Professional Documents
Culture Documents
David Servan Srajber Ozdraviti
David Servan Srajber Ozdraviti
OZDRAVITI
RE PREVODIOCA
(Uz prevod knjige Ozdraviti" Davida Servan-rajbera)
Knjiga koju italac ima pred sobom doivela je u proloj godini
veliki uspeh: prevedena na 25 jezika, u Francuskoj prodata u tirau od
pola miliona primeraka.
Autor knjige, profesor psihijatrije na Univerzitetu u Pitsburgu (Sjedinjene Amerike Drave), takoe predaje na Medicinskom
fakultetu u Lionu, i ima 43 godine. Obrazovanje je stekao u rodnoj
Francuskoj i Sjedinjenim Dravama. Uz mentora, nobelovca Herberta
Sajmona, doktor je neurokognitivnih nauka Univerziteta Karnegi Melon (Carnegie Mellon), gde osniva prvu laboratoriju neurokognitivnih
nauka primenjenu na psihijatriju. Zatim vodi odeljenje za psihijatriju u
univerzitetskoj bolnici u Pitsburgu i, sve do 2001. godine, i centar za
komplementarnu medicinu u istoj bolnici.
Godine 2000, sa Lekarima bez granica, radi u Kurdistanu,
Indiji (sa tibetanskim izbeglicama) i na Kosovu. Nakon dvadeset dve
godine amerike karijere vraa se u Francusku, predsedava
udruenjem EMDR-Francuska (vidi u prevodu) i pie mesenu
hroniku u visokotiranom Psiholokom magazinu". Njegova knjiga
Ozdraviti" izala je 2003. kod parikog izdavaa Robera Lafona;
prodata je u 517.000 primeraka (podatak iz oktobra 2004) i prevedena
na 25 jezika.
Autor knjige potie iz veoma poznate i ugledne francuske
porodice, i jedan je od etiri sina poznatog publiciste, izdavaa i autora dela Ameriki izazov" aka Servan-rajbera. Okolnosti pod
kojima je knjiga pisana i okruenje u kome je nastala sam autor
opisuje na kraju svoje knjige, a potpisnicu ovih redova koja je nekada prvi put prevela sa francuskog na srpski jezik eseje Morisa Merlo
Pontija (Oko i duh", Vuk Karadi, Beograd, 1967), jednog od najveih
francuskih filozofa dvadesetog veka, posebno impresionira i podatak da
je knjiga pisana na imanju na kome je i veliki filozof nekad boravio.
SADRAJ
NAPOMENA
Ideje izloene u ovoj knjizi mnogo duguju radovima Antonia
Damasija, Danijela Golmana, Toma Luisa, Dina Omia, Borisa Sirilnika, Dudit Herman, Besel Van der Kolk, Dozefa Ledua, Mihali
iksentmihala, Skota Senona i mnogih drugih lekara i istraivaa.
Uestvovali smo na istim konferencijama, poseivali iste kolege i itali
istu naunu literaturu. Naravno, postoje brojna proveravanja, reference
i ideje koje su zajednike njihovim raznim knjigama i ovoj mojoj. Poto
sam doao nakon njih, mogao sam da se okoristim njihovim nainom
izlaganja naunih radova na koje su se oni pozivali, te im zahvaljujem
za sve to je u ovoj knjizi dobro. Odgovoran sam za ideje sa kojima se
oni ne bi sloili.
Svi kliniki sluajevi, izloeni na stranicama koje slede, iz mog
su iskustva (osim nekoliko koje su ve opisale kolege psihijatri u medicinskoj literaturi, i koji su kao takvi i navedeni).
Iz oiglednih su razloga imena i sve informacije koje bi
omoguile da se linosti identifikuju promenjeni. Na nekoliko mesta
sam, na osnovu knjievnih motiva ili radi jasnoe izlaganja, spojio
klinike simptome razliitih pacijenata.
I
KAKO LEITI OSEANJA
U sve sumnjati i u sve verovati
jesu dva jednako komotna reenja:
oba nas oslobaaju razmiljanja "
Anri Poenkare: Nauka i hipoteza
PREOKRET
Nita me nije pripremalo za to otkrie. Karijeru u medicini sam
poeo preko nauke i istraivanja. Krajem studija sam napustio medicinsku praksu i ostao van nje pet godina. Zainteresovao sam se za nain na
koji mree neurona proizvode misli i emocije. Doktorirao sam u oblasti
neurokognitivnih nauka pod mentorstvom profesora Herberta Simona,
jednog od retkih psihologa koji je dobio Nobelovu nagradu, i profesora Demsa Klilanda, jednog od osnivaa teorije o mreama neurona.
Glavni rezultat moje teze bio je objavljen u Nauci [Science], asopisu
tako znaajnom da se svaki naunik nadao da e u njemu jednom neto
objaviti.
Posle tog rigoroznog naunog kolovanja teko sam se vratio
klinikoj praksi u kojoj je trebalo da zavrim svoju specijalizaciju iz
psihijatrije. Lekari pored kojih sam uio zanat inili su mi se suvie
nepreciznim u svom postupku, suvie emipirikim. Njih je mnogo vie
interesovala praksa nego nauna osnova onog to su poduavali. Imao
sam utisak da samo uim recepte (za tu i tu bolest napraviti taj test,
upotrebiti lekove A, B i C u tim i tim dozama toliko dana). Smatrao sam
da je to suvie daleko od duha stalnog ispitivanja i matematike tanosti
koji su mi postali bliski. Ipak, hrabrio sam se time kako uim da leim
bolesnike, i to u Odeljenju psihijatrije koje je smatrano najstroim i
najvie okrenutim istraivanjima u itavim Sjedinjenim Dravama.
Na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Pitsburgu nae ode ljenje je
dotad nije poznavala. Bio sam srean zbog nje i u isto vreme okiran i
razoaran. Tokom svih godina, koje sam proveo prouavajui mozak,
misao i emocije, specijalizujui se u naunoj psihologiji, neuronauci,
psihijatriji i psihoterapiji, nijednom nisam video tako spektakularne rezultate. Nijednom mi niko nita nije rekao o toj vrsti metode. Jo gore:
nauni svet u kome sam se razvijao obeshrabrivao je svaki interes za
ove,jeretike" tehnike. One su pripadale arlatanima i nisu zasluivale
panju pravih lekara, a jo manje njihovu naunu radoznalost.
Ipak, ne moe se porei daje moja prijateljica u nekoliko meseci dobila time mnogo vie no to bi upotrebom lekova ili konvencionalnom psihoterapijom. U stvari, da me je kao psihijatra konsultovala,
samo bih joj umanjio anse da doivi takvu promenu. Bilo je to za
mene i veliko razoarenje i upozorenje. Ako posle toliko godina studiranja i pripremanja nisam mogao da pomognem nekome ko mije toliko
znaio, emu su onda sluile sve te spoznaje? Sledeih meseci i godina
sam nauio da svoj duh otvorim prema brojnim drugaijim nainima
leenja, i otkrio sam, na svoje veliko iznenaenje, da su oni bili ne samo
prirodniji i jednostavniji ve, esto, i efikasniji.
Svaki od sedam pristupa koje sada upotrebljavam u vlastitoj
praksi istrauje, na svoj nain, mehanizme autoleenja prisutne u ljudskom duhu i mozgu. Ovih sedam pristupa su bili podvrgnuti strogim
naunim procenama koje pokazuju njihovu efikasnost i predmet brojnih publikacija, referentnih meunarodnih naunih asopisa. Oni, ipak,
nisu deo arsenala zapadne medicine, niti psihijatrije ili psihoterapije.
Glavni razlog ovog zakanjenja je taj to se jo uvek dobro ne shvataju
mehanizmi zahvaljujui kojima oni imaju takve efekte. To je znaajan
nedostatak, moda i opravdan, medicinske prakse koja eli da bude
nauna. Pri svem tom zahtevi da se upotrebe metode prirodnog i efikasnog leenja neprestano rastu. I za to postoje i te kako dobri razlozi.
INJENINO STANJE
U zapadnim drutvima je dobro poznat znaaj problema nastalih kao posledica stresa: depresije i strepnje. Podaci su uznemirujui.
Veina lekova, koji se najee uzimaju u zapadnim zemljama, slui leenju problema povezanih sa stresom. To su antidepresivi,
anksiolitici i sredstva za uspavljivanje, antiacidi za stomane poremeaje
i ir, lekovi protiv visokog pritiska i protiv holesterola.
psihotropi, kao to pokazuje Nacionalna opservatorija za lekove. Davanje recepata postalo je uobiajeno, te je svaka pacijentkinja koja plae
pred svojim doktorom sigurna da e dobiti recept za antidepresiv.
Ovi lekovi su vani i izuzetno korisni. Ponekad su toliko efikasni pa su neki autori govorili daje pre re o transformaciji linosti
nego o prostom ublaavanju simptoma. Kao i svi praktiari moje generacije, i ja ih esto koristim. Meutim, za razliku od antibiotika koji lece
infekcije, dobri efekti psihijatrijskih lekova esto prestaju im se prekine leenje. Zato ih veina ljudi uzima due od godinu dana. Lekovi,
ak i kada su najkorisniji, nisu univerzalni. Pacijenti to znaju i uzimaju
ih nerado zbog problema koji su deo svaijeg ivota, bilo da je re o
bolnom gubitku ili stresu na poslu.
Oseajni mozak, sa svoje strane, kon tro lie sve to upravlja psiholokom stabilnou, kao i velikim delom fiziologije tela: funkcionisanjem srca, arterijskim pritiskom, hormonima, probavnim sistemom i, ak, imunim sistemom.
Emotivna uznemirenja su posledica disfunkcije oseajnog mozga. Za mnoge izvor ovih disfunkcija jesu bolna iskustva proivljena
u prolosti, bez veze sa sadanjou, trajno utisnuta u oseajni mozak.
Cortex dngulaire
II
NEVOLJA U NEUROBIOLOGIJI:
OTEANA KOORDINACIJA DVA MOZGA
Moramo paziti da od intelekta
ne stvaramo svoje boanstvo.
Intelekt, naravno,
ima jake miie, ali nema linost.
On ne moe da komanduje; samo slui.
Albert Ajntajn
ivot bez oseanja nema smisla. Sta to naem postojanju daje
zain ako to nisu ljubav, lepota, pravda, istina, dostojanstvo, ast i
nagrade koje nam oni donose? Ovi oseaji i oseanja koja ih prate
su poput kompasa koji nas na svakom koraku vode. Uvek traimo
vie ljubavi, lepote, pravde i to veu udaljenost od onoga to im je
suprotno. Uskraeni za oseanja gubimo najosnovnije putokaze i
postajemo nesposobni da napravimo izbor u funkciji onoga to nam je
istinski vano.
Neke mentalne bolesti tumae se gubitkom takvog kontakta.
Pacijenti oboleli od njih su kao izbeglice u nekoj oseajnoj, niijoj
zemlji: na primer, Piter, mladi Kanaanin grkog porekla, koji se naao
u hitnoj slubi moje bolnice dok sam tamo jo stairao. Pre izvesnog
vremena Piter je uo neke glasove. Oni su mu govorili da je smean,
nesposoban, da bi mu bilo najbolje da umre. Vremenom su glasovi
poeli da dolaze odasvuda, a Piterovo ponaanje je postajalo sve
udnije. Prestao je da se pere, odbijao je da jede i ostajao u svojoj sobi
vie dana zatvoren. Njegova majka, koja je ivela sama sa njim, veoma
se brinula, ne znajui ta da ini. Uz to, njen jedinac, briljantan student
prve godine filozofije, prvi u klasi, uvek je bio malo ekscentrian.
OSEAJNA INTELIGENCIJA
Termin koji ponajbolje ukazuje na ravnoteu izmeu oseanja
i razuma jeste oseajna inteligencija". Smislili su ga istraivai sa Jel
univerziteta i Univerziteta Nju Hempir (1), a izraz je postao slavan
zahvaljujui knjizi novinara Njujork tajmsa za oblast nauke Danijela
Golmana, ija je svetska slava obnovila raspravu u vezi s pitanjem:
1
GUENJE SAZNANJEM
Nasuprot tome, saznajni mozak kontrolie svesnu panju i
sposobnost da se umere emotivne reakcije pre nego to postanu nesrazmerne. Ovo regulisanje osecanja saznajnim osolobaa nas onog
to bi mogla biti tiranija osecanja i jedan ivot koji potpuno vode instinkti i refleksi. Jedno istraivanje, obavljeno na Stenford univerzitetu
sredstvima cerebralnih slika, oigledno pokazuje ovu ulogu korteksnog
mozga. Kada studenti gledaju vrlo mune fotografije - osakaena tela
i unakaena lica, na primer - njihov oseajni mozak odmah reaguje.
Ipak, ako uine svesni napor da kontroliu svoje emocije, onda emo
videti kako kortikalni delovi vladaju slikama u njihovom mozgu u akciji i kako blokiraju aktivnost oseajnog mozga (13).
Meutim, seivo spoznajne kontrole osecanja ima dve otrice:
ako se ono suvie upotrebljava, na kraju se moe izgubiti kontakt sa
pozivima u pomo emotivnog mozga. Cesto se efekti ovog preteranog
pritiska mogu videti kod osoba koje su kao deca nauile da njihova
osecanja nisu prihvatljiva; tipian klie ove vrste je bez sumnje nalog
koji smo toliko puta uli od ljudi: Deak ne treba da plae".
Preterana kontrola osecanja moe tako izroditi nedovoljno ,,osetljiv" temperament. Mozak koji ne puta da emotivna informacija odigra
svoju ulogu suoava se sa drugim problemima. S jedne strane, mnogo
je tee donositi odluke ako ih ne oseamo iznutra", to jest u srcu i stomaku, onim delovima tela koji iz utrobe odjekuju na osecanja. Zato esto
vidimo intelektualce suvie obdarene za matematiku - esto mukarce
III
SRCE I RAZUM
Zbogom, ree lisica. Evo moje tajne. Vrlo je
jednostavna: samo se srcem dobro vidi.
Sutinu oi ne vide.'
(Antoan de Sent Egziperi: Mali princ)
Herbert fon Karajan je jednog dana rekao da ivi samo za muziku. Bez sumnje, ni sam nije znao do koje mere je to bilo tano: umro
je upravo one godine kada je otiao u penziju nakon trideset godina
provedenih na elu Berlinskog filharmonijskog orkestra. Ali, najvie
iznenauje da su dva austrijska psihologa mogla to da predvide. Dvanaest godina ranije prouavali su kako maestrovo srce reaguje na razne
njegove aktivnosti. Najvee varijacije su zabeleili kada je dirigovao
posebno oseajan pasa Betovenove uvertire Leonora 3". U stvari,
bilo je dovoljno da samo ponovo uje taj pasa da bi se primetilo isto
ubrzanje srane aktivnosti.
U toj kompoziciji je bilo vie pasaa fiziki teih za dirigenta.
Kod Karaj ana su oni ipak samo slabo poveavali ritam srca.
Izgleda da je Karajan druge aktivnosti manje uzimao k srcu,
ako se tako moe rei. Njegovo srce nije puno primalo k znanju kad
bi pilotirao avionom ili ak jedva izbegao katastrofu. Meutim, kad je
napustio muziku, srce to nije podnelo.
Ko od nas nije uo priu o starijem susedu koji je umro nekoliko meseci nakon smrti svoje supruge? Ili o roaci koja je umrla nakon
sinovljeve smrti? Narodna mudrost kae da im je srce prepuklo". Dugo
je medicinska nauka na takve sluajeve gledala sa prezirom, smatrajui
ih istom koincidencijom. Tek od pre dvadesetak godina vie ekipa kardiologa i psihijatara su se zamislili nad tim anegdotama". Otkrili su da
je stres, kad je re o sranim bolestima, vaniji faktor rizika nego cigarete. Takode smo nauili da depresija bolesnika posle infarkta predvia
smrt pacijenta nakon est meseci, preciznije od svakog drugog merenja
srane funkcije. Kad se emotivni mozak pokvari, srce pati i iscrpljuje
se. Meutim, najvie udi otkrie da je to obostran odnos. Ravnotea
naeg srca u svakom trenutku utie na na mozak. Neki kardiolozi i
neurolozi ak govore o nepodeljivom sistemu srce-mozak".
Ako bi postojao lek koji bi omoguavao da se uskladi taj bliski
odnos izmeu srca i mozga, on bi imao blagotvorne uinke na organizam u celini. Usporio bi starenje, smanjio stres i zamor, uguio bi
strepnju i sauvao nas od depresije; nou bi nam pomagao da bolje
spavamo, a danju da bolje funkcioniemo svojim kapacitetima koncentracije i preciznosti. Naroito, izjednaavajui odnos izmeu mozga i
tela, omoguio bi nam da lake uspostavimo to stanje plime" koja je
znak zadovoljstva. Bio bi to ujedno antihipertonik, anksiolitik i antidepresiv. Kad bi postojao, svaki lekar bi ga prepisivao. Kao fluor za
zube; vlade bi ga moda konano putale i u pijacu vodu.
Taj udesni lek, ipak, jo ne postoji. Umesto toga, odnedavno
imamo na raspolaganju jednu prostu i efikasnu metodu, koja je dostupna
svima, i koja, izgleda, stvara uslove za harmoniju izmeu srca i mozga.
Iako je ova metoda nedavno pronaena, vie istraivanja je ve pokazalo njene delotvorne uinke na telo i oseanja onih koji njome vladaju,
ukljuujui ak i podmlaivanje njihove fiziologije. Da bismo shvatili
kako je to mogue, moramo se pre svega kratko zadrati na sistemu
funkcionisanja srce-mozak.
SRCE OSEANJA
Mi oseanja doivljavamo u telu a ne u glavi: ini se da se to
barem samo po sebi razume. Ve 1890. Vilijam Dems (William
James), profesor na Harvardu i otac amerike psihologije, pisao je kako
je oseanje pre svega stanje tela, a samo nakon toga percepcija u mozgu.
On je svoje zakljuke zasnivao na uobiajenom iskustvu naih emocija.
Zar u stvari ne kaemo kako oseamo strah u stomaku", ili lako nam
je pri srcu", kako se jedimo", ili smo ranjeni"? Bilo bi pogreno u
tim izrazima videti proste stilske figure. To su dosta precizne predstave
onoga to oseamo kad se nalazimo u razliitim emotivnim stanjima. U
stvari, ve izvesno vreme se zna da utroba i srce imaju sopstvene mree
od nekoliko desetina hiljada neurona koje su kao neki mali mozgovi" unutar tela. Ovi lokalni mozgovi mogu imati sopstvene percepcije,
menjati svoje ponaanje u njihovoj funkciji i ak se promeniti nakon
njihovih iskustava, odnosno na odreen nain formirati sopstvene uspomene.
Osim to raspolae vlastitom mreom polunezavisnih neurona,
srce je i mala fabrika hormona. Ono izluuje sopstvenu rezervu adrenalina koju oslobaa kada ima potrebu da funkcionie maksimumom
svojih sposobnosti. Ono lui i kontrolie oslobaanje i jednog drugog
hormona (ANF) koji regulie arterijski pritisak. Ono najzad izluuje i
svoju sopstvenu rezervu ocitocina, hormona ljubavi. Ovaj se oslobaa
u krvi, na primer, kada majka doji dete, kada se dva bia jedno drugom
udvaraju i u toku orgazma (6). Svi ovi hormoni direktno deluju na mozak. Najzad, srce poziva na uee itav organizam varijacijama svog
irokog elektromagnetskog polja, koje se moe otkriti na vie metara od
tela, ali ije se znaenje jo uvek ne zna (7). Vidimo, dakle, da znaaj
srca u jeziku oseanja nije samo slika. Srce opaa i osea. I kada se ono
izraava, to utie na itavu fiziologiju organizma, poev od mozga.
Za Mari su ova razmatranja bila daleko od teoretskih. Sa pedeset godina, ona je ve godinama patila od naglih napada uznemirenosti
koji su je mogli iznenaditi u bilo kom trenutku i na bilo kom mestu. Prvo
bi joj srce poelo brzo da lupa, veoma brzo. Jednog dana je na nekom
prijemu njeno srce iznenada tako zalupalo da se morala osloniti na jednog nepoznatog gospodina, a noge su joj se podsekle. Ta konstantna
nesigurnost u ponaanju sopstvenog srca vrlo ju je muila. Poela je da
smanjuje svoje aktivnosti. Od te epizode na koktelu izlazila je u drutvo
samo u pratnji pouzdanih prijatelja ili erke. Vie nije sama vozila do
svoje vikend kue iz straha da je srce ne izda", kako je govorila, na
autoputu. Mari nije imala nikakvu ideju odakle su kretali ti napadi. Bilo
je to kao daje njeno srce odjednom odluilo da se neega plai, neega
to ona nije znala; misli su joj postale konfuzne, uznemirene i itavo
telo poinjalo bi da se trese.
Njen kardiolog je dijagnostikovao spadanje sranog zaliska",
dakle benignu bolest jednog od sranih zalistaka to, kako joj je govorio, ne treba uopte da je uznemirava. Prepisao joj je betablokatore da
bi odstranio lupanje srca, ali ti su je lekovi umarali i od njih je dobijala
komare. Prestala je, po vlastitoj volji, da ih uzima. Kada je kod mene
dola na konsultaciju, upravo sam bio proitao lanak iz American
Journal od Psychiatry (Ameriki asopis za psihijatriju) prema kojem
Termin simpatika" ima latinski koren koji znai biti u odnosu , poto su
grane tih nerava u odnosu s modanom sri du ele kime. Prenosnik
neurona parasimpatikog sistema je acetilholin.
Prvi
meurebarni
nerv
Modana ganglija
gornja simpatika!
Modana ganglija
srednja simpatika
Kimena ganglija
Modano-grudna
ganglija
Druga grudna ganglija
simpatika
etvrta grudna ganglija
simpatika
Prema amerikom istraivau Stivenu Pordu (Stephen Porges) ova tanana ravnotea izmeu dve grane autonomnog nervnog
sistema dozvolila je sisarima da tokom evolucije razvijaju sve sloenije
i sloenije drutvene odnose. Najsloeniji meu njimaje ljubavni odnos
i, naroito, posebno delikatna faza zavoenja. Kada nas gledaju ovek
ili ena koji nas interesuju i kad nam srce kao ludo lupa ili pocrvenimo,
to znai da je na simpatiki sistem pritisnuo ubrzanje, moda malo
prejako. Ako duboko udiemo da bismo doli sebi i da bismo razgovor
nastavili na prirodniji nain, mi smo u stvari pritisnuli parasimpatiku
konicu. Bez ovih konstantnih modulacija ljubavni pristup bi bio mnogo
haotiniji i tei i bio bi predmet mnogobrojnih greaka u tumaenju; to
se esto deava kod adolescenata koji jo uvek teko postiu ravnoteu
svog autonomnog nervnog sistema.
Meutim, srce se ne zadovoljava time da trpi uticaj centralnog nervnog sistema: ono vraa u osnovu potiljka nervna vlakna koja
kontroliu aktivnost mozga (9). Uz hormone, arterijski pritisak i magnetsko polje naeg tela, mali mozak" srca moe, dakle, da deluje na
emocionalni mozak putem direktnih nervnih veza. A kada srce prestane
da radi pravilno, ono za sobom povlai i oseajni mozak. To je upravo
ono to je Mari dozi vela.
Direktni odraz ovog prometa izmeu emocionalnog mozga i
srca jeste normalna promenljivost sranih otkucaja. Poto su obe grane
autonomnog nervnog sistema uvek u ravnotei, one nastavljaju da
ubrzavaju i usporavaju srce, te razmak izmeu dva uzastopna otkucaja
nikada nije identian (10). Ta promenljivost je vrlo zdrava postoje znak
dobrog funkcionisanja koenja i ubrzanja i, dakle, itave nae fiziologije.
Ona nema nieg zajednikog sa aritmijama od kojih pate neki pacijenti.
Iznenadni udari tahikardije" (ta brutalna ubrzanja srca koja traju vie
minuta) ili ona ubrzanja koja prate napade uznemirenosti simptom su
jedne abnormalne situacije, gde srce vie nije podvrgnuto regulativnom
efektu parasimpatike konice. Druga krajnost je kada srce kuca kao
metronom, bez i najmanje promene, to je vrlo ozbiljan znak. Akueri
su prvi to primetili: kod fetusa, tokom poroaja, to odraava mogunu
smrtonosnu bolest koju oni onda izuzetno paljivo prate. I kod odraslog
oveka je to mogue, poto se zna da srce ne poinje kucati tako pravilno osim nekoliko trenutaka pred smrt.
HAOS I USAGLAENOST
Sopstveni sistem srce-mozak" otkrio sam na ekranu kompjutera. Vrh prsta su mi uvukli u mali prsten povezan sa mainom.
Kompjuter je prosto merio razmak izmeu uzastopnih otkucaja koje
je otkrivao na jagodici mog kaiprsta. Kada je razmak bio neto krai
- poto mi je srce ivlje kucalo - na ekranu se pojavila plava linija.
Kada je razmak bio dui - moje srce je malo usporilo - linija se penjala. Na ekranu sam video plavu liniju kako krivuda odozgo nadole
bez uoljivog razloga. Sa svakim se otkucajem moje srce kao na neto
navikavalo, ali nije bilo nikakve meustrukture izmeu vrhova i donjih delova, izmeu ubrzavanja i usporavanja. Linija koja se ocrtavala
podseala je na haotian greben u planinskom vencu. Kucajui ak i
62 otkucaja u minuti, moje se srce moglo odmah popeti na 70 pa sii
na 55, a da nisam mogao shvatiti zato. Tehniarka mi je objasnila: to
je bila normalna promenljivost sranog ritma. Od mene je zatraila da
napravim mentalni proraun: Uzmite brojku 1356, smanjite je za 9, a
zatim smanjujte za 9 svaki broj koji dobijete."
Lako sam to uradio, iako nije ba bilo prijatno sve to initi pred
grupom radoznalih posmatraa koji su taj sistem otkrivali u isti mah
kada i ja. Odjednom, na moje veliko iznenaenje, trag je postao jo
nepravilniji i haotiniji, a proek mog pulsa se popeo na 72. Deset otkucaja vie po minuti, samo zato to sam neto brojao! Kako mozak
prodire energiju! Ilije pak bio posredi stres to sam raunao glasno i
javno?
Tehniarka nam je objasnila da je trag postao jo nepravilniji
dok se ubrzavao moj srani ritam, to je bilo vie znak anksioznosti
no prostog mentalnog napora. Ja ipak nita nisam oseao. Zatim je od
mene zatraila da obratim panju na svoje srce i da se setim neeg
prijatnog i srenog. To me je iznenadilo. Obino, tehnike meditacije
i relaksacije zahtevaju da ispraznimo svoj duh, kako bismo postigli
unutranji mir, a ne da se seamo prijatnih stvari. Ali, uinio sam kako
je ona zatraila i, eto iznenaenja, za nekoliko sekundi trag na ekranu
se potpuno promenio: nepravilni i nepredvidljivi preskoci postali su niz
lakih malih talasa, pravilnih, finih i elegantnih. Kao da se moje srce
sada mirno kretalo izmeu naizmeninih ubrzanja i usporenja. Poput
atlete koji napinje i oputa miie pre napora, moje srce je izgleda htelo
da.se uveri kako moe da uradi oboje, onoliko puta koliko je elelo.
HAOS
1 mn
2mn
3mn
USAGLAENOST
1 mn
2mn
3mn
ARLOV DAN
ari ima etrdeset godina i direktor je velike robne kue u
Parizu. Preao je mnogo stepenica u tom napredovanju i u potpunosti
vlada svojom oblau. Ali, ve mesecima pati od lupanja srca" koja ga
mnogo uznemiravaju i u vezi s kojima je konsultovao mnoge kardiologe; oni nisu ukazali ni na najmanju bolest. Dolo je dotle daje prestao
da se bavi sportom, poto se plaio da ne dobije napad" koji bi ga
ponovo odveo u hitnu pomo. Pazi i kad vodi ljubav sa svojom enom,
iz straha da suvie ne optereti srce. Istie da su mu radni uslovi potpuno normalni" i nita manje stresni nego drugi". Pri tom, tokom naih
seansi saznajem da planira da napusti svoje prestino mesto. U stvari,
predsednik grupacije esto je prezriv i cinian. Uprkos tome to ivi u
agresivnoj sredini, ostao je osetljiv i pogaaju ga neprijatne i ozbiljne
primedbe njegovog gazde. Gazdin cinizam, kao to je to esto sluaj,
podraava itava hijerarhija, odozgo nadole: Sarlove kolege iz marketinga, reklamnog i finansijskog odeljenja, namerno se odnose hladno i
sebi dozvoljavaju da zajedljivo prigovaraju jedni drugima.
Prema mojim savetima, Sari je prihvatio da 24 asa meri
promenljivost svog sranog ritma. Da bi se omoguila analiza rezultata, morao je da belei u jednoj svesci, krajem svakog dana, ta je sve
radio. Tumaenje traga nije ba bilo teko. Ujutro, u jedanaest asova,
miran, koncentrisan i efikasan, on je sedei u svojoj kancelariji birao
neke fotografije za katalog. Njegov srani ritam pokazivao je zdravu
usaglaenost. Zatim, u podne, odjednom, njegovo srce se pretvorilo u
haos, sa ubrzanjem od 12 otkucaja po minuti. Ba u tom trenutku bio
je krenuo prema predsednikovoj kancelariji. Minutu kasnije njegovo
je srce lupalo jo bre i haos je bio totalan. To stanje je trajalo oko dva
sata: reeno mu je daje strategija razvoja koju je pripremao ve sedmicama bila nula" i da bi, ako nije u stanju da se bolje organizuje, trebalo
da nekom drugom prepusti da se time bavi. Izlazei iz predsednikove
kancelarije, Sarlu je, kao i obino, zalupalo srce zbog ega je, kako bi
se smirio, morao da napusti zgradu.
Po podne je imao sastanak. Snimak je pokazao drugu haotinu
epizodu sa vie od trideset minuta. Kada sam ga ispitivao, ari prvo nije
mogao da se seti staje to moglo da izazove, ali, kad je razmislio, setk*
se kako je direktor marketinga primetio, ne gledajui ga, da se teme
kataloga loe uklapaju u nov imid koji je kua htela da promovie.
njihovo bie u svakom trenutku; neto to imje inilo dobro, neto zbog
ega se Do nikad nije zapitao da li bi mu bilo bolje da ima nekog
drugog psa ili da Mejbel ima drugog gospodara. Njihova uzajamnost
im je donosila unutranju usaglaenost koja je odjekivala u njihovom
srcu.
Srana usaglaenost utie i na druge fizioloke ritmove.
Naroito se prirodna promenljivost arterijskog pritiska i disanja brzo
povezuju sa sranom povezanou, i ta tri sistema su sinhroni-zovana.
To je pojava koja se moe porediti sa izjednaavanjem u
fazi" svetlosnih talasa u laserskom zraku, koji se i oznaava imenom
usaglaenosti ili koherencije". Laseru njegovu mo i energiju daje upravo ta usaglaenost. Energija koja se neefikasno rasipa u svim pravcima
preko sijalice od sto vati dovoljna je da, ako se usmeri ka usaglaenosti
u fazi, napravi rupu u metalnoj ploi. Usaglaenost sranog ritma predstavlja istinsku utedu energije za organizam. Nema sumnje da se stoga,
est meseci posle jednog dana treninga srane usaglaenosti, 80% navedenih profesionalaca nisu vie alili da su iscrpljeni". Uz to, bilo je
est puta manje onih koji su patili od nesanice, a osam puta manje onih
koji su rekli da su napeti". Stvarno se ini daje dovoljno zaustaviti nepotrebno gubljenje energije da bi se ponovo nala prirodna vitalnost.
Sarlu je nekoliko seansi treniranja srane usaglaenosti pred
kompjuterom omoguilo da kontrolie svoja lupanja srca. U tome nema
nieg ni magijskog ni misterioznog. Nastojei pomalo svaki dan da ue u
usaglaenost izmeu seansi koje su omoguavale da proveri svoj napredak, Sari je u znatnoj meri ojaao aktivnost svog parasimpatikog sistema, tj. svoje fizioloke konice. U formi", kao trenirani doger, njemu je
sve lake da to koristi. Sa konicom koja funkcionie i koju on kontrolie
fiziologija ne izneverava ak i kad su spoljanje okolnosti teke. Dva
meseca nakon svoje prve seanse ari je poeo ponovo da se bavi sportom, ponovo je vodio ljubav sa svojom enom sa entuzijazmom koji su
njihovi odnosi zasluivali. Nauio je da u odnosu sa svojim efom i dalje
bude koncentrisan na ono stoje oseao u grudima, da bi sauvao svoju
usaglaenost" i da ne bi dozvolio svojoj fiziologiji da se otme kontroli.
U stvari, postao je sposoban da odgovori sa vie takta i da lake nae
reci koje neutraliu agresivnost drugih a ne povreuju ih.
IV
IVETI SRANU USAGLAENOST
Ron je bio ono to se u medicinskom argonu zove intenzivista" specijalista za intenzivnu negu reanimacijom - u bolnici u kojoj sam ja bio
ef psihijatrijskog odeljenja. On me je pozvao da pogledam efa jedne firme,
koji je, sa trideset dve godine, dva dana ranije doiveo infarkt. Brinula ga je
ozbiljnost depresije tog mladog oveka: hteo je da ga to pre ispitam, jer je
na osnovu medicinske literature znao da bolesnici koji utonu u depresiju
imaju slabe anse da preive. Pri tom, ovaj pacijent je imao vrlo slabu
promenljivost sranog ritma, stoje bio dodatni znak ozbiljnosti njegovog
stanja. Za ovo poslednje Ron nije znao ni ta da preporui, ni kome da se
obrati.
Kao to je to est sluaj u ovakvim situacijama, njegov pacijent
uopte nije eleo da pria sa psihijatrom. Odbio je sve moje pokuaje da
evocira okolnosti pod kojima je dobio infarkt ili da govori o svom afektivnom ivotu za koji sam znao daje muan. Ostao je i vrlo neodreen kad
je bilo reci o radnim uslovima. Za njega je stres bio deo njegove okoline;
uostalom, i njegove kolege su bile pod istim pritiscima kao i on, a nisu
dobili infarkt. U svakom sluaju, jedan psihijatar koji nije, kao on, zavrio
Harvard, ne treba da mu pria kako treba da ivi.
Uprkos ovom tekom kontaktu, bilo je neeg krhkog, ak skoro
dejeg, u izrazu njegovog lica. Bio sam dirnut beskrajnom ambicijom koju
je nosio u sebi od detinjstva, i koja gaje sada unitavala, kao i njegovo srce.
Oseao sam u njemu veliku osetljivost, moda ak umetniku, ljubav
prema bojama i muzici koja se nikada nije izrazila krijui se iza te tvrde i
hladne fasade. On je sutradan izaao iz bolnice, protivno miljenju svoga
kardiologa, da bi se vratio u kancelariju koja gaje ekala". Iskreno sam bio
nesrean kad me je Ron est meseci kasnije obavestio daje umro od drugog
infarkta, ne stigavi ni da doe do bolnice, nemajui vremena da se otvori
prema sopstvenoj osetljivosti. Bio sam oajan to nisam umeo da mu
pomognem. Ni moj kolega ni ja
J
vebu, jedna reenica, koja me je sedamdesetih godina
zaudila i veoma pogodila, esto mije padala napamet Tada se pomalo svuda
u svetu govorilo: Revolucija je nemogua bez oruja ". U oblasti ravnotee
tela revolucija " - to e rei postizanje unutranjeg mira - nemogua je bez
pravilnog disanja.
volite i koje se igra, vi od njega ne traite nita drugo nego da bude ono
to je, u svom prirodnom elementu, jednostavno ga gledate kako se na
svoj nain razvija, a vi mu donosite prijatan, nean vazduh.
Trea etapa vas povezuje sa oseajem topline ili nadimanja koje
se razvija u grudima; vi ga pratite i ohrabrujete milju i dahom. Ona je
esto u poetku stidljiva i ispoljava se samo diskretno. Nakon godina
oseajnog zlostavljanja, srce je esto poput ivotinje koja je ve dugo
zamrznuta i gleda prve zrake sunca u prolee. Ukoena i nesigurna, ta
ivotinja prvo otvara jedno oko, zatim oba, i nee poleteti dok ne bude
sigurna da blago vreme nije samo privremeno. Srce se ohrabruje metodom koja pomae da se neposredno izazove oseanje priznanja i zahvalnosti koje e obuzeti grudi. Srce je posebno osetljivo na zahvalnost,
na oseanje ljubavi, bilo daje re o nekom biu, stvari ili, ak, ideji o
nekom blagonaklonom svetu. Brojnim ljudima je dovoljno da se sete
lica nekog deteta koje vole i koje njih voli, ili neke bliske ivotinje. Za
druge je to slika mira u prirodi koja e sobom doneti unutarnju zahvalnost. Najzad, za neke e ona doi sa uspomenom na sreu u nekoj akciji,
kao to su spust u skijanju, savreno bacanje u golfu, jedrenje. Tokom te
vebe ponekad ustanovimo da se osmeh blago javlja na usnama, kao da
je roen u grudima i onda doao da obasja lice. To je jednostavan znak
daje uspostavljena usaglaenost.
U jednoj studiji, objavljenoj u American Journal of Cardiology
(Ameriki asopis za kardiologiju), istraivai sa Hartmat instituta su
pokazali da podseanje na pozitivno oseanje zahvaljujui jednoj uspomeni ili ak jednoj zamiljenoj sceni vrlo brzo sranu promenljivost
vodi prema fazi usaglaenosti (2).
Ova usaglaenost ritma sranih otkucaja brzo se prenosi na
oseajni mozak i dojavljuje mu, donosei mu stabilnost, da je u fiziolokom smislu sve u redu. Oseajni mozak na ovu poruku odgovara
jaajui usaglaenost srca. Ovaj promet prouzrokuje snaan krug koji
omoguava, sa malo uhodavanja, odravanje tog stanja maksimalne
usaglaenosti trideset minuta, ak i vie. Ova usaglaenost izmeu srca i
oseajnog mozga stabilizuje autonomni nervni sistem -- omoguuje
simpatiko-parasimpatiku ravnoteu. Kad se jednom dostigne stanje
ravnotee, suoavamo se sa svim mogunostima. Istovremeno moemo
pristupiti mudrosti oseajnog mozga, njegovoj intuiciji" i funkcijama
refleksije, apstraktnog zakljuivanja i planiranja saznajnog mozga.
Talamus
sinhronizacija
kortikalne aktivnosti
Mandula (amigdale)
kontrola oseanja
/\
HAOS
Ukrta se sa kortikalnom delatnou
USAGLAENOST
Olakava kortikalnu delatnost
SRCE
Ima i drugaijih primera: kada sam jednom pokazao ovu metodu prjatelju iji je duhovni ivot bio vrlo intenzivan, on je teko postigao vie od 35% optimalne usaglaenosti. Tada me je zapitao da li bi
mogao, umesto to sledi moja uputstva, da se moli, kao to je to inae
inio. Znao je da je, dok se tako molio, oseao toplinu i blaenstvo u
grudima, za koje mu se inilo da odgovaraju onome to sam mu ja opisivao. Oigledno je moj prijatelj sam naao nain da uravnotei svoju
fiziologiju, utapajui se u oseanje da je povezan sa svemonim i dobronamernim univerzumom. Za druge, naprotiv, molitva ne vodi nikakvoj usaglaenosti. Ponekad ak suprotno. Tu bio-feedback program
moe biti koristan: on omoguava da se odmeri najefikasniji prelaz ka
usaglaenosti fiziologije, naroito na poetku.
PREDNOSTI USAGLAENOSTI
Manje ima efikasnih naina da sebe uverimo kako moemo lako
nauiti da kontroliemo svoju fiziologiju nego da vidimo na kompjuterskom ekranu sopstveno srce kako ulazi u usaglaenost. Kada nakon
toga konstatujemo da se pacijenti oslobaaju lupanja srca i napada
panike, postajui sposobni da vladaju svojom teskobom, kada treba da
promene kolu ili da javno govore, to samo doprinosi ovom uverenju.
Sto se mene tie, uverila su me eksperimentalna istraivanja klinike
korisnosti takvog pristupa, kako za psihijatriju tako i za kardiologiju.
Na univerzitetu Stanford, na primer, doktor Laskin (Luskin)
dobio je fondove od Nacionalnog instituta za zdravlje da bi formirao
grupu pacijenata koji su patili od ozbiljne srane insuficijencije. Kao
stoje to skoro uvek sluaj, njihovi fiziki simptomi - zadihanost, umor,
nateenost - bili su praeni teskobom i depresijom. Posle est sedmica
tretmana, grupa koja je nauila da vlada svojom usaglaenou znatno je spustila nivo stresa (za 22%) i depresivnosti (za 4%). Njihovo
fiziko stanje - sposobnost da hodaju ne zadihavi se - takoe se jasno poboljalo (za 14%). Nasuprot tome, za grupu koja je dobila samo
uobiajeni tretman za sranu insuficijenciju, svi ovi pokazatelji su se,
prema nivou na poetku, pogorali.
U Londonu, skoro est hiljada visokih slubenika velikih preduzea, poput Sela (Shell), Britanskog petroleja (British Petroleum), Hjuli
Pakarda (Hevvlett Packard), Unilevera (Unilever) i Hong Kong-angaj
umanjuje est sati na otpor (osim, ini se, ako umemo da sauvamo
nau usaglaenost).
Istraivanja voena u preduzeima pokazuju da efekat usaglaenosti u domenu fiziologije direktno utie na smanjenje uobiajenih
simptoma stresa: broj rukovodeih slubenika koji kau da im lupa srce
esto ili skoro sve vreme" za est nedelja pada sa 47%(!) na 30%,. a
za tri meseca na 25%. Za simptome telesne napetosti brojke prelaze sa
41% na 15%, a zatim na 6%; za nesanicu sa 34% na 6%, za oseanje
iscrpljenosti sa 50% na 12%, za razliite bolove - ukljuujui i bol u
leima - sa 30% na 6%. Prema miljenju vie uesnika tog istraivanja
u firmama je mentalni umor postao normalan" pratilac njihovog rada,
pomalo kao to je fiziki umor smatran normalnim u rudnicima i fabrikama u trenutku industrijske revolucije. Oni rukovodei slubenici,
koji su nauili kako da ostvare usaglaenost, kau sada kako umeju da
prekinu konstantno gubljenje energije - nauili su da upravljaju svojim
fiziolokim odgovorima na neprestane poslovne zahteve.
Na fiziolokom planu, statistike su takoe impresivne: srazmera
zaposlenih koji kau da su napeti" veim delom vremena u velikim
firmama prelazi sa 33% (jedno od troje!) na 5%, a onih koji kau da su
besni" sa 20% na 8%. Uesnici opisuju novu sposobnost da vladaju
svojim oseanjima. Prema njihovom miljenju, postojanje usaglaenosti
omoguilo im je da priznaju kako im stanja besa i negativnosti nita
nisu donosila, i da su im dani u kancelarijama bez njih mnogo prijatniji.
Carls, iju smo istoriju uli u prethodnom poglavlju, prepoznavao se u svemu ovome. Ipak, prelaz je nainjen suvie brzo.
Razmiljajui o vremenu kad je sve uzimao ,,k srcu", pre no to se
izvebao u usaglaenosti, nije shvatao kako je mogao tako dugo da
izdri. Seao se stanja u kome su ga primedbe njegovog direktora satima ostavljale van sebe. Seao se kako od njih nije mogao da se pribere
ni kod kue, kako se nou bez sna prevrtao u krevetu, ponekad i sedmicama. Sada je bio smiren, sposoban da pusti primedbe da klize" preko
njega. Uostalom, direktor je sa svima tako razgovarao. To je bio njegov
manir. Bio je to njegov problem, a ne arlsov. Nauio je da smiruje
svoju fiziologiju, da je spreava da mu se otima. Uostalom, njegov lekar
je bio iznenaen to mu je arterijski pritisak snien i pitao ga da li je
poeo neku dijetu.
U pogledu funkcionisanja preduzea i drutvenih odnosa, grupe koje su nauile da vladaju svojim unutranjim odgovorima rade
skladnije. U firmama testiranim u Ujedinjenom Kraljevstvu, est nedelja i est meseci posle obrazovanja za usaglaenost, rukovodioci su
govorili da im je duh jasniji, da se bolje uzajamno sluaju i da su im
sastanci produktivniji. U jednoj velikoj bolnici u regiji Cikaga, nivo
zadovoljstva poslom bolniarki, koje su prole takav kurs, poveao se.
Istovremeno, i pacijenti o kojima su brinule bili su zadovoljniji negom.
Procenat odlazaka bolniarki u godini nakon kursa pao je sa 20% na 4%
(10).
Najzad, jedno istraivanje voeno meu amerikim gimnazijalcima koji su morali da ponavljaju poto su pali na maturi pokazalo je u
kojoj meri efikasno upravljanje svojim unutranjim stanjem moe promeniti rezultate u uslovima stresa. Posle kursa za usaglaenost, dvaput
sedmino tokom osam nedelja, 64% njih poloilo je matematiku naspram
samo 42% onih koji nisu koristili tu vebu. Oigledno da usaglaenost
ne menja poznavanje matematike, ali omoguava postojeem znanju da
bude savreno pristupano u trenutku ispita (11).
IVETI USAGLAENOST
Fransoaz Dolto je znala bolje od ikoga da pria sa decom koja
pate. Izgubljenom detetu, nesposobnom da kae ta ga boli i da se smiri,
postavljala je magino pitanje kako bi mu pomogla da se drugaije usmeri: Sta tvoje srce osea?" Sa ovih nekoliko reci je otvarala direktno
vrata oseanjima, presecajui svu zbrku mentalnih konstrukcija, ideja
o sebi, onih morao bih", ne bih smeo". Onom ko je patio pomagala
je da uspostavi kontakt sa svojim unutranjim pokretaima, dubokim
eljama, onim stvarima koje su, na kraju krajeva, uvek odreivale njegov spokoj ili njegovu nesreu.
Isto zapaanje vai i za odrasle, naroito za najracionalnije meu
njima, sklone da ne opaaju i ne reaguju, osim posredstvom saznajnog
mozga. Onog dana kada unutranjim okom pogledaju reakcije svoga
srca, pred njima se otvara novi svet opaaja i oseanja. Kada uspostave
usaglaenost, esto uviaju da imaju jedno intuitivno ja koje ih je dosad
vodilo, iz toga izvlae oseanje samilosti, skoro nenosti prema svom
unutranjem biu. Kao to sugeriu istonjake duhovne tradicije, iz
njegovom mestu i kako je kao devojica od pet godina bila dezorijentisana, nesposobna da nae reci kako bi izrazila svoj strah i tugu. Zamislila
je i kako bi ona reagovala daje njena majka u takvim okolnostima nije
shvatila, i kako se zakaila za jednu tako sporednu stvar kao to su
cipele koje nisu na svom mestu. Kakav je primer davala svom sinu? Da
li je elela da on svoju oseajnu napetost savlauje lupajui vratima, I
kao stoje ona to upravo uinila?
Odjednom je shvatila da mora preuzeti rizik da izgubi obraz"
i da se vrati kui i razgovara sa Tomasom.
Vrlo mije ao to sam se tako ponela", rekla mu je. U osnovi,
zooloki vrt nije toliko vaan. Vano je da si ti pomalo tuan i da je to
normalno u situaciji u kojoj smo ti, tata i ja. A kad si tuan, nema volje
da sreuje svoje stvari. I ja sam tuna, i zato se tako brzo uzbuujem.
Ali, ako nas dvoje to znamo, onda to moemo lake da podnesemo."
Tomas podie lice prema njoj i brinu u pla. Kristina ga uze
u naruje i stegnu. Malo kasnije, on se opet smeio i proveli su zajedno divan dan, a Tomas je bio paljiviji i organizovaniji no ikad: kad
je oseajna energija osloboena usaglaenou, esto je mogue nai
reenje i reci koje sjedinjuju a ne razdvajaju, i koje smanjuju, i to mnogo, nepotrebne gubitke energije.
Usaglaenost donosi unutranji mir, ali to nije metoda relaksacije, ve metoda akcije. Usaglaenost se praktikuje u svim ivotnim
situacijama. Mogue je ui u usaglaenost i kad vam srce udara 120,
kao i 55 puta u minuti. To je krajnji cilj: biti u usaglaenosti i tokom
trke ili borbe, pri pobedi, u bolu i neuspehu, ak i za vreme ljubavnog
zanosa. Istonjaki prirunici seksualnosti insistiraju da se otvore energetska vrata srca kako bi se moglo svojim zadovoljstvom vladati i
uveavati ga. Bez sumnje su tantriki i taoistiki uitelji primetili, mnogo pre nastanka kompjuterskih programa, efekat srane usaglaenosti
tokom seksualnog ina.
Postignuti rezultati mukaraca i ena koji su otkrili usaglaenost
i redovno je upranjavaju suvie su lepi da bi bili verovatni. Kontrola
strepnje i depresije, pad arterijskog pritiska, poveanje nivoa DHEA,
stimulacija imunog sistema: nije re samo o usporavanju starenja, ve o
istinskom podmlaivanju fiziologije! Pri svemu tome, amplituda rezultata odgovara amplitudi fizikih i psiholokih teta nanesenih stresom:
ako stres moe da uini toliko zla, samo me upola udi to unutranje
vladanje njime moe da uini toliko dobra,
V
SAMOIZLECENJE OD VELIKIH BOLOVA:
NEUROOSEAJNA INTEGRACIJA ONIM
POKRETIMA- EMDR (EYE MOVEMENT
DESENSITIZATION AND REPROCESSING)
OUJAK BOLA
Posle jedne godine idiline ljubavi, Pjer, ovek za kojeg je Sara
bila sigurna da e joj biti mu, brutalno ju je napustio. Nita nije smetalo njihovoj vezi. Cinilo se da su njihova tela jedno za drugo stvorena, a
njihov duh, iv i radoznao (oboje su bili advokati), u svemu se slagao.
Ona je sve na njemu voiela: njegov miris, glas, smeh koji je povodom
svega praskao. Sara je ak veoma cenila svog budueg svekra i svekrvu.
Njihov ivot zajedno inio se potpuno zacrtanim. Ali, jednog dana, Pjer
je zakucao na njena vrata nosei buket sa velikom trakom i hladnim,
tekim pismom u kome je napisao ono to nije mogao da izgovori. Obnovio je vezu sa svojom nekadanjom prijateljicom, aktivnom katolkinjom, poput njega, kojom e se i oeniti. Njegova odluka, napisao je,
bila je konana.
Nakon toga, Sara vie nije bila ista. Do tada uvek vrsta poput
stene, poela je da dobij a napade teskobe pri najmanjem podseanju
na ono to joj se desilo. Srce bi joj zalupalo im bi ugledala koverat sa
svojim imenom, ispisan rukom. Ponekad je, bez ikakvog razloga, imala
fleeve": videla je pred sobom uasni trenutak. Nou je esto sanjala
Pjera, naroito kad je polazio, i budila bi se skaui iz sna. Vie se
nije na isti nain ni oblaila ni smejala, i zadugo nije mogla da pria o
onome to joj se desilo. Ponekad bi iz stida - kako se tako mogla prevariti - i na najmanje podseanje briznula u pla. inilo joj se da teko
moe nai reci da to opie. Oskudne reci koje su joj padale na pamet
bile su blede, nisu se odnosile na istinsku dimenziju dogaaja.
tretmana ESPT-a, objavljenom u uglednom Journal of American Medical Association (asopis Amerike medicinske asocijacije), bez sumnje
najitanijem medicinskom asopisu u svetu, zakljueno je da nema istinski efikasnog naina leenja ovog sindroma; postoje jedino intervencije ogranienog dometa (7). Pred bolesnicima sam, poput Poline, bio
potpuno svestan toga. Kao i sve moje kolege psihijatri i psihoanalitiari,
godinama sam se borio da pomognem ljudima kao to je ona, najee
sa nedovoljnim rezultatima, sve do dana kada sam prisustvovao projekciji jednog izvrsnog videa.
To se desilo tokom jednog medicinskog kongresa. Fransin
apiro (Francine Shapiro), psiholokinja iz Kalifornije, izlagala je o
EMDR-u (na engleskom: ,,eye mouvement desensitization and reprocessing", tj. desenzibilizacija i ponovno leenje pokretima oiju), o
metodi leenja koju je ona ustanovila, i povodom koje su se ve neko
vreme lekari razilazili u miljenjima. Ja sam naravno uo za EMDR i
bio sam izuzetno skeptian. Pomisao da se oseajne povrede mogu resiti
ritmiki, pomerajui oi, izgledala mije potpuno neumesna. Ipak mi je
jedan sluaj koji je doktorka apiro prezentirala putem videa privukao
panju.
Megi, ena od ezdesetak godina, ula je od svog lekara kako
ima vrlo teak rak, kako joj je ostalo est meseci ivota i kako treba da
se pripremi da umre u mukama. Njen mu Henri, za koga je bila udata
ve 27 godina, bio je udovac iz prvog braka, a prva ena mu je umrla od
raka. Kada mu je Megi kazala za lekarovu presudu, Henrijeva teskoba
je bila tolika da joj je kazao kako ne moe to ponovo da proivljava, te
ju je napustio u toku jedne sedmice. Posle prvog oka, Megi je upala u
duboku depresiju. Kupila je revolver sa namerom da se ubije. Njihovi
zajedniki prijatelji su, kad su za sve to saznali, uspeli da ubede Henrija
da se vrati kui. Ali, Megi je bila toliko traumatizovana da vie nije
spavala, stalno imajui isti komar: videla je kako Henri odlazi; nije
podnosila da se odvaja od njega, ak ni prilikom odlaska u kupovinu.
Njihov ivot je postao nemogu i ona se veoma plaila da e joj tako
poslednji meseci biti upropaeni. Iz novina je saznala da postoji eksperimentalni program leenja trauma i upisala se da uestvuje u jednom
od prvih kontrolisanih istraivanja o EMDR-u. Nakon to je objasnila
pozadinu njenog sluaja, Fransin apiro je projektovala video snimak
prve seanse Meginog leenja.
Na primer, bolniarka Ana je dola da se konsultuje zbog hroninih depresivnih simptoma i uasne slike o samoj sebi. Mislila je da
je debela i runa -- gadna", kako je govorila - dok je, u stvari, bila
lepukasta i normalne teine. Iako je po prirodi bila vesela i komunikativna, njena slika o samoj sebi bila je potpuno deformisana. Sluajui
je, shvatio sam da se ta slika usadila u nju poslednjih meseci trudnoe,
tri godine ranije. Dobro se seala dana kada joj je njen partner, kome
je prebacivala da vie ne provodi vreme sa njom, najzad rekao: Lii
na kita. Ti si neto najgnusnije to sam ikada video!" U drugim okolnostima, ak i ubijena u pojam, ona bi se branila, moda odgovorila da
ni on nije neki Pol Njumen. Ali, njena trudnoa je bila teka, morala je
vrlo rano da prestane da radi, nije bila sigurna da e ponovo nai posao
i bila je uasnuta idejom da bije Dek mogao ostaviti nakon roenja deteta, kao stoje njen otac ostavio njenu majku. Bila je ranjiva i nemona.
Nita vie nije bilo potrebno da ta otrovna primedba dobije povredljivu
dimenziju koju nikada nije trebalo da ima.
Bilo daje re o jaini povrede ili krhkoj rtvi, bolan dogaaj
postaje onda prava trauma". Prema teoriji EMDR-a, umesto da bude
probavljena, informacija koja sadri povredu blokira se u nervnom sistemu, ucrtana u svom inicijalnom obliku. Slike, misli, zvui, mirisi,
oseanja, telesne senzacije i uverenja koja smo u sebi od njih zadrali
(ne mogu nita da uinim, biu ostavljena") skladite se u mreu neurona koja samostalno ivi. Usaena u oseajnom mozgu, odseena od
racionalnih spoznaja, ova mrea postaje paket informacija koje nisu
leene i koje su disfunkcionalne, a najmanje podseanje na inicijalnu
traumu je dovoljno da ih reaktivira.
TELESNA SEANJA
Seanje zabeleeno u mozgu moe biti stimulisano bilo kojim
od svojih delova. Kompjuteru je potrebna tana adresa da nae ono
to ve ima u memoriji (kao to je bibliotekaru potrebno da tano zna
mesto neke knjige da bi je naao na policama). Obrnuto, uspomeni u
mozgu se pristupa analogijom: svaka situacija koja je slina aspektu
neke stvari koju smo ve doiveli moe biti dovoljna da oivi uspomenu. Ove osobine pamenja su ve dobro poznate: to se zove pristup
preko sadraja" i pristup preko deliminih veza" (12). To ima znaajne
posledice za bolna seanja. Zbog ovih osobina, bilo koja slika, bilo koji
zvuk, miris, oseanje, misao i, ak, fiziki oseaj slian okolnostima
bolnog dogaaja mogu da na disfunkcionalan nain izazovu seanje na
celinu uskladitenog iskustva. esto se bolnim uspomenama pristupa
preko tela.
Ja sam prvi put shvatio znaaj telesnog kodiranja uspomena
onog dana kada su me pozvali u hitnu slubu da obiem jednu mladu
enu koja je izala iz operacione sale. Ona jo nije bila potpuno dola
sebi iz opte anestezije, i osoblje je smatralo da se suvie koprca. Plaili
su se da u toj zbrci ne otkine infuzije i razne kablove za koje je jo uvek
bila vezana. Vezali su joj ruke trakama za krevet. Malo kasnije, kad
se odjednom probudila, poela je da urlie, sa izrazom uasa na.licu.
Svom snagom se otimala iz tih veza, a njen srani ritam i arterijski pritisak dostizali su nivo opasan za njeno stanje. Kada sam najzad uspeo da
je smirim (morao sam brzo da je oslobodim), opisala mi je uspomenu
koja je maloas oivela u njoj. Videla se odjednom kao dete, a za krevet
ju je vezao ouh koji joj je cigaretom palio kou. ela uspomena, u
svom nesretnom obliku, vrlo iva, izala je na povrinu kad je osetila
kako su joj zglobovi vezani.
Snaga EMDR-a je u tome to on prvo oivljava bolnu uspomenu
sa svim njenim razliitim delovima, vizuelnim, oseajnim, saznajnim i
fizikim (telesne senzacije), a zatim stimulie adaptativni sistem tretiranja informacije" koji nije dosad uspeo da probavi taj disfunkcionalni
trag.
Oni pokreti slini onima koje imamo dok spavamo i sanjamo treba da pomognu prirodnom sistemu ozdravljenja mozga da bi on
dovrio ono to nije mogao da uini bez pomoi spolja. Na isti nain kao
i neki prirodni lekovi i biljke poznati ve vekovima po svojoj moi da
aktiviraju prirodne mehanizme ozdravljenja tela posle fizikih povreda
- kao to su aloe vera za opekotine (13) ili gotu kola za otvorene rane
(14) -- oni pokreti (EMDR) treba da budu prirodni mehanizam koji
ubrzava ozdravljenje posle psiholoke povrede.
Onim pokretima pacijenti odaju utisak da spontano prave
slobodne asocijacije", kao to je Frojd preporuivao, za koje se zna
da ih je vrlo teko postii po naredbi. Kao u snovima, pacijenti prolaze
kroz iroku mreu uspomena meusobno vezanih razliitim koncima.
Najee poinju da se seaju drugih scena povezanih sa istim traumatskim dogaajem, bilo zato to su jednake prirode (na primcr, druge
VI
EMDR U AKCIJI
Lilijan je bila glumica i radila je u jednom pozoritu nacionalnog ugleda. Igrala je pomalo svuda po svetu i znala je kako da savlada
svoj strah. Ipak, nala se u mom kabinetu zato to ju je progonio taj stari
neprijatelj. Bila je u strahu otkad su joj dijagnosticirali rak bubrega.
Priajui sa njom, saznao sam da ju je kao dete u vie navrata silovao
otac. Nemo koju je sada oseala verovatno je bila odjek njene deje
nemoi, kada joj je bilo nemogue da izbegne uasnu, bezizlaznu situaciju. Savreno se seala kako se sa est godina posekla unutar butina na
iljatoj ogradi njihovog vrta. Otac ju je odveo doktoru koji joj je stavio
zavoje sve do pubisa. Uradio je to pred njenim ocem i bez anestezije.
Kad su se vratili kui, otac ju je pritisnuo na krevet poleuke, s rukom
na potiljku, ne dajui joj da se makne, i prvi put je silovao. Lilijan je
poela sa izjavom da se nekoliko godina leila psihoanalizom, i daje
tada dugo priala o incestu i svom odnosu sa ocem. Mislila je da vie
nema koristi ponovo se vraati na te stare uspomene za koje je verovala
da su najzad reene. Meutim, odnos izmeu te scene, koja je povezivala bolest, apsolutnu nemo i strah, i teskobe koju je sada oseala zbog
svoje bolesti izgledao mije suvie jak daje ponovo ne ispitam. Ona se
najzad sloila, i prvom serijom onih pokreta ponovo je preivela uas
devojice od est godina, to se videlo na itavom njenom telu. Palo joj
je neto na pamet, neto to se odnosilo na taj trenutak: ,,A ako je to bila
moja greka? Zar nisu moj pad u bati i injenica da mi je otac video
polne organe kod lekara bili povod da mi to uini?" Kao skoro sve rtve
seksualnog zlostavljanja, Lilijan se oseala delimino odgovornom za
ova gnusna dela. Ja sam je zamolio da nastavi da misli o onome to
je upravo kazala da bismo napravili novu seriju onih pokreta. Nakon
trideset sekundi, na sledeoj pauzi, kazala mi je da je sada uvidela da
to nije bila njena greka. Ona je bila malo dete, a njen otac je trebalo da
se brine za nju, daje leci i titi. To joj se nametnulo: ona nije apsolutno
nita uinila to bi moglo opravdati takav napad. Prosto je pala. Normalno za jednu aktivnu, radoznalu devojicu. Veza izmeu stanovita
odrasle osobe i stare rane sauvane u njenom oseajnom mozgu stvarala
se pred mojim oima.
Prilikom sledee serije pokreta oiju njeno oseanje se promenilo. Strah se pretvorio u opravdan bes: Kako je mogao to da mi
uradi? Kako je moja majka mogla da ga pusti da to godinama ini?"
Njene telesne senzacije, koje su, izgleda, morale da govore koliko i
njene reci, takoe su se menjale. Pritisak na potiljak koji je ponovo
doivela nekoliko minuta ranije i strah koji je u stomaku osetila promenili su se: sad je oseala jaku napetost u grudima i vilici, kako se
to esto deava kad smo besni. Vie psihoterapeutskih kola smatraju
da je cilj leenja rtava silovanja upravo da ih dovedemo do uspelog
preobraanja straha i nemoi u opravdani bes. U EMDR-u, tretman se
odvija na isti nain, sve dok pacijent ne oseti unutranje promene. Doi
sta, posle nekoliko serija onih pokreta Lilijan je sebe videla kao usam
ljenu devojicu, oseajno naputenu i seksualno zlostavljanu. Osetila
je duboku tugu i veliko saaljenje prema tom jadnom detetu. Kao u
stepenima oplakivanja koje je opisala Elizabeta Kibler-Ros (Elizabeth
Kubler-Ross), bes se pretvorio u tugu (1). Zatim je shvatila da se svesna
odrasla osoba, kakva je ona postala, moe pobrinuti za ovo dete. To ju
je podsetilo na estinu s kojom je titila svoju decu. Ona se vremenom
setila ivota svoga oca. On je tokom Drugog svetskog rata, u Holandiji,
vrlo rano uao u Pokret otpora. Bio je uhapen i muen. itavog detinjstva je sluala svoju majku, babu i dedu kako priaju da nikada vie
posle toga nije bio kao pre. Osetila je u sebi saaljenje prema njemu,
ak i razumevanje. Otad gaje videla kao oveka sa velikom potrebom
za ljubavlju i samilou koje mu njegova ena, tvrda i suva, nikada nije
pruila, kao ni njegovi roditelji, kratkovidi u kulturnoj tradiciji koja
nije mnogo marila za oseanja. Sada joj se inio kao dezorijentisan i
izgubljen ovek, kao neko koje proiveo tako teke stvari od kojih je
mogao da poludi". Videla gaje kao starog jadnog oveka, tako slabog
da nije mogao ni da hoda". ivot mu je sada tako teak. ao mi ga
je."
Svakako, EMDR ne lei rak. Ipak, znam da je to bio znaajan deo njenog
leenja, kao i kod mnogih drugih pacijenata koji su se suoili sa neizleivom
boleu.
DECA SA KOSOVA
Rad adaptativnog sistema tretiranja informacija jo je bri kod
dece. Sve se odvija kao da prostije saznajne strukture i rasutiji kanali
asocijacija omoguavaju da se etape preskoe.
Nekoliko meseci posle rata na Kosovu, bio sam tamo kao konsultant za oseajne traume. Jednog dana su traili od mene da pogledam
dvoje adolescenata, brata i sestru. Za vreme rata, kua im je bila opkoljena, a otac pred njima ubijen. Devojka je silovana sa revolverom uz
elo, u sopstvenoj sobi. Otada nije mogla u nju da ue. Deak je sa
svojim ujakom beao preko krova; gaali su ih granatom, koja je ubila
ujaka a deaka ranila u stomak. Neprijatelji su ih ostavili kao mrtve.
Otada su oboje dece teskobno iveli. Loe su spavali, malo jeli i
odbijali da napuste kuu. Pedijatar koji ih je vie puta posetio bio je vrlo
zabrinut za njih; vie nije znao ta da uini kako bi im pomogao. Kao
porodinog prijatelja to gaje posebno brinulo. Deo mog rada sastojao se
u tome da lekare nauim da dijagnosticiraju ESPT (posttraumatski
stres), i on me je zamolio da neto uinim za tu decu.
Sluajui lekara kako pria ta su deca doivela, pomislih da u
im teko pomoi, naroito na stranom jeziku i uz tumaa. Oseanja koja
su preivljavali dok su evocirali svoja seanja bila su vrlo jaka. Ipak,
tokom prve seanse iznenaeno sam konstatovao da, od prve serije onih
pokreta, nijedno ni drugo nije izgledalo uzbueno. Seam se da sam
pomislio kako je ili tumaevo prisustvo blokiralo njihove asocijacije, ili
je trauma bila toliko jaka da im vie nije omoguavala pristup
oseanjima (to se u psihijatriji naziva pojavom disocijacije"). Na
moje veliko iznenaenje oni su mi, na kraju te prve seanse, kazali da su
sada, ne oseajui nikakvu smetnju, sposobni da se sete slika napada.
To mi je izgledalo nemogue: bio sam siguran da e se za nekoliko dana
videti kako je sve nereeno.
Doao sam sedmicu kasnije, sa namerom da ponovim tretman i
da ponovo pokuam, moda polazei od istih scena. Bio sam
zaprepaen kad sam od njihove tetke saznao da su iste veeri posle
nae prve seanse deca prvi put normalno veerala, zatim ceiu no mirno
spavala, takoe prvi put posle marta meseca. Devojica je ak spavala
u svojoj sobi! Nisam verovao svojim uima. Bez sumnje, ta su deca bila
dobro vaspitana i nisu htela da mi kau da im nisam pomogao. Ili, pak,
moda nisu elela da im dalje postavljam pitanja o tako bolnoj epizodi?
Jedna na tri a ne devet na deset, kako belei, sa vlastitim genijem preterivanja, Selin u svojoj tezi.
9
Australijanac Don | D. Keid (John 1 J Cade) to je demonstrirao 1949, ali
ameriki psihijatri ga nisu koristili do sredine ezdesetih godina, a zvanino
nije bio prihvaen do 1974. Godine 2002. mehanizam delovanja litijuma i
dalje je relativno misteriozan, iako su pronaeni brojni tragovi koji
obeavaju, uz otkria njegovih efekata na prepisivanje gena i inhibiciju
proteina C. (Manji, H. K. W. Z. Potter- 1995. Signal transductionpathwavs:
molecular targets for lithiums actions", Archives of General Psvchiatrv
no52,p.531-543).
To je jedan drugi Aitstralijanac, doktor Bari Maral, otkrio. Izvan sebe zbog
stava svojih kolega koji nisu hteli da poveruju u njegove opservacije, on je
najzad sam progutao tubu koncentrata bakterije da bi dokazao da e mu to
uzrokovati ir.
VII
ENERGIJA SVETLOSTI:
PODESITI SVOJ BIOLOKI
SAT
U zoru ovek polazi na put,
ali i poinje da radi.
Heziod
jednom meseno. To ju je u poetku najvie privuklo ovom poslu. Nakon godinu dana, to joj najvie smeta, a naroito, primetila je, putovanja
sa zapada na istok. Ne samo da se ujutro budi veoma rano, ve i danima
osea u grudima hladnou, stomak joj je naduven i potpuno je klonula
kao samo tri dana pred poetak menstruacije. Takoe je primetila i da
se, gledajui neku reklamu na televiziji (dovoljno je da se dete nasmei
majci pa da joj se grlo stegne), ili sluajui o svojoj maki koju treba
kod prijateljice da ostavi uvek kada putuje, lako zaplae.
Smenjivanje dana i noi ne kontrolie samo ciklus sna. Mnogi
drugi bioloki ritmovi to prate. Temperatura tela, koja je najnia ujutro,
penje se tokom aktivnog dana (do 18/19 sati), a zatim ponovo pada.
Luenje raznih hormona, kao to je kortizol, glavni hormon stresa,
takoe sledi ritam od 24 sata. I stomani sokovi i aktivnost probavnog
trakta slede dnevni ritam. Normalno, svi ti ritmovi su poredani jedni do
drugih: temperatura i kortizol poinju ujutro, sa buenjem, da rastu;
probavne funkcije odgovaraju ritmu tri dnevna obroka, a smiruju se
tokom spavanja. Ipak, u XX veku fiziolozi su otkrili da putovanja avionom mogu taj uhodani poredak da poremete.
U stvari, svaki od ovih ritmova funkcionie prema vlastitom
unutranjem satu", i oni nuno ne prate signal dat preko perioda sna i
budnosti. Cak i sklonost snovima - ono to fiziolozi pesniki nazivaju
pritiskom snova" - ima svoj ritam nezavisan od ritma sna! Sanjamo
naroito u drugom delu noi, nekoliko sati pred uobiajeno buenje.
Ako jedne noi ne spavate, izmeu pet i osam sati ujutro osetiete pritisak snova": va mozak e hteti da se iskljui", a misli e postati neorganizovane i neuhvatljive. Miii e vam se iznenada opustiti i glava
e vam iznenada pasti. To je najopasniji period za onog ko prekorauje
svoje granice vozei itavu no. To nije samo umor u smislu nedostatka sna", ve mozak pokuava da sanja.
Ciklus snova je povezan sa spavanjem. Kada promenimo kretanje asovnika, ak i ako spavamo od ponoi do osam ujutro u novoj
vremenskoj zoni, biolokim ritmovima treba vie dana da uspostave
izmeu sebe odgovarajuu fazu. Snovi, na primer, ele da se izraze u
svoje vreme, to odgovara vremenu od deset ujutro u Rijadu ili pet po
podne u Sidneju. Odjednom su mnoge bioloke funkcije poremeene,
to objanjava simptome poremeaja vremenskog rasporeda.
Isto se deava, ali slabije, kada legnemo u etiri ili pet ujutro,
posle duge veeri tokom vikenda. ak i ako sutradan spavamo do
podne, period sna nee biti u fazi sa drugim biolokim ritmovima tela.
Poslednji sati sna, na primer, pae u vreme kada kortizol ve raste i
nakon faze sna sa snovima. Mi smo kao osueni da ostatak dana ivimo
u nekoj magli i apatiji, ponekad i lakoj depresiji, to neki zovu nedeljni
bluz".
Meutim, postoji nain da sve unutarnje skazaljke podesimo.
Kao to se suncokreti okreu prema suncu i prate ga itav dan, hipotalamus je izuzetno osetljiv na svetlost. On je bioloki ureen tako da telo i
mozak vodi u ritmu godinjih doba, prema tome da li su dani sve dui ili
sve krai. Kada je pravilno usmeren, njegova kontrola luenja hormona
i neuroprenosnika izuzetno je precizna.13
Dok se u jesen a zatim zimi dani skrauju, skoro jedna osoba
od tri osea promenu svoje energije i impulsa. Ove promene kao da su
posledica fiziologije hibernacije: sve due noi, teko buenje, stalna
potreba za hlebom, krompirom, testeninom, okoladom, bombonama,
pad energije i libida, gubitak motivacije za nove projekte, usporene
misli. Izmeu novembra i marta, kod skoro 10% ljudi koji ive ispod
40. paralele (Madrid u Evropi, Njujork u Americi) ovi simptomi dobijaju dimenzije istinske depresije (2). Oni su vie fiziki nego psihiki.
To ipak nije udno, poto su pre plod promene biolokog ritma nego
posledica oseajnog bola.
Onog dana kada sam u svom kabinetu primio Freda bio sam
zaprepaen vidljivim odsustvom svakog psiholokog objanjenja za
simptome od kojih je patio ve dve godine. Fred je imao etrdeset godina i bio ef sasvim uspenog preduzea. Bio je elegantan i simpatian
i nimalo se nije ustezao da odgovara na vrlo lina pitanja koja sam mu
postavio. Upoznao je u svom ivotu i uspone i padove, kao i svi ljudi,
ali u njegovoj prii nisam naao ni najmanji trag nekog trajnog bola.
Naravno, to stoje vodio firmu moglo je biti stresno i nesigurno, ali sve
je uvek bilo u poznatim granicama, na nivou tekoa koje je smatrao
izazovom, izvorom stimulacije". Bilo bi mi inae dosadno", dodao
je. Nikad se nije osetio slomljenim, ni zadatkom koji je stajao pred
njim, ni okolnostima.
13
telo i duh bili sve budniji i sve rede ponovo padali u san. Za manje od
dve sedmice procenio je da ima vie energije tokom dana i da moe
jasnije da misli. Kao da mu se magla u glavi razilazila. I raspoloenje
mu se u skladu sa tim popravljalo. Nekoliko meseci kasnije kazao mi je
daje stekao utisak kako ga vrat i ramena manje bole; ali, naalost, bol
nikada nije potpuno iezao. Evo kako je u jednom e-mailu Fred svom
proizvoau simulatora svitanja opisao vlastito iskustvo: Teko da
mogu nai reci da vam opiem ta je ta svetlost za mene znaila. Nita
mi nije toliko pomoglo. injenica da je to potpuno prirodno je dodatna
prednost, jer ja teko podnosim lekove. Ne razumem kako to
funkcionie, ali oseam se odmorniji, imam vie koncentracije i energije
kad se probudim, i to me prati itav, svaki dan."
Jedan od najfascinantnijih aspekata simulacije svitanja bez
sumnje je injenica da to moe biti blagotvorno za svakog od nas, bilo
da smo depresivni ili ne, bilo da smo pod stresom ili ne. Dok sam studirao medicinu, prvi sta u psihijatriji imao sam na univerzitetu Stenford u Kaliforniji. Tu sam nauio fiziologiju sna, sa njegovim raznim
fazama, kao stoje san sa snovima paradoksalan" - postoje elektrina
aktivnost mozga tokom ovog sna" upravo ista kao i tokom buenja,
dok je telo potpuno oputeno.
Vinsent Zarkone, koji je upravljao laboratorijom fiziologije sna,
bio je jedan od najveih specijalista za to pitanje. Veoma se dobro seam
ta nam je govorio: paradoksalno spavanje je u poslednjim satima noi,
i upravo zbog toga zvonjava budilnika esto prekida san. Prolo je mnogo vremena otkad sam primetio do koje je mere neprijatno probuditi se
pre no to se san sam od sebe zavri: koliko se bolje oseamo kad se san
zavri prirodno. Ako je ijedna osoba na svetu umela da izbegne taj
problem, to je sigurno bio on. Iao sam posle asova da ga pitam da li je
mogue napraviti mainu koja bi spreila budilnik da zvoni ako san nije
dovren. Najzad, uz sva sakupljena znanja o fiziologiji paradoksalnog
spavanja, bilo je dovoljno otkriti da lije neko jo uvek u toj fazi, i
prosto zaustaviti zvonjenje budilnika dok iz te faze osoba ne izae.
Zarkone me je, smeei se, gledao. U oima mu je bio plamiak;
on je sam sebi oigledno postavljao isto pitanje. Bilo bi to dobro, zar
ne? -- odgovorio je. Avaj, ne znam ni za kakav aparat koji bi tako radio,
a ako bi neko takav napravio, bilo bi komplikovano upotrebljavati ga
svaki dan. Bile bi potrebne elektrode, ice, kompjuter na nonom
stoiu. Niko ne bi eleo tako neto." Bilo je to pre dvadeset godina.
VIII
KONTROLA IJA:
AKUPUNKTURA DIREKTNO UPRAVLJA
OSEAJNIM MOZGOM
PROPUTENI SUSRETI
Susret sa akupunkturom sam najpre propustio, kao to se moe
dogoditi dvoma prijateljima kojima je sueno da se vole a koji to odmah
ne shvate. Bilo je to 1980, pre mog polaska u Severnu Ameriku, dok
sam jo studirao medicinu u Parizu. Jedan od mojih tadanjih profesora
se vratio iz Narodne Kine. Bio je proitao knjigu Francuza Sulije d
Morana (Soulie de Morant), prvu koja je Zapad upoznala sa akupunkturom (1), i odluio da se na izvoru upozna sa njom. Snimio je
jedan Super 8 film za vreme hirurke operacije u pekinkoj bolnici. Sa
dvesta drugova, u prepunom amfiteatru, gledao sam zapanjeno enu sa
trbuhom iroko otvorenim kako mirno pria sa hirurgom dok su joj iz
creva izvlaili cistu veliku kao dinja. Za anesteziju je posluilo nekoliko
vrlo tankih igala postavljenih na povrini koe. Oigledno, mi nita
slino dotad nismo videli. Ipak, im je film zavren i svetlost upaljena,
svi smo poeleli da zaboravimo ono to smo upravo videli. Moda je to
u Kini bilo mogue, ali kod nas... Bilo je to vrlo daleko od onog to smo
nauili, kao i od nepreglednog podruja zapadne medicine koju je jo
trebalo savladati. Suvie daleko, suvie ezoterino. Nikad vie za petnaest godina nisam pomislio na taj film, sve do dana kada sam se naao
u Indiji, u Daramsali (Dharamsala), ispod Himalaja, gde se smestila
tibetanska vlada u izgnanstvu.
Tu sam posetio Institut tibetanske medicine i sluao jednog
praktiara koji je govorio o depresiji i anksioznosti. Vi, Zapadnjaci,
imate obrnutu ideju o oseajnim problemima. Uvek se iznenadite kada
RE NAUKE
Sa pet hiljada godina potvrene istorije, akupunktura je verovatno najstarija medicinska tehnika koja se na naoj planeti kontinuirano praktikuje. Za pedeset je vekova veliki broj melema ugledao
svetlost dana - nedelotvorne ili otrovne biljke, eliksiri od zmija ili
kornjaine ljuture - ali nijedan, koliko mi je poznato, nije opstajao u
tekuoj medicinskoj praksi toliko dugo. Kada sam poeo ozbiljno da se
interesujem za akupunkturu, otkrio sam daje 1978. Svetska zdravstvena organizacija objavila jedan izvetaj koji ju je oficijelno priznao kao
delotvornu i prihvaenu medicinsku praksu. Uz to, poeo je u medicinskim krugovima da krui izvetaj Amerikog nacionalnog zdravstvenog instituta koji je zakljuio daje akupunktura delotvorna bar pod
izvesnim okolnostima: prilikom bolova nakon hirurke operacije ili za
vreme trudnoe ili hemoterapije. Britanska medicinska asocijacija je
2000. objavila da je dola do slinih zakljuaka jo vie irei polje
indikacija, ukljuujui, na primer, i bol u leima (3).
Nakon toga sam otkrio da su, ako je bilo reci o efektu autosugestije, i zeevi bili na to osetljivi kao i ljudi! Vie iskustava jasno su
pokazala da jedan zec moe biti anesteziran" stimulacijom taaka na
api koje odgovaraju onima to blokiraju bol kod oveka. Saznao sam i
neto jo ubedljivije: kada se malo tenosti sa mozgom zeca koji je pod
anestezijom" ubaci drugom zecu, ni taj drugi ne osea bol.14
Dakle, dokazano je da, u najmanju ruku, akupunktura potie
luenje supstanci u mozgu koje mogu, izvan svakog placebo efekta,
blokirati oseaj bola (4).
Najzad, u meunarodnoj naunoj literaturi ima istraivanja
koja potvruju efikasnost akupunkture za mnotvo problema, kao to
su depresija, anksioznost i nesanica, ali i probavni problemi, zavisnost
14
AKUPUNKTURA I MOZAK
Istinski poetak naunog istraivanja akupunkture datira nekoliko godina kasnije, objavljivanjem jednog lanka u vrlo selektivnom
Proceedings of the National Academy of Sciences (Zakljuci nacionalne
Akademije nauka), asopisu u kome mogu da objavljuju samo lanovi
amerike Akademije nauka, ili njihovi gosti" (6). Doktor o (Cho),
istraiva u oblasti neurologije koreanskog porekla, hteo je da testira
teoriju staru dve i po hiljade godina, prema kojoj stimulacija nonog
prsta akupunktumom iglom poboljava vid. Stavio je u skener deset
zdravih osoba i poeo da testira svoj aparat mirkajui pred njihovim
oima crnim i belim poljima ahovske ploe (najjai podraaj vidnog
sistema za koji se zna). Stvarno, slike su znaajnije aktivirale vidno
polje, vizuelni korteks smeten sasvim pozadi u mozgu. Kod svih je
subjekata treptanje ploe izazvalo znatno poveanje delatnosti ove
oblasti mozga, koja je nestajala kada bi podraaj prestao. Sve je bilo u
redu.
Zatim je zatraio od jednog iskusnog praktiara akupunkture da
stimulie taku koja se u starim kineskim prirunicima zove mehur
67"; nalazi se na spoljnoj strani malog nonog prsta i pretpostavlja se
da poboljava vid. Na iznenaenje itave ekipe, kada se iglom radilo na
tradicionalan nain, putajui je da se brzo uvue meu prste, slike su
pokazale aktiviranje istog dela mozga: vizuelnog korteksa! Svakako,
aktiviranje nije bilo tako jako kao sa ahovskom ploom, ali je bilo
dovoljno jasno da moe ui u statistike testove. Da bi se potvrdilo da
nije re o halucinaciji istraivaa ili ispitivanih subjekata, doktor o je
zatim stimulisao taku na velikom prstu, koji ne odgovara nikakvom
meridijanu. Vidno polje se nije aktiviralo. Ali, opit se tu nije morao
zavriti.
Jedna od najudnijih ideja u tradicionalnoj kineskoj i tibetanskoj medicini jeste ideja da postoje razni morfopsiholoki tipovi",
posebno tip ,jin" i tip ,jang". Ova dva dominantna tipa se odreuju
polazei od preferenci svake osobe prema toplom ili hladnom, nekim
namirnicama, nekim periodima dana, njihovom fizikom izgledu i, ak,
obliku njihovih nonih listova. U starim tekstovima je napisano da
stimulacija odreenih akupunkturnih taaka moe imati, u zavisnosti od
pacijenta, upravo obrnute efekte kod bolesnika, te je otud vano to
pripremiti unapred. o je, dakle, zamolio praktiara da odredi tip
jer ju je spreavao da jasno misli i ponekad kod nje izazivao vrlo teke
komare. Prilikom jednog prouavanja pomislili smo da bi Tomas u tom
trenutku mogao pokuati daje neguje. U poetku je Karolina bila toliko
obuzeta svojim bolom da je jedva primetila tri tanke igle koje joj je
Tomas 45 minuta drao u ruci, cevanici i trbuhu. Ipak, ve od sutra, ona
skoro da vie nije uzimala morfij (samo, prema beleci bolniarki, tri
male doze za 24 sata). Dva dana kasnije je izjavila da vie skoro ne
osea bol; osetila se jaom i odlunijom no ikada da se suoi sa svojom
boleu i da se ne prepusti pesimizmu lekara. Teskoba se izgleda izgubila istovremeno kada i bol, bez ijednog sekundarnog efekta tipinog za
lekove protiv bolova (10,11).15
Harvardska studija pokazuje da su akupunkturne igle stvarno
sposobne da blokiraju podruja oseajnog mozga koja su odgovorna za
iskustvo bola i teskobe. Zahvaljujui toj studiji, bolje shvatamo tako
impresivne rezultate kao to su oni koje je Karolina doivela.
Prouavanja kod zeeva koji vie ne oseaju bol, kao i kod ovisnika od
heroina u periodu odvikavanja, navode takoe na zakljuak da akupunktura stimulie luenje endorfina, malih molekula koje proizvodi
mozak, i koji deluju kao morfij ili heroin.
Postoji i trei mehanizam delovanja koji istraivai poinju da
primeuju: jedna seansa akupunkture ima direktan uticaj na ravnoteu
izmeu dve grane autonomnog nervnog sistema. One poveavaju aktivnost parasimpatikusa, konice" za fiziologiju, na tetu aktivnosti
simpatikog sistema, koji ubrzava". One, dakle, pomau usaglaenost
sranog ritma i, na optiji nain, omoguuju da se sistem vrati u
ravnoteu. Posledice ove ravnotee na sve telesne organe su dobro
utvrene. Kao to smo videli u prethodnim poglavljima, njihov znaaj
za oseajnu lagodnost, zdravlje, usporavanje starosti i spreavanje iznenadne smrti ve je zabeleen u tako poznatim asopisima kao to su
Lancet, American Journal ofCardiology, Circulation, itd.
je nadimanja. Zatraio je narkotike da ublai bol, ali umesto toga samo su
mu preporuili dve igle, jednu u ruku, drugu u kolenicu, koje je jedva osetio.
Iznenaenje je bilo jo vee kada su nekoliko sati kasnije bolovi sasvim prestali. To gaje toliko zaudilo da je po povratku u Njujork napisao veliki lanak u
Njujork tajmsu pod naslovom: Dopustite mi da vam opiem kako sam operisan u Pekingu. " Tim je lankom Reston akupunkturi otvorio vrata u Americi,
gde, sve do danas, nije potrebno biti lekar da biste je praktikovall
IX
REVOLUCIJA OMEGE-3: KAKO
NAHRANITI OSEAJNI MOZAK
TUNO ROENJE
Patricija je imala trideset godina kada je rodila drugog sina, tano
godinu dana nakon prvog. Detetov otac ak bio je vrlo srean i ponosan.
Godina dana koju su proveli sa prvim detetom bila je puna malih
svakodnevnih trenutaka sree, i arko su eleli tog malog Pola koji je
trebalo da upotpuni njihovu mladu porodicu. Ali, ak je bio iznenaen:
Patricija uopte nije izgledala srena. Bila je ak sumorna. Malo se
interesovala za Pola, elela je daje ostave samu, lako se nervirala i ponekad
plakala bez razloga. ak joj je i dojenje, koje je toliko volela sa prvom
bebom, sada izgledalo kao pravi kuluk.
Poput ostalih mladih mama, jedne od deset, Patricija je imala
simptom ,,baby blues" (potitenost koja ponekad prati poroaj), utoliko vie
zbunjujui to je zamenio sreu koja obino prati roenje novog bia.
Postoje beba bila divna, postoje sve u braku ilo kako treba i poto je Zakov
restoran imao sve vie uspeha, ni on ni Patricija nisu mogli da shvate tu
iznenadnu tugu. Lekari su pokuali da ih ohrabre govorei o promeni u
hormonima" koja prati trudnou a naroito poroaj, ali ih to stvarno nije
uteilo.
Pre deset godina Patriciji su se bile otvorile potpuno nove
perspektive: stanovala je u Njujorku, gradu u kome je svakodnevna
potronja jedne od namirnica neophodnih za mozak, masnih kiselina omega3, bila posebno niska, kao uostalom i u Francuskoj i Nemakoj (1). Ove su
masne kiseline, koje telo ne moe da stvara, toliko bitne za sastav i
ravnoteu mozga da ih fetus apsorbuje pre svega preko placente.
Kako jaanje srane varijabilnosti titi od depresije (vidi poglavlje 3), logino je misliti da se depresija i srane bolesti razvijaju na
isti nain u drutvima koja ne daju dovoljno prostora masnim kiselinama
ribe u svakodnevnoj ishrani.
Vrlo je teko tano utvrditi koliinu omege-3 u gajenoj ribi, jer svako goji liste
ima posebne reime ishrane. Izgleda da su evropska gojilita bolja u pogledu
hrane koja se daje ribama nego amerika. Prema miljenju profesor Stola, ribe
iz evropskih gojilita imaju skoro isto toliko omege-3 kao i ulovljene ribe (Stoll,
2001. op. cit.).
19
Morski pas i sabljarka takoe imaju visok nivo omege-3, ali su oni najee
zaraeni merkurij em, tako da se ne preporuuju za jelo trudnicama i maloj deci
(preporuka amerike Food and Drug Administration: www.cfsan.fda.gov/
frflsea-mehg.html, prema izvetaju iz januara 2003)
20
Laneno ulje moe biti za organizam otrovno ako se ne dri na hladnom i u
mraku. Treba, dakle, dobiti svee isceeno ulje, na pravi nain rashlaeno i
stavljeno u neproziran sud. Ulje nikada ne treba da bude suvie gorko (iako je
ono po prirodi malo gorko).
SUD ISTORIJE
Onog dana kada se istoriari budu nadneli nad istoriju medicine
XX veka, mislim da e otkriti dva glavna preokreta. Prvi je otkrie antibiotika, koje je skoro potpuno iskljuilo zapaljenje plua, prvi uzrok
smrtnosti na Zapadu do Drugog svetskog rata. Drugi preokret je tekua
revolucija: nauna demonstracija da ishrana duboko utie na skoro sve
velike bolesti zapadnog drutva. Kardiolozi jedva da to poinju priznavati (iako jo uvek ne prepisuju riblje ulje, uprkos istraivanjima u toj
oblasti, kao i, sada, preporuci Amerike asocijacije za srce) (41). Psihijatri su jo daleko od toga. Ipak, mozak je isto tako osetljiv na sadraj
dnevne ishrane kao i srce. Kad ga trujemo alkoholom ili nelegalnim
drogama, on pati. Ako ga ne hranimo bitnim sastojcima, on takoe pati.
Stvarno je zauujue daje trebalo da protekne dve hiljade i pet stotina
godina da bi moderna nauka dola do konstatacije da sve tradicionalne
medicine, bilo tibetanska bilo kineska, grko-romanska, od prvih spisa
skreu na to panju. Hipokrat je govorio: Pusti da tvoja hrana bude
tvoj lek, a tvoj lek tvoja hrana." To je bilo pre dve hiljade etiri stotine
godina.
Meutim, postoje druga vrata za ulazak u oseajni mozak, koja
potpuno prolaze telom. I njih je priznao Hipokrat, i zanemario, kao i
prehranu, Zapad. udno, najvie ih zanemaruju oni koji pate od stresa
i depresije, pod izgovorom da nemaju vremena ili potrebnu energiju.
Meutim, to je jedan od najraskonijih i od nauke najbolje podranih
energetskih izvora. Re je o fizikim vebama.
ak, kao to emo to videti, u vrlo malim dozama.
KSAVIJERINO UPUTSTVO
Za depresiju je takoe dobro malo doginga. U jednom od prvih
modernih lanaka o tome, doktor Grajst (Greist) pria o Ksavijeri. Studentkinja od 28 godina je spremala svoj magistarski na univerzitetu Viskonsin. ivela je sama, retko izlazila osim na predavanja i uvek se
alila da ne moe da nae oveka koji joj odgovara. Egzistencija joj
se inila praznom; izgubila je nadu da e jednog dana to da se promeni. Jedina uteha su joj bile tri paklice cigareta dnevno; gledala je kako
se pramenovi dima diu u vazduh umesto da se usredsredi na skripta.
Skoro da se nije iznenadila kada joj je doktor univerzitetskog dispanzera kazao daje njen nivo depresije bio 90% vii od onog koji su imali
drugi pacijenti u dispanzeru. Njena depresija je trajala ve dve godine,
i nikakvo leenje joj nije izgledalo prihvatljivo. Nije elela da pria o
svojoj majci i ocu, niti svojim problemima sa jednom psiholokinjom,
i odbijala je da uzima lekove, jer, kako je govorila, moda sam deprimirana, ali nisam bolesna". Moda je iz prkosa prihvatila da uestvuje u
jednom istraivanju koje je lekar upravo sprovodio: trebalo je da triput
nedeljno tri dvadeset do trideset minuta, sama ili u grupi, po svojoj
elji.
Prilikom prvog sastanka sa svojim trenerom za doging zapitala se da to moda nije neka ala: kako se moglo zamisliti da sa tri
pakla cigareta dnevno, s tim da nije vebala od svoje etrnaeste godine,
i sa deset kilograma vika ona moe uestvovati u istraivanju o efektima dogiranja? Poslednji put kad se resila da vozi bicikl izdrala je
deset minuta, verujui da e nakon toga umreti. Zaklela se da nikad
nee ponovo poeti. Ideja da joj je bio potreban trener daje naui da tri
izgledala joj je jo smenija. Staje imala da ui? Da stavlja nogu pred
nogom bre nego kad hoda? Ipak, sasluala je savete koje su joj dali.
Bili su apsolutno bitni za njen budui uspeh: prvo, trebalo je praviti sasvim male korake, vie trkarati no trati, malo se naginjui unapred, ne
diui kolena suvie. Naroito nije trebalo ii suvie brzo, da bi se moglo razgovarati (treba moi govoriti, ali ne i pevati" - govorio joj je instruktor). Ako bi se zadihala, trebalo je usporiti, odnosno samo koraati
ivim korakom. Nije smela da osea ni bol ni umor. Cilj polaska je
bio jednostavan: prei kilometar i po, u vremenu koje je mogla postii,
ali pokuavajui brzo hodati to je mogue due. injenica da je, ve
prvog dana, uspela da postigne cilj koji joj je bio odreen bila je motiv
DOGERSKA EKSTAZA
Depresija se uvek vezuje za crne, pesimistine misli, koje neumorno prevremo po glavi i koje obezvreuju i druge i nas same: Nikad to neu uspeti; u svakom sluaju, ne vredi ni da pokuam; to nee
ii; ja sam runa; nisam dovoljno inteligentan(na); sa mnom je uvek
tako; nemam sree; nemam dovoljno energije, snage, hrabrosti, volje,
ambicije; stvarno sam duboko pao; ljudi me ne vole; nemam nikakav
talenat; ne zasluujem da se neko zainteresuje za mene; ne zasluujem
da budem voljen(a); bolestan sam, itd."
Te samooptube, kad su strane i neopravdano kategorine
(kao: uvek svakog razoaram", stoje sigurno neistina), najee postaju
tako automatske da vie i ne vidimo do koje mere su abnormalne; pre
su izraz duevne bolesti nego objektivna istina. Od 1960. godine i
radova poznatog psihijatra iz Filadelfije Arona Beka (Aaron Beck) pronalazaa kognitivne terapije - poznato je da sama injenica da
ponavljamo ove reenice povlai za sobom depresiju, i da njihovo
KLJUEVI USPEHA
ak i kad smo uvereni u vanost redovnog vebanja, naroito
u stanju deprimiranosti ili stresa, nema nieg teeg no uiniti ga svojom svakodnevnicom. Ipak, nekoliko vrlo prostih saveta omoguavaju
fiziki aktivniji ivot.
Pre svega, treba znati da ne moramo mnogo toga da radimo.
Vano je samo da vebamo redovno. Prema razliitim istraivanjima,
OKRENUTI SE DRUGIMA
Dosad smo razmatrali samo naine pristupa oseajnom mozgu
pojedinca. Sve te metode se, bilo daje re o koherenciji sranog ritma,
EMDR-u, simulaciji zore, akupunkturi, ishrani ili vebanju, uzimaju
kao mera i cilj. Meutim, oseajni mozak ne kontrolie samo unutranju
fiziologiju tela. Njegova druga, ne manje ozbiljna funkcija, jeste da
kontrolie nae afektivne relacije da bi se uverio kako mi uvek imamo
svoje mesto u hordi, grupi, plemenu ili porodici. Razdraljivost i depresija su esto znaci teskobe koje emituje oseajni mozak kada otkrije
neku pretnju za nau drutvenu ravnoteu. Da bismo ga smirili i iveli
u skladu sa njim, moramo sa vie naklonosti sreivati nae odnose sa
drugima. U stvari, dovoljno je upotrebiti nekoliko principa afektivne
higijene. Oni su koliko prosti i efikasni toliko i, opte uzev, nepoznati.
XI
LJUBAV JE BIOLOKA POTREBA
OSEAJNI IZAZOV
Majka vraa Mariji kolsku knjiicu: Nita ne vredi. Nikad
nita nee postii. Sreom da imam tvoju sestru." akova ena lomi
tanjir o ivicu lavaboa: Hoe li me najzad sasluati! Dosta mi je da
se derem! Kako neko moe biti tako sebian?" Nekoliko dana nakon
to su ga zaposlili, Edgar se uputio u neko drugo odeljenje svoje nove
firme. Nepoznati kolega mu prilazi i kae: Sta ete vi ovde? To je
moja teritorija, odlazite." Trei put u istoj sedmici Sofijini susedi neto
slave do dva ujutro. Sutra ujutro ona u sedam sati glasno vue kante za
ubre. To e ih nauiti pameti", mrmlja.
Nita toliko ne nagriza na oseajni mozak koliko sukobi sa
onima koji su deo nae neposredne okoline. Hteli mi to ili ne, ak nas i
sukobi sa naim susedima, koji su stranci", mogu do taci tano toliko
koliko povlaenje noktiju po kolskoj tabli.
Ali, nae srce omeka pred prizorom deteta koje se smei i
ujutro kae svome ocu, gledajui ga u oi: Volim te, tata". Razneimo
se i pred slikom starije ene na samrtnoj postelji dok gleda svoga mua
i poverava mu: Bila sam vrlo srena s tobom. Nita ne alim. Mogu u
miru da odem. Kad oseti vetar na svom licu, seti se da sam to ja dola
da te zagrlim". Tako je i dok gledamo izbeglicu kako stee lekara humanitarne organizacije i izjavljuje mu: Vas je bog poslao. Toliko sam
se plaio, a vi ste spasli moju ki!"
I u jednom i u drugom sluaju mi reagujemo na afektivne
odnose izmeu dva bia. Kada se ljudi jedni prema drugima nasilno
ponaaju, mi patimo, ak i kad smo samo svedoci. Kada kau ono to
oseaju (volim te", bila sam srena", strah me je") i kad to osecanje
FIZIOLOGIJA LJUBAVI
Postoji deo u oseajnom mozgu koji razlikuje sisare od
gmizavaca. Sa stanovita evolucije, bitna razlika je to su sisari izrodili
potomstvo koje je ranjivo i nesposobno da preivi vie dana, nedelja ili
godina, bez neprestane panje svojih roditelja. Ekstremni sluaj je ljudska vrsta, ije su bebe najnezrelije i zahtevaju najduu roditeljsku brigu.
Kod nas, kao i kod svih sisara, evolucija je u mozgu stvorila limbike
strukture koje nas ine posebno osetljivim na potrebe nae dece.21
Evolucija je u na mozak usadila instinkt da odgovaramo potrebama potomstva; da ga hranimo, drimo u toplom, mazimo, titimo, pokazujemo mu kako da neto ubere, kako da lovi, da se brani. Ta aparatura, stvorena da bi se osigurao odnos neophodan za preivljavanje
vrste, dakle, posebno robustan i delotvoran, jeste u osnovi nae duboke
sposobnosti da stvaramo socijalne veze, da ulazimo u odnose", sa drugima: porodicom, hordom, plemenom, itd.
Specifina oblast naeg oseajnog mozga je odgovorna ak, dok
smo bebe, za na tuni pla im nas odvoje od onih za koje smo vezani
(2). Ona je takoe odgovorna za nau instinktivnu reakciju na ovaj pla.
Od roenja, oseajni mozak bebe poziva: Jesi li tu?" I dalje, sve dok
majka ne odgovori: Da, tu sam!" Ovi krici i na instinktivni odgovor
ine taj refleksni luk" izmeu bia, bilo da su ivotinje ili ljudi, osnovu
na kojoj je izgraena itava vokalna komunikacija, pesma ptica, mukanje, rika, lave, mjaukanje, kretanje, a zatim i itava poezija i pesme
ljudi. Nema sumnje da izuzetna sposobnost muzike da izazove oseanja
tu ima svoje izvore: ona direktno utie na oseajni mozak - mnogo
bolje no reci ili matematika.
Kod gmizavaca ova limbika komunikacija ne postoji. U
izvesnom smislu to je za njih bolje: ako bi bebe guteri, krokodili ili
zmije svojim roditeljima davali na znanje gde se nalaze, bili bi odmah
pojedeni. Isto vai i za ajkule, dok mame delfina i kitova stalno komuniciraju zvucima sa svojim mladima; ovi morski sisari imaju pesme
koje neki naunici bez oklevanja porede sa jezikom. U stvari, mogue
je odravati afektivne relacije sa skoro svakim sisarom i veim brojem
21
Ptice imaju iste limbike oblasti kao i sisari, iako se rasplouju jajima, zbog izuzetne zavisnosti svojih potomaka i potrebe za roditeljskom
brigom.
Slika 5: Majina ljubav i fiziologija novoroeneta. U satima nakon razdvajanja od majke, fiziologija malog pacova se raspada. U normalnom" stanju njegove razliite telesne funkcije idu jedne uz druge. Posle njihovog razdvajanja,
sve gubi pravilnost, kao da se itava fiziologija malog pacova potpuno raspada.
(Ova ilustracija potie od Hofera, iz 1995).
bi mogla biti drugi izbor, poto nju ne treba izvoditi u etnju. Ako mu i
to izgleda preterano, onda neka ptica ili ribica. Ukoliko pacijent i dalje
odbija, onda bar treba u stanu da zasadi neku lepu biljku/'
U poetku su me zvale pomalo ljutite kolege sa ortopedske hirurgije ili sa kardiovaskularnog: Traili smo od vas da preporuite neki
antidepresiv, a ne menaeriju! ta hoete da stavimo na recept? Kod
apotekara nema domaih ivotinja!" I uprkos mojim objanjenjima, koja
su, izgleda, samo meni bila ubedljiva, na kraju su sami preporuivali antidepresive. Bez sumnje, mislili su da tako podravaju modernu naunu
medicinu nasuprot uvek preteem mranjatvu nadrilekarstva.
Brzo sam shvatio da moj pristup nije bio efikasan i da u najzad
stei vrlo lou reputaciju. Zato sam odtampao rezime nekoliko naunih
studija o tome i dodao ih svojim zakljucima u medicinskom dosijeu.
Nadao sam se da u na taj nain svojim kolegama ukazati na neke
izuzetne rezultate za koje oni, izgleda, nisu znali; na rezultate poput
onih iz studije objavljene u American Journal ofCardiology, u kojoj su
ljudi i ene, iji su infarkt pratile opasne aritmije, bili posmatrani due
od godinu dana.
Oni sa domaom ivotinjom su imali est puta manje anse da
umru sledee godine nego drugi (16). Prema drugoj studiji, starije osobe koje su posedovale domau ivotinju su bile psiholoki otpornije
na ivotne tekoe i mnogo rede odlazile lekaru (17). Prema miljenju
grupe sa Harvarda, bavljenje biljkama je upola smanjivalo smrtnost
penzionera u starakim domovima (18). I oboleli od side su, kao vlasnici pasa ili maaka, bili zatieniji od depresije (19). Konano, pozivao
sam se i na jevanelje svojih sagovornika: sakrosanktni Journal ofthe
American Medical Association. Ovaj asopis je 1996. objavio studiju
po kojoj su ljudi hendikepirani do te mere da se skoro nisu mogli kretati, kao oni stari pacijenti zbog kojih su me pozivali, bili sreniji, imali
bolje miljenje o sebi i mnogo bogatije odnose ukoliko ih je pratio pas
(20). U stvari, dokazano je da vas prosto prisustvo neke ivotinje ini
privlanijim" u oima drugih (21).
I berzanski su se posrednici bolje oseali ako su kod kue imali
neku ivotinju. To je jedan od najstresnijih poslova: stalno rtve pramena na tritu, na koje nemaju nikakav uticaj, oni uprkos svemu moraju
ispuniti svoje kvote prodaje. Nema nieg udnog u tome to vei broj
njih pati od prevremenog visokog pritiska. Doktor Alen (Allen), sa
Univerziteta Bafalo (Buffalo), pristupio je jednom nekonvencionalnom
prouavanju grupe posrednika iz svoga grada. Lekovi, koji su im prepisivani, sputali su visok pritisak ispod alarmantne granice od 160/100,
do koje se esto podizao. Ipak, to nije spreavalo da pritisak skae u
momentima stresa. Doktor Alen je polovini njih predloio da nabave
psa ili maku (imali su pravo da izaberu ta hoe). Nakon est meseci,
rezultati su sami po sebi govorili: oni koji su imali domau ivotinju
vie nisu isto reagovali na stres; ne samo da se njihov arterijski pritisak
stabilizovao, ak i u stresnim trenucima, ve je i njihova sposobnost
za neke zadatke, brz mentalni proraun, javno izlaganje, postala mnogo bolja: pravili su manje greaka i kao da su bolje kontrolisali svoja
oseanja i svoju koncentraciju (22). U jednom je drugom istraivanju
doktor Alen pokazao kako starije ene (iznad sedamdeset godina), koje
ive same ali sa bliskom ivotinjom, imaju isti krvni pritisak kao i ene
od dvadeset i pet godina koje aktivno ive (23).
Moj dodatak" je bio vrlo efikasan: nikada mi vie nisu stavili
ni najmanju primedbu i vie nisam sluao kako me kolege ismevaju iza
lea dok piem svoje zooloke" preporuke u dosijeu nekog od njihovih
bolesnika. Suprotno tome, mislim da nijedan jedini pacijent nije otiao
bez recepta za prozak, niti sa jednom makom.
Nauno zasnovana ili ne, ideja da je afektivni odnos po sebi
fizioloka intervencija poput nekog medikamenta jo nije nala svoj put
u medicini.
PSI IZ SARAJEVA
Vlasnici domae ivotinje nemaju potrebu da im se pokazuje
ono to svakodnevno oseaju, ak ni u najizuzetnijim situacijama. Sarajevo je 1993. godine ivelo pod bombama i sa stalnom pretnjom od
snajperista. Osim neto humanitarne" pomoi, skoro godinu dana nije
imalo ta da se jede. Sve radnje su bile opljakane, nije bilo nijednog
celog prozora, parkovi u gradu su postali groblja na kojima nije bilo
dovoljno mesta. Nije se vie smelo izai na ulicu iz straha da vas ne
pogodi zalutalo zrno ili da ete biti rtva nekog drugog snajpera".
Ipak, u tom iscpljenom gradu u agoniji, u kome su jedine trzavice bile
ratni mete, jo uvek su viani ovek, ena i dete kako etaju svog psa.
Moramo ga izvesti", govorio je ovek na ulici. U tim se trenucima i
rat malo zaboravi; kad se posvetite neem drugom, malo zaboravite."
XII
OSEAJNA KOMUNIKACIJA
(Oni koji vladaju pravim reima nikoga ne vreaju.
Pri tom, oni govore istinu.
Njihove reci su jasne, ali nikad nasilne.
Oni nikad ne putaju da ih vreaju,
a oni nikoga ne vreaju.)
Buda
Da sam samo znao tako sa njima da razgovaram! Mnogo kasnije sam otkrio logiku i potpuno podmazanu mehaniku koja se krila iza
Dordove mirne snage.
LOVE LAB (LJUBAVNA LABORATORIJA) U SIJATLU
Na Univerzitetu u Sijatlu, na mestu koje se zove Love Lab"
(Ljubavna laboratorija), brani parovi prihvataju da se podvrgnu
oseajnom mikroskopu profesora Gotmana (Gottman). On analizira
prirodu njihovih uzajamnih odnosa. Video kamere snimaju parove i
omoguuju da se primeti i najmanja grimasa koja im pree preko lica,
ak i ako ona ne traje ni desetinu sekunde. Nadgledaju se i promene u
njihovom sranom ritmu i njihov arterijski pritisak. Otkad je izumeo
svoju Ljubavnu laboratoriju, vie od sto parova je prihvatilo da tu diskutuje o svojim sukobima: raspodela domaih poslova, odluke u vezi
s decom, upravljanje fmansijama, odnosi sa porodicom drugog branog
druga, sukobi oko puenja, pia, i tako dalje. Prvo otkrie profesora
Gotmana je da nema srenog para, u stvari, trajne oseajne veze, bez
hroninog sukoba. Cak suprotno: parovi koji nemaju stalni predmet
svae trebalo bi da se zabrinu. Odsustvo sukoba je znak oseajne distance koja iskljuuje svaki pravi odnos. Drugo otkrie, zaprepaujue,
jeste da je profesoru Gotmanu dovoljno pet minuta analize svae
izmeu ene i mua da predvidi, sa preciznou veom od 90%, ko e
ostati u braku a ko e se razvesti za nekoliko sledeih godina, ak i kad
je re o paru koji je usred medenog meseca (3)! Nita toliko ne utie
na na oseajni mozak i nau fiziologiju koliko kad se osetimo dalekim onima za koje smo najvie vezani: naem supruniku, naoj deci,
naim roditeljima. U Ljubavnoj su laboratoriji jedna re vie, siuan
mig prezira ili odvratnosti, jedva vidljivi za posmatraa, dovoljni da
izazovu ubrzanje sranog ritma kod onoga kome su namenjeni. Dobro
plasirana aoka uz malo prezira, pa e srana frekvencija snano skoiti
iznad 110 otkucaja u minuti (4).22
Problem je u tome to oseajni mozak, na taj nain upozoren, potpuno ponitava sposobnost saznajnog mozga da racionalno
22
Srana frekvencija kod mukarca je uglavnom oko 70, a kod ene oko 80
otkucaja u minuti.
APOKALIPSA KOMUNIKACIJE
Prvi jaha je kritika: kritikovati nekoga umesto mu ponuditi
albu ili molbu. Primer kritike: Opet kasni. Samo misli na sebe."
alba: Devet je sati. Rekao si da e doi u osam. To je drugi put
ove nedelje. Dosadno mi je i oseam se samom kad te ovako ekam."
Kritika: Dosta mi je toga da skupljam iza tebe tvoje stvari. Ljuti me
tim svojim bacanjem!" alba: Smeta mi kad povlai svoje stvari po
kuhinji ujutro kad hou da popijem kafu. Potreban mi je red da bih se
dobro oseala. Da li bi mogao da se potrudi da sve sredi pre nego to
ode na spavanje?"
Gotman sugerie kako se opravdana alba, koja ima sve anse da bude sasluana, pretvara u kritiku koja e samo izazvati otpor,
zlovolju ili opasan protivnapad: dovoljno je samo na kraju dodati: ta
je tvoj problem?"
Ono to ova zapaanja ini toliko zauujuim jeste mera do
koje ona idu sama od sebe! Mi svi tano znamo kako ne elimo da
se prema nama neko ponaa.Tee nam je, naprotiv, da odredimo kako
bismo voleli da se prema nama ponaaju, iako smo istog trenutka zahvalni kad nam se neko obrati na oseajno-inteligentan nain. Seam se
neoekivane lekcije koju sam jednog dana dobio putem telefona. Due
od dvadeset minuta sam ekao da mi jedna slubenica avionske kompanije kae gde je moja rezervacija za let na koji sam polazio istog
popodneva. Nestrpljiv i ljut, kad mi je najzad priznala da je ne moe
nai, poeo sam da viem: Kako to? To je glupo! emu sluite ako
niste u stanju da naete jednu rezervaciju?" Dok sam izgovarao te reci,
ve sam poalio. Jasno mije bilo da sam uvredio osobu koja mije bila
preko potrebna da bih resio svoj problem. Ali, nisam znao kako da se
izvuem. Mislio sam daje smeno da se sad izvinjavam (u stvari, nikad
nije ni suvie rano ni suvie kasno, ali ja to jo nisam bio shvatio). Na
moje veliko iznenaenje, ona me je izvukla iz nezgode: Kad podignete
glas, gospodine, ne mogu da se koncentriem ni da vam pomognem".
Imao sam sree: upravo mije dala savrenu priliku da se izvinim a da ne
izgubim obraz. Odmah sam to uradio, i nakon nekoliko sekundi ponovo
smo priali kao dve odrasle osobe koje pokuavaju da rese neki problem. Kad sam joj objasnio koliko je to putovanje za mene vano, pretvorila se u solidnog saveznika i prekoraivi neko pravilo ak mi obezbedila mesto na letu koji je ve bio blokiran. Ja sam psihijatar, a ona je
potpuno vladala emocijama razgovora. Tog sam dana zamiljao kako se
ona vratila kui sigurno mnogo oputenija od mene. To iskustvo me je
navelo da ponem da se bavim nenasilnom oseajnom komunikacijom.
Niko, odista, nije smatrao daje vano ili korisno da me tome podui.
Gotmanov drugi jaha (Apokalipse), najnasilniji i najopasniji
za nau limbiku ravnoteu, jeste prezir. Naravno, prezir se ispoljava putem uvrede, ak i najblae (neki bi kazali podmukle), kao vae
ponaanje nije umesno", pa do najnasilnijih klasinih Jadna moja devojko, ti si pravi idiot",, jadnik", ili jednostavnija, ali ne manje opasna
ti si smean". I sarkazam moe delovati kao zlo, kao kad Fred odgovara Ingrid: Da si mi ti sluavka, bar bi kua bila sreena".
vama manipuliu. To je esto i ekonominije. Nasuprot tome, u situacijama hitnosti ili opasnosti, normalno je biti agresivan", izdavati naredbe bez objanjavanja. Na taj nain vojska funkcionie, jer se suoava
sa opasnou. Ali, bilo koja situacija da je u pitanju, postoje samo tri
naina reagovanja. A mi treba svaki put da izaberemo. Da stanemo ili
ne ispred oseajnog izazova.
Na sreu, nisu svi odnosi konfliktni. Drugi zaboravljen aspekat
komunikacije, iako je skoro isto toliko vaan, jeste znati iskoristiti prilike da produbimo svoj odnos sa drugim.
Jedan od najjednostavnijih naina da se do toga doe jeste da
budemo prisutni kada drugi (ili druga) pati i potrebna mu (joj) je naa
pomo. Treba znati i reci koje omoguuju da ta emotivna struja pree
iz jednog mozga u drugi, efikasno i brzo. Za to postoji jedna druga
tehnika. Lake se upotrebljava, bez sumnje stoga to sa njom za nas
nema rizika.
XIII
SLUATI SRCEM
Prve godine sam se, kada su od mene zatraili da nauim lekare
iz svoje bolnice kako da bolje sasluaju svoje pacijente, setio da sam pomislio kako imam malo toga da im ponudim. Znao sam koji je jedan od
njihovih najvanijih problema: pacijent (ili, ee, pacijentkinja) koji se
zaplau usred konsultacije. Za njih je bila prava katastrofa kada jedna
jadna gospoa, majka petoro dece, doavi zbog glavobolja" odjednom otkrije plaui kako ju je mu ostavio. Sve to su mogli uiniti,
uz punu ekaonicu pored, jeste da sebi kau: Tu smo, popodne nam je
propalo!" Za mene je to, oigledno, bilo obrnuto. Kada bi se neki pacijent zaplakao, govorio sam sebi da sam na dobrom putu. Budui usred
emocije, bio sam na putu istine; samo je trebalo da povuem konce.
Ali, kao psihijatar, nikako nisam bio u istoj poziciji kao i moje kolege.
Njihova konsultacija je trajala deset do petnaest minuta, a moja nikad
ispod trideset, obino itav sat, ak i vie. Metode komunikacije kojima su me nauili - pasivno sluanje i paljivo potcrtavanje nekim
,,mmm...mmm" ili priajte mi vie o svojoj majci" - zavravale su se
dugim izlivima koji su mi sasvim odgovarali, ali su se loe uklapali u
vreme kardiologa ili hirurga koje je striktno mereno. Ali, morao sam u
okviru svojih predavanja osigurati kurs vladati tekim pacijentima" i
nai neto efikasnije za savetovanje studenata od onog mmm...rnmm"
saginjanjem glave, i neto humanije za pacijente no da ih ponovo brzo
ispratim sa receptom za prozak u depu. A to je moralo trajati vie od
deset minuta.
Nikad se o jednom pitanju ne naui vie no kad se o njemu
predaje studentima. Ja sam, dakle, istraivao tu oblast i otkrio da su
Marion Stjuart (Marian Stuart) i Dozef Liberman (Joseph Leibermann),
jedna psihoterapeutkinja i jedan psihijatar, autori znaajnih studija o
onome to razlikuje lekare koji imaju dar komuniciranja od onih koji
PITANJA ELFE
Tehnika se svodi na pet pitanja koja idu dosta brzo jedna za
drugim. Dobar mnemotehniki nain da se toga podsetimo jeste da
postavimo pitanja ELFE". Kao u bajkama, ELFE (igra reci, elfe je
vila, prim. prev.) banalnu svakodnevicu pretvara u magini trenutak.
Q za ita se desilo? " (Que s est-ilpasse?). Da bi se uspostavila
veza sa osobom koja pati, potrebno je da vam ona pre svega ispria
ta joj se u ivotu desilo i ta joj je nanelo bol. A ona e vam to opisati
odgovarajui na pitanje: ta se dogodilo?" Otkrie Stjuartove i Libermana je da ovde nije neophodno ulaziti u detalje, naprotiv. Vano je
sluati prekidajui osobu to je mogue rede tokom tri minuta, jedva
neto due. Ako vam se to ini premalo, biete bez siutinje iznenaeni
kada ujete kako, proseno, lekar prekida pacijenta nakon osamnaest
sekundi (2). Ako ostavite sagovornika da se gubi u detaljima due od
tri minuta, reskirate da nikad ne doete do sutine. A sutina u osnovi
nisu detalji, ve emocija. Treba, dakle, brzo prei na drugo, mnogo
znaajnije pitanje.
majci, Sun Li, koja je napustila Tajvan nakon smrti svog treeg mua i
dola da ivi kod nje. Ne moemo se pretvarati da vrlo bolni oseajni
odnosi ne postoje. Ne mogu se izbei prozakom, niti najefikasnijim
moguim prirodnim tretmanima. Njena situacija je zahtevala da se s
njom uhvati u kotac.
Sun Li je odbila da ui engleski i da poloi vozaki ispit.
Oigledno se dosaivala, i izgleda da joj je glavna aktivnost bila da
se mesa u ivot svoje keri. Izuzetno inteligentna, znala je tano kako
da se ponaa da se ova oseti krivom, sve se pravei da nita ne trai za
sebe. I bilo ta da Susmita uradi, nikad nije bilo dovoljno i nikad nije
valjalo, iako je upravo to od nje traeno. Kako je bilo iskljueno daje
vrate u Tajvan ili daje smeste u neki staraki dom gde ne bi mogla ni sa
kim da razgovara, Sun je uivala u kui; trebalo je baviti se njome, zbog
ega je sve inila nesrenim, durei im se. Iako je Susmita sada mogla
da kontrolie svoja lupanja srca dok joj je majka upuivala uobiajene
aoke, i ak, zahvaljujui EMDR-u, da se savlada, daje sadanje svae
ne podsecaju na telesne kazne iz detinjstva, ona je i dalje bila podlona
verbalnom nasilju i oseajnoj napetosti u vlastitoj kui. Pri tom, njena
azijatska kultura je nije pripremila da se suoi sa tako tekom starom
majkom. Poela je da se osea stvarno bolje tek kad je prihvatila da
sistematski vlada oseajno optereenim odnosom sa svojom majkom.
Mi smo napravili listu ustupaka koje je bila spremna da uini i
granica koje je elela da postavi. Prihvatila je, na primer, da triput nedeljno vodi Sun Li na ruak i u kupovinu. To mi se inilo previe, ali je
ona bila ta koja je trebalo da proceni staje prihvatljivo. S druge strane,
elela je da ima mira u svojoj kui jedan sat ujutro, kad joj mu ode na
posao, i da ima jedan sat sa njim kad se on uvee vrati. Nije verovala
da e majka prestati da je gnjavi. Sun Li je imala narav koju je bilo
teko menjati u osamdeset i petoj godini. Zauzvrat, Susmita vie nee
podnositi fizike pretnje koje joj je njena majka, ma kako to izgledalo
neverovatno, i dalje ponekad upuivala.
Sa svojom kartom SPA-CEE" u ruci, ponavljali smo kako
treba da se obrati majci da bi joj objasnila ta joj je sada potrebno. Uz
moju pomo je izabrala mesto i trenutak gde je trebalo da razgovaraju,
i nain na koji je trebalo da joj pristupi: Draga majko, znate koliko mi
je stalo da budete sreni u mojoj kui, i koliko je moja uloga erke meni
vana. Da bi u kui vladao najbolji sklad, postoje neke stvari o kojima
treba da razgovaramo." Nakon stoje pomalo tapkala u mestu, nala je
POSLEDNJI DAN
Vlast nad oseajnom komunikacijom se ne stie ni za dan, ni
za mesec, ni za godinu. U borilakim vetinama se poinje belim pojasom da bi se na kraju dolo do crnog. Zatim dolaze finije stvari koje
nazivamo danima". Ali, ne postoji poslednji dan". Uvek se moe biti
bolji.
Mene vladanje oseajnom komunikacijom pomalo podsea na
to. Trai upravljanje energijom koja zahteva sigurno itav ivot da bi
komunikacija bila potpuno prefinjena. Ja sam imam utisak, nakon godina koje sam proveo interesujui se za to pitanje, istina, bez ikakvog
sistematskog treniranja, da sam postigao samo smei pojas". Ipak, sa
dovoljno sam iskustva da bih bio intimno ubeen da je tragino proi
ivotom a ne prionuti na osnovni zadatak: uvek poboljavati svoju
oseajnu komunikaciju. Cak ako se ona moe poboljavati do u nedogled, to je samo razlog vie da zasuemo rukave. Volim onu anegdotu
koja se pria o Kolberu (Colbert). Francuskoj su veoma nedostajali
brodovi da bi mogla da se suprotstavi rastuoj moi Engleske. Nije bilo
dovoljno hrastovine za jarbole. Korner je pozvao kraljevske umare i
zatraio od njih da zasade umu. Ali, Monsenjeru", odgovorie oni,
treba sto godina da dobijemo dovoljno velike hrastove da se od njih
mogu napraviti jarboli." Ah", ree Kolber, ,,u tom sluaju treba poeti
odmah!" Sreom, dobro se dejstvo oseajne komunikacije oseti mnogo
bre. Mladi lekari, kojima sam predavao, primetili su skoro trenutnu
razliku u odnosima sa svojim pacijentima, a potom i u svojoj energiji tokom dugih i tekih dana. Jo je lake tu vetinu razviti ako je
kombinujemo sa uenjem usaglaavanja sranog ritma. Stabilizujui
oseajni mozak i inei ga prijemivijim u isto vreme kao i kod drugih,
srana usaglaenost nam omoguuje da lake naemo reci i ostanemo
usredsreeni na na integritet.
Dugo sam se oslanjao na oseajnu regulaciju, preko najboljeg
naina vladanja uticajem koji uzajamno jedni nad drugima vrimo.
Nakon ovladavanja fiziologijom, zahvaljujui razliitim metodama
usredsreenim na tela opisana u prvom delu knjige, upravljanje
komunikacijom je svakako bitna etapa u leenju oseajnog mozga.
Meutim, postoji i jedna druga koja je na Zapadu ve pedeset godina
zanemarivana.
XIV
VEZA SA DRUGIMA
Ako seja ne bavim sobom, ko e to uraditi?
Ako se pak bavim samo sobom, ko sam ja?
A ako se sad ne brinem za to, kad u onda?
Rasprava o oevima (Traite des Pere)
Ilel (Hillel)
ivot je borba, koju ne vredi voditi samo radi sebe. Na duh
uvek trai smisao izvan granica svojeg umora od samog sebe", prema lepoj formulaciji sociologa Alena Erenberga (Alain Ehrenberg)
(1). Potreban mu je drugi razlog, no stoje prosto preivljavanje, da bi
istrajao u svom naporu ivljenja. U Zemlji ljudi, Sent Egziperi pria
kako se pilot Anri Gijome izgubio u avionu u Kordiljerima Anda. Tri
dana je samo hodao pravo kroz ledenu hladnou. Konano je, licem
napred, pao u sneg. Koristei taj neoekivani odmor, shvatio je da, ako
se odmah ne podigne, nikad vie nee ustati. Ali, iscrpljen do krajnjih
granica, prosto nije eleo. Poeleo je slatku, bezbolnu, mirnu smrt. U
glavi se ve oprostio sa enom i decom. U srcu je poslednji put osetio
svu ljubav prema njima. Zatim ga je jedna misao iznenada trgla: ako
njegovo telo ne pronau, njegova e ena morati da eka etiri godine
da bi podigla njegovo ivotno osiguranje. Otvarajui oi, odjednom je
ugledao stenu koja se izdizala u snegu na sto metara od njega. Ako se
donde dovue, moda e njegovo telo biti vidljivije. Iz ljubavi prema
svojima, digao se i ponovo poeo da hoda. Sad ga je ta ljubav nosila.
Vie se nije zaustavio, preavi skoro stotinu kilometara po snegu pre
no stoje stigao do sela. Kasnije je rekao: Ono to sam uradio nijedna
ivotinja na svetu ne bi uinila". Kada vlastito preivljavanje vie nije
predstavljalo dovoljan motiv, ljubav mu je dala snage da nastavi.
Danas smo u srcu planetarnog pokreta prema ,,psy" individualizmu ili linom razvoju". Njihove velike vrednosti su autonomija,
nezavisnost, sloboda, izraz samog sebe. Ove vrednosti su postale toliko
bitne da.se ak reklamne poruke njima slue da bi nas navele da neto
kupimo to na sused ve ima, a to e nas ipak uiniti jedinstvenim.
Budite ta ste", viu te reklame za odeu i parfeme. Izrazite svoje ja",
sugerie reklama za marku kafe. Mislite razliito", nareuje nam oglas
proizvoaa kompjutera. U Sjedinjenim Dravama je ak i vojska, koja
ipak nije simbol individualnih vrednosti, krenula da na taj nain privlai
mlade regrute. Budite sve to moete biti", obeavaju ovi oglasi, a
u pozadini tenkovi manevriu u pustinji. Naravno, ove vrednosti su,
u nezadrivom uzletu ve od amerike i francuske revolucije s kraja
XVIII veka, donele mnogo dobrih stvari. One su u samom srcu pojma
slobode" koji nam je toliko vaan. No to dalje u tom pravcu idemo,
to vie uviamo da i nezavisnost ima cenu. Ta cena je izolacija, patnja
i gubitak smisla. Nikada nismo imali toliko slobode da se odvojimo od
suprunika koji nani sasvim ne odgovaraju: procenat razvoda dosee
sada do 50% u naim drutvima (2). Nikada se nismo toliko selili: procenjeno je da se u Sjedinjenim Dravama svaka porodica preseljava u
proeku svakih pet godina. Oslobaajui se veza, zadataka, obaveza
prema drugima, nikada nismo bili toliko slobodni da naemo svoj put i
da rizikujemo da ostanemo sami i izgubljeni. To je, bez sumnje, jedan
od razloga zbog kog se ini da procenat depresivnih na Zapadu redovno
raste tokom poslednjih pedeset godina (3).
Jedan moj prijatelj je imao trideset i sedam godina. Bio je lekar,
emigrirao je iz svoje zemlje i donedavno iveo sam. Dugo je traio u
psihoanalizi, razliitim radionicama linog razvoja, u antidepresivima,
koje je skoro sve isprobao, smisao koji je nedostajao njegovoj egzistenciji. Jednog dana mi je kazao: ,,U osnovi, jedini trenutak kad sebi
ne postavljam egzistencijalna pitanja jeste kad moj sin od dve godine
stavi svoju ruicu u moju i kad zajedno hodamo, ak i ako idemo da
kupimo novine!" Kao za Gijumea (Guilaumet), ljubav prema supruzi i
deci, ona koju im donosimo, verovatno je izvor najoiglednijeg smisla
za nau egzistenciju. Ali, vanost drugog za nau sopstvenu ravnoteu
ne zadrava se na uoj porodici.24
24
XV
ODAKLE POETI
Stojei na Pont Neuf (Novom mostu), gledam Senu kako tee
izmeu belog kamenja. Na obali, u najuem centru Pariza, ovek sa
sinom peca. Deko je upravo ulovio ribu i oi mu blete od sree.
Seam se dugog hodanja du iste reke, sa svojim ocem, kad sam bio
istih godina kao ovaj deko. Otac mi je priao kako se, kad je on bio
mlad, njegov otac s vremena na vreme kupao u Seni, ak i zimi. Dodao
je da je naa reka sada stvarno zagaena, da se u njoj ne moe vie
kupati i da su i ribe iezle. Trideset godina kasnije ribe su se vratile.
Moda je ak mogue i kupati se u njoj ponovo. Dovoljno je prestati sa
zagaivanjem, pa da se Sena sama iisti. Reke i reice su iva bia. I
one, kao i mi, ele samoozdravljenje, ravnoteu, homeostazu", toliko
dragu Klodu Bernaru (laude Bernard). Kada ih ostavite na miru, kada
prestanete da ih trujete, one se iste, proiavaju.
Kao i sva iva bia, one stalno odravaju razmenu sa svojom
okolinom: vazduh, kia, zemlja, drvee, alge, ribe i ljudi. A ova iva
razmena pre svega stvara red, organizaciju i, na kraju krajeva, istou.
Samo povrine vode koje se ne miu, koje stoje, postaju zagaene.
One klize u haos. Smrt je stvarno suprotna ivotu: nema vie razmene
sa spoljanjou, a bez stalne rekonstrukcije poretka i ravnotee, koja
karakterie ivot, sve se raspada. Ali, sve dok su prirodne sile na delu,
one tee ravnotei, usaglaenosti i ak, na odreeni nain, istoti. Aristotel je mislio da svaki oblik ivota ima u sebi snagu koju on naziva
enetelehija ili samodovrenost (1). Zrno ili jaje imaju u sebi snagu koja
e od njih napraviti beskrajno sloeniji organizam, bilo daje re o cvetu, drvetu, kokoki ili ljudskom biu. Taj proces samodovrenosti nije
samo fiziki, on se produava, kod ljudskog bia, razvojem mudrosti.
Karl Jung (Carl Jung) i Abraham Maslov su primetili istu stvar. Jung je
bio zapanjen procesom individuacije" koji ljudskom biu uvek donosi
nata ili pomalo izgubljenih prijatelja, umirujua sredstva e biti zamenjena metodama drastinije samoutehe, kao to su kanabis, kokain ili
heroin.
Bitno je zameniti ove nedovoljno efikasne metode, najee
otrovne, tehnikama koje koriste sposobnosti samoozdravljenja oseajnog mozga i koje omoguavaju da se ponovo uspostavi harmonija
izmeu spoznaje, oseanja i oseaja poverenja u ivot. U Pitsburgu
smo svakoga hrabrili da otkrije svoju sposobnost srane usaglaenosti
i naui da ue u to stanje pri najmanjem stresu (ili, kad bi se pojavilo
iskuenje, da se oslonimo na jednu manje zdravu metodu, i manje efikasnu, da bismo vladali napetou trenutka).
Najzad, treba identifikovati, ako je to mogue, bolne dogaaje
iz prolosti koji nastavljaju da prizivaju oseanja teka u sadanjosti.
Najee su pacijenti ti koji potcenjuju vanost oseajnih ireva koje
jo nose u sebi i koji uslovljavaju njihov stav prema ivotu, u svakom
trenutku oivljavajui bol ili ograniavajui zadovoljstvo. Veina tradicionalnih praktiara ima tendenciju da na to ne obraa panju, ili pak
ne zna kako da pomogne pacijentima da se toga oslobode. Dovoljno je
nekoliko seansi EMDR-a da bi se posledice ove teke prolosti oistile
i tako rodila nova i harmoninija perspektiva u ivotu.
Uvek treba nabrojati hronine sukobe u najvanijim oseajnim
odnosima: kako u linom ivotu - roditelji, deca, suprunici, braa i
sestre - tako i na radu - gazda, kolege, zaposleni. Ovi odnosi uslovljavaju na oseajni eko-sistem. Oieni, oni nam omoguavaju da opet
steknemo vlastitu unutranju ravnoteu. Ako stalno zagauju rad naeg
oseajnog mozga, oni najzad blokiraju ove mehanizme samoozdravljenja. Ponekad, uklanjanje posledica povreda iz prolosti omoguava
oseajnim odnosima da oive. Osloboeni senki koje nemaju nita sa
sadanjim trenutkom, moemo izmisliti potpuno nov nain da uemo u
odnos jedni sa drugima. Nauiti kontrolisati svoju sranu usaglaenost
takoe olakava odnose. Nenasilna oseajna komunikacija je direktan,
izuzetno delotvoran nain da se usklade oseajni odnosi i da se ponovo
nae ravnotea u sebi. Svi mi moramo da se stalno vebamo za bolju
oseajnu komunikaciju. Ako poduavanje ovim metodama od strane
iskusnog terapeuta nije dovoljno, treba se angaovati u sloenijem procesu terapije para ili porodine terapije (ukoliko su najvaniji sukobi iz
linog ivota).
Skoro itav svet e iskoristiti promenu.u ishrani kojom se ponovo dolazi do odgovarajue ravnotee izmeu masnih kiselina omega-3 i
masnih kiselina omega-6, i tako obezbediti i telu i mozgu prvu idealnu
materiju za obnavljanje. Mi danas znamo da taj reim, koji se zove
kritski", ne samo da pomae da savladamo stres i depresiju, ve i da
poveamo sranu varijabilnost. Svako, dakle, mora, bar minimalno, da
se pobrine o povratku ravnotee u svakodnevnoj ishrani jedui vie ribe,
tj. uzimajui omegu-3, i da smanji koliinu omege-6. Poeti program
fizikih vebi takoe je opcija koja je za svakoga mogua i koja ne
zahteva skoro nikakvo materijalno ulaganje, osim tih dvadeset minuta
triput nedeljno. Isto tako, svi moramo da se zapitamo da li bismo mogli
bez preteranog napora da promenimo nain jutarnjeg buenja. Poto je
dovoljno samo ponovo regulisati na bioloki sat i zameniti budilnik
lampom koja simulira poetak svitanja, napor je minimalan, a potencijalne prednosti znaajne. Akupunktura, naprotiv, predstavlja mnogo
vee investiranje u vremenu i novcu. Jaje preporuujem naroito onima koji pate fiziki, uglavnom od bolova, i oseajno. U ovoj situaciji
kineske igle obino pomau da se u isto vreme lece dva problema (teko
je leiti depresiju nekoga ko stalno ima telesne bolove).
Najzad, da bismo postigli istinski unutranji mir, potrebno je
da naemo dublji smisao u ulozi koju u svojoj zajednici imamo, izvan
svoje ue porodice. Oni koji su imali sree da nau takav izvor smisla
usmereni su dalje od jednostavnog povratka na ugodnost; imaju oseaj
da crpu svoju energiju iz onoga to samom ivotu daje smisao.
Kao i svi gimnazijalci, i ja sam sa esnaest godina itao Kamijevog Stranca. Vrlo se dobro seam svoje uznemirenosti. Da, Kami
je bio u pravu, sve je bilo apsurdno. Mi lutamo sluajno u egzistenciji, okreemo se nepoznatima koji su dezorijentisani kao i mi, pravimo
dvosmislene izbore kreui putevima koji odreuju tok naeg ivota i
najzad umiremo a da nismo imali vremena da shvatimo ta je trebalo
drugaije da uradimo. Ako imamo sree, moemo uvati izvestan integritet, budui minimalno, u potpunosti svesni itave te apsurdnosti.
Ta svest o egzistencijalnoj apsurdnosti nae situacije jeste naa jedina
superiornost u odnosu na ivotinje. Kami je imao pravo. Nita drugo
nije trebalo oekivati.
Danas, kad imam etrdeset i jednu godinu, poto sam godine
proveo uz uzglavlja ljudi i ena svake vrste i porekla, bolesnih i konfuznih, ponovo mislim na Stranca sasvim drugojaije. Izgleda mi pot-
ZAHVALNICA
Kada me pitaju koliko mi je vremena trebalo da napiem ovu
knjigu, ja kaem istinu: nekoliko meseci, a pre toga itav ivot.
Jer, jedna knjiga je delo sviju koji su doprineli idejnom razvoju
njenog autora, ukljuujui uitelje i profesore u gimnaziji na koje jo
uvek esto mislim (kao i na one koji su doprineli njenoj oseajnoj
ravnotei). Izmeu svih njih, ovde u pomenuti samo neke.
Poeu od Beverli Spiro (Beverlv Spiro) i Luisa mel Madrone
(Levvis Mehl-Madrona), dvaju izvanrednih praktiara nove medicine,
ija su me humanost, rezultati i neprestana ohrabrivanja naterali da
otvorim duh za mnb*ge nove naine u usavravanju svog zanata. Uz
njih predlog, stvorili smo Centar za komplementarnu medicinu bolnice u Sejdisajdu (Shadvsade). Patria Barton (Patricia Bartone), verna
prijateljica i koleginica u svakom trenutku u tom centru, takoe mi je
pomogla da odveem brod kada je na mene doao red da se vratim u
svoju zemlju. Retki su prijatelji sposobni da vam pomognu da ih napustite. A tu je, takoe, i itava ekipa iz Centra: Deniz Mijanzo (Denise
Mianzo), Denise Ditommaso (Deniz Ditomaso), Gejl Dentino (Gayle
Dentino), J.A. Brenan (Brennan), praktiari koje sam poduavao, kao
i tolike stvari koje nisu prestale da me ohrabruju i da mi pomau dugo
nakon odlaska. Svima njima mnogo dugujem.
Bibliotekarka bolnice, Miel Klajn-Fediajn (Michele KleinFedvshin) neverovatno je kreativna i efikasna ena. Zahvaljujui njenim skoro svakodnevnim elektronskim porukama, ak i kad sam na
svojoj knjizi radio usred panjaka i meu kravama, mogao sam da sakupim dokumentaciju potrebnu da poduprem sve to sam predloio na
ovim stranicama. Uz nju, elim da zahvalim i mojim bivim kolegama
iz bolnice u Sejdisajdu koji su me neprestano ohrabrivali, a naroito
Rendiju Kolbu (Randy Kolb), mom porodinom lekaru, Fredu Rubinu
Prijatelji: Benoa Milsan (Benoit Mulsant), Donatan Koen (Jonathan Cohen), Mori Balik (Maurice Balick), Hajdi Feldman (Heidi
Feldman), Patrik i Genola Perez (Patrick/Guenola Perez), Rober i Severin Balik (Robert/Severine Balick), Eduar i Penelop Ponte (Edouard/
Penelope Pontet), Paskalin i Florans Servan-rajber (Pascaline/Florence
Servan-Schreiber), Vensan i Frederik Fernio (Vincent/Frederick Ferniot), Deni Laza (Denis Lazat), Nikola de Pomere (Nicolas de Pomereu),
Bruno Levi (Bruno Levy), Gael Riu (Gaelle Riout), Miel Gajar (Michelle Gaillard), Katrin Miler (Catherine Muller), Den i Danijel tern
(Dan/Danielle Stern), Kristofer i Iren Vajs (Christopher/Irene Wise),
Nikos Pediaditakis, Loti Gami (Lotti Gaffhev) omoguili su mi, svako
na svoj nain, da isprobam ideje izreene na ovim stranicama i dam
im oblik. Njihovo su strpljenje i lojalnost, uprkos mom rasejanom i
nepostojanom prijateljstvu, pravi dar. Olga Tereko (Olga Tereshko),
svojom je ruskom duom, snagom, strau i otrom inteligencijom
obeleila moj ivot i duboko uticala na moje ideje o ljudskoj prirodi.
Dian Mordak (Diane Mordacq), naroito uspomena na nju, pratili su me
celim putem pisanja.
Moji prijatelji sa tarota nedeljom uvee, bitna institucija u mom
ivotu, kako u Pitsburgu tako i sada u Parizu, jedan su od razloga zbog
kojih treba odista iveti. Zahvaljujem Kristin Gonze (Christine Gonze),
Madidu (Madjid), Jusefu (Youssef), Izabeli (Isabelle), Benoa (Benoit),
Deraldini (Geraldine) i Nikolasu (Nicolas). Naao sam, nakon petnaest godina dobrovoljnog izgnanstva, humus rodne zemlje, kada smo
se prvi put sastali u Pitsburgu samo da bismo igrali i smejali se. To mi
je omoguilo da shvatim staje nedostajalo amerikom nainu ivota, i
staje bitno za ozdravljenje moje due.
U najvanijim su trenucima rada na ovoj knjizi, Roj i Suzi
Dorans (Roj/Susie Dorrance), preko duha svoje erke Emili, umrle u
dvadeset i etvrtoj godini, verovali u ovaj rad. Nikada ljudi koje sam
tako kratko poznavao nisu bili toliko velikoduni prema meni. Njihovi
gestovi ostae zauvek urezani u mom srcu; nadam se samo da u biti
dostojan poverenja koje su mi ukazali. Hvala i Soni Riardsu (Sonny
Richards), jednom od poslednjih indijanskih amana, duhovnom sinu
velikog poglavice Fuls Krou (Fool's Crovv) [Budalina Vrana], koji
nastavlja da otelotvoruje tradicionalnu medicinu amerikih Indijanaca
preko ispitivanja oseanja, integrisanja u zajednicu i svetih obreda.
BELEKE
1) Kako leiti oseanja
1. Cummings, N. A. i N. Van den Bos (1981), The twenty year kaiser
permanente experience with psychotherapy and medical utilization:
Implications for national health policy and national health instance"
[Dvadeset godina iskustva sa psihoterapijom i upotrebom lekova:
implikacije za dravnu zdravstvenu politiku i dravno zdravstveno
osiguranje], Health Policy Quarterly, br. 1(2), str. 159-175; Kessler,
L. G., P. D. Clearv, i dr. (1985), Psvchiatric disorders in primar/
care" [Psihijatrijska oboljonja u primarnoj nezi], Archives of General
Psychiatry, br. 42, str. 583-590; MacFarland, B. H., D. K. Freeborn, i
dr. (1985) Utilization patterns among long-term enrollees in a prepaid
group practice health maintenance organization" [Modeli primene medu
dugoronim korisnicima grupnog osiguranja organizacija za odravanje
zdravlja], Medical Care, broj 23, str. 1121-1233.
2. Grossarth-Maticek, R. i H. J. Evsenck (1995), Self-regulation and
mortality form cancer, coronary heart disease and other causes: A
prospective study" [Samoregulacija i smrtnost od raka, koronarnih
bolesti srca i drugih uzroka: nacrtna studija], Personality and individua!
differences, glava 19(6), str. 781-795.
3. Blanchard, S., Francuzi sve vie troe na lekove" Le Monde, 16. jul
2002; Pharmacy Times (2002), Top ten drugs of 2001", gl. 68(4), str.
10,12, 15.
4. Nacionalna opservatorija za recepte i potronju lekova (1998). Studija
o receptima i potronji antidepresiva prilikom ambulantnog leenja,
Pariz, Agencija za lekove - Direkcija za studije i farmako-ekonomske
informacije; Redakcija Monde (2002); Veliki dosije o francuskom
izuzetku", Le Monde (14-15. aprila), str. 17.
2) Nevolja u mikrobiologiji:
oteana koordinacija dva mozga
1. Mayer, J. D., P. Salovev, A. Capuso (2000), Uzorci emocionalne
inteligencije" u Steinberg, R. J. (izdanje), Hand book of Jntelligence,
Cambridge, U. K., Cambridge Universitv Press.
2. Goleman, D. (1997), U Intelligence emotionnelle (Emocionalna
inteligencija), Pariz, Robert Lafont.
3. Mayer, J. D., P. Salovev, i dr, (2000), op. cit, str. 396-420.
4. Vaillant, G. (1995), Adaptation to Life, Boston, Harvard Universitv
Press.
3) Srce i razum
1. Harrer, G. i H. Harrer (1977), Music, emotion and autonomic
function", Music and the Brain, M. Critchley i R. A. Hanson, Londres,
William Heinemann Medical, p. 202-215.
2. Grossarth-Maticek, R. i H. J. Evsenck (1995), Self-regulation
and mortality from cancer, coronary heart disease and other causes:
A prospective study", Personality and Individual Differcnces, tom
19(6), str. 781-795; Linden, W., C. Stossel, i dr. (1996), Psvchosociai
interventions for patients with coronary artery disease: a meta-analysis",
Archives of Internal Medicine, tom 156(7), str.745-752; Ornish, D.
str. 639-647; Luskin, R, M. Reitz, i dr. (2002), ,,A controlled pilot study
of stress management training in elderly patients with congestive heart
failure", Preventive Cardiology, glava 5(4), str. 168-172.
14. McCratv, R., M. Atkinson, i dr. (1995), The effects of emotions
on short-term power spectrum analysis and heart rate variability", The
American Journal ofCardiology, glava 76(14), str. 1089-1093.
15. Barrios-Choplin, B., R. McCratv, i dr. (1997), ,,An inner quality
approach to reducing stress and improving physical and emotional
vvellbeing at work", Stress Medicine, glava 13(3), str. 193-201.
16. Watkins, A. D. (2002), Corporate Training in Heart Rate Variability:
6 weeks and 6 months follow-up studies, Alan Watkins Consulting,
Londres.
17. Katz, L. R i J. M. Gottman (1997), Buffering children from marital
conflict and dissolution", J. Clin Child Psychol, glava 26, str. 157171
6) EMDR u akciji
1. Kubler-Ross, E. (1969), On Death and Dying, New York,
Touchstone.
2. Chemtob, C. M., J. Nakashima, i dr. (2002), Brief treatment for
elementary school ehildren with disaster-related posttraumatic stress
disorder: A field study", Journal ofClinical Psychology, tom 58, str.
99-112.
3.Van Etten, M. L. i S. Taylor (1998), Comparative efficacy of
3-21.
BIBLIOGRAFIJA
Adams, P. B., S. Lawson, et al. (1996). Arachodonic acid to
eicosapentanoic acid ratio in blood correlates positively with clinical
symptoms of depression." Lipids 31 (suppl): S157-S161.
Akselrod, S,. D. Gordon, et al. (1981). Power spectrum analyses of
heart arte fluctuation: a quantative probe of beat-to-beat cardiovascular
control." Science 213: 220-222.
Al, M., A. C. Van Houwelingen, et al. (2000). Long-chain
polvunsaturated fatty acids, pregnancy, and pregnancy outcome."
American Journal of Clinical Nutrition 71 ( 1 Suppl ): 285S-291S.
Allen, K. and J. Blascovich (1996). The value of service dogs for
people with severe ambulatory disabilities: a randomized controlled
trial" JAMA 275: 1001-1006.
Allen, K. and J. L. Izzo (in submission). Social support and resting
blood pressure among young and elderly women: The moderating role
ofpetownership."
Allen, K., B. E. Shykoff, et al. (2001). Pet ovvnership, but nt ACE
inhibitor therapv, blunts home blood pressure responses to mental
stress." Hypertension 815-820.
Anonymous (1996). Centella asiatica (Gotu kola). Botanical
Monograph." Am JNat Med 3(6): 22.
Argyle, M. (2001 ). The Psychology ofHappines (2nd ed.). New York,
NY, Routledge. Aristote. Ethiaue a Nicomaque.
Armonv, J., D. Servan-Schreiber, et al. (1997). Computational
modeling of emotion: explorations through the anatomy and physiology
of fear conditioning." Trends in Cognitive Sciences 1(1): 28-34.
Armour, J. A., Ed. (1991). Anatomy andfunction ofthe intranoracic
neurons regulating the mammalian heart. Reflex Control ofthe Circulation. Boca Raton, FL, CRC Press.
Armour, J. A. and J. Ardell (1994). Neurocardiology. New York, NY,
Oxford University Press.
Bourre, J. M., M. Bonneil, et al. (1993). Function of dietary poIyunsaturated fatty acids in the nervous system." Prostaglandins Leukotrienes & Essential Fatty Acids. 48(1): 5-15.
Bremner, J. D. (1999). Does stress damage the brain ?" Society of
Biological Psychiatry 45: 797-805.
Breslau, N., R. C. Kessler, et al. (1998). Trauma and posttraumatic
stress disorder in the community: The 1996 Detroit Area Survey of
Trauma." Archives of General Psychiatry 55: 626-632.
British-Medical-Association, B. o. S. (2000). Acupuncture: Efficacy,
safety and Practice. London, England, Hanvood Academic.
Broadhurst, C, S. Cunnane, et al. (1998). Rift Valley lake fish and
shellfish provided brain-specific nutrition for early Homo." British
Journal of Nutrition 79(1): 3-21.
Broca, P. (1878). Anatomie comparee des circonvolutions cerebrales.
Le grand lobe limbique et la scissure dans le serie des mammifieres."
Revue anthropologiaue 2: 385-498.
Brouwer, I. A., P. L. Zock, et al. (2002). Association betvveen n-3 fatty
acid status in blood and electrocardiographic predictors of arrhythmia
risk in healthy volunteers." American Journal of Cardiology 89(5):
629-63
Cantin, M. and J. Genest (1986). The heart as an endocrine gland."
Clinical andInvestigative medicine 9(4): 319-327.
Cardini, F. W., Huang (1998). Moxibustion for correction of breech
presentation."^M4 280(18): 1580-1584.
Carney, R., K. Freedland, et al. (2000). Change in heart rate varibility
during treatment for depression in patients with coronary heart disease."
American Psychosomatic Society 62(5): 639-647.
Carnev, R. M., M. W. Rich, et al. (1998). The realtionship between
heart rate, heart rate variabilitv, and depression in patients with coronary
artery disease." J Psychosom Res 32: 159-164.
arter, C. S. (1998). Neuroendocrine perspectives on social attachment
and love." Psyshoneuroendocrinology 23: 779-818.
Chalon, S., S. Delion-Vancassel, et al. (1998). Dietary fish oil affects
monoaminergic neurotransmission and behavior in rats." J Nutr 128:
2512-2519.
Chamberlain, J. (1996). The possible role of long-chain, omega-3
fatty acids in human brain phylofeny." Perspectives in Biolog)- and
Medicine 39(3): 436-445.
795.
Haker, E. H. Egekvist, et al. (2000). Effect of sensory stimulation
(acupuncture) on sympathetic and parasympathetic activities in healthy
subjects." Journal oftheAutonomic Nervous System 79(1): 52-59.
Han, J.-S. (1986). Electroacupuncture: An alternative to antidepressants
for treating afTective diseases " JNeurosci 29: 79-92.
Harrer, G. and H. Harrer (1997). Music, emotion and autonomic
function." Music andtheBrain. M. Critchley and R. A. Hansin. London,
William Heinemann Medical: 202-215.
Harvev, O. J. (1961). ConceptualSystems and Personal ity Organization.
New York, NY, Harper & Row.
He, D., J. Rerg, et al. (1997). Effects of acupunture on smoking
cessation of reduction for motivates smokers." Preventive Medicine
26:208-214.
Hechun, L., J. Yunkui, et al. (1985). Electro-acupunture vs. amitriptyline in the treatment of depressive states." Journal of Tradotional
Chinese Medicine: 3-8.
Herbert, J., S. Lilienfield, et al. (2000). Science and pseudoscience
in the development of eye movement desensitization and reprocessing :
implications for clinical psychology." Clin Psychol Rev 20: 954-971.
Hibbeln, J. (1998). Fish consumption and major depression." Lancet
351: 1213.
Hibbeln, J. R. (1999). Long-chain polyunsaturated fatty acids in
depression and related conditions." Phospholipidspectrum disorder. M.
Peet, I. Glen and D. Horrobin. Lancshire, UK, Marius Press: 195-210.
Hirigoyen, M.-F. (1999). Le Harcelement moral: La violence perverse
au quotidien. Pari, Syros.
Hocker, J. L. and W. W. Wilmot (1991). Interpersonal Conflict.
Dubugue, IA, Wm. C. Brown.
Hofer, M. A. (1987). ,,Early social relationships: a psvchobiologist's
vievv." ChildDevelopment 58 : 633-647.
Hornstra, G., M. Al, et al. (1995). Essential fatty acids in pregnancy
and early human development." European Journal of Obstetrics,
Gynecology, andReproductive Biology 61(1): 57-62.
1381.
53-74.
Stickgold, R. (2000). EMDR: A putative neurobiological mechanism."
Journal of Clinical Psychology 58: 61-75.
Stoll, A. L. (2001). The Omega-3 Connection: The groundbreaking
omega-3 antidepressiom diet and brain program. New York, Simon &
Schuster.
Stoll, A. L. and C. A. Locke (2002). Omega-3 fatty acids in the mood
dosorders: A revievv of neurobiologic and clinical applications." Natural
MedicationsforPsychiatricDisorders: Considering the Alternatives. D.
Mischoulon and J. Rosenbaum. Philadelphia, PA, Lippincott Williams
&Wilkins:13-14.
Stoll, A. L., W. E. Severus, et al. (1999). Omega 3 fatty acids in
bipolar disorder: a preliminary double-blind, placebo-controlled trial."
Archives of General Psychiatry 56: 407-412.
Stordy, B. and M. Nichool (2000). The LCP Solution: The remarkable
nutrional treatment for ADHD, dyslexia, and dyspraxia. New York,
NY, Ballantine Books.
Stroink, G. (1989). Principles of cardiomagnetism." Advances in
Biomagnetism. S. J. e. a. Williamson. New York, Plenum Press: 47-
57.
Stuart, M. R. and J. A. Lieberman (1993). The Fifteen Minute Hour:
Applied psychotherapy for the primary care physician. Westport, CT,
Prager.
Stys, A. and T. Stys (1998). Current clinical applications of heart rate
variability." Clinical Cardiology 21: 719-724.
Thomas, M., S. V. Eriksson, et al. (1991). A Comparative Study
of Diazepam and Acupuncture in Patients with Osteoarthritis Pain: A
Placebo Controlled Study." American Journal of Chinese Medicine
2(XIX): 95-100.
Thoren, P., J. S. Floras, et al. (1990). Endorphins and exercise:
physiological mechanisms and clinical implications." Medicine &
Science in Sports & Exercise 22(4): 417-428.
Timofeev, M. F. (1999). Effects of acupuncture and an agonist of
opiate receprors on heroin dependent patients." American Journal of
Chinese Medicine 27(2): 143-148.
SRANA KOHERENCIJA
Berkelev Douglas Ltd (France, UK)
8, Pepper Street - Mili Harbour - London E14 9RP - England Telefon: (00) 44 7000 928 546
U Francuskoj, kontaktirati sa dr Zorom Stolerijem (Georges Stoleru)
-tel. (00)33 06 03 03 61 11
Email: gstolem@noos.fr
Berkelev Douglas Ltd komercijalizuje program CardioSense, koji
sadri tri nivoa razvoja za uenje srane koherencije. Drutvo u
Francuskoj organizuje obrazovne seminare upotrebe srane koherencije
za preduzea, kao i program individualnog treniranja nakon snimanja
srane varijabilnosti dvadeset i etiri sata.
Federation Francaise de Hatha Yoga
(Francuska federacija Hata joga)
50, rue Vaneau - 75007 Pari - France - tel. (00) 33 1 45 48 04 64
Web: http://www.ff-hatha-yoga.com
Hata joga je metoda koja nam predoava prednosti srane koherencije,
i koja je u Francuskoj veoma popularna. Ova federacija okuplja vie od
etiri stotine profesora kako onde tako i u nekim drugim frankofonim
zemljama. Profesori su obrazovani i poseduju diplome za ovu vrstu
leenja ve skoro trideset godina.
AKUPUNKTURA
La Federation Nationale de Medecine Traditionnelle Chinoise
(Nacionalno udruenje tradicionalne kineske medicine)
73, boulevard de la Republique - 06400 Cannes - France,
tel/fax: (00 33) 4 93 99 40 16 Email: contact@fruntc.com
Web: http ://www. fruntc. com
EPAP
%r m
Rosenberg, kliniki psiholog i autor Reci su ili prozori ili zidovi" {Les
mots sont desfenetres ou des rnurs"! Izdanje La Decouverte). Njega u
Francuskoj predstavlja pomenuta asocijacija, koja predlae razliite
aktivnosti (seminare, radionice...) za obrazovanje u ovoj oblasti.
Nena-silna komunikacija je proces koji olakava izraavanje i prijem
poruka drugih, ak i neprijateljskih, na nain na koji priznaje osecanja
i potrebe pojedinaca. Ovo empatijsko razumevanje vodi ponovnom
uspostavljanju odnosa na osnovama autentinosti, jasnoe i dobrih
namera.
Association Francaise de Therapie Comportementale et Cognitive
(Francusko udruenje za terapiju ponaanja i razumevanja)
100, rue de la Sante - 7564 Pari Cedex 14 - tel: (00 33) 1 45 78 60
Ova organizacija vas moe uputiti na terapeuta, u vaoj regiji, koji je
specijalista za vladanje konfliktima i tehnikama komunikacije.
La Societe Francaise de Therapie Familiale Psychanalytique
(Francusko drutvo za porodinu psihoanalitiku terapiju)
7, rue Ernest-Cresson - 75014 Pari, Francuska tel. (00 33) 1 45 40 08
10 Web: http://www.psychanalyse-famille.org
Cilj organizacije je da unapredi istraivanje, da iri naune ideje i
specifian etiki karakter porodine psihoanalitike terapije, kako na
klinikom planu tako i na teorijskom.
Centre de Therapie Familiale Monceau - FAMILLIA
91, rue Saint-Lazare - 75009 Pari, Francuska tel: (00 33) 1 33 20 11 50
Email: info@centre-monceau.com
To je jedan od prvih francuskih centara koji je uveo porodinu
terapiju.
Centre Pluralis
29, rue Francois I -- 75008 Pari, tel: (00 33) 1 47 20 60 99
Email: info@pluralis.org; Web: http://www.pluralis.org
Ovaj centar na istom mestu okuplja lekare, psihologe, psihijatre,
psihoanalitiare i psihoterapeute koji rade sa pojedincima, branim
parovima, porodicom, u preduzeu, u vezi sa brojnim temama,
ukljuujui i vladanje konfliktom i emocionalnu komunikaciju.
Dr Christian Zaczvk
70, avenue Marceau - 75008 Pariz, Francuska tel: (00 33) 1 47200046
Autor knjige Svakodnevna agresivnost", Izdanja Bavard.
Intervencije individualne i u preduzeima.
Association des Psvchotherapeutes conjugaux et familiaux du
Quebec (Udruenje psihoterapeuta za brane parove i porodice)
APCFQ 6595, rue Saint Hubert - Potansko sandue 59060 Montreal
(Kvebek) H2S 2M5 - Canada Tel: (00 11) 514 272 6169
Web: http://www.apcfq.qc.ca
Terapeuti ovog udruenja, lanovi profesionalnog Reda, jedini mogu da
nose titule koje potvruju njihovu pripadnost Redu.
Lf Association Genevoise de Therapies Familiales
(enevska asocijacija za porodine terapije)
Web: http://www.come/to/agif7. Ovaj sajt informie javnost i profesionalce, odreuje porodinu terapiju i predlae listu centara za terapiju
i poznate terapeute.
Association Europeene de Therapie Familiale (EFTA)
(Evropska asocijacija za porodinu terapiju)
32, Avenue Bois-William - Namur, Belgija tel: (00) 32 81 31 04 39
Agence Stimulus
205, rue Saint-Honore, 75008, Pariz, Francuska
tel: (00 33)1 42969262
Email:info@stimulus-conseil.com
Web:http://www.stimulus-conseil.com
Doktor Patrik Leeron (Patrick Legeron) autor je knjige Stres na
poslu", Izdanje Odile Jacob
Specijalno o intervencijama u firmama.
Agence de Coaching Transformance (Agencija za oblikovanje
rukovodilaca)
90, rue Anatole France 92300, Levallois Peret, Francuska,
V
tel: (00 33) 147 48 18 19 |
' Email:
transformance@transformance.fr
Web:http://www.transformance.fr