172

intervju

Petra Uremovi
Filozofski fakultet u Zagrebu

Reprezentacija tijela
u Mramornoj koi

autorski radovi
U lanku se analizira roman Mramorna koa Slavenke Drakuli. Teite analize
temelji se na feministikoj i psihoanalitikoj teoriji pomou kojih se interpretira zastupljenost tijela i tjelesnosti u romanu. Mramorna koa pria je o neobinomu odnosu majke i keri koji kulminira njihovim ponovnim susretom
nakon osamnaest godina, a radnja se iz kerine perspektive retrospektivno vraa u njezino djetinjstvo. Tjelesnost je motiv na kojemu se temelji cijeli roman,
a majka i ki na vrlo sloen nain postaju isto tijelo. Tijelo koje se manifestira
kao javno tijelo, identitet, u odnosu na prostor i predmete, zazorno, neisto,
prokleto, lijepo, ljubomorno, strano tijelo, ranjivo, kao seksualni odnos, jezik,
raspadanje ili brisanje identiteta. Sve su to tjelesne inaice koje ine sastavni
dio prie o mramornoj koi ili o tijelu.
Kljune rijei: feminizam, odnos majkaki, psihoanaliza, Slavenka Drakuli,
tijelo, ensko pismo.

Uvod

Kada se govori o prozi Slavenke Drakuli i Irene Vrkljan, najee se koristi
termin ensko pismo.1 Ingrid afranek enskim pismom definira onaj tekst u koji
autorice svjesno upisuju vlastitu razliitost, na tematskoj, ali i tekstualnoj razini.2 No
danas se u suvremenoj feministikoj kritici za ensko pismo koristi nekoliko termina
koji se ne definiraju na isti nain, ali se niti ne iskljuuju. To su enski, feminilni i
feministiki tekst. Elisabeth Grosz, koja koristi sva tri, enskim tekstom smatra onaj
koji pie ena za ene, feminilnim onaj koji je napisan sa stajalita enskoga iskustva
te je kulturno obiljeen kao feminilan, a feministikim onaj koji samosvjesno dovodi
u pitanje metode, objekte, ciljeve ili principe glavnoga toka patrijarhalnih kanona.3
Grosz nalazi etiri tipa odgovora na pitanja to jedan tekst ini feministikim ili
feminilnim. Oni su vezani za spol autora/autorice; sadraj teksta; spol itatelja/itateljice; stil teksta. (...) ne prihvaajui ni jedan od tih pristupa u potpunosti, Grosz
sugerira novi model interpretacije, koji koristi elemente sva etiri naznaena postupka, povezujui ih s onim to je u njima izostavljeno, a to Elizabeth Grosz naziva diskurzivno pozicioniranje.4 Mramornu kou, u ovome kontekstu, definirat emo kao
feministiki tekst, to zbog diskursa iz kojega progovara enski glas, iz enske vizure, o

1
2
3

Andrea Zlatar, Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj enskoj knjievnosti (Zagreb: Naklada Ljevak, 2004), 106.
Usp. ibid, 107.
Usp. Jasmina Luki, Tijelo i tekst u feministikoj vizuri, TREA, vol. III (2001), br. 1-2: 238.

Ibid, 239240.

173

174

autorski radovi
specifinom enskom iskustvu, a to zbog spisateljiina djelovanja koje ima politike
i socijalne implikacije.5

Priu nam u prvome licu pria neimenovana pripovjedaica. Roman je organiziran kao retrospektivno pripovijedanje koje uzima autobiografsku formu iskazivanja, a kronoloko izlaganje lomi u epizode.6 Epizode iz sadanjosti tako ine tek
fabularni okvir romana, dok temelj same prie ine epizode iz prolosti koje su ujedno i brojnije. Autobiografska ja-pripovjedaica ponekad postaje sveznajua, odnosno
opisuje epizode u kojima nije sudjelovala (npr. kako majka na fotografijama ree lica
svojih ljubavnih partnera, o emu ona tada razmilja i sl.). Sveznajua pripovjedaica
nije objektivna, ve sve to saznajemo, saznajemo iz kerina vienja.

Odnos majke i keri u ovome se romanu reflektira kroz ensko tijelo: golo
ensko tijelo, tjelesne dodire, tjelesnu ensku neistou, mladost i ljepotu tijela kao i
njegovo postepeno propadanje i starenje. Motiv tijela i tjelesnosti sveprisutan je otkad
je i ovjeanstva. Goloa se poinje povezivati sa stidom onoga trenutka kada Adam i
Eva zbog uinjenoga grijeha gube Boji plat milosti te shvaaju da su goli, to u njima
izaziva osjeaj stida. Naime prema teologu Eriku Petersonu, oni su i prije toga bili
goli, no golou su tada vidjeli tek kao neodjevenost koja nije bila zamijeena.7 Goloa
i tjelesnost u ovjeku izazivaju osjeaj zazornoga; istovremeno ih se stidi, ali i udi za
njima. Ona je dakle vezana uz razodijevanje, bilo to doslovno, figurativno ili metafiziko razodijevanje. Upravo je goloa majina tijela u Mramornoj koi ono za ime
ki ezne cijeli ivot, ono to eli vidjeti, dotaknuti, osjetiti. Svoj neuspjeh ublaava
izradom mramornoga kipa gologa majina tijela. Roman zapoinje javnim izlaganjem
mramornoga kipa.

Tijelo kao bijeg od stvarnosti

Ki majku doivljava kao kip gole mramorne koe u leeemu poloaju, polurairenih nogu, s rukom poloenom izmeu. Iz naoko hladnoga kamena ona osjea
da izbija majina udnja, strast, tajnovitost i ljepota koja brie sve ostalo. I sada se, kao
kip, majka ini superiornom. Ispod mramorne se koe kipa zapravo nalazi praznina,
upravo onakva kakva se, prema njoj, nalazila ispod majine koe kada su u pitanju bili
osjeaji i ljubav koje je kao majka bila duna dati svome djetetu. Slijedi objanjenje
zato pri izradi kipa koristi mramor koji je, za razliku od ljudske koe koju u ovome
sluaju prezentira, hladan i nepropustan materijal. Naime ki sebe poistovjeuje s
drvom koje smatra prikladnim materijalom za izradu skulptura; ono je toplo i lake
5
6

Usp. Andrea Zlatar, Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj enskoj knjievnosti (Zagreb: Naklada Ljevak, 2004), 108.
Andrea Zlatar, Autobiografija u Hrvatskoj: nacrt povijesti anra i tipologija narativnih oblika (Zagreb: Matica hrvatska, 1998),

117.

Usp. Giorgio Agamben, Goloa, u: Goloa (Zagreb: MeandarMedia, 2010), 84.

autorski radovi
se obrauje, za razliku od hladnoga i nepropusnoga mramora koji je izjednaen s
majkom. Rad u mramoru zahtijeva vei napor nego rad u drvetu. Fizikim naporom
ki zapravo eli doi do strasti koju je majka cijeli ivot od nje skrivala. To shvaa tek
onda kada je na otvorenju izlobe jedna od posjetiteljica upita o materijalu skulpture,
tek tada ona sama sebi pokuava opravdati odabir materijala.
Istina, nekoliko sam aktova napravila u mramoru. Mislila sam da je to zbog
vjebe, zato da sebi dokaem kako mogu savladati i taj hladni, teki materijal i
svoj instinktivni otpor prema njemu.8

Istim tim fizikim naporom ona stvara i ekiem oblikuje majino tijelo te tako prvi
put osjea kontrolu nad njime, pa i nad samom majkom.

Zazornost tijela
Majino tijelo, iako je rije samo o skulpturi, sada postaje javno. Ki ogoljuje majku
i kao takvu predstavlja je javnosti. Po uzoru na Agambena moemo rei da joj skida
plat milosti, zbog ega majka, vidjevi fotografiju skulpture u novinama, osjea stid.
To suptilno podsjeanje na grean ivot tjera je na pokuaj samoubojstva. U njoj se
javlja osjeaj zazornosti zbog prepoznavanja svoga jastva u kipu, suoava se s vlastitom
traumom, a njezino Realno izbija u simboliki poredak. Ki, ija su djela i uzrokovala
taj in, sada postaje ona koja treba brinuti za nemonu majku. Njoj su, kao eni u
ovome patrijarhalnom drutvu, ve predodreene rodne uloge. ene su te koje vode
brigu o drugima. Njihov svijet jest svijet domesticiteta, raanja i umiranja.9 Briga
za majku bitna je i zbog toga to tim inom njih dvije napokon mijenjaju uloge, ki
postaje majka svojoj majci.

Tijelo kao umjetniko djelo

Glavna je junakinja umjetnica koja svijet oko sebe promatra umjetnikim
okom; uoava detalje, oblike, strukture i pokrete intenzivnije od ostalih. Upravo tako,
intenzivno, doivljava i majinu ljepotu koju istovremeno stavlja na pijedestal, ali i
smatra opasnom i nasilnom zbog boje njezine puti, linije ramena, mirisa kose. Majino tijelo postaje umjetniko djelo.

8
9

Slavenka Drakuli, Mramorna koa (Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1989), 8.

Jasmina Luki, Tijelo i tekst u feministikoj vizuri, TREA, vol. III (2001), br. 1-2: 244.

175

176

autorski radovi
Gledali su za njom kao za lutkom, kao da pokuavaju shvatiti od ega je napravljena. Poznavala sam to njihovo ptije kruenje, najprije zadivljeno i oprezno, zatim pohlepno. U njihovim sam oima ponekad mogla prepoznati glad
koja nije glad za tijelom, nego za oblikom samim. Kasnije sam to isto vidjela
kod poznavalaca umjetnosti. Poseban, usredotoeni pogled koji otkriva ljepotu.10
Umjetnost kao nain ivota, prema Freudu, moemo interpretirati kao in sublimacije kojim ki svoj bijes i nedefinirane osjeaje prema majci, koji variraju od njezine elje
za majinom smru, krivnje za oevu smrt te udnje za njezinim dodirom, pokuava
uiniti drutveno prihvatljivima preko nekih viih djelatnosti, kakva je i umjetnost,
konkretnije kiparstvo.

Tijelo kao nositelj identiteta

Prvi susret itatelja s majkom ustvari je susret s majinim tijelom. Tijelo je
nositelj cjelokupnoga identiteta, i to tijelo vieno iz kerine perspektive. Kada opisuje
majku, ona opisuje rasutu tamnu kosu koja joj djelomino pokriva lice i vrat, pravilan
uski nos, rastvorena usta, savijene noge, trbuh, okrugle grudi svijetlih bradavica, oblinu kukova, ramena i koljena. Koncentrira se na ono to je skriveno ispod odjee, dok
lice, koje je uvijek ogoljeno, pokriva kosom, to ide u prilog tomu da ljepota gologa
tijela uvijek moe zasjeniti lice koje je ionako golo.11 Tijelo majke i keri postaje jedno
tijelo.
elim joj se pribliiti, sasvim se stisnuti uz nju. Zaroniti u njeno tijelo kao u
more.12

S obzirom na to da joj se otac objesio kada je imala tri godine, ki nije imala
stalnu oinsku figuru. Nije moglo doi do otuenja, odnosno razdvajanja majke i
djeteta (keri) jer nije bilo oinske figure koja bi to razdvajanje omoguila. Majini su
ljubavnici uvijek bili prolazni te nisu bili dovoljno jake instance. U ovome sluaju ne
tei majka simbiozi, a ki autonomiji i odvajanju, to se obino dogaa u tinejderskoj
dobi kada roditelji prestaju biti djetetovi idoli, ve je obrnuto. Protagonistica romana i
u odrasloj dobi majku smatra idealom (majinu tjelesnu ljepotu doivljava savrenom,
naspram one njezinih prijateljica koje imaju zadebljanu kou na peti, ne sasvim izbri10 Slavenka Drakuli, Mramorna koa (Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1989), 48.
11 Usp. Giorgio Agamben, Goloa, u: Goloa (Zagreb: MeandarMedia, 2010), 121122.
12 Slavenka Drakuli, Mramorna koa (Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1989), 9.

autorski radovi
jane dlaice na nogama, a meso na njima visi poput krpe) i idolom kojemu postaje
slina. Ki jo uvijek uje njezin glas u sebi, jo uvijek pere odjeu pokretima ruku ba
kao i ona, jo uvijek nosi bijele pamune gaice koje se mogu iskuhati, jo uvijek mae
ruke glicerinom kao i majka.

Svakako se treba dotaknuti i lika njezina oca. O njemu ne saznajemo puno,
kroz cijeli je roman lik oca omotan velom tajne o njegovoj smrti. To je odsutan lik
kojega je majka izbrisala iz kerina sjeanja palei sve njegove fotografije, osim jedne
na kojoj:
Otac ima etrdeset i tri godine, usko lice i gustu kestenjastu kosu prorijeenu
na zaliscima. Neodreeno se smjeka. Naoale skrivaju neto od izraza melankolije u oima, u suprotnosti sa slabim, gotovo odsutnim osmijehom sumnje
s kojom promatra svijet, nju, sebe i izrazom izvjesnog prikrivenog bola koji se
taloi oko usta i s kojim se preputa toku dogaaja.13

Kada razmilja o ocu, ki opisuje bol i indiferentnost koju vidi u njegovim
oima i odsutnomu osmijehu. Za razliku od opisa majke, kada govori o ocu, primat
daje njegovim osjeajima, no i njih promatra kroz vizuru tijela. Opravdanje za oevu
smrt pronalazi u tome to uz majinu ljepotu nije mogue ivjeti, ona ubija. Umjesto
smrti, ki ipak izabire bijeg i odlazi od majke. Kada se nakon osamnaest godina ponovno vraa u obiteljski dom, suoava se s duhovima prolosti i vodi itatelje u svoje
djetinjstvo.

Dolaskom u taj davno zaboravljeni stan, u kojemu se nita nije promijenilo,
njezino tijelo reagira kao na nasilje, ono krvari. Tijelo prua otpor vraanju u prolost,
a otpor se manifestira krvlju. Ki prvo uspostavlja odnos tijela s predmetima i prostorom u kojemu se nalazi, oni postaju jedno, njezina biva soba postaje ona. U sobi,
iznad kreveta, pronalazi uokvirene fotografije koje slijede niz od njezina roenja pa
sve do jedanaeste godine ivota. Gleda brojne predodbe same sebe koje su je zadrale
u odreenome vremenskom kontekstu i zaustavile vrijeme, no to vie nije ona, ve
mnotvo nekih drugih osoba zarobljenih u vremenu. Ta zazorna i sablasna vlastita
tijela koja promatra na fotografijama, kao i spoznaja da je majci prestala biti ki onoga
dana kada je dobila prvu menstruaciju, izazivaju u njoj bijes koji rezultira skidanjem
fotografija. Od toga trenutka majka je promatra kroz staklo, kao djevojicu koja ne
smije odrasti. To moemo objasniti fenomenom zaustavljanja vremena; majke pomlauju svoje keri kako bi izbjegle spoznaju da ako im stare keri, stare i one same.14
inom zaustavljanja niza fotografija onom na kojoj joj ki ima jedanaest godina,
13
14

Ibid, 27.
Usp. Caroline Eliacheff, Nathalie Heinich, Majke-keri: odnos utroje (Zagreb: Prometej, 2004), 152.

177

178

autorski radovi
majka zaustavlja i svoje starenje.

Dobivi prvu mjesenicu, ki je postala ena koja iza sebe ostavlja tragove
mune enskosti, nije u stanju shvatiti kako je enskost teak teret. Time se dotiemo
prokletstva enskoga tijela koje se manifestira prvom mjesenicom, kada ene postaju
prljave. Laura Kipnis istie kako su ene tijekom povijesti ee od mukaraca smatrane prljavijim spolom, a mukarci su bili ti ija je zadaa bila oistiti tu odvratnu ensku
prljavtinu. Najee je rije o raznim obredima.15 Tjelesni otvori (usta, ui, nosnice,
vagina) zbog svoje su propusnosti zauvijek ranjivi jer omoguavaju ulazak prljavtine
u tijelo. Vagina je tako najpodlonija zagaenju, a ui su najneopasniji otvor.16 Iz tih
otvora, kao i iz koe i enskih grudi, izlaze i razne izluevine. U ovome romanu to
su znoj, krv, sperma, bljuvotina, pljuvaka, suze i majino mlijeko. Najvie se redaka
u romanu posveuje krvi, koju majka smatra izrazito neistom, rije je o unutarnjoj
enskoj prljavtini koje se ene pokuavaju rijeiti maninim pranjem tijela. L. Kipnis
takoer istie kako su enska tijela u vrijeme mjesenice opasna za muko zdravlje,
kao i za usjeve i stoku. U nekim kulturama one tada ne smiju pripremati hranu ili ui
u umu jer bi je mogle urei, a sve tjelesne izluevine smatraju se prljavim, osim suza,
dok su menstrualne ak i smrtonosne.17 Vagina se povezuje s truljenjem i propadanjem i smatra se prolazom kroz koji zlo dolazi na ovaj svijet.18 L. Kipnis zakljuuje
kako se sve to dogaa zbog muke opsjednutosti enskim tijelom, vlastite slabosti te
straha od plodnosti i raanja.19 Na ovakvo se miljenje moemo nadovezati brojnim
feministikim teorijama u kojima se enu smatra superiornijim spolom. Navest emo
neke od njih. Sarah Kofman tako istie kako je ena jai spol (prema Freudu, primitivni ovjek uspostavlja tabu djevianstva zato to se boji ene, a to vrijedi i za civilizirane
ljude), ena je ta koja utjelovljuje mo i utjecaj, a kako bi izbjegli tu dominaciju ena,
mukarci postavljaju itav niz tabua.20 Nadalje Karen Horney tvrdi kako mukarci,
osim to se boje enske reproduktivne sposobnosti, enama i zavide na njoj (zavist
na maternici), dok Melanie Klein muku zavist na maternici prebacuje na zavist na
dojci.21

Ki se prisjea kada ju je majka zadnji put okupala, bilo je to upravo onda
kada je dobila prvu menstruaciju.
Toga asa, u kupaonici, ona vidi bokove koji e jo sasvim kratko biti uski.
Vidi grudi kojih jo nema sve ono to jo nije izbilo na povrinu. Sada je
15 Laura Kipnis, enska psiha: prljavtina, seks, zavist, ranjivost (Zagreb: Algoritam, 2009), 71.
16 Usp. ibid, 7491.
17 Usp. ibid, 92.
18 Laura Kipnis, enska psiha: prljavtina, seks, zavist, ranjivost (Zagreb: Algoritam, 2009), 92. 19 Usp. ibid.
20 Usp. eljka Matijaevi, Pitanje enskog, u: Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan (Zagreb: AGM, 2006), 98.
21 Usp. ibid, 102.
22 Slavenka Drakuli, Mramorna koa (Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1989), 4243.

autorski radovi
u meni, u mojoj koi. Ulazi unutra i prepoznaje me kao drugu sebe malu
ensku ivotinjicu koja e odrasti, koja e patiti. Vidi udarce koji me ekaju.
Vidi muke ruke na meni. Ne mogu joj pomoi misli kako je tuan ovaj
dan.22

Ona je poela osjeati majinu ljubomoru onoga asa kada se njezino tijelo
poelo razvijati, kada su ih drugi poeli promatrati kao sestre, kao dva enska tijela.
Bruno Bettelheim objanjava kako ne postoji stvarna ljubomora majke, ve je uvijek
rije o projekciji kerine ljubomore na majku koju ona potiskuje govorei kako je
majka ustvari ljubomorna na nju.23 C. Eliacheff i N. Heinich ne slau se s takvom
vrstom projekcije koja se uvijek primjenjuje na djeje afekte, a nikad na roditeljske.24
Dok za majinu ljubomoru u romanu pronalazimo vei broj primjera, za kerinu ne
pronalazimo. Saznajemo samo to kako je cijeli ivot sputavana majinom ljepotom,
zbog ega se osjea nesigurnom te nema ljubavnog partnera niti zna puno o mukarcima. Iako ne osjea ljubomoru prema majci, osjea je prema onima kojima majka prua ljubav i daruje svoje tijelo. Njezini osjeaji prema majci i poistovjeivanje s istom
mijenjaju se. Ki prvo eli biti poput nje; primjerice poinje oblaiti njezine haljine i
cipele, prati se njezinim sapunima, eljati se njezinim eljevima, a zatim ree svoju
dugu, bujnu, naranastu kosu, slinu majinoj, odnosno prekidom tjelesne slinosti
pokuava umanjiti svoju i majinu povezanost.

Tijelo kao seksualni odnos

Pojavom pooima, koji se useljava u njihov stan, majka joj u potpunosti izmie te
se posveuje mukarcu koji jo vie naruava njihovu ionako nijemu svakodnevicu.
Njegovo tijelo postaje prepreka izmeu njih dviju. No ki i pooim postaju tjelesno
bliski te ona njegovo tijelo, koje je do maloprije smatrala preprekom, sada koristi kako
bi se pribliila majci. Zamilja da su ona i majka opet same, da umjesto njega kraj nje
lei majka, da je dodiruje onako kako je on dodiruje. Majka i ki prvi put postaju
tjelesno povezane, i to preko pooimova dodira. Dijeli ih samo njegova koa. Onoga
trenutka kada ki i pooim stupaju u spolni odnos, ki pomilja da su ona i majka
isto jer njegovo tijelo ih obje dodiruje iznutra. Franois Hritier takav odnos naziva
incestom drugoga tipa. Rije je o spolnome odnosu dviju osoba u krvnome srodstvu s
istim partnerom, osobe u krvnome srodstvu tim inom postaju tjelesno intimne, a to
je upravo ono to je ki ovim inom i htjela postii.25 Svoju bol te psihiku i fiziku
udaljenost od majke ki pokuava umanjiti panjom koju je zadobila od majina lju23
24

Usp. Caroline Eliacheff, Nathalie Heinich, Majke-keri: odnos utroje (Zagreb: Prometej, 2004), 151.
Usp. ibid, 152.

25 Usp. ibid, 119.

179

180

autorski radovi
bavnika, a koji joj slui kao oslonac. Opinjenost pooimom, koja prestaje spolnim
inom, dokaz je boli koje se ni na taj nain nije uspjela osloboditi. Ona nije nestala,
ve je jo jae isplivala na povrinu. Bol intimnoga, uzetog istodobno u tjelesnome
i duevnom smislu, spaja se sa spolnom razuzdanou. Nema niega pornografskoga, niega privlaiva ili uzbudljiva u tome razgolienju instinkta. Zateena na onoj
mranoj strani u kojoj elja ponire u nagon ili u afekt, na kojoj predodbe blijede, a
znaenja se pomrauju, ta spolnost znai pijanstvo, to je druga rije za oznaavanje
nemone boli.26 U skladu s navedenim, spolni odnos u njoj izaziva gaenje, to
zbog boli koja nije prestala, a to zbog pojave krvi koja je simbol neistoe, a koja joj u
misli opet priziva majku. Tek gubljenjem nevinosti, tim bolnim inom kojim djevojka
ulazi u nemilosrdan svijet odraslih, postaje svjesna svojih postupaka. Pooima tek tada
poinje promatrati kao gologa, starog i runog mukarca presvijetle koe. On se vie
ne nalazi u njezinome fantazmatskom okviru koji ga je inio savrenim. Zbog toga i
spolni in odjednom postaje silovanje. To dokazuju okrugle modre mrlje oko njezina
runoga zgloba i ogrebotine na ramenu. Kada majci spomene da ju je pooim silovao,
ona joj ne vjeruje, odnosno stavlja ljubavnika ispred vlastite keri.
Nisam se trebala oprati. Trebala sam stati pred nju uplakana, s tragovima osuene krvi na bedrima, rasjeene usne, s njegovom koom ispod noktiju. Ali,
ja sam sve... uredila. Pospremila sam sobu. Okupala sam se. Uklonila sam
tragove. itavog ivota me tome uila ukloniti sve tragove iza sebe. Najprije
me nije ula. Zatim, nije razumjela. Osjetila sam kako se moje vlastite rijei
odbijaju o njeno lice, vraaju mi se u usta i silaze u trbuh samljevene zubima
zajedno s komadima jabuke.27

U keri se prelama bezbroj razliitih osjeaja; mrnja, ljubav, bijes, tuga, aljenje, krivnja, elja za osvetom, za smru, svojom, njegovom, majinom. A ne dobiva
nita, ostaje sama, njezini se obrisi nalaze s jedne strane, a majka i pooim s druge
strane nepremostive barijere. Nakon toga dogaaja, ki odlazi od kue. Prisjea se
jedinoga puta kada joj majka dolazi u posjet, no ni tada one ne uspijevaju prijei
barijeru koju su same postavile, ne uspijevaju uspostaviti odnos majkaki.

Tijelo je tekst, njime se govori

26
27
28

Julia Kristeva, Bol/Uas, u: Moi uasa: ogled o zazornosti (Zagreb: Naprijed, 1989), 168.
Slavenka Drakuli, Mramorna koa (Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1989), 112.
Andrea Zlatar, Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj enskoj knjievnosti (Zagreb: Naklada Ljevak, 2004), 109.

autorski radovi
Prema kerinu vienju, majka pokuajem samoubojstva, oduzimajui si jedino to jo
ima, a to je tijelo, govori joj da je voli. Tim inom ona se predaje keri te one tek tada,
na kraju romana, mogu krenuti ispoetka. Tijelo pokuava komunicirati osjeaje
onkraj onoga to je iskazano jezikom.28 Oronula majka gubi kontrolu nad svojim
tijelom, ali i nad predmetima koji je okruuju, oni su potroeni kao i njezino tijelo.
Vie ne obraa pozornost na krv ili komarca zgnjeena iznad kreveta, njezine oi vie
ne vide sitnice. Vidjevi majku u takvome stanju, u keri se prvo javlja osjeaj gaenja,
a zatim tjeskoba. Saalijeva nemonu majku koju njeguje kao to je i ona njegovala
nju kada je bila bolesna. To je jedina majinska uloga koju je obavljala kako treba jer
tada u keri nije vidjela prijetnju. Promatrajui staro majino tijelo koje se raspada,
ona u dubini trbuha pomilja na dijete, na novo tijelo koje u njezinim mislima uspostavlja ravnoteu. Ki koja brine o bolesnoj majci tako raanje i smrt povezuje tijelom.29 Suoavanjem s majinom smru ona se suoava i s vlastitom, odnosno suoava
se s majinim i vlastitim tjelesnim propadanjem.30 Starenje majina tijela povezuje
s cvijeem koje vene i ije se stabljike pretvaraju u biljnu kau. Zadnji pokuaj shvaanja ranijih majinih postupaka vezan je uz stari fotoalbum koji pronalazi u ladici
njezina nonoga ormaria. Na svim su fotografijama izrezana lica njezinih ljubavnika,
a objanjenje za to ona pronalazi u majinu pokuaju da ih lii identiteta kako bi napokon doprla do keri. Smatra kako su upravo mukarci bili najvea prepreka njihovu
skladnu odnosu. Majci ne spominje pronaeni fotoalbum i ne trai objanjenje, ve
pristaje na novi poetak. Umjesto jedne, dobiva dvije majke; onu superiornu, lijepu i
hladnu mladu enu zakopanu u prolosti, a na koju je podsjea kip mramorne koe te
novu, skruenu, nemonu staricu koja bespomono lei pokraj nje na krevetu.
ini mi se da sada imam dvije majke, jednu koju sam izgubila, i od koje je
ostao trag u mramoru i drugu, ivu, ije se lice upravo pomalja ispod razlomljene gipsane maske.31

Tek sada, prvi put zaista vidi majino golo tijelo. Skidanjem odjee s nemone majke,
obje su u nemilosti, niti jedna vie ne osjea stid, kao da se goloa nije dogodila, a
razgolienje nije otkrilo nita.32

29
31
32

Usp. Jasmina Luki, Tijelo i tekst u feministikoj vizuri, TREA, vol. III (2001), br. 1-2: 244.
Slavenka Drakuli, Mramorna koa (Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1989), 149.
Usp. Giorgio Agamben, Goloa, u: Goloa (Zagreb: MeandarMedia, 2010), 110111.

30

Usp. ibid, 243.

181

182

autorski radovi

Zakljuak

Slavenka Drakuli pie kratkim, jezgrovitim i isprekidanim reenicama koje
su odraz same radnje romana. Granica subjekta i objekta je nestabilna, likovi majke i
keri meusobno su isprepleteni. Instanca pripovjedaice preuzima taj nemir na sebe,
to se onda izraava u samome tekstu, njegovoj narativnosti. Linearnost se pripovijedanja slama, a ono se dalje odvija kroz komadie, zagonetke, skraivanja, nedovrenosti, zamrenost, izostavljanje.33 ensko tijelo i pisanje, prema Hlne Cixous,
smjeteni su izvan centra, ne poznaju granice, nego stalno dolaze i odlaze.34 Prema
teoriji Julije Kristeve, ena je dio semiotikoga, a ne simbolikog, odnosno nalazi se na
margini simbolikog pa se kao takva, ona koja izmie simbolikomu poretku, moe
promatrati kao dio vanjskoga sustava, kao kurva, ali i kao dio unutarnjega sustava, kao
Bogorodica.35 Upravo tako moemo shvatiti i protagonisticu ovoga romana. Ona se
nalazi na rubu, izmeu ljubavi i mrnje. eli biti sjedinjena s majkom, no ni u jednome trenutku ne iskazuje kajanje zbog onoga to je sama inila te ne moemo sa sigurnou rei opravdava li ona majina djela i ponaanje kako bi opravdala sebe i svoje
postupke ili kako bi uistinu opravdala majku. Obje, i majku i ker, moemo smatrati
udovinima, kao i itav tekst. Jane Gallop istie kako se enski tekst esto definira
kao udovian, a udovino proizlazi iz neuspjene separacije majke i keri.36

Na samome se poetku romana pripovjedaica pita kako izrei rijeima to
je to ensko tijelo, kako izrei neto to nemamo, ve to jednostavno jesmo. Moe
li se to rijeima uope izrei? Kerin odgovor nije iskazan rijeima, ve umjetnou,
odnosno skulpturom Tijelo moje majke.

33 Julia Kristeva, Bol/Uas, u: Moi uasa: ogled o zazornosti (Zagreb: Naprijed, 1989), 160.
34 Usp. Lidia Curti, udovina tijela u suvremenoj enskoj knjievnosti, TREA, vol. III (2001), br. 1-2: 214.
35 Usp. Toril Moi, Marginalnost i subverzija, u: Seksualna / tekstualna politika (Zagreb: AGM, 2007), 229.
36 Usp. Lidia Curti, udovina tijela u suvremenoj enskoj knjievnosti, TREA, vol. III (2001), br. 1-2: 214

autorski radovi

Literatura
Agamben, Giorgio. Goloa. U: Goloa, 80124. Zagreb: MeandarMedia, 2010.
Curti, Lidia. udovina tijela u suvremenoj enskoj knjievnosti. TREA, br. 1-2,
vol. III (2001): 212236.
Drakuli, Slavenka. Mramorna koa. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1989.
Eliacheff, Caroline, Heinich, Nathalie. Majke-keri: odnos utroje. Zagreb: Prometej,
2004.
Kipnis, Laura. enska psiha: prljavtina, seks, zavist, ranjivost. Zagreb: Algoritam,
2009.
Kristeva, Julia. Bol/Uas. U: Moi uasa: ogled o zazornosti, 159177. Zagreb: Naprijed, 1989.
Luki, Jasmina. Tijelo i tekst u feministikoj vizuri. TREA, br. 1-2, vol. III (2001):
237250.
Matijaevi, eljka. Pitanje enskog. U: Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan,
91111. Zagreb: AGM, 2006.
Moi, Toril. Marginalnost i subverzija. U: Seksualna / tekstualna politika, 207236.
Zagreb: AGM, 2007.
Zlatar, Andrea. Autobiografija u Hrvatskoj: nacrt povijesti anra i tipologija narativnih
oblika. Zagreb: Matica hrvatska, 1998.
Zlatar, Andrea. Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj enskoj knjievnosti. Zagreb:
Naklada Ljevak, 2007.

183