Metodika

Vol. 7, br. 2, 2006, str. 247-256

Pregledni lanak
Review paper
Primljeno: 15.10.2006.
UDK: 378.678

STJEPKO TEAK UTEMELJITELJ

ZNANSTVENE METODIKE HRVATSKOGA
JEZIKA I FILMA
Ante Been
Uiteljski fakultet, Sveuilite u Zagrebu
ante.bezen@ufzg.hr
Saetak Stjepko Teak utemeljitelj je znanstvene razine vie disciplina
metodike hrvatskoga jezika: metodike slovnice (gramatike), metodike govornog
izraavanja te metodike lma u osnovnoj koli. Te je discipline godinama predavao
na znanstvenom studiju kroatistike, a to potvruju i dva njegova kapitalna djela
Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika i Metodika nastave lma. Svoje je
znanstvene spoznaje praktino primijenio u udbenicima hrvatskoga jezika za vie
razrede osnovne kole, koje je izdavao neprekidno tridesetak godina i iz kojih je
uilo isto toliko generacija uenika. U tome je njegov najvaniji struni doprinos
to ga je ostavio nakon smrti 1. kolovoza 2006. Osim toga bavio se, u podruju
metodike hrvatskoga jezika, i metodikom knjievnosti te slobodnim aktivnostima, a
izvan metodike znanstvenim jezikoslovljem i jezinim savjetovanjem.
Kljune rijei: Stjepko Teak, metodika hrvatskoga jezika, metodika slovnice,
metodika izraavanja, metodika lma

S gledita odgojnih znanosti i razvitka hrvatskoga obrazovnog sustava, a posebno sustava obrazovanja uitelja i profesora, Stjepko Teak svakako ima povijesne zasluge za utemeljenje znanstvene metodike hrvatskoga jezika, izraavanja
i lma, autonomnih disciplina u metodici hrvatskoga jezika za osnovnu kolu.
Hrvatski je jezik, kao nastavni predmet, strukturiran u osnovnoj koli u pet relativno autonomnih programskih podruja, a to su: poetno itanje i pisanje, hrvatski jezik u uem smislu (slovnica, pravopis, pravogovor), jezino izraavanje (izraajni
stilovi i jezina praksa), knjievnost i medijska kultura. Stjepko Teak bavio se
svima, osim poetnog itanja i pisanja, no prvim je ovjekom bio ponajvie u nastavi jezika, jezinog izraavanja i lma (kao sastavnice medijske kulture), a ima
247

METODIKA:Vol. 7, br. 13 (2/2006), str. 247-256

znaajne radove i u metodici knjievnosti. To se podjednako odnosi na redovitu

nastavu i na izvannastavne (slobodne) aktivnosti. Ta je podruja istraivao teoretski, praktino organizirao i napisao za njih temeljne studije i prirunike za studente uiteljskih studija i struno usavravanje uitelja, a za podruje hrvatskoga jezika i izraavanja napisao je i brojne udbenike za uenike osnovne kole. U
ovom tekstu ukratko emo prikazati temeljne postavke i domete Stjepka Teaka
u metodici hrvatskoga jezika (u uem znaenju slovnice , pravopisa i pravogovora), izraavanja lma i knjievnosti te njegov doprinos razvitku udbenika jezika
i izraavanja.

Metodika slovnice, pravopisa i pravogovora

Iako su prvi njegovi struni tekstovi o nastavi bili iz podruja knjievnosti,
najcjhelovitije je praktine i znanstvene domete ostvario u podruju nastave jezika. U asopisima je pisao npr. o diferencijalnoj gramatici, dijalektizmima i drugim dijalektalnim temama, obradi imperfekta, nastavi jezika za djecu naih radnika u inozemstvu, povezivanju nastave jezika i knjievnosti.
Nakon to se armirao kao suautor Pregleda gramatike, odnosno Gramatike
hrvatskoga jezika (prvi put izala 1966., a posljednji put 2002., ukupno u 14
izdanja, suautor Stjepan Babi), napisao je dvije svoje temeljne metodike knjige
za nastavu jezika: Gramatiku u osnovnoj koli (1980.) i dvotomnu Teoriju i praksu nastave hrvatskoga jezika koja je izala u dva izdanja (1996./98. i 2002.).
Gramatika u osnovnoj koli zapravo je kratka metodika nastave gramatike,
ograniena na nastavne oblike i na gramatiku kao disciplinu, to, dakako, ne iscrpljuje ukupnu nastavu jezika. Nakon razmatranja uvodne teme o djetetu i jeziku,
u kojoj govori o razvitku djejeg jezika, te svrhe suvremene nastave gramatike u
osnovnoj koli, temeljito izlae o naelima nastave gramatike u opeobrazovnoj
koli te ih spominje etrnaest. To su zapravo opa didaktika naela kojima
su dodana i dva posebna naela jezine nastave, a to su naelo teksta i naelo
razlikovanja i povezivanja jezinih razina. Slijede metodiki sustavi pa nastavni oblici, nastavne metode, nastavna sredstva, organizacija nastavnog procesa,
lingvometodiki predloci, razlikovna gramatika, povezivanje nastave gramatike
s ostalim nastavnim podrujima hrvatskoga jezika i planiranje. Knjiga je, dakle,
zapravo primjena tada aktualne didaktike na nastavu hrvatskoga jezika, to je za
ono vrijeme bio vaan korak naprijed u osamostaljivanju nastave hrvatskoga jezika od ope didaktike matrice i usmjeravanje njezina razvitka prema autonomnoj disciplini.
Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1 i 2 Teakovo je najkompleksnije i najopsenije djelo iz metodike jezika te jedno od njegova dva kapitalna
metodika izdanja. Djelo nije koncepcijski vrsto strukturirano, ve je to vie
sreeni kompendij izabranih autorovih tekstova, prije objavljenih. Ovdje je gotovo u cijelosti preuzet tekst Gramatike u osnovnoj koli, dakako osuvremenjen,
248

Been A.: Stjepko Teak utemeljitelj

to je bilo posve opravdano jer je prvo izdanje Teorije i prakse objavljeno punih
esnaest godina nakon Gramatike u osnovnoj koli, a izmeu toga nije bilo nijednog izdanja sline tematike i opsega. U prvom dijelu sustavno se izlau sva bitna pitanja metodike hrvatskoga jezika: svrha nastave jezika u opoj naobrazbi,
naela, sustavi i pristupi, nastavni oblici i izvori, nastavne metode i projektiranje
nastave. Posebno mjesto imaju didaktike upute za obradu jezgrenih sadraja nastave jezika u kojima daje detaljne metodike analize i modele za nastavu fonetike i fonologije, morfologije, tvorbe rijei, sintakse, stilistike, leksikologije, dijalekata i dijalektologije te nastave povijesti hrvatskoga jezika. U drugom dijelu,
manje konzistentnom od prvoga, pokazuje primjenu didaktikih naela u nastavnoj praksi te obrazlae npr. integracijsko-korelacijski pristup u nastavi jezika i
utvrivanje gramatikog znanja. Posebna se cjelina odnosi na vjebe u nastavi
jezika, to pripada podruju jezinog izraavanja, a posljednje poglavlje govori o jezinom pristupu analizi pojedinih knjievnih djela, odnosno jezika pisaca
(Frankopanova Srce aluje da vilu ne vidi, Reljkoviev Satir, pristupi jeziku
Augusta enoe, Tina Ujevia, Dragutina Tadijanovia i Zvonimira Baloga). Ovo
djelo nije sustavna metodika hrvatskoga jezika pa je njegova vrijednost ponajprije
u objanjavanju i teorijskom osmiljavanju pojedinih problema nastave jezika.
Neka od tih objanjenja i strunih termina postala su teorijski temelj za pristup
nastavi hrvatskoga jezika u naim kolama, a ovdje emo spomenuti najvanija.
Za kolski pristup materinskom jeziku, njegovu poimanju i prouavaju
vana je Teakova podjela gramatike na imanentnu, didaktiku (kolsku) i znanstvenu. Iz te podjele proizlazi organiziranje postupnog osvjetavanja djetetova
jezika u nastavi, od jezinih struktura koje ono donosi sa sobom u kolu iz roditeljskog doma, preko funkcionalnog uenja jezinih pojava u osnovnoj koli
do njihova kategorijalnog oblikovanja u viim razredima osnovne i u srednjoj
koli. Posebno je vaan pojam didaktike (kolske) gramatike, ije znanstveno
impostiranje daje legitimitet pojednostavljenom tumaenju jezikoslovnih pojmova i zakona za potrebe jezine nastave, odnosno jezinog odgoja i obrazovanja po
obrazovnim stupnjevima. Didaktika je gramatika funkcionalno posve ravnopravna znanstvenoj, jer se jedino ona (a ne znanstvena) moe primjenjivati u koli,
premda je posve jasno da ona mora proizlaziti iz znanstvene gramatike i da u njoj
ne smije biti sadraja koji nisu vrednovani na znanstvenoj razini.
Vana je i Teakova usporedna analiza odnosa tradicionalne i moderne nastave gramatike na kojoj se mogu utemeljiti suvremeni oblici i metode nastave
ovih, inae suhoparnih i uenicima uglavnom neatraktivnih sadraja. Bitne razlike
izmeu te dvije orijentacije Teak vidi u osnovnoj usredotoenosti koja je u tradicionalnoj nastavi spoznajni objekt, tj. jezik, a u suvremenoj nastavi spoznajni subjekt, tj. uenik. Druga je razlika to prva usmjerenost razvija dogmatizam a druga skepticizam u jeziku i jezinoj nastavi, a trea da prva usmjerenost u nastavi
vodi u reprodukciju a druga u jezino stvaralatvo. Navodi i niz posebnih karakteristika jedne i druge usmjerenosti kao to su objektivno subjektivno, kolektivno
249

METODIKA:Vol. 7, br. 13 (2/2006), str. 247-256

individualno, pojmovno ivotno, analitiko globalno, apstraktno konkretno, formalno intuitivno itd. uenje jezika.
U metodikoj se literaturi rijetko moe susresti tako dobra rasprava o ulozi stripa kao jezino-slikovnog medija u uenju jezika kao to je Teakova u
drugom svesku ove knjige. On pomno razmatra ulogu rijei i utvruje mogue
naine njezine uporabe u stripu. Donosi i primjere sukladnosti rijei s crteom
u stripu na primjerima naih poznatih stripova. Posebno analizira stripovne onomatopeje, mogunosti stripa u nastavi gramatike, pravopisa i stilistike te strip
kao lingvometodiki predloak. Osobito je koristan njegov prikaz utvrivanja
jezinog znanja usporedbom knjievnog predloka s dvjema stripovnim adaptacijama (enoino Zlatarovo zlato i dva stripa o tom romanu razliitih autora).
U ovoj knjizi Teak u uvodu govori i kao jezikoslovni savjetodavac,
utvrujui znaenje temeljnih rijei obrazovnog procesa i sustava kao to su
uenje, pouka, poduka, nauk, nauka, obuka, obrazovanje, izobrazba, naobrazba,
odgoj, edukacija, kolovanje, nastava, a koje se danas esto rabe, i kao struni
termini, u krivom znaenju. Sve je te rijei opirnije objasnio u svojim savjetodavnim tekstovima, objavljenima u drugim knjigama. Razmatra i odnos pojmova didaktika i metodika te prvi (metodika hrvatskoga jezika) smatra tradicionalnim i preuskim (jer se odnosi samo na metode i postupke), a drugom (didaktika hrvatskoga jezika) daje prednost jer dolazi od grke rijei didaskein koja
znai pouavati, obuavati, obrazovati koga. Zanemario je, meutim, i tada ve
posve jasnu razliku izmeu metodike kao teorije nastavnog predmeta i didaktike
kao ope teorije nastave, to opravdava razliite nazive tih dviju disciplina s tim
da metodika ima prednost u hrvatskome jeziku zbog uporabne tradicije, ali i naglaska na konkretnoj nastavnoj praksi kojom se didaktika bavi samo u primjerima a ne sustavno. Budui da je Teak bio metodikim autoritetom, za tim su se
terminolokim kolebanjem kasnije poveli i neki mlai metodiki autori.
Iako u cijelosti pripada metodikom diskursu, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika nije konkretizirana na pojedine obrazovne stupnjeve ili kolske
razrede. Takva se konkretizacija javlja samo u ilustrativnim primjerima. Postavke
se, dakle, podjednako mogu primijeniti na osnovnu i srednju kolu, to znai da je
zapravo rije o razmatranjima problema ope metodike hrvatskoga jezika u ije se
okvire ugrauju uzorci neposredne nastave.

Metodika jezinog izraavanja

Jezino je izraavanje podruje nastave jezika u kojemu se primjenjuju
spoznaje ostalih podruja, posebno gramatike i knjievnosti, u svakodnevnoj
praktinoj primjeni. Glavni su sadraji toga podruja funkcionalni stilovi te govorne i pismene vjebe. Stjepko Teak izdao je prvo izdanje knjige Govorne vjebe
1964., u izdanju Pedagoko-knjievnoga zbora, a posljednje, osmo izdanje, 2000.
250

Been A.: Stjepko Teak utemeljitelj

u izdanju kolske knjige. Knjiga je postala udbenikom govornog izraavanja

za studente, uitelje i profesore te zapravo predstavlja saetu metodiku toga
podruja. Glavna je njezina vrijednost sistematizacija i objanjavanje vrsta govornih vjebi u nastavi jezika. Teak razlikuje sljedee tipove govornih vjebi:
gramatiko-pravogovorne, stilsko-kompozicijske, razgovaranje, pripovijedanje,
izvjetavanje, tumaenje, raspravljanje i izraavanje elja i zahtjeva. Pojedini tipovi dalje se dijele, npr. u gramatiko-pravogovornima se dalje razlikuju fonoloke,
morfoloke, sintaktike, leksike, artikulacijske, akcenatske i intonacijske. Vjebe
su osmiljene s primjerima za svaku govornu kategoriju, a neke su i dramatizirane, pa se, iako nisu metodiki strukturirane, lako mogu prenijeti u praksu. Njihova
je najvea vrijednost sistematizacija i veliki broj primjera, zbog ega je ova knjiga
ula u sve kolske knjinice te knjinice nastavnikih fakulteta.

Metodika lma
Struno i spisateljsko zanimanje za nastavu lma Stjepko je Teak pokazao jo 1958. godine, kada je objavio svoj prvi tekst o lmu pod nazivom Film
kao predmet prouavanja u nastavi materinskog jezika. Slijedili su asopisni tekstovi o umjetnikom lmu u koli, kinoamaterima u koli, lmskim adaptacijama
knjievnog djela, crtanom lmu u koli i dr. Nekoliko je lanaka napisao i o televizijskim emisijama u nastavi, posebno o odnosu televizije i knjievnosti. Time
je utro put uvoenju lmskih sadraja u program hrvatskoga jezika, pa je zapravo jedan od glavnih inicijatora i ukljuivanja medijske kulture u osnovnokolski
program. Svoj pionirski rad u armaciji medijske kulture kao opeobrazovnog
sadraja u nastavi proirio je i na potporu djejem lmskom amaterizmu, tj. osnivanju lmskih druina u osnovnim kolama te festivalima djejeg amaterizma u
kojima je sudjelovao kao struni prosuiva.
Teoretske osnove lmu u nastavi postavio je u knjizi Film u nastavi hrvatskosrpskog jezika, koju je 1967. objavio Pedagoko-knjievni zbor. Knjiga inicijalno obrazlae potrebu ukljuivanja lma u nastavu hrvatskoga jezika te iznosi dileme i kontroverze o tome, posebno s obzirom na odgojne utjecaje s ekrana.
Objanjava pojam lmske kulture u nastavi, lm kao nastavno sredstvo u nastavi
materinskog jezika te daje naputke za organiziranje sata lmske kulture na primjerima obrade dokumentarnog, igranog, crtanog i lutkarskog lma te adaptacije
knjievnog djela na lmu. Na primjeru lma Igra Duana Vukotia objanjava pristup lmskom djelu na razliitim razinama od prvog do osmog razreda osnovne kole. Knjiga donosi i razmatranje lma kao slobodne aktivnosti, osobito u debatnim lmskim klubovima i kino-amaterskim klubovima. Po svemu tome knjiga
je sistematizirala spoznaje svoga vremena o potrebi uvoenja lma kao sadraja i
sredstva u nastavi hrvatskoga jezika, to je u kasnijim godinama i ostvareno.
Intenzivno bavljenje nastavom lma i drugim oblicima prisutnosti lma
u koli rezultiralo je knjigom Metodika nastave lma 1999. u izdanju kolske
251

METODIKA:Vol. 7, br. 13 (2/2006), str. 247-256

knjige (drugo izdanje izalo je 2002.). To je zapravo jedina usustavljena metodika jednog podruja nastave hrvatskoga jezika koju je Teak napisao, a to se vidi i iz njezina naslova. Knjiga ima sva obiljeja sustavne metodike. Na poetku
se iznose teoretska ishodita te bit i svrha nastave lma. Slijede etiri imbenika
lmskog odgoja i obrazovanja, a to su mladi i njihov odnos prema lmu i televiziji, sadraj lmske nastave, izvoditelji lmske nastave i nastavne okolnosti.
Zatim izlae o naelima nastave lma, sustavima i pristupima u nastavi lma, nastavnim oblicima, metodama u nastavi lma i organizacijskom procesu u nastavi. Metodiki pristup kljunim temama nastavnolmskog programa na poetnom
stupnju sadri poglavlja o temi, fabuli, ideji i likovima u lmu, nastanku lmskog
djela, kompoziciji i montai, trikovima, scenograji, zvuku u lmu, lmskim rodovima i vrstama, animiranom lmu, odnosu lma, knjievnosti i kazalita, lmskoj i kazalinoj scenograji, lmu i stripu, lmu i radiju, lmu i televiziji, lmu
i videu te povijesti lma. Posebno se razmatra povezivanje nastave lma s drugim
podrujima nastave hrvatskoga jezika knjievnosti, jezikom, scenskom umjetnosti, izraavanjem i stvaranjem te kolskom lektirom. Na kraju su i lmske i televizijske izvannastavne aktivnosti, gdje se govori o radu lmske sekcije i druine
debatnog tipa, kolskim kinoklubovima i kinoamaterskim sekcijama te lmskim
radionicama. U knjizi je, dakle, obuhvaena ukupna prisutnost lma u nastavi,
no takoer na opoj metodikoj razini. Premda se lako moe zakljuiti da se ova
metodika odnosi ponajprije na osnovnu kolu, autor je i sam u podnaslovu knjige
odredio njezinu opeobrazovnu razinu, to znai da se iz nje treba izvoditi nastava u osnovnoj i opeobrazovnoj srednjoj koli (gimnaziji).

Metodika knjievnosti
Stjepko Teak napisao je i vei broj radova o nastavi knjievnosti. Prvi,
pod naslovom Knjievni tekst i gramatika u nastavi materinskog jezika objavio
je jo 1956., a odmah potom i upute za obradu povjestica u knjizi August enoa:
Povjestice, 1957. Sljedeih godina pisat e o nastavi djela Miroslava Krlee (Bitka
kod Bistrice Lesne), Slavka Kolara (Svi smo za pravicu), Vladimira Nazora (bajke),
Tina Ujevia, Eugena Kumiia, Grigora viteza, Janka Leskovara, Vjekoslava
Majera, Pere Budaka, Dragutina Domjania i dr. Bili su to uglavnom lanci u
asopisima ili poratni tekstovi u lektirnim izdanjima.
Vanija djela u ovom je podruju su knjige Interpretacija bajke u osnovnoj koli, 1969., i Prilozi interpretaciji lirske pjesme, 1977., u izdanju Pedagokoknjievnog zbora.
Interpretacija bajke u osnovnoj koli (dopunjeno izdanje 1995., suautorica Dubravka Teak), uz uvodni tekst donosi primjere interpretacije bajke za
svih osam razreda osnovne kole te primjenu bajke u slobodnim aktivnostima.
Obraene su poznate bajke kao to su Snjeguljica, Jeeva kuica, Djevojica sa
igicama, Bijeli jelen, Tri narande, Mali princ, uma Striborova i druge bajke
252

Been A.: Stjepko Teak utemeljitelj

Ivane Brli Maurani. Za svaku bajku donosi odgojne ciljeve te nain interpretacije sadraja, likova i estetskih vrijednosti.
Prilozi interpretaciji lirske pjesme u uvodu donosi krau raspravu o
zvuku i znaenju rijei, ritmu pjesme i pjesnikoj slici te tijek interpretacije lirske pjesme. Slijede primjeri interpretacije pjesama s vie ciljeva: poticaj za
jezino stvaralatvo, ueniki zapisi kao poticaj interpretaciji, panoramski sat lirike, aljive pjesme, pjesme pobune, ljubavne pjesme, pjesme po izboru uenika
gramatika razina u interpretaciji, dijalektalna razina interpretacije. Interpretacije
nisu metodiki oblikovane, ali mogu izvrsno posluiti uitelju za oblikovanje nastavnog sata.
Teakov interes za nastavu knjievnosti, dakle, sastoji se u opim uputama
za interpretaciju knjievnih tekstova, pri emu u obzir uzima zadae nastavnog sata i zahtjeve interpretacije, a pjesme obrauje po vlastitom izboru. Ti su tekstovi
vrlo instruktivni i korisni uiteljima hrvatskoga jezika, jer ukljuuju i korelaciju
jezika i knjievnosti, no Teak na podruju nastave knjievnosti nije ni pokuao
ostvariti (osim interpretacije bajke) vee metodike sinteze.

Slobodne aktivnosti
U strukturi osnovne kole slobodne su aktivnosti izvannastavno, ali obvezno podruje rada. Najbrojnije su slobodne aktivnosti vezane za sadraje hrvatskoga jezika. Teak, kao dobar poznavalac kolske prakse, uoio je odgojnu i obrazovnu vanost slobodnih aktivnosti te ih poticao tekstovima i osobnim angamanom
u njihovoj organizaciji i provoenju. Prvi njegovi objavljeni struni radovi odnose se upravo na slobodne (izvannastavne) aktivnosti: o kinoamaterizmu je pisao ve 1963., a 1969. objavio je knjigu Literarne, recitatorske, novinarske i srodne druine u kojoj daje naputke o organizaciji tih aktivnosti. Bio je redovitim
strunim suradnikom i procjenjivaem u uenikim literarnim i lmskim natjecanjima, gdje je poticao rad na kvaliteti uenikih uradaka. Meutim, slobodne
aktivnosti, mada predstavljaju vano podruje odgojno-obrazovnog rada u suvremenoj koli i mada su se podigle na razinu vanog dijela kolskog rada u kojem
se prepoznaju daroviti uenici, do danas nisu ozbiljnije teoretski obraene, pa su
Teakovi tekstovi o njima jo uvijek literatura o njima.

Udbenici hrvatskoga jezika

Prvi Teakov udbeniki naslov je Na jezik, vjebenica za 4. razred osnovne kole, objavljena 1959. u izdanju kolske knjige. Do 1963. pisao je samo
vjebenice i kontrolne zadatke za nie i vie razrede, dok su autori udbenika bili iz starije generacije jezikoslovaca. Autorom temeljnih udbenika hrvatskoga
jezika za vie razrede, pod zajednikim naslovom Na jezik, uz koje idu radne
biljenice i prirunici za uitelje, postaje u razdoblju 1973.-1976., dakle nakon
253

METODIKA:Vol. 7, br. 13 (2/2006), str. 247-256

Hrvatskoga proljea u politikom ivotu, kada dolazi do snanije unitarizacije, odnosno srbizacije hrvatskoga jezika. Promjenom nastavnih programa i uvoenjem
tzv. odgojno-obrazovnih podruja, od 1985. do 1987., objavljuje novu generaciju
udbenika jezika pod nazivom Jezik-izraavanje-stvaranje, takoer s prateim
izdanjima. Ti udbenici ostaju u uporabi sve do 1996., s nunim promjenama radi
deideologizacije i kroatizacije 1991. nakon politikog osamostaljivanja Hrvatske.
Temeljitom promjenom nastavnog programa, poevi od 1995., dolazi i nova generacija udbenika iji ciklus, nazvan Moj hrvatski, zavrava 1999. To je vrijeme
uvoenja slobodnog trita u izdavanje udbenika pa Teakovi udbenici dobivaju konkurenciju, tj. nisu vie jedini iz kojih se u viim razredima osnovne kole
ui hrvatski jezik, nego se poinju rabiti i udbenici drugih autora. Sam Teak uzima suautoricu te nije vie sam autor udbenika. Posljednja generacija udbenika,
pod nazivom Hrvatski jezik, u kojoj autorstvo dijeli s nekoliko suautora, poinje
izlaziti 2005., uvoenjem Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda i novog
nastavnog programa.
Teakovi udbenici za bive su drave mijenjali naslove u skladu s nazivom nastavnog predmeta, koji se zvao Na jezik, Hrvatskosrpski jezik, Hrvatski
ili srpski jezik. U skladu s tim bila je u njima i politika pouka o nazivu jezika i
njegovoj povijesti koju je odreivala politika jugoslavenske drave i ideja o jedinstvenom srpskohrvatskom jeziku. Ovdje valja pripomenuti da je Stjepko Teak,
sa Stjepanom Babiem, izdao 1973. Pregled gramatike hrvatskoga knjievnog jezika za osnovne i druge kole (VI. izdanje) koji je zbog naziva jezika u kolama
zabranjen i godinu dana zatim izdan u Londonu. U udbenicima, meutim, jezik u to vrijeme nije bilo mogue nazvati hrvatskim zbog znatno otrije cenzure
udbenikih izdanja.
Mijenjale su se i metodike koncepcije Teakovih udbenika, od posve gramatie, metodiki nerazvijene matrice u poetnim godinama, do razvijenih modela u najnovijem vremenu, utemeljenih na spoznajama psiholingvistike
i strukturalistike teorije jezika, koje podrazumijevaju induktivni pristup uenju
jezinih pojava, vanu ulogu lingvometodikog predloka koji vie nije samo tekst,
nego moe biti i strip, fotograja, crte ili koji drugi jezini objekt uz znaajnu
ulogu likovnosti i uznapredovalih grakih mogunosti.
Na udbenicima Stjepka Teaka odgojeno je i obrazovano u hrvatskome jeziku tridesetak pokoljenja osnovaca, to znai da je bio udbeniki pisac najvieg
ranga, ne samo po broju napisanih i izdanih udbenika, nego i s obzirom na duinu
vremena i irinu javnog utjecaja na kolsko uenje jezika i usmjeravanje jezine
kulture.
*
Iako vaan autor u znanstvenom jezikoslovlju, posebno u normativistici i dijalektologiji, te iznimno plodan kao jezini savjetodavac, Stjepko Teak
254

Been A.: Stjepko Teak utemeljitelj

ostat e zabiljeen u hrvatskoj kulturnoj, jezikoslovnoj i obrazovnoj povijesti ponajprije kao vrhunski uitelj hrvatskoga jezika, i to ponajprije kao metodiar jezika, izraavanja i medijske kulture i kao dugogodinji pisac jezinih udbenika.
Najopsenija je i najvanija njegova ostavtina i najvei utjecaj u nastavi hrvatskoga jezika u viim razredima osnovne kole te u nastavi lma. Obavio je gotovo sve potrebne predradnje za oblikovanje sustavne metodike hrvatskoga jezika,
no nije je uspio napisati. Ipak, tu ulogu u praksi ima njegova Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika. No, uspio je osustaviti svoja teorijska i praktina iskustva
u nastavi lma i lmskoj kulturi u koli u svom najzrelijem i najuravnoteenijem
djelu, Metodici nastave lma. Po jednom i drugom, moe se s punom sigurnou
rei, utemeljitelj je znanstvene metodike hrvatskoga jezika u osnovnoj koli (slovarica, pravopis, pravogovor, jezino istraivanje) i lma u nas, a te je kolegije
predavao i na fakultetu u okviru znanstvenoga studija kroatistike. Njegovo djelo
stoji na prekretnici u kvalitativnom povijesnom usponu i osamostaljenju tih disciplina metodike hrvatskoga jezika nakon cijelog stoljea njihova izrastanja iz pedagogije.

LITERATURA
Teak, Stjepko (1967): Film u nastavi hrvatskosrpskog jezika, Zagreb: Pedagokoknjievni zbor
Teak, Stjepko (1969): Interpretacija bajke, Zagreb: Pedagoko-knjievni zbor
Teak, Stjepko (1977): Prilozi interpretaciji lirske pjesme: Zagreb: Pedagoko-knjievni
zbor
Teak, Stjepko (1978): Govorne vjebe u nastavi hrvatskog ili srpskog jezika (VI.
proireno izdanje), Zagreb: Pedagoko-knjievni zbor
Teak, Stjepko (1980): Gramatika u osnovnoj koli, Zagreb: kolska knjiga
Teak, Stjepko (1996, 1998): Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1 i 2 (I. izdanje),
Zagreb: kolska knjiga
Teak, Stjepko (2002): Metodika nastave lma na opeobrazovnoj razini (II. izdanje),
Zagreb: kolska knjiga

255

METODIKA:Vol. 7, br. 13 (2/2006), str. 247-256

STJEPKO TEAK FOUNDER OF THE

SCIENTIFIC APPROACH TO CROATIAN
LANGUAGE TEACHING METHODOLOGY
Ante Been
Faculty of Teacher Education University of Zagreb

Summary
Stjepko Teak is the founder of the scientic approach to several disciplines of
Croatian language teaching methodology: grammar, spoken expression and lm.
He taught those disciplines for years as part of the Zagreb University study of
Croatian language and literature. His approach is explained in his two capital
works Theory and Practice of Croatian Language Teaching Methodology and
Film Teaching Methodology. His scientic ideas and concepts were implemented
in his textbooks for Croatian for upper primary school, which he published for
thirty years running and which were used by as many generations of students.
All this represents his most important contribution which was interrupted by his
death on 1 August, 2006. Other areas of his interest were the teaching of literature,
extracurricular activities as well as linguistics and the current usage of language.
Key words: Stjepko Teak, Croatian language teaching methodology, grammar
teaching methodology, teaching methodology of expression, teaching methodology
of lm

O autoru
Ante Been doktor je znanosti iz podruja lologije grana kroatistika.
Izvanredni je profesor Uiteljskog fakulteta u Zagrebu, voditelj kolegija Metodika
hrvatskoga jezika I. i II. i ureivanje kolskih novina.

256