Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

Kao izvor slušanja, u nastavi se može koristiti

-učiteljevo govorenje i čitanje

- učenikovo govorenje i čitanje

-govorenje gosta u nastavi (glumac, književnik)

-govorenje ili čitanje na radiju, filmu ili na televiziji, snimljeno na kasetofonskoj vrpci, putem
školskoga razglasa

-u nastavi usmenog izražavanja valja polaziti od učenikova jezičnog osjećaja, tj. od njegove imanentne
gramatike

-usmene vježbe se uglavnom organiziraju prema ovoj klasifikaciji: GRAMATIČKO-PRAVOGOVORNE

(fonološke, morfološke, sintaktičke, leksičke, pravogovorne) i STILSKO-KOMPOZICIJSKE (razgovaranje,
opisivanje, pripovijedanje, tumačenje, raspravljanje, upućivanje), a podjela je izvedena prema
glavnom cilju vježbanja. U stilsko-k. vježbama težište je na stvaranju tekstova, a u gram.-prav. Na
usvajanju gramatičkih, leksičkih, pravogovornih navika

Usmene vježbe mogu se provoditi na tuđim tekstovima ( čitanje, recitiranje, govorenje na pamet,
usmeni diktati) te na vlastitim tekstovima (odgovaranje na pitanja, izlaganje vlastitih sadržaja).

Teme usmenih vježba moraju biti u skladu s potrebama, mogućnostma, interesima učenika. Učenici
neka govore o onme što znaju, što im je blisko, što ih zanima i što im koristi.

Leksičke vježbe: leksičkogram.,leksičkosem., leksičkostl.

Pravogovorne: artikulacijske, akcenatske, intonacisjke, pravogovorno-pravopisne

Sti.-komp.vježbe: dijaloške (razgovorne igre, telefonski razgovor, rekreativni razgovor, intervju,

poslovni razgovor), monološke (opisivanje, pripovijedanje, tumačenje, diskusija…)

Usmene vježbe mogu se uključivati kao posebne faze nastavnoga procesa i u nastavi gramatike,
knjiž.,filma i scenske umj. Koao metoda ili kao način nastavne komunikacije.

Kultura pisanja, kao svaka kultura, ne postiže se preko noći, nego strpljivim i trajnim njegovanjem i
stvaranjem određenih navika, a prije svega stvaranjem svijesti o potrebe te kulture. Lat. Cultura u
prvom redu znači obrađivanje, gajenje, stoga je zadaća škole da na svim obrazovnim stupnjevima
planski, sustavno organizira različite pismene vježbe: vježbe čitljivoga, lijepoga i urednoga pisanja,
vježbe stvaranja pravopisnih navika, gramatičke vježbe, stilske vježbe, leksičke vježbe i sastavljačke
( sastavljanje pripovjednih, opisnih, raspravljačkih, poslovnih i drugih tekstova)

Govorne i pism. vježbe obično imaju ovaj tijek: uvod (motivacija i najava zadaće), izvedba (priprema,
izražavanje, analiza i pismena prosudba), zaključak (ocjena vježbe, povezivanje s budućim vježbama).

Ako nije zalutao u svoje zvanje, nastavnik hrvatskoga uvijek će lako odgovoriti očekivanjima mladosti
i osvojiti mlade za svoj predmet zahvaljujući raznovrsnim , filmovima, stripovima, kazalištu, glazbi…
izvorima,

1
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

NAČELA NASTAVE HRV. JEZIKA

- Izvode se iz svrhe učenja toga predmeta, iz njegove osebujnosti, učenikovih potreba i
mogućnosti , iz temeljnih značajki škole i iz okolnosti koje mogu bitno utjecati na anstavu

- Načela nastave jesu orijentiri koji nastavnika usmjeruju u izboru nastavnih sustava, pristupa,
oblika, izvora, metoda i metodičkih postupaka

- NAČELO OPĆE NAOBRAZBE I STRUČNE USMJERENOSTI: nastava hrv.jezika u OŠ i SŠ izvodi se

na razini opće naobrazbe; učenici se osposobljavaju za one sadržaje i načine uporabe
hrv.jezika koji su korisni svakom hrv.građaninu bez obzira na zvanje i poslove koje obavlja (ne
uči se gramatika radi gramatike)

- U srednjim strukovnim školama opća jezična naobrazba usmejrava se prema potrebama

izabrane struke: izučavanjem stručnog nazivlja, vježbama usmjerenima na potrebe budućega
zanimanja, komunikacijske situacije i tekstovne vrste

- Ovim se načelom određuju dubina i širina ulaženja u propisano gradivo te usklađivanje s

drugim nast.predmetima

NAČELO ZNANSTVENOSTI

- Temelji se na znanstvenim postignućima nauka o hrv.j. i svih znan.grana važnih z a ovu

nastavu: logike, komunikologije, lingvistike, psihologije, sociologije, pedagogije, povijesti,
estetike…

- -oslanjanje na utvrđene i općeprihvaćene znanstvene spoznaje i metode primjenjive na

određenom naobrazbenom stupnju (javljaju se 2 poteškoće: jedna je didaktička, a predstavlja
nastavnikovu težnju da apstrakciju što više približi učeniku što katkada uzorkuje
pojednostavljiavnje koje se ože izrositi u vulgarizaciju, a druga je lingvistička, u težnji za
znan.ažurnošću i modernošću katkada se pretjeruje pa treba odabrati ono što je najbolje za
učenika.

NAČELO ODGOJNOSTI

- Nastava hrv. Mora biti mnogostruko odgojna- uz ljubav prema jeziku koji uči i svijest o
potrebi jezične kulture, učenik mora steći navike jezične snošljivosti, tj.poštivanje tuđih
jezika, narječja, idioma

- -raznovrsnost lingvodidaktičkih predložaka omogućuje da se odgojnost u nastavi hrv.jezika

protegne i na područje etike, športa, politike, zabave, bonotna. Tako shvaćena odgojnost
ostvaruje se: a) osobnim stavom i ponašanjem nastavnika, b) izborom tekstova iz kojih
nenametljivo struje odgojno pozitivni utjecaji na mladu osobu (čovjekoljublje, domoljublje,
prijateljstvo, snošljivost, solidarnost, marljivost, odgovornost…, povezivanjem nastave
hrv.jezika s kulturnim domašajima Hrvatske, Europe i drugih zemalja

NAČELO STVARALAŠTVA

2
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

- Kad god je to moguće, učenik neka sam istražuje i otkriva neke pojave i jezične zakonistosti, a
nastavnik ga mora uvoditi u jezično stvaralaštvo (svojim stvaralčkim postupcima učitelj je
ujedno i poticaj i uzor učenicima u njihovim stvaralačkim pokušajima (riječ stvaralaštvo ovdje
se primjenjuje u širem značenju: pronalaženje nečega što nije novo za svijet, ali jest za
učenika

NAČELO KNJIŽ.JEZIKA

- temelj je školskog predmeta koji se zove hrvatski jezik zajednički jezik svih Hrvata, tj.knjiž. ilii
standardni hrv.jezik

- učenici se postupno osposobljavaju za komuniciranje knjiž. Jezkom učeći gramatiku, pravopis,

stilistiku i rječnik hrv.knjiž. jezika, vježbajući se u usmenom i pismenom izražavanju

- ovo načelo ne isključuje jezično stvaralaštvo učenika na zavičajnom, dijalektnom ili

žargonskom idiomu

NAČELO ZAVIČAJNOSTI

- dopuna načelu knjiž.jezika koje polazi od zahtjeva da se u nastavi hrv.jezika iskoristi učenička
imanentna gramatika, što naječšće zanči: gram.sustav zavičajnog narječja koji se više ili
manje ne podudara sa sutavom knjiž.jezika

- Nastavnik mora poznavati učeničku imanentnu gramatiku, a upravo ovo načelo potiče
učitelja da teme za pism. i usm. Izražavanje pronalazi u najbližoj okolici, u zavičajnoj kulturi, u
problematici učeničkog kraja

NAČELO MEĐUOVISNOSTI NAST.PODRUČJA

- hrv.riječ bitna je sastavnica svih nastavnih područja hrv.jezika, ona ih povezuje i čini
integralnim dijelovima istoga predmeta pa se u organizaciji nastavnih procesa moraju pojaviti
zasebni sati gramatike, knjiž., filma, ali i oni sati u kojima se ta područja povezuju, preklapaju,
isprepliću

NAČELO RAZLIKOVANJA I POVEZIVANJA JEZIČNIH RAZINA

- jezičnom analizom učeniku valja omogućiti razlikovanje jezičnih razina, ali tako da on zapazi i
njihovu međuovisnost, uzajamnu povezanost u jezičnom komunciranju (ozbiljnije
prvovođenje ovoga načela započinje u 5.r. OŠ)

NAČELO OBAVIJESNE I ESTETSKE FUNKCIONALNOSTI

- jezične činjenice valja spoznavati u njihovu obavijesnom i estetskom funkcioniranju, to znai

da se svaka jezična pojava promatra i na planu sadržaja i na planu izraza

- ovo načelo obavezuje nastavnika da nastavu gramatike zasniva na cjelovitim tekstovima ili
govornim situacijama jer glas, oblik, riječ, sintagma, rečenica istrgnuti iz konteksta
funkcionalno nisu isto što su u danoj tekstovnoj situaciji

- funkcionalna, cjelinska nastava bliža je životu i interesima učenika

NAČELO TEKSTA;

3
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

- tekst je izvor i uvir nastave hrv.jezika, što znači da ta nastava polazi od teksta i tekstu se
vraća, jer joj je stvaranje uspješnih govorenih i pisanih tekstova napokon i svrha (na tesktu se
jzeične pojave zapažaju, ispituju, utvrđuju, uvježbavaju i primjenjuju)

- tekst koji nam služi za potrebe nastave hrv.jezika naziva se lingvometodički predložak, a izvor
učitelj nalazi na mnogim mjestima…

- lingvometodički predložak može biti polazni tekst (tekst na kojemu se po prvi put zapažaju i
proučavaju jezične činjenice), vježbeni tekstovi (tekstovi na kojima se utvrđuje znanje) i
provjerbeni tekstovi ( tesktovi na kojima se provjerava stečeno zanje)

NAČELO SADRŽAJNE, TEKSTOVNE I STILSKE RAZNOVRSNOSTI

- učenik mora spoznavati hrv.jezik na raznovrsnim sadržajima, tekstovima i funkcionalnim

stilovima (rad stjecanja jezičnoga blaga, bogaćenja učenikova rječnika, radi djelotvornijeg
poticanja i podržavanja učeničkih interesa za hrv.jezik, jezičnu naobrazbu i nastavu uopće

NAČELO SADRŽAJNE KOMPETENCIJE

- učenici se trebaju okušavati u govorenju i pisanju hrv.stand.jezikom na sadržajima koji su im

poznati, bliski, zanimljivi i korisni

NAČELO PROSUDBE

- Učenike valja osposbljavati za vrijednosnu prosudbu svakoga teksta- na razini obavijesnoj,

misaonoj, osjećajnoj, esteskoj, gram.,s tilskoj i pravopisnoj (svaki učenički rad treba
argumentirati i obrazložiti ali ne uopćenim prosudbama poput dobro, lijepo, tako-tako,
mogao si blje

NAČELO DEMOKRATČNOSTI

- Svakom pojedinom učeniku valja dati jednaku priliku da nauči hrv.jezik, da ga spozna i da
njime praktički ovlada

SUSTAVNOSTI I NESUSTAVNOSTI

- s jezikoslovnog stajališta nastava se izvodi sustavno i nesustavno

EKONOMIČNOSTI I SELEKTIVNOSTI

- U nastavi gramatike valja iskoristiti raspoloživo vrijeme ekonomično kako bi se ciljevi

gram.nastave ostvarili optimalno u skaldu s teoretskom praktičnom važnošću gradiva
propisanog nastavnim programom

- -ovo načelo upućuje nastavnika da traga za pogodnijom organizacijom nast.procesa i

metodičkim postupcima koji omogućuju učenicima da u što kraćem roku spoznaju jezične
pojave

- Treba probrati gram.gradivo u skladu s mogućnostima i potrebama učenika te važnijim

jezičnim činjenicama posvetiti više vremena, a nevažne izostaviti i ostvariti svrhovitiji rad

NAČELO INDUKCIJE I DEDUKCIJE

4
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

- Induktivni put nameće se kao prvotan, ali ne treba ni zanemariti dedukciju (posebice to
vrijedi za gramatičko gradivo koje se ne obrađuje sustavno, nego prema potrebama jezične
prakse, uglavnom jezične pojave koje su čestim uzorkom pogrešaka u govorenju i pisanju

NAČELO PRIMJERENSOTI I AKCELERACIJE

- Nastava gramatike mora biti prilagođea svakom učeniku s obzirom na njegovu dob, jezičnu i
socijalnu pripadnost, vrijeme i kraj u kojemu živi, znanje, umnu rzvijenost i specifične
sposobnosti –iz toga prozlazi načelo individualizacije u nastavi gramatike

ANALIZE I SINTEZE

-spoznaje o hrv.jeziku učenici stječu analitičkim i sintetičkim postupima, a u prednosti su

sintaktičko-analitički pristupi: sintaktičko promatranje tekstovne cjeline, raščlanjivanje cjeline na
strukturen sastanice, otkrivanje značenja i funkcija odabranih jezičnih činjenica

ZORNOSTI

- Mora biti zorna, mora obuhvatiti i auditivnu, a ne samo vizualnu stvarost, tj.govoreni jezik
izravno ili elektronskim putem prenošen

ZANIMLJIVOSTI

- za učenje gramatike učenike treba motivirati, a da bi se to postiglo, gramatičku nastavu treba

učinit zanimlljivom (nastava se može oživiti nadahnutim metodičkim postupcima, koji bude i
jačaju interes učenika, olakšavaju im čine ugodnijim put do apstrakcije)

- no, potreban je osjećaj za mjeru, elementi igre ne smiju odvalčitiučeničku pozornost od

gramatike

- valja izbjegavati šokantne, osjećajno prenapete tekstove jer pojedine učenike mogu
paralizirati za blo kakav racionalni rad

SUSTAVI HRVATSKOGA JEZIKA

-problemsko-stvaralčki sustav doživljava svoju afirmaciju u najnovije doba iako se prva obilježja toga
sustava u našoj gramatičkoj nastavi javljaju već mnogo prije (taj se sustav temelji na stvaralaštvu

- učenik treba i u jezičnoj nastavi nastupiti u ulozi istraživača pred kojeg se postavlja određeni jezični
problem, dvojba, pitanje, poteškoća

- prema tvrdnjama nekih metodičara (ne navodi se kojih), u objašnjavanju odgovarajućih gramatičkih
pitanja pruža učenicima maksimalne mogućnosti samostalnog pronicanja u bit pitanja, samostalnog
istraživanja njihove prirode svrsishodnim promatranjem gramatičkih činjenica, uspoređivanjima tih
činjenica, analizom i ocjenom njihovih posebnih obilježja, uopćavanjem i sintezom spoznatih istina

-najčešći oblici gramatičke nastave u problemskom sustavu:

1. promatranje pojedinih gramatičkih činjenica

2. rješavanje gramatičkih zadaća

3. ispravljanje jezičnih pogrješaka

4. školski jezični pokus

5
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

5. stvaranje tekstovnih jedinica prema zadanom gramatičkom uzorku

Cilj je promatranja gramatičkih činjenica da se učenici osposobe za samostalnu analizu jezičnog

materijala kako bi umjeli zapaziti jednu činjenicu među drugima, razlikovati je od drugih i na temelju
toga mogli stjecati nove spoznaje, otkrivati nove jeziče zakonitosti. Npr. promatrajući tekst učenici
mogu zapaziti da za izricanje prošlih radnji uz uobičajeni i već poznati perfekt, postoje i drugi glagolski
oblici koji se razlikuju morfološki i stilistički (imperfekt, aorist)

Rješavanjem gramatičkih zadaća razvija se gramatičko mišljenje učenika. Učenici otkrivaju pojedina
svojstav gramatičkih pojava, razvrstavaju istorodne, srodne i raznorodne pojave, preoblikuju zadane
gramatičke predloške. Npr. učenik treba u početku priče Objed Z. Baloga pronaći umanjenice,
razvrstati ih prema sufiksima i utvrditi koja je razlika između sufiksalnih morfema.

Cilj je ispravljanje jezičnih pogrješaka osposobljavanje učenika da razlikuju književnojezične od

neknjiževnojezičnih, usustavljene od neusustavljenih gramatičkih pojava i da mogu identificirati
jezičnu koherentnost tekta (to može biti i rješavanje dvojbe proizišle iz učenikovih usmenih i
pismenih jezičnih neslaganja).

Obvezna nastava

- projektira se za obvezne školske stupnjeve i za osnovne programe različitih srednjih škola

-temelj programa čine sadržaji kojiosposobljavaju učenika za uspješnu komunikaciju na hrvatskom

knjiž.jeziku u nastavi i u drugim životnim okolnostima gdje se od učenika zahtijeva uporaba knjiž.
jezika

Dopunska nastava

- i slabijim učenicima treba omogućiti napredak u skladu s njihovim sposobnostima

- program za dopunsku nastavu izrađuje nastavnik prema potrebama pojedinaca; nastavnik može
grupirati učenike prema njihovim potrebama:

1. dopunska nastava čitanja

2. –II- pisanja (različite pravopisne, gramatičke, leksičke, stilske vježbe)

3. dopunska nastava govorenja ( različite govorne-dijaloške i monološke metode)

4. dopunska nastava gramatike (gramatičke vježbe na razini prepoznavanja i primjene)

Izborna nastava

- učenik obvezno bira jedan ili više predmeta, prema programu koji nudi dotična škola

- kada ga odabere, izborni predmet postaje obvezatan za cijelu školsku godinu

6
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

Slobodna nastava

- slobodnu nastavu učenik može prekinuti kada primijeti da ga preopterećuje, da prelazi njegova
očekivanja i mogućnosti

Izborna i slobodna nastava može se organizirati:

a) kao redovita nastava u okviru normalne školske satnice

b) kao tečajna nastava s različitim trajanjem (tjedan dana, dva tjedna, mjesec dana,
tromjesečje)

Oblici rada

-individualni i grupni rad zahtijevaju mnogo više vremena, pa i sredstava, te je frontalni rad
ekonomičniji i jeftiniji

- ne treba zanemariti ni stvarne prednosti te nastave:

1. učenici u frontalnoj nastavi nastupaju kao veći kolektiv i stječu prve navike ponašanja u
zajedničkom radu

2. učenicima je omogućeno da stječu isto znanje, na istoj razini, na iste načine

3. frontalna nastava pruža nastavniku više mogućnosti za izmjenu različitih metoda i putova pa taj
oblik snažnije potiče nastavnikovu kreativnost

4. pojedinci lakše spoznavaju svoje domete i sposobnosti

5. razvija se kolektivni natjecateljski duh, osobito u različitim igrama

6. komunicirajući neposredno s cijelim razredom, učitelj može djelovati na učeničku zajednicu

snažnije nego u oblicima posredne nastave

7. pogoduje metodi usmenog izlaganja

-kreativan nastavnik umjet će nedostatke fronatlnoga rada ublažiti pa i poništiti

Skupinski rad

- ako želimo da učenici uspješno prouče jedno gramatičko pitanje po skupinama, moramo biti svjesni
sporosti pojedinih skupina te opasnosti da se učenici nađu u vremenskom tjesnacu pa zadatke obave
brzopleto i površno

- prikladan je za rješavanje jednostavnijih zadaća gdje se mora iskoristiti što veći broj jezičnih
činjenica

- mogu se provoditi i vježbe u ispravljanju gramatičkih ili pravopisnih pogrješaka (svaka skupina
dobiva poseban tekst, ali istovjetne pogrješke)

- problemsko-stvaralačka nastava nezamisliva je bez primjene individualnih oblika nastave

7
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

Izvori nastave hrvatskoga jezika

- nastavni zvor je svaki ostvaraj hrv.jezika u svim njegovima usmenim i pismenim pojavnostima, dakle
tekst uzet u najširem lingvističkom značenju te riječi

- nastavno sredstvo je prijenosnik teksta, sredstvo kojim se tekst učeniku predočuje, prikazuje

- nastavno pomagalo je naprava, aparat ili stroj potreban za prikazivanje tekstova naročitim
tehnikama, najčešće projekcijama

izvor sredstvo pomagalo

aorist (vlastiti grafoprozirnica grafoskop

nastavnikov
predložak)

T. Ladan: televizijska televizor ili računalo

Govorimo emisija
hrvatski

- u nastavi se mogu upotrijebiti i radijske emisije o jeziku, no kako je nastavno vrijeme teško uskladiti
s vremenom emitiranja tih emisija, nastavnik može odabrati one koje ocijeni korisnima te ih nasnimiti
na neki medij (npr. emisije Govorimo hrvatski, Hrvatski naš svagdašnji, Riječi, riječi, riječi)

- u nastavi hrv.jezika uobičajene su bilježnice koje učenicima služe:

a) za školski rad (bilješke prema nastavnikovu tumačenju, vježbe, rješavanje, različitih zadataka)

b) za domaći rad

c) za obvezatne školske zadaće

d) za školsku lektiru (dnevnik čitanja)

- dosadašnja praksa pokazuje dvije manjkavosti u odnosu na školske bilježnice: učenici mnogo pišu, a
nastavnik im rijetko pregledava i još rjeđe popravlja tekstove (ako im nastavnik jednom ili dvaput u
školskoj godini popravi pogrješke, malo je vjerojatno da će time i promijeniti čvrsto ukorijenjenu
naviku), druga je manjkavost ta što učenici ne bi trebali u bilježnicu sve zapisivati, tvoriti „novi
udžbenik“

Udžbenik hrvatskoga jezika

- uz učitelja i njegovu naobrazbu, udžbenik je još uvijek u školi najdostupniji i najcrpljeniji izvor znanja
iako se pod utjecajem novih tehnologija dovodi u pitanje visoko mjesto udžbenika među nastavnim
izvorima, ipak uporaba udžbenika u školi nije ozbiljnije ugrožena pa niti potisnuta na sam rub
nastavne prakse

- s obzirom na sadržaj u nastavi hrvatskoga jezika pojavljivali su se različiti udžbenici:

a) udžbenik samo s jezičnim gradivom

b) s gradivom za nastavu jezika i usmenog i pismenog izražavanja

8
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

c)s gradivom iz svih područja nastave hrvatskog jezika ( knjiž., gramatika, pravopis,...)

- s obzirom na način uporabe, jezični udžbenik može biti namijenjen:

a) samostalnom učenju (udžebik za samouke)

b) za učenje s nastavnikom u razredu

c)za učenje kod kuće nakon nastavnikove obrade u školi

d) za učenje s nastavnikom i samostalno utvrđivanje kod kuće

- kao temeljno načelo ipak bi trebalo naglasiti ovo: Udžbenik je knjiga za učenika. Ako se učenik
njome ne može služiti bez učiteljeve ili roditeljske pomoći, očito udžbenik ne ispunjava svoju svrhu.

Udžbenik služi i nastavniku: da bi učenika naučio učiti, da ga iskoristi u nastavnom procesu kao izvor
znanaj, da bi učeniku mogao dati zadaću za smaostalan rad kod kuće

Jezični se udžbenik u samoj nastavi može iskoristiti:

- u cjelini, tj. da na nastavnom satu iskoristi i udžbenički tekst i metodički pristup kako ga je autor
ponudio, bilo kao samostalni rad učenika bilo kao nastavnikom vođeno proučavanje udžbeničke
jedinice

- djelomice, tj. samo po koji dio udžbeničke jedinice, primjerice samo polazni tekst ili samo definicije i
pravila, odnosno smao grafički prikazi i crteži

- samo zadaci koje će učenici riješiti kod kuće, a nastavnik na satu samo daje kratke upute

- drugo važno načelo: Ako učenici imaju udžbenik, jer im ga je najčešće nastavnik i preporučio, te ga i
donose na nastavu, nastavnik im mora omogućiti da ga korisno na satu i upotrijebe (događa se da
učenici, pogotovo u OŠ nose torbu punu knjiga, a nastavnik se rijetko kad služi udžbenikom).

- crtež i slike korisni su u nastavi hrvatskog jezika, nalaze se u udžbenicima i vježbenicama,

priručnicima priređenima za određeno jezično gradivo

- crtež ili slika može se iskoristiti i samostalno bez teksta, osobito kao ishodište za stvaraanje riječi,
rečenica, opisa, priče, a može biti udružen s tekstom, pitanjem, pojavom, dopunom

Nastava izražavanja

- metode pisanja, napose sastavljanja, ispravljanja, preoblikovanja

- metode usmenog izlaganja (opisivanja, pripovijedanja, tumačenja, raspravljanja)

-metode čitanja (osobito interpretativnoga)

-metode diktiranja ( kontrolni, izborni, stvralački, objašnjeni za pravopisne ciljeve)

Nastavni plan i program (str. 193.)

9
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

- programe i globalne planove (godišnje, mjesečne, tjedne) propisuju prosvjetne vlasti ili školske
ustanove, a izvedbene planove izrađuju nastavnički stručni aktivi ili svaki nastavnik za svoj predmet

- nastavnik izrađuje svoje planove na dvjema razinama:

a) godišnji plan nastave hrv.jezika za svaki razred i svaki razredni odjel (u većim školama to može i
razraditi stručni aktiv nastavnika hrv.jezika)

b) plan nastave za obradu svake nastavne jedinice (za nastavni sat, nastavni dvosat)

Ustroj nastavne jedinice

- nastavna jedinica obuhvaća proces kojim se stječu programom predviđene spoznaje o određenoj
jezičnoj činjenici ili određeni stupanj sposobnosti uporabe neke jezične činjenice

- može obuhvatiti jedan od triju naobrazbenih stupnjeva: stjecanje novih spoznaja o jezičnoj činjenici,
obrada novoga gradiva tzv., ponavljanje znanja, provjera stečenih spoznaja

Motivacija

- pokretanje učeničke volje i energije da bi se ostvarile zadaće nastavne jedinice (to je

taktičnamotivacija određena kraćim nastavnim vremenom, nastavnim satom i karakterom gradiva
(opsegom, težinom, jasnom praktičnom usmjerenošću)

- motivacija će biti lakše ostvariva i jednostavnija ako je uspješno provedena strateška dugoročna
motivacija, tj. ako je razvijena svijest o potrebi jezične kulture i iskrena želja da se ta kultura stekne

Kako motivirati učenike za učenje dosadne i teške gramatike?

- Komensky je isticao da se učeniku olakšava rad ako mu se pokaže kakva korist za svagdanji život,
korist u rješavanje neposredne životne situacije u OŠ (telefoniranje, pisanje pisama...), težnja za
istinom (Što je pravilno? Što je bolje? Kako je nastalo moje prezime, ime, ime rijeke, sela...)

-osjećaj za lijepo

- nagon stvaranja: učenik stvara riječi, rečenice, tekstove i na njima stvaralački otkriva jezične
zakonitosti

- radost pustolovine: može se naći mjesta za „dosadnu“ gramatiku ako se dobro organiziraju filološke
šetnje, jezikoslovni izleti, putovanja s jezičnom svrhom

- osjećaj uspjeha: različitim oblicima individualnoga rada osjećaj uspjeha može se javiti i kod slabijih
učenika, potrebni su dobro osmišljeni zadaci, igre...

-osjećaj ponosa i časti: u nastavi gramatike mogu se organizirati različita natjecanja koja se ne
nagrađuju samo ocjenama, nego i naslovima npr. jezikoslovac tjedna, odličja nazvana po hrvatskim
gramatičarima  i slično

10
 Stjepko Težak, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1

- učenika može demotivirati neudobnost, metodička jednoličnost, nastavna stereotipija,

neprimjerena kazna, nepravda

Vježbe

- istraživačke vježbe: učenici se mogu vježbati u malim fonološkim istraživanjima (u završnim

razredima) na predlošcima tekstova iz čitanke; nastavnik azadje neku osobitost koju će učenici
istražiti

- artikulacijske vježbe: organiziraju se posebice za učenike s govornim poteškoćama

- intonacijske vježbe: čitanje, recitiranje, usmena dramatizacija, pripovijedanje

- leksičke vježbe: rječotvorni susutav ne može se izučavati u početnim razredima OŠ jer učenicima
tada za to nedostaje gramatičkog znanja, ali je to moguće nakon šeste-sedme godine obrazovanja

11