Professional Documents
Culture Documents
Lujo Margetić - Dolazak Hrvata
Lujo Margetić - Dolazak Hrvata
"dolazak hrvata"
"ankunft der kroaten"
BIBLIOTEKA
ZNANSTVENIH DJELA
LUJO MARGETI
119
Redakcija
mr. JOSIP BELAMARI, NEVENKA BEZI-BOANI, dr. NENAD CAMBI,
dr. IVO GRABOVAC, dr. DUAN JELOVINA, dr. IVAN MIMICA,
akademik IVO PETRINOVI
DOLAZAKHRVATA
ANKUNFT DER KROATEN
Urednik biblioteke
dr. IVAN MIMICA
Recenzenti
akademik TOMISLAV RAUKAR
akademik HODIMIR SIROTKOVI
KNJIEVNI KRUG
SPLIT
2001
A. PREDGOVOR
Vrlo sam zahvalan Knjievnom krugu Split stoje prihvatio objavljivanje mojih
radova koji se odnose na neobino sloenu problematiku dolaska Hrvata na
jadransko-kontinentalno-panonske prostore. Ti su radovi objavljivani poevi od
1977. na osnovi samostalnog istraivanja i diskusije s drugim autorima. U
pojedinostima i u osnovnim postavkama dolazio sam postupno do novih spoznaja,
zbog ega je bilo nuno ranijim tekstovima dodati razmjerno opiran Uvod. Iz njega
je vidljivo, nadam se, sazrijevanje mojih koncepcija.
Neka mi ovdje bude doputeno upozoriti na analogno sazrijevanja i kod drugih
autora. Tako je primjerice Max Kser, jedan od najveih romanista druge polovice
20. stoljea, godine 1942. objavio svoja istraivanja o odnosu vlasnitva i posjeda,
temeljnom problemu rimskog prava (Eigentum und Besitz im lteren rmischen
Rechte), eda bi 14 godina kasnije (1956.) ponovno objavio isto djelo, uz napomenu
da se uvelike promijenilo njegovo miljenje o mnogim pojedinostima, ali i o
ponekim temeljnim pitanjima (ber viele Einzelheiten, aber auch in manchen
grundstzlichen Fragen), o kojima je itatelja obavijestio na kraju knjige u
razmjerno opirnim Nachtrge. Kada je 15 godina kasnije (1971.) Kser objavio
novu sintezu svojih shvaanja, u drugom, preraenom izdanju svojega
monumentalnog djela Das rmische Privatrecht, svaki je itatelj mogao s
udivljenjem ustvrditi daljnje sazrijevanje novih ideja istog autora. Moglo bi se
navesti jo mnogo slinih primjera, i samo je uskogrudno provincijalno gledanje
moglo Kaseru i drugima prigovoriti zbog takvog fluidnog, no u znanosti jedino
prihvatljivog, pristupa na bilo kojem znanstvenom polju, pa, dakako, i u
problematici dolaska Hrvata.
Tako su diskusija s ranijim, drukijim, u prvom redu Hauptmannovim i
Grafenauerovim stajalitima i argumentacija mojih teza u radu iz 1977. god.
nezaobilazni imbenik daljnje argumentacije mojih kasnijih radova. Smatram da
se na primjer o borbama oko Konstantinopola godine 626. moe ozbiljno
raspravljati tek nakon obrazloene diskusije mojih argumenata to se odnose na
Uskrnju kroniku jedino (!), i to ak suvremeno (!) vrelo koje o tim borbama
pie (a ne i dalje bezbrino uzimati kao gotovu injenicu avarsku katastrofu
godine 626.); nadalje, primjerice, je li autentiniji tekst u Annales Laureshamenses
i l i u onaj u Chronicon Moissiacense, koji se odnosi na upad franakih eta u
avarsku dravu godine 791. (a o tome ovisi razumijevanje i ocjena franakoavarskog rata, pitanje podruja nad kojim je vladao Wonomyrus Sclavus itd.); tu je
nadalje i problem iju su vlast priznavali dalmatinski gradovi i otoci u preteitom
dijelu 7. i 8. stoljea, itd., itd.
Tek nakon to se dobro proue, moji argumenti u diskusiji od 1988. do 1994.
god. s minuciozno pisanim lancima P. Stiha i M. Lonara, moje analize rezultata
istraivanja maarskih arheologa Lszloa, Bone, Szentpeterya i drugih iz 1995.
godine, dobivaju svoj puni smisao, koji na moje prijanje analize, iz 1977. god.,
bacaju novo svjetlo.
Recenzentima zahvaljujem na poticajnim primjedbama, a supruzi Anelisi na
nemjerljivoj pomoi i bezgraninoj strpljivoj suradnji, bez koje bi ovo djelo bilo
lieno mnogih komponenata znanstvenog rada, to se osobito odnosi na, primjerice,
usklaeno citiranje, popis vrela i literature, neophodna kazala i si.
VORBEMERKUNG
Die Arbeit unter VII.l ist unter VII.2 in deutscher Fassung gegeben. Die
Zusammenfassung (unter C.) wiederspiegelt mit wenigen nderungen die Arbeit
unter A. Uvod (Einleitung). Damit sind die wichtigsten Resultate unserer
Untersuchungen den breiteren wissenschaftlichen Kreisen zugnglich gemacht.
Die der ersten Verffentlichung zugefgte Zusammenfassung (Riassunto) der
Abhandlung unter C. I findet sich unmittelbar nach ihr.
B. UVOD
je ovdje vojna pratnja, druina, slino kao i u THEOPH, 357 po kojem je nakon
Kuvratove smrti prigodom diobe njegovih sinova svaki sin preuzeo svoju pripadajuu
vojniku pratnju. O tome vidi potanje rad VII. pod DII. Vidi i DAI, 32.
10
ne predugako vremensko razdoblje od, recimo, 7-10 godina. Nadalje, pod Kocilom
se u literaturi s pravom najee vidi franakog vojvodu Kadolaha (umro godine
819.), a u Porinu vojvodu Bornu, domaeg vladara u Dalmaciji (umro godine 821.).
Dobivamo, dakle, ovakve pribline vremenske odrednice:
1. dolazak Hrvata i borba s Avarima
oko 10 godina
2. Hrvati pod vlau Franaka
" 10 godina
3. Borba Hrvata s Francima
" 7 godina
Ukupno oko 27 godina3
Drugim rijeima, prema vijestima iz glave 30. DAI Hrvati su u dananju
Hrvatsku doli oko godine 794. To bi vrijeme priblino odgovaralo razdoblju
ratovanja Franaka protiv Avara. Prema tome, Hrvati su prema prii iz glave 30. u
dananju postojbinu doli tek koncem 8. stoljea, to bi odgovaralo i naprijed
istaknutoj neobinoj injenici da o njima u 7. i 8. stoljeu u naim krajevima nema
vijesti ni u jednom suvremenom izvoru.
Posve je drukija pria o dolasku Hrvata u dananju postojbinu prema glavi
31.: Hrvati izbjeglice () zatraili su utoite kod cara Heraklija. On im
je najprije naredio da iz Dalmacije potjeraju Avare, a nakon toga da se ondje nasele,
i to u doba Porgina oca; nakon toga Heraklije ih je dao pokrstiti u doba njihova
vladara Porge.
Kao to se vidi, te se dvije prie meusobno duboko razlikuju ne samo po
sadraju nego i po poruci. Prema poruci prve prie (glava 30.) Hrvati su postigli
svoju slobodu posve nezavisno od Bizanta, u estokom ratovanju najprije s
Avarima, a potom s Francima. Druga pria (glava 31.) prikazuje Hrvate kao
pokorne podanike bizantskog cara jo prije njihova dolaska u Dalmaciju: oni
ponizno mole Heraklija da ih primi u zatitu. Nakon toga, sve to rade, rade po
njegovu nalogu.
U jednoj se pojedinosti obje prie slau: Porga iz glave 31. oito je istovjetan
s Porinom iz glave 30. Ako se pretpostavi, kao to to s pravom prihvaa veina
autora, daje Porin-Porga dalmatinski knez Borna, onda su po glavi 31. Hrvati doli
u vrijeme prethodne generacije (za Porgina oca) pa nas i pria iz glave 31. dovodi
do istog rezultata kao i ona iz glave 30.: Hrvati su doli koncem 8. stoljea.
Temeljna vremenska odrednica tih dviju pria dobro se poklapa s uvodno
istaknutom okolnou da Hrvate ne spominje nijedan suvremeni izvor iz 7. i 8.
stoljea.
No, kako je u literaturi prevladavalo stajalite da su Hrvati ipak doli u
Dalmaciju u prvoj polovici 7. stoljea, u naem radu iz 1977. god. bilo je potrebno
osvrnuti se na argumentaciju nekih autora koji su to tvrdili. Nau pozornost bile
3
Ovo je, dakako, samo posve priblini raun. Izveli smo ga 1977. god. (rad I.). Neto
drukije brojke, isto tako samo pribline, predloili smo 1988. god. (rad V.). Uostalom, jasno
je da nije bitno tono odrediti broj godina u sintagmi neki broj godina, nego je rije o
priblinom vezivanju vremena Kadolaha i Borne s tri razdoblja, od kojih nijedno ne moe
trajati mnogo godina.
11
12
13
Stoga Toma pie da su se u antici Hrvati zvali Curetes ili Coribantes. Oni su
bili vrlo hrabri (...) ali su imali primitivna i smijena shvaanja. Poslije je s
Gotima i Totilom iz Poljske dolo sedam ili osam rodova plemia, koji su se zvali
Lingoni. Oni su se nametnuli starosjediocima Hrvatima i tlaili ih. Ipak, postupno
su se spojili u jedan narod, jednog jezika. Taj je narod pokvaren (pravi) i divlji
(feroces), dodue kranski, ali vrlo primitivan (rudes valde) i povrh svega jo i
natopljen arijanskom kugom. Ukratko, Hrvati su preuzeli od starosjedilaca
primitivnost, a od doljaka heretinost. U XVI. poglavlju Toma ponovno napada
Hrvate, koje zlobno opetovano naziva Gotima (da im podmetne da jo uvijek
pristaju uz arijance), a slavensku slubu Boju naziva sramotnom shizmom.
Toma je i inae posve ravnoduan prema povijesnoj istini. Tako je primjerice
pohod Gota, koji su godine 488. iz Tracije preko Panonije (Sirmij, Siscija, Emona,
Akvileja) krenuli u Italiju, potedio, kao to je poznato, Salonu, a Toma ipak tvrdi
da je ona tom prigodom djelomino unitena. Nadalje, o Ivanu Ravenjaninu,
obnovitelju salonitansko-splitske nadbiskupije, Toma pie tako nejasno da je iz
njegovih rijei upravo nemogue utvrditi je li Ivan djelovao u 7., 8., 9. ili 10.
stoljeu, ili je moda ak legendarna linost.
Ponovimo: prema Tominu pripovijedanju Hrvati su dobili svoje ime po nekom
narodu koji je na naim podrujima ivio jo u antici i koji se nakon dolaska Gota
(koji se po Tomi nazivaju i Slavenima) spojio s njima u jedan narod; prema glavama
30. i 31. DAI Hrvati su doli u nae krajeve i, pobijedivi Avare, ovdje se nastanili;
prema Ljetopisu, Hrvatska se ne spominje prije Konstantina-irila. Danas znamo
da su Goti doli u nae krajeve potkraj 5. stoljea, da je avarska drava unitena
koncem 8. stoljea i daje Konstantin-iril ivio sredinom 9. stoljea, ali se iz toga
ne smije zakljuivati da su spomenuti stari pisci i narodna predaja imali tako jasne
vremenske predodbe.
Kao da bi, prema tome, trebalo prihvatiti nau tezu iz 1977. godine: Hrvati su
doli koncem 8. stoljea. Ona, meutim, proizlazi iz filoloke analize glava 30. i
31. DAI. No, opetovano smo naglasili daje rije o drugorazrednom vrelu, ijim
se podacima treba vrlo oprezno sluiti. Istaknuli smo to ve 1985. (rad pod III.).
Zbog toga smo 1988. (rad pod IV.) podvukli da istraivanje o vremenu dolaska
Hrvata ne smatramo ni izdaleka zakljuenim, a nakon toga smo 1990. godine (rad
pod V.) o dolasku Hrvata ve pisali pod navodnim znacima i naglasili daje teza
moda uope pogreno postavljena.
Naime, ako znamo daje vijest iz glave 30. DAI o pobjedi Hrvata nad Francima
netona i daje ona samo posljedica ponosne poruke narodne predaje da su Hrvati
pobjedonosni narod, te ako su i mnoge druge vijesti iz iste glave netone i l i
nesigurne, onda smo upravo prisiljeni dovesti u sumnju i ostale vijesti.6 Ponovimo
6
ono to smo jo 1990. ustvrdili: nije li moda problem dolaska Hrvata pogrjeno
postavljen? Umjesto da se bavimo kasnijim priama o dolasku Hrvata (gl. 30. i
31. DAI) ili o njihovoj autohtonosti (Toma), ne bi li bilo mnogo korisnije ponovno
prouiti stanje u Panoniji i Dalmaciji u 7. i 8. stoljeu na osnovi tadanjih vijesti?
Premda o Hrvatima u njima nema vijesti, one su oito jedini ozbiljni putokaz za
objanjavanje tadanjih dogaaja.
6. To je toka s koje smo krenuli u naim daljnjim istraivanjima, koja su
rezultirala naim radom iz godine 1995. (rad pod VII.). Ustanovili smo daje naoko
posve mrano razdoblje od prve treine 7. do sredine druge polovice 8. stoljea
transparentnije negoli to se na prvi pogled ini. U obzir za analizu dolaze
ponajprije razmjerno vrlo bogati arheoloki nalazi.
Szentpetery je u svojim iscrpnim studijama iz 1987. i 1989. dokazao daje oko
godine 630. u avarskom kaganatu dolo ne samo do promjene sjedita kaganata
nego nedvojbeno i do promjene dinastije, ta daje razdoblje nakon toga, priblino
od 630. do 675., najsjajnije doba avarske drave. U to doba, u razdoblje od tono
jedne generacije (Szentpetery), pada kudikamo najbogatiji materijal iz itavog
razdoblja avarske vlasti u irem podunavskom podruju. Nemogue je to ne
povezati s drugom injenicom, naime, da od 630. do 675. nema ni najmanje vijesti
o bilo kakvom avarskom napadu na Bizant, premda je to bilo doba kada je Bizant
vodio oajnike ratove s Arapima, u kojima je izgubio vlast nad morem, Palestinu,
Siriju, Egipat i Tripoli i ak doivio prvi izravni arapski napad na Konstantinopol.
Idila u odnosima Bizanta i avarskog kaganata, uz izvanredno bogate arheoloke
nalaze u kaganatu, moe se najjednostavnije i najuvjerljivije objasniti
pretpostavkom da je nova vlast odravala dobrosusjedske i prijateljske odnose s
Bizantom. Ti su joj odnosi omoguavali vrlo visoki standard vladajueg sloja i to
zato stoje Bizant, zbog vlastita interesa, u situaciji oajnike borbe s Arapima bio
spreman dokazivati svoje prijateljstvo prema Avarima bogatim darovima i
financijskom pomoi. Ukratko, treba napustiti zastarjelo miljenje daje ve nakon
godine 630. rije o postupnom slabljenju avarske drave.
Te nove znaajne rezultate arheolokih istraivanja za razdoblje od priblino
630. do priblino 675. godine trebalo je pokuati povezati s vijestima iz pisanih
vrela.
Prema vijesti koju biljei Nicefor Kuvrat (), neak Organa,
vladar Unogundura ustao je protiv avarskog kagana i iz svoje zemlje sramotno
sjeditem u Civitanovi, a poslije su se preselili na drugi otok. (Vie o tome u radu V., bilj.
32). Da nam o Veneciji od 5. stoljea dalje nisu poznate vijesti o Ostrogotima, Justinijanovoj
rekonkvisti, dolasku Langobarda, ugovoru s Liutprandom, o situaciji u doba Lotara (tzv.
pactum Lotharii) o onom to priaju Pavao akon i Ivan akon to bismo mogli
zakljuivati o venecijanskoj povijesti na osnovi vijesti iz DAI? Zanimljivo je da je i
venecijanska narodna predaja povezana s vremenom Karla Velikog i da je iz ranijeg doba
sauvala samo mutnu vijest o Atili ako tu vijest nije ukomponirao u tekst sam car pisac.
16
17
nekog konjanikog naroda kroz njezin teritorij nije zamisliv. Isto vrijedi i za
sreenu dravu Krovata-Kuvrata od tridesetih godina sedmog stoljea do njegove
smrti, priblino koncem ezdesetih godina sedmog stoljea. Istina je, nadalje, da
je Drugi avarski kaganat, u kojem je vlast drao novi migracijski val osamdesetih
godina sedmog stoljea, bitno razliite rasne provenijencije, uspio ne samo sauvati
podruje neposredne vlasti vladajueg sloja nego ga na pojedinim rubnim
podrujima ak znatno proiriti i ostati stabilan sve do vojne Karla Velikog. Nijedan
od ta tri razdoblja ne ukazuje se nimalo pogodnim za prolaz neprijateljske ratnike
grupacije. Ipak, mogunost prolaza takve ratnike grupacije otvara se barem u
kratkim razdobljima izmeu dva prevrata, povezana sa smjenom vladajue
garniture, tj. u vrijeme tridesetih i sedamdesetih godina sedmog stoljea, a i u
vrijeme neposredno nakon unitenja Drugoga avarskog kaganata. Ta mogunost
teoretski doista postoji. Da vidimo to o njoj kae arheologija.
Avare Prvoga kaganata, Protobugare u vrijeme Krovata-Kuvrata i Avare
Drugog kaganata moemo arheoloki vrlo dobro pratiti. Nasuprot tomu, za hrvatsku
konjaniku grupaciju, koja bi se razlikovala od Avara i Protobugara, takvih nalaza
nema ni u staroj hrvatskoj postojbini (bez obzira gdje bismo je traili) ni u
Podunavlju, gdje je ona eventualno mogla boraviti prigodom svojega prolaska, a
ni u novoj domovini. Ne postoje neki specifini hrvatski nalazi koji bi dokazivali
nazonost takve grupacije, koja bi se u sedmom i osmom stoljeu mogla arheoloki
uspjeno identificirati uz avarske konjanike i slavenske stoarsko-poljodjelske
grupacije. Ako bismo dolazak hrvatskih konjanikih eta pretpostavili u kriznim
godinama neposredno nakon Prvog kaganata, onda bi nedostatak specifinih
hrvatskih arheolokih nalaza udio utoliko vie to bi u tom sluaju tim etama
stajalo na raspolaganje vrlo dugo vremensko razdoblje da iza sebe ostave bar neki
arheoloki trag. Dodue, mogla bi se pretpostaviti i puka arheoloka sluajnost,
tj. da do danas arheolozi nisu uspjeli pronai te specifine hrvatske arheoloke
nalaze. Vjerojatnost takve arheoloke sluajnosti s obzirom na dugo razdoblje od
oko 150 godina posve je mala, a pretvara se u puku mogunost ako ponovno
podsjetimo na injenicu da Hrvate u to vrijeme ne spominje nijedan suvremeni
pisani izvor.
i ['
S ovim je u najuoj svezi misao koja se nerijetko iznosi u novijoj literaturi
(Pohl, Katii), da poricanje dolaska Hrvata u tridesetim godinama sedmog stoljea
dovodi do brisanja dvaju tamnih stoljea (?). Taje misao razumljiva psiholoka
posljedica shvaanja da su Hrvati kao zasebna plemenska zajednica doli u
Dalmaciju, u skladu s glavom 31. DAI, u vrijeme Heraklija. Naime, ako se postavi
kao aksiom teza da glava 31. DAI (a i glava 30. protumaena prema glavi 31.)
donosi pouzdanu vijest o dolasku Hrvata u prvoj polovici sedmog stoljea, onda
je psiholoki takav redoslijed misli vie nego razumljiv: neprihvaanje takve
tvrdnje ne bi znailo drugo doli brisanje dvaju tamnih stoljea. No, upravo se
time uvodi tama u povijest sedmog i osmog stoljea. Prihvaanjem te tvrdnje ne
preostaje drugo nego sloiti se da nakon dolaska Hrvata ne znamo ba nita o
18
povijesti tih stoljea: Hrvati bi tijekom 150 godina ivjeli posve nezapaeni i
nezabiljeeni od bilo kojeg pisanog vrela, a kako iza njih nisu ostali nikakvi
arheoloki tragovi, mrak sedmog i osmog stoljea na naim podrujima bio bi
potpun. Dakako, daje dovoljno odustati od povjerenja u vijesti iz DAI, povijesna
situacija u to doba postala bi mnogo manje neprobojno mrana. Arheoloki nalazi
najednom dobivaju svoju vrijednost, a nedostatak specifinih hrvatskih nalaza i
utnja pisanih vrela ne samo o hrvatskom kontinentalnom zaleu dalmatinskih
gradova nego i o tim gradovima dobiva svoje jednostavno i uvjerljivo objanjenje:
nai su krajevi u to doba bili u sklopu dravne zajednice na irem dravnom
podruju Panonije i Dalmacije.
8. Prije negoli krenemo dalje, potrebno je zaustaviti se na pitanju o karakteru
vlasti na dananjim hrvatskim podrujima u sedmom i osmom stoljeu.
Ve je odavno Nada Klai ispravno prigovorila da jugoslavenska
historiografija ostaje pri zastarjelom pojmu drave.8 Kako je tada vladajua
marksistika teorija inzistirala na dravi kao klasnom fenomenu, N. Klai je
oprezno dodala: kojem stupnju klasne diferencijacije odgovara upravo ona
politika vlast koju nazivamo dravom i postavila pitanje: ako upanska vlast
nije dovoljno 'jaka' da bude 'dravna', gdje treba (...) uope traiti poetke dravne
vlasti? te nakon krae analize zakljuila da dodue prevladava miljenje da je
hrvatska drava nastala u prvim desetljeima IX. st. ali da po njezinom miljenju
nema razloga da trajno politiko jedinstvo u sedmom i osmom stoljeu, tj.
plemenski savez u kojem su se spojili Hrvati i Slaveni (...) ne nazovemo
dravom.
Ovome bismo sa svoje strane dodali: koja god bila vlast u Dalmaciji u sedmom
i osmom stoljeu, ona seje na tom podruju morala razmjerno vrsto organizirati,
dijelom zbog obrane od vanjskog neprijatelja, a dijelom zbog ouvanja povlatenog
poloaja vladajue elite nad podreenim stanovnitvom, ponajprije radi ubiranja
podavanja. Kako god zamiljali tu vlast (slobodne opine, bratstva, rodovi,
plemena) sigurno je bar to da nije rije o nediferenciranom drutvu, u kojem ne
bi postojala neka podjela rada. Ako su primjerice plemena (ili bilo koja druga
organizacija) htjela sauvati svoju samostalnost, ona su morala imati barem svojega
vou, a ovaj je morao imati svoju vojnu druinu za obranu prema vani i za davanje
podrke ubiraima podavanja.
Tako organizirana plemenska zajednica nije drugo nego drava, slino
kao to su drave npr. plemenske zajednice Langobarda, Avara, Bugara itd., koje
su se smjestile na odreenom teritoriju i organizirale njegovu obranu. O dravi se
modane bi moglo govoriti jedino u vrijeme migracija takve plemenske zajednice.
19
21
111
Podrobnije u MARGETI, 1978., 119-161; ISTI, 1980. b, 55-80; ponovno tiskano
u ISTI, 1999., 23-39 i 73-101.
22
" Naime, unutar ne samo vladajue elite nego i podreenog stanovnitva postoji znatna
diferencijacija pa bi bilo potpuno pogrjeno takvo vrlo kompleksno drutvo dijeliti na klasu
izrabljivaa i klasu izrabljivanih. U to ovdje ne moemo ulaziti, jer bi nas odve udaljilo
od teme koju obraujemo.
12
VASMER, 1923.,56.
13
V. npr. TRUBAEV, 231-270. O toj tezi vie u bilj. 18.
14
GLUHAK, 1990., 294-306, gdje donosi razmjerno iscrpan uvid u Trubaevljeve teze
s dopunama koje podrobnije objanjavaju zato je upravo ta etimologija najuvjerljivija
(n. dj., 298). Vidi i ISTI, 1993., 267-270.
15
KATII, n. dj. (bilj. 24), 160.
"GLUHAK, Porijeklo (bilj. 14), 95 i d.
" N. dj., 97.
23
18
Trubaeva teza o porijeklu imena Hrvat nema vrste temelje. Po njemu ime Hrvat
dolazi od pridjeva *har-va(n)t, koji znai enski, u kojega su ene. On bi po Trubaevu
bio u svezi s matrijarhatom na azovskom primorju. Irance su susjedi nazivali Sarmati, to
su preuzeli i Grci. Prvi je dio te rijei *sar (ena), a njihovo se ime tumailo : njima vladaju
ene. Taj pak *sar u iranskom daje *har, dakle isti korijen kao i u *har-va(n)t (Hrvat).
Dakle, nastavlja Trubaev, Iranci bi jo u povijesno doba ivjeli u matrijarhatu. Susjedni
narodi koji vie nisu bili u matrijarhatu nazvali su Irance *sar-mat, tj. znaajkom
matrijarhata, kojom su se oni razlikovali od drugih.
Gluhak nadodaje, u skladu s Abaevom, daje barem u nekih Iranaca morao postojati
jak matrijarhat, jer se to posredno potvruje iz epova susjednih Oseta, gdje je sredinji
lik Satana, mati naroda.
Kako *sar u iranskom daje *har, to bi se, ini se, i sami Iranci nazivali *har-va(n)t.
Ne bi li prema tome svi Iranci bili Hrvati, tj. Irancima = Hrvatima bi vladale ene?
Ovo bi se moglo povezati s podatkom o narodu koji je ivio na naim podrujima
priblino u etvrtom stoljee pr. n. e., o kojem Pseudo-Skilak (390.-330. god. pr. n. e.) pie:
Liburnimu zapovijedaju ene. One su ene slobodnih mueva, a spolno ope i s vlastitim
robovima i mukarcima susjednih podruja. Iz toga bi slijedilo da su se dananji Hrvati
nakon tisuljetnog putovanja kroz beskrajna podruja sluajno nastanili ba u kraju u kojem
je takoer cvjetao matrijarhat, a slijedilo bi, ini se, i to daje pradavni hrvatski voa, po
kojem su Hrvati dobili svoje ime zapravo Hrvatica.
Teoriju o matrijarhatu kao nunom prethodnim drutvenom razvojnom stupnju
predloio je jo 1856. god. J. J. Bachofen, 1877. god. L. H. Morgan dalje razvio, a 1884.
god. Engels uzdignuo na razinu marksistike dogme. Matrijarhat bi po Engelsu bio ukinut
tek pojavom privatnog vlasnitva. Zbog toga je i te kako razumljivo da su s v i sovjetski
autori bez ijedne iznimke, ne samo Trubaev i Abaev, vrsto i nepodijeljeno zastupali te
Engelsove teze jer je to bila neophodna pretpostavka bavljenja znanou u SSSR, slino
kao to je tamo i Marxova teorija o viku vrijednosti suvereno vladala: zadatak je
znanstvenika bio apologetika marksistikih postavki. Danas se kod pretenog dijela autora
i sam naziv matrijarhat smatra pogrjenim (irrefhrend), a teza o matrijarhatu kao
prijelaznom stupnju neodrivom (unhaltbar). Naputeno je naivno istraivanje podataka,
to ih daju narodne bajke, epovi i prie antikih pisaca, a i evolucionistike teorije 19.
stoljea. Puni matrijarhat nije se mogao nigdje dokazati, nego samo pojedini njegovi
elementi, primjerice, tu i tamo nasljedno pravo temeljeno na srodstvu po majci, ponegdje
tzv. matrilokalitet i si. Iz bogate literature vidi npr. JENSEN, 1959., 418-433.
Prie o Hrvatima pod vlau ena u pradavna vremena imaju isto toliko znanstvene
podloge,
kao i prie o Amazonkama, Satani, Liburnima, kojima vladaju ene itd.
14
GLUHAK, Porijeklo, (bilj. 14), 95.
24
sakupljenima tijekom prethodnih stotinu godina, " onda se donja granica tih
zabiljeki sputa na sredinu devetog stoljea za DAI i kraj desetog stoljea za
Nestora, s time da Nestor poinje s koliko-toliko pouzdanim vijestima od godine
852. Sredinom devetog stoljea javlja se ime hrvatskoga naroda u naslovu vojvode
Trpimira (dux Chroatorum). Dakle, o plemenu (narodu) Hrvata postoje pouzdani
podaci tek s devetim stoljeem. Hijat koji postoji od drugog-treeg stoljea n. e.,
kada su zabiljeena dva Grka s osobnim imenom Horvat, do devetog stoljea,
kada se pojavljuje etnonim Hrvat, nije mogue objasniti na zadovoljavajui nain.
Vasmer je dodue u jednom radu iz godine 1926. pokuao s tezom da je osobno
ime spomenutih Grka u drugom-treem stoljeu zapravo prezime njihova roda,
koje se onda proirilo na pleme Hrvata, ali je poslije s pravom od toga odustao i
vratio se svojoj ranijoj tezi (Hrvat = uvar stoke). I doista, mnogobrojni pisci
(Jordan, Prokopije, Menandar, Pseudomauricije, Teofilakt Simokata) spominju u
estom stoljeu Ante, Slavene, Avare, Langobarde itd., a da im se nijedanput ne
omakne ijedna vijest o Hrvatima. Doista, bi bilo posve neprihvatljivo pokuati
s tezom da je svim tim bizantskim piscima bilo ime Hrvat toliko ominozno da ga
ni za ivu glavu nisu nijedanput spomenuli, a jo je kudikamo nevjerojatnija ideja
da su svi ti pisci bili toliko zadovoljni korektnim ponaanjem Hrvata za razliku
od drugih plemena i naroda, o kojima nas upravo zasipaju vijestima da nisu
nalazili pravog razloga da ih spomenu. Isto vrijedi i za pisce iz sedmog i osmog
stoljea, o emu je ve bilo rijei.
Dva Grka u Tanaisu u drugom-treem stoljeu n. e. s osobnim imenom Horoat
iranskog porijekla nisu uvjerljiva spona izmeu navodnog ranijeg pradavnog
iranskog plemena Hrvata, koje ne spominje nijedno vrelo i mnogo kasnijeg plemena
Hrvata, o kojem takoer nema suvremenih vijesti sve do devetog stoljea.
Umjesto da se ime Hrvat nastoji objasniti imenom nekoga pradavnog iranskog
istaknutog plemenskog voe, po kojem bi to navodno iransko pleme dobilo svoje
ime i onda se kasnije poslavenilo (i stoljeima nezapaeno od bilo koga migriralo
beskrajnim prostranstvima), nije li izglednije traiti porijeklo imena plemena koje
ga je nosilo, tj. Protohrvata u okolnostima, dogaajima i linostima sedmog i
osmog stoljea? Nije li traeni istaknuti plemenski voa protobugarski vladar kojeg
Teofan naziva , a Anastazije prevodi s Crobatosl
\ Ostaje jo razrijeiti pitanje provenijencije imena Krovat-Kuvrat. Haussig je
21
predlagao altajski Quro-batu, koji se u skupnoj imenici qurt nalazi zapisan u bugarskoj listi najstarijih vladara u obliku Kur 't, a odnosi se upravo na Krovata-Kuvrata.
S nae strane skloni smo upozoriti na to da je Krovat-Kuvrat imao, prema
22
Teofanu, drugog sina Kotriga. U udima sv. Dimitrija pria se o Kuveru, za
20
25
/ '
26
30
Ipak, treba uzeti u obzir da Budak najvjerojatnije nije htio zamarati itatelje,
nego je priopio samo ono to je smatrao da im je zanimljivo, tj. da on (Budak)
prihvaa nau tezu iz 1977. godine. itatelji pri tome doista ne moraju znati da
time Budak ne prihvaa nae argumente i teze, iznesene u naim radovima nakon
1977. godine. Ni najmanje ne dvojimo da se Budak nije zadovoljio i nije smio
zadovoljiti ovakvim, za znanstvena istraivanja turim i neplodnim, pristajanjem
na nau teoriju iz 1977. godine, te da e to svoje novo (ili, ako nije novo, ranije
vrlo uspjeno i samozatajno prikriveno) stajalite iscrpno argumentirati i obraditi
u znanstvenom lanku. Dapae, vjerujemo daje taj lanak, moda, ve i napisan
(a moda ak i u objavljivanju), to bi po naem miljenju bilo izvanredno korisno
za daljnje irenje spoznaja: znanost napreduje iskljuivo raspravom.
b) No, nije to jedini prilog nastavku rasprave. Pojavila se i teza da su Hrvati
doli u dananje hrvatske krajeve u povodu franako-avarskog rata i da su odigrali
znaajnu ulogu kao franaki saveznici. Dakako, mnogobrojni arheoloki nalazi
sami za sebe ne govore u prilog takvu shvaanju, jer se ti nijemi nalazi mogu
interpretirati na razliite naine. No, protiv te teze govori okolnost da o franakoavarskom ratu postoji razmjerno mnogo suvremenih franakih vrela, koja iznose
mnogo podataka o raznim etnikim skupinama (Sclavi, Avari, Hunni, legati
Dalmatarum, Venetici, Langobardi, Bulgari, Welatabi, Wilzi, Sorabi, Abodrati,
Boemanni, Carentani, Guduscani, Timociani, Marvani, Praedenecenti) i to o
nekima, za Franke znaajnijima, i po nekoliko puta a da o Hrvatima, koji bi
imali tako znaajnu ulogu u ruenju avarske drave, nijedan tadanji franaki izvor
ne govori nita, kao uostalom ni druga vrela. Tu na prvi pogled neobjanjivu
franaku utnju o savezniku moglo bi se pokuati objasniti ovako: Franaki su pisci
bili toliko zadovoljni ulogom svojih hrvatskih federata da nisu smatrali potrebnim
da ih u bilo kojoj prigodi spomenu. No, to bi bila samo loa dosjetka. Takvim i
slinim dosjetkama moe se dokazati ama ba sve to neki autor eli. U njima
nema ni najmanjeg zrnca vjerojatnosti.
c) M. Ani, na razmjerno mladi, ali ve potpuno izgraeni povjesniar, u
povodu iste izlobe takoer se javio u dnevnom tisku kompetentnim prilogom,
intoniranim za iru kulturnu publiku, i uz ostalo spomenuo i nas, navodei da smo
najprije pristali uz tezu o dolasku Hrvata potkraj 8. stoljea, da bismo je nakon
toga napustili i onda ponovno prigrlili.
Po svemu se ini daje Ani vrlo povrno proitao nae radove od 1977. do
1995. Ostaje pitanje na osnovi ega je Ani zakljuio da se naa razmiljanja vrte
u krugu. Kako je kod Ania, kao i kod drugih ozbiljnih znanstvenika,
zlonamjernost iskljuena, valjda ipak postoji neki razlog za ovakvu Anievu
interpretaciju. Nije nemogue daje on u naim radovima nakon 1977. godine na
brzinu proitao da su po naem miljenju Konstantin Porfirogenet (glava 31 DAI)
i njegov nastavlja (glava 30) smatrali daje od vremena dolaska Hrvata do njihova
krtenja pod knezom Porgom=Porinom proteklo razmjerno vrlo malo vremena, a
kako je Porga=Porin=Boma ivio poetkom 9. stoljea, dolazak bi Hrvata i po DAI
31
trebalo vremenski locirati potkraj 8. stoljea. Ali, iz rasprave u raspravu uvijek smo
iznova naglaavali da to nije argument za nau tezu, jer u podatke iz DAI ne vjerujemo.
Kako 99,9 posto (pa i vie) itatelja dnevnog tiska ne ita nae rasprave, oni
su na osnovi Anieve informacije vrlo vjerojatno doli do uvjerenja da se naa
istraivanja vrte u krugu i da je Margeti jedan od mnogih primjera onih
znanstvenika iji se trud moe pohvaliti, ali ne i njegovi rezultati. No, to je manje
vano. Sigurno je da se i Ani ozbiljno pozabavio pitanjem dolaska Hrvata i
da je njegov lanak u dnevnom tisku samo pojednostavnjeni prikaz njegovih
znanstvenih uvjerenja, koja e na drugome mjestu potanje argumentirati: znanost
ivi od rasprave, a novinski su lanci samo daleki odjek stvarnih argumenata i
protuargumenata.
15. Osman Karataj (dalje: autor), mladi turski povjesnik (roen 1971.) koji
se bavi vjekovnom turskom nazonou na Balkanu, objavio je godine 2000. knjigu
Formiranje hrvatske nacije?4
U knjizi koju prikazujemo autor najprije obrauje problematiku Euroazije u
ranom srednjem vijeku. Nakon uvoda (1-10) pie o turskim plemenima na Kavkazu
i ire, kao i o turskim odnosima s Iranom (11-58) te sa Slavenima, Antima, Avarima
i Bugarima (59-132). Pritom se neto vie zadrava na opoj pobuni protiv Avara
sredinom 7. stoljea kojoj je veliku podrku davao Bizant. Te su pobune, uz ostalo,
dovele do stvaranja Velike Bugarske pod monim vladarom Kubratom. Taj uvodni
dio obuhvaa oko
...
60%
Ostali dijelovi knjige jesu:
pitanja povezana s imenom Hrvat i imenima ostalih hrvatskih
voa i dolazak Hrvata u Dalmaciju (133-155)
...
10%
napomene o ostalim Junim Slavenima, u prvom redu Srbima
i Bonjacima (l56-171)
...
7%
hrvatska etnogeneza (171-177)
...
3%
zakljuak
...
3%
Summary, literatura, kazala (l77-221)
...
17%
Hrvati su prema autoru doli u Dalmaciju kao tursko pleme koje je ve u staroj
postojbini - po autoru u Galiciji - bilo slavenizirano. Ve u Galiciji to je rusko
pleme nosilo naziv Hrvati, po svojemu voi Kuvratu, koje je ime inae esto kod
Turaka. To bi po autoru mogao biti onaj Porgin otac o kojemu pie Konstantin
Porfirogenet ili moda neki drugi, jo raniji Kubrat.
I ostala imena hrvatskih voa turskog su podrijetla: Klukas (= Kulak),
Kosencis (= Kosendi), Muhlo (= Mugel), Lobelos (= Alpel), Krobat (= Kubrat),
Tuga (= Tugaj), Buga (= Bugaj). Uostalom, i ime Porga turskog je podrijetla, kao
i Porin.
Hrvati su doli na poziv bizantskog cara Heraklija u okviru ope pobune protiv
Avara, koja je godine 623. zapoela na zapadnim dijelovima avarske drave u
14
32
KARATAJ.
dananjoj ekoj, Moravskoj i Slovakoj pod Samom. Neto kasnije, 626., Avari
su doivjeli teak poraz pred Konstantinopolom pa je hrvatska vojska preko
Moravske i Karantanije iskoristila pogodnu prigodu da, zaobiavi Avare, doe u
Dalmaciju. Hrvati nisu bili ba malobrojna narodna skupina, a mogue je da u tom
narodu koji se selio na jug Slaveni uope nisu bili u veini. U borbi s Avarima
Hrvati su oslobodili i hercegovake i crnogorske Slavene pa su tek kasnije,
dolaskom Srba, tamonji Slaveni preuzeli srpsko ime.
Kako je i u najnovijoj literaturi (T. Macan, Povijest hrvatskog naroda, Zagreb,
1999.) naiao na tvrdnju da se ne zna to znai naziv Hrvat, autor s velikim
zadovoljstvom istie da se sada (tj. nakon njegovih analiza) moe zakljuiti da
je poznato znaenje te rijei (ona je iz turskog: sabirali), njezino porijeklo i
mjesto nastanka (ime nekog turskog vladara nad podreenim Slavenima u Bijeloj
Hrvatskoj) kao i vrijeme njezina nastanka (priblino druga polovica estog
stoljea), I sam naziv Bijeli Hrvati su preuzeli od Turaka (Sarioguri = Bijeli
Oguri). Taj se naziv po autoru moe povezati s podatkom Popa Dukljanina o
Bijeloj Hrvatskoj i moda s Bijelom krajinom. Moda je, misli autor, rije o
jednom naknadnom selidbenom valu u neto kasnije doba, kada su se Sarioguri
(Bijeli Ugri) doselili sa sjevera. Autor naglaava daje izraz drugi val upravo
on ovim svojim istraivanjima uveo u hrvatsku problematiku (kod povjesniara
ne postoji takav uobiajen izraz, nego pripada nama, tj. autoru).
Dolazak Hrvata objanjava autor vijestima Konstantina Porfirogeneta. Autor
nije kritiki analizirao - a u ovako vrlo kratkom tekstu to uostalom nije ni bilo
mogue - Konstantinov tekst De administrando imperio (dalje: DAI). Ipak, autor
ne poznaje rezultate istraivanja austrijskih znanstvenika. Neshvatljivo je da nije
prouio barem radove Kronsteinera, Wolframa i Pohla i da primjerice Kronsteinera
poznaje samo po jednoj usputnoj biljeci N. Klai. Dodajmo da se danas bez
poznavanja kritike analize podataka iz DAI koju su proveli na primjer Bury,
Hauptmann i Grafenauer i novijih radova na tu temu, ne moe ozbiljno pisati o
tzv. dolasku Hrvata, pa svaki rad koji to zanemari, nuno postaje pukom
publicistikom.
Osnovna je autorova misao vodilja o porijeklu Hrvata da su oni slavenizirano
tursko pleme koje je ivjelo u Galiciji i koje je dobilo ime po turskom voi Krobatu.
Ideja da ime plemena Hrvat potjee od Krobata dosta se esto javlja u literaturi od
18. stoljea nadalje. Znanstvenici su nastojali dokazati vezu izmeu vladara Velike
Bugarske Krobata iz sredine 7. stoljea i imena hrvatskog plemena koje je dalo
ime hrvatskom narodu. Meu tim autorima je i pisac ovih redaka. No, kako je autor
u svojemu radu uvjeren daje pleme Hrvata dolo u Dalmaciju iz Galicije poetkom
7. stoljea, morao je odustati od povezanosti toga Kubrata s imenom plemena Hrvat
i ustvrditi daje taj drugi Krobat bio neki turski vladar koji je u nekom nedovoljno
odreenom razdoblju - ini se da autor pomilja na drugu polovicu 6. stoljea vladao u Galiciji. Autorova se teza svodi, prema tome, na tvrdnju da je jednom
ivio neki inae nepoznati vladar turske provenijencije po imenu Krobat. Rije je
33
se, sjeverne Hrvate (Horikte), dakle, ne govori o Dalmaciji. A kad arapski geograf
Edrizi sredinom 12. (ne 14.) stoljea spominje gradove istone jadranske obale,
on pie: Nakon zemalja Akvileje (...) dolaze zemlje Hrvatske, koje se zovu
Dalmacija; Bakar je prvi grad meu zemljama Hrvatske, koje se zovu
Dalmacija. Razvidno je da se autor vrlo povrno slui vrelima.
Slinih primjera neprihvatljiva rada s vrelima ima u knjizi vei broj.
Isto vrijedi i za koritenje literature. U elji da upozna tursku publiku s
miljenjem pisca ovih redaka, autor pie: Margeti (...) Hrvatlarin ancak
Karantiya' dan (bgnk Slovenya ve Gneydogu Avusturya) gelmis
olabileceklerini ne sres, tj. Margeti tvrdi da su Hrvati mogli jedino doi iz
Karantanije (dananja Slovenija i jugoistona Austrija) - to je imputiranje neeg
to nismo nikad tvrdili i to ne odgovara ni priblino onom to smo u bilo kojoj
fazi razvoja naeg istraivanja problema tzv. dolaska Hrvata dokazivali. I kod
iznoenja teza drugih znanstvenika autor nerijetko ozbiljno grijei. U tome i jest
razlika izmeu publicistikoga i znanstvenog pristupa nekoj temi. Publicista zanima
samo rezultat nekog znanstvenog istraivanja i onda se prema njemu odnosi ovisno
0 svojim kulturnim i politikim afinitetima. Znanstvenika zanimaju argumenti, pa
on esto i u analizama koje su dole do bitno drukijih rezultata od njegovih,
prihvaa neke njihove argumente i eventualno ih reinterpretira.
Onih nekoliko sljedeih stranica, koje je autor posvetio problemu etnogeneze
Hrvata pod previe ambicioznim naslovom Hrvatski identitet od plemena do
nacije jo je vie proeto publicistikim pristupom od prethodnog dijela knjige.
Juni Slaveni katolike vjere u Dalmaciji, Hercegovini, Bosni i Slavoniji tek se
odnedavno osjeaju Hrvatima. Nacionalni pokret oko Ljudevita Gaja dugo se nije
mogao odluiti za ime svoga naroda, pa je tako vaan dio intelektualaca usvojio
naziv 'Ilir' jer jo ni tada hrvatska nacionalnost nije bila u tolikoj mjeri usvojena
za razliku od Vuka Karadia koji je mislio samo na Srbe. Gaj je s
istomiljenicima imao za cilj okupiti sve June Slavene oko jednog jezika i
ostvariti ilirsku zajednicu. Po autoru je situacija oko hrvatstva umnogome
smijena, jer se eli uz pomo povijesnih injenica definirati etniku strukturu
1 pripadnost te naglasiti razliitosti od drugih. Hrvatstvo je dodue uspjelo
pohrvatiti Dalmaciju i Slavoniju, premda je Dalmacija u biti latinska, a u
Slavoniji stanovnitvo ima mnogo avarske, maarske i kipalske krvi.
Raspravu o ovim publicistikim autorovim tezama prepustili bismo nekom
naem publicistu, jer znanstvena rasprava pretpostavlja sveobuhvatnu ralambu
problematike i osobito vrela od strane autora s kojim se rasprava vodi, to ovdje
nije sluaj.
Ipak, neka nam bude doputeno dati ovdje jedan primjer publicistikog
odgovora na autorove olako izreene tvrdnje. Moglo bi se, u skladu s njegovim
nainom pisanja, napisati ovako: Karataj na primjeru Pribojevia (poetak 16.
stoljea) dokazuje kako je jo u to vrijeme hrvatsko ime bilo jedva poznato. To
nije tako. Poznati Supetarski kartular iz kraja 11. stoljea javlja daje 'u prolosti
35
l
bio ovaj pravni obiaj kod Hrvata: postojalo je sedam banova koji su ako bi kralj
umro bez djece izabirali kralja u Hrvatskoj, i to prvi, ban Hrvatske, drugi, bosanski
ban, trei, ban Slavonije, etvrti, ban Poege, peti, ban Podravske, esti, ban
Albanije, sedmi, ban Srijema (izvorni latinski tekst u: V. Novak, Supetarski
kartular, Zagreb, 1952., 230)'. Ovaj podatak dosad nije iskoriten u dovoljnoj
mjeri. Nakon naih istraivanja, sada se moe konano dati odgovor, koje su krajeve
osvojili i njima zavladali Hrvati odmah poetkom 7. stoljea kada su Avare
pobijedili i osnovali svoju dravu, najprije pod vojvodama, a poslije pod kraljevima
domae krvi. Naroito naglaavamo da je ovo samo persiflaa i da nijedna od
ovih naih olako izreenih teza nije ni priblino tona, ali na razini publicistike
ima istu vrijednost kao i olako iznesene autorove tvrdnje.
Autor se dotie i povijesti drugih prostora i naroda jugoistone Europe. Po
njemu, Srbi su doli u sredinje podruje avarske drave u svojstvu avarskih
saveznika, i to iz Poljske ili eventualno iz dananje eke. Dio njih se pod
vodstvom svojih turskih voa pomijeao sa Slavenima i ostalim narodima koje su
Avari tlaili, a onda su se po nalogu bizantskog cara Heraklija konano smjestili
na podruju rijeke Morave i zapadnije u okolini Rasa. Broj Turaka koji su
sudjelovali kod etnogeneze srpskoga naroda manji je nego u sluaju etnogeneze
Hrvata i Bugara, premda autor inzistira na tome da je kod Srba vrlo uoljiv
dominantan turanski izgled. Kao njihovu osobito uoljivu znaajku autor istie
da je meu Srbima vrlo teak opstanak nesrpskih elemenata pa bili oni i
slavenskog porijekla.
Mnogo vie pozornosti posvetio je autor Bosni i bonjatvu. Po njemu je
bonjatvo temeljna pradavna osnova kasnije bonjake nacije. Autor pretpostavlja
da je u doba maarske vlasti nad Bosnom za bana postavljen neki Turin Kotur
(usp. Kutriguri, tj. Kutri-oguri, jedno staro tursko pleme), po kojem je poslije
dobila ime bosanska dinastija Kotromania. To bi po autoru bilo utoliko uvjerljivije
stoje nastavak -man vrlo est u turskom jeziku: kodaman, toraman, kopraman, a
roaci dinastije Dula u Bakirtu zovu se Julamani. Bosanska skuptina staraca
(stanak) birala je kralja iz redova ire obitelji vladajue dinastije, pa u tom
aspektu autor nalazi potpunu slinost s turskim nainom uprave. Hrvatska i
srpska presezanja u Bosni i elja da se dijelovi Bosne smatraju sastavnim dijelom
hrvatske, odnosno srpske nacije tek su naknadna reinterpretacija bosanske povijesti.
U problem nacionalnog bia makedonsko-slavenske zajednice, kako se oni
sami nazivaju, autor nije elio ulaziti.
Zakljuno bismo rekli da autor ima i volje i talenta za povijesna istraivanja.
Ako savjesno prione uz mukotrpan i nezahvalan posao minucioznog istraivanja
svake, pa i one na prvi pogled manje vane vijesti u vrelima, izvri kritiku analizu
vjerodostojnosti vrela i vijesti i uzme u obzir esto vrlo obimnu literaturu o istom
problemu, autor e, pogotovu ako se prethodno ogranii na rjeavanje naoko sitnih
i beznaajnih problema, uspjeti predoiti javnosti skromni poetak znanstvenog
rada, da bi nakon viegodinjeg samoprijegornog rada mogao prijei i na ire teme.
To je neudoban i trnjem posut put jednog znanstvenika. Za takav put autor ima sve
pretpostavke, ukljuujui ponajprije oitu marljivost i nadarenost za rjeavanje
povijesne problematike. Nije nemogue da e autor radije izabrati drugi,
publicistiki put, koji obeava lak i brz uspjeh, medijsku pozornost .^dravnu
pomo, sudjelovanje na mnogim kongresima u zemlji i inozemstvu, gdje e braniti
svoja publicistika uvjerenja protiv slinih publicista drukije provenijencije. Ovaj
drugi put osigurava ugled u drutvu, skopan s nedvojbenim drugim prednostima,
financijske i druge vrsti.
Nadamo se da e autor izabrati prvi put, koji obeava, dodue, samo radost
na dobro obavljenom poslu. Ali, to ba nije malo, kao to se ini na prvi pogled.
16. Tekstovi radova L-VII. objavljuju se bez promjena u odnosu na njihovo
prvo objavljivanje. Ispravljene su jedino neke tiskarske grjeke; nain citiranja je
preudeen kako bi odgovorio cjelovitosti knjige, ujednaeno je pisanje nekih imena
(npr. Nicefor) i si.
37
C. R A D O V I
41
'
42
43
' r1
'.
''.
niiid
l]!OHauptmannovoj i Grafenauerovoj
30. glave DAI
analizi
"" 'Huptmannova se analiza teksta vijesti o dolasku Hrvata tie u prvom redu
30. glave. On smatra da je jezgra te glave uvod, avarsko osvajanje Dalmacije te
pobjeda Hrvata nad Avarima zajedno s krtenjem Hrvata (Moravcsik, 146. i d., redci
1-90), a daje ostatak (redci 90-142) kasniji mehaniki dodatak; da taj osnovni
izvjetaj sadrava pravu hrvatsku narodnu tradiciju, koji ima potpuno jasno
odreen znaaj i daje stil neprisiljen i sve, ali da su u taj izvjetaj naknadno
ubaeni neki dodaci koje treba izbaciti da bi se dobilo izvorni tekst hrvatske
tradicije. Radi se prije svega o reenici i jo su sada u Hrvatskoj neki od Avara i
poznaje se da su Avari. Ta reenica po Hauptmannu vrijea uho, jer bi umjesto
kopulativne konjunkcije trebala stajati adversativna, tj. umjesto oekivali
bismo . Prema Hauptmannu, ondje se oito i nedvosmisleno radi o pravim
Avarima, koji se etniki razlikuju od Hrvata i Slavena, i upravo je to razlog zato
on tu reenicu smatra umetnutom. Naime, u uvodu 30. glave DAI obeava se da
e se opisati kako su Slaveni osvojili Dalmaciju, a nakon toga se pria kako su
Dalmaciju osvojili Avari, to po Hauptmannu znai da ti Avari iz uvoda glave 30.
niu'drago nego Slaveni, koji su Dalmaciju osvojili prema glavi 29. i koje po toj
istoj glavi neki nazivaju Avarima. Ako su, dakle, Slaveni(-Avari) osvojili
Dalmaciju, onda se oni nisu mogli etniki razlikovati od Hrvata i zato je reenica
u 30. glavi o Avarima koje se jo moe prepoznati morala naknadno ui u osnovni
izvjetaj 30. glave. Nadalje, Hauptmann smatra da je u osnovni tekst naknadno
ubaena i itava reenica o osvajanju Ilirika i Panonije (redak 75-78), i to zato to
se rijei koje slijede tu reenicu (Izvjesni su broj godina i Hrvati u Dalmaciji bili
podreeni Francima) nuno vezuju na prethodnu reenicu, tj. na Bijele Hrvate koji
se u svojoj domovini pokoravaju Otonu, velikom kralju Franake. Da se radi o
umetku, vidi se po Hauptmannu i po tome to u toj navodno umetnutoj reenici
ime Dalmacija najedamput ne vredi vie za svu zemlju do Dunava, nego samo za
uu Hrvatsku Dalmaciju koju od Dunava deli Panonija.
Hauptmannova analiza teksta bez sumnje je duhovita, ali nam se ini da nije
tona. Prije svega, Avari u glavi 30. nisu isto to i Slaveni-Avari iz 29. glave, nego
pravi Avari ne-Slaveni. Pisac 30. glave doista uvodno kae da e opisati na koji su
nain Slaveni osvojili Dalmaciju, ali iz toga ne slijedi da on prve osvajae
Dalmacije smatra Slavenima. Pisac 30. glave kae zapravo ovo: l. prikazat u kako
su Slaveni uzeli Dalmaciju, 2. najprije su je osvojili Avari, 3. nakon toga su doli
Hrvati, tj. Slaveni i pobijedili Avare, 4. potomci pobijeenih Avara jo se i danas
etniki razlikuju od Hrvata-Slavena. Daje to pisac 30. glave imao na umu, vidi se
i po tome to u nastavku navodi poloaj svih slavenskih dravica koje se nalaze
na podruju nekadanje rimske Dalmacije. itav taj odsjek zavrava pisac 30. glave
reenicom (redci 119-120): nakon to su se smjestili reeni Slaveni, zavladali su
itavim podrujem Dalmacije, kao da time eli podsjetiti itatelja daje ispunio
svoje obeanje i ispriao ne samo kako su Slaveni osvojili Dalmaciju od Avara (neSlavena) nego i kako su se organizirali u svojoj novoj postojbini. Ako je tome tako,
onda ne samo da nije tona Hauptmannova misao da su Avari iz glave 30. zapravo
Slaveni(-Avari),35 nego nema nikakva razloga da briemo reenicu o etnikim
razliitim Avarima koji se jo raspoznaju meu Hrvatima-Slavenima. Ba naprotiv,
ta reenica mora ostati, jer se dobro uklapa u tijek pievih misli. 36 Istina je daje
reenica o avarskim potomcima napisana nespretno, ali to nas ne treba previe
uditi, jer pisac 30. glave openito nije osobit stilist. Ni druga Hauptmannova
primjedba nije na mjestu. Hauptmann istie kako u reenici o odlasku dijela Hrvata
u Ilirik i Panoniju Dalmacija najedamput ima novi sadraj, tj. ona vie ne
oznaava cijelu rimsku Dalmaciju, nego samo hrvatsku Dalmaciju. No, pojam
Dalmacije u reenici o kojoj raspravljamo, moe oznaavati sasvim lijepo i staru
veliku rimsku Dalmaciju. Kao to u dananje vrijeme pojam Hrvatske obuhvaa
Slavoniju, tako Dalmacija iz sporne reenice moe obuhvaati Panoniju i Ilirik.
Kad bi neka obitelj u dananje vrijeme dola, primjerice, iz Italije u Split, mi bismo
rekli: ta obitelj dola je u Hrvatsku, a ako bi se koji lan te obitelji preselio u Osijek,
35
46
rekli bismo: od one obitelji to je dola u Hrvatsku iz Italije, jedan se dio preselio
u Slavoniju to jo ne znai da smo bilo gdje uveli ui pojam Hrvatske. Isto
vrijedi i za Dalmaciju iz sporne reenice. Uvoenje pojma hrvatske Dalmacije u
analiziranoj reenici svakako nas ne ovlauje da briemo reenicu u kojoj se taj
pojam pojavio. Jo se manje moe traiti brisanje te reenice iz razloga logine
povezanosti prethodne i idue reenice, jer je DAI upravo prepuna takvih
neloginosti,37 a dakako i glava 30. Ako se izvjetaj iz glave 30 o dolasku Hrvata,
pobjedi nad Avarima, selidbi u Ilirik i Panoniju i pobuni protiv Franaka ita bez
kompleksa traenja apsolutne logike, onda on zbilja slijedom nesmetano tee
naprijed. Ukratko, Hauptmannovi dokazi o interpolacijama u narodnu tradiciju u
tekstu 30. glave DAI nisu uvjerljivi.
U potrazi za to istijom narodnom tradicijom prema glavi 30. Grafenauer je
bio jo mnogo radikalniji. On je prihvatio Hauptmannove prijedloge i jo poveao
broj rijei i reenica koje bi iz teksta trebalo izbaciti. Radi se o sljedeim umetcima:
1. U retku 61-63 umetnute su rijei s one strane Bavarske, koje ne mogu,
po Grafenaueru, biti sastavni dio narodne tradicije, jer po Grafenaueru novo
odreenje poloaja Bijele Hrvatske ne moe potjecali iz Dalmacije, nego iz
Venecije.38 U starijem izvjetaju, tj. po Grafenauru u glavi 31., pie da Hrvati
prebivaju s onu strane Turske, tj. na sjeveru od Maara, to znai da se u glavi
30. radi o novom podatku na osnovi novog izvjetaja iz Venecije.
2. Grafenauer brie i cijelu reenicu koja govori o Hrvatima u pradomovini
(redak 71-75), i to zato to ona opisuje poloaj Bijelih Hrvata poslije 955. god.,
dakle ve u najnovije doba, a kako se odgovarajui izvjetaj u 31. glavi (redak
83-91) nalazi na kraju te glave, ni u kom sluaju nemamo posla s hrvatskom
narodnom tradicijom, nego s nekim drugim izvorom, po svoj prilici s obavijestima
o kakvim poslanstvima preko Venecije (poloaj Bijele Hrvatske!) na zapad. 1 "
3. Konano, Grafenauer brie i dijelove reenice u kojoj se opisuje
podreenost Hrvata Francima u novoj domovini (redak 78-80): Stanoviti su broj
godina (takoer i) Hrvati u Dalmaciji bili podreeni Francima (kao to su b i l i prije
u svojoj zemlji), i to zato to se bez sumnje radi opet samo o s t i l i s t i k o m
povezivanju dvaju odlomaka prilikom konane obrade podataka, a ne o narodnom
predanju; to stilistiko povezivanje je sadrajno zbog autorova nepoznavanja
37
5-6.
"'GRAFENAUER, 1952.C.30.
41
Usp. ponovno navoenje oznaka velik i bijel za sjevernu Hrvatsku u DAI 32, redak
temelji na narodnoj predaji ima posve jasnu poruku: sjeverni Hrvati bili su
podreeni Francima, blizu kojih su stanovali: dio tih Francima podreenih Hrvata
odvojio se, krenuo na jug, osvojio Dalmaciju i ostao neko vrijeme pod Francima.
Dakako, sasvim je drugo pitanje je li ta narodna tradicija tona ili nije.42
Prema tome, nae je miljenje da je anonim prilino vjerno prenio narodnu
predaju, osim to je uinio beznaajne izmjene i dopune koje se odnose na poloaj
nadvislanske Hrvatske s onu stranu Bavarske i stoje dao nekoliko suvremenih
biljeaka o njezinu odnosu prema susjedima, osobito Francima.
2 . Dolazak Hrvata prema glavi 31. DAI
Pokuajmo sada analizirati drugi izvor koji govori o dolasku Hrvata, tj. glavu
31. DAI.
Pria o dolasku Hrvata po 31. glavi izgleda ovako:
Hrvati su doli Herakliju kao pribjegari u vrijeme pobjede Avara nad
Romanina u Dalmaciji,
Hrvati su nakon toga po zapovijedi Heraklijevoj pod vodstvom svojega
vladara, Porgina oca, potjerali Avare,
Heraklije nakon toga daje pokrstiti Hrvate preko sveenika iz Rima za
vrijeme hrvatskog vladara Porge,
Hrvati su od svojega dolaska za vrijeme Heraklija bili podreeni Bizantu.
Ta je pria posve drukija od one iz 30. glave. Ondje su glavnu ulogu pri
dolasku Hrvata odigrali Franci, a ovdje je inicijativa za sve akcije u rukama
bizantskog cara Heraklija, osim samog dolaska Hrvata, koji su, po 31. glavi, doli
spontano iz krajeva s onu stranu Maarske. Kritici nije bilo teko dokazati da se
radi o tendencioznoj bizantskoj prii kojoj je svrha uveliati Bizant i istaknuti
njegovu odluujuu ulogu na Balkanu u prvoj polovici VII. stoljea, bez obzira na
privremeni poraz to su ga Romanima nanijeli Avari i bez obzira na privremeni
43
gubitak Dalmacije. Daje Heraklije u pripovijest o dolasku Hrvata ubaen posve
proizvoljno, to je kritika uspjeno dokazala, ponajprije nespornom injenicom da
Hrvati sigurno nisu bili pokrteni u njegovo vrijeme,44 te zakljuila da kao izvor
u pogledu seobe Hrvata na jug moemo (...) upotrebljavati samo izvjetaj o 30.
45
pogl.
42
Dapae, uvjereni smo da se moe ii i korak dalje. Nije li mogue, nije li ak
vjerojatno, da je hrvatska narodna tradicija zapravo glasila da su Hrvati doli i pobijedili
Avare po nalogu Franaka? Naime, ako su Hrvati u staroj domovini bili podreeni Francima,
i ako su neko vrijeme i u novoj domovini priznavali njihovu vlast, onda je smisao narodne
tradicije oito u tome da su oni doli po nalogu Franaka. Anonim je priu izmijenio ispustivi
taj podatak, jer se ni njemu nije sviala previe istaknuta uloga Franaka u dolasku Hrvata.
Dakako, i ovdje je sasvim drugo pitanje odgovara li takva hrvatska tradicija stvarnosti.
4i
HAUPTMANN, 1925., 123-127; GRAFENAUER, 1952.C, 27 i d.
44
GRAFENAUER, 1952 .c, 27.
45
GRAFENAUER, 1952.c, 28.
ini nam se da se iz ovog prikaza moe nedvojbeno zakljuiti daje Car piui glavu
29. imao namjeru pisati o bizantskoj Dalmaciji. Tu je namjeru ostvario na sebi
svojstven, zbrkan nain, ali je ona ipak poprilino vidljiva iz ope kompozicije
glave. Uvod u razmatranje o bizantskoj Dalmaciji ini pria o tome kako su
Slaveni (Avari) osvojili rimsku Dalmaciju. Pria ima znaajan svretak. Ostali
Romani spasili su se u primorske gradove i do danas su u njihovu posjedu, a to su
Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar, Rab, Krk i Osor, i njihovi stanovnici se do
danas zovu Romanima. Potom bi trebao slijediti opis navedenih dalmatinskih
gradova i otoka, ali Car najprije zbrkano izvjetava o samostalnosti slavenskih
naroda u rimskoj Dalmaciji da bi nakon toga uinio nepotrebni dugaki ekskurs o
borbama sa Saracenima u drugoj polovici IX. st. koje dodue poinju kod
junodalmatinskih gradova Budve, Risana i Dubrovnika, ali koje se u najveem
dijelu prie nastavljaju pred Barijem na suprotnoj obali Jadrana. Tek potom Car
dolazi do glavnog sadraja itave glave, tj. do opisa dalmatinskih gradova i otoka.
Daje svrha prianja 29. glave upravo opis bizantske Dalmacije, tj. dalmatinskih
gradova i otoka pod Bizantom, vidi se osobito po nainu na koji se Car uvijek
iznova vraa temi tih gradova. Nakon stoje opisao pad Salone i rimske Dalmacije
(redak 1-53), Car bi elio rei da su Avare uskoro pobijedili Hrvati, da se to zbilo
za Heraklija i da su slavenska plemena ve za Heraklija bila podreena Bizantu,
ali mu obilje misli koje eli ukratko iznijeti smeta. On ih ne uspijeva srediti u dobro
sroenoj reenici, premda je mogue da na tom mjestu postoji i lakuna koju se
pokuava na razne naine popuniti (redak 54-58). Zatim se Car pokuava
usredotoiti na predmet svojega izlaganja, tj. na bizantsku Dalmaciju i kae: A
kako je carstvo Romeja zbog mlitavosti i neznanja tadanjih careva dolo skoro
do potpune propasti, a osobito u vrijeme Mihajla Amorejca Mucavca, stanovnici
dalmatinskih gradova postali su samostalni te nisu bili podreeni ni romejskom
caru ni bilo kom drugom (redak 58-63). Razvidno je d a j e Car vrsto odluio
govoriti o bizantskoj Dalmaciji. No, asocijativni nain pisanja sili ga da kae kako
su i slavenska plemena postala samostalna i zapoinje priu o njima (redak 6384). Najednom se prisjea daje ipak odluio pisati o bizantskoj Dalmaciji, vraa
se ponovno toj temi i kae: Poto su, kao to smo ve rekli, prilike u romejskom
carstvu krenule nizbrdo zbog mlitavosti i neznanja tadanjih careva, stanovnici
dalmatinskih gradova postali su samostalni te nisu bili podreeni ni romejskom
caru ni bilo kome drugom (redak 84-88). Istovjetnost rijei upuuje na to da se
radi o glavnoj temi itave glave i daje sada Car vrsto i definitivno odluio pisati
o bizantskoj Dalmaciji. No, eto nevolje. Car ima izvjetaj o dolasku Saracena pred
Dubrovnik i Kotor, pa mu se ini daje to u nekoj vezi s bizantskom Dalmacijom i
umee taj vrlo dugaki izvjetaj, koji s opisom bizantske Dalmacije nema izravne
veze (redak 88-216). Tek nakon toga konano se posveuje svojoj temi pa opisuje
pojedine dijelove bizantske Dalmacije, Dubrovnik (redak 217-236), Split (redak
237-257), Trogir (redak 258-262), Kotor (redak 263-271), Zadar (redak 272-284),
otoci (redak 285-295).
Nadalje, ini nam se kako nema sumnje daje Car u glavi 31. imao namjeru
pisati o Dalmatinskoj Hrvatskoj. Ta mu je namjera mnogo bolje uspjela: nakon
kratkog povijesnog uvoda opisuje razne okolnosti o Hrvatima u novoj i staroj
domovini, dakako sve to prilino zbrkano i ustrajui na vanoj ulozi Bizanta i
njegovu vrhovnitvu nad hrvatskom dravom.
Na posljetku, smatramo daje glava 30. napisana u namjeri da se dade opi
prikaz prolosti i sadanjosti rimske Dalmacije. Povijesni uvod je dakako vrlo slian
povijesnom uvodu u prikazu bizantske Dalmacije, ali zavrava na nain koji ne
ostavlja sumnje u to daje pria o propasti rimske Dalmacije napisana ovdje iz druge
perspektive: Avari na prijevaru ulaze u Salonu te je osvajaju: poubijaju sve
Grafenauerom, koji dri daje iskljueno daje iz loginog izvjetaja mogla nastati
zbrka: u cara Konstantina to je sigurno bilo mogue s obzirom na njegove vie nego
skromne literarne sposobnosti.
Naime, moglo bi se rei i obratno: iskljueno je da bi iz udne zbrke o
osvajanju Salone u 29. glavi netko sastavio logian izvjetaj iz glave 30., jer se
glava 30. ipak manje odlikuje novim podacima, a vie loginim redoslijedom grae.
Dakako da ne dolazi u obzir teza da bi glava 30. bila napisana na osnovi novog
izvjetaja iz Dalmacije, jer ima previe slinosti izmeu 29. i 30. glave. Ukratko,
oba su izvjetaja imala istu podlogu, koju je pisac 30. glave inteligentno skratio, a
Car dodue takoer skratio, ali na prilino neuspjean nain.
to se pak tie samog vremena sastavljanja redakcije, ini nam se kako je
nedvojbeno daje glava 30. napisana negdje nakon 955. godine," a glava 29. negdje
94S./949. godine." Autor glave 30. pisao je u vrijeme kada se Bijela Hrvatska ve
pokoravala Otonu I. i u vrijeme kada je vladao mir izmeu Hrvatske, Njemake i
Maarske, pa je zato upotrijebio one iste izvjetaje iz carskih arhiva kojima se
sluio i pisac 29. i 31. glave, ali s time daje nadodao obavijest o njemakom
vrhovnitvu nad Bijelom Hrvatskom.
Razmotrimo ponovno tekst 30. glave DAI, o dolasku Hrvata. Ona nas
obavjetava o ovom slijedu dogaaja:
Dio Hrvata dolazi iz Bijele Hrvatske u Dalmaciju, ostali ostaju u staroj
domovini pod Francima,
Neko se vrijeme Hrvati bore s Avarima i konano ih pobjeuju,
Dio Hrvata koji su doli u Dalmaciju zauzima Ilirik i Panoniju,
Hrvati se oslobaaju Franaka nakon sedmogodinje borbe i ubijaju Koila,
Hrvati se pokrtavaju za vladara Porina.
li spomenutih dogaaja, kako ih prikazuje 30. glava, moda proizlazi, kao
to smo ve rekli, da su Hrvati zapravo doli u Dalmaciju po nalogu Franaka. Oni
su pod Francima b i l i i u staroj domovini prije selidbe, oni se pod Francima nalaze
neko vrijeme i u novoj domovini, franaka vlast je nad Hrvatima u novoj domovini
vrlo jaka. Dakle, kao da Hrvati nisu bili puki franaki saveznici, nego vojniki
organiziran narod koji je po nalogu i za raun Franaka osvojio Dalmaciju.
Nadalje, prema 30. glavi, od vremena dolaska Hrvata u Dalmaciju do njihova
oslobaanja ispod franake vlasti nije prolo mnogo vremena. Svakako nije rije
o stoljeima, ve o najvie kojem desetljeu. U znanosti je opeprihvaeno
miljenje da su prema pripovijedanju 30. glave DAI Hrvati doli nakon zauzea
Salone, jo za cara Heraklija. Oito je da je takvo shvaanje prihvaeno zato to
se o dolasku Hrvata u 30. glavi pria odmah poslije prikaza pada Salone, koji se
zbio negdje u prvim godinama Heraklijeve vladavine. Naime, u 30. glavi pria se
kako su Avari zauzeli Salonu, a nakon toga i svu Dalmaciju te se u njoj naselili,
52
58
57
Doc., 271 stavlja dogaaj neposredno nakon dolaska Hrvata u Dalmaciju circa a.
610-35 i kae da ovdje treba razumjeti sub Pannonia eiusdem partcm saviarn, et
sirmiensem, sub Illyrico vero contiguam uli oram; usp. NOVAKOVI, 103 i d.
5
" II, 1925., 277, 405; GRAFENAUER, 1952.C, 31; KLAI N. 1971.a, 139 i d.
(sa stanovitim rezervama).
'" Tako HAUPTMANN, 1915., 256: I l i r i k 30. glave je Noricum; HAUPTMANN,
1935., 337 i d.: lllyricum = Duklja; jo odreenije objanjava Ilirik 30. glava kao Duklju
isti pisac 1950., 112-113; GREGOIRE, 93 i d.: Ilirik = Donja Panonija oko Blatnog jezera,
stoje Grafenauer lako i uspjeno pobio (GRAFENAUER, 1952.-1953., 173-176).
"" Uostalom, od starijih v. slino KLAI V., 1904., 146.
61
Tako GRAFENAUER, 1952.C, 31; KLAI N., 1971 .a, 277 i d.
"MORAVCSIK, 143.
63
FERJANI, VIZII, 31 -3 2.
"KLAI V., 146.
59
GRAFENAUER, 1952c, 14. Isto i KLAI N., 1971 .a, 136 (ali usp. 139). Navodimo
i sasvim odvojeno shvaanje ANTOLJAKA, 1958., 61, po kojem su Hrvati u Iliriku i
Panoniji
imali samostalnog arhonta, koga su slali radi prijateljstva arhontu Hrvatske.
7(1
MENGE, 1970.21,173. SENC, 202 prevodi medijalni oblik ovako: svoje slati prijeko
i l i od sebe neto poslati.
" Usp. GRAFENAUER, 1952.C, 10.
74
Grafenauer:
622.-623.
god.
PISIDA, 1271 i d.
Usp. VIZI, 143.
94
VIZI, 217.
95
THEOPH. 185-186.
93
66
je poslao poslanika i traio mir. Kagan se sloio da to uini pa je Car izaao izvan
Velikog zida sa svom carskom oruanom pratnjom, s time da preda kaganu mnoge
i velike darove, prihvaajui od njega uvjeravanja da e uiniti meusobno
miroljubive ugovore. Onaj barbarin (= kagan), prezrevi ugovore i zakletve, naglo
je na tiranski nain krenuo protiv Cara.
Teofan dalje pria kako se Car morao spaavati bijegom u grad i kako se kagan
domogao velikog plijena i mnogih zarobljenika.
Za iduu, 620. godinu pria Teofan daje Heraklije uputio poslanike kaganu u
vezi s kaganovim nepotenim postupkom i traio mir, jer (po Anastaziju): acies
quippe disponens contra Persidem dirigendas pacisci cum chagano volebat,
odnosno, na naem jeziku: kako je imao namjeru zavojtiti na Perziju, htio je ivjeti
U miru s kaganom. Kagan se sa Carevim prijedlogom sloio i obeao sklapanje
mira (po Anastaziju): pangentesque foedera legati in pace reversi sunt, to bismo
mi preveli ovako: i utvrdivi meusobne obveze, poslanici se vratie u miru.
Teofan nastavlja da je Heraklije idue godine., tj. 621. (po Anastaziju):
Heraclius (...) cum Avaribus pace, ut putebat, contracta transtulit militias Europae
in Asiam, odnosno na naem jeziku: Heraklije je prebacio europske ete u Aziju,
smatrajui da je utvrdio mir s Avarima.
Nadalje, godine 622., odmah poslije Uskrsa Heraklije kree protiv Perzije.
Da bi osigurao zalee, on (po Anastaziju): scripsit autem et ad chaganum Avarum
preces curam agendi super Romanorum negotiis, tamquam qui secum amicitiam
fuerit factus, tutoremfilli sui hunc appelans, odnosno na naem jeziku: pisao je i
kaganu Avara pozvavi ga da se stara za bizantske poslove, s obzirom na to to je
obeao prijateljstvo prema njemu i nazvao ga skrbnikom svojega sina.
Teofan nastavlja opisujui ratne operacije protiv Perzije tijekom godine 622.
sve do pribliavanja zime. Tada (po Anastaziju) itaque imperator exercitu cum
praetore ad hiemandum in Armenia derelicto ipse Byzantium rediit; odnosno, na
naem jeziku: Car je ostavio vojsku sa strategom preko zime u Armeniji, a sam se
vratio u Bizant.
5. Carigradski patrijarh Nicefor napisao je, meu ostalim, kratku povijest koja
obuhvaa dogaaje od 602. do 769. godine. Patrijarhom je bio od 806. do 815.
godine.96 Nicefor pria o prijevamom pokuaju kaganovom da zarobi Heraklija,
tj. o dogaaju za koji ve znamo iz Uskrnje kronike i Teofana. Nadalje, Nicefor
nas obavjetava o Heraklijevim pripremama za rat protiv Perzije: Heraklije je,
dakle, bojei se da ne bi romejska drava i od Perzijanaca i od Avara bila pritisnuta
glau i unitena kunom smru, pozvao Sergija, predsjedavatelja grada, zatim
prvake i ostali narod i povjerio im djecu, a patriciju Bonu povjerio je upravljanje
dravnim poslovima, te krenuo preko Crnog mora i pokuao upasti u Perziju preko
Lazike (NICEPHOR, 15).
Oito se radi o Heraklijevu pokretu na Uskrs godine 622., poznatom nam ve
iz Teofana.
%
VIZ 1,239.
67
6 19. god.:
620. god.:
621. god.:
postojeeg ugovora. Kako iz Teofana znamo daje Heraklije godine 621. prebacio
svoje evropske postrojbe u Aziju, moemo zakljuiti daje to uinio nakon stoje
bio potpuno zadovoljan i potpuno miran u vezi sa svojom zapadnom granicom i
svojim odnosima s Avarima, dakle daje slanje talaca i obeanje novca uslijedio u
godini 621. ili neto ranije. I doista, po Teofanu znamo da je godina 620. bila
ispunjena ivom diplomatskom aktivnou izmeu Heraklija i kagana.
.Teofan dodue govori samo o Carevu traenju mira i o kaganovu obeanju,
to znai da mir jo nije bio sklopljen. Ipak, kao da je sve bilo pripremljeno za
konano sklapanje mira. Naime, Teofan kae da su se carski poslanici vratili od
kagana utvrdivi meusobne obveze. No to jo nije definitivno sklopljeni
mirovni ugovor u smislu sveanog ina. Sveani in je bez sumnje izvren posebno
u kaganovoj rezidenciji, a posebno u Carigradu, a obavljen je valjda negdje koncem
620. godine. Vjerojatno je u skladu s tako sklopljenim ugovorom dolo do
ostvarivanja pojedinih njegovih toaka, osobito onih koje su se odnosile na
osiguranje ugovornih stranaka. To je ono o emu nas Nicefor izvjetava bar za
Heraklija: Heraklije je odmah predao taoce.100
Ako tome dodamo da Teofan za godinu 619. biljei da jo nema mirovnog
ugovora, nego samo kae kako je kagan dao sveano obeanje da e sa Carem
sklopiti ugovor,101 ali daje umjesto toga pokuao uhvatiti Heraklija, onda nam se
svi ti dogaaji ine prilino dobro povezani, i to poevi od 619. pa sve do 623.
godine, tono u smislu Teofanove kronologije nadopunjene Niceforovim
podacima.102
'""PERNICE, 1905., 122, kae da se Heraklijevo davanje talaca i 200.000 nomismata
odnose na godinu 623./624., tj. na doba neposredno prije odlaska Heraklija u borbu protiv
Perzije. Naime, Nicefor ne spominje uope prvi pohod Heraklijev protiv Perzije u 622.
godini, ve poinje odmah s opisom drugoga Heraklijexa pohoda. Ipak, kako je Niceforov
opis dogaaja doista vrlo sumaran, iz njegovih vijesti ne smije se izvlaiti vie nego to on
sam kae, a ostatak treba popuniti iz drugih izvora. Prema tome, ako Nicefor kae da je
Heraklije dao taoce i novce prije nego to je zavojtio na Perziju, onda to moramo
objanjavati u svjetlu Teofanova izvjetaja po kojemu je Heraklijev rat protiv Perzije zapoeo
622. i po kojem je Heraklije ve 621. prebacio evropske trupe u Malu Aziju. ak ni po
Niceforu ne proizlazi da je slanje talaca i novca uslijedilo neposredno prije Heraklijeva
odlaska (Pernice kae immediatamente),]e.T on slanje talaca i novca samo usput spominje u
opisivanju dogaaja iz 626., a ne u povodu Heraklijeve ekspedicije protiv Perzije.
1(11
GRAFENAUER, 1950 .a, 77, tvrdi daje Heraklije konano 1.619 vendarle desegel
sklenitev miru. Ipak, tekst Teofanova izvjetaja za 619. god. je jasan, radi se samo o
utvrivanju vrste odlunosti obiju strana da sklope mir, koja se ostvaruje u 620. daljim
pregovorima i utvrivanjem meusobnih odnosa, nakon ega je tek uslijedilo sveano
sklapanje mira o kojem potankosti saznajemo iz Nicefora.
102
Pitanje tonijeg datiranja kaganova napadaja na Carigrad to ga Teofan stavlja u
619., a Uskrnja kronika u 623. godinu sporedno je za nae analize dogaaja oko god. 622./
23. jer smo se priklonili stajalitu da Uskrnja kronika nije pouzdana kada taj napadaj stavlja
u 623. Ipak, ovdje moemo rei bar to da nam se Baynesovi razlozi za stavljanje tog dogaaja
u 617. god. ne ine odluujuima. Baynes razmatra mogunost da su se dva lista u Uskrnjoj
kronici pomijeala i da su dogaaji opisani u 623. godini trebali zapravo biti opisani pod
godinu 617. Naime, prema UskrSnjoj kronici napadaj se dogodio 5. lipnja u nedjelju, a to
71
2.
Vladaj ue
miljenje (Hauptmann):
626 . god.
poslije
120
75
da su Avari kontrolirali taj put, jer se inae ne bi mogle objasniti Teofanove rijei
o Avarima kao zapadnim susjedima Bugara. Ne vidimo nikakva razloga da
ograniavamo avarsku vlast samo na putove prema istoku i zapadu i da ne priznamo
da su vladali i sredinjim dijelom Balkanskog poluotoka.
Dakle, i poslije 626. godine avarska je vlast dosta stabilna, tako daje unato
odlasku jedne znaajnije bugarske vojne jedinice u Bavarsku oko 630. godine u
stanju da na zapadu prijee u protuofenzivu, osobito poslije Samove smrti. Prolaz
Hrvata poslije godine 626. kroz Samovo podruje slabo je vjerojatan, kroz avarsko
podruje isto tako, a o prolazu s istone strane da se i ne govori. Pogotovu je
nevjerojatna teza da bi se Hrvati spustili s one strane Karpata preko bugarskog
podruja do Trakije, gdje bi ih, navodno, preuzela bizantska mornarica i prebacila
u Dalmaciju. 1 2 9 Dakako, nemogue je dokazati da Hrvati nisu doli poslije godine
626., ali u prilog toj hipotezi ne govori nita, a neizravni dokazi upravo su protiv
takvog gledanja. 130
129
DAH.,117.
Dolazak Hrvata neposredno pred kraj Heraklijeve vlade stavlja i GREGOIRE, 88118, koji poistovjeuje Hrovata, jednog od voa Hrvata, prema Konstantinu Porfirogenetu
(DAI 30, 63 i d.), s Kuvratom, osnivaem bugarske drave, prema Niceforu, 33 i d., i s
Kuvcrom, iz uda Dimitrija Solunsko/ II, 5 (LEMERLE, 1979./1981., 222 i d.), koji je na
elu bugarsko-slovensko-romanske mjeavine doao iz june Panonije oko Sirmija u
Makedoniju (GRAFENAUER 1952.C.47). U literaturi je taj pokuaj potpuno odbaen. Usp.
npr. BARII, 1953., 132 i d.; GRAFENAUER, 1952.C, 45 i d. Jo u najnovije doba
pojavljuju se glasovi da se Kuverovo preseljenje ima datirati pod kraj Heraklijeve vlade
(npr. DVORNIK, DAI II., 117), premda su uz ostale Barii i Grafenauer uspjeno dokazali
da Kuverov prodor prema Makedoniji pada duboko u drugu polovicu VII. st., s time to
Grafenaucr smatra da Kuverova selidba pada negdje od 668. do 674. god. (GRAFENAUER,
1955.a, 52; GRAFENAUER, 1963., 109; GRAFENAUER 1965., 197), a Barii od 680.
do 685. god. (1953., 132 i d.; VIZ 1,211). U vrijeme oko 635. god. stavlja selidbu Hrvata i
Srba, kao i putovanje Kuvera (kojeg izjednauje s Kuvratom) takoer i LEMERLE, 1953.,
349 i d.; LEMERLE, 1954., 295 i d.). Kako nam se ini nesumnjivim da ne treba
izjednaavati Hrovata, Kuvrata i Kuvera, podrobna analiza izvjetaja o Kuverovoj selidbi
ne ulaznu okvir ovoga rada. Ipak ne moemo a da ne upozorimo na bar jednu okolnost.
Prema udima sv. Dimitrija II, 5, Kuver je poglavar etnike mjeavine negdje na sjeveru
od Dunava. On se die protiv avarskog kagana, sa svojim narodom bjei, a kagan ga progoni,
ali nakon nekoliko bezuspjenih bitaka odustaje i vraa se na sjever, a Kuver prelazi s
narodom Dunav i stie u nae krajeve i zaposjeda Keramesisko polje. Barii je s pravom
upozorio da prema opisu dogaaja sredite Kuverova teritorija ne moe biti Srijem, ve
otprilike sjeverni Banat i juna Baka (BARII, 1953., 131) jer se Kuver postupno sputa
uz borbu prema jugu i tek nakon niza bitaka prelazi Dunav. Premda je to tako, ipak nam se
i n i da je pisac uda jedno mislio, a drugo nespretno napisao. Ako je tono daje Pomoravlje
u to doba u rukama Avara, onda je sasvim nevjerojatno da bi kagan pustio na miru Kuvera
da prolazi kroz tako velik dio njegove zemlje bez borbi. ini nam se vrlo vjerojatnim daje
Kuver ipak boravio upravo u Srijemu, daje preao Dunav, da gaje avarski kagan progonio
kroz itavo Pomoravlje i daje Kuver tek u blizini Soluna naao konano sigurno mjesto,
nakon to se kaganova vojska vratila Pomoravljem prema sjeveru. Istina je da tekst uda
ne govori u prilog tom tumaenju, ali je stvar tako zbrkano napisana da se nae objanjenje
ne smije odbaciti iskljuivo pozivom na tekst. [Dopuna tekstu: O ovom smo pitanju
podrobnije i pisali u MARGETI, 1988a, 755-760, i vratili se na Bariievo miljenje, da
je Kuver sa svojim narodom boravio u Vojvodini.]
110
135
78
posebnim samostalnim slavenskim vojskovoom ili slavenskom vojskom, nego govori iskljuivo o dugotrajnim i tekim borbama s Avarima. No, ipak neto razlikuje: arke sa stanovnitvom Liburnije i bitke u srcu avarske drave. Ali, ijedno i drugo
potpada za Einharda pod jedan jedinstveni dugotrajni vojni napor protiv Avarije.
Prema tome, Hrvatsko primorje i podruje od Rijeke do Brsea nisu krajem
142
VIII. st. pripadali ni Bizantu ni samostalnoj hrvatskoj dravi, nego su u to vrijeme
bez sumnje priznavali avarsko vrhovnitvo. To se dakako ne smije shvatiti kao
potpuna podreenost Hrvata, i Slavena openito, sredinjoj dravnoj vlasti, nego
kao priznavanje takva oblika nadreene vlasti koji doputa postojanje razmjerno
jake autonomne samouprave s vlastitim organima vlasti.
Toliko u vezi s opom slikom dogaaja. Daljnja analiza ostalih franakih
izvora pruit e nam jo neke zanimljive podatke.
Rat izmeu Karla i Avara zapoeo je sredinom godine 791. provalom Karlovih
vojska s obje strane Dunava do ua rijeke Raab.143 Bez obzira na to to Ijetopisac
slavi taj Karlov prodor, ipak je injenica da se ne radi o nekom unitavajuem
udarcu protiv Avara. Prema tome, Karlo nije tom provalom ak ni naeo avarsku
otpornu snagu. Tko je to uinio? Glavne borbe izmeu Franaka i Avara stavljaju
se obino u 7957796. god., a uzrok propasti Avara nalazi se u avarskoj neslozi i
graanskom ratu, nakon ega je velikoj vojsci furlanskog vojvode Erika i njegovu
savezniku, slavenskom knezu Vojnomiru, bilo lako osvojiti glavni avarski ring. 144
ini nam se, meutim, da je ve prije rata 7957796. avarska snaga bila
definitivno slomljena: Heinricus dux Foroiulensis missis hominibus suis cum
Wonomyro Sclavo in Pannonias hringum gentis Avarorum (...) civili bellofatigatis
inter se principibus, spoliavit.145 Dakle, radi se ipak samo o rutinskoj, a nikako
sudbonosnoj vojni.146 U njoj ne sudjeluju ni Karlo, ni Karlov sin Pipin, ni furlanski
142
U pogledu tog termina upuujemo na izvanredna zapaanja KLAI N., 1971.a, 141147, kojima se u cijelosti pridruujemo.
143
Annales regni Francorum, ad a. 791 (Gradivo, I, 308, br. 280).
144
V. npr. Gradivo, I, LX i d.; IIC, 1925., 304; KOS M., I960., 100-101;
GRAFENAUER, 1964.,406; KLAI N., 1971a, 168.
145
Ann. regni Franc., ad a. 796 (Gradivo, I, 326, br. 293).
146
GRAFENAUER, 1969., 51 kae da Slavonija svakako pada pod Franke u velikom
Erihovom pohodu 795. ini nam se da se god. 7957796. ne moe pripisati nikakvo posebno
znaenje, kao to smo to pokuali pokazati u tekstu.
Negdje 795. god. u ve slomljenu Avariju alje Erik svoje vojnike s Vojnomirom, pa
se ne moe govoriti o velikom pohodu, a idue godine ulazi u Avariju Pipin s velikom
vojskom (cum exercitu multo: Conv. Bag. et Garant, c. 6, Gradivo 1,336), ali i tom prilikom
radi se u prvom redu o ureenju novoosvojenog podruja, a ne o unitavajuim bitkama s
Avarima. Grafenauer kae da je krajnje nevjerojatno da bi Erik na elu franake vojske
postavio slavonskog kneza Vojnomira. To je istina, samo to itav pohod treba sasvim
drukije shvatiti. Erikovi homines nisu podreeni Vojnomiru, ve idu s njim. Najblie
istini bit e da je Vojnomir imao oko sebe hrvatske vojnike, a da su povjerljive osobe iz
Erikove pratnje zajedno s probranim vojnicima pratile Vojnomira zato da golemi avarski
plijen ne doe u ruke ni hrvatskim ni franakim vojnicima, nego da bude zaplijenjen za
najviu franaku vlast, za samoga Karla. itava operacija bila je, dakle, oito vojniki
beznaajna, ali je financijski imala neizmjerno veliko znaenje.
79
vojvoda Erik. Erik a l j e svoje ljude sa Slavenom Vojnomirom! 147 Osim toga,
Ijetopievu pozornost privlai takorei iskljuivo pljaka avarskog ringa. Stjee
se dojam daje franaka vlast poslala u ve pobijeenu zemlju ete kojima je glavni
zadatak bio opljakati sva blaga koja se u Avariji moglo pronai. Tako je uostalom
ta ekspedicija i shvaena u tadanjoj Evropi.'48
Dakle, ve prije godine 795. avarska sila bila je slomljena. Za 792., 793. i
794. nema nikakvih vijesti o franakim borbama s Avarima. To znai da se ipak
moramo ponovno vratiti dogaajima iz godine 791. Kako je te godine Karlo sa
svojim vojskama uz Dunav tek malo naeo avarsku dravu, to moramo zakljuiti
da su odluujui potez ipak izvele ete Karlova sina Pipina, za kojeg Ijetopisac
izvjetava da je godine 791. iz Italije prebacio franake ete prema Avariji u isto
vrijeme kad je Karlo poduzimao vojne operacije s obje strane Dunava. Ljetopisac
kae: Sed et ille tune eius exercitus quem Pippinus filius eius de Italia transmisit,
ipse introivit Illyricum et inde in Pannonia f..J. 1 4 9 Radi se o vrlo pouzdanom i
suvremenom izvoru koji se ne oslanja na Einharda i ne crpi vijesti iz njega, pa je
stoga znaajniji.
Smjer i opseg nadiranja franakih eta iz Italije godine 791. nisu, ini se, do
danas utvreni na zadovoljavajui nain. Oslanjajui se na Annales
Laureshamenses, koji kau da Pipinova vojska introivit Illyricum et inde in
Pannonia,lw Dahn je ustvrdio 1 5 1 daje franaka vojska pola iz Istre prema Iliriku i
nakon toga upala u Panoniju, pobijedila 23. kolovoza Avare i osvojila jedan od
ringova. Ostali autori smatrali su daje franaka vojska krenula u gornju Posavinu
i odatle produila prema gornjoj Podravini i dalje prema istoku, dragim rijeima,
152
preko dananje Slovenije u dananju Maarsku. L. Hauptmann krenuo je novim
smjerom, upozorivi na to da navedena vijest iz Annales Laureshamenses ne potjee
iz originala, nego iz prijepisa iz IX. stoljea, te da kao podlogu znanstvenih analiza
treba uzeti Chronicon Moissiacense, zato to se ta kronika temelji na potpunijem
rukopisu (eine vollstndigere Handschrift) spomenutih Annales Laureshamenses.
Kako dakle ta kronika ima samo rijei introivit in Illyricum, valja zakljuiti daje
147
dodatak et inde in Pannonia umetnuo kasniji prepisiva anala, koji vie nije
razumio rije Illyricum, ali koji je znao za Avare u Panoniji i zato je smatrao da
radi jasnoe treba popuniti predloak. Ako tome dodamo jo i okolnost da se
franaka vojska odmah dragi dan nakon bitke vratila, onda je po Hauptmannu jasno
da ona nije imala nikakvih ofenzivnih ciljeva, pa se zadrala na granici, i to upravo
negdje u dananjoj Sloveniji.153
Hauptmannova izlaganja prihvatila je moderna kritika historiografija u
cijelosti.154
ini nam se, meutim, da problem zasluuje ponovnu podrobnu analizu.
Ponajprije, Annales Laureshamenses poznati su u prvom redu preko rukopisa to
se uvao u knjinici samostana sv. Pavla u Korukoj.155 Kako je taj rukopis iz
poetka IX. stoljea, to mu u svakom sluaju valja pokloniti najveu pozornost.
Chronicon Moissiacense, s drage strane, nije drugo doli inteligentna kompilacija
razliitih izvora, meu ostalim i Annales Laureshamenses. Chronicon Moissiacense
doista se temelji na rukopisu Anala koji je potpuniji od rukopisa to se uvao u
samostanu sv. Pavla, no to ne znai da kronika ima pouzdaniji tekst, nego naprosto
to da sadri i dogaaje nakon godine 803., s kojom godinom svetopavlovski rukopis
zavrava.156 Drugim rijeima, opisu dogaaja iz godine 791. to ga daju Annales
treba vjerovati bar isto toliko koliko i opisu iz Chronicona pa se ve na osnovi
toga moe zakljuiti da postoje dvije mogunosti: ili je pisar svetopavlovskoga
kodeksa umetnuo rijei et inde in Pannonia, kojih, prema tome, u originalnom
tekstu nije bilo (to je Hauptmannova teza), ili je moda sastavlja Chronicona
izbacio te rijei, jer ih je smatrao suvinim. Skloni smo prikloniti se drugoj
mogunosti, jer nam se ona ini ve a priori mnogo vjerojatnijom, i to s razloga
to je sastavlja Chronicona kompilirao vei broj djela i prema tome se osjeao u
neku ruku slobodnijim prema tekstu, dok je rukopis samostana sv. Pavla sastavio
obini prepisiva, sa zadaom pukog prepisivanja. Ipak, bili bismo preputeni
nagaanju i sklonosti jednoj ili drugoj mogunosti kad nam jedna sretna okolnost
ne bi pruila dalje analitiko oruje, kojim svoja istraivanja moemo dovesti do
takorei posve pouzdana zakljuka. Naime, u Beu se nalazi odlomak originalnog
rukopisa Annales Laureshamenses, koji obuhvaa opis razdoblja od 794. do 803.
Dakle, za te godine imamo tri teksta, tj. originalni tekst Annales Laureshamenses,
prijepis iz poetka IX. stoljea i tekst Chronicon Moissiacense. Da vidimo to nam
usporedba tih triju tekstova kae. Da se naa analiza ne bi preko mjere oduila,
uzet emo u obzir najprije i u prvom redu eventualne dodatke to ih nalazimo u
svetopavlovskom rukopisu u odnosu na original, kao i sva eventualna skraivanja
teksta to ih je uinio sastavlja Chronicon Moissiacense.
'"
HAUPTMANN, 1929., 337 i d.
154
V. npr. KOS M., 1929., 28; GRAFENAUER, 1952.b, 538.
155
MGM,S.I,19-20.
156
WATTENBACH: ... es habe dem Schreiber der Handschrift (sc. Chronicon
Moissiacense) ein vollstndigeres Exemplar derselben vorgelegen, dessen Schluss uns nur
hier erhalten ist.
Chronicon Moissiacense
XXVII. 794.
agebant namque
dicentes
XXVIII. 795.
glava i godina
157
796. In ipso aestate transmisir rex Carolus Pippinum ... cum suis quos in
Italia secum habebat va-
Anno 796. Aestatis tempore transmisit rex Carolus Pippinum ... cum suis
quos in Italia habebat
Tako on npr. ita sancta maria (!) domnus Adrlanus summus pontifex umjesto
ispravno kao u sauvanom originalnom tekstu sanctae memoriae domnus Adrianus summus
pontifex.
158
Tako umjesto consensit ima consentif, umjesto adobtione ima adoptione; umjesto
rege ima regi', umjesto Aeresburg ima Heresburg; umjesto presbiteros ima presbyteros;
umjesto apud Bardunwith ima apud baldunwith itd. itd.
82
XXX.
797.
exercitum ...
itd. itd.
Ako tome jo pribrojimo ne ba mali broj dodataka koje je sastavlja
Chronicona ubacio u tekst Anala i uzmemo u obzir da je sastavlja tu i tamo
donekle slobodno mijenjao tekst, da bi tekst bio razumljiviji, loginiji i gramatiki
ispravniji,159 onda nam se ini da ne preostaje ni najmanja sumnja u nau tvrdnju
da je rijei et inde Pannonia iz originalnog teksta izbacio upravo sastavlja
Chronicon Moissiacense.
Dakle, u originalnom tekstu stajalo je bez ikakve sumnje: introivit Illyricum
et inde in Pannonia, to znai da Pipinova ekspedicija nije bila ni vremenski kratka
ni prostorno beznaajna. I doista nema razloga ograniavati Pipinovu ekspediciju
na 52 dana, koliko je trajao Karlov upad u avarsku zemlju. No, nema razloga
ograniavati Pipinovu ekspediciju ni na manji upad u slovensko podruje, kako se
to obino ini. Naime, Ijetopisac kae daje Pipinova vojska ula u Ilirik, a iz njega
krenula u Panoniju. Zaista, Ilirik moe znaiti mnogo toga, njega spominju razni
pisci u raznim epohama u vezi sa zemljama od Norika 160 do istonog dijela
Balkanskog poluotoka,161 ali mislimo da neemo ni najmanje pogrijeiti ako taj
159
Evo jednog vrlo karakteristikog primjera: Umjesto originalnog teksta: 796. In ipso
aestate transmisit rex Carolus Pippinum filium suum cum suis quos in Italia secum habebat,
et Paiaoarios cum aliqua parte Alamaniae infinibusAvarorum; et coadunatus est Pippinus
cum omnibus quis pater eius ei transmisit in solacio, Chronicon Moissiacense ima: Anno
796aestatis temporis transmisit rex Carolus Pippinum, filium suum, cum suis quos in Itatio
habebat Francos, Langobardos et Bagoarios cum aliqua parte Alamannorum, inflnibus
Avarorum et venit Pippinus cum omnibus illis quos pater eius miserat eo in auxitium. ini
nam se prema svemu da je WATTENBACH, 117, odve otar kad kae da je sastavlja
Chronicon Moissiacense nesamostalan i da savjesno i doslovce prepisuje svoj predloak
(so unselbstndig und schreibt so gewissenhaft seine Vorlage wrtlich ab). Neka mala
samostalnost mu se ipak mora priznati, to dakako ne znai da smatramo daje samostalno
sastavio opis od 803. do 818. godine.
160
O tome v. HAUPTMANN, 1915., 255 i d.
161
V. npr. Gradivo 1,387 mjesta navedena u kazalu pod natuknicom Ilirija; v. PWIX,
1085id.,Suppl.V,311 i d.
83
Ann. Einhardi, ad a. 791: (...) circa aestatis initium rex de Wormacia movens
Batoriam profectus est (...) Gradivo I, 308, br. 280.
165
Ann. Einhardi, ad a. 791; Ann. Lauresh. ad a. 791; Chron. Moissiac. ad a. 791;
Gradivo I, 309, br. 280.
>(1
" Ann. Einhardi, ad a. 791; Gradivo I, 309, br. 280; pismo kralja Karla supruzi
Fastradi; Gradivo I, 313, br. 281.
167
U znanosti se najee misli da je avarsko-franaka granica bila postavljena
istonije. Usp. od novijih npr. zemljovid na str. 406 GRAFENAUER, 1964. Obrazloenje
toga stava pokuao je jo 1894. BENUSSI.430. Po njemu je numerus tergestinus u bizantsko
doba bio vrlo prostran i obuhvaao je alture ehe dominano la Tarsia di Fiume ed U
Quarnero. Ipak, ne moemo nikako vjerovati da je Bizant vladao u VII. i VIII. st.
nesigurnim i slabo branjenim putom od Trsta do Rijeke. Upravo je oito daje granica tekla
Ukom i iarijom, ostavljajui Liburniju i podruje sjeverno od iarije novim osvajaima.
Numerus tergestinus, naprotiv, vjerojatno je obuhvaao podruje Kopra i Pirana pa je to
objanjenje visokog tributa to gaje plaao bizantskoj sredinjoj upravi. Dokaz za nau tezu
vidimo i u mnogobrojnim imenima Gradie, Podgrad i si., koja se mogu lako objasniti tako
da se pretpostavi da se radi o slavenskim graninim utvrdama prema Bizantu. Svakako je
takvo miljenje umnogome prihvatljivije od Benussijeva, koji na navedenom mjestu tvrdi:
dei quali (tj. bizantske utvrde sjeverno od iarije) gli Slavi venuti nei secoli XV o XVI non
trovarono altro ehe le rovine; onde U nome Grad, cumulo di pietre, col qule esstli
designarono (!?). M. Kos oprezno nasluuje samo to da se bizantska Istra prostirala i preko
transkog Krasa (I960., 98). [Dodatak tekstu: O ovome vidi MARGETI, 1979.-1980.,
75-101,420, 428-429. Vidi i MARGETI, 1996, 15-38.]
168
Pismo kralja Karla supruzi Fastradi: missum quidem dilectifllii nostri ili. nomine
ili. nobis nuntiavit; Gradivo I, 313, br. 281.
1<B
Ne radi li se o mjestu Obrov, koje lei na putu prema Rijeci nedaleko od dananje
talijansko-jugoslavenske granice? Slino su valjda nakon toga unitavane i druge avarske
vojne posade to su leale du puta kojim je prodirala Pipinova vojska. Dodue, KOS M.,
1950, 18, upozorava na okolnost da se Obrov ne spominje u ispravama srednjeg vijeka i
doputa mogunost daje to mjesto nastalo kasnije.
170
Pismo kralja Karla supruzi Fastradi:: illa scara nostra, queprius de Italia iussimus
pergere partibus Avariae (...); (...) inierunt pugnam (...) Et dedit eis Deus (...) victoriam
(...) et expoliaverunt ipsum uualum et sederunt ibidem ipsa nocte vel in crastina usque hora
diei tertia; Gradivo 1, 313, br. 281.
nastupa zatije od 25. kolovoza do 8. rujna, dakle puna dva tjedna, to je avarske
vojne voe stavilo pred teku dvojbu: gdje e uslijediti glavni udarac i kamo uputiti
operativne rezerve. Pipinova ekspedicija ini se po svemu manje opasnom, jer nije
uperena protiv sredita avarske vlasti, jer, nadalje, njome ne rukovodi sam Karlo,
te naposljetku zato to se Pipinova vojska vratila natrag preko granice. Avarski su
vojskovoe bez sumnje zakljuili da Pipinov prodor predstavlja manje vanu
taktiku diverziju, pa su zato sve svoje snage uputili na obranu protiv Karlovih
snaga to su nadirale s obje strane Dunava. Karlo im je za provoenje takvog
obrambenog plana dao dovoljno vremena i nakon toga doista navalio du Dunava
do rijeke Raabe, ali je istodobno dao nalog Pipinovim etama da izvre glavni udar.
I doista, one energinim prodorom prelaze granicu oko 8. rujna,171 istim putem
kojim su ve napale 23. kolovoza, napreduju rimskom cestom do Senja i dalje preko
Like do Posavine, odvajaju i oslobaaju sve te krajeve od Avara i unitavaju avarske posade po rijetkim avarskim vojnikim postajama. Svi su ti uspjesi postignuti
bez velianstvenih bitaka i krvoprolia koja se duboko usijecaju u pamet suvremenicima i potomstvu, ali koja unitavaju ne samo protivnika nego i vlastite snage.
Ljetopisac, pun dvorske pristojnosti, ali oito bez oduevljenja, jer mu nedostaju
grandiozni srazovi vojske, izvjetava da se Karlova vojska vratila sine omni rerum
incommodo, te daje devet desetina konja uginulo zbog neke konjske bolesti.
Dosadanje se gledanje na taj dio Karlovih osvajanja priblino svodi na
sljedee: godine 791. Karlo Veliki napredovao je sa svojom vojskom razmjerno
skromno s obje strane Dunava, a njegov sin Pipin ak jo i manje. Avarska sila
ostala je dakle praktiki potpuno netaknuta. U godinama 792., 793. i 794. nije bilo
spomena vrijednih borbi, a ipak je 795.7796. avarska drava ve toliko oslabila da
Franci jedino misle na to da poalju svoje ljude koji e opljakati avarski ring.
Ljetopisac, dodue, kae d a j e do toga izvanredno lako izvedenog pljakanja
avarskog sredinjeg ringa dolo zato to su se (avarski) voe izmorili graanskim
ratom. To bi doista mogao biti vrlo vaan razlog propasti avarske vlasti, ali to
ipak, s jedne strane, pretpostavlja daje graanski rat trajao bar koju godinu, oito
od 792. do 795., ali isto tako pretpostavlja daje godina 791. morala biti mnogo
171
Pismo Karla supruzi Fastradi govori o povratku Pipinovih eta 24. kolovoza;
Einhardovi anali povezani s tim pismom dokazuju daje Karlov napadaj uz Dunav poeo 8.
rujna, a Ann. Lauresh. javljaju da je Pipinova vojska poela s ofenzivom protiv Ilirika i
Panonije istodobne s Karlovim napadajem uz Dunav. Naime, Karlovo pismo najprije opisuje
upad Pipinovih eta do pograninog avarskog ringa na dane 23. i 24. kolovoza i tek nakon
toga javlja o trodnevnom postu koji je trajao od 5. do 7. rujna. Einhardovi anali takoer
spominju trodnevni post franake vojske prije napadaja Karlovih vojski du Dunava. Dakle,
napadaj Pipinove vojske 23. kolovoza vremenski je udaljen od glavnog udarca Karlovih i
Pipinovih snaga u mjesecu listopadu. Za Pipinove ete javljaju Annales Lauresh. da su ule
u Ilirik i Panoniju i tamo unitavale i palile tu zemlju (vastantes et incendentes terram illam).
Unitavanje i paljenje Ilirika i Panonije stavljaju Annales Lauresh. u isto vrijeme s Karlovim
napredovanjem du Dunava. Dakle, mali prethodni pogranini prepad Pipinove vojske na
dan 23. kolovoza o kojem javlja Karlo u svom pismu ne smije se poistovjetiti s Pipinovom
ekspedicijom u Ilirik i Panoniju nekih mjesec dana nakon toga u kojoj je dolo do opsenog
pustoenja.
87
Prije svega, ini nam se daje dosadanja historiografija svoj stav o propasti
avarske vlasti na Balkanu temeljila na posve nedostatnim dokazima. Pokuali smo
se u ovome radu nadovezati na ideju daje Heraklije ubaen u narodnu tradiciju o
dolasku Hrvata tek na bizantskom dvoru u X. stoljeu i da su sve vijesti koje se
odnose na njegovu ulogu naprosto politiki tendenciozno izmiljene, kao i da
narodna tradicija zna samo za dolazak Hrvata potkraj VIII. st. Dakle, pokuali smo
dokazati da se iz DAI ne smiju izvlaiti nikakvi zakljuci, ni o dolasku Hrvata u
doba Heraklija, ni o propasti Avara na Balkanu u prvoj polovici VII. st. Upozorili
smo na to da se iz rijei Uskrnje kronike koja opisuje poraz kaganov pod
Carigradom godine 626. (Neki kau da su se Slaveni, vidjevi to se dogodilo,
podigli i povukli pa daje zbog toga i prokleti kagan bio prisiljen da se povue i da
ih slijedi) ne smiju i ne mogu izvlaiti nikakvi dalekoseni zakljuci, ponajmanje
dokazi o koncu avarsko-slavenskog saveza na Balkanu. Istaknuli smo da se iz
Teofanove vijesti o dolasku Bugara 679 .-680. moe zakljuiti da su Avari jo uvijek
drali Pomoravlje i da nema razloga da se Pomoravlje smatra samo avarskim
pipcem. Dodajmo ovdje da ne postoje ni dokazi o bizantskom vrhovnitvu nad
balkanskim Slavenima. Naime, unato tome to i najnoviji pisci smatraju da se iz
Teofana176 i Nicefora177 moe zakljuiti kako su Slaveni na zapadnom Balkanu
priznali bizantsko vrhovnitvo, 178 ini nam se da se te izvore ne moe objanjavati
ak ni u smislu priznavanja sasvim formalnoga bizantskog vrhovnitva. Teofan
dodue kae daje bizantski car dao (tj. odobrio im mir kao
gospodar), ali budui da i Teofan i Nicefor spominju avarskoga kagana i zapadne
arhonte kao molitelje mira koji donose darove, ne vidi se razlog zato bi se kagana
odvajalo od ostalih molitelja i samo za potonje tvrdilo da su priznali bizantsko
vrhovnitvo. Ako je kagan slao darove i molio mir i ako je i njemu Car podijelio
mir kao gospodar, a da kagan ipak nije time priznao bizantsko vrhovnitvo, onda
se to iz Teofana i Nicefora ne moe zakljuiti ni za zapadnobalkanske Slavene.
Uostalom, do mira je dolo nakon bizantske pobjede godine 678. nad Arapima,
nakon koje je kalif Muavija sklopio mir uz obeanje godinjeg danka, pa bi, valjda,
po tom tumaenju trebalo bizantsko vrhovnitvo protegnuti i nad Arape, a to oito
ne ide.
Dakle, nema dokaza o vrhovnitvu Bizanta nad Slavenima na zapadnom
Balkanu u vrijeme o kojem raspravljamo, tj. do konca VIII. st., kao to nema dokaza
da su se zapadnobalkanski Slaveni do konca VIII. st. uspjeli osloboditi avarskoslavenskog saveza, u kojem su bez sumnje imali podreenu ulogu. Ako je avarsko
vrhovnitvo nad zapadnobalkanskim Slavenima povijesna injenica poetkom VII.
176
st., i ako nema nikakva dokaza za promjenu tog stanja sve do konca VIII. st., onda
je najrazumnije prihvatiti tezu da do promjene nije ni dolo. Pokuali smo pokazati
da dokazi o slomu avarske vlasti na Balkanu u prvoj polovici VII. st. nisu nimalo
uvjerljivi, kao i da nema dokaza da bi Hrvati ve u to doba doli na Balkan. Dakako
da bi nae stajalite bilo daleko prihvatljivije kad bi se moglo dokazati na izravniji
nain. Na alost, izravnih dokaza nema. Avari i Slaveni bili su u to doba nepismeni,
pa o svojim odnosima nisu nita napisali. Bizantski i franaki pisci ne javljaju nita
o odnosima izmeu Avara i Slavena na zapadnom Balkanu. To je dodue prilino
jak dokaz da zapadni Balkan nije u to doba pod bizantskom,179 a jo manje pod
179
Uostalom, po svemu se ini da ni dalmatinski gradovi nisu u VII. i VIII. st. priznavali
bizantsku vlast. Dodue, anonimni sastavlja glave 30. DAI kae da se jedino primorski
gradii nisu predali Avarima, nego su ostali u vlasti Bizanta jer im je more omoguilo da
ive. Malo dalje u istoj glavi anonimni pisac kae da su Slaveni zauzeli itavu okolicu
Dalmacije, a da su romanski gradovi najprije ivjeli od obraivanja zemlje na otocima i
poslije te otoke napustili jer su ih Pagani zarobljavali i zato su se prebacili na obraivanje
zemlje na kopnu, gdje su ih ipak u tome ometali Hrvati. Vijest je dakako nepouzdana jer
dolazi iz sasvim drugorazrednog izvora iz X. st., i njoj bi se moglo samo onda vjerovati kad
bi bila potvrena izravno ili neizravno nekim drugim izvorima. A upravo to nije sluaj,
kao to emo pokuati ukratko dokazati. Vjerojatno je tu vijest anonimni pisac 30. glave
nepaljivo prepisao iz izvjetaja to gaje naao u carskoj arhivi i u kojem je prvobitno stajalo
Romani, tj. romanski stanovnici dalmatinskih gradova, a ne Romeji, tj. Bizantinci. To se
vidi ne samo po tome to odgovarajui dijelovi glave 29. stalno upotrebljavaju rije Romani,
a ne Romeji, ve i po kontekstu u kojem se Romeji javljaju. Tekst glasi: Jedino im se
primorski gradii nisu predali, nego su ih zadrali Romeji, poto im je more omoguivalo
ivljenje. Dakako, pisac reenice bez sumnje misli na Romane, a ne Romeje. Dakle, ak ni
sam inae nepouzdani tekst glave 30. ne govori u prilog tezi da bi dalmatinski gradovi ostali
pod bizantskim vrhovnitvom, nego samo kae da ih Avari nisu osvojili kao ostalo kopno.
Dakako, vanije su druge okolnosti, koje snano govore protiv bizantske prisutnosti na
dalmatinskoj obali u VII. i VIII. st. Prije svega, treba upozoriti na znaajnu opasku
Ostrogorskoga po kojemu tamo gde nije bilo tema nije bilo ni vizantijske uprave. To je
nepogreivo merilo stvarnog stanja stvari (Vizantisko carstvo i okolni svet u VII veku, 4142 Istorija Vizantije, 198). Ostrogorski je prouavao stvaranje tema i dokazao daje tema
Dalmacija organizirana tek u drugoj polovici IX. st., negdje poslije 867. god.
(OSTROGORSKI, 1970., 232). Znai da do toga vremena Bizant nema prave vlasti nad
dalmatinskim gradovima (osim moda sasvim kratkog razdoblja poetkom IX. st. nakon
sloma avarske vlasti, u vezi s izravnom bizantskom intervencijom i Karlova priznanja
bizantske vlasti nad dalmatinskim gradovima). Nije ni najmanje sluajno to za Dalmaciju
iz VII. i VIII. st. nema vijesti ni o jednom bizantskom strategu, nema nikakvih vijesti o
organima gradske uprave, a nema vijesti ni o sudjelovanju dalmatinskih gradova u ivotu
Bizanta.
Tako nakon ubojstva bizantskoga cara Konstansa godine 668. dolazi na vlast u Siciliji
uzurpator Mezezius. Prema jednom izvoru perrexit exercitus Italiae per partes Istriae, alii
per partes Campaniae, nee non et alii per partes Sardiniae, Africae (...) (Gesta Pont. rom.,
Gradivo 1,220, br. 180). ini nam se da se utnja o Dalmaciji, osobito ako se uzme u obzir
da je put od Dubrovnika do Sicilije mnogo krai, nego od Trsta do Sicilije, moe i ovdje
tumaiti samo na jedan nain: dalmatinski gradovi nisu bili pod bizantskim vrhovnitvom,
niti su u njima bile stacionirane imperijalne ete. Ako je tono da se za Dalmaciju ne moe
pretpostaviti tematsko ureenje prije IX. st., isto je tako tono da nema nikakvog dokaza ni
za tvrdnju da je navodno bizantskom Dalmacijom u VII. i VIII. st. upravljao prokonzul
90
/. Toponimi tipa O b r o v
Ve je ii 1 8 0 ustvrdio da na ostatke Avara upuuju mjesna imena Obrov,
Obrovac i slino, te je upozorio na okolnost da se taj toponim pojavljuje osobito u
Dalmaciji, Lici i sjeverozapadnoj Bosni. Ipak, Mauranievo tumaenje rijei
obrov: postaje od ob-rovati (korien ry) 18 ' kod nekih je lingvista nailo na vee
i vijesti iz poetka IX. st. dadu se objasniti pretpostavkom da dalmatinski gradovi nisu bili
do IX. st. pod bizantskom upravom. Ako je tono daje 791. god. dolo do razbijanja avarske
drave odvajanjem dalmatinskih Hrvata, onda su se oito i dalmatinski gradovi najednom
nali bez zatitnika, pa je vjerojatno da su se silom prilika povezali ue s Bizantom. Moda
je dokaz nove uloge Bizanta u Dalmaciji odlomak sarkofaga iz Trogira koji spominje cara
Konstantina (v. npr. KARAMAN, 98). Ako se taj odlomak odnosi na Konstantina VI. (780.797.), onda bi se pojava imena bizantskog cara u Dalmaciji na izmaku VIII. st. mogla
tumaiti u skladu s naim shvaanjem o novoj zatitnikoj ulozi Bizanta prema dalmatinskim
gradovima poslije 791. god. Ukratko, za razliku od Dalmatinske Hrvatske, dalmatinski
gradovi nisu priznali Franke. I zato su Mleani, koji su u meuvremenu priznali franaku
vlast, god. 805. pristupili pljakanju dalmatinskih gradova (Doc., 310, Johannis Chronicon
vcnetum: Praedicti duces (se. Obelierus i Beatus) navalem exercltum ad Dalmatiarum
provinciam depopulandam destinaverunt), Bizant reagira 806. god. (Doc., 311, Einhardi
annal. ad a. 806: Classis a Niciforo imperatore (...) adrecuperandam Dalmatiam mittitur)
i tjera Franke, ali po svemu sudei ne ostavlja svoju posadu u dalmatinskim gradovima,
vjerojatno zato to to ti gradovi nisu dopustili, dok s druge strane ve idue godine vrsto
dri Veneciju (Doc., Einhardi annales: Niceta patricius ... cum classe constantinopolitana
sedebat in Venetia). Nakon viegodinjih pregovora Karlo i Bizant sklapaju mir 812. god.:
Dalmacija ostaje Bizantu, a Bizant priznaje Karlu carsku titulu. Naoj tezi protivilo bi se
moda to to Einhard kae da je Bizant poslao 806. god. mornaricu ad recuperandam
Dalmatiam, iz ega bi se moglo zakljuiti da je Bizant imao vlast nad dalmatinskim
gradovima i prije 806. god. Ipak recuperare Dalmatiam moe imati razliita znaenja: to
moe, prije svega, znaiti da su dalmatinski gradovi neko krae vrijeme prije 806. god.
priznavali bizantsku vlast, moda nakon sloma avarske vlasti nad Dalmatinskom Hrvatskom
791. god. do 805. god., kada su ih Mleani pokorili za raun Franaka, kao to smo to upravo
i predloili. Franako-mletaka vlast trajala bi od 805. do 806. god., a onda bi bizantska
mornarica krenula ad recuperandam Dalmatiam. Nadalje, recuperare moe znaiti naprosto
oivljavanje vjekovnih pretenzija Bizanta, koji je kao nastavlja Rimskog Carstva doista
imao neko historijsko pravo na Dalmaciju, neostvarivano oko 200 god., ali jo uvijek ivo
u pravno-imperijalistikoj viziji Bizantinaca. Uostalom, recuperare ne bi ba trebalo pod
svaku cijenu tumaiti kao ponovno osvojiti, jer ono moe imati u tekstu i jednostavnije
znaenje: postii, osvojiti. U svakom sluaju, iz Einhardova naina izraavanja ne smiju
se izvlaiti previe decidirane prosudbe ni za jednu tvrdnju, to vie to se ini daje Bizant
doista imao stvarnu kontrolu nad dalmatinskim gradovima samo od 812. do oko 827. god.,
u koje vrijeme znamo za bizantska izaslanstva franakom caru u vezi s mirom i savezom
dvaju carstva (v. Doc., 316,317,329,333) i u koje vrijeme i Konstantin Porfirogenet stavlja
bizantsku vlast nad tim gradovima (DAI, gl. 29 v. VIZ II, 14-15, gdje se, meu ostalim,
istie da se Dalmacija i prije 867. god. nalazila u izvesnoj zavisnosti od Bizanta i
upozorava na arhonta Dalmacije potvrenog u izvorima iz sredine IX. st.).
'"II, 1925., i d. Usp. II 1917.,55-56.
"" MAURANI, 786.
SKOK, 1936., 13-14; SKOK, 1972., 535 s.v. Obar: fovea, jama; RAMOV, 1936,
II: rpv'.ryti.
'*' Npr. SKOK, 1972., II, 535: ii stavlja ovamo kao pridjevski toponim na -ov Obrov
s poimenienjima
Obrovac, Obrovica, ali to mole da bude i imenica obrov fovea, jama.
;
1M
'
KOVAEVI, 1967., 285 i d. S Avarima povezuje naziv mjesta Obrinindorf
(Ostmark) RATKO, 228 (usp. Gradivo II, 220, br. 294), a BRUCKNER 1927. Pretisak
Warszawa, 1974., 378 s. v. olbrzym nazive poljskih rijeka Obra i Obrzyca i naselja Obrowo
i Obrzycko. Spomenimo i Obrovo, zapadno od Bresta u Bijeloj Rusiji. U vezi s toponimima
tipa Obrov u ekoj i Moravskoj v. u IIA, 1925., 680.Toponime tipa Obrov u Sloveniji,
Korukoj, povezuje s Obrima HAUPTMANN, 1915., 233; HAUPTMANN, 318. Konano,
usp. CSALLNY, SZ 66: Die Slawen nannten die Awaren Obri, d. h. Riesen. So
bennante man im slawischen Sprachgebiet die von Awaren bewohnten Orte. Es gilt als
gesetzmssig, dass es immer die Nachbarschaft ist, die einer solchen Sprachinsel den
Naimen
gibt (wie in Krnten).
185
O toj granici v. GRAFENAUER, 1967., 12 (s literaturom) i d. i osobito karta 3, na
str. 32.
186
Navedenim toponimima treba dodati jo i Obrinje istono od Pei na rijeci Klini.
187
GRAFENAUER, 1969.,48, istie dodue protivljenje nekih filologa povezivanju
toponima Obrov s Avarima, ali mu konano daje stanovitu opreznu suglasnost: ono to
ipak opravdava pomisao na osnovanost Kovaevieve teze jeste, nesumnjivo, srazmerna
lokalitetima na kojima su boravili istureni avarski vojnici rado davao imena Obrov,
Obrovo i slino, ne samo kako bi istaknuo neuobiajenost avarske prisutnosti i razliku od slavenske okoline nego i zato to je rije obrov Slavenima bila povezana s
opkopom i nasipom, a to je upravo znaajka avarskih ringova, bili oni vei ili manji.188
Za bolje razumijevanje teksta prilae se zemljovid zapadnog dijela Balkana s
ucrtanim nekim vanijim rimskim cestama uz obalu Jadrana i prema unutranjosti
i s naznakom lokaliteta koji se zovu Obrov, Obrovo i slino.
Mora se priznati da je raspored toponima doista uvjerljiv. Ne samo da oni
slijede pravac glavnih prometnica prema Jadranu nego ih nalazimo uz jadransku
obalu, ponajprije u blizini Zadra i Splita, dakle ondje gdje se nalazi kolijevka
hrvatske dravnosti. Upravo se namee zakljuak da su hrvatski vojnici smijenili
Avare u njihovim vojnikim postajama i poslije u borbi protiv Avara i jo kasnije
Franaka afirmirali svoj poloaj, to im je moda bilo to lake to su se dijelovi
njihovih eta nalazili i u Lici i zapadnoj Bosni, pa su tako hrvatskoj afirmaciji
doputali ire i trajnije znaenje.
h, ; , r
2. Arheoloki nalazi
Vanije rimske ceste (isprekidane crte) i toponimi tipa Obrov i si. (kruii) uz
obalu Jadrana i u unutranjosti
mnogobrojnost toponima ove vrsti na spomenutom putu (tj. na putu du Drine i Neretve).
Ako je Grafenauer dao tezi o povezanosti Obrova s Avarima stanovitu suglasnost, onda
moramo ponovno upozoriti daje krajnje nevjerojatno da bi toliki toponimi nastali u pukih
osam godina i da bi se toliki broj tih toponima zadrao upravo u centru starohrvatske drave
izmeu Cetine i Zrmanje.
'" Usp. KLARI, 19-56.
94
95
98
bila slaba ili nikakva. Kada bi dalmatinski gradovi u VII. i VIII. st. ostali u
bizantskim rukama i priznavali vrhovnitvo Bizanta, onda bi trebalo oekivati da
e. bizantska uprava i vojska ostaviti iza sebe bar neke tragove u nalazima novca, i
to ne samo na podruju gdje bi se ona protezala (dalmatinski gradii) nego i u
dubljoj pozadini (Dalmacija i Bosna) s kojom su dalmatinski gradovi i u VII. i VIII.
st. morali imati nekih trgovakih doticaja. Iz ostave bizantskog novca to potjee
iz druge treine VII. st., a naena je na Brau, ipak bi se moglo zakljuiti da
bizantska vlast nije prestala u novoj Dalmaciji odmah nakon upada avarskoslavenskih eta negdje poetkom VII. stoljea,203 ve daje ona postupno odumirala
zbog nedostatka podrke od strane sredinje vlasti. Iz toga treba zakljuiti daje
avarsko-slavensko osvajanje na teritoriju zapadnog Balkana imalo nakon godine
610. ponajprije imigracijski znaaj, naime, da se u odsutnosti organiziranog
bizantskog otpora preko svega zapadnog Balkana postupno prelijevala slavenska
bujica i brisala tragove bizantske prisutnosti, a da je tek Drugi avarski kaganat
vre obuhvatio podruje zapadnog Balkana. Ostava na Brau upuuje nas na to
da su se oko godine 670. oko Braa dogaali sudbonosni dogaaji, koji su tamonje
stanovnike potaknuli na skrivanje blaga. Nije nemogue da te dogaaje treba
povezati s dolaskom novih snaga u Panoniju koje su stupile u slubu avarskog
kagana negdje oko 670. godine.204 Ve smo upozorili na to da Drugi avarski kaganat
ponovno uvruje avarske pozicije na zapadu prema Francima, emu je dokaz,
meu ostalim, neprekinuti niz avarskih nekropola iz VIII. stoljea, od Blatnog
jezera preko Gradia (Burgenland) do Bea. Slino se dogaa sjeverno i istono
od avarske jezgre u Panoniji, tj. u Slovakoj,Transilvaniji i sjevernoj Maarskoj,205
pa je opravdana pretpostavka da i uznemirenost na zapadnom Balkanu koju
posvjedouje ostava na Brau treba povezati s novim avarsko-slavenskim
pokretima u tom podruju.
Ukratko, nalazi bizantskog novca na podruju zapadnog Balkana, unato
rijetkosti i sluajnosti nalaza, ne govore u prilog bilo kakvoj upravnoj i vojnoj
prisutnosti Bizanta bar od sedamdesetih godina VII. st. pa sve do pred kraj VIII.
st., a donekle govore u prilog postupnom gaenju prisutnosti Bizanta u prvoj
polovici VII. st. Ti nalazi nisu u suprotnosti s naom tezom o avarskoj prisutnosti
na podruju zapadnog Balkana, a osobito na tlu dananje Like, Bosne i Dalmacije
sve do pred kraj VIII. stoljea.
Upravo smo spomenuli i vrlo znaajno starohrvatsko groblje u Biskupiji i
istaknuli da se radi o neznaboakim grobovima s karolinkim maevima i
ostrugama. Ti se grobovi datiraju sasvim pred kraj VIII. st. Postojanje upravo takvih
grobova pred sam kraj VIII. st. vrlo dobro se uklapa u opu situaciju u Dalmatinskoj
2(13
23 i d.
204
Tonije govorei, poslije 610. god.; v. BARII, 1956., 73-88; BARII, 1969.,
LSZLO, 1955., 179 i d.; LSZLO, 1972., 113-119. Uz Laszlova shvaanja pristaje
i KOVRIG, 1963., 224 i d., a na oprezni nain i WERNER, 282 i d. Ipak, ima i protivnih
miljenja
(J. Deer).
2115
SZABO, 245-251.
F. DOLAZAK SRBA
Novija istraivanja vjerodostojnosti Konstantinovih vijesti o dolasku Srba
poinju s Hauptmannom, koji je jo 1931. na osnovi kritike teksta glave 32. D AI
utvrdio da Car o dolasku Srba na Balkan nije znao takorei nita, nego da je svoj
izvjetaj sastavio po uzoru na izvjetaj o hrvatskoj seobi.2"8 No, Hauptmannovi
rezultati ipak nisu u znanosti prihvaeni s onom pozornou koju zasluuju. Ne
samo da je Skok dokazivao istinitost vijesti o boravku Srba u Srpitu209 nego je
Labuda odbacio glavne Hauptmannove argumente kao neuvjerljive, 210 a noviji
206
211
102
217
223
106
G. REZULTATI
Analiza Hauptmannova i Grafenauerova traenja hrvatske narodne tradicije
0 dolasku Hrvata na Balkan na osnovi podataka iz glave 30. DAI dovela nas je do
zakljuka da su ta dva istaknuta povjesnika izvanredno unaprijedili prouavanje
spisa DAI, osobito u vezi s dolaskom Hrvata, ali da su mnoga pitanja jo uvijek
ostala otvorena. ini se da su Hauptmann i Grafenauer nekim svojim postavkama
previe radikalno zahvatili u tekst glave 30. Po naem miljenju, u potrazi za
hrvatskom narodnom predajom ne treba iz glave 30. izbaciti ni odlomak o
hrvatskom osvajanju Ilirika i Panonije (Moravcsik 142-144, redak 75-78), niti cijeli
odlomak koji govori o Hrvatima u pradomovini (Moravcsik 142, redak 71-75),
nego samo njegov kraj; isto tako, ne postoji opravdanje i potreba da se prepravi
reenica o podreenosti Hrvata Francima u novoj domovini (Moravcsik 140, redak
78-80). Nadalje, ini se da nije posve tona misao kako se pojavljivanje nekih
podataka u glavi 30. koji se ne nalaze u glavama 29. i 31. mora objanjavati time
to je osnovni predloak upotrijebljen za 29. i 31. glavu bitno dopunjen novim
gradivom, ve se ta pojava moe jednostavnije objasniti razliitim namjerama
pisaca tih glava: Car je pisao glavu 29. u namjeri da opie povijest i sadanje prilike
bizantske Dalmacije, a glavu 31. u namjeri da opie povijest i sadanje prilike
Dalmatinske Hrvatske, dok je anonimni Carev nastavlja u glavi 30. htio dati opi
izvjetaj o povijesti i sadanjim prilikama cijele rimske Dalmacije. Odreenih
podataka nema u pojedinoj glavi zato to se oni nisu odnosili na predmet
prikazivanja. Dakako da pritom treba uzeti u obzir i Carevu nespretnost kao pisca
1 njegovu osobito izraenu probizantsku tendenciju.
Prouavanje izvjetaja glave 30. dovelo nas je do zakljuka da taj izvjetaj
zapravo stavlja dolazak Hrvata pod kraj VIII. st., a ne, kao to se to dosad tvrdilo,
u prvu polovicu VII. stoljea.
Naime, vremenski podaci anonimnog Careva nastavljaa upuuju nas na to
daje od vremena dolaska Hrvata do svretka borbi izmeu Hrvata i Franaka prolo
manje od 30 godina, pokrtavanje Hrvata dogaa se za vrijeme hrvatskog vladara
Porina, u kojem nije teko prepoznati vou Dalmatinskih Hrvata Bornu s poetka
IX. st., a dolazak Avara (VII. st.) i dolazak Hrvata samo su prividno povezani, i to
107
H. RIASSUNTO
COSTANTINO PORFIROGENITO E LA VENUTA DEI CROATI
Analizzando le ricerche effettuate da Hauptmann e Grafenauer, ehe si basano
sui dati forniti dal cap. 30 DAI sulla tradizione popolare croata e ehe si riferiscono
alla venuta dei Croati sui Balcani, l'autore arriva alla conclusione ehe i due eminenti
storici hanno contribuito in modo eccezionale all'approfondimento dello studio del
DAI, specialmente la parte riguardante la venuta dei Croati. Nondimeno, pare ehe
non tutte le questioni siano state risolte. Sembra ehe Hauptmann e Grafenauer con
le loro ipotesi abbiano troppo radicalmente manipolato il testo del cap. 30. Aparere
dell"autore, nel ricercare la tradizione popolare croata non era necessario eliminare
dal cap. 30 il frammento riguardante la conquista croata deirillirico e della
Pannonia (Moravcsik 142-144, 75-78) e neppure il frammento ehe ci parla dei
Croati nel loro paese originario (Moravcsik 142, l. 71-75), ma solamente la parte
finale. Non esiste alcuna giustificazione e nemmeno necessit per la ricostruzione
della frse ehe parla della soggezione dei Croati ai Franchi nella nuova patria
(Moravcsik 140, l. 78-80). Inoltre, sembra ehe non sia esatta l'idea ehe la presenza
di certi dati nel cap. 30 (ehe non si trovano nei cap. 29 e 31) si deve spiegare
col materiale nuovo degli archivi statali, mentre la spiegazione pi semplice
sta nelle diverse intenzioni degli autori di tali capitoli: l'imperatore scrisse il cap.
29 con l'intenzione di scrivere la storia e le condizioni della Dalmazia bizantina,
e il cap. 31 con l'intento di descrivere la storia e le condizioni della Croazia dalmata,
mentre l'anonimo continuatore dell'imperatore volle fare nel cap. 30 una
relazione generale della storia e delle condizioni dell'intera Dalmazia romana.
110
11
Tomi Hrvati ak starosjedioci. Nije dakle dopustivo tumaiti Tominih sedam ili
osam slavensko-gotskih eta kao hrvatske rodove, jer se to izriito protivi Tominoj
koncepciji. Uostalom, brojke 5,7,12 dolaze esto u srednjovjekovnim narodnim
tradicijama i piscima. Poznato je, primjerice, da je bugarski voa Kubrat, po
Teofanu, imao 5 sinova, pa je taj podatak posluio nekim znanstvenicima da
predloe bugarsko porijeklo prie o hrvatskih petero brae (Gregoire). Oito je da
se, osim to razlikuju Slavene od Hrvata, Toma i Car inae posve razilaze u poruci
sadraja i pojedinostima vijesti o Hrvatima.
Jo nekoliko rijei o daljnjim Tominim vijestima. Njegov izvor za vijest o
slanju opata Martina u Dalmaciju i Istru dobro je poznat.232 Nejasna je vijest o
bizantskim carevima koji odobravaju Splianima salonitanski ager. ii predlae
kao terminus ante quem svibanj 641. godine,233 Ferluga 681. godinu.234 Kako od
VII. st. (nakon avarsko-slavenskog prodora) do pred kraj VIII. st. nema nikakvih
vijesti o bilo kakvoj bizantskoj vojnoj, ekonomskoj ili kojoj drugoj prisutnosti235 u
Dalmaciji, Tomina vijest se ne moe odnositi na to razdoblje. Uostalom, Toma
povezuje (interea) vrijeme te vijesti s vremenom Ivana Ravenjanina, tj. s krajem
VIII. i poetkom IX. stoljea.236 U to doba vladali su u Konstantinopolu carevi
Konstantin i Irena, to je i vrijeme kad Bizant poinje naglo pokazivati interes za
prilike u Dalmaciji, a iz tog vremena su i prve vijesti o bizantskoj prisutnosti na
istonoj obali Jadrana nakon gotovo dva stoljea odsutnosti.
Koak smatra da su reskript izdali Lav V. i Konstantin u vrijeme razgranienja
dalmatinskih gradova i Hrvatske nakon Aachenskog mira. Ipak, Toma pria o
zapovijedi bizantskih careva prije njegova izvjetaja o Ivanu Ravenjaninu, pa je
teko prihvatiti datiranje zapovijedi u vrijeme poslije njega. Zbog rijei interea,
kojom Toma povezuje zapovijed s djelovanjem Ivana Ravenjanina, doista je
najvjerojatnije daje rije o usporednim dogaajima. Uostalom, nakon Aachenskog
mira Hrvati su neko vrijeme odvojeni od bizantske sfere utjecaja, pa za to vrijeme
ne dolazi u obzir bizantska zapovijed Hrvatima.
2. Osobito jakim dokazom protiv nae teze Koak smatra vijesti iz Ljetopisa
Popa Dukljanina u kojem se govori o osvajanju Prevalitanije, o prijateljstvu s
237
Bugarima i o Crvenoj Hrvatskoj koja je nespojiva s kasnim dolaskom Hrvata.
Slino kao i pri pozivanju na Tomu Arciakona, Koak je i ovdje vie nego
lapidaran. Zato smo prinueni iznijeti ukratko sadraj uvodnih glava Ljetopisa koje
232
233
238
240
118
243
Donekle analogan nain prianja Konstantina Porfirogeneta o najstarijim srpskim
vladarima usp. MARGETI, 1977., 77-78.
119
244
U 15. gl. za kralja Hranimira rebellavitCroatlaAlba, u 22. gl. banus Croatiae Albae
cum suis omnibus rebellaverunt regt, u 28. gl. udaje se ki bana Cidomira de Croatia Alba
za kralja.
Njezin sin Kreimir vladao je prema gl. 29. nad Bijelom Hrvatskom.
245
MARGETI, 1977., bilj. 114.
246
KOAK, 295.
247
SUI, 1977., 92-93. Sui je ispravno primijetio da pitanje dolaska Hrvata trai
podrobnijih razmatranja i daljnjih raspravljanja, a sve to prelazi okvire jedne ocjene kojoj
je svrha da predloi ili ne predloi djelo za tisak (99). Zato se Suiu ne moe zamjeriti to
je na vie mjesta pogreno shvatio nae analize. Tako npr., po Suiu (90) jedan od naih
glavnih argumenata (Sui, 91) bio bi u tome da bi dolazak Hrvata oko 620. god. iz zapadno
slavenskih podruja morao izazvati karakteristine jezine pojave, koje bi razbile jedinstvo
junoslavenskog jezinog sustava, a tih pojava nema. To, dakako, nije ni nae miljenje,
ni bilo kakav glavni ili sporedni argument.
V. npr. MARGETI, 1977., 15,25,76, 82.
1.
;
;"" 1. N. Klai objavila je 1985. godine rad249 u kojem je iznijela nove prijedloge
za rjeenje pitanja odakle su se Hrvati preselili u Dalmaciju, kao i pitanja njihova
pokrtenja. Pritom ona uzima u obzir rezultate naega rada iz 1977. godine.250
N. Klai prihvaa kao trajnu vrijednost Margetieve rasprave (...) uspjeno
premjetanje hrvatskog dolaska iz VII u kraj VIII st.251
Kamen-temeljac na kojem N. Klai izgrauje svoj stav o pitanju stare
domovine Hrvata, jest reenica iz 30. poglavlja djela De administrando imperio
to gaje sastavio neki anonim i koja glasi: Izvjestan broj godina i Hrvati u
Dalmaciji pokoravaju se Francima kao i ranije u svojoj zemlji. N. Klai ne slae
se s Hauptmannom i Grafenauerom, koji tvrde da rijei kao i ranije u svojoj
zemlji nisu sastavni dio narodne tradicije, ve da ih je pisac 30. poglavlja nadodao.
Po N. Klai za te je rijei anonimni sastavlja 30. poglavlja imao samostalni
izvor.252 Naime, sredinom X. st. ispitivao je bizantski dvor zato su se Hrvati uope
253
digli protiv Franaka pa je iz Hrvatske poslana hrvatska pria o borbi protiv
254
Franaka, dodue poneto preraena. Prema N. Klai sve upuuje na to da su
Hrvati jo sredinom X. st. pamtili da ih Franci prate kao neka zla kob, ne samo u
novoj domovini nego i ranije u staroj postojbini.255 Pria je iskrena i uvjerljiva pa
smo, sve prema N. Klai, upravo prinueni da staru domovinu Hrvata traimo u
zemlji u kojoj su Hrvati bili pod Francima. To moe biti samo Karantanija,256 gdje
249
251
191
257
Ibid., 261. Nismo uvjereni da je hrvatska desetina posve prikladan prijevod za
decima ad CArovvai.jer takav prijevod izaziva dojam daje rije o jednoj vrsti slavenske
desetine koja je postojala na irokom podruju od Baltikog do Jadranskog mora. O
slavenskoj desetini (tzv. decima constituta) na navedenom podruju za razliku od decima
iusta v. MARGETIC, 1983.-1984., 57-83
258
Ibid., 262.
"Ibid., 263.
2WI
Ibid., 264.
261
Ibid., 263.
262
Ibid., 264.
M
Ibid., 267.
264
Ibid., 268-269. Dok je KLAI N., 1971.a, 248, tvrdila je daje Karlman drao u
vlasti Istru i da su se Hrvati pod Domagojem borili protiv njega, dotle se ona u radu O
problemima stare domovine, cit., 268, ograniava na tvrdnju da Domagoj u Istri napada
italskog
kralja, tj. Franke. Misli li ona pri tome jo uvijek na Karlmana?
265
Loc.cit.
122
2. Teza N. Klai temelji se na podacima onoga dijela 30. poglavlja DAI koji
govori o dalmatinskim Hrvatima nakon to su pobijedili Avare. Cijeli taj ulomak
glasi ovako: Neki broj godina bili su Hrvati u Dalmaciji podloni Francima, kao
i prije u svojoj zemlji. Franci su bili toliko okrutni prema njima, da su ubijali
hrvatsku dojenad i bacali je psima. Hrvati to nisu mogli podnositi od Franaka pa
su se odmetnuli od njih i poubijali vladare, koje su od njih (tj. od Franaka: L. M.)
imali. Zbog toga su Franci podigli protiv njih veliku vojsku. Ratovali su meusobno
sedam godina pa su Hrvati konano jedva pobijedili i poubijali sve Franke i njihova
arhonta Koila. Odonda su ostali samostalni i nezavisni i zatraili sveto krtenje
iz Rima. Poslalo im se biskupa pa su pokrteni za Porina, njihova vladara.
Nae je miljenje da se navedeni ulomak ne moe uspjeno povezati s
razdobljem Domagoja i Branimira. Ve je N. Klai istaknula neke nepodudarnosti,
ali ih je pokuala objasniti: sedam godina borbe Hrvata i Franaka treba pripisati
uobiajenom legendarnom broju sedam; Hrvati nisu poubijali svoje vladare koje
su im Franci nametnuli, nego je rije o ubojstvu Zdeslava, probizantski
orijentiranog vladara, a do te prerade dolo je jo u Hrvatskoj da izvjetaj ne bi
povrijedio bizantski carski dvor. N. Klai je vrlo dobro zapazila da se izvjetaj ne
slae s povijesnim dogaajima ni u odnosu na ubijenoga franakog arhonta Koila,
ali smatra daje to manje vaan detalj, koji nas ba mnogo ne smeta.266
No, u anonimovu izvjetaju ima jo neusklaenosti s dogaajima u doba
Domagoja i Branimira.
Tako primjerice do ubojstva hrvatskih vladara po anonimu dolazi na poetku
borbe Hrvata s Francima. Ako bi u anonimovoj prii bila rije o dogaajima koji
su se zbivali od 865. do 879. god., onda bismo uklanjanje hrvatskih profranakih
vladara trebali traiti negdje poetkom, a ne na kraju borbe, kada Branimir ubija
Zdeslava.
Anonim govori o velikoj franakoj vojsci koja je krenula protiv Hrvata, borila
se s njima sedam godina i na posljetku bila pobijeena, ali o tome nema ba
nikakvih vijesti za razdoblje 865.-S79. Ludovik II., koji je vladao u Italiji od 844.
do 875. godine, dolazio bi zapravo jedini u obzir, ali o tome da bi on vojevao protiv
Hrvatske nema vijesti, premda smo o njegovu ivotu i aktivnostima prilino dobro
obavijeteni. O bilo kakvoj intervenciji Ludovika Njemakog, Karla Drugog
(elavog), Karlmana i Karla III. u Hrvatskoj u vrijeme od 875. nadalje ne moe,
dakako, biti nikakva govora. Tako bi doista ostao jedino panonski knez Kocelj, a
u njegovu borbu s dalmatinskim Hrvatima s pravom ne vjeruje ni N. Klai. On je
od 869. do 874., tj. do svojega nestanka, vodio samostalnu, u biti antifranaku
politiku, to se vidi po njegovu odnosu prema Metodu. Kocelj se toliko bio udaljio
od istonih Franaka, daje posve nevjerojatno da bi krenuo u rat po njihovu nalogu
i to jo protiv Dalmatinske Hrvatske, koju Istoni Franci uope nisu smatrali
svojom interesnom sferom.
Ibid., 270.
123
N. Klai je s pravom prihvatila (1971 .a, 267) iievu misao da je ugovor Karla
III. s dudem Ursom uperen i protiv Hrvata. Mi bismo tome dodali jo neto. Naime, taj
ugovor u najveem dijelu svojih odredaba ponavlja odredbe ugovora cara Lotara s dudem
Petrom od 23. veljae 840. godine, tzv. Pactum Lotharii (vidi CESSI, 101-108). U t. 7
Mleani daju ovo obeanje: quodcumque mandatum damini imperatoris Lotharii (...) nobis
nuntiatumfuerit (...) ad vestrum solatium cum navali exercitu contra generationes Sclavorum
inimicos scilicet vestros, in quo potuerimus, solatium praestare debeamus absque ulla
occasione. Dakle, Mleani obeavaju svoju pomo na moru Carevim neprijateljima, koji
nisu ujedno i mletaki neprijatelji. Kako su Mleani i Hrvati sklopili 839. god mir i kako
su 840. godine Mleani u ratu s Neretljanima, to se tekst ugovora moe tumaiti i tako daje
on uperen zapravo samo protiv Hrvata, jer jedini oni dolaze u obzir kao Slaveni koji ive
uz more. Moda je to previe pravnike objanjenje i moda se doista ugovor odnosi na
Neretljane, a ne na Hrvate, kao to smo to sa stanovitom nesigurnou predlagali u
MARGETI, 1983.b, 270-271. Tamo smo se zadovoljili tvrdnjom da iz toga ugovora ne
slijedi da su Hrvati Lotarevi vazali (op. cit., 271). Ipak ne vidimo pravog razloga da ugovor
Lotarov s dudem Petrom ne tumaimo onako kako je sastavljen i napisan. To bi znailo da
ugovor iz 840. godine svjedoi o tome da su Hrvati bili ve tada posve samostalni od Franaka
i da su se njihovi brodovi zalijetali u istarske vode u elji da se domognu plijena, to dakako
nije bilo u suprotnosti s ispraznim formalnim priznavanjem franakog vrhovnitva, kao i u
doba Trpimira i Branimira. FDodatak tekstu: Ovom smo pitanju posvetili opsenu studiju
MARGETI, 1988.C, 217-235. Doista je velika teta za razumijevanje hrvatske povijesti u
doba narodnih vladara, da se na nau iscrpnu diskusiju o tom ugovoru, o kojem se u
europskoj literaturi mnogo raspravljalo i pri tome se predlagala razliita miljenja, nije dosad
javio neki aulor, koji uzima u obzir vrlo sloenu problematiku.]
Francima. Valja spomenuti osobito godinu 820., kada su protiv Ljudevita poslane
tri franake ekspedicije, jedna iz Italije, druga preko Karantanije, a trea preko
Bavarske i Panonije.
U Einhardovim vijestima nalazimo, dakle, i Kadolahovu okrutnost i franake
vojne ekspedicije protiv Hrvata, a i razdoblje je donekle usporedivo. Dakako,
nijedna od anonimnovih vijesti ne smije i ne moe biti temelj za donoenje bilo
kakva zakljuka ili tvrdnje ako nije potvrena nekim drugim izvorom.
Prema tome, i vijest o navodnoj podlonosti Hrvata Francima u staroj
domovini isto je tako nepouzdana, pa ak i vie, jer je rije o jo starijim
dogaajima, o kojima je narodno sjeanje moglo imati jo mnogo mutnije
predodbe.
Upada u oi znaajna okolnost da su dalmatinski Hrvati prihvatili priu koja
se odnosi na panonskog kneza Ljudevita. 268 Iz toga treba zakljuiti da su
Dalmatinska Hrvatska i Donja Panonija bile usko povezane. U protivnome, ne bi
lako dolo do takve identifikacije sudbine i interesa naroda obaju podruja.
A upravo o toj uskoj povezanosti Dalmatinske Hrvatske i Donje Panonije
izvjeuje anonim u 30. poglavlju: Od Hrvata to su doli u Dalmaciju odvoji se
neki dio i zavlada Ilirikom i Panonijom; i oni su imali samostalnog vladara koji
alje poslanstva (i to poslanstva) iz prijateljstva samo vladaru Hrvatske.269
' Suvremena vrela ne nazivaju ni Bornu ni Ljudevita hrvatskim knezovima pa
ne vidimo pravog razloga zato bismo samo Bornu nazvali hrvatskim vladarom, a
ne i Ljudevita. Drugim rijeima, ini nam se daje postojanje Panonske Hrvatske u
doba tih vladara isto tako nesumnjivo kao i postojanje Dalmatinske Hrvatske.
Grafenauer tvrdi daje ta vijest o odlasku dijela Hrvata iz Dalmacije u Panoniju
i Ilirik naknadni umetak u izvornu tradiciju. On nadalje tvrdi da su u odlomku to
smo ga citirali pod 2) neke rijei takoer umetnute i da su puko stilistiko
povezivanje, i to dakako sasvim pogreno, pa predlae ovakav tekst: Izvjesni
broj godina bili su [i] Hrvati u Dalmaciji podloni Francima [kao i prije u njihovoj
domovini].
Ipak, ne vidimo pravog i uvjerljivog razloga za izbacivanje teksta o odlasku
Hrvata iz Dalmacije u Ilirik i Panoniju. Jedini dokaz za to bila bi Hauptmannova
tvrdnja da se radi o razbijanju misaone veze. Ali toga razbijanja zapravo nema.
Posve skraena anonimova pria izgleda ovako: Hrvati su doli iz sjevernih krajeva.
Jedan dio Hrvata odlazi u Dalmaciju i pobjeuje Avare. Sjeverni Hrvati ostali su
268
269
Doc., 320.
2.
1. Na rad Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata objavljen je
zajedno s Ocjenom toga rada koju je napisao Mate Sui.271 Ocjena je razmjerno
kratka, jer ima nepunih 11 stranica, od toga dvije stranice kratkog prikaza teza i
glavnih argumenata naega rada i jednu stranicu zakljuka. Od preostalih 8
stranica, 2,5 stranice posveene su Suievu filolokom razmatranju pitanja
odvajanja jednog dijela Hrvata iz nove domovine i prijelaza u Slavoniju. Ostaje
dakle 5,5 stranica kritikog osvrta na na rad.
Na alost, Sui je u tom kratkom tekstu na vie mjesta pogreno shvatio nae
analize. Po njemu bijedan od naih glavnih argumenata protiv vladajue teorije
o dolasku Hrvata u ranom VII. stoljeu bio da bi njihov dolazak iz zapadnih
slavenskih podruja morao razbiti jedinstvo junoslavenskog jezinog sustava. Mi
to, meutim, nismo napisali niti je to nae miljenje. Dalje, po Suiu mi smatramo
da su Hrvati bili u staroj domovini pod franakom vlau pa da je udno da Avari
pozivaju Hrvate pod franakom vlau da dou u Dalmaciju, ali ni to nije na stav.
O tome vie u ovome radu. Po Suiu bi nadalje odvajanje jednoga dijela Hrvata iz
nove domovine bilo za nas jedan od argumenata koji idu u prilog naoj tezi.
Meutim, tome nije tako. To pitanje obradili smo marginalno, i to samo zato to se
o odvajanju Hrvata u Ilirik i Panoniju govori u anonimovu izvjetaju neposredno
nakon vijesti o dolasku Hrvata. Uostalom, da smo to doista smatrali marginalnim
pitanjem, razvidno je i po rijeima kojima smo zakljuili taj ekskurs: Meutim,
272
vratimo se glavnoj temi. Konano, Sui je istaknuo da teko i sloeno pitanje
dolaska Hrvata trai podrobnija razmatranja, a da ona prelaze okvir njegova rada,
kojemu je svrha samo utvrditi treba li se nae djelo tiskati ili ne. I mi smo tako
shvatili njegovu Ocjenu.
2. Nedugo nakon objavljivanja naeg rada pojavio se i krai rad Stjepana
Antoljaka.273 Pri kraju toga rada Antoljak je izrazio svoje neslaganje s naom tezom
271
127
da Hrvati nisu doli u ranom VII. stoljeu i iznio izvorni podatak iz Kronike
Izidora Seviljskog, koji nau tezu automatski rui.274 Po Antoljaku, Izidor
Seviljski pie na jednome mjestu da su Slaveni poetkom pete godine carevanja
Heraklija (tj. 615. g.: S. A.) oduzeli Rimljanima Grku, a na drugom da su
poetkom esnaeste godine carevanja Heraklija (tj. 626. g.: S.A.) Slaveni oduzeli
Rimljanima Grku, u koju Izidor, kako to Antoljak izvodi, ubraja i Dalmaciju.275
Dakle, zakljuuje Antoljak, na osnovu ovih izravnih izvornih podataka iz obje
Izidorove kronike vidi se da postoji nepobitni dokaz o upadu Slavena (i Hrvata: S.
A.) u Dalmaciju, koju su oduzeli Bizantincima. 276 Antoljaku ne smeta to Izidor
ne spominje Hrvate. Ako ta vijest automatski rui nau tezu, kako li bi je tek
ruila da su Hrvati spomenuti! 277
3. Protiv nae teze o kasnijem dolasku Hrvata ustao je i V. Koak, koji je
prigovorio da smo potpuno preutjeli sukladne vijesti Porfirogeneta i Tome
Arciakona o hrvatskim rodovima koji su doli iz Poljske na Jadran i da smo posve
ispustili iz vida Ljetopis Popa Dukljanina u kojem se govori o (...) Crvenoj Hrvatskoj koja je nespojiva s kasnim dolaskom Hrvata.278 Mi smo se ve na drugome
mjestu izjasnili o toj kritici,279 na stoje uslijedio i Koakov odgovor na nae dodatne analize. 28 " Zato emo se ovdje ograniiti na kratak saetak tih oprenih teza.
Najprije o Tomi Arciakonu. Po nama je osnovna Tomina koncepcija posve
ukratko ovo: Hrvati su starosjedioci u Hrvatskoj. Sedam ili osam tribusa 281 SlavenaGota dolo je kasnije iz Poljske (ili eke), nametnulo se starosjediocima Hrvatima,
ugnjetavalo ih i konano se s njima stopilo ujedan narod. Dakle, prema Tominoj
koncepciji sedam i l i osam slavensko-gotskih tribusa nisu Hrvati.
Po Koaku, naprotiv, Toma as udruuje, a as poistovjeuje Hrvate s
Gotima, prema tome, sedam ili osam rodova plemia moe se odnositi samo na
Hrvate. Nije tono, nastavlja Koak, da se poistovjeivanje tih sedam ili osam
rodova s Hrvatima protivi Tominoj koncepciji, jer su za njega Hrvati, Goti i Slaveni
isti narod. To bi se potpuno podudaralo s vijestima iz 30. glave DAI, pa se oba
274
ANTOLJAK, 1-85.
Ibid. ,84.
Ibid., 83. Antoljak oito smatra daje rije o dva osvajanja Grke (vidi op. cit., 84),
a ne o2 7jednoj
vijesti koja je razliito datirana. O tome vidi npr. VASILIEV, 1958., 196.
7
Loc.cit.
278
Tezu o tome da Grka u Izidora obuhvaa Ilirik ili dio Ilirika iznio je ve
CHARANIS , 64,7 1 (ponovno tiskano u Studies on the Demography ofthe Byzantlne Empire,
London, 1972.) pa je to, mislimo, trebalo navesti.
Nije ba tono da je Izidorov podatak u nas malo zapaen i da ga ne spominje
Grafenauer. Na Izidorov podatak upozorio je ve STANOJEVI, 209., biljeka 15, nakon
njega spomenut emo samo npr. BARII, 1953., 91 itd. Izidora je uporabio i
GRAFENAUER,
1950.a, 76.
274
KOAK, 294.
28(1
MARGETI, 1984., 255-260.
281
KOAK, 1984. ,21 1-216.
275
27(1
pisca u bitnome slau: Sedam-osam plemenitih rodova (Toma) ili sedmero brae
(Porfirogenet) doli su u prvoj polovici VII. stoljea iz krajeva Poljske i eke.
Na preuivanje te podudarnosti moramo ponovno skrenuti panju.282 Uostalom,
zavrava Koak, zar ne govori ve i to to Toma dri Hrvate za starosjedioce, a
zatim ih poistovjeuje s Gotima i Slavenima, da su oni morali doi vrlo rano, a ne
tek pod kraj VIII stoljea.
Mi sa svoje strane nemamo ovdje to dodati. Na itatelju je da ocijeni to je
bila Tomina koncepcija i slae li se ona s koncepcijom koja je iznesena u 30.
poglavlju DAI. Pri tome treba imati na umu da ovdje nije pitanje vjerodostojnosti
obaju izvjetaja, nego je rije o tome to su Toma i pisac 30. poglavlja mislili kad
su pisali svoje izvjetaje.
Sada o Popu Dukljaninu. Po nama Ljetopis Popa Dukljanina nije dokaz za
dolazak Hrvata u VII. stoljeu, jer on govori o Bijeloj i Crvenoj Hrvatskoj tek u
doba kralja Svetopeleka, koji je navodno vladao u doba bizantskog cara Mihajla
(842.-S67.) i pape Stjepana VI. (885.-S96.). Prije Svetopeleka spominju se samo
Goti i Slaveni, i to Goti negdje potkraj V. i u prvoj polovici VI. stoljea, a Slaveni
nekih 30 godina kasnije.283
Naprotiv, Koak tvrdi da Ljetopis Popa Dukljanina govori o Crvenoj
Hrvatskoj u VII i VIII stoljeu u primorskim ravnicama dananje Albanije. 284
Naime, Crvena Hrvatska protezala se za Svetopeleka do grada Bambalone koji
se sada zove Dra. Meutim, nastavlja Koak, ve u doba kralja Svetopeleka,
koji je naslijedio prvoga gotskoga kralja u Iliriku, Ostrojla, granice kraljevstva
utvrene su s Polonijom, tj. identino kao i kasnije za Svetopeleka. Kako s druge
strane znamo da je ostrogotsko kraljevstvo dopirale samo do Budve, to se juni
dio od Budve ne moe odnositi na Gote, ali ni na Svetopelekovu Crvenu Hrvatsku,
jer ni ona nije dosezala do Draa. Rije je zapravo o onim Dalmatinskim Hrvatima
koji su se odvojili i zavladali Ilirikom, tj. po Hauptmannu o Dukljaninovoj
Crvenoj Hrvatskoj, jer je u sredini X. stoljea Ilirik oznaavao Draku temu.
Ali, ve u IX. stoljeu Crvena Hrvatska u primorskim ravnicama dananje Albanije
vie nije postojala jer su se Hrvati vjerojatno povukli na podruje Porfirogenetove
Duklje na Drimu do Kotorskog zaljeva. Zasluga je Popa Dukljanina stoje pojam
Crvene Hrvatske, koji je morao nai u nekom starom zapisu, sauvao. Ipak je
pitanje s koliko je prava Pop Dukljanin ime Crvene Hrvatske protegnuo i na
podruje kasnije Dukljanske ili Zetske kraljevine. Tako Koak.
282
Mi smo preveli tribus sa eta, emu KOAK, 211, prigovara kao pogrenom
prijevodu i prevodi kao rod. Nae je miljenje da tribus ovdje treba prevesti kao eta
iz razloga koji daleko prelaze okvire ovoga rada. Budui da je to za nau diskusiju
marginalno pitanje, ostavili smo u tekstu neutralni izraz tribus. Usput reeno, mi mislimo
da tribus nije isto to i generatio, genus. Kada se tribus kao eta teritorijalizira, on postaje
regio, tractus. Pitanje smo dotakli u MARGETI, 1983.a, 115 i dalje, ali ono bi
zahtijevalo
daljnje obrade i diskusije.
283
KOAK,
1984., 212.
284
MARGETI, 1984., 258-260
286
287
288
130
291
131
to se pak tie pitanja odakle su doli Hrvati, o njemu se uope nismo izjasnili.
Kako ne vjerujemo u ulogu Franaka pri dolasku Hrvata i kako je anonimova pria
drugorazredno vrelo, koje nas nimalo ne vee nijednim svojim podatkom, preostalo
nam je i l i da iznesemo svoje vlastito miljenje kao puku hipotezu ili da temeljito
prouimo to pitanje u svoj njegovoj irini i kompleksnosti. Pri tome bi trebalo uzeti
u obzir toponomastiku, arheologiju, vijesti iz zapadnih vrela (npr. podatke iz isprave
o prostiranju prake nadbiskupije iz kasnoga XI. stoljea) i istonih vrela (npr.
Nestora, arapske putopisce itd.), razmotriti itavu literaturu o tome, zauzeti stav o
dosadanjim rezultatima i shvaanjima u literaturi i dati svoj prijedlog. I doista,
mi smo ve 1977. godine bili pripremili opsean materijal, ali smo utvrdili daje
pitanje stare hrvatske domovine krajnje teko i kompleksno i da zahtijeva posebnu
studiju. Zato smo dali naem radu oprezan naslov Konstantin Porfirogenet i vrijeme
dolaska Hrvata, smatrajui da su nai rezultati dovoljno zaokrueni da se o njima
moe povesti rasprava. To to je N. Klai prihvatila osnovnu, ini nam se vrlo
dokumentiranu, tezu naeg rada dokazuje nam da smo u tome bili u pravu i da rad
bez naega izjanjavanja o tome odakle su Hrvati doli ima stanovitu vrijednost.
Opravdan je prigovor N. Klai da se naa teza o dolasku Hrvata na poziv Avara
krajem VIII. stoljea ne temelji izravno na vrelima. Na alost, o tome kako su
Hrvati doli u svoju dananju domovinu, tj. da li na vlastitu ili tuu inicijativu,
prvorazredna vrela ute, pa znanstvenicima koji se bave tim pitanjem ne ostaje
drugo nego da predloe svoje shvaanje koje se nuno temelji dijelom na
drugorazrednim izvorima (npr. na poglavljima 29.-31. DAI Konstantina
Porfirogeneta), a dijelom na arheolokim podacima, toponomastici i slino. Evo
ukratko slijeda misli koji nas je doveo do nae teze.
Polazna toka od koje smo krenuli bila je da treba razlikovati dolazak Slavena
od dolaska Hrvata i da su Hrvati (bolje rei Protohrvati) vojnika grupacija koja je
dola nakon Slavena.
Nadalje, uzeli smo u obzir okolnost da suvremeni bizantski i franaki izvori
ne spominju Hrvate u VII. i VIII. stoljeu. Tu utnju objanjavamo time to ni
Bizant ni Franci nisu imali nikakva udjela pri dolasku Hrvata. Osobito je znaajna
utnja franakih izvora, koji za VIII. stoljee donose vei broj vanih vijesti o
raznim slavenskim plemenima i narodima, ali nikad ni rijei o Hrvatima.
Preostaje, dakle, samo jedno od dvoje: ili su Hrvati doli vlastitom inicijativom
i l i na poziv Avara. Prodor Hrvata kroz golema podruja avarsko-slavenskog
plemenskog saveza nije nam se inio vjerojatan. Ne preostaje dakle drugo nego
prihvatiti tezu da su Hrvati doli u svoju novu domovinu uz suglasnost Avara. Pri
tome se otvaraju dva pitanja: kada i zato bi Avari bili inicijatorima dolaska Hrvata?
Prema anonimovu izvjetaju proizlazi po naem miljenju da su Hrvati doli
potkraj VIII. stoljea. Naime, anonimov se izvjetaj ne smije itati pod utjecajem
vijesti iz poglavlja 31., gdje se navodi da su Hrvati doli za Heraklija, kao ni pod
utjecajem naega znanja da su Avari sa Slavenima definitivno zauzeli rimsku
Dalmaciju u drugom desetljeu VII. stoljea. Ako su Hrvati doli neposredno prije
297
od poetka VII. do sredine IX. stoljea, recimo oko 230 godina, a da nitko nikada
ni unutar te drave ni izvan nje nije upotrijebio ime vladajueg naroda. Bugari se
odmah nazivaju Bugarima, Langobardi odmah Langobardima itd., jedino je
Hrvatima trebalo ekati vie od 200 godina. Nije li to udno?
Ali to nije sve. Nama se ini daje najjai hrvatski vladar bio Trpimir. Njega
prvorazredni suvremeni izvor zove kraljem (Gottschalk), i to usput, dakle bez
ikakve politike tendencije uveliavanja. Gottschalk naroito istie da i narod zove
Trpimira kraljem i da je pobijedio Bizantince. O njemu je sauvan prilian broj
izvora (tzv. Trpimirova darovnica, vijesti u Konstantina Porfirogeneta, kameni spomenici itd.) svakako neusporedivo vie nego o Tomislavu. A to je i razumljivo.
Za Trpimira je Hrvatska bila vrlo jaka jer su Franci i Bizant u to vrijeme doivljavali
krizu. Naprotiv, ve od 867. godine uloga Bizanta tia Balkanu naglo jaa pa je
Tomislav bio samo neko vrijeme zanimljiv Bizantu, kao saveznik protiv opasnoga
bugarskog vladara Simeona. Do ponovnog uspona Hrvatske treba ekati sve do
XI. stoljea, kada je to omoguilo slabljenje Bizanta nakon smrti Bazilija II.
Ukratko, Hrvatima nije trebalo ekati vie od 200 godina da dozre dravna
organizacija. Oni su je imali odmah nakon svojega dolaska pa im je (ini nam se
oko 828. godine) opao pritisak Franaka, do tada vazalna hrvatska drava na Balkanu
odmah postie samostalnost i razvija punu snagu.
Eto, to su razlozi zbog kojih nas Goldsteinova teza nije uvjerila. Razlozi su
dodue uopeni, ali je takva, pa ak i mnogo openitija, protivna Goldsteinova
teza.298
7. Na kraju, jo nekoliko rijei. Analiza i rasprava vijesti iz Porfirogenetova
DAI, Popa Dukljanina i Tome Arciakona doista je potrebna i korisna. Uoeno je
mnogo toga emu se prije nije polagalo dovoljno pozornosti. No, rezultat je ipak
nuno vrlo ogranienog dometa. Rije je o drugorazrednim vrelima, ijim se
podacima treba vrlo oprezno sluiti, i to samo ako su sami po sebi vrlo uvjerljivi
(ali i to je nepouzdan kriterij) ili ako su potvreni drugim vjerodostojnim vrelima
(ali, onda nam ba i ne slue). Zato nam se ini da bi bilo jo mnogo korisnije kad
bi se napori znanstvenika usmjerili na druge, pouzdanije izvore. Ne moemo a da
ne izrazimo svoje nezadovoljstvo okolnou da su nae temeljite analize bizantskih
vrela za VII. stoljee tek ponegdje usput spomenute, dok bi ponovna analiza npr.
naeg tumaenja Pizidinih epova De expeditione persica i Bellum Avaricum i nae
teze daje avarski neuspjeh pod Konstantinopolom godine 626. bio mnogo manji
nego to se to obino misli i da on nije znaio nikakvu prekretnicu bila od
najvee koristi za stvarno unaprjeivanje naega znanja o naoj prolosti u VII.
stoljeu. Mi smo pokuali mukotrpnom analizom franakih vrela dokazati daje
knez Vojnomir hrvatski knez, pa bi bilo vano utvrditi jesu li nae analize tone ili
nisu i jesu li doista, protivno Hauptmannovim tvrdnjama, Anwies Laureshamenses
298
134
Ibid.,239.
TIH, 1987.,529-549.
KLAI N., 1984., 253-270.
" MARGETI, 1977., 5-83; MARGETI, 1985.b, 227-240.
3U2
U daljnjem tekstu citiramo prema DAI.
303
HAUPTMANN, 1925., 86-127.
304
GRAFENAUER, 1952.c,44.
300
3(
307
138
Loc. cit.
"Ibid.,
366.
317
Loc. cit.
3I
* Podrobniju analizu podataka Popa Dukljanina vidi u MARGETI, 1984., 257-260.
(Ovdje rad pod II.)
3
Toma pak Arciakon takoer zna za razliku izmeu Gota i Slavena, s jedne, i Hrvata
s druge strane i tumai da su Hrvati u Dalmaciji starosjedioci jo iz antike (!), a da
su Goti i Slaveni doli mnogo kasnije, podjarmili Hrvate i konano se s njima spojili
ujedan narod.319
3. Preostaje dakle samo DAL On je drugorazredno vrelo nastalo na osnovi
narodne tradicije pribiljeene i nesumnjivo djelomino preraene u trenutku
biljeenja i prilikom kasnije izrade ekscerpata iz podataka, prikupljenih u carskoj
arhivi. Na osnovi takvih drugorazrednih podataka sastavio je nepoznati pisac 30.
glave DAI prilino koherentnu priu o dolasku Hrvata. Manje je uspjela obrada
cara pisca u glavama 29. i 31. Bi li se moda iz DAI dalo ipak poneto zakljuiti o
vremenu dolaska Hrvata?
a) Da vidimo najprije glavu 31. Tamo se pria da je car Heraklije naredio
Hrvatima da potjeraju Avare i da se smjeste u Dalmaciji pa nastavlja: Ti su Hrvati
imali u to vrijeme Porgina oca za vladara.320 Na to je, nastavlja car pisac, Heraklije
poslao sveenike iz Rima i dao pokrstiti Hrvate. U to su doba imali ti Hrvati za
vladara Porgu. U literaturi se s pravom tvrdi da je Porga povijesno zajameni
Borna, koji je umro 821. Ako je Borna ivio poetkom IX. stoljea, njegov je otac
vladao negdje pri kraju VIII. stoljea. Dakle, Hrvati bi po toj vijesti doli u
D a l m a c i j u u to doba. Po Grafenaueru su podaci o Porginu ocu plod
K o n s t a n t i n o v i h tendencioznih konstrukcija, 3 2 1 odnosno, kao to to on kae
nekoliko redaka dalje, samovoljno konstruiranje prouzrokovano neznanjem (u
vezi s Porgom i njegovim ocem).322 Ipak ne vidimo u emu bi se pri spominjanju
Porgina oca sastojala Konstantinova probizantska tendencija i kakve bi skrivene
koristi nalazio Konstantin da izmilja podatak o tome da su Hrvati doli za Porgina
oca. Isto tako ini nam se proizvoljnom i tvrdnja o samovoljnom konstruiranju iz
neznanja. Grafenauer ispravno istie d a j e podatak o Porgi-Borni potekao iz
narodne tradicije i da ga ona stavlja prilino pravilno na njegovo mjesto, bar u
kronolokom pogledu.323 Zato isto ne bi vrijedilo i za Porgina oca? Zato ne bi u
narodu moglo ostati i sjeanje na Porgu-Bornu i sjeanje da su Hrvati doli za
njegova oca, ijeg se imena vie nisu sjeali?
Ako iz pria o dolasku Hrvata u glavama 30. i 31. izbacimo (samo) ono stoje
bez ikakve sumnje kasniji umetak u narodnu tradiciju (i ono to se ne odnosi na
sam dolazak), dobivamo sljedeu usporedbu:
31
'"Loc.cit.
"'Loc.cit.
Glava 30.
Glava 31.
tih se tim prijedlozima odluno odupro, dijelom zato Sto je nae tumaenje
sintagme nekog broja godina povsem samovoljno in brez kakrnekoli, niti
najmanjSe podlage, a dijelom zato to nismo uzeli u obzir uz ona tri razdoblja jo
jedno. Naime, po tihu, treba jo dodati anonimovu vijest po kojoj nakon pobjede
325
nad Avarima od takrat drijo to zemljo Hrvati. Ta vijest po tihu bistveno
razteguje kronologijo jer su Hrvati nekaj asa sami gospodovali. S druge
strane, ta bi vijest bila po tihu navodno u proturjenosti s vijeu da su Hrvati od
poetka bili u podlonosti prema Francima, koja bi se onda mogla izbjei samo
na nain kako je to uinio Grafenauer, tj. brisanjem rijei koje smetaju. I doista,
ako se iz anonimove reenice neki su broj godina takoer i Hrvati u Dalmaciji
bili podreeni Francima kao to su bili prije u svojoj domovini briu rijei koje
smetaju, ostaje navodni isti tekst narodne tradicije: neki su broj godina
Hrvati u Dalmaciji bili podreeni Francima. Takav postupak s tekstom po naem
je miljenju doputen samo kada doista nema druge zadovoljavajue interpretacije.
U naem sluaju nikakva brisanja nisu potrebna, jer kontradikcije izmeu dva teksta
nema. Prvi tekst govori o tome da je nakon hrvatske pobjede nad Avarima, ta
zemlja (tj. Hrvatska, L. M.) dola pod vlast Hrvata,326 ali on ne daje odgovor na
pitanje jesu li pobjednici Hrvati pod neijom vlau ili nisu. Na to daje odgovor
drugi tekst: Hrvati, osvajatelji Dalmacije, bili su pod vlau Franaka u novoj
domovini isto tako kao to su bili u staroj.327 Kada se u istoj glavi kae da njihov
(tj. hrvatski, L. M.) ban vlada u Krbavi, Liki i Gacki,328 to oito nije ni u kakvoj
kontradikciji s okolnou da je hrvatski ban podreen hrvatskom vladaru. Kada
pak u iduoj glavi car pisac daje svoju verziju dolaska Hrvata, on javlja to isto
(samo to Franke po svom obiaju zamjenjuje s Heraklijem): vladar je Hrvatske
otpoetka, tj. od carevanja cara Heraklija, pokoran i podreen bizantskom caru.329
Ukratko, anonimov tekst obavjetava nas o tome da su Hrvati bili pod vlau
Franaka u staroj i novoj domovini, a kako nije kontradiktoran, nema razloga da se
brisanjem veih i manjih dijelova trai drukija ista narodna tradicija. Ne
postoje dakle etiri, ve samo tri razdoblja o kojima izvjetava 30. poglavlje. <
A jesu li rijei neki broj godina toliko beznadno nejasne kao to to misli
tih? Anonimov tekst nije upotrijebio rijei mnogo godina, to upuuje svakako
na ogranieni broj godina, ali ni on ni narodna tradicija na osnovi koje pie ne zna
toan broj godina. Nije bez razloga to to anonim i narodna tradicija znaju da su
borbe Hrvata s Francima trajale sedam godina. Narodna je tradicija jo imala kakvetakve predodbe o poetku IX. stoljea, o Porinu-Porgi-Borni, o krtenju Hrvata u
to doba, o sedmogodinjem ratu itd. Ali, ono to je bilo prije toga nije za narodnu
tradiciju vie tako jasno. Zato se u 31. glavi govori o ocu Porge-Borne, u ije doba
325
142
su doli Hrvati i ije ime tradicija vie ne zna i zato su po 30. glavi borbe Hrvata s
Avarima trajale neki broj godina. ini nam se oitim da su te borbe trajale
razmjerno ogranieno vrijeme. Mi smo uzeli da su one trajale oko deset godina,
to nam se ini ak moda i predugim. Vlast Franaka nad Hrvatima prema
povijesnim podacima kojima raspolaemo mogla je postojati do 796. (kada
najvjerojatnije prestaje organizirani avarski otpor). Borbe panonskog kneza
Ljudevita ne ulaze u neki broj godina franake vlasti, ve pripadaju u onih
sedam godina o kojima govori glava 30. Po narodnoj tradiciji primijenjenoj na
Ljudevitovu borbu proizlazilo bi da se Ljudevit borio od 815. do 822. a po
franakim je vrelima borba zapoela 819. Neki broj godina, ako ga mjerimo po
zajamenim povijesnim podacima, trajao bi, dakle, neto vie od 20 godina. S druge
strane, i po drugim je okolnostima nezamislivo da bi narodna tradicija i po njoj
anonim mogli imati na umu vei broj godina, jer 30. glava pria kako su Franci
bili toliko okrutni da su bacali dojenad psima. ini se upravo evidentnim da takva
u pravom smislu nepodnoljiva situacija nije mogla u predodbi anonima i narodne
tradicije potrajati dugo. Dakle, neki broj godina vlasti Franaka nad Hrvatima
upuuje na razmjerno ogranieno vrijeme. I tih tako misli, ako smo ga dobro
razumjeli. I njega oito smeta poruka teksta, po kojoj je sigurno nemogue
rastegnuti borbe Hrvata s Avarima, okrutnu vlast Franaka nad Hrvatima i borbe
Hrvata za osloboenje, o kojima pria anonim, na vrijeme od 622. do dvadesetih
godina IX. stoljea, dakle na razdoblje od dobrih dvije stotine godina.
Ovim je naim aproksimativnim raunima koji se neto malo razlikuju od
ranijih isto tako aproksimativnih jedini cilj pokazati da vremenski podaci
anonimova izvjetaja (i vjerojatno narodne tradicije) iz glave 30. ukazuju na konac
VIII. stoljea kao na vrijeme dolaska Hrvata i da se podudaraju s podatkom iz 31.
330
glave po kojem su Hrvati doli za Porgina oca. ini nam se, dakle, da se ne bi
ba moglo rei sa tihom da je nae raunanje povsem samovoljno in brez
kakrnekoli, niti najmanje podlage.
c) I inae potraga za navodnom istom narodnom tradicijom i brisanje svega
onoga to smeta, dovode tiha do zakljuivanja koja ne moemo prihvatiti. Kako
330
Smatramo da nije bez interesa usporediti vijesti iz DAI o Hrvatima s vijestima koje
DAI daje o Veneciji. U glavi 28. kae se da su Venecijanci doli iz Akvileje i drugih franakih
krajeva u strahu pred Atilom, avarskim kraljem, koji je prodro sve do Calabrije. Mnogo
kasnije doao je kralj Pipin, vladar Papije i drugih kraljevstava. On je imao tri brata koji
su vladali nad svim Francijama i Sklavinijama. Pokuao je osvojiti Veneciju, ali su mu se
Venecijanci oduprli i konano sklopilo mir na osnovi kojeg plaaju podavanje. Jo prije
Pipina Venecijanci su sebi izabrali duda, koji je imao sjedite na otoku Civitanova, a
onda se preselio na drugi otok. U glavi pak 27. car-pisac javlja da su Venecijanci preavi s
kopna sagradili vrsti grad u kojem ima dud i danas sjedite. Dakle, za vrijeme prije Karla
Velikog DAI zna samo za avarskog kralja Atilu, izbor duda i njegovo sjedite, a i to
posljednje u dvije verzije.
I venecijanska se narodna tradicija, dakle, slino hrvatskoj, sjeala uglavnom samo
dolaska Franaka. Atila je moda Konstantinov dodatak, a ini nam se sigurnim daje upravo
Konstantin dodao da je Atila avarski kralj. Venecijanska narodna tradicija sigurno nije
bila toliko zaokupljena Avarima.
143
tih tvrdi da nau tezu o dolasku Hrvata koncem VIII. stoljea upotrebljavamo kot
gotovo dejstvo, na podlagi katerega moramo (?) prevrednotiti vse dosedanje vedenje o
frankovsko-avarskih vojnah konec 8. stoletja. Margeti, 1977, 48-65. To nije tako. Od
48. do 60. stranice analiziramo dosadanja shvaanja o tome kada je poela franaka vlast
nad Dalmatinskom Hrvatskom, Grafenauerovu tvrdnju da Slavonija svakako pada pod
Franke u velikom Erihovom pohodu 795, dokazujemo protiv Hauptmanna da Annettes
Laureshamenses daju pouzdane vijesti, a daje Chronicon Moissiacense samo inteligentna
kompilacija u kojoj prepisiva nije nita dodao, ve samo tu i tamo neto ispustio (i to
upravo bitne rijei et inde in ) itd., i tek na str. 60, nakon svih tih analiza vraamo
se pitanju dolaska Hrvata i utvrujemo da se jedno s drugim slae, to vie to
zakljuujemo na str. 61 do 62 vrela (Uskrnja kronika, Teofan, Nicefor) ne daju oslonca
za tvrdnju da bi u VII. stoljeu nestalo avarske vlasti. Nae analize, dakle, nemaju za
podlogu tezu o dolasku Hrvata koncem VIII. stoljea i o njima se moe povesti diskusija
posve nezavisno od problema dolaska Hrvata.
336
MARGETI, 1985.b, 238.
6. Vei dio svojeg rada posvetio je tih diskusiji teze N. Klai, po kojoj su
Hrvati u svoju novu domovinu doli iz Karantanije i pokrstili se pod knezom
Branimirom, kojeg N. Klai prepoznaje u anonimovu Porinu. O tezama N. Klai
ve smo se imali prilike izjasniti.339 Ovdje bismo se dotaknuli samo jednog pitanja.
Naime, tih tvrdi da su po izvjetaju Ivana akona340 Hrvati leta 875 udarili na
frankovsko Istro, daje taj napadaj imao za cilj puko pljakanje (ropanje) te da
su oni za to pljakanje izabrali godinu 875., zato to je njihov senior, italski kralj
Ludovik II. umro 12. kolovoza 875. u Veroni pa je bila italska krona in s tem
mesto njihovega seniorja nezasedeno. Na tu tezu dali bismo nekoliko primjedba.
Za na problem nije, dakako, od vanosti to to Ludovik II. nije umro u Veroni,
nego blizu Brescie. Naprotiv, vano je pitanje datacije. Po tihu se hrvaki napad
na Istro dogodio u 875. godini. U literaturi se obino misli daje do toga napadaja
34
342
dolo 876. ' Pastorello se odluila za oko 877 ., a Cessi pak smatra daje do
317
146
njega dolo nekoliko godina nakon 875 .'4} Podaci iz Ivana akona kau ovo: (u
zagradama godina po drugim vrelima):
Ludovik umire344
Dominik postaje biskup Torcella345
Saraceni napadaju Grao346
Patrijarh Grada Petar boravi u Mlecima godinu dana
i odlazi u Rim348
Dud Urso pridruuje na vlasti svojega sina Ivana349
Slaveni i Dalmatinci napadaju Istru35'
Umire Domagoj352
Dominicus, biskup Olivola, umire353
Sinod u Ravenni kojem prisustvuje patrijarh Petar354
(875.)
(876.)
(876 .)347
(877. do 878.)
(877.)35"
345
na vlast, jer je ve drugi dan (!) nakon stupanja na prijestolje s patrijarke stolice
uklonio antipapinski raspoloenog Focija. Papi je kao mamac ponudio crkvenu
ingerenciju nad Dalmacijom i Hrvatskom (ali, dakako, nije ni pomiljao na to da
p r i h v a t i papine pretenzije na Bugarsku). Kako je papa nakon dubokog pada
franakog utjecaja u Italiji ostao sam prema Arapima, to je i on imao
najneposredniji interes da od Bizanta zatrai zatitu, to vie stoje Bari od 876. u
rukama Bizanta. Zato uskoro poinju i izravni pregovori pape i Bazilija I.358 ini
se da tih misli da je jo 879. papa bio povezan s Francima, a ne s Bizantom, jer o
bliskim odnosima izmeu Branimira i pape pie: Takno razmjerje med Rimom
in Branimirjem bi si ob hkratnih predpostavljenih hrvako-frankovskih (milo
reeno) napetosti zopet teko predstavljali. Nije li, upravo obratno, odnos pape i
Branimira posve razumljiv iz perspektive njihove veze s Bizantom? [Dodatak
tekstu: O ovom smo problemu opirnije pisali uz temeljitu analizu vrela u
MARGETI, 1990.a, 17-37. Vidi i MARGETI, 1997., 207-229.]
Dakle, napad na Istru nije se dogodio 875., nego kasnije, najvjerojatnije
sredinom 876., a kako je u njemu sudjelovalo i brodovlje iz gradova bizantske teme
Dalmacije, svrha napada nije bilo obino pljakanje, nego se radilo o Bazilijevoj
strategiji. Time pada i tihova teza da su Hrvati napali Istru u drugoj polovici 875.
navodno zato to u to doba nije bilo italskog kralja.359
(1988.)
558
354
Ibid., 268-275.
O poloaju Hrvatske u to doba vidi podrobnije loc. cit.
150
151
potrajati jedno razmjerno ogranieno vrijeme, npr. 5-10 godina. Tako to ispravno
shvaa i tih, i prevodi tu sintagmu s nekoliko let. Meutim, isto je tako jasno
da se ista sintagma kod istog autora, upotrijebljena samo nekoliko redaka dalje,
mora shvatiti na isti nain. ini nam se posve nedopustivim da se ista sintagma
najprije prevodi s nekoliko let, a onda proizvoljno i neuvjerljivo s doloeno
Stevilo let, oito s namjerom da se njoj dade posve drukije znaenje.
Ukratko, sva tri vremenska razdoblja o kojima govori anonim prilino su
dobro, ak za nae potrebe vrlo dobro definirana. Vidi se da prema anonimovu
shvaanju od borba Hrvata s Avarima do osloboenja Hrvata od Franaka nije mogla
protei ak ni polovica stoljea, nego jo i mnogo manje a nikako oko 200
godina. Ako uzmemo u obzir da su se borbe Hrvata s Francima dogaale poetkom
IX. stoljea, onda anonimova pria upuuje na to da su po njegovu shvaanju Hrvati
doli negdje pri kraju VIII. stoljea.
4. tih nam prigovara (Z 43,1989., 112) da nismo ni pokuali rijeiti vano
pitanje otkud su Hrvati doli sajje menda jasno, da nisopadli z neba i zakljuuje
da nema dokaza za hrvatsku selidbu koncem VIII. stoljea. Ostane le, da mu
verjamemo, to pa je kategorija, ki v zgodovinopisju ne obstaja. Te rijei doista
iznenauju. tih zaudo ne uzima u obzir nae opetovane tvrdnje da je DAI
drugorazredno vrelo i da se zato vijestima iz toga vrela moe pokloniti jedva neka
vjera. Tako smo npr. u MARGETI 1985.b, 238, predloili jo radikalniji odnos
prema vijesti iz DAI. Naime, istaknuli smo: ako su vijesti o dolasku Hrvata iz DAI
puka narodna legenda s Carevim natruhama, onda nismo vezani ni dobom cara
Heraklija ni koncem VIII. stoljea. Pitali smo se zato ne bismo uzeli u obzir velike
perturbacije u 670. godini. U svojoj pak diskusiji sa tihom (Z 42, 1988., 239)
ili smo korak dalje i nakon dodatne analize o velikoj nepouzdanosti DAI zakljuili:
Ukratko, istraivanje o vremenu dolaska Hrvata ne smatramo ni izdaleka
zakljuenim. Zato bismo bili skloni da tihove rijei (ostane le, da mu /tj.
Margetiu/ verjamemo) poveemo s naom upravo citiranom reenicom kojom
smo zakljuili svoje analize 1988. godine i s kojom e se, nadamo se, sloiti i tih
i drugi. Mislimo ak da je takvo vjerovanje (da istraivanja ne smatramo ni
izdaleka zakljuenim) kategorija koja postoji u povijesnoj znanosti kao osnovni
pokreta novih spoznaja. Naoj tezi iz 1977. o dolasku Hrvata koncem VIII. stoljea
protivi se okolnost da se Hrvati ne spominju ni u jednom prvorazrednom vrelu iz
prvih desetljea IX. stoljea. Ako bi Hrvati doli koncem VIII. stoljea, onda bi
trebalo oekivati da je njihova vojna organizacija bila toliko jaka da su se uspjeli
nametnuti kao vladajua skupina na razmjerno irem podruju, npr. najmanje od
dananje Like do Cetine. Pa ipak, ni franaki ni bizantski ni domai ni bilo koji
drugi izvori u to doba ne spominju ni Dalmatinsku Hrvatsku ni Panonsku
Hrvatsku. To osobito udi u odnosu na razmjerno bogate franake vijesti od 791.
do 826. Mogli bismo se pokuati izvlaiti time da je hrvatska dravna
organizacija postupno dozrijevala nekoliko desetaka godina, ali to bi bio izlaz
iz nude kojim bismo samo prikrili slabu stranu svoje teze. Dakle, ako se elimo
drati teze o dolasku Hrvata, onda bi utnja razmjerno bogatih prvorazrednih
vrela o Hrvatima u prva tri desetljea IX. stoljea upuivala na to da su oni doli
oko 82S.-829., kada je zbog prodora Bugara i drugih razloga dolo do velike
destabilizacije franake (i bizantske) vlasti na dananjim hrvatskim podrujima.
Ali ni ta teza iz mnogih razloga nije nimalo uvjerljiva. Ako odbacujemo s dobrim
razlozima vrlo slabu uvjerljivost teze o postupnom dozrijevanju hrvatske drave
koncem VIII. i poetkom IX. stoljea, onda je a fortiori takva misao protegnula
na dozrijevanje od VII. st. nadalje tijekom dvjesta godina jo daleko manje
prihvatljiva. Zato je nae miljenje da nije nimalo nemogue daje teza o dolasku
Hrvata openito pogreno postavljena i da rjeenje pitanja etnogeneze Hrvata i
nastanka njihove drave treba traiti u drugim drutvenim i povijesnim okolnostima
i injenicama. ini nam se daje uope veliko pitanje da li su Hrvati doli tek nakon
dolaska Avara, bilo kao njihovi protivnici (kako se to u skladu s DAI obino tvrdi),
bilo kao neka vrsta avarskih saveznika (kao to smo 1977. predlagali). Ako je to
tako, onda i pitanje odakle su doli dobiva posve drugi smisao.
(1990.)
I. UVOD
f U svojemu nedavno objavljenom radu360 M. Lonar ralanjuje stajalita i
argumente nekih autora koji su se od 1949. godine dalje bavili vijestima o dolasku
Hrvata u njihovu dananju domovinu, sadranima u djelu Konstantina
Porfirogeneta De administrando imperio (dalje D AI).361 Rad je izvrstan. teta je
to autor nije proirio svoja istraivanja na jo neke novije autore.362
1
i Ovdje bismo se osvrnuli na neke Lonarove ralambe koje se odnose na naa
stajalita i argumente u nadi da e ova naa razmiljanja u povodu Lonarove
analize biti korisna za unaprjeivanje spoznaja o naoj najstarijoj povijesti,
ponajprije o vijestima o njoj u DAL
dijelu reenice kao i ranije dopunjuje s oni, pa dobiva ovaj popravljeni tekst:
Do nekog vremena podreivahu se i ti u Delmatiji boravei Hrvati Frangima, kao
i oni ranije u svojoj zemlji, i to tumai: oni ranije (se. spomenuti). Po Lonaru
bi se prvi dio reenice odnosio na dalmatinske, a drugi na sjeverne Hrvate.
Po Lonarovu miljenju time se dobila mogunost da se iz tako emendirane
reenice pronae etvrto razdoblje. Naime, on smatra da s tako shvaenom
reenicom o franakoj vlasti moe zapoeti sasvim novi krug predaje, kako je
bio predloio Grafenauer, a u tekstu nema zapreke da (taj krug: L. M.) bude udaljen
od avarskog kruga i dva stoljea. Vidjeli smo da je Grafenauer upravo to
dokazivao. Ali, do takvog je zakljuka Grafenauer doao tako stoje iz analizirane
reenice izbacio sve to ga je smetalo i proglasio tradiranu reenicu plodom
anonimova neznanja. Naprotiv, Lonar vjeruje anonimu, samo smatra da je
tradirani tekst pogrean zbog greke u prijepisu. Tekst, emendiran prema Lonarovu
prijedlogu, ne bavi se po Lonaru uope bilo kakvom vremenskom usporedbom,
nego naprosto priopava injenicu da su u Dalmaciji u neko neodreeno vrijeme
dalmatinski Hrvati bili pod Francima, slino kao to su to kasnije, u anonimovo
vrijeme, bili sjeverni Hrvati. Tako se izmeu dolaska Hrvata u Dalmaciju i
neodreenog vremena kad su Hrvati bili pod Francima moe smjestiti traeno
dodatno, etvrto razdoblje.
Svojom se interpretacijom Lonar odvaja od svih dosadanjih tumaenja
teksta. Svi smatraju da tradirana reenica obavjetava o vremenski kontinuiranoj
franakoj vlasti nad Hrvatima, a jedini je Lonar miljenja da je ona pogreno
tradirana i da ju je zbog toga potrebno emendirati. To, dakako, nije prigovor.
Ali, tom je emendacijom dolo do neokoordiniranosti emendirane reenice s
prethodnim tekstom, gdje se kae da su Hrvati u doba pisanja anonimova izvjea,
tj. sredinom X. stoljea podreeni (sadanje vrijeme) Francima (podreeni su Otu,
velikom kralju Franake, tj. ake), dok emendirana reenica izvjetava da su u
ono doba kada su dalmatinski Hrvati bili pod Francima, sjeverni Hrvati bili (prolo
vrijeme) pod istom vlau. Naime, oito je da se glagol biti podreen emendirane
reenice odnosi i na jedne i na druge Hrvate. Da bismo izbjegli nekoordiniranost,
trebali bismo emendiranu reenicu jo malo emendirati: Do nekog vremena,
podreivahu se i ti u Delmatiji boravei Hrvati Frangima kao to su sada podreeni
i oni ranije (se. spomenuti) Hrvati. Tom dodatnom emendacijom krenuli bismo
Grafenauerovim putem mrcvarenja teksta, to nije prihvatljivo.
Uostalom, i sam Lonar smatra da, moda, predloena emendacija i nije
opravdana. Usto, Lonar tu emendaciju predlae samo kao drugu mogunost
(dakle ne kao prvu i ne kao vjerojatnost). Kao prvu mogunost Lonar navodi da
je moda u pitanju samo pieva nespretnost.
I doista, ako se veznik i u prvom dijelu reenice izbaci kao nespretno
anticipiranje onog to slijedi u drugom dijelu (kao i), onda se dobiva kristalno
jasni tekst, koji poruuje ono to se u literaturi oduvijek mislilo: oba dijela reenice
odnose se na iste Hrvate. Evo npr. Jenkinsonova prijevoda: For a number ofyears
the Croats ofDalmatia also were subjected to the Franks as they hadformerly been
in their country311 i Grafenauerova: Neko vrijeme pak bili su i Hrvati u Dalmaciji
podvrgnuti Francima, kao i ranije u njihovoj domovini. 378 Tako manje vie i
drugi. 379
Usto, protivno Lonarovu shvaanju, tradirana reenica upadljivo inzistira
upravo na vremenskoj usporedbi jer njezin prvi dio poinje vremenskom oznakom:
Neki broj godina, a isto tako i drugi: kao i ranije, pa to snano govori u prilog
dosadanjem opeprihvaenom shvaanju.
Ako dakle Lonarova emendacija nije opravdana a i on sam je nudi tek
kao rezervnu i tek kao ne ba opravdanu mogunost onda nestaje podloge za
tvrdnju da s njom moe zapoeti sasvim novi krug predaje pa nema mjesta za
etvrto razdoblje.
Vrijedi se zapitati otkud tako velika zainteresiranost da se pod svaku cijenu
dokae da anonimova reenica u sebi obuhvaa to due razdoblje? Ta elja
proizlazi iz velike potrebe da upravo anonimov tekst sadrava tu poruku. Naime,
Grafenauer je vrlo uspjeno dokazao daje Heraklije tendenciozno (...) uvuen u
hrvatsku povijest,380 i da kao izvor u pogledu seobe Hrvata na jug moemo (...)
upotrebljavati samo izvjetaj u 30. gl..381 Ako je moda Grafenauerovo miljenje
preotro izraeno (samo), svaki e ozbiljni istraitelj u biti prihvatiti nesumnjivu
v e l i k u prednost 30. glave. Sve druge vijesti o dolasku Hrvata iz glave 30. ne
moemo provjeriti pa za njih postoji barem nada da sadre u sebi zrnce istine. A
vijest se o franakoj vlasti nad Hrvatima ini oito pogrenom. Zato je treba na
neki nain spasiti, a kako je ipak neugodno jasna, treba je ili pripisati anonimovu
neznanju ili emendirati.
d) Margetiev pokuaj
U svojemu radu iz 1977. godine mi smo ustvrdili 382 daje glava 30. sastavljena
od dva dijela i daje njezina poruka: Avari su doli poetkom VII., a Hrvati koncem
VIII. stoljea. Ovu drugu tvrdnju Lonar je uspjeno pobio i dokazao daje pisac
30. poglavlja pisao (...) u uvjerenju kako su Hrvati doli uskoro nakon avarske
383
okupacije Dalmacije. Lonar ima pravo: trebali smo se zadrati na tvrdnji da
je anonim saio svoj sastavak na temelju dva izvjea. To se jasno vidi iz
usporedbe glave 29. i 31., s jedne, i 30., s druge strane.
Evo te usporedbe prikazane na shematski nain:
377
MORAVCSIK 1,143 i d.
" GRAFENAUER, 1952.C, 14.
17
" FERJANI, VIZ, 1959., 32.
180
GRAFENAUER, 1952.C, 25. LONAR, 1992., 390, pie i o drukijem tumaenju,
a l i samo kao o eventualnoj mogunosti koju bi tek trebalo promisliti.
181
GRAFENAUER, 1952.C.28.
3 2
" MARGETI, 1977..25.
LONAR, 1992.,391-392.
G1.29.
1) Uloga Dioklecijana u rimskoj vlasti
nad Dalmacijom
2) Avari tjeraju Romane iz Dalmacije
3) Ostale vijesti
G1.31.
4) Bijela Hrvatska
5) Dolazak Hrvata pod Porginim ocem
6) Ostale vijesti
7) Hrvati se pokrtavaju pod Porgom
G1.30.
Uloga Dioklecijana rimska vlast u
Dalmaciji
Avari se naseljavaju u Dalmaciji
Bijela Hrvatska
Dolazak Hrvata pod 5 brae i 2 sestre
Ostale vijesti
Hrvati se pokrtavaju pod Porinom.
384
Ovdje ne ulazimo u pitanje da li su primorski gradii ostali u vlasti Bizanta. O
tome vidi MAROETI, 1977., 62-65, bilj. 151.
to vie to odmah u nastavku anonim kae daje u Hrvatskoj ostalo jo neto Avara.
Dakle, za ovaj dio prie Dalmacija = ua Dalmacija, kojom vladaju Hrvati =
Hrvatska. Kada se poslije u tekstu govori o Hrvatima koji su otili iz Dalmacije,
ne uvodi se novi pojam ue hrvatske Dalmacije, jer se taj pojam pojavljuje ve
ranije u tekstu. Zbog toga je pogrena Hauptmannova tvrdnja da se taj pojam
najedanput pojavljuje u analiziranoj reenici i da bi to bio dokaz da je ona
naknadno umetnuta. Naa analiza pokazuje upravo obratno.
2. Nakon te prethodne napomene moemo krenuti dalje s naim ralambama.
Hauptmann je u lancima do Drugoga svjetskog rata tvrdio da Ilirik u
anonimovoj vijesti oznaava Norik,389 a u kasnijim lancima da se naziv odnosi
na Duklju.390 Grafenauer je noviju Hauptmannovu tezu lako pobio primjedbom
da Ilirik i Panonija (...) ne mogu biti dvije razliite, jedna od druge udaljene
pokrajine, jer tamonji Hrvati imaju samo jednog, dakle zajednikog arhonta.391
Mi smo dokazivali da anonim pod Ilirikom misli na brdovita podruja
sjeverozapadne Bosne i da Dalmacija analizirane reenice moe obuhvaati
Panoniju i Ilirik.392 Kao to se iz prethodne ralambe vidi, Lonar je imao pravo.
Kako sada prihvaamo Hauptmannovu tezu o uoj hrvatskoj Dalmaciji, ponovno
se otvara pitanje stoje Ilirik u anonimovoj reenici. Naziv Ilirik imao je tijekom
stoljea u Rimu i Bizantu najrazliitiji sadraj. U antici se pod nazivom Ilirik
razumijevalo krajeve istono od Alpa do utoka Dunava te juno od Dunava do
jadranske obale, obuhvaajui dananju sjevernu Bugarsku. 393 1 poslije je taj naziv
imao vrlo razliit sadraj pa je nakon gotskih ratova pod Justinijanom neko krae
vrijeme obuhvaao ak i Norik i Dalmaciju. Ali za pitanje to je anonim mislio
pod Ilirikom, sva nam ta povijesna znaenja Ilirika ne pomau. Anonim je piui
svoj sastavak, oito pod Ilirikom morao misliti ono isto to se u Bizantu mislilo
pod tim nazivom, inae ga itatelj (bez obzira na to to pod time mislili) ne bi
razumio. Zbog toga je potrebno posve ukratko utvrditi to su bizantski pisci m i s l i l i
pod pojmom Ilirik prije i poslije sastavljanja DAL
Kada Prokop (VI. stoljee) pie da su Slaveni godine 547. preli Dunav i
opljakali sve ilirske zemlje do Draa,394 onda je jasno da on pod Ilirikom misli
na onaj dio dananje Bugarske koji nije ulazio u pojam Tracije, na dananju Srbiju,
Crnu Gora, sjevernu Albaniju i na istonu Bosnu. A neto dalje pria Prokop kako
su u Panoniju doli Langobardi, smjestili se u blizini Gepida uz Dunav i pljakali
Dalmaciju i Ilirik do Draa,395 dok su Heruli pljakali Ilirik i Traciju.
m
385
162
163
uda sv. Demetrija (kraj VIII. stoljea) daju podroban opis Ilirika. Slaveni i
Avari opljakali su skoro itav Ilirik, tj. provincije dviju Panonija, dviju Dacija,
Dalmaciju, Meziju, Prevalitaniju, Rodope kao i Traciju itd..396
Skilica (XI. stoljee) na jednome mjestu kae da je srpski vladar Stefan
Vojislav pobjegao iz Bizanta (tj. Konstantinopola), zauzeo ilirsko gorje te napadao
i pljakao Tribale, Srbe i okolna plemena kao romejske (tj. bizantske)
podlonike. 397 Gdje se nalaze te ilirske gore? Po Ferjaniu je rije o Duklji.
Premda iz vijesti uda sv. Demetrija proizlazi daje bizantskim piscima bio poznat
iri pojam Ilirika, koji je obuhvaao Dalmaciju i Panoniju, ipak bi, zbog prihvaanja
pojma ue hrvatske Dalmacije, na zakljuak na temelju ove ralambe bio
sljedei: kad je anonim napisao da su Hrvati krenuli iz Dalmacije u Ilirik, onda je
on pod time mislio na donekle neodreeno, ali uglavnom predoljivo brdovito
podruje juno od Save.
Stvar ipak nije posve jednostavna. Nema razloga da se vijest o odlasku dijela
Hrvata iz Dalmacije u Ilirik i Panoniju ne prihvati kao dio narodne tradicije (a ne
kao kasniji umetak). Ali, ako je to tako i ako pretpostavimo da su Carevi slubenici
(npr. u Zadru) dobro razumjeli to su im Hrvati priali o svojoj prolosti, ipak je
posve nevjerojatno da bi im Hrvati izjavili kako je dio Hrvata otiao u Ilirik i
Panoniju. Oni su vrlo vjerojatno priali o tome kako je jedan dio Hrvata otiao
preko brda na sjever a to su onda Carevi slubenici, ili moda sredinji arhiv u
Bizantu, i l i ak sam anonim preveli u: Ilirik (= brda) i Panoniju (= zemlja
dalje na sjeveru). Dakle, Hauptmannova teza da Ilirik u anonimovoj vijesti znai
Norik, nije nimalo vjerojatna. Ako Panonija u anonimovu tekstu oznaava
Slavoniju i ako prihvatimo Hauptmannov pojam ue hrvatske Dalmacije, onda
je vie nego vjerojatno da je anonim pod Ilirikom mislio na podruje izmeu
D a l m a t i n s k e zagore, kako bismo danas rekli, i dananje Slavonije. I uske
prijateljske veze ijedne i druge drave govore o nekoj vrsti konfederacije dviju
susjednih bratskih drava.
3. Mi smo jo 1977. upozorili na vijest franakih kroniara po kojoj franaka
vojska pod Pipinom prodirui 791. iz Italije introivit Illyricum et inde in
Pannonia. Dokazivali smo, protivno stavu novije historiografije, da rijei et inde
in Pannonia nisu kasniji umetak, ve sastavni dio prvobitnog teksta, tj. mislimo
da smo s uspjehom dokazali da se ne smije kao bolji tekst uzeti onaj u Chronicon
m
Moissiacense, ve onaj u Annales Laureshamenses. Protivno je dokazivao
3
Hauptmann jo 1915. i poslije, 1929. godine. " To je poslije prihvaeno pa e npr.
Grafenauer ustvrditi daje Hauptmann uspjeno dokazao daje pristno leporoilo
introivit in Illyricum (tako Chron. Moissiacense 791.) (...) i daje inde in Pannonia
pozneji prilepek drugega pisca.400 Iz toga bi po Grafenaueru slijedilo da su se
Franci zaustavili na dananjoj talijansko-slovenskoj granici i daje knez Vojnomir,
koji se neto kasnije pojavljuje, slovenski knez, a ne hrvatski, kako to vekrat
delaju hrvaki historiki..m Lonar je o naoj ralambi napisao da ona ima svojih
vrijednosti i da dodue 'Illyricum et inde in Pannonia' podsjea na anonimove
rijei po kojima je dio Hrvata iz Dalmacije krenuo u Ilirik i Panoniju ali da
je i sam Margeti svjestan da time nije dokazao istovjetnost njihova znaenja.402
Mi bismo tu reenicu drukije napisali: Margeti je svjestan da je uinio vrlo
vjerojatnim nesumnjivi paralelizam Ilirika u anonimovoj prii i u vijesti franakog
kroniara. Ilirik je i za jednog i za drugog ire brdovito podruje izmeu
Dalmatinske zagore i Slavonije, s time da vijest franakog kroniara opisuje
dogaaje na zapadnom, a anonim na sredinjem dijelu toga podruja. Nije li
dovoljno uiniti vjerojatnim (a ne ba dokazati) da se radi o brdovitom podruju
juno od Save (a ne ba o istovjetnosti). Revalorizacija franakog izvjetaja o Iliriku
i Panoniji nesumnjivo je vrlo korisna za razumijevanje anonimove vijesti o Iliriku
i Panoniji, a ne, kao to Lonar odve restriktivno tvrdi, da rijei Ilirik i Panonija
u franakog kroniara samo podsjeaju na anonimove istoimene zemlje.
!
166
41(1
VII. REZULTATI
Opravdana Lonarova kritika nekih naih stajalita potakla nas je na ponovno
ispitivanje vrela i literature. Tako je Lonar prigovorio da nismo uspjeli oboriti
Hauptmannovu tezu o uoj hrvatskoj Dalmaciji. Nova ralamba glave 30. DAI
415
413
ORAFENAUER, 1952.b,474.
MARGETI, 1977., 46-47.
417
LONAR, 1992., 495.
416
169
dovela nas je do uvjerenja daje Hauptmannova teza ispravna, a s time je naa ranija
teza o Iliriku kao sjeverozapadnim bosanskim brdima dobila na uvjerljivosti.
Lonar je uspjeno pobio nae miljenje daje anonim pisao u uvjerenju daje
izmeu dolaska Avara u Dalmaciju i dolaska Hrvata proteklo due vremensko
razdoblje. Naa ralamba dovela nas je do spoznaje da se opis rimske Dalmacije
zajedno s avarskim osvajanjem, sjedne, a dolazak Hrvata u Dalmaciju i njihovo
oslobaanje od franake vlasti, s druge strane, u anonimovu sastavu temelje na dva
potpuno odvojena izvjea, koje je tek anonim spojio izrazom u to doba i da se
drugo izvjee temelji na hrvatskoj narodnoj predaji, zapisanoj u Dalmaciji (u
Zadru?) po carskim slubenicima. To je izvjee potpuno nezavisno od prvoga. Iz
njega proizlazi da je hrvatska narodna predaja smatrala da je vrijeme od dolaska
Hrvata do njihove pobune protiv Franaka bilo razmjerno kratko i da ga treba
povezati s povijesnim dogaajima svretkom VIII. i poetkom IX. stoljea. Prema
hrvatskoj narodnoj predaji Hrvati su bili i u staroj domovini pod Francima, dakako,
ne u neko davno vrijeme, nego u vrijeme prije svojega dolaska u Dalmaciju.
U drugim se pitanjima nismo sloili s Lonarom. Mislimo da njegovo
tumaenje sintagme neko vrijeme i njegov prijedlog emendacije anonimova
teksta nisu prihvatljivi.
Lonarov rad smatramo vrlo uspjelim. Taj rad ponovno dokazuje ponajprije
to da znanost ne napreduje preko naelnih ideja, nego jedino mukotrpnom analizom
raspoloivih izvora i, potom, da tek diskusija tako dobivenih rezultata omoguuje
njihovu ispravnu valorizaciju.
,
'
> :.
. -
,.
s ., < .... . , - . . .
(1994.)
A. UVOD
Etnogeneza hrvatskoga, maarskoga, bugarskog itd. naroda u novije je vrijeme
ponovno u sreditu znanstvene pozornosti povjesnika. Noviji radovi otvorili su
nove, dosad neuoene aspekte ove problematike, a arheoloka otkria (npr.
grobnica avarskog kagana u Kunbabonyu, otkrivena 1971. god.) ponudila su nove
mogunosti interpretacije. Razmjerno smo najbolje upueni u etnogenezu
bugarskog naroda. Protobugari mogu se od oko 650. godine s dosta uspjeha pratiti
na putu iz Velike Bugarske na Dunav, u njihovu dananju domovinu, gdje spajanjem
s tamonjim Slavenima dolazi do stvaranja bugarskog naroda.
Maari su doli koncem IX. stoljea iz dananje Ukrajine u Panonsku nizinu.
0 njima je car Lav Mudri dao u Taktici razmjerno obilje podataka, to je to
znaajnije zato stoje on suvremenik te seobe. Lavova Taktika je prvorazredno vrelo
premda postoje s tim u svezi i odreeni problemi. O Maarima je dosta opirno
pisao i Konstantin Porfirogenet, sin Lava Mudroga, ali kako je u njegovo vrijeme
maarska narodna predaja ve uvelike bila kontaminirana naknadnim izmjenama
1 dopunama, interpretacijom i saimanjem narodnog pamenja, njegove vijesti nisu
ni izdaleka tako pouzdane kao Lavove, to vie stoje tu narodnu predaju dodatno
modelirao Konstantin, dijelom prema vlastitom znanstvenom uvjerenju, a
dijelom zbog diplomatsko-politikog znaaja njegova rada.
Naalost, etnogeneza Hrvata jo je mnogo slabije poznata. Ime Hrvat
pojavljuje se prvi put na dananjem hrvatskom podruju tek sredinom IX. stoljea,
a Konstantinovo je djelo pisano tek sredinom X. stoljea, kada je hrvatska narodna
predaja ve bila kudikamo vie kontaminirana od maarske. Naime, od dolaska
Hrvata do zapisivanja njihove narodne predaje prolo je neusporedivo vie vremena
nego u sluaju Maara: kod Maara je razmak oko 50 godina, kod Hrvata moda
ak i vie od 300 godina!
170
171
418
419
42(1
Strategikon
Taktika
XI, 1,82-86
XI, 2, 4-8
.
XI, 2, 8- 10
XI, 2, 11-16
XI, 2, 16-20
XI, 2, 20-23
XI, 2, 23-27
XI, 2, 27-65
XI, 2, 66-108
-
40-4 1421
42
43
44
45
46
47
48
49422
50-60
61
62-74
75
76
77
174
175
VIZI, 1955.,258.
Taktika, 951 (XVIII, 24).
VIZ, 259.
429
Zbog toga Konstantin Porfirogenet za Slavene u Konavlima kae da
tj. sve svoje fizike poslove obavljaju pomou
kola: DAI 162 (34,17-18).
4J
" Tako ovdje prevodimo . Usp. Dion Kasije 78,36.
427
428
431
437
178
Strategikon, 362.
44(1
170
464
Zato pria opetovano inzistira na tome da prije Arpada Maari niu imali'
samostalnog vladara? Ona je nesumnjivo potekla iz najuega vrha maarskog
drutva, tj. iz same Arpadove dinastije, koja je to vie inzistirala na legalnom
dolasku na elo maarskog drutva, to su se pojavili opasni konkurenti o kojima
je dinastija morala voditi rauna: Gyula i Karhas oito nisu Arpadovii, a ipak
Konstantin biljei za Bultzua da je trei vladar i karhas Turske.465 . 5 j w
464
465
182
DAI, 178(40,64-65).
DAI, 170 (38,l1-12), 172 (38, 53-57).
DAI, 176 (40, 12-22, 35-38). Dodajmo da o selidbi Maara iz Meurjeja piu i
ovi bizantski povijesni pisci: GEORG. MON CONT. 11-13, 853,1 do 855,7, THEOPH.
CONT. VI, 9,357,12 do 359,16, SYMEON MAG., 701,22 do 702,2; ZONARA VI, 12,1527, III, 442-444.
467
Vidi opirno MARGETI, 1994.b, 1-50, osobito 13-20.
183
Pria o sedam ili osam maarskih plemena ima utoliko veliku vrijednost
to se iz nje moe s prilinom vjerojatnou zakljuiti daje maarski narod nastao
povezivanjem turskih plemena s dva plemena ugro-finske provenijencije, ali
ostaje otvoreno pitanje kada je dolo do toga. Ako uzmemo u obzir da su se
Maari osjeali neugroenima u Potisju, svojoj novoj postojbini, i odmah
krenuli na este daleke i dugotrajne vojne ekspedicije, osobito u Italiju, upravo
smo prisiljeni pretpostaviti da je domai vojniki i civilni element jugoistonog
dijela Velike Moravske morao biti vrlo vaan faktor u etnogenezi maarskog
naroda.
/ - , *!
Posebnu pozornost privlai okolnost da bizantska vrela, Lav, Konstantin itd,,
uporno nazivaju Maare Turcima, premda je osnova maarskog jezika ugro-
-finski. S druge strane, u novijoj maarskoj historiografiji i arheologiji, osobito
nakon fundamentalne rasprave Gy. Lszloa iz 1955. sve je prisutnija ideja koja
se razrauje u raznim varijantama, da su Maari, naselivi se koncem IX. stoljea
u irem podruju izmeu Dunava i Tise, nali ne ba beznaajne ostatke Avara.468
Avarska je drava, dodue, propala koncem VIII. stoljea pod tekim udarcima
vojske Karla Velikog, s time da pisanih tragova o Avarima ima i nakon toga, ali
samo do 30-ih godina IX. stoljea. Sve se vie i s veim uspjehom dokazuje
toponomastikom, arheolokim nalazima itd. da propast avarske drave nije
ujedno znaila nestanak Avara, nego da se dobar dio Avara, preivjevi potrese IX!
stoljea, prikljuio novim osvajaima, koji su stigli 895./896., i dao im, moda
svoj jezik, asimiliravi pridolice. Ako bi to bilo tako, onda bi plemena Neki i
Meger bila moda autohtona avarska, pa se time jo vie dovodi u sumnju
vjerodostojnost narodne predaje, zapisane u DAL Kako je Arpad, moda, pripadao
p l e m e n u Meger, proizlazilo bi da su nejasnoe, kontradikcije i neobinosti
narodne t r a d i c i j e posljedica njezine manipulacije od strane maarskih
proarpadovskih informatora. Lingvistika, arheoloka i povijesna problematika
dolaska turskih plemena koncem IX. stoljea u Panonsku nizinu, njihovi odnosi
s ostacima Avara i u svezi s time etnogeneza maarskog naroda u punom je jeku
preispitivanja, u kojem se sukobljavaju stare tradicionalne, nove i najnovije
teorije, a novija arheoloka otkria daju tim suprotstavljanjima nov materijal za
diskusiju.
. , .
., ; . . : ' .
-M]
KRONSTEINER, 137-157.
N.
dj., 148,155.
471
N. dj., 146.
472
N. dj., 148.
473
N. dj., 140-141.
474
N. dj., 155.
475
Na i. mj.
476
TIETZE, 140.
470
4M
O raznim novim tezama vidi npr. LSZLO 1995; CHALLNY 1956., 39-48;
CSALLNY 1968, 59 i d.; SZENTPETERY 1994, 252.
184
185
EJ 4,1965.,514.
WOLFRAM, 1979., 89.
479
POHL, 1985.
4llo
N.dj.,298.
478
481
N. dj., 296.
N. dj., 295.
""'N. dj.,294.
484
N. dj., 297.
485
POHL, 1988.
486
N. dj., 265.
482
186
N. dj., 266.
BUDAK, 129-136.
187
Prije vsvega, ako je rije o graniarima kao drutvenom sloju, bez obzira jesu
li oni jo Avari ili ve slavizirani Avari ili Slaveni njih bi se trebalo nai na
svim graninim predjelima avarske drave. Pohl dodue tvrdi 1985. da se nakon
propasti avarske drave pojavljuju hrvatske skupine u polukrugu (Halbkreis) oko
nekadanjeg sredita kaganata,489 a 1988. da se hrvatsko ime nakon propasti
avarske drave pojavljuje kruno (kreisfrmig) oko sredita kaganata.491'Ali
taj krug ne postoji. Tako se npr. ime graniara-hrvata ne pojavljuje na istonom
i jugoistonom pograninom podruju avarske drave, osobito prema podunavskim
Bugarima. Uostalom, Pohl se ograuje ak od polukruga jer doputa da se u
ekoj i Korukoj hrvatsko ime pojavilo tek oko 900. godine.49'
Kako je nemogue da bi se graniare avarske drave nazivalo na nekim
granicama na jedan nain (npr. hrvati), a na drugima na drugi nain, to se pojavu
imena Hrvat ne moe objasniti njihovom graniarskom funkcijom. Usto, graniarehrvate trebalo bi oekivati u prvom redu ondje gdje je postojala jaka koncentracija
avarskih graniara, tj. tzv. Wiener Becken gdje je postojala osobito izraena
militarizirana zapadna granina zona.492 Dodue, Pohl doputa da ime Hrvat
moda ne potjee od grupe ratnika, nego da ono moe oznaavati nekog
namjesnika (Statthalter), funkciju (Wrde) ili poasni naziv (Ehrentitel). Ne bi
li to trebalo poblie pojasniti? Ovakav pristup nije prikladan za diskusiju. U svakom
sluaju teza, da bi Hrvat poetno oznaavalo namjesnika, funkciju ili poasni
naslov postaje nejasnom i nedoreenom.
Pri tome, ini se, dodatni Budakovi argumenti ne mogu pomoi. Naime, prva
vijest na koju se Budak poziva (Hrvati i ostali slavenski arhonti) odnosi se na
dogaaje sedamdesetih godina IX. stoljea. Zar je ak jo sredinom X. stoljea,
kada je zabiljeena ta vijest koja se odnosi na dogaaje sedamdesetih godina IX.
stoljea postojala takva razlika izmeu Hrvata-vladara i njihovih slavenskih
podanika? To je vrlo malo vjerojatno. Uostalom, postoje druga plauzibilna
493
tumaenja te neobine sintagme. Isto vrijedi i za Carevo objanjenje imena
Hrvata kao onih koji imaju mnogo zemlje. Najjednostavnije i po naem miljenju
oito ispravno objanjenje ve je odavno ponueno: rije je o jo jednome od
Carevih bezbrojnih naivnih etimologiziranja. 494 ini nam se neprihvatljivim
pokuaj da se iz toga etimologiziranja izvue tumaenje o strukturi drutva u
Hrvatskoj u X. stoljeu. Naime, trebalo bi pretpostaviti daje neki carski Informator
u Dalmaciji dobio obavijest od tamonjih Slavena da meu njima ive zemljini
veleposjednici koje Slaveni nazivaju Hrvatima. Kako je sredinom X. stoljea
'POHL, 1985,294.
'POHL, 1985, 264.
' Na i. mj.
1)2
SZENTPETERY, 1994., 246 s daljnjom literaturom.
" G R A F E N A U E R , 1955.b, 212-219. Vidi i KODER, 128-130, i primjedbu
KATIIA, 130-131, s dodatnom literaturom.
"" Tako npr. II, 1925., 236, spominje Carevo objanjenje imena Hrvat i Srbin kao
etimoloSkc igrarije.
l SS
2 . Ma rg eti
Priblino u isto vrijeme kada je Kronsteiner dokazivao da Hrvati nisu doli u
Dalmaciju iz Bijele Hrvatske i daje etnogeneza hrvatskoga naroda tek posljedica
razvoja u kasnom srednjem vijeku, mi smo sa svoje strane ralambom vijesti iz
glave 30. i 31. DAI dokazivali daje u glavi 30. zabiljeena od pisca te glave
preraena hrvatska narodna predaja po kojoj bi Hrvati doli potkraj VIII. stoljea,
neto prije vladanja svojega vladara Porina (glava 30.), odnosno Porge (glava 31.),
kojega smo u skladu s pretenom veinom autora identificirali s Bornom.495 Pri
tome smo opetovano naglasili skepsu prema vjerodostojnosti vijesti hrvatske
narodne predaje zabiljeene u DAI, a 1984. u analizi vijesti o Hrvatima iz Popa
Dukljanina i Tome Arciakona doli do zakljuka da je i ovdje rije o dvama
nepouzdanim vrlo kasnim izvjeima.496 Zbog toga smo 1985. za sva ta tri vrela
(DAI, Pop Dukljanin i Toma Arciakon) zakljuili da su to drugorazredna vrela
ijim se podacima treba vrlo oprezno koristiti, i to samo ako su sama po sebi vrlo
uvjerljiva (ali to je nepouzdani kriterij) i l i ako su potvrena drugim vjerodostojnim
vrelima (ali, onda nam ba i ne slue),497 a 1988. uinili smo jo jedan korak dalje:
ako su ralambe istraivaa koji su se bavili DAI pa i nae pokazale da su
vijesti iz DAI umnogome nepouzdane (zbog nepouzdanosti narodne predaje i zbog
intervencije sastavljaa DAI), onda ne vidimo pravog razloga da povjerujemo
upravo vijestima iz DAI da su Hrvati doli u Dalmaciju koncem VIII. stoljea.498
Dakako, ovaj zakljuak vrijedi ne samo za pitanje vremena dolaska Hrvata nego i
za bilo koju drugu tezu koja se temelji na DAI. Npr. ako se ne vjeruje u podatak o
dolasku Hrvata iz Bijele Hrvatske, ili o voama Hrvata (petorica brae i dvije
sestre), zato bi se nekom drugom podatku trebalo povjerovati? Zato to je
uvjerljiviji? Ali, taj uvjerljiviji drugi podatak bi, da bi bio uvjerljiv, trebalo bar
donekle provjeriti nekim drugim suvremenim podatkom o Hrvatima iz VII., VIII.
i iz poetka IX. stoljea a takvih podataka nema. Probleme najranije povijesti
Hrvata treba rjeavati na osnovi drugih vrela, a kako su ona neizravna, istraivanje
ne smatramo ni izdaleka zakljuenim. Na prigovor jednoga od autora s kojim smo
vodili diskusiju (tih) da nismo odgovorili na pitanje odakle su doli Hrvati,
napomenuli smo 1990. god.: ini se daje uope veliko pitanje da li su Hrvati
doli tek nakon dolaska Avara (...) pa onda i pitanje odakle su doli dobiva posve
drugi smisao.499
495
50
Prema tome, kad smo 1994. u ponovnoj ralambi vijesti iz glave 30. DAI
doli ponovno do zakljuka kako analiza podataka iz te glave povezana s podacima
iz glave 31. pokazuje da prema tamo zabiljeenoj narodnoj tradiciji dolazak Hrvata
treba locirati pred kraj VIII. stoljea, onda se, dakako, nismo zauzimali za povijesnu
istinitost te teze, nego samo ponovnom filolokom ralambom dokazivali to
proizlazi iz vrela (a ne to je povijesna istina). Smatramo osobito poticajnima i
501
502
korisnima diskusije tiha i Lonara , jer su se oni u svojim analizama usmjerili
503
na izravnu i podrobnu analizu teksta vrela.
To se zaudo ne moe rei za diskusiju o naim stajalitima koju je iznio
ugledni austrijski povjesniar W. Pohl. Naim ralambama iz 1997. on je uputio
tri zamjerke. Prva se sastoji u nepovjerenju u identifikaciju Porina-Porge s Bornom,
druga u tome da u vrelima nema nikakvih vijesti o putu cijeloga jednoga naroda
sjeverno od Karpata do Jadrana, a trea je zamjerka da naa teza pretpostavlja
vakuum za VII. i VIII. stoljee, to daje neopravdano jer se od VII. stoljea trebalo
11X1
MARGETI, 1994.C, 7-23.
"" Radovi P. tiha, o kojima je ovdje rije, objavljeni su u Z 41, Ljubljana, 1987.,
529 i d.,i43,1989. 112 i d.
5112
LONAR, 1992., 375-448.
*" Na vodei filolog R. Katii sklon je prihvatiti osnovne vijesti glava 30. i 31. DAI.
UKATII, 1985. ,299-312= 1987,77-92, Katii obrazlae da se mnogo toga u najranijoj
hrvatskoj povijesti moe lake razumjeti, ako se prihvate vijesti iz DAlTte^udajejiojrif
plemenski savez Hrvata pri zauzimanju svoje nove domovine ubrzo nakonpaTSalone
oko 614. god. (308) uao u odnos federata Rimskog Carstva (1985., 310; usp. 1987, 90).
Ustavnopravni kontinuitet poloaja Hrvata produuje se po istom autoru nakon Heraklija
ak u doba Franaka jer jo 821. god. franaki car dodjeljuje po Borninoj smrti novog vladara
na traenje naroda. Dakle, postojao je ustavnopravno utvreni populus Chroatorum kao
politiki subjekt (1985., 309; usp. 1987, 87-88).
Potpunu utnju o Hrvatima (VII., VIII. i prva polovica IX. stoljea) bizantskih i
franakih vrela Katii objanjava ovako: Bizant nije imao razloga da spomene hrvatske
federate jer su se sve u svemu drali kako treba, odbijali Avare i putali gradove (misli se
na dalmatinske: L. M.) na mira (1985., 311 = 1987., 91). utnju franakih vrela o Hrvatima
za Karla Velikog i Ludovika Pobonog Katii objanjava okolnou to su Franci
izbjegavali spominjati hrvatsko ime, jer je ono bilo optereeno savezom s Bizantom.
Je li to objanjenje zadovoljavajue? Tekoe ipak i dalje ostaju zbog potpune utnje
bizantskih i papinskih vrela o dalmatinskim gradovima. Moglo bi se i tu pokuati s tezom
daje bizantska sredinja vlast bila toliko zadovoljna korektnim ponaanjem tih gradova, da
nije imala razloga da ih bilo kojom prigodom spomene. Nije li ipak neki bizantski pisac
mogao onako usput spomenuti bar neki dalmatinski grad. A nije lako shvatiti ni
posvemanju utnju pape, koji npr. godine 680. saziva sinod u Rimu na koji dolaze biskupi
iz Franake, Britanije i, dakako, Istre, ali nijedan iz Dalmacije. Navodni odnos Hrvata kao
bizantskih federata tek je pretpostavka do koje se dolazi samo na osnovi analogija, a
ustavnopravni kontinuitet Hrvatske od Heraklija do karolinkog doba dokazuje se
postojanjem hrvatskog imena dalmatinske plemenske kneevine. Kako se dux Chroatorum
pojavljuje tek sredinom IX. stoljea, to se navodno hrvatsko ime (kao naroda ili drave) u
ranije doba moe interpretirati na mnogo naina, npr. odnosom Hrvata-bizantskih federata
od Heraklija dalje, dolaskom Hrvata potkraj VIII. stoljea, hrvatima-graniarima koji
etnogenezom postaju Hrvati, hrvatima-trgovcima itd., ali ono ne moe biti dokazom ni za
jednu od tih teza.
190
504
14
15
N. dj., 30.
N. dj.,31.
"'N.dj.,32.
17
N. dj.33.
18
N. dj.,29.
14
N. dj., 35-46.
14?
Slaveni oslobodili avarske vlasti i nakon toga slobodno ivjeli u malim slavenskim
zajednicama pod svojim upanima u ugovorno utvrenim odnosima s Bizantom i
dalmatinskim gradovima. Te male slavenske zajednice podijelio je po Budaku522
jo Heraklije dijelom du rijenih tokova Zrmanje, Cetine i Neretve, a dijelom i
uzimajui kao oslonac bizantske gradove Dubrovnik i Kotor da bi ih na taj nain
mogao kontrolirati sa svojom mornaricom.
Mi smo 1977. dokazivali523 i 1985. ponovili524 da je avarski neuspjeh pod
Konstantinopolom 626. bio mnogo manji nego to se to obino misli i da on nije
znaio nekakvu prekretnicu. Nadalje, 1977. dokazivali smo525 i to 1985.526 ponovili
da dalmatinski gradovi od VII. do pred kraj VIII. stoljea nisu bili pod Bizantom
te naglasili da bi jedan jedini ozbiljni i vjerodostojni podatak (ali dakako ne
uopena razmiljanja) pobio tu nau tezu. Smatramo da ne moe nikako biti
sluajem da dalmatinske gradove i dalmatinske biskupe u to vrijeme ne spominju
ni na izravni ni na neizravni nain suvremeni bizantski, papinski ili bilo koji drugi
izvori. O crkvi u Istri postoje podaci iz 628., 680. i 725., pa se upravo namee
pitanje stoje to ometalo papu da pokae bar minimalni interes za Dalmaciju, koja
uostalom (crkveno) sigurno nije potpadala pod konstantinopolitanskoga patrijarha.
Koak je pobijao vjerodostojnost vijesti o nazonosti dalmatinskih biskupa na
Drugom nicejskom saboru godine 787., koje, po njegovu miljenju, treba uzeti s
velikom rezervom.527 Taj je sabor po njemu okupio jedino biskupe Carigradske
patrijarije. Koakov-jejiokuaj neuspio jer su zapisnici sa Nicejskoga sabora
787. vjerodostojni, pa je prema tome i nazonost salonitanskoga, osorskoga,
rapskoga i kotorskog biskupa na njemu nedvojbena. Ali zato prije 787. vrela
ute o dalmatinskim biskupima? Papa je primjerice 25. oujka 680. sazvao crkveni
sabor na kojem je sudjelovalo 125 biskupa iz bizantske Italije, langobardske drave,
iz Franake, vei broj iz bizantske Istre ali nijedan iz Dalmacije. Zar nije bilo
nijedne jedine prigode tijekom gotovo 200 godina da papa obrati na bilo koji nain
pozornost na biskupe dalmatinskih gradova?
s istone fronte. Ali, Heraklije je bio toliko uvjeren u razmjerno malu opasnost za svoj glavni
grad, da je ostao na istonoj fronti. Pregovori koji su voeni od strane
konstantinopolitanskih gradskih vlasti s kaganom bili su zapravo samo fasada iza koje se
krila obostrana spoznaja da prave opasnosti od Avara nema, a kaganovi zahtjevi da mu se
grad preda bili su samo dio psiholokog voenja rata.
Ukratko, opsada Konstantinopola 626. god. nije bila posljedica ofenzive velikog stila.
Ona nije zavrila nikakvim tekim avarskim porazom. Vidi MARGETI, 1977., 27), 45;
Po naem miljenju nema nikakvih dokaza daje upravo avarski neuspjeh pod Carigradom
bitno522oslabio avarsku vlast i daljnji tekst na str. 45-46.
BUDAK, 130.
523
MARGETI, 1977., 45-46.
524
MARGETI, 1985.b, 240.
525
MARGETI, 1977., 62-65.
526
MARGETI, 1985.b, 240.
527
KOAK, 1980.-1981., 298-300.
194
D. PRIJEDLOG RJEENJA
/ . Etimoloka pitanja
1. Posvemanja utnja o Hrvatima u bizantskim, franakim, papinskim,
epigrafikim i drugim vrelima sve do sredine IX. stoljea natjerala je istraivae
na pokuaj da saznaju vie o hrvatskim poecima pomou etimologije imena Hrvat
kao naziva za hrvatski narod i imena petorice brae (Klukas, Lovelos, Muhlo,
Kozencis i Hrovat) te dvije sestre (Tuga i Buga) koji su prema Konstantinu
Porfirogenetu (bez ikakve dvojbe na osnovi hrvatske narodne predaje) vodili Hrvate
iz Bijele Hrvatske u njihovu dananju domovinu, te, konano, pomou etimologije
naziva hrvatskih asti, zajamenih u povijesno doba (ban, upan).
Pri tim pokuajima treba strogo luiti nekoliko problema. Etimologija naziva
nekog naroda je jedno, a etnogeneza toga naroda drugo pitanje. Kod Hrvata je to
posebno jasno uoljivo. Kad bi se i nedvojbeno ustanovilo odakle dolazi ime Hrvat,
ostaje posve otvorenim pitanje etnogeneze Protohrvata, odnosno sadraja slube
ili asti po kojoj je skupina hrvat dobila svoje ime. Pogotovu je to sluaj s
preuzimanjem imena Hrvat u etnogenezi hrvatskoga naroda od IX. stoljea i
kasnije, kada pitanje etimologije naziva Hrvat jo vie gubi na znaenju, premda i
ovdje ostaje ne ba beznaajno pitanje kako je i zato dolo do toga da je hrvatski
narod prihvatio ba to ime.
Uostalom, prijedlozi etimologije koji su bar djelomino uvjerljivi, ne moraju
se nuno suprotstavljati jedan drugome. Nema nikakva razloga ne prihvatiti
""MARGETI, 1985.b, 261-263; MARGETI, 1994 .a, 8-11.
os
532
198
2. K r ob at ( K u v r a t) H r v a t i
l. Ne bi li moda ipak trebalo pokuati upotrijebiti Tietzeovu sugestiju? Autori
su se od XVIII. stoljea dalje nerijetko vraali na neobinu slinost hrvatskog
imena i imena protobugarskog vladara Kovrata. Podsjetimo samo na Timona
(1754.),5"4 Howortha (l 880. i 1882.),565 Wirtha (1905.)566 i od novijih Gregoirea.567
Dok su r a n i j i autori samo nabacili ideju o povezanosti Kovrata s Hrvatima (pa
njihova sugestija nije drugo nego duhovita primjedba), dotle je Grgoire pokuao
tu tezu osnaiti podrobnom ralambom. Gregoire je krenuo od lingvistike analize
imena voa Hrvata i vidio u imenu Lovelosa Lublin, Kozencisa Koie i sestre
Buge rijeku Bugu, a za Klukasa je predloio Krakov ili Glogan, ostavljajui
po strani ostala imena. No, nije na tome stao. Dokazivao je da su Hrovat (iz DAI),
protobugarski vladar Kuvrat (iz Nicefora, Teofana, Ivana iz Nikiu itd.) i Kuver (iz
uda sv. Dimiirija) jedna te ista osoba. Na to da ga upuuje uz ostalo okolnost, da
se i Hrovat i Kuvrat i Kuver u odgovarajuim tekstovima suprotstavljaju avarskom
kanu. Treba priznati daje Gregoire otroumno zapazio mnoge slinosti u vijestima
o Hrovatu, Kuvratu i Kuveru, pa se njegova zapaanja itaju sa zanimanjem, jer
prelaze okvir standardnog nizanja injenica i ne upadaju u olaku publicistiku.
Uostalom, i Pohl,5''8 koji je u najnovije vrijeme eksplicitno odbacio neprihvatljive
osnovne Gregoirove teze, upozorio je ne samo na iznenaujuu slinost imena
spomenute trojice ve je dodatno podvukao i karakteristine paralelne elemente
triju pria: dijeljenje vee gentilne cjeline, prijelaz preko Dunava, borbe s Avarima,
pobjeda nad njima, pokoravanje lokalnih slavenskih grupa i motiv petero ili
sedmero brae. Pohl s pravom inzistira na legendarnosti vijesti o dolasku Hrvata
w
TIMON, 1754., 116 (cit. prema II, 1925., 236, bilj. 1).
"HOWORTH,9, 1880.,221; 11, 1882.,224.
WIRTH, 252.
GREGOIRE.
""POHL, 1988.,265.
iz Bijele Hrvatske i diobe petero brae nakon Kuvratove smrti, s pravom odbija
identificiranje Kuvrata s Kuverom, a sumnja i u to da bi Kuver bio Kuvratov sin.
Nije li se Gregoire previe pourio s dopadljivim, ali povijesno neutemeljenim
identificiranjem spomenutih triju linosti? I nije li zbog njegove brzopletosti olako
naputena potanja ralamba Kuvratova odnosa s Avarima, koja bi moda pomogla
da se uspjenije nego dosad utvrdi znaenje Kuvratove protobugarske drave za
raspored novog odnosa snaga na podruju Panonije i dananje Ukrajine? Smatramo
neophodnim da se problematika Kuvrata i njegove drave ponovno podrobnije
analizira.
2. Prije svega, da vidimo kako su vrela zabiljeila ime spomenutoga
protobugarskog vladara. Teofan ga naziva Krovat (Kp o ),569 Anastazije u
svom latinskom prijevodu Teofana Crobatus,570 a Nicefor Kuvrat (),571
odnosno Kovrat ().572 Monogram prstena naenog kod Malaje
Pereepine (koji se po svemu, ini se, odnosi na Kuvrata) Seibt je razrijeio s
Hobratos.573 U Armenskoj geografiji njegovo je ime zabiljeeno kao Hubraat (na
drugome mjestu kao Hubadra),574 a bugarska lista imena najstarijih vladara biljei
ga kao Kurt.575 Ivan iz Nikiu govori o Ketradesu,576 (ali se iz konteksa vidi da je
rije o naem Kuvratu).
Taj Krovat-Kuvrat imenom doista uvelike podsjea na Hrovati (),
tj. na ime naroda Hrvata i na Hrovata, jednoga od hrvatskih voa.577
3.0 dogaajima vezanim uz spomenutog protobugarskog vladara izvjetavaju
vrela sljedee:
a) Pod godinom 6171. (tj. 679., to treba ispraviti u 680. god.) pie Teofan
ovo:
THEOPH.,357, 12.
ANASTAZIJE (vidi TEOPH.), 225, 30.
571
NICEPHOR,24,9.
572
N. dj., 33,18.
573
Vidi POHL, 1988., 438, bilj. 30.
574
Vidi bilj. 590.
575
ZLATARSKI, faksimili na str. 379.
576
Vidi bilj. 581.
577
Vidi DAI, 30, 65.
5711
202
e) Bez obzira na to, je li kod Malaje Pereepine pronaen grob ili samo
spomenik u ast Krovatovu, monogram tamo naenog prstena treba prema
najboljem ivuem sfragistiaru, W. Seibtu, razrijeiti s Hobratou Patrikiou
dakle, rije je o naem Krovatu, za kojeg je iz drugih vrela znano daje od Bizanta
dobio visoku ast patricija.
f) Vrijedi zabiljeiti da meu dogaajima iz 619. Nicefor pria i ovo:
Gospodar naroda Huna doao je sa svojim arhontima i kopljonoscima u Bizant i
zatraio od cara pouku o kranstvu. Ovaj je to zadovoljno prihvatio, a rimski su
arhonti posinili hunske arhonte i njihove ene boanskim krtenjem. N je ga je (car)
obdario boanskom poukom zajedno sa carskim darovima i astima. Naime,
poastio je njihova vladara patricijskom asti i dobrohotno odaslao u hunska
obitavalite.5'3 Ve se odavno vodi spor oko toga je li ovdje rije o Kovratu i l i
njegovu ujaku Organu ili pak o nekom kavkaskom vladaru. Tako je npr. Marquart
1903. godine584 pomiljao na Avare u sjevernom Dagestanu, a 1911. godine585 na
Organa, ali se konano odluio za kavkaske Hune ili Heftalite. Zlatarski je 1918.
u Niceforovu gospodaru naroda Huna vidio upravo Kubrata, 586 a Avenarius,
slijedei Gumileva i Artamanova, Organa.587 Po svemu se ini da je Nicefor ovu
vijest preuzeo iz nekoga drugog vrela, a ne iz onoga odakle je preuzeo izvjee o
Krobatovoj smrti i razlazu njegove djece. U protivnome, bilo bi donekle teko
objasniti zato Teofan nije tu vijest preuzeo u svoju Kronografiju. Moda ni to
predmnijevano Niceforovo vrelo nije spomenulo Organa, pa ga zato ne spominje
ni sam Nicefor. Ako bi to bilo tako, onda bi vijesti o Organu i Krobatu b i l e dosta
dobro usklaene. Godine 619. Bizantje bio u velikoj stisci zbog avarskog pritiska
u podrujima juno i zapadno od Dunava, pa je pokuaj privlaenja Organa mogao
Bizantu i te kako dobro doi i uznemiriti Avare, osobito zbog uzdizanje Organa na
ast patricija.588 Vijest sama po sebi ne iskljuuje da je Organa i dalje ostao pod
stanovitim avarskim vrhovnitvom i da su avarske posade svakako ne
mnogobrojne i dalje ostale u Organovoj zemlji. Ako je tom prigodom Organa
ostavio svoga maloljetnog neaka (i nasljednika) Krovata u Konstantinopolu kao
taoca, onda bi Krovat u to vrijeme mogao imati oko 10 godina pa bi vrijeme nakon
njegova povratka u svoju zemlju i izbacivanje avarskih posada poetkom 30-ih
godina bilo dobro usklaeno ne samo s opim prilikama u avarskoj dravi u to doba
sei POHL, 1988., 438 bilj. 30 s dobrim pregledom problematike.
"'NICEPHOR.
12,20-28.
JM
MARQUART, 1907., 302.
585
MARQUART, 1911., 21.
586
ZLATARSKI, 94.
'"AVENARIUS, 169.
se primanje kranstva u ovome prikazu ne treba smatrati nekim osobito vanim
dogaajem. Iz bizantske je povijesti poznato da su strani uglednici znali dolaziti u
Konstantinopol i tamo primiti kranstvo, to ih nije nimalo obvezivalo da pri povratku u
svoju zemlju itavu ceremoniju shvaaju tek kao puku diplomatsku gestu prijateljstva. Vidi
npr. SKILICA, 239,59-73.
204
prema, tj. u smislu zapadnog smjera granice Velike Bugarske, a ne u smislu do.
Da je sastavlja teksta elio oznaiti Bug kao granicu, vjerojatno bi upotrijebio
prijedlog (ili moda neki drugi). Tako npr. neto dalje u tekstu pie da su
Kazari osvojili cijelu zemlju do () Crnoga mora. Zbog toga smo skloni u
sklop Velike Bugarske uraunati i desnu stranu Buga. Istona granica mogla bi biti
rijeka Don, jer se za Asparuha javlja da je od velikih rijeka preao Dnjepar i
Dnjestar, ali ne i Don. Asparuhovo prelaenje manjih ukrajinskih rijeka, ukljuujui
i Bug, nije u Teofana spomenuto iz razumljivih razloga.
592
b) Kada je Kuvrat potjerao avarske posade? Nicefor o tome izvjetava nakon
vijesti da je Marija, Heraklijeva sestra, poslala avarskom kaganu darove s molbom
da oslobodi njezina sina koji je, kao to je poznato, bio avarski talac od 623. godine.
Nakon vijesti o Kuvratovu tjeranju avarskih posada,593 Nicefor izvjetava o
Heraklijevu povratku s istoka 636. god. ini nam se daje najvjerojatnije da vijest
0 Kuvratu treba povezati s dogaajima o kojima izvjetava Fredegar,594 obino
datiranima u 631.-632. godinu, kada je nakon kaganove smrti dolo do estokih
razraunavanja izmeu Avara i Bugara u zapadnom dijelu avarske drave, koja su
rezultirala bijegom 9000 Bugara u Bavarsku. Na zapadu su pobijedile avarske snage
1 istjerale Bugare, a na istoku je (moda neto kasnije) dolo do obratnog rezultata,
tj. nadjaale su bugarske snage pod vodstvom Kuvrata. Kuvrat je tom prigodom
osnovao samostalnu monu bugarsku dravu od Buga do Dona.
Smatramo, meutim, da treba ponovno ispitati pouzdanost kronologije dolaska
bugarskog voe Alceka u Italiju prema prianju Pavla akona. Ponovimo da tzv.
Fredegar u kronici javlja kako su u borbi oko prevlasti u avarskoj dravi izmeu
Avara i Bugara pobijedili Avari te daje 9000 Bugara pobjeglo u Bavarsku, gdje su
po nalogu franakog kralja Dagoberta zajedno sa enama i djecom poubijani,
izuzev Alcioka, koji se sa 700 vojnika sa enama i djecom spasio (pobjegavi) u
slavensku marku (in marcam Vinedorutri), gdje je sa svojim ostao mnogo godina
kod slavenskog vojvode Valuka (cum Walacum ducem Winedorum). Obraun
Avara i Bugara dogodio se, prema Fredegaru, u toj godini, pa kako je prethodno
najblia spomenuta deveta godina Dagobertova kraljevanja, u literaturi se najee
tvrdi daje rije o 631./32. godini.
Bugarskoga vojvodu Alceka (Vulgarum duxAlzeco) spominje i Pavao akon.
Prema njegovu prianju Alceko je doao u Italiju kralju Grimoaldu i ponudio mu
svoju slubu. Kralj gaje uputio sinu Romualdu u Benevent.koji je Alceka i njegove
vojnike smjestio na podruju koje je dotad bilo pusto. U Pavlovo doba ti su se
Bugari jo uvijek sluili i vlastitim jezikom.595 Kako je Grimoald bio langobardski
kralj 662.-71., to se obino uzima da je Alceko doao u Italiju oko godine 663.
596
592
NICEPHOR,24,3-8.
Usp.POHL, 1988., 272.
594
FREDEGAR, 157.
595
PAVAO AKON, V, 29.
593
opisuju dogaaji iz godine 669., a u 33. glavi Grimoaldova smrt 671. godine? Pria
o tome kako su Radoald i Grimoald kao djeca otili iz Furlanije i doli u Benevent6"4
ve je sama po sebi udna ali je nastavak jo udniji: Ajon je naslijedio oca
Arechisa u beneventanskom vojvodstvu oko 642. god., ali, nastavlja Pavao, on nije
bio duevno zdrav 605 pa je ve njegov otac preporuio Langobardima da
vojvodstvom upravljaju pridolice Radoald i Grimoald. Braa su Ajona sluala u
svemu kao starijeg brata i gospodara(!). Ajon je za odsutnosti(l) Radoalda i
Grimoalda napao Slavene i pritom bio ubijen, a Radoald je im je to saznao,
doao na lice mjesta, razgovarao sa Slavenima i pobijedio ih osvetivi tako
Ajonovu smrt. Pavao malo dalje istie daje u Beneventu vojvoda Radoald umro
nakon pet godina i da ga je naslijedio Grimoald. Zar su doista beneventanski
Langobardi prihvatili Radoalda i Grimoalda baz ikakva otpora, potujui navodnu
volju vojvode Arechisa ili su se braa ugnijezdila u Beneventu pri emu su im
mogli pomoi i strani pozvani pridolice pod Alcekom? Ako je Ajon bio duevno
bolesni, nije li udno da su se Langobardi od njega dali voditi u boj protiv Slavena?
Kao naivan pokuaj davanja alibija djeluje okolnost da su u vrijeme kada je duevno
bolestan Ajon vodio Langobarde, braa bila odsutna pa je, eto, Ajon sluajno
poginuo. Velik dio nejasnoa i nevjerojatnosti Pavlove prie nestaje, ako se prihvati
razumna pretpostavka da je Alceko doao sa svojim Bugarima u Benevent mnogo
ranije, na poziv Radoalda i Grimoalda, i tamo im kao ef njihove tjelesne garde
pomogao da se rijee Ajona.''"'' Takva interpretacija onemoguuje nam da se
posluimo uobiajenom datacijom dolaska Alceka u Italiju oko 663. godine. Za
p r o b l e m a t i k u bugarsko-avarskih odnosa uporabivo je prema tome samo
Fredegarovo izvjee.
c) Kada ja Kuvrat umro? Teofan i Nicefor izvjeuju da se to zbilo u vrijeme
Konstantina na zapadu, dakle izmeu 641. i 668. Mnogobrojni pokuaji da se
607
Kuvratova smrt tonije precizira nisu se pokazali uspjenima. Ipak, kako je u
Kuvratovu grobu naen zlatnik Konstansa iz 647., moda bi se moglo razmak
smanjiti na priblino 650.-668.
d) Obratimo sada pozornost na diobu Kuvratovih sinova. udne li diobe!
Prvi sin, Bajan, preuzima vlast nad cijelom dravom, dok se ostala etvorica sele
iz drave na sve strane. etvrti odlazi Avarima i priznaje vlast avarskog kagana,
peti u Pentapolisu postaje podlonikom Bizanta, trei, Asparuh, smjeta se
na uu Dunava, a drugi, Kotrig, prelazi Don i oito takoer naputa oevu
dravu. Mislimo da se ta neobina dioba svodi na to daje prvi sin pobijedio i
rastjerao sve ostale. Neobino djeluje nabrajanje dijaspore sinova: prvi drugi
PAVAO AKON, IV, 39.
PAVAO AKON, IV, 42.
""" PRITSAK, 1983., 393-394 takoer smatra da su Alciok i Alceko ista osoba, ali
usporedbom Fredegara i Pavla akona dolazi do (po nama) manje sigurnog zakljuka daje
Marca Winedorum postojala i u Beneventu.
607
Vidi POHL, 1988., 437. bilj. 25.
208
3. Arheoloka pitanja
Utvrdili smo da se Kuvrat oslobodio avarskih postaja 30-ih godina VII.
stoljea i daje bio utemeljitelj Velike Bugarske na podruju (priblino) od Dnjestra
do Dona, daje umro otprilike izmeu 650. i 670. i daje njegova drava ubrzo nakon
njegove smrti postala ovisnom o kazarskoj dravi.
to se dogaalo u samoj avarskoj dravi u vrijeme Velike Bugarske, tj. u
vrijeme vladanja Kuvrata i krae vrijeme nakon njegove smrti, tj. priblino od 632.
do 668.? Izravnih pisanih vijesti nema, pa ne preostaje drugo nego da se oslonimo
na neizravne naznake (indirekte Hinweise: Bona).
U jednome od fundamentalnih djela moderne arheologije za avarsko doba,
objavljenom 1955., Lszlo pie: Od 630. god. (...) do 670. god. (...) podruje nae
domovine i june Rusije inili su dio istoga carstva.608 Po njegovu miljenju rije
je o dvostrukom nomadskom kraljevstvu, s dva sjedita, jednim u Tepe, gdje je
bilo sjedite glavnoga avarskog kagana i drugim (zavisnim od prvoga) blizu Poltave
(Malaja Pereepina).609
Na osnovi daljnjih analiza velikog broja arheolokih radova dolo se do
spoznaje daje uobiajena podjela avarskog doba na Prvi kaganat (567. do 680.) i
Drugi kaganat (680. do 804.) postala pregrubom pa je Bona 1988. predloio
sljedeu podjelu:
",8283.
609
N. dj., 284.
209
I. rano doba
1. vrijeme osvajanja (567.-600.),
2. vrijeme avarske velesile (600.-630.),
3. vrijeme stalnog naseljenja koje se protee i na idue razdoblje (630.-675./
700.).
II. kasno doba
1. Kasnom razdoblju pribrojavamo danas i vrijeme preobrazbe (Umwandlung)
koje se ranije (zbog pojasnih ukrasa) uraunavalo u rano doba i koje se kasnije
nazvalo srednjoavarskim. Bit promjene sastoji se u novoj kulturi, do koje dolazi
675. god. (...) i to preslojavanjem (berschichtung) avarske drave novim istonim
doljacima. Nalazi koji se odnose na nove doseljenike s istoka mogu se (jo) dobro
razlikovati od naslijeenih oblika: 675.-700.,
2. stapanje svega prethodnoga, nastanak stila grifona-vrijea na osnovi tehnike
lijevanja bronce: 700.-720.,
3. vrijeme klasine umjetnosti grifona-vrijea (720.-760.),
4. premo kasne ornamentike grifona-vrijea (760.-804. + arheoloki jo oko
25 godina).610
Ako uzmemo u obzir da se nakon priblino 675. god. moe dokazati snani
val useljavanja u avarsku dravu mongoloidnih rasnih tipova611 za razliku od
vremena do priblino 675. u kojem preteu europeidni rasni tipovi, povezan sa
znatnim poveanjem podruja na kojem se naseljava to novo avarsko
stanovnitvo, proizlazi da je nedvojbeno dolo do bitne promjene u strukturi
avarskog drutva, pa se zato s pravom govori o Drugom avarskom kaganatu. Tome
treba pribrojiti jo i bitnu izmjenu borbene taktike. U ranijem razdoblju (Prvi
avarski kaganat) glavnu udarnu snagu avarske vojske ine konjanici sa snanim
oklopima, oboruani dugim kopljem za borbu izbliza s ojaanim iljkom radi
probijanja oklopa, dugakim dvosjeklim maem i tzv. refleksnim lukom. Tu glavnu
udarnu snagu, te prve europske vitezove (Bona), pratila je laka konjica
saveznikih naroda turske provenijencije (Kutriguri, Bugari i si.), kao i pomone
612
ete podjarmljenih naroda, pjeatvo Slavena i Gepida. U Drugom avarskom
kaganatu teite prelazi na pokretljivu laku konjicu, a sve je vie u upotrebi sablja
613
s jednim sjeivom.
Dodajmo ovdje jednu osobito izraenu razliku izmeu ranoga i kasnoga
avarskog doba: ranije doba karakteriziraju ukrasi i dodaci pojasnih garnitura koji
su proizvedeni tiskanjem zlatnog i srebrnog lima na bronanim matricama, dok se
u kasnom razdoblju prelo na izradu bronanih ukrasa i dodataka pomou kalupa
za lijevanje, s time da sve vie prevladavaju motivi stiliziranih grifona i vinove
vrijee.
610
BONA, 440-441.
Vidi saeti prikaz u KOVAEVI, 1971., 83-85.
612
BONA, 451.
*" SZENTPETERY, 1994.
611
615
616
M7
To su grobovi nalazita u Kunmadaras, Novi Kneevac Trkkanizsa Kunagota
(sva tri istono, odnosno sjeveroistono od Tise) i Budapest Csepel sjeverno, izmeu
Dunava i Tise, ne u neposrednom susjedstvu kneevskih grobova razdoblja 630.-675 Vidi
SZENTPETERY, 1994.,236.
sauvali moda i sluajno. Naprotiv, razmjerno blizu kaganovu grobu nove dinastije
dolo je do jake koncentracije linosti s kneevskim poloajem (zlatni ma). Svi(!)
se ti kneevski grobovi nalaze na udaljenosti ne veoj od 50-70 kilometara od
kaganova sjedita i svi(!) strogo unutar podruja Dunav-Tisa, Nije beznaajno da
se kneevi sa zlatnim maem nalaze razmjerno blizu jedan drugome i kaganovu
sjeditu. Kao da je nova vlast budno pazila na to da najstroe sredite avarske
drave bude pod s i g u r n i m nadzorom i da kagan i kneevi ujedno po potrebi
pomau jedan drugoga.
Naprijed reeno uvelike upuuje na to da se nova dinastija nije osjeala posve
sigurnom, unato nedvojbenom bogatstvu. Nije li to posljedica borbe s prethodnom
dinastijom koju je nova dinastija zakljuila potpunom pobjedom? Oekivalo bi se
da je zbog otre borbe nova dinastija zavladala oslabljenom i iscrpljenom zemljom.
A l i , nalazi govore drukije: ve smo naglasili da nijedno avarsko razdoblje nije
ostavilo tako bogate nalaze kao generacija od 630. do 675. godine. To moe, ini
nam se, znaiti samo jedno: borba s prethodnom dinastijom zavrila je razmjerno
lakom pobjedom, zato to je nova dinastija dobila pomo izvana, tj. s nekoga
susjednog podruja. Nije li oito da je Kuvrat snano pomogao novoj dinastiji da
se domogne vlasti i da je nova dinastija dola na vlast moda ak i izravnom
Kuvratovom intervencijom. U prilog tvrdnji daje u avarskoj dravi na vlast dola
prokuvratovska dinastija bugarske provenijencije govori podudarnost znakovlja
vlasti nove dinastije (osobito zlatne pseudokope) sa znakovljem u Kuvratovoj
Velikoj Bugarskoj u Malaja Pereepina (kagan) i Kelegijske hutora (knez),
S tim je u svezi jo jedna okolnost koja upada u oi: u razdoblju 630.-675.
nema ni najmanje vijesti o nekom avarskom napadu na Bizant, unato tomu to je
Bizant proivljavao vrlo teke godine oajnike borbe s Arapima, koji su se
pokazali kudikamo neugodnijim protivnikom od Perzije. Kakve li razlike prema
prethodnom razdoblju 567.-630., u kojem su Avari i Slaveni preplavili golema
podruja Balkana. A prilika za napad na Bizant bilo je u razdoblju 630.-675. ak i
vie nego u prethodnom razdoblju. U ranije je doba Bizant dodue imao na
istonom frontu jaku i opasnu Perziju, ali u razdoblju od 630. do 675. pojavio se
neusporedivo jai i opasniji neprijatelj, Arapi, koji su uklijetili Bizant s istoka i
juga i oduzeli mu potpunu vlast nad morem, koja je stoljeima bila temeljni
preduvjet njegova neprikosnovenog poloaja velike sile. Palestina, Sirija, Egipat i
Tripoli pali su u ruke Arapa isto kao i Cilicija i Armenija, a arapsko pljakanje
Cipra, Roda, Krete i Kosa 50-ih je godina bilo popraeno prvim arapskim izravnim
napadom na Konstantinopol. Pa ipak, avarska drava ne iskoritava jedinstvenu
mogunost da proiri svoju vlast ili barem svoj utjecaj. Usto, Konstantin III.
poduzeo je 658. uspjenu ofenzivu protiv sklavinije izmeu Konstantinopola i
Soluna, a onda krenuo s velikom vojskom na zapad, bez straha od iznenadnog
avarskog napada i Arapima 660. oduzeo Afriku. Dakle, avarska drava 630.-675.
vie nije neprijatelj, nego susjed s kojim Bizant ima dobro ureene odnose.
Konstantinov pohod na sklavinije 658. godine, koji nije izazvao nikakvu avarsku
614
213
i pRiTSAK, 1983., 407: Slaven je znailo ili uvar, graniar ili uvjebani rob.
"22N.dj.,400.
U-.li . . . . . . . - . - . *
623
N.dj.401.
. { ; .. rb'l ; ".
""MARGETI, 1990.3,17-37.
: > , J.,
625
O tome smo vie puta pisali, prvi put u MARGBTI, 1980.a, 219-238. :"
214
E. ZAKLJUCI
Radi provjere vjerodostojnosti vijesti Konstantina Porfirogeneta o Hrvatima
u ovome se radu prethodno razmatraju vijesti toga pisca i njegova oca, Lava
Mudroga (iz Taktike) o Maarima (i Slavenima). Utvruje se da su vijesti iz
Taktike o Maarima vjerodostojne, dok je to mnogo manje sluaj s vijestima
Konstantinovim, poteklim iz maarske narodne predaje premda je prolo jedva
pola stoljea. Analiza pokazuje da i vijesti o imenima maarskih plemena koja su
dola koncem IX. stoljea treba s oprezom prihvatiti utoliko to njima, uz ostalo,
narodna predaja nastoji dokazati legitimitet Arpadovia. Osim toga, prve vijesti o
maarskim pothvatima odmah nakon dolaska Maara ukazuju na to da je domai
vojni i civilni element jugoistonog dijela Velike Moravske bio vaan faktor u
etnogenezi maarskog naroda.
Nakon toga pristupa se analizi i ocjeni novijih teorija o etnogenezi hrvatskoga
naroda. Prije svega ukazuje se na korisne elemente shvaanja novije austrijske
kole (Kronsteiner, Wolfram, Pohl; od naih Budak), po kojoj su Hrvati bili u
avarskoj dravi drutveni sloj, a ne pleme ili narod, pa se pomilja na graniare
rasporeene u krugu oko sredita avarske vlasti. Austrijska kola osobito naglaava
da ti hrvati-graniari nisu doli iz Bijele Hrvatske kao sloj graniara, a jo manje
kao ve formirani narod. Nakon sloma avarske moi hrvati-graniari se po
shvaanju spomenutih autora uz pomo slavenskih eta oslobaaju avarske vlasti
pa se u IX. stoljeu u Dalmaciji, i to najprije u Lici, postupno stvara hrvatski narod
i hrvatska drava.
Prikazuju se ukratko i osnovni podaci o tezi pisca ovoga rada iz 1977., dopunjeni u vie radova do 1994., po kojima bi iz vijesti glave 30. i 31. DAI proizlazilo
da su Hrvati doli u Dalmaciju tek potkraj VIII. stoljea. Ispravnost te teze ovisi o
vjerodostojnosti Konstantinovih vijesti, u koju je autor meutim sve manje uvjeren.
Konano, autor prikazuje teoriju O. Pritsaka po kojoj su Hrvati karizmatiki
klan trgovaca iranskog porijekla, koji su se prikljuili karizmatikim ratnikim
turskim klanovima, Avarima, i smjestili se na trgovakim putovima avarske drave.
Autor ne smatra Pritsakovu tezu prihvatljivom, osobito ne za dalmatinske Hrvate,
koji su se naselili u zaleu dalmatinskih gradova i otoka, tj. u podruju koje ne
lei uz neki znaajniji trgovaki put.
Autor prelazi na etimologiju imena legendarne brae i sestara koji su po glavi
30. DAI doveli Hrvate u Dalmaciju i prihvaa Mikkolinu tezu da su ta imena
najvjerojatnije turskog porijekla, osobito Tuga i Buga. Turskog (tursko-bugarskog)
porijekla su po miljenju istaknutih turkologa (npr. Moravcsik) i nazivi asti ban i
upan, a prema turkologu Tietzeu i samo ime Hrvat, koje on povezuje s imenom
bugarskog vladara Kuvrata.
Uzimajui u obzir povezanost naziva i imena hrvatskoga vladajueg sloja s
turskim i tursko-bugarskim nazivima i imenima kao i nedvojbenu etimoloku
povezanost imena Kuvrat (koje prema najstarijem vrelu, Teofanu, glasi ,
215
KAZALO VRELA
1. SKUPNA D JELA
DOC. (RAKI)
271
288
296
297
306
309
310
311
316
317
320
329
333
59
116
80
77
91
91
92
4
92
92
92
58, 125
92
92
GRADIVO (KOS)
I.
33
198
220
163
91
91
230
247
276
277
278
292
308
309
313
326
336
349
358
359
398
II.
17
220
325
91
91,98
98
98
98
98
79,85
80,85
85
80
79
77,87
78
87
80
77,88
93
77
319
AGATIJA (DINDORF)
368
31
205,257
32
34
38
39
CHRON.
PASH.
(USKRNJA
KRONIKA) (DINDORF)
66
75, 193,243
725
164
74,76
164
DAI (MORAVCSIK)
Glava 8
" 22
"
27
"
28
"
29
"
30
40
66
66
181,228
48
15,143,280
15,143,280
42,50,53,92,106,
107, 108, 110, 111,
140, 141, 160, 161
10, 15,43, 50, 53,
60, 104, 107, 110,
111, 121, 140, 141,
143, 144, 155, 160,
161, 190, 196, 239,
252, 274, 280
11,15,44,50,53,
104, 106, 107, 108,
110, 1 1 1 , 140, 141,
142, 150, 260, 161,
190, 239, 275, 280
44,101,102
177,224
181,182,229,230
21,181,229,287
21, 180, 181, 183,
228, 229, 230,231,
287
DE CER. (REISKE)
687
688
691
199,249
199,249
180,227
196
443
458
177,229
183,231
202,254
203,254
67
138
201,202,206,254,
258
75, 89, 201, 202,
252, 254
75
PROKOP (VEH)
III 29
III 33
IV 5
IV 14-15
IV 15-16
163
163
205,257
205,257
205,257
PSEUDO-SKILAK
24
205, 257
205, 257
205, 257
SKILICA (THURN)
239
424
203,255
164
STRATEGIKON (DENNIS)
362
11, 1
11,1-2
178, 226
178, 226
173-176; 219-222
11,6-8
11,12-13
179-227
180-227
183,231
138
138
138
89
202, 253
201,252
69
ZONARA (DINDORF)
6,12,15-27 183,231
66
201,252
645
146, 147
EINHARD (VITA
(HALPHEN)
13
87
85
92
80,85,108
80
79
79
88
85,109
80
c. 6
206,258
KAZALO OSOBA
147
147
146, 147
147
124
4,39
4,42
4,46
4,51
5,29
208,260
208,260
207,260
207,259
206,208,258,260
79
THOMAS (RAKI)
24-26
322
M.)
78, 87
CAR.
115,116
B
Bajan, Kuvratov sin 208,211,254,261,
264
Batbajan, bug. vladar 17,202,209,253,
254,262,282
Bazilije I., biz. car 42, 54, 1 1 1 , 147,
148,176,178,222,224
Bladin, voa Gota 14, 118,119,278
Borna, vojvoda Dalmacije 10, 11, 54,
58, 61, 107, 1 1 1 , 125, 140, 144,
161,187,189,190,191,192, 193,
235, 238, 240,242,274,275,286
Borna/Porga/Porin v. Porga i Porin
Branimir, hrv. vojvoda 122, 123, 124,
145,146, 148, 161,214,268
Braslav, slav. vojvoda 34
Buga v. Vuga
Bultzu, ug. vojvoda 182, 230
Crobatos v. Hrovat
D
Dagobert, fran. kralj 206,258
Dioklecijan, rimski car 42,43,55, 150,
161
Domagoj, hrv. vojvoda 122, 123, 147
Dominik, biskup Olivola 147
Dominik, biskup Torcella 147
Donat, zadarski biskup 91
E
Eraclio v. Heraklije
Erik, furlanski vojvoda 61, 78, 79, 80,
87
Ermicis, bug. vladar 205, 257
Lj
A
Atel201,253
B
Bijela Hrvatska 14, 43, 47, 48, 50, 56,
105,118,120,126,129,131,139,
141,144,161,168,185,186,189,
193,196,198,201,215,233,234,
235, 246,248,252,269,274,278
Bijela Srbija 102, 103
Bug 205,206,270
Carigrad v. Konstantinopol
Coribantes 115,279
CroatiaAlba 118
Croatia Rubea 118
Crvena Hrvatska 14,117,118,120,128,
129,139
Curetes 115,279
dalmatinski gradovi VII .-VIII. st. 90-
92,100,147,194,239,244,281
D
Dnjepar 205
Don v. Tanais
Drava 97
Dunav 42-44, 76, 97, 145
326
Lingones 115,279
M
Marca Winedorum 206, 208, 258
Maari 171-175, 179, 180,217-221
Megeri, ug. pleme 18, 181, 182, 184,
229,230,287
N
Neki, ug. pleme 181, 184,229
O
Obrov 92,93,94,95,96,106,109,112,
113
Oseti 24
KAZALO POJMOVA
U
Ugri v. Maari
Ungarn v. Maari
Utiguri26,205,257
180,181,227,228
arimanija 94
Gespann v. upan
graniari-hrvati 188,214,216,237,
267,268,269
Grenzposten-Kroaten v. graniarihrvati
H
hrvatska desetina 122
K
karhas 182,230
kazarski pravni obiaj i zakon 182
klan 192,241,269
kneevski grob 211
10,196,274,282
limitanei 94
M
matrijarhat 24,289
militrische Begleitung 246, 274, 282
patricij 203,254
R
recuperare 92
regio 129
rod 129
V
verv 30
vijee starejih 23
vojna druina 20, 196
vojna pratnja 10, 196
vojvoda 181, 186,229,230,235,259
KAZALO AUTORA
C
Cessi 146
Challny 184,232
Charanis 128
Charles 254
Charlesworth 84
D
Dabinovi 91
Dimitrijevi 99
Dimitz 80
Dindorf 68
Dugaki 84
Dummlei-54,58,80
Dvornik 42,74, 75, 105, 166, 199,249
E
Engels 24, 290
F
Farlati 91
Ferjani42,91, 102,104,105,164
Ferluga91, 117
G
Gerland 68, 72
Gluhak 23, 24, 289, 290
Goldstein I. 30, 133,286
Grafenauer 12, 13, 28, 33, 41, 46, 47,
48, 49, 50, 54, 56, 57, 58, 59, 60,
61,63,64,65,68,69,70,72,73,
75,76,77,79,80,81,84,85,89,
93, 102, 103, 104, 105, 110, 1 1 1 ,
126,131,137,138,139, 140,144,
145,149,150,151, 1 5 7 , 1 6 0 , 1 6 1 ,
H
Halphen 78
Hauptmann 12, 27, 33, 41, 45, 46, 47,
49,58,59,74,80,81,83,93,101,
104, 110, 111, 112, 125,131,134,
137,149,162,163,164,170,198,
213,248,267,276
Haussig 25, 205, 257, 290
Homan 179,226
Horedt 98
Howorth200,251
J
Jagi 63
Jenkins5(),53, 159
Jensen24,290
Jireek-Radoni 104
K
Karaman 99
Karataj 32, 35
Katii 18,20,21,23,27,28,29, 188,
190,237,239,283,286,289,293,
294,295
Kelemina 198,248
Klai N. 19, 27, 33, 59, 60, 78, 79, 84,
87, 91, 121, 122, 123, 124, 125,
126,130,131,132,137,146,157,
284
Klari 94
Koder 188,237
Kos M. 80, 81, 85
Koak 115, 117, 120, 128, 129, 130,
194,244
Kovaevi 93,96,97,98,101,210,263
Kovrig 100
Krekil77,224
Kronsteiner 33, 100, 185, 215, 233,
250,269
Labuda 42, 50, 70, 73, 101
Lszlo 100, 184, 209, 232, 262
Latyschev 198,249
Lauterbach 204,205,255,256
Lemerle76, 164, 193,243
Lonar 13, 155, 156, 158, 159, 160,
161,162,163,165,166,167,168,
169,170,190,218,239,278
Lowmianski 198,249,250
M
Macan 33
Mandi 84
Manojlovi87,91
Mareti 104
Margeti 9, 14,22,25,35,85,115,117,
119,120, 121, 122,124,125, 126,
127,128,129,130,131,133,137,
138,139,141,144,145,146,147,
152,156,160,161,162,164,165,
166,168,169,178,183,189,190,
191,194,195,213,214,225,231,
237,238,239,240,243,244,245,
267,268,273,279,288,290
Maricq 204, 256
Marquart 58, 199, 203, 204, 205, 250,
254,255,256,257,258
Marx 24, 290
Mateji 87
Mayer 80
Maurani 92, 296
Menge 60
Metcalf 99
Mikkola 197,215,247,269
Mirkovi 84
Mitcha-Mrheim 98
Mollinari 84
Moravcsik 53, 59, 178, 197, 215, 225,
247,249,269
Morgan 24,290
N
Nikolajevi-Stojkovi 91
Novak V. 36
Novakovi 59,156
O
Ostrogorski 89,90,102
Otir 248
Pastorello 146
Paali 84
Paenko29,295,296
Peras 296
Pernice 69,72
Pohl 18, 28, 33, 186, 187, 188, 190,
191, 199,200,201,204,206,208,
215,235,236,240,250,252,254,
256, 258, 259,261,269,283,294
Praga 78
Pritsak 191, 192, 193, 198, 208, 214,
215,240,242,249,250,261,267,
269
R
Raki62,63,74,77,167
Ramov 93
Ratko 93
Rus 60
Saka30,250,296
Seibt252,254
Skok 93,101,104,197,248
Sobolevski 198,249
Srkulj 84
Stanojevi68,75, 128
Sternbach 64
Stratos 68
Sui 120,127
Szabo 100
Szentpctery 16, 184, 188, 210, 211,
232,237,263,264,265,281
idak 78, 80
ii 42, 58, 59, 60, 61, 77, 80, 84, 92,
117,188,200,251
tih 13, 137, 139, 143, 144, 145, 146,
148,149,150,151,152,156,158,
166,189,190,238,239,277,278
Tietzel85,215,234
Timon 180,200,251
Toik 97
Tomaek205,257
TomaioO, 104
Trubae v 23, 24, 289,290
V
Vasiliev 128
Vasmer23,198,249,288
Vinski 97, 101
Vryonis 99
W
Wattenbach 81, 83
Werner 100
Wirth200,251
Wolfram 33, 186,215,234,269
Z
Zsterov 42
Zlatarski 201,203,204,207,252, 255,
256
Zotenberg 254
upani 104
SADRAJ
A.
PREDGOVOR
B.
UVOD
C.
RADOVI
39
I.
41
41
45
II.
III.
IV.
V.
VI.
45
49
50
63
63
74
77
92
92
94
101
107
110
115
121
137
149
155
. 155
335
D.
155
162
166
168
169
169
171
171
172
172
180
185
185
189
191
193
195
195
200
209
215
217
217
218
218
227
233
233
237
241
243
245
245
251
262
268
ZUSAMMENFASSUNG
273
E.
BIBLIOGRAFSKA BILJEKA
297
F.
299
G.
KAZALA
Kazalo vrela
Kazalo osoba
Kazalo naroda i zemljopisnih naziva
Kazalo pojmova
Kazalo autora
317
319
323
327
329
331