glavom.
Znaenje je neto to ne nestaje s vremenom odvrati.
To ima isto znaenje sada kao to je imalo bilo kada.
Samo mi ne znamo kako da to odgonetnemo.
Pa to, ini mi se, i nije neka bitna razlika pridrui se
Selim von Ohlmhorst razgovoru. Ne postoji vie nikakav nain da
bi se to odgonetnulo.
Pronai emo ga. Ona je govorila vie da bi sebe
obodrila nego da bi se protivila drugima.
Kako? Sa slika i potpisa? Nali smo prilino slika s
potpisima, pa to nam je to pomoglo? Potpis slui da bi objasnio
sliku, a ne slika da bi objasnila potpis. Pretpostavimo da netko strani,
tko ne poznaje nau kulturu, pronae sliku ovjeka s bijelom bradom
i brkovima kako pili drva. On e pomisliti da potpis ispod slike
znai: ovjek pili drvo. Otkuda bi on mogao znati da je rije
zapravo o slici Wiihelm II u progonstvu u Doornu?
82

Saiko je digla svoje povealo s oiju i zapalila cigaretu.

Zamiljam slike koje bi morale objasniti potpise poe
ona. One slikovne knjige za uenje jezika, one koje mi
upotrebljavamo u slubi crtei s malo linija i s jednom rijei ili
frazom ispod toga.
Svakako, naravno, to bi bilo divno, samo ako naiemo na
njih nastavi von Ohlmhorst.
Michael Ventris naao je neto slino pedesetih godina
progovori Hubert Penrose tono iza Marthe.
Ona okrene glavu. Pukovnik je stajao kraj arheolokog stola,
kapetane Field i pilot bili su izali.

On je naao mnogo pronalazaka koje su Grci

upotrebljavali u ratovima nastavio je Penrose. Bili su napisani
kreanskim linearnim rukopisom, a na svakom poetku opisa bila je
mala slika, sablja, ili kalpak, ili kuharski tronoac, ili kota
dvokolice. I to mu je pruilo klju za pismo.
Pukovnik pokazuje da moe biti i arheolog dobaci
Fitzgerald. Uimo jedan od drugoga njegove specijalnosti,
njegovu struku na ovoj ekspediciji.
Znao sam to jo mnogo prije nego to je ova ekspedicija
bila i zamiljena. Penrose je tuckao krajem cigarete o svoju zlatnu
dozu. uo sam o tome u obavjetajnoj koli, kao o vjetini
kriptoanalize a ne kao o arheolokom otkriu.
Da, kriptoanaliza ponovi von Ohlmhorst. itanje
poznatog jezika u nepoznatom pismu. Ventrisova lista, spisak je bio
na poznatom jeziku, grkom. Ni on ni bilo tko drugi, nije mogao
proitati kreanski jezik dok nije naen grko-kreanski dvojezini
rukopis 1963, jer samo uz pomo dvojezinog teksta, kod kojeg je
jedan jezik poznat, moe se upoznati drugi nepoznati. A kakve nade
imamo mi ovdje, pitam ja vas, da pronaemo neto slino tome?
Martha, ti si radila na tim marsijanskim tekstovima otkako smo doli
ovamo, a to je est mjeseci Reci mi, jesi li nala ijednu rije kojoj bi
mogla sigurno odrediti znaenje?
Da, mislim da ima jedna rije. Pokuavala je da ne
govori previe uzbueno. DOMA. To je naziv jednog od mjeseca
u marsijanskom kalendaru.
Gdje si to nala? upitao je von Ohlmhorst. I kako si
ustanovila...?
Evo ona uze jednu fotografiku i prui mu je preko
stola. Ja bih ovo nazvala naslovnom stranicom nekog asopisa.
83

On je utio neko vrijeme gledajui u stranicu. Da, i ja bih to

rekao. Imate li jo neki dio asopisa?
Upravo radim na prvoj stranici, na prvom lanku prema
ovom sadraju. Samo asak da pogledam, da, tu je sve to sam nala,
zajedno. Sakupila sam to svojevremeno i predala Geoffreyu i Rositi
da naprave fotostate od toga i ovo je prvi primjerak koji sam poela
prouavati.
Stari se ovjek die otresajui pepeo s odijela, doe do mjesta
gdje je ona sjedila i poe ustro listati fotostatirane stranice asopisa.
Da, tu je i drugi lanak, na osmoj stranici, a tu je i
slijedei. On zavri prelistavanje fotostata. Nekoliko stranica
nedostaje od posljednjeg lanka. Ovo je vrlo zanimljivo,
iznenaujue je da je nekakav asopis preivio tako dugo.
Silikonski materijal koji su Marsijanci upotrebljavali kao
papir vrlo je otporan i trajan ree Hubert Penrose. ini se da u
njemu nije bilo nikakve tekuine ni vode kada je tiskan, pa tako nije
imalo to ishlapiti s vremenom.
Ah, nije udno to je materijal izdrao. Nali smo mi
prilian broj knjiga i raznih papira u odlinom stanju. Ali samo e
odista vitalna kultura jedne organizirane kulture izdavati asopise, a
ta je civilizacija umirala polagano stotine godina prije svoga kraja.
Na tisue godina prije nego to su potpuno izumrli mogla je prestati
aktivnost izdavanja asopisa.
Znate li gdje sam ga nala? U ormaru u nekom podrumu.
Bio je zabaen tamo, zaboravljen i zanemaren kada su raiavali
zgradu. Takve se stvari dogaaju.
Penrose je podigao prvu stranicu i paljivo je razgledavao.
Mislim da nema nikakve sumnje da je ovo nekakav
asopis. Ponovno pogleda naslov, polagano pokreui usnama.
MASTHARNORVOD TADAVAS SORNHULVA. Pitam se to bi
to moglo znaiti? No, vi imate pravo to se tie datuma. DOMA e
biti naziv nekog od mjeseca. Da, vi ste otkrili jednu rije, Martha.
Sid Chamberlain je s drugog kraja stola vidio da se neto
neobino dogaa pa se i on pridrui skupini oko Marthe. Poto je
prouio prvu stranicu i neke od unutranjih stranica, on poe aptati
neto u svoj stenofon koji uze s remena.
Nemoj pokuavati od ovoga napraviti neku veliku
senzaciju, Sid upozori ga ona. Sve to imamo jest samo ime
jednog mjeseca i nitko iv ne zna koliko e nam vremena biti
potrebno da ustanovimo koji je to mjesec.
84

 Pa, ipak je to nekakav poetak, zar ne? dodade

Penrose. Grotefend je imao samo rije za KRALJ kada je poeo
itati perzijanske kunejske oblike pisma.
Ali ja nemam rije za mjesec nego samo naziv jednog od
mjeseca. A svatko je znao ime perzijskog kralja mnogo prije
Grotefenda.
Nije u tome stvar ree Chamberlain. Ljude na Terri
zanimat e kako su i Marsijanci izdavali asopise kao to to mi
inimo. Neto srodno, tako e Marsijanci postati realniji. ovjeniji,
ovjekolikiji.
***
Ula su tri ovjeka. Skinuli su maske i ljemove s bocama
kisika i odjeu koja ih je pokrivala. Dvojica su bili porunici
Svemirske flote a trei je bio mladoliki civil s gustom kratkom
plavom kosom i u kockastoj vunenoj koulji. Bili su to Tony
Lattimer i njegovi pomagai.
Nemojte mi rei da je Martha uspjela ieprkati neto iz
tog materijala? pitao je Tony pribliavajui se stolu.
Da, naziv jednoga marsijanskog mjeseca nastavi
Hubert Penrose objanjavajui i pokazujui fotostat naslovne
stranice. Tonv Lattimer je uze, pregleda i ponovno vrati na stol.
Zvui prilino prihvatljivo, svakako, ali je ipak samo
pretpostavka. Ta rije i ne bi morala biti naziv mjeseca, mogla bi
znaiti izdanje ili autorizirano ili pak izdavaka prava, bilo
to slino. tovie, smatram da je samo vrlo slobodna pretpostavka
da je to uope nekakav asopis. On se okrene Penroseu.
Izabrao sam slijedeu zgradu u koju emo ui, onu visoku s
unjastim krovom. Morala bi biti u vrlo dobrom stanju iznutra,
unjasti je krov onemoguavao da se praina uvue unutra, a i s
vanjske strane nema znakova da je oteena ili da je u nju
provaljivano. Prizemlje je vie nego u ostalih zgrada. Pronaao sam
pogodno mjesto i napravio buotine za eksploziv. Sutra emo probiti
rupu, i ako imate nekoliko ljudi da mi pomognu mogli bismo odmah
zapoeti istraivanje.
Svakako, doktore Lattimer. Mogu vam dati desetak ljudi,
a vjerujem da moete nai i nekoliko civila dobrovoljaca odvrati
o je Penrose. to vam je jo potrebno od opreme?
Pa, oko est mina koje bi se mogle aktivirati istodobno. I
uobiajenu opremu za rasvjetu, alat za razbijanje i prokopavanje,
neto opreme za penjanje ako naiemo na neupotrebljive stube. Ni u
85

jedan dio zgrade ne bi se smjelo ui prvi put bez kvalificiranog

arheologa. Podijelit emo se u dvije skupine, pa i u tri, ako se Martha
moe otrgnuti od toga kataloga sistematiziranih nerazumljivosti, na
kojima radi ve prilino dugo. Tako bi napokon poela raditi pravi
posao.
Osjetila je kako joj se usta sue a lice koi. Stisnula je usne da
bi zaustavila bujicu estokih rijei, kada je Hubert Penrose
odgovorio umjesto nje.
Doktorica Dane je radila na opsenom i isto tako vanom
poslu kao i vi izrekao je suho. Bio bih sklon ustvrditi: i na
mnogo vanijem poslu.
Von Ohlmhorst je bio vidljivo uzbuen. Pogledao je prvo
prema Sidu Chamberlainu a zatim ljutito odvratio pogled od njega.
Bio je zabrinut da ne ispadne neka pria o meusobnom neslaganju
arheologa.
Rad na sistemu izgovora prema kojem bi se marsijanski
jezik mogao odgonetnuti bio je vrlo znaajan doprinos naem radu
ovdje ree on. A Martha ga je obavila gotovo bez ikakve
pomoi s nae strane.
Bez ikakve pomoi doktora Lattimera, u svakom sluaju
dometne Penrose. Papetan Field i porunik Koremicu radili su
na tome, a i ja sam neto malo pomogao, ali devet desetina je
napravila ona sama.
Potpuno proizvoljno negirao je i dalje Lattimer. Pa,
mi ne znamo ni da li su Marsijanci imali slian sistem glasova kao
mi.
Oh da, ipak znamo usprotivi se Fitzgerald, siguran na
svom terenu. Jo nisam zapravo vidio nijednu marsijansku
lubanju, ini se da su ti ljudi bili vrlo obazrivi kod sahranjivanja
svojih mrtvih, ali sudei prema statuama i bistama, pa i slikama koje
sam do sada vidio, rekao bih da su njihovi glasovni organi bili vrlo
slini naima.
Dobro, doputam i to. Doputam i to da e biti vrlo
dojmljivo kada odgonetnemo imena marsijanskih istaknutih linosti
na ije smo statue naili, i kad otkrijemo nazive nekih mjesta na
Marsu, jer e oni svakako zvuiti mnogo bolje od imena to su ih ti
konjski lijenici, latinski astronomi, razbacali svuda po Marsu
ree Lattimer. Ja samo zamjeram to ona gubi vrijeme na tom
materijalu koji nitko nee nikada moi proitati i to se bavi time
86

dok ima toliko materijala po ovom gradu. I toliko mnogo posla da se

obavi, stvarnoga posla, a nemamo dovoljno ljudi.
Evo, prvi put se dogodilo da je to netko izrekao i ona je bila
zadovoljna to to nije izrekao Selim von Ohlmhorst.
Hoete rei odgovori ona da ovo to ja radim nema
takvu vrijednost u publicitetu kao to je ima iskopavanje statua.
U trenu je vidjela da je pogodila u metu. Jer, Lattimer,
pogledavi u Chamberlaina, odgovori:
Ja samo smatram da vi pokuavate nai neto to bi svaki
arheolog morao znati da ne postoji, ukljuivi i vas. Nemam nita
protiv toga to se vi poigravate vaim strunim ugledom i sebe
izvrgavate ruglu, ja sam samo protiv toga da zablude jednog
arheologa obezvrijede cijeli pothvat u oima javnosti.
To je Lattimera, ini se, najvie muilo. Upravo je razmiljala
kako da mu najbolje odgovori, kad iz zvunika dopre glas: Pauza!
Jedan sat za veeru, koktel u biblioteci, baraka broj etiri!
Biblioteka koja je ujedno bila i zajedniki restoran,
prostorija za rekreaciju i mjesto za sastanke bila je ve prepuna.
Veina je ve bila za stolom prekrivenim prekrivaima od
staklenaste plastike, koja je nekad bila na zidovima jedne zgrade i
sluila je vjerojatno kao tapeta. Martha natoi sebi neto to je ovdje
moglo proi kao martini i uputi se do mjesta gdje je Selim von
Ohlmhorst sjedio sam.
Neko vrijeme razgovarali su o zgradi u kojoj su zavrili
istraivanja, a zatim su razgovor prenijeli na prole dane i njihov rad
tamo na Terri. Von Ohlmhorst je radio u Maloj Aziji na prouavanju
hetitskog imperija, a ona u Pakistanu na iskopinama gradova iz
civilizacije Harapa. Popili su svoja pia; bilo je u njima mnogo
dodataka, alkohol zainjen sintetiziranim ekstraktima iz marsijanske
vegetacije. Ohlmhorst uze obje ae da ih ponovo napuni.
Znate, Martha ree joj kad se vratio s piem Tony je
imao pravo samo u jednoj stvari. Vi se poigravate svojim poloajem
i znanstvenim ugledom. Protiv svakoga je arheolokog iskustva da
neki jezik, koji je tako kompletno mrtav kao to je ovaj, moe biti
deifriran. Uvijek je postojao nekakav kontinuitet izmeu svih
drugih prastarih jezika. Poznavajui grki, Champolion je uspio
proitati egipatski. Sa znanjem egipatskog proitan je hetitski. Vi i
vae kolege niste nikada mogli prevesti hijeroglife Harapa samo
zbog toga to tu nema kontinuiteta. Ako ustrajete na tome da ovaj
87

potpuno mrtav jezik moe biti deifriran, trpjet e od toga samo va

ugled.
ula sam jednom pukovnika Penrosa kako je rekao da
oficir koji se stalno plai za svoj ugled rijetko dolazi do njega. Ista je
stvar i s nama. Ako mi doista elimo pronalaziti i otkrivati stvari,
moramo preuzeti rizik da pravimo i greke. A ja sam mnogo vie
zainteresirana, za otkrivanje stvari nego za svoj ugled.
Ona pogleda po sobi prema mjestu gdje je sjedio Tony
Lattimer s Glorijom Standish i neto ozbiljno govorio, dok ja Gloria
nalijevala martini sebi u au i paljivo sluala. Gloria je bila glavni
kandidat za titulu miss Mars za 1996. godinu, ako vam se sviaju
velika prsa i plava kosa, ali Tony bi s njom bio isto tako paljiv i da
je nalikovala na pokvarenu vjeticu iz arobnjaka iz Oza jer
Gloria
je
bila
komentator-izvjestilac
Pan-federacijskoga
telekomunikacionog sistema, dodijeljena ovoj ekspediciji.
Znam da je tako kako kae ree joj stari TurkoNijemac. To je i bio razlog da se odluim za tebe kad su od mene
zatraili da odredim jo jednog arheologa za ovu ekspediciju.
On nije odredio Tonyja Lattimera, njega je u ovu ekspediciju
odredilo njegovo sveuilite. Bilo je prilinih intervencija odozgo
oko ove ekspedicije. eljela je saznati cijelu priu oko toga.
Uspijevala se drati izvan sveuilita i njegove politike, sva njena
iskopavanja bila su pod pokroviteljstvom zaklada izvan sveuilita
ili umjetnikih muzeja.
Ti ima odlian poloaj, mnogo bolji od mojega u tvojim
godinama. Zbog toga me smeta to to vidim kako stavlja na kocku
svoj ugled time to uporno ustraje na tome da se marsijanski jezik
moe odgonetnuti. Zbilja ne vidim nikakve mogunosti da uspije.
Ona slegne ramenima, ispije gutljaj martinija i zapali cigaretu.
Postalo joj je teko i zamaralo ju je da rijeima iskae ono to je
osjeala.
Pa zasad je ne vidim ni ja, ali nastavit u. Moda u nai
neto kao slikovnicu o kojoj je govorila Saiko. Nekakvu djeju
poetnicu, vjerojatno su imali neto slino tome. Ako ne naem to,
nai u neto drugo. Ta ovdje smo samo est mjeseci. Ako bude
potrebno, ekat u do kraja svog ivota, ali neto u svakako uiniti.
Ja ne mogu ekati tako dugo odvrati joj von
Ohlmhorst. Ostatak mojega ivota sastoji se samo od nekoliko
godina i kada Schiaparelli stigne u orbitu Marsa, ja se Cyranom
vraam natrag na Terru.
88

 eljela bih da ne odete. Ovo je potpuno novi svijet

arheologije. Doslovce.
Da, ali to ja tu mogu? Popio je ostatak pia i
pogledao u svoju lulu razmiljajui da li da je jo jednom pripali
prije veere. Ipak je stavi u dep. Potpuno novi svijet, ali ja sam
ostario i to vie nije za mene. itav sam ivot proveo prouavajui
Hetite, mogu govoriti hetitskim jezikom iako ne znam da li bi kralj
Mutavalis mogao razumjeti svoj jezik s mojim suvremenim turskim
naglaskom. A ovdje moram uiti mnoge stvari, kemiju, fiziku,
graditeljstvo, kako da se obave analitiki testovi na elinim
stupovima ili na slitinama berilija i srebra, na plastikama i
silikonima. Ja se vie osjeam kod kue kod civilizacija koje su se
vozile u dvokolicama, borile maevima i muile se da savladaju
obradu eljeza. Mars je za mlade ljude. Ova je ekspedicija
sastavljena od prvorazrednih kadrova, ne samo onih kod Svemirske
flote, koji e biti voe glavnih ekspedicija kasnije, nego i kod nas
znanstvenika. A ja sam samo jo stari konjiki general, koji vie ne
moe nauiti komandirati tenkovima i avionima. Ti e imati
vremena da prouava Mars. Ja ne.
Njegov ugled kao dekana hetitologa bio je vrlo vrst i siguran,
dometne ona sebi u mislima. Osjeala se malo posramljena na tu
pomisao. Njega nije mogla usporeivati s Tonyjem Lattimerom.
Ja sam zapravo doao samo da pokrenem posao nastavio
je on. Vlada Federacije je smatrala da bi to morala uiniti jedna
starija, iskusnija ruka. Pa dobro, sada je ve sve zapoelo, ti i Tony i
tko god bude doao sa Schiaparellijem morat e nastaviti posao.
Sama si kazala da je to cijeli jedan novi svijet. A ovo je samo jedan
grad posljednje marsijanske civilizacije. Iza toga stoji jo kasnija
povrinska kultura i sve civilizacije i carstva prije toga, sve tamo do
marsijanskoga kamenog doba. Za trenutak je kao oklijevao. Ti
nema pojma to e sve morati da naui, Martha. Ovo nije trenutak
za usku specijalizaciju.
Svi su izali iz vozila i opruili noge gledajui gore prema
visokoj zgradi s kosim unjastim krovom nakrivljenim na njenu
vrhu. etiri malene figure to su bile zaposlene oko zidova te zgrade
popele su se u dip i polako vraale prema njima, a najmanja meu
njima, Saiko Koremicu, odmotavala je kabel kojemu je kraj ostao
kod zgrade. Kad su stigli do vozila, izali su iz dipa i Saiko je
slobodni kraj kabela privrstila za nuklearno-elektrinu bateriju.
Odjednom su prljavosivi dim i naranasta praina izbili iz jedne
89

strane zida zgrade, a sekundu kasnije odjeknuo je viekratni zvuk

eksplozije.
Ona, Tony Lattimer i major Lindemann popeli su se u vee
vozilo ostavljajui mali dip na cesti. Kad su stigli do zgrade,
ustanovili su da je nainjen dovoljno velik proboj u zidu. Lattimer je
stavio eksplozi vizmeu dva prozora, oba su bila izbaena zajedno sa
zidom izmeu njih i leala ne mnogo oteena na tlu. Martha se
sjeala prve zgrade u koju su uli. Oficir Svemirske flote je dograbio
jedan kamen i bacio ga u prozor, smatrajui da je to sve to treba
uiniti. Kamen se odbio. Izvadio je pitolj i ispalio etiri metka u
prozor. Tanad se takoer odbila s jedva ujnim fijukom. Na prozoru
su ostala etiri mala traga najtvreg metala od kojeg su bile
nainjene kouljice metaka i mala povrinska ogrebotina. Netko je
pokuao pukom velikog kalibra; rezultat je bio samo napuklina na
staklu, ali metak nije prodro. Bio je potreban jedan sat da kisikacetilenskim plamenikom izreu dio prozora. Laboratorijska ekipa
na brodu jo i sada pokuava ustanoviti od kakvog je materijala
napravljen prozor.
Tony Lattimer je krenuo naprijed osvjetljavajui runom
svjetiljkom lijevo-desno i stalno psujui. Glas mu je bio pootren i
pojaan mikrofonom u skafanderu.
Mislio sam da smo provalili u neko predvorje, a ovo je
samo soba. Paljivo, oko dvije stope nie je pod i prilino krhotina
od eksplozije.
Uao je kroz prozor u zgradu, a ostali su poeli izvlaiti
opremu iz veeg vozila: lopate, krampove, eline ipke i batove,
prijenosna svjetla, kamere, materijal za skiciranje, nosiljku, pa ak i
alpinistike tapove, uad i avle. Hubert Penrose je vukao na leima
neto to bi se moglo smatrati nadrealistikom strojnicom, ali to je
bila zapravo samo nuklearno-elektrina builica. Martha je izabrala
jednu planinarsku palicu sa sjekiricom i elinim klinom na jednom
kraju, kojim e moi kopati, presjei, akati, istraivati ili sebi
jednostavno olakali pentranje preko ruevina.
Prozori, prljavi i prekriveni s pedeset tisuljea praine,
proputali su samo nekakvo polusvjetlo, pa ak i probijeni zid u
jutarnjem svjetlu proputao je svjetlo samo na mali dio poda. Netko
je zapalio svjetiljku i upravio je na strop. Velika je soba bila prazna i
pusta, praina je u debelom sloju leala na podu i zacrvenila nekada
bijele zidove. To je mogao biti nekakav vei ured, ali nita nije u
njemu ostalo to bi to potvrdilo.
90

 Ova je zgrada ispranjena sve do sedmoga kata!

uzviknuo je Lattimer. Mi emo potpuno raistiti onaj dio u razini
ulice.
To e biti dovoljno za stanovanje i za radionice ree
Lindemann. Uz ono to ve imamo, ovo e biti dovoljno za
smjetaj svih ljudi sa Schiaparellija.
ini se da je bilo elektrinih ili elektronskih aparata du
ovoga zida rekao je jedan iz Svemirske flote. Ima deset ili
dvanaest elektrinih izvoda. Rukavicom oisti prainu sa zida pa
cipelom zagrebe po zidu. Evo, vidi se gdje su stvari bile
privrene.
Vrata, dvostruka, kakva su Marsijanci upotrebljavali, bila su
zatvorena. Selim von Ohlmhorst pokuao ih je otvoriti, ali su
odolijevala. Metalni su se rubovi spojili u toku vremena, molekula se
povezala s molekulom otkako su posljednji put bila u upotrebi.
Hubert Penrose priao im je s builicom kojoj je na vrh privrstio
ovee elino dlijeto. Postavio je dlijeto na spoj izmeu vrata,
obuhvatio builicu rukom i pritisnuo dugme startera. Builica je
kratko zatretala i vrata su se razdvojila nekoliko centimetara, a onda
se ponovo zaglavila. Dovoljno je praine uspjelo prodrijeti s jedne i
druge strane da ih zaglavi. Stara stvar: na to su nailazili svaki put kad
su morali provaljivati neka vrata, pa su bili spremni na to. Netko je
iziao i donio uljnu dizalicu i napokon su jedna vrata popustila. Bila
su dovoljno otvorena da se kroz njih moglo proi i pronijeli svjetla i
opremu. Svi su proli iz sobe u predvorje iza nje. Polovica ostalih
vrata bila je otvorena, svaka su imala poneki broj i rije
DARFHULVA iznad njih.
Jedan od civila dobrovoljaca, ena profesorica prirodne
ekologije s Penn State sveuilita, pogledavala je gore-dolje.
Znate rekla im je ja se ovdje osjeam nekako kao
kod kue. Mislim da je ovo bilo neka vrsta koleda ili fakulteta, a
ovo su bile uionice. Ona rije tamo gore iznad vrata to bi morao biti
predmet koji se predavao ili oznaka odjela. A oni elektronski aparati
na zidu bili su audio-vizuelna nastavna pomagala.
Sveuilite sa dvadeset pet katova? zaudio se
Lattimer. Zgrada poput ove mogla je primiti trideset tisua
studenata.
Moda ih je i bilo toliko. Ta ovo je bio veliki grad
doda Martha pribliivi se brzo u elji da proturijei Lattimeru.
91

 Da, ali pomisli na mete po hodnicima svaki put kad bi

trebalo mijenjati uionice. Bilo bi potrebno vie od pola sata da
netko stigne s jednoga kata na drugi. Lattimer se okrenu von
Ohlmhorstu. Idem gore iznad ovoga kata. Cijela zgrada je ista
sve dovde, ali postoji mogunost da se neto pronae na viim
katovima.
Ja u za sada ostati na ovom odvratio je stari arheolog.
Bit e puno toga to e se unositi i iznositi i prilino hodanja tamo
i amo. Moramo se pobrinuti da se sve paljivo ispita i zabiljei. Jer
major Lindeman bi mogao sa svojim ljudima ovdje napraviti prilinu
zbrku.
Pa, ako nitko drugi nee, ja u malo pogledati donje
katove rekla je Martha.
Ja u s tobom ree Hubert Penrose. Ako donji
katovi nemaju arheoloke vrijednosti, pretvorit emo ih u prostor za
stanovanje. Svia mi se ova zgrada, ima prostora da se nitko nikome
ne petlja oko nogu. Pogleda niz hodnik. Morali bismo negdje u
sredini pronai eskalatore, stube, dizala.
Hodnici su bili pokriveni debelim slojem praine. Veina
otvorenih soba bila je prazna. Neke su od njih imale poneto
namjetaja s nekakvim kolskim klupama. Profesorica koja je prva
spomenula ideju da bi to moglo biti nekakvo sveuilite napomenula
je da bi se tako neto moglo nai po sobama. Eskalatori pokretne
stube u oba smjera bili su s obje strane hodnika, a jo nekoliko
eskalatora nalazilo se na prolazu iz jednog sektora kata u drugi.
Evo kako su rjeavali problem sa studentima izmeu
pojedinih satova primijeti Martha. Mogla bih se okladiti da
tamo naprijed ima jo eskalatora.
Zaustavili su se na kraju hodnika, gdje se nalazilo veliko
predvorje. Tu su bila dizala i eskalatori, koji su se i sada mogli
koristiti kao stube. No, na zidovima su bile slike koje su ih zapanjile
pa su se zaustavili pred njima.
Bile su prekrivene prljavstinom i prainom. Martha je
zamiljala kako su izgledale svojedobno, proraunavajui koliko e
vremena biti potrebno da se oiste. No jo uvijek se moglo vidjeti na
njima sve raspoznati, kao i rije DARFHULVA, ispisana zlatnim
slovima na svakom zidu velike dvorane. Tek nakon nekoliko
trenutaka shvatila je, gledajui u zidove, da je napokon pronala
jednu marsijansku rije s potpunim znaenjem. Na zidovima se
prostirala povijesna panorama zvonoliko oko cijele prostorije.
92

Skupina u kou odjevenih divljaka uala je oko vatre. Lovci sa

strijelama i kopljima nosili su leine ivotinje sline svinji. Nomadi
su jaili dugonoge vitke ivotinje nalik na jelene bez rogova. Seljaci
su sijali i eli, sela s kolibama od blata i gradovi, kolone ratnika,
bitke maevima, lukovima i strijelama, pa topovima i musketama,
galije i brodovi s jedrima, brodovi bez vidljivog pogona i letjelice.
Promjene odjee i oruja, strojeva i stilova arhitekture. Bogati i
plodni krajolik postupno je prelazio u golu pustinju i predio obrastao
krljavim raslinjem iz doba velike sue na tom planetu. Graditelji
kanala ljudi sa strojevima koji su se mogli prepoznati kao bageri i
dizalice to kopaju, lome i kre put kroz praznu ravnicu s
akvaduktima. Gradovi uz more, gradovi u propadanju,
poluopustoeni, naputeni gradovi sa etiri malene ovjekolike
figure i neto kao borna kola na sredini toga obrasla grmljem; oni i
njihovo vozilo zasjenjeno visokim beivotnim zgradama to su ih
okruivale. Nije bilo ni najmanje sumnje: DARFHULVA je znailo
povijest.
Prekrasno! progovorio je von Ohlmhorst.
Cjelokupna povijest tog roda. Ako je slikar odabrao odgovarajue
kostime, oruje i strojeve za svako razdoblje, i dao pravu arhitekturu,
tada moemo povijest ovog planeta ralaniti u podruja i razdoblja,
pa i u civilizacije.
Moete biti sigurni da su autentini, uprava ovog
sveuilita svakako je nastojala da sve bude vjerodostojno na
DARFHULVA, Odjelu za povijest odgovori mu ona ustro.
Da! Darfhulva je povijest! A va je asopis bio
Sornhulva! uskliknuo je Penrose. Imate jednu rije, Martha!
Trebalo joj je malo vremena da bi shvatila kako ju je on prvi
put nazvao imenom, a ne doktorica Dane. Nije bila sigurna nije li
to vei uspjeh nego deifriranje jedne marsijanske rijei. Ili je i jedno
i drugo bilo dobar poetak.
Samo, pretpostavljam da HULVA znai neto kao
znanost ili znanje, studij ili kombinaciju svega toga, to bi
odgovaralo naem nastavku ologija rekla je Martha. A
DARF bi znailo neto kao prolo, staro vrijeme ili dogaaji,
kronika.
To ti daje tri rijei, Martha! radovala se Saiko.
Uspjela si ipak, uspjela!
Nemojmo se prenagliti ree Lattimer, ovaj put bez
podrugljivosti u glasu. Prihvaam da je Darfhulva marsijanska
93

rije za povijest kao predmet za studij, prihvaam da je Hulva

opa rije koju Darf modificira i pokazuje nam o kakvom je
subjektu rije. Ali tome ne moemo dati odreeno znaenje jer ne
znamo na koji su nain Marsijanci znanstveno razmiljali.
Na trenutak se zaustavio kad se upalilo plavo-bijelo svjetlo i
kad je zazujala Klingetta Sida Chamberlaina. Kad je zvuk kamere
prestao, opet se uo glas Sida Chamberlaina.
To je do sada najvea stvar govorio je cijela
povijest Marsa od kamenog doba do kraja. Snimit u ovo ubrzanim
hodom kamere, ali emitirat emo usporeno. Tony, elio bih da ti da
komentar, objanjenje svakog prizora. Hoe li?
Hoe li on to uiniti? Kad bi imao rep, poeo bi mahati njime i
na samu pomisao na tako neto pomislila je Martha.
Dobro, vjerojatno ima jo zidnih slikarija na drugim
zidovima rekla je glasno. Tko eli s nama na donje katove?
Saiko je htjela odmah, a javio se i dobrovoljac Ivan
Fitzgerald. Sid je odluio da ide gore s Tonyjem Lattimerom, a i
Gloria Standish je odluila da se pridrui onima to idu gore. Veina
je ostala na sedmom katu kako bi pomogli Selimu von Ohlmhorstu
da zavri pregled toga kata. Poto je vrhom planinarske sjekire
ispitala vrstinu stuba, Martha je svoju skupinu povela dolje.
esti je kat bio takoer DARFHULVA, vojna i tehnoloka
povijest, to se moglo zakljuiti po slikarijama na zidovima.
Razgledali su sredinju dvoranu i krenuli dolje do petoga kata.
On je bio slian prethodnim, s tom razlikom to je dvorana bila
pretrpana pokustvom i kutijama pokrivenim debelim naslagama
praine. Ivan Fitzgerald, koji je nosio runu svjetiljku, okruio je
svjetlom po prostoru. Ovdje su na zidovima bili naslikani Marsijanci,
uveani. Bili su tako ljudski po svojim pojavama kao da su
pripadnici Marthinoga vlastitog roda. Svaki je drao neki predmet u
ruci knjigu, cijev za testiranje ili neki dio aparata a iza njih bili
su prizori iz laboratorija i tvornica, plamen i dim, iskre i munje.
Rije na sva etiri suprotna zida bila je ve poznata: SORNHULVA.
Hej, Martha, evo rijei uzviknuo je Ivan Ftzgerald
jedne od rijei iz naslova tvoga asopisa! Ona pogleda sliku.
Kemija ili fizika?
Obje ustvrdio je Hubert Penrose. Mislim da
Marsijanci nisu otro luili te dvije nauke... Pogledaj, onaj stari na
zidu, s koatim licem i zaliscima, vjerojatno je pronalaza
spektroskopa, ima jedan u ruci a iza sebe ima dugu. ena iza njega,
94

ona u plavoj radnoj odjei, radi na organskoj kemiji; pogledaj

dijagram dugog lanca molekula iza nje. Koja bi rije odgovarala za
pojam kemije i fizike zajedno?
SORNHULVA predloila je Saiko. Ako HULVA
znai neto kao znanost, tada SORN mora znaiti tvar, supstancu ili
fiziki predmet. Martha, imala si cijelo vrijeme pravo. Civilizacija
kao to je ova svakako e ostaviti neto iza sebe to e biti objanjivo
samo po sebi.
Ovo e zbrisati jo poneto onoga superiornog smijeka s
lica Tonyja Lattimera dobacio je Fitzgerald dok su preko
nepokretnog eskalatora silazili na donji kat. Tony eli
senzacionalni uspjeh za sebe. Ako netko eli svu slavu za sebe, onda
ne moe podnijeti da se netko nae ispred njega, a svatko kome pode
za rukom zapoeti deifriranje tog jezika, ponjet e slavu, i to
najveu otkako arheologija postoji.
To je bila istina. Martha nije prije o tome razmiljala na taj
nain, pa je i sada pokuavala da o tome ne razmilja. Nije eznula
za slavom. Jednostavno je eljela proitati marsijansko pismo i tako
otkriti kakva je to sudbina zadesila taj rod.
Dva eskalatora nie oni su se nali u nekakvom meukatu koji
se protezao oko sredinjega velikog predvorja na razini ulice. Pod je
bio dvanaestak metara ispod meukata, a strop desetak metara iznad
njega. Svjetlima su obasjavali jedan predmet za drugim na podu:
visoku skupinu skulptura u sredini, neku vrstu motornog vozila
uzdignutu na nekakvu dizalicu kao za popravak, predmete koji su
bili slini strojnicama i pokretnim samohodnim topovima, duge
stolove na kojima su se ispod debelog sloja praine nazirali manji
predmeti poput kutija, sanduka i kontejnera.
Nastavili su i hodati po kru i lomu, predviajui mnogo toga,
dok nisu nali na eskalator za silazak do prizemlja. Bila su, zapravo,
tri prizemlja, jedno ispod drugoga. Napokon su stajali na dnu stuba
na golom betonskom podu, osvjetljavajui runim svjetiljkama
naslagane kutije, bavice, bubnjeve i gomile najfinije praine. Kutije
su bile od plastike u ovom gradu nikada nisu nali neto to bi
bilo napravljeno iz drva a bavice i bubnjevi bili su od kovine ili
od nekakve staklenaste tvari. Bili su potpuno nedirnuti. Naslage
praine mogle su biti ostaci neega organskog. Ovdje dolje, kamo
vjetar i praina nisu mogli doprijeti, ishlapljivanje je bilo jedini nain
razaranja poslije nestanka ivota koji razara truljenjem. Pronali su
sobe s hladnjacima. Martha je upotrijebila planinarsku sjekiricu, a
95

Saiko vibracijsku builicu nalik na pitolj, koju je nosila o pojasu.

Uspjeli su otvoriti jedan hladnjak. Nali su bezobline gomilice, to
je moda nekad bilo povre, te konate listie mesa. Kad uzorke tih
stvari poalju raketom na brod u orbiti, mogli bi ispitivanjem
radioaktivnog ugljika u njima dobiti zbiljsku procjenu prije koliko je
vremena bila nastanjena ova zgrada. Hladnjaci su bili na sasvim
drugom naelu nego bilo to proizvedeno u njihovoj kulturi i bili su
na elektrini pogon. Saiko i Penrose su akali po njima i pronali
prekidae koji su pokazivali da su ukljueni, a prestali su raditi kad
je prestalo napajanje iz izvora energije gdje god on bio.
Srednji podrum bio je takoer koriten, kako se bliio kraj, ini
se za skladite. Bio je podijeljen nekakvom pregradom u dva dijela.
Bilo im je potrebno oko pola sata da savladaju tu pregradu: upravo
su se spremali da odozgo donesu teu opremu za probijanje kad su se
vrata razdvojila toliko da bi se mogli provui. Fitzgerald je prvi
priao vratima. Runom je svjetiljkom osvijetlio malo naokolo, a
onda je zagunao, to je kroz njegovu kacigu zvualo kao brodska
truba za maglu.
Oh, ne, ne!
to se dogodilo, Ivane? upitala je zatraseno Saiko
ulazei za njim u podrum.
On se pomakne ustranu.
Pogledaj ovo, Sai! Zar emo morati sve ovo premetali?
I Martha se provue kroz vrata, pogleda unaokolo i stane bez
rijei, zapanjena u omaglici uzbuenja. Knjige, sanduk na sanduku
puni knjiga, pola hektara sanduka, do tri metra visine. Fitzgerald i
Penrose, koji se ugurao za njom kroz odkrinuta vrata, razgovarali su
veoma uzbueni. ula je samo zvuk njihovih glasova, rijei nisu
dolazile do nje. Ova je vjerojatno bilo glavno skladite sveuiline
biblioteke, cjelokupna literatura iezlog roda na Marsu. U sredini je
kao maleni otoi izmeu sanduka mogla nazrijeti malenu
etvorinastu istinu bibliotekareva stolia, stube i stalak na
kotaiima za gornji kat knjinice.
Shvatila je da se zajedno s ostalima pribliava tome mjestu.
Saiko je govorila:
Ja sam najlaganija, ja u se popeti prva. Govorila je,
vjerojatno, o stubama, koje kao da su bile od pauinaste kovine.
Rekao bih da su sigurne odvrati Penrose. Muke
koje smo imali s vratima pokazuje da kovina ovdje nije korodirala.
96

Napokon je mlada Japanka pola prva, oprezno kao maka.

Stube su bile vrste unato krhkom izgledu, pa su i ostali krenuli za
njom. Kat iznad njih bio je isto takav kao i onaj ispod njega i inilo
se da sadri isto toliko knjiga. Umjesto da ponovo gube vrijeme
provaljivanjem vrata, vratili su se u srednji podrum i popeli se
eskalatorom po kojem su se prije bili spustili.
Gornji podrum sastojao se od kuhinja s elektrinim peima na
kojima su jo bile nekakve posude, te velike prostorije koja je
svojedobno vjerojatno bila studentska blagovaonica. Kao to su i
oekivali, itaonica biblioteke bila je na razini ulice, u prizemlju,
upravo iznad skladita. ini se da je bila pretvorena u dnevnu sobu
posljednjih stanovnika te zgrade. Uz nju je bila jo jedna velika
prostorija pretvorena u kemijski laboratorij; u njoj su bili razliiti
aparati za destilaciju i za metalnu frakciju, koji su se dizali 25 metara
kroz rupu u stropu. Dobar dio plastinog pokustva, slinog onome
to su ga nalazili posvuda u gradu, bio je gurnut ustranu; polomljeni
komadi oito su bili pripremljeni za popravak. Ostale sobe prizemlja
u razini ulice bile su, ini se, namijenjene upravo za popravak raznih
stvari. Ovdje su valjda radionice radile jo prilino dugo poto je
sveuilite prestalo djelovati.
Na drugom katu nali su neku vrst muzeja. Mnogi su eksponati
ostali tu, jedva vidljivi u zamrljanim staklenastim kutijama. I ovdje
su bili administrativni uredi. Veina vrata na njima bila su zatvorena
i oni nisu gubili vrijeme da ih provaljuju; samo one sobe na kojima
su vrata bila otvorena bit e koritene za stanovanje. Napravili su
zabiljeke, grube skice katova, kako bi im posluile za lake
snalaenje u daljim istraivanjima. Bilo je gotovo podne kad su
krenuli natrag do sedmoga kata.
Selim von Ohlmhorst bio je u sobi na sjevernoj strani zgrade
skicirajui poloaje predmeta koje e pokupiti i odnijeti sa svojih
mjesta radi daljeg ispitivanja. Na podu cijeloga kata napravio je
kredom krialjku i oznaio je brojevima.
Sve smo na ovom katu fotografirali rekao je i
snimili kamerom sa tri brzine snimanja. Uz pomo rasvjete napravili
smo i skice te obavili sva mjerenja. Kad budemo odlazili poslije
ruka, bit emo gotovi sa cijelim poslom ovdje.
Vi ste doista brzo radili, oito je da niste previe
ortodoksni kad je rije o pravilu da kvalificirani arheolog mora po
svaku cijenu prvi ui u prostoriju koja se istrauje primijetio je
Penrose.
97

 Ah, pa to su djetinjarije! uzvikne stari strunjak

nestrpljivo. Ovi vai oficiri nisu budale. Svi su oni bili u
obavjetajnim ili kriminalistikim kolama. Neki od najbriljivijih
arheologa koje poznam bili su vojnici u mirovini ili iz policije. Ali tu
i nema mnogo posla. Veina je soba ili prazna ili slina ovoj, s malo
namjetaja, nekom krhotinom i nekoliko listia papira. Jeste li nali
neto zanimljiva tamo dolje?
Pa, jesmo ree Penrose s prizvukom tajanstvenosti u
glasu. to bi ti rekla, Martho?
Upravo je htjela rei starome na to su naili, kad svi ostali
poviu u isti glas. Von Ohlmhorst je zurio u njih i njihovo
nevjerojatno veselo raspoloenje.
Ali ti su katovi bili oznaeni kao naputeni i oieni.
Zgrade koje smo prije istraivali bile su ispranjene od prizemlja pa
sve do vrha ree on polagano.
Ljudi koji su raiavali ovu zgradu ovdje su i ivjeli
odgovori Penrose. Imali su elektrinu struju sve do kraja. Nali
smo friidere pune hrane, nali smo pei s jelom na njima.
Vjerojatno su se koristili dizalima da bi stvari prenijeli dolje s
gornjih katova. Cijeli prvi kat je pretvoren u radionicu i laboratorije.
Mislim da je ova zgrada bila neto kao samostan u srednjem vijeku u
Evropi, ili na to bi nalikovao samostan kad bi srednji vijek znaio
kraj jedne u znanstvenom smislu visoko razvijene civilizacije. Na to
nas upuuje to to smo na ulicama nali mnogo automatskih puaka,
strojnica i lakih samohodnih topova, a sve su zgrade i vrata bila
zabarikadirana. Ova bia ovdje pokuavala su ouvati jedan dio
civilizacije, a ostali dio planeta pao je u najgori barbarizam.
Pretpostavljam da su se s vremena na vrijeme morali odupirali
provalama barbara.
ini mi se, pukovnie, da zamiljate ovu zgradu kao
glavni tab ekspedicionih snaga. Je li tako? pitao ga je von
Ohlmhorst zabrinuto.
Ah, ne! Ova je zgrada prava riznica arheolokog blaga.
ak i vie od toga. Od onoga to sam vidio nai e tehniari moi
mnogo toga nauiti. Ali bit e bolje da ovaj kat to prije raistite.
Moram hermetiki zatvoriti donji dio, ispod ovoga kata sve do
prizemlja. Zatim emo unutra postaviti generator za kisik i slaviti u
pokret nekoliko dizala i eskalatora. Za gornje katove moemo se
posluiti privremenim hermetikim zatvaranjem pojedinih katova,
prema potrebama i prema pokretnoj opremi. Kad u tim prostorijama
98

stvorimo atmosferu i svjetlo i ponemo ih grijati, moi ete vi,

Martha i Tony Lattimer krenuti na sistematski rad u punom komforu,
a ja u vam pruiti pomo sa svim ljudima koje mogu odvojiti od
drugog posla.
Ovo je do sada najvea stvar koju smo otkrili.
Tony Lattimer i njegovi drugovi vratili su se odozgo na sedmi
kat malo poslije.
Ne mogu ovo nikako shvatiti zapone on im im se
pridruio. Ova zgrada nije bila raiena kao neke druge. Uvijek
su najprije poeli raiavati od prizemlja prema gornjim katovima,
ali ovdje su, ini se poeli od najviega kata nanie. Sve osim
potkrovlja. Ustanovio sam da je ona unjasta stvar na krovu rotor na
vjetar, a ispod njega je elektrini generator. Ova je zgrada imala
svoju vlastitu struju.
U kakvom je stanju taj generator? zapitao ga je
Penrose.
Pa, sve je puno praine koja je dola s vjetrom ispod
rotora, ali je inae, ini se, u dobrom stanju. Pa da, kladim se da je
to! Imali su struju pa su se sluili dizalima da spuste stvari dolje. Da,
to su napravili. Neki katovi iznad nas nisu, ini se, bili ni taknuti.
Za trenutak je zastao. Iza maske na glavi inilo se da se mrti. Ne
znam da li bih smio ovo rei pred Marthom, ali dva kata vie
provalili smo u jednu sobu, vjerojatno je bila referalna biblioteka za
jedan odjel. U njoj je oko pet stotina knjiga.
Buka koja ga je prekinula bila je samo smijeh nalik na svau
dviju papiga. Dolazio je ispod kacige, kroz mikrofon Ivana
Fitzgeralda.
Ruak u barakama odvijao se na brzinu i uz mnogo uzbudljiva
razgovora. Hubert Penrose i njegovi najblii suradnici pojeli su svoje
obroke hrane u ivahnom razgovoru i dogovaranju na jednom kraju
stola. Popodne su svi radovi obustavljeni osim na ovoj zgradi, pa se
tako jo pedesetoro ljudi skoncentriralo na sveuilite. Sredinom
popodneva sedmi je kat bio potpuno istraen, fotografiran i skiciran,
zidne slikanje bile su zastrte zatitnim platnima, a Laurent Gicquel sa
svojom ekipom za hermetiko zatvaranje prostorija bio je na poslu.
Bilo je odlueno da se hermetiki zatvori sredinja dvorana na ulazu.
To je francusko-kanadskim inenjerima oduzelo gotovo cijelo
popodne, jer su morali nai i zatvoriti odvode za ventilaciju. Jedan
otvor dizala na sjevernoj strani naen je sasvim ist i sezao je do
dvadeset petog kata. To e omoguiti pristup sve do krova zgrade.
99

Otvor drugog dizala sluit e za komuniciranje s donjim katovima.

Nitko, ini se, nije bio voljan pouzdati se u ta dizala. Tek slijedee
veeri stiglo je nekoliko vozila s potrebnim strojevima
pripremljenim u radionicama broda i dopremljenim raketom na
Mars. U to vrijeme ve je bilo zavreno hermetiko zatvaranje
prostorija, nuklearno-elektrini konverter bio je na svom mjestu i
postavljen je generator za kisik.
Martha je bila u donjem podrumu neto prije ruka, kad je iz
dizala izalo nekoliko oficira Svemirske flote, nosei sa sobom
dodatna svjetla. Ona je jo uvijek nosila osobnu opremu za kisik, i
trebalo joj je vremena da bi shvatila da ti ljudi hodaju bez maski, a
jedan je od njih ak i puio. Tada je i ona odloila svoju masku i
mikrofon i skinula bocu s kisikom, oprezno diui. Zrak je bio svje
i pljesnivo gorak od vonja starina, prvog mirisa to ga je upoznala na
Marsu, ali kada je upalila cigaretu upalja je gorio isto i postojano a
duhan se odmah zapalio.
Arheolozi, veina ostalih civilnih znanstvenika, nekoliko
pripadnika Svemirske flote i novinski izvjestitelji Sid Chamberlain i
Gloria Standish preselili su se te veeri u zgradu i postavili poljske
krevete u slobodne sobe. Postavili su u itaonicu biblioteke
elektrine pei, tednjake i hladnjake, mali bar i stolove za
ruavanje. Nekoliko dana cijela je zgrada bila puna amora
zaposlenih ljudi, a zatim se postupno svatko vratio na svoj posao.
Bilo je potrebno hermetiki zatvoriti jo neke prostorije u zgradama
koje su ve bile istraene, pripremiti ih da budu sposobne na
godinudvije primiti lanove glavne ekspedicije. Trebalo je proiriti
teren za slijetanje veih raketa s brodova u orbiti i sagraditi novo
spremite za kemijska goriva. Bilo je prilino posla oko
osposobljavanja starih marsijanskih rezervoara prije poetka
proljetnog otapanja, to e donijeti mnogo vode u podzemne
akvadukte, koje su nazivali kanalima zbog nespretnog prijevoda
Schiaparellijeve talijanske rijei. Taj se posao pokazao mnogo
lakim nego to se u prvi trenutak mislilo. Stari graditelji tih kanala
vjerojatno su predvidjeli vrijeme kad njihovi nasljednici nee biti u
stanju da ih odravaju i pripremili su se na to. Onoga dana kad je
sveuilina zgrada bila osposobljena za stanovanje, stvarni posao
preuzeli su Selim von. Ohlmhorst, Tony Lattimer i Martha Dane uz
pomo pola tuceta oficira Svemirske flote, uglavnom djevojaka, te
etiri civila.
100

Rad su zapoeli od dna zgrade, razdjeljujui svaki kat u

brojevima oznaene etverokute, mjerei, zapisujui, skicirajui i
fotografirajui sve. Uzorke organiske materije stavljali su u omote i
slali ih na brod u orbiti da bi se ispitala starost uz pomo
radioaktivnog ugljika 14. Otvarali su limenke, posude i boce, no sve
to je bilo tekue isparilo je ak i kroz gotovo nikakvu poroznost
stakla, kovine i plastike, ako nije moglo na drugi nain. Gdje god bi
pogledali, nailazili su na dokaze da je svaka djelatnost prekinuta
iznenadno i vie se nije pojavljivala. kripac s kovinastom ipkom,
napola prerezanom, i s pilom za kovinu pokraj njega. Lonci i erpe s
ostacima jela u njima, skoreni odrezak mesa na stolu s noem pokraj
njega. Toaletni pribori spremni za upotrebu, nepospremljeni kreveti,
krevetnina spremna za skupljanje, a kreveti jo s ostacima tijela koja
su tu leala, papir i pisai pribor na stolovima, kao da je pisac ustao s
namjerom da se vrati i zavri ono to je zapoeto u jednom trenutku
prije, samo to se taj trenutak zbio prije pedeset tisua godina.
To je zastraivalo Marthu. Nesvjesno je poela osjeati da
Marsijanci nisu nikada ni napustili ovo mjesto, jo uvijek su bili oko
nje promatrajui je s negodovanjem svaki put kad bi uzela neto to
su oni ostavili. Sada su je u snovima proganjali oni a ne njihova
enigmatska pisma. Najprije je svatko tko je doao u tu zgradu uzeo
za sebe po jednu sobu, sretan to moe pobjei od gungule i
zajednikih soba u barakama. Poslije nekoliko noi bila je vrlo
zadovoljna to se Gloria Standish doselila k njoj u sobu i prihvatila
je njenu ispriku da se osjeala usamljenom bez nekoga s kim bi
mogla porazgovarati prije spavanja. Saiko Koremicu im se
pridruila slijedee veeri i prije odlaska u krevet Japanka oficir
Svemirske flote podmazala je svoj pitolj, napomenuvi da bi
moda mogao zarati.
I ostatli su osjeali isto. Selim von Ohlmhorst je stekao naviku
da se brzo okrene i pogleda iza sebe kao da eli iznenaditi nekoga ili
neto to ga slijedi.
Tony Lattimer, uz au pia na improviziranom baru na
knjiniarevu stolu u itaonici, spustio je au.
Znate li na to nalikuje ovo mjesto? To je jedna Marie
Celeste! rekao je naglaavajui svaku rije. Bila je nastanjena
sve do samog kraja. Vidjeli smo svi kako su se ti ljudi domiljali da
preive i odre ovu civilizaciju. Ali to je bio kraj? to im se
dogodilo? Kuda su nestali?
101

 Pa valjda nisi oekivao od njih da te doekaju s crvenim

transparentom i natpisom Dobro doli, Terrani, je li Tony?
pitala ga je Gloria Standish.
Ne, to svakako ne, svi su oni mrtvi ve pedeset tisua
godina. Ali ako su to bili posljednji Marsijanci, zato nismo pronali
barem njihove kosti? Tko ih je sahranio poslije njihove smrti?
Pogledao je u au u ruci pronaenu sa stotinama slinih gore u
nekom ormaru. Kao da je raspravljao sam sa sobom da li da popije
jo jednu. Odluio se i pruio ruku da bi dohvatio posudu s
koktelom.
I svaka su vrata na starom prizemlju zatvorena i
zakljuana ili zabarikadirana s unutranje strane. Kako su izali? I
zato su otili?
Sutradan pri objedu Saiko Koremicu je imala odgovor na
drugo pitanje. etiri ili pet elektrotehnikih inenjera dolo je
raketom s matinog broda koji je bio u orbiti i Japanka je, s maskom
za kisik, otila s njima gore do vrha zgrade.
Tony, pa ti si bio rekao da su ti generatori u prilino
dobrom stanju poela je im je vidjela Lattimera. Nisu.
Zapravo, oni su u najveem neredu koji se moe zamisliti. ini se da
je rotor koji je pokretan vjetrom popustio i njegova je teina probila
leite i zdrobila sve ispod njega.
Pa poslije pedeset tisua godina moe to oekivati
odvrati joj Lattimer. Kad jedan arheolog kae da su u prilino
dobrom stanju, to ne znai da e proraditi kad okrene prekida.
Nisi li opazio da se to dogodilo kad je struja bila
ukljuena, ili moda jesi? pitao je jedan od inenjera iznerviran
Lattimerovim leernim tonom.
Pa, jest. Sve je pregorjelo, ili dolo u kratki spoj ili se
rastalilo i pomijealo. Vidio sam mnoge stvari koje su mnogo
savrenije nego to ih mi sada upotrebljavamo. Bit e potrebno
nekoliko godina da se sve stvari srede i da se ustanovi kako su
izgledale kad su bile u upotrebi.
Ima li tragova da ih je netko elio popraviti? upitala je
Martha.
Saiko odmahne glavom.
Vjerojatno su pokuali i odustali. Ne vjerujem da su imali
bilo kakvu mogunost da neto poprave.
No, pa to objanjava zato su otili. Bila im je potrebna
elektrina energija za rasvjetu, za grijanje; napokon, cijela njihova
102

industrijska oprema bila je na elektrinu struju. Sasvim dobro su

ivjeli ovdje s elektrinom energijom. Da je nije bilo, ova zgrada ne
bi bila prikladna za stanovanje.
Ali zato su sve zabarikadirali iznutra, i kako su izali iz
ove zgrade? inzistirao je Lattimer.
Da se osiguraju protiv prodora ljudi izvana i protiv
pljakanja. Posljednji je ovjek vjerojatno zabarikadirao stranja
vrata i spustio se po uetu odozgo na ulicu razmiljao je glasno
von Ohlmhorst. Taj arobnjaki trik me ne zabrinjava toliko. Mi
emo ve otkriti kako se to zbilo.
Da, kad Martha otkrije kako da deifriramo i itamo
marsijansko pismo podrugljivo je dometnuo Lattimer.
Da, tek tada se to moe ostvariti odvrati mu von
Ohlmhorst vrlo ozbiljno. Ne bih se udio da su ostavili neki
pismeni dokument o tome kada su i zato napustili ovu zgradu.
Zar vi, Selime, taj njezin nerealni san uzimate kao
ozbiljnu mogunost? pitao je Lattimer. Znam da bi to bila
fantastina stvar, ali fantastine se stvari ne dogaaju samo zato to
su divne. Dopustite mi da citiram uvaenoga hetitologa Johannesa
Friedricha: Prijevod niega jest nita. Ili kasnijega, ne manje
uvaenog hetitologa Selima von Ohlmhorsta: Gdje vam je
dvojezini tekst?
Friedrich je doivio da hetitsko pismo bude deifrirano i
proitano podsjeti von Ohlmhorst Tonyja Lattimera.
Da, ali tek poto je pronaen hetitsko-asirski dvojezini
tekst Lattimer odmjeri licu kave u prahu i doda vrue vode.
Martha, ti bi morala znati bolje od bilo koga drugog kako su mali
izgledi da uspije. Godinama si radila u dolini Inda i koliko si rijei
Harappa jezika mogla proitati?
Nikad nismo naili na sveuilite s knjinicom od pola
milijuna knjiga ni kod Harappa ni kod Mohenjo-Daro.
Ve prvoga dana kad smo uli u ovu zgradu otkrili smo
znaenje nekoliko rijei primijeti von Ohlmhorst.
I od tada niste pronali vie ni jednu jedinu rije s nekim
znaenjem odvrati Lattimer. Vi ste sigurni samo u openito
znaenje tih rijei i imate desetak moguih tumaenja za svaku.
Ipak smo napravili prvi korak nastavio je von
Ohlmhorts. Imamo Grotefendovu rije za KRALJ. Ali ja u ve
uspjeti proitati neke od knjiga koje sam donio odande, pa makar mi
za to bio potreban cijeli ostatak mojega ivota ovdje.
103

 Hoete rei da ste promijenili svoju odluku da se vratite

kui na CYRANU? upitala ga je Martha. Ostat ete ovdje?
Stari ovjek klimnu potvrdno glavom.
Ne mogu ovo napustiti. Tu ima toliko toga da se otkrije.
Stari e pas morati nauiti gomilu novih trikova, ali ovdje u
nastaviti rad od sada pa do...
Lattimer je bio iznenaen.
Pa vi ste poludjeli! povikao je. Znai li to da ete
odbaciti sve to ste do sada postigli u hetitologiji i zapoeti sve od
poetka ovdje na Marsu? Martha, ako si ga ti nagovorila na tu
besmislenu odluku, tada si prava kriminalka!
Nitko me nije ni na to nagovorio ree grubo von
Ohlmhorst. A to se tie odbacivanja svega to som postigao u
hetitologiji, do sto vragova, ne znam o emu to govori. Pa sve to
sam saznao o hetitskom carstvu odtampano je i dostupno svakome.
Hetitologija je slina egiptologiji: prestala je biti predmet
istraivanja i arheologije, postala je kolski predmet, postala je
povijest. A ja nisam ni profesor ni povjesniar, ja sam arheolog s
lopatom i krampom u ruci, visokokvalificirani pljaka grobova i
skuplja otpadaka. A na ovom planetu ima posla za lopatu i kramp
za vie nego to je sto ivota jednog arheologa. Ovo je neto novo, i
bio sam lud kad sam pomislio kako ovome mogu okrenuti leda da
bih pisao fusnote o hetitskim kraljevima.
Moete imati sve to zaelite kao hetitolog. Ima desetak
sveuilita koja bi eljela dobiti vas radije nego da imaju svoju
nogometnu momad. Ali ne! Vi elite biti vrhunski rec i u
marsologiji. Ne elite to prepustiti nekome drugome. Lattimer
odgurnu stolicu i die se naputajui stol s uzdahom koji je bio vie
guenje od uzbuenja.
Moda su ti osjeaji bili prejaki za njega. Moda je shvatio kao
to je i Martha shvatila to je starac naputao. Ona je sjedila
izbjegavajui poglede ostalih, gledajui u strop u neprilici, kao da je
Lattimer bacio neto strano prljavo na stol pred sve prisutno. Tony
Lattimer je oajniki elio da Selim von Ohlmhorst ode kui na
CYRANU. Marsologija je bila novo podruje i ako bi se na njemu
pojavio Selim, on bi sobom donio ugled koji je stekao u hetitologiji i
automatski bi stao na elo itavog istraivanja na mjesto koje je
Lattimer namijenio sebi. Glas Ivana Fitzgeralda dopre do nje: ako ti
eli biti onaj tko hoe odstrijeliti najveu lovinu, onda ne moe
podnijeti pomisao da bi netko drugi mogao odstrijeliti veu divlja.
104

Lattimerov prezir prema njenim naporima postade joj takoer jasan:

on se plaio da e ona proitati marsijansko pismo.
Ivan Fitzgerald je napokon izdvojio virus koji je prouzrokovao
nepoznatu bolest kod djevojke Finchly. Ubrzo zatim bolest se razvila
u slabu groznicu i djevojka je ozdravila. Nitko drugi, ini se, nije
obolio. Fitzgerald je ipak pokuavao otkriti kako je taj virus bio
prenesen.
Pronali su globus Marsa iz doba kad je taj grad bio morska
luka. Uspjeli su ustanoviti gdje je bio grad i otkriti njegovo ime:
Kukan, ili nekako slino. Sid Chamberlain i Gloria Standish su
odmah poeli svojim izvjetajima davati datume i oznake iz grada
Kukana, a Hubert Penrose je taj naziv upotrebljavao u svojim
slubenim izvjetajima. Nali su i marsijanski kalendar: godina je
bila podijeljena u deset manjevie jednakih mjeseca, a jedan od njih
je bio DOMA, drugi NOR a to je bio dio naziva znanstvenog
asopisa koji je Martha prije nala.
Bili Chandler, zoolog, prodirao je sve dublje u dno biveg mora
Syrtis. etiri stotine milja od Kukana i na petnaest tisua stopa nioj
razini ubio je neku pticu. Napokon je to bilo neto. Imala je krila bez
perja i bila je vie po opim znaajkama slina reptilu nego ptici. On
i Ivan Fitzgerald skinuli su joj kou i secirali te ispitali dio po dio.
Oko sedam osmina tog tijela bila su plua. To je stvorenje disalo
zrak koji sadri tek polovicu kisika potrebnog ljudskom biu, ali pet
puta vie nego to ga je sadravao zrak oko Kukana.
Ovo je odvuklo zanimanje od arheologije i zapoela je nova
aktivnost. Sve letjelice ekspedicije, etiri jetikoptera i tri beskrilna
aviona-izviaka lovca baeni su na posao da ispitaju nia podruja
morskog dna, a momci i djevojke iz grupe za bioistraivanja
podivljali su od uzbuenja pri svakom novom otkriu.
Sveuilite je bilo preputeno Selimu, Marthi i Tonyju
Lattimeru. Civilni strunjaci na drugim podrujima i ljudi iz
Svemirske flote koji su odravali veze, izraivali skice i snimali
kamerama otli su u donji dio Syrtisa da ustanove koliko ondje ima
kisika i kakav je ivot mogu.
Ponekad bi navratila Saiko. Veinu vremena provodila je s
Ivanom Fitzgeraldom na specifikaciji raznih vrsta. Imali su etiri
vrste koje bi se mogle nazvati pticama, neto to bi se slobodno
moglo nazvati gmazom, te sisare, jednog mesodera veliine
osrednje make s pandama kao u ptice, neke biljodere gotovo
identine svinjolikom stvoru sa slike na zidu u dvorani zgrade pod
105

nazivom DARHULVA, i jo jednog nalik na gazelu s rogom nasred

ela.
Vrhunac je bio kad je jedna skupina na razini od deset tisua
metara ispod grada Kukana pronala zrak koji se mogao udisati.
Jedan lan grupe imao je blagi napad sorroche i trebalo ga je
prebaciti na brod u orbiti radi lijeenja, no ostali nisu pokazivali
nikakve potekoe pri disanju. U dnevnim vijestima s Terre moglo se
opaziti pomicanje zanimanja kod kue. Pronalaenje sveuilita
usredotoilo je panju na prolost Marsa, a sada je ovjeanstvo bilo
zainteresirano za Mars kao novu mogunost za naseljavanje.
Martha i Selim radili su u muzeju na drugom katu struui
prljavtinu sa staklenih kutija bez sadraja, oznaavajui ih
brojevima. Lattimer i nekolicina oficira iz Svemirske flote
pretraivali su ono to bi se moglo nazvati adminsitrativnim uredima
na drugoj strani. Mladi porunik je jednog dana dojurio iz meukata
gotovo bez daha od uzbuenja.
Hej, Martha! Doktore von Ohlmhorst! vikao je.
Gdje ste? Tony je pronaao Marsijance!
Gdje? upitali su oboje istodobno.
Tamo prijeko na sjevernoj strani. Porunik je jedva
doao do daha, a onda je nastavio malo mirnije. U maloj sobi iza
jednoga starog sveuilinog ureda, konferencijske dvorane. Bila je
zakljuana iznutra i morali smo bravu spaliti plamenikom. Eto tamo
su oni. Njih osamnaest oko jednog stola.
Gloria Standish, koja je upravo bila dola na ruak, bila je u
meukatu i vikala na sav glas u slualicu radiofonske veze.
Tucet i pol Marsijanaca! Da, pa dakako mrtvih. Kakvo
pitanje! Izgledaju kao kosturi pokriveni koom. Ne, ne znam od ega
su umrli. Nema veze. Ba me briga to je Bili Chandier pronaao
hipopotama sa tri glave. Sid, zar ne shvaa? MI SMO NALI
MARSIJANCE!
Tresnula je slualicom i urno otila dalje.
Martha se sjeala zatvorenih vrata. Prilikom prvoga pregleda
nisu ih ni pokuali otvoriti. Sada su bila propaljena s obje strane, jo
vrua po stranicama, i leala na podu velikog ureda. Runa svjetiljka
bila je u maloj sobi i Lattimer je obilazio sobom dok su oficiri
Svemirske flote stajali na ulazu. Na sredini sobe bio je podui stol, a
u foteljama oko stola osamnaest mukaraca i ena koji tu sjede
posljednjih pedeset tisuljea. Na stolu pred njima bile su boce i
ae. Da ih je vidjela pri slabijem svjetlu, pomislila bi da drijemaju
106

uz au pia. Jedan je jednu nogu prebacio preko naslona fotelje

zgrivi se kao da spava. Drugi je pao po stolu s ispruenim rukama,
a smaragd na prstenu njegove ruke ivo je svjetlucao. Kosturi
prekriveni koom, tako ih je nazvala Gloria Standish, a tako su i
izgledali, glave su im bile kao suhe lubanje, ruke i noge kao tapovi,
s mesom kao remenima uz kosti.
Zar to nije izvanredno! Lattimer je klicao.
Masovno samoubojstvo, eto to je bilo! Jeste li vidjeli to je u
kutovima?
Pe napravljena od probuene kante od nekakve kovine, bijeli
zidovi osmueni dimom oko vrata. Von Ohlmhorst ili je odmah
opazio i osvijetlio runom svjetiljkom.
Da. drveni ugljen. Zamijetio sam manje koliine tu okolo
i u nekoliko prirunih kovanica-talionica, te u radionicama na
prvom katu. Zbog toga ste imali toliko nevolje da provalite vrata.
Oni su zavarili vrata iznutra. Uspravio se i poao okolo po sobi
dok nije naao ventilator. Pokae na njega,
Zaepljen je krpama. Oni su vjerojatno bili jedini koji su
ostali ovdje. Energije im je nestalo, bili su stari i umorni, a svuda
oko njih njihov je svijet umirao. I tako su doli u ovu prostoriju,
zapalili drven ugljen, sjeli i pih zajedno sve dok nisu zaspali. Eto,
sada znamo to se s njima dogodilo.
Sid i Gloria su najvie iskoristili taj dogaaj. Javnost na Terri
eljela je uti o Marsijancima, pa kako ve nisu mogli uti nita o
ivima, prva slijedea mogua dobra vijest bila je o mrtvima. Moda
je to bilo ak i bolje, jer prolo je samo ezdeset godina od uzbune
koju je Orson Welles napravio svojom reportaom o invaziji
Marsijanaca na Terru i zaplaio pola svijeta.
Otkriva Tony Lattimer poeo je unovavati stvar svojom
stalnom suradnjom s Glorijom i dodvoravanjem Sidu, za njih je
audio-vizuelno snimao razgovore za telekomunikacije na Terri ili je
pak sluao vijesti s Terre. Bez sumnje, on je preko noi postao
najpoznatiji arheolog u povijesti.
Nisam osobpo zainteresiran za itavu stvar
objanjavao je poslije teleprijenosa s Terre, dva dana poslije njegova
otkria. Ali ovo e biti velika stvar za arheologiju na Marsu.
Treba na to upozoriti javnost, malo izdramatizirati. Selime, sjea li
se kada su lord Carnarvon i Howard arter pronali grobnicu
Tutankamona?
107

 Godine 1923? Pa nisam se bio jo ni rodio smijuckao

se von Ohlmhorst. Doista ne znam koliko je publicitet pomogao
egipatologiji. Da, muzeji su nakon toga dali vie prostora egipatskim
izlocima i neko je vrijeme bilo lake dobiti financijska sredstva za
nova iskapanja. No nikako ne znam koliko je javno uzbuenje odista
pomoglo na dui rok.
Dobro, ja sam mislio da bi se netko od nas morao vratili
na CYRANU kada SCHIAPARELLI doe u orbitu ree Lattimer.
Nadao sam se da ete to biti vi, vaa bi rije imala veu teinu.
No, ja ipak smatram da se netko od nas mora vratiti na Terru da bi
na rad i to to smo ovdje postigli prikazao javnosti na sveuilitima
i znanstvenim udruenjima, a dakako i federalnoj vladi. Valjat e
obaviti golem posao. Ne smijemo dopustiti da druga znanstvena
podruja i takozvani praktini interesi monopoliziraju javnu i
sveuilinu podrku. Dakle, ja mislim da je najbolje ako ja odem
natrag, barem na neko vrijeme, i vidim to mogu uiniti...
Predavanja. Udruenje marsijanskih arheologa s Tonvjem
Lattimerom, doktorom znanosti, kao loginim kandidatom za
njegova predsjednika, Unapreenja, poasti, uvaavanja uenih i
laika. Poloaj sa znaajnim titulama i visokom plaom. Slatka je
primjena publiciteta.
Martha ugasi svoju cigaretu i ustane.
Evo ja imam konanu listu onoga to smo nali u
HALVHULVA, biologiji; treba samo jo jednom provjeriti. Sutra
poinje sa SORNHULVA i htjela bih da ovo bude spremno za
strunu analizu.
To je bila tema od koje je Tony Lattimer htio pobjei, od rada
na pojedinostima i uope od mukotrpnog rada. Neka pjeadija
nastupa kroz blato, a oni sa zvjezdicama na ramenima neka dobivaju
odlija.
***
Tjedan dana nakon toga Martha je upravo bila prola kroz
dvoranu na petom katu prema itaonici gdje je bio pripremljen ruak
i sjela za stol. Kraj nje je sjeo Hubert Penrose i upitao je to sada
radi. Ona mu ispria.
Da li bi mi mogao dati nekoliko ljudi na nekoliko sati?
nastavi ona. Zaustavila sam se pred nekoliko zabrtvljenih vrata u
sredinjoj dvorani. To su uionice i knjinica, ako se moe suditi
prema rasporedu na katu ispod toga.
108

 Da, pa i ja sam prilino dobar provaljiva vrata.

Pogleda po sobi. Tu je i Jeff Miles, on i nije osobito mnogo
zaposlen. A zaposlit emo i Sida Chamberlaina, malo za promjenu.
Nas etvero valjda emo biti sposobni otvoriti ta vrata.
On pozove Chamberlaina, koji je upravo nosio do
sudopera svoj pribor za jelo na pladnju.
Side, ima li ti kakva posla slijedei sat-dva?
Krenuo sam na etvrti kat da vidim to radi Tony.
Ostavi ga neka radi sam. Tony je ve ispunio svoj
ovogodinji plan s Marsijancima. Treba pomoi Marthi da provali
nekoliko vrata. Vjerojatno emo nai grobnicu punu Marsijanaca.
Chamberlain slegnu ramenima.
Zato ne. Zatvorena vrata mogu skrivati svata. A Tony,
znam to on radi, uobiajeni rutinski posao.
Jeff Miles, kapetan Svemirske flote, prie im s jednim
momkom iz brodske laboratorijske grupe, koji je dan prije stigao
raketom s broda u orbiti.
To je tvoje podruje, Mort ree svojem prijatelju.
Kemija i fizika, itav odjel na ovom sveuilitu. Hoe li s nama?
Mort Tranter iz laboratorija na brodu rado je krenuo s njima.
Doao je s broda da samo malo razgleda okolo. Martha popije kavu i
dopui cigaretu, pa krenue zajedno u dvoranu.
Pokupili su usput potrebnu opremu i popeli se dizalom na peti
kat.
Najblia su bila vrata uionice i na njih su najprije navalili. S
pravom opremom i uz pomo strunjaka nije bilo tekoa. Za deset
minuta uspjeli su toliko odkrinuti vrata da su se mogli provui.
Soba je bila gotovo prazna i kao veina soba bez praine. Studenti su
oito sjedili leima okrenuti vratima, gledajui na nekakvu nisku
platformu, ali klupe i stol predavaa bili su odneseni. Oba zida sa
strane bila su ispisana, na desnom slika koncentrinih krugova u
kojima je odmah prepoznala dijagram atomske strukture, a na lijevoj
strani sloena tablica s brojkama i rijeima u dva stupca. Tranter je
odmah pokazao na dijagram na desnom zidu.
U svakom sluaju stigli su do Bohrova atoma ree.
Pa, moda ne ba sasvim. Znali su o elektronskoj ljusci, ali su
nukleus nacrtali kao vrstu masu. Nema najave o protonskoj i
neutronskoj strukturi. Budete li deifrirali njihove znanstvene knjige,
kladim se da ete pronai kako su uili da je atom posljednja
109

nedjeljiva estica. To objanjava zato nikada niste naili na dokaze

da su se Marsijanci koristili nuklearnom energijom.
Pa ovo je atom urana napomene kapetan Miles.
Je li to? zapita Sid uzbueno. Onda su oni
poznavali atomsku energiju! To to jo nismo naili na sliku gljive
od atomske bombe ne mora znaiti...
Martha se okrenu da pogleda drugi zid. Sidovo naglo reagiranje
pokazalo je opet njegovu povrnost. Uran je za njega znaio
nuklearnu energiju i on je te dvije rijei zamjenjivao. Dok je ona
prouavala raspored brojeva i rijei, sluala je kako Tranter govori:
Gluposti, Sid. Mi smo znali za uran mnogo prije nego to
je itko pronaao to se s njim moe uiniti. Uran je bio otkriven na
Terri 1789, a otkrio ga je Klaproth.
Neto joj se inilo poznatim u toj tabeli na lijevom zidu.
Pokuala se sjetiti to je sve uila iz fizike u koli i to je poslije
sama prouavala. Drugi je stupac bio nastavak prvoga. U svakom
stupcu bilo je etrdeset i est redaka, svaki je red dosljedno slijedio
prethodni.. .
Vjerojatno su se koristili uranom jer je to najvei prirodni
atom govorio je Penrose. injenica da nema nita uz njega
pokazuje da nisu razvili nikakve izotope. Svaki bi student mogao to
objasniti i ukazati na vanjski elektron svakoga od devedeset dva
elementa.
Devedeset dva! To je to! Ima devedeset dva retka na tabeli na
lijevom zidu. VODIK je bio broj jedan, znala je. Jedan:
SARFALSDORN. Helij je bio drugi, to je bio TIRFALSDORN. Nije
se mogla sjetiti koji element slijedi nakon toga, ali na marsijanskom
to je bio SARFALDDAVAS. SORN mora, dakle, znaiti materiju ili
supstancu. A DAVAS pokuavala se domisliti to bi to moglo
biti. Okrenula se ostalima, uhvatila Huberta Penrosea pod ruku
jednom rukom a drugom mahnula ostalima.
Pogledajte ovo! Bila je veselo uzbuena. Recite mi
to mislite o tome. Da li bi to mogla biti tablica elemenata?
Svi su se okrenuli i pogledali. Mort Tranter je zapanjeno
gledao nekoliko trenutaka.
Mogla bi biti. Kad bih samo znao to znae te svraje
noge i orlove glave...
Tono, on je cijelo vrijeme bio na brodu.
Kad bi mogao proitati brojke, da li bi ti to pomoglo?
pitala ga je i poela usporeivati arapske brojke s odgovarajuim
110

marsijanskim. To je decimalni sustav, isti koji i mi

upotrebljavamo.
Dobro, ako je to tablica elemenata, nije mi potrebno nita
drugo osim brojki. Hvala ree kad je ona otrgla list iz svoga bloka
i pruila mu ga.
Penrose je poznavao brojke i imao je prednost.
Devedeset dva retka jedan iza drugog u slijedu. Prvi e
broj biti broj atoma. Zatim, jedna rije, naziv elementa. Zatim
atomska teina .. .
Ona poe itati nazive elemenata.
Znam vodik i helij. A to je TIRFALDAVAS, trei po
redu?
Litij ree Tranter. Atomska teina nije izraena
brojkama iza decimalne oznake. Vodik je jedan plus, ako ona
dvostruka kuka znai plus, helij je etiri plus, to je tono,. A litij nam
daje sedam, to nije tono. Tono je; est zarez devet etiri... ah. zar je
moda ona stvar na zidu marsijanski znak minusa?
Pa, da! Pogledajte! Znak za plus je dvostruka kuka da
spoji dvije stvari zajedno; a znak za minus je no da neto odree od
neega... vidite, mala petlja je drak a duga petlja je sjeivo. Dakako,
stilizirano, ali to je to. A etvrti element, KIRADAVAS, to je to?
Berilij. Atomska teina je devet i kuka. Zapravo, devet
zarez dva.
Sid Chamberlain je gunao nezadovoljan to nee moi stvoriti
priu o tome kako su Marsijanci imali razvijenu atomsku energiju.
Bilo mu je potrebno nekoliko minuta da shvati o emu je sada rije,
ali napokon je shvatio.
Hej, pa vi to itale! povikao je. Pa, vi itate
marsijanski!
Tono ree mu Penrose. Upravo proitkavamo.
Ipak, ne mogu shvatiti ona dva znaka poslije atomske teine.
Nalikuju na mjesece marsijanskog kalendara. to bi to moglo biti,
Mort?
Tranter je oklijevao.
Pa, slijedea informacija poslije atomske teine trebala bi
da bude brojka grupe. Ali to su rijei.
Kakav bi broj bio za prvi element, za vodik?
Periodiki broj jedan, grupa jedan. Jedna elektronska
ljutura, jedan elektron u vanjskoj ljuturi ree joj Tranter.
Helij ima periodiki broj jedan, ali ima samo vanjsku elektronsku
111

ljuturu bez elektrona pa se ubraja u skupinu inertnih elemenata.

TRAV, TRAV, TRAV, prvi mjesec u godini. A helij ja TRAV
YENTH; YENTH je osmi mjesec.
Da, inertni se elementi mogu svrstati u skupinu osam.
Trei element litij ima periodiki broj dva, prva grupa. Provjerite da
li se slae.
Svakako, slae se. SANV, TRAV. SANV je drugi mjesec
Koji je prvi element s periodikim brojem tri?
Natrij, broj jedanaest.
Tono, slae se. To je KRAV, TRAV, pa nazivi mjeseca
su, ini se, samo brojevi od jedan do deset, jednostavno izgovoreni.
DOMA je peti mjesec. A to je bila tvoja prva marsijanska rije
Martha! ree joj Penrose. Rije za pet. Pa ako je DAVAS rije
za metal, a SORNHULVA znai kemija-fizika, kladio bih se da
TADAVAS SORNHULVA doslovno prevedeno znai neto kao
nauka o metalnim materijama, drugim rijeima metalurgija.
Zanima me to znai MASTHARNORVOD. Iznenadilo ju je da
je poslije toliko vremena i toliko dogaaja u meuvremenu on toliko
toga zapamtio. Neto kao urnal, revija, ili moda
tromjesenik...
Mi emo sve to temeljito ispitati ree mu ona
povjerljivo. Nakon ovoga nita vie nije nemogue. Moda
moemo pronai... Ona se na as zaustavi. Rekao si
tromjesenik. Ja mislim da je to bio mjesenik. Bio je datiran
jednim specifinim mjesecom, petim. Pa ako je NOR deset, onda
MASTARNORVOD bi mogao biti deseta godina i kladim se da
emo ustanoviti da rije MASTAR znai godina. Ona ponovo
pogleda tablicu na zidu.
Dobro, dajte da sve te rijei prepiemo i prevedemo sve
to moemo.
Da se odmorimo na minutu predloi Penrose i izvadi
kutiju s cigaretama. I dajte da sve to napravimo na miru i
polagano. Jeff, biste li ti i Sid poli pogledati po ostalim sobama i
biste li donijeli neki stol i nekoliko stolica? Bit e ovdje prilino
posla za sve nas.
Sidu Chamberlainu bilo je neugodno kao da ga po cijelom
tijelu napadaju uti mravi i trebalo mu je vremena da se pribere.
To je ono pravo! Zbilja veliko, i ne samo vijest za jedan
dan ili tjedan, kao to je pronalazak rezervoara, ili statua, ili ove
zgrade, ili ak i ivotinja, pa i mrtvih Marsijanaca! ekaj samo da to
112

vide Selim i Tony! Priekaj da Tony to vidi! Htio bih vidjeti njegovo
lice pri tome! Pa kad ovo bacim u Terrine telekomunikacije, svi e
tamo kod kue poludjeti! Okrenuo se kapetanu Milesu Jeff,
pogledaj tamo u onu sobu dok ja ne pronaem nekoga i poaljem do
Selima i Tonyja da im ovo kae. A Gloria, tek kad ona ovo vidi!
Primiri se, Side upozori ga Martha. Bilo bi dobro
da pogledam to e napisati prije nego to neto pretjera u svojim
izvjetajima za televiziju i ostale komunikacije. Ovo je tek poetak,
bit e potrebne godine i godine prije nego to budemo mogli proitati
svaku njihovu knjigu.
Ii e bre nego to misli, Martha ree joj Hubert
Penrose. Svi emo raditi na tome, a materijal emo teleprinterom
poslati na Terru i tamo e raditi mnogo ekipa na tome. Poslat emo
im sve to moemo... sve to obradimo, i kopije knjiga zajedno s
tvojim listama rijei... A bit e i drugih tablica, astronomske tablice,
tablice iz fizike i mehanike, s rijeima i brojevima nalik na nae.
Skladite knjiga tamo dolje bit e prepuno toga. Treba ih
transkribirati latinicom i brojke arapskim brojkama, pa e negdje
netko ve pronai svaku brojanu vrijednost, kao to su Penrose,
Tranter i Martha uinili s tablicom elemenata. Treba izvadili iz
knjiice sve knjige o kemiji, nove e rijei dobiti znaenje iz
konteksta kao to su se pojavili nazivi elemenata. Morat emo poeti
pod stare dane uiti kemiju, fiziku...
Saiko Koremicu provue se kroz vrata i pridrui im se.
Ima li neto to bih ja mogla uiniti? rekla je to
se dogodilo? Neto znaajno?
Znaajno? Sid Chamberlain prasne. Pogledaj ovo,
Sai! Mi to itamo! Martha je pronala kako se moe itati
marsijansko pismo! Zgrabio je kapetana Milesa za rame.
Hajde, Jeff, krenimo. Htio bih pozvati i ostale... neprestano je
brbljao dok je urno odlazio s kapetanom.
Sa pogleda na natpis.
Zar je to istina? upitala je i prije nego to joj je Martha
mogla potvrditi, zagrli je. Oh, pa to je zbilja tako. Ti to moe
itati! Tako sam sretna!
Kad je stigao Selim von Ohimhorst, morala je poeti
objanjavati od poetka. No sada je bila paljivo sasluana i do kraja.
Ali, Martha, jesi li ti sasvim sigurna u ovo to govori?
Sada ti je ve jasno da je deifriranje toga pisma isto tako vano za
mene kao i za tebe, ali kako moe biti tako sigurna da te rijei zbilja
113

znae stvari kao to su vodik, helij, kisik ili bor? Kako moe biti
tako sigurna da je njihova tablica elemenata slina naoj?
Tranter. Penrose, Saiko i svi ostali pogledaju ga zaueno.
Pa, to nije samo marsijanska ili naa tablica elemenata.
To je univerzalna tablica elemenata. Postoji samo jedna jedina.
Mort Tranter je gotovo eksplodirao od uzbuenja. Gledajte, vodik
ima jedan proton i jedan elektron. Da ima vie jednog ili drugog ne
bi bio vodik, bio bi neto drugo. A tako je i sa svim ostalim
elementima. A vodik na Marsu je isto to i vodik na Terri, ili na Alfa
Centauriju. ili na bilo kojem planetu u bilo kojoj galaksiji...
Treba samo postaviti te brojke u tom redoslijedu i svaki
student prve godine moe vam rei o kojim je elementima rije
ree Penrose. Zapravo, morao bi to znati ako bi htio prolaznu
ocjenu...
Stari je ovjek polagano klimao glavom i smjekao se.
ini mi se da ja ne bih dobio prolaznu ocjenu. Nisam to
znao, ili bolje reeno nisam se odmah toga sjetio. Jedna od stvari
koju u zatraiti da mi donesu na Schiaparelliju bit e udbenici iz
fizike i kemije za napredne desetgodinje djeake. ini se da onaj
tko eli biti marsolog mora nauiti naknadno mnogo stvari o kojima
Hetiti, Asirci i Egipani nikada nisu ni uli.
Tony Lattimer je ulazei uo posljednji dio reenice. On brzo
baci pogled na zid i ustanovivi to se zbilo, priu Marthi i prui joj
ruku.
Zbilja si uspjela, Martho! Pronala si svoj dvojezini
tekst! Nikad nisam vjerovao da e to biti mogue, dopusti da ti od
srca estitam!
On je vjerojatno oekivao da e time pokriti svoje nezgodno
ponaanje prema njoj u prolosti. Ako je tako mislio, pa neka mu
bude. Njegovo e joj prijateljstvo znaiti isto tako malo kao i njegov
prezir i podrugivanje.
No, on je odlazio kui na Cyranu da ondje izigrava velikana. Ili
je moda posljednji razvoj dogaaja ponovo promijenio njegovu
odluku?
Ovo je neto to se moe pokazati svijetu da se opravdaju
svi trokovi, i vrijeme, i ljudi na radu na marsijanskoj arheologiji.
Kad se vratim na Terru, potrudit u se da ti se oda puno priznanje za
ovo dostignue.
Nee biti potrebno da ekamo tako dugo ree mu
Penrose suho. Ja aljem slubeni izvjetaj o svemu ovome ve
114

sutra, i moete biti uvjereni da e se doktorici Dane odati puno i

potrebno priznanje ne samo za ovo nego i za prethodni rad koji je
omoguio da se ovo otkrie uini i iskoristi.
I moete dodati da je taj rad obavljen unato sumnjama i
obeshrabrenjima njenih kolega ree Selim von Ohlmhorst. A
sa stidom moram priznati da sam i ja u tome sudjelovao.
Ti si rekao da nam je neophodan dvojezini tekst
odgovori mu Martha. I imao si pravo.
Ovo je bolje nego dvojezini tekst, Martha rekao je
Hubert Penrose. Fizikalna znanost odraava univerzalne
injenice; po samoj prirodi stvari to je univerzalni jezik. Nenavikli
smo na to, jer su se arheolozi dosad bavili samo kulturama koje su
postojale prije suvremenog razvitka znanosti.

115

Ivan Antonovi Jefremov:

Vstrea nad Tuskaroroj

Preveo Ivan Paprika

Susret
Poznati sovjetski knjievnik IVAN ANTONOVI JEFREMOV
rodio se 1907. godine u Virici, Lenjingradska oblast, no prvi se put
javlja u knjievnosti tek 1942. godine. Ipak, unato poznim godinama
i ratu koji je u to vrijeme plamtio svom estinom, ipak on svojom
tadanjom zbirkom znanstveno-fantastikih i putopisno-pustolovnih
pripovijesti privukao je panju ne samo iroke publike nego i tako
uglednoga i itanog pisca kao to je A. N. Tolstoj, koji je izrazio
misao kako Jefremovljeve pripovijesti privlae istinitou
neobinoga u onome o emu pie.
U mladosti se bavio svaim, pa i tekim fizikim radom, a
njegov je dalji ivotni put odredio niz znanstvenih ekspedicija po
Zakavkazju, Srednjoj Aziji, Jakutiji, Istonom Sibiru i NR Mongoliji.
U svome bogatom i raznolikom ivotu bio je svata: i nosa, i
mornar, i drvosjea, da spomenemo samo neka od njegovih
zanimanja. Stoga ga ne zovu uzalud mnogi kritiari sovjetskim
Jackom Londonom.
Poslije ve spomenutih ekspedicija odlazi na studij i svrava
Geoloko-istraivaki fakultet Rudarskog instituta u Lenjingradu.
Njegova su djela poznata i rado itana i izvan granica
Sovjetskog Saveza, a posebno ga vole ameriki izdavai.
to privlai izdavae da prevode i tampaju njegova djela?
Odgovor je jednostavan upravo ona istinitost neobinoga, jer je
sve u njegovim djelima istinito, zainjeno s malo stvaralake mate.
Mnoge progoni misao da negdje jo uvijek mora postojati
pramaterija u nedirnutu stanju, iz vremena kad se na Zemlji pojavio
ivot. Ili barem onakva kao u vrijeme pojave prvog ljudskog bia na
svijetu. Suvremeni znanstvenici trae je u svemiru, a Jefremov ju je u
doba kad je pisao Susret nad Tuskarorom traio i naao u
oceanskim ponorima Tuskarore.

116

Prolo je prilino godina otkako sam plovio kao starpom

(stariji pomonik, tj. zamjenik zapovjednika broda) na za ono
vrijeme velikom parobrodu po imenu Kominterna, od 5000 tona.
Plovili smo na liniji izmeu Vladivostoka i Kamatke, a ponekad
skrenuli i na jug u Sanghaj ili blie u Hensan i Hakodate.
U srpnju 1926. godine plovili smo u Petropavlovsk, sa
skretanjem u Hakodate, pa smo prema tome morali prolaziti kroz
Cugatski tjesnac. Isplovili smo iz Hakodatea podveer, a ve
sutradan upali u estoku oluju, pravi pravcati uragan, to je napadao
s jugozapada. Na kapetan Bjegunov, sjajan iako prilino grub stari
momak, odluio je, nakon kratkog savjetovanja sa mnom na
zapovjednikom mostu, skrenuti pramac gotovo potpuno u susret
vjetru. Brod se odmah prestao kotrljati, valovi se vie nisu
prelijevali preko njega, pa je plovidba odmah postala spokojnija
unato golemim valovima, koji kao da su se raali u samome paklu.
Bura nas je napadala cijele noi, tek se sutradan ujutro vrijeme
poelo smirivati. Meutim, vjetar je bio vrlo svje sve do veeri. K
noi se sve potpuno stialo, pa sam se rano svalio u krevet, jer sam
se oajno umorio u toku proteklih dana.
Spavao sam vrlo vrsto, no ipak sam se probudio kad je sat
poeo otkucavati.
Sluao sam neravnomjerno pljeskanje valova i precizan rad
brodskog stroja. Njegov moan ritam rada, jednolina buka to ju je
stvarao i laka trenja cijeloga brodskog trupa djelovali su umirujue,
kao kakva tiha melodija, melodija uspavanka. Zadovoljno sam
pogledao svoju kajitu minijaturnu vilu, to je jurila na visini od
20 stopa iznad strane zelene dubine Tihoga oceana, i pomislio kako
me je zanimanje pomorca privuklo prije svega time to je ovjeku
ostavljalo mnogo vremena za razmiljanje.
Misli je prekinulo kucanje na vratima. Vrata se otvorie a na
pragu se pojavila vrsta spodoba naega kapetana.
emu lutate okolo tako rano, Semjone Mitrofaniu?
upitah ga sjedajui na rub kreveta. Sigurno jo nije ni poelo
svitati.
Kako da nije?! Za koji emo tren moi ugasiti i sva
svjetla... A kakvo je tek izvrsno vrijeme!
Upravo najbolje vrijeme da se ovjek ispava rekoh.
Samo, dakako, nee mene ta srea. Ja moram na deurstvo...
A vi? to ete vi?
117

Otar udarac i odmah za njim tup zvuk sudara potresoe trup

naega broda. Gotovo u isti tren zau se grohot u krmenu dijelu
broda, a buka strojeva se prekide. Nekoliko smo se sekundi kapetan i
ja gledali bez rijei i oslukivali. Zatim stroj poe ponovno raditi i
ponovno onaj grohot, pa tiina. Zapaljena ibica, koju sam cijelo
vrijeme drao u ruci, oee mi prst i ja, prestigavi kapetana, izletjeh
iz kajite...
Na palubi je jo bilo mrano. Jedva primjetljivi tragovi svitanja
tek su malo oznaavali obrise broda. Vrata kormilarnice bila su
otvorena i kroz njih je na palubu padala kosa zraka svjetla. Sa
zapovjednikog mostia uo se uzbueni glas treeg pomonika.
Nesrea, Semjone Mitrofaniu! Naletjeli smo na
podvodni greben... ini se da je vijak razbijen, kormilo se
zagvozdilo...
Kakav vraji greben? izdere se srdito kapelan. Ta
nalazimo se nad najdubljim dijelom oceana...
Dakako, Tuskarorski duboki podmorski klanac, zapravo
dubodolina dosjetio sam se smjesta i odmah se malo umirio...
Jevgenije Nikolajeviu, dajte spustite lot s desnog boka!
doviknu mi kapetan.
Bocman se zaas javi iz mraka:
Nema dna...
Spustite blie pramcu zapovijedi kapetan.
Dvije marke i dva (raunanje dubine u odnosu na gaz
broda).
etrnaest stopa? Koji je to vrag? uskliknuh
iznenaeno.
Pokazalo se da je na lijevu boku dubina od 12 do 18 stopa, a
iza krme itavih dvadeset...
Jevgenije Nikolajeviu, dajte to prije mjesto broda po
proraunima.
Odmah, Semjone Mitrofaniu! odgovorih i krenuh
prema kormilarnici.
Iznenada mi u mozgu bijesnu odgonetka. ak sam se poeo
stidjeti to se nisam smjesta dosjetio u emu je stvar.
ini mi se da sam se dosjetio, Semjone Mitrofaniu
obratih se kapetanu.
to ste se dosjetili?
Naletjeli smo na potonuli brod.
118

 Tono ste pogodili potvrdi kapetan. Za to postoji

samo jedan na milijun izgleda, a nama je ipak poao za rukom. Ba
imamo sree. A sad da vidimo to e nam rei novo mjerenje . ..
Iziosmo na most.
alupa je ve pristala uz lijevi bok. Kako smo i oekivali, ak i
na maloj udaljenosti od broda dna nije bilo.
Nastupilo je jasno jutro. Iz potpalublja se izvukoe revizor i
bocman i izvijestie da u brod nigdje ne ulazi ni najmanja koliina
vode. U taj trenutak se pope k nama na most zapovjednik ronilake
spasilake ekipe, koju smo vozili sa sobom da skinemo s pliaka
nasukani japanski brod Amerikamaru.
Obiao je brod sa svih strana i tek poslije toga doao k nama na
most.
Hoemo li poeti, zapovjednie? upitao je smjesta.
Dva ronioca poee se spremati. Ja sam se i sam nekoliko puta
na krae vrijeme sputao pod vodu, no jo nikad nisam vidio ronioce
kako rade pod vodom na otvorenu moru pa sam ih znatieljno
promatrao.
S lijevog boka spustie uski trap. Ronilac se naoruao
dugakom motkom i poeo se sputati izravno u more, opirui se s
vremena na vrijeme o bok parobroda i njiui se na trupu. Odjednom
pusti ljestve i odmah se izgubi pod vodom, ostavljajui na povrini
tisuu zranih mjehura i mjehuria.
Zapovjednik ronilake ekipe stajao je na palubi kraj telefona.
as kasnije mahnuo je rukom kapetanu i meni, pozivajui nas da
doemo blie.
Dakle, ovako stoje stvari, zapovjednie poe inenjer
obrativi se kapetanu. Moram vam priznati da se dogodilo pravo
pravcato udo. Pod vodom nam je plovio u susret nekakav brod.
Naletjeli smo na njega punom snagom. ini se da naa
Kominterna ima vrlo vrste okove. I ne samo vrste nego i otre,
Ukratko, zabila se u trup potonula broda kao sjekira u brvno i oito
se vrsto zagvozdila. Potonuli je brod vrlo star, drveni jedrenjak.
Dakako, jarboli su polomljeni. Pramana stativa Kominterne sjedi
u krmenoj prostoriji jedrenjaka, a vijak i kormilo nalaze se tono nad
ostacima grede na pramcu (za vezanje jedara). Hvala bogu, ostali su
itavi. Kad smo pokuavali pokrenuti brodski stroj, vijak je udarao u
tu gredu. vrst je taj stari jedrenjak - valja mu se diviti u tom
pogledu.
119

Na savjetovanju u kormilarnici ronilac je nacrtao kako otprilike

izgleda trup potonula broda, koji nas je zadivio svojim starinskim
izgledom. Bio je to jedrenjak sa tri jarbola vrlo velikih razmjera, sa
irokim trupom i uzdignutom krmom. Doao sam do zakljuka da je
prolo najmanje stotinjak godina otkako je bio sagraen.
Poto je asak porazmislio, inenjer odlui da pokua razbiti
desni bok jedrenjaka kako bi plovei teret mogao izii s broda. Tada
e teki, sav vodom proet drveni trup broda, poi na dno ponesen
vlastitom teinom, a mi emo se oslobodili.
Za taj su posao potrebna dva ovjeka. Tako e biti bre, a
osim toga nee gotovo uope biti opasno. Ako se kroz potpalublje
nee moi prodiijeti do bokova broda, morat e se buiti izvana. U
tom sluaju e biti vrlo teko izii na kraj sa strujama. Sva srea to
je jo tako tiho, inae jao i pomagaj...
Pa vi imate dva ronioca dobacih inenjeru.
Dakako da imam dva, ali jedan mora uvijek biti na
povrini, kod pumpe. A i sami znate da je dio naih strunjaka
otplovio naprije na Lozovskom. Pa sve mislim, kako u...
Ja se odmah sjetih svojega mravog iskustva u ronjenju i
pomislih: A kako bi bilo da se ja spustim? Dakako, prilino je
strana stvar roniti na otvorenu moru, no bio sam uvjeren da u
valjati kao pomona sila. I ja ponudih inenjeru svoje usluge kao
drugi ronilac. Kao odgovor na njegov nepovjerljivi smijeak
ispripovijedah mu o svojim mogunostima, odnosno onome to sam
do tada ve radio.
Ronilac me oinu ispitljivim pogledom i postavi nekoliko
pitanja o radu sa skafandrom. ini se da su ga moji odgovori
zadovoljili jer je pristao da me uzme kao pomonika.
Napokon su bile zavrene sve pripreme. Kad sam zatvorio
ljem, kao da sam se potpuno odvojio od svijeta na koji smo svi
navikli. Morao sam istodobno pritisnuti zatiljkom ispuni ventil,
istjerati prilino mnogo zraka i zaroniti pod vodu. Uspjeno sam sve
to obavio i nakon nekoliko sekundi gusti mrak prekrije okance na
ljemu. Voda me ja zaista snano udarala s lijeve strane, i tek poto
sam napeo sve sile, uspio sam se zadrati na neemu to se uzdizalo
kraj mene ukoso s desne strane. Tek kad sam u tome uspio, mogao
sam se ogledati oko sebe. Ispoetka sam razabirao samo ope obrise
potonulog broda to ih je presijecala kosa crna sjena Kominterne.
Nakon toga ugledlah kvadratnu izboinu ostatak nekakvoga
palubnog postrojenja, a zatim debeli okrugli panj, kako sam kasnije
120

razabrao ostatak jarbola, na koji se naslonio moj kolega ronilac.

Odmah sam mu se prikljuio i krenuo za njim.
Ukoio sam se u nedoumici pred zbrkom polomljenih greda i
dasaka, no moj je suputnik upalio snanu elektrinu svjetiljku i
odmah skrenuo ulijevo. Ovdje se i zbilja, upravo onako kako sam
teoretski pretpostavljao, u krmnici crnio hodnik koji je ostao
neoteen prilikom sudara brodova. Lijevo od nas naziralo se
nekakvo sivilo, zacijelo od svjetla to je ovamo dopiralo, prolazei
po svoj prilici kroz stranja okna na krmi, odnosno kroz ono to je
od njih ostalo. Odluno skrenuh u desno. Svjetlost moje svjetiljke
bila je u vodi crvenkasta i klizila je po mrko crnoj stijeni, na kojoj
nije bilo nikakvih znakova da bi se negdje nalazila kakva vrata ni
bilo kakav drugi otvor. Stoga stavih na stijenu ruku u gumenoj
rukavici i vukui je po sluzavim daskama nekako ipak napipah rebro
okvira za vrata.
Vjerojatno su tu vrata, dosjetih se odmah i poeh gurati
stijenu ramenom. Nije poputala.
Sto mu avola, vrata se vjerojatno otvaraju prema van
sinu mi u glavi i ja pridruih svoje slabe sile medvjeoj snazi
ronioca. Nisu prole ni dvije minute i mi se naosmo u neprozirnoj
pomrini te prostorije to je nekad sluila kapetanu. Nae svjetiljke
nisu davale mnogo svjetlosti, a prostorija je bila velika, pa si nisam
mogao predstaviti kako je zapravo izgledala ta kajita. Pod je bio
ravan i sklizak. Neki komadii drveta oito ostaci namjetaja
neprekidno su nam se pleli pod nogama. Vrh moje teke cipele
sudario se s neim i svjetlo svjetiljke nae u mraku rub kvadratnog
sanduia, to je leao na boku uz lijevu stijenu kajite.
Nije bio teak, ali je meni, natovarenom razlinim
instrumentima i umornom od rada na koji nisam bio navikao, bilo
vrlo teko podii jo i taj novi teret.
U meuvremenu je ronilac obiao kajitu zdesna uiijevo i
takoer pronaao dva omanja sanduia.
O svemu to se dalje dogaalo teko da u moi
ispripovijedati. Napokon ronilac i ja obavismo svoj zadatak,
postavivi eksploziv na nekoliko mjesta na dnu broda i na lijevom
boku. Kad je sve bilo gotovo i svi spojevi ica provjereni, osjetih da
sam se potpuno iznurio, pa sam se bez snage naslonio na masivan
stup negdje u potpalublju blizu krme.

121

Dao sam znak diite. Masa svjetlosti poela je naglo rasti i

nahrupila je na mene, valovi ponovno poee prijetiti udarcima, a
bljesak morske povrine bio je nekako neoekivan, ali ipak radostan.
E, ba je junaina, na starpom! obrati se ronilac
kapetanu. Obavio je sve da ne moe bolje. Nas smo dvojica
zapravo najvie on napravili i mali istraivaki izlet u kapetanovu
kajitu. I neto smo tamo i napipali kimnu on prema naim
trofejima, koji su ve bili podignuti na palubu.
O tom kasnije ree inenjer sad emo najprije
zapaliti eksploziv.
Gluha podvodna eksplozija udari po naim ivcima.
Kominterna se strese, a njen eljezni trup zagudi kao gigantski
glasovir.
S lijeve strane broda pljusnu visoki val. U masi vode to se
odbila pokazae se komadii tamnog drveta, a nakon jo nekoliko
sekundi pokri se vodena povrina masom pocrnjelih plutenih ploa.
To je na povrinu isplivao teret iz potpalublja broda.
Opu tiinu narui inenjerov glas:
No, to je sad s vama, zapovjednie. Naredite da se
krene!
Na svoja mjesta! zapovijedi kapetan, koji je ovaj put
zapuio na mostu protiv svoga obiaja.
Brzo se spustih s mosta i oplahnuvi se pod tuem krenuh u
svoju kajitu. Nije prola ni minuta, a ja sam ve krepko spavao.
Bila je veer kad sam se probudio s osjeajem da me oekuje
neto neobino i odmah se sjetih svojih nalaza. Obukoh se, na brzinu
pojedoh i odmah krenuh kapetanu, gdje ugledah ivahno drutvo to
se ve zagrijalo rumom. im sam stigao, kapelan odmah naredi da se
na podu prostre atorsko krilo i mi pristupimo otvaranju sanduia.
Na nae veliko razoaranje, nali smo u sanduku samo kau s
komadiem koe. sve to je ostalo od brodskog dnevnika. Kapetan,
inenjer i mehaniar nehotice se nasmijae ugledavi naa oduena
lica ronioevo i moje. Sada smo otvorili jedan od dvaju malih
sanduia to ih je pronaao ronilac. U njemu je bio starinski
bronani sekstant.
No trei nas je sandui obradovao. Radost je to dobro poznata
svakome koji je postigao eljeni cilj. Trona vanjska drvena navlaka
raspala se kod prvog pokuaja da je otvorimo i oslobodila olovnu
kutiju, to je, pokrivena krupnim vodenim kapljicama, zablistala u
jarkom elektrinom svjetlu. Kutija je bila zatvorena debelim odozgo
122

nabijenim poklopcem. Jednostavno ga nije bilo mogue skinuti

toliko je vrsto bio nabijen, pa smo ga morali odrezati pilom za
kovinu. Sada se pojavio jo jedan poklopac, ravan, na vijak, s
prstenom u sredini. Odvili smo ga relativno lako i iz kutije, ija je
unutranjost dodue bila vlana iako u njoj ipak nije bilo ni kapi
vode, slavodobitno izvadili snop papira savijenih u svitak. Nemarno
svinuta, malice izguvana gomila vrsta papira, nala se u sreditu
naeg zanimanja. Ostalo je neoteeno samo onih nekoliko stranica
iz sredine svitka, kao i posebni, uetvero sloeni list svijetlouta
papira, uloen u sam snop. Taj nam je list i dao klju da moemo
shvatiti to se dogodilo.
Krupan neravan rukopis pokrivao je malo ukoso etiri ute
stranice. Starinski engleski jezik je unekoliko oteavao itanje.
Napisani tekst smo odgonetali inenjer i ja, a ostali su pomagali
samo u teim sluajevima. Na tom posljednjem listiu bilo je
napisano otprilike ovo:
12. oujka 1973. godine, 6 sati poslije podne, irina 3820'
juna, duljina 2845' istona, prema jutarnjem raunanju. Neka volja
Svevinjeg tvorca bude sa mnom. A sada primite vi, meni nepoznati
ljudi, moj posljednji pozdrav i proitajte vana saopenja koja ovdje
prilaem. Ja, Efraim Jesselton, vlasnik i kapetan prekrasnog broda
Sveta Ana, brojim svoje posljednje minute na ovome svijetu i
urim da bih vas obavijestio o okolnostima svoje propasti.
Isplovio sam iz Kaptata rano ujutro 10. oujka, plovei u
Bombaj, sa skretanjem u Zanzibar. Danju smo minuli rt bura, iza
kojega me je doekalo vrlo nemirno more. K noi je sa sjeveroistoka
naletio silan uragan, koji me je natjerao da skrenem niz vjetar, tako
da sam tada zaplovio prema jugu, drei razapeta samo prednja mala
jedra. Ujutro je vjetar postao jo jai, dostigavi nevjerojatnu, gotovo
nezamislivu snagu. Izgubio sam sve jarbole, jedan za drugim.
Hrabrost posade je tko zna koliko puta spasila brod od sigurne
propasti. No aa stradanja koju nam je poslala sudbina jo nije bila
iscrpljena. itav se niz ogromnih valova bezobzirno oborio na brod,
koji je, kao i njegova momad, iznemogao u tekoj borbi. Proboj
vode na pramcu i na palubi liio je Svetu Anu stabilnosti, pa se u 5
sati poslije podne brod zabio pramcem pod vodu, a zatim legao na
bok i poeo tonuti. U trenutku kad je nastupila ta posljednja,
nepopravljiva nesrea, ja sam se nalazio u svojoj kajiti. Pao sam i
ozbiljno ozlijedio glavu, zatim sam se otkotrljao k unutranjoj stijeni
kajite, podigao se i pokuao se probiti kroz vrata, naavi se sada
123

gore, u sredini stijene. Meutim, debela su vrata oito bila neim

zabarikadirana i nisu poputala pod mojim naporima. Udarao sam po
vratima i vikao sve dok nisam potpuno iznemogao, no nitko mi nije
doao u pomo. Sada sam bio siguran da su svi moji ljudi poginuli i
poeo ekati svoju vlastitu smrt. Prolo je mnogo vremena, meutim,
voda je u kabinu ulazila vrlo polako. Za jedan sat jedva se nakupila
jedna stopa. Potresen katastrofom do dna due, nisam odmah shvatio
da vrlo lagani teret moga broda vozili smo pluto (epovinu) iz
Portugala i proslavljena vrstina trupa Svete Ane ne doputaju
da brod smjesta poe na dno. Na taj nain imam na raspolaganju
neto vremena, koje u iskoristiti da prije nego to poginem napiem
to sam otkrio. elim svoja otkria prenijeti ljudima, i to u pokuati
sada, kad ve zbog nemara i bezbrinosti nisam to uinio prije, dok
je bilo vrijeme.
Neobraeni zapisi o mojim istraivanjima morskih puina
izmeu Australije i Afrike nalaze se u specijalnoj kutiji. Ovamo
stavljam ovaj posljednji zapis, u nadi da e ostaci moga broda,
noeni povrinom oceana, biti ili baeni na obalu ili e ga tko
primijetiti na samome moru.
Vie nema oklijevanja. Voda nadolazi sve bre i uskoro e
napuniti ormar, na kojem piem stojei i drim kutiju sa zapisima.
Zbogom, nepoznati ljudi! I ne uvajte za sebe moju tajnu, kako sam
to uinio ja, jadni bezumnik. Obavijestite o njoj svijet. Neka se vri
volja boja, Amen.
Prvi je naruio tiinu mehaniar.
Zamislite, kako je on ovo pisao pri slabu svjetlu starinske
svjetiljke, zatvoren u brodu koji je pogibao! Tvrdi su ljudi bili u stara
vremena.
Ponovno uutjesmo i usredotoismo se na listove rukopisa to
su ostali itavi. Bilo ih je vrlo malo, ali su, na sreu, dolazili jedan za
drugim, sauvali su se samo zbog toga to su se nalazili u samoj
sredini svitka. Na taj nain smo ipak imali cijeli iako neznatan
komadi rukopisa. Sve se do dana dananjega tono sjeam njegova
sadraja:
.. . etvrto se mjerenje pokazalo najteim. Greda dizalica se
savijala i pucketala. Svih je pedeset ljudi posade gotovo padalo od
umora radei na vitlu (ekrku). Radovao sam se to su potporne
grede palube tako vrste i, sve u svemu, tome to sam uloio tako
mnogo truda u izgradnju broda izvanredne vrstine da bi mogao
izdrati dugotrajnu plovidbu na burnim etrdesetim irinama, etiri
124

sata upornog rada i nad valovima se pokazao bronani valjak (moj

izum za uzimanje probe vode i drugih tvari iz najveih oceanskih
dubina). Pomonik je brzo okrenuo kransku gredu i masivni je valjak
ve visio nad palubom ljuljajui se polako. Ispod zapora na njegovu
dnu tekla je voda tankom strujom, istiskivana golemim tlakom. U
tom trenutku bocman prebaci brzo polugu draa, no tako nespretno
da je zahvatio mornara Lynhama to se bio sagnuo da uhvati
posljednji kolut debela ueta. Udarac ga je zahvatio po sljepooici
iznad uha i mornar pade kao pokoen. Iz rane brinu krv. Njegove su
oi zakolutale i pobijedile i zajedno sa zagrizenim usnama
pokazivale da je teko ranjen. Lynham je pao tono pod valjak
pomou kojeg smo podigli iz dubine vodenu probu. Voda je sklizei
niz valjak potekla na njegovu ranu. Kad smo pritrali i podigli
mornara, krv je zbog neega ve prestala tei. Nije proao ni sat, a
ve je Lynham otvorio oi u lazaretu. Neobino se brzo oporavio,
iako je kasnije patio od glavobolja, oito od potresa mozga. Rana se
zatvorila i zarasla ve sutradan.
U poetku nisam doveo u vezu nevjerojatno brzo zacjeljivanje
rane s injenicom to je na nju dospjela voda dobivena iz oceanskih
dubina.
Ujutro mi se javio na raport mornar Smith i zamolio da mu
udotvornom vodom izlijeim gnojnu ranu na ruci. Mornari su,
naime, smjesta zakljuili da je ta voda ljekovita i brodom se pronio
glas o ivoj vodi to ju je kapetan izvadio s morskog dna.
Namoio sam rupi u juer izvaenoj probi vode i dao mu ga,
a sam se pak bacio na njeno prouavanje. Specifina teina bila joj je
prilino velika bila je tea od obine morske vode. Nalivena u
au bila je neobine boje, nekako plavkasto-sivkaste nijanse. to se
tie okusa, tu nisam osjetio nikakve razlike. Nalijao sam svu probu u
bocu, odluivi da otpremim cijelu bocu svome prijatelju
znanstveniku kemiaru u Aberdeenu. Poto sam zavrio posao,
osjetio sam neobino jak priliv snage, bodrosti i nekakve posebne
ivotne radosti. Pripisao sam to djelovanju dubinske vode to sam je
popio i siguran sam da se u tome nisam prevario. to se tie
Smithove gnojne rane, ona je za dva dana potpuno zarasla. Od toga
sam trenutka za cijelo vrijeme naega puta u Englesku drao kod
sebe u kajiti omanju parfemsku boicu sa udotvornom vodom i vrlo
uspjeno lijeio njome rane pa ak i eluane bolesti.

125

Uzeli smo tu probu s najdubljeg mjesta na velikoj okrugloj

podmorskoj dubodolini na dnu oceana, na 4022', june irine i
3930' istone duine, s dubine od 19.000 stopa . ..
Na tome je mjestu zavrila stranica, a s njome i svi zapisi koje
smo uspjeli proitati i shvatiti.
Kad sam se s toga putovanja vratio s Kominternom u
Vladivostok, ubrzo sam dobio premjetaj na Jenisej. Taj je
teretnjak od 900 tona valjalo otpremiti u Lenjingrad i mene
imenovae za starpoma na njemu.
Usput je Jenisej vozio drvo u angaj. Odande je morao
otploviti u Singapur po olovo. Zatim je morao svratiti na Gvinejsku
obalu, u Point-Noir. Prema tome, pred nama je bio put ne kroz Suez
nego preko Kapa, okolo Afrike, to jest plovidba upravo na mjestima
gdje je propala Sveta Ana. Ukratko, taj me put neobino zanimao.
U toku samog putovanja nije se dogodilo nita to bi vas moglo
zanimati. Plovili smo jednostavno, kao i mnotvo drugih brodova
danju i nou prema svome cilju. Prilino sam se nagnjavio
odreivanjem plovidbenog smjera nepoznatim podrujima kao i
utovarno-istovarnim operacijama. Burne vode etrdesete irine su
nam se smilovale i nisu nam opalile ni najmanju olujnu pljusku, a
ipak sam bio vrlo umoran kad smo stigli u Capetown. Bilo mi je vrlo
drago to smo se morali povezati s naim predstavnicima u tom
gradu, pa smo zbog toga morali tamo due ostati. Tako sam puna tri
dana proveo na obali, lutajui tim arobnim gradom i prekrasnom
okolicom.
Ujutro posljednjeg dana uzeh taksi ve rano ujutro i pooh na
Mornarsku aleju put usjeen u peine juno od St. Pointa. Crvene
litice stijena vrha Chapman tonule su u pjeni plime to je urlala
udarajui u tvrdi kamen. Vjetar je pak zasipao lice slanom vodenom
prainom. Obodren snagom vjetra i moi oceana prooh mimo
strmine Dvanaest Apostola u zaljevu Kamp i odluih ovdje ostati i
naveer. U predgrau St. Point svratit u u krmicu koja mi je ostala
u ugodnu sjeanju jo od prolog posjeta Capetownu. Smrailo se.
Nevidljivo more svojim dubokim mumljanjem nije doputalo da ga
zaboravimo. Prooh mali bulevar i skrenuh udesno, prema poznatim
mi svijetlozelenim vratima, osvijetljenim mljenim kuglama na dva
stupia. Donja dvorana, koju su mornari posebno voljeli, gubila se u
duhanskom dimu, prepuna mirisa vina i agora veselih glasova.

126

Sjedoh za stoli to se smjestio kraj izboine zida. Razjarih

jae lulu i poeh promatrati ivahna zacrvenjela lica mornara i
elegantnih djevojaka.
U tom je trenutku na estradu izila oniska djevojka. Osjetih
kako se ono izraavaju Francuzi kako me je neto ubolo u samo
srce. Tako mi se uinila neskladna s ovom krmom i cijelim
drutvom meka i svijetla djevojina ljepota. Teko bi mi je bilo
opisati. Doekana je burom odobravanja. No ona pouri kraju scene i
zapjeva. Oito su svi voljeli njeno pjevanje jer je smjesta zacarila
tiina. Djevojka je otpjevala nekoliko pjesama, koliko sam mogao
razumjeti ljubavno-alosna sadraja. Zauzet lulom nisam sluao
poetne rijei pjesmice koju je sada pjevala. No kad mi je do svijesti
doprlo ime broda Sveta Ana, napeh i ui i panju do krajnjih
granica da bih mogao pratiti rijei pjesmice ubrzana tempa. Pjesma
je govorila o hrabrom kapetanu Jesseltonu, koji je svojim brodom
izbrazdio sva juna mora, o visokim jarbolima Svete Ane
zamislite kako sam se zapanjio o tome kako je kapetan kod otoka
Tune zagrabio ivu vodu, koja razveseljava ive i oivljava mrtve,
no odmah je poslije toga nestao zajedno sa svojim brodom. Pjesma
se zavrila, djevojka se naklonila i spremila se da ode. Na silu
stresoh sa sebe neeljenu ukoenost od iznenaenja i stadoh tako
gromko vikati bis (jo), da su se moji susjedi ozbiljno zaudili.
Djevojka pogleda prema meni kao da se iznenadila, nasmijei
se i odreno mahnu glavom te brzo sie sa scene. Kad sam doao k
sebi, malo sam se zbunio, jer ni sam ne volim ovakve burne provale
osjeaja. Meutim, ta djevojina pjesmica sprijeila me da mislim na
bilo to drugo. Razbijao sam glavu u nastojanju da pronaem vezu
izmeu potonula broda i pjevaice u ovoj krmi. U meni se pojavi
elja da je potraim i upitam o svemu to me muilo. U tom istom
trenutku podigoh glavu i ugledah je pred sobom.
Dobar veer rekla je potiho. Svidjela vam se moja
pjesmica?
Brzo ustadoh i ponudih je da sjedne za stol. Odmah sam
pozvao konobara i naruio za nju koktel. Upitah je kako se zove i
srce mi i nehotice snanije zakuca kad uh kako govori:
Ann Jesselton.
***
Mnogo kasnije, kad sam stigao u Lenjingrad, prihvatih se
posla. Pomorski strunjaci s kojima sam razgovarao o Jesseltonovu
127

otkriu kimali su sumnjiavo glavama i nisu znali to bi rekli. Po

savjetu jednog prijatelja obratih se akademiku Versekovu. Starac se
zaista oduevio mojom pripovijesti i objasnio da u oceanskim
dubodolinama, to su nastale u drevna vremena, sigurno moemo
pronai tvari koje su ve davno ieznule s povrine Zemlje razne
minerale i plinove koji se vrlo razlikuju od svih koje sada poznajemo
na Zemlji. I to nisu sitne razlike nego zacijelo bitne u pogledu
fizikih i kemijskih svojstava. No njih valja potraiti na drevnim
puinama, golemim dubodolinama to su vrlo rijetke na svjetskim
oceanima, a poznate jedino u oblasti junih irina izmeu Australije i
Afrike.
Meutim, kad sam ga upitao to znai izravno za znanost
rukopis to sam ga pronaao, akademik se u odgovoru ograniio na
neodreenu primjedbu da naznaena duina i irina sigurno neto
znae. Poslije toga jo je dodao da na temelju podataka dobivenih na
ovako neobian nain nitko nee htjeti donijeti bilo kakav konani
zakljuak. Jesseltonovo bi otkrie mogla provjeriti samo specijalna
ekspedicija, no kako smo ve malo prije spomenuli tko e se
odluiti da opremi tako skupu ekspediciju na temelju tako
nesigurnih i sumnjivih podataka i upozorenja?
Sve ono to se meni inilo tako jasnim i vanim odjednom je
potamnjelo, i ja shvatih da je to tee pripovijedati uvjerljivo o bilo
kojem dogaaju to je on nevjerojatniji i neobiniji, kako god bio i
vaan i zanimljiv...

128

Arthur C. Clarke:

Tales of the White Hart

Moving Spirit
Preveo Krsto Maurani

piritus
movens

(Prie iz Bijelog Jelena pria esta)

Bili smo upravo raspravljali o senzacionalnom sudskom
procesu koji se tih dana odigravao u Old Baileyu kad je Harry
Purvis, u svom nevjerojatnom talentu da tok razgovora skrene na
svoj mlin, ravnoduno primijetio:
Ja sam jednom bio strunim svjedokom na nekom
prilino zanimljivom suenju.
Samo kao svjedok? rekao je Drew okretno toei pivo u
dvije ae odjednom.
Da, a bilo je vraki gusto. Dogaalo se to u poetku rata,
u vrijeme kad smo oekivali invaziju s Kontinenta. Zato i niste uli
za to suenje.
Odakle ti ideja sumnjiavo uskoi Charles Willis
da nitko od nas nije uo za nj?
Napokon jednom vidim Harryja u neprilici! Qui s'excuse,
s'accuse, pomislim, i priekam da vidim kako e se ispetljati.
Bilo je to toliko udno suenje ree on dostojanstveno
da sam siguran da biste mi sami rekli da vam je poznato. Ime mi
je izilo u novinama, velikim slovima. Sve se dogodilo u zabaenom
dijelu CornwalIa, a radilo se o najboljem primjerku one rijetke
zvjerke koju zovemo ludim uenjakom na koji sam ikad naiao.
129

 No, to moda nije sasvim toan opis brzo je dodao

Harry. Homer Ferguson je bio ekscentrik i imao je nekoliko sitnih
nastranosti, kao na primjer kunu bou constrictor za lovljenje
mieva. Osim toga, kod kue naelno nije nosio cipele. Bio je,
meutim, tako bogat da takve sitnice nitko nije opaao.
Homer Ferguson bio je i vrlo sposobnim uenjakom. Prije
mnogo, mnogo godina diplomirao je na edinburkom sveuilitu, ali
mu je bogatstvo omoguilo da cijeloga ivota ne mora nita raditi.
Umjesto toga, tumarao je imanjem koje je kupio nedaleko od
Newquaya i zabavljao se izraivanjem kojekakvih sprava. U
posljednjih etrdesetak godina izumio je televiziju, kemijsku olovku,
mlazni pogon i jo nekoliko sitnica. A kako se nikad nije potrudio da
svoje izume patentira, slavu su stekli drugi. Njega to, meutim, nije
zabrinjavalo jer je bio neobino iroke ruke i dobra srca, osim kad je
posrijedi bio novac.
ini se da mu je Harry bio neki daleki roak, pa jo i jedini na
ivotu. Jasno je onda da mu nije na um palo da strica Homera odbije
kad je od njega dobio brzojav s pozivom u pomo. Nitko nije znao
koliko, zapravo, stric Homer ima novaca ni to namjerava uraditi
njime. Ipak, inilo se da je to lijepa prilika i Harry je nije elio
propustiti. Zato je otputovao u Cornwall i pojavio se na imanju.
Bilo mu je jasno o emu je rije im je kroio na imanje. Stric
Homer (no nije ba bio Harrvjev stric, ali su ga svi tako oduvijek
zvali) imao je prostoriju u kojoj je provodio svoje eksperimente. Toj
je prostoriji sad nedostajao jedan krov i nekoliko prozora, a imala je
nekakav bolesni zadah. Posljedice eksplozije bile su oite, pa se
Harry onako ovla, nezainteresirano, upitao nije li ga stric pozvao da
mu pomogne pri izradi oporuke.
Snatrenje se rasprilo bez traga im mu je stric, iva slika
elinoga zdravlja (ako se zanemari onaj gips i buka na njegovu
licu) otvorio vrata.
Lijepo je, to si doao tako brzo uzgalamio se on. inilo
se da mu je zbilja drago to vidi Harrvja. A onda mu se lice smrai.
Zapravo deko moj, ja sam ti u gadnoj kai, pa sam te pozvao da
mi pomogne. Moj sluaj je sutra na sudu.
E, to je ve bio pravi ok. Stric Homer je potovao zakone
poput svakoga ispravnog graanina Velike Britanije u vrijeme
racioniranja benzina za privatne automobile. Harryju nikako nije bilo
jasno kako bi mogao pomoi svome stricu-verceru.
130

 ao mi je to to ujem, strie Homer. O emu je rije.

To je duga pria. Hajdemo u moju radnu sobu pa u ti
ispriati.
Radna soba Homera Fergusona zauzimala je cijelo zapadno
krilo pomalo oronule kuerine. Harry je vrsto vjerovao da pod
strehom ive imii, ali to nikad nije uspio dokazati. Kad je stric
Homer oistio stol jednostavno ga nagnuvi tako da su sve knjige i
ostalo skliznule na pod, i zatim triput zazvidao, glasom pokretani
relej ukljuio je negdje zvonce ili neto slino, a sumorni je
kornvolski glas upitao iz skrivenoga zvunika:
Trebate li neto, gospodine Ferguson?
Maida, poalji mi bocu onoga novog viskija. Odgovor se
sastojao samo od glasnog umrkavanja. Ali trenutak kasnije zauje
se kripanje i zveket a komad se police za knjige odmakne u stranu i
otkrije konvejer.
Nikako ne mogu privoliti Maidu da doe u radnu sobu
potui se stric Homer podiui pristiglu bocu. Boji se Boanergesa
premda je on sasvim bezopasan.
Harryju je bilo teko ne suosjeati s nevidljivom Maidom.
Boanerges se sa sva svoja tri metra duljine odmarao na svescima
Encyclopaedije Britannike, a sredinje je zadebljanje pokazivalo
da je nedavno ruao.
to misli o ovome viskiju? upita stric Homer kad je
Harry gucnuo iz aice i stao se boriti za dah.
Ah... oh, to . to da ti kaem? Ja .. . oh... jak je. Nije mi
bilo ni na kraj pameti .
A, ne obaziri se na to to pie na boci. Ova marka nikad
nije vidjela kotske. O tome i jest cijela ova zbrka. Ispekao sam ga
sam, upravo ovdje na imanju.
Strie!
Znam, znam, protuzakonito je. Ali nema vie dobroga
viskija, sve ide u izvoz. ini mi se rodoljubnim praviti vlastiti viski i
tako omoguiti da se on prodaje za dolare. teta to tako ne misle i
poreznici.
Bit e bolje da mi ispria cijelu priu ree Harry
tmurno. Bilo mu je jasno da nee moi izvui svoga strica iz nevolje.
Stric Homer je uvijek volio dobru kapljicu, pa mu je to tee
pala ratna nestaica. Osim toga, kako je ve napomenuto, nerado je
troio novac, pa se nikako nije mogao pomiriti s onih nekoliko
131

stotina posto poreza na svaku popijenu bocu viskija. Kad je potroio

predratne zalihe, sazrelo je vrijeme za akciju.
Ovu je odluku vjerojatno ubrzala i okolina u kojoj je stric
Homer ivio. Stoljeima ve traje rat izmeu poreznika i carinika s
jedne strane i kornvalskih ribara s druge. tavie, prema nekim
glasinama, posljednji vikar koji je ivio na imanju prije nego to ga
je kupio stric Homer imao je biraniji podrum i od samoga Biskupa
a da nikad nije platio ni penija poreza. A to je umirivalo strievu
savjest, jer je smatrao da ne ini nita loe nego samo nastavlja staru,
plemenitu tradiciju.
No, jasno, svoju je ulogu odigrao i duh iste znanstvene
znatielje. Stric Homer je vjerovao da je cijela pria o posebnom
slarenju u osobitim bavama od osobita drveta punih (osobitih)
sedam godina najobinija bljezgarija, i da e on postii neuporedivo
bolje rezultate ultrazvunim i ultraljubiastim zraenjem.
Eksperiment je odlino napredovao nekoliko tjedana. Ali,
jedne veeri, kasno, dogodio se nesretan sluaj, koji prije ili kasnije
zadesi i najurednije laboratorije, to jest, stric se Homer nakon
nekakve zaglune buke naao omotan oko neke grede ispod stropa...
pardon, stropa vie nije bilo, a oprema laboratorija je iznenada i
neobjanjivo bila tamo gdje joj nije mjesto, to jest, bila je razbacana
po itavom imanju.
Sve to i ne bi bilo tako strano da u blizini nisu vjebali
nekakvi rezervisti. im su uli eksploziju, dotrali su da pomognu,
ako treba, Sten-automatima na gotovs. Zar je poela invazija? No, to
e oni zaas srediti.
Bili su pomalo razoarani kad su vidjeli da je to samo stric
Homer, a kako su znali za njegove eksperimente, nisu se ni zaudili
onome to su zatekli. Na nesreu, komandir odreda, neki porunik,
radio je u civilu kao poreznik, pa mu je kombinacija osjeta vida i
njuha zaas otkrila uzrok eksplozije.
I tako ree stric Homer glasom djeaka kojeg su
ulovili u krai pekmeza sutra moram na sud, pod optubom da
imam ilegalnu pecaru.
Ha, ini mi se ree Harry da je to posao Poreznog
ureda a ne lokalnog magistrata.
Mi ovdje ivimo na svoj nain odgovorio je stric
Homer, s osjetnom dozom ponosa. Harry e uskoro otkriti koliko je
to tono.
132

Te su noi malo spavali jer je stric Homer objanjavao kako se

namjerava braniti, odmahivao rukom na sve Harryjeve prosvjede i
navrat-nanos sklapao aparaturu koju e prikazali na sudu.
Ovakve sudove objanjavao je on opinjavaju
strunjaci. Kad bismo samo smjeli, bilo bi najbolje da te predstavimo
kao namjetenika Ministarstva rata, ali bi to oni lako provjerili. Zato
emo im rei istinu bar to se tie tvojih kvalifikacija, dakako.
Hvala ree Harry a to emo ako moj koled otkrije
u to se ja mijeam?
Pa ti nee rei da radi u bilo ije ime osim u svoje,
privatno. Sve je ovo privatni pothvat.
Eh, tu ima sasvim pravo ree Harry.
Slijedeeg su jutra ukrcali aparaturu u striev stari austin i
odvezli se u selo. Sud je zasjedao u jednoj od uionica lokalne
osnovne kole, to je Harryja podsjetilo na mladost i izazvalo u
njemu neugodan dojam da ga eka razgovor s razrednikom.
Imamo sree apnuo je stric Homer dok su se uvlaili
u uske klupe. Sudu predsjedava major Fotheringham. On je moj
dobar prijatelj.
To e im pomoi, sloio se Harry. Meutim, bila su tu jo dva
suca, pa e jedan prijatelj jedva biti dovoljan. Jedina stvar koja ih
moe spasiti, jest rjeitost a ne protekcija.
Sudnica je bila prepuna, to je Harryja iznenadilo jer si nije
mogao rastumaiti kako je toliko ljudi moglo napustiti posao da bi
mogli prisustvovati suenju. A onda se sjeti da je krijumarenje
glavna industrija u tome kraju. Nije bio siguran da e publika biti
naklonjena stricu Homeru, jer je njegovo privatno poduzee
predstavljalo nelojalnu konkurenciju ostalim potenim krijumarima.
S druge strane, ti su ljudi odobravali svakome tko uspije poreznicima
nategnuti nos.
Optunicu je proitao sudski prior, a zatim je prikazan dokazni
materijal. Suci su sveano razgledavali komade bakrenih cijevi, na
to bi svaki uputio zastraujue strog pogled stricu Homeru. Harry je
sa sve manje nade poeo gledati na svoje hipotetino nasljedstvo.
Kad je itanje optunice privedeno kraju, major Fotheringham
se okrene stricu Homeru.
Ovo mi se ini ozbiljnim, gospodine Ferguson. Nadam se
da imate zadovoljavajue objanjenje.
Imam ga, asni Sude prozbori branjenik tonom koji je
naprosto zaudarao na neshvaenu nedunost. Bilo je zabavno
133

promatrati izraz olakanja na licu asnoga Suda i momentalnu

smrknutost pa zatim hladnu samouvjerenost na licu Carine i Poreza
Njegovog Velianstva.
elite li pravnu zatitu? Primjeujem da ste pravno
nezastupljeni.
Nee biti potrebno, asni Sude. Cijeli se ovaj sluaj
osniva na tako trivijalnom nesporazumu da e se raistiti bez
pravnih komplikacija. Htio bih Sudu pritediti nepotrebnih trokova.
Tako frontalni napad izazvao je mrmljanje meu lanovima
asnoga Suda i crvenilo na licu Carine i Poreza Nj. V. Pojavili su se
i prvi znaci nesigurnosti. Ako Ferguson smatra da e Kruna platiti
trokove procesa, vjerojatno ima jake adute. No, dakako, on,
vjerojatno samo blefira...
Stric Homer je priekao da se slegne uzbuenje koje je izazvao
svojom izjavom, a onda je upriliio jo mnogo vee:
Evo, sa sobom sam doveo znanstvenog strunjaka, koji e
objasniti to se dogodilo na imanju rekao je. A s obzirom na
temu njegova izlaganja moram zatraiti, zbog sigurnosti zemlje, da
se nastavak ovoga procesa odri in camera.
elite da ispraznim sudnicu? nepotrebno upita
predsjednik Suda u nevjerici.
Na alost, da, asni Sude. Moj kolega, doktor Purvis,
smatra da e biti bolje da to manje ljudi zna za ovaj sluaj. Kad
budete uli njegovo objanjenje, sloit ete se i sami. Ako to smijem
rei, krajnje je nesretna okolnost to je ovaj predmet dobio i ovakav
publicitet. Bojim se da bi... ah... neke povjerljive injenice mogle
doprijeti do neeljenih uiju.
Stric Homer oima prostrijeli poreznog slubenika, koji se
stane vrpoljiti na svojoj stolici.
No dobro ree major Fotheringham. Ovo je sve
vrlo neregularno, ali mi ivimo u neregularnom vremenu. Gospodine
pisaru, ispraznite sudnicu.
Nakon mnogo gunanja i guranja i nakon odbaenih prigovora
zastupnika optube nareenje bi izvreno. A onda, praen pogledima
dvanaestorice ljudi koji ostadoe u sudnici, Herry Purvis skine
pokriva s aparature koju je donio iz austina. Poto je Sudu pokazao
svoj bona fide, Harry se popne na podij za svjedoke.
Prije svega elio bih rastumaiti, asni Sude poeo je
on da radim na istraivanju eksploziva i da iz toga razloga
134

poznajem rad svoga branjenika. Ovaj je uvod bio potpuno istinit.

Ujedno je to bila otprilike i posljednja istina izreena toga dana.
Hoete rei bombe i tome slino?
Upravo to, ali na fundamentalnoj osnovi. Mi uvijek
traimo nove i bolje tipove eksploziva, to svakako nee za vas biti
nita nova. tovie, mi u dravnim institutima paljivo razmatramo
svaku ideju koja do nas dopre izvana. Upravo nedavno primili smo
pismo od stri... ovaj, gospodina Fergusona u kojem sugerira potpuno
novi tip eksploziva. Ideja je zanimljiva zbog toga to je rije o
neeksplozivnim materijalima poput eera, kroba i slino.
Ha? ree predsjednik Suda. Neeksplozivni
eksploziv? Nemogue.
Harry ubaci u igru svoj oaravajui smijeak.
Znam. gospodine. Prirodno je to tako mislite. Ali, poput
svih velikih ideja ova je genijalno jednostavna. Bojim se da u
morati tu ideju objasniti malo poblie.
Sud je izgledao zainteresirano i uplaeno. Harry zakljui da
nije prvi strunjak s kojim su imali posla. On se odeta do stola
nasred sudnice pokrivenog bocama, cijevima i posudama punih
tekuine.
Nadam se, doktore Purvis nervozno e Predsjednik.
da neete uraditi nita opasno
Jasno da neu, asni Sude. Htio bih samo demonstrirati
nekoliko osnovnih znanstvenih naela. Jo jednom, nadam se da e
sve ostati u ova etiri zida.
On sveano uuti. a na svima se prisutnima vidjelo kako su
opinjeni
Gospodin Ferguson zapone Harry predlae da
iskoristimo jednu od fundamentalnih prirodnih sila. To je sila o kojoj
ovisi sve to ivi sila, gospodo, o kojoj ovisi i moj i va ivot,
premda o njoj moda ne znate nita.
Harry zae iza stola i zauzme pozu iza boca i posuda.
Jeste li se ikad zapitali kako ivotni sokovi dopiru do
najviega lista visokoga stabla? Potrebno je mnogo energije da bi se
napumpala voda pedeset, sto, pa i vie metara visoko.
Odakle tolika energija? Pokazat u vam na ovome
praktinome primjeru.
Evo ovdje imam vrstu posudu, razdijeljenu napola ovom
poroznom membranom. S jedne strane membrane je ista voda; s
druge strane je otopina eera i jo nekih kemikalija koje ne elim
135

spomenuti. Pod tim okolnostima ovdje vlada osobiti tlak, koji

zovemo osmotskim tlakom. ista voda nastoji proi kroz membranu,
kao da eli razrijediti otopina s druge strane. Sad u hermetiki
zatvoriti posudu, a vi pazite na manometar, evo ovdje, vidjet ete
kako se igla penje. To vam je osmotski tlak. Ista ova sila djeluje kroz
stijenke stanica u naem organizmu, prouzrokujui protok tekuine.
Ona tjera sokove uz stablo drveta, od korijenja pa do najviih grana.
Ta je sila univerzalna i mona. Gospodinu Fergusonu pripada ast da
bude ovjek koji je pokuao tu silu staviti pod jaram praktine
primjene.
Harry je uinio jo jednu stanku radi efekta, a onda sveano
rekao:
Gospodin Ferguson pokuava izraditi Osmotsku bombu!
Trebalo je vremena da ova informacija legne. Major
Fotheringham prvi shvati sve njene implikacije, nagne se naprijed i
zapita priguenim glasom, bacajui sumnjiave poglede lijevo i
desno poput kakva urotnika:
Smijem li zakljuiti da je on uspio i da je jedna takva bomba
eksplodirala u njegovoj radionici?
Upravo tako, asni Sude. ast mi je, mogao bih rei
osobita ast, to sam ovo svoje kratko predavanje odrao pred tako
otroumnim Sudom. Gospodin Ferguson je uspio i upravo se
spremao da nas izvijesti o svome uspjehu kad je nesretnim sluajem,
sigurnosni ureaj koji je inae sastavni dio bombe, zakazao.
Posljedice su vam poznate. Nadam se da nikakvi dalji dokazi ne bi
tako zorno prikazali potencijal novoga oruja; a bit e vam jasnije
koliko je ono opasno ako naglasim da je otopina pomou koje ono
djeluje sastavljena iz sasvim obinih, svakodnevnih kemikalija!
Major Fotheringham, zbunjena izraza na licu, oslovi zastupnika
optube:
Gospodine Whiting, elite li postaviti kakva pitanja
svjedoku?
I jo kako, asni Sude, i jo kako! Ja jo u ivotu nisam
uo ovako smijeno, nevjerojatno...
Zastupnik optube e se, ako izvoli, zadrati na
injenicama, ne iznosei svoje osobne ocjene!
Da, asni Sude, ispriavam se. Smijem li upitati svjedoka
kako e opravdati velike koliine alkoholnih para koje su se pojavile
odmah nakon eksplozije?
136

 Usuujem se posumnjati u sposobnosti inspektorova nosa

da obavi precizne kvantitativne analize. Ipak, nikakva nije tajna da je
osloboena izvjesna koliina alkoholnih para. Predmetna je bomba
djelovala na bazi otopine koja je, uz ostale kemikalije, a to sam
prije objasnio, sadravala oko 25 postotaka alkohola. Upotrebom
razrijeenog alkohola, naime, postie se restrikcija pokretljivosti
anorganskih iona, inducirajui tako povienje osmotskog tlaka to
je, dakako, vrlo poeljan efekt.
No, to e ga uutkati, pomisli Harry. Imao je pravo. Prole su
dobre dvije minute dok se zastupnik optube nije ohrabrio na novo
pitanje. On zamahne kroz zrak jednom od bakrenih cijevi.
U koju je svrhu imalo posluiti ovo? upita on to je
podrugljivije mogao. Harry se pravio Englezom.
Manometarske cijevi za kontrolu induciranoga tlaka
odgovori on ne trepnuvi okom.
Bilo je jasno da se Sudu ve vrti u glavi od ovih tekih strunih
objanjenja. To je Harry i htio. Ali optuba je imala jo jedan adut u
rukavu. Uslijedilo je urotniko aputanje izmeu poreznika i
njegovoga pravnog anela uvara. Harry nervozno pogleda u strica
Homera, a on slegne ramenima jasno elei da kae Nemam
pojma!
Imam ovdje jo neto dokaznog materijala, koji bih elio
pokazati Sudu ree poreznikov advokat diui na stol veliki
paket, zamotan u smei papir.
Da li je ovo u redu, asni Sude? prosvjedovao je Harry.
Ako se ne varam, dokazni materijal protiv moga st .. ovaj, kolege,
morao je ve biti prikazan u cijelosti.
Povlaim prijanju izjavu brzo uskoi advokat.
Recimo da ovo nije dokazni materijal u ovom procesu nego za
daljnji postupak. On zastane kako bi dao vremena Sudu da shvati svu
teinu ove izjave. Ipak, ako gospodin Ferguson moe dati
zadovoljavajue objanjenje odmah, cijelu emo priu prije
razjasniti. Bilo je jasno da je posljednja stvar na svijetu koju
advokat oekuje, ili kojoj se nada, upravo takvo, zadovoljavajue,
objanjenje.
On razmota paket i ukau se tri boce poznate marke viskija.
Oh, oh ree stric Homer. Pitao sam se...
Gospodine Ferguson ree predsjednik Suda nema
potrebe da date bilo kakvu izjavu, osim ako to elite.
137

Harry Purvis uputi zahvalni pogled prema majoru

Fotheringhamu. Bilo mu je jasno o emu je ovdje rije. Tuitelj je,
njukajui po ostacima strieva laboratorija, prisvojio nekoliko boca
domaega viskija. Vjerojatno je to uinio protuzakonito, jer sigurno
nije imao nalog za pretres zato je i oklijevao da te dokaze prije
pokae. Tuba se inila neoborivom i bez njih.
Neoborivom se inila i sada . ..
Ove boce ree slubenik Krune ne sadre marku
koju reklamira etiketa. Oegledno je da su upotrijebljene kao
pogodne posude za optuenikove .. . nazovimo ih tako . . kemijske
otopine. On ironino pogleda Harryja Purvisa. Mi smo dali
spomenute... hm... otopine na analizu i dobili neobino zanimljive
rezultate. Ne samo to sadre neprirodno visoku koncentraciju
alkohola nego se ove otopine praktiki ne razlikuju od...
Nije mu uspjelo dovriti ovu neeljenu ocjenu strievih
pecarskih sposobnosti. U tom se trenutku zauo zlokobni zvidajui
zvuk. Harry je isprva pomislio na bombardiranje iz aviona, ali shvati
da je to malo vjerojatno jer se nisu uli ni avioni ni sirene zrane
uzbune. Tada mu bi jasno da zvidanje dopire iz neposredne blizine;
zapravo iz same sudnice; tovie, sa stola; pa da, ravno iz...
U ZAKLON! vrisne on.
Sud se povukao brzinom rekordnom u analima britanskoga
zakonodavstva. Tri suca nestanu iza podija; ostali zaruju nosom u
pod ili zarone pod klupe. Trenutak, samo trenutak pun iekivanja,
nije se dogodilo nita i Harry se poboja da je dao pogrenu uzbunu.
A onda se razlijee mukli, udnovato prigueni udar eksplozije,
sveopi zveket razbijena stakla i zadah kao iz razorene pecare.
Polako, polako Sud izviri iza podija.
.
Osmotska je bomba demonstrirala svoju razornu mo. to je
bilo jo vanije, unitila je dokazni materijal.
Sud ba nije bio oduevljen razvojem dogaaja. Kao prvo.
pretrpio je opasni napad na svoje dostojanstvo. Kao drugo i vanije
lanove suda ekala je nova rasprava, ovaj put kod kue, a povrh
toga u svojstvu optuenoga: miris alkohola je prodro posvuda.
Premda je sudski pisar pourio pootvarati sve prozore (udo jedno,
svi su ostali cijeli), alkoholne su pare nekako oklijevale s
razilaenjem. Harry Purvis, dok je uklanjao komadie staklenih boca
iz kose, bio je znatieljan nee li sutra u razredu biti pijanih aka.

138

Major Fotheringham je napokon ispao pravi drug: dok su

izlazili iz alkoholizirane uionice, hou rei sudnice, obratio se stricu
Homeru:
Pazi, Fergusone, narast e nam brada do pojasa dok
doekamo one Molotovljeve koktele koje nam je obealo
Ministarstvo rata. Kako bi bilo da naini nekoliko tih tvojih bombi
za Civilnu zatitu? Ako ve ne mogu nokautirati tenk, barem e
posadu opiti i onesposobiti uzet emo im vozake dozvole.
Svakako u razmisliti o tome, majore odgovorio je
stric Homer, jo uvijek oamuen razvojem dogaaja.
Doao je k sebi tek dok je vozio natrag na imanje niz uske,
zavojite putove mimo visokih neobukanih zidova.
Nadam se, strie primijetio je Harry kad su izbili na
ravniji dio puta pa se inilo da nee vozaa smetati svojom
primjedbom da nee obnoviti svoju pecaru. Pazit e sad na tebe
poput kobaca, a drugi se put nee izvui.
U redu ree stric Homer alosnim glasomm.
Dovraga s konicama! Popravljao sam ih nedavno, jo nije ni rat
poeo!
Hej vikne Harry, pazi!
Bilo je kasno. Stigli su do raskra nad koje je bio namjeten
sasvim novi znak stop. Stric Homer otro zakoi, ali se za trenutak
ne dogodi nita. A tada kotai s lijeve strane zablokiraju, dok su se
oni s desna i dalje veselo vrtjeli. Auto uini nalijevo-krug, sreom se
ne prevrne nego ostane mirovati u smjeru iz kojeg su doli.
Harry prijekorno pogleda strica Homera. Upravo je sastavljao
odgovarajui prigovor na strievo ponaanje za volanom kad se iza
zavoja pojavi motocikl i zaustavi se uz njihov auto.
Ipak im to nije bio sretan dan. Seoski je prometnik ekao u
zasjedi da uhvati prekritelje novoga znaka. On gurne glavu u austin.
itavi, gospodine Fergusone? ree. A tada mu se nos
namreka; a lice mu poprimi izraz Gromovnika Ilije prije nego to e
ispaliti munju. Eh, ovo vam nee proi. Morat ete na sud.
Vonja pod utjecajem alkohola je ozbiljna stvar.
Ali ja nisam okusio ni kapljice danas! protestirao je
stric Homer maui rukavom natopljenim alkoholom ispred
policajeva muenikog nosa.
Ne oekujete valjda da u vam vjerovati? razvie se
policajac, straan u svome pravednome bijesu. Bojim se da ete
139

morati sa mnom u stanicu. Da li je va prijatelj dovoljno trijezan za

vonju?
Harry Purvis nije na to nita odgovorio. Bio je zaposlen
lupanjem glave o vrata i upanjem kose.
No, i onda? upitali smo svi Harryja to je bilo?
Ha, nita. Stric Homer je platio pet funti globe i uzeli su
mu vozaku zbog vonje u pijanom stanju. Na alost, kad je njegov
predmet doao pred sud, major Fotheringham vie nije bio
predsjednikom, a ostala dva suca, premda su moda i vjerovali da je
ovaj put neduan, smatrali su oito da sve ima svoje granice.
Jesi li bar doekao togod od njegova novca?
Jest, ako mi ne treba. No, da, bio je vrlo zahvalan i rekao
mi je da e me se sjetiti u svojoj oporuci. Ali kad sam ga posljednji
put vidio, to mislite ime se bavio? Tragao je za Eliksirom ivota,
eto to je radio.
Harry duboko uzdahne, slomljen ivotnom nepravdom.
Katkad mi se ini da ga je i naao. Lijenici govore kako
jo nikad nisu vidjeli zdravijeg osamdesetgodinjaka. I tako sam ja iz
svega toga izvukao nekoliko uspomena i mamurluka.
Kakav mamurluk? upita Charlie Willis.
Pa lijepi odgovori Harry, a licem mu se razlije blaeni
osmijeh sjeanja na stare dane. Vidite, poreznici nisu unitili sve
dokaze. Ono to je ostalo morali smo... ah... unititi sami. Potrajalo
nam je cijeli tjedan. Kakve smo sve genijalne stvari izumili za to
vrijeme! Samo to nikako nismo mogli otkriti to smo to zapravo
izumili!

140

Zoran ivkovi:

Teorija naune
fantastike (II)
Estetski
kvalitet
SF anra
Kad pisac nauno-fantastinog
dela odlui da svoju zamisao
artikulie u obliku umetniko-proznog
kazivanja, on u isti mah provodi izbor
sa dalekosenim posledicama po
slobodu same te artikulacije. Priroda
toga posebnog oblika kazivanja
temelji se, naime, na odreenim
naelima, po kojima se ono i razlikuje
od svih ostalih vidova artikulacije
duhovnih sadrina. Posredi su
naela koja odreuju ono to se u
optoj teoriji knjievnosti naziva
koherencijom
literarnoumetnikog
ostvarenja. Odavde neposredno
proistie prvi aksioloki kriterijum
svakoga,
a
napose
naunofantastikog proznog dela:
vrednost
ostvarenja
umetnike
proze, bez obzira na njegove
anrovske posebnosti, prevashodno
zavisi od toga da li je postignuta
njegova puna koherencija.
Znaajan
prilog
utvrenju
osobenosti koherancije umetnike
prozne tvorevine dali su izuavaoci
strukturalistike orijentacije. Prema
zagovornicima te kole miljenja
knjievno-umetniko delo predstavlja
specifian skup odreenih

elemenata to obrazuju sintezu

vieg reda strukturu. Priroda
organizovanja tih konstiluenata u
osnovi je amalgamskoga a ne
konglemetalskog tipa, to znai da
svaki elemenat, uavi u sastav
strukture, potpuno gubi svoju
autonomnost i postaje relevantan
jedino u sklopu celine kojoj pripada.
Kako svaka struktura vri
odreenu funkciju koja je ini
svojstvenom, oigledno je da i njeni
sastavni elementi treba da budu
potinjeni ispunjenju te funkcije. U
primeru umetnike proze, kojem
pripada i vrsta nauna fantastika,
ova karakteristina funkcija jeste
konstituisanje estetskoga kvaliteta,
koji po definiciji ne moe da nastane
ni u jednoj drugoj tvorevini duhovne
sadrine.
Svaki
elemenat
to
sainjava strukturu umetnikoga
proznog dela prvenstveno je, dakle,
usmeren
na
izgraivanje
pomenutoga kvaliteta, ime se
obezbeuje koherencija, odnosno
postie relevantna vrednost.
Primene li se ova opta naela
na poseban sluaj naune fantastike,
doi e se do njenoga imanentnog
aksiolokog sistema. Kao i struktura
svake druge vrste umetnike proze, i
struiktuira
naune
fantastike
predstavlja
amalgamski
skup
izvesnog broja elemenata. Da bismo
pokazali na koji nain ti konstituenti
obrazuju strukturu SF tvorevine,
odabraemo primjer za koji je
vezano najvie nedoumica prilikom
razmiljanja o naunoj fantastiici.
Re je o elementu naunog,
odnosno nauke, prisutnost kojeg se
lako moe ustanoviti u svakom
naunofantastinom delu.

141

Oigledno je da elemenat
naunog, javi li se u jednoj
literarnoj strukturi, ne moe da ima
istu valencu kao i u strukturi
diskurzivnog teksta, gde se izvorno
ispoljava. Razliitost tih valenci
proizlazi iz razliitosti funkcija koje
vre dve strukture. Dok je funkcija
diskurzivnog teksta usredsreena na
utvrenje zakonitosti objektivnog
sveta, funkcija knjievnog, odnosno
SF
dela,
jeste
konstituisanje
estetskoga kvaliteta. Drugim reima,
elemenat naunog u strukturi
nauno-fantastikog ostvarenja nije
vie usmeren na objektivno saznanje
on, dakle, nema gnoseoloku ve
estetsku dimenziju. Gubljenjem svoje
primarne, gnoseoloke funkcije,
konstituent
o
kojem
je
re
automatskri
gubi
i
sredinji,
povlaen poloaj, koji mu po
definiciji
pripada
u
strukturi
diskurzivnog teksta. U amalgamu
umetnikog SF ostvarenja elemenat
naunog
postaje
jedan
od
ravnopravnih
konstituenata
koji
obrazuju strukturu sa iskljuivo
estetskom funkcijom. Ova funkcija,
kroz koiu se ispoljava koherentnost
umetnikog dela temelji se na
obezbeenju unutarnje motivaciije i
individualizacije. Element naunog
relevantan je, dakle, u strukturi
nauno-fantastike tvorevine jedino
ukoliko doprinosi ostvareniu te
motivaciije i individualizaciie, a
nipoto sm po sebi. Ukoliko bi vrio
bilo koju funkciju (raunajui tu i
saznajnu) sem
ove sredinje,
estetske,
pomenuti
konstitiuent
ozbiljno bi naruio koherenciju
umetnike prozne strukture, odnosno
ugrozio njenu imanentnu vrednost.

Ako se ovo ima na umu, postaje

oigledna
potpuna
neodrivost
stanovita prema kojima SF delo
preko svog elementa naunog
treba, odnosno moe da vri
gnoseoloku funkciju. Jednostavnije
reeno, za imanentnu vrednost
nauno-fantastikog
ostvarenja
sasvim je zanemarljivo da li
konstituent o kojem je re anticipira
illi ak realizuje odreen objektivnonauni
kvalitet,
ukoliko
to
anticipiranje i realizovanje ne stoje
iskljuivo
u
slubi
ostvarenja
primarnoga kvaliteta umetnikog
proznog dela estetskog. I tako,
suoavamo
se
sa
pomalo
paradoksalnom situacijom: neko
nauno-fantastiko delo je nauno
samo u smislu izvrenja umetnike
transpozicije elementa naunog, a
nipoto po izvornoj. saznajnoj
dimenziji toga konstituenta: ono je to,
dakle, jedino u estetskom a ne i u
gnoseolokom pogledu.
S
obzirom
na
imperativ
konstituisanja estetskoga kvaliteta
elemenat naunog odista ne moe
da ima autonoman, povlaen
poloaj
u
strukturi
naunofantastikog dela, kao to ima u
diskurzivnom
tekstu.
Ako
je.
meutim, kvalitativno izjednaen sa
ostalim konstituentima strukture,
elemenat o kojem je re ipak
dominira SF ostvarenjem u jednom
drugom pogledu: kvantitativnom.
Zamano i neizostavno prisustvo
toga konstituenta u delima naunofantastikog anra zahteva izvesno
revidiranje
primenjenoga
strukturalistikog metoda, jer se iz te
perspektive vie ne mogu na
zaaovoljavajui nain rastumaiti dva
znaajna momenta:

142

prvo, zbog ega je to upravo

elemenat naunog a ne neki
drugi; drugo, zato se nauna
fantastika javila upravo u jeku
perioda najobuhvatnije naune
revolucije, izvorno kao jedina od
njenih prateih manifestacija, a ne
negde proizvoljno u prolosti
(arbitrarno

uzimamo poetak naeg stolea kao

vreme nastanka prvih autentinih
nauno-fantastikih dela)? Na ova
pitanja pokuaemo da odgovorimo u
narednom nastavku naih razmiljanja,
vezanih za teorijsko ispitivanje SF
anra.
Zoran ivkovi

Sekcija
za znanstvenu
fantastiku
ARKZ
SF 76
Prole, 1976. godine, prijatelji i
ljubitelji znanstvene fantastike u
itavom svijetu proslavili su pedeset
godinjiou
objavljivanja
prvog
asopisa
posveenog
iskljuivo
znanstvenoj fantastici.
Rije je o asopisu Huge
Gernsbacha Amazing Stories, koji
je taj rodonaelnik suvremene ZF
poeo izdavati u travnju 1926.
godine u SAD.
Ljubitelji tog anra u Jugoslaviji
mogu s prolom godinom biti i vie
nego
zadovoljni.
Almanah
Andromeda, osnivanje prvoga
kluba prijatelja ZF u Zagrebu,
ivkovieva
antologija
kritikih
tekstova
o
ZF,
pokretanje
mjesenika Sirius u Zagrebu, su
djelovanje jugoslavenskih delegata

na 3. evropskom kongresu ZF u
Poznanu i objavlljivainje novog kola od
est knjiga biblioteke Kentaur,
rezultat je rada entuzijasta i vrsnih
poznavalaca ZF u Jugoslaviji, i ujedno
najljepi nain obiljeavanja ove za
prijatelje ZF znaajne obljetnice.
Trebalo je punih osam godina da se
izdava prve serije ZF romana
beogradska Jugoslavija oporavi
od poraza koji je ova serija doivljela
na naem knjiarskom tritu. Ne
bismo ulazili u analizu uzroka tog
promaaja u svakom sluaju izbor
je bio vrlo kvalitetan jer pred nama

143

je sada novo kolo biblioteke

Kentaur,
oigledno
vie
prilagoeno
irokom
tritu,
atraktivno opremljeno i relativno
pristupane cijene. S obzirom na
deficitarnost prevedenih naslova ZF
literature u Jugoslaviji drugim
rijeima na priliku da svako
prevedeno djelo bude ujedno i
dobrodolo djelo izbor je vrlo
razumno proveden i ukazuje na
znalaki ukus i vrsno poznavanje
materije.
Objavljeni romani po svojem
sadraju pokrivaju glavna tematska
podruja interesa ZF: temu stranaca
meu nama i Prvog Kontakta, zatim
temu propasti svijeta, temu drugih
svijetova i drugih bia, te napokon
temu udesnog izuma. Svi su
romani na neki nain klasika
suvremene ZF. Ballard, najmlai od
autora romana prevedenih u ovom
kolu, samo je posljednja karika u
plejadi pisaca koji su nam paljivim
izborom prezentirani; Clarke. danas
ve doajen suvremene ZF. Asimov
gotovo isto, Lem, filozof i humanist
renesansnog tipa, Hoyle, astronom i
pisac ZF romana, Christopher, pisac
uspjenih
kombinacija
ZF
i
avanturistike prie, i naposljetku
Ballard, pripadnik nove generacije
ZF pisaca, mranjak i apokaliptiar.
Takav kvalitetni izbor autora i
djela kakav je prezentiran u novom
kolu biblioteke Kentaur moda e
nam
pomoi
u
pokuaju
razrjeavanja nedoumica koje se
stalno nameu kada je rije o ZF kao
literarnom anru. U nas je, naime,
jo dominantno miljenje da je ZF
literatura marginalna i manje vriedna
knjievnost. Ozbiljni izdavai po-

naaju se kao a taj literarni anr

gotovo i ne postoji; a ako se kojim
sluajem ZF i nae u izdavakom
planu neke od izdavakih kua, tada
se tretira kao tivo namijenjeno
omladini. Smatra se, ukratko, da je
ZF neto neozbiljno, pop-literatura, a
katkada i neto ideoloki sumnjivo s
obzirom na injenicu da nam
pretean broj autora ZF dolazi iz
anglosaksonskoga jezikog podruja.
Takvim kvalifikacijama pridruuje se
miljenje za nas sasma nejasnog
porijekla da u nas nema
zanimanja za ZF i da prema tome
nema ni ekonomskog opravdanja
objavljivati ZF.
Sve je to nojevsko guranje glave
u pijesak. est knjiga biblioteke
Kentaur prua nam dovoljno
argumenata da oborimo neosnovana
miljenja izdavaa i da ih pokuamo
prisiliti da izvuku svoju glavu iz
pijeska u nadi da e uti glas
nekoliko
desetaka
tisua
jugoslavenskih ljubitelja ZF.
Kad je rije o literaturi, odmah
treba kazati da je Stanislav Lem
nosilac
poljske
nagrade
za
knjievnost, koju osvaja kao pisac ZF
romana. Jimu Ballardu uzor je James
Joyce; itanje njegovilh romana
zahtijeva znatnu intelektualnu irinu,
s obzirom na estu primjenu
simbolikoga govora i profinjenih
metafora. Treba li moda da toj
dvojici
objektivno
priznatih
knjievnika pridodamo autohtone
velikane ZF Clarka i Asimova? Ili
Freda
Hoylea,
jednog
od
najistaknutijih
astronoma
danainjice?
Smatrati probleme koje prevedeni
romani obrauju marginalnima znai
doslovno biti slijep i gluh za vrijeme i
prostor u kojemu ivimo. Ovdje se ne

144

radi samo o moguim pitanjima na

koja se nalaze ili ne nalaze odgovori
ve i o sasma moguim situacijama u
kojima bi se ovjeanstvo moglo nai.
Ve na toj razini alternativne situacije
i traganja za alternativnim rjeenjima,
ZF postaje objektivno zanimljiva. Jo
zanimljivija,
sa
zapanjujuim
filozofskim implikacijama, ZF postaje
kad u alternativnoj situaciji ne nalazi
odgovora i kada ostavlja junaka
suoenog s istinom i pitanjima koja
dovode
u
sumnju
ustrojstvo
antropocentrinog veltanaunga.
Kad to govorimo, posebno imamo na
umu Clarkov Kraj djetinjstva i
Lemove Nepobjedive.

Napokon, miljenje da kod nas

nema zanimanja za ZF moe se
okvalificirati kao najblae reeno
nepoznavanje trita. Ve sasma
jednostavna sonda prodaja ZF
knjiga u knjiarama sa stranom
knjigom pokazala bi zbilju
zablude da kod nas nema interesa
za ZF.
I na kraju to da kaemo o
prevedenim knjigama. Mnogi ljubitelji
ZF i tako su veinu sada objavljenih
knjiga proitali u originalu. Onima
koji to do sada nisu uinili iz bilo
kojeg razloga, moemo jamiti est
uzbudljivih dana. Pravi ljubitelj ZF,
naime, ita jedan ZF roman na dan.
Z. K

Iz sadraja slijedeeg broja:

Zelazny: VRIJEME OLUJE
Pionirsko naselje na dalekom planetu bori se za opstanak pod
udarcima apokaliptine kie i protiv lokalne faune koja i sama
trai zaklon pred poplavom. Poet Zelazny je nenadmaiv kad
treba uskladiti suhe tehnike detalje i toplu ljudsku priu!
Clarke: SVE VRIJEME SVIJETA
Unajmljena je osoba koja e uz honorar od milijun funti!
izvriti najveu krau u povijesti ovjeanstva: opljakat e
glasoviti, nenadmano uvani Britanski muzej u Londonu. Krimi?
Da nije autorova imena, jo bi ovjek to i povjerovao...
Rosohovatski: TOR PRVI
Zna se to se dogaa kad se slubenika premjesti na drugo radno
mjesto, a njegov posao prepusti elektronskom mozgu. No kad se
s tim elektronskim mozgom pone natjecati novodoli direktor,
koji je uz to jo i znanstvenik i ahist zbrka je potpuna...

145

146