TRANSFORMACIJE STARIH MOTIVA U KASNIJIH BASNOPISACA

Basnu poznajemo kao vrlo staru knjievnu vrstu. Domovina joj je Indija i istoni
Mediteran. Bujno se razvila u Grkoj (Ezop, navodno ivio u VI. st. prije Krista) i iz Grke
prela u Rim. U I. st. poslije Krista priredio je zbirku basana prema grkim uzorima
osloboeni rob grkog porijekla Fedro pod naslovom Fabulae Aesopiae (Ezopove basne).
Preko Arapa dospjele su poslije u Europu indijske basne iz zbirke Panatantra i irile se pod
imenom Pilpajevih basana ili Bidpajevih basana. Svi su kasniji basnopisci, od kojih su
najveu svjetsku slavu postigli Francuz Jean de La Fontaine (1621.-1695.), Nijemac Gothold
Ephraim Lessing (1729.-1781.) i Rus Ivan Andrejevi Krilov (1768.-1844.), crpli iz tih zbirki
i njihovih prerada. I u Hrvatskoj su se basne mnogo pisale, naroito u drugoj polovici 19.
stoljea, kad se djeja knjievnost poinje intenzivnije razvijati, jer je to doba didaktinih
tenji u djejoj knjievnosti pa su se basne zbog svoje pounosti inile vrlo prikladnom
lektirom za djecu. Nijedan hrvatski basnopisac nije stekao svjetski glas, a i u zemlji su svi bili
brzo zaboravljeni. Pisci ija imena neto znae u knjievnosti pamte se po nekim drugim
svojim djelima, a ne po basnama. Tako Ivanu Brli-Maurani uvijek veemo uz njezine
matovite prie i simpatinoga Hlapia, a malo tko zna da je pisala i basne. Antuna Matiju
Reljkovia pamtimo po djelu Satir iliti divji ovik. A Reljkovi je preveo i obradio i Ezopove
basne i basne iz Panatantre, ali se taj podatak esto zanemaruje pa se tako ne moe nai ak
niti u Povijesti hrvatske knjievnosti, Liber Mladost, Zagreb, 1974., u kojoj od 326. do 330.
stranice itamo o Reljkovievu knjievnom stvaralatvu. Ostali pisci basana poput ure
Feria, Ignacija ivia Rhorskoga, Ivana Filipovia, Jakova Majnaria, Tomislava Ivkanca,
Rikarda Katalinia Jeretova i drugih ne pamte se ba ni po drugim svojim djelima, ali ini mi
se da njihove basne ne bi trebalo omalovaavati samo zato to su mahom prerade starijih
basnopisaca. Naime i spomenuti svjetski velikani nisu izmiljali sadraje svojih basana, osim
vrlo rijetko. Preuzimali su ih od drugih, koji su i opet, kako to u basni ve biva, preuzimali od
drugih. Engleski prevoditelj James Michie u izdanju La Fontaineovih basana iz 1979. kae o
tome1: Teko bi se mogao nai basnopisac, ili skuplja basana ili prireiva basana ili
prevoditelj basana, iz davnih vremena ili vie ili manje moderan, Talijan ili Francuz, koga La
Fontaine nije opljakao.
To isto mogli bismo rei vie-manje za sve basnopisce. No bez obzira na to to
preuzimaju stare motive, mijenjaju basne na razini izraza, ali i stari motivi ponekad
doivljavaju promjene u skladu s kulturom, drutvom i vremenom u kojem pisac ivi.
Prouimo li basne koje nam se na prvi pogled ine slinima, ustanovit emo da se katkad
razliiti basnopisci koriste istom fabulom kako bi izrekli razliite pouke kao to je sluaj s
Ezopovom basnom Kouta i lav i La Fontaineova Jelen i njegova slika u vodi.
1

Citat prema Carpenter Prichard: The Oxford Companion to Children's Literature, Oxford New York, 1984.

KOUTA I LAV
Koutu e natjera da se spusti do nekog izvora. Dok je pila, opazi u vodi svoju sliku i
stane se gizdati rogovima gledajui ih kako su veliki i areni, a na noge se silno ljutila to su
tanke i slabe. Dok je jo o tome razmiljala, pojavi se lav i nadade za njom, no kouta udari u
bijeg i daleko izmae lavu. Jelenima je i koutama, naime, glavna vrlina u nogama, a
lavovima u srcu. Dok je ravnica bila gola, spaavala se trkom, a kada stie do nekoga
umovitog mjesta, slui se tada da joj se rogovi zapletoe u granje, pa, kako zbog toga nije
mogla trati, uhvati je lav. Prije no to e poginuti, ree samoj sebi: "Jadne li mene! Spaavalo
mi ono za to sam mislila da e me iznevjeriti, a zbog onoga to sam se silno pouzdavala,
umirem."
Tako esto i prijatelji u koje se sumnja, u opasnosti postaju spasiocima, a kao izdajice
se pokazuju oni u koje se silno pouzdajemo.2
JELEN I NJEGOVA SLIKA U VODI
U bistroj je jelen vodi
Sliku svoju ugledao:
Rozima se divit stao
Ali noge, kojima hodi,
Kao da su dva vretena,
U odrazu vode sva isprepletena.
"Razlike li silne od glave do nogu!
Odraz svoj u vodi glede, ree tuno:
Najviem ibljaku vrh ja dose mogu,
Noge moje ba je vidjet runo."
Dok je tako govorio,
Pokae se lovski pas;
On pojuri, trae spas;
U umu je pohrlio.
Rogovi, kraj svega krasa,
Zapinju mu svakog asa,
kode slubi, to je ine
Noge, jure u daljine.
Kune zato udes s tima darovima,
Svakog ljeta to ih prima.
Svi cijenimo lijepo, a korisno nam mrsko
Makar lijepo i u zlo vodi.
Noge, to mu vrijede, jelen kori drsko,
A rogovlje cijeni, prem mu kodi.3

Katkad promijenjenom fabulom iskazuju istu pouku to je vidljivo iz primjera Ezopove basne
Lisica i jarac i La Fontaineove Lisac i jarac.
LISICA I JARAC
2
3

Prevela Divina Marion

preveo Slavko Jei

Upala lisica u bunar pa je morala ondje i ostati, ne znajui kako da izae. Jarac,
nagnan eu, doe do toga istog bunara pa, opazivi lisicu, stade je ispitivati je li voda dobra.
A ona, prikrivajui svoju nevolju, rasprede silnu pohvalu o vodi, govorei kako je ukusna i
potiui ga da i sam sie. udei jedino za vodom, jarac sie u bunar, a kad je ugasio e,
poe zajedno s lisicom razmiljati o izlasku iz bunara. Lisica tada ree da je smislila kako e
se oboje izbaviti: "Ako se ti prednjim nogama upre o zid i osloni rogovima o njega, ja u se
preko tvojih lea uspeti gore, a onda u i tebe izvui." Nakon ponovnoga nagovaranja, on joj
spremno uini po volji, a lisica mu skoi preko nogu i uspne mu se na lea, pa uprijevi se o
jareve rogove, stie do otvora bunara i poe se udaljavati. Kad joj jarac stade prigovarati da
je prekrila obeanje, osvrnu se i ree. "E, moj pametnjakoviu, da si imao toliko pameti
koliko dlaka na bradi, ne bi bio siao u bunar, a da prije ne promisli kako e iz njega izai."
Tako i razboriti ljudi treba da najprije razmotre kako e zavriti ono to rade, a tek
onda da se toga prihvate.4
LISAC I JARAC
Kapetan je lisac iao u drutvu
Prijatelja jarca, rogata i bosa.
Taj nije vidio dalje od svog nosa,
A onaj se hvali varanjem u mnotvu.
Zbog ee su jake tad u bunar sili
I tamo su oba pili.
Kad su se napili, kui bi sad ili.
Lisac ree jarcu: to emo sad, mili,
Treba i izai, jadi su nas stisli,
Digni noge uz zid, pametno sad misli,
Rogove prisloni na zid. Preko tebe
Najprije u ja izii,
Na rogove u se dii,
Spasit emo tako selo,
Jer tek to u biti vani,
Vadit u te na toj strani.
- Tako meni brade, mudar si i mio.
Zbilja ja te hvalim mnogo!
I da mislim vrlo strogo,
Ja se ne bih dosjetio."
Propovijed jo ipak ree
Strpljivosti da ga ui.
"Da je nebo htjelo drukije da se slui
Dalo bi ti znanje i od brade vee,
Ne bi bio tako lako
Skoio u bunar. Zbogom, ja sam gore,
Nastoj da te muke previe ne more,
Zauzet sam zbilja jako
Ne mogu na alost tu kraj tebe stati."
Svakoj stvari treba i svretak znati.5
4
5

Prevela Divina Marion

Prevela Dunja Robi

Katkad fabula jednako zapoinje, ali se prema kraju mijenja i zavrava s drukijom poukom
kao na primjer u Ezopovoj basni ovjek kojega je ugrizao pas i Lessingovoj ovjek i pas.
OVJEK KOJEGA JE UGRIZAO PAS
Jednoga ovjeka ugrize pas pa on stane obilaziti naokolo traei nekoga da ga izlijei.
Susretne ga drugi ovjek i saznavi to trai, ree mu: "Dragi moj, ako hoe ozdraviti, uzmi
kruha, otari njime krv s rane i daj psu koji te ugrizao da ga pojede." A prvi e nasmijavi se:
"Postupim li tako, neminovno e me svi psi u gradu htjeti ugristi."
Basna pokazuje da se zli ljudi, inimo li im dobro, time jo vie potiu na zlodjela.6
OVJEK I PAS
Ugrizao pas nekog ovjeka. Taj se na to razgnjevi pa umlati psa. Rana se inila
opasnom pa ovjek morade pitati vidara za savjet.
Empirikus mu svjetovae: - Za tu boljku boljeg sredstva nema od komada kruha, koji
mora u svoju ranu umoiti i dati tome psu da ga podere. Ne pomogne li to lijeenje, tada- na
te rijei slegne vidar ramenima.
- O, zlosretna li moga bijesa! usklikne ovjek, - takvo mi lijeenje ne moe pomoi,
jer ja sam ve umlatio psa.7
Gdjekad se promjena ne dogaa na razini fabule, nego u likovima. Vrlo su ilustrativni primjeri
za to Ezopova basna Lavica i lisica i basna Ivane Brli-Maurani Lav i krmaa.
LAVICA I LISICA
Lavica, kad joj je lisica prigovorila da uvijek raa samo jedno mladune, ovako joj
odgovori: "Jedno, ali lava."
Basna pokazuje da se vrijednost ne oituje u mnotvu, nego u vrlini. 8
LAV I KRMAA
U praumi nekoj, sred svakakva ivlja
Nala se jednom i krmaa divlja.
Nala tu se svinja, u emu nije bila,
Te stala ba zato svog svinjskog rila
Svud trage zabadat. I poe da ruje,
Da njuka, da traga, da grdi, da psuje
A praii njeni, desetak na broju,
I roku i ruju uz majicu svoju.
Tako do lava.
Pred spiljom na suncu kralj pustinje spava.
A do njega lavi. Te apicom gipkom
Poskakuje vjeto za tananom ipkom.
6

Prevela Divina Marion

Preveo Vladislav Kuan
8
Prevela Divina Marion
7

I krasan je mali: ko zrnace jedar,

I snaan, i gibak, i ustar, i vedar.
Al neka je lijepo od suhoga zlata,
Kad krmaa hoe i trai inata!
Prikui se lavu i roknu mu drsko:
- A nije li vama, gospodine, mrsko,
to morate uvat tog jedinog sina,
Dok deset ih ima valjana ivina?
U udu se prene moj lave od sna
I pridie glavu a to drugo zna?
Jer ako se hoe vlastodrcem zvati,
Tad odgovor moe i konani dati
Pa na noge skoi i upravi stas,
A gorom i dolom zatutnji mu glas:
- I tragom bez traga, ti njukalo jedno,
to lavljega nisi ni pogleda vrijedno!
Ti sinove krmke na opore goji,
I to ih je vie, to gordije broji.
Ja uzgajam sina i ponos mi sav,
to jedan je samo, al zato je lav.
Iako izriu istu misao ove dvije basne vrlo su razliite ve na prvi pogled. Ezopove
basne su u pravilu uvijek kratke, no ova je basna jedna od najkraih. Sastoji se samo od jedne
reenice i dodana je jo jedna reenica za pouku. Ivana Brli-Maurani, osim to pie u stihu,
fabulu jako dulji. Doarava ambijent gdje se radnja odvija i opisuje neke krmaine osobine
kao i lavove osobine - bitne za pouku ove basne. I dijalog je meu ivotinjama dulji, a ne
iznosi se koncizno kako to biva u Ezopovim basnama. No jo jedna bitna i vrlo uoljiva
promjena je promjena likova. Ezopova lisica u basni Ivane Brli-Maurani zamijenjena je
krmaom. Zato je to uinila, moemo nagaati. Tijekom vremena ivotinje su u basnama
postale tipizirane s obzirom na osobine koje predstavljaju. Tako je do vremena kad Ivana
Brli-Maurani stvara lisica ve odavno prihvaena u basnama kao tip lukava, domiljata,
snalaljiva ovjeka. Autorici vjerojatno zato lisica nije odgovarala u ulozi umiljena, svadljiva
ovjeka koji svuda gura svoj nos pa je tu ulogu dodijelila krmai. injenica je da kod Ezopa
ivotinje jo nisu bile tipizirane. Naime ista ivotinja u jednoj basni moe predstavljati jedan
tip ovjeka, a u drugoj drugi. Tako lisica kod Ezopa u nekim basnama prikazuje lukava
ovjeka (Lisica i je, Lisica i krokodil, Lisica i pantera), ali kao u spomenutoj basni tako jo i
u mnogim drugima lisica nije lukavac (Lisica i trnje, Lisica i lav, Kusata lisica). Slino je i s
magarcem. Na primjer, u basni Magarac i vuk magarac je prepreden, a vuk naivan, dok je u
basnama Magarac u lavljoj koi, Magarac i cvrci i Magarac plesa magarac primjer

glupana. I ta e mu uloga ostati prilijepljena stoljeima. No dok su to pretpostavke, u nekim

sluajevima promjena likova vrlo jasno proizlazi iz kulture i civilizacije pisca, to je vrlo
jasno vidljivo u basnama o Dobru i Zlu u Ezopovoj i Filipovievoj varijanti.
Ezop
DOBRA I ZLA
Dobra su bila odvie slaba da se brane pa ih Zla lako protjeraju. Dobra stignu na nebo i
upitaju Zeusa kako treba da dolaze meu ljude. On odgovori da treba da dolaze meu ljude
jedno po jedno, a ne sva zajedno. Zbog toga Zla, jer borave u blizini, napadaju neprekidno
ljude, a Dobra sporije s neba silaze
Basna pokazuje da nitko na dobro ne nailazi brzo, a zlo svakoga danomice pogaa.9
Ivan Filipovi
DOBRO I ZLO
Jedno navali zlo na dobro, pa budui ovo jo nejako, otjera ga s ovoga svijeta. Dobro
ode u nebo i zapita Boga, kako da se odsele drui s ljudima. Bog mu ree: "Ne dolazi nigda
cijelo meu ljude, nego uvijek malo pomalo!" Zato je sada zlo uvijek meu ljudima, a dobro
dolazi sve pomalo i polagano s neba.
Bez napora i bez muke
Dobra ti se ne nalazi,
A na zlo se svake ruke
Eto svaki as nagazi!
Basne su oblikom vrlo sline. Kratke su, pisane prozno, jedino to Filipovi pouku uvijek
stavlja u stihove kako bi bila efektnija, zvunija i lake se pamtila.
Promjena Zeusa u Boga sasvim je logina ako znamo kad Filipovi stvara, a na takve
promjene likova nailazimo i kod drugih basnopisaca. Na primjer Ivana Brli-Maurani u
basni abe trae kralja takoer Zeusa iz istoimene Ezopove basne mijenja u kranskog
Boga.
Promotrimo jo neke vrlo poznate i neke manje poznate basne.
Prvu zabiljeenu basnu u europskoj knjievnosti nalazimo kod grkog pjesnika
Hezioda koji je ivio oko 7. stoljea prije Krista. Napisao je poemu "Poslovi i dani" gdje
nalazimo basnu kojom osuuje nasilje kraljeva i plemstva govorei o jastrebu koji uhvati
slavuja i prijeti mu da e s njim uiniti to ga bude volja jer je jai.
BASNA O JASTREBU I SLAVUJU
Sada u basnu vladarima priati razumnim za se:
9

Preveo Milivoj Sironi

Tako je rekao jastreb slavuju arena grla,

Kad ga je zgrabivi nosio gore pod oblak visoko,
I kad je ovaj, ranjen ubodom svinutih panda,
Cvilio tuno, onaj ree mu premonu rije:
Jadnie, zato cvili? Sad mnogo jai te dri;
Ii e kud te vodim, makar si pjeva dobar,
Hou li, mogu te pojest ili te pustit.
Luda je koji hoe nasuprot jaemu stati,
Jer pobijediti ne e i jo e podnijeti sramotu.
Brzokril tako ree iroko raskriljen jastreb.10
Taj motiv se poslije vrlo esto ponavlja kod svih basnopisaca bilo da se kao likovi pojavljuju
ptica grabljivica i ptica pjevica kao u ovom sluaju, bilo da junaci postaju vuk i janje gdje vuk
preuzima ulogu jastreba iz ovoga sluaja, a janje slavuja.
U Hrvatskoj je jako mnogo basana napisao Tomislav Ivkanec. Pisao ih je i u stihovima i u
prozi. Tako nam njegova stihovana basna TKO JE JAI TAJ KVAI (u nekim izdanjima ju
nalazimo pod naslovom Tko je goso?) govori isto ono to nam je davno ispriao Heziod, ali
na malo dulji nain.
Mali vrabac muhu ulovio,
Sirotica trzat zae, cviljet,
- Zalud njojzi - :"Bog ti dobar bio,
R'jet e zatim tuno, "daj mi ivjet!"
"uti jadna! Zbori ubojica.
"Ja sam goso, ti si kukavica!"
Kobac vrapca u as gozbe zgleda,
Za vrat njega nemilosrdno prime,
Tuno vrape plae puno jeda:
"Pust' me! Otkud meni gr'jeni ini?"
"uti zlobo!" klie ubojica,
"Ja sam goso, ti si kukavica!"
Or kopca sa visine speti,
Na njega se strelimice hiti;
Piti kobac, jedva kralj doleti:
"Milost, milost, kralju ponositi!"
"uti robe!" riknu ubojica,
"Ja sam goso, ti si kukavica!"
Or krvcu jote kopcu pio,
Netom str'jela prsi mu probija,
"Zlobna duo!" lovcu zagrmio:
"Zato str'jela tvoja me ubija?"
"Prosti orle!" zbori ubojica,
"Ja sam goso, ti si kukavica!"
Tko je jai, taj kvai.
10

Preveo Albert Bazala

Ivkanec razvija cijeli lanac pokazujui kako u ivotu uvijek od jaega postoji jai, ali osnovna
poruka, da jai (monici, vladari, gospodari, vojnici) mogu initi to ih volja sa slabijima,
ostaje ista. Budui da Ivkanec za razliku od Hezioda pie ba za djecu, on poklanja vie
panje samoj fabuli koju nastoji uiniti matovitijom, slikovitijom i detaljnijom kako bi djeci
bila zabavnija i poruka koja iz nje izlazi shvatljivija.
Uestale su basne o pijetlu i biseru. Donosim tri varijante te basne
La Fontaine
PIJETAO I BISER
Pijetao je naao
Biser pa ga odnio
Tu prvome brusau:
"Mislim da je fina stvar,
Ali zrna prosa dar
Bio bi mi za plau."
Neznalica naslijedi
Rukopis i proslijedi
Svom susjedu knjiaru:
"Mislim da je dobar on,
Ali s malim dukatom
Blie mom je maru."11
I. A. Krilov
PIJETAO I BISER
Na bunjitu je pijetao biser ieprkao
I gledaju ga mrko
On ree: "Kad bi bila bar
Od koristi ta glupa stvar!
Nije li smijeno, to je tako cijene?
Na primjer, to se tie mene,
Ja volim vema
Zrno jema.
Ono dodue nimalo ne sija,
No zato prija."
Budale uvijek sude:
to ne shvaaju, preziru i kude.12
Ivan Filipovi
PIJETAO I ALEM
11
12

Prevela Dunja Robi

Preveo Dobria Cesari

Gladan pijetao eprkao po smetlitu i nae alem kamen. Zlovoljan turi ga od sebe i ree:
"Zlatara bi ovaj kamen usreio, a ja bih ga dao za nekoliko zrna kukuruza".
Gladnu nita ne koristi blago
Niti zlato, ni kamenje drago.
Kod Krilova pijetao je budala koja podcjenjuje biser jer ne poznaje njegovu vrijednost. Kod
Filipovia pijetao zna vrijednost bisera, ali shvaa da ono to drugome predstavlja vrijednost,
njemu je potpuno bezvrijedno. Filipovieva basna sa svojom poukom vrlo je slina perzijskoj
narodnoj basni BEDUIN U PUSTINJI
Ovu priu ispriao nam je mudri beduin:
Zalutao sam jednom u velikoj i uarenoj pustinji, a nisam imao ni hrane ni vode uza
se. I umalo da nisam umro kad naem vreu punu bisera. O, nikada ne u zaboraviti koliko
sam bio sretan i radostan mislei da su u vrei peena zrna kukuruza, a zatim ogoren i oajan
kada sam otkrio da su u vrei samo biseri.
Ovu basnu nisam nala ni u kakvoj zbirci basana, nego u djejem asopisu odreenu
kao narodnu priu. Budui da nema ivotinja, a injenica da lik progovara u prvom licu nije
uobiajena za basnu pa moda prva asocijacija ne vodi k basni, ali injenica je da ima
strukturu basne, a pouka, kako sam ve spomenula, posve odgovara pouci iz uestalih basana
o pijetlu i biseru.
La Fontaineova basna zanimljiva je prije svega zbog svoje kompozicije, naime nakon
fabule o pijetlu i biseru La Fontaine ne iskazuje direktno pouku poput Krilova ili Filipovia,
nego donosi novu fabulu o neznalici koji nasljeuje vrijednu staru knjigu, ali je ne zna cijeniti.
itatelj treba izvui pouku iz usporedbe tih dviju fabula.
I motiv o dvije koke od kojih je jedna marljiva i eprka, a druga poput nametnika nita
ne radi samo grabi ono to prva ieprka provlai se stoljeima kroz basne.
Lessing
SLIJEPA KOKA
Neka obnevidjela koka navikla na eprkanje ni slijepa ne prestade marljivo eprkati. A
kakvu korist imade od toga jadna radina budala? Neka druga, okata koka, koja je tedjela
svoje njene noge, ne maknu se nikada od nje i, ne eprkajui sama, uivae plodove tueg
eprkanja. Jer kad god bi slijepa ieprkala zrno, mahom bi ga okata progutala.
Marljivi Nijemac sabire grau kojom se duhoviti Francuz umjeno koristi.13
Univerzalni motiv koji se moe odnositi na bilo kojeg marljivog ovjeka i onoga koji
iskoritava njegov trud Lessing konkretizira svodei ga na odnose u francuskoj i njemakoj
13

Preveo Vladislav Kuan

kulturi. Smetala ga je pomodna manija oboavanja stranih osobito francuskih autora i

nepravedno zapostavljanje stvarnih domaih vrijednosti. Pokuavao je natjerati Nijemce da se
zamisle i ne prihvaaju olako sve to dolazi iz inozemstva, naroito iz Francuske.
Rikard Katalini Jeretov
DVIJE KOKE
Vrabac na grani, a dvije koke na bunitu u dvoru. Jedna starija, bijelka, radina, ali
neto ve slaba vida, sve eprka marljivo po bunitu, a za njom iskau zrnca ita i prosa.
Druga crnka, lijenivka, sve lijepo za njom ide, pa slasno guta zrnca.
Gleda vrabac na grani pa se oglasi:
- Koko, crnko, alaj si gospodskog soja te ivi, lijenivko, o tuoj muci!
- Ne reci da ti reknem! zasoli mu crnka Ti si jo gori od mene. Ti jedva eka da i
ja odem pa e na bunite po moje ostanke.
Isti motiv Rikard Katalni Jeretov iri ubacivanjem jo jednog lika vrapca. Poznavajui
politiku situaciju u Istri kad Jeretov stvara (kraj 19. poetak 20. stoljea) kao i njegove
politike stavove (borac za hrvatska prava u Istri) moemo koku crnku shvatiti kao
predstavnika Austrijanaca, a vrapca Talijana koji su Hrvatima u Istri (koka bijelka) sve
uzimali.
Uz ove dvije basne zanimljivo je spomenuti i oblike basana u suvremenim medijima. Mnogi
kratki filmovi Zagrebake kole crtanog filma sazdani su zapravo na motivima starih basana.
Na primjer kratak film Ante Zaninovia Zid nosi otprilike istu ideju kao Lessingova Slijepa
koka samo likovi nisu ivotinje nego ljudi. Pred visoki zid dolazi ovjek u polucilindru. Vidi
da ga ne moe prijei pa sjedne i eka. Doe bradati divljak, pokuava ga preskoiti, popeti se
kao planinar, razbiti ga topom, ali ne uspije. Napokon ga probije glavom, ali ostane leati pod
ruevinama. ovjek u polucilindru odaje mu poast, prolazi kroz probijenu rupu u zidu, dolazi
pred drugi zid, sjedne i eka. Bradati divljak je prirodni ovjek koji rjeava probleme i po
cijenu ivota, a ovjek u polucilindru je gradski ovjek koji ne eli rjeavati probleme nego
eka da to tko drugi uini, a on e se okoristi dobrobiti koja slijedi.
Promotrimo jo jedan primjer.
Ezop
LONCI
Rijeka je nosila zemljani i mjedeni lonac. Zemljani govorae mjedenome: "Poskakuj
podalje od mene, a ne blizu, jer sam propao ako me ti dodirne, iako ja ne u da tebe
dodirnem."
Nesiguran je ivot siromaha ako u blizini stanuje bogat susjed.14
14

Preveo Milivoj Sironi

10

Tomislav Ivkanec
ELJEZNI I ZEMLJANI LONAC
Jedan eljezni lonac pozva svoga zemljanoga druga da se malo proeu pa mu ree:
"Ja znam da si ti slab, ali se ne boj, ja u se ve pobrinuti da ti se ne dogodi nikakvo zlo!"
"Ej, ako je tako, onda idem s tobom", odgovori zemljani lonac. Ali eto nesree! Na
prvom se kamenu spotakne i o svom gvozdenom drugu razbije.
Ne idi u drutvo, u koje ne pristaje, jer bi ti se moglo dogoditi kao i ovomu
zemljanom loncu.
Pouka Ezopove basne obuhvaa razlike izmeu bogatih i siromanih, dok Ivkanec iri pouku
na socijalne razlike bilo kakve vrste.
Ezop
AVKA I PTICE
U elji da postavi pticama kralja, Zeus im odredi rok kada e sve k njemu doi da im
draesniju od sviju postavi za kralja. One dou do neke rijeke i stanu se prati. Znajui dobro
svoju rugobu, avka ode, sabere ispalo ptije perje i prilijepi ga na sebe. Tako se dogodilo da
je zbog toga postala krasnija od sviju. Meutim, doe i odreeni dan i sve ptice stignu Zeusu.
Kad im je Zeus htio izabrati avku za kralja zbog njezine kiene vanjtine, rasrde se ptice i
svaka joj oduzme svoje pero. Tako je avka opet postala avka.
Tui ukras slui na sramotu onima koji se njime kite.15
Lessing
PAUNOVI I SVRAKA
Neka se ohola svraka kitila poispalim perjem arenih paunova, pa kad joj se uini da je
ve dosta nakiena, ode meu te blistave Junonine ptice. Paunovi je prepoznadoe i otrim se
kljunovima strelimice okome na nju da joj iupaju varavi ukras.
- Ta prestanite! zavikne napokon svraka, sad ste ve uzeli sve to je vae. No
paunovi opazivi i poneko sjajno pero svrakinih krila, odvrate: - uti, uboga budalo, ni ova ne
mogu biti tvoja pa kljucahu i dalje.16
La Fontaine
OJKA NAKIENA PAUNOVIM PERJEM
Paun perje smijeni: ojka ga ukrade,
Nakiti se sama njime;
Tad me paunima epirit se stade,
Misle, da je ljepa s time.
Netko je prepozna: sad je svatko drai,
Kao predmet sprdnje vai,
Operuali je od repa do glave;
Pa kad i kod svojih zaklonita trai,
Pred vrata je oni stave.
15
16

Prevela Divina Marion

Preveo Vladislav Kuan

11

I dvononih ojka ima cijele svite,

to se tako rado tuim perjem kite,
Plagijatorski je to soj.
utim; uz sve brige, to e mi jo i te,
Ta to nije posao moj.17
Ezopova basna ukazuje kako se ne valja kititi tuim jer e to biti brzo razotkriveno. Lessing
nije direktno izrekao pouku, ali njegova pouka se iri. Osim to upozorava da e tui sjaj biti
razotkriven, naglaava da onomu tko se pokua okititi tuim nitko ne e poslije vjerovati da je
njegovo i ono to zaista jest njegovo, to nije uzeo od drugih. I La Fontaine iri pouku, ali
tako da upozorava kako e onoga koji se pokuao okititi tuim prezreti i odbaciti ne samo oni
koje je otetio nego i njegovi vlastiti.
Mogli bismo tako nizati jo mnoge basne. Naime svakoj basni moemo traiti
podrijetlo u starijih pisaca i usporeivati starije i novije inaice iste basne. No veina
basnopisaca, piui na stare motive, ipak je esto davala basnama svoj specifian peat. Tako
je La Fontaine polazei od motiva Ezopovih, Fedrovih i Bidpajevih (Pilpajevih) basana
stvorio svoj tip stihovane basne s kratkom i jasnom poukom te ivahnom fabulom
koncipiranom poput kratke drame sa suprotstavljenim karakterima, dijalogom i radnjom.
Danas u mnogim itankama i slikovnicama nailazimo na kratke prozne basne potpisane La
Fontaineovim imenom. No to mogu biti samo prepriane La Fontaineovoe basne i ne vidim
smisao takva prepriavanja jer ako se u jednostavnom proznom obliku eli dati neka pouka,
bolje je pruiti Ezopa ili drugog pisca koji je iskoristio isti motiv nego preraivati La
Fontainea. Naime La Fontaineove basne odlikuju se rafiniranim klasicistikih stihom
francuske knjievnosti 17. stoljea i emu im oduzimati upravo to bitno obiljeje? A upravo
bogatstvo istih motiva u razliitim varijantama prua nam mogunost da izaberemo za djecu
onu varijantu koja im je u dananjem trenutku najprihvatljivija, ne oskvrnjujui pritom
vrijednu knjievnu batinu. Odnosno ako je neka stara basna posluila za razvijanje nove
ideje, novonastalo djelo treba potpisati imenom njegovog stvarnog tvorca, a ne imenom
klasika koji nije napisao takvu basnu.

Dr. sc. Dubravka Teak

17

Preveo Slavko Jei

12

LITERATURA:
Brli-Maurani, Ivana: Basne i bajke, Konzor, Zagreb, 1993.
Ezop: Basne, Mladost, Zagreb, 1963.
Filipovi, Ivan: Ezopove basne, Knjiara Lav Hartman, 1897.
Grel, Domagoj: Basna granina vrsta djeje knjievnosti, Umjetnost i dijete br. 64, 1980.
Ivkanec, Tomislav: Izabrane basne sa slikama, Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, Zagreb,
1903
Katalini Jeretov, Rikard: Djeci i omladini, Pedagoko-knjievni zbor, 1955.
Lessing, Gothold Ephraim: Fabeln Basne, Prosvjeta, Zagreb, 1955.
Matii, Zdravka: Pancatantra, Naprijed , Zagreb, 1980.
Teak, Dubravka: Basne, Divi, Zagreb, 1996.

SAETAK
U radu se prouava pojavljivanje istih motiva kod basnopisaca u razliitim
razdobljima i razliitim zemljama te preoblike do kojih dolazi. Najee promjene ostvarene
su na razini izraza, ali brojne su i promjene na razini fabule, likova i pouke.
Svakoj basni moemo traiti podrijetlo u starijih basnopisaca i usporeivati starije i novije
inaice iste basne. Bez obzira na naglaene slinosti, veina basnopisaca je, piui na stare
motive, ipak davala basnama svoj specifian peat. U radu se ukazuje i na prenoenje motiva
iz basana u suvremene medije.

13