u sukobu pojedinac-vlast

pojedinac je uvijek gubitnik

pojedinac je uvijek imao aspiracije ka politikom, nagonski i porivno nastojao

pobjediti vlast,iako u sri svog htijenja zna da tu bitku ne moe slaviti.Jednako koliko
je drutveno , pojedeniac isto toliko biva i politiko bie.Pa zato i aristotel kae za
ovjeka da je zoon politicon,odnosno politika ivotinja.Vlast je ono emu svaki
pojedinac po svojoj prirodi tei, taj osjeaj u nama je ljudski.Ona nam omoguava
kontrolu nad ivotima drugih,esto nas uini loijim nego to smo to bili.Spona
izmeu pojedinca i vlasti nije nevidljiva.Vlast se manifestira kroz mo, a njen autoritet
ukoliko nije potovan , oblikuje se u indolentan i nehuman odnos spram svojih
podanika, pojedinaca, odnos koji je ogrezao u ravnodunosti i samosebinosti
vlastitog duha.Pojedinac i prije poetka bitke protiv diva, zna za svoj poraz, unutar
njegove svijesti poivaju pohranjenje spoznaje o porazu to ga sleduje.Ali ono
politiko u nama navodi nas da djelujemo i kada samo poraz kao ishod nae borbe
egzistira.U sukobu pojedinca protiv vlasti,on se bori i sam sa sobom, jer zna da ne
moe pobjediti vlast koju ini elitna struktura drutva koja ovladava ivotom obinih
smrtnika, pojedinaca. Vlast ispunjava sve pore politikog ivota svojim unaprijed
instaliranim politikim garniturama.Vapaji pojedinca nijemo se odbijaju od
bezosjeajne zidine vlasti koju samo zanima pragmatizam i mo.Svaka pobjeda nad
pojedincom ini je jaom i oholijom ,upravo zato to joj je on to dozvolio.Vlast je neto
krupnije od jedne osobe, zato je pojedinac ne moe ni poraziti.Masa je ono to treba
evoluirati u svijesti pojedinaca kako bi ih udruila da uine promjene i pobjede
vlast.Pojedinac svakako treba zadrati kritiki odnos spram vlasti, no ne i sukobljavati
se sa istom.To su sukobi za ideologije,mase, obespravljeno graanstvo koje ini
mnoinu.Pojedinac svoje politiko u sebi treba usmjeriti na kvalitetan pritisak i
intelektualnu kritiku, eventualno graansku neposlunost.S rogatim se uzalud bosti,
zato pojedinac u ovom sukobu moe biti samo gubitnik.