POVRATNIK

Darko Macan

Za WEB priredio P red rag S up uro vi

1 9 9 2 C o p uright b y D arko M acan, o b javljeno s d o zvo lo m auto ra.
S va p rava u m n o avanja i ko p iranja u b ilo ko m o b liku zad rava auto r.

Kronologija povratnikova svijeta

2098 - roen D avid W alker
2103 - u Plutonovoj orbiti otkriven brod nepoznata porijekla
2106 - Sielski i Mahler pokrenuli distorzioni lokator
2107 - poetak Z em ljine "Z vjezdane ere"
2111 - roen G aston L egrand
2117 - susret s Regincima
2120 - ugovor Zemlje i Regine 7
2121 - reginski kanjenici poinju dolaziti na Zemlju
2122 - tri sluaja nestank a R egin aca; afera V an D yck
2123 - zapoinje afera W alker
2127 - Sindikat ulazi u igru, ugovor vlade i Sindikata
2131 - inkarnacija predsjednika WordsWortha
2137 - roen G reg A nd erson
2149 - roena S ylv ie Legrand
2153 - povratak Walkera s Tazurusa, njegova smrt u Kalkuti
2164 - dolazak prvih DNT grupa
2166 - afera Z alad; do gaaji opisani u "D va pism a"

2170 - Z em lja gubi sam ostalnost; dogaaji opisani u "T reoj fazi"
Povratnik
S vrdlajui zvuk sirene razbija krhki m ir usnula predgraa. P rilazim prozoru i razm iem trone
zastore. D esetak policijskih hovera nagom ilalo se pred hotelom ne gasei sirene. B udale! D a
sam nam jerav ao bjeati, njihove sirene bi m e blagovrem eno upozorile. A li, zato bjeati?
Z loini ne zastarevaju i jednom bi m e uhvatili. A kad zasluim svoje, bit u slobodan i
m oniji od svih njih.
K rdo sivih vjetrovki utrava u predvo rje. S pecijalni odred, ba m i laskaju. H otel je rupa, puna
polusvijeta, ali ne m oe se sum njati koga trae. Svodnike i dilere ne love specijalci. Sivonje
hukaju sam o na velike zvjerke, D avid a W alkera, ubojicu izvanzem aljca, na prim jer. A li,
zakasnili su, m oj je plijen ve u en evi, a vicarski bankari znaju to je tajna.
S tepenice stenju pod oko vanim izm am a, S ivonje to sigurno zovu uljanjem . G asim cigaretu
u napukloj pepeljari i sjedam u fotelju. O pru ge prijete da e iskoiti i uljaju m i zadnjicu, ali
m oram sauvati sm ijeak . D a ih m alo razbjesnim , da ih natjeram da poele pucati, znajui da
to ne smiju uiniti. N e dok je m oja lovina sam o m oja.
T rona vrata eksplodiraju pod udarcem no ge. B rav a udara u pok rajnji zid. P rvi specijalac b aca
se na pod, a otvor njegov a topa zijeva sobom . Iza njega ostali, vrsto ukopani. U uperenim
rukam a ak e im vrsto steu k undake revolvera k alibra tri etvrtine in a. Z rno iz tog topa
ubilo bi i slona, kad bi jo koji bio iv.
S jedim i sm ijeim se. D va specijalca hvataju m e za m iice i vie nose nego vode u blindirana
kola. Ostatak sivonja iza mene komad po komad razara namjetaj. T rae plijen, bilo kakav
putokaz njegovu skrovitu. N ee se zadovoljiti sam o ovom sobom . R astavit e hotel na cigle,
a m oda i cijelu etvrt. K ao da sam toliko glup da drim plijen u hladnjaku ili broj sefa u
telefonskom podsjetniku. K lju im m ogu d ati, ali im on nita ne vrijedi bez broja koji je
utetoviran u mom mozgu.
K onana pobjeda je m oja.
***
B ilo je tako lako. D ev et m jeseci planiranja i pet d ana za izvoenje operacije. D akako, stv ar
m orate izvesti dok ste jo m ladi. R oba vam nita ne vrijedi ako skviknete na robiji. Imam
dvadeset i pet i izdrat u.
G otovo svi stanovnici R egine 7 koji su stigli na Z em lju jesu m ukarci. O ni koji im aju kose,
nem aju je m nogo. T am n oputi su, tena koji pom alo vue na boju m aslim e. T akvi kakvi jesu,
ne iskau m no go iz spektra zem aljskih rasa i oblika i ne bi privlaili niiju pozornost da
nem aju bitno razliitu znaajku. M etabolizam .
N jihov je m etabolizam oko tisuu puta sporiji od naega. ta fantastina in jenica im
om oguuje d a norm alno ive hranei se tek jed no m godinje, a m o gu preivjeti bez hrane i
vie od jednog stoljea. O no to ih ini najvrednijim u m onim oim a njihov je prosjeni
ivotni vjek od osam deset tisua godina.

 injenica koju znanstvenici jo nisu uspjeli razjasniti u udnovatoj je neskladno sti izm eu
njihova prim itka i utroka energije. O ekiv alo se da e im sve reak cije biti usporene poput
m etabolizm a. U stvarnosti nije tako. R eginac se p onaa poput ovjeka i ini se da m u to uope
ne kodi. Z n anstvenici su probdjeli m noge no i pokuavajui nai rjeenje. R ezultat je itava
lepeza teorija od tvrdnje da je tom e uzrok naa nia gravitacija ( to nikako ne m oe biti
potpun odgovor, jer je Zemljina gravitacija ipak punih 0.8 gravitacije regine 7) do
pretpostavke da R egin ci itavim tijelom upijaju hipotetsku "svemirsku energiju" koja bi se u
slobodnom obliku trebala nalaziti svuda oko nas. M ene teorije n e zanim aju, ja sam praktian
tip. T ransfer u d ru go tijelo danas vie nije nikakav problem . B o gatuni to od avno ine. K ada
sam prvi put uo za R egin ce, odluio sam nab aviti dovoljno love za transfer i jedno njihovo
tijelo.
Z a d evet m jeseci planiranja, u novinam a sam nek oliko puta naiao na kratku inform aciju o
nerasvijetljenom nestank u ponekog R eginca. O ito, dobre se ideje b rzo ire. Ipak, pitam se
neto. R eginci bi m orali znati, ili barem sum njati, to stoji iza ovih nestanaka. A opet
neprekidno dolaze novi. Z ato? U ostalom , njihov problem . V ano je da su ovdje.
S piskao sam zadnju kintu na hibernacijski ureaj i kartu s blanko datum om za en evu pa mi
je preostalo sam o jo jed an problem . N ajvaniji. K ako ubiti R eginca, a ne otetiti m u tijelo?
O ruja i otrovi nisu dolazili u obzir. Jedino ga je m ogue bilo uguiti. T ako propada sam o
m ozak, neuronske veze u njem u, a to se ne rauna jer se transfer tem elji upravo na
preslikavanju raspo reda veza s jednog m ozga na drugi. A li, lako je rei - u guiti! D a li ste
ikad pokuali uguiti nek oga tko ud ahne jednom svaki sat i pol? P roblem m e je m uio do
ludila. Nije sve smjelo tek tako propasti. Ako su uspjeli oni drugi, m ora po stojati nain da
uspijem i ja .
Id eja koju sam ekao pojavila se kada sam prolazio pored m o ga biveg fak ulteta. B ilo je ljeto,
faks prazan. I ono bitno, u podrumu se nalazila vakuum-kom ora predvien a za neke
eksperimente i dovoljno velika da R eginac stane u nju. O m am it u ga u n ek oj uliici, dovui
ovam o, izm usti zrak i... I zasrati stvar! U nutranji zrak razlijepit e ga po k om ori. P rokletstvo,
opet na poetku!
P roblem m e m altretirao toliko da sam se te noi probudio m okar od znoja. U m ivajui se
naao sam rjeenje. N aravno, voda.vakuum -kom o ru u ipak iskoristiti, nepropusna je. ako je
napunim vodom i ubacim R eginca... V oda u pluim a nije velik problem za lijenika koji e
obaviti transfer. Ljudski mozak odumire kad je pet minuta bez kisika. T isuu puta due,
raunao sam . R eginac treba biti u kom ori tri i pol dana. N ek a bude etiri.
R eginac je bio u kom ori. P ljaka koju sam zatim izveo nije m i bila prva, ali je zato bila
najbogatija u mojoj karijeri. Za transfer treba mnogo love. Zajedno s tijelom i novac je
otputovao u en evu, na raun pouzdana lijenika, strunjaka za transfer. O n e ekati da
izdrim kaznu. I tijelo e ekati.
K anjeniki brod guta sv jetlosne godine n a putu prem a T azurusu. P ria se da je to najgore
mjesato u svemiru i da trideset godin a tam o i od najjaeg ovjeka nap rav e ivu leinu. Ja u
izdrati.
Jer to je trideset godina prem a tisuam a koje su preda m nom ?
***

B listava svjetlost T azurusove zvijezde, tri puta vee od S unca gled ana sa Z em lje, jo je
neugodnija kada se n a nju stupi iz vjeito vlanog polum raka utrobe transp ortera. N as, trideset
i dvojicu novih robijaa, P oredali su, onako neobrijane, prljave i ukoene, d u jednolinog i
beskrajno g kam eno g zida. T ransporter je ponovo u zletio ostavljajui nas sane s T az urusovim
suncem koje se bliilo svom zenitu. N itko ne dolazi po nas, nitko ne pazi na nas.
-Da pobjegnemo? - pita netko daleko u redu.
- Kamo? - s druge strane reda promukli glas odgovara protupitanjem.
utnja.
Vrelina nas pali, ostavljeni smo da poludimo, da umremo, da se slomimo. Mozak mi je
preprena k ajgana, gotov o osjeam m iris zagorjela m esa i ueglu sluz kak o m i izbija na ui.
S unce prodire i kroz zatvorene kapk e ostavljajui desetine svojih zelenih i plavih blizanaca u
suludom plesu na grimiznoj pozadini stisnuta oka.
- T o je poetak - govori moj susjed. - D oi e dan kada em o ih m oliti da nas ostave na sun cu.
- bio si ve ovdje? - pitam , m anje zbog znatielje, vie da bih odagnao sun ce iz svojih m isli.
- Pet godinaa. Prije dvanaest godina. I bio sam dovoljno glup da se ponovo dam uloviti.
P rolo je pet m inuta ili pola sata utnje prije no to progov aram .
- Z ato stojim o?
P okuaj sjesti. D obit e plikove na stranjici. O sim toga ...korpioni...Ili n eto to im
nalikuje, ali mnogo gore.
utnja. S av znoj m e napustio, nem am vlage u tijelu. P od obrijanim tem enom m izak lake
kljua. K ako da od redim protok vrem ena k ad m e ak i sjena kukaviki napu stila? D a brojim
otkucaje bila koji m i tutnje u uim a? K oliki m i je norm alan puls? S edam deset? S ed amdeset i
dva? N eka bude toliko... Jedan, dva, tri... B oem koji ono broj dolazi iza tri? V rue je...
S unce pue nebom , slike titraju, doarav aju vodu. D a je to prav a voda, ja bih... N e bih se
m igao pom ai s m jesta. ovjek pet m jesta ulijevo pada. N o ge su mu se skupile poput krpe na
kuhinjskom podu. S loio se u pijesak. N isam uo nikakav zvuk. Im am li jo uvijek ui, m ogu
li ita vie uti? O blak praine se podigao kad m u je tijelo zavrilo svoj usporeni pad. O nd a se
i praina slegla. M ir i sun ce.N ita se nije prom ijenilo. K ad svi padnem o, sam o e se slika
okrenuti za etvrt kru ga.
N eto izlazi iz pijeska. N e vidim dobro. M alo, tam no, hitro, nakazno...
- korpion - susjed desno od m ene, onaj s kojim sam davno ve razgovarao, ponovo se
oglasio. - Neka ga netko zgazi prije no to ujede n esretnika.
O kreem glavu nalijevo da prenesem poruku. Id e veom a sporo. G las m i je izoblien, turpija u
m om e grlu. G ovo rim tie od pada ovjek a kojem u se pribliava korpion. M oj lijevi susjed

pogled a m e staklasto, do nja eljust visi m u vie no to sam vjerovao da je m ogue. N ije m e
uo, nije m e razum io, svejedno. N em am snage po noviti poruku.
- Da li je mrtav? - vjenost je prola i ja pitam desnog susjeda. - ovjek to lei?
- Nije - odgovara. - S anja. U griz korpionadonosi snove. M re. T ek m no go ujeda donosi sm rt.
- K oliko esto korpioni grizu? - eoni m i razdvajaju rijei.
- Njihov otrov je droga.
S jena m i se pom alja izm eu nogu. D ru ga polovica dana kosi rtve. estorica u pijesku i rupa
u m ojoj glavi. N e osjeam nita, ne posto jim vie. H ou li ja biti sedm i?
Netko pada desno.
Ipak osmi.
T or, grom ovnik sjevera, trai osvetu zbog zaborav a i dem onstrira svoju m o u m ojoj glavi.
B uanje je bolno, a tek je prvi dan proao. Jo jedanaest tisua. Izd rati.
- Bolje?
Moj susjed, onaj desni to je ve bio ovdje. K ae da se zove M at. O n je izdrao. Z n a neke
trikove koje dru gi ne znaju, kako disati, kako spav ati na nogam a. T azurus u savrava ovjeka.
K ae da im am sreu to m e korpion nije ugrizao. T rojicu dru gih jest. etvrti se uguio kad je
pao licem u pijesak. Nitko ga nije okrenuo.
- S ada e do i zapovednik logora - kae M at. - P rva propovijednovim ovicam a. P rvo pranje
m ozga ili onoga to nam je od m ozga ostalo.
Vrata se otvaraju. Ulaze dvojica gorila s uperenim automatim a. K acige, n eprozirne naoale,
podstavljena ram en a, iroke izm e, napeto m iije pod crnim uniform am a i bezizraajna lica.
N os, u pravilu, slom ljen. U sta usjeen a udarcem d lijeta. Iza njih ovjek u bijelom .
Besprijekorno uredna uniforma, gotovo bez nabora. Nigdje mrlje od znoja. Ili je operirao
znojnz lijezde ili ureaji za klim atizaciju u oficirskim prostorijam arade sav reno. R ukavice
m u zataknute za pojas. B ijele lakirane izm e do koljena. Jahae bijele hlae i kratki, crni
jahai bi u desnoj ru ci. N jim e lupka po dlanu lijeve. to jae na ovoj planeti? P ustinjski
vjetar, korpione? Jednog od onih crnih m ajm una? Z atvorenik e? N ita m e ne bi udilo.
Z vjezdica sjaji s njegova ovratnika. S am o jedna, k apetan. N ije du go u slubi, jo je m lad.
S igurno rauna d a je T azurus dovoljno surov za brza unapreenja.
P okuavam proitati im e na lijevoj strani njegovih grudi. A ... N ... nije n, m je... A m sk y!
D obar dan, k apetan e A m sk y, drago m i je to u vas m orati gledati trideset godina.
Kapetan Amsky ima grivu boje pijeska i tanke crn e brkove. S m jeka se stisnutih usana i
poluzatvorenih oiju. Im a u tom osm jehu neto to, vjerujem , dre korpio ne izvan dohvata
njegov a jahaa bia. O sm jeh djeteta koje jedva eka da m am a izae iz sobe pa da rastavi novu
igraku. K ap etan A m sk y im a m nogo novih igraaka. Iza njega, jo dva u crno odjevena
komada brijega.

A m sk y se sm jei m alo jae. D onju usnu nije pom akao, sam o je gornju m alo uzvio. I oekivao
sam da su mu zubi njegovani. Govori:
- N adam se d a se dobro o sjeate. S trano m i je ao to ste m orali ekati, im ali sm o nekih
problem a ovdje unutra s nekim loim m om cim a. A li vi ste svi dobri m om ci, zar ne? S vam a
nem a problem a, zar n e? M islite li da ste kanjeni stajanjem na suncu? N eee... Jih sm o kaznili,
one loe m om ke. N e vas... v i neete praviti problem e da vas m oram o k azniti? Z ar ne d a
neete?
S m ijeak. G las dobra oca. A li njegov ton niko ga n e vara. S viosjeaju opasn ost, boje se tog
ovjeka. G orila u crnom m oe ti sam o slom iti kosti. K apetan A m sk y nastavlja, polako
etajui prostorijom.
- A ko bude nekih problem a, sve ete m eni rei, zar ne?
Z austavlja se kod pojedinih zatvorenika i gled a ih sm ijeei se. D olazi do m ene, podie bi i
lagano m e tape po ob razu. O sm ijeh m u se gotovo neprim jetno oputa, a glas postaje znatno
hladniji:
- M eni uvijek svi sve kau, je li tako, W alkeru?
Z na. N aravno da zna. do bio je m oj dosijei, sigurno, vrlo precizne upute o tom e to ih zanim a.
Z av rava obilazak govo rei neprekidno. N e sluam ga. M at m i se obraa:
- Molim? - kaem .
- Gotov si! - kae. - K apetan se nam jerio na tebe. D a ujem , zato si ovdje? M oda tai m ogu
pom oi.
Govorim mu. Ne potpunu istinu, Nikome ne vjerujem toliko.
- Gadno - Mat grize svoju donju usnicu. - trideset godina, h a? Z ato tako otro za
izvanzemaljca, ha? Ja ubijam ovjeka, evo, d ru gi put, pa? N ita, pet godina. A za reginsko
kopile trideset. N ije m i logino...
R azm ilja.
- N ita m i ne pada n a pam et - spusti mi ruku na rame. - Ja u m alo procun jati naokolo da
vidim to se m oe saznati, a ti se dri.
L ako je to rei. I ja to stalno govorim .
Izdrati.
***
K am en u m ojim rukam a tei najm anje pola tone. T eturam ka kolicim a. S u nce je prokleti
sadist. D ani u kam enolo m u sm rtonosno su jednolini, ponovljeni uzorci pakla. K am en pad a u
kolica. Naslanjam se n a njih, ne m ogu vie tegliti, trebe predahnuti.

K am enolom , kako glupa ideja. O dlom ljeni kam en nikom e ne slui. T ransport do prve planete
bio bi uasno skup. A stronom ske svote se ne plaaju za m alo stlaena vapn enca kojeg im a
svaka planeta. Mat mi je ispriao (svakodn evno d onosi na desetke pria, gdje li ih sam o nalaz
i?) kako je uo da neki b ogatai kupuju to kam enje, ali sam o ono na kojem im a krvi kao
dokaza da je netko strad ao ba pod tim kam enom . C ijena koju su sprem ni platiti da bi im ali
takav kamen u zidu svoje vikendice dosee cijenu inkarnacije. Juer je F ilip poginuo pod
lavinom. Najmanje dvadeset kamenova napilo se njegove krvi. Najmanje dvadeser puta Filip
je m ogao ivjeti za novac koji e kapetan A m sk y d obiti za njegovu krv.
L avin e uope nije teko izazvati. gurnu jedan k am en, on dru ge... A ko eli nekoga ubiti,
treba samo dobro ocijeniti smjer. Kladio bih se da je devedeset posto, najmanje devedeset
posto lavina pod kojima je netko poginuo, izazvano namjerno. Osobne razmirice, rivalstva,
svae... S ve se efikasno i isto rjeava na n ain, a krivica se ne m oe dokazati. N e bih se
udio da i kapetan A m sky gurn e pokoji kam iak k ako bi popunio blagajnu. "N e zam jeri se
nikom e tko na padini rad i iznad tebe", jedno je od prvih pravila koje ovjek naui na
Tazurusu.
- to je, W alkeru, odm aram o se? - kapetan Amsky mi prilazi. - S igurno je ovaj rad preteak
za tebe. D oi, odm orit em o se m alo u hladu!
D va m ajm una u crnom m e hvataju za ram en a i vo de prem a zgrad am a. P o utnji robijaa kraj
kojih sam prolazio shvatio sam da i oni vrlo dobro znaju kakav m e to odm or oekuje.
- Izdrati! - rekoh u sebi.
P rosto rija u koju su m e uveli bila je osrednje veliine, prilino prazna, ob asjana zelenom
svjetlou nepoznata izvora i izolirana tako da zvukovi ne bi prod irali izvan nje. Kapetan
Amsky uhvati moj pogled i mahne rukom prema zidovima.
- S druge strane su sp avaonice naih m om aka. O ni naporno rad e i ne m o gu dopustiti da im
krikovi ometaju san. Zar ne da ne mogu? Sjedite, Walkeru!
O tra bol srui m e na po d. Jedan od orangutana o palio m e po nogam a bam busovim tapom .
Bambus? To sigurno ne raste, mora da je specijalno dopremljen sa Zemlje. Kad je gledao
stare ratn e film ove, A m sk y se sigurno uivljavao u uloge Japanaca.
- Niste me razumjeli, Walkeru - loe skriven uitak u kapetanovu glasu. - Rekao sam da
sjednete, a ne d a se zgrite na podu. V i m i se nam jerno opirete, W alkeru.M orat ete n auiti
sluati , W alkeru...
W alkeru, W alkeru, W alkeru... T retm an je poeo, svaka njegova rije prop raena je ud arcem
bambusa. Mom ci u crno m zduno obavljaju svoj posao. M oda im je ovo jedina prilika da se
rekreiraju. U darci po ga aju glavu, laktove, koljen a, bubrege, rebra... itavo tijelo m i je velika
krvava modrica, a ja sam bol. Tretman staje.
- Jeste li ikada sami pripremali odrezak, W alkeru? N iste? teta. Z nali biste koliko je soniji
kada ga se do bro istue. O sobito kada to uinite vlastitim rukam a. M oete ii, W alkeru.
U ivao sam u razgovoru s vam a.

Iznose me, Vidim noge kako odskakuju po kamenim stepenicama iza mene. Znam da su moje,
ali ih ne osjeam , ne razlikujem njihov bol od ostalih bolova. K apetan A m sk y sjedi na
zelenom stolu i lupka biem po dlanu lijeve ruke.
***
Mat trlja moje rame, a bol me probada.
- Ustani - K anjavaju svakoga tko nije n a sveano sti.
- Sveanosti? - ne shvaam ga. - K akvoj sveanosti?
- Jedan od crnih odlazi. O protajna sveanost.
T eturam . M at m e pridrava. gotovo m e nosi po stepenicam a. V ani u bezbro jnim redovim a
stoje robijai. N alazim o m jesta i stojim o i m i. S tajanje na suncu vie m i nije problem kao
onda kad sam doao. K ada je to bilo? est m jeseci, godinu dana? V rijem e ne postoji, ivot je
ciklus rada u kam enolom u, bam busa u zelenoj sobi i m unih osvjeiva nja u spavaonici.
A m sk y sam o udara, nikad ne pita. Jo ni jedno pitanje nije postavio, a da nije bilo retoriko.
V olio bih da pita, ali on sam o kae:
- N ikuda nam se n e uri, je li tako, W alkeru? M i im am o vrem ena.
Vremena. Trideset godina vremena. Volio bih da pita. Nasmijao bih mu se u lice, pljunuo
njegovu bijelu uniform u bez m rlja od znoja. M ora da je ipak operirao lijezde. N ita ne pita.
U dara, eka d a puknem , da sam priznam .
Izdrati.
R edovi zatvorenika tvore tri strane etv erokuta. etvrta, otvoren a prem a zgradi, ostavljena je
za prolaz. D olazi kapetan. Jedan crni m azgov m u je zdesna i sm ijei se. P oasna pratnja.
C rnih im a svuda naokolo. A m sk y i nasm ijani dolaze u sredinu etverokuta. A m sk y govori:
- D anas sm o se okupili d a dostojno okupim o odlazak ovjeka koji je dao trideset i pet godina
u slubi Z em lje, a koji bi rado dao i svoj ivot...
N astavlja govoriti. Z avrava, okree se nasm jeen om . N asm ijeeni pokuava odrati slubani
ton i ravnu crtu usta, ali mu donja usna podrhtava.
- Kapetane - progovori, ali zastane. Proguta slinu pa nastavi. - K apetan e, prim ite m oje oruje
kojim sam vjerno sluio Z em lji i dajte ga onom e koji e... koji e to nastav iti m jesto... m jesto
mana...
N aglo stisnu usta, brada m u se trese, oi m u crven e. K apetan A m sk y se iroko sm ijei.
- Zadri svoje oruje, V olkoffe. O dobreno je tvojoj m olbi da stupi u oruane snage Z em lje, u
specijalne jedinice zemaljske policije.

V olkoff briznu u pla, po kriva lice ruk am a. N e m ie se vie suzprezati. Ja sam iznenaen,
zapanjen. Nije bio potreban Mojsijev tap da stijena rodi izvor.- Hvala... hvala... - muca
volkoff. A m sk y m u stavlja ruku na ram e, tjeei ga oinski.
V ojnici burni pljeu, topu nogam a, uzvikuju. O sjeam hladnu cijev n a le im a. S vi znam o
to treba initi. Iscrpljene ruke podiu, uplje odzvanjaju dlanovi. Promukla vika, galama se
pojaava. U rlam iz sveg glasa, d ajem oduka svem u to se nakupilo u m eni. P ljeem i
psujem A m skog. S vi urlaju, viu, topu.
Tamnica je urlik.
***
- Z n a li to je akupunktura, W alkeru? - iznenada pita Amsky, prekidajui seansu bam busa.
N e od govaram . B rzo se naui da je n ajbolje utjeti.
- A kupunktura je lijeenje ubodim a igle - kae A m sk y. - T ako se lijee bo lesti tijela, ali ja
tako lijeim i tvrdoglavo st. Z na, W alkeru, postoje centri bola u ovjeku...
D vojica m ajm una m e dre, a A m sk y m i dolazi iza lea drei du gu i otru iglu. U bod.
K oncentrini kru govi bola razdiru m i tijelo. M ozak se raspad a u kom adie. V ritim , a ne
ujem svoj glas. P reko isplaena jezika padaju ko m adii lubanje i kotrljaju se pod om,
m ijeajui se s uvijajuim crijevim a. K rv iklja iz m ojih uiju. O i se sum anuto okreu u
dupljam a prije no to ispadnu i prsnu na kam enim ploam a. R uke m i otpad aju i gled am ih
kako se izvijaju na podu nalik dabalim , dem onskim gusenicam a. M rak p ru a m asne, crne ruke
k m eni, hvata m e za vrat i upire palce u m oju eljust kod m jesta gde su nek ada bile ui. K oa
se istee, puca, i m oja glava leti kao ep iz am panjske boce.
B udi m e u godna m rzlina kam ena poda. A m sk y u i isprad m ene i pokazuje m i iglu. G ovo ri:
- K ada si doao ov am o, W alkeru, m rzio si sunce. T ada si sreo b am bus. Z avolio si sunce, a
zam rzao njega. V idi li iglu, W alkeru? Z avoljet e i bam bus, W alkeru, m olit e m e za
njega. A zavoljet e i iglu jednog d ana, W alkeru. M oe ii, W alkeru. O ek uj iglu uskoro,
jedne noi...
S anjam . K oraci na hodniku dolaze po m ene. P revrem se, budim u lokvi znoja. K oraci zaista
odzvanjaju hodnikom . V rata se otvaraju, koraci prilaze m om krevetu. N e diem . T resu m e i
govore:
- S pavaj m irno, W alkeru. N ije ova no.
S vake noi tako, dok se n e uspavam , dok ne pov erujem da je lana uzbuna jedino to postoji,
a onda m e odvode d a ok usim iglu, da nesta jem u bolu. I vraaju m e da op et oekujem korake
i lane uzbune i prave uzbune i lane i prave i lane i prave... O , da svaki d an doivim iglu
m anje bih patio nego to patim sada.
***

K oliko li je vrem ena proteklo? M at urezuje crtice iznad svoga kreveta. B rojao sam ih tisuu,
tisuu dvjesto. tisuu petsto... etiri godine, zam alo etiri i pol. A jo est puta toliko
predamnom.
Izdrati.
Mat prilazi.
- V idio sam te kako broji crtice. N isam zaboravio to sam ti obeao - kae. - Ali, vrlo se
m alo m oe saznati. S ve u vezi s R egincim a stro ga je tajna. S igurno je sam o to da si ti jedini
koji je ovde zbog Reginaca.
- -Nemo gue! - protivim mu se. - U novinam a je esto...
- R ekao si m i. N em a ni jednog, k aem ti. S asvim sigurno. N iti jedan nije n ikada doprem ljen
na Tazurus.
- Negdje drugde? - pitam. Mat odmahuje glavom. Naravno nema goreg mjesta od Tazurusa.
K ako onda? utim o.
- R azm iljao sam - kae M at, prolo je neko vrijem e. - to ako ih vlada ub ija? Z a seb e.
- N em o gue! - bunim se pa zastajem . Z ato bi bilo nem ogu e? T ko je na Z em lji sigurniji od
zakona do zakon sam ? V eni ivo t je privlaan sv akom e. I u vladi su sam o ljudi.
Mat mi po licu vidi da sam shvatio.
- To bi ond razjasnilo sve - govori. - Vlada je za sebe uzela monopol nad Regincima, a ti si ga
prekrio. N e m o gu im ati vjene krim inalce na Z em lji. B esm rtnost m ogu sam o sebi odanima.
- N eto se ipak n e slae - kaem . - Regina 7 nije glupa. Poduzela bi nepto da sazna gde joj
nestaju ljudi. Otkrila bi da vlada stoji iza toga i zaratila se s nama.
- A akoje Z em lja za reginu to i T azurus za Z em lju?
Zemlja - kaznena planeta! Otok prognanih! Zar zato Regina ne reagira? Prepustila je Zemlji
ulogu egzekutora n epoeljnih. P erem o njihovo prljavo rublje.
K im am glavom . V rlo lak o m ogue.S ve se uklapa. K rvnici su za svoj posao plaeni tijelim a, a
R egina je ista. Ja sam pokvario tu harm oniju, i zato ele dobiti tijelo iz eneve.
- Im a jo neto - kae M at - A m sk y je n abavio dro gu istine od neko g kriju m ara. Z n a li na
kom e e je upotrujebiti?
S uvino pitanje. U usporedbi sa m nom svi su ostali ovdje na letovanju.
- P ostoji li nain da to izbjegnem? - pitam Mata.
- S am o jedan. A li m oe biti sm rtonosan ako ti je organizam previe iscrpljen.

- A ko m i uzm u tijelo, nem am vie razloga ivjeti. K oji je to nain?

- korpioni. N jihov otrov ponitava dro gu istine. A li... K od prvog ujeda izaziva strane
halucinacije kao i elju za novim ubodim a. M nogi su postali ovisnici.
N estrpljivoodm ahujem glavom i pitam M ata m oe li m i nabaviti korpiona.
- D ro ga n ee biti sprem n a prije sutranjeg jutra. N abavit u ti jedno g za noas.
korpion greb e metalne stijenke Matove porcije.
- R azm isli jo jednom . K au da su neki doiveli vienje vlastite sm rti kada ih je ujeo. N e
m oe to svaiji razum izdrati.
S tiem zube i kim nem glavom prem a svojoj lijevoj ispruenoj ruci. M at oklijeva, a zatim
izvrne posudu na m oju podlakticu. korpion se koprca i zariva bodlju u ilu.
Crna svjetlost i blistava belina tame. Prostora nema dok vrijeme nikad nije ni postojalo.
U diem m rak i svjetlost, a nosnice m i grevito grabe za zrakom koga n em a, nije ga bilo, nee
ga biti. O i m i se okreu unutra. V idim m ozak, neurone i sinapse koje odu m iru jedna za
drugom ostavljajui prazninu u m ojoj lubanji. Im a ih m ilijarde i, prem da neprestance
kolapsiraju, njihova smrt je dugotrajna. Moja smrt je dugotrajna. Svjestan sam svake sekunde
svoga p reostalo g vrem en a. V eza pucaju, otkidaju se k nitavilu ne ostavljajui ni najm anju
slutnju spasa.
S vaka sm rt je uasna.
M oja je najuasnija.
***
- Jesam li uspio? - Pitam Matovo bradato lice nagnuto nadamnom.
Mat kima glavom.
- Amsky je izvan seb e. M islim da m u je droga istine bila poslednja prilika da te slom i. I zna
to...
N e sluam ga vie. S pavam .
B udim se u vruici. R uke m i se nekontrolisano trzaju. to m i je? G ledam podlakticu. U jed je
crn. T rovanje? to je ono M at rekao? U jed korpiona izaziva ovisnost. T reba m i korpion! N e
m ogu izdrati! M at m ora im ati jednog!
T resem ga, budim ga! M at! V iem . M A T ! T raim korpiona.
- Ne - k ae M at. - N em a ti spasa ako to uini.
N e tie m e se. U rlam . M at m i stie m iice.O tim am se. U daram ga u cjev anicu. P uta m e.
U daram ga akom u brad u, lice. U zvraa, lavina m e drobi. U padu prevrem krevet, lom im

m u jednu nogu. U zim am je kao oruje. M at m e hv ata za zapee i en ergiju m og udarca

usm jerava protiv m ene. P adam na neiji krevet. B ijesan sam . O ajan. P onovo juriam na
M ata. G revi m e potresaju, zastajem . M rlja tinte iri se pred m ojim oim a. P adam .
Mat opet iznad mene.
- Dobro je - k ae. - K riza je prola. Izvu i e se.
Mat je moj prijatelj.
***
Svake godime na tazurusu dolazi doba izuzetnog mrtvila kada je zrak gust poput sirupa i
nim alo hladniji od uarena pijeska pod njim . T ak vo vrijem e pogubno utjee na raspoloenje
ljudi. S vaki ovjek je napeta struna, razgovora je m alo, a razdraenosti i svaa m no go. L avine
su ee no u ljepe dane.
P ete godine m o g tam nov anja na T azurusu m rtva sezona traje veom a du go. V e etvrti m jesec,
ako se ne varam. Ljudi su zapaljiviji od bureta baruta i potreban je samo neznatan poticaj da
pobuna pone.
D ok se aa prelijeva, istovarujem kolica pa n e znam kako sve poinje. ujem urlik, trim i
vidim crnog straara na k oljenim a i robijaa kako zam ahuje lopatom . S traar podie palicu
iznad glave i v rsto je stee obem a rukam a k anei zaustaviti udarac. L opata lom i palicu,
sijee kacigu, kou i kost, zariva se u m ozak.G ejzir krvi piti uz obje strane sjeiva i suhi
pijesak pretvara u prljavocrveno blato.
K ao kad kam en, udarajui kam enje, stvara lavinu, tako je i okrvavljeni robija nad straarom
raspolovljene glave znak za opi kaos. Jo u prvim trenucim a nevjerice p ad aju najblii
straari. P rodoran vrisak alarm a i topot bezbrojnih crnih izam a. S traari p ucaju bez reda.
P rvi redovi robijaa pad aju, ali kanjenika je deset na jedno g. D ev et ih pada, jedan dosee cilj.
M ravi, koati prsti zatvorenika s m ukom lo m e debele vratove. N eki od ro bijaa dokopali su
se oruja, veina jo vitla oruem . D ovuen je m inobaca. robijai se zaklan jaju i uzvraaju
vatru. eksplozije. Komadi stijena lete zrakom. eksplozije. Komadi tijela lete zrakom. Tanad.
Krv. Urlik. Smrt.
Kapetan A m sk y prom atra scenu iza blindirano g p rozora, krgue zubim a i biem udara po
staklu.
N isam oduvijek bio kukavica. K ukavica se ne bi o dvaio na pothvat koji m e je doveo na
T azurus. A li, ova prokleta planeta m ijenja ovjeka. P reivjeti je glavni kan on . T i si vaan,
tvoja koa... L eevi dru gih su nunost, tvoj le kraj je svijeta. P obuna je nek orisna. R obijau
je itav svem ir elija. B jeim . to dalje od borbe. U zgradu. Ispod krev eta. N eka svi um ru. Ja
m oram ivjeti. Jo dvadeset i pet godina. I jo ped eset tisua potom .
H ici zam iru. B ezrazlono je pitati za pobjednika. Jo danim a kopat em o leeve zajedno s
kamenjem. Mnogo lijepog crvenog kamenja za vikendice na planetama dubokih zelenih mora
i udnog vo a boansko g okusa. T am o su svi zdravi, lijepi i sretni. Tamo ne dopire zadah
smrti, jedine pobjednice svega.

P red m ojim oim a bijele izm e. N etko prevre krevet, potee m e za ruke, u spravlja.
- T ko je voa pobune? - pita Amsky.Njegovo lice je sasvim blizu mojemu. Prska me slinom
dok govori. Znojim se, bojim se.
- Ne znam - od govaram . A m sk y vadi iglu. D vojica u crnom v rsto m e steu. R itam se. P unom
snagom po gaam A m sko g u prepone. G ri se n a p odu. G orile m e udaraju. N os m i je
slomljen, ljepljiv sam od krvi.
Zavezan sam u stolici. Amsky zabada prvu iglu.
- T ko je voa pobune? - pita.
B ol je spoznaja. A m sk y pita jedno, ali eli saznati neto sasvim drugo.tko zna R egin ca? T ko ti
je dao korpiona? T ko te je izvukao iz krize? T ko ti je prijatelj? T o su njego va pitanja.
Napokon postavlja pitanja. Lomi li se on to? Lomim li se ja to?
- tko je voa pobune? - druga igla. S lab sam , sve slabiji. previe slab.
- Mat! - viem . - Mat! Mat! Mat!
- Tko?
- Mat! Mat! Mat!
- N e ujem dob ro?
- MAT! MAT! MAT!
Prvi kanon Tazurusa. Nema pijetla i nema poljupca. Ni takora u ianom k avezu. Igla.
N em am vie prijatelja.
G ubitak svijesti donosi olakanje.
T eturam sunanom stazo m kam enolom a. Z rak se lagano giba, m rtvo doba je prolo. G rupa
robijaa uurbano otklanja gom ilu kam enja. Izvlae tijelo neobina poloaja. niti jedna kost
nije itava. T ruplo na nosilim a prom ie pored m en e, kroz m ene. M ene n em a. P ostoji sam o
M at i njegova k rv na m ojim rukam a. T rljam dlano ve o hlae, ostali m isle d a briem znoj.
Idu eg m jeseca M at bi bio puten kui.
***
Stopljeni u jednolinosti dani ne prolaze i vrijem e stoji. G ledam lica i ne prepoznajem ih. I
poslednji od m om aka koji su bili ovdje kada sam doao puten je odavno, vie od tri m rtve
sezone unazad. N i kapetana A m skog nisam vidio ve m jesecim a. P osljednje ispitivanje ja je
dublje potonulo u virove vremena. Dvije godine?... Da, najmanje dvije godine nisam bio u
zelenoj sobi. K oliko sam ovdje? P itao sam jednog straara koja je godina. R ekao m i je, ali m i
nije pom eglo. N isam se m ogao sjetiti kada sam doao. K oja je to go dina b ila? N iega se vie
ne sjeam . P am tim sam o broj sefa u vicarskoj i ivim za vjenost.

S traareva ruk a na m om ram enu. Z elena soba? N e, prolazim o pored nje. S tepenice za koje
nisam znao da postoje. B ijela vrata. S traar ih otv arai pokazuje m i da uem. On ostaje praed
vratima i zatvara ih zamnom.
Za stolom sjedi Amsky. Gledam ga i ne vjerujem. Slika u mom duhu je slika arogantnog i
sam ouvjereno g sadista k oji lupka jahaim biem o dlan lijeve ruke. ovjek za stolom je
olupina. Kosa masna, prljava, sijeda. B ore po elu , bore po licu. O brazi duboko upali, brkovi
rijetki i neuredni. B rada m u se trese, a podb radak odgovara tunim lepranjem . P otpuno
crvene o i potonule su m u u duplje. P ogled uperen u drhtave ruk e svijene oko ae. P lava
tekuina. S ok s T remavana, opa! Boca na stolu, poluprazna, krhotine druge uza zid. Kad me
pogled a, sigu rno vidi ruiaste korpione u m ojoj kosi i uim a.
P odie pogled i vidi m e. S agiba glavu n a grudi i irokim , pijanim zam ahom ruke pokazuje m i
stolicu s druge strane stola. S jedam . F iksira m e, po kuava, ali neprekidno trepe. G ovo ri.
- Walkeru... - pauza. - Walkeru...
P onovo obara po gled. D rhtave ruke podiu au d o usana boje tekuin e koja klizi preko njih.
P razni au gutljajem . G rim asa na njegovu licu do k gutljaj silazi niz grkljan. O i m u opet
trae m oj pogled. D rhtav prst pokazuje u m ene.
- Mrzim te Walkeru!
utim .
- K ada si doao, W alkeru ... O beali su m i... R ekli su m i... A ko im nabavim broj... P rem jetaj s
Tazurusa, a kada ostarim... Tijelo... Mrzim te, Walkeru...
G lava m u je na prsim a, a itavo tijelo m u se trese. Jeca? tuca?
- S ve si m i uzeo, W alkeru... M oj ivot... B io sam dijete, iao u kole... U vijek najbolji... R ekli
su, nekoliko godina na T azurusu, izvrsno za unapreenje...Z ato si doao, W alkeru?... D o k
nisi doao, sve je ilo dobro... A onda... N isam uspio...
Pije.
- M rzim te, W alkeru, m rzim ... Z ato nisi rekao?... Z ato si izdrao?... Z ato se nisi slom io?!
G leda m e kao d a oekuje odgovor. utim . G otovo sm o vrnjaci, on je starac, ja tek ek am
ivo t. N e bi shvatio. O n je m rtav, ja sam iv. T o m u ne m ogu p rotum aiti, ne tako pijanom .
- P enzioniraju m e, W alkeru... M oja sluba je prola... M oje oruje e dobiti drugi, neu ga
zadrati... N e kao V olkoff... Ja sam propao... T i si odgovoran, W alkeru... T i si me
upropastio... M oj ivot je nita... N ikad nisam ivio, nikad se nisam zabavljao... N ikad nisam
im ao enu, W alkeru! M rzim te, W alkeru! M rzim te! D vadeset pet godina te m rzim !
U staje izgovarajui zadnje rei i trese ruk am a po zraku. I sm ijeno je i alosno gled ati ga kako
baca n eko im aginarno prokletstvo na m ene. L om i se, sloi se na stol s glavom u rukam a i
proplae. A lkohol m u izlazi na sve pore. M islim i da se upiao.

U stajem , nisam doao ovam o oplakivati slom ljena protivnika. M oda bih ga i m ogao aliti
kad m i koa ne bi pam tila sunce,kosti bam bus, a itavo tijelo uasne igle. Izlazim , straar m e
zadrava. S aznao sam vrijem e. D vadeset pet godina, jo pet.
Zrno u moru pijeska.
***
Kako je maleno Sunce Zemlje, kako su hladne njezine vreline, kako su neo bini njezini
pejzai i kako je udno biti slobodan!
Z em lja se prom ijenila. V jerujem da ljudi koji su ivot proivjeli na njoj ne prim euju to toliko
kao netko tko je trideset godina izbivao. P rvo to zapaam su ljudi. Z em lja vie no ikada vrvi
ljudima. Sedam milijardi na odlasku, petnaest, uprkos svim kolonizacijama, na povratku.
ovjek se penje po ovjeku. Z grade razaraju visin e. T reina ovjeanstva ivi pod zem ljom i
nebo vidi samo o praznicima.
T ehniki napredak postoji, detalji su usavrav ani, nove stvari prona ene, ali su ljudi sve
zaguili. B roj m onih ostao je isti, m noili su se sam o sivi, sirom ani, svakidanji, sm rtni.
P olicajac m i prua vreu sa stvarim a koje su m i oduzeli kod hapenja. N eko liko novanica
(kakve li su sada cijene?), iskrzanih i pljesnjivih. Maramica izjedena moljcima. Zastarjela
osobna karta (m o rao bih izvaditi novu, ali priekat u novi izgled). P aso, takoer zastario
P outjela slika neke djevojke, starice sad a, kojoj ne pam tim im e. Y tedna i ekovna knjiica,
kreditna kartica (bo gat sam , m oja solidna uteevina skupljala je kam ate sv e ovo vrijem e).
Z arali kljuevi stana koji vie nije m oj. P onitena autobusna karta. P enk ala u kojoj je uloak
suh ve dasatljeim a. I o no najvanije: sjajni, ali, posrebreni klju koji, zajedno s brojem u
m ojoj m em oriji, otvara vrata vjenosti,
B acam nepotrebno i biram hotel. T elefonski poziv za rezervaciju karte do en eve i C ejlona.
V eera. to li je sada m o ndeno na Z em lji? V jerujem da m ilijarde nikaad nisu ule za m eso.
V eerat u u sobi. am panjac obavezan. K avijar nikada nisam volio, bolje ostrige. N eto
slatko Sve prvorazredno, cijena nije bitna.
G otovo sam zaboravio okus dobre hran e. S treo m aom am panjca u ru ci razm iem zastore
i gledam ulicu sa drugog kata. Deset ljudi po kvad ratnom m etru plonika. S ve u pokretu.
K ladim se da kia ne dospijeva do asfalta. S am o jedan ovjek n a trenutak stoji m irno i gleda u
moj prozor. Samo trenutak, ali dovoljan da zapazim masnu, sijedu kosu i lice u borama.
K apetan A m sk y? to on radi ovdje? T raim ga pogledom da se uvjerim . S ijedih glav a svuda.
P revario sam se, sigurno sam se prevario! U ostalo m , zato se brinuti zbog njega? S utra sam u
vicarskoj, prekosutra n a C ejlonu. K apetane A m sk y, ne postoji, pripada prolosti! Izlazi iz
mojih misli!
***
C ejlon je idealno m esto za ponovno uenje hod anja. Jedno je od nekoliko podruja na Z em lji
gdje n e gledate sam o ljude. S totinjak bogatakih p osjeda. I luka. N ov cem se m oe dobiti sve.
N ovcem je kupljena po eracija, dva tjedna o poravk a i panja divnih bolniarki m aslinaste boje
koe i badem astih oiju. Indijska k rv nerazrijeen a od m itskih vrem ena.

M oje ruke su take er m aslinaste i ja ih gledam . Jo se nisam privikao na njihovu boju,

njihovu glatkou, njihov u m ladost.
- Vidim da se izvrsno oporavljate - doktor Z alad, lijenik koji m e operirao, prilazi nasm ijan s
rukam a u depovim a bijele, sterilne kute.
O dgov aram m u kurtoazn im frazam a, sm ijeim se. S m ijei se i on, ta plaen je za to.
M aslinasti ten m u bljeti, ali ne od indijske krvi.I on je u tijelu Reginca.
O dlazim prekosutra. M oje nove isprav e su sprem n e, na brodu je p razno m jesto, neto novca je
jo ostalo. N ovi ivot preda m nom . Z alad jo neto govori, govorim i ja. N evane stvari, m oje
misli nisu ovdje.
***
Kalkuta. Miris bijede, raskuhane rie, dronjak a i sm rti na jednoj strani i blistavilo neonskih
reklam a, neb eska hrana, luksuz za odabranu m anjinu na dru goj. K alkuta je danas ono u em u
je L as V egas jo uvao p rim at kada sam otiao. S vjetska prijestolnica sree, m jesto gdje
novac mijenja vlasnika i gdje je igra jedino m jerilo vrijednosti ivota. T erasa sam oubojica
jedina je prostorija kluba G alaksija koja ne gled a n a blistavi centar. P rvotno zam iljena kao
rom antian vidikovac n a luku, ubrzo je stekla svoju tam nu slavu. uvara terase odavno se
vie ne postavlja. K om e su potrebni oni bez novca? T rideset katova nie bijedniji dio K alkute
eka nov e sam oubojice d ok im eludac vapi za hranom .
Iz kluba G alaksija izlazim relativno praznijih depova i relativno pijaniji nego k ad sam uao,
ali to m i ne kvari raspolo enje. P rvi val radosti zbog novo g tijela jo nije p roao. igram se sa
sudbinom hodajui granicom svjetla i tam e iz koje vrebaju gladn e oi. T ad a...
T ada u sjeni u gledam blijedi lik s guvom razbaru ene sijede kose. K apetane A m sk y, kako
m oe biti ovdje?! N e m oe, ne sm ije biti on! S um nja m i vezuje utrobu. B lijeda sjena zam ie
u polum rak. T rim za njom . K ao utvara bljesn e na iduem uglu p a ponovo. S ve dublje
nestajem u dijelu Kalkute koji se ne prikazuje u prospektima. Hvata me groznica potjere.
N ovi ugao p a jo jedan, jo jedan, jo jedan... T up udarac, bljesak bola i tam a.
***
M uan proces buenja. N e m ogu pok renuti udov a. N alazim se... K ao da se nalazim u nekoj
stijenjenoj m aloj kabini s okruglim prozorom , vrsto zabravljenim , na jednom od zidova.
G ledam kroz prozor i prepoznajem am bijent. S m jetena najvjerojatnije, u n ekom podrum u,
zaudo nenaseljenom , nalazi se kem ijska istionica, a ja sam u jednom od n jezinih velikih
strojeva za pranje rublja. to u ja ovdje?
O sjeam da m i neto vlai nogavicu. S troj se puni vodom ! S lika m i, kristalno jasna, puca p red
oim a. Ja sam sada R eginac, m oje tijelo je vjeno i poeljno. Z ato nikada na to nisam
pomislio?
P ijano lice kapetana A m skog na p rozoru. S m ije se, gestikulira, govori n eto.
- Walkeru - nagaam njegove rijei. - U zeo si m i ivot, sada ga ja uzim am tebi, W alkeru.
U zim am ti vie od ivota, W alkeru, uzim am ti besm rtnost!

Iako jo nije vrijem e da u dahnem , hvata m e p anika. M olim , preklinjem A m skog da m e pusti.
P laem ili su m i o brazi vlani od vode. A m sk y se sm ije, uiva u svakom trenutku. Z atim se,
odjednom , ukoi i pokretom preplaena tako ra ok rene prem a vratim a. N eto je uo.
V rata izljeu iz okvira i sive vjetrovke upad aju u sobu. D jeli sekunde da shvate situaciju, a
zatim djeluju. Hitac. Amsky gine, njegova krv i prljava sijeda kosa napola oblijepljuju staklo
m oje kom ore. D a li je to udo? D a li sam spaen?
S iva vjetrovka prilazi prozoriu i gled a unutra. V idi m e, prom atra sa zanim anjem . G ledam i
ja njega. L ice, koa m u izgleda kao da i on...
U sne m u se pokreu kao da pita:
- Walker?
Kimam glavom. Odakle me poznaje? Odakle zna mene? Da li me prate otkad sam na Zemlji?
P okazuje prstom na sebe, itam m u sa usana:
- Volkoff.
N e V olkoff. N e onaj straar s T azurusa! K ako je...? N aravno, P reao je u specijalne jedinice.
V lada odanost nagrauje tijelim a. S ad vlada im a i m oje tijelo. N em a uda, nem a spasa. D a bi
to potvrdili, V olkoff i sivonje izlaze. N ekoliko m inuta kasnije, G ladni ivalj K alkute pred
m ojim oim a veera A m sk og.D a li je m oja srea ili nesrea to ne jedu R egince? Z atim
ostajem sam.
I vidim ono to sam davn o vidio na T azurusu. M at je bio u pravu. M at je uv ijek u pravu. U jed
korpiona zaista izaziva viziju vlastite sm rti.
Crna svjetlost i blistava bjelina tame. P rostora nem a, a vrijem e nikad a nije n i postojalo. O i
m i se okreu unutra i vid im svoj m ozak, odum iranje neurona i sinapsi. N ikad kraja m ojoj
smrti.
S m rt je uasna.
O d m oje nem a uasnije.
Oreska BBS je O nL ine b ib lio teka naune fantastike, fantastike i ho ro ra. Z ah valjujui sarad nji sa najp o znatijim
jugo slo venskim izd avaim a, fo rm irana je o va p rva jugo slo v enska elek tro nska b ib lio teka k o ja p o stoji jo o d
1992. godine.